OLIVER FRANI

ARATOn
Knjiga trea
Kinel sa zvijezda
BIBLIOTEKA NOVA KNJIGA
Urednik biblioteke Nikola Navrai
Izdava Nova knjiga Rast
Za izdavaa Biserka Rast
Lektura Tina Gatalica
Grafiki urednik Roman Krajnovi
Naslovnica Aleksandar iljak
Grafiko oblikovanje
i priprema za tisak
$ovo, Zagreb
Tisak i uvez Studio Moderna, Zagreb
CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuilina knjinica - Zagreb
UDK 821.163.42-31
FRANI, Oliver
Araton / . - Zagreb : Nova knjiga Rast, 2004- . - (Biblioteka Nova knjiga)
ISBN 953-6760-89-4 (cjelina) Knj. 3: Kinel sa zvijezda. - 2004 ISBN 953-6760-
96-7
440914179
Knjiga trea
Kinel sa zvijezda
NOVA KNJIGA
RAST
Zagreb, 2004.

Ova knjiga je proizvod pieve mate pa su svi likovi, dogaaji, imena i

mjesta izmiljeni. Svaka slinost sa stvarnim ljudima, mjestima i situacijama
je potpuno sluajna.
Sva prava pridrana. Dijelove ove knjige zabranjeno je reproducirati ili
prenositi u bilo kojem obliku i bilo kakvim sredstvima, mehanikim ili
elektronikim, ukljuujui fotokopiranje, bez pismenog odobrenja izdavaa.
Autor

Petri, koja izmie odreenjima.

Prvo poglavlje Van Beethoven

Godina je 3594. po zemaljskom raunanju vremena. Mjesto je Zemlja, izvorite
ljudskog roda. Javljam se za Veliku mreu iz Europe, kopna koje dri zapaeno
mjesto u povijesti ovjeanstva. Prilika je iznimna: ovo je pitomo primorje
domain savjetovanju od kojega mnogo oekuje cijeli Zvjezdani sustav. Naziv mu
je "Galaktika i meduzvjezdani letai" i okuplja najraznovrsnije strunjake iz
podruja meduzvjezdanih letova, meduzvjezdanog prava, svih grana drutvenih
znanosti, gospodarstva, zdravstva, prirodoslovlja i poznavanja Sustava.
Naa je namjera jo iznimnija: Naumili smo razgovarati s jednim od
najzanimljivijih ljudi naeg vremena - meduzvjezdanim letaem Khabom Lenom
Dormanom, ovjekom koga Zvjezdani sustav nesumnjivo poznaje: i kao Hatornova
nastavljaa u izuavanju fizike prostora, i kao pisca koji se proslavio
promicanjem znanosti i, konano, kao meduzvjezdanog letaa s gotovo
nenadmaenim iskustvom. Za galaktiku Veliku mreu govori Bont Thalai!
Thalai: Dobro Sunce, Lenel
Dorman: Dobro popodne, Bonte. Mislim da se ovdje na Zemlji tako pozdravlja.

"... Su... su... pus... Opusti se..."

"Ne... Mir... Mir... Mir... Opusti... Ne misli..."
Ja! Koliko mi treba do tog odreenja! Da... oputen, potpuno oputen. Bez
najmanjeg pomaka, bez pomisli na nj, bez naprezanja. Sve tee prirodno, kako
treba, i sve je dobro. Ne misliti je tee. S ponovo zadobivenom svijeu jako
je teko ne misliti. Gdje je svijest, tu su i misli. Unato tome to je
svjesnost bez misli dio moje obuke.
Nije vie vano. Vano je ostati oputen i miran, ekati da vrijeme proe.
Nisam novi u ovom poslu.
Oekujem povratak ula. Onda u znati tee li sve kako valja. Ako prvi osjeaj
bude hladnoa, iznimna hladnoa u unutranjosti tijela, sve je kako treba
biti. Ako se, meutim, najprije javi bol u glavi i peenje po povrini tijela,
to je prinudno oivljavanje. Valjda je sve u redu...
Oivljavanje je to krae stoje tijelo oputenije. Svaki napor, svaki pokuaj
kretnje koji bih nainio bio bi zapaen i snimljen, a postupak ponovnog
uvoenja u ivot produen ili odgoen. Toliko se urim da se ne smijem uriti.
Dok se ne jave ula, okuavam svoju svijest, sve otvoreniju i gipkiju, kao
ruku to se sve ugodnije osjea u prvi put noenoj rukavici. Nemam nikakvog
oslonca da bih mogao procijeniti protjecanje vremena, ali sam svjestan tko sam
i gdje sam, svjestan sam svog posljednjeg zadatka i toga da se vraam u
naseljene svjetove.
Svjestan sam i onog najvanijeg: moj zadatak nije zakljuen. Prvi put otkako
letim meu svjetovima nisam donio konanu odluku o jednom od njih. Zamoljen
sam ne uiniti to. Umjesto toga pozvan sam na Zemlju raspraviti sve okolnosti
u irem krugu. To je krajnje neuobiajen postupak.
Zemlja je, meutim, zanimljiv svijet. Nijedan drugi nije toliko raznolik, ni
toliko napuen. Letai smatraju sreom zadrati se na njoj. Tamo sam i roen,
prije mnogo, uistinu mnogo godina...
Onda mi se, u jednom trenutku, vratio i osjet. Najprije sam osjetio neodreene
trnce, blago trnjenje koje je jaalo dok nije postalo neugodno. Potom me je
gotovo oamutio novi osjet iz nutrine: hladnoa, otra studen. Presjekla me,
iako sam je oekivao.
Sada sam ve osjeao i struju zraka u nosnicama i ugodan miris okoline. Na to
me je podsjeao? Na Zemlju, to je blagi vonj morske obale, miris crnogorice,
smole i primorskog raslinja! Usmjerio sam se
8

potpuno na taj novi osjet, elei zaboraviti studen koja mi je proimala

tijelo, a od koje nisam imao obrane, ak ni drhtanjem, jer sam jo uvijek
toliko obamro da nisam mogao uzvratiti pokretom.
Uhom sam najprije uhvatio blago i neodreeno brujanje, jo jednu potvrdu da
sve odmie kako valja. Sada sam iz tog uma uspio izdvojiti pravilne otkucaje,
spori korak moga bila. Znao sam da zvunik pojaava udare moga srca i um to
sam ga proizvodio diui, objavljujui mi vraenu urednost ivotnih radnji.
Kada otvorim oi, vidjet u sve to, i
Thalai: Dapae, ve bi se moglo rei i "dobra veer". Vrlo nam je drago da te
moemo "pozdraviti na Zemlji, Lene. Prilika je jedinstvena pa se nadamo da nam
nee zamjeriti, to te smetamo dok je savjetovanje jo u tijeku.
Dorman: Ne, uistinu. Da kaem iskreno, takva me savjetovanja umaraju. Svjestan
sam njihove vanosti, ali u rado izbivati ovaj put. Govori su predugi, a
predmeti se esto ponavljaju. Smatram, dapae, da je onaj neslubeni dio mnogo
vaniji. Svi ti strunjaci poznaju dobro jedni druge i nisu doli ovamo
sluati prikaze koje ve imaju u svojim zbirkama. Osobni susreti i rasprave u
irem krugu strunjaka su pravi razlog sazivanja ovog skupa, a to poinje tek
preksutra.
Thalai: Dojmljiv je skup galaktologa i strunjaka svih vrsta koji su ovdje
okupljeni. Vode se rasprave o dugoronom razvoju svjetova, o budunosti
Zvjezdanog sustava i vas, letaa, u njemu. Oekuje li neka bitno nova
gledanja ili korjenito mijenjanje stava ovjeanstva spram svemira i
Galaktike?
Dorman: Sigurno ne. Svi veliki sustavi su u pravilu i tromi sustavi. A
Galaktika je jako veliki sustav. Razvoj e s vremenom svakako ukazati na
dvojbe, ali mislim da smo od takvih dvojbi daleko.
Thalai: Na to emo se sigurno jo vratiti. Namjeravamo razgovarati o goruim
pitanjima Zvjezdanog sustava danas, ali i o tebi, Khabe Dormane. Nas vide i
uju, ili e nas vidjeti i uti na svim svjetovima, jer ovaj razgovor prenosi
Velika mrea, odavde, sa Zemlj. Za galaktiku Veliku mreu govori Bont
Thalai.
9

jo mnogo drugoga, predoeno krivuljama to su na ugodnom mlijeno-bijelom

zaslonu iscrtavale izvjea o stanju moga tijela.
Bio sam pribran i oputen. Mada su ova prijelazna stanja, dok je tijelo samo
ljutura, nesposobno da uzvrati na poticaj ili na drugi nain slui, a duh jo
mlitav i trom, uvijek bila krajnje neugodna, davno sam nauio daje
oivljavanje to bre stoje obuzdavanje vlastitog tijela potpunije. Tvrdoglavi
napor da otvorim oi trenutno bi mi oduzeo svijest, a sustavi za odravanje
ivota bi spremno odloili oivljavanje.
Studen se polako povlaila s povrine tijela, ali je u nutrini neugodni
osjeaj ostao i trajat e, znao sam, jo dugo dok posve ne jenja. "Kosti od
leda", govorili su meuzvjezdani letai. "Nae su kosti od leda."
Slutio sam da je uravnoteivanje staninih tekuina ve otpoelo, im je koa
donekle omekala i da u za kratko vrijeme opet upregnuti mlohavo miije i
razmaknuti dugo zatvorene vjee.
to me je ekalo na Zemlji? Prije svega slubeni dio, kroz to u morati proi.
Bit e mnogo objanjavanja, razgovora, uvjeravanja. Moja su izvjea ve
pristigla, vjerojatno su i obraena. Njima se moda nije sviao moj stav da se
aru-Jedan prizna razina samostalnosti. Uredski takori se radije oslanjaju na
brojke i krivulje, nego na dojam koji samo mjesto ostavlja. Teko je odrei
samostalnost svijetu u kojem su stasala ve tri pokoljenja. Tumait u im
danima ono to sam sa sobom ve raistio. ekaj malo... Da, danima, iako su
oni na Zemlji dui no na aru-Jedan. Razlika i nije tako velika, uostalom...
Ponovo sam pozornost svratio na oivljavanje. Ono je odmicalo po ustaljenu
redu pa sam, poznavajui ga u tanine, ve mogao procjenjivati protjecanje
vremena. Jo sam utio jezivu studen, ali se ona sve vie povlaila u utrobu,
plua, kosti, unutranjost tijela i osjet bi se gotovo mogao zamijeniti s onim
nakon naglog ispijanja vrlo hladnog pia.
Sve je vie prevladavao jedan drugi osjeaj, ne manje neugodan: dijelovi
tijela s kojih se hladnoa povukla poeli su me pei, ariti kao otvorena
rana. Bila je to posljedica poodmaklog obnavljanja staninih tekuina koje su
pothlaene izdrale zamrzavanje, a sada su se vraale ivotu uz pomo igala za
ubrizgavanje poticajnog rastvora. Upravo ove siune i prostim okom gotovo
nezamjetljive ranice izazivale su neugodno arenje koe.
Nisam mario, jer su te tanke igle za ubrizgavanje rastvora vraale ivot u
moje jo uvijek obamrlo tijelo. Mogu li ve otvoriti oi? Ne bih
10

se elio prenagliti. Pokuao sam procijeniti svoje miije, neprirodno spore

udare bila, krvotok koji se tek uspostavljao, dozivajui u pamet svoje
iskustvo s prijanjih buenja i vaui steenu snagu.
Zvuni signal! Prodoran i jak, znao sam, ali doimao se kao da dolazi iz
daljine. Prvi i najsudbonosniji stupanj oivljavanja bio je iza mene.
Sada sam ve znao da nema opasnosti. Pa ipak, zato ne bih najprije okuao
neki mali djeli mlakog miija, pomaknuti palac lijeve ruke, primjerice?
Unato usredotoenju, tijelo kao da nije htjelo primiti naredbu mozga. Pokuao
sam opet. I opet. Sve dok zavrni miii nisu prepoznali izvjee, a palac se
dotakao ostalih prstiju. Osjet poput onoga kad se dotiu smrznuti prsti, jedva
vie no kad se drvo tare o drvo. Ohrabrili su me ipak trnci to se razmiljee
pomaknutim prstom. Zadrao sam zato dah i polako, vrlo polako stao razmicati
vjee.
Thalai: Reci nam za poetak, Lene, neto o svom znanstvenom radu. esto se
govori o prodoru usporedivom s onim Hatornovim. I tebe nerijetko nazivaju
novim Hatornom.
Dorman: To je svakako pretjerano. Ne govorim ovo iz lane skromnosti. Ovaj dio
znanosti, fizika prostora, esto se dri zamrenim i gotovo neshvatljivim,
neim u to se razumiju samo probrani. Vjerujem da otud proizlazi mijeanje
suvremenika s onima koji su doista najvie pridonijeli.
Thalai: Kako bi ti ocijenio svoj rad u usporedbi s velikim prodorima u
znanosti? Bez lane skromnosti, naravno.
Dorman: Ovako bih to predstavio. Temeljni meai znanja u fizici prostora su
postavljeni najprije Newtonovim poopenjem sile privlaenja meu tvarnim
tijelima jo u sedamnaestom stoljeu, potom opom uvjetovanou koju je
svijetu predstavio Einstein u dvadesetom stoljeu i, konano, Hatornovim
uenjem o jednoj sili, takozvanom Teorijom jedne svjetske sile iz dvadeset
treeg stoljea. Moj doprinos je produbljivanje Hatornova rada u jednom
njegovom dijelu. Doprinio sam pojanjenju osobitih meudjelovanja eterona iz
ega proizlazi privlaenje meu tvarnim tijelima. Drugim rijeima, pojasnio
sam silu privlaenja Hatornovim prostorno-vremenskim esticama.
11

Prvi je prizor bio samo mutna slika, gotovo jednolino sivilo koje je potom
poelo uzmicati. Zatim munina i bol u glavi.
Ponovo sam stisnuo oi i jo jednom ih polako otvorio. Ugodan polumrak. Nisam
se trudio izbistriti jo nedovoljno jasne pojedinosti
Oko mi je u taj trenutak nadraio pokret, nekakav sitni treptaj na sivoj
pozadini. Zatim je i glas razbio tiinu:
- Dobro Sunce, Urte! Stanka, pa opet:
- Oporavak odravam u najpovoljnijim granicama. Svi sustavi tvoga tijela rade
upravo onako kako je predvieno i taj je rad sve blii prirodnom stanju.
Taj je glas bio ugodan i ist, dubok i zvonak, odmjeren i - patvoren, glas
temeljnog procesora ili, tonije, broda samog.
"Bete, na tebe sam zaboravio... Ti na mene nisi, sva srea..."
Opet sam okom ulovio pokret i zamijetio igle za ubrizgavanje kako se u
skupinama odiu od mojega tijela, ostavljajui ponegdje crvene tokaste
tragove. Svakim sam trenutkom bio sve sposobniji za samostalan ivot, sve
spremniji napustiti ovu prozirnu ljuturu kovega za zamrzavanje, protegnuti
se napinjui ukoeno miije, poeati kou to je bridjela, udahnuti svjei
zrak punim pluima...
Jo sam, ipak, morao biti strpljiv. Nisam mogao ni govoriti, pogotovo ne
ustati.
"Bet... mozak broda! Sjeam se Ala na Aliothu. Nor je onda imao sree...
Njegov je mozak bila Ema, na Gemmi! Ugodnije je uti enski glas kod
buenja..."
Kau da se nekad letjelo svemirom, a da mozgovi nisu vodili brodove. Teko je
to zamisliti. Mozak, ovaj kojeg zovem Betom, je bio najvra veza izmeu mene
i broda, vrhunac u njegovu nadzoru i upravljanju. Kako predoiti nadzor nad
petsto dvadeset odvojenih brodskih sustava, koliko ih je imao Van Beethoven,
ako bih se ja morao posebno baviti svakim od njih? Kako razabrati bitno u
opsenim izvjeima koja su govorila o njihovu stanju? Da ne govorim o
izvanrednim okolnostima kada neto otkae i procjenu stanja treba nainiti
samo na osnovi ispisa i do-javnih svjetala. A time se stvari ni priblino ne
iscrpljuju.
Mozak bi mi na moj upit o stanju svih petsto dvadeset sustava mogao rei samo
"sve je u redu" i ja bih se mogao nastaviti baviti neim drugim. Mogao bih
traiti i opsenije izvjee o nekom odreenom
12

sustavu, onom za grijanje, primjerice, ili onome za upravljanje pogonskim

zrcalima, ili bih ga mogao upitati za vjerojatnost da neki od njih otkae u
nekom vremenu, ili koji je od njih najblii otkazu. Odgovor sam mogao dobiti
slikom ili krivuljama u dvoprotenim ili troprotenim sustavima, mogao mi je
dati troprotenu sliku broda i cijelog brodskog sustava koji me zanima, tu u
prostoru ispred mene, mogao je uveati bilo koji njegov dio i objasniti mi,
rijeima i slikom, kako taj sustav radi. Naravno da je on sam nadgledao sve
odravake zahvate i izvodio na mjesto otkaza svoje skupine robota. Ja o tome
nisam trebao voditi rauna.
Najvea prednost mozga je bila ipak u neemu drugome. Mogunosti uzvraanja
temeljnog procesora i odgovarajuih programa, to su ipak iza svega, su za sva
uobiajena razmatranja neiscrpne, pa je mozak u razgovoru ostavljao dojam
pravog sugovornika s kojim se moglo razgovarati o bilo emu. tovie, on je
uio, upoznavajui navike letaa, njegov nain izraavanja i crte njegove
linosti pa je mogao odgovoriti, a s njim i cijeli golemi brod, na letaev
sitni mig, nedoreenu uputu ili uzvik.
Stijenke su kovega za zamrzavanje, sada kada je postupak oivljavanja bio u
tijeku, a toplinski zatitni plat uklonjen, bile prozirne pa sam, koliko je
to iz mog poloaja bilo mogue, mogao promatrati
Thalai: Je li to u vezi s novim poimanjem vremena koje se razvilo nakon
Hatornove Teorije jedne sile?
Dorman: Svakako, ali to novo poimanje vremena je ve nazono u neposrednim
izvedenicama Hatornovih poopavanja. To je zanimljiva posljedica i za
svakodnevna razmatranja i povezano je s naim doivljavanjem protenosti. Svi
mi izravno opaamo daje svijet oko nas tropro-tean. U prostoru se moemo
kretati lijevo-desno, naprijed-nazad i gore-dolje. ini se da nema etvrte
mogunosti. Stoljeima smo govorili da ivimo u troprotenom svijetu.
Thalai: Hatornje to okrenuo naglavce?
Dorman: Ne izravno Hatorn i ne doslovno naglavce. Iz njegovih jednadbi
proizlazi da je prirodnije kazati: "Mi ivimo u etvrtoj protenosti ", ili
"Na svijet pripada etvrtoj protenosti", pa imamo tri stare protenosti koje
su nie, ili podreene, i zato ih doivljavamo onako kako ih doivljavamo. A
etvrtaprotenost...
13

poznatu unutranjost sobe za zamrzavanje. Sam koveg, bridnjak glatkih ploha i

gotovo otrih rubova, izvana se doimao kao gromada stakla, pravilno tijelo to
je podsjealo vie na hladnu svrhovitost mrtvog namjetaja no na ljusku jajeta
koja je uvala pritajeni ivot do trenutka kada e se ovaj opet razmahati.
Sve je bilo na svom mjestu, uredno i poznato. I uvijek isti osjeaj nakon
povratka svijesti!
"Kao da sam spavao jednu no... a ne osamdeset godina..." U prostorju je
postajalo sve svjetlije, no znao sam da je iza praga sobe za zamrzavanje mrkli
mrak, jer se golemi brod tek budio i pripremao usluiti svoju posadu. On sam,
meutim, nije trebao ljudi ni u jednom trenutku svog dugogodinjeg leta.
- Ve sam dao znak da moe govoriti, Urte. Osjea li kakvu potekou, moe
mi to doznaiti. Zatvori oi, primjerice.
"Mozak... uope te nisam uo, Bete..."
- O, zdravo, Bete - rekao sam glasno, ali mi glas nije ispunio prostor kao
obino. Do mene je doao slabaan, nesiguran i tanak, ali je bilo zrno veselja
u njemu i to me je ohrabrilo. Uskoro e sve biti na svom mjestu.
- Stoje novoga, Bete?
- Stanje je redovito. Sve je u savrenu redu.
- Onda moe ukloniti ove krivulje ispred moga lica.
- Dobro, Urte. elim govoriti o neemu.
- Kai.
-Radi seoKlei...
Klea! Da, pa nisam sam! U poetku sam se trebao svega prisjeati.
- to je s njom? Zar se neto dogodilo? Ti si mi rekao da je sve u redu!
- Nita se nije dogodilo. Njeno sam oivljavanje morao odgoditi. Za samo tri
zemaljska sata.
-Da?
- Klea nema tvoje iskustvo. Naprezala se u poetku. Moda je jo uvijek mui
nerijeeno stanje ara-Jedan.
- Pa mi nismo imali posve razliito miljenje o tome...
- Ni posve isto, Urte.
- Dobro, Bete. to ti misli o tome?
- O tome smo ve razgovarali.
14

- Ali nisam pitao za tvoje miljenje.

- Razumijem tvoju odluku. Teko je odbiti razinu samostalnosti treem
pokoljenju doseljenika. Ali mnogi iz Galaktike uprave nee se sloiti s
tvojim miljenjem.
- Zato bih se uope obazirao na miljenja onih kojima je Zar-Jedan samo
stavka u izvjeima? Ja sam ivio na tom svijetu i svestrano ga upoznao. Sve
sam tekoe raspravio s mjerodavnima s Orana-Tri i Zara--Jedan. Svi su moji
uvjeti ispunjeni. To je neosporno zrela zajednica.
- Zar ne misli daje nedostatnost osnovnih sirovina ozbiljan prigovor?
- Pitka voda? Da, voda njihovih mora i jezera se ne moe piti. Ali oni
posjeduju znanje i sredstva da to prevladaju. U gotovo sto zemaljskih godina
nikad nisu s vodom imali tekoa. Oni se ak i kupaju u pitkoj vodi!
- Ljudi iz Uprave e ti spoitnuti daje to ono ime raspolau sada. Zar-Jedan
je od Orana-Tri daleko skoro etrnaest zemaljskih godina svjetlosti. Skoro
trideset godina bi morali ekati na pomo da se njihovim strojevima za
dobivanje pitke vode neto dogodi.
- Na aru-Jedan rade na golemim skladitima vode. Strojeva ima vie nego to
im treba i razmjeteni su diljem ophodnice. Ne vidim to bi se trebalo
dogoditi da ugrozi njihovu opskrbu vodom.
- Uprava pue i na hladno. Naseljenici su morali biti povueni s nekoliko
svjetova koji su obeavali daleko vie. Sjeti se Are-Dva.
Thalai: To je vrijeme?
Dorman: Svakako. Uz tri meusobno okomita pravca mogueg kretanja mi se uvijek
i neprekidno kreemo u pravcu za koji moemo rei daje okomit na sva tri:
propadamo kroz vrijeme. To je ono to se esto naziva "propadanjem * u
etvrtoj protenosti. Zamislimo li bia koja pripadaju petoj protenosti, ona
bi vidjela na svijet kao svijet u kojem je mogue povui etiri meusobno
okomita pravca i nas kao etvero-protena tijela. Nae trajanje bi bilo ta
etvrta protenost. Jednostavni bridnjak imao bi duljinu i irinu svoje
osnovice, visinu okomita brida i trajanje, okomito na sve troje, a koje bi se
takoer moglo izraziti jednakim duinskim mjerama. Pri tom bi i za njih, bia
pete protenosti, vrijedilo isto: Oni takoer propadaju kroz vrijeme, to jest
kroz petu protenost. ___
______
15

- Ono to sam ja, meutim, elio uti je tvoje miljenje. ini mi se da si

protiv moga stava.
- Nisam. Smatram da ima opravdanja. Ja bih ga ipak ublaio. Uprava ima loih
iskustava i eli pootriti uvjete za izdavanje dozvole.
- Koliko ublaio?
- Ti zna to znai izdati dozvolu. Svaki svijet koji je samosvojan moe se
poeti naseljavati. Razina samostalnosti znai da e se na Zaru--Jedan
odluivati koliko e se ljudi dovesti na njega. Mi znamo to slijedi. Svaki
mladi svijet je samouvjeren i eli ojaati. Tisue onih koji nisu uspjeli na
Zemlji ili drugim svjetovima sjatit e se na Zar-Jedan. Samo bih to nastojao
sprijeiti.
- Ali oni upravo ele razinu samostalnosti da bi ojaali. To im treba da bi
podigli gospodarstvo i razvijali se. Oni sada ovise u svemu o Oranu-Tri. Ova
odgoda odluke znai da e Zar-Jedan ostati pokusno naselje jo pet pokoljenja.
- Uprava e traiti i deset pokusnih pokoljenja. Sjeti se daje Klea dola do
zakljuaka koji ukazuju na neravnotee u zranom omotau ara-Jedan. tovie,
ophodnice u viestrukim sustavima su se uvijek smatrale nepouzdanijima.
- Cijenim rad Klee Zorn, ali njene neravnotee se razvijaju kroz tisuljea
zarskih godina. A to se tie sustava dvojnih i trojnih zvijezda. .. mi smo ih
ve naseljavali. Ara-Dva je primjer za to.
- Tu si u pravu. Ali strunjaci Uprave e rei: "Ljudi su na Zaru-- Jedan samo
sedamdesetak mjesnih godina. Za to se vrijeme nije zbila nijedna jaa
konjunkcija njihovih sunaca. Pustimo nek" se to dogodi. Pustimo da vidimo to
se dogaa s ozrajem ara-Jedan. to je s iznenadnim zatopljivanjima o kojima
ima tragova?" I tako u nedogled. eli li se suprotstaviti strunjacima
Uprave, mora biti vrlo oprezan.
- Smatra, dakle, da e svi biti protiv moga stava?
- U to jedva da treba sumnjati.
- Pa, Bete, ja u im predoiti ono to znam. Uznastojat u oko onoga to mi
se ini pravilnim. Ako oni ele drugaije, trebat e me u to uvjeriti.
- Jesi li ti pogoen time to tvoja odluka nije prihvaena?
- Nisam pogoen. Iznenaen sam to se o njoj uope raspravlja. Moram li
ponavljati da ne znam za jo jedan takav sluaj. Ja sam leta i osposobljen
sam donositi takve odluke. Nikad mi se nitko nije mijeao u
16

posao. Pozvan sam osamdeset zemaljskih svjetlosnih godina daleko da bih

raspravljao o aru-Jedan. To znai da e svaka odluka tamo kasniti preko sto
ezdeset zemaljskih godina. Kakvog to ima smisla?
- Pozvan si na Zemlju zbog neeg drugog. Zar-Jedan ima posredne veze s tim pa
ti je zato predloena odgoda odluke. Sto ezdeset godina je tih pet pokoljenja
o kojima smo govorili. Moda e ih biti jo pet.
- Bete, ti zna moje miljenje. Oni u Upravi ne mogu donijeti dobru odluku.
Oni nisu bili na aru-Jedan, oni tamo nisu ivjeli. Oni imaju podatke i
zagledavaju ih sa svih strana. Njih imam i ja.
- U novije vrijeme u Upravi lako u letaima vide one koji poto poto ele
iriti ovjeanstvo u svemir. Ekspanzionizam, kau.
- Vidjet emo, Bete.
Nisam vie htio o tome. Je li takvo to moglo opiti letaa: naseljavanje
svemira, sve dalje i dalje, irenje onog dijela koji je zaposjeo ovjek?
Thalai: A kako u sklopu toga tumaimo promjene u svijetu oko
nas?
Dorman: Promjene i uzrono-posljedini slijed su najvjerojatnije opsjene naih
ula. Zamislimo to ovako. Propadanjem kroz etvrtu pro-tenost mi mimoilazimo
ono to u toj protenosti zaista postoji, a to mimoilaenje doivljavamo kao
promjene. Na odreenoj razini promatranja na je svijet neprekinut... Hou
rei, a upozorite me ne izjasnim li se dovoljno jasno, da promatrajui jednu
odreenu toku u njemu, s poprilinom sigurnou moemo zakljuiti i o okolnim
tokama. Primjerice, ako je takva toka na tratini, ovdje, ona odmah do nje ne
moe biti vrh visoke planine ili dno duboka mora... Pa, kada mimoilazite te
toke, osjea se ta povezanost i neprekinutost kao uzrono-posljedini slijed.
Thalai: Svoju protenost svi osjeaju kao vrijeme, zar ne? Je li u toj
misaonoj cjelini mogue putovati kroz vrijeme?
Dorman: Ha, ha! Svakako. Nita lake. Ako je mogue probiti se u viu
protenost, vrijeme se pretvara u udaljenost. Potrebno je samo odetati do
eljenog trenutka, u prolosti ili budunosti!
(Razgovor s Khabom Dormanom za Veliku mreu, Zemlja, 3594.-09.-20., ZRV)
17

Nisam vjerovao daje ijedan od nas - zdrave pameti - zagovarao takvo to bez
obzira na okolnosti i opasnosti.
Zaokupljalo me neto drugo. Osjeao sam, a u svoj sam osjeaj vjerovao, da je
u cijeloj prii oko ara-Jedan i poziva da doem na Zemlju neto nedostajalo.
Objanjenja me nisu zadovoljavala, a ponuene se injenice nisu uklapale
zajedno.
Zar-Jedan je bio u sreditu pozornosti Sustava jo od vremena kada sam bio na
Irani-Tri. Tada su do mene dole vijesti da se upravo pristupilo njegovu
preudeavanju. Vjerovalo se da e za etiristo zemaljskih godina on biti
pogodan za naseljavanje. Ta je vijest ve tada bila stara dva i pol stoljea,
jer je toliko putovala do Irane-Tri, a otprilike je toliko trajao i moj let do
ara-Jedan. Oekivao sam da u se pojaviti na ophod-nici u prijelomno vrijeme
kada bi moja pomo mogla biti dobrodola.
Irana-Tri je bio osebujan svijet, vrlo udaljen od svih drugih. Toliko daleko,
u stvari, da odatle nisam mogao birati svijet kojem bih trebao pomoi, jer
nijedan od njih ne rauna stoljeima unaprijed. Odabrao sam zato onaj za koji
sam vjerovao da e mu moja pomo biti dobrodola. Zemlja ili Zar-Jedan, bila
je moja dvoumica. Zar-Jedan mi se inio veim izazovom.
Tamo smo Klea i ja bili vrlo uposleni, a poziv na Zemlju nam je doao kad jo
nismo tamo sve zavrili. Taj mi je poziv upuen, dakle, daleko prije nego to
sam dospio u sustav ara, jer je do tamo putovao osamdeset zemaljskih godina
pa sa samim arom-Jedan nije imao mnogo veze. Dapae, toliko sam se
usredotoio na svoj posao da o samom pozivu nisam mnogo mislio. Razumio sam
daje to moj sljedei zadatak kojem u se posvetiti kada zavrim onaj kojeg sam
se prihvatio. Da se radilo o hitnji, Bet bi me upozorio na to.
Zar-Jedan je bio moj posao i svakako sam bio sposoban donijeti o njemu dobru
odluku. Uinio sam to u trinaest navrata prije toga, esto u teim
okolnostima. Toliko je bilo neuveno to mi se predlagalo odgoditi svaku
odluku da to nisam primio kao mijeanje u svoj posao. To je moralo biti neto
krupnije, u emu je Zar-Jedan samo mali dio slike. Sve e se to razjasniti
kada o tome popriam s Betom. Vremena sam imao.
Obratio sam ponovo pozornost na svoju neposrednu okolinu, na svoje golo tijelo
milovano toplim zrakom koji je strujao sa strana, svoju izmuenu kou, miie
koje sam tek trebao priuiti da se ponovo pokreu. Razgibavanje je otpoelo i
ja sam mu se prepustio ne obazirui se na
18
dodr nm ft
je ti
jelo i
ovoj
leaj
neudoo*
lo nije m
jakih nfr
-Kc
-Oc
-Di
sobe
pomo, oiv] tanje od vlasi" goj, vidjele su"e bile su zgusnsat vei. Bududi
posljednje stola za prvi ctm
Vrlo tar odozgo i ninama. ma, ova se je bio hovena, pn

bolne trnce to su mi se razilazili tijelom i uivajui u samom osjetu dodira,

u. trljanju koe, u tome to se ponovo osjeam ivim. Preostalo mi je jo
popiti uobiajenu mjeru napitka koji e mi pripremiti unutranjost na prirodno
uzimanje hrane i pia i sprati sa sebe ostatak mrtvih stanica koe koje nisu
odstranjene kada i nokti i brada. Ukoenje ivota je u zamrznutu stanju bilo
gotovo potpuno.
Kupka koja je uslijedila konano mije raskravila dugo ukoeno tijelo i ja sam
najzad bio iv ovjek, duhom i tijelom. Kada se konano ovoj oko kovega, koji
je sada bio i leaj i kada, podigao drugi put, a leaj zgrio u stolac,
zakoraio sam vie oprezno, iskuavajui ulijenje-ne udove, no nesigurno u
prostor sobe za zamrzavanje. Raspreno svjetlo nije ni sada doseglo punu
jainu, uvajui mi jo uvijek osjetila od jakih nadraaja.
- Koliko smo daleko... ili blizu, Bete?
- Od Sunca-Tri?
- Da. Vie volim kazati Zemlja.
- Pet zemaljskih dana, kao to si i traio prije uspavljivanja. Najvei dio
koenja je iza nas. Kreemo se jednolikom brzinom, razina je nerelativistika.
Ti bi rekao: doplovljavanje. eli li podrobniji prostorni prikaz i slijed
usklaivanja brzina sa Suncem-Tri?
- Rado, Bete.
U sljedeem trenutku prikaz je bio tu, pred mojim oima. U kutu sobe za
oivljavanje, tamo gdje se nalazio pretinac s priborom za prvu pomo, oivjela
je uta gruda sjajne svjetlosti. Krunice bijele svjetlosti, tanje od vlasi
kose, ije su ravnine bile slabo nagnute jedna prema drugoj, vidjele su se
jednim dijelom u sobi. Krunice unutranjih ophodnica bile su zgusnute i posve
blizu Suncu, a meu vanjskima je razmak bio vei. Budui daje cijeli Sunev
sustav prikazan u strogom mjerilu, one posljednje su se nale u drugom kraju
prostorja, iznad jednostavnog stola za prvi obrok, i dalje, prema zidu.
Vrlo tanka nit jasnog zelenog svjetla dolazila je u irokom luku odozgo i
bliila se krunicama, sve vie se usklaujui s njihovim ravninama. U jednoj
toki, a ona je ve bila blizu unutranjim ophodnica-ma, ova se zelena nit
pretvarala u crvenu. Jo dalje, odsjeak crvene niti je bio zadebljan. Razumio
sam daje nit predstavljala putanju Van Beet-hovena, pri emu je crveno
oznaavalo put koji tek treba prevaliti.
- Treba li ti tuma, Urte?
19

- Ne - rekao sam oblaei se.

- A mrea s mjerilom? Uobiajena, krugljasta?
- Ne, takoer.
- eli li da promijenim mjerilo? Hoe li prikaz s logaritamskim
udaljenostima kako bi se prostor oko Zemlje bolje istaknuo?
- Ne, ali uveaj mi taj dio. Prikai uveani zavretak puta.
Nova se slika uobliavala dok je stara slabila i nestajala, tako da su u
jednom kratkom trenutku i nove i stare putanje bile tu, jedne kraj drugih.
Sada se zelena nit koja je predoavala prevaljeni dio puta Van Beet-hovena
vidjela samo manjim dijelom, ali je crveni dio putanje jo dolazio odozgo,
mada znatno blae, i pronalazio treu ophodnicu sustava. Ova je imala, sada se
to ve moglo lako uoiti, svog prirodnog pratioca ravnina ija je putanja
takoer bila opisana svijetlom niti, donekle nagnutom u odnosu na ravninu
Zemlje, tree ophodnice.
- eli li opise uz predmete u prikazu? Ili moda hoe moja objanjenja? -
opet je pitao mozak.
- Ne. Uveaj mi jo vie sam zavretak puta.
Novi prikaz vie nije imao Sunce u ovom prostorju, niti ijednu od ophodnica
osim Zemlje. Mjesec, njen prirodni pratilac, bio je daleko u kutu sobe, pred
zidom. Crvena nit ovdje vie nije dolazila odozgo, ve slijeva, i nije
doticala Zemlju. Prestajala je na siunoj kvrici na jednoj putanji koja je
bila istaknuta u prostoru i obilazila je Zemlju.
- to predstavlja ovo zadebljanje putanje, Bete? - upitao sam.
- Na tom dijelu emo koiti. Za sedam i pol sati spustit emo brzinu za
priblino devedeset postotaka i omoguiti pristajanje.
- Vidim da ovaj let ne zavrava na Zemlji - primijetio sam.
- To je Hatorn, prihvatilite za meuzvjezdane brodove. Jasno ti je da se Van
Beethoven ne moe spustiti na ophodnicu kakva je Zemlja. To nije ni potrebno.
- S ljudima iz Uprave, dakle, razgovarat u tu, na tom prihvatilitu?
- Sigurno. Na Hatornu je ured Galaktike uprave, najvei u cijelom Zvjezdanom
sustavu. Tu e ostati dok se sve ne razrijei.
- Tko e sa mnom raspravljati o aru-Jedan?
- To e svakako biti ljudi za potporu naseljavanju novih svjetova. Oni iz
Odjela potpore naseljavanju i Odsjeka za Zar-Jedan, naravno.
- Jo uvijek ne vidim kakva je svrha svemu tome.
V.v.
Prije -Za
- K:
mu, ili me
-S
puru z
-Oho*
- Ge
vidove nase%M -To e Mi -Nije ni i" -Tkojett
-Nekidafci je prvi doprahpi
- Trebam 1 tornu?
-Nevc:.
- Izvrsn- .
- Ovaj je p da bude paljivij
-1 sam san -Znam da od tebe.
- Obuka je stolu.
- Ono to $ resci, savijaa s jem, tvojim otkri
Nije trajalo
20

- Mi jo nismo razgovarali o tome. Ti si se sloio s ljudima na aru-Jedan i

onima s Orana-Tri. Ovdje e sagledati koja je vanost tih razgovora na
galaktikoj razini. Iz odsjeka za Zar-Jedan ekat e te Ka-mal Bort. On je
najvei strunjak za Zar-Jedan.

- Koji nikad tamo nije bio!

- Nije, Urte. Ti si bio tamo da bi prenio ono to si vidio. On se bavio samo
arom-Jedan otkako je tvoje izvjee prispjelo na Hatorn. Prije godinu i pol
po zemaljskom raunanju.
- Zar je za to vrijeme stigao sve nauiti?
- Nije on jedini, ali je najsposobniji. eli li ostale podatke o njemu, ili
njegov prostorni prikaz?
- Ne sada, Bete. S kim u se jo tamo sastati?
- S dosta njih. Ravnatelj Odjela potpore naseljavanju takoer je na putu za
Hatorn...
-Oho!,
- ... Gez Aknar bit e tamo prije tebe. Poduprt strunjacima za sve vidove
naseljavanja.
- To e biti skup, Bete!
- Nije ni to kraj. Svoj je dolazak najavio i Nor Uban... -Tko je taj?
- Nekadanji ravnatelj Odjela za praenje naseljenih svjetova. Sada je prvi
dopredsjednik Galaktike uprave, najmoniji ovjek u Upravi.
- Trebam li se osjeati poaenim? Hoe li me i on ekati na Ha-tornu?
- Nee te ekati. Doi e kasnije. Tvoj je doruak spreman.
- Izvrsno. I ja sam spreman za njega. Kako je Klea?
- Ovaj je put sve u redu. I sada razgovaram s njom. Uvjeravam je da bude
paljivija i da nadzire svoja ula.
-1 sam sam bio nestrpljiv kao poetnik.
- Znam da jesi. Mada ima malo letaa koji su bolje svladali obuku od tebe.
- Obuka je najtei dio letaeva ivota. to je ovo? - priao sam stolu.
- Ono to sam uspio pripraviti. Sok od ronasa i limuna, voni naresci,
savijaa sa zeljem, prepeenac i peciva s Orana-Tri, kaa s jai-jem, tvojim
otkriem na aru-Jedan, topli napici. U slast, Urte.
Nije trajalo dugo i ja sam se podigao od stola.
21

- Moje pohvale kuharu - rekao sam. - Izvui ovako neto iz vrtova s hranjivim
rastvorima zasluuje priznanje.
- Hvala, Urte. Smatrao bih to praznom pohvalom da ne poznajem tvoj tek.
U jelu sam uvijek bio umjeren. Nas su, letae, od poetka uili zauzdati mnoge
slabosti i strasti koje nerijetko podjarmljuju obinog ovjeka. Neto od toga
su nas i nauili.
- A sad u obilazak, Bete.
Sutra, a danje Bet ve sigurno ustrojio kao to je to na Zemlji, poet u
redovito vjebati. Danas sam se toga potedio, ali nisam elio propustiti
protegnuti noge nakon buenja.
Vrata sobe za zamrzavanje neujno su skliznula u stranu kada sam doao pred
njih. Prostor s druge strane je bio jednako osvijetljen. Bacio sam jo jedan
pogled preko ramena na koveg u kojem sam tako dugo proboravio, a onda sam
prekoraio prag. Sve je tu bilo ureeno i isto, blisko i poznato i
samopouzdanje se jo jednom uvrstilo u meni, poduprto sigurnou to nam
prua okolina na koju smo svikli.
Ulica je bila glavna prometnica onog dijela Van Beethovena koji su nastavali
ljudi, a Van Beethoven po tome nije bio ni u najmanjoj mjeri osobit. Prostori
za posadu u svim brodovima na kojima sam letio imali su ovakve "ulice",
protegnute du dijelova golemog bubnja koji je vrtnjom pribavljao osjeaj
teine kad god brod nije ubrzavao ili usporavao.
S moga mjesta mogao sam sagledati samo jedan dio "lonca", kako su letai zvali
dio velikog bubnja namijenjenog posadi. On se pruao vodoravno i ravno
naprijed do neke udaljenosti, a onda, inilo se odavde, penjao uzbrdicom
navie. Cijeli se "lonac" sastojao od takvih ravnih odsjeaka, obino njih
esnaest ili osamnaest, koji su se nastavljali jedan na drugi, svaki nagnut
spram prethodnoga sve dok se posljednji nije opet spojio s prvim, zatvorivi
na taj nain mnogokutni prsten oko sredita vrtnje. Sa svoga sam mjesta mogao
vidjeti svoj i sljedei odsjeak, esto i dijelove onog iza njega, na jednu
ili drugu stranu. Kad obiem pola "ulice", doi u na mjesto koje mi se sada
nalazilo nad glavom, skriveno stropom iza kojeg je osovina golemog bubnja.
Umjetna teina dosezala je neto vie od osam desetina one na Zemlji i
dostajala je za osjeaj pripadnosti podlozi kakav meu ostalim stvorenjima to
koraaju, puu ili skakuu imamo i mi ljudi. Pa ipak, na mnogo naina se mogla
razlikovati sila privlaenja velike ophodnice od
mir
kra
to
22

one vrteeg bubnja i na mnogo se naina dalo utvrditi u kojem se smjeru

"lonac" okree. Neki od letaa su ak tvrdili da tranje u jednom smjeru
osjeaju kao uzbrdicu, a ono u suprotnom kao nizbrdicu, ali, ako je i
postojala takva razlika, sam u nju nikada nisam bio siguran. Pogotovo ne u
bubnjevima promjera kakav je ovaj na Van Beethovenu.
Sredinji prostor za odmor otvarao se preko pedeset metara u duljinu, a u
visinu skoro deset i gotovo bi se dao zamijeniti s dijelom ive prirode. Ne
samo zbog ljunanog ala, kamenom obloenih staza, udaranja valova i uma
borovih kronji na vjetru; vie zbog dojma visine pojaanog plavetnilom. Jedno
sunce, uto kao zemaljsko, arilo je iz visine.
Zaustavio sam se.
- Ovo je Zemlja, rekao bih. -Da.
- To se ne moe ni sa im usporediti, Bete! Takvu ophodnicu svemir vrlo
rijetko nudi ovjeku.
- Ima ih slinih. Zaboravio si Aru-Dva.
- Ara-Dva je prelijep svijet. Ali teko da pripada ovjeku.
- Ovdje sam ti pripremio Zemlju. Da se priui na krajolik koji je tamo
uobiajen. Mogu ga i promijeniti voli li vie gorske panjake, pitome livade,
ili togod drugo.
- Ti me poznaje bolje no ja samog sebe. Mislim da e i Klei ovaj krajolik
odgovarati.
- Siguran sam da hoe i da ete provesti ovdje ugodne trenutke.
- Razgovarajui o neravnotei ozraja na aru-Jedan... Ha, ha... to se s njom
zbiva, uostalom?
- Moemo k njoj. Ve je otvorila oi.
Napustio sam perivoj ispunjen suncem, mirisom mora, zvukom valova to pokreu
ljunak tarui kamenie jedan o drugi, hujem vjetra i krianjem morskih
ptica. Krenuo sam ulicom naprijed, mimo briljivo voenih nasada u hranjivim
rastvorima, kraj ugodnih odmorita i zaklonjenih blagovaonica, vjebaonica,
ureda, itaonica, knjinica i sluaonica, dvorana za sastanke i prikazivanja,
skladita i svega ostalog, sve dok ponovo nisam doao do soba za zamrzavanje.
Zastao sam na trenutak pred jednim od izlaza koji vode do promatrakih
stanica, ali sam se ipak od njega okrenuo. Vratit u se kasnije s Kleom. Njoj
bi moglo biti uzbudljivo izii iz lonca i pogledati u mrane dubine iz kojih
are daleke zvijezde.
23

Prvi dojam, koji se stekne kad se zakorai u odjeljak odvojen samo prozirnom
stijenkom od svemirskog bespua, je snana vrtoglavica, jer se poput cijelog
lonca i taj odjeljak vrti ne bi li priskrbio osjeaj teine. Promatrau se,
naravno, ini da se sav svemir i zvijezde pomamno vrte oko njega, puni okret
za oko tridesetak zemaljskih sekundi, pa je neviniku jedini spas zatvoriti
oi ili odvratiti pogled od te bjesomune vrtnje.
Tek zatvaranjem vrata prema loncu i koenjem promatraka se stanica da
zaustaviti, mada e se zvijezde onome u njoj jo dugo vrtjeti u glavi i onda
kada se ona vrsto umiri u odnosu na ostali brod. No kada se jednom i ta
omaglica pred oima razie, a tijelo se naui na osjeaj manjka teine, to e
uslijediti ne bude li brod ubrzavao ili usporavao, promatra e se nai pred
beskrajnim dubinama praznog prostora proaranog vatrama tisua zvijezda.
Moi e jo vidjeti i dijelove svog broda daleko ispred sebe, njegovu
razvedenu i pauinastu grau, pa i veliki bubanj to se stalno okree njemu za
leima, brzo i ravnomjerno, teko poimajui da mu je jo maloas "gore" bilo u
smjeru sredita vrtnje. S toga se mjesta najbolje vidjelo koliko je golem
promjer bubnja, odatle su se mogli zapaziti i dijelovi koji su se okretali u
suprotnom smjeru i tako ponitavali njegov okretni moment, takoer i tit koji
otklanja svemirsko zraenje i tota drugo.
Za trenutak sam zastao pred jednim takvim izlazom, ali i produio dalje. Na
vratima pred kojima sam se zaustavio pisalo je jednostavno KLEA, a ispod toga
je treptao mutnonaranasti natpis: OIVLJAVANJE.
Rasvjeta se u dijelu hodnika pred vratima dobro pritulila, prije nego to su
se ona neujno pomakla ustranu. Unutra je bio jednaki polumrak. Blagi miris
koena sijena. U krinji stoje stajala u kutu, jo uvijek zastrta staklenim
pokrovom, lealo je nepomino tijelo.
- Ona te moe uti, Urte. I vidjeti. Bolje je da se ne napree. Ve sam je
pripremio na tvoj dolazak.
Primijetio sam igle za ubrizgavanje kako napreduju prema tijelu i pod strogo
odmjerenim kutovima se zarivaju u neprirodno blijedu i utu put. Jo malo i
obamrlo truplo e ponovo biti iv ovjek.
Prostor je bio uvlas isti kao i u sobi iz koje sam iziao. Prigueno i
raspreno svjetlo. Boje blage, uglavnom bijela i naranasta. Uz koveg s
tijelom tu je bio i potpun pribor za prvu pomo, duboki naslonja za odmor s
naslonom za glavu, jednostavan stol za prvi obrok i dva stolca.
Pri$ao st stvarima koje jop vom ovjeku, o i Hatomu. Ohrabri Betovom paskcM
"Sve je pod Beethoven je sm malen, ali potpui
- Ne znam nosti odnosa u I znanju kojem sa vrijeme jednom < Orana-Tri, Maga
Pognuo sanr gue nositi se s n
- Go, Bete! Sljedei je 1
ha ispresijecana
- Bez predr
- Bez predr Poeli smo
ma. Poznavao sa na obuci na MaL po cijeloj ploi i je glatko izabira otvorenih
nastu] njegovom ili mo Igra se odu bitka, ali ga nik no i stavio me i pokazao
svoje u vra no stoje
- Odlino, nisi nepobjediv.
- Hvala. Pi diti. Ipak, najma
- Mijenja
24

Priao sam Klei i govorio joj o onome to sam vidio i doznao, o stvarima koje
joj je moda Bet ve rekao, ali koje se radije vjeruju ivom ovjeku, o
nedoumicama oko ara-Jedan i o tome to nas eka na Hatornu. Ohrabrio sam je
da izdri jo tih nekoliko zarovskih sati pod Betovom paskom, a onda emo
zaista moi razgovarati.
"Sve je pod Betovim nadzorom", pomislio sam. "Bez njega Van Beethoven je samo
kovinska ljutura, s njim to je ureeni svijet za sebe, malen, ali potpun."
- Ne znamo emu misli, Urte... Vjerojatno promilja o zamrenosti odnosa u
kojima si se naao... Ili o svojoj ovisnosti o ljudskom znanju kojem sam ja
jedan od krajnjih izraza... Zato ne bi prikratio vrijeme jednom od igara u
kojima si jak? ahu ili gou? Nekom igrom s Orana-Tri, Magata-Pet ili Zemlje?
Pognuo sam glavu. Dok Klea ne ustane... Ali ne ah... tu je nemogue nositi se
s mozgom. Osim ako on ne igra ispod svojih mogunosti.
- Go, Bete! Da vidimo to zna!
Sljedei je trenutak na povrini stola zasjala svijetlonaranasta ploha
ispresijecana mreom crnih crta. Sjeo sam na stolac.
- Bez prednosti? - upitao je mozak.
- Bez prednosti.
Poeli smo popunjavati kriita, ja plavim, a Bet srebrnim svjetlima. Poznavao
sam ovu igru, dapae vrlo dobro sam je igrao dok sam bio na obuci na Magatu-
Pet, ali mozak je bio mozak. Ubrzo se rat razmahao po cijeloj ploi a da ni
jedan od nas nije stekao uvjerljivu prednost. Bet je glatko izabirao izmeu
opasnih prijetnji na osvojenom dijelu ploe i otvorenih nastupa tamo gdje
prostor jo nije bio u vrstom posjedu, njegovom ili mom.
Igra se oduljila. inilo mi se da sam uvijek na rubu premonog dobitka, ali ga
nikad doista nisam uspio i ostvariti. Bet je uzvraao savreno i stavio me u
nekoliko navrata pred teke nedoumice. Na koncu je pokazao svoje umijee u
sitnom nadigravanju i pobjeda je bila njegova, vra no stoje kazivala
razlika od pet bodova.
- Odlino, Bete - morao sam priznati. - Pobijedio si. Ali mislim da nisi
nepobjediv.
- Hvala. Pruio si jaku igru, Urte. Sigurno je da me moe pobijediti. Ipak,
najmanje dvije treine igara bit e uvijek moje.
- Mijenja li nain igre ovisno o protivniku?
25

- Sigurno. Mi se poznajemo jako dobro. Znam daje u tvojoj prirodi poduzetnost

i napad pa traim priliku u slabostima takvog pristupa.
- Mogao bih te zamoliti da to vie ne ini.
- Mogao bi. inim to dok mi ne postavlja ogranienja. Ti mi moe postaviti
bilo kakvo ogranienje: zabranu igranja na jedno odreeno sjecite,
primjerice, ili igranje s devet desetina mogunosti. Mogao si uzeti i
prednost.
- Drugi put. Kako je Klea?
- Upravo sam joj rekao da moe govoriti. Uskoro u joj ukloniti pokrov pa e
je i ti uti.
- Koliko nas jo vremena dijeli od pristajanja na Hatorn?
- U jedinicama vremena sa ara-Jedan?
- Ne. Poeo bih se ve privikavati na zemaljsko vrijeme.
- etrdeset devet cijelih tri pet... sati. To je, po desetinskom sustavu,
svjetsko vrijeme.
- Manje od pet dana, jasno, tako sam i traio. To je oko sto dvadeset sati po
starom sustavu, zar ne? To znai da smo ve blizu.
- Ve smo blii Suncu od Sunca-etiri. Jo smo izvan ravnine koju ini putanja
Zemlje za oko dvanaest stupnjeva, ali se i taj otklon smanjuje.
- A brzina?
- Tri je puta smanjena, svaki put za devedeset postotaka. Sada je ispod tristo
kilometara na Zemljinu sekundu. Do Hatorna nam preostaje preko sto dvadeset
gigametara, sa svim usklaivanjima. Trenutana brzina je u odnosu na Sunce,
potom emo je mjeriti u odnosu na Zemlju i konano na Hatorn.
- Hatorn, na kojem se okuplja cvijet Galaktike uprave da bi sa mnom
raspravljao o aru-Jedan!
- Urte, moda je vrijeme da se ponemo pripremati za taj skup... Osjetio sam
da mi nainom obraanja eli doznaiti ozbiljnost predmeta.
- Zar moram jo neto znati o aru-Jedan?
- Urte... Zar-Jedan je novi svijet od kojega svi mnogo oekujemo. Meutim, sve
oko njega bi se ve razrijeilo i bez nazonosti ljudi kao to su Gez Aknar iz
Potpore naseljavanju, ili pogotovo bez Nora Uba-na...
-Onda?
tanju su mm
-Do"iMd dana uzbuM;
m
da o tome Hfct na? Jesi li ti -Da.
jesti koje sam p sam da je bolje i njem poloaja"!
Bet mi je Mj vu prijetvornu Ipi meni na usluzi! 1 bran i neobttzd Moda nas,
ljude
Dublje sa" dah. To nije lad najbolji pristup, ticalo Zara-Jedai zavanja sam
reki uti nakon buei zajedno.
- Ispriava] te. Preutio sam buduem zadafki sve ono to ova i aja.
Jedino ja! S promaklo kako j cima.
Proistio sai
- Kako je n dopire do mene?
- Od tebe s< daleko putovao c
26

- im su oni uzbueni do te mjere da hitaju k tebi na Hatorn, u pitanju su

mnogo vei ulozi.
- Moda i sam smijem znati kakvi.
- Do sada nije bilo prilike za razgovor o tome. Mada je na Zemlji dana uzbuna
prije etiristo pedeset njihovih godina.
- Uzbuna na Zemlji? U vezi s im? Prije etiristo pedeset godina, a da o tome
nita ne znam? Je li to jo uvijek vano nakon tolikog vremena? Jesi li ti
znao o tome?
- Da. Znam sve o tome otkako smo doli do Zara-Jedan. To su vijesti koje sam
primio po povjerljivom propustu Velike mree. Smatrao sam da je bolje ne
uznemiravati te time dok si bio zauzet ralanjivanjem poloaja u kojem se
naao Zar-Jedan.
Bet mi je tajio neto od najvee vanosti! Be obzira na svu njegovu
prijetvornu ljudskost u ophoenju, on je bio stroj, umjetna tvorevina, meni na
usluzi! Trebalo mi je sve umijee svladavanja da bih ostao pribran i neobuzet
estinom. On, mozak, je upravljao ovim pohodima! Moda nas, ljude, nije ni
trebao!
Dublje sam se naslonio na naslon oputajui miie i zadravajui dah. To nije
laskavo za mene, ovjeka, ali mozak je obino izabirao najbolji pristup.
Prisjetio sam se da sam sam otklonio sve to se nije ticalo Zara-Jedan. Klea i
ja smo tamo vrlo naporno radili, a prije zamrzavanja sam rekao Betu da u o
pojedinostima svog idueg zadatka rado uti nakon buenja. Obradovali smo se
da je to Zemlja i da emo tamo zajedno.
- Ispriavam se zbog toga to ti o ovome nisam govorio ranije, Ur-te. Preutio
sam to u najboljoj namjeri, a ni ti se nisi raspitivao o svom buduem zadatku.
Jedino si ti, meutim, sposoban pravilno procijeniti sve ono to ova vijest
povlai za sobom i sagledati svu zamrenost poloaja.
Jedino ja! Svjestan sam da se ne mogu nositi ni s Betom. Nije mi promaklo kako
je osjetio moju ljutnju i lako je otupio posljednjim rijeima.
Proistio sam grlo.
- Kako je mogue da vijest stara etiristo pedeset godina tek sada dopire do
mene?
- Od tebe se ne trai nita posebno u vezi s tom vijesti. Mnogo si i daleko
putovao da bi te ona lako stigla. Pogotovo prije Zara-Jedan.
27

-Irana-Tri?
- Na Zemlji je prolo dvjesto pedeset godina dok si ti putovao od Irane-Tri do
ara-Jedan. Dok je ona stigla do Irane-Tri, ti vie nisi bio tamo. Na aru-
Jedan nisi imao lagan posao, a ionako si se vraao na Zemlju. Zato te nisam
uznemiravao.
- Dobro, Bete - rekao sam pomireno. - Zbog ega je dana uzbuna?
- Uzbunjen je cijeli Zvjezdani sustav pa je i zamrzavanje zateenog stanja na
aru-Jedan posljedica toga. Smatra se da su ljudskom grekom narueni
najsvetiji zakoni ovjeanstva u svemiru. Sveukupno osvajanje svemira bilo je
pred preispitivanjem. Mogao bih rei daje to jo uvijek.
- to se dogodilo? Govori kao daje propao jedan od svjetova.
- I jest. S tom razlikom to nije izgubljen samo jedan svijet. Pogoeno je i
ustrojstvo koje je slalo ovjeka u svemir sa zadatkom naseljavanja podobnih
svjetova.
- Koji je svijet zadesio taj udes? O kojoj se ophodnici radi?
- O Ari-Dva, Urte. Aratonu.
pisane danas, sam, vlastito pismk i razliit od i rairenost bic
Kroz
nj a, pa su osvajanja sa uenosti pazmanm gali teke naporu su govorili u nm
narodi poeli ag pokretljivosti sta
Poelo se m od jednog strane nost koju bi izvqi na, pa su svi om
bili nametani.
28
Drugo poglavlje
Spoznaja
Na Zemlji se oduvijek govorilo mnogo razliitih jezika. Od poetka pisane
povijesti, a sigurno i prije - o emu nemamo tragova -pa sve do danas, to
ini najmanje sedam tisuljea, a najvjerojatnije i punih o-sam, veina je
naroda njegovala svoj jezik, prilagodavala mu i razvijala vlastito pismo i
pomno ustanovljavala razlike po kojima je bio drugaiji i razliit od svih
ostalih jezika. Jezik je uz tono odreenu zemljinu rairenost bio glavnom
oznakom svakog naroda kroz stoljea.
Kroz dugu povijest drevnih naroda na Zemlji bilo je slabog mijeanja, pa su
samo trgovci i poslanici znali strane jezike, a seobe naroda i osvajanja su
bili sredstva njihovih irenja. Uvijek se smatralo znakom uenosti poznavati
vie no jedan jezik, a marljivi su lutai svijetom ulagali teke napore da bi
nauili dva, tri, pet ili deset jezika, uz onaj kojim su govorili u rodnom
domu. Velike su promjene nastupile kada su se narodi poeli osjetnije
mijeati, a znanstveni je razvoj donio promjene u pokretljivosti stanovnitva.
Poelo se smatrati gubitkom vremena mora li pojedinac uiti vie od jednog
stranog jezika, osim ako mu sami jezici nisu strukom. Prednost koju bi
izvojevao narod iji bi jezik postao sveopi odmah je uoena, pa su svi oni
nastojali nametnuti svoj, a odbaciti ostale koji su njima bili nametani.
29

Opet sam se tresao kao da mi je tek predstojao "gr prisjeanja". Ono to je

ovaj put iznjedrio bolni dodir s mojom prolou potreslo me je do temelja. Do
te mjere da jo nisam pojmio to to uistinu znai. Niti e to biti lako
osmisliti, ni sada ni u budunosti.
- Dir ani!
To otkrie nije pogodilo samo mene. Rein napukli glas, pun nevjeri-ce i
straha, kao da joj nije pripadao. Nisam je, meutim, u tom trenutku mogao
utjeiti. Borio sam se da sam ne budem shrvan teretom spoznaje.
- to si rekao, Dir ani? Ne, to nisi rekao! To ne moe biti istina! Skoila je
k meni, ali je u mraku naletjela na glatki zid na koji sam
se naslonio. Moralo je to biti bolno, ali sada nije za to marila.
- to si rekao, Dir ani? - uhvatila me je rukama koje su opet drhtale. - Rekao
si da se sjea svoga imena! Ne ali se sa mnom, Dir ani! Kako si se zvao?
Kako ti je bilo ime?
Zagrlio sam je lijevom rukom kako bih je umirio, ali taj je oslonac moda meni
bio potrebniji. Duboko sam i sporo uvukao dah u plua, onako kako sam nauio
initi kada sam trebao ovladati sobom u tekim okolnostima.
- Ja sam Kinel sa zvijezda - ponovio sam tupo.
- Ti si... Ne, Dir ani! Razumije li to to znai? _
- Ne - rekao sam odsutno, ali iskreno. Zaista, na koji me se nain to doticalo
i kakvog je znaenja moglo imati nisam ni slutio.
- Ti si putovao po zraci svjetlosti! Ona slika... To se slae... Ti si bog,
Dir ani! Oprosti meni. Nisam znala... Bila sam prisna s tobom i doputala sebi
iznijeti ti neka svoja traenja... O, nebo Kinelovo...
Novi udar plaa ju je potresao i ona se izmakla mojoj ruci i pala na tlo. Ja
sam ostao na nogama vraajui snagu u udove. Ono to nisam mogao sebi jasno
predoiti sada objasnit e se samo jednom kasnije. Zaludu je bilo nad tim
beskrajno zdvajati. Puno znaenje tog zaprepa-ujueg prisjeanja koje me je
otkrilo kao Kinela, a to je bog linitski, svemogui i vjean, teko da u
skoro sagledati. Onda je bolje nauiti ivjeti s tim.
Spustio sam se do Ree. Ona se tresla od plaa, jadno i neutjeno.
- Tko bi mogao znati to to uistinu znai, Rea anai - rekao sam njeno.
U mrklom mraku mogao sam samo po dodiru njena lica o moju ruku zakljuiti da
se okrenula k meni.
30
AU
koja sv < kori: Potre&a . jezik, km -zvani u lakom grao*. jezika pa sm/
tike uprs com daipi on je to meuncrodm wm drugi, saeti: jela: temeipm
svjetovima

- Ti si bog... a ja jadno i smrtno bie koje bogovima ne spada. Nemamo nieg

zajednikog, osim ovog prostorja u kojem smo zatoeni. A ti e se znati
osloboditi, im ponovo vrati svoje moi...
Na ove bih se rijei mogao osmjehnuti da sam se posve oporavio.
- Dopusti da ti kaem, Rea anai...
- A ako nisi bog... oprosti to to kaem... ali ponekad djeluje toliko
ljudski, nezatien i bespomoan... kao onda na Telenu, kad si bio ranjen...
to je onda s naom Vjerom, naom ostavtinom i linitskim naslijeem? Je li
sve matarija, izmiljotina? La?
Razumio sam to. Sada vie no ikad dosad i najzad potpuno i iz prve ruke
spoznao sam koliko je moja prolost isprepletena s tajnom svijeta u kojem
ivimo. Araton i ja... Liniti i ja... Na koji smo to nain vezani?
Neki su narodi bili u povoljnijem poloaju i zaista su uspjeli do neke mjere
nametnuti svoj jezik drugima. Neki su umni pojedinci pokuali zaobii tekou
ustanovljavanjem novih, umjetnih jezika, koji su se zasnivali na onima davno
izumrlima, ili su bili potpuno iz korijena izmiljeni, ili su posuivali
rijei iz razliitih postojeih jezika. Ovakvo je stanje obiljeavalo i
vrijeme prvih prodora ovjeanstva u svemir.
S vremenom su iz gomile raznovrsnih umjetnih jezika izdvojena dva koja su
ojaala u odnosu na sve ostale. Nisu ni ostali propali, ali su se koristili na
ogranienim podrujima i u zatvorenim skupinama ljudi. Potreba za sveopim
razumijevanjem ustoliila je takozvani temeljni jezik, kasnije nazvan i prvim,
stoje naziv bez pravog opravdanja, i takozvani saeti ili "najbolji" jezik
koji se odlikovao jasnoom, kratkoom i lakom gradnjom sloenica. Na koncu su
se ljudi podijelili i oko ova dva jezika pa su jedni prihvatili jedan, a drugi
drugi.
Poetkom dvadeset drugog stoljea ojaala je uloga i utjecaj Galak-tike
uprave, jer je irenje ovjeanstva u svemir postalo stvarnom inaicom
daljnjeg razvoja. Uprava je odabrala temeljni jezik kao svoj slubeni i on je
to ostao do danas. Moda su upravo zbog toga mnoga druga tijela i meunarodne
ustanove na Zemlji kao svoj slubeni jezik odabrale onaj drugi, saeti ili
"najbolji", pa se kroz sljedea stoljea gotovo ustalila podjela: temeljni je
jezik pripao svemiru, a saeti Zemlji i, kasnije, naseljenim svjetovima.
Veliki postotak ljudi govorio je i sluio se s oba jezika._________
31

Neraskidivo, rekao bih, proeti jedan drugim ijedni drugima, jer je prolost
Linita i Aratona natopljena predanjima o Kinelu i njegovu narodu, drevnim
iskuenjima i tekim dvojbama koje je on razmrsio.
- Da sam se ovaj trenutak spustio iz bezmjerja po plavoj zraci i pred trenutak
ostavio boanski sjaj zvijezda... Rea anai... meni bi od svega toga bile
dragocjenije uspomene na ove dane iskuenja i muka kroz koje smo zajedno
proli. Zna i sama da nas ne vee samo ovo prostorje. Ono to smo zajedno
proivjeli niim se ne da izbrisati. Zar moe dvojiti u to?
mrcnula je jednom, pa opet, i jo nekoliko puta.
- Zato ne ostavimo sve meu nama onako kako je i do sada bilo? - nastavio
sam. - Jednom e se sve samo objasniti. Ti si odmah izvukla krajnje
zakljuke... To to sam se prisjetio da sam Kinel, dapae s tim pobliim
odreenjem "sa zvijezda", jo ne znai da imam bilo to s Ki-nelom, osobom ili
bogom iz linitske prolosti. ekat emo do novih prisjeanja kako bi se to
razjasnilo.
Njena je drhtava ruka naila na moju, ali ju je ona odmah i povukla.
- Ja... ne znam to bih rekla... Dir ani... Oh, ne, to ime ti vie ne
pripada... Ne znam ni kako te osloviti! Ni kako govoriti s tobom! Sve... sve
je srueno...
Zajecala je. Oprezno sam joj dodirnuo rame, njeno lijevo rame svojom desnom
rukom, a onda je zagrlio.
- Meni je najdrae kad me zove Dir ani. Volio bih da tako ostane, bez obzira
na sve. Htio bih ti jo neto rei, ako me slua...
Kimnula je glavom to sam osjetio po pritisku njene brade o moje rame. Uzeo
sam je za ruku i oprezno poveo do leaja gdje smo bili prije.
- Ja sam, Rea anai, onaj ovjek kojeg si upoznala u Andoru i kojeg zna
odonda. Ono to sam bio prije i odnosi kakve sam tada imao spram drugih ljudi
ne bi smjeli tome puno dodavati ili oduzimati. Bojim se, dapae, da me to
prijanje vrijeme ne otkrije kao zloinca i nevaljalca. Jer, iako ne mogu
govoriti o potankostima, sjeam se da sam naudio Aratonu.
- Onako kako mi to razumijevamo... ako si zaista Kinel, bog li-nitski, ti si
gospodar ivota i smrti... Da si unitio Lines, nitko to ne bi smio dovesti u
pitanje.
- Jo uvijek se protivim prihvatiti putovanja u neizmjerje i vjenost kao
stvarne i mogue. U stvarnom svijetu takve stvari ne postoje. Prema tome, moj
je najtvri stav da je oko Kinela mnogo toga nadodanog i pretjeranog, ili daje
sve skupa izmiljeno.
DO"":
str
alu
aa
32

- Zar i nakon toga to zna da si Kinel? To znai da si bio ovdje u Aranimu

prije Soranskog udesa i jo jednom, jo ranije, kada si doveo ljude na Araton.
Prije tisuu godina, moda. Zar si to zaista ti uinio? Doveo ljude na Araton!
Kako bih se trebala osjeati povlatenom to sam s besmrtnim bogom... A
umjesto toga... osjeam samo tugu...
Zamukla je. Ve sam se sasvim oporavio pa sam bio spreman i na alu.
- Rea anai... iskreno... jesam li ti nalik na starca od tisuu godina? Irken
bi bio mladi prema meni...
- Dir ani - njen je smijeh bio krt i rastrojen. - Gotovo sam rekla: nevjerni
Adrase. Ali to nema smisla. Bog koji ne vjeruje u samog sebe... Kakvog to ima
smisla?
- Nije to pitanje kakvim se ti meni ini - nastavila je. - Procijenila sam te
na trideset pet godina, jer ostavlja takav dojam. Ali ne bih se zaudila ni
ako bi se ovaj tren promijenio pa izgledao da ima dvadeset... Moda i jesi,
to e se vidjeti ako igda ugledamo svjetla.
- Nikada nita nadnaravnog u vezi sa sobom nisam primijetio. Ne vjerujem u
takve stvari. Vidjet e kako e se to izvri u sasma obinu stvar. Odbijam
prihvatiti tisuljea ivota ili neprirodno kao dijelove stvarnosti.
Snaga i utjecaj Galaktike uprave omoguili su temeljnom jeziku da bude sve
vaniji i vaniji, ali puanstvo koje je govorilo saetim jezikom daleko je
premaivalo ono koje se sluilo temeljnim. tovie, kako se saeti jezik
prenosio na nove svjetove, a oni su meusobno vrlo uinkovito odijeljeni,
svaki je svijet razvijao svoju inaicu saetog jezika pa su se oni poeli
razlikovati. Danas se ljudi s Lare-Tri i oni sa Zemlje ili Sardara-etiri
jedva razumiju pa u meusobnom sporazumijevanju pribjegavaju temeljnom jeziku.
Zasluga je Uprave da se on promijenio malo ili nimalo tijekom stoljea otkako
je prihvaen.
(Idor Baid: "Ustanovljene i propisane razlike u pisanju i izgovoru razliitih
inaica saetog jezika, kakve su u uporabi na sljedeim naseljenim svjetovima:
Zemlja-Azija, Zemlja-Afrika, Zemlja-Sjeverna Amerika, Lara-Tri, Sardar-etiri,
Ahal-Dva, Oran-Tri, Rama-Dva i Deudana-Tri", pisani rad za zavrni ispit,
usporedno jezikoslovlje i knjievnost, Saharan, 2990.-12.-07., ZRV)
33

- Kada malo bolje razmislim... U vezi s tobom... uda su te uvijek pratila!

Kako si se samo brzo oporavio od ranjavanja u Andoru! I kasnije... Na
Arkturu... Nitko ne bi preivio onakvu ranu kakvu ti je nanio Irver na vrhu
Karumala! Ti si hvalio moju umjenost vianja... Ne, Dir ani... Opet te tako
zovem... Bilo je to mnogo vie od toga... ak se i Indar udio kako su brzo
zacjeljivale tvoje rane dok smo se probijali Telenom i kroz Ogrud.
Nasmijao sam se gotovo se zabavljajui.
- Rea anai. Mislim da je to pretjerivanje. Ali ono to doista elim je da me
ti ne smatra boanstvom. Odagnaj sva razmiljanja koja mijenjaju nae odnose.
Ti me dovoljno poznaje. Ime je samo privjesak osobi. Primi to kao puko
glasovno odreenje. Ja sam jo uvijek Dir Moros.
- Ali zar ne vidi koliko stvari zaista upuuje na to da si ti Kinel? Ona
slika, ono golemo platno pred kojim smo propali u Irverovu stupicu... Tada sam
mislila da su na platnima naslikani ljudi koji su se skrivali iza obrazine
uvara Tajne, jedan zamjenjujui drugoga... Da, nakon iskustva u Adur-Imkoru
ne vjerujem u besmrtnost Irverovu... On je samozvanac i varalica. Ali tvoja
slika u Urgul-Olgiju... Ona bez sumnje podupire ime kojeg si se prisjetio.
Kao to je rekao Irken: Postoje sauvane slike s Kinelovim likom i zapisi s
njegovim rukopisom. Vidio sam njegov potpis i sam na posljednjoj stranici
Knjige Istine. Zar je to moj potpis, na koncu?
Ako je to Irken znao... a on je bio zatoenik u Urgul-Olgiju... ako je vidio
takvu sliku... Zvijezde Kinelove! Nije li me Irken prepoznao tamo na Arktasu,
a da mi o tome nije htio nita rei? Nije li mi zato dao Knjigu Istine koju
sam i sada nosio sa sobom? Zaista su se mnoile potvrde koje su me prokazivale
kao Kinela, bez obzira na to to to znailo. Holok je to znao jo od samog
poetka, od prvog pogleda na mene, moda ve u prvom nasrtaju na moj ivot u
"Ingaru Linesa".
Je li njegova odlunost da me zarue bila ukorijenjena u elji da sauva
Araton za ljude, kako mi je otkrio Irken? Moda je vjerovao da sam ja doao
pozvati njega na red, a ljude vratiti na zvijezde?
Stresao sam se.
- Ne zaboravi na tvoje prisjeanje da si uinio zlo Aratonu - nastavila je
Rea. - Nismo li zakljuili da si bio osoba od vanosti? Zvijezde Kinelove!
Osoba od vanosti! Proizilo je da si i vie od toga... Bog sam!
tttjc*
irfli
34

-1 sam sam time zbunjen, Rea anai... Ali kao to nita pametno nismo mogli
iznai ni nakon mojeg prvog prisjeanja u Antarovu Olidoru, neemo to moi ni
sada. Govorim ti iskreno da sam potpuno zbunjen ovim saznanjima, od onog
prisjeanja da sam inio zlo Aratonu do ovog posljednjeg... Da nisam znao
odvojiti svoja razmiljanja od jalovih nagaanja i matanja, poludio bih, Rea
anai...
- Morat u se jo mnogo truditi da bih mogla s mirom prihvatiti to to se oko
mene dogaa... Dir ani... zvat u te tako i dalje, ali neka je zebnja u meni
kad god izgovorim to ime... Dir ani... vladala sam svojim ivotom jo pred
pola godine. Neke sam stvari prihvatila kao neosporne... Kinela kao naeg
zajednikog oca koji nam je dao Araton... uvara Tajne koji bdije nad nama i
pazi da ivimo kreposno slijedei Kinelovu pravdu i udoree. Za mene je bilo
neosporno - i za veliku, veliku veinu Linita jo jest - da je za Prvog
razdoblja krepost bila na vrhuncu, a ovje-tvo i potenje prirodni posljedak
udorednog drutva. Tome smo i mi trebali teiti uz Irverovu pomo. Vjerovali
smo da negdje iza svake spoz-natljive daljine - na mjestu koje moemo
dokuiti, ako niim drugim, ono vidom za vedrih noi - stoluje na vjeni
zatitnik koji e pohitati na Araton naemo li se pred krajnjim iskuenjem. To
je i meni bilo osloncem, to i danas prua sigurnost ljudima u svijetu, jer oni
u to vjeruju.
Rea je govorila tiho i sabrano, kao da govori samoj sebi. Njen se ureeni
svijet sruio. A ja sam bio tome jedini uzrok.
- Onda je pukla moja vjera u ljude, u njihovo umijee ustrojavanja pravednog
drutva. Andor je za mene bio olienje zla pa sam dobro premjestila u Ordon i
vjerovala daje tamo. Dok nisam vidjela kako se tamo vlada i kakve gnusobe
prireuju vlastodrci u borilitu. Potom Irver... on je za mene bio oslonac
vieg reda, zatitnik udorea i vrline, reda i pravde, koji bi nas trebao
upuivati u smjeru mira i blagostanja, onog to smo nekad imali. Irver je
laac i varalica, a njegove su vodilje vlast i mo... Boji namjesnik se otima
za utjecaj s Atagijem i lolom Alidad, sada Indarom, umjesto da se skrbi za
Kinelov puk!
- Preostaje samo Kinel - nastavila je. -1 preko svih oekivanja, iza najlue
moje mate, on je do mene, tu, njemu ovo govorim. Nemoj sruiti tu posljednju
nadu u meni daje svijet pravedno ustrojen! Ako nema bogova... zlo je prirodni
vladar svijetom!
- to se tie sigurnosti i oslonca, Rea anai... - oprezno sam je prekinuo. -
Moda bi tu trebalo ozbiljno razmotriti ono to propovijedaju
35

Irken i Kardanor. Boga treba traiti u sebi, ne oekivati da e se on spustiti

iz zvjezdanih visina i bez naeg truda preobraziti na svijet u izvorno
bljetavilo.
- Ja govorim o onome to su me uili! Moj mije pouavatelj rekao, kad sam
imala deset godina, da ivimo u sretnom vremenu jer e se nama Kinel obratiti.
Nas su uili, svi oni u koje sam vjerovala, ili im priznavala da su o tim
stvarima znali, ili razmiljali vie od mene, ujedno ustrojstvo svijeta. Da
sam se rodila u Arktasu, moda bih slijedila ono to je taj starac govorio.
Meutim, elim mu da uspije. Neka pridobije one krvoedne hodoasnike koji
prolijevaju krv s Irverovim blagoslovom!
- Ako i uspije... uspjet e meu malim brojem Linita. Vjerujem da e jo dugo
Irolgar biti glavnim duhovnim voom.
- Ako ga ne ukloni onaj koji ga je na to mjesto postavio... Kinel, bog sam!
Lecnuo sam se. Je li to Rea mislila na mene? Zaista nikad - a tu sam se opet
morao ograniiti na vrijeme zasegnuto mojim sjeanjem -nisam posezao za
mjestom uvara Tajne. Jesam li se na Aratonu obreo, sputajui se po zraci
svjetlosti iz neizmjerja - a to su stvari koje jo nisam mogao progutati - da
bih uinio upravo to, uklonio Irolgara, opunomoenika moje strane za
provoenje vrhunskog zakona, a kojeg je on izigrao? Ili sam, manje asno,
naumio uzeti njegov poloaj radi ovozemaljskih probitaka? Je li uvar Tajne
znao da sam doao zatraiti njegovu bezuvjetnu ostavku i iz petnih se ila
borio ne bi li se odrao?
Kakve god da sam imao naume prije nego stoje moje sjeanje izbrisano. .. to
nije moglo imati utjecaja na ovu stvarnost, ovdje i sada. Ovdje i sada bio sam
Irolgarov zarobljenik, njemu na milosti, u njegovoj utvrdi. Po onome to sam
od njega do sada iskusio, ne bih se trebao nadati pregovaranju i nagaanju. On
je u meni vidio branu, moda najveu i posljednju, pred onim na to su se u
Urgul-Olgiju odluili prije mnogo vremena: ujediniti ponovo Linite i povesti
ih u rat za zatiranje Fanda. Iako se nisam utio kao netko tko bi prijetio
uvaru Tajne, ili ga ograniavao.
- Ukloniti Irolgara, Rea anai... Bojim se daje to izvan i Kinelovih moi.
Uistinu izvan moje...
- Bit e to drugaije kad se prisjeti i ostaloga. Zato te je Titan kanio
skriti u Ordonu, a velikai se otimali za tebe.
Moda su imali dobar nos kada su me se htjeli domoi. Jedno je ipak
ogranienje bilo nad svim tim.
-Bojim se da" obznanit e nae <m prolosti.
- Nismo zato u skrasiti... ak i na A
- Razmiljao sa smo mogli ostati pri tim naina na koji m Alarimu, sada u Urg
njih iskuenja, najv" iega prisjetio da sam
To je ve neko bliavala su me spoj gue. Tim sam puta najzad dospio u stu|
najveem od svih kn
- Kao i nebroj" ovom stupicom. Ne: njoj nam moe pomc
Rea i Faan su vi njemu donijeti i svoj koji je tko zna kako < -Olgija, jo
uvijek je proizvodio je svjetlo, mogao sam krenuti u
Tamo gdje sam povrina, donekle s\ dio. Ona je inila zi pridruila u mom ba
nevoljan i utljiv.
Nae je prostor bez pokrivaa i nisi namijenjeni blagovs bio zastrt do zidova
on bio neodravan i putem kojim smo rr Faan.
36

- Bojim se da nam to vrijeme nije podareno, Rea anai. uvar Tajne obznanit e
nae sudbine mnogo prije nego to se ja prisjetim svoje prolosti.
- Nismo zato trebali brzati naprijed, Dir ani. Mogli smo se negdje skrasiti...
ak i na Arktasu, tamo te sigurno ne bi pronali!
- Razmiljao sam o tome... Arktas je zasigurno jedino mjesto gdje smo mogli
ostati prikriveni i izmai Holoku. Kada se, meutim, prisjetim naina na koji
mi se sjeanje vraalo... Od Olidora i Karumala, pa u Alarimu, sada u Urgul-
Olgiju... To se uvijek zbivalo u trenucima krajnjih iskuenja, najveih
napregnua i opasnosti... Pitam se... bih li se iega prisjetio da sam se
besposleno skrasio najednom mjestu?
To je ve neko vrijeme sazrijevalo u meni... Krajnja izlaganja pribliavala su
me spoznaji, u isto vrijeme prijetei daje zauvijek onemogue. Tim sam putem,
koji sam moda i nesvjesno izabirao, opet i opet, najzad dospio u stupicu bez
izlaza, pred no najveem svom krvniku, najveem od svih krvnika Linesa i
Aratona, Holoku, uvaru Tajne.
- Kao i nebrojeno puta dosad - rekao sam - moramo se ogledati s ovom stupicom.
Ne sumnjam da ju je Holok vjeto nainio, ali znanje o njoj nam moe pomoi.
Sada, ili kasnije.
Rea i Faan su ve bili istraili nae sadanje boravite, ali sam htio o njemu
donijeti i svoj vlastiti sud. Upalja koji mije darovao Tul Titan, a koji je
tko zna kako dospio u njegove ruke, a vjerojatno odavde, iz Urgul--Olgija, jo
uvijek je radio bez greke. Pritisak na jednu od njegovih ploha proizvodio je
svjetlo, slabano, ali postojano, a pod tom slabom rasvjetom mogao sam krenuti
u istraivanje naeg prisilnog nastana.
Tamo gdje sam maloprije s Reom stajao nalazila se neobina glatka povrina,
donekle svedena tako da se prema nama isticao njen izboeni dio. Ona je inila
zid bez vrata, prozora, uleknua ili istaka. Rea mi se pridruila u mom
bazanju po mraku, dok je Faan ostao udubljen u sebe, nevoljan i utljiv.
Nae je prostorje bilo oskudno namjeteno. Naao sam dva leaja bez pokrivaa
i niski drveni stol izmeu njih, pa sam sudio da su bili namijenjeni
blagovanju, a ne spavanju. Strop se visoko uzdizao, a pod bio zastrt do
zidova. Nisam mogao dokuiti prirodu tog zastiraa, ali je on bio neodravan i
troan. inilo se da se dovde moglo dospjeti samo putem kojim smo mi doli, to
jest onim kojim su mene donijeli Rea i. Faan.
37

Prema stubitu su vodile iroke vratnice bez vrata. Nekoliko koraka iza njih
zapoinjale su stube kojima su se spustili Rea i Faan, Faan nosei mene. Desno
i prije stuba nalazio se zaseban prostor s jamom za odvoenje neisti. Sve sam
to pomno pretraio, ali nieg obeavajueg nisam vidio.
Poli smo zatim uz stube, jednu razinu, pa dvije. Ovdje, na drugoj razini,
zidovi su bili od grubo obraenog kamena, neobukani i goli. Dolje, na prvoj
razini, zid su obukali i zagladili. Pomislio sam da bi ovo neureeno stubite
trebalo biti pomoni pristup prostorju kojem se onaj glavni imao traiti tamo
gdje je vie ljudskog rada uloeno u prekrivanje nesavrenosti gradnje.
S tom sam pomisli siao do odmorita prve razine. Je li tu bilo neega to
nisam zapazio prilikom uspinjanja?
- Jeste li istraivali na ovom mjestu, Rea anai?
- Ne. Ispitala sam svaki dlan zida dolje, ali nisam se penjala uza stube.
- Neeg bi ipak moralo biti. Drugo je pitanje hoemo li to moi koristiti.
Doista! Gotovo nezamjetljiva ravna crta, okomita na pod, presijecala je zid.
Jo jedna takva bila je na korak i pol desno. To se lako moglo previdjeti kod
povrnijeg promatranja i uz slabu rasvjetu.
- To su vrata, Rea anai.
- Bez kvake. Oito se ne mogu otvoriti s ove strane.
- Priekaj malo. To su drugaija vrata. Pogledaj ovu etvorinu, ini se mrljom
na vratima. Ona se tek bojom razlikuje od okolne povrine, ali time se ta
vrata zakreu. Ustroj im ipak nije jednostavan.
Nisam dvojio da smo pred sobom imali vrstu vrata u iju je tajnu proniknuo Gad
Orkos u ovom istom Urgul-Olgiju. Njemu je za to trebalo dosta vremena, a
sretna okolnost daje naiao na knjigu koja je objanjavala njihov ustroj bila
je presudna. Zato nisam traio od Irkena da mi to podrobnije opie?
Rea se okuavala u guranju i pritiskanju po razliitim dijelovima neznatno
uleknutog etverokuta, ali sve bijae utaman. Negdje u zakutku svijesti sam
znao da je dovoljan neusiljeni i lagani dodir i da e se ona sama pomaknuti.
Ni sam ne znajui odakle mi to uvjerenje, okuao sam se i ja u guranju i
potiskivanju.
Na moje beskrajno uenje, ve prvi dodir moje ruke proizveo je nekakav
tropot, pa onda udar, ali su vrata ostala tvrdoglavo zatvorena.
38
Dugi trenutak trebao mi je da shvatim da se nita nije dogodilo. Ovdje se
nita nije dogodilo.
- To je kod Faana! - viknula je Rea. - Pohitajmo!
trcali smo niz mrane stube i upali u veliki prostor u kojemu sam doao k
svijesti. Faana smo pronali zaokupljenog oko neega uza sam zid, nasuprot
stolu, a izmeu leajeva.
- to se dogodilo, Faane? - povikala je Rea pritravajui.
- Je li sve u redu? - upitao sam prilazei.
- Mislim daje to hrana - rekao je podiui veliki sud iz kojega se irio
miris.
- Moda nas eli otrovati - ubacila je Rea.
- Zar i ovdje, gdje nas ima u aci? - nisam se sloio. - Trovanje je nain
koji obino izabiru slabiji protiv jaih. Nikada ne bih pomislio da nas
Irolgar smatra jaima.
Faan je sud s jestvinama stavio na niski stol, a ja podigao poklopac. Bilo je
tu dosta akara, neto mesa i zelenja, suenih plodova i vr s vodom. Nismo se
trebali tuiti. Priloena pomagala pri jelu nisu bile abre, ve pljosnate
drvene hranilice. Iako smo ve dugo bili bez jela i vie nego gladni, htio sam
najprije znati na koji se nain ovaj sud naao s ove strane zida.
- Otkrio sam ga ovdje, na tlu - objasnio je Faan. - tropot je doao od zida,
a odmah zatim i udar. Naao sam sud s hranom, ali na zidu nije bilo niega,
iako sam ga ispipao na tom dijelu.
Ja sam ga osvijetlio. Raspor koji bi se teko otkrio i osjetljivijim ljudskim
opipom ocrtavao je vrataca, dovoljna da se kroz njih dopremi ovaj sud u na
zatvor, ali nedovoljna da se tuda provue ljudsko tijelo, sve da su i
otvorena. Neznatno uleknuti etverokut, slian onom na vratima na odmoritu
stubita, ocrtavao se kao tamnija mrlja pod slabom svjetlou upaljaa.
- Mislim da nam je najpametnije jesti - rekao sam. - Imat emo dovoljno
vremena za razmiljanje o tome kako pokrenuti vrata. Moda ak i vie nego to
bismo to htjeli.
Dok smo jeli, prenio sam Faanu to smo Rea i ja otkrili na stubitu. Veliki
Fand nije time bio dirnut.
- Na neprijatelj nas ima tamo gdje on to eli. On e se i pokazati. Prije ili
poslije. Spremam se za taj trenutak.
39

Prepoznao sam smrtnu odlunost u njegovu glasu. Lice mu se nije vidjelo u

posvemanjoj tmici. Faan je bio uvjeren da je na kraju svojih lutanja.
Jeli smo u tiini. Moja se ruka povremeno sudarala s Reinom ili neljudskom
fandskom akom, ali to je bila sva tekoa. Gladnome mrak nije osobita
prepreka.
- Ona vrata - dopustio sam svojim mislima da se pretoe u rijei im sam
utaio najjau glad. - Sjeam ih se otprije. Znam da sam ih jednom i sam
otvarao. Lako i jednostavno, bez da sam tome pridavao druge misli...
- Ti si ve dosta svojih greva preivio, Dir ani. Sigurno je da si se
prisjetio i vie od onoga ega si postao svjestan. Ostalo e ti doi u svijest
nae li se u dodiru sa stvarima na koja se ta prisjeanja odnose. Moda bi
mogao, kad bi se naao pred njom... vinuti se uz plavu zraku Irverovu...
- Zaista, Rea... sjeam se da sam ih otvarao dodirom dlana. Ona imaju svoj
pogon i sama se zakreu... ali ne uzvraaju na svaiji dodir. U tome je tajna.
Gad Orkos je doznao kako e nauiti vrata na svoju ruku.
- Jesi li siguran, Dir ani? Meni to zvui kao arobnjatvo... to znai
nauiti vrata na neiju ruku?
- Ne znam, ali to je ono to imam u svojoj svijesti, jasno i isto. Ne sumnjam
da je to zaista tako. Kao to ne sumnjam da sam neko bio u Soranu i
Vastalu... i...
Zastao sam procjenjujui da li da kaem ono to sam upravo zaustio... jer toga
jo nisam dosad bio svjestan!
- Dir ani! - povikala je Rea dotiui me rukom, kao da sam mogao nestati s
leaja na kojem sam bio. - to se dogodilo, Dir ani?
Udahnuo sam duboko, smirujui pomamne udare bila u grudima i glavi.
- Mislim da sam se prisjetio jo neega. A to rui mnogo od onoga to me je
dosad vodilo.
- Kai mi, Dir ani. S tobom u vezi vie ne priznajem uda.
- Za neka od zala koja sam pretrpio ne smijem optuivati Holoka. On nije za
njih odgovoran.
- Zar za tvoj gubitak pamenja?
- Ne... o tome jo nita ne znam. Ali on me nije prognao u Vastal. Sam sam
tamo otiao!
sam ser
na
uitelja i < ziti. Trdbm
anje.
-UV*
kad i
rcr.
upiranpt dil-ind*
SVOJI" -
poloe
Iladona : nedjelovaap*
40

- Kako si mi opisao Vastal, Dir ani... Njemu nema pristupa iz vanjskoga

svijeta. Kako si tamo mogao dospjeti?
- Ne trudim se razmiljati o tome. Svjestan sam, meutim, da sam sam odluio
otii tamo. Dapae, to je bila neka vrsta kazne. Sam sam odabrao svoju kaznu i
sam prognao sebe u Meustijenje. Toga se sjeam. To moe biti u vezi s onim
zlom koje sam nanio Aratonu. Presudio sam sebi progonstvom. I jo neim, ali o
tome nemam ni natruha.
- Dir ani, kakav si ti to ovjek kad si kanjavao samog sebe? A to drugo? To
ne mogu zamisliti, ali onako kako si ti to izloio... Zar si sam sebi uzeo
pamenje?
Odmahnuo sam glavom, to je bilo bez znaenja u posvemanjem mraku.
- Jo jedno mi je kao ledac isto u svijesti. A to mi kazuje da sam na krivom
mjestu... Da sam cijelo vrijeme, otkako sam ostavio svog uitelja i oca u
Vastalu, gonio prazne prikaze. Nisam trebao ovdje dolaziti. Trebao sam ostati
u Vastalu!
- Zato tamo gdje gotovo i nema ljudi?
- Zato stoje to jedino mjesto na svijetu gdje mogu vratiti svoje sjeanje.
Potpuno i u trenutku!
- U Vastalu, Dir ani? Jesi li siguran? Kako? Kojim arobnjatvom kad i sam
poznaje svu oskudnost toga kraja?
- To je neto o emu nita ne znam. Ali zbog toga nisam manje uvjeren u
istinitost toga to sam rekao. udno je to. Nisam mogao izabrati zemlju iz
koje je tee pobjei no to je Vastal. Moda sam ga zato i izabrao. A ja sam
uloio sav svoj trud, sve tjelesne i umne moi ne bih li otud utekao...
Naposljetku sam uspio u tome, samo da bih sada doznao da se moram tamo
vratiti! Sada, kada sam od Vastala dalje no ikad i bespomoniji no ikad. Ako
se tamo uope mogu vratiti bez znanja koje sam izgubio... A koje samo tamo
mogu ponovo stei!
Uutio sam. "Prepoduzetan si, Adrase." Tko mi je to rekao? Tok-tas? Indar? I
Kardanor je imao rijei za moja srljanja. Je li sve to moje upiranje, golemo
pregnue da ostvarim to sam naumio, bilo u skladu s dil-indulom u meni? Jesam
li zaista bio uvjeren da u okrenuti svijet svojim upiranjem i odlunou? Da
bih onda utvrdio da je bio bolje poloen s one prve strane?
Nije li tu moju prirodu dobro razumio Aram Tar, tamo na pijesku Iladona?
Govorio mi je o prednostima djelovanja i o prednostima nedjelovanja. Dobrobit
moe donijeti jedno i drugo, jednako kao i
41

jelovanja. Dobrobit moe donijeti jedno i drugo, jednako kao i propast. Klju
je u razumijevanju okolnosti. Samo djelovanja koja potpomae zed donijet e
uspjeh, ona suprotna njemu okonat e propau. "Povjeri se dil-indulu", bio
je njegov uobiajeni savjet. "Iz tog e utoita izii jai i razboritiji."
Jo sam jednom bolno shvatio koliko je moja mudrost daleko od njegove.
S jelom sam zavrio. Da nita nisam ni okusio, dvojim da bih bio gladan nakon
ovih saznanja. Kako sam se teke i besplodne zadae prihvatio! Sukobiti se s
Irolgarom, traiti od njega tajnu svoga podrijetla i tajnu Aratona! To je
doista moglo i okonati samo mojim uhienjem i onemoguavanjem! Umjesto da sam
ostao u Vastalu, pritajen i nezamje-tan, strpljiv i uvjeren da odgovori koje
traim nisu u pojavnostima vanjskog svijeta, ve da e doi iznutra, iz mene.
ak i nada s kojom sam se sputao na Irolgarov eremdirgar u Urgul-Olgiju
pokazala se neutemeljenom: nisu uvar Tajne i Urgul-Olgi kraj mojih lutanja!
ak i ako bih, preko svih oekivanja, umakao uvaru Tajne, kojim u se silama
povjeriti da me prenesu preko pola svijeta, nazad u nedostupni Vastal?
Onda je Faan uzeo rije.
- Prilika je, Raude, da ponovo razmotrimo na poloaj. I nae odnose-rekao je.
Ako sam uistinu bio Kinel, moj poloaj spram Faana i Fanda je naroit. to je
s deurom kojeg sam sam donio? Nije li on bio djelomice uperen i protiv Kinela?
- Sluao sam tvoj razgovor s Reom - rekao je. - Razumio sam sve stoje bitno.
Trudio sam se i sam proniknuti u tajnu koja te okruuje.
Faan mi je bio odani prijatelj na iju sam vjernost mogao raunati. Dok god ne
bih pogazio neto od onoga to je drao svetim, a to je prije svega deur,
zakletva i odreenje, tenja i svrha koja obvezuje iva bia, a dotie se
dobrobiti ire zajednice, benasa, vrste, ili ivota uope.
- Ja, Faan, Saurova Smrt, razumijem tvoj osobiti poloaj. Shvatio sam tvoju
vanost za narod Naira. Sve sam uvjereniji da si ti donosio presudne odluke
koje su utjecale i na nas, Iare.
Ti si, Raude, govorio o krivnji koju osjea da si poinio prema svijetu, ovom
naem svijetu koji dijelimo s vama. Ti si se, takoer, prisjetio da si onaj
koji je vas, Naire, doveo u ovaj svijet. Kako je to mogue ne mogu vidjeti,
ali sam takve stvari nauio prepoznavati kao uda iz Ooka. Ne sumnjam da si to
doista i uinio. A to mi daje
-1
smrt at
alioi*
SCS"|ji:
iza L"
deml
u
vidio*
42

odgovor o naravi tvoje krivnje. Ona je upravo u tome: Ti si na svijet olako

podario svojoj vrsti!
Sagnuo sam glavu. Je li me to Faan optuivao?
- Sluam te, Faane, Saurova Smrti...
- Do sada sam te slijedio, Raude, uvijek iznova pronalazei da su tvoje odluke
mudre, a da tvoj um prodire iza arenih prikaza kojima nam ivot zakriljuje
stvarnost. Uvidio sam da je tvoj deur o razoblia-vanju dubokih izvora
neprijateljstva meu naim narodima vrsto utemeljen u taoru. Sam sam sebi
obeao da u se odrei osvete budem li imao bolji izbor. Smrt jednog Naira, ma
bio on i monik koji je zatoio moj narod u Aafu, nema tu velikog znaenja...
- Nair u crnom - nastavio je Faan -je neto drugo. On nauava mrnju i
unitenje moga naroda. Njegovu smrt za cijenu naih smrti elio sam na onom
mostu. Zato sam se spustio u njegov grad kad si se ti kolebao. Ali sada su
stvari izmijenjene. Nair u crnom, bez obzira na to koliko zloe bilo u njemu,
samo je Nair i ubijemo li ga danas i ovdje, drugi e uzeti njegovo mjesto.
Svijet i Iari time nee dobiti mnogo.
Ti si, Raude, svojim prisjeanjem promijenio te odnose. Sam si rekao da si
onaj koji je doveo tvoju vrstu u na svijet. Ti nee zanijekati da si time
odgovorniji od svih drugih za zla i sukobe izmeu naih vrsta...
Faanov je glas bio smrtno ozbiljan u gluhoj tiini, jo upeatljiviji jer smo
potpuno usredotoeni na zvuk kada nema svjetla.
- Ovakvim sam razmiljanjem - proslijedio je Faan - doao do toga da mi se
zamagljuje smjer u kojem trebam slijediti deur. Niija i nikakva smrt ne mogu
vie promijeniti ono to je uinjeno. Vjerujem u tvoj sud, Raude. Znam da
nee traiti lakog puta i da nee okrenuti lea Iarima.
Proistio sam grlo.
- Taj je put i za mene pun nepoznanica, o Faane. Moe se dogoditi, ali o tome
jo nita ne znam, da sam ja sam na njegovu kraju. Moramo se strpjeti s tim...
Ali jedno je vano... Bez obzira na istinu koja stoji iza mrnje Naira prema
Iarima, a nju razotkriti i suzbiti pravi je smisao deura koji slijedimo, za
nju se mora znati u Aelu. Kao stoje rekao starac u planini, jako je vano da
ti prenese svojima to si nauio o Ooku.
- Meni je jasna mudrost starevih rijei. Ali nigdje u taoru nisam vidio svoj
povratak. Taor e me primiti ovdje, na ovom mjestu. Ti e morati preuzeti tu
obvezu. Nauit e moj narod onome to e im pomoi da opstanu...
43

Nisam vidio sebe manje ugroenim od Faana. Nitko nije mogao unaprijed znati
hoe li se tko od nas odavde izvui... Ni tko e to biti.
- Jo neto. Kada vrati svoje znanje... i svoje moi... treba povesti svoj
narod odavde. Ako je to ikako mogue. Time e u taoru Iara ostaviti samo
runu uspomenu.
Ovo sam tek trebao progutati! Moj Faan je od mene oekivao da uklonim sva
ljudska bia s Aratona! Bio sam uvjeren da to djelo vie nitko ne moe
provesti, pa ak da raspolae sredstvima koja pripisuju Kinelu, osim svemoi,
naravno. A bilo je tu jo neto...
- Ne misli li, Faane, da je onima koji ive na zemlji u kojoj su kosti
njihovih roditelja i kosti roditelja njihovih roditelja, i tako u prolost na
desetke puta, daje njima mjesto u ovom svijetu i da nemaju drugog kojeg bi
nazvali svojim?
- Razumijem to. Ali ostanu li, ratove s Iarima ne mogu izbjei. Bit e tekih
sukoba u kojima oni mogu podlei. Ili se to moe dogoditi nama.
- Moda je upravo ta opasnost, od koje strahuju i jedni i drugi, najjai
razlog za traenje puteva suradnje?
- Ono to sam nauio u Aelu i Ooku je da nema mira tamo gdje nema
ravnovjesja. Budu li Nairi jai, oni e uprijeti prigrabiti dijelove Aela. To,
vjerujem, vrijedi i za nas. Nakon borbe za Saul, mnogi su glasovi pozivali na
daljnja osvajanja prema zapadu. U tome su nas sprijeile nesloge i bolesti.
- Nesloga ljudi takoer je razlog zato nema novih vojni prema istoku. Zato je
uvar Tajne upro objediniti sve Linite.
- Zato on nikada ne smije uspjeti! To mi se ini vrijednim deura. Nair u crnom
ne smije uspjeti u svojoj nakani da objedini Naire i povede ih protiv nas!
- Neki misle da to ni ne moe. Mada se po mnogo emu moe initi daje blizu
tome.
- O tome u jo razmisliti, Raude. Svaki razgovor s tobom meni pojanjava to
mi je initi. Po nebrojeno puta ti si Nositelj Nade. Nikad nisam poalio to
sam te priznao zaidom pokraj ubijenog saura.
- Zar ak ni onda kada sam krzmao spustiti se na kulu ovoga grada?
- Ti si me slijedio, o zaide. Nema onih koji se nikad nisu pokolebali ili
nigda okusili strah. Govoriti o tome hrabar je in. Mnogo je vrednije jasno
ustanoviti svoje tenje i svladavati strah, neodlunost i
44

kolebljivost na tom putu. Ti si uvijek vidio daleko i otklanjao prepreke svom

cilju, jednu po jednu.
- Mislio sam da si kivan na mene zbog onoga to se pretpostavlja da sam
uinio, mada nita o tome jo ne znam. Mislio sam da me ne eli vie za
zaida.
- Ne mogu suditi o tom ranijem. Onaj koji ima snagu kazniti sam sebe,
vrijeanje potovanja. Ti si me dosad bolje vodio nego to bih ja to ikad
mogao. Uvjeren sam da su ti Iari na srcu, posve neslino veini tvoje vrste. U
mom narodu postoji izreka: "Od svih uzroka zlim djelima, dobra namjera je na
prvom mjestu." Svi mi s ove strane taora znamo malo. To neznanje je uzrok svoj
patnji, svoj boli i zlu ovoga svijeta. Veina nas, Iari i Nairi, misli da su
dorasli biti voama i odluivati o sudbinama cijelih diala i naroda. Blizu sam
pomisli da nitko to ne moe initi bez greaka.
Jo je Argil Bargalman, dorman u Ondolu, govorio na ovaj nain o odlukama. ak
je, koliko se sjeam, optuio i Kinela za pogrene odluke, kao to je i Faan
upravo rekao.
- Prema onome to govori naa povijest o tim davnim vremenima -rekao sam -
ljudi su naselili Araton, a kao to zna, tako mi nazivamo cijeli svijet,
ukljuujui Ook i Ael, u uvjerenju da na njemu ne ive razumna bia. Iare su
otkrili tek kasnije i sluajno.
- Potom se nisu odselili dok su jo bili pridolice i dok ih je bilo malo.
- Ve su uhvatili korijena. Neki su se i htjeli odseliti, ali drugi nisu.
Ljudski se rod podijelio. Tako govore predanja, ali ja ne vidim kamo i kako su
mogli odseliti. Potom je stigao i Kinel, nadnaravno i besmrtno bie...
- A to si ti, Raude...
- ... razrijeiti te nedoumice - nastavio sam zagrcnuvsi se nakratko. - On je
propisao toan redoslijed povlaenja, do posljednjeg ovjeka. Ali to je
pokvareno udesom sa zapada koji mi zovemo Soranskim.
- Znam to, Raude. Znam, naalost, bolje prolost tvoje vrste nego nau,
iarsku. O, kad bih mogao jo jednom trati tratinama naih visoravni... uti
nae govornike dok se nadmeu pred cijelim dialom... Ili doivjeti srameljiva
drugarstva u vrijeme snubljenja... Ali znam da tome nema...
45

Faan je zamukao u pola rijei i naglom kretnjom dohvatio stol i odbacio ga

prema meni. Skoio sam i ja, jer se neto zbivalo u naem prostorju.
Posljednje su Faanove rijei ispunile viestrukom snagom prostor u kojem smo
zatoeni, nalik na snagu Irolgarove izgovorene rijei. Nekakav rezak zvuk
dopro je iz neposredne blizine, iz smjera svedenog zida uz koji sam se drao
dok sam probavljao spoznaju da najzad znam tko sam.
Onda je cijeli taj zid sijevnuo nekom unutranjom vatrom, a mlije-nobijela
boja prolila se svom njegovom povrinom, tako da sam opet mogao razabrati lica
svojih prijatelja. Ali ono to je privuklo svu moju pozornost bilo je s one
strane sve prozirnijeg zida. Tamo se stala ocrtavati jedna sjena, zlokobna i
prijetea, postajui sve jasnijom i otrijom.
Nisam dvojio.
Holok, uvar Tajne, doao je po nas.
46
Tree poglavlje
Hatorn
Iz tme prolosti pet stoljea stri - koliko Knjigom zaklinju se ljudi -
bezdan neznanja dok ostalo kri...
Vjera o tome tek poneto sudi... Vjekovi znani! Vjekovi krvavi! Tko nas uvue
u kovitlac ludi?
Svaki nadnevak to ga povijest slavi svoje znamenje ivotima toli; ljudi mu
kliu, njih u crno zavi!
Od sanja stvarnost kada se ogoli, odbiju prie o slavi i hvali, ostaju smrti,
patnje, al i boli.
Nasumce, slijepo, toliki su pali, kao da skonat prerano ne ale, hrlili svoj
su dati ivot mali:
vrijedni i oni od vrijednosti male, obini, silni, kukavni i sveci, slavni i
slabi, umni i budale...
010
47

Dok sam ja putovao i bio zauzet na Irani-Tri i aru-Jedan, Bet je primio

obavijest da se neto vano i ozbiljno dogodilo na Ari-Dva! Svojedobno sam se
dosta bavio Arom-Dva i dva puta bio na njoj pa se to i mene doticalo. Istina
je da se mnogo meuzvjezdanih letaa bavilo Arom-Dva. Cijele momadi su je
istraivale i sustavno sreivale goleme koliine podataka iz svih podruja
znanosti. To je obrazac koji se ponavljao na svim svjetovima. Na Ari-Dva je to
ipak bilo posebno.
- to se dogodilo Ari-Dva, Bete? Koliko se sjeam, s ljudskom je zajednicom
tamo uglavljen sporazum. Razmimoilaenja je bilo i meu letaima, ali je na
koncu prihvaeno moje stajalite.
- Mislim da su se pokajali to su ga prihvatili. Oni koji su ivjeli dovoljno
dugo da bi saznali za posljedice.
- to se zaista dogodilo?
- Saznat e o tome sve to i sam znam, Urte. U ovom je trenutku, ipak,
prikladnije obratiti panju na naeg suputnika. Klea Zorn je, naime, ve
ustala.
Okrenuo sam se iznenaeno. Da, Klea mi je upravo prilazila. Doivio sam to kao
nepriliku. Zatekla me je kao uljeza u svom osobnom prostorju!
To nije bio osobiti grijeh dok je ona bila samo ukoeno tijelo, gotovo neiva
stvar unutar svog zatitnog kovega, ali posve je neprilino to sam se toliko
zaboravio i nisam je ostavio nasamu dok se ne oporavi, obue i uredi. Dao sam
se zavesti razgovorima s Betom! A on? Nije li me mogao opomenuti ranije? Ili
ipak nije toliko blizak ljudima da bi razumio sve tankoutnosti njihovih
odnosa i udorea?
- Oprosti, Klea - rekao sam okreui se od nje. - Zaboravio sam se. Smjesta u
napustiti tvoju sobu.
- Ti, nasilni razbojnice! - gurnula me je u lea s obje ruke. - To sam od tebe
mogla i oekivati.
Nasmijeio sam se. Klea je jo uvijek bila ona stara. Uinio sam jo jedan
korak, a onda je ona zazvala, kako samo Klea Zorn moe:
- Urte Darne!
Sada sam se morao okrenuti. Bila je na korak od mene. Njene krupne oi traile
su moje.
- Kada si ve ne pitajui uao u moje prostorje... ne brinui se kakvom e me
zatei... odigraj do kraja svoju ulogu nasilnika. Da bih te, moda, upamtila
po tome... a ne po naim razmimoilaenjima oko Zara--Jedan.
dinu pod*
usrec
48

Stavila mije ruke na ramena. Moje su se nale na njenim golim leima. Pruila
mi je usne, pune, meke i tople. Lice joj je bilo mirno i podatno, bez traga
bolesnog utila znakovitog za letae u pothlaenu stanju.
Okus njenih usana je bio omamljujui, ali se nisam mogao posve usredotoiti.
Opsjedalo me je ono to mi je rekao Bet.
Svi krv u jednoj udruie rijeci, to vrijeme nosi, teku ljude kosi; tuju je
danas, tovae je preci... 020
Povijest je ime gordo to ga nosi! 0 bojevima ona nosi glasa kojima Lines
tol"ko se ponosi:
za Iot, Ondol i kod Tartasa, pamte se Vetel, krvava Valvala, rat alarimski,
uas Sit-Gulasa.
Za novom slavom ed nije nestala: dalje u istom bauljamo kolu, izvu iz toga
ne mogu se kala; 030
mira i dalje nema na pomolu, iz prolosti se samo prolost stvara, a nanose
bol ne bjei se bolu.
Blagostanje je vjena pjesma stara! Dozivlju i sad krvlju ga monici i mir, i
bratstvo, za to ima ara.
Mogu li pravdu zazivat ratnici? Ne zazire V mir od otrice maa? Dokle e za
njeg" ginuti jadnici?
Kinela pravda, nek" ne bude plaa, bila je jednom, nigda biti nee! Sanja se
nikad po danu ne vraa. 040
49

- Mislim da emo mi lako izgladiti sve razmirice - rekao sam dolazei do daha.
- Zaista se ispriavam za neugodnost.
Htjela je i ona neto rei, ali sam joj stavio svoj palac na usne.
- Rado u to uti od tebe. Imamo pet dana... Dok nas ne uhvate krvopije iz
Galaktike uprave. Zato se sada ne obue i ne jede? Bit u u knjinici.
Pokuat u dokuiti to nas sve eka na Hatornu.
- Tvoje pregnue posluje za svaku pohvalu - odvratila je uz zagonetni osmijeh.
- Jo da si suzdrljiviji u procjenama.
Poljubio sam je kratko, pa jo jednom u elo i okrenuo se.
- Od naseljavanja ara-Jedan nee biti nita jo dvjesto njihovih godina! -
uo sam za sobom dok su se vrata zatvarala iza mene.
Kako smo lijepih pet dana mogli imati! Mogli smo sanjariti pred zvijezdama u
nekoj od promatrakih stanica, ili uivati pod sjajem sunca i u umu valova u
sredinjem prostoru za odmor. Naa bi neslaganja tome dodala jo draesti.
Ali... uzbuna oko Are-Dva mogla je vei dio toga raspriti kao to kapi rose
nestaju na arkom suncu.
Klea mi se nakon nekog vremena pridruila u knjinici. Od Beta sam u
meuvremenu doznao sve potankosti o prijelomnim dogaajima oko Are-Dva. Zaista
u imati to raspravljati sa strunjacima i rukovoditeljima Uprave!
Preuzeo sam na sebe sve to prenijeti Klei. Dopustio sam sebi malo je acnuti:
- ini mi se da e tvoje neslaganje s mojim prijedlozima oko Zara-- Jedan biti
drugorazredno. Za njega e biti malo zanimanja.
- Bit e, bit e - uzvratila je brzo. - To je sigurno. Ti si u neprilici,
meutim. Ja nemam nita s Arom-Dva. Za nekoliko mjesnih dana u uzeti odmor i
napustiti Hatorn. Po svemu sudei, nee mi se skoro pridruiti.
To je bila istina, mogao sam se u to zakleti. Ozbiljnost onoga to mi je
prenio Bet uoio sam odmah, ali puna teina dogaaja tek me je poela
pritiskati. Je li u svemu bilo i moje krivice?
Mnoge su znaajke zajednike mladim svjetovima. Samouvjereni su i poduzetni.
ele se razvijati i napredovati. Njihovi se itelji, nerijetko ve u drugom
narataju, potpuno veu uz njega. Puno je obzira i mjere potrebno u ophoenju
s takvim naseobinama. Posljednje to oni ele je zadugo ostati pokusnim
naseljima. Imao sam dosta iskustva s tim. Ne samo na aru-Jedan i Ari-Dva.
50

- Osvojimo svemir! - izazivala je Klea sada mene. - irimo ljudsko sjeme

posvuda! To nosi i na prsima napisano.
- to to?
- Galaktika Galaktici. To ti pie na prsima. Ti si ekspanzionist! Skupio sam
prste desne ake ostavljajui ispruen samo kaiprst.
Njega sam prinio na jo uvijek pristojnu razdaljinu od njenih prsiju.
Tko eka rasti ve uvelo cvijee? Prelijepa mladost prolosti ostaje, moe li
vratitprohujale sree?
Istinu trait vano nam postaje, njoj se obratit jedino nam valja; opsjena,
snova i elja dostaje.
Pratimo zato to sad se pomalja, pustiv" po strani to javno se kae - ne
sude zbora ni sluge, ni kralja. 050
Razloge u svem nek" umniji trae: rei u ovdje ono to se zbilo, mladim" da
tee netko drugi lae.
Ne piem stoje monicima milo; tako mi zvijezda Kine lova doma, to sam sam
znao tu se nije krilo.
Gledao ja sam - do konanog sloma -svu krv i grozu o kojoj vam zborim;
pogodile su mene poput groma. 060
O tim u rei danima oporim, im o svijetu nam kaem dva-tri slova,
na razmirice u njem" upozorim
u vrijeme kad se zbiva pria ova: godine petsto trideset etvrte,
neprijateljstva kad jaaju nova.
51

- A ovdje? to ovdje pie? Ga-lak-ti-ka Ga-lak-ti-ci! Ti si pod istom

zastavom. Zato onda optuuje mene?
Bilo je to ruho koje smo dobili na aru-Jedan. Natpis Galaktika Galaktici bio
je dio slike na njemu, a to je nekad bilo poznato ekspanzionistiko naelo.
Ve je odavno teko nai bilo kakvu poruku iza te dvije rijei.
- Ja to nosim jer sam to dobila na aru-Jedan. Kod tebe je to drugaije. Iz
tvog pristupa Zaru-.Jedan, a sada i Ari-Dva, vidi se da ti stoji iza toga.
- O, da... Kada sam doao na Magat-Pet... s dvadeset zemaljskih godina
vlastitog vremena, mislim da me je to privlailo. Prodor ovjeanstva u
svemir, ljudi e napuiti sve zvijezde to se golim okom vide za vedrih noi.
I dalje... i dalje...
- Tako brzo si mi sve priznao!
- Samo tebi, mila.
- Bet mi je svjedok. Na njega si zaboravio. Sada ti vie ne bi pomoglo ni da
promijeni odjeu.
- Ta odjea prokazuje i tebe. Moda bi tebi pomoglo kada bi je skinula dok
jo ima vremena.
- To bi htio, nasilnice? Htio bi me opet imati golu, kao maloas u mojoj sobi?
- Tada to nisam iskoristio.
- Takva se prilika ne prua svaki as, smetenjakoviu. Izdrim li jo pet
dana, ti nikad vise nee dobiti novu priliku.
- Zar e ti to moi izdrati?
Zagrcnula se od smijeha, a ja sam opet dospio pomisliti kako bi bilo lijepo da
nije te loe vijesti o Ari-Dva.
S Kleom Zorn bio sam zajedno gotovo godinu i pol... To su godine sa ara-
Jedan. Bit e oko dvije zemaljske godine. Doao sam s Irane--Tri, a ona je u
priblino isto vrijeme prispjela s Orana-Tri. Dvije smo godine tumarali
ophodnicom, upoznavali nju i njene stanovnike, radili i uili, susretali se sa
strunjacima s Orana-Tri, zaetnika naseljavanja za Zar-Jedan, sporili se s
njima i meusobno.
S Kleom sam se slagao oko malo stvari, kao i ona sa mnom, uostalom, ali to nas
nije smetalo da postanemo prisni i uvaavamo jedno drugo. Sada se to vrijeme
bliilo kraju; u stvari, svelo se na samo pet dana. Potom e nas sudba
rastaviti, kako to obino biva s letaima.
52

Mogao bih ostati na Zemlji neko vrijeme, ako ne bude kakvih vanih poslova na
nekom drugom kraju Zvjezdanog sustava koji se odavde mogu pokrenuti. Klein e
odmor vjerojatno biti krai budui da je Zar-- Jedan bio tek njen drugi
zadatak. Mogli smo izabrati ostati zajedno, ako bi jedno od nas neto
rtvovalo: ja svoj odmor, primjerice, ili ona ili ja
Sukobljene su dvije strane zadrte: ordonske agme junog Carstva svetog i Anhor
ove, sa sjeverne crte.
Prvoga kruga, jutra tek zaetog na bojinice izaoe oni, dana tonbasa
dvadeset devetog. 070
Znamo da Ordon Anhora progoni i zaskoit ga prieljkuje skokom, jer za
prolou teke suze roni...
Poloaj eli okrenuti stubokom: zatrti silom u korijenu bunu i opet vladat
Sjeveroistokom.
Anhor se bori za slobodu punu, opstanak trai pred junjakom silom, kojoj je
tak "o Kinelovu krunu. 080
Otrpit nee Jug pod svojim krilom sredite moi to se drsko die; Ordon te
stvari ne rjeava milom.
Ususret vojsci junoj Anhor stie, ekat k"o nekad u Andoru nee, saveznicima
ele prii blie.
Arol, naime, uz Andor se mee preziru svoje gospodare stare; Anhor pristaje
nemaju to vee. 090
53

bolji poloaj u sljedeem zadatku, ili bolji zadatak. Mi, letai, obino smo
prejakih osobnosti i naglaeno samostalni da bi se, osim iznimno rijetko,
takvo to dogaalo.
Ozraja ophodnica bila su ua struka Klee Zorn. Ona e se nastojati i dalje
usavravati u tom smjeru. Ja sam najvie iskustva imao s ustrojavanjem
ljudskih zajednica. esto sam rukovodio skupinama raznorodnih strunjaka koji
su prosuivali moe li se ophodnica preudesiti kako bi bila pogodna za ivot
ljudi, treba li izdati dozvolu za pokusno naselje ili priznati razinu
samostalnosti. Nisam mogao traiti od Klee da radi mene zanemari svoje
usavravanje. Ni ona to nikada ne bi traila od mene. Zajedno bismo na
sljedei zadatak mogli samo u krajnjem sluaju.
Bilo mi je jasno to to znai. Pou li dva letaa na dva razliita zadatka,
gotovo je nevjerojatno da e se opet sresti, negdje u prostoru i vremenu.
Nisam zato sumnjao da mi je blizina Klee Zorn podarena jo samo sljedeih pet
zemaljskih dana.
Pokuao sam ih to vie iskoristiti. Zajedno smo prouavali sve novo u vezi sa
arom-Jedan, a ja i ono to se ticalo Are-Dva, izuili smo i osobe s kojima
emo razgovarati, jer je Bet dobavio i to u svoje spremnike podataka, upoznali
smo i osnove osnova onoga to se zbivalo na Zemlji sredinom trideset petog
stoljea, pronjuili smo to bi nam mogli biti sljedei zadaci, ali smo
dospjeli i sanjariti pred otvorenim svemirom, traei Sunce i njegove
ophodnice, veerati u tihim blagovaonicama s priguenim svjetlom dok nam je
Bet pjevao i prebirao po dirkama prastarog glasovira; da, i odravali smo
vjebom tjelesnu pripravnost, trali po ulici lonca, vjebali i duh
samoponirui u same sebe, kako su nas to uili jo na Magatu-Pet, o da, i
prepirali se oko svega toga i jo mnogo drugoga. Tih pet dana je zaista brzo
prolo pa smo se vrlo brzo nali pred Hatornom, golemim prihvatilitem
svemirskih brodova za Zemlju, jo uvijek najvaniju ljudsku naseobinu u
svemiru.
Hatorn je bio splet golemih kruglji, valjaka i prstena u neprekidnom okretanju
i razgranatog sustava sastavljenih cijevi za prometovanje meu njima, koji je
odavde, s jedne od promatrakih stanica Van Beet-hovena, djelovao nepregledno
i neureeno, jednako pauinasto i prazno kao i veliki meuzvjezdani brod.
Otkrio sam da su jo tri meuzvjezda-na broda bila usidrena oko Hatorna, ali
tako daleko da ih je ljudsko oko teko razaznavalo u mraku svemira, pa bili
oni i osvijetljeni po svim propisima. Bio sam iskusan leta pa sam mogao
prepoznati dva golema
prem"
9**
54

broda za prijevoz kojima su bubnjevi bili daleko iri no onaj na Van

Beethovenu. Brodovi tog razreda mogli su ponijeti i tisuu ljudi. Trei je bio
istraivaki brod, manji od naega.
U taj sam as zapazio i pokretna sidra gdje se od Hatorna sputaju prema Van
Beethovenu. Ona e ga konano i neopozivo ukoiti u odnosu
Andorski voa svoju glavu tare obukom vojske jo nevine ratu, predviajui
ordonske udare,
- to vojnu povijest rabit e bogatu -na njega samog ne bi li zatrli jezgro
pobune u jednom pothvatu.
Izmeu vojski Aranim je vrli, to Svetom zemljom, Irksitom ga zovu, Anhor tu
eka, Odrak k njemu hrli.
Ko zabran mira znamo zemlju ovu, sreditem svijeta, kreposti i Vjere; tu se
jo klanja Kinelovu slovu. 100
Od Sjevera se sve do Juga stere, namjesniku se bojem tuda stie, a sada
vojske ceste hodom mjere.
Danima s juga pristiu sve blie ordonske agme najboljega kova, naranasti Ot
niz ete im lie!
Kroz Azu-Adur proe sila ova; dvanaest agmi Telena se dri, gazei vode
ostalih tokova. 110
Sad slijede cestu, da bi bili bri - koja je jedva umskoj nalik stazi-tueni
kiom, pod suncem to pri.
55

na Hatorn i ujedno ponititi svu razliku u nabijenosti njihovih oplata.

Zapazili smo i prijenosnu ili prijevoznu cijev kako se sve vie izduuje prema
nama. Ona e od Van Beethovena nainiti dio ukupne grae Ha-torna, im se
prikljui na na glavni ulaz, smjeten u sreditu naeg vr-teeg bubnja.
- Ovo je vrijeme rastanka, Bete - rekao sam.
- elim ti dobru sreu u odmjeravanju s onima iz Uprave. Zaista ih mora
uvjeriti u svoje razloge i stavove. elim da pronaete najbolja rjeenja za
Zvjezdani sustav, Zar-Jedan i Aru-Dva. To nije uvijek lako.
- To nikad nije lako. Uvijek se jedni pogledi uobliavaju na licu mjesta, a
drugi iza uredskih stolova, jedni kod onih koji su osjetili kako se. na
svjetovima ivi, a drugi kod ljudi koji slau podatke u nizove i procjenjuju
ih.
- Tome i slue ovakva sueljavanja. Da se ti upozna s njihovim gleditem, a
da oni shvate tvoje porive. Najbolja rjeenja su mogua samo kada se u
potpunosti poznaju i razumiju stavovi suprotstavljene strane.
Iza Hatorna se nalazila golema ploa Zemlje. Velika kopna i mora nismo mogli
jasno sagledati od mnotva bijelih oblaka. Te sam orise mogao sebi
predstaviti. Zemlja je bila dovoljno poznata da su je poznavali i oni koji
nikada na njoj nisu bili.
Od boja je prevladavala plava, uz bijelu. Jo je samo nekoliko svjetova bilo
takvih. Ara-Dva, primjerice...
- Uklapanje broda u sve sustave Hatorna je zapoelo - izvijestio nas je Bet. -
Ve sam dobio pristup svim Hatornovim spremitima podataka i unapreujem
svoja. Energetski sustavi su takoer ujedinjeni. Uskoro e Van Beethoven biti
produetkom Hatorna.
- Je li prijenosni sustav Hatorna ve dostupan?
- Ne. Jo nisu izjednaeni tlakovi. Ali svi su spojevi ostvareni. Prijenosna
cijev je potpuno prikljuena. im se izjednae tlakovi, ujedinit e se i
ostali sustavi. To znai da e. za sat zemaljskog vremena doi vozilo po tebe
i Kleu.
- Gdje je smjetena Galaktika uprava? - upitao sam.
- Odjel potpore naseljavanju je na treem otoku odavde, ako na svakom
spojitu putova bira odvojak nagore, ili desno. Sada se vidi sasvim uz rub
Zemljine ploe. Tamo gdje se pojavljuje veliko kopno koje se obino zove
Afrika.
56
bilo za i Zemlje,
- \
jeB,
s"
pa
A**

Cijela se Zemlja kupala u svjetlosti. To je znailo da nam je Sunce bilo za

leima, a Hatorn, izmeu nas i Zemlje, takoer izmeu Sunca i Zemlje, dobro
osvijetljen.
- Vjerojatno je da ete biti smjeteni na istom otoku - nastavio je Bet. -
Smjetaj koji ete tamo dobiti ne moe se usporeivati sa
Irturi kre prolaz vojnoj snazi, a ona i jest momad odabrana, iz svih krajeva
Ordona to slazi.
Otu ta uvijek ostaje odana: najvjetiji su iz Arula strijelci, nema boljih od
ozodskih arana; 120
ni Marmarani nisu poljodjelci kada prihvate dugoga se maa; Irilinjani kameni
su cijelci.
Teko je onom tko se u njih paa! S njima i sedam dil-indula jae pa silna
vojska samo je jo jaa.
A neto drugo jo vanije bijae: naprijed u stroju, ne posve na elu - tam"
gdje odaju znaci velikae -
ingara na tom stjegovi su dijelu: gospodar Juga u tome je stroju, pokazat
hrabrost spremanje na djelu! 130
Podrat svoje hoe on u boju, ratnu ne bi li obrnuo sreu i Jugu dao sad
pobjedu koju
nije imao u pedesetljeu, od doba starog ingara Agala, otkad se kola Juga
dolje kreu!
57

skuenim sobama na Van Beethovenu. Hatorn ne oskudijeva prostorom.

Pa valjda smo zasluili i malo raskoi. Zagrlio sam Kleu desnom rukom, a
lijevom se prihvatio rukohvata u promatrakoj stanici.
- Vrijeme je da se pripremimo na naputanje Van Beethovena -rekao sam.
Naa su tijela tvrdoglavo odbijala postaviti se u poloaj koji e nam s
obzirom na "gore" i "dolje" postati prirodnim im se opet promatraka stanica
uhvati bubnja i s njim se zajedno stane okretati oko uzdune osi broda. No im
se stanica ubrzala, a Hatorn, Zemlja i zvijezde oko nje poele okretati,
stranu okrenutu obodu bubnja osjetili smo kao donju, a sve potekoe su
nestale. Klea je zatamnila vanjsku stijenku kako bismo se zatitili od
vrtoglavo okreueg prizora.
- elite li da pokupim i posljednje od vaih osobnih stvari? - upitao je Bet.
- Moda bi se htjela - obratio sam se Klei -jo malo urediti. Ne bi li
ostavila jai utisak na one iz Odjela.
- To tebi treba, Urte Darne. Trebat e se zaista udesiti eli li da prihvate
tvoja izvjea.
- Ve sam se pomirio s tim da e biti odbijeni. Ja u ipak usavriti svoju
vanjtinu.
- Meni si bio dobar i ovakav. to znai da si sretnik, jer se ini da ja nisam
osobito probirljiva.
Zastao sam na izlazu iz promatrake stanice iako su se vrata prema bubnju ve
otvorila.
- Ja... nikad ne bih traio nita bolje... unato tvojoj tvrdoglavosti.
- Urte... ne optereuj me svojim procjenama... kad oboje znamo kako si slab u
tome.
Glas joj je promijenio boju pri posljednjoj reenici. inilo se ak da je i
malo napukao.
Okrenuo sam se k njoj i prihvatio je za ramena. Pribila se uz mene i vrsto me
zagrlila.
Dugi smo trenutak ostali tu, u dovratku ulaza u promatraku stanicu, pripijeni
jedno uz drugo, shvaajui, u najmanju ruku ja, koliko mi je draga Klea Zorn.
Opratajui se u stvari.
- Ti meuzvjezdani smetenjae - rekla je - mislim da se sada i sama moram
urediti.
58

- Uinit e to Bet za tebe...

- Ne. Ne mogu se opustiti za cijeli postupak. Morat e to biti neto brzo.
Srest emo se na izlazu.
I ja sam se povukao u svoje prostorje. Neto vie od pola zemaljskog sata
kasnije ponovo sam bio uz Kleu, spreman napustiti bubanj
Dara Agala vojska je propala etiristote i devedesete; ledena voda Angulaje
sprala 140
borce ordonske ponosite ete, kad od Gulkora dofandorskih ala osam agmi roj
neljudi pomete.
Preivjela je tek skupina mala ingaru da zle novosti prenese. Nesrea Juga tad
se razmahala!
Ordon vladari sve slabiji rese: Odrak Rastanu preotima krunu i cijelo Carstvo
juno tim potrese. 150
Vetel tad pada, zategavi strunu Ordona moi, do pucanja skoro, andorsku zatim
vojnu je pobunu
donijelo zaas to vrijeme oporo, a ingar Odrak iz tartake kule
novu je stvarnost spoznavao sporo.
Tako se loe vijesti nisu ule u Tartasu od smrti Hargarove i mnogo ih je
protiv vlasti trule!
Od prevratnika, to za rulju slove, uvat ingaru valjalo je glavu, jer Tartas
javno na promjene zove. 160
59
broda i sam Van Beethoven. Oboje smo obukli sveane odore meu-zvjezdanih
letaa, maslinastozelene, naranaste i crne boje. Na prsima mi se nalazio znak
Zvjezdanog sustava, ime i letaki razred s brojem letova.
Malenim dizalom uzdigli smo se do osi bubnja, a ondje smo jo jednom izgubili
osjeaj teine. Tu smo preli na nepokretnu osnovu broda i odatle mogli
pratiti kako se bubanj, a s njim i dizalo koje nas je dovde dovelo, uporno
zakree.
Prostrani prolaz vodio je kroz os bubnja iz broda. Prihvatili smo se rukohvata
na pokretnim stazama. Tri su se ovakva pokretna pojasa nalazila na svakoj
strani prolaza; s jedne strane oni su se kretali od bubnja, do izlaza iz Van
Beethovena, oni s druge strane kretali su se u suprotnom smjeru.
Tri su se pojasa kretala i razliitim brzinama pa smo mogli mijenjanjem
rukohvata znatno ubrzati nae napredovanje. Nisam osjeao potrebu za hitnjom.
Nije ni Klea.
Ovaj se prolaz nastavljao i iza izlaza iz Van Beethovena, sada kada je
prijenosna cijev bila prikljuena. Na poetku cijevi ekalo nas je vozilo.
Bila je to neto naprednija inaica poznatog "pauka", etverotra-nog vozila
kakvo sam ve sretao. Vrata sa stranje strane vozila, sada okrenuta k nama,
bila su otvorena.
- Ovdj e j e hladno - negodovala j e Rea.
- Prijenosne cijevi su pod tlakom, ali se ne zagrijavaju - objasnio sam. -
Razlog to se nismo zaista smrzli jest taj to je samo jedan dio cijevi
otvoren prema nama. Toplina iz broda je bila dovoljna da se ovdje na samom
spoju cijevi i Van Beethovena ta hladnoa ne osjea toliko.
- Zar su te cijevi jo i ispregraivane?
- Svakako, zbog sigurnosti. Popusti li vanjska oplata iz ma kojeg razloga,
razlika u tlaku e otetiti samo jedan dio. Kad se pauk pone kretati, ove e
se pregrade ispred njega uklanjati u skladu s njegovom brzinom, a one iza
njega postavljati na svoje mjesto.
- Dobijesa s pregradama, Urte. Ovdje je doista hladno.
- Uimo u vozilo. Ono je zagrijavano.
- Dovienja, Klea. Mnogo sree, Urte. Bilo je to odBeta.
- elim ti ugodnu novu posadu, Bete - rekao sam i oprezno uao u vozilo za
Kleom, uvajui se nesmotrenosti u besteinskom stanju.
60

Pauk je bio dvosjed s dosta prostora za nae osobne stvari koje je Bet ovamo
dopremio. Vezao sam se za sjedalo i nestano gurnuo laktom Kleu koja je
nenaviklo gledala okolo kroz prozirne stijenke vozila.
- Ima li ovdje koga? - upitao sam.
- Dobro doli na Hatorn - uli smo samo trenutak potom. Glas je bio dubok i
zvonak, opet muki. - Ja sam Hat, va domain. Vozilo TPOMT tri-tri-devet-
jedan na utom pravcu za otoke Sulawesi-Pet, Del-Dva,
Graanskog rata odvraaju stravu, on stavio je lolu Alidad za argaru i
potraio slavu;
obnovljenu mo ili potpuni pad na obroncima aranimskih gora; njegova sudba:
pobjeda je U "jadi
Ordonska kob je sasvim ista mora! Ima li u toj vojsci starog ara? Svima je
stalo do tog odgovora! 170
Ilije sila na izmaku stara? Gdje je lukavstvo, hrabrost i umijee, gdje lije
snaga oholih vladara?
Otud daleko, tam" gdje Telen sree Aramal moni u silnome tijeku, tu okol
vojske druge je, jo vee...
Od Andoraje dola ta uz rijeku, a nema dvojbe, Aramal e prijei, prvi put
sada, ona u svom vijeku. 180
Bez obzira to voe e im rei, oni nad mostom kod Arola bdiju, za koji dan e
i mostobran stei.
Po Aranimu, za prehranu sviju kupuju oni i stoku i ito; izvidnici im uz Telen
se kriju.
61

Maui-Tri, Rab-Jedan, Del-Tri i Bikini-etiri spremno je za pokret. Recite mi

kada ste i vi spremni. Ono e vas odvesti do Odjela galaktike uprave za
potporu naseljavanju u Delu-Dva. Put e trajati devetnaest minuta trideset pet
sekundi zemaljskog vremena po nedesetinskom raunanju.
- Mi smo spremni. Kako si danas, Hate?
- Vrlo dobro, Urte. Nadam se da ste Klea i ti takoer dobro. Namignuo sam
Klei. Kao to je Bet rekao, svi su sustavi Hatorna i
Van Beethovena ve uklopljeni. To je znailo daje Hat ve znao sve to je i
Bet znao. O zadatku i o nama.
Crvena trepua svjetla pred nama promijenila su se u zelena, a pauk je
beumno krenuo. Okrenuo sam se unazad. Vrata vozila su ve bila zatvorena, a
pregrada se spustila zatvarajui cijev prema Van Beethove-nu. Naprijed, dokle
god se prostirao na odsjeak prijenosne cijevi, treptala su zelena svjetla, s
razmacima to su se suavali s udaljenou. Pauk je ubrzavao sve vie, dok se
na koncu zelena svjetla, ona u naoj blizini, nisu rastoila u svijetle mrlje,
a samo se ona udaljena dobro razaznavala. U dva smo navrata izili iz cijevi i
visei na tankim tranicama - mada je pauk lebdio nad njima, nikad ih ne
dodirujui - prohu-jali sredinom velikog bubnja to se okretao, mnogo ireg i
veeg promjera no stoje bio onaj Van Beethovena. Dospio sam razabrati zelene
tratine i cijele dijelove grada u jednom bubnju, a obalu jezera s razliitim
plovilima za razonodu i natjecanja u drugom, ali je na pauk proslijedio sve
do treeg bubnja, ili otoka, kako se to ovdje zvalo zajedno sa svom
pripadajuom graom. Pauk se tu zaustavio i mi smo izili.
U samom sreditu otoka nije bilo privlane sile, kao to je nije bilo ni u
sreditu bubnja Van Beethovena. Sama postaja u otoku je bila donekle sputena
prema obodu, pa se onaj njen dio na kojeg emo se iskrcati i sam okretao. Ta
privlana sila je morala biti slaba budui da se pristanite nalazilo visoko
iznad dna bubnja, pa sam najprije dobro promotrio okolicu i odluio ega u se
prihvatiti, a tek se onda odluio na sljedei korak. Stanje bez teine je
moglo biti velikom smetnjom i neugodnou.
Pod nama je bila slabo uleknuta unutranja povrina plata bubnja, puno veeg
opsega i neusporedivo ira od one na Van Beethovenu. Ovdje nije bilo ulice,
bio je to splet ulica koje su inile pravi grad ili, tonije, njegovo poslovno
sredite.
- Ovo je otok Del-Dva, vae odredite -javio se Hat. - Molim vas da se
prihvatite rukohvata prije stupanja na dizalo. Tako ete izbjei
odrazio"
izv"
bez
gdje mjt jer ima i-pa mogu
ako pobj<.*
lake se
no da ih Ot
DokkodAmko: u Aroluje l-gdje
Maem i ofgr privodi zorm bit e za
Kako presudna p Anhoru bore. sve vei ushit a*p
62

neugodnosti, iako nema nikakve stvarne opasnosti. Jo jednom, dobro doli na

Hatorn.
Neke od tih neugodnosti sam mogao zamisliti. Da se netko od nas odrazio od
pauka, koji nije bio u dodiru s okreuim bubnjem, pa zato i izvan svakog
privlaenja, a da se niega nije uspio prihvatiti, ostao bi bez oslonca i
osuen bespomono lebdjeti u zraku sve dok ga netko ne
I nevinima postaje oito da Anhor nee ovdje ekat boja, gdje tlo je ravno,
iV tek valovito,
i da unato veeg ratnog stroja na ravnoj nozi slomiti ne moe iskusne agme
ordonskoga soja. 190
Da, uistinu, dokazi se mnoe: Sjevernjaci e krenut prema jugu, gdje skuplje
mogu prodat svoje koe;
gdje nije vidno u iroku krugu, jer ima ume, potoka i blata, pa mogu vodit
igru jednu drugu:
ako pobjeda je izvan dohvata, lake se povu u takvome kraju no da ih Odrakpo
ravnici hvata. 200
Dok kodAnhor a te rasprave traju, u Ar oluje ienje na djelu, gdje vjerni
Jugu bjee U" zdvajaju.
Maem i ognjem krajinu se cijelu privodi zorno onoj pravoj strani: bit e za
Garsit, s Anhorom na elu!
Kako presudni primiu se dani Anhoru borci sve to ee kliu; sve vei ushit
ushitom se hrani! 210
63

bi pokupio ili dok ne bi, noen svojim slabim izbaajem, doao do jedne od
stijenki, moda nakon sati i sati pada. im smo stupili na povrinu povezanu s
plastom bubnja, teina se javila kao neto posve obino, u poetku slaba, ali
sa sputanjem dizala sve osjetnija.
- Huh... -javila se Klea. - eludac mi se opet sputa, tamo gdje mu je i
mjesto. A i tvoja se glava uzdie u pravom smjeru.
-Klea?
- Urte, dragi?
- Ovo ti je bio tek drugi zadatak. Zna li kako se treba drati?
- Paljiv si, Urte. Ali ti si onaj koji je u neprilici. Zna li kako e
nastupiti pred onima koji e proeljati jo jednom svaki tvoj in u vezi s
Arom-Dva?
- Znam da emo provesti mnogo vremena oko toga. Ali ono to se dogodilo...
zbilo se prije vie od est stotina zemaljskih godina. Sve nune radnje ve su
davno poduzete. Nema doista niega to bi se oko toga jo moglo uiniti.
- Oni ele izvui pouke.
- Sve su pouke ve izvuene. Ovo je samo prilika da se o tome razgovara sa
mnom. Da se pronau moje greke u upravljanju okolnostima, ako je takvih bilo,
i da mi se to spoitne. To u podnijeti.
Dizalo se zaustavilo. Zakoraili smo obodom bubnja. Sila privlaenja bila je
ista kao i na Van Beethovenu: osam desetina one na povrini Zemlje. Sve ostalo
je bilo mnogo drugaije. Vidik je bio puno iri, a osjet zatvorenog svijeta se
gotovo izgubio. Ipak, na mjestima gdje su okolne graevine doputale pogled u
daljinu, umjesto obzora iza kojeg bi se krajolik gubio, pred nama se okolina
uzdizala navie u dva od etiri glavna smjera.
- Kuda emo sad? - upitala je Klea. inilo se da time samo okuava moju
odlunost, jer se na zdanju tek pedesetak metara daleko jasno vidio znak
Uprave. Na ulazu nas je doekao ve poznati glas:
- Dobro doli u Odjel za potporu naseljavanju. Ja sam Hat, va domain. Molim
Kleu Zorn da slijedi plavu svjetlosnu nit kroz druga vrata lijevo. Urte, ti
moe proslijediti ravno kroz otvorena vrata, pratei bijelo treperavo
svjetlo.
Okrenuo sam se Klei. Ovo je bio rastanak, moda i konaan. Gledali smo se
jedan dugi trenutak, a onda je ona brzo prila i poljubila me
padne
Prisem Ankora za dom,
Tiha odhtr pogibelj m& protivnik
64

u obraz. Zatim se okrenula i pola svojim putem. Gledao sam za njom i kada su
se vrata zatvorila. Kleu Zorn nikad vie u ivotu nisam vidio.
Odmah iza vrata, prema kojima me uputio Hat, doekao me je ovjek. Prvi ovjek
kojeg sam susreo na Hatornu.
- Dobro doao na Hatorn, Urte - oslovio me je.
Petnaest agmi jedno isto viu: da naprijed krenu prepune su ara; i asnici ih
u tome potiu.
Voom, prorokom zovu svog vladara, dre da nosi Kinelovu krunu, iako naslov
sam uze ingara.
Ti to najjae zateu tu strunu iz najue su njegove blizine: zemljaci koji
podupiru bunu,
pa Orduljani, gortaci s planine, pljake i plijena eljni plaenici, dunici
to su sad bez imovine. 220
Jezgru e, pak, na toj bojinici drati snage koje dom svoj brane; sebe i
svojih ti su zatitnici.
U ordonske se ne sumnja nakane: padne li Anhor, a vojsku mu smlave, krvave
Garsit doivjet e dane.
Priseu zato, uz svoje zastave, Anhora borci da odstupit nee: za dom, obitelj
i za svoje glave! 230
Tiha odlunost to se ne razmee, pogibelj teka to se mirno prima: protivnik
nee s njima imat sree!
65

Uzvratio sam pozdrav brzo ga procjenjujui. Odmah sam zakljuio da nije leta.
udesno je kako svaki iskusni leta lako pronie u to je li netko drugi
meuzvjezdani leta ili nije. Oni koji to nisu doimaju se nekako
neodreenijima, rasplinuti]ima, neusredotoenima... Teko je to bilo pravo
protumaiti. Oni nisu imali neto to smo mi stekli obukom na Magatu-Pet i
poslije usavravali. Nisu vladali sobom u tolikoj mjeri, niti tako dobro
procjenjivali druge. Bili su nepriueni, znali su kazati letai.
Poao sam za ovjekom koji me doekao. Poveo me irokim prostorom u kojem su
poslovali drugi ljudi, neki u zasebnim uredima, neki zajedno, raspravljajui
pred velikim zaslonima i prostornim prikazima. Ubrzo smo uli u zasebnu
dvoranu u kojoj je ve bilo petero ljudi. Oni su nevezano razgovarali, neki od
njih mijeajui pia u visokim aama.
- Urt Darn, meuzvjezdani leta, razred A-Jedan, etrnaest letova -predstavio
sam se.
amor je zamro. Neki su odloili svoja pia, drugi su ustali sa svojih
sjedalica. Moda je momak koji me pratio bio naumio sam me predstaviti, ali
sam ga pretekao. On je sad ostale predstavljao meni. Nisam drao do takvih
navada. One su se razlikovale od svijeta do svijeta i uglavnom nisam tratio
vrijeme upoznavajui ih za vrijeme doplovljavanja.
- Ovo je Nol Tamut. Nol Tamut, Urt Darn. Nol je jedan od najboljih
poznavatelja Aratona i ukupne aratonistike.
Araton je bilo mjesno ime za Aru-Dva. Promotrio sam Nola Tamu-ta. Prosudio sam
daje on bio knjiki crv, prava vrea znanja. Moda mu pomo vanjskog pomagaa
kakav je bio Bet na Van Beethovenu uope nije bila potrebna.
- Gez Aknar, ravnatelj Odjela za potporu naseljavanju...
Njega sam paljivije promotrio dok smo srdano stiskali ruku jedan drugome. On
mi se uinio meuzvjezdanim letaem, a osjetio sam kako i on paljivo prouava
mene. Razmjerno je bio nizak, ali irok i jak.
- Parit Jamakana, meuzvjezdani leta, dvadeset etiri leta, razred A-Jedan...
Parit je bio oputen i prijateljski, ali sam osjetio svu slojevitost
svojstvenu ljudima koji su proli Magat-Pet.
- Deis Dodon, aratonist, strunjak za meuzvjezdano pravo. Pogrbljeni ovjek
koji nije mogao, ili nije mario skriti svoje godine, ljubazno se naklonio. Taj
sigurno nije vidio Magata-Pet.
uspcctdt
stru
66

- Orona Degrasi iz Odjela za potporu naseljavanju, strunjak za usporedno

prirodoslovlje.
Orona je bila mlada, vrlo mlada za ovaj skup. Nije mi trebalo nikakvog
posebnog ula da zakljuim kako tako mlada ena ne bi mogla biti strunj ak da
j e letj ela.
Upoznali smo se i sad sam stajao na sredini sobe ekajui kako e se stvari
odvijati.
- Ovo smo mjesto namijenili tebi -javio se Gez Aknar nakon trenutka utnje. -
Tu ima prikljuak na Hata i na sve znanje Hatorna. Ovdje emo govoriti o
Aratonu i prijeporu koji je on izazvao u Zvjezdanom sustavu. Ja u vas voditi
kroz opi dio, a zatim emo zajedno
Neki su od njih vidjeli oima bijes kojim Andor poruen je davno; osveta im um
i srca proima.
0 prilikama to je ono glavno; na granicama Svete zemlje sada skupljene agme
napreduju ravno, 240
a ingar Anhor koji njima vlada, budnim ilbovim procjenjuje okom sav plijen
koji se zagrabiti nada.
Od utala e mlaka Carstva skokom uzeti dio koji mu pripada i punit svojim
ivotnim ga sokom.
Jer to slabiji moe do da strada? A pobjedniku pisat e se hvale! A to
doista sluilo se tada,
, predmet je ove pripovijesti male. 250
(Orad Gul-Gartar iz Kul-Kinela: "Boj na "Poprite") Valvali", prvo pjevanje:
67

raspraviti sve vidove nesree koja se tamo zbila. Tvoje stvari, Urte, su ve u
tvome stanu, a to je u Delu-Dva, nedaleko odavde.
- Je li i stan Klee Zorn u istom sklopu?
- To ja ne znam. Ali Hat zna. Moe to doznati preko tvog krajnika. To sam i
uinio, iako sam time prekinuo sjednicu u samom poetku.
- Klea Zorn - odgovorio je Hat rijeju i slikom. - Otok Ischia--Jedan. Od
Dela-Dva udaljen etrnaest minuta dvadeset sekundi TPOMT prometalom dva-est-
jedan-jedan, bijeli pravac.
Rastavili su nas! Onespokojavao me je osjeaj gubitka, mada sam znao da bih je
jo uvijek u svakom trenutku mogao nazvati ili, moda, ak i posjetiti. Ovo
drugo samo moda, jer emo i ona i ja iduih dana biti zauzeti, vrlo zauzeti a
da bismo imali dovoljno slobodnog vremena.
- Ovaj skup ovdje treba konano rasvijetliti sva dogaanja oko svijeta kojeg
slubeno zovemo Arom-Dva, ili - ee - Aratonom - zapoeo je Gez Aknar. -
Razmotrit emo i ralaniti sve pogreke u upravljanju ljudskom zajednicom na
Aratonu, ali i pojedinane odgovornosti.
- ovjeanstvo, a ono se u svemir iri ve etrnaest stoljea, nije doivjelo
vei poraz od aratonskog, niti je bilo suoeno s takvim nedoumicama. Iako se
slom dogodio prije vie od est i pol stoljea, a na Zemlji za njega znamo
esto naih godina, on jo nije prevladan, pogotovo ne zaboravljen. Sva
naseljavanja su usporena, a oprez umnogostru-en. Ovdje elimo nai odgovor na
pitanje: kako emo izbjei sline stupice u budunosti? Nazonost Urta Darna i
Parita Jamakane nam je od neprocjenjive vanosti. Obojica su bili dva puta na
Aratonu i to u kljunim vremenima.
Da, bio sam tamo u dva navrata. Je li to zaista bilo u prijelomnim trenucima
kako je naglaavao Gez Aknar? Nesumnjivo, poetak samosvojnog ivota za novi
svijet sastoji se od mnogo presudnih trenutaka, ali...
- Ovo je sustav zvijezde Ara - zapoeo je Gez Aknar, a u prostoru izmeu nas
upalilo se uto sunce. Troproteni prikaz obuhvatio je sredi-
* nje sunce Aru i njene ophodnice.
- Ara je zvijezda od suneve vrste - nastavio je Aknar. - Za pojedinosti,
molim, obratite se Hatu. Ara-Jedan je kruglja tekih kovina, istom stranom
stalno okrenuta Ari i za sva uporabljiva razmatranja bez ozraja. Obujmom
dosee polovicu obujma Are-Dva.
- Ara-Dva. Araton. Teku jezgru pokrivaju lake stijene i obilje vode. Ona je
od svih naseljenih ophodnica po vanjskim obiljejima najslinija
U tor
iZBfr vrfcf
te/r.
68

Zemlji. Ima ozraje u kojemu je vie od dvadeset posto kisika, arki pojas,
dva umjerena i dva hladna pojasa. Zbog nagnutosti osi prema ravnini u kojoj
obilazi oko sredinjeg sunca, na ophodnici dolazi do pravilnih izmjena
godinjih doba. Tlo je vrlo raznoliko: od pustinja i planinskih vrleti do
plodnih ravnica, uma i movara. Vratit emo se na to.
- Ara-Tri. Ona je tek ovdje. Zapazimo udaljenosti. Ara-Tri je osam puta
udaljenija od sredinjeg sunca nego Ara-Dva. Jo neto. Ara-Tri je zvijezda po
svim mjerilima. Pogotovo prema Putnar-Novakovom i ispravljenom Putnar-Novakovu
mjerilu koje uzima u obzir udaljenost od sredinjeg sunca. Ona se i doimlje
tako. Urt i Parit koji su bili na Aratonu znaju da se Ara-Tri s njega vidi kao
drugo sunce. Zato sustav zvijezde Ara smatramo dvojnim sustavom.
- Prijeimo sada na sam Araton - nastavio je Gez Aknar, a tropro-teni se
prikaz usredotoio na drugu ophodnicu i uveao je sve dok ona nije ostala
visjeti kao golema kruglja u sredini sobe. Poznate crte obala isticale su
velika kopna i otoke, ali su ponegdje bile prebrisane bijelim mrljama oblaka.
- Uklonimo oblake - rekao je Aknar i Araton je isti as izgubio svoj bijeli
omota.
- Usporedimo ukratko Araton sa emljom. Vrijeme ophoda oko Are ili aratonska
godina je skoro petsto zemaljskih dana. Ona je za trideset est postotaka dua
od zemaljske godine. S druge strane, u tom vremenu Araton se okrene oko svoje
osi za neto vie od tristo ezdeset osam puta, a to znai da je toliki broj
dana u aratonskoj godini, jedva, dakle, neto vie no broj dana u godini na
Zemlji. Ostale jedinice vremena na Aratonu su izvedene: dan je podijeljen na
trideset sati, sat na ezdeset minuta, a minuta na ezdeset sekundi, slijedei
uglavnom stare zemaljske mjere. Taj nain nije mogao osigurati da aratonska
sekunda ima isto trajanje kao i zemaljska. Razlika je, meutim, skoro
neznatna: aratonska sekunda je za oko osam posto dua od zemaljske, a to znai
da su i aratonska minuta i aratonski sat dui od zemaljskih za isti postotak.
Neu se ovdje zadravati na podrobnostima, ali je dobro da zajedniki
ustanovimo jo neke injenice, jer one odreuju nain ivota na Aratonu.
Polumjer Aratona je oko etiri tisue kilometara, dok je Zem-ljin neto vie
od est tisua tristo kilometara, to izravno izaziva za vie od dvadeset
posto blii obzor. Polumjer Zemlje je za vie od pedeset posto vei, povrina
Zemlje je dvije i pol povrine Aratona. Povrina
69

kopna Zemlje je, meutim, tek za etvrtinu vea od povrine kopna Aratona, j
er j e tamo udio koj i otpada na mora manj i.
Srednja gustoa Aratona je za trideset posto vea od srednje gustoe Zemlje,
pa koliina tvari na Zemlji premauje onu na Aratonu za samo tri puta. To ima
za posljedicu da je srednje ubrzanje, uslijed privlane sile Aratona, na
njegovoj povrini oko osam metara u sekundi svake sekunde, dok je ta
vrijednost za Zemlju, kao to znamo, neto manja od deset.
Zakljuak je, dakle, ovog dijela da se ovjek na Aratonu osjea neto lakim i
jaim, da mu je obzor neto blii, a raspoloivog kopna ima neto manje nego
na Zemlji, ali da su te razlike zauujue male. Takoer, ni duina noi od
prosjeno etrnaest do petnaest sati nije neto na to se ljudsko tijelo ne
moe priuiti, pogotovo jer u dobrom dijelu godine nono nebo obasjava Ara-
Tri, dodue tek neto bolje no to Zemlju obasjava Mjesec kada je pun.
To je svijet o kojem emo govoriti i koji je mnogo obeavao ljudima, a kasnije
ih stavio pred teke nedoumice. Ovdje moemo zastati i nastaviti nakon stanke
od pola sata. Bit e nam to prilika da bolje upoznamo jedni druge. Nastavit
emo s povijeu ljudskog istraivanja Aratona.
Gez Aknar je ustao, a uinili su to i ostali. I ja sam se podigao sa svog
mjesta gledajui u golemu kruglju koja je lebdjela pred svima nama. Bio sam
siguran da se ona i okretala, mada je to zakretanje bilo neprimjetno, jer joj
je trebalo vie od trideset zemaljskih sati za pun okret.
Dvaput sam bio tamo. A opet... gotovo sam zaboravio ta mjesta, te obrise obala
i planine. Na kojim sam sve mjestima tamo boravio?
- Uistinu aroban svijet. Dvaput sam tamo bio.
Okrenuo sam se prema ovjeku koji mi je pristupio. Parit Jamaka-na,
meuzvjezdani leta.
- To je bio sretan i nesretan trenutak u isti mah... Kada se Kinel prvi put
spustio na Aru-Dva.
Dugo sam gledao u prijazno lice meuzvjezdanog letaa.
- Ara-Dva je bio opasan dar - rekao sam na kraju. - Kinel nije znao
upravljati s njim. Ni drugi to nisu znali.
zemljam. smislu ie
njena
ljati sam -r
se rei ^
naem fj
posebno
pradjetk
dosta
70
etvrto poglavlje
Knjige
U
Na kraju ovog niza saetih prikaza najvanijih gradova u Linitskim zemljama
pokuat u opisati Urgul-Olgi, iako on nije grad u punom smislu te rijei. No
Urgul-Olgi nije ni vojna utvrda, mada ima mnoga njena obiljeja, nije ni puko
vjersko sredite, jer vjernici se mogu okupljati samo pred njim, a ne i u
njemu, a zbog brojnog puanstva ne moe se rei da je samo nastan Irolgaru. On
je u isti mah, dakle, stanite naem vjerskom vodi i vjersko sredite, grad i
utvrda, ali i - to ne treba posebno tumaiti - pupak naeg svijeta, mjesto
koje nas vee s naim pradjedovima iz Prvog razdoblja i ukorjenjuje na
Aratonu. Ovdje ga dosta povrno opisujem kao grad, jer on neosporno ima i te
znaajke.
Urgul-Olgi je smjeten na krajnjim sjevernim obroncima Segeto-leheta gdje su
planinski lanci ostavili jo samo nekoliko isturenih visova na inae
uravnjenom, ili blago brdovitom krajoliku. Jedan od tih istaknutih visova je
Olikor na ijem je vrhu Kul-Aksil, Vrata Neba. Istono od njega protee se od
sjevera prema jugu neobino djelo prirode: prirodna stuba dijeli okolni
krajolik na povieni zapadni i sputeni istoni dio.
71

Trajalo je neko vrijeme dok se prizor pred nama nije razbistrio, a stvari s
one strane mlijenobijelog zaslona poprimile vrste obrise. Dospio sam spaziti
kako je Faan stisnuo na prsa svoju bojnu sjekiru, odmiui se od zagonetno
osvijetljenog zida za korak, a onda za jo jedan. Rea se opet pribila uza me
ne poteui ma. Nisam ni ja posegnuo za svojima; odvie strana i neobjanjiva
bila je pojava preda mnom, a da bi me potaknula na obranu.
Neposredne opasnosti nije ni bilo. Pred nama se postupno uoblia-vao lik moga
najljueg neprijatelja, Holoka, Irolgara i Irvera, kao da se zgunjavao iz
magle i zraka, ili kao da se svjetlo koje ga je obasjavalo polako
usredotoivalo na njegovu pojavu, nakon to je bacalo sablasnu sjenu po
prozirnom zidu naeg zatvora. Kako je taj zid iznenada postao proziran nisam
ni pokuao dokuiti.
I prostor s nae strane prozirnog zida poeo se puniti svjetlom. Opet je
potrajalo, ali smo na koncu bili obasjani jasnije i jae nego to bi to Neur
mogao. Zbog jakog smo svjetla obarali pogled prema tlu i titili oi rukom.
Irolgar, stasita i iroka pojava u crnom, s ulatenim pokrivalom za glavu koje
je odvraalo svjetlost, bio je bespogovorni gospodar u prilici u kojoj smo se
nali. On se tako i osjeao. Vidjelo se to po iroko rairenim nogama i rukama
prekrienim na prsima, po uzdignutoj glavi i oputenom dranju.
- Ipak si moj, Adrase - rekao je mirno, kao da prosuuje poloaj. Njegov je
glas, meutim, odzvonio prostorom u kojem smo mi bili, kao da je u njemu
izgovoren.
Nisam odgovorio. I da se nisam slagao s tom izjavom, ne bih golim negodovanjem
nita postigao.
- Tu si na sigurnom - rekao je. - Mogu te drati zatoenog do smrti. Ili te
unititi sljedeeg dana.
- Zna li ti koga si zatoio? - estoko je uzvratila Rea pustivi moju ruku. U
nje vie nije bilo straha, ak ni pred neobjanjivim umnogo-struenjem snage
njena glasa. ak ni pred onim kojeg je donedavno smatrala besmrtnim i vjenim.
- Ja sve znam, eno. Ja sam Irolgar, besmrtnik.
- Ti si varalica i opsjenar! Ti nama, koji smo u tebe vjerovali, otima nae
naslijee! Ti si lopov! Razbojnik!
- Ja se skrbim o Aratonu. Nitko to ne moe bolje od mene.
- f o
Zat odgc
Tekim prokopan d% svog prirodnog Time je
ma odvojen o pokretnim uzdignute su - njene strane, onom koji sagraJer,
72

- Ovaj ovjek ovdje je tvoj gospodar! On je bog. Na bog Kinel! Zato ne

padne na koljena pred njim?
Jedan dugi trenutak inilo se da Holok uope nee udostojiti Reu odgovora na
ovo vrlo udno postavljeno pitanje.
- Ovaj ovjek - naglasio je rije ovjek - ovdje je da bi izazvao smutnju.
Zato je onemoguen. Po cijelom Linesu... a i ire... padaju glave onima koji
su svojatali Araton ili njegove dijelove i protivili se Vjeri. S tim je
svreno.
- I to dokazuje da si varalica! Nikad se Irolgar nije smio uplitati u
svjetovne razmirice ljudi.
- Ti si, eno, dugo bila pod Adrasovim utjecajem. Zato tako govori. Mogao bih
ti i ne odgovoriti. Znam, meutim, da e se ti vratiti meu pravovjerne, meu
one iste koji u ime pravde i Vjere ureduju po Linitskim zemljama. Ne, ne
trebam se staviti na njihovo elo. Ja ne ratujem s Linitima.
- Nisi imao ime zadiviti svoje vjernike, tamo u Adur-Imkoru -upao sam u ovaj
udni razgovor.
Ona prema sjeveru postaje sve nia i na koncu se s nekoliko izdvojenih hridi
gubi u uravnjenom predjelu. Prema jugu ta hrid dosie visinu od preko deset
kala i postupno se stapa s ostalim hridima Segetoleheta. Upravo iza Olikora
ova se stuba povija i zalazi duboko na istok, a odmah se potom vraa na zapad
i poravnava u smjer sjevera, ostavljajui istureni jeziak koji bi bio
poluotok daje na nioj razini more. Na ovom se mjestu smjestio Urgul-Olgi.
Tekim je i dugotrajnim radom, negdje pred kraj drugog stoljea, prokopan
dvostruki rov koji je odvojio ovaj istureni i uzdignuti dio od svog prirodnog
nastavka, a spojio doline sjedne i druge njegove strane. Time je Urgul-Olgi
ostao uzdignut nad cijelim krajem i okomitim hridima odvojen od njega. Do
Irolgarove utvrde moe se samo dvostrukim pokretnim mostom, kojim se s vanjske
strane valja najprije prebaciti do uzdignute stijene koja je ostala nakon to
su probijeni prosjeci s obje njene strane, a potom i do samog Urgul-Olgija,
ukoliko je to po volji onom koji upravlja mostovima. Na ostatku stijene,
izdvojene prosjecima, sagraena je jaka predutvrda.
73

- Meni ne trebaju jeftine varke - odgovorio je zvonko. - Ja promiem Vjeru.

Bratstvo meu Linitima i jedinstvo svih ljudi. Neto to ti ne razumije,
Adrase.
- Ne, ja ne razumijem ubijanje. Ne vjerujem u ubijanje ljudi, to su tvoji
rababriti pokuali u Adur-Imkoru, niti vjerujem u ono to ti kani uiniti
Fandima. Jednome sam se usprotivio i uspio. Uvjeren sam da ti ni drugo nee
uspjeti.
- Adrase... ti to ne razumije... To je nunost. Uinit u to zato da bi ljudi
mogli ivjeti i razvijati se. Liniti su oni o kojima se skrbim. Ne elim
vidjeti nae zajednice unitene, a ljude gdje ustupaju, korak po korak, pred
neljudima. Cijeli e Araton biti linitski, sva kopna i sva mora bit e naa i
mi emo se bez opasnosti kretati njima. To u ja osigurati...
Faan to nije mogao otrpjeti. Napao je svom silinom, udarajui na svijetli zid
svojom sjekirom. Tim bi udarcem mogao ubiti omrona, ili razbiti skupinu
ratnika, ali Holokov zid nije uspio probiti. Pao je na pod ispustivi sjekiru,
a zid je ostao proziran i itav, bez oteenja zamjetlji-vih s naeg mjesta.
Fandski div se teko uspravio, potresen i izubijan.
- To je divlja vrsta - nastavio je Irolgar ne zbunivi se. - Krvoedna i
neuljuena. Ljudi e odahnuti iskorijenimo lije.
- Ti nema nikakva prava zatirati druge vrste po Aratonu. Kinel to nikad nije
odobrio - uzvratio sam, donekle zbunjen to spominjem Ki-nela, ime za koje sam
sada osjeao da pripada meni.
- Kinel je na praotac koji nas je doveo na Araton. To je boansko poslanje
koje je on obavio. Da li se on vratio u vrijeme Udesa? Je li nas posjetio
kasnije? Nije! Ljudi s pravom tumae - a ja znam - da je to stoga to odobrava
sve ono to se na Aratonu ini...
- To ne odobravaju ni obini ljudi! - upao sam.
- Ljudi se ale na tekoe i to je prirodno. Put uspona je teak, ali svet i
nagraujui, Za nekoliko dana govorit u svojim inolsilima. Istaknut u im
dogaaj iz prolosti koji se ne cijeni i ne spominje dovoljno: Prisegu iz
Rabula! To je osnova ljudima u ovom svijetu i o tome moraju vie znati.
- Kinel je ovdje, pred tobom, ti zakrabuljeno udovite! - navalila je opet
Rea. - Ti ga poznaje jer ima njegovu sliku gore u kuli! Ti zna da bi ga
morao smjerno zamoliti za oprotaj! I upitati ima li udorea u onome to
kani s Fandima!
74
Nitko m Irok
rao. N**"1
uklo:
uinio
jeta. Indulu.
j
-ArD
On pozivi AlarimiL
Gowwfm pet do ds na istok*. , esto kam
prije
dan zctpc &~
nut je iza
sam pidmmm nisam tmc
Olgartm dom i ja? palaa, r_
vim eremj; nicama , uzviemm

- O tome sam sve rekao. Ali ponovit u: ja se skrbim za Araton. Nitko to ne

moe bolje od mene.
Irolgar je bio strpljiv i nije pourivao razgovor, niti od njega zazirao.
Nisam znao to je smjerao. Vjerojatno je da bi nas mogao lakoom ukloniti, a
da se sam ne izloi, ali i da ne strahuje od nas da bi to odmah uinio.
- ini mi se da ti je najtei zadatak ujediniti Linite - rekao sam.
- To se ve sprovodi. K meni hrle hodoasnici iz svih krajeva svijeta. Svi se
oni ele staviti pod moju zastavu. Spomenut u ingara u Indultalu, Ara
Dostasa...
- Ar Dostas vie nije ingar, ako je uope iv - rekao sam. - Indar je zauzeo
Indultal i pripojio ga Jugu.
- Ar Dostas je iv, Adrase... I opire se Junjacima koliko moe. On poziva
inolsile na neposluh. Neredi se ire Jugom. Ima ih u Ondolu i Alarimu. ak i u
lotu. Svima njima je dosta ratova s Linitima.
Gornja se ravan, na kojoj je Urgul-Olgi, izdie nad ravnicom za pet do deset
kala. Tisuu sedamsto kala je od njenog naglog zavretka na istoku do
pokretnog mosta na zapadu, a poprijeko moe imati oko esto kala na svom
najirem dijelu koji je na zapadnom dijelu, neto prije mosta. Dobrim korakom
pjeak moe obii Urgul-Olgi za oko jedan zatpo donjoj razini.
Uz gornji rub hridi moni zid opasava lrolgarov zabran. On je dignut sredinom
drugog, a onda obnovljen krajem treeg stoljea. Ono to je iza toga zida dano
je na uvid samo rijetkima. Imao sam prilike vidjeti Urgul-Olgi jednom iz
zraka, i to iz popriline daljine i jo jednom kada sam puten u blizinu
Irolgarove knjinice, mada ni u njoj samoj nikada nisam bio.
Na krajnjem istoku, na povrini od jedne treine Urgul-Olgija, je Olgartds,
Boji dvor, unutranji krug lrolgarov, okruen dodatnim zidom i jo tee
pristupaan. Iz zraka se u tom dijelu daju razaznati velika palaa, razvedena
u mnogo krila, a na koju se naslanja kula s Irolgaro-vim eremdirgarom, te
prekrasni perivoj s njegovanim drvoredima, sjenicama i pravom rijekom koja tu
izvire i ini malo jezero. Iako je na uzvienom mjestu, Urgul-Olgijuje voda
osigurana!
75

- Nisu inolsili nikakav izazov za Ordon. Indar e ih skriti kao to je to Jug

ve jednom uinio u Pordoru.
- Nisi shvatio odnose snaga u Linesu, Adrase. Indar moe uguiti pobunu u
lotu, ali u Ondolu je to uznapredovalo. Tamo su inolsili... takoer i inkati
Ostana Kormormana koji su vrlo ugledni u gradu. Tamo je i Argil Bargalman koji
bi osamostalio Arul. Da ne govorimo o Irilinu. Nema tamo ovjeka koji ne sanja
o neovisnosti. Njihov dorman je traio prikljuenje Irilina Aranimu i raskid
svih veza s Ordonom.
- Na Jugu si, moda, imao vie utjecaja. Stoje sa Sjeverom? S monom vojskom
koju vode Toktas i Atagi?
- To je jo bolji primjer, Adrase. Atagi se drznuo govoriti protiv mene,
svojatati ak moje mjesto. Kao da boji namjesnik moe postati svaka luda
kojoj vlast udari u glavu i koja okupi nekoliko agmi oko sebe! No, on je
dolino kanjen, iako ja nisam ni prstom pomakao da bih se branio.
- to mu se dogodilo? - upitao sam i sam pozaniman.
- Atagiju je sueno zbog izdaje. Glava mu je skinuta u Aranimu. On je sam sebe
postavio za atamana, a ostavio je svoj glavni grad nebranjen.
- Znai li to da je Indar razorio Andor? - upitao sam.
- Vidim da te linitska zbivanja zanimaju, Adrase. Rei u ti. Ve u Indultalu
bilo je jasno to smjera Indar. Kada su za to saznali Sjevernjaci, Atagiju
nije bilo spasa. Oni su pokuali spasiti svoj grad.
- Tko je novi ingar? Tko je ataman? - upitao sam iako sam znao odgovor.
- Iril Toktas, voa uvara Vjere. On ih je izveo iz borbe kod Azu--Adura i
poveo na Atagijevu pratnju. On je poslao insula u Andor s vijeu o opasnosti.
Bio je i ovdje, pod Urgul-Olgijem. Poklonio se svome Irveru i prihvatio
okonati sukob s Jugom, im to prilike dopuste. Stavio mi je sve svoje snage
na raspolaganje za bojeve na Istoku.
- Zar su svi velikai prihvatili Toktasa? to je s Bremom Dora-nom? Stoje s
Garom Ragarom?
- Trenutno je u sjevernjakoj vojsci rasulo, ali Toktas e znati to dovesti u
red. Kor Darman, koji je kriom doao u Aranim, odbio je staviti se pod bilo
ije zapovjednitvo i vraa se u Korimor. Brem Doran se ak sukobio s nekim
agmama koje su pristupile Toktasu, ali se sada povukao. Gar Ragar je najei.
On nikada nije bio nita osobito u Andoru, ali sada osporava Toktasovo
proglaenje za ingara. Sve je to prirodno za vrijeme prevrata. Ono to sam ti
htio pokazati je iroko izraena elja da se
76
podupre Irver. unato svim
-to je "i naricom koja
- Odlino neko vrijeme mornarica tete, ali ne njavaju. Novo
Zastao je smjeru? Je li Td gom, nakon Sloj Irolgarom, prirodnijim za Istok?
Osjetio vima ingarine Fandima. On je vara Tajne koji*) sad udruili,
Na zapad* nom dijelu, a to
topionice i radt<. "uda iz Aranim.. nama koje " > -
Svima -tisua, b\ " Oni koji njih, od.": rivanju r. ma se sn- , povlateni
crni ma nepotvr dapae, po m o
(AbAm-zemlje i gradom

podupre Irver, duhovni voda svih ljudi. Ona postoji i na Sjeveru i na Jugu,
unato svim vlastodrcima i njihovim sebinim eljama.
- to je s ratovima na prilazima Ordonu? to je s junjakom mornaricom koja
plovi prema Zemljama izobilja?
- Odlino si obavijeten, Adrase, nema to. Jasno je da emo jo neko vrijeme
imati nereda. Sukoba kod Azu-Adura jedva da jo ima. A mornarica Otmana
Atora... ona je pred Gar-Altasom. Moe tamo uiniti tete, ali ne moe
promijeniti opa kretanja. Ratovi meu Linitima jenjavaju. Novo vrijeme je na
pomolu!
Zastao je. Jesu li se to linitska zbivanja uistinu okretala u njegovu smjeru?
Je li Toktas promaio sa svojim nakanama o ujedinjenju s Jugom, nakon to je
ubijena lola Alidad? Je li on sada sporazumaio s Irolgarom, nakon to su mu
naumi s Jugom propali? Nije li taj savez bio prirodnijim za obojicu, jer su i
jedan i drugi eljeli povesti vojnu na Istok? Osjetio sam i spoznao, dok sam
razgovarao s Toktasom u vrtovima ingarine palae na Olibalu, svu njegovu
odlunost i mrnju prema Fandima. On je sve podredio tome da ih zatre, alio
se, tovie, na uvara Tajne koji, po njemu, nije dovoljno nastojao oko toga.
Oni su se sad udruili, odlaui meusobni obraun dok im se htijenja
podudaraju.
Na zapadu se razvio pravi mali grad, pri emu se u njegovu sjevernom dijelu, a
to je Irkdor, ivi i trguje, a u junom Okdoru su Irolgarove topionice i
radionice o kojima se govori da su mjesta odakle dolaze "uda iz Aranima". Taj
je dio najneuredeniji i, zaudo, obiluje barutinama koje ini ona ista
rjeica, Garmal, koja krasi Olgartas.
Svima koji ive unutar zidova Urgul-Olgija, a takvih je oko deset tisua,
kretanje je ogranieno, pa samo iznimno mogu napustiti grad. Oni koji to
nikada nisu uinili u mnogo emu su povlateni, a neki od njih, od najveeg
Irolgarova povjerenja, rade u Olgartasu ili na ostvarivanju njegovih zamisli
koje nas pribliavaju Prvom razdoblju. O svima se skrbi lrolgdr i izvjesno je
da nisu u oskudici. Osobito su povlateni oni koji imaju pristupa podzemlju
Urgul-Olgija gdje se, prema nepotvrenim priama, nalazi mnogo ostavtine iz
Prvog razdoblja, dapae, po nekima, cijeli netaknuti grad naih predaka.
(Ab Atadar iz Kul-Kinela: "Predvorje bojih dvorova", iz "Linitske zemlje i
gradovi")
77

A Indar... on se inio gubitnikom. Iako je krvavo uvrstio svoju vlast u

Tartasu, previdio je elju za odcjepljenjem u Arulu i Irilinu, a znam koliko
je nje tamo bilo. Ako se zapleo u dodatne okraje u Dulni i teke proboje kroz
praume prema Andoru, pruio je priliku onima u Alarimu i Ondolu. Je li se
staro Carstvo u ovom trenutku nepovratno i konano uruavalo?
A Sjever? Rasulo, rekao je uvar Tajne... Darman se povlaio u Ko-rimor... On
se povlaio samo zato da bi tamo uvrstio svoju vlast, a ako mu novi ingar
prui samo malu priliku, lako mu moe okrenuti lea i sam se proglasiti
ingarom. Toktas e zaista imati pune ruke posla dok ne uvrsti svoj poloaj.
Nedvojbeno je bilo mudro od njega pokloniti se Irolgaru i izgladiti s njim sve
nesporazume dok ne ovlada Atagijevim agmama.
Krajnji mete prevladavao je u lineskim zbivanjima. Nije li i Holok bio
presamouvjeren kada ih je prikazivao kao neto to je iskljuivo njemu ilo u
prilog?
Opasna prilika u crnom nije mi dopustila posvetiti se dublje ovakvim
razmiljanjima. Jedva da sam neto vie pozornosti uspio posvetiti i prostoru
u kojemu se kretao Irolgar, iako je jedan njegov dio bio sada otkriven naim
pogledima.
Prostor s druge strane prozirnog zida bio je mnogostruko vei od ovog u kojem
nas je zatoio. Iza Irolgara sam razaznao veliki stol, dijelom zakoene gornje
povrine, koji je okruivao sredinje mjesto unutar njega, neto to bih lako
mogao nazvati upravljakim ili zapovjednikim mjestom, iako nita slino
nikada nisam vidio. U tom se prostoru nalazilo mnotvo ureaja meni posve
nepoznate namjene i mnotvo izvora svjetla iji su mi svrha i djelovanje bili
potpuno nepojmljivi. "Irolgar ima cijeli grad iz Prvog razdoblja u podzemlju
Urgul-Olgija", rekao je Gad Orkos, Irken.
- to si naumio s nama? - vratio sam se razgovoru. Holok se nije urio
odgovoriti.
- Vas je troje. Svakome njegovo. Prokletnik e biti smaknut, najvjerojatnije
jo danas. Rea Renon, tvoja Altaanka, u dva je navrata bila blizu smrti:
Toktas ju je osudio u Andoru, a Arador u Adur-Imkoru. Mislim da je sve to
stvar prolosti. I sama e uvidjeti kako se treba u budunosti postaviti, im
je proe to sljepilo koje je vee uz tebe. Pustit u je im ona to zaeli.
Mislim da joj ni u Andoru vie ne prijeti nikakva opasnost.
ekao sam, iako se inilo daje Holok rekao stoje imao rei.
-A
pretresti vezana je ? neko \r\yamc vanja. Ako i"
onemogue* I ovaj r
treba optur
zatititi r
uzvratiti.
su rijei c -T:
nelu i za-
unedogle
ljudi um.
-Ni Kmet?
-DascKinefi bog ima neto proti potporu u provoojj
-Ja sam Kmet
uvar Tajne je nas je dijelila.
- Ti si besp" kojima se skrbim 2 Upitaj nju, upitaj St kom svoga prsti, li i u
to ne smije ttsm 1
- Ti, dakle, m mozvanac!
- Dosta, Adran e razumjeti.
- Obrnuto ce p du. - Ti ne
nee uspjeti. Ne
Opet je je odvratio:
78

- A ti... - konano je nastavio - ti e ostati ovdje due. Ti i ja emo

pretresti mnoge stvari. Tek u jedno moe biti siguran: tvoja budunost vezana
je uz Urgul-Olgi. Kada ve nisi ubijen do sada, ostat e iv jo neko
vrijeme. Bez ikakvih mogunosti ponovnog uplitanja u linitska zbivanja. Ako
ikada i bude bio puten odavde, bit e to drugo vrijeme, a ti onemoguen
nauditi potenim ljudima i njihovim zajednicama.
I ovaj me je put osupnula Irolgarova uvjerenost da sam ja taj koga treba
optuiti i kriviti, i kome treba suditi. Ja sam onaj od kojeg je trebalo
zatititi potene ljude i njihove zajednice! Nisam imao, meutim, ime
uzvratiti, jer sam se sjeao svoje krivnje koju sam i sam priznao. Njegove su
rijei dotakle ta mjesta tjeskobe u meni pa sam se pokunjeno povukao.
- Ti si pobunjenik! - ipak sam rekao. - Otkazao si poslunost Ki-nelu i
zakonima iza kojih je on stajao. Zar zaista misli da mu moe unedogled
prkositi?
- Ja vodim ovaj svijet - ponovio je ee no dosad. - Na dobrobit ljudi u
njemu. Nitko se ne moe postavljati iznad toga.
-NiKinel?
- Da se Kinel suprotstavlja meni, Adrase... da vrhovni i svemogui bog ima
neto protiv mene, ve bi me davno uklonio. Imam njegovu potporu u provoenju
svega stoje probitano za Linite.
- Ja sam Kinel, Holoe... i ja ti se suprotstavljam!
uvar Tajne je odutio trenutak i uinio korak prema pregradi koja nas je
dijelila.
- Ti si bespomono i bijedno ljudsko bie, Adrase, kao i ostali o kojima se
skrbim. Zar misli da itko od Linita zamilja boga takvim? Upitaj nju, upitaj
Reu Renon! Dok te god mogu unititi malim pomakom svoga prsta, ti nisi bog. Ti
si drznik, poput Atagija, koji svojata ono u to ne smije ista lica ni
pogledati.
- Ti, dakle, priznaje da ne slui Kinelu i ljudskoj vrsti. Ti si samozvanac!
- Dosta, Adrase! Nisam ovdje da bih ti tumaio ono to nigda nee razumjeti.
- Obrnuto e prije biti istina! - krenuo sam i ja za korak prema zidu. - Ti ne
razumije svijet kojim bi upravljao. Vojna u Fandoru nikad nee uspjeti. Ne
moe nai kreposti i vrline koje bi ljude tamo vodili.
Opet je odutio dugi trenutak. Nisam oekivao strpljivost s kojom je odvratio:
79

- To je pitanje opstanka, Adrase. ak je i Kinel u Knjizi Istine to tako

postavio: Ili mi, ili oni. Ljudi to razumiju. Prljavi posao mora biti uinjen.
Shvaam da posve mladi prokletnici umiljato i neduno izgledaju, a da se
plemenito ljudsko srce lako da nagovoriti na milost i samilost. Ali, to ne
moe prevladati u vremenu kada se postavlja pitanje opstanka ljudske vrste.
- Zato govori o Knjizi Istine kada je nikad nisi ni vidio? - upitao sam
sabrano. Dirnuo je u sklisko tlo. Ovim je pitanjem morao biti dobro pogoen,
jer sam znao koliko je istine u njemu. Kako e uzvratiti sada kada je pogoen?
Kao dil-indul, naravno. Jesam li uope trebao dvojiti o tome? Opet je
priekao, dopustivi sebi nekoliko dugih udisaja i izdisaja prije nego stoje
odgovorio.
- Kakve su to smicalice, Adrase? Zato govori da je nikad nisam vidio?
Sada se nisam urio s odgovorom. Dapae, nekakav naum mi se raao u svijesti.
Povezivao sam natruhe svog sjeanja, ono to sam naao na samom rubu koji je
dijelio spoznato od zaboravljenog. Mogu li jo jednom prevariti uvara Tajne,
ovdje u sreditu njegove moi, podzemlju Urgul-Olgija?
- Zato to je ja imam. Vidio sam je i itao, i znam da je ti nema. Znam da je
jedan prijanji Irolgar, koga si ti zamijenio iza te obrazine, dopustio da se
ona izgubi. Zbog toga su prestala njena itanja u javnosti.
- Adrase... - nije se zbunio uvar Tajne. - To o prijanjim i sadanjim
Irolgarima je besmisleno. Irolgar je jedan i vjean, kao stoje to i dua
Linita, kao to je Araton sam. A o Knjizi Istine... nije ona toliko vana. Nju
su, zaudo, ukrali Irveru, bogu samom. Kao to i sam vidi, meutim, ona se
sama vraa svome vlasniku. To su putevi provjere i iskuenja, nagrade i kazne
kojima su podvrgnuti smrtnici, a koje oni ne mogu dokuiti.
utio sam i ekao.
- Ihtil je, meutim, dio ostavtine Linita - nastavio je nakon duge stanke
uvar Tajne. - Njeno je mjesto u mojoj knjinici. Ako je kod tebe, doi u do
nje preko tvoga tijela. I da nije, imam naina iznuditi istinu od tebe. Ali, a
to sam ve rekao, ona nema prevelike vanosti. Prisega iz Rabula je daleko
znaajniji spis.
- Ona nije ni meni osobito vana - uzvratio sam. - Jaje poznajem. Sam sam je
napisao. Kad bi ona bila javno itana... doslovno itana... dragovoljno bih je
vratio.
-Jt
nica ina zajedno.-
- !*
gleda:
- Ac tebi trebt
-Zir tim polu kako *c
gui
tu ti
r
1*1
-Ne Nakool vidio Mf"
80

- Ja u itati Prisegu iz Rabula, ne Ihtil, Adrase... No, moja knjinica ima

vie knjiga iz Prvog razdoblja no sve druge Hnitske knjinice zajedno. Zato u
dobiti Ihtil od tebe, na jedan ili drugi nain.
- Irolgarova knjinica u Urgul-Olgiju! Zar mi nije sada prilika razgledati je?
ak i po cijeni da tamo ostavim Ihtil...
- Adrase... - glas mu je bio omalovaavajui, ak saaljiv. - Zar tebi treba
bilo kakvog razgledavanja? to e ti to?
- Zanima me mjesto. Tu je toliko znanja... Ne sumnjam da je na tim policama
skrivena i tajna kako se drugome moe uzeti pamenje. I kako se ono moe
vratiti. Ne vjerujem da me moe zatoiti zauvijek. Toga se znanja elim
domoi.
- Ne sanjaj. Bez mog odobrenja ni muica ne naputa Urgul-Olgi. Mogao bih se
nasmijati da mi oprez nije nalagao suprotno. Vjeni
Irolgar je zaboravio vrijeme kada mu je utekao Gad Orkos. Sveznajui se nije
sjeao da sam jo nedavno razgovarao s tim istim Orkosom. Svemogui nijedno od
toga nije sprijeio. Nisam se, naravno, htio otkriti.
- Prebiranja po knjigama, o emu ti sanja, takoer nee biti - nastavio je
Irolgar. - Kasnije, nakon mnogih razgovora i uvjeravanja, mogu ti i to
dopustiti. U jednom drugom vremenu, kao to sam ti prije rekao.
- Za sada bih se zadovoljio i kraim posjetom knjinici. Dopusti li mi to,
tamo u ostaviti Ihtil.
- Neka ti bude ta mala igra, Adrase, ako ti je do nje toliko stalo. Sam u te
ekati u knjinici. Jedan od mojih slugu dopratit e te dotamo. Bez maeva,
Adrase, da te ne bih morao odmah sasjei!
Potom je uvar Tajne nainio malu kretnju, a golema se slika prostora u kojem
je bio pokvarila, otri ocrti njegova lika i predmeta su se razmekali i
gubili dok sve nije potonulo u nejasno mutnilo, a onda u trenutku nestalo.
Gladak, bezbojan zid je ostao.
S nae strane, udesna rasvjeta je naoigled slabila. Nije na koncu sasvim
nestala, ali je jedva dostajala da se razazna prostorje. I to je bila
dobrodola promjena.
- to si naumio, Dir ani? - upitala je Rea. Ovo me je pitanje gotovo
obeshrabrilo. Ako je ona zakljuila da je iza moje odluke da vidim knjinicu
neka druga namjera, to nikako nije moglo promai Holoku.
- Ne odvie - rekao sam. - Vidjet u knjinicu u Urgul-Olgiju. Nakon to sam
bio u onoj u Tartasu i Ver-Hatalu, mogu rei da sam vidio najvee hrpe knjiga
u Linesu.
81

Rea je zaustila upitati jo neto, ali sam je prekinuo.

- Da i imam neki naum, ne bih o njemu smio govoriti. Gotovo sam siguran da nas
uvar Tajne moe uti. Sve to govorimo, ovo sada primjerice, nalazi put do
njegova uha. Mislite na to kod svakog razgovora.
- Zar zaista misli da nas uje? Moda i vidi? - Rea se osvrnula okolo.
Lijevom sam rukom izvadio Titana i poloio ga na stol. Odgovorio sam nakon to
sam do njega stavio i Tara.
- Njegova mo je znanje Prvog razdoblja. Doivjela si i sama pojaanje svog
glasa kad si govorila s njim. On je taj ureaj iskljuio kada je" zavrio
razgovor pa se sada ujemo prirodno. Ne znamo to je od tih uda bilo u
starini uobiajeno pa ne znamo ni od ega se sve trebamo uvati. Savjetujem
krajnji oprez.
- Dobro si se drao pred svemoguim - rekla je sada Rea odmjeravajui me u
priguenu svjetlu. - Vidi se da ste od iste vrste.
- Oprosti - spremno sam to okrenuo na alu - samo sam ja sa zvijezda. Nas
dvojica ne moemo biti od iste vrste.
- O, Dir ani... - rekla je pomalo drhtavo - ti si velika nepoznanica. Tek sada
razumijem zato si me odbijao sve vrijeme. Ni nas dvoje nismo od iste vrste.
Razlika je, dapae, jo i vea.
- Neu da ti bude bog - rekla je buntovno. Neto je djeje nezrelo i iskreno
u toj izjavi. - Zato nisi obian ovjek da te mogu biti dostojna?
- Rea anai - pogledao sam je toplo - nema takvog boga koji bi tebe odbio. Ni
na zvijezdama, ni na tlu.
-Ti jesi.
- Tko sam ja? Ne znam to. Zna li to itko u svijetu? Dopusti mi najprije to
doznati, a potom...
- Potom e umai meu zvijezde. Sto?... Tko je to?
I sam sam iznenaeno pogledao na drugu stranu sobe, tamo gdje je bio izlaz
prema stubitu. Rasvjeta se u tom kutu pojaala toliko da je dobro
osvjetljavala jednu skruenu pojavu u dugoj halji i lice pokriveno kapuljaom.
Poao sam k njoj.
Ona me nije doekala. Netom sam priao, nepoznati se okrenuo i poao uza
stube. im je iziao iz sobe, svjetlo se u njoj smanjilo na jakost koju je
imalo i prije nego stoje pridolica doao, ali se zato pojaala rasvjeta na
stubitu. Svjetlo je slijedilo nepoznatog!
82

Poao sam za njim. Nisam sumnjao da e me Irolgarov sluga odvesti u knjinicu

kroz vrata koja smo otkrili Rea i ja. Pokuat u pronai nain na koji se ona
otvaraju. Uspijem li u tome, nee ni Holokov stisak oko naih vratova biti u
tolikoj mjeri nepodnoljiv.
Zaista, vrata su popustila na samo mali dodir neznanevih prstiju. Nisam
zapazio nita to bih mogao oponaati. Znao sam, meutim, a to znanje je bilo
dijelom sjeanja koje sam vratio, da su ta vrata poznavala njegovu ruku, ali
ne i moju. Imao sam samo malo vremena uiniti neto iza lea svome pratitelju,
ako je odavde uope bilo mogue bilo to uiniti.
ovjek s kapuljaom je proao kroz vrata, na to se svjetlo na odmo-ritu
stubita ugasilo, a mrkli se mrak s one strane pretvorio u jasan dan,
otkrivajui prolaz zastrt sagom i oskudno namjeten. Jedna druga vrata
nalazila su se u dubini hodnika, a po dvoja sa svake njegove strane. Vrata
kroz koja smo proli otklonila su se skoro do zida. Nisam znao, ali sam
osjeao da e se ona sama zatvoriti im i ja uem u hodnik pred nama.
Moj je pratitelj ve zakoraio u prolaz. Kriom sam pogledao dovratak i vrata
s druge strane, stojei na njihovu putu kako se ona ne bi mogla zatvoriti.
Nita posebno nisam vidio. Jednaki, jedva uleknuti etverokut se i tu nalazio.
Onaj koji je imao dostup objema stranama, razmiljao sam, trebao bi ih moi
otvarati. Moda, ako bih poloio prste jedne ruke na etvorinu s jedne strane,
a one druge ruke s druge... Ili ako istim prstima dodirnem jednu i drugu
plohu... Neto slino je moralo djelovati. Koliki sam dio toga sam izmudrijao,
a koliko sam se prisjetio, ni sam nisam bio siguran.
Jo sam dodirivao uleknute etverokute kada su vrata oivjela pod mojom rukom.
Lagano arenje ili peckanje osjetio sam pod prstima i brzo odmakao ruku. Nije
to bilo bolno, ili neugodno, ali sam ustuknuo pred pojavom koju nisam razumio,
niti je oekivao. Vrata naih predaka imala su svoju unutranju snagu i pogon
i uzvraala na dodir ljudske ruke. Jesu li se to vrata proizvodnjom slabanih
trnaca htjela obraniti od uljeza kojima je bilo zabranjeno dodirivati ih?
Nisam se smio u nedogled okuavati s njima jer e to postati sumnjivo Holokovu
sluzi. Okrenut e se da provjeri slijedim li ga, ili e htjeti utvrditi jesu
li vrata iza njega zatvorena. Odluio sam se u trenu. Nisam imao tu vie to
iskuavati.
83

Odstupio sam upravo u trenutku kad se nepoznati okrenuo. Sumnjiavo je zastao,

mada sam ve bio u hodniku, a vrata se ve poela zatvarati. Oito je oekivao
da e me nai tik iza sebe.
Uspio sam zapaziti neznanevo lice. Bilo je izborano i staro, ali lice ene.
Moj vodi je bila starica.
- To su udna vrata - rekao sam. - Dok god stojim pred njima, ona se ne
zatvaraju.
- Ne zaostaj vie - rekla je. -1 ne govori.
Gad Orkos je mogao otvarati sva vrata nakon stoje nauio njihovu tajnu. Ako bi
se jedna od njih nauila na moju ruku, sva druga bi je morala prepoznati. I
sam sam sumnjao u ovu pretpostavku koju nije potkrepljivalo nikakvo iskustvo
ni razumijevanje, ali se ni na to drugo nisam mogao osloniti.
udnim mi se otkrivao Urgul-Olgi dok me je zakapuljaena starica vodila prema
knjinici. Proli smo kroz neobine dvorane s puno sjeda-ih mjesta, ali
zaputene i prazne, pokrivene prainom i s bojama izbli-jedjelim do
neprepoznatljivosti, uz ureaje za koje nitko, a bojim se ni Irolgar, nije
znao emu slue, jer su razvidno godinama i godinama bili izvan uporabe, kroz
dvorane za odmor, jednako naputene i nekoritene, kroz nekoliko njih za koje
ni s najvie volje i mate nisam mogao naslutiti emu bi imale sluiti.
Najvea je dvorana na sredini poda imala iroki okrugli otvor obrubljen
ogradom i isto takav na stropu. Golemi, valjkasti, otvoreni prostor protezao
se kroz razinu kojom smo prolazili i zauzimao jo najmanje tri razine ispod i
dvije iznad nae. Nagore, koliko sam mogao primijetiti u nedovoljnom svjetlu,
nije bilo pravog zidanog stropa, ve je nekakav zakrivljeni pokrov nadsvoivao
ovaj prostor. Kroz malene pukotine u tom svodu naziralo se Neurovo. svjetlo pa
sam zakljuio da je to bio krov Irolgarove palae.
Palo mi je na pamet da se cijeli taj svod moda mogao na neki nain ukloniti
pa da tako sva unutranjost palae postane dostupna vanjskom svijetu. Moj je
um mogao matati, ali ni on nije bio sposoban zamisliti tako mone dizalice
koje bi dopremale druge naprave, goleme i sloene, kroz ovaj otvor u samo
sredite Urgul-Olgija.
Potom smo se uspeli za jednu razinu, proli kroz jo nekoliko dvorana i
hodnika, a onda je starica koja me vodila otvorila jo jedna vrata i ja sam
bio tu, u knjinici.
polica
redov iral
niski
bio i isku-kut*
bin gukojor kod Tati
Zm
lako-
uo Rcr
izatap"
rala.
povnttk pogMi*
CL
bo ao
84

Doekao me je miris knjiga, starih svitaka i uinjenih koa. Redovi polica

protezali su se uza zidove i od zidova prema sredini golemog prostorja,
ostavljajui sredinji prostor slobodnim. S ulaza, gdje sam stajao, cijela se
knjinica nije mogla sagledati, ali sam zamijetio da su redovi polica, ali i
zidovi, presijecali dvoranu na najrazliitije naine i inili je nepreglednom.
U sreditu blieg dijela knjinice nalazio se radni stol s nekoliko niskih
sjedala, s pridrivaima svitaka i podmetaima za knjige. Tu je bio i uvar
Tajne, mraan i zlokoban, neprilian mjestu znanja, prolih iskustava i
povijesti. Neprilian svojom prijeteom pojavom, orujem i krabuljom, ali
besprizivni gospodar svemu tome. Znanje i povijest su se, zaudo, dali
posjedovati, a time i svojatati, utajivati, mijenjati i krivotvoriti. Sila, a
ne znanje, vladali su ovim svijetom. Zato je u Linita, a i u mene samog, bio
jak osjeaj da bi to trebalo biti drugaije?
Holok me je nadvisivao gotovo za glavu, a to znai da je za toliko bio vii i
od Titana, Indara, Toktasa, pa i Tara, jer tim sam ljudima stajao suelice i
upamtio njihov stas. Jedino mu je Faan, Saurova Smrt, mogao biti ravan
visinom. Jo je dojmljivija irina njegovih ramena i prsiju. Snagu kojom je
udarao dobro sam pamtio, jer sam je iskusio na Karumalu, kod Tartasa i u Adur-
Imkoru. Pa ipak, nitko nije vidio njegovo tijelo da bi sa sigurnou mogao
rei kako se nije neim obloio ispod crne odjee.
Zaustavio sam se na skoro desetak koraka od njega.
- Ovo je Irolgarova knjinica u Urgul-Olgiju, Adrase - rekao je polako. -
Odloi Ihtil na ovaj stol ovdje.
Silina njegova glasa me je i sad naas iznenadila, ali otkako sam uo Rein, a
i svoj govor umnogostruene snage, nisam sumnjao da se iza toga krilo znanje
naih predaka.
Knjigu Istine sam imao sa sobom sve vrijeme, kao i Titanovu oporuku i svoj
upalja. Izvadio sam linitsku svetinju iz torbice za igasom i odloio je na
radni stol.
Nisam mogao proniknuti u to na koji je nain uvar Tajne primio povratak
Knjige Istine u svoje ruke. On se uvijek, a iza svoje krinke pogotovo, doimao
bestrasno i hladno, uzvieno i nepozanimano, on je na isti nain uvjeravao i
prijetio.
Okrenuo sam se knjinici, znanju i prolosti, ali ne da bih se posvetio svemu
tome. Gdje bi mogle biti police iza kojih je Gad Orkos pronaao tajni prolaz
kroz koji je pobjegao? inilo se beznadnim pronai ih u
85

tom ispremijeanom spletu polica koje su esto prikrivale jedna drugu, a i

same zidove. Je li sve, na kraju krajeva, bilo na istom mjestu kao onda kada
je tu bio Gad Orkos? Moda je Irolgar otkrio taj tajni prolaz, ako dotad nije
znao za njegovo postojanje, moda ga je dao zazidati i time nam zauvijek
oduzeo priliku.
Irolgar mi je ostavio vremena. Bio je zaokupljen ponovo pronaenom Knjigom
Istine, najpoznatijim spisom iz Prvog razdoblja. Krenuo sam dublje u
knjinicu, prouavajui prije svega zidove, ali zateen koliinom knjiga u
njoj. One su bile vrlo uredno razvrstane po policama, neke od njih pokrivene
tankom prainom, druge kao netom oiene, neke zatiene od vanjskih utjecaja
posebnim koveiima. Mnoge su police umjesto knjiga drale svitke, jer se i
na taj nain uvala pisana rije, u svoje vrijeme ak ee no u knjigama, sve
dok se ljudi nisu domislili proizvodnji tanjih listova. Svici su se i danas
koristili, najee za proglase i poruke, a i sam sam, gradei se insulom,
nosio Toktasu Darmanov svitak sve do Arakana. I sad sam za igasom imao
Titanovu oporuku, pisanu takoer na svitku.
Utvrdio sam daje bilo vie od desetak stalaka s policama iza kojih bi se mogao
nalaziti Orkosov prolaz, to mi se inilo izglednijim nego to sam oekivao.
Pokuao sam stupnjevati izglednost pojedinih mjesta, ali se to pokazalo toliko
nesigurnim da sam od toga odustao.
Radije sam nasumce izvukao jednu od knjiga s jedne takve police. Tvrdi koni
ovitak, tamnosme, gotovo crn i donekle ispucan, uvao je ve poutjele
stranice. Naiao sam i na ime pisca: Gar Irdar. ak sam i ja znao daje to ime
ovjeka od ugleda koji se proslavio pisanjem. Knjiga je nosila naslov "Vrijeme
bogova". Bila je napisana petsto devetnaeste, pa je stara etrdeset godina. Na
istoj polici naao sam i druge Irdarove knjige. Kraj njih su se nalazila
Atadarova i Irkmanova djela. Obojica su, kao i Irdar, potjecala iz Kul-Kinela.
Na sljedeim sam policama naao pisce iz Korimora i Andora, ak i Ula Mantasa
koga ni na Sjeveru nisu uzimali ozbiljno. Prelazio sam s jednih polica na
druge, pokuavajui otkriti na koji je nain knjinica ustrojena. Nekakve sam
osnove tome ve dokuio.
Irolgar je knjinicu ustrojio po zemljopisnom podrijetlu pisaca, pa je sve
Aranimljane stavio zajedno, kao i sve Irilinjane, Altaane ili Ori-njane.
Izvan toga kruga pronaao sam zbirku propisa, zakona i ugovora meu gradovima,
benasima ili ljudima i njihovim staleima, zadrugama ili bratovtinama. Ovi su
spisi napisani mahom na svicima.
Knjiga koju m koje su me vi5c zm pretpostavio da je a naslova koji je bio i bi
se spasila od praf njena gospodarstv" rila o taurorama i o kako su je
koristili.
- Imao si dam moje udubljivanje u
Nisam odgovoi mislili o taurorama.
- Nije vrijeme novo doba, Adrase. \
Ostavio sam kn
- Nisam ti ovo razumije Araton. a njemu, Linite kojin tvojih moi.
ekao sam poz loiti.
- Ti si gurnut n a to moda nije bilo votom: u Andoru i jednostavnije: Ubiti
na njemu. Ustrojava zu toga i u Galigalu su moji odani imali sam te uhvatio
ivoj;
utio sam i slu*
- ivi na Ara bi sve uinio i to s Ne moe vie ovoi Nisi jo toga svjesi
tvoju priu, prodor Uinio si to ne bi li
86

Knjiga koju sam izvukao s police sljedeeg stalka bila je od onih koje su me
vie zanimale. Naslov joj je bio na Prvom jeziku, pa sam pretpostavio da je iz
Prvog razdoblja. Muio sam se s razumijevanjem naslova koji je bio ispisan na
koi kojom je knjiga naknadno uvijena da bi se spasila od propadanja. Pisalo
je: "ivotni krug goleme kotrljaljke i njena gospodarstvena uporaba". Onda mi
je sinulo. Ova je knjiga govorila o taurorama i onome to su ljudi Prvog
razdoblja mislili o njoj i kako su je koristili.
- Imao si dovoljno vremena, Adrae - Holokov glas je prekinuo moj e udublj i
vanj e u knj igu.
Nisam odgovorio. inilo se da nikad neu saznati to su nai preci mislili o
taurorama.
- Nije vrijeme za prelistavanje utih stranica. Sada treba ustrojiti novo
doba, Adrase. Zar zaista ne razumije nita od svega toga?
Ostavio sam knjigu i okrenuo se k njemu.
- Nisam ti ovo duan govoriti, Adrase. Ali ti jo ne poznaje i ne razumije
Araton, a mnogo si od njega vidio. Zaista ne razumije ljude u njemu, Linite
kojima gospodarim. Mada to razumijevanje nije izvan tvojih moi.
ekao sam pozorno. Irolgar kao daje kanio neto objasniti ili predloiti.
- Ti si gurnut meni pod noge. Zla iskustva su te suprotstavila meni, a to
moda nije bilo potrebno. Ne krijem da sam posezao za tvojim ivotom: u Andoru
i na Karumalu, u Tartasu i Adur-Imkoru. To je bilo jednostavnije: Ubiti onoga
koji je mogua opasnost za Araton, za ljude na njemu. Ustrojavao sam zamke
elei te dotui. Moji su ljudi bili blizu toga i u Galigalu i pred Ondolom,
moda i na drugim mjestima, jer su moji odani imali sa sobom tvoj opis i tvoj
crte i gonili te. Na koncu sam te uhvatio ivog, a to je bolje. Dakako, i
tebi je ovako bolje.
utio sam i sluao.
- ivi na Aratonu ve godinama, drui se s Linitima, znam to bi sve uinio
i to si ve uinio za Altaanku koju si doveo sa sobom. Ne moe vie ovom
svijetu eljeti zlo, kao to si kanio doavi na nj. Nisi jo toga svjestan,
ali e postati dopustim li ti to. Znam cijelu tvoju priu, prodor iz Vastala
i prelazak opasnih fandorskih bespua. Uinio si to ne bi li otkrio sebe.
87

Tebi u ovako presuditi... Neusporedivo blae no to bi i pomisliti mogao. Dat

u ti vrijeme koje ti je potrebno da bi se svega prisjetio. Potom emo
razgovarati. Moi e odabrati. Uvidi li, kao to oekujem, da su ljudi
osnovom svega i u svemu najvaniji, priklonit e se meni i prokleti zadatak s
kojim si doao na Araton. Onda moemo zajedno jo vie uzdii ljudski rod iz
kala u kojem se naao. Ti bi mi mogao pomoi u tome, djelom i savjetima.
Odlui li slijediti svoje stare nalogodavce, neu imati izbora...
- Priznaje da sam Kinel, na koncu - rekao sam.
- I ti si zaaran tim imenom, Adrase. To nije vano. Kinel je ime koje
odzvanja u linitskim uima, ljudi oko imena grade kule od snova, mate i
elja. to je Kinel uinio za ljude? Doveo ih je na Araton i potom ih pokuao
ukloniti s njega. Da nije bilo Soranskog udesa, on bi ih sve kukaviki odvukao
i izgubio ovaj svijet za ljudsku vrstu. Infar Antel je uinio vie za ljudsku
vrstu od Kinela.
- Ali Kinel je bog. Vjean i svemogu. On je doao na Araton prije tisuu
godina i opet, nekoliko stoljea potom. I sada je ovdje, pred tobom.
- Jesi li ti svemogu, Adrase? Dri li da si vjean? Same zvijezde su ti se
smilovale nakon Karumala. Ne brkaj moi s udima to ih proizvodi znanje i
znanost. To nije isto.
- Vrati se sada svojoj djevojci - rekao je nakon to sam odutio. -Budi
razuman. Prokletnika ne moe zatititi. Svetogre je ve i to stoje iv u
Urgul-Olgiju, jer ovdje nikad nijedan od njih nije bio, ni iv ni mrtav.
Razmisli o svojoj djevojci. eli li i nju ovdje zatoiti? Ili je bolje
pustiti je? Ostat e ovdje moda i punu godinu, a moda i pet puta toliko,
dok se svega ne prisjeti, a teta je da i djevojka u punoj snazi protrati to
vrijeme. To vam ipak ostavljam na volju. Znam da si se s njom zbliio i da bi
rastanak bio teak, i njoj i tebi.
Ovo sam takoer trebao probaviti. Holok, Irolgar, uvar Tajne, najvei
neprijatelj od svih koje mi je iznjedrio Araton, postao je odjednom dobrohotan
i susretljiv, trudi se ne bi li mi ugodio. Htio bi me uiniti svojim
saveznikom, nakon to me je gonio u stopu po cijelom Linesu i pri tom me u
nekoliko navrata gotovo zatukao.
- Ostat e sam - rekao mi je na rastanku. - Uredovat u po Arato-nu neko
vrijeme. Najvie u Aranimu. Moe oekivati dobre vijesti. Dobre za Linite i
Araton.
vojne
prevelik <*o *" da bi ih se *-
takvu vojna, no nakon Imao lokovi e ve odrtc siti naeg
no bismo li ~ iz Irolgmmr Sve je upusti Neeliir jomned. AJu
mo iz t-nemogiK zemlju l u ar^v sam : . ivotinja"*, a i srei -sam dvoik*
Andorau nu
88

Time je zavrio moj posjet knjinici i razgovor s Irolgarom. Od svega to je

meu nama izreeno opet me se najvie dojmila njegova uvjerenost da je u pravu
i da sam ja taj koji je naumio nauditi ovome svijetu. Nisam to mogao
prihvatiti, ne samo zato to je o meni rije i to se moram braniti. Zatiranje
Fanda nije se moglo niim opravdati. Oni su razumna vrsta poput Linita, bia
koja su se udruivala u ustrojene zajednice, imala svoju vjeru i zakone,
razvijala svoje drutvo i irila se, mrzili su i voljeli, bili plemeniti i
podmukli, ostvarivali velianstvene naume i grijeili u sitnicama. Teko ih je
bilo razlikovati od ljudi, ogranii li se netko samo na promatranje zajednica.
Nisam dvojio u to da ljudska vrsta ne moe unititi Fande. Takve vojne mogu
zavriti gorkim razoaranjima i tekim slomovima. Fandor je prevelik da bi
Liniti njime ovladali, a Fanda je previe i odvie su raireni da bi ih se na
ogranienom prostoru pronalo i zatuklo. Povede li Irolgar takvu vojnu,
posljedak je oit: pad i slom ljudske zajednice, mnogo tei no nakon poraza
kod Vetela, najvei nakon Soranskog udesa.
Imao sam i preih briga. Ne umaknemo li u najskorije vrijeme, Ho-lokovi e
krvnici ubiti Faana. Uope nisam sumnjao da je uvar Tajne ve odredio kako e
i kada to biti. Kakvih sam uope imao izgleda spasiti naeg Fanda pred
sudbinom koju mu je odmjerio Holok?
Orkosu je uspjelo utei prije etrdesetak godina, ali je krajnje upitno bismo
li mi to mogli ponoviti. Upitno je moemo li nai tajni prolaz iz Irolgarove
knjinice i upitno je, dakako, moemo li doi do knjinice. Sve je upitno, ali
je to manje-vie isto kao to je bilo juer i prije toga. Ne elim i neu
dopustiti da Faana ubijaju pred mojim oima ili da svojom nedjelatnou
dopustim da on bude ubijen.
Ako i sve poe prema najluim mojim naumima i mi se probije-mo iz Urgul-
Olgija, mnogo e novih pitanja biti otvoreno. Novi bi se nemogui zadatak
uobliio preda mnom: Povratak u Vastal, daleku zemlju u kojoj ivi izgubljeni
linitski benas, duboko u Fandoru. Kojim u arobnjatvom stii tamo? Proboj od
Andora do Urgul-Olgija platio sam nevienim naporima i nebrojenim sukobima, s
ljudima, Fandima i ivotinjama, a smrt me je u korak pratila. Jedino svojoj
vjetini i snazi, a i srei - o, da, i srei - mogu zahvaliti da jo smjeram
nekamo. Nisam dvojio da bi Rea pola sa mnom, u najmanju ruku dio puta do
Andora, ali sam uvjeren da Faan ne bi na to pristao. On e traiti blizinu
Holokovu, ne samo radi deura koji se moe ispuniti na vie naina,
89

ve prije iz uvjerenja da bi njegovim ubojstvom sprijeio razdoblje novih

ratova na Istoku.
Na koju bih se stranu svijeta ja imao okrenuti? Kako bih umakao pjeice? Nemam
sredstava kojima bih kupio arane, a o zifovima da i ne govorim. U Vastal,
zemlju zatvorenu lancima gora, nitko nikada nije uspio ui, osim benasa Arama
Tara, neznano kad i neznano kako. Do Andora i Sit-Altasa morao bih se
probijati mimo sukobljenih vojski i kroz redove andorskih zalaznica i njihove
pozadine, pri emu bi na mene jo uvijek vrebali svi moji neprijatelji,
svakako Toktas i Ir Indar, a prije svih Irolgar, Irver, uvar Tajne. Znam daje
taj put teak i u mirno vrijeme i za ovjeka koji nije posebno traen.
Koliko mi je napora bilo potrebno da ne bih zdvajao nad svojom sudbinom!
Uinio sam tisue atakala po Fandoru i druge tisue po Unesu, izvrgao se
najteim opasnostima i izbjegao najlukavijim stupicama da bih u Urgul-Olgiju,
najopasnijem mjestu na svijetu, doznao da se imam vratiti na polazite, u
toku odakle sam sva ova lutanja i zapoeo! Koliko je truda, znoja i krvi
poteklo utaman!
Moda ne sasvim. Da se nisam na taj put osmjelio, nikada ne bih sreo Fande ni
nauio njihov jezik, ne bih ni upoznao toliki dio Fandora i Linesa, ni toliko
najrazliitijih ljudi koje sam usput sreo. Nikada ne bih poznavao Faana,
Saurovu Smrt, niti, najvanije od svega, neusporedivu Reu Renon.
O tome sam razmiljao dok me je ista stara Holokova slukinja vodila natrag k
Rei i Faanu. Moji su prijatelji drugaije protumaili moju odsutnost.
- Posumnjali smo da emo te ikada vie vidjeti - doekala me je Rea.
- Ja sam se, naprotiv, pribojavao za Faana - priznao sam. - Irolgar e vrlo
skoro posegnuti za njegovim ivotom. Moda i prije nego to napusti Urgul-
Olgi. Nee ga, naime, biti neko vrijeme.
- to moemo uiniti, Dir ani?
- Priekati jo malo. Dobro jesti, ako su nam to dali. Potom emo pokuati...
- Hranu smo dobili prije nekog vremena - upao je Faan. - Mi nismo jeli. ekali
smo tebe.
- Zaloimo - rekao sam stavljajui o igas Tara i Titana. - Skupimo snage i
opustimo se.
Jeli smo u tm opomenuo da se to i s ostalim Irolgarovi
Pokuao sam 4 pristali na kulu fra ovdje je bio mrs.-bio dan, a to saro m du
golemog valjkjsi
Odluio sam s pourimo. Pokreta" stubitu i uspeli se
Hoe li Hok* njegovoj smo aci, | io svoje prste neob
Zadrao sam dl
90

Jeli smo u tiini. Nitko nita nije pitao, valjda i stoga jer sam ih bio
opomenuo da se to to govorimo moda prislukuje. Bilo bi to u skladu s
ostalim Irolgarovim moima.
Pokuao sam dokuiti koji je dio dana. Neur je zalazio kad smo pristali na
kulu Irolgarova eremdirgara. Onda sam izgubio svijest, a ovdje je bio mrak...
Ni u to nisam mogao biti siguran, osim daje opet bio dan, a to sam znao po
svjetlu koje je prodiralo kroz pukotine u svodu golemog valjkastog prostora u
Irolgarovoj palai.
Odluio sam se. Vrijeme nam nije bilo saveznikom i bolje je da pourimo.
Pokretom ruke pozvao sam Reu i Faana. Krenuli smo prema stubitu i uspeli se
na prvu razinu. Zastao sam pred zatvorenim vratima.
Hoe li Holokova vrata posluati i mene? Ostanu li zatvorena, u njegovoj smo
aci, potpuno i zauvijek. Ipak sam, s nadom u srcu, pribliio svoje prste
neobinom etverokutu...
Zadrao sam dah. Jesam li se uzalud i uludo ponadao?
91
Peto poglavlje
Uzmak i pravo
-Se novim pr
ft
Thalai: Osvrnimo se malo na sam nain na koji danas znanstvenik dolazi do
istina i kako ih uklapa u postojee znanje, od znanstvenih postavki i njihovih
provjera do cijelih teorija. Potpora umjetne pronicljivosti je pri tome sve
vanija.
Dorman: Zacijelo misli na takozvane mozgove za pronicljivu ogranienu
potporu, ili pop-mozgove. Oni su ve u opoj uporabi pa su danas dostupni,
takorei, svakom pojedincu. Ne mogu, naravno, govoriti o svim svjetovima, ali
se razvoj kree prema njihovoj najiroj primjeni.
Thalai: Mi ih, dakle, svakodnevno koristimo. Recimo, ipak, to su oni zaista.
esto se misli da su oni isto to i mozak na svemirskom brodu.
Dorman: Jesu i nisu. Razlika je u mogunostima. Thalai: U mogunostima?
92

- Trebam te, Urte Darne. Zaista mi nedostaje. Sada. Ovog trenutka.

- Reci rije i ja u dohitati. Dobijesa s Arom-Dva i svima njima.
- Smeteni smetenjae! A ja? Kako u se odavde izvui? Sluam o novim
pristupima istraivanju ozraja. Do sada me nitko nita nije pitao. Izuzimam
ono vjeno kako sam...
- Bilo nam je bolje u svemiru, ini mi se...
- Meni se nema to initi. Odmah bih se tamo vratila. ak i s tobom.
- Uistinu bih te elio vidjeti, Klea.
- A zato misli da ja tebe zovem, smetenjae? Sigurno ne zato da bih sluala
takve izjave.
- Zvat u te im zavrim s ovima.
- To e potrajati, Urte. Nee ih se osloboditi danima!
- Zvat u te im zavrimo sjednicu. Za nekoliko mjesnih sati. Reci mi jesu li
ti ponudili neto za budunost?
- Nismo jo razgovarali o pojedinostima. Ona tri broda, to smo ih primijetili
kod pristajanja, meutim, ekaju svoje letae. Dva velika e
Dorman: Pop-mozak e obraivati sve podatke o jednom predmetu ili podruju
koje moe biti i iznenaujue iroko. On je jednako sposoban procjenjivati
nove unose i vrednovati stare. To je vano. Pop-mozak je u stanju usporeivati
i vrednovati. To radi i mozak na svemirskom brodu. Ali on ima na raspolaganju
ukupno znanje ovjeanstva.
Thalai: Ovo e nam morati pribliiti, Lene.
Dorman: Slaem se. Kriva su tumaenja esta. Ograniit u se na podruje
znanstvenog rada. Pop-mozak za sada ne moe iznijeti posve novu postavku ili
razviti novu teoriju, primjerice - iako se i u tom smjeru napreduje pa moemo
oekivati novosti - ali je u stanju ukazati na slaba mjesta u zakljuivanju,
mjesta koja su suprotstavljena prihvaenim ili prihvatljivijim stavovima.
Takoer, moe izvesti sve neposredne posljedice odreenih postavki ili ukazati
na pravce istraivanja koji najvie obeavaju.
Thalai: Hm... Da bismo to potpuno objasnili... Postoji li primjer gdje je pop-
mozak imao odluujui utjecaj? Takav gdje je on neto objasnio, makar i
djelomice?
93

prenijeti naseljenike na Alan-Dva, etrdeset pet zemaljskih godina daleko.

Onaj trei... to je istraivaki brod, za jednu ili dvije osobe. Predvien je
za ispitivanje zranog omotaa Tarima-etiri, pedeset godina odavde. To je
nenaseljeni svijet, ali mu se ozraje moda moe prilagoditi potrebama ljudi.
Oni zaista trae strunjaka za taj zadatak.
- to bi to znailo tebi? - upitao sam stisnuta grla.
- Vrlo mnogo, Urte, dragi. Bila bih samostalna, prvi put. Bavila bih se svojom
uom strukom. Postala bih doista strunjakom za ozraja...
- Ako bih se uvukao u taj brodi, kriom... Bilo bi to iznenaenje!
- Jahala bih onda tebe, Urte Darne, a ne zraku svjetlosti! Ne izazivaj me
vie!
- Ovi moji ovdje se ve okupljaju. Kada bi krenula na zadatak?
- Za devedeset zemaljskih sati od ovog trenutka.
- To je vrlo skoro, Klea! Zar mora biti tako brzo? Ti si na Zemlji i nije
vjerojatno da e uskoro biti opet tu. Mislio sam da se kani spustiti na
ophodnicu, pogotovo kad tamo nikad nisi bila.
-1 sama sam tako mislila... Ali taj let ve kasni. Kau da proputaju najbolje
vrijeme odgode li ga ponovo. Ne razumijem se u ta izraunavanja, ali oni su
neradi odgaati let.
- Ti moe traiti da ga odgode za jo devedeset dana, ili cijelu godinu.
Druga je stvar ako te to zanima i eli poi. Svakako u te nazvati, im
zavri ovo muenje. Moram sada prekinuti.
Sporo sam prenio pozornost na dvoranu u kojoj se razglabalo o Ari--Dva. Klea
je ve dobila svoj sljedei zadatak i vjerojatno je da e kroz sljedea etiri
dana odletjeti. Od mene zauvijek. Oekivao sam da e proi deset puta vie
vremena prije nego to se rastanemo. Vjerojatno i u njoj taj zadatak budi
proturjena uvstva. Sigurno je da bi rado ostala na Zemlji neko vrijeme,
moda poneto i zbog mene. S druge strane, novi let kao daje krojen po njenoj
mjeri, omoguuje joj uspjeh i napredovanje, uz rad na onome do ega joj je
stalo. Uviam daje naoj vezi odzvonilo.
- Dvojni sustav zvijezde Ara otkriven je odavno - govorio je Gez Aknar. - No
zbog loih iskustava, ali i predrasuda u vezi s viestrukim sustavima, nije
bio ispitan sve dok to nije uinio ovjek koga emo za sada zvati Kinel. Bilo
je to poetkom dvadeset petog stoljea. Taj let je bio prvi Kinelov let nakon
svladane obuke.
To ve neto govori o njegovoj linosti. Recimo jo neto o obuci. Ope je
uvjerenje daje Magat-Pet muilite i daje pet godina preivljavanja
94
na njemu najtee iskustvo koje e leta u ivotu iskusiti. Kinel je sve to s
lakoom podnio, a tjelesno i duhom se pokazao jaim od svojih poduava-telja.
Bio je izdrljiviji, uporniji, lukaviji, otroumniji i jai; staloeniji,
usredotoeniji, dalekovidni]i, bolje je vladao sobom i bio bolji voa no bilo
tko drugi. Smatralo se da ima samo jedan nedostatak: bio je presamouvje-ren.
inilo se da njegove ostale vrline dre branu njegovoj samouvjerenosti.
Pokazalo se da to nije sasvim tako.
Ve kod prvog leta to je dolo do izraaja. Kinel je na svom prvi-jencu od sve
momadi imao najmanje iskustva. Petorica vie ili manje
Dorman: O, da. Jo za Hatorna. Dakle, kad je Hatorn istupio sa svojim
prostorno-vremenskim esticama koje su kasnije prozvane etero-nima ili
kvantima prostora-vremena, nazvanima tako jer je za njihov potpuni opis u
naem svijetu potrebno u obzir uzeti sve etiri protenos-ti, odjednom se
ukazala mogunost dubljeg uvida u osnovne zakonitosti prostora i vremena. Do
tada zbunjujue pojave objanjavale su se razliitim meudjelovanjima ovih
estica. Onda je, na ope uenje, Hator-nov pop-mozak sam predloio novo
objanjenje za takozvani "crveni pomak" koji je bio u aritu zanimanja
prirodoslovaca i zvjezdoznanaca vie od dva stoljea. Radi se, kako znamo, o
takozvanom udaljavanju ili "bjeanju" galaktika, svih od svih drugih. Pop-
mozak je samo zbrojio sve ono ime je raspolagao i rekao: ekaj, prostor vie
nije prazan. Tu su eteroni svih moguih usmjerenja i trajanja. Mogu li
pretpostaviti da zraenja meudjeluju s njima? Bilo bi prirodno da do
meudjelovanja dolazi i ono bi, budui da znamo osnovna svojstva eterona iz
drugih pojava, moralo biti ovakvo i ovakvo. Konani posljedak bi trebao biti
smanjena uestalost zraenja i jo neko sitno naknadno otputeno zraenje.
Upravo takvi uinci postoje i koliinski se podudaraju. Time je i pojam
"crvenipomak" ustupio mjesto novoj kovanici "umoru zraenja", a objanjeno je
i ono, kao i postojanje takozvanog pozadinskog zraenja svemira.
Thalai: Time je i pretpostavka o velikom prasku doivjela teak udar, zar ne?
Dorman: Rei u daje danas teko nai ozbiljnog znanstvenika koji je zastupa
bez ograda.
95

iskusnih meuzvjezdanih letaa i Kinel kao esti meu njima istraivali su

dotad nepoznate sustave u iroj okolici Kane-Dva. Moemo pretpostaviti da nije
lako usuglasiti est letaa. Petorica od njih nisu htjela gubiti vrijeme na
sustavu dvostrukog sunca, kakav je bio sustav zvijezde Ara. Kinel je htio
upravo to.
Najmlai meu njima, onaj s najmanje letakog iskustva, uspio je na kraju
pridobiti druge pa su krenuli na zvijezdu Ara. Tako je otkriven Araton i prvi
put ispitan. Kinelu je time ugled, dakako, jo porastao. Njega, uostalom,
smatramo otkrivaem Aratona.
Ovo je mjesto gdje se Kinel s jo trojicom letaa spustio na Araton. Ono je,
kao to vidimo, u sreditu jednog od dva velika kopna, na visoravni koja ini
prijelaz od ovih planinskih lanaca u nizinu. Ovo e kasnije postati
najznaajnije podruje Aratona i jezgra odakle je poelo naseljavanje. Naselje
koje je tu dignuto bilo je dugo poznato kao Grad sunca ili Naselje Jedan, sve
dok se sudbina nije poigrala s cijelim Aratonom.
Gotovo godinu dana ostali su ti istraivai na Aratonu, izmjenjujui se na
njegovoj povrini, jer su najmanje jedan ili dvojica njih imali posla na brodu
u putanji. Istraivali su otoke u morima na zapadu koji su se, takoer,
pokazali pogodnima za naseljavanje, te porjeja velikih rijeka na oba velika
kopna. Otkrili su bogat biljni i ivotinjski svijet i, po svemu sudei, bili
presretni to su posluali Kinela. Izradili su prve zemljovide cijele
ophodnice i obavili niz drugih uobiajenih istraivakih pothvata. Sve je
obeavalo jedan od veih uspjeha otkako je otpoelo naseljavanje drugih
svjetova. Gorka strana pothvata pokazala se tek dvjesto pedeset godina
kasnije.
Kinel i njegovi drugovi upotpunili su svoja izvjea i odaslali ih redovnim
putevima preko Velike mree, a potom krenuli na sljedei zadatak. Kinel je
mnogo letio i uvijek bio uspjean. Ponekad bi pokazao svoj osnovni nedostatak,
presamouvjerenost. Tekoe ga nikada nisu odvraale pa ih je moda olako i
drugima vjeao o vrat. Oito je sudio ljude po sebi pa im je pridavao veu
snagu i izdrljivost no to su je oni uistinu imali. Budui daje bio iznimno
dobar voa i vjet u ophoenju s ljudima, nikad nije s njima imao tekoa. Oni
su ga ak i rado slijedili kroz napore koje je nametnuo i sebi i njima. Jedina
greka koju je uinio bila je u vezi s Aratonom, kasnije...
Zaustio sam prosvjedovati. inilo mi se da je Aknar olako optuivao Kinela. On
gaje, meutim, sljedeom reenicom ostavio.
- Sljedei pmm kasnije. Uobiajer tamo ostali pet m^m ime u povijesti Ama po
kojima uti let
Onon je tnetaa njegovo pokusno Ni je trebao uiniti $%ei aji to ih je na Ani
vui zakljuke o ozrajem, tlom, ostalom; drugo: sam i nostima bile moda
mogue vee podnoj vieno; etvrto: oni neopozivo nastavaj" -Tornovim
mjerilom.
Thalai: Zastoji objanjenjem oslonac, ali ni
Dorman: /*<&
da se objasni pc valovima. Ona i na tragu je
Thalai: Zato M
Dorman: Zato i proiziao. Danas bit dite prostora i svem rom, nitko se nikad
i mjehura u koji se nm svemir, dakle prosta u vremenu nastanka to ih je
rjeavala.
96

- Sljedei posjet ljudi Aratonu uslijedio je sto zemaljskih godina kasnije.

Uobiajeni postupak doveo je momad od stotinjak ljudi koji su tamo ostali pet
mjesnih godina. Voa ove momadi je drugo poznato ime u povijesti Aratona.
Zvat emo ga Onon. Kinel i Onon su nadimci po kojima su ti letai poznatiji no
po svojim pravim imenima.
Onon je trebao temeljito istraiti Araton i dati zeleno svjetlo za njegovo
pokusno naseljavanje, ukoliko za to ne bude zapreka. Osobito je trebao uiniti
sljedee. Prvo: obraditi sve podatke koje su skupili ureaji to ih je na
Aratonu ostavio Kinel sto zemaljskih godina prije i izvui zakljuke o
podneblju i ostalim promjenjivim imbenicima u vezi s ozrajem, tlom, vodama,
zraenjem, biljnim i ivotinjskim vrstama i ostalom; drugo: sam utvrditi za
svoga boravka kakvim bi moguim opasnostima bile moda izloene ljudske
zajednice; tree: upoznati to je mogue vee podruje Aratona kako neto od
opasnosti ne bi bilo previeno; etvrto: osobito pomno proeljati Araton i
utvrditi konano i neopozivo nastavaju li ga ili ne razumne vrste, a u skladu
s Grali--Tornovim mjerilom.
Thalai: Zastoje ona odjednom naputena? Mogu se sloiti daje s objanjenjem
"crvenog pomaka" umorom zraenja ona izgubila vaan oslonac, ali ni druga
tumaenja nisu bez loih strana.
Dorman: Pazi, Bonte, ona je nastala, upravo zbog toga, iz potrebe da se
objasni pomak crta u rasapljenoj svjetlosti galaktika prema duim valovima.
Ona ima i drugih slabosti. Protivi se naem znanju o svemiru i na tragu je
zabluda koje smo o svemiru imali vjekovima.
Thalai: Zato se protivi onome to znamo o svemiru?
Dorman: Zato to uvodi nekakvo sredite, toku odakle je prasak proiziao.
Danas bismo u nju mogli uprijeti prstom i rei: Tamo je sredite prostora i
svemira. Zaludu su bile usporedbe s napuhanim mjehurom, nitko se nikad nije
potrudio objasniti kako se to svemir iri poput mjehura u koji se natiskuje
zrak. Jo je tee govoriti o tome u emu je to svemir, dakle prostor, prasnuo.
U neprostoru? to bi tek to bilo? ak i u vremenu nastanka ta je pretpostavka
unosila vie nepoznanica nego to ih je rjeavala.
97

Onon je proveo opsena i rasena prouavanja i na koncu zakljuio da po sva

etiri kljua naseljavanje Aratona moe biti doputeno. Mi danas znamo da je
najmanje u dva od njih zakljuio pogreno. Danas bi njegovo djelo ocijenili
nedovoljnim. Zakljuujem: Njegovim izvjeem uoblieni su uvjeti za najveu
nesreu u povijesti ovjeanstva u svemiru.
- Onon pri tome zasigurno nije nita inio na svoju ruku - uzeo sam rije. -
Postoje postupci razvijeni za takve prilike koji se trebaju slijediti i
potovati. Posebna vijea odluuju o svim pitanjima na temelju prikupljenih
injenica.
- Doista je tako - okrenuo se Gez Aknar k meni. - Mi priznajemo i tekoe
utvrivanja injeninih stanja za cijelu ophodnicu. Pet mjesnih godina je ipak
ogranieno vrijeme. Nai vjetaci su teite odgovornosti ipak postavili na
Ononovu momad i njega osobno. Trusna djelovanja na zapadu morala su biti
pomnije prouena i odgovarajui zakljuci izvueni. Ako je na veini otoka u
zapadnom velikom moru, kao i ovdje, uz obalu velikog kopna, pronaeno nekoliko
slojeva pepela u talo-inama rijeka i uzorcima tla, trebalo je biti oprezan...
- Je li Onon trebao zabraniti naseljavanje zbog toga stoje kora op-hodnice
djelatna? - upitao je sada Parit Jamakana.
- Ne, doista - Gez Aknar se ak i nasmijao. - Ononu se zamjera to nije
proirio istraivanja i utvrdio irinu djelatnosti aratonske kore. Nije
utvrdio dokle takve djelatnosti mogu sezati i kakvi uinci se mogu oekivati.
Svojim nalazima na zapadu nije posvetio dovoljno pozornosti.
Uinilo mi se to pretjeranim. Nikada nita od toga ne bi bilo spomenuto da
Araton nije iskusio nesreu koja je proizila iz trusnih djelovanja. Znao sam,
meutim, na koji nain djeluje Galaktika uprava. Dogodi li se nesrea, krivac
e uvijek biti naen. Uvijek je to meuzvjezdani leta.
- Ononova vea greka je nepronalaenje razumne vrste za koju danas znamo da
obitava na Aratonu. To se nije smjelo dogoditi. Onono-vi ljudi su traili
znakove nazonosti umnih bia, prvenstveno izraevina, i pomno su i sustavno
snimali povrinu Aratona. Dapae su ispitivali i podmorje. Konani im je
odgovor bio nijean. Iz dananje toke gledita mogli bismo rei da se
unaprijed pretpostavljalo gdje bi takav ivot trebalo traiti. Pomnije su se
pretraivale ravni i porjeja no predjeli umovitih gora. Kao zakljuak ovog
dijela Ononova rada na Aratonu ocijenili smo da su propusti uinjeni, ali da
oni jo nisu bili nepovratni i odluujui.
li se uvjerio dt jr c*
- Propusti fm!
pokusno nasele. Gta
je. Kao zaetak rm
tametara daleko
Dva je u to vr^em
dio je stanovntSrra I
Pedesetak pam
viti Grad sunca. Si
Thalai: Ospori
kovnih zabluda ko#t
Dorman: Sam ve od nekoliko pm oholost i elja da M da se vlada prirod uvijek
trailo "sred Zvjezdani sustav, m "nita". Takva zak% prirodi oko nas. 2a rim
vjerama, opite doba?
Thalai: Sekad na takav nain mol iri se propao bi u J ponovilo na njegovi
Dorman: To Jft na koji je svemir us pa se to ne dogaa one obilaze oko srm
nja. Mi ni do damm iznad galaktike. Za otvoreno, a mijedn
98

Aknar je nainio stanku prelazei pogledom po naim licima, ne bi li se

uvjerio daje ono stoje rekao shvaeno i da nema novih pitanja.
- Propusti nisu bili presudni, jer ono to je slijedilo bilo je samo pokusno
naselje. Ono je ustanovljeno pedeset zemaljskih godina kasnije. Kao zaetnik
naseljavanja pojavila se Kana-Dva, devedeset pet pe-tametara daleko. To je oko
deset zemaljskih svjetlosnih godina. Kana-Dva je u to vrijeme prolazila kroz
odreene tekoe u svom razvoju i dio je stanovnitva bio voljan pokuati
sreu u novom svijetu.
Pedesetak porodica naselile su se na mjestu gdje e se kasnije razviti Grad
sunca. Svi su oni bili, s dananjeg gledita, odvie oarani
Thalai: Osporio si pretpostavku velikog praska i sa stajalita vjekovnih
zabluda koje smo imali o svemiru. Na to si mislio?
Dorman: Skloni smo traiti konane istine i graditi zavrene sustave od
nekoliko poznatih injenica. Pri tome do izraaja dolazi naa oholost i elja
da se zada konani udarac nepoznatom. U biti, to je elja da se vlada
prirodom, da se ona podredi, a nae ja istakne. Zato se uvijek trailo
"sredite svemira" i postavljalo se u Zemlju, Sunce, na Zvjezdani sustav,
zato su se traile "granice svijeta" iza kojih poinje "nita". Takva
zakljuivanja vie govore o ljudskim umovima, nego o prirodi oko nas. Zar nije
veliki prasak isto to i stvaranje svijeta u starim vjerama, opisano drugim
jezikom i prilagoeno ljudima novoga doba?
Thalai: Nekad se u prilog ireeg svemira navodilo kako on samo na takav nain
moe biti uravnoteen. Svemir koji nije beskonaan i ne iri se propao bi u
svoje sredite privlaenja, ako je beskonaan, to bi se ponovilo na njegovim
dijelovima.
Dorman: To se danas ini nesuvislim. Trebamo govoriti o nainu na koji je
svemir ustrojen. I galaktika bi mogla propasti u svoje sredite, pa se to ne
dogaa. Ona je ustrojena tako daje brzina zvijezda kojom one obilaze oko
sredita galaktike ono to dri ravnovjesje sili privlaenja. Mi ni do danas
nismo nacistu s ustrojem svemira na protenostima iznad galaktike. Zastoje
ljudima tako teko priznati daje neko pitanje otvoreno, a mi jednostavno ne
znamo odgovor?
99

Aratonom, a premalo zauzeti njegovim svestranim istraivanjem. Dvije

istraivake postaje a stalnom posadom ustanovljene su na najveem otoku u
velikom moru na zapadu i na istoku kopna koje je prvo naseljeno, upravo ovdje
gdje se ova velika rijeka izlijeva u more. Pokazalo se da ni to nije bilo
dovoljno.
Potom je pronaen ogom, to je jo vie podiglo cijenu Aratonu. Unato obilju
plodna tla u okolini Grada sunca i velikim dijelovima oba velika kopna, kao i
otocima u zapadnom moru, veliki, zaista veliki dijelovi aratonskog kopna su
pustinje. Te su pustinje iznjedrile neke osebujne oblike ivota, od kojih emo
mi ovdje obratiti panju na golemu kotrljalj-ku, biljku koja prelazi
kotrljajui se, uvijek istim putevima, ta golema pustinjska prostranstva.
Njeno tkivo sadri vrlo ljekovitu i dragocjenu tvar koja je kao ogom poznata i
na drugim svjetovima.
Ogom je skrenuo pozornost ljudi na pustinje i uinio da se uspostavi nova
postaja na drugom velikom kopnu. Ona je smjetena u ovom pustinjskom kraju
ovdje, omeenom planinama, i dobila je naziv Stje-njak. Tamo se proizvodio
ogom, neko vrijeme u znaajnim koliinama. Ma to mi o tome mislili, ogom je
pospjeio naseljavanja i uinio da porastu pritisci za izdavanjem dozvole koja
bi Aratonu donijela razinu samostalnosti. Unato tomu to takva dozvola nikad
nije izdana, u sljedeih pedeset godina stanovnitvo Aratona povealo se na
oko dvije stotine porodica ili neto manje od tisuu stanovnika.
U sljedeih pedeset godina bilo ih je osam tisua, to govori o velikom
prirodnom prirastu, ali i o nezakonitom naseljavanju. Ljudi su pristizali na
Araton iako nije zakljueno izvjee o pokusnom naselju! To je takoer bio
veliki propust o kojemu smo poveli rauna i pronali odgovorne, sve kada je i
bilo prekasno da bi ih pravo moglo dosei.
Onda su otkriveni razumni stanovnici Aratona. Bilo je to dvjesto pedeset
zemaljskih godina nakon to je Kinel otkrio Araton, ili sto osamdeset trea
godina po mjesnom raunu. Prastanovnici Aratona nazvani su Fandi, po Fandoru,
velikom kopnu na kojem su otkriveni. Ovaj uvod slui da svi mi ovladamo
osnovnim injenicama. Znam da o ovome Nol Tamut i Orona Degrasi mogu priati
mnogo podrobnije i ao mi je to im je ovaj dio izlaganja dosadan, ali ga
moramo proi.
Fandi su ivjeli u gustim umama oko najviih visova planinskih lanaca
srednjeg Fandora, na podrujima koja su sada istaknuta crvenom bojom. To su
jezgre odakle su se irili.
tona to je nekoliko oI vidjeti.
- Ovako tr je naas oesttft da stoji usred <o*qg Fand je, dap*6r Nolu, a
zatim *
Thalai: ^ se unutar svakog i nakon beskona smrt", to jest razum svemiru
nestaju? Sk dugo vrijeme, mom
Dorman: Kol
nuti svemir? Vferojk
Thalai: Je U o*
Dorman: Jeda pitanja na etiri vr ne zasluuju odgo\ pitanja. Da si pite*
bismo jednako pog ne-svemir.
Thalai: Uh, a uvijek iri.
Dorman: Na c Zemlja ravna ploa
(Razgovor s K 09.-20., ZRV)
100

ije
-.eli-
Kad god bi Aknar oznaio i pokazao neto na golemoj kruglji Ara-tona to je
visjela u sredini sobe, ona bi se zakrenula bre i napravila nekoliko okreta
kako bi svi mi, rasporeeni oko nje, mogli to dobro vidjeti. Potom bi se
ponovo vratila u svoj prividno nepomian poloaj.
- Ovako izgleda prastanovnik Aratona - rekao je Aknar i Araton je naas
nestao, a pred nama se ukazao Fand u prirodnoj veliini, kao da stoji usred
ovog prostorja i neodreeno bulji prema Nolu Tamutu. Fand je, dapae, uinio
nekoliko nezgrapnih, ali brzih koraka prema Nolu, a zatim se vratio na
suprotnu stranu prema pravniku Dodonu.
Thalai: Stoje s toplinskim zakonima, onima koji govore o tome da se unutar
svakog zatvorenog sustava s vremenom toplina ustaljuje pa nakon beskonano
dugog vremena mora nastati takozvana "toplinska smrt", to jest razlike u
stupnju zagrijanosti izmeu bilo koje dvije toke u svemiru nestaju? Svemir
koji nije nastao, koji dakle postoji beskonano dugo vrijeme, morao bi biti
toplinski "mrtav".
Dorman: Koliko vremena bi trebalo da "umre" beskonano rastegnuti svemir?
Vjerojatno beskonano dugo.
Thalai: Je li onda, Lene, svemir konaan ili beskonaan?
Dorman: Jedan mislilac u davnoj prolosti Zemlje podijelio je sva pitanja na
etiri vrste. Istaknut u ovdje samo etvrtu: to su ona koja ne zasluuju
odgovor. Tvoje pitanje je pravi primjer za takvu vrstu pitanja. Da si pitao je
li svemir vjean ili ima kraj u vremenu, mogli bismo jednako pogaati. Istina
je da jo nismo zamijetili neto to je ne-svemir.
Thalai: Uh, a ja znam ljude koji su uvjereni da se na svemir jo uvijek iri.
Dorman: Na ovoj istoj Zemlji, Bonte, ima i onih koji dre da je Zemlja ravna
ploa.
(Razgovor s Khabom Dormanom za Veliku mreu, Zemlja, 3594.-09.-20., ZRV)
101

Svaka se Fandova kretnja inila grubom i prijeteom. tovie sam zapazio daje
Deisu Dodonu nelagodno, iako je to bio samo troproteni pokretni prikaz.
- Njihove male zajednice krile su se po umama i lovile na pro-plancima gdje
su i same postajale lovinom. Bili su na stalnom oprezu pred nezasitnim
aratonskim grabeljivcima. Gradili su zaklonice u kronjama drvea i pod
zemljom. Istraivai iz pokusnog naselja pronali su cijele gradove i palae
nainjene visoko u kronjama drvea, kao i drvene mostove i spletove
prometnica koje su vodile kroz kronje. Fandi su kasnije nauili ograditi dio
tla i uvati ga. Sili su s drvea na tlo. Misli li da ovome treba neto
dodati, Nole?
- Za ovako skraeni prikaz mogu samo rei da su prvi Fandi bili lovci,
prvenstveno na ptice i njihova gnijezda, one u kronjama i u ravnici. Na
ravnici se nisu dugo zadravali, ve su je trkom prelazili. Kako je njihov
broj rastao otkako su se znali zatititi drvenim ogradama i koljem, morali su
pronai nove izvore hrane. Dok su se ljudi naseljavali po Aratonu, oni su sve
vie otkrivali poljoprivredu. Za to su im trebale ravnice i oito su ih ljudi
morali zapaziti, prije ili kasnije. Jo jedno objanjenje. Kada govorimo o
oblicima ivota na Aratonu, primjerice o pticama, treba znati da taj oblik
ivota gotovo posve nalikuje na ptice na Zemlji, ali da podrijetlom nemaju
nita zajedniko. ivot je napuio aratonsko nebo kao to je to uinio i sa
zemaljskim, ali posve drugim putem, o kojem, vjerujem, ovdje nemamo kad
razglabati.
- Hvala, Nole. Fand je iznimno dobro prilagoen svijetu u kojem ivi. Njegovo
ulo vida daleko je osjetljivije od ljudskog, pogotovo u uvjetima smanjene
rasvjete. Nou, dok svjetlo daje druga zvijezda sustava, Ara-Tri, oni mogu
biti jednako djelatni kao i danju, mada najee spavaju svih trinaest ili
etrnaest sati. Kada svijetli samo Ara-Tri, oni dre otvorenima oba svoja ona
kapka, dok je danju jedan od njih sputen, prekrivajui oko i titei ga od
jakog nadraaja. Oni imaju dva ona kapka na svakom oku. Vrlo su dobri trkai
i posjeduju izuzetnu snagu. Prosjeno jakog Fanda ljudsko bie ne moe
nadjaati, sve kad je visoko i jako kao na Urt Darn.
Ljudi u krugu su se suzdrano nasmijali. Moda su me neki i vidjeli u hrvakom
zagrljaju s golemim Fandom to je bio prikazan prije nekoliko trenutaka.
- Istakao bih njl u najmanju ruku ran jer im snaga nije dkn Takoer bih rekaf
-plodnom krugu.
Fandi nemaju ^ na nain kako je to cijelog plemena i sm Fandi spolno ne rad mi
jo ne znamo i td svako istraivanje m Fandi privlae jedni < ju suprotne
promjene
Dopustite mi dh mada je to neslina. ene, on utjee, on a ca. Svi oni imaju a
spolnim zadaam
Ovaj razvoj Jfc spolno spremnu jedi dolaze u dodir za m sve druge djelamo*
Fandi uklanjaju "o* dnevni ivot.
- Nakon oplodi ostaje trudna i rs * Fandi, i oni *mi^__ dok neki unutaniji i
ne pokrene promjei suzdravaju od pola ini nam se da spi ak da su za to san
buivanja. Za zz biti izloeni bli*^ a tonskih dana.
- Zahvaljujem 1 Gez Aknar. -
102
- Istakao bih njihovu pronicljivost - dodao je opet Nol. - Oni su tu u
najmanju ruku ravni ljudima. Bistrini i pronicljivosti duguju opstanak, jer im
snaga nije dovoljna u borbi s velikim aratonskim grabeljivcima. Takoer bih
rekao najosnovnije o njihovu nainu razmnoavanja i rasplodnom krugu.
Fandi nemaju spolova u naem smislu rijei i ne poznaju porodice na nain kako
je to kod ljudi. Do spolne zrelosti oni su pod paskom cijelog plemena i svi
odrasli lanovi ih smatraju svojima. Ovi se mladi Fandi spolno ne razlikuju.
to se tono zbiva u vrijeme spolne zrelosti mi jo ne znamo i teko da emo
to doznati, jer je - kao to je poznato -svako istraivanje te vrste
zabranjeno. Openito reeno, u to vrijeme Fandi privlae jedni druge i
mijenjaju se. Promjene na jednima ubrzavaju suprotne promjene na drugima.
Dopustite mi da te promjene usporedim sa spolovima kod ljudi, mada je to
neslino. Ukoliko se jedan od njih pone razvijati u smjeru ene, on utjee,
on izaziva promjenu u okolnih Fanda u smjeru mukarca. Svi oni imaju znaajke
oba spola, to ukljuuje dijelove tijela sa spolnim zadaama.
Ovaj razvoj je samopothranjujui i pretvorba nezrelog Fanda u spolno spremnu
jedinku izaziva neodoljivu tenju kod onih koji s njim dolaze u dodir za
mijenjanjem u suprotnom smjeru. U tom razdoblju sve druge djelatnosti postaju
nevane i zanemaruju se. Zato se takvi Fandi uklanjaju iz plemena da bi ono
moglo nastaviti svoj svakodnevni ivot.
- Nakon oplodnje enka - dopustite mi da je nazovem enkom -ostaje trudna i
raa Fanda nakon skoro tri etvrtine aratonske godine. Fandi, i oni "muki" i
oni "enski", vraaju se u bespolno stanje sve dok neki unutarnji ili vanjski
poticaj, a o tome znamo vrlo malo, opet ne pokrene promjenu. udoree plemena
zahtijeva da se u javnosti suzdravaju od pokazivanja spolnih znaajki i da se
o tome ne govori. ini nam se da spolnost takoer doivljavaju kao uitak.
Zapaeno je ak da su za to spremni u vrlo kratkom vremenu, nakon poetnog uz-
buivanja. Za zaee im treba mnogo vie. Procjenjujemo da trebaju biti
izloeni blizini suprotnog spola najmanje deset do dvadeset ara-tonskih dana.
- Zahvaljujem Nolu na ovom iscrpnom izlaganju - preuzeo je rije Gez Aknar. -
Svakako se ne bih uputao u tumaenje spolnog ivota
103

Fanda, ali bih istakao njihovu bistrinu i pronicljivost. Kao to je rekao Nol,
tu su ravni nama. U vezi sa spolnosti i ivotom na Aratonu dodat u jo neto.
Veina najrazvijenijih oblika ivota na Aratonu razmnoava se na slian nain
kao i Fandi. Neke druge vrste imaju jasno odreene i odvojene spolove. Oba
naina razmnoavanja postoje usporedo kod viih oblika ivotinjskog svijeta na
Aratonu.
- O tome ima mnogo napisanih stranica -javio se jo jednom Nol. - To je
posebna grana aratonistike. Mi razumijemo to to se dogaa s Fandima
zahvaljujui promatranju ivotinja i pokusima s njima. Svakako da nismo takvo
to inili s razumnim Fandima.
- Vratimo se povijesti Aratona - uzeo je rije Gez Aknar. - Otkrie razumne
vrste uznemirilo je ljude i izbacilo na vidjelo sve dotad uinjene pogreke na
Aratonu. Jednaku bezglavost izazvala je ta vijest u Ga-laktikoj upravi. Mi
smo do sada na desetak svjetova naili na ivot u razliitim oblicima, ali
Araton je bio prvi i jedini za kojega se moglo nedvosmisleno rei da posjeduje
razuman ivot.
Nai su najbolji strunjaci poslani na Araton, a iskoristili smo i mogunost
da uputimo tamo Kinela, koji je sada, tri stotine godina nakon svog prvog
posjeta Aratonu, imao daleko vie iskustva i bio se proslavio razrjeavanjem
mnogih tekih nedoumica u Zvjezdanom sustavu. Kinel je zaista i doao na
Araton, kao to sam rekao, tri stotine godina nakon prvog posjeta, na elu
vrlo jake skupine strunjaka. Bez obzira na sva njihova istraivanja, on je
imao, neu rei lagan, ali zato vrlo jasan zadatak: trebao je povui sve ljude
s Aratona, to prije i zauvijek!
To se pokazalo mnogo teom zadaom no to je Uprava, ili on sam zamiljao, no
u isti mah potvruje iskustva s drugih svjetova. Ve u drugom pokoljenju
naseljenici se poistovjeuju sa svojim svijetom i vrlo nerado ga naputaju.
Spremni su na svaki napor kako bi se u njemu odrali. Ljudi se bore za svoje
domove i nain ivota koji su prihvatili.
Na Aratonu su se ljudi podijelili nakon vijesti o otkrivanju Fanda i prije
nego to je tamo prispio Kinel. Mnogi su kao neminovnost prihvatili
preseljenje s Aratona. Drugi su sporili nunost selidbe, tvrdei da su glavne
naseobine ljudi izvan fandskog dosega za sljedeih tisuu zemaljskih godina.
Veina je smatrala da nema razloga bezglavom povlaenju. Vidjet emo to na
sljedeem zapisu.
Opet je vetla ukazao novi priic* lom. Tri mukar
- Ovo je Kjbi
kojno sjedio i, ad na enu odluna tzg njavajui.
- Alina Stan, i nala Kinelu pri ni izabrani mjesni up mjesnoj inaici sai
stranaka i zastupni lina, glasnogovorn novi svijet, ali je d jek u plavom - i
Aratonaca koji si esti sudionik je F mo o emu govore prevoenjem.
Ljudi koji su mrtvi, oivjeli su pi okrenut leima, ali svatko svakog mog;
- ... To su ra; odjednom je progo" poloaja i to smo je kraja ozbiljni i da r
graana koji poziva
- Taj se poziv saveznike i broje nj
- To su podm< gurno ne inimo. N ne ljude. Moramo, svi samo pokupiti i
- Nitko ne dv< Rina Ad ozbiljno. -kojem smo se svi m
104

Opet je velika kruglja Aratona izblijedjela, a na njenu se mjestu ukazao novi

prizor. estero ljudi sjedilo je uokrug, svaki za svojim stolom. Tri mukarca
i tri ene. Slika je bila troprotena, ali nepomina.
- Ovo je Kinel - Gez Aknar je pokazao na ovjeka koji je spokojno sjedio i,
inilo se, sluao. Zatim je lebdeom strelicom pokazao na enu odluna izgleda
koja je iroko raskrilila ruke, oito neto objanjavajui.
- Alina Stan, upraviteljica Aratona, poslana s Kane-Dva da bi se nala Kinelu
pri ruci. Ovaj visoki i jaki mukarac dugih udova je bio izabrani mjesni
upravitelj, Dan Odan. Tarkman je aratonski naziv na mjesnoj inaici saetog
jezika za taj poloaj. Ostali su voe najjaih stranaka i zastupnici skupina
Aratonaca. Istaknut u ovdje Osa Kata-lina, glasnogovornika aratonske struje
koja je alila to mora ostaviti novi svijet, ali je drala da se to ima
uiniti smjesta - to je ovaj ovjek u plavom - i Nitu Manar, unato mladosti
elnicu onog dijela Aratonaca koji su najgorljivije zagovarali odgaanje
preseljenja. esti sudionik je Rina Ad, leta, jedna od Kinelovih ljudi.
Posluaj-mo o emu govore, a govore Prvim jezikom, pa nije bilo potreba za
prevoenjem.
Ljudi koji su samo snimljene prikaze, a mnogi od njih i odavno mrtvi, oivjeli
su pred naim oima. Menije u ovom trenutku Kinel bio okrenut leima, ali sam
znao da e se prikaz polako okretati kako bi svatko svakog mogao vidjeti i s
lica.
- ... To su razlozi zato se ukida Araton kao ljudska zajednica -odjednom je
progovorila slika Aline Stan. - Mi smo svi svjesni naeg poloaja i to smo
jednoglasno prihvatili. Molila bih da svi ostanemo do kraja ozbiljni i da ne
podupiremo ni na koji nain onu aicu naih sugraana koji pozivaju na
neposluh.
- Taj se poziv moe odnositi samo na one koji u njima vide svoje saveznike i
broje njihove glasove - grubo je uzvratio Os Katalin.
- To su podmetanja - poduzetno je upala Nita Manar. - Mi to sigurno ne inimo.
Naa stranka je odgovorna stranka i zastupa odgovorne ljude. Moramo, meutim,
uvaavati probitke graana. Ne mogu se svi samo pokupiti i otii.
- Nitko ne dvoji u asnost Aratonaca ili njihovih voa - rekla je Rina Ad
ozbiljno. - Vi ste, meutim, svjesni odgovornosti i poloaja u kojem smo se
svi nali. Araton je zabranjeno podruje za ljude.
105

- Kako emo prevesti nae stanovnike? - upitao je Odan. - Araton je rastao i

razvijao se. Nas je ovdje trideset tri tisue.
- Za pedeset mjesnih dana mi emo moi ukrcati prve ljude - tiho i odluno je
objasnila Rina Ad. - U ovom trenutku imamo mjesta za deset tisua
dragovoljaca. Za mjesnu godinu spremni smo preseliti jo deset tisua, a za
petnaest godina i ostale. Na je stav da cijeli pothvat ne treba trajati due
od petnaest godina.
- To je nemogue! - usprotivila se Nita Manar. - Nai ljudi nisu tovari robe!
Oni ovdje ive! Ulagali su svoje zarade, razvijali poslove i oekuju povrat i
dobiti. Mi im moramo dati dvjesto ili tristo godina. To je samo nekoliko
narataja.
- Zato ne, zaista? - upitao je Dan Odan. - Po svemu se ini da se Fandi sporo
ire. Vjerojatno moemo raunati s tisuama godina dok se oni ne namjere na
ljude.
- Postavit u drugo pitanje - nije popustila Rina. - Zato bi netko elio
ostati u svijetu koji je izgubio sve izglede za budunost? Zato netko eli
gubiti vrijeme na Aratonu?
- Od svih svjetova koje je naselio ovjek - odmah je uzvratila Nita - Araton
je najsliniji ophodnici s koje smo svi mi potekli: Zemlji. Zar se moe
govoriti o gubitku vremena onih koji prouavaju taj svijet? Nae znanje o
nastanku i razvoju ivota je doivjelo neslueni zamah nakon istraivanja na
Aratonu. Takva prouavanja su od neprocjenjive vrijednosti za ovjeanstvo.
Netko bi ih napreac obustavio. to da se tek kae o skupljaima ogoma? Zar
gube vrijeme oni koji isporuuju tako dragocjenu tvar irom Zvjezdanog
sustava? Ogom ne postoji nigdje izvan Aratona, zar ne? Mogla bih redati i
dalje, ako ovo nije dovoljno.
- Mi svi gubimo naputanjem Aratona - javio se i Kinel. - U to nitko ne
sumnja. To, Nita, znai da e Zvjezdani sustav ostati bez ogoma prije ili
kasnije. Bio je bez njega i prije. to se istraivanja i znanosti tie, nitko
takve djelatnosti ne misli i nee prekidati. Mislim da e znanstvenici moi
mnogo toga dokuiti i iz putanje. Ne elim ulaziti u pojedinosti, ali je
vjerojatno da e za iznimne potrebe biti odobreno poneko sputanje na
nepristupanim mjestima, gdje nema Fanda.
- to se tie tvog pitanja, Dane... - nastavio je Kinel. - Ako ostavimo Araton
ljudima jo sto godina, nije vjerojatno da bi se Fandi na njih namjerili.
Moda i za dvjesto, ili tristo... Ali gdje je granica? Nije
uputno igntt pravo kad fat za ljude -Mi
tio je Dan
razumnih -MoM*
an, a i si odo* tonu, kao * * ljudska \ initi, bez oe -kuat u obft ako to
jo ni?: Opepe: vio je Kinel vosti, mi r" jednoj od pc tajna, jer sro nov i
osobit doznajemo r. razum. Svijest, v kao osnovi swej? svjesna zajednca nost o
tome Mfc druge svjesne mpm
svjesni nae vu razvoju? ne zna i bolje vjeru i oboavat sobni smo za kar
bismo moda tona samopregmifc.
Mi bismo wmm bismo ih neini oi bismo vidjeli o i sebi. Ne bismo sn.i
106

uputno igrati se s takvom mogunou. Zaista smatram da Rina ima pravo kad
kae da se treba okrenuti od Aratona. K budunosti. Araton za ljude nema
budunosti.
- Mi moda malo pretjerujemo s tim uvaavanjem Fanda - uzvratio je Dan Odan. -
Ako nas i primijete, to onda? Neka znaju da ima jo razumnih vrsta i da
moraju nauiti suraivati s nama.
- Moda to treba jo jednom objasniti - Kinelov glas je bio razloan, a
istodobno prijateljski i razuvjeravajui. - Mi ne moemo na Ara-tonu, kao ni
bilo gdje drugdje, zaobilaziti ili ne mariti za zakone koje je ljudska vrsta
donijela slijedei svoja najuzvienija naela. Neemo to initi, bez obzira na
to koliko nas to boljelo. To je s pravne strane. Pokuat u objasniti, Dane,
to se krije iza zakona koji nas tjera s Aratona, ako to jo nije jasno. Ne,
nije mi teko.
Opepoznato je koliko je ivot u svemiru rijetka pojava - nastavio je Kinel. -
O tome ne trebam govoriti. Unato svoj njegovoj ilavosti, mi ivot nalazimo
na jednoj od tristo ili petsto zvijezda, na jednoj od petsto ili tisuu
ophodnica. ivot je dragocjen, on je naa tajna, jer smo i mi njegov proizvod
u svemiru. Svaki njegov oblik je nov i osobit, ali uvijek i slian samom sebi.
Njegovim prouavanjem doznajemo mnogo i o nama samima. Razum je kruna ivota.
Ne samo razum. Svijest, spoznaja o okolini i sebi samom, na koncu i o sebstvu
kao osnovi svega, to se esto pretae u vjere i predanja. Svaka samosvjesna
zajednica je najvei dragulj koji priroda moe iznjedriti. Svjesnost o tome
nas, svjesnu zajednicu, mora dovesti do toga da uvamo druge svjesne
zajednice.
to bi se dogodilo kad bismo mi ostali na Aratonu, a Fandi postali svjesni
nae nazonosti? Dvoji li netko da bi to bila prekretnica u njihovu razvoju?
Oni bi se nesumnjivo promijenili. Na koji nain? To nitko ne zna i bolje je da
nikad ni ne saznamo. Oni bi moda ustanovili novu vjeru i oboavali nas poput
bogova. Mi letimo zrakom, na koncu, i sposobni smo za kojekakva uda, po
rasuivanju priprostih zajednica. Time bismo moda kod Fanda i nehotice
unitili neku drugu vjeru, zasnovanu na samopregnuu, a potakli novu koja bi
sve oekivala od bogova.
Mi bismo promijenili te zajednice. To je osnovno i bitno. Okuili bismo ih
neim novim, na to oni nisu spremni. Na taj nain nikad ne bismo vidjeli u
to bi se izvrgla takva zajednica daje ostavljena samoj sebi. Ne bismo mogli
usporeivati na razvoj s njihovim. Njihova bi
107

samosvojnost bila okrnjena. Je li prirodan zakon da razumna i svjesna vrsta

ovlada sredstvima ophodnice, prije ili poslije, i otisne se u svemir? Ako
bismo ivjeli u njihovoj blizini, Fandi bi nas oponaali, onoliko koliko bi
mogli, gubei svoje samoodreenje.
- uo sam za te prie - rekao je Dan Odan. - ine mi se bez glave i repa.
Najprije trai razumne vrste u svemiru, a kad ih nae, treba se pred njima
skrivati. Ne zagovaram ostanak, ali mislim da se tu pretjeruje.
- To nisu samo prie, Dane - nasmijao se Kinel. - To je zakon. Galaktika
uprava e ga provoditi do kraja, ak ako to znai i ukidanje potpore ili
prekid svih veza. Mogu se zamisliti jo korjenitiji pristupi. Uprava, meutim,
nikad do sada nije pribjegavala prisili i nema iskustva s tim. Mi smo uvijek
pozivali na razbor i ljudske vrijednosti. Uvjereni smo da bi svako djelovanje
protivno tom zakonu bilo i djelovanje protiv ljudskosti same. Hou time rei
da bi se osvetilo upravo vama, Araton-cima, na dugu stazu.
- Moda. Alija znam koliko je ljudska vrsta oslukivala i promatrala svemir ne
bi li iz nekog kutka primila kakav znak osmiljen razumom,
- Jest. To se i sada radi, iako je sve vie miljenja daje to utaman. Jedno
je, meutim, ako to ini ljudska vrsta, stasala za svemir, a drugo ako se u to
uvlai nezrela vrsta, kao to su to Fandi. Jednom kada se zajednica okrene
svemiru, prirodno je da se upita je li u njemu sama. Ona se time u svijesti
pripremila za takav susret, vie ili manje, i sama preuzima odgovornost za ono
to je na kocki.
Pitanje je to bi se dogodilo daje u Starom vijeku povijesti Zemlje, negdje na
rubu monih drava koje su nastajale u Aziji ili oko Sredozemlja, svoje
uporite sagradila uljudba poput nae, ne krijui mona sredstva kojima
raspolae - nastavio je Kinel. - Bi li stara carstva, suoena s jaima, ostala
u toj mjeri samouvjerena i zadrala snagu kroz vjekove? Ili bi se, poljuljana
sumnjama i dvojbama, a pod pritiskom svakodnevnog iskustva da se dodvoravanjem
i ulizivanjem moe dobiti vie nego predanim radom i vlastitim iznaaima,
uruila bre i propala pod udarima gorih od sebe, ne pruivi zaklon
misliocima da zaista povuku drutvo naprijed?
Ne moemo znati, ali je dovoljno razloga za ozbiljnu sumnju. Dovoljno za
uzdravanje od mijeanja sa zajednicama koje nisu pitanje tog mijeanja same
postavile. Mislim da je to bit, Dane, ako sam je dobro prenio. Ovaj zakon nas
spreava da unesemo neravnoteu tamo gdje bi
ravno vjes^. Siddhartu ili KV
- Ja bih
Stan. - Mi snw p lim da pripreme " i kivanja. Proiradt: istaknuti da zbog
SOfl mnogo ljudi,
-Nai ljudi Svi mi prihvadr Kinel. Mi ih ponovo istiem. Jt m ne ljude
izloene an ljudi ne mogu prm ili pedeset godi". U Nai ljudi nee prli
uvjerenju, potpar
- Moda zavc* vode neke stranke li iz ogoma i trgoiiM pojedinaca i
- Mi smo Aratonu. Njima je Mi
- Nije dvojbo" mirbeno je rekla Ra loe, Ose. Pravovilpi s viim dobrom.
- Mi smo ve p Alina Stan. - Sedm Aratona pa e prih* no prometuju s pol biti
ovdje za godim tisua ljudi i njih trt pokupiti i posljednje Oni e biti ovdje
asi emo odgaati npMP sedam aratonskih pa
108

ravnovjesje moglo proizvesti uvjete kakvi su na staroj Zemlji iznjedrili

Siddhartu ili K"ung Chuana, Sokrata ili Krista.
- Ja bih se vratila svakodnevnim pitanjima - uzela je rije Alina Stan. - Mi
smo pred prvim ukrcavanjima, od toga nas dijele dani. Mislim da pripreme za to
kasne. Takoer je i odziv dragovoljaca ispod oekivanja. Promidba novih
odredita ne zadovoljava. Ovdje moram istaknuti da zbg trenutanog stanja na
Kani-Dva mi ne moemo primiti mnogo ljudi, pogotovo ne u prvim seobama.
- Nai ljudi dolaze k meni s prosvjedima -javila se i Nita Manar. -Svi mi
prihvaamo i razumijemo obrazloenja koja je ovdje ponovio Kinel. Mi ih
podupiremo bez ograda, to sam ja uvijek isticala i sada ponovo istiem. Ja
samo ovdje podvlaim svoju skrb za ljude, nae obine ljude izloene
aratonskoj svakodnevici koja nije uvijek ruiasta. Ti ljudi ne mogu
prihvatiti trenutni uzmak, ni uzmak za petnaest, dvadeset ili pedeset godina.
Traim da se on odgodi za dvije stotine naih godina. Nai ljudi nee
prihvatiti manje, a to je razdoblje, ne samo po mojem uvjerenju, potpuno
neopasno za uzviene tenje ovjeanstva.
- Moda zavedeni tako misle - ubacio se Os Katalin - ali oni koji vode neke
stranke eljeli bi zadrati to vodstvo. Oni koji crpe bogatstvo iz ogoma i
trgovine njime, takoer. Jesmo li svi shvatili da su probici pojedinaca i
skupina iza svega?
- Mi smo shvatili - otrovno je uzvratila Nita - da neki nisu uspjeli na
Aratonu. Nj ima j e uzalud traiti nove svj etove, j er nee uspj eti ni tamo.
- Nije dvojbeno da su probici skupina i pojedinaca iza svega - pomirbeno je
rekla Rina Ad. - A to bi drugo bilo? Ne treba to uzimati kao loe, Ose.
Pravovaljani probici su iza svega. Ovdje smo da ih uskladimo s viim dobrom.
- Mi smo ve pokrenuli brodove i oni su na putu ovamo - rekla je Alina Stan. -
Sedam najveih brodova za prijevoz je ve u putanji oko Aratona pa e prihvat
biti mogu za pedesetak dana. Dizala svakodnevno prometuju s povrinom Aratona
i priskrbljuju zalihe. Drugi val e biti ovdje za godinu dana. Ova dva vala
mogu odvesti preko dvadeset tisua ljudi i njih treba pripremiti. O tome nema
spora. Trei val treba pokupiti i posljednjeg ovjeka s Aratona, a brodovi bi
doli s Kane-Dva. Oni e biti ovdje za petnaest mjesnih godina, a to znai da
vie ne moemo odgaati njihov polazak. Svaka poruka do Kane-Dva putuje preko
sedam aratonskih godina.
109

- Onda e ekati dvjesto godina u putanji - spremno je uzvratila Nita Manar.

- Brodovi slue ljudima, a ne ljudi brodovima.
- Mi smo ovdje da donesemo najbolje odgovore na gorua pitanja - opet se javio
Kinel. - Spreman sam razgovarati o ustupcima, mada napominjem da e svaki
ustupak prebacivati odgovornost na moja plea. Jedno u, ipak, odmah
istaknuti. Dvjesto aratonskih godina nije razumno traiti, jer to ne mogu
prihvatiti. Jednako je neprihvatljivo i sto godina. Za pedeset ne jamim, ali
je razumnije. Popiat emo sve obveze i utanaiti sporazum. Potrebne su nam
dodatne procjene i provjeravanja.
Nita Manar je zaustila neto kazati, ali je iva slika estero ljudi pred
mojim oima u trenu ukoena, a glas je zamro. Kinel je ostao suelice meni,
oputen i oslonjen irokim leima o naslon sjedala, dok je Alina Stan bila
okrenuta meni svojom stranjom stranom. Najvie sam pozornosti, prirodno,
posvetio upravo Kinelu.
Tada je mogao imati neto vie od trideset zemaljskih godina. To je ispod
dvadeset pet aratonskih. U sljedeem trenutku prikaz se rastopio u zraku sobe.
Poznata kruglja Aratona opet se nala izmeu naih stolova.
- To je bio dojmljiv razgovor - nakon stanke je progovorio Gez Aknar. - On
dijelom oslikava uzbuenja koja su zavladala Aratonom prije predstojeih
seoba. Izdvojio sam vam ovaj prikaz i zbog onoga to je i kako govorio Kinel.
Mogli ste zapaziti teinu njegove rijei. Njegov je nain prijateljski, ali
presuujui. Ipak, upravo tu, na Ara-tonu, dopustio je sebi biti popustljiv.
Sam je spomenuo kako prebacuje time odgovornost na svoja plea. Nije onda ni
slutio kolika e ona biti.
- Dodao bih neto u ovoj prilici - javio se dubokim glasom Deis Dodon. - To je
vie ili manje poznata stvar, ali zaokruuje ovo o emu razgovaramo. Letai to
poznaju pod nazivom Arbionov niz, ili Arbionov redoslijed, ili Arbionov zakon.
To je zakon koji nikad nije zaista i propisan, ali se cijelo meuzvjezdano
pravo temelji na njemu. Rei u da je njegova bit potpuno uklopljena u sve
zakone, ali ne i on u doslovnom smislu. On je vrlo zgodno pretoen u rijei i
slijedi nekakav knjievni predloak, vrlo uspjean prije petnaest stoljea,
dok se o svemirskim letovima samo matalo. Svi ga letai znaju upravo u ovom
obliku. On, dakle, glasi ovako, kroz svoje tri temeljne odrednice:
strani ivot " ~c anj nain.
Druga: o* -: ljudske zajedno osim ako se to suri-
Trea: mye6* osim ako se to
-U ov< nastavio je nje. Ako se Za ostale oblike no za svaki
U sluaju bionova niza. Lpl drugoj svjesnoj "w ljude na naputaj opunomoenik
Gak a i mi sami vkSjefii odgovornost za jasan. Nitko ne utim, djeca. Oni m
Kinel, koja ih ini i rati svoju volju. Za se ne izlae osobni nost ni za crno
pod polo naopako.
- Hvala na obj redom. O odgovori naputanja A ratom" napustio Araton si snimku
gledali. Nji jeme dobio dozvoli Araton. Ti su ljudi < posljednjih deset tia
jo pedeset aratom skih. To je bilo poj
110
Prva: ovjeanstvo, a to znai meuzvjezdani letai, mora uvati strani ivot
i ne dopustiti da on bude ugroen od strane ljudi ni na koji nain.
Druga: ovjeanstvo, to jest meuzvjezdani letai, mora uvati ljudske
zajednice u svemiru i ne dopustiti upitnost njihova opstanka, osim ako se to
suprotstavlja gornjem zakonu.
Trea: ovjeanstvo mora uvati sigurnost meuzvjezdanih letaa, osim ako se
to kosi s gornja dva zakona.
- U ovom je obliku zakon upeatljiv, ali ne i posve nedvosmislen -nastavio je
Dodon. - Rije ivot u prvoj odrednici trai poblie odreenje. Ako se radi o
svjesnom ivotu, ona se mora doslovno primijeniti. Za ostale oblike ivota to
je ureeno cijelim podrujem prava i propisano za svaki pojedini sluaj.
U sluaju Aratona nedvosmisleno se namee prva odrednica Ar-bionova niza.
Ljudi moraju ustuknuti i omoguiti samosvojan razvoj drugoj svjesnoj vrsti.
Kinel je imao puno pravo i dunost privoljeti ljude na naputanje Aratona u
najkraem moguem roku. On je bio opunomoenik Galaktike uprave da to
provede. Kao stoje rekao Gez, a i mi sami vidjeli na snimci, on je popustio
pred pritiscima i preuzeo odgovornost za odgaanje potpunog naputanja
Aratona. Htio bih biti jasan. Nitko ne dvoji da pritisci nisu bili snani.
Nai letai nisu, meutim, djeca. Oni su proli obuku, a posebno dobro ju je
proao upravo Kinel, koja ih ini tjelesno i duevno premonima i sposobnima
istjerati svoju volju. Znam daje Kinel procijenio da daje mali ustupak i da se
ne izlae osobitoj opasnosti. Ali to ne umanjuje njegovu odgovornost ni za
crno pod noktom. Jer na Aratonu, kao to je poznato, sve je polo naopako.
- Hvala na objanjenju - opet je rije preuzeo Aknar - ali poimo redom. O
odgovornostima emo kasnije. Kako je zavrila raspra oko naputanja Aratona?
Rasplet je dobro poeo, jer je prvi val seobe zaista napustio Araton samo pola
aratonske godine nakon skupa iju smo snimku gledali. Njih je sam Kinel
otpratio na Oran-Tri, koji je u to vrijeme dobio dozvolu za naseljavanje. I
drugi val je na vrijeme napustio Araton. Ti su ljudi otili dvije godine
kasnije. Sva je potekoa nastala s posljednjih deset tisua ljudi. Kinel je
pristao da oni na Aratonu ostanu jo pedeset aratonskih godina ili neto manje
od sedamdeset zemaljskih. To je bilo pogubno za te ljude, pogubno za Kinela
samog, ali jo
111

pogubnije za Fande i, konano, za cijelo ovjeanstvo i njegove pothvate u

svemiru.
Gez Aknar je zastao uzimajui zrak punim pluima.
- Uslijedio je slom kakav ljudi nisu zabiljeili. Na samom Aratonu on je ostao
upamen kao Soranski udes.
uzvjezdm* ~ Samo om mm dati sve orno i
obine
samt
nou,
ste i proli kr
nih. Vas r-**"
etvrti iz-
Kod meme mr koji ovdje uspije stvarnou: za i raditi na sirovim
112
othva-
ratonu
esto poglavlje
Rastanak
Ovdje, na ovim snjenim ravnicama, ledenjacima, divljim hridima, razmoenim
tresetitima, planinskim lancima i pustinjama -nastaju me-duzvjezdani letai.
Ovdje se takoer gube snovi da se takvim postane. Samo oni najjai, najjai
duhom i najjai tijelom, mogu uspjeno svladati sve ono to smo vam priredili
na Magatu-Pet.
Samo nadovjek moe biti meduzvjezdani leta, onaj koji nadilazi obine ljude
snagom duha, izdrljivou, pribranou, razumijevanjem, samosvladavanjem,
snagom volje, sposobnou da vodi druge, neovisnou, znanjem i tjelesnom
snagom. Sve to ne moete ovdje dobiti. Zato ste i proli kroz prijemne
provjere gdje su otpale dvije treine prijavljenih. Vas emo, ovdje, nastaviti
izgraivati, ali je sigurno da e tek svaki etvrti izii odavde kao leta.
Kod mene neete biti kljukani znanjem; na tome e propadati oni koji ovdje
uspiju. Neu vas kinjiti samoponiranjima, ni dodirom sa stvarnou; za to
imaju vremena oni koji e ovdje proi. Ovdje emo raditi na sirovim temeljima:
izdravanju, snazi volje i snazi tijela.
113

Jedva da sam povjerovao svojim oima! Kao da su cijelo vrijeme samo na to

ekala, teka su se vrata na slabani dodir moje ruke spremno pokrenula!
Odmakla su se od mene, beumno i glatko, ostavljajui me zaprepatena pred jo
jednim uinkom zaboravljenog znanja naih predaka.
Kako lije tek bilo veliko uenje u Ree i Faana! Faan je ustuknuo za korak ili
dva, a Rea mi se pribila uz bok. Umirio sam ih pokretom ruke i procijenio na
novi poloaj.
S donje razine, a preko stubita, slabo svjetlo koje nam je ostavio Irolgar
jedva je dostajalo da razaznamo jedni druge i najbliu okolicu. Otvorena vrata
otkrivala su mranu duplju, nepreglednu i odbojnu. Mene nije pratila udnovata
rasvjeta Urgul-Olgija na nain na koji je pratila moga vodia, Holokovu
slukinju.
Vjerovao sam da u nai puta onuda gdje sam ve dva puta proao i da u znati
doi do knjinice. Zato se nisam obazirao na mrak, ve sam kroio u hodnik,
predvodei svoje prijatelje. Vrata su se za nama naravno zatvorila oduzevi
nam i ono malo slabanog svjetla. Prije nego to smo krenuli dalje, upalio sam
svoj upalja. Slabo lelujavo svjetlo nije nam doputalo sagledati prostor
ispred nas, ali to jedva da sam trebao. Za nudu bih put naao i u potpunoj
tmici.
Krenuo sam odlunije naprijed. Za divno udo i sljedea su vrata jednako lako
popustila pod dodirom moje ruke. Zaista je udesno bilo znanje naih predaka!
Sva vrata, moda u cijelom Urgul-Olgiju, nauila su raspoznavati moju ruku,
nakon to sam samo na jednima od njih doao u priliku istom rukom dodirnuti
uleknute paetvorine s obje im strane. Nisam to trebao razumjeti da bih se
time okoristio! Sumnjam da je i Holoku cijeli taj ustroj bio mnogo jasniji no
meni.
Proli smo istim putem kroz koji sam ja ve dva puta proao, ali se ovaj put
inilo due. Napredovali smo sporije, a mrak je odnosio preglednost i inio
isti put zamrenijim i teim. Tom je osjeaju zasigurno doprinosila i napetost
pred onim u to smo se upustili.
Podloga pod naim nogama je najprije bila kamena, ponekad zastrta sagom, ali
je nakon drugih vrata nisam vie mogao odrediti. Nepoznata je tvar bila meka
od kamena, ali mnogo tvra od saga i nije se sastavljala spojevima. U dijelu
gdje se golemi valjkasti prostor protezao kroz nekoliko razina pod je bio
nainjen od kovine. Na ovom sam mjestu iz predostronosti ugasio upalja, jer
nas je njegovo svjetlo moglo odati moguem straaru na bilo kojoj od razina.
Malene pukotine u
svedeno* bile u J
zak u ovo uope nije stube po kpf napredovati od koraka ee mijeenc
smo proli. bia. Nije ti ponositog kada je elio sam da su se pe im davao ti
%" se sastajali njege tom ovdje, pa Lm -nost zatvorena, a I zanesen i povue"
I dokono prevre poi
Nema zaists ~ nk i sposobnost jetu, a da mu j* "p snaga je sirovi temi bez
nje. Ali to je om
O Magatu-Pet~ ka. Poinje kadjejk Izmeu ove dvije jm leta. Onaj tko r
jednom, sljedee jes jeme upoznati ovu c polja. Oni koji to d uiti vladati
sobom, nostima. Potom slije
114

svedenom stropu i sada su proputale neto Neurovih zraka, ali one nisu bile u
stanju ita osvijetliti na naoj razini.
Jamano je Holok samo vrlo ogranienom broju ljudi doputao ulazak u ovo
prostorje, a u sigurnost svoga podruja i odanost svojih ljudi uope nije
dvojio, pa se nije ni osiguravao straom. Kovinske su bile i stube po kojima
smo se popeli za jednu razinu, a po njima je bilo jo tee napredovati u
tiini. U nekoliko nam se navrata, unato svoj opreznosti, od koraka odlomio
duboki i zvonki odjek, ali to kao daje prolazilo nezamijeeno. Kao da nije
bilo deurnog uha nigdje nadomak.
Knjinica je bila mrana i samotna, kao i ostala prostorja kroz koja smo
proli. Za cijelog puta nismo ni naslutili blizinu bilo kojeg ivog bia. Nije
li ovo podzemlje Irolgarove palae bilo samo ruevni ostatak ponositog zdanja
naih predaka koje ni Irolgar nije odvie koristio, osim kada je elio
zatoiti nepoudnike, ili na njih ostaviti dojam? Dvojio sam da su se po ovim
razinama etali ljudi obavljajui poslove koje bi im davao uvar Tajne, nisam
vjerovao da su tu stanovali, poslovali ili se sastajali njegovi poslunici, a
vjerojatno je i on sam bio rijetkim gostom ovdje, pa ak i u knjinici. Svima
je poznato daje ona bila za javnost zatvorena, a Irolgar je, sudio sam, toliko
bio zauzet i uposlen, zanesen i povuen lineskim zbivanjima da gaje teko bilo
zamisliti gdje dokono prevre poutjele stranice starih knjiga.
Nema zaista jakog duha i linosti bez osnove, a to je tjelesna snaga i
sposobnost. Nitko od vas ne moe pruati potporu cijelom jednom svijetu, a da
mu je tijelu potrebna vanjska potpora. Kao to sam rekla, snaga je sirovi
temelj. Samo s njom bili biste jednako neuspjeni kao i bez nje. Ali to je
osnova na kojoj se moe graditi.
O Magatu-Pet... Njegova je godina pet zemaljskih i toliko traje obuka. Poinje
kad je jesen na sjeveru ophodnice i traje do sljedee jeseni. Izmeu ove dvije
jeseni s njega moe otii samo onaj tko je otpao kao leta. Onaj tko nije
zadovoljio na kraju, imat e priliku okuati se jo jednom, sljedee jeseni.
Prvu zemaljsku godinu ste moji i za to ete vrijeme upoznati ovu ophodnicu:
njene divlje vjetrove, barutine i ledena polja. Oni koji to dobro svladaju,
imat e vremena upoznavati sebe i uiti vladati sobom, jer to je osnova
vladanja okolinom, ljudima i okolnostima. Potom slijedi zavrni ispit...
115

Odmah sam poao do polica gdje sam naao knjigu o taurorama. Ne zato to me je
zanimalo to su o kotrljajuem bilju umovali za Prvog razdoblja, ve upravo
zato to je ta knjiga bila iz tog vremena. Nije li Gad Orkos traio po
knjigama iz Prvog razdoblja kada je jedna od njih propala iza polica? Ako je
taj tajni prolaz jo uvijek postojao i nije li Holok premjetao knjige po
knjinici, za vjerovati je da se nalazio iza polica s knjigama iz Prvog
razdoblja.
Nisam oklijevao. Kleknuo sam na pod pred policama i ugasio upalja. Moji
prijatelji nisu znali to smjeram, ali ih je povjerenje to su ga u mene
stekli nakon to sam otvorio vrata naeg zatvora uspokoji-valo. Rea je,
dapae, kleknula do mene u najboljoj namjeri da mi pomogne togod ja radio,
ali sada, u mraku, to doista i nije mogla. Paljivo sam otklonio sve knjige s
dvije najdonje police, a potom ponovo upalio svjetlo.
Zid je bio gladak i bez pukotina koje bih primijetio okom, donekle pokriven
prainom. Polako sam povlaio po njemu vrcima prstiju, slijeva nadesno, ne
vjerujui svojim oima. Ne, ovdje nije bilo nikakvih tajnih vrata. Vratio sam
knjige na mjesto.
Tek kada sam priao susjednom zidu i s jedne od tamonjih polica nasumce uzeo
knjigu i prinio je svjetlu upaljaa, prokockao sam strpljenje Ree Renon.
- Oprosti to pitam, Dir ani - apnula je. - Bjeimo li mi to iz Ur-gul-Olgija
ili je knjinica nae odredite?
Morao sam se nasmijati, unato usredotoenosti.
- Pokuat emo pobjei, Rea anai. Ali to ovisi o knjigama. "Zemlja Tart i ivi
svijet krajnjeg juga", odgonetnuo sam naslov na
Prvom jeziku. I to je bila knjiga iz Prvog razdoblja.
Jo sam se jednom spustio do poda i povadio knjige s naj donje police. Na prvi
pogled nije bilo niega. Tko zna koliko u zidova morati pregledati na ovaj
nain, sijevnulo mije u svijesti. Vrlo je varljiva pretpostavka da imamo
vremena. uvar Tajne mi je rekao da e napustiti Urgul-Olgi i to je ve
uinio, ili se na to spremao. Obeao je da e jo danas usmrtiti Faana i to je
moda ve naredio, pa je mogue da e na nestanak ubrzo biti otkriven, ako
ve nije.
Dvojio sam i u postojanje tajnog prolaza koji je otkrio Gad Orkos. Nisam
sumnjao da gaje Irolgar pronaao, ako se imalo ozbiljnije posvetio
istraivanju naina na koji je njegov zatvorenik utekao. Dil-indulu to
nije mogle f*
Opet** nu. Oni "r ninu, tank -. razazrat svojim pr: *
dajmo se t m
Neto
ta. Ispit nano bit sjevernom zna i umije, db ostavljen kao pft dopjeaiti
Magat-i vladaju velike sko tijelo nose se s tim poet:
Zaklon i
jat e vam prva magala bez kojih tri vozila, kojekakve nuj zemljovidi i razne
i razliite ivotinje, m su opasne, mogu bM hvat i uiniti ga mog
Na tom je punu Ljudi su kojekak svadljivi i samoiju&i moguiti i opljakati
korisne stvari. Opht biste nauiti ovdje.
116

nije moglo promai, pod uvjetom da su mu ostala njegova zanimanja za to

istraivanje dala vremena.
Opet sam vrcima prstiju prelazio po zidu, skupljajui staru prainu. Onda sam
osjetio, tamo gdje je praine bilo najvie, siunu neravninu, tanki raspor u
stijeni. Sada sam je i vidio, ali zaista je bilo teko razaznati je, ne zna li
se daje tu. Povadio sam knjige i s ostalih polica i svojim prijateljima
pokazao etvorinu koja je otpirala vrata.
- Ovaj je put otkrio Gad Orkos prije gotovo etrdeset godina. Nadajmo se da je
jo uvijek prolazan. n
Neto o zavrnom ispitu. Onaj koji ga proe je meduzvjezdani le-ta. Ispit
ukljuuje sve to ste svladavali obukom. Svaki od vas pojedinano bit e
ostavljen na najsjevernijoj toki Magata-Pet, njegovu sjevernom stoeru.
Letaem e postati samo onaj koji se probije, kako zna i umije, do nasuprotne
toke Magata-Pet: junog stoera. Bit e ostavljen kao pjeak, samo sa svojom
osobnom opremom i ima isto tako dopjediti do junog stoera, trideset est
tisua kilometara daleko.
Magat-Pet je vrlo negostoljubivo mjesto. U predjelima oko stoera vladaju
velike hladnoe, vee od onih na Zemlji, s vjetrovima koji ljudsko tijelo nose
kao slamku. Neu vam govoriti o. svemu ostalom, jer ete se s tim poeti
upoznavati vrlo skoro.
Zaklon i hrana bit e vam prve brige. Poetna zaliha hrane dosta-jat e vam
prva dva dana. Posvuda po Magatu-Pet moi ete nai pomagala bez kojih bi
takav zadatak bio nemogu. To su ostave hrane, vozila, kojekakve naprave koje
se ponekad mogu domiljato uporabiti, zemljovidi i razne obavijesti. U
umjerenijim pojasevima nai ete na razliite ivotinje, mnoge donesene s
drugih svjetova. Neke od tih vrsta su opasne, mogu biti zaista pogibeljne, a
druge vam mogu olakati pothvat i uiniti ga moguim kada on tako ne izgleda.
Na tom je putu mogue naii i na ljude, ali i na druga iznenaenja. Ljudi su
kojekakvi, kakvi ve ljudi mogu biti: neki su susretljivi, drugi svadljivi i
samoljubivi, trei laljivi ili prijetvorni. Oni vas mogu onemoguiti i
opljakati, ali i provesti nepoznatim stazama i otkriti mnoge korisne stvari.
Ophoenje s ljudima i vjetinu vladanja njima trebali biste nauiti ovdje.
117

Jo jednom sam dodirnuo tamniji kvadrat pokriven prainom. Vrata su spremno

popustila, a ja sam to sada ve i oekivao. Potom sam se provukao izmeu dviju
polica. Za mene je bilo dovoljno mjesta, vidjet emo da li i za Faana. Sada,
kada su vrata tajnog prolaza bila otvorena, jaki propuh povijao je plamen
upaljaa prema mranom prolazu.
Kao i Orkos prije toliko godina, i ja sam prebacio sve knjige na drugu stranu,
s namjerom da ih kasnije stavim na njihova mjesta i oteam posao onima koji e
nas traiti. Nakon to su izmeu polica k meni prele knjige, uinila je to i
Rea. Faan to nije ni pokuao.
- Ostat u ovdje, Raude - rekao je. - Tu u zaskoiti ovjeka u crnom. Ubit u
ga meu knjigama.
Pogledao sam na uznositu i jaku Faanovu pojavu, slabo osvijetljenu udaljenim
plamikom.
- Ne, Faane - rekao sam nakon trenutka tiine. - Holok je iziao iz utvrde i
moda se nee vratiti danima. Kada se i vrati, nee mu knjinica biti prva na
pameti. Moe se zbiti da ga tu nikada ne doeka. Prije e umrijeti od gladi
i ei.
- Ne elim pobjei, Raude. Ne prije nego to ga ubijem.
Faanov je glas bio tih i priguen, ali sam bio svjestan grobne ozbiljnosti
kojom je to rekao.
- Neu se protiviti tvojoj volji - rekao sam. - Uinit e ono to misli da
mora i daje initi pravo. Ali ne smije ostati u knjinici. Tu e sam sebe
zatoiti, dok te ne pronau i unite. Ne mogu te nauiti otvarati ova vrata,
jer se ona ne mogu pokrenuti fandskom rukom.
Izrekao sam to s tolikom uvjerenou da sam se morao upitati odakle mi ona.
Fand ne moe otvoriti vrata naih predaka? Nikada to ne bih mogao ustvrditi
oslanjajui se na svoje ovodnevno iskustvo. To je saznanje neto to sam nosio
otprije, a sada toga postao svjestan. Bio je to jo jedan dio moga sjeanja,
vraen mi u posjed.
Faan se pokolebao. Due je trebalo dok ga nismo provukli izmeu dvije debele
police od namarova drveta, ali smo na koncu i u tome uspjeli. Potom sam
poslagao knjige na njihova mjesta. Konano smo se mogli okrenuti obeavajuem
i prijeteem prolazu.
- Ni Irolgar te ne moe zadrati - Rein je glas bio pun uvaavanja, gotovo bih
rekao udivljenja. Je li to ona, nakon to joj se Irolgar sam srozao u oima,
pronala Kinela kao boanstvo kojem moe vjerovati?
Nipoto mi bilo
-Uistir
zao sam one
Vrata s od njih ik: je vodilo nar.
Nekom* pothvatu. SL. su uvijek drug* obiljeja te od svega bit e koje dijelom
wat mm oj mjeri. Ispit}
J
Kao to kojeg podup da bi poloio o o opasnosti, moi vi o tome neet*. izvue
i iz najveami odluiti se za takm Razlog je skoro mm smru, ne upisa*
stvarnou, a s tim *
Onaj koji r
se ogledati jo j&M mo. Treina onih I veina njih ponarfik skih godina.
Druga iscrpljena, gubi mm vremenu. Tri efr*ti poput prve tre. jim sinovima
o
(Oda Hana govor novom naraji
118

Nipoto ne bih elio da me smatraju boanstvom, a tisuu puta gore bi mi bilo

uhvati li korijena takvo razmiljanje kod Ree Renon.
- Uistinu sam vrlo malo uinio oko toga - rekao sam suho. - Povezao sam ono
ega sam se prisjetio s obavijestima koje mi je dao Orkos.
Vrata su se, kao i ona druga od te vrste, sama zatvorila im smo se od njih
udaljili. U krugu slaba svjetla razaznali smo poetak stubita to je vodilo
nanie.____________________________________________
Nekome se moda ini da su srea ili bistrina presuujue u ovom pothvatu.
Mada one imaju svoju ulogu, osobito pronicljivost, presudne su uvijek druge
stvari. Savjetujem dobro poznavanje ophodnice i njenih obiljeja te
prvorazrednu tjelesnu i duevnu pripremljenost. Najvanije od svega bit e vam
ipak vladanje sobom i dodir sa stvarnou, osobine koje dijelom ve morate
posjedovati, a ovdje ih razviti u najveoj moguoj mjeri. Ispit je tako
ustrojen da bez toga ne moete uspjeti.
Kao to uspjean leta mora do kraja upoznati sva obiljeja svijeta kojeg
podupire, tako i svaki od vas mora temeljito poznavati Magat-Pet da bi poloio
ovaj ispit. U svakom trenutku, a posebno u sluaju ivotne opasnosti, moi
ete odustati. Svaki od vas bit e pomno nadziran, mada vi o tome neete imati
nikakva znaka i stvar je minuta da se pojedinac izvue i iz najveih
pogibelji. Iako to znai pad na ispitu, stvar je zrelosti odluiti se za takvo
rjeenje. Mi ponekad imamo i pokoji smrtni sluaj. Razlog je skoro uvijek
isti: ispitanik, premda na kraju snaga i suoen sa smru, ne upuuje poziv za
pomo. Ne zaboravite: takav nema dodir sa stvarnou, a s tim ni zrelost
potrebnu za meuzvjezdanog letaa.
Onaj koji ne dospije do junog stoera, ali prijee polutnik, moe se ogledati
jo jednom, bez da ponavlja obuku, ak ako je i zvao upomo. Treina onih koji
pristupaju zavrnom ispitu ne uspijevaju i velika veina njih ponavlja
neuspjeh i iz sljedeeg pokuaja, nakon pet zemaljskih godina. Druga treina
ne uspijeva nakon to prijee polutnik, jer je iscrpljena, gubi usredotoenost
ili ne zavrava zadatak u predvienom vremenu. Tri etvrtine takvih ne uspije
ni u drugom pokuaju i zavrava poput prve treine. Ostali uspijevaju. Takvi
se pridruuju najprobranijim sinovima ovjeanstva. Oni su nadljudi.
(Oda Hanan, voditeljica obuke za meuzvjezdane letae: Uvodni govor novom
narataju pitomaca na Magatu-Pet)
119

Nakon nekoliko desetaka stuba i dva zavoja izbili smo u vodoravan prorov.
Ovdje se ni Faan nije trebao saginjati, a irinom je prolaz doputao da Rea i
ja idemo usporedo. Uskoro smo primijetili da prolaz blago, ali postojano
zakree udesno, a nakon sto pedeset kala kao da prestaje. Gomile obruene
zemlje isprijeile su se na stazi.
- Ovuda! - pozvao sam otkrivi da postoji uski prolaz koji se odvajao otro
nalijevo i nije bio sasvim zatrpan. Moda je ovdje bio odvojak ili krianje
podzemnih prolaza pa su neki pravci vremenom ili hotimice urueni i zatvoreni.
Morao sam se pognuti i nastaviti preko odronjene zemlje i kamenja, na mjestima
se pomaui i rukama. Jo dalje, dapae, morao sam puzati i uklanjati rukama
viak zemlje kako bih se uspio provui. Rea i Faan su me slijedili. S lijeve
strane pratio sam okomiti zid prolaza koji je najveim dijelom bio gola
neozidana kamena stijena, dok mi je s desne strane bilo zemljano uruenje koje
je pokrilo vie od polovice visine prolaza. Nakon desetak kala puzanja izili
smo opet u istiji dio prorova, a jo dalje prolaz je opet bio kao u poetku,
visok i niim zaprijeen. tovie, iza jednog otrog zaokreta ulijevo,
razaznali smo odnapri-jed slabo svjetlo.
Doista. Pedeset kala dalje prolaz je jo jednom zakretao, a iza toga ugla
doekao nas je jasan aratonski dan s blistavim Neurovim zrakama. Cvrkut
pjevica i um lia na vjetru odmijenili su grobnu tiinu mranog prorova koju
je remetio samo um naih koraka i povremeno udaranje vodenih kapi o tlo.
Priao sam otvoru zaraslom u travu i grmlje. Zaklanjalo ga je i nekoliko
niskih i ilavih stabala, pa vjerujem da ga s vanjske strane nije bilo lako
zapaziti. Oprezno sam pogledao van i pokuao odrediti gdje smo se nali.
Otvor je bio visoko iznad ravnice po kojoj je Neur prosipao svoju toplinu i
svjetlost. Iznad nas se dizao nastavak hridi na ijem se vrhu nalazio zid
Urgul-Olgija. Tajni je prolaz oito i bio nainjen tako da se okoristi mjestom
gdje je korijenje bilja nalo naina da preivi u gotovo okomitoj stijeni.
Po pritisloj vruini i izduenim sjenama u ravnici zakljuio sam da je kasno
popodne, stoje povoljno, jer nam nije preostalo dugo ekati do noi. Jasno je
da bi nam bilo pogibeljno sii u ravnicu i pokuati pobjei iz okoline Urgul-
Olgija prije noi. Budui da su se sjene pruale
120
Ara ton - Knjiga trea
nalijevo, a u kasno popodne one se pruaju prema istoku, bili smo na junoj
hridi Urgul-Olgija. Potvrdio mi je to i lanac planina na obzoru.
Dobro sam se sjeao izgleda Irolgarove utvrde iz zraka pa sam sada to
povezivao s onim to mi se nalo pred oima. Do nje je vodila jedna iroka
cesta sa sjevera, a ona se odvajala od jo ireg puta koji se pruao neto
sjevernije, ali paralelno sa Segetolehetom. Taj je dosezao najvei grad u
Aranimu, Linesu i na svijetu; Irktur, Sveta cesta, put do Kul-Kinela.
Pod zatitom noi mogli bismo se spustiti u nizinu i poi na sjever. Do
Irktura bismo doli za nekoliko zata, a tamo bismo se jo jednom morali snai.
Nisam dvojio da e na bijeg ubrzo biti otkriven, ako ve nije, i da e
Irolgar zatvoriti sve izlaze iz Urgul-Olgija i zaprijeiti sve ceste. Lovljeni
smo, meutim, bili i juer i mnogo dana prije toga i zadugo e, inilo se,
ostati tako.
to u uiniti domognemo li se Kul-Kinela? To nee biti lak proboj, nisam se
zanosio, ali ako nam se i posrei, trebao bih znati to hou tamo i kako u
nastaviti odatle. elio bih na sjever, prema Arolu i An-doru, a onda preko
Uskog mora u Zemlje izobilja. Negdje na tom putu morao bih se domoi zifa, a
onda pokuati nemogue: probiti se u Vas-tal. Nikome nije uspjelo, a da ga
ljudska vrsta pamti, prijei preko ogis-talskih vrhova, jo vrletnijih i viih
od ovih segetolehetskih, osim benasa Arama Tara u Iladonu, neznano kad i
neznano kako. Uspjelo je to i meni, a jednaka je tajna i nad tim pothvatom.
Svjestan sam opasnosti toga puta. Ve je i Aranim krajnje nesiguran, pa da i
nema onih koji su se posebno na mene okomili, ponajprije Irolgara. ini se
daje sjevernjaka vojska u rasulu i da nee ostvariti ni jednu od nakana s
kojima su poli u rat. Prodor u Ordon im je onemoguen, a teko da e se
nametnuti i Irolgaru, Irveru, uvaru Tajne. Dio vojske ostao je vjeran novom
voi u Andoru, Irilu Toktasu, ali se ini da je dosta i onih koji su mu
otkazali poslunost. Brem Doran i Gar Ragar, prije svega, a tu je i
slavohlepni i sebeljubivi Kor Darman koji e moda odcijepiti Ordul od
sjeverne zajednice benasa. Kao da se ostvaruje ono to je Dar Antar napisao u
svojoj "Povijesti Linita" o novim podjelama, a ne vrim savezima meu
Linitima. Kao daje on vidio dalje od Tok-tasa, Atagija i Iole Alidad, dalje od
Indara i uvara Tajne.
Vojska u rasulu okree se pljaki i otimaini pa e Aranim, a zacijelo i
cijeli pravac prema Andoru, biti krajnje nesiguran i pogibeljan u vrijeme koje
se moe predvidjeti. Proi ga cestom ravno je izazivanju
121

sudbine, iako to za mene ne bi bilo nita novo. Zar je nisam izazivao i ovdje,
u Urgul-Olgiju, ili na bilo kojem drugom mjestu na Aratonu? Povui se u
divljinu i osamu, kao to je to uinio Gad Orkos u Arktasu, nije za mene
prihvatljivo rjeenje; odvie sam se vezao uz tajnu koja me okruuje, a da bih
svemu okrenuo lea i zaboravio na nju.
- Sto emo sada, Dir ani? - upitala je Rea dok sam se jo premiljao. - Vani
je jasan dan i takav e jo dugo ostati, a mi ne smijemo gubiti vrijeme. Na
je bijeg vjerojatno ve otkriven, ako je istina da je Irolgar naumio jo danas
ubiti Faana.
- Ne moemo uiniti mnogo - odvratio sam zamiljeno. - Pouzdat emo se u
tajnost ovog prolaza. Po danu bi nas lako zapazili na otvorenoj ravnici. ekat
emo no.
- Kuda emo onda?
- Prema Kul-Kinelu. Natrag u Andor, ako nam se posrei. O ostalom potom...
Nita od onoga to nam predstoji nee biti lako.
- Sve bi to bilo i nemogue... za obina ovjeka... Ali Kinel sa zvijezda e
nai naina, ne dvojim u to.
Nasmijala se kratko i nesigurno. inilo se da jo nije preboljela objavu moga
podrijetla. Ne bih joj to zamjerio. Kakvu je samo pomutnju ta spoznaja
izazvala u meni!
Tko je ikada u prolosti, poznatoj i nepoznatoj, doao do tako nevjerojatne
spoznaje, daje on sam onaj bog u kojega se ljudi zaklinju, u kojega vjeruju i
dre ga osnovom svoje utemeljenosti u svijetu? To me je, priznavao sam,
zbunjivalo, ali su me druge posljedice toga vie zaokupljale.
Odakle sam doao? Zar doista sa zvijezda, ili s jedne od njih, zar uistinu po
plavoj zraci kakvu posjeduje i Holok? Nije li mi on oteo plavu zraku i na taj
se nain isprijeio izmeu Aratona i moje postojbine? Ili je opsjenjivao
svijet laima, gradei svoju mo na varkama, na praznovjerju ljudi i tome to
mu je ostavtina Prvog razdoblja bila dostupna?
Irolgar je onakav kakav ve jest i kakvim mu ovaj svijet doputa da bude, i to
me se slabo doticalo. Ali putovanje uz netvarnu zraku do bezmjer-ja mi izmie
zoru... Mnogo toga jo moram o svemu saznati ili prisjetiti se a da bih bilo
to slino prihvatio za mogue i stvarno. ini se, ipak, da Araton nije moja
postojbina. Ni Vastal, znai, ni Aranim, ni Soran, mjesta kojih se sjeam da
sam ih pohodio, a naravno ni Andor, ni Ordon... A to me ostavlja s pogledom
uprtim k nebu... Jedna od tih siunih tokica
trebala bi povrine k; ljudi u neko
Stoje cck sam ja doveo u prolosti? Bct> bori se za |
imao kad paljr*"1* " na starenje. Om iza svih zakljui ni doda li se moma,
nedostatak, o vie no nikaki mogu rei da
U to se ru, dok sam lost na neki aafc
- Kako v. . ,
to sam ja um.....i -
vie neu utjeti flH
- Gluposti. Res natljivo i daleko, pog skim i nadnarav-uHfc Svi oni: Irolgar i
Bf nai preci iz Prvog sa smrtni. Boga. ako ie ui Irken ili netko n
Nisam se trdNi to sam rekao.
- Zato ne iuus uzme ono to li se onog to ti uistinu i novo ravnovjes
sumnje koje nas ra oba sluaja to moe
- to mogu ui jeme ni mjesto razj
122
trebala bi biti moj dom, a ja ni ne znam to su one i jesu li uistinu
bljetave povrine kakav je Neur i vrijedi li besmislica koju nauava Vjera da
su i ljudi u neko pradoba obitavali na sjajnom omotau oko Aratona.
Stoje tek s tvrdnjom da sam pohodio Araton u prolosti, dapae da sam ja doveo
prve ljude na Araton i daje to bilo moda i tisuu godina u prolosti?
Besmrtnost je protivna prirodi i ne dosee je nita to biva i bori se za
opstanak u ovom svijetu. Siguran sam da bih zapazio, da sam imao kad paljivo
ih motriti, promjene na svom licu i tijelu koje ukazuju na starenje. Onaj koji
stari zacijelo nije besmrtan. Ali svjestan sam da iza svih zakljuaka ima
novih i drugaijih koji postaju prirodni i razvidni doda li se novo znanje o
predmetu zakljuivanja. Moj je osnovni nedostatak, o kojega se uvijek nanovo
spotiem, daje moje znanje jedva vie no nikakvo i da o onome to sam i tko
jednom bio slobodno i sad mogu rei da ne znam nita.
U to se samo izvrgla moja daleka slutnja, tamo u Olidoru i na Arktu-ru, dok
sam itao poruku Kora Darmana Irilu Toktasu, daje moja prolost na neki nain
povezana s prolou Linesa i Aratona!
- Kako se uvijek iznova ini ovjekom! - zaustila je Rea nakon to sam ja
umuknuo. - Ranjivim, pa ako si i dil-indul. Mislim da nikad vie neu utjeti
straha dok sam u tvojoj blizini.
- Gluposti, Rea. Upamti: Mi znamo malo. Zato nam se ono nespoznatljivo i
daleko, pogotovo ako je nad tim teret opeg uvjerenja, ini boanskim i
nadnaravnim. Nema bogova u ovom svijetu koje bi mogla dodirnuti. Svi oni:
Irolgar i Kinel, goropadnici na vlasti u prijestolnicama svijeta, ili nai
preci iz Prvog razdoblja, svi su oni beznadno ljudi, krvavi pod koom i
smrtni. Boga, ako eli taj naziv, moe nai samo u sebi, na nain kako to
ui Irken ili netko drugi, a nikako pretraivanjem obzorja ili neba.
Nisam se trebao okrenuti k Rei da bih znao da joj se ne svia ono to sam
rekao.
- Zato ne kae da si bog, jasno i glasno, kada ve jesi? Zato ne uzme ono
to ti se tako nesebino nudi, pa makar da je i malo vee od onog to ti
uistinu pripada? Nee to zlouporabiti... Mogao bi donijeti novo ravnovjesje
ovom svijetu, uvrstiti naa vjerovanja i otkloniti sumnje koje nas razjedaju.
Zato to ne uini, bio bog ili ne bio, jer u oba sluaja to moe uiniti?
- to mogu uiniti, a to ne, vidjet e se i samo. O tome nije ni vrijeme ni
mjesto razglabati. Spram toga nemam velikih oekivanja, niti
123

vidim kako bih i zato vodio svijet u kojem sam vei stranac od posljednjeg
Linita. Moji su napori upravljeni istome kao i one noi u Andoru kada smo se
sreli. Hou li tome neto dodati ako u tome uspijem, sada i ovdje ne znam... S
jednom napomenom. Uvijek sam se ustezao od dr-avnitva i u njega, vjerujem,
neu ulaziti.
- Uvijek si isti, Adrase. Dir ani, hou rei... Na boga se ne smijem ljutiti,
pretpostavljam.
Nasmijali smo se oboje. Nije to bio smijeh iz punog srca, ve onaj proiziao
iz razumijevanja onoga to onaj drugi misli i razumijevanja da taj drugi to
isto razumije, kao kad dva znanca, nadmudrujui se, progledaju jedan drugog i
shvate da su progledani.

- Dugo emo pjeaiti - rekao sam ozbiljno. - Trebat e nam snage. Svaki odmor
koji si moemo priutiti sada valja iskoristiti.
Vrijeme se odvuklo, a Neur jo nije zaao. Rea se skupila na onome od nae
jadne imovine to smo imali sa sobom i uspjela zaspati. Faan je, utljiv i
udubljen u samog sebe, sjedio na svojim petama i gledao daleko preko doline.
Nakon to sam priskrbio Rei svu udobnost koju sam iz ovih okolnosti mogao
izvui, spustio sam se do Faana pre-kriivi noge. Sjedili smo obojica tu dugo
vremena, utljivi i razmiljajui, svjesni jedan drugoga i svjesni da nam se
putevi razilaze.
- udni su putevi kojima nas usud vodi od taora do taora - rekao je
naposljetku, kad sam ve traio naina otpoeti razgovor.
- Nepredvidljivi - sloio sam se.
- Nekima usud daruje lagodan ivot pa takvi misle samo o tome kako e
provesti slobodno vrijeme. A ukoliko im ivot i nije lagodan, u istoj je
koloteini pa se ono to je usud udijelio naui snositi... Tako je u Aelu,
tako je, vidio sam, i u Ooku.
Sluao sam ovaj uvod, Fandima i Faanu svojstven. Pitanje naih odnosa doi e
i samo na red.
- Sa mnom je bilo drugaije - nastavio je Faan. - Uistinu sam malo vremena
proveo lutajui umama, proplancima i alima moga diala u Aelu, lovei i
istraujui. Gotovo sam zaboravio to vrijeme, mnogo prije moje zrelosti. I
tada smo sluali da postoje lovci na Iare i da su neki od nas bili oteti iz
Aela i odvedeni preko velikog mora, na put bez povratka. O tome sam dosad
govorio samo Rei...
Faan je duboko mrknuo i povukao navie svoje razvuene usnice, a onda ih
ponovo opustio.
soj s
kroir
M; -
cvjema c~ trudili iu steeno r tak, jer je ot. zajednica. 3c brava i da
dobrobit zbog toga vanju u kni
Sluao sbrI an upra\t> tt znao. Ot
124

- uli smo za prie o otmicama, ali taj uas kao da nije pripadao naoj
svakodnevici u kojoj Neur sja istim arom, vjetar blago povija teke kronje
izvan zaklonice velikih uma, a golemi se valovi lome o obalu. Mi mladi ni za
trenutak nismo pomislili da tako nee biti dovijeka.
Onda su oni doli. Moj dial nije bio spreman za borbu. Bilo je to u vrijeme
podjele, vrijeme snubljenja. Tada je dial bio zaokupljen opremanjem novog
boravita, jer e staro ostaviti onima koji e produiti nau vrstu, kao i
njihovoj djeci. Neki od starih se kasnije vraaju, ali u doba podjele naselje
ostaje zrelima.
Oni su znali odabrati vrijeme. Ne, tu nije bilo sluaja. Veliko je iskustvo
Naira u hvatanju naih mladih. A tu je jo neto...
Nikada ovo ne bih rekao nekome tko nije od moje vrste. Ali ti, Rau-de, ti e
o tome sve uti. Neki od Iara radili su za otimae. Ma kako to nevjerojatno
zvualo, o tome ne dvojim. Govorio sam sa svakim Iarom s kojim sam doao u
dodir za svog zarobljenitva i skupio mnotvo obavijesti. Nekima od njih
nueno je da pomognu u tom gnjusnom poslu!
Zato su Iari prodavali svoju djecu i brau nemilosrdnim lovcima na robove?
Sto im je to bilo toliko dragocjeno? Nemogue je to rei za svaki pojedini
sluaj, ali su nas u veini sluajeva prodali za znanje Naira. Korisne naprave
i postupci u ratarstvu i proizvodnji plaani su naom krvlju. To nitko nikad
nije stvarno zagovarao, niti bi to bilo mogue u okvirima naeg udorea.
Ipak, diali najizloeniji Nairima bezglavo su se bojali novih oruja i onoga
to obino nazivamo udima iz Ooka.
Tko je i kada prvi poeo tu prljavu trgovinu ne znam, ali je ona cvjetala
davno prije nego to sam zarobljen. uo sam da su se neki Nairi trudili
nauiti na jezik, jer su tako lake sklapali poslove. Ovo znanje, steeno
prodajom vlastite krvi, nai su izdajice koristili za osobni probitak, jer je
ono bilo traeno irom naeg svijeta, ali i za dobrobit svojih zajednica.
Jedan od naih, prodan poput mene, tvrdio mi je da to odobrava i da bismo svi
mi trebali biti ponosni jer smo rtve prinijete za dobrobit svih Iara. On,
Riak, Dragovoljni Rob - takvo je ime dobio zbog toga stava - drao je da emo
se samo zahvaljujui ovakvom davanju u krvi moi odrati u ratu protiv Naira i
njihova veeg znanja.
Sluao sam pozorno, ne zato to me je iznenadilo ono to mi je Fa-an upravo
rekao, ve jednostavno zato to o tome dosad nisam nita znao. Obje su vrste,
toliko sam ih poznavao, potpuno u stanju initi
125

takve stvari. Tamo gdje je nemilosrdna promidba nametnutih voa pozivala na

iskljuivost i zatiranje, probici skupina i pojedinaca nalazili su put do
meusobnog upoznavanja i suradnje, pa i u tako prljavim i krvavim pothvatima.
- Rekao sam da je bilo vrijeme snubljenja, ili doba podjele, kako mi to esto
kaemo. Dial se dijeli u takvo vrijeme. Zreli, a to su oni koji e produiti
vrstu, odlaze iz naih naselja u novopripravijena ili se, jednako esto,
dogaa suprotno: zreli ostaju u starom naselju, a ostali se uklanjaju. Ova je
podjela nuna da bi dial i dalje bio djelatan, da bi se lovilo i ubirali
plodovi tla, da bi se odvijala razmjena s ostalim dialima i podizalo
potomstvo, jer zreli se bave samo sobom...
- Dolazi li vrijeme zrelima i u zarobljenitvu? - htio sam znati.
- Ne. Nikada. Za nas je vrijeme snubljenja povezano s blaenstvom i ljubavlju,
to je doba stapanja pojedinaca u zajednicu, a onda i stapanja izabranih
pojedinaca, onih koji se sami od sebe najvie priblie. U ropstvu do toga ne
moe doi. Sam to nikada nisam doivio, mada su neki od naih, tamo u Aafu,
okolnostima unato, otkrili da mogu pobuditi zanos i na kraju ak i zaeti. U
to sam vrijeme bio previe zaokupljen mislima o bijegu i nikada nisam bio u
iskuenju... A sada... za mene su sve prilike prole. Svojima u koristiti na
drugi nain.
Nisam osobito poznavao Fande, iako sam ivio meu njima odreeno vrijeme. Ipak
sam jasno razabrao bol u Faanovim rijeima. Njima je spolnost bila dio bia i
beskrajno vana. Kao i ljudima, uostalom.
Znao sam da su oni uvijek spremni na snubljenje, kako to naziva Faan, ali da
tim porivom upravljaju razumom, to je najee sluaj i meu ljudima.
Postojalo je, meutim, vrijeme kada je tome sve bilo podreeno. Nikad nisam
znao koga e to obuzeti, jer svi se tome nisu preputali. Faan je takve nazvao
zrelima.
- Govorim ti o vremenu kada sam otet - nastavio je Faan; - Moda bih mogao
rei i prodan, jer je mogue da se i u mom sluaju naao netko tko je za to
znao ubrati probitak. Nakon razgovora s Riakom, Dragovoljnim Robom, i nakon
zagledanja u taor, i sam sam promijenio miljenje. Ako sam ve otet, vie
volim da je moj narod dobio neto u zamjenu. Nita, nakon svega, nije toliko
vano koliko odrati se pred krvoednim Nairima.
U to davno vrijeme podjele, kada sam otet, nisam pripadao zrelima. Bio sam
premlad, ali naa djeca esto slijede zrele, jer ih privlai njihova
126
tajansivi svak
moru. Mi, se druili
jada*
ntik

odre-Njima
tajanstvenost i neobinost, ono to u njihovu ponaanju odudara od
svakodnevnosti.
Dogodilo se to za vedra dana, Neur se tek poeo naginjati prema moru. Mi, mali
Iari, trali smo pjeanim alom i izazivali zrele koji su se druili pod
sjenama drvea, dijelovima uma koje u cijelom tom kraju prilaze nadomak moru.
Lovce na Iare primijetili smo kada je ve bilo kasno: doli su iz ume i po
alu, s obje strane. Nije teko pribliiti se neopaen djeci i zrelima; i
jedni i drugi udubljeni su u svoje igre, a zanemaruju okolinu.
Zreli doista nalikuju na djecu. Nakon to su zaskoeni, uzvraaju pomirenou
ili divljim gnjevom. Na koncu ih je nekolicina ubijena, nekoliko ih je uspjelo
pobjei, a dvadesetak njih je uhieno, uz nas, etvero djece. Svi smo vezani,
pa i mi, djeca, i ostavljeni ekati brod lovaca na Iare.
Nairi su bili sirovi i okrutni, ali nam nisu uskraivali hranu i pie. Poslije
sam nauio da je to bilo zato da bi dobili najbolju cijenu kod prodaje.
Najvee preprodajno mjesto za Iare je otok nedaleko Saula i ua nae najvee
rijeke u more i zove se Tohon na jeziku Naira, a na naem je Aon-I-Aat, Otok
kraja nade. Cijeli je taj otok veliki zatvor, a Iari su veina njegovih
stanovnika. U veliku luku svakodnevno ulaze brodovi s novim Iarima, ali i oni
koji e ih odvesti odatle.
Samo sam pet dana ostao na otoku. Bili smo prodani, ja, moja tri jadna druga i
zreli, uhvaeni s nama, ali i drugi Iari. Kupio nas je preprodava robova Ros
Mekor, Rein otac.
On se skrbio o nama, ali su prilike na brodu bile teke. Da bi poveao svoju
dobit, morao je natovariti svoj brod sa to vie robova, a da za njih dobije
to bolju cijenu, trebao ih je odrati zdravima i jakima. Mekor nije imao
vremena oporavljati svoje robove prije prodaje; radije se vraao nazad, po
nove.
Djeca Iara imala su najbolju cijenu i Mekor je preprodao trojicu mojih drugova
jo tu, na otoku. Kupili su ih drugi preprodavai, oni koji su doli kasnije.
Mene nije htio prodati, iako su ga salijetali. Tek sam kasnije shvatio da je
na brodu korisno imati nekoga tko zna govor Iara i Naira i da su preprodavai
robova uili mlade Iare nairskom jeziku. Rob koji je znao nairski
udvostruavao je svoju cijenu.
Otada sam plovio s Rosom Mekorom. On me je nauio nairski. Trudio sam se
olakati poloaj robovima koliko se moglo, a uglavnom
127

se nije moglo. Plovili smo godinama. Jednom mi je Mekor spasio ivot i upustio
se u tuu s pijanim mornarima koji su me htjeli ubiti. Bilo je to na Tohonu.
Kasnije, za jednog brodoloma, i ja sam spasio, ivot njemu. Otada se njegov
odnos prema meni promijenio. Obeao mi je slobodu nakon sljedea tri pohoda.
Povjerovao sam mu i poeo se veseliti svom povratku u Ael.
Od ta tri posljednja pohoda doivio sam dva, a Mekor ih je toliko preivio.
Isporuio je dva broda robova novom naruitelju i oba su ona, to znam dobro,
zavrila u podzemlju bijelog dvorca. Kada smo doli s drugom isporukom,
doekali su nas naoruani ljudi. Oni su pokupili sve Iare i mene s njima, a
Mekora vezali za brod. Potom su brod zapalili. Tako je poginuo Rein otac. Ona
je to od mene htjela uti. Mnogo smo puta priali o tome, od Aafa do ovoga
grada.
Mi smo odvedeni nou i ukrcani u desetke vozova s platnenim nat-krovljem.
Zasunjeni smo u podrumima bijelog dvorca u planini. Tamo smo nali drugu
skupinu naih. Prepoznao sam ih, jer ih je Mekor prevezao u prethodnoj
plovidbi. To i nije bio pravi zatvor jer smo se lako probili u podzemne peine
Aafa.
Nuin, Ma Odluke, se tamo proglasio zaidom, a ustanovljen je i beut. Neka
vrsta prirodnog ivota uspostavljala se u tim nemoguim uvjetima. Bio sam
svjedokom skrovitih snubljenja po peinama, ali je meni to ropstvo teko
padalo i jedino na to sam mislio bili su sloboda i bijeg. Tu sam slobodu
gotovo dosegao plovei s Mekorom, a onda sam propao u neto jo gore od
ropstva na njegovu brodu. Najgora od svega je bila hrana kojom smo se
odravali u ivotu. Bez nairskog mesa ne bismo preivjeli s oskudnom hranom
koju su nam nudile peine. Sam sam jo uspio preivjeti na ribi i gljivama,
ali drugi nisu imali izbora.
Nuin, Ma Odluke, svojski se trudio ne bismo li se izvukli iz Aafa. Na koncu
je, a to sam ti ve ispriao u Aafu, poginuo u vodama Gatana. Taut, Svjetlo
Aela, nastavio je njegovim putem i sagradio luk koji je imao vanu ulogu u
naem bijegu. alosnom bijegu, jer sam od cijelog diala umakao samo ja... To
ima neko znaenje, Raude, Nositelju Nade. Nisam ja ostao iv tamo i na mnogo
drugih mjesta, a da mi nije ostavljena zadaa... Koliko sam samo zagledao u
taor oko toga!
To je u vezi s deurom koji smo donijeli u Aaf i prepravili kasnije. Najbolje
do ega sam ja doao... I to mi se uvijek ponovo vraalo... Moram sprijeiti
neposrednu opasnost vojne na Ael. Ubit u gospodara
ovog grada, Naira si htio odgonetnut: i rai onda djelovati ?-
- Jo uvijek u : Irolgar je samo nazi% ovoga, pojavit e se < jem, dapae, da
su ni istomiljenika iza sm stvom sadanjeg Iroi]
- Moe biti talu pokazao vrlo op:r--Iara, jednake snar zetan, manje utje.
moda izostati, ili \m telju Nade... Nita db
- Zato ne? Poa dno osmislili. Uem moi emo, vjerujerr dapae, najveim dij<
- To razumijen neodreeno i davno ( naega svijeta. Ne rr ostave na miru. Ti
si je Nairima koji su os jene li Iare, otpasti s biti Iara koje valja t uje.
Ali ti si opet d rei jer si izgubio sje
Zato ja izlaz sv< podara ovog grada tajnu tvoga dolaska i laganju, kako bi se
meu naim vrstama
-Ti misli...
- Ja ne mogu u tvoje vrste. Ne tret pomrsiti zle naume c
128
Ara ton - Knjiga trea
ovog grada, Naira u crnom. Da, znam daje bit tvoga deura drugaija. Ti si htio
odgonetnuti duboke razloge mrnje koja se prema Iarima zagovara i onda
djelovati prema tome.
- Jo uvijek u to vjerujem - rekao sam ozbiljno i usredotoeno. -Irolgar je
samo naziv za obrazinu iza koje moe biti bilo tko. Ubijemo li ovoga, pojavit
e se drugi pod njom i dalje izigravati besmrtnost. Vjerujem, dapae, da su
nasljednici Irolgarovi utanaeni i daje cijela skupina istomiljenika iza
svega, da svi oni, moda zajedniki, ili pod rukovodstvom sadanjeg Irolgara,
smiljaju budue poteze i planiraju budunost.
- Moe biti tako, Raude. Ali ovaj se sadanji nositelj crne obrazine pokazao
vrlo opasnim i jakim. Nema dva Naira, kao to nema ni dva Iara, jednake snage
i sposobnosti. Onaj koji doe moe biti manje poduzetan, manje utjecajan, ili
manje sposoban. Pritisak na nae zemlje e moda izostati, ili biti manje
estok. Nadam se daje tako, Raude, Nositelju Nade... Nita drugo mi nije
preostalo.
- Zato ne? Pozivam te slijediti deur, onakav kakvog smo ga zajedno osmislili.
Uemo li u trag neprijateljstvima izmeu naih naroda, moi emo, vjerujem,
djelovati na duboke uzroke toga. Ta nam je tajna, dapae, najveim dijelom ve
poznata, a ja u se prisjetiti i ostaloga.
- To razumijem. Ti si se, Raude, pojavio u ovom svijetu u neko neodreeno i
davno doba ne bi li naredio svim svojim Nairrma uzmak iz naega svijeta. Ne
mogu to shvatiti drugaije no kao pokuaj da se Iari ostave na miru. Ti si se,
po tome, skrbio za nas i tada. Razumio sam da je Nairima koji su ostali ovdje
nakon Udesa palo na pamet da e, iskorijene li Iare, otpasti svaki razlog za
protjerivanje njih, Naira. Nee vie biti Iara koje valja tititi pa nema
razloga da se na svijet Nairima uskrauje. Ali ti si opet doao. Da li s
novim rjeenjima ili ne, to ne moe rei jer si izgubio sjeanje.
Zato ja izlaz svemu vidim na drugi nain - nastavio je Fand. - Gospodara ovog
grada treba onemoguiti. Treba do kraja proniknuti i u tajnu tvoga dolaska i
iskoristiti sva uda iz Ooka koja e ti biti na raspolaganju, kako bi se
uspostavio to pravedniji poredak i uredili odnosi meu naim vrstama. Dva su,
dakle, zadatka. I nas smo dvojica...
-Ti misli...
- Ja ne mogu upravljati udima iz Ooka. Ne mogu suditi onima od tvoje vrste.
Ne trebam se niega prisjeati. Ali mogu ubiti... Mogu pomrsiti zle naume
onome pod obrazinom. To u uiniti!
129

Spustio sam glavu. Sada je i Faan zagovarao na rastanak.

- Ovo su trenuci rastanka, Raude, Nositelju Nade - Faan me jo jednom oslovio.
- Ne smijemo zakazati. Ni ja, ni ti! Ti mora otkriti svoju prolost, jer e
time ovladati i udima iz Ooka. Onda e znati to mora uiniti. Podupirem
svaki tvoj izbor, jer je moje povjerenje u tebe potpuno.
- Ono to si ti preuzeo na sebe jednako je teko, ako ne i tee - rekao sam. -
Irolgar je sposoban i nije nepromiljen, ili neoprezan. Pribliiti mu se bez
njegove privole gotovo je nemogue. Pod crnom haljom moda nosi ianu
koulju, pa ga ne moe ubiti strijelom ili otricom. Znamo obojica njegovu
snagu. uvaj se Faane, Saurova Smrti!
- Deur je moj put, a taor nad njim bdije. Taor me savjetuje, u taor u se
vratiti kada budem morao. Moj je ivotni put zacrtan.
- Vratit u se ovamo im obnovim znanje o svojoj prolosti i postanem ravan
Irolgaru. Moda e me i on morati sluati.
- Ova ogrlica, Raude... ovi zubi saura kojeg smo zajedno ubili u podzemlju...
uzmi je sa sobom. Pokai je mom narodu. Reci im daje Faan, Saurova Smrt,
uinio sve to je mogao za njihov opstanak. Faan, za kojega oni nikada nisu
uli.
On je spustio glavu u sve guem mraku i naa su se ela dotakla. Obgrlio sam
rukama njegovu upavu kosu, u isti mah osjeajui neljudske ruke na svojim
ramenima. Ostali smo zagrljeni dugi trenutak. Nitko mi na svijetu nije bio
tako blizak, osim Ree Renon, s toliko razumijevanja i uvaavanja.
- Sve je u tvojim rukama - rekao je.
Pri tome su se njegove opruene usne razvukle i dotakle moga ela, a ja sam
prvi put osjetio njihov dodir na koi, mlak, donekle vlaan i skoro ljepljiv.
U sljedeem trenutku smo se razmakli. Jo je Rea neto rekla, opratajui se u
mraku, ali ja sam ve poao prema otvoru u stijeni Irol-garova grada. ekao
nas je opasan spust u mrkloj noi proaranoj zvijezdama.
SPOL
kak kac
a mi.
mat
Ima
um
boi-
Jtfi
130
Sedmo poglavlje
Onon i Kinel
"Posljednji brzo prolaze li dani, a ve se onaj odluni primak"o: spazio jesi
ve li, Irman ani,
kako Neur sja na zalazu jako, kao da zlatom zrcali se rijeka, a utisci se
primaju te lako ?
Tratina je li zelenija meka, moe li uma mirisnija biti no dok se bitka
velika tek eka?
Ima li ula razigrana i ti,
um to poima male stvari ivlje,
bolje ih pamti, hoe ih upiti?"
"Uz svijet se vee, a dok smrt zazivlje?" Irman je Irtor odmahnuo glavom, "Mi
dio ove stvarnosti smo divlje;
ma e, U" koplje, sastavit nas s travom, ako ne sutra, nekom drugom zgodom.
Ne dre li nas ovjenane slavom ?
010
131

Ovaj put je Klea Zorn zvala mene. Ispriao sam se Nolu Tamutu s kojim sam
upravo razgovarao i potraio mjesto gdje u biti sam.
- Klea! Kako si, srce? .
-Pa... vjerujem da sam bolje od tebe. to me uvijek ne raduje... Danas mi se
ini da odvie toga polazi ba onako kako sam jo donedavno eljela. Moe li
mi vjerovati kad kaem da sam upravo zbog toga nezadovoljna?
- To ovisi o tvom objanjenju, draga. Kau da su ene sklone takvim
proturjenostima.
- Prvi put te ujem da spoitava neto enama. Jesi li ti i enomrzac, na
koncu?
- Premalo sam s njima da bih to postao. esto mi se ipak ini daje vea
razlika izmeu letaa i neletaa nego izmeu spolova.
- To je iaenje koje ide s tvojim poslom. Ali ekaj, rei u ti neto...
- ekam i sluam.
- Zar-Jedan. Vjeruj ili ne, ali ja sam s tim zavrila. Bilo je to iznimno
kratko. Odluka je, vjerujem, pala, iako e oni razgovarati i s tobom.
- Ona je, vjerujem, negativna. Uprava nee izdati dozvolu, im je stvar tako
brzo zavrena. To se protivi uobiajenom postupku po kojem odluujuu rije
imaju letai.
- Mislim da si pogodio. Ostala sam zapanjena njihovom odlunou. ak sam ih
pokuavala razuvjeriti, iznosei tvoja gledita. Ti zna da nisam uvjerena da
bi u ovom trenutku Zar-Jedan trebao dobiti razinu samostalnosti, ali oni su
korjenito protiv, ne uvaavajui nita to bi tome ilo u prilog. Kao da im je
jedini posao zaustaviti daljnja naseljavanja.
- Nisam vjerovao da e do toga doi...
- Posluaj ovo! U posljednjih sto pedeset zemaljskih godina u poznatom svemiru
izdana je jedna dozvola. Samo jedan svijet je dobio razinu samostalnosti u
stoljee i pol! A to je bilo prije vie od devedeset godina!
- Naseljavanje novih svjetova je zaustavljeno. To je svjesna odluka donesena u
Upravi, koja se sada s,amo provodi. Kako su letai u to uvueni? Mislim da
emo izgubiti posao u najskorije vrijeme.
- Ne, Urte. Istraivaki letovi su utrostrueni. Strunjaci za ozraja su
iznimno traeni. Sve se premee i mjeri mnogo pomnije no ranije. Postajemo
robovi savrenstva, a ispod toga jalovi.
jer $3rm
u sem r*
/ tko na s\oju nu
a
lrman e hrt za ruku biog s osmijeha*
"Svetog vidim da da bude
132

- To odraava dvojbe i nesigurnosti vodeih ljudi. Moda je utoliko vanije da

se privede kraju cijela guva s Arom-Dva.
- Ti si mi rekao neto o tome. U slobodno sam vrijeme i sama nastojala
dokuiti znaaj toga svijeta. Lako je sloiti se daje tamo sve polo naopako i
da je to bio slom kakav ljudi nisu zabiljeili. Uvijek,
Do poloaja nismo doli rodom, ve krv smo nau lili bojitima. Iskustva ta su
ivota nam plodom... 020
Slabosti male potarimo njima; eaju nama za ivotom tijela, dok stvarnost
nau bliska smrt proima."
"Istina je li u tome ba cijela?" sloio nije Arot se Otama. "Ne poputam ja
strahu tom ni dijela!
On me dotie, ali me ne slama... Zar nam zatomit osjete je ula jer strah od
straha ovladava nama ? 030
Nije li poznat nain dil-indula: istrait to nam nae bie kae; u sebi
bojeg imamo insula
i tko na njega dovoljno polae, svoju nutrinu potpuno e znati, a obijesti joj
drat e strae."
Irman e Irtor, uvi sve to stati, za ruku blago uhvatiti druga, s osmijehom
to e od veselja sjati:
"Svetog mi Ota, perjanice Juga, vidim da srce jednako te vue da bude ruka
Kinelova duga 040
133

meutim, postoji sljedei dan. Zna to mislim? Budemo li dovijeka plakali za

Arom-Dva, upropastit emo se potpuno. ivot donosi nepredviene stvari i
udese, a svemir je uvijek bio opasno stanite. Mi se moramo otrgnuti od jalova
zdvajanja, izvui pouke i ii naprijed.
- Pa... i sam bih rekao neto slino tome. Tekoa je, meutim, to je slom
dodirnuo neka bitna odreenja i uzviena naela, a teta se ne moe vie
popraviti. Njeni razmjeri se jo preivaju, a sve pouke jo nisu izvuene,
unato stotinama i stotinama godina. Sam Udes se zbio prije skoro sedam
zemaljskih stoljea! Moe li to pojmiti?
- Zaista ne! Uvijek sam smatrala da onaj koji neto nee razumjeti za sat ili
dan, nee to uspjeti ni za sva stoljea ovoga svijeta.
Nasmijao sam se.
- Sve i nije posve jednostavno. Da je ljudska vrsta priprosta i samoiva,
prela bi preko svega i zaboravila Aru-Dva. Tako bi to sigurno bilo, na ovoj
istoj Zemlji koju gledamo kroz prozore, jo prije tisuu i pol godina. Sline
stvari su se dogaale. Zatirane su cijele uljudbe koje su se nale na putu
osvajaima, a nisu imale snage oduprijeti se. Danas se misli drugaije, moda
i zato to je prostora vie, a pritisaka borbe za odranje manje. Moda i zato
to su ljudi uljueniji, ali ja to nikad ne bih stavljao na ozbiljnu kunju.
- U svakom sluaju, pomiri se s tim da e Zar-Jedan ostati pokusno naselje jo
dugo. Moda nikad vie nee nita ni proizii iz njega.
- Znam kakve u ljude imati suelice sebi. Znam da ne mogu uvjeriti one koji
su ve uvjereni, a doli su samo odraditi svoj domai zadatak, ali u im u
najmanju ruku rei to mislim.
- Vijest broj dva. Moj je let, na moje traenje, odgoen za trideset sati.
Mojoj elji da mi se odobri slijetanje na Zemlju je takoer udovoljeno. Time
sam, budui daje rasprava o aru-Jedan tako brzo zavrena, dobila cijela tri
dana.
- Tome se veselim radi tebe. Biti toliko blizu Zemlji, a ne sletjeti na nju je
za aljenje. Sam u to svakako zatraiti. Ja sam sa Zemlje, na koncu.
- Mi smo jednom priali o tome. Ti si ak ustvrdio da smo podrijetlom iz
istoga kraja. Daje moj otac, koji je napustio Zemlju i odselio se na Razan-
Tri, roen blizu mjesta gdje si ti obitavao. Je li tako bilo?
- Samo sam izvlaio zakljuke na temelju imena... To moe biti jako varljivo,
jer su ljudi vrlo pokretni. Da ne govorim o tome daje on napustio Zemlju
stoljeima nakon to sam ja odletio na Magat-Pet.
134
- Sada mi je ao da to nismo podrobnije raspravili. Gdje je taj kraj, u
stvari?
- Teko je to jednostavno objasniti. I sam moram potraiti tone nazive.
Poslat u ti te podatke jo danas. To je sjeverna obala jednog zatvorenog mora
u Europi.
u Irkol-Giju, isto ko ijue"; ne umara te jo godina breme s vremenom to se
na elje nam srue!"
"0 da, znam da mi ve istjee vrijeme, ali ja povez nosio sam plavi; sam inin
mi se nadnio nad tjeme
i namjestio mi ga je na glavi: pred Aginorom kleao sam Azom, uiteljem to
Irkol-Gi proslavi, 050
i drao sam nevelikim jazom onaj to mene od Rastana dijeli; pred uilita kad
bijah ulazom,
Gad Orkos povez ponio je bijeli, a pronosio tada ve je svijetom slavu joj,
ime, na Ag Rastan smjeli.
Prolo je neto tek godina netom, a Rastan dio povijesti je nae, dok ja
prekinuh s dil-indula letom! 060
Ne zato to me iskuenja strae, ve pukim hirom ingara nam novog, jer ovaj
isti to sa nama jae,
dil-indula je mnogog negotovog iz uilita istjerao silom! Ve sam ti mnogo
priao od ovog...
135

- To se slae s jednom od mojih ponuda. Dobila sam tri ponude za svoja tri
dana praznika. Sluaj ovo i pomogni mi kod izbora. Ponuda broj jedan: juna
Europa, morska obala...
- To nije loe.
- Ponuda broj dva: istona i sredinja Afrika, planinska visoravan...
-Hm...
- Ponuda broj tri: jugoistona Azija, otoci...
- Od toga je zaista teko izabrati samo jedno. Tjei se da ne moe
pogrijeiti. Nama, letaima, najvei je doivljaj samo ozraje i dodir s
izvoritem ljudskog roda. Upozorit u te na jaku silu teu, ona je najvea
smetnja povratnicima iz svemira.
- To su mi ve rekli. Mi smo nauili na tih osamdeset posto Zem-ljine sile
privlaenja. Okuat u se, dakle, s dvadeset pet posto veom teinom.
- Bit e ti to dovoljno da jedva doeka povratak u svemir.
- Unato vjebanju?
- Unato. Sigurno.
Oboje smo zautjeli za trenutak.
- Mislila sam da e me nagovarati da uzmem Europu.
- Europu? Zato? Zar samo zato jer sam ja odande doao? Napustio sam Zemlju...
Zna li kada? Znam i godinu... Dvije tisue tristo devetnaeste. Sada je tri
tisue etiristo trideset osma... To je prije vie od jedanaest stoljea!
Kakve veze jo mogu imati s tim krajem? Pitam se mogu li se jo
sporazumijevati na jeziku koji sam neko koristio u krugu svoje obitelji.
- Zar se na Zemlji ne koristi saeti jezik? Ili Prvi?
- Mislim da se koriste. Ali na Zemlji se rabe i mnogi drugi jezici koji vuku
podrijetlo iz pradavne prolosti. Zemlja je raznolikija no svi drugi svjetovi
zajedno. To je drugi razlog zato te nisam nagovarao na Europu.
- Ne razumijem.
- Ponekad je dovoljno nainiti stotinu kilometara, ili ak i manje od toga, i
ve si prela iz jednog kraja u potpuno drugi, s drugim obiajima i jezikom,
ponekad i.s drugim podrijetlom ljudi koji tamo ive, iako su ljudi uglavnom
izmijeani. Kao da su razliiti svjetovi skupljeni jedni do drugih na istom
mjestu pa ih sve moeobii eui se. Trebaju
Poslom i
nas
na bojite
OdlmU
poh\
s ratita mul.
unato tomu Imao nisam ingara odbit, m
"Da, GadOrtea at" onjem" r
kaoiRanm "*
te vrlo mm* --vii od i za vjernost
"7 mek je A*
tvrd, a da m* strog. Irmm
tlom
136
Ara ton - Knjiga trea
ti, znai, vrlo tone upute kani li posjetiti odreeni kraj uz koji te vee
podrijetlo ili to drugo.
- Na koncu u prihvatiti ono to si mi rekao na Zaru-Jedan... -A to je?
- Da leta pripada Galaktici, a ne posebnom svijetu ili narodu.
Poslani tad smo, rastavljeni s bilom, nas devetnaest, tog ljeta devetog na
bojinice u Fandoru gnjilom!
Od Irolgara kasnije je svetog pokroviteljstvo na Irkol-Gi palo; s ratita
nisam ni tad mogo kletog 070
unato tome, mada mi se dalo. Imao nisam ni ko Orkos snage ingara odbit, kada
me se slalo."
"Da, Gad Orkos je bio udi blage, aV o njem" moe i druge ut prie: kao i
Rastan, kazuje bez ljage,
te vrlo malo da ga se dotie vii od njega to od njega hoe; za vjernost
nikom on se ne zarie..." 080
"I mek je bio, ali bez mekoe, tvrd, a da nikog to boljelo nije, strog, Irman
oni, ali bez strogoe...
Pristao nije nikad da krv lije, a ivot ljudski, drao je tako, vrjedniji mu
je no kraljevstvo ije.
Ni Rastan nije njemu seprimak"o; al" sad se broji tko je glava vie s tlom
sastavio i na ma natak"o." 090
137

- To je zaista istina. Tvoje su uspomene na Razan-Tri jo svjee, ali sve to

si tamo poznavala ve se promijenilo. Da se sutra tamo vrati, bila bi potpuni
stranac.
- Nemam se kad vratiti. Ne znam hou li to ikad ostvariti.
- Klea - zazvao sam nakon stanke.
- Da?
- Kada odlazi na Zemlju?
- Ovdje kau "sutra" oponaajui tamonje prilike. Ja u se tonije izraziti.
Imam jo jedan sastanak na kojem emo uglaviti jo neke pojedinosti oko mog
idueg zadatka. To e trajati etiri sljedea zemaljska sata. Potom imam est
sati odmora, koje sam mislila odspavati... Nakon toga imam dva sata pripraviti
se za put i pronai dizalo. Tako zovu prometalo koje vozi izmeu Hatorna i
Zemlje.
- Razmiljao sam o onih est sati odmora...
- O, ne, Urte Darne!
- Moda bismo taj odmor mogli odgoditi...
- Urte! Pomirila sam se s tim da se vie neemo vidjeti.
- Osim ako se pojavi ovakva prilika.
- Nazovi me za pet sati, nasilnice. Smjestila sam se na otoku Isc-hia-Jedan.
Bit u tu i nakon to se vratim sa Zemlje. Trebao bi znati kako e doi
dovde.
- Mogu ti dati dodatne obavijesti o Zemlji.
- Neka ti bude taj izgovor, Urte Darne. Dopusti mi na kraju jedno ozbiljno
pitanje.
- Ozbiljno?
- U vezi s Arom-Dva.
- Sluam te.
- Kako se ti osjea u vezi s tim? Koga ili to bi ti istaknuo kao krivce?
- Koga bih ja okrivio?
- Da. Jesi li razmiljao o tome?
- utio sam se bolesnim od prvog trenutka kada sam doznao za tu stvar. uo
sam je od Beta, dok sam bio u tvojoj sobi za zamrzavanje. To je razlog to sam
se zaboravio i ostao u njoj. Zbog toga sam te izbjegao i pobjegao u knjinicu.
Tko je odgovoran? To je sredinje pitanje na koje jo nemam pravog odgovora.
Ono je klupko koje mi se gri u elucu, a ja se jo nisam pravo suoio s njim.
Zna li kolikog sam udjela imao u svemu tome?
-One*
znato. No. t*. poreena -Onctei
Pogledagi vevatmi Pokaimo
Ingar t za bitku me Zvali su z&
"Skupa** i~ najvie suh svemu gdje mt
Cijeli sam: Bogu ijedr. s\>etinje to $* c
Tu se o mo$ samo u zrna. 4 Odrakusiut-
Kinela sjena dt pa u im prmtdn dok buni nisu a
138

ti,
uje "jeka ton ro-
bc-lati
Ino
UK)
I IU
Dje
- Onon i Kinel su odigrali kljune uloge na Ari-Dva. To je opepo-znato. No,
neke su odluke donesene i u Upravi. Ponekad je krivnja rasporeena na velik
broj ljudi, pa je teko jednoga izdvojiti.
- Onda su krivi svi. Netko takav lanac mora presjei.
- Dobro. Jo samo jedno.
jo
Arotov drug je rekao jo tie: "Pisali nismo mi pravila svijetu; njima se od
nas vei pokorie...
Moemo kob se trudit izbje kletu, plivat u struji to se moe bolje... AV sad
na svoju zaboravi sjetu! o
Pogledaj tamo, uz rijeke tok dolje, ve vatre meu atorima gore! Pokaimo sad
vie dobre volje!
Ingari voe htjeli bi da stvore za bitku sutra rasporede vrste... Zvali su
zato nas na dogovore." 100
"Skupove takve ja ne volim vrste, najvie stoga to rado izmiem svemu gdje
ingar ima svoje prste.
Cijeli sam ivot uen pak da Miem Bogu i jednoj linitskoj nam vladi; svetinje
to su koje ja promiem!
Tu se o mojoj domovini radi; samo u zato, kaem, Irman oni, Odraku sluit,
jer ivim u nadi... 110
Kinela sjena da sve nas jo brani, pa u im pravdu maevima dati, dok buni
nisu odbrojeni dani!
139

- Reci.
- Veselim se tvome pozivu. Za pet sati. Do tada.
- Dovienja, Klea.
Prekinuo sam vezu. Sredinje je pitanje, zaista, gdje sam ja u svoj toj mori
oko Are-Dva. Parit Jamakana i ja bili smo tamo dva puta i oba propustili
uiniti najbolje. A u ovom poslu ponekad ni najbolje nije dovoljno dobro.
- Urte - pozvao me je Gez Aknar. - Jesi li spreman na nastavak?
- Svakako. Imam i jedno pitanje.
- eli li ga uputiti meni ili svima, tamo u dvorani?
- To nije bitno. emu slui ovo pretresanje onoga to se na Ari--Dva dogodilo
prije sedam stoljea?
- Naoj veoj svjesnosti. Konani zakljuci jo nisu izvueni. Nisu ni mogli
biti bez tebe i Pari ta. Mi moramo zakljuiti sluaj Are-Dva. Cijeli je
Zvjezdani sustav bolestan zbog njega. Bolestan i oduzet.
- Nadam se da e moja nazonost pomoi tom razrjeenju.
- Tvoja je pomo dragocjena. Galaktika rauna na nju.
Donekle zbunjen sjeo sam na svoje mjesto, izmeu Nola Tamuta i Orone Degrasi.
Kruglja Aratona jo je plutala u sredini dvorane izmeu naih stolova, pa ju
je svatko od nas gledao iz drugog kuta.
Gez Aknar je opet uzeo rije.
- Da je aratonska kora djelatna nije bilo dvojbi od samog poetka. Tona
mjerenja i naknadna prouavanja su ukazala na slian obrazac gibanja kore kao
i na nekim drugim ophodnicama, primjerice Zemlji.
Ispod razmjerno tanke kore rastaljena je tvar pod pritiskom, pa hoe van.
Kora, raznolika sastava i razliite debljine, izloena je zbog ovih svojih
svojstava bonim pritiscima pa se na nekim mjestima nabire, a na drugima
istee. To se ponekad u starijim opisima spominjalo pod nazivom "kretanje
ploa", to priblino dobro opisuje pojavu.
Evo, bijelim su crtama oznaene granice ovakvih ploa, prema najtonijim
mjerenjima provedenima kroz stoljea, a crvenim su oznaena podruja na kojima
je zamijeena djelatnost kore, odnosno proboji uarene tvari iz unutranjosti.
Pogledajmo gdje je ova djelatnost najizraenija.
Opet se kruglja bre zakrenula da bismo je svi mogli promotriti sa svih
strana.
- Ovo Veliko kopno na Aratonu je poznato kao Lines - dotaknuo je Aknar
lebdeom strelicom kruglju, a ona se istog trenutka prilijepila uz
nju. Cijelo veliko Im kao izmjenino u a suprotnostima, utq - Pogledajmo <
djelatnost kore - nm
Unato tome, i Odrak ne moe slab je, bez
"Na taj sam m U mene nema a u svemu za me
Tek ratovanja i i ko u svakom t
ja savrensi
Bojim se da bil
, probitku drugi)
zanosne prie i
"Nije ti dobro j ko da ne znamc AV o tom ve si
Taj osjetljivi pr uvat li eli pr Da nee dalje,
"Rasprave taki Nismo li oba iz U prvi nas boj:
uvali Lines su u Andoru smo s koliko smrti suc
140

nju. Cijelo veliko kopno promijenilo je boju u utocrvenu. Lines je bljeskao

izmjenino u zelenosmeoj boji uobiajenoj za zemljovid i njenim
suprotnostima, utoj i crvenoj.
- Pogledajmo ove rasjede izmeu ploa koje izazivaju vrlo snanu djelatnost
kore - nastavio je Aknar. - Ovdje, na jugozapadu, od obratnice
Unato tome, i dalje u znati: Odrak ne moe voditi nas slavno, slab je, bez
vjere, on nas samo blati!"
"Na taj sam nain ja mislio davno... U mene nema uvjerenja tvojih; u svemu za
me preivjetje glavno. 120
Tek ratovanja umijee usvojih i ko u svakom obrtu bih drugom ja savrenstvu
teim znanja svojih.
Bojim se da bih postao tek slugom probitku drugih, prihvatim li lako zanosne
prie to kolaju Jugom."
"Nije ti dobro govoriti tako, ko da ne znamo istina gdje lezi. o. Al" o tom
ve smo zborili, dakako!
Taj osjetljivi predmet ne potezi uvat li eli prijateljstvo nae! Da nee
dalje, sada se obvezi!" 130
"Rasprave takve mene esto plae... Nismo li oba iz Kar-Ingimala? U prvi nas
boj zajedno poslae...
uvali Lines smo kod Irodala, u Andoru smo samozvanca tukli, koliko smrti
sudba nam je slala!
141

pa do junog rta. To je podruje potresa i provala tekue tvari iz

unutranjosti. Ta crta rasjeda nastavlja se pod morem na jug i istok i
dodiruje krajnji jug Fandora, drugog velikog kopna. Cijela istona obala
Fandora takvo je podruje, gotovo do krajnjeg sjevera.
Ovdje je drugi veliki rasjed na koji emo obratiti vie pozornosti. Napominjem
daje ovaj raspored kopna i mora, kakav vidite ovdje, onakav da odgovara stanju
od prije sedam stoljea. To je slika kakav je Araton bio prije Soranskog
udesa.
Ovo kopno ovdje je poznato kao Soran i preveliko je da bi se nazivalo otokom.
Ovo su brojevi, u milijunima etvornih kilometara: jedva preko dvije stotine
za cijeli Araton, kopno od toga uzima, da vidimo... sto osam milijuna
etvornih kilometara, od toga Fandor ima pedeset osam, vei je od Azije i
Europe zajedno; Lines ima etrdeset dva i neto je manji od Azije, a Soran
est, stoje dvije treine australskog kopna.
Vrlo djelatna rasjedna crta prolazi istonom obalom Sorana i preko otoka u
Junom soranskom velikom moru - ovuda - vee se na rasjed uz istonu obalu
Fandora. Veina ovih otoka izdigla se s morskog dna uslijed vrlo jake
djelatnosti kore. Vrlo su zanimljiva zapaanja istraivaa iz Ononove skupine.
Oni su pronali mjesta na kojima more kljua i isputa plinove. Tamo se novi
otoci raaju iz dana u dan. Onon je, znai, svega ovoga bio svjestan i
izvijestio je Upravu. Dogaaje koji su uslijedili, a to je dozvola za pokusno
naselje, mogu objasniti jedino drugaijim vremenom. Nitko danas ne bi dopustio
naseljavanje na takvom mjestu.
- Mislim da se u tome pretjeruje - rekao sam odrjeito. - Araton je golem.
Mjesto gdje je ustanovljeno Naselje Jedan vrlo je udaljeno od kljuala mora i
svih rasjeda. Po istim mjerilima mnoga bi podruja Zemlje trebalo smjesta
isprazniti.
- U Upravi se smatra drugaije, Urte.
- Smatram da Onon moe snositi odgovornost za neotkrivanje Fanda - nastavio
sam. - Priiti mu, meutim, da je kriv zato to nije predvidio Soranski udes
nije razumno.
- Ja u odgovoriti Urtu - okrenuo se k meni Deis Dodon. - Nemojmo brkati
Zemlju s novim svjetovima. Na Zemlji, kraj rasjeda i egara ljudi ive
tisuljeima. Nitko ih ne moe odande iseliti, jer je njihovo prirodno pravo
da ive na zemlji svojih praotaca. U novim svjetovima mi - naglasio je rije
mi i zaokruio kaiprstom po sobi - iz Uprave dovodimo ljude
142
izmogjtmm
potpuno
iznova.
- Nikad set? mi
Dolazt &.". drniGm&t nikad ic

tamo gdje oni nikada prije nisu bili. Kakvo je nae pravo da ljude, koji se
potpuno oslanjaju na nas i koji su podnijeli goleme rtve da bi sve otpoeli
iznova, dovodimo u opasnost? Tko nam daje to pravo, Urte?
- Neke se stvari jednostavno dogaaju - pokuao sam biti razloan. - Nikad
nee biti savrene zatite. Svemirski letovi su opasni, pa ipak mi prevozimo
tisue i tisue ljudi po Zvjezdanom sustavu.
Svjetonazori svi su ti podmukli; o tom u prestat govoriti stoga, pa makar
sada mi sasvim umukli." 140
"Ljutnji govora ti oprosti moga! Pogledaj tko je onaj jaka stasa, k vatri ga
prate druga lica mnoga!"
"Jo e ga uti kakva je tek glasa za popunu tog to ti oi vide;
alarimljanin, ponos svog benasa:
Zil Vastas-Gator, a kome zavide, jer kako juer reeno je meni, sredina njemu
bojinice ide! 150
Oni to kanda tek su mu u sjeni takoer jesu momad odabrana: dilman Aranin,
borac je uveni!
A to se tie naih Marmarana: Tartaanina vidi Otostona, ono je Galkar,
stara kost odana!
Dolazi sada, tako mi Ordona, drni Gardor-Gi, junak Irilina, nikad taj nije
traio zaklona!"
"S njim sam gonio bojnike Orina! Poznajem onog, limuna Parkata, Arula sina
znana je silina! 160
143

- Mnoge su se stvari promijenile otkako si posljednji put bio u dodiru s

Odjelom potpore naseljavanju - javila se sada i Orona Degrasi. -Svi bi ti tamo
rekli drugaije. Svaki ovjek zna to je svemirski let i dragovoljno mu se
izlae. On, meutim, ima pravo biti siguran na tlu koje je izabrao za svoj
dom. Ili mu Galaktika uprava unaprijed treba objasniti okolnosti.
Nije bilo svrhovito nastaviti. Kao stoje rekla Klea, svi su oni unaprijed
usuglasili svoje stavove. Protekla stoljea su bila dovoljna da se sve razlike
u stavovima izmeu ljudi u Upravi izglade. Moguim je da ova utokljunka,
Orona Degrasi, nije o svemu tome temeljito ni razmislila. Ona moe biti
strunjak za ivi svijet Aratona, ali je svoje stavove pokupila od svojih
pretpostavljenih. Lako je povjerovati u ono to ti kau kada sam nema
iskustva iz stvarnog ivota. Moglo bi se dogoditi da se ovaj skup pretvori u
optueniku klupu za Onona i Kinela.
- O naim emo sudovima kasnije - blago se umijeao Gez Aknar. - Nastavio bih
izlaganje koje nas dalje vodi na opis Soranskog udesa.
to se, dakle, dogodilo za Udesa? O tome imamo mnogo prikupljenih podataka.
Naili smo ak na tragove da se slian udes dogodio u najmanju ruku jo jednom
u prolosti, tisuu osamsto godina prije So-ranskoga. Ovdje, u Junom
soranskom velikom moru.
U uobiajenim prilikama pritisci iz unutranjosti nalaze oduka u manje ili
vie silovitim provalama rastaljene tvari kroz putove najmanjeg otpora. Nekad
je, meutim, kora takvih svojstava da se dugo opire ovakvim probojima.
Pritisak se gomila sve do trenutka kada se sve dogaa u vrlo kratkom vremenu i
vrlo silovito. Cijela podruja kopna i mora lete tada u zrak uz pogubne
posljedice o kojima e jo biti rijei.
Pogledajmo kako se promijenio izgled soranskog kopna nakon Udesa. Naranasti
obrisi kopna su oni nakon njega, stari plavkasti se jo vide radi usporedbe...
Dobro, ovdje je to slabo zamjetno, ali to je zbog mjerila. Ovo je ipak prikaz
cijele ophodnice. Uveajmo prikaz sa sreditem u Soranu za... da vidimo...
dvadeset puta.
Umjesto kruglje Aratona u prostoru pred nama se uobliio njen tanki odsjeak,
jo primjetno sveden prema rubovima, na ijoj je zaobljenoj plohi uveani
Soran s naranastim i plavkastim obrisima kopna. uo sam ak prigueno "uh" sa
strane Orone Degrasi, znak da i ona vidi ovaj prikaz prvi put. Promjene su
bile dojmljive. S obzirom na mjerilo
144
u. V
~"5ftf
Ara ton - Knjiga trea
rekao bih daje izmeu sto i sto pedeset tisua etvornih kilometara kopna
jednostavno nestalo.
- Vidimo daje unitenje zahvatilo sredinji Soran u njegovu istonom dijelu i
jednostavno zbrisalo stotine i stotine kilometara kopna. Unitenje takovih
razmjera uslijed prirodnih sila nije nikad
A ona druga pojava bahata iz Alarima takoer nam stie: Orad Irkolver,
protivnik inkata.
Moe li plemi spustiti se nie bolje od sebe no kad rastjerava? Poimo k
njima, Irman oni, blize..."
"Otarka vidim, vida mi varava, preivio je na granici, dakle, sedam godina,
vojniina prava! 170
Kol "ko neljudi ruke su mu smakle u ravnicama donjeg Irodala; sve junaine, te
to su zatakle
dilmana znake, nisu vidjel" kala tol"ko da ne bi sad priznale prednost Iru
Otarku, ilbu Galigala!"
"Ja u mu rado priznati svu vrijednost; to to si reko, dapae i vie: misli
mu nisu izgubile ednost; 180
za jedinstveni Lines on jo die, dok neki drugi, na zapadu hoe da ve se
povijest neka nova pie!
Prolost je, ipak, samo gnjilo voe, a budunost je ono to sazrijeva; iz
njenih klica treba izbit zloe!
145

zabiljeeno u svoj povijesti i svim naseljenim svjetovima. Danas je Soran

prepolovljen i na mjestu jednog velikog kopna sada su dva, odijeljena ovim
moreuzom. Neto bih ipak dodao. Nakon rasprsnua slijedili su siloviti
potresi, pucanja kore na novim mjestima i provale mora u kopno, pa ne znai da
je sve kopno koje nedostaje otilo u zrak. Raunamo da su se prirodne sile
primirile tek nakon pune dvije aratonske godine.
to je u to vrijeme bilo s ljudskom zajednicom na Aratonu? Kinel ju je
napustio dvije tisue sedamsto dvadeset prve. To je proraunata godina na
Zemlji u tom trenutku. Soranski udes se zbio trideset devet godina kasnije,
dvije tisue sedamsto ezdesete, ili dvadeset devet ara-tonskih godina nakon
njegova odlaska. Da je Kinel postavio uvjet od dvadeset mjesnih godina kao
krajnji rok za povlaenje s Aratona, danas bi se moglo rei da je ovjeanstvo
za dlaku izbjeglo Udesu. Sva je vjerojatnost da ne bismo ni bili svjesni punog
opsega opasnosti. Tvarne podloge za takvu odluku je bilo.
Kakve su bile posljedice Udesa za ljudsku zajednicu u Gradu sunca? O tome
imamo ovo izvjee za Galaktiku veliku mreu koje je poslano nedugo nakon
Udesa.
Novi, vrlo neobini prizor se uobliio preda mnom, potirui stari prikaz, pa i
nazonost ostalih u dvorani. Vidio sam samo stranje rubove Oronina i Nolova
stola. Sav ostali prostor zauzimao je troproteni prikaz dvoje ljudi u
razgovoru. Oni su bili negdje na otvorenom, inilo se usred zimske noi, ili
sumraka. U pozadini sam razabrao nekakve ruevine i strojeve koji su radili na
raiavanju. A onda je Gez Aknar pokrenuo sliku i ukljuio zvuk.
Reski huk vjetra ispunio je prostor dvorane za sastanke Galaktike uprave na
Hatornu. To je huanje jaalo i slabilo, budilo se na mahove, mlatei prizorom
i odnosei sve to se moglo pokrenuti. Ljudi u prednjoj ravnini su se zanosili
i povremeno borili da bi ostali na nogama. Jedan od dvojice, ena srednjih
godina, obuena da su joj se vidjeli samo dijelovi lica, sada je progovorila:
- Javljamo se s Aratona, iz grada koji nosi ve neprimjereno ime Grad sunca.
Ovo je ve dvanaesti dan besprimjernog divljanja prirodnih sila. Razgovaram s
Bradom Silikom, ovjekom koji se nalazi na elu kriznog vijea, a koje je
ustanovljeno ve prvi dan po promjeni podneblja. Kakvo je trenutno stanje,
Brade?
P idu
Pnmmz
Ve
146
Ara ton - Knjiga trea
- Poraavajue. Ovo je propast. Nema pravih rijei koje bi opisale sve ovo to
se ve dvanaesti dan dogaa pred naim oima. Grad je najveim dijelom sruen.
Otkako su otpoeli potresi, nema dana da se tlo ne trese, ponekad pedesetak
puta dnevno. Na samo dva kilometra odavde, jo uvijek u gradskom podruju, tlo
se rascijepilo i jednom
U Mlinu ta se zapodijeva; dini se Odrak skanjiva o tome kazati to to samo se
podmnijeva
da rei ingar jasno e svakome u ravnovjesje Carstva to se paa, umjesto da
se prijetnje takve slome! 190
Nije se mogla nesrea na jaa no kad je zvijezda Rastanova pala; kaem, pa
neka vrat mi uti maa!
Svijet bi Rastanu morao re hvala da poruio pola je Tartasa i spasio nas
Odrakovih zala!"
"Pst! Arot ani! Znaj, nema ti spasa itko li uje u mraku te sada!" Produi
Irtor jedva ujna glasa: 200
"Te glasine to stiu sa zapada, o prevratnitvu to hara benasom, samo toliko
donose nam jada
koliko slabi vladaju Tartasom; ti koji mirom lanim se zanose mogu to rijeit
malo jaim glasom...
Ve se i takve glasine pronose Alarimljane da ingar kupuje daju im mjesta
koja ast donose! 210
147

stranom propalo za dvanaest do petnaest metara, pa je visoka hrid odijelila

dijelove grada. Tlo se treslo i prije pola sata. Procjepi i pukotine su
posvuda pa nije sigurno kretati se tlom. Mi se trudimo shvatiti razmjere
Udesa. Procjenjujemo daje oko dvije treine stanovnika Naselja Jedan stradalo.
- to poduzimate oko spaavanja zatrpanih?
- Tu ne moemo uiniti mnogo. Izgubili smo dosta spasilaca i strojeva kojima
smo htjeli doprijeti do unesreenih. Naa letala su stalno nad gradom i
primimo li dojavu o nekom ivom, ili ga sami otkrijemo, izvlaimo ga iz
ruevina. Postupnog pretraivanja, ponavljam, nema. Mi ovdje ne brojimo
poginule. Da, to je istina: mi brojimo ive!
- to oekujete od Galaktike i Galaktike uprave?
- Da nas izvue s Aratona! Ako bude imala koga izvui. Ove vijesti e se uti
i vidjeti na Kani-Dva za sedam godina, prvi brodovi kojima se moemo nadati
mogu biti ovdje tek za petnaest ili esnaest. To je u ovom trenutku za nas
neizvjesna budunost koju moda nitko nee doivjeti. Ponavljam: ovo je
potpuni slom. Ovo je propast Aratona!
- to je s vaim brodovima? Oni, znamo, nisu dostatni za izvlaenje sveukupnog
stanovnitva, ali mogu najugroenije prevesti do Krajnika.
- Krajnik je svemirska postaja preko koje imamo pristup Mrei i preko koje
ide i ovo izvjee. Tamo bismo za nudu mogli smjestiti i sto ljudi. Prvo: to
je malo, nas je ovdje bilo jedanaest tisua prije ovoga. Drugo: naa uzletita
su sruena i za sada nita to moe povesti vie od nekoliko ljudi ne moe
napustiti Araton. Tree: na Krajniku nema zaliha za dugotrajni boravak, pa bi
on mogao biti tek privremeni uzmak pred nepogodom. Mi emo, mogue je, jednog
dana moi popraviti naa uzletita, ali je sada taj dan u neodreenoj
budunosti. Jo neto. Krajnik na povrini Aratona, onaj iznad grada koji se
sada ne vidi, a smjeten je na vrhu planine, potpuno je uniten. Ovi prilozi
idu preko priuvnog puta kojeg jo uvijek odravamo. Tako e i ostati dok god
budemo imali energije.
- Je li netko pokuao nai uzrok ovim poremeajima?
- Tu nema osobitih tajni. Mi smo znali da su potresi esta pojava u dijelovima
Aratona. Okolina Naselja Jedan se ve tresla. Zato je na grad graen tako da
tome moe odoljeti. Ali ne ovome... Trudili smo se odrediti priblinu toku
odakle je sve zapoelo. Nismo otkrili jedno arite, ve vie njih. Zakljuili
smo da se radi o sveopoj nesrei koja
se osjetr. na zapac robotske - : njima?
poelj* kada/h Moiem
Sbudm*
Ovjena
raspad
Irilinjar danjih.
uprtio r. P
pa ako Odr toliko k da bistru, ^
"to tok
uz nedoraiim
drugi su
148

se osjetila na cijeloj ophodnici, ali je okinuta iz jednog sredita. Ono je na

zapadu, izvan Linesa, vjerujemo u Soranu ili okolnom moru. Nae robotske
letjelice dojavljuju o stranim promjenama u tim dijelovima.
- to je s Naseljem Tri na soranskom kopnu? Imamo li vijesti o njima?
Da Vastas-Gator, i to se ve uje, sredinu dri u sutranjem boju samo zato
jer ingar ga daruje
poeljnim mjestom u borbenom stroju kada pobjeda izvjesnom se dri. Moemo 1"
tako nadat se spokoju ?
S budunou sad naom ingar tri... Ovjenan vrati 1" u Tartas se slavom,
raspad e moda biti jo i bri:
Irilinjani tvrdit e s pravom da njihova je zasluga najvea, pa predvidjet
ak, s posebnom u stravom, 220
ustupke nove, koji bez umijea, olako dani, pridonose padu tog dravnitva to
gaje na plea
uprtio taj, koji tome jadu pristaje tol "ko kol "ko i ma loncu, a argaru nam
Tartas uva mladu,
pa ako Odrak i padne na koncu, toliko loeg se sluilo toga da bismo mogli
nadat se osloncu..." 230
"to tog se tie, uj miljenja moga: uz nedoraslu lolu Alidad drugi su ljudi
i birat od dvoga
149
- Ne, oni se ne javljaju. Ali gledajui to nam dojavljuju nae letjelice, tu
nema nikakve sumnje. Naselje Tri zbrisano je s lica Aratona. Tamo je ivjelo
oko tri stotine ljudi, ono je uglavnom opustjelo nakon posljednje dvije seobe.
- to je s ostalim naseljima na Aratonu?
- Iz Stjenjaka smo povukli sve ljude u Naselje Dva. Proizvodnja ogoma je
prestala. U Naselju Dva bilo je manje razaranja. Tamo nije bilo ni priblino
ovako razornih potresa, ali i oni pate od ostalih popratnih pojava. Njih je
neto vie od etiristo. Zabranili smo im dolaziti ovamo. Razmatramo, dapae,
premjetanje naih graana k njima.
- to su u ovom trenutku najvee prijetnje stanovnicima Aratona?
- One su bezbrojne. Neke ubijaju odmah, neke na dugu stazu. Prvo, nema znakova
smirivanja aratonske kore. I nas dvoje smo izloeni, sada i ovdje. Ruilaki
potresi ne jenjavaju.
- Nedostaju li vam zalihe, hrana i lijekovi?
- Ne, to u ovom trenutku nije potekoa. Imamo velike priuve i, mada ove
godine nee biti etve, s bitno smanjenim stanovnitvom zalihe sauvane hrane
dostajat e za dvije godine. S lijekovima je jo i bolje. Ako se neto ne
promijeni, a sve se mijenja iz sata u sat.
- to su, onda, druge opasnosti?
- Najizraenija je u ovom trenutku energija. Taj se sustav potpuno raspao.
Obnovljivi izvori su neupotrebljivi, osim vjetra, i tu se jako trudimo, mada
samo vjetrom nikada neemo ponovo pokrenuti nae drutvo. Povratka na ono to
smo imali naprosto nema.
- to je s energanama koje su koristile toplinsku energiju unutranjosti
Aratona ili jezgrena djelovanja?
- Najveim su dijelom unitene. Sva e snaga naih strojeva presahnuti za
najvie godinu dana. Ako se priroda i smiri, na e se ivot svesti na puko
preivljavanje dok po nas ne dou brodovi s Kane-Dva. Nisam tu spomenuo
potrebu odravanja ureaja. Mogunosti odravanja svih ureaja i energetskih
postrojenja su zbog opeg stanja bitno smanjene. Kvarovi e dovriti ono to
je udes otpoeo. A to je istom vrh ledena brijega...
- Zar ima i gorih stvari od onih to smo upravo uli?
- Htio bih biti jasan. Pred Zvjezdanim sustavom ne krijem istinu. Moji
sugraani, a i svi ostali na Aratonu, vie ne mogu hvatati Veliku mreu.
Unitenjem Krajnika na ophodnici to je onemogueno. Za njih
150
zbrn. jed*
die rano

smo poeli uljepavati vijesti. Ne mnogo, jer su svi svjesni onoga to se

zbiva, ali toliko da im ulijemo nadu u nekakvu budunost. Zakljuili smo u
Vijeu da je to nuno. Evo, dakle, kako stvari stvarno stoje. Ovo je dugorono
predvianje...
Prvo, podneblje. Ono je promijenjeno, ne zauvijek, ali e se posljedice
osjeati sljedeih pet godina. Moda i vie. Mi naim ljudima govorimo da e
se tlo smiriti za deset ili petnaest dana i to je vjerojatno. Nai strunjaci
iskljuuju mogunosti novih tekih udara. Ovo se crno nebo nee razii za
etvrt godine, a moda e mu trebati i due od toga. Na se grad zvao Grad
sunca i imao je ugodno podneblje tijekom cijele godine. Nama sad nedostaje
tople odjee, jer je graani uglavnom nisu imali. U ovom je trenutku trinaest
sati prije podne, a to je sredina dana,
nije mi teko; povjerit u ti sad da mnogi ele do smjene da doe dok nas u
tezi ne gurne ingarjad.
Jo, Irman ani, dok ne dou voe, ne misli daje tlapnja to ti kaem: ne elim
ova prilika da proe! 240
Po ovom boju ja rtvu prilazem: Odraka glavu domovini dajem!" Pod njima,
ravno, na brdu sve blaem,
dok se mrailo nad cijelim tim krajem, nove se sjene prema vatri kreu,
otkrivaju se, ipak, njenim sjajem.
Promuklo Irtor, slutei nesreu, oslovi druga: "Te misli sad zatri. Samo se na
nas jo eka u vijeu...
Ingarje Odrak ve priao vatri!" 250
(Orad Gul-Gartar iz Kul-Kinela: "Boj na Valvali", drugo pjevanje: "Otama")
151

a mi imamo mrklu no. Mrkla no i krajnja zima, to emo imati sljedeih etvrt
ili pola godine, a to je najmanje devedeset dana. Ova je etva propala, a
sljedea je vrlo neizvjesna. Mi to moemo preivjeti, jer imamo sigurne zalihe
hrane, ali to potom... Bez energije... Oni koji dou s Kane-Dva, nai e
ovdje priprostu zemljoradniku zajednicu koja e se oslanjati na tjelesnu
snagu i snagu ivotinja. Vezu s Galaktikom izgubit emo prije nego to ova
godina proe. Za takvo to jednostavno nee biti energije.
- To su stravine mogunosti...
- Nisam jo rekao sve. Mi u Vijeu svjesni smo i drugih posljedica ovakvog
rasula. Ljudi nee mirno prihvatiti ovakav slijed dogaaja. Netko mora biti
kriv, svjetina eli da netko odgovara za ovo zlo. Bit e nemira, ustrojstvo
upravljanja zajednicom se moe sruiti. Ve smo svjedoci prosvjeda upuenih
onima koji su prije manje od trideset godina najglasnije zagovarali ostanak.
Sada je svima u pameti da su trebali napustiti Araton. Imamo i odreena
predvianja koja se jo uvijek doimaju odvie matovitima, ali...
- Bojim se da na Aratonu vie nita nije odvie matovito.
- Pribojavamo se pada ljudi u priprostost i potpunog gubljenja uljudbenih
kakvoa. Mogue su, primjerice, nove vjere i netrpeljivosti, novi voe s
kojekakvim osebujnim objanjenjima i nakanama.
- Nadam se, Brade, da e pomo s Kane-Dva prispjeti prije nego to se neto
zaista loe dogodi.
- Nada je sve to nam preostaje. Gotovo doslovno.
Klik proizveden malim pomakom Gezova prsta ukoio je prizor i u trenu dokinuo
huk vjetra. U sljedeem je trenutku pred nama opet bio Araton, plavozelen i
miran, suprotnost prijanjem mraku i bjesnilu prirodnih sila. Upravo sam vidio
poetak propasti ljudske zajednice na Aratonu, neto emu sam i sam pridonio.
Bilo je to dojmljivo i naleglo se na teret koji sam ve nosio na dui.
Mrtva tiina vladala je dvoranom. Konano je Gez Aknar progovorio:
- Nismo ovdje namjerno prikazali prizore mrtvih i ranjenih, prizore
izbezumljene djece, razruenih domova i uplakanih lica. uli smo ralambu
dogaaja od strane trijezna i smirena ovjeka koji je vodio Araton u to
vrijeme. On je uglavnom dobro predvidio budui slijed dogaaja.
na tl
sitnih esaal
ono nije
vrijeme potr
koje su
krajnjem
vih
Celzije%e
stupnjeva
dali su
nom
vrijeme
petnaest
na velikim
Opfe vratila, a svoje ne t razloit s ;
Osuo
-Tr" ranu. tntl glasom, a "r
- Njtok- nm, On je upravo pnnfl
Dobro sav* grasi. Oni m m do svojih soAo Jamakana je rt! da se zaista Norom
152

uli smo da je oko jedanaest tisua ljudi ivjelo na Aratonu prije Udesa.
Raunamo da ih je manje od tri tisue preivjelo Udes.
O onome to je slijedilo znamo iz izvjea pristiglih preko Kane--Dva, nakon
to su spasitelji stigli i pokupili one koje su mogli pokupiti. Golema
koliina tvari dignuta je u ozraje Aratona i postavila se izmeu sunca i tla.
Raznesen ophodninim vjetrovima, ovaj je oblak dopro do najudaljenijih kutaka
Aratona, ali se isto tako i tanjio i postupno padao na tlo. Nakon dvadeset
dana potpunog mraka, moglo se kroz sloj pepela, sitnih estica i dima
nazrijeti sunce Aru, ali je prolo jo etrdeset dok ono nije poelo bacati
sjene po opustjelu tlu. Biljni je svijet za dugo vrijeme potpuno zamro, a
mnoge su ivotinjske vrste izumrle. Hladnoe koje su zavladale nikad nisu
zabiljeene na tim irinama i priliile su krajnjem sjeveru Linesa i Fandora.
Prosjean stupanj zagrijanosti u prvih devedeset dana nakon Udesa pao je za
dvadeset pet stupnjeva stare Celzijeve ljestvice, a nakon godine dana je jo
uvijek bio za vie od pet stupnjeva ispod uobiajenih. Crne i sive kie, te
crni i sivi snjegovi padali su cijele godine, ak i oko Naselja Dva na istoku.
Tlo se s vremenom smirilo. Nakon godine dana jo je bilo etiri puta vie
potresa no u vrijeme prije Udesa, ali su najgori poremeaji tla prestali ve
nakon petnaest dana. Nakon toga nije vie bilo pucanja tla ili njegova
klizanja na velikim povrinama.
Openito moemo uzeti da se dvije godine nakon Udesa ravnotea vratila, a
priroda zacijelila svoje rane. Ljudska zajednica na Aratonu svoje rane nikad
vie nije zacijelila. O tome to se s njom dogodilo obrazloit u potanko
nakon odmora.
Ostao sam sjediti i kada su drugi oko mene ve ustali.
- Trenutak - pozvao je Gez Aknar one koji su kanili napustiti dvoranu. inilo
se da je primio poziv. Izmijenio je nekoliko rijei tihim glasom, a onda se
obratio nama.
- Nazvao nas je Nor Uban, prvi dopredsjednik Galaktike uprave. On je upravo
prispio na Hatorn i eli nam se obratiti.
Dobro sam zapazio lica Deisa Dodona, Nola Tamuta i Orone De-grasi. Oni su se
bez krzmanja, s nekim zadovoljstvom, rekao bih, vratili do svojih stolova i
napeto ekali da se njihov pretpostavljeni javi. Parit Jamakana je uinio to
preko volje, rekao bih ak da se i dvoumio da li da se zaista i vrati. Zakleo
bih se da Parit nije bio u dobrim odnosima s Norom Ubanom.
153

Uskoro se pred nama, umjesto Aratona, ukazao jedan od upravitelja Galaktike

uprave, ovjek ukoena dranja i visoko podignute glave u svojim ranim
pedesetim godinama, po zemaljskom raunanju. Bio je u svojoj najboljoj
sveanoj odori, sa svim priznanjima i odlikovanjima zataknutima na lijevoj
strani prsiju. Crna kosa nad visokim i irokim elom i izraene crne obrve
uokvirivale su strogo lice smee puti. Nisam mnogo doznao gledajui u njegovo
lice pa nisam mogao ni dokuiti je li zavrio obuku na Magatu-Pet ili ne.
Zaokruio je pogledom po skupu, to mi je doznailo da nas vidi upriliene oko
sebe, vjerni prijenos naeg rasporeda ovdje u njegov prostor.
- Lijepo je vidjeti toliko vrsnih aratonista na okupu - rekao je uz smijeak
koji mu je otkrio bijele zube i na trenutak svukao ukoenost i mranu
ozbiljnost s lica. - Rado bih vam se prikljuio, ali niti vladam u tanine tim
predmetom, niti mi drugi poslovi to doputaju. Danas u ovom dijelu Galaktike
imamo sedamnaest naseljenih svjetova. Cijenimo da ih je ukupno oko pedeset, od
toga ih je tono etrdeset dva s razinom samostalnosti. To je velianstvena
brojka. Svi oni imaju svoje tenje, razvojne tekoe i dvojbe. Neke od
njihovih dvojbi vane su i drugim svjetovima. Skupljamo takva iskustva. Nikad,
meutim, izuzmem li Zemlju, nije jedan svijet bio toliko vaan za Galaktiku
kao to je to Ara--Dva. Ona je svima nama teak zalogaj u grlu koji, naalost,
ne moemo ispljunuti, a jo ga nismo uspjeli ni progutati.
To, gospodo i suradnici, traje ve stotinama i stotinama godina. Va je
zadatak progledati do kraja te mutne vode i omoguiti ovjeanstvu najzad
kazati: opasnosti naseljavanja svjetova su ove i ove, ove su oite i
predvidive, ove druge mogu se javiti kao posljedice ovih prvih. Na temelju
vae ralambe, a stvari moemo ralaniti tek nakon to smo ih u cjelini
sagledali, ustanovit emo nova mjerila za naseljavanje. Ona koja e u obzir
uzeti i strane oblike ivota i buntovne naseljenike i ostalo. Evo, oduio sam,
a kanio sam vas samo pozdraviti... Zdravo, Nole, tebe nisam ve dugo vidio. Tu
je i Parit. Mi smo se dogovorili, Parite, zar ne? Urt Darn, zar ne? Mi se jo
nismo sreli... Nemam sad vremena, a i vi ste u poslu... Kada zavrite,
meutim... Za etiri sata u i ja biti slobodniji. Doi u moj ured, Urte, u
est.
Zaustio sam primijetiti kako u to vrijeme nisam slobodan, ali je on
jednostavno klimnuo glavom i iskljuio se. Ostao sam buljiti u lebdeu
154

kruglju, osjeajui da mi se nezadovoljstvo skuplja u ustima. Ne, nisam kanio

propustiti posjet Klei zbog nekakva inovnika Uprave, ma na kakvom se poloaju
on nalazio.
- Ni ti ne voli Nora Ubana, zar ne? - uo sam dok sam ustajao. Parit Jamakana
mi je priao. On je leta i zna promatrati ljude.
- Volio bih da me je pitao jesam li slobodan vidjeti se s njim -odvratio sam.
- On misli da ti je udijelio ast davi ti dio svoga vremena.
- Ja sam leta kao i ti. Zna to mislim o tome.
- Upravo se o tome radi. Ja vie nisam leta... nakon to sam se vidio s
njim.
- to hoe rei, Onone?
- Najprije u ti predoiti tko je uistinu Nor Uban. Neka te ne zavara njegov
naslov prvog dopredsjednika Uprave. Zbog razuenosti Galaktike i njenih
razmjera, Uprava nikad nije imala predsjednika, taj poloaj ne postoji. To ti
je, svakako, poznato. Zna i da Zemlja nije u sreditu Galaktike i da je u
njenoj blizini malo naseljenih svjetova. Ipak, zbog povijesnih razloga, prvi
ovjek Uprave na Zemlji je njen prvi dopredsjednik. On je ovdje, znai,
glavni.
- Sve mi je to poznato.
- Ovo ti nije poznato. Nor Uban je odluio istjerati stvari na istac i
primjerno kazniti sve one koji su upleteni u sluaj Araton. Meni je zabranio
letjeti i ja sam ve osmu godinu stanovnik Zemlje. Otada ekam tvoj dolazak.
-Ti misli da i ja...
- Urte... zato misli da si pozvan na Zemlju? Zar zato da bi izvijestio i
raspravljao o Zaru-Jedan? Jesi li ikada dolazio na Zemlju da bi izvijestio o
bilo emu? Uprava na Zemlji je odluna rijeiti pitanje Aratona. Oni su prije
skoro sto godina izraunali da e se nai putevi, tvoj i moj, moi ovdje
sastati. Nor Uban je to doekao i priliku nee propustiti.
- Misli li da e i meni zabraniti letjeti?
- Onona je ve kaznio. Sad e i Kinela.
155
Osmo poglavlje S Otagom
Od svih linitskih gradova dobro se zna koji je najvei, a malo je dvojbi i oko
toga koji je najljepi. Oba ova naslova zaslueno pripadaju Kul-Kinelu,
sreditu Aranima, a po mnogo emu i jezgri ukupne linitske uljudbe.
Aranimje kasno naseljen zbog poznatog neckanja alarimskih inga-ra, tijekom
veeg dijela prvog i poetka drugog stoljea, da ljudima dopuste povratak
preko Segetoleheta u zemlju praotaca. Prvi inolsili su hodoastili u Aranim
jo trideset pete godine Drugog razdoblja, a ingar Adar Irkol-Garsit dopustio
je to devedeset este godine. Tek sto dvadeset tree godine D. R. Aranim je
otvoren naseljavanju, a dvadeset godina kasnije udareni su temelji stalnom
naselju nadomak sjevernih obronaka Segetoleheta: Kul-Kinelu. Bio je to grad
jako daleko od svih naseljenih krajeva ondanjeg svijeta, ali blizu mjestu
koje je Irolgar ve zaposjeo: Urgul-Olgiju.
156

Unato mraku i nepoznatoj okolini, nismo naruili tiinu rane noi. Nijedan se
kamen nije skotrljao pod naim nogama, niti se itko od nas poskliznuo dok smo
se sputali i pritom se morali pomagati i rukama. Mrak je bio posvemanji, a
zvijezde ga nisu mogle razblaiti.
Tlo, koje se iz visine doimalo ravnim, bilo je puno vrtaa, divljeg grmlja i
vododerina pa nismo mogli napredovati brzo. Najpree nam je bilo udaljiti se
od zida, a tek potom traiti nain da zaobiemo istureni istoni dio Urgul-
Olgija i uputimo se prema sjeveru i Irkturu, cesti to vodi do Kul-Kinela.
Ogledao sam se netom smo se spustili u ravnicu. Odavde se Irolga-rov grad
vidio kao mraan zid koji potire zvijezde uz obzor. Ipak, ne sasvim mraan,
jer su na njemu gorjele straarske vatre. Ugledao sam dvije velike vatre
visoko na krunitu zidina, jednu desno, a drugu lijevo od nas. Je li to bila
uobiajena i svakodnevna pojava ili je budnost u Urgul-Olgiju pojaana nakon
izvjea o naem bijegu?
Namjernik koji danas dolazi Irkturom od Urgul-Olgija zapazit e da se Kul-
Kinel mudro smjestio uz strminu poveeg brda, nalik na ratnika koji uva svoja
lea, te da je u svoje okrilje prigrlio plahu rijeku kako ne bi nikad ostao
bez vode. Irktur, koji na tom mjestu vodi ravno na istok, dolazi nadomak
njegovih zidova, a onda zaokree na jugoistok i uz divlje vode Zelene rijeke
polako se ponovo ispravlja u smjeru istoka prema dalekom Telenu.
Namjerniku s Irktura Kul-Kinel dobrim dijelom ostaje skriven pa nije dojmljiv
unato palaama Koruna i Arasita, unato vodopadu kojim se Termal, Zelena
rijeka, rui niz brdo iza grada, iako se snaga njegovih zidova moe usporediti
samo s onom Adada, velikog zida on-dolskog. Tek ako takav bude imao prilike
vidjeti Kul-Kinel iz zraka, kao to sam gaja imao prilike vidjeti s lea zifa,
veliki aranimski grad e se ukazati u punoj veliini i raskoi.
Samo iz ptijih visina mogue je zamijetiti da je brdo, na koje se Kul-Kinel
dijelom naslonio, dio vijenca uzvienja oko krunog otvora kroz koji je nekad
rastaljena unutranjost Aratona kuljala van. Ostaci ovog vijenca oko davno
ugasle egare najnii su i vanjskom stranom najblae nagnuti s juga, upravo
tamo gdje je danas grad, a ine prirodno ozie kojim je on zatien sa
sjevera, istoka i zapada.
157

to li e, uistinu, pomisliti Irolgar i to e poduzeti kada otkrije da smo

pobjegli? Da li bih ja na njegovu mjestu pretpostavio daje mogue pobjei, ne
samo iz prostorja u kojem nas je zatoio, ve i iz cijelog Urgul--Olgija? No
on zna koga je zatvorio i nee zaboraviti nijednu mjeru opreza. Da je doista
besmrtan, sjetio bi se da je i Gad Orkos netragom nestao, pa bi povezao ta dva
nestanka. Nisam dvojio daje danas drugi ovjek pod crnom obrazinom i da
najvjerojatnije nita ne zna o Orkosovu umaknuu. Oito je da irolgari nisu
osobito rabili knjinicu u Olgartasu i da e se mnogo njih novih zarediti
prije no otkriju skroviti prolaz. Povjerovao sam da ni onaj od njih kojemu je
pobjegao Orkos nije stigao istraivati kako je on to uinio te da o tome nije
dospio govoriti svome nasljedniku.
Crna sjena iza nas pokrivala je sve manji dio neba kako smo se od nje
odmicali. Jednako se i vei dio zida otkrivao naim pogledima kad bismo se
osvrnuli. Gore, na njegovu krunitu, gorjela je vatra do vatre, nije bilo
dijela zida koji nije bio obasjan. To mi je govorilo dovoljno.
- On zna da smo pobjegli, Dir ani!
Zna. Tim gore po nas, iako smo s time raunali. Najslabija nam je strana spora
pokretljivost. Ujutro emo biti jo uvijek blizu Urgul--Olgija, pa makar
hodali cijelu no. Bude li uvar Tajne drao pod paskom okolne ceste, a to bi
i mnogo gluplji od njega uinio, bit e nam teko skrivati se u danima koji
slijede. Orkos je u slinom poloaju pobjegao u divljinu i uspio u njoj
opstati. On je pak bio sam, a svijet mu se otprije zamjerio ili, u najmanju
ruku, nije bilo zova koji bi ga vabio na drugu stranu.
Ne, neu poi Orkosovim primjerom, bez obzira na to koliko se inio
izglednijim, opet sam odluio. Nakanio sam domoi se Kul-Kinela, a to sam
mogao samo cestom prema kojoj smo, nadao sam se, bauljali u mraku.
Reu sam drao za ruku, jer je nisam elio dozivati u mraku i provjeravati
slijedi li me. Dosegli smo istureni kraj Urgul-Olgija napredujui prema
istoku, nakon poetnog udaljavanja na jug. Odavde smo jasno vidjeli red vatri
na oziu koji se protezao od zapada na istok, a onda zavijao prema sjeveru i
vraao se ponovo na zapad, slijedei zid. Cijelo ozie je plamtjelo kao da se
Urgul-Olgi zapalio.
Poveo sam Reu na sjever. Tlo je ovdje bilo prohodnije, uravnjeno i bez grmlja,
veih stijena ili vrtaa. Prosudio sam da su se tu, pod istonim dijelom
Irolgarove palae, okupljali inolsili i ostali vjernici dok im
je on _. njem, jer "t* nama i ssatt: naslagarr --C.
nagi:.
iskusno*
sjeveroistok*
jeg i kad v a
Gani
nu Arak:
velik dam .
Ode
velik dio pv* jer ga je zob" iznimno. Raz jezero staim junog ruba ca spajaju
i o tok a onda i
Sam se $*m m tamo je i
velUah t sputam jt ispod mfttr-guiolm i nikad $"
j*
158

je on govorio. Potvrda da je upravo tako dola je s naim napredovanjem, jer

smo se uskoro opet suoili s preprekama u mraku: vododerinama i stijenjem,
rupama i raslinjem, breuljcima i zidiima od naslaganog kamenja.
- Gdje je ta cesta, Dir ani? - upitala je Rea.
Nisam sumnjao da smo ili u dobrom smjeru. Osvijetljeni Urgul--Olgi mi je
stalno ukazivao na jug. On je ve bio daleko, a mi sve umorniji. Jedno je s
lea zifa zakljuiti da je neto blizu, a drugo vlastitim nogama okuavati
takav zakljuak.
Vijenac, kojeg zovu Gardad, s june je strane slabo izraen i blago nagnut,
ali je ve na sjeverozapadu gotovo okomit i teko savladiv i iskusnom penjau.
Na sjeveru je to okomita nazubljena stijena, a na sjeveroistoku se uzdie u
vrletnu goru Bok-Aksiltal koja esto nosi snijeg i kad je u Kul-Kinelu toplo.
S tla je gotovo nemogue zamijetiti daje Gardad zatvoreni kruni vijenac
uzvienja koji obrubljuje otvor u dubinu Aratona. Nije to lako ni iz
unutranjosti ovog kruga, jer je on tako velik da ne ostavlja dojam
zatvorenosti i okruenja.
Odatle, kao i iz zraka, vidljiva je jo jedna posebnost Kul-Kinela: velik dio
povrine unutar Gardada zaprema udesno jezero Egat, bistro, jer gaje
zabranjeno prljati, i mirno, jer je vjetra unutar Gardada samo iznimno. Razina
Egata je iznad rai tla izvan Gardada, a budui da je jezero stalno hranjeno
vodom iz dubine, prelijeva se preko njegova junog ruba i rui s dva slapa niz
strminu. Podno nje ova se dva rukavca spajaju i kao rijeka Termal otjeu
ravnicom, isprva na jug i jugoistok, a onda sve izravnije prema istoku.
Sam se grad najprije razvio unutar Gardada, uz obalu Egata, a tamo je i danas
najvaniji njegov dio: Morun. Tu su upravne zgrade, vie javnih zgrada s
poznatom knjinicom, Dom dvanaestorice, nekoliko velikih trgova i raskone
palae imunijeg plemstva. Do obale Egata sputeno je stubite od glatkog
crvenkastog kamena koje se nastavlja i ispod njegove povrine. Time je grad
prigrlio Egat sebi, a ljudima omoguio lak pristup njegovoj ljekovitoj vodi.
Ona je uvijek iste zagrijanosti i nikad se ne smrzava, a prie o njenoj
ljekovitosti dovele su do toga da je snalaljivi trgovci prodaju na vreve u
drugim gradovima.
159

- Odmorimo se - pozvao sam Reu nakon skoro dva zata bauljanja. Nikakvu
prednost nismo mogli stei bjesomunim tranjem. Sve je
ovisilo o tome kako emo se snai na Irkturu.
- Kad je ovako teko doi do ceste... - rekla je zadihano Rea - kako emo do
Kul-Kinela?
- Za omrklice nam je vano udaljiti se to vie od Urgul-Olgija - rekao sam. -
Kad izie Goor, poinje i promet na cestama. Vidjet emo...
Stisnula mi je ruku u mraku. Nisam se mogao aliti da Rea nema povjerenja u
mene; ono je s vremenom samo raslo, pogotovo nakon najnovijih dogaaja.
- Morat emo... - zaustila je, ali sam je prekinuo naavi svojom rukom njena
usta. Neto sam uo u daljini, a to nije moglo dolaziti iz Urgul-Olgija.
- Tiho - rekao sam i uspravio se. U mirnoj noi, gotovo bez daka vjetra,
zvukovi su se nadaleko prenosili. Ovaj sam put jasnije razabrao daleki topot,
proizveden najvjerojatnije udarom kovinske potkove o oploenu cestu. Zvuk se
bliio, a onda sam ugledao i svjetlo. Dva svjetla, u stvari, koja su jedva
mijenjala mjesto pa sam na koncu zakljuio da nam se primiu. Gledao sam prema
sjeveru i shvatio da se to netko kree Irkturom.
Povukao sam Reu u tom smjeru i ve nakon nekoliko desetaka koraka doao do
malog uzvienja s dugom padinom na drugoj strani. Nisam se htio sputati niz
nju, jer smo u nekom nepovoljnom sluaju mogli ostati na brisanom prostoru i
pod svjetlom onih to su jahali Irkturom. Radije sam ostao prikriven i
promatrao.
Svjetla su se i dalje primicala, a topot se potvrdio kao buka koju stvaraju
arani na kamenoj cesti. Ne jedan ili dva. Vie arana nam se pribliavalo.
Postajalo je sve oitije da e oni proi dosta blizu nas. Njihova smo svjetla
ve prepoznali kao buktinje, a sada su do nas doli i njihovi osi-oni glasovi
i razuzdan smijeh. Na koncu se pokazalo da se cesta protezala upravo s druge
strane breuljka uz koji smo se pritajili. Povukli smo se s vrha za nekoliko
koraka.
Iz smjera Kul-Kinela dolazilo je devet orunika u ureenom stroju. Trojica su
jahala na elu, dvojica krajnjih drala su u rukama duga koplja, slina
halafu, na ijim su vrhovima, njima neto iznad glave, bile upaljene zublje.
160
- Otih se Uzvratio mu je to bilo reeno. Ui
- Za tristo li dao tko su.
- Unitio si i
- Do Goora Glasovi omi
bio sretan sluaj! nama, a ovaj si prve ruke dozi glava. Platio bi fioU u
oima orunika pp ophodnja bila znakom
Monm je. ali je Kul-Kinei Gardad i sp, bogati trgovaki strane rijeke, a
napuen.
Posebno <* noj obali Ega:~ cina odvozu predmetom an\ esto na
vjetine i Zondor. mit mm
u.
Dotudase telji potkopmM mogu namim glava ruit u Ovaj put

m
iz
"IO
- Otih se ve ponadao nagradi... - uli smo glas jednoga s ela. Uzvratio mu
je smijeh ostalih, smijeh onih koji su se odluili smijati ma to bilo reeno.
U njemu je bilo poruge i dosta nategnutosti.
- Za tristo laa... - javio se drugi. - Prvo bih ih pobio, a onda gledao tko
su.
- Unitio si im posao. Do Goora se nee maknuti odande!
- Do Goora ili do Neura! to se mene tie...
Glasovi orunika su se izgubili s njihovim udaljavanjem. Ovo je bio sretan
sluaj! Najprije nam je ukazao na cestu. Ona je bila tu, pod nama, a ovaj
smjer nadesno vodio je put Kul-Kinela. Potom smo iz prve ruke doznali da smo
traeni i da je tristo laa bila cijena naih glava. Platio bi Holok za nas i
neusporedivo vie, ali ve je tristo laa u oima orunika predstavljalo malo
bogatstvo. Takoer, ova nam je ophodnja bila znakom daje put prema Kul-Kinelu
ist, jer nije vjerojatno
Morun je, sam za sebe, vei od Rodora, Pordora, Otela ili Zerela, ali je Kul-
Kinel rastui iziao iz prvobitnih okvira koje mu je postavio Gardad i spustio
se niz njegovu vanjsku padinu. Tu su se razvili novi bogati trgovaki krajevi
Korun i Arasit, zapadno od Termala. S druge strane rijeke, a takoer izvan
Gardada, je Zondor, neto manji i gue napuen.
Posebno osebujan i dojmljiv dio grada je Uamorun, na jugoistonoj obali Egata
i unutar Gardada, gdje je tlo strmo i stjenovito. Nekolicina odvanih i
bogatih graana podiglo je tamo palae koje su predmetom divljenja
namjernicima, jer su nainjene na ivoj stijeni, esto na takvoj strmini da se
ine ovjeenima o zidu Gardada.
I sama cesta kojom se do Hamoruna dolazi je udo graditeljske vjetine i
domiljatosti. Ona pobjeuje Gardad prokopom i izlazi nad Zondor, ali na
tolikoj visini da se ne moe spustiti do njega, ve vijuga uz vanjsku stranu
Gardada sve do mjesta gdje se Egat izlijeva u Termal. Dotuda se cesta ve
spustila dosta ispod preljevnog mjesta, pa su graditelji potkopali stijenu
Gardada kako bi zaobili slapove. Tu se putnici mogu nauziti doista
jedinstvenog prizora: iznad kamena vie njihovih glava rui se voda i pada
pokraj njih, dok oni ostaju izmeu nje i brda. Ovaj put konano zavrava u
Korunu i vee se na njegove ulice.
161

da ih je vie poslano u istom smjeru. A iz njihovih sam rijei razabrao jo

neto...
- Kakve su to budale! - rekla je sada Rea. - Na koji nain oni kane uhvatiti
nekoga u mraku kad iz takve daljine odaju svoju nazonost?
- To su oni s kojima Holok raspolae. Ali nemoj se previe veseliti. Najprije,
danju e biti tee... Potom, neznani je broj postaja pred nama, a njih e biti
teko izbjei.
- O kome su oni govorili, Dir ani?
- Sreli su nekoga na Irkturu. Ljude koji neto rade. Nou... udno.
- to emo sada?
- Krenut emo u smjeru iz kojeg su oni doli. Time smo sve dalje od njih, a
sve blie Kul-Kinelu. Moda se moemo okoristiti i nazonou tih drugih ljudi
na cesti.
- Nije li opasno pokazivati se bilo kome?
- Sve je opasno, Rea anai. Koliko, pokazat e se samo.
Po kamenom obloenoj cesti napredovali smo bre, iako je svjetlo Kinelova doma
jedva dostajalo da razaznamo tlo pod nogama. Irktur je na ovom dijelu vodio
vie put sjevera no put istoka, ali nam je za sada bio dobar svaki smjer koji
nas je udaljavao od Holoka i Urgul-Olgija. Zakljuio sam to itajui nebo i
dovijajui se, jer su mi zvijezde nad Aranimom bile uglavnom nepoznate. One
koje sam prepoznao bile su nisko, ali su morale biti na sjeveru, pa sam na
tome temeljio svoja zakljuivanja. Irolgarova se utvrda ve odavno nije
vidjela, unato svim vatrama kojima ju je okruio uvar Tajne.
Cesta je uskoro otro zavila udesno, obilazei uzvisinu koja se jedva
nasluivala spram ozvjezdanog neba. Sudio sam da se nismo udaljili ni pet
atakala od mjesta gdje smo prislukivali orunike. Na tom smo mjestu, netom
smo zaobili uzvienje, zamijetili novo svjetlo. Rea je zastala, ali sam je ja
jo jednom poveo zamku.
Pribliili smo se neopazice i razabrali nekoliko mukaraca koji su oko neega
bili zaposleni. Svjetlo brojnih lui ocrtavalo je jednoga od njih koji je
upravo zamahivao batom. Izbrojao sam trojicu mukaraca i jednu enu, zaprene
ivotinje i velike vozove za najvee terete. Shvatio sam o emu se radi.
Jedan je mukarac podigao na rub veliki i teki kota, a druga su dvojica
nastojali podii stranji kraj voza. Nisu uspjeli zadrati dovoljno dugo
osovinu u zraku da bi ovaj trei uspio uglaviti kota.
162

- Ne vrijedi - uo sam jednoga od njih. - Morat emo rastovariti voz. Ili

pozvati ene da nam pomognu.
Stisnuo sam Reinu ruku i pozvao je naprijed.
- Pomozimo ovim ljudima - rekao sam. Outio sam Reino skanji-vanje po estokom
stisku njene ruke.
Ljudi su zadihano stajali nad svojim poslom, dvojica od njih osloni vi ruke o
bokove. Trei, onaj koji je pokuao utaknuti kota na osovinu, bio je tek malo
odrasliji djeak.
- Mogu li vam pomoi? - upitao sam prilazei.
Kao i veina drugih gradova koji su rasli i irili se, i Kul-Kinel je nekoliko
puta bio opasavan zidinama, ali je uvijek razbijao te mee i razvijao se mimo
njih. Dananje njegovo ozie ide vrhom Gardada, iznad zapadnog Moruna gdje je
Gardad nizak, a potom se sputa niz vanjsku njegovu padinu i opasava Korun i
najvei dio Arasita te Zondor s druge strane Termala. Zid ovdje zavrava
naslanjanjem na gotovo okomitu hrid Gardada. Sa sjeverne i istone strane Kul-
Kinel nema izgraenih zidina; Gardad i jezero Egat neprelazna su prepreka
pljakaima i vojsci, a vrlo teak izazov poduzetnom pojedincu.
Pet gradskih vrata jedva dostaje za velik promet ljudi i roba. Irktur od
Urgul-Olgija dolazi sa zapada, a na istok i sjever vode za trgovinu jo
vanije ceste. Ona prema istoku slijedi Segetolehet i preko Irktora dosee
izvorite Jelena i sutjeske kod Azu-Adura i njima ulazi u Ozod i Ordon.
Sjeverna cesta preko Oruna silazi u sjeverni Aranim i uz rijeku Telen dosee
Aramal i grad Arol u Arkoru, pa je Kul-Kinel spojnica Juga i Sjevera, a time i
sredite svijeta.
Upravitelji Kul-Kinela i Aranima su Dvanaestorica to stoluju u Dal-Denoniju,
Domu Dvanaestorice u Morunu. Kae se da su oni brana samovolji pojedinaca koja
ponekad rastae Andor i Tartas, jer svaki od njih ima ostalu jedanaestoricu na
putu svojim, mogue vlastoljubivim ili astohlepnim, eljama. Kau da je tako
bila ustrojena vlast i u Prvom razdoblju. Uspijeva li zato Aranim bolje no
Carstva na Jugu i Sjeveru?
(Ab Atadar iz Kul-Kinela: "Grad nad gradovima", iz "Linitske zemlje i
gradovi")
163

Sva su trojica skoili kao opareni. Pri sebi nisu imali oruja, ali je jedan
od njih pograbio teki bat kojim su malo prije namjetali kota.
- Nisam prokleti orunik! - rekao sam bijesno. - Sam sam, ja i moja budua
ena. Zahvaljujui orunicima ostali smo bez arana. Ispriat u vam i ostalo,
ali mislim da imate preeg posla.
Trojica su se neodluno zagledala. Ostavio sam Reinu ruku i priao vozu.
- Pokuajmo jo jednom - rekao sam ne obazirui se na njihovu neodlunost.
ovjek koji se doimao voom ostavio je bat i priao vozu.
- Neka nam i mali pomogne - preuzeo sam vodstvo nad zbunjenom skupinom. - Ti
si vei pa uzmi kota. Potrebna je snaga da bi se on namjestio.
Posluali su me bez rijei. Digli smo stranji dio voza i mnogo ga due
zadrali u povienu poloaju. ovjek s bradom, koji je dosad pomagao onom za
kojeg sam pretpostavljao daje voa, uspio je sada uglaviti kota. Odahnuli smo
kada je voz opet poloen na tlo, ovaj put na sva etiri svoja kotaa.
Ljudi su se sada okupili oko mene.
- Sto jest, jest - rekao je onaj koji je podizao voz zajedno sa mnom i s
djeakom. - Snaan si, uistinu.
- To reci mojoj eni - rekao sam mu, a odmah potom i Rei:
- Jesi li ula, Rea anai?
Ljudi su se nasmijali, a onaj koji je pohvalio moju snagu potapao me po
ramenu.
- Doi k vatri - rekao je. - Ispriaj nam svoju nezgodu s orunicima.
Aranim, inilo se, nije bio mnogo drugaiji od ostatka Linesa. Ljudi su bili
nepovjerljivi, a u dobra djela iz ovjenosti nisu vjerovali. Morat u
uvjerljivo lagati elim li zadobiti njihovo povjerenje.
Uz vatru nas se okupilo estero, uz Reu i mene dva mukarca, onaj mladi i
jedna ena. Njih etvero inili su sve ljudstvo u dva voza. Ponudili su mi
neko vrue pie, gorkasto i ugodna mirisa, u vru od peene zemlje. To nije
bio ordonski arat ni eknitsko pie od lerosa, ali je godilo na nonoj studeni.
- to ti se onda dogodilo da si ostao bez iega na cesti u mrkloj noi? -
upitao je ponovo ovjek koji me je pozvao k vatri.
- Dopusti mi da ti kaem cijelu priu - rekao sam stavivi Rei ruku
zatitniki na rame. - Zovem se Adar Artan. Rodom sam sa sjevera, iz
prsie i * jrojcdr Ijubtjear
164

grada koji se zove Korimor i koji je vrlo daleko odavde. Prvi put sam u Svetu
zemlju doao kao inolsil, prije osam godina.
Zastao sam i obiao pogledom oko vatre. Svi su me napeto sluali.
- Pod Irolgarovim gradom bilo je mnogo inolsila i obina svijeta. Tu sam prvi
put sreo Reu Renon, djevojku koja je sada sa mnom i koja mi znai vie od
ivota. Ona je podrijetlom s Juga, a njeni su se nakon mnogo selidbi nastanili
u Alarimu. Cijela njena porodica bila je pod Urgul-Olgijem. To mi se dogodilo
onda, prvi i jedini put u mojih trideset i neto godina. Valjda svi ljudi to u
ivotu jednom iskuse, a ja to ne znam pravo opisati. Jednostavno, moje je srce
otada njeno, a ja sam zadobio njeno srce. Otada znam stoje ljubav, prava i
vjena.
Pogledi ljudi skretali su s mene na Reu Renon i ponovo se vraali k meni. Oi
ene s druge strane vatre sjajile su se kao komadi eravice u mraku.
- Bio sam inolsil i nisam smio ni sanjati o eni - nastavio sam. -Mi smo se
svi zaredili u slavu bogu i sve smo osjeaje bili duni usmjeriti prema
Kinelu, a ne smrtnim enama. To je i smisao naeg zavjeta: preuzeti na se
najveu moguu rtvu. Ali ja sam osjetio daje moja ljubav uzviena i da Kinel
mora biti u njoj i iza nje, mada je samo ena predmetom te ljubavi.
- Tako i ja kaem - zaustila je ena s druge strane vatre, a ljudi se
nasmijali.
- Dogovorio sam se s Reom. Morao sam se vratiti u Korimor i tamo ostaviti svoj
olsil. Moji su imuni i mogao sam sebi priutiti povratak na jug. Rea je iz
Alarima i ja sam bio spreman ii po nju sve do tamo. Ve je etiri godine kako
sam ostavio Korimor i uputio se u Ala-rim. Srce me je zeblo pri pomisli da me
moja Rea vie ne eka, jer su me i drugi upozoravali na udljivost enskog
srca i smijali se kad sam im govorio o bojem prstu u naoj vezi.
Neu duljiti: bilo je teko, a Rea je morala pobjei iz svoga doma, budui da
njeni nisu imali razumijevanja, ali sada smo zajedno i idemo na sjever. Nita
nas vie ne moe rastaviti.
ena nasuprot meni i Rei je sastavila ruke na prsima ispreplevi prste i
gutajui svaku rije. Rea se opustila i naslonila svoj obraz na moje desno
rame, a ja je obgrlio pa smo uistinu izgledali kao dvoje zaljubljenih.
165

- Sam si doao cijelim putem iz Korimora u Alarim i vratio se dovde sa enom?

Sam si to uspio? - trijezno i s nevjericom upitao je ovjek koji je cijelo
vrijeme razgovarao sa mnom.
- Bilo je lake kada sam dolazio. Do Urgul-Olgija sam doao sa svojom bivom
braom inolsilima. Preko Lula sam takoer preao u skupini. Ali od Alarima je
bilo teko... Posebice na Segetolehetu.
- Kako si uope uspio? Sve je puno vojske i sve podlijee bezbrojnim
provjerama.
- Sve su moje isprave uredne. Bile su do prije zat vremena. Ne kaem da nisam
imao tekoa, ali ja sam vian maevima. Znam se braniti, tome su me nauili
dok sam bio zareen. Ali ne zaboravite: Slijedi li boji put i povjeri li se
Kinelu, nitko te s toga puta ne moe skrenuti i sve e biti upravo onako kako
ste Kinel i ti naumili.
- Rababrit - tiho je dobacio bradati drugome, a ja se napravio da to nisam
uo.
- Sto se, na koncu, dogodilo s orunicima? - upitao je onaj drugi.
- Nikad tako divljih i neotesanih ljudi nisam vidio! Vezali smo svoja tri
arana i legli na poinak, desetak atakala niz cestu. Moja ena nije jo doista
moja, znate to mislim, a ja u sve to obaviti po obredu kakav je kod nas u
Korimoru. Zato za nju imam zaklonicu od platna, a sam spavam vani. Orunici su
nas nali kad smo ve spavali.
- Kakav si ti to boji ovjek, Adar ani! - rekao je sada glasno bradati. - Da
su se Liniti od poetka na taj nain postavljali prema enama, ne bi nas jo
bilo vie od aice i svi bismo ivjeli u Alarimu, u jednoj njegovoj etvrti!
- Drugo je vrijeme, Karile! - upala je ena. - Danas se trai lijepo
ponaanje, upravo onakvo kakvo ovaj iit ima.
- Orunici su nas prepali i obruili se na nas kao da smo prokletnici s
Istoka! - nastavio sam estoko razmahujui rukama. - U tom su meteu nai
arani nestali, naa imovina unitena, a ak i isprave, koje su se nalazile u
torbi na aranima, otile bestraga. Nakon mnogo neugodnosti smo puteni i, evo,
sad smo ovdje.
- Moda si trebao ostati na tom mjestu - rekao je ovjek bez brade. - Arani
nee daleko, a isprave su esto jo vrednije.
- Kad bi sve bilo tako prosto, iit ani! Orunici su nam zabranili da tu
ostanemo, a jedan nam je ak izravno zaprijetio da e se zorom vratiti po
arane, jer da ih ima pravo uzeti za naknadu to smo bespravno tu noili.
- Kako sa su i zabranili r" divljini. Zm
kuju ve
svranU- Kosu nicab pc" morati t*D sr
obratio se me -Hvafc
-Nefc* dagapoved:
On nemarni - Prcpi~ ti zapregom -Objcr -On je raca - refcat snaan. Dat Hrane
imar" -Ate
moji iz pbft moe mi bit vas netko, a imena. Rea to je selo u: -
-V ti na; Goor iz. vi ma za no
166

- Zaista ne razumijem stoje tim orunicima! - ena je rekla Ijutito. - Kako su

samo surovi i ovdje bili! Da ne govorim o tome da su ukinuli i zabranili sva
svratita oko Urgul-Olgija, a ne daju ljudima ni spavati u divljini. Zna li
uope Irolgar to radi Tor Kator sa svojim orunicima?
- Irolgar sve zna, Kado - uzvratio je bradati.
- Kator je ukinuo svratita prije deset dana, a gomile inolsila se oekuju ve
sljedei sartim. Gdje e ti ljudi spavati i jesti?
- Ma, to je privremeno, Kado. Mi emo kao i dosad opskrbljivati ta svratita.
Kator je to nama osobno rekao. Zatvorio ih je upravo zato jer su nicala
posvuda, bez reda i nadzora. Svako e takvo mjesto ubudue morati biti upisano
u knjige i uredno voeno.
ovjek kojeg sam u poetku ocijenio voom zaustavio je Karila i obratio se
meni.
- Hvala ti na pomoi, Adar ani. to e sad... Ti i tvoja ena?
- Neka poe s nama do Kul-Kinela - upala je Kada. - to nas stoji da ga
povedemo?
- Smijemo li ga mi uzeti sobom? - usprotivio se bradati Karil. - On nema
nikakvih isprava. Moe biti tekoa na postajama.
- Prepustite to meni - rekao je drugi zamiljeno. - Zna li upravljati
zapregom? Aranskom, ili omronskom?
- Objema. Ve sam to inio.
- On je, kae, vian maevima i nosi ih dva, na nain najboljih boraca - rekao
je opet voa svojima. - Osvjedoili smo se i sami da je snaan. Dobro je imati
takvoga uza se, kada se radi o putu od tri dana. Hrane imamo dovoljno.
- A to e rei Moru Vedenu kad stignemo njegove vozove?
- Sto ja imam tumaiti Vedenu? Za njega, a i za sve ostale, to su moji iz
planine koje vodim u Kul-Kinel. Evo, ona, Rea, je iz moga sela, moe mi biti
ki, a on je njen mu i gotovo. Zapamtite, vas dvoje, pita li vas netko, a
nema vas tko to pitati, ali eto, za sluaj: neka vam ostanu imena, Rea i Adar
su dobra kao i svaka druga, ali recite da ste iz Hakata, to je selo u planini
odakle sam se i ja jednom spustio u Urgul-Olgi.
- to emo sada, Otae?
- Pomozi malome osigurati kota i natovariti stvari. Bolje je krenuti
naprijed, unato mraku. Veden nee krenuti prije nego Goor izie, a Goor
izlazi sve ranije. Sudim da emo se prikljuiti Vedenovim vozovima za neto
vie od dva zata.
167

Time je i razgovor zakljuen, a mi smo se, na neki nain, oslobodili brige o

naoj neposrednoj budunosti. Budu li nam zvijezde milostive, bit u sljedea
tri dana vozar Otagov, meu vozovima koje Mor Veden vodi iz Urgul-Olgija u
Kul-Kinel.
Doznao sam i kako se dogodilo da su Otag i Karil ostavljeni sami na pustom
mjestu usred noi. Jo za zore bili su spremni napustiti Ur-gul-Olgi zajedno s
ostalima iz Vedenove skupine, ali su im se isprijeili orunici s jo
podrobnijim pregledom no to je bilo uobiajeno, priao mi je Otag. Na koncu
nisu ni sve listine bile u redu pa se to sreivalo do podneva. Potom su vozari
odluili ruati u gradu, a ne negdje na cesti kako su isprva naumili. Najzad
su krenuli i za tri zata doli upravo do ovog mjesta gdje smo ih Rea i ja
zatekli. Tu se polomila jedna od bica na kotau Otagova voza i svi su se
zaustavili. Na koncu su promijenjene i dvije bice, a da nije bilo bolje.
Trebalo je donijeti cijeli novi kota iz Okdora u Urgul-Olgiju pa je Karil,
ija je sestra Kada Otagova ena, preuzeo na se to donijeti. Ostali vozari su
odluili otii naprijed i pronai mjesto na kojemu se moe noiti, jer su na
mjestu nezgode sve zaprege zastale na cesti. Kada su poeli raditi na novom
kotau, pristigli su orunici i prekinuli ih u podizanju voza. Potom smo i mi
doli.
- Zar nije bilo priuvnih kotaa u nekom od drugih vozova? - upitao sam Otaga
dok smo se vozili po mrklom mraku. Ne bi to bilo mogue da nije onaj mladi
poao naprijed pjeice i s lui u ruci osvjetljavao nam put.
- Da,1 da, na dva voza imamo jedan priuvni kota. Takvo je pravilo. Ali ovako
blizu Okdoru nisam to htio koristiti. Neka ih bude, jo mogu ustrebati. No,
zato smo izgubili jedan dan.
Otag je sjedio na desnom kraju prednje klupe, pa je na njoj bilo mjesta jo za
Reu i mene. Kada je otila spavati pod natkrovlje, nakon to je Rea odbila
podijeliti leaj s njom.
Potrajalo je dok nismo doli do mjesta gdje je zanoio Mor Veden. Sudio sam
daje najvie tri zata do ponoi te da e se Goor ukazati ve za zat. Otag i
Karil nee imati osobita odmora noas, a ni ja s njima.
Zaista sam tek usnuo, a ve su me probudili povici i mete. Aranii omroni su
uprezani, a ljudi su vikali i ljutili se. Do naeg je voza doao mrk ovjek
isposnikog lica i izraenih kostiju, mrav i krupnih udova. Odmjerio je Reu i
mene dok smo se izvlaili iz koa i pletiva kojima smo se omotali pred
spavanje.
168
da*
j. lrrlJ rl ^"""^^^^
strane
Ara ton - Knjiga trea
- Opet vodi svoje, Otae - rekao je kao optuujui.
- Vodim sa sobom koga elim. Pogotovo otkako si me ostavio samog sa enom i
Karilovim malim u divljini.
- Nije to dosad bila moja briga, ali su se stvari promijenile. Traga se za
nekim bjeguncima, pria se ak za odbjeglim robom, prokletni-kom. Nadzori e
biti stroi na svim postajama.
- Ima li oi, More Vedene? Rea je mlaa sestra moje ene, a ovo je Adar, njen
ovjek. Jesu li ti oni nalik na neljude?
- Znam, znam, ali je moje da te upozorim. Nemoj poslije rei da ti nisam
rekao. ,
- Uvijek netko bjei na ovom svijetu, a drugi ga gone. Kad bih se ja po tome
ravnao, nikada nita ne bih postigao.
Veden je preuo posljednju ljutitu Otagovu primjedbu i poao dalje.
- On to zbog postaje u Ragatu - obratio se Otag sada meni. - Nekad su tamo
cjepidlaili. Ali ja ovuda esto putujem i svi me ti orunici poznaju. Mora
im udijeliti kakav darak, jer svi misle da se ovim prevo-enjem grdno
zarauje, i to je to. Danas oni ve oekuju da neto dobiju, a ja oekujem da
me ne smetaju odvie.
- Vozi ti sada, a ja u malo odspavati - dodao je. - Probudi me prije Ragata,
primijetit e nekoliko kua s lijeve strane. Ja u provesti voz kroz postaju.
Uskoro smo svi bili na cesti. Procijenio sam daje petnaestak tekih vozova,
svaki vuen s etiri arana ili jednim omronom, pod vodstvom Mora Vedena. Mi
smo bili negdje u sredini, blie zaelju nego elu povorke. Nisam znao to e
se zbiti na nadzornoj postaji u Ragatu, niti koliko je ona daleko. Slutio sam
da emo je proi tijekom noi, jer je Otag naloio da ga probudim. Tamo e se
odluiti naa sudbina. Moe li biti da e se naa teko izvojevana sloboda
svesti na jednu no? Nisam elio to dopustiti, ali nisam ni znao to bih uope
mogao napraviti da izbjegnem opasnost.
Vrijeme je prolazilo a da nisam postajao pametniji. Oslonio sam se na dil-
indula u sebi, a on mi nita nije doznaavao. Rea je drijemala oslonivi se na
moju lijevu stranu, kao da ne vjeruje da joj prijeti bilo kakva opasnost.
Da smo se pribliili postaji, znao sam i prije no to sam s lijeve strane
ugledao pet ubogih kuica osvijetljenih zagasitim crvenilom.
169

Ljudi u drugim vozovima su se stali dovikivati i uzbuivati se, a netko je s

ela i viknuo:
-Postaja!
Probudio sam Otaga, a on je uzeo mjesto na lijevoj strani prednje klupe, odmah
do Ree, dok sam ja ostao na desnom kraju.
- S ove strane su orunici - rekao je bunovno.
Postaja se nalazila na samom prijevoju ceste pa se put do nje penjao, a odmah
iza sputao. inilo mi se daje postaja napuenija i ivlja od ostalih koje sam
do sada vidio, pogotovo u ovo doba noi.
- Tako mi Vrata Neba! - razbudio se Otag. - Je li ovo postaja ili proslavljaju
trei silazak Kinelov?
Prvi su vozovi ve bili na vrhu prijevoja, a orunici su im upravo prilazili.
Redovi lui postavljeni su s obje strane ceste pa je bilo vidno. Nikakva
skrivanja tu nije moglo biti! Pomno sam promatrao na koji nain se
pregledavaju ljudi i vozovi. Jedan je orunik stajao s lijeve strane i
razgovarao s vozarima. Prosudio sam da je putao one koje je poznavao, a
traio isprave onih drugih. S druge strane ceste nalazio se jo jedan orunik
koji je najvjerojatnije pazio da se nitko ne bi provukao s te strane. Druga
dvojica su pregledavala zaprege i teret u njima. Jo ih se nekoliko nalazilo
na samom prijevoju i oni su sada prilazili u pomo ostalima i poeli
pregledavati nepregledane vozove. Uvijek je to bio probitaan posao i drag
ljudima od oruja, jednako kao i ratna pljaka.
- Tako mi Sjajnog plata! - kleo je Otag. - Imat emo tekoa. Ne s djevojkom,
ali s tobom, Adar ani!
- Samo ti izvuci Reu - rekao sam mu - a za mene ne brini. Sam u razgovarati s
orunikom, a ti me nemoj spominjati.
- Kako e uspjeti? Oni te ne poznaju, a nema isprava! Orunici su ve doli
do voza ispred naeg, a njega je vozio Karil.
Budui da su sada istodobno pregledavana dva voza, a oni prije jo nisu poli
s prijevoja, bili smo podalje od lui i jasnog svjetla oko njih. Skoio sam na
zemlju i ogledao se. Obratio sam se Otagu:
- to si kanio dati orunicima kao mali dar, koji si spomenuo?
- Pa oni vole mnoge stvari: ogor, a to je ono to si i sam pio s nama, ili
leros za vakanje. Ponekad, kao to je danas, morat u im dati jednu od
izraevina to ih nosimo na prodaju u Kul-Kinel, a esto im ostavljam i kovani
lad.
prt* bilu reso
rao & v-
i.
170
- Daj mi tu izraevinu, ja u im je dati. I reci mi kako se zove onaj orunik
kod voza ispred Karilova, jer e on zacijelo preuzeti provjeru tvojih ljudi i
tereta.
- Onaj... znam ga! To je Hag, dobar momak. S njim se stvari mogu urediti.
eli li da govorim za tebe?
- Ne, ali mi daj tu izraevinu, to god ona bila. Ti mu daj neto drugo.
- Sve drugo su zaista sitne stvari...
- Sluaj, Otag ani! Vrijedi li moja pomo i to to sam vozio dok si ti spavao
i to to u jo voziti jedan lad? Ako vrijedi, daj ga tome Hagu, ja mu ga
ustupam.
- Neka ti bude, Adar ani. ini mi se da je Mor imao pravo kada me je opomenuo.
Sada je, meutim, prekasno, a ja bih mogao i za tebe odgovarati. Evo ti... To
je vrlo uspjela igraka koju pravimo u Okdoru i jako je traena u Kul-Kinelu.
Prodajemo je za dva laa, svaku...
Uzeo sam smotuljak obloen slamom i liem i povezan tankim uzetom. Hag se ve
uputio naem vozu, a svi su se orunici koji su pregledavali Karilov voz
natisnuli oko prednje klupe raspravljajui o neemu. Lako sam zaao u sjenu
Karilova voza dok su Hag i njegovi orunici prolazili mimo njega s druge
strane. Cutio sam se sposobnim izigrati bunovne orunike na postaji, iako se
jo nisam dosjetio kako. Oni su svoj posao oduvijek radili traljavo, brinui
se vie za svoj probitak no za pregledavanje ljudi i tereta, pa ih ni
Irolgarova nagrada, ma kolika ona bila, nee odjednom promijeniti. Imao bih
izgleda i da sam poao otvoreno k njima, imat u mnogo vie budem li
razgovarao samo s jednim, nasamo.
Proao sam nesmetano cijelu Karilovu zapregu uz desni rub ceste, jer su svi
orunici bili s one druge strane, ili pod natkrovljem, ili gledali unutra.
Samo je jedan ostao preda mnom: onaj koji je nadgledao tu stranu i pazio da se
netko ne bi provukao mimo nadzornika. Taj je razgovarao s vozarom ispred
Karilova voza koji je upravo pokretao svoju zapregu. U tom mije trenutku
sinulo kako u nastupiti.
- Ima li koga s ove strane? - upitao sam glasno gradei se kao da sam upravo
proao ispred Karilovih arana i pojavio se na ovoj strani.
Orunik se okrenuo, a ovdje je ve bilo dovoljno svjetla da bih razabrao
njegovo ljutito lice. Oito gaje moj glas trgnuo pa je uzviknuo:
- to trai na ovoj strani? Jesu li te pregledali?
171

- Ne ljuti se, kutman ani - rekao sam meko. - Jest, sve je u redu, ali ne znam
gdje bih ostavio ovaj mali dar za svog prijatelja Haga.
- Dar? A to ti je on rekao?
- Pokazao je rukom nagore, a ja sam mislio, moda na ovoj strani...
- Sto se tamo dogaa, Dare? - upitao je odjednom onaj koji je pregledavao
Karila. Sada sam doao u opasnost.
- Ovaj je donio dar za Haga. Nije za tebe. Potom se obratio meni:
- Ostavi to tamo, gdje su nai, vidi li, na vrhu. Reci im da je Ha-govo i
nitko drugi to nee dirati. Pouri, jer ti voz odlazi.
- Stii u gaja. Pripravio sam to za Haga, jer me svaki put ljudski primi i
isprati.
- I mi smo isto ljudi. Kako se zove? U Ragatu sam ve cijelu godinu, a jo te
nikad nisam vidio.
- Ja sam Adar Artan. Siao sam prije tri oloka iz Hakata u Okdor. Spazio sam
te jednom, ali nismo razgovarali. Znam veinu momaka ovdje...
- Dobro, Adare. Danas smo malo zaposleniji pa imamo manje vremena za
razgovor. Treba li ti jo neto?
- Ne. Neka smo se i mi upoznali, Dar ani.
- Jesmo, ali pazi. Ne moe to biti samo na tvoju korist.
- Vjeruj mi da nisam krt, Dar ani.
- Takvi su ovdje uvijek dobrodoli. Neka ti je dobar put. -1 tebi ostanak, Dar
ani.
Laka sam srca proao ispred Karilovih arana koji su sad ostali na elu
povorke, budui da su ostale zaprege prele prijevoj, i pogledao unazad spram
vozova i orunika koji su ih pregledavali. Obrisao sam" znoj s ela, unato
uobiajeno prohladnoj noi. Nalazio sam se s druge strane.
Ni s Reom nije bilo tekoa. Otag ju je predstavio kao svoju ker i na tome je
zavrilo. Vozili smo se dalje za Goora i nastavili za Neura, otpoinuli za
omrklice i produili sljedei dan. Proli smo kroz jo postaja, jednu ili
dvije na dan, ali orunici nisu odvie zanovijetali, pogotovo ako bi pobrali
svoje malene darove. Znali su da povorka vozova dolazi iz Urgul-Olgija pa je,
prema tome, ve pregledana, ako nigdje drugdje ono na Ragatu. esto su nas tek
upitali je li nam se netko novi prikljuio, a nijeni je odgovor bio dovoljnom
propusnicom.
se prije
fttm*
ljanr
dje%
strar
eu
nimpnr
me na I------
kao se iz trn:
Cte: ti uspore Kada je Alarimu Otag nar
va ns. sve u
ram se Artani.
mene. a kad prodam ru? Slu-imam tri moda
-A
ovjek podrignuo i
172

. je u redu, i aga.
. v. oj strani... oaj koji je pre-
ri im da je Ha-
a*i put ljudski _ cijelu go-
*xoia u Okdor. ecinu momaka
imamo manje
r-ui
u sad ostali na *>j. i pogledao L Obrisao sam. tam se s druge
10 s\oju ker i ivili za Neura, :> kroz jo pos-ijctali. pogoto-vvorka vozova
na. ako nigdje i se netko novi m.
- Dobro smo proli, Adar ani - veselio se Otag sve vie kako smo se bliili
Kul-Kinelu. - Do grada vie nema iskuenja, ako se ne rauna prijevoj Fergaz i
spust nakon njega. Zato emo veeras proslaviti, a vi ete vidjeti kako se to
radi u Aranimu. Bit e veselo, obeavam.
Zaista je i bilo veselo. Vozovi su ogradili prostrani dio livade, a unutar tog
etverokuta se odrala zabava. Bilo je pia i jela i obijesne pjesme i plesa.
Korak je aranimske glazbe brz, a od glazbala su najvaniji tefar, iz kojega
onaj koji zna puhati moe proizvesti bogate uinke, iani habar te
nezaobilazni bubanj. Od plesova sam upamtio Aranim-ljanima omiljeni nestani
"trononjak" u kojemu mukarac plee iza djevojke i svoju desnu nogu dri
izmeu djevojinih, pa se s prednje strane uvijek vide tri stopala. Ples je
brz, s mnogo naglih zaokreta i najee praen pljeskanjem gledatelja ukorak s
glazbom i mnogim obijesnim primjedbama.
Reu je to veselilo i nagovarala me da se i mi u tome okuamo dok me na koncu
nije i nagovorila. Iskoristio sam ipak prvu priliku i povukao se iz guve.
Otag je puno pio, najvie tamno i jako aranimsko pivo, po opojnos-ti
usporedivo s vinom i potpuno neslino onom koje se pije u Ordulu. Kada je
voljela nau blizinu i esto se kod Ree raspitivala o obiajima u Alarimu i
Korimoru i na koji e to nain konano postati mojom enom. Otag nam je priao
i srdano me udario po pleima.
- Evo nas pred Kul-Kinelom, Adar ani! Sto e sada, jer bez isprava nee moi
dalje? Zato ne ostane u Aranimu, kod nas, pa u ti ja sve to srediti?
- Zna i sam da ne mogu, Otag ani. Ovdje sam nitko i nita i moram se skrivati
pred orunicima, a u Korimoru se dobro zna tko su Artani.
- Ovdje bi zaas skupio bogatstvo i ugled, kaem ti. Radio bi za mene, a ova
putovanja su vrlo probitana. Zna li koliko meni ostane kad prodam ono iz
Okdora u Kul-Kinelu, a ono iz Kul-Kinela u Okdo-ru? Sluaj... tri stotine laa
po zaprezi! Tri stotine... U deset dana. Ve imam tri zaprege i sigurno mjesto
kod Vedena. Htio bih uvesti i etvrtu, moda jo jednu. Za dvije se godine
moe obogatiti.
- A koliko bi dao meni od te tri stotine, Otag ani?
ovjek koji je umnoavao svoje bogatstvo trgovanjem duboko je podrignuo i
sasuo ruan zadah piva u mom smjeru.
173

- Ja kupujem zapregu pa ti uzimam dvjesto pedeset laa po putu dok je ne

isplatim... To je uobiajeno. Potom mi daje samo pedeset laa po putu, to je
za mjesto u povorci.
- Posluaj sad ovo. Dovoljno sam imuan da mogu kupiti odjednom sve ove
zaprege ovdje. Da ti ne govorim o Rei Renon... Izgladi li ona zavadu sa
svojima, samo u zemlji i kuama dvostruko je bogatija od mene.
- Ako je tako... Mislio sam sve najbolje...
Stavio sam ruku na rame ovjeku koji mi je doista pomogao te, moda, ni ne
znajui, i ivot spasio.
- Nikad te neu zaboraviti, Otag ani - rekao sam mu. - Dospijem li ikada opet
u Aranim, sigurno u te potraiti.
Otag je spustio glavu i potapao me po ramenu. Onda je k nama opet dola Kada
s Reom, Karilom i njegovim sinom i oduevljeno povikala:
- Moramo plesati ovaj ples! Ja u s tobom, Adar ani! Samo jedan ples, a onda
u te prepustiti tvojoj izabranici. I neka vam je sretno dovijeka!
Tako je i bilo. Jedino je Rea plesala sve sporije i sporije da bi konano
zastala i okrenula se k meni. Potom se privila uza me i obgrlila me rukama.
Milina koju sam ve poznavao rasla je u meni poput plime. Zagrlio sam je
sputajui svoj obraz k njenom. Negdje u zakutku svijesti nosio sam
uznemirujuu misao da se Rea jo jae vezala uz mene zbog osjeaja sigurnosti,
jer sam toboe nesavladiv i svemoan, a da nisam znao kako bih je uvjerio daje
to prividno, neutemeljeno i lano.
- Jesi li se ve odluio i boga posluati? - uo sam zapliui Kari-lov glas
dok je prolazio mimo nas. - Svako je vrijeme dobro za to, a najbolji je ovaj
trenutak.
Sutradan smo preli prijevoj Fergaz, najopasniji dio puta kada je cesta u
pitanju. Uistinu, ak su tri zaprege tu imale potekoa, a jednoj su se arani
poskliznuli na velikoj nizbrdici pa se voz iskrenuo. Sve je ipak dovedeno u
red, ali smo mi kasnili.
To se popodne postavilo pitanje hoemo li doi do Kul-Kinela dok su gradska
vrata, a pet ih je, otvorena. Odlueno je da se ispred zaprega poalje jaha i
da on zamoli da se vrata ne podignu dok mi ne pristig-nemo.
- Ne uemo li u grad - objasnio je Otag - morat emo platiti za sigurno
prenoite. Mjesto koje uvaju orunici je sigurno, ali se skupo plaa: pet
laa po vozu i dva po ovjeku. Morat emo to platiti jer je u
174

Aranimu mnogo vojski i pljakanja. To bi za mene bilo jedanaest, ne petnaest

laa...
- Jedanaest - ispravio sam ga. - Mi ti ne bismo oteavali poloaj. Snai emo
se i sami.
- Bez ijednog laa, Adar ani? to e jesti i od ega ivjeti u Kul--Kinelu?
Do tvog Korimora je daleko. Evo, ti si nam pomogao, ak si mi i onu igraku
vratio u Ragatu. Red je da ti platim. Pet laa za sve to si uinio, jedan u
ti uzeti za hranu za sve ove dane, evo ti ostala etiri. Bio s nama ili ne
bio. Savjetovat u ti ak, protivno onome to bih volio, da ne poe s nama u
uvano prenoite. Drugdje moe jesti i spavati, ti i Rea, za jedan lad. To,
razumije se, pod uvjetom da ne uemo u grad"
Zaista, nismo uli. ovjek koji je odjahao ispred nas ne bi li nam osigurao
otvorena vrata nije to uspio ni molbom ni mitom. Doekao nas je na poetku
ravnice koja je tonula u sumrak, dok se na njenu drugom kraju rairio grad,
veliki prostor pokriven kuama, ulicama, palaama, trgovima i ostalim to ide
s velikim napuenim mjestom, a to se ve gubilo u nastupajuem, sve debljem
sivilu. On nije donio dobre vijesti.
- Mnogo je vojske oko grada i nitko nije ni za kakve novce htio govoriti o
otvaranju vrata. Bilo je i manjih sukoba. Razularene jedinice pljakaju ono
to je ostalo izvan zidina, ne naiu li na otpor. Nesigurnost je velika.
Osigurao sam nam mjesta u ograenom prostoru koji uvaju orunici. Bit e
skupo, a dobro je ako je i tamo sigurno.
175
Deveto poglavlje
Raskol
Thalai: Vratimo se tebi, Lene. Tvoje se djelovanje ne ograniava na znanstveni
rad. Rekao bih da si na Zemlji, a i na naseljenim svjetovima, jo poznatiji
kao pisac i meuzvjezdani leta. Koliko ima letova? Nije li to uobiajeno
pitanje letau?
Dorman: Dvadeset osam letova.
Thalai: Povrni bi promatra rekao da su ove tvoje djelatnosti odvie
razliite, moda ak oprene.
Dorman: Nema tu oprenosti. Temelj je moj poziv meuzvjezdanog letaa i -
recimo tako - privrenost Galaktici i ljudskim nastojanjima u njoj. Moj je
znanstveni rad vjerojatno moja potreba da pribliim sebi taj golemi prostor,
potreba da sudjelujem u svim njegovim tajnama. Pisanjem se trudim pribliiti
Zvjezdani sustav njegovim iteljima i stvoriti svijest o toj golemoj cjelini
koja postoji, a koje su ljudi esto nesvjesni, ili je ne razumiju. Posebno na
Zemlji koja je najstariji i najnapueniji svijet. Vanjski su svjetovi,
openito, puno svjesniji postojanja Galaktike.
176

- Pomirio sam se s tim. Sada se bavim povijeu Aratona. Aratoni-stikom.

Podigao sam pogled k Paritu Jamakani. On je to rekao ravnoduno, kao da
objanjava neto to ga se malo tie. Znao sam, meutim, koliko je za njega
bila bolna odluka Nora Ubana.
- Jesi li se alio?
Parit je oslonio oba lakta o stol i obuhvatio ih akama. Pogledom je najprije
preletio po gostionici gdje smo jeli, a onda ga vratio k meni.
- Nisam. Imao sam za to dva razloga. Prvi... Takvu optubu nisam mogao olako
primiti. Htio sam o tome sam promisliti, saekati da se svi utisci slegnu, a
moja uloga u svemu tome razbistri. U poetku se nisam ni osjeao osobito
krivim. Poeo sam se kolebati kako je vrijeme prolazilo. Istina je da sam
morao uiniti vie.
- Ti nisi bio sam. Tvoja te je momad poduprla. Koliko znam, nitko nije bio
protiv tvoga zahtjeva da se na Aratonu ustanovi pokusno naselje.
- Mogao bih se zavaravati na puno naina. injenica je da sam mogao traiti
da se naseljavanje ne dopusti.
Thalai: Ovim smo dodirnuli i sredinji predmet naeg razgovora, Lene:
meuzvjezdani letai i Galaktika danas. Cesto se misli i tvrdi da su letai
bitno razliiti od ostalih itelja Zvjezdanog sustava, ne samo nainom ivota,
osposobljenou, obrazovanjem, upuenou u najvanija pitanja Galaktike i
pojedinih svjetova, ve i tenjama, udoreem, svijeu o tom svom poloaju.
Je li se u tome poneto pretjeralo?
Dorman: Pa... teko je tu razliitost i izdvojenost ne primijetiti... Iako se
ona katkada svjesno umanjuje. Ali ja radije ne bih govorio o letaima na taj
nain. Bez dobrog poznavanja Zvjezdanog sustava, njegove veliine, tekoa i
dvojbi, bez upuenosti u bit razvojnih nedoumica to se nameu pojedinim
svjetovima i svima kao cjelini te, konano, bez znanja o ulozi Zemlje u
cijelom tom sklopu, svaki razgovor o meu-zvjezdanim letaima je manjkav i
povran.
Thalai: Ovo razumijevam kao tvoj dodatni napor da se poloaj u kojem su letai
to potpunije priblii iteljima Galaktike. Vratimo se, dakle, Galaktici.
Ponimo od toga to pod tim pojmom podrazumijevamo, mada veina, vjerujem, o
tome ima odreenu predodbu.
Ali

- Zar na svijetu kao to je Araton? Mi smo naseljavali ophodnice oko kojih smo
se muili desetljeima, pa i stoljeima, ne bi li ih djelomice prilagodili
ovjeku. Araton je bio savren: zrak, podneblje, ume, rijeke, mora... Ne znam
je li mu ijedan drugi slian. Osim Zemlje.
- Naseljavanje je trebalo uvjetovati.
- Da sam ja bio u tvojoj momadi, a da si ti izbjegavao naseljavanje Aratona,
upitao bih te zna li koliko se ulae u takva istraivanja. emu svi pothvati
u svemiru ako se mi bojimo prirodnih sila? Araton je trebalo naseliti, nema
sumnje.
- Uistinu tako misli? A to je s Fandima?
- To je neto drugo. Govorio sam o ophodnici i uvjetima na njoj.
- Ovo s neotkrivanjem Fanda je vei propust, ne dvojim.
- Ne. Neotkrivanje razumne vrste je propust. Ostanak na ophodnici unato
moguim prirodnim udesima nije to uope. Ponekad dvojim mogu li to razumjeti
ovi iz Uprave. Razmiljanje po kojem je svaki korak kriv, ako je konaan ishod
nepovoljan, ne trebamo mi prihvatiti. Ono dolazi iz pritisaka da se prijepor
razrijei. ,
- Pritisaka kojima je izvor Nor Uban.
- Moglo se oekivati da e slijedom takvih razmiljanja kazniti sve koji su na
bilo koji nain odluivali o Aratonu. Tebe je to ve zadesilo, sada e se
obruiti na mene.
- To je u vezi s drugim razlogom zbog kojeg se nisam alio... Priekao sam, a
on je nastavio.
- ekao sam na ovaj skup, Kinele. Na tebe, jer je bilo poznato da dolazi. Ve
sedam godina ekam na Zemlji, a sada je prilika da se sve konano razrijei.
Zavalio sam se na naslon stolca.
- ekao si da se ispita i moja krivnja. ija je vea, to misli?
- To je neto o emu e se govoriti. Trebala su se dogoditi oba propusta, moj
pa tvoj, pa da sve poe nizbrdo. Obojica smo to mogli zaustaviti.
- Za cijelu tu neveselu priu uo sam istom nedavno, u vremenu koje se mjeri
danima na Zemlji. Prije toga uope nisam znao za Soran-ski udes.
- Razrijeit e se sve u danima koji dolaze. Time e se, valjda, vratiti i
samopouzdanje u Upravi. alosno je koliko se polet srozao, a svi postali
sitniavi i plaljivi.
178

- Sklon sam u tome vidjeti duboko nerazumijevanje ljudske vrste i prirode

svijeta oko nas. Vidi li ti, Onone, s kolikom temeljitou i pomnou je
pripravljen ovaj prikaz Aratona i povijesti ljudi na njemu? to ti to kazuje?
eli se rei, makar i nesvjesno, da se takvim pristupom sve moe drati pod
nadzorom. Drugim rijeima, uz dovoljno postupnosti i opreza svi su se ti
propusti oko Aratona mogli izbjei. Kao da oprez i postupnost mogu zamijeniti
donoenje odluka! Odluka je skoko-vit prijelaz, prekid s postojeim, esto
donesen pod pritiskom. Da ili ne, treba se prikloniti jednome ili drugome, u
mome sluaju bilo je dvadeset ili pedeset ili sto godina. U tvome sluaju
eljanje ophodnice zbog potrage za razumnim vrstama moglo je trajati deset,
dvadeset ili pedeset godina, a to vrijeme ti nitko ne bi dao. Sva ta pomnost i
sitniarenje na emu oni ustrajavaju nema smisla.
- to nam onda preostaje, Urte? Slijepo naseljavati ophodnice?
- To je druga krajnost. elim ti rei da, pristupi li iem zamrenijem od
Aknarova prikaza, stvarnom ivotu, dakle, mora raunati i na opasnosti. Kao
kada pjeice svladava movaru. ini li to s krajnjim oprezom, stopu po
stopu, vjerojatno je da nee zaglibiti u blatu, ali je upitno hoe li ikada
izii iz nje. To je dio nae obuke, zar ne? Bitno je razumjeti svoj poloaj u
cijelosti i sve odnose koje na njega utjeu, a iz
Dorman: Predodbu? Teko je o Galaktici imati odreenu predodbu.
Thalai: Prije svega, pojam Galaktika, pisan velikim slovom, ne kao zajednika
imenica, dakle, ima u najmanju ruku dva znaenja...
Dorman: Tako je. Njim se moe imenovati golemi tanjuroliki zvjezdani sustav
unutar kojeg su svi svjetovi koje smo naselili, ukljuivo sa Zemljom. esto se
jo zove Mlijena staza ili Velika galaktika. Ima i drugih naziva... Mnogo
ee se, meutim, pod Galaktikom podrazumijeva onaj dio tog golemog skupa
zvijezda kojem je u svom irenju granice rastegnuo ovjek. Ne cijeli sustav,
dakle, ve dio naseljen ljudima.
Thalai: Kada leta kae Zvjezdani sustav ili Galaktika njemu je uvijek na umu
ovo drugo znaenje, pa emo i mi taj pojam rabiti u tom smislu. Zanimaju nas,
Lene, bitna obiljeja takove Galaktike, posebno ona koja e pojasniti poloaj
letaa u njoj.
179

takvog dodira sa stvarnou prihvaati opasnosti koje se ne mogu izbjei. To

smo zvali dodir ili spoj sa stvarnou. On ti je rekao da prihvati opasnost,
to je na Aratonu bila mogunost da razumni ivot ipak postoji, a da ne
prevre svaki grm i travku sljedeih dvadeset godina.
- Time sam se rukovodio cijeli ivot, kao i svi letai. Zato smo uili
povlaiti se u sebe i umirivati umove koje nam stvara svjesni um, zar ne?
Nai osjeaji i samoljublje, strah i svianja, tenja za lagodom, sve to
oblikuje naa razmiljanja. Uili smo to spoznavati i ispravljati, gledati
kroz nezamueno staklo, kako ja kaem. To nam je u krvi, Kinele, iako je i tu
teko biti savren.
- Tako je, to je spoj sa stvarnou. Kad ga ostvari u sebi, stvarnost tvoje
nutrine koja vodi tvoje misli i ona vanjskog svijeta su u odnosu. Nema
raskoraka, u skladu si sa stvarnou, u spoju s njom. Iz svega proizlazi da si
ti to rabio u najveoj moguoj mjeri. Ne sumnjam u to. Trebao si odluiti, a
nisi sve znao, kako to u ivotu esto biva. Ako nee naslijepo pogaati,
odluku mora odgoditi ili biti u spoju sa stvarnou, osjetiti tu stvarnost.
Predosjetiti je.
- ak i tada nema jamstva da nee pogrijeiti.
- Naravno. Greka je dio prirode, a nepogreivost joj je strana jednako kao i
vjenost.
- Neke su greke preopasne i povlae sobom rasene nesree.
- ak se i tada dogaaju. Nema savrene sigurnosti. Tvoj sluaj, Onone... Pet
si godina istraivao Araton, ravnice i porjeja, visoravni i planinske
krajeve, ak i podmorje, traei razumne vrste. Nisi ih naao, a s obzirom na
to gdje su u to vrijeme obitavali Fandi, teko da si ih i mogao nai. Pet
godina je malo vremena za cijelu ophodnicu. Tvoji istraivai, roboti i ljudi,
zasigurno su zalazili i u ume, ali njihovo temeljito pretraivanje uzelo bi
desetke i desetke godina. Pravilno si pretpostavio da razumnih vrsta nema. Ako
se kasnije one otkriju, pokusno naselje e se napustiti i gotovo. Zato se i
zove pokusno, na koncu.
- Upravo se to i dogodilo.
- Mi smo uvijek ostavljali mogunost da se greka ispravi, ako se ve
dogodila. Znali smo da su u stvarnom svijetu greke neizbjene pa smo prouili
puteve kako ih ispraviti nakon to su se dogodile.
- Pokazalo se, meutim, daje moja greka dovela tebe u poloaj u kojemu je
bilo teko ne pogrijeiti. Da sam doznao za Fande, cijele ove guve ne bi
bilo.
180

- Da, onda sam ja stigao. Oteavajua je okolnost bila stoje Araton tada bio
prenaseljen za pokusno naselje. Razlozi su, nema sumnje, ogom i jo vie sam
Araton. Odnosi su bili vrlo zapaljivi u to vrijeme, ak i vie nego to se to
vidi iz onog Gezova prikaza. Meni i mojim suradnicima su prijetili, Rina je
imala i teih iskuenja. Pobuna je bila mogunost s kojom smo ozbiljno
raunali. to je bilo prirodnije no smiriti duhove i odgoditi seobu nakon
smrti onih najtvrdokornijih? inilo se da nema opasnosti u tome. Mada, rei u
ti ovo, Onone, a drugima neu ni pokuati, slutio sam neko zlo. Bio bih
najsretniji da sam ih mogao ja sam, jednoga po jednoga, odvesti u brodove.
- A da si ustrajao na dvadeset godina?
- Da sam! O tome je sada uzalud razglabati. Rina Ad je htjela sprovesti
dvadeset pet pa je umalo ostavila ivot na Aratonu. To nisu bile djeje igre.
Dorman: Osnovno njeno obiljeje koje uvjetuje sva ostala je golemost. To treba
doslovno shvatiti: ovjeanstvo je ovladalo doista golemim prostorom. Toliko
velikim da se o njemu teko stjee tona slika pa se naa znanja temelje na
procjenama. Najee se govori o etrdesetak naseljenih svjetova to se steru
prostranstvom od skoro dvjesto pedeset zemaljskih svjetlosnih godina u
promjeru. Ovo sada treba pokuati zamisliti! Svjetlost putuje izmeu dva
svijeta na suprotnim rubovima Galaktike dvjesto pedeset godina, sve to je
tvarno due, esto i daleko due vrijeme. Naseljene svjetove dijele, dakle,
goleme udaljenosti, pravi ponori prostora preko kojih vijesti putuju, u
najbolju ruku, desetinama zemaljskih godina. Zato su sve vijesti o drugim
svjetovima beznadno neprimjerene vremenu u kojem su saznane, ono to dobivamo
preko Velike mree slui samo praenju prolosti nama bratskih uljudbi, dok
njihova sadanjost ostaje samo na temelju toga nesigurna procjena. Sto mi o
nekom svijetu, kakav je on u ovom trenutku, nosi vijest stara pedeset ili sto
godina? Sada nam mora biti jasno zato su naseljeni svjetovi nuno neovisni.
To su samosvojne uljudbe to su krenule vlastitim pute-vima razvitka. Cesto je
vrlo teko shvatiti cijeli taj razvoj, veliinu pothvata, uloenih napora i
sredstava.
Thalai: Trenutak, Lenel Prije si rekao da je nemogue pouzdano znati ak i
protege Galaktike. Sad je vrijeme da se to razjasni.
181

- Znai li to da nitko nije kriv za ono to se zbilo?

- To nisam rekao. Ono to znam je da me nee kosnuti presuda No-ra Ubana ili
bilo koga drugoga ako je zasnovana na krivim stajalitima i bez uporita u
stvarnosti. Vie me zabrinjava to to e oni ostati u lanom uvjerenju da su
uinili pravo, a u isto vrijeme nesigurnih koljena i okotale svijesti da bi
uinili sljedei korak u svemiru.
- to e uiniti ako i tebi zabrane letjeti?
- Podnijet u svaku kaznu koju mi izreknu, to je manja tekoa. I ti si leta
i zna primati nedae. Istodobno, morat u se sam suoiti sa svim tim. Hou
rei, sam moram razumjeti koliko sam odgovoran. Netko je ipak kriv to ljudi
umiru i to su najplemenitije tenje ovjeanstva baene u prainu. To jo
nisam raistio, Onone.
Spustio sam glavu na prsa, kao to je i on uinio. Nije se imalo vie to
rei. Parit je dovoljno leta da me razumije i na slian nain ocjenjuje
zbivanja, sve kad ih nije mogao izraziti onako kako sam ja to uinio. Mi,
letai, odluivali smo katkad o cijelim svjetovima, teei njihovu najveem
boljitku, ak i onda kada to nije bilo po volji svima oko nas. Zato smo u sebe
morali imati bezgranino povjerenje, a ono je moglo proizii samo iz spoja sa
stvarnou. S njim je bilo lake suprotstaviti se cijelom svijetu, nego bez
njega ii ukorak s njim.
- Vrijeme je - rekao je na koncu Parit. Ustali smo.
- Gostionica se ini dosta velikom - rekao sam kako bismo skrenuli misli s
onoga o emu smo do sada razgovarali.
- Doi ovamo - pozvao me je. - Imamo vremena za jo jedno pie. Proli smo
kroz svjetlosni zaslon u zaseban prostor posve drugaiji
od mjesta gdje smo jeli, tiha i prisna ozraja. Ovdje je glazba bila glasnija
i za mene prenapadna, a arena su svjetla arala prostorom. Oblaci magle od
brzo ireeg plina putani su na nekoliko mjesta u sredini pro-storja i tu
inili otoke o koje se razbijalo svjetlo, sve dok ne bi ieznuli u zraku, ili
jo sporije otjecali k podu. Nekoliko je gledatelja sjedilo za malim stolovima
kojih je bilo dovoljno i za vie stotina ljudi, a nalazili su se na svim
moguim visinama, tako da su na sredinju pozornicu mogli gledati iz
najrazliitijih kutova.
Svi su se oni naprezali ne bi li izmeu svjetla i tame i sporo razila-zeih
oblaka plina vidjeli troje ljudi, mukarca i dvije ene, u nekakvom
vratolomnom plesu. Vrlo uvjebana trojka zaista je zapanjivala svojim
182

skokovima i prevrtanjem, no drao sam da je ipak vie gledatelja bilo

privueno njihovim gotovo sasvim golim tijelima.
- Kad doem na ovakvo mjesto - viknuo sam Paritu - ini mi se da se za svih
tih stoljea to sam ih proveo kao leta nita nije doista promijenilo.
- ekaj, sad u ti pokazati - odvratio mi je i povukao me do mjesta gdje su se
toila pia.
Ovdje smo bili oko dva metra ispod plesaa, ali smo i dalje imali nesmetani
pogled na njih, kao i svaki drugi gledatelj u dvorani. Povrina na kojoj su se
plesai nalazili bila je potpuno prozirna i pokretna, pa se zamrenom putanjom
dizala i sputala, okretala i obilazila dvoranorp.
- Izaberi pie, Kinele - pozvao me je Parit, a ja se ogledao za uzorcima u
udnim aama s tri vitka izuvijana tijela koja su se spajala u jedno grlo.
Pia su bila svih boja, od mlijenobijele do zagasito plave, preko jarko
crvene, kriavo ute ili otrovno zelene i uvijek su se u njihovim tekuinama
iskrile nekakve estice, diui se i sputajui se, nepravilno bjeei na sve
strane. Svojom su se bojom suprotstavljale boji tekuine pa je tamnoplavo pie
bilo ispresijecano jarkoutim esticama, crveno zelenim, a ono mlijenobijelo
ljubiastim.
Dorman: to znai poznavati protege Zvjezdanog sustava? U biti, to znai znati
broj i poloaj naseljenih svjetova. A to mi znamo o Galaktici kakva je ona
danas? Zemlja je, gledamo li je u cjelini Sustava, ostala po strani u odnosu
na glavne pravce irenja i u ovom trenutku do nje dopiru vijesti s elnih
svjetova, onih najisturenijih i najmlaih, stare i do sto osamdeset i vie
godina, ako je vidna staza ista, drugim rijeima ako se koristi najkrai put
za prijenos vijesti, to nije uvijek sluaj. Za tih sto osamdeset godina moglo
se kojeta dogoditi o emu e Zemlja, kao i ostali svjetovi, biti u svoje
vrijeme obavijetena: neki je novi svijet mogao biti naseljen i Galaktika time
proirena, ili je moda dolo i do naputanja mjesta koje se nije moglo
odrati. Suoimo se s time: o Zvjezdanom sustavu, koliki je i kakav on sada,
mi ne znamo i ne moemo znati nita!
(Razgovor s Khabom Dormanom za Veliku mreu, Zemlja, 3594.-09.-20., ZRV)
183

v
- Sto pliva u tim tekuinama? - upitao sam.
- To je ovdje vrlo omiljeni dodatak - Parit mi je priao blie. - To su
siuna bia, mislim daje to vrsta posebno uzgojenih ribica...
- Ribice? - upitao sam ne vjerujui. - Ljudi piju ribice s piem?
- Da. Pie se smatra svjeim dok one u njemu ive. Opojnost im ne smeta, a
bojom su suprotne boji okoline. Toliko su sitne da ih ne osjea u ustima.
uti samo okus pia.
- A zato ih onda dodaju piu? - upitao sam iako sam odgovor mogao i sam
naslutiti.
- Radi izgleda, Kinele. I boje pia su samo zato razliite. Ljudi su skloni
arenilu, obilju i novinama.
- Sigurno neu piti neto u emu plivaju ribe - rekao sam.
- ini onda ono to i ja. Ovdje izaberi pie, ja u uzeti ovo mlije-nobijelo,
potom izaberi stupanj opojnosti, od nita do pedeset postotaka, to su
zapreminski postoci, i na koncu stisni ovdje, tu pie bez dodataka, i
gotovo... Pie ti je natoeno, a raun ispostavljen Upravi.
Kuao sam nasumce izabran crveni napitak. Prvi je out bio odreena gorina,
uz blago arenje od primjese plina, koja se zatim povukla pred neodreenom
mjeavinom kiselosti i slatkoe, donekle nalik vrstama pia od voa koja sam
poznavao jo sa Zemlje. Nije bilo loe. Prirodno je da sam izabrao niticu na
ljestvici opojnosti.
- Kako si se snaao na Zemlji? - upitao sam Parita.
- Zemlja je vrlo zanimljivo mjesto. Mnogo toga sam vidio i nauio. Ali to nije
ono to si ti htio znati. Mislim da me je pogodila Ubanova odluka. Prihvatio
sam je, meutim, kao privremenu mjeru. ekam konanu odluku o tome.
- Zato kae da eka na nju? Odluit emo zajedno, ut e se i naa rije,
zar ne?
- O, da, mi smo poticani da se izjasnimo. Pitanje je, kao to si i sam rekao,
kako bismo mi sami sebi presudili.
- Ostavimo to... to su ti doista kazali, prije sedam godina?
- Pa... izreena mi je zatitna mjera zabrane letenja i odgovornih slubi u
Upravi za vrijeme od sedam godina, kada e se sve jo jednom ralaniti.
Vjerojatno je da e se preinaiti u doivotno progonstvo na jedan od svjetova.
Bilo koji to ga sam izaberem.
- Hm... u najgorem sluaju, znai, ostat e na Zemlji na koju si se ve
priuio.
184

- Dijelom sam se priuio, ali samo dijelom. Jo uvijek sam tjelesno i duhovno
potpuno spreman, nisam dopustio opustiti se ili zaboraviti bilo to od onoga
to smo nauili na Magatu-Pet. Zemljina vea tea mi je djelomice pomogla.
Izbjegao sam i sva iskuenja oko ena, ili bilo kakvih drugih vezivanja.
- Rekao si da si se bavio povijeu Aratona.
- Da. Tome sam se priklonio, jer se nastavljalo na moja neposredna iskustva.
Prije toga sam poneto istraivao povijest Zemlje. Istraivao5 sam svoje
podrijetlo, to je zajedniko mnogim letaima ako su u mogunosti. Na koncu sam
shvatio koliko je moj ivot odreen Aratonom. Pet sam godina prouavao
usporednu aratonistiku.
- Jesi li i sam roen na Zemlji?
- Da, u planinama June Amerike. Dvije tisue dvjesto ezdeset prve.
- A ja dvije tisue dvjesto devedeset devete. Stariji si trideset osam godina,
Onone. I ima ak deset letova vie, ako se dobro sjeam.
- Dvadeset etiri leta. Araton, dva puta. To su moda i najdojmlji-viji
letovi. Ne mogu, naravno, zaboraviti ni zajedniki let s Khabom Dormanom. O
Khabu si zasigurno uo.
- Khaba sam vidio na Oranu-Tri. U to je vrijeme jo uvijek bio zauzet pisanjem
svojih znanstvenih radova.
- Khab uvijek pie u slobodno vrijeme. Bio sam i na Dani-etiri u vrijeme kad
je tamo bilo vrlo burno. ak sam u jedanaest navrata letio u istraivakim
pohodima u nepoznato. Pribavio sam Zvjezdanom sustavu tri nova svijeta koji su
danas naseljeni.
- Ja sam mu pribavio Araton, prvi i jedini svijet s moje strane -primijetio
sam smrknuto. - Mislim daje to bila najnesretnija okolnost u mom ivotu. Mada
su njime tada svi bili oduevljeni, ja pogotovo.
Parit je odloio napola ispijenu au i pozvao me.
- Poimo. Gez i ostali nas zacijelo ve ekaju.
Svi su oni ve bili na svojim mjestima. Gez je stajao pred stolom Nola Tamuta
i razgovarao s njim. Orona Degrasi i Deis Dodon su i sami razgovarali
zavaljeni u svoja sjedala.
- Malo sam okuavao drai zemaljskog naina ivota - rekao sam ulazei. -
Nadam se da mi ne zamjerate na kanjenju.
- Od toga moe zaboljeti i eludac, pogotovo ako se u to naglo upusti -
dobacila je Orona. - Umijee istananog uivanja njeguje se na Zemlji vie no
bilo gdje drugdje.
185

- Ne vjerujem daje to osobita opasnost letau - dodao je Gez Ak-nar. - Oni

uglavnom imaju jake konice za svoje slabosti.
Sijevnula je jo pokoja upadica, ali je na koncu opet Gez uzeo rije. Opet
pred velikom krugljom Aratona stoje lebdjela u sredini dvorane.
- Nastavit emo s povijeu ljudske zajednice na Aratonu nakon So-ranskog
udesa. Naglasit u neke odnose koji pomau pravilnom razumijevanju. Soranski
udes se zbio godine dvije tisue sedamsto ezdesete, a to e rei daje za te
godine na Zemlji, sedamdeset pet zemaljskih svjetlosnih godina daleko od nje,
stradao jedan svijet. Deset zemaljskih godina kasnije, ili sedam aratonskih
godina kasnije, vijest o Udesu primljena je na Kani-Dva. Sedamdeset pet
zemaljskih godina nakon Udesa ili pedeset pet aratonskih godina Zemlja je
doznala o tome, dakle dvije tisue osam-sto trideset pete. Dok smo mi tek
saznavali o Udesu i njegovim razmjerima, stvari su na Aratonu poprimile ve
posve drugi tijek.
Obavijesti koje imamo o tom vremenu potjeu ili iz aratonskih izvora, a takve
pokrivaju najee samo prvu godinu nakon Udesa, ili su im izvori spasitelji s
Kane-Dva koji su na mjesto nesree pristigli nakon petnaest aratonskih ili
dvadeset jednu zemaljsku godinu. Najvanija zbivanja i najsudbonosnije
promjene odigrale su se, meutim, upravo za tih petnaest godina. Za tog
razdoblja, mogli bismo rei, pokrenute su takve snage da je do sloma o kojem
ovdje govorimo moralo doi. No, poimo redom.
Preko osam tisua ljudi stradalo je u Udesu. Manje od tri tisue ga je
preivjelo. Tko su bili preivjeli? etiri stotine istraivaa s obiteljima
koji su se zatekli u Naselju Dva i Stjenjaku, od ostalih jo ih se oko petsto
nalo izvan Naselja Jedan, jer su obavljali najrazliitije zadatke izvan
podruja najeih razaranja. Ostalih dvije tisue ljudi ostalo je ivo istim
sluajem, dok su njihovi suradnici, susjedi i lanovi obitelji stradali pred
njihovim oima, najee u istim okolnostima.
U posljednjem smo prikazu vidjeli da se nedostatak energije nametnuo kao
glavna tekoa preivjelima. Izvori snage koji su koristili energiju sredinje
zvijezde postali su neuporabljivi, a dosta ih je stradalo u Udesu. Postavilo
se pitanje osposobljavanja energana. Trebalo je takoer priskrbiti odjeu i
zaklon ljudima pred sve eom studeni. Proizvodnja hrane je stala, ali to u
prvo vrijeme nije bilo osobitom tekoom. Proizvodnja svega ostaloga je stala,
a to je bilo osobitom tekoom. Bolnice i uilita su bili uniteni. Sav
ustroj ljudske zajednice se takorei preko noi raspao.
186

Da bi oivjeli energane, trebalo se u najmanju ruku postarati oko dijelova i

radova, ali se pokazalo da je za to nuan prijevoz, proizvodnja, opet energija
i ljudi. Svi su ti prsteni u lancu trpjeli i bili manjkavi. Odjednom je
nedostajalo ljudi koji razumiju energane, onih koji mogu raditi u njima, onih
koji znaju upravljati stotinama razliitih strojeva ili mreama podataka u
kojima je dragocjeno znanje pohranjeno. Jednako je bilo sa sustavom opskrbe
pitkom vodom ili bilo ime drugim. Bilo je sve manje energije za pokretanje
robota i strojeva koji su obavljali veinu radova pa su ljudi morali rabiti
prostija orua i svoje miie.
Ukratko, unato svim naporima i besprimjernoj portvovnosti mnogih, o emu je
ostalo tragova, veliina nesree prijetila je skriti preivjele. Proizvodnja
nikad nije obnovljena, uilita nikad nisu sustavnije proradila, energija
nikad nije potekla, ne izdano kao prije, ve ni za onu jadnu mjeru na koju su
ljudi sveli svoje potrebe. Dva su dogaaja konano zatrla nadu da e se sami
stanovnici Aratona izvui iz nesree. Prvi bolni neuspjeh doao je sa
spoznajom da ni povratak istog neba nee donijeti vie energije. Veina
energana koje su crpile energiju sunca takoer je bilo oteeno, a popravke
vie nitko nije znao ni mogao uiniti. Konani poraz doao je s neuspjehom da
se popravi sredinja i najvea energana na prilazima gradu, nakon to su
krajnji napori ulagani u taj popravak tijekom pola godine.
Na koncu je zalaganje ljudi splasnulo, a sve se svelo na preivljavanje do
vremena dok se ne pojave spasitelji s Kane-Dva. Ono to je bojaljivo
nagovjetavao Brad Silik u posljednjem prilogu koji smo do sada vidjeli,
nametnulo se punom snagom ve za manje od pola godine nakon njegova poziva
Zvjezdanom sustavu. Preivjeli Aratonci morali su se uhvatiti u kotac s
najpriprostijom zemljoradnjom da bi se prehranili. U takvim uvjetima dolo je
do raskola izmeu dvije struje koje su prevladale meu preivjelima. Prije
nego to pogledamo novi prilog o tome, htio bih jo neto natuknuti.
uli smo u izvjeu Brada Silika daje meu stradalnicima bilo poziva da se
sudi onima koji su svojedobno najjae zagovarali ostanak na Aratonu. Suditi je
blaga rije, jer ljudi stisnuti oajem i gnjevom tee broj zadovoljtini.
ini se da je neko vrijeme bilo zaista opasno biti prepoznat kao pristaa i
zagovaratelj ostanka iz vremena kada je Kinel bio na Aratonu. Ti su se odnosi,
zaudo, promijenili tijekom tog kljunog polugodita nakon Udesa.
187

Gez se nagnuo nad svoj stol i dodirnuo prstima dirke svoga krajnika na to je
dvorana jo jednom doivjela promjenu. Gledali smo u nekakav skup okupljen u
velikoj, ali slabo odravanoj dvorani raznorodnog i oskudnog namjetaja. ak
je i rasvjeta bila manjkava. Na povienom dijelu iza velikog stola pokrivenog
istim stolnjakom sjedilo je etvoro ljudi, a peti je stajao i, inilo se,
obraao se skupu. Na niem dijelu tiskalo se veliko mnotvo ljudi od kojih su
neki sjedili na najrazliitijim stolcima, a neki su se stisnuli uza zidove.
Gez je proetao svojom lebdeom strelicom kroz prikaz.
- Ovo je jedan od zapisa koje posjedujemo. Raspravlja se o budunosti. Prilika
je predstojei izbor novih ljudi u mjesne organe vlasti, to je u tim uvjetima
znailo biranje elnitva zajednice. Razlike u pogledima na budunost ljudi na
Aratonu bile su, kao to emo vidjeti, goleme.
Jo u vam samo predstaviti najvanije sudionike skupa, a to je ovih petero
ljudi. Ovo je Dal Advar koji je predvodio onaj dio Aratonaca koji su htjeli
sve djelatnosti svesti na one nune kako bi se to bezbolnije doekalo
spasitelje s Kane-Dva. On je, dakle, zagovarao strpljenje i ekanje. ini se
da takav pristup nema mnogo odjeka u djelatnom ljudskom srcu. Ovaj do njega je
Numa Oan, njegov istomiljenik, sljedei je Dur Hilt, koji bi trebao biti
nepristrani voditelj skupa. ovjek posve lijevo je Pal Parin, pripadnik druge
struje i ja bih sada samo rekao nastavlja pokreta koji je za Kinelova boravka
bio protivan uzmicanju s Aratona. Njegov istomiljenik je ovaj to upravo
govori, prema podacima to je Olen Berg. Skreem vam pozornost i na ovu staricu
ponosita dranja, ovdje u prvom redu, nju e vam ovi koje sam spomenuo sami
predstaviti, a. vi ete se prisjetiti daje ne vidite prvi put.
U sljedeem trenutku amor odobravanja mnotva ljudi prostrujio je ovom malom
dvoranom na Hatornu, umjetnom svijetu u putanji oko Zemlje. ovjek koji je
govorio prije nego to gaje mnotvo odobravajui prekinulo drao je desnu ruku
u zraku, a kaiprst ispruen, a sada je spustio ruku i ponovo je podigao. On
je davao korak sputanjem i podizanjem ruke, a gomila ga je slijedila
uzvikujui ime koje jo nisam uspio razabrati. Nisu ipak svi dijelili to
oduevljenje. Ocijenio sam da ih je bila veina, mala, ali glasna.
- O kakvim se to pravima ljudi ovdje govori... - gotovo promuklim glasom je
uzviknuo ovjek s podignutim prstom kada mu je svjetina
onih k
njeno p od toga
188
Ara ton - Knjiga trea
dopustila doi do rijei. - U kakva da to prava vjerujemo kada se ovjeku koji
ima ovakvu potporu zabranjuje biti s nama?
Olen Berg jo nije ni zavrio, a jedan je krupan ovjek iz sredine na trenutak
ustao i punim glasom zavikao:
- Ubojici nije mjesto tamo gdje ima potenih ljudi!
Pljesak potp6re je uslijedio, samo da bi se as kasnije izgubio u prolomu
zviduka. ovjek koji je sjedio za stolom u sredini uporabio je svoj sudaki
bati i udario njime o podlogu. Potrajalo je, ipak, dok se strasti nisu
primirile.
- Sad u ja uzeti rije - rekao je. - Ne, Olene, ja tebi ne zabranjujem
govoriti, ali u sada govoriti ja. Da, imam to pravo. Priekaj i govorit e.
Opet je potrajalo dok voditelj Dur Hilt nije mogao nastaviti.
- Moram vas na neto upozoriti. U vezi s Infarom Antelom koga jedni zazivaju,
a drugi optuuju za ubojstvo. Mislim da je najvanije zadrati hladnu glavu i
jasno vidjeti to je to. Na koncu, ovaj skup, mi ovdje, moemo preinaiti
svaku odluku koju smo ve donijeli. Prema tome, dopustite mi da ovako izrazim
nae dvojbe, a mi emo ih ovdje razrijeiti, jednom i zauvijek.
Opet je bilo malo komeanja, ali se red brzo uspostavio, jer je Hilt pobudio
zanimanje u sluateljstvu.
- Antel je, znamo, bio zastupnik kao i svi mi. Bio je, dopustite mi to kazati,
malo sraniji i gorljiviji zastupnik od veine nas. Ne, ne mislim pri tome
nita loe, on je teio neemu... Dobro, sloit u se i s tim, on jo tei
tomu, ali izvan ovog skupa. Mislim da je zato njegova rasprava s Bradom
Silikom pola naopako. Priznat u daje i Brad bio jednako vrue glave i da za
njihov sukob u poslanikim klupama nije kriv samo Infar Antel. Meutim, u tom
guanju Silik je pao, kako znamo vrlo nesretno, a Infar je ostao iv. Vi sami
ste odluili da nakon toga on ne moe ostati zastupnikom, jer je ubojica, pa
makar i nenamjerni.
- Sud gaje oslobodio! - proderao se netko iz gomile.
-1 to sad? Vi biste ga htjeli primiti natrag? Ovdje meu nas?
- Da! - prolomilo se dijelom nazonih izmijeano sa zviducima onih koji su
mislili suprotno.
- Dobro, molim lijepo. Postupak se zna. Njegovo mjesto je ispranjeno pa, ako
mu dopustimo da se za njega natjee, vidjet emo to e od toga proizii. Je
li to dovoljno da se ovdje duhovi smire?
189

- elio bih ja neto kazati - reskim je glasom najavio Dal Advar, jedan od
onih to su sjedili za stolom.
- Ja jo nisam ni zavrio svoje - ljutito e Olen Berg.
- Tebi sam rije oduzeo - hladno je uzvratio Dur Hilt. - eli li govoriti,
moe to nakon Dala, ali bez izgreda kao proli put.
Dal Advar, mlai poletni ovjek besprijekorne vanjtine i uljuena dranja,
obiao je Olena Berga koji je ljutito odmahivao rukom i poeo:
- Neu vas dugo zadravati. Upozorit u vas najprije na to kako se odnosimo
prema naim poslovnicima, a time i prema samima sebi, a potom u pokuati
govoriti o biti. O tome zbog ega je sva ova strka s Infarom Antelom.
Ne elim ovdje govoriti o Bradu Siliku jer je on mrtav. Ono to je uinio
Infar Antel ipak je nedolino. Nedolino je nasrnuti na onoga tko je suprotna
miljenja, pogotovo na ovom mjestu na kojem krojimo i krojit emo sudbinu svih
nas za jo petnaest godina.
Priekao je da se smire zviduci, a onda je nastavio.
- Mi moemo preinaiti odluku o njegovu udaljavanju, slaem se tu s urom,
ali po postupku koji je ova ustanova propisala. Ostaje u meni kod toga,
meutim, gorak okus poputanja pred niim strastima, pred neim neuljuenim i
silovitim. Zar se vie neemo boriti za udoree narodnih predstavnika i
tijela vlasti? Hoemo li se srozati udoreem, kao to smo se, evo, srozali
nainom ivota? Moda to i ide zajedno, ali ja sam oekivao jai otpor tome.
Radije bih rekao neto o pozadini borbe za povratak Infara Antela, onako kako
je ja vidim. Nakon ovog stranog udesa mnogi su gnjevni i oajni graani nali
neku vrstu utjehe u prosvjedima, pa ak i progonima onih koji su zagovarali
na ostanak na Aratonu u vrijeme kada su Galak-tika uprava i njen predstavnik
Kinel eljeli povui sve nas i to to prije. Kao da svi mi nismo potomci onih
koji su odluili ostati! Svatko je sam bio odgovoran za svoj ostanak ili za
svoju odluku da poslua uvjeravanja voa. U to se vrijeme nije smjela javno
izrei nikakva potpora Niti Ma-nar, ili drugim zagovarateljima ostanka. To je
uzvraeno ustrojavanjem nove stranke oko Ni te Manar i Infara Antela za ije
smo postojanje saznali tek nedavno. Oni su li meuvremenu obznanili svoj Poziv
Aratoncima koji je i bio predmetom rasprave izmeu Antela i Silika.
Svi mi znamo to je u tom Pozivu i kako se to suprotstavlja zakonima, i
aratonskim i onima Galaktike uprave. Zato, ja vas pozivam,
190

budimo otvoreni i razgovarajmo o toj biti, a pitanje Infara Antela nije toliko
vano. Na njemu se ustrajava, jer je on najvatreniji pristaa Poziva i
Domoljubne stranke. On je vaan da bi se dobila prevaga, ne toliko brojem,
koliko gorljivou i vodstvom. Nae su prave tekoe oko onoga za to se
zalau Domoljupci. O tome trebamo govoriti, jer ono to oni ele je
protuzakonito. Ja u ovom trenutku ne elim vie govoriti.
- To je bio Dal Advar - jednobojnim je glasom rekao Dur Hilt. -Sljedei moe
imati rije Olen Berg iz Domoljubne stranke, a iza njega Numa Oan, Savezna
stranka.
- Lijepo je od Dala Advara to najzad priznaje progone nad ljudima - poeo je
poduzetno Berg - ali nee proi njegov pokuaj da se ozakoni progon nad
najdalekovidnijim ovjekom dananjice na Arato-nu: Infarom Antelom!
Pljesak se prolomio nakon ovih vatrenih rijei. Pljesak i zviduci.
- Saveznjaci ele govoriti o biti. Ja to prihvaam. Za mene, govoriti o biti
znai govoriti o Pozivu Aratoncima, kako ga je uputio Infar Antel, a uz
potporu Nite Manar, poasnog dopredsjednika nae stranke. Dal Advar govori o
zakonima. Svi su ti zakoni prestali vrijediti onoga dana kada nas je zadesio
Udes!
Olen Berg je priekao da se stia prolom oduevljenja, a potom je sjajnih
oiju ovjeka potpuno pridobivenog za novu zamisao nastavio:
- Mi na ovom svijetu nismo vie doljaci u pokusnom naselju. Mi smo podijelili
sudbinu ophodnice, preivjeli Udes i postali njenim dijelom. Ovdje su nai
srueni domovi, nai mrtvi, tu emo se odrati i otpoeti ivot iznova. Nema
tog zakona koji je jai od prirodnog prava! Mi iz Domoljubne stranke ostat
emo na Aratonu. Ako se gospoda iz Savezne stranke toga boje, oni mogu s njega
otii. Dodue, ne odmah, pa e ipak iskusiti tvrdou ivota nezatienog
proizvodima naprednog drutva, ali preive li tih petnaest godina, a mi,
Domoljubna stranka, budui da je u sreditu nae panje uvijek bio ovjek, a
ne zakon ili prazna rije, mi emo im svesrdno pomoi, preive li, dakle, neka
odu na Kanu-Dva ili gdjegod drugdje zaele.
Mi emo, meutim, naim ljudima rei: Od sada emo ivjeti od zemlje, iz
godine u godinu. Otvorit emo i rudnike, ponovo proizvoditi kovine i graditi
gradove. Nee to biti lako, jer je malo strojeva na koje moemo raunati, ali
posjedujemo veinu znanja. Za dva narataja moemo s drugih temelja pristupiti
ruevinama Grada sunca i oivjeti ono
191

to je preostalo. Za sto pedeset godina imat emo bolju i vru zajednicu no

to je ikad ona bila na Aratonu, ako ni zbog ega drugog, ono zbog njene
ukorijenjenosti u ovom tlu.
to ele, meutim, Saveznjaci? I njima je jasno da bez obrade zemlje nee
doekati ni kraj sljedea godine, pa nam se u tome ne protive. Oni bi s pola
srca na tome ostali, ekajui udo i promatrajui nebo. Ja ne mogu naim
ljudima doi s takvim napucima koji rue njihovo samopouzdanje i
samopotovanje. Ono to im ja govorim i to u im rei jest: ovo je naa
zemlja i za nju emo se boriti! Bez ostatka i do kraja!
Opet je zagluno odobravanje popratilo njegove plamene rijei. Na kako su
tekoj kunji ostali ti ljudi i kako su ih zakuastim putevima poveli njihova
poduzetnost i borba za opstanak, poeo sam shvaati.
- Na redu je sada Numa Oan - najavio je Dur Hilt. - Prijavio se i Pal Parin.
Poslije njega bismo, vjerujem, trebali upriliiti odmor. Da, stanku za ruak,
ili to ve netko eli.
Mrav stariji ovjek ustao je iza stola i iziao pred okupljene. Njegov je
glas bio tanak, ali je uvjerljivo obrazlagao svoje misli i sluio se razumom,
a ne osjeajima.
- Gledajte, ljudi, mislim daje vei dio ovog spora nama nametnut. Zaista to
mislim i siguran sam da u vam to pokazati. Svi se mi slaemo oko osnovne
stvari, a to je kako preivjeti sljedeih petnaest godina. Moramo se osloniti
na aratonsko tlo koje nas jedino moe prehraniti. Bez snage naih strojeva to
e biti mukotrpno, ali mukotrpnost je uvijek pratila ovjeka, ako bolje
promislimo, ak i u danima obilja. Udruimo zato nae snage, mi iz Savezne
stranke i vi iz Domoljubne stranke, jer e nam snage trebati za goli opstanak.
Ne moemo ih vie ni rasipati, pa ja ovdje predlaem da se oni iz Bijeloga
grada pozovu ovamo, dok jo uope mogu doi. Vrlo je blizu dan kada e nam
takve udaljenosti biti potpuno nesavladive. Mi ih odavde vie ni ne moemo
svladati.
to se tie velikih pitanja, zakona koji vrijede za cijeli Zvjezdani sustav,
vrijede li oni za nas ili ne, hoe li tko ostati na Aratonu ili nee, zato
bismo se mi oko toga sad sporili? Premalo nas je da bismo se dijelili. Naa
stranka broji sto dvadeset dva lana, vaa ispod stotine. Kakve su to snage?
Ostavimo te rasprave za sljedeih petnaest godina.
Rei u ak da razumijem Olena Berga kad on govori o samopotova-nju naih
ljudi. Nita nas ne sprjeava raditi kao da emo dovijeka ostati ovdje. Grad
moramo izgraditi, na koncu. Kakav-takav. Ratarska orua
192

moramo znati napraviti i popravljati ih. Petnaest godina je cijeli jedan ivot
i sam dvojim da u to doekati. Ustrojimo se, dakle, kao da emo zauvijek
ostati, a onda kada budemo imali mogunost odabira, vidjet emo....
Htio bih samo jo malo staviti pod povealo izjavu Olenovu o tome da moemo,
jesam li dobro razumio, podii Grad sunca kroz dva narataja. Gledajte... ne
elim izazivati nove sukobe, ali to je opsjena i samozavaravanje. Nas je manje
od tri tisue i ve smo izgubili mnoga znanja kojima smo vladali kad nas je
bilo jedanaest tisua. uo sam, primjerice, da na Aratonu vie ne postoji ni
jedan ivi poznavatelj povijesti ovjeanstva. Znate li to to znai? To znai
da bi znanje o Zemlji kao naoj kolijevci za dva pokoljenja postalo nejasno
predanje, a moda bi se izgubilo zauvijek. U Domoljubnoj stranci moda
smatraju da bi oni ostali na Aratonu, a Zvjezdani sustav bi ih podupirao. Ne
vidim kako bi to Uprava inila mimo svojih vlastitih zakona. Prema tome,
govorimo li
0 obnovi Grada sunca, to se moe uiniti samo znojem, suzama i krvlju nas,
Aratonaca.
Godine koje slijede protei e u nemilosrdnoj borbi za odranje u kojoj e
dvije ruke vrijediti vie no dvije glave, hou rei, ako nije jasno, jedan e
radnik vrijediti vie od dva mudraca. Tko e u takvom okruju zadrati znanje
koje jo danas naa zajednica ima? Knjige? Koliko e pismenih biti i koliko
onih s vremenom da ih itaju za dva pokoljenja? Da se, kojim udom, Kana-Dva
oglui o nae pozive za pomo, kroz dva-tri narataja nai bi potomci pred
svemirskim brodom pali niice i zazivali ga kao boanstvo. O da, u sluaju da
shvate emu slui.
Komeanje u dvorani utihnulo je pod odmjerenim udarcima Hilto-va batia.
- Dajem rije Palu Parinu, Domoljubna stranka.
Pal, krupni ovjek rumenih obraza i lijenih kretnji, krenuo je pred skup kada
je jedna prilika u prvom redu gledalita ustala uz pomo tapa sa svoga
sjedala. Bila je to starica na koju nam je pozornost svratio Gez Aknar, a koju
u ovom trenutku nisam mogao dobro vidjeti jer nam je bila okrenuta leima.
- Ispriavam se - odrjeito i s vrstim glasom u slabom tijelu poela je ena.
- Ispriavam se uru Hiltu koji ovdje predsjedava, a isto tako
1 Palu Parinu, svom prijatelju i stranakom istomiljeniku. Doputa li,
Pale, da ja odgovorim Numi i kaem ono najvanije o Infaru Antelu i
Domoljubnoj stranci to ovdje jo nije reeno?
193

- Ako vi to elite, Nita, ja u se rado povui. Dure, ja svoje vrijeme ustupam

Niti Manar.
Nita Manar! S nestrpljenjem sam ekao vidjeti je s lica. Nita Manar se
najtvrdoglavije opirala povlaenju s Aratona kada sam bio tamo s Rinom Ad.
Sumnja da je ona bila upletena u napad na ivot Rine Ad nikad nije otklonjena.
Onda se aratonska dravnika pozornica dijelila na Stranku uvjerenih u zakone
i propise Zvjezdanog sustava i Stranku obraenih ljudima, na Uvjerene i
Obraene, kako smo govorili. Jedna od najvatrenijih obraenica sada je,
nastavljajui istu nit, postala pristaom Domoljubne stranke. Na dosljednosti
Niti Manar nitko nita nije mogao zamjeriti.
Sporo je Nita izlazila na pozornicu, ali joj gledalite to nije zamjerilo; s
oitim uvaavanjem i nijemom tiinom pratili su njeno potapanje dok ju je
jedan ovjek pridravao s druge strane. Sada se okrenula prema nama, a ja je
vidio s lica.
U grobnoj je tiini odmjerila skup, a potom se nasmijeila, otvoreno i
pobjedonosno, dok su joj oi istodobno sijevnule, doznaujui da se ispod suhe
i izborane koe jo uvijek krije iv i pronicljiv duh i ar za borbom.
- Uzela sam ovu priliku govoriti, jer vidim kako se naa okrenutost budunosti
razvodnjava, pritisnuta sporazumakim prijedlozima jalovih saveznjaka. elim
ovdje ukazati na svu irinu Poziva Aratoncima na kojemu sam sa zadovoljstvom
pomagala Infaru Antelu, ovjeku koji je najbolje znao oitati budunost ljudi
na Aratonu iz stvarnosti koja nas okruuje. Da ne bi ova mogunost, iva u
naemu danas i ovdje, postala umrtvljena i neiskoritena, ja se zalaem za ono
stoje napisano u Pozivu.
Savezna stranka uzda se u pomo s Kane-Dva. Po njima, mi bismo ekali ovdje,
vie ili manje prekrienih ruku, i bili izbjeglice u svom svijetu, a onda
bismo se, moda, saivjeli s uvjetima na Karii-Dva ili, vjerojatnije, i tamo
ostali izbjeglice dok nas ne bi uputili na neki trei svijet, vjerojatno ne po
naem odabiru i ukusu. Hoemo li, radi lakeg i lagodnijeg ivota, rtvovati
svoju opstojnost i osobnost? Hoemo li se traiti kroz sljedee pokoljenje ili
dva?
Infar Antel i ja, as nama sve vie i vie Aratonaca, smatramo drugaije. Jo
nedavno sam se morala skrivati pred gnjevnim ljudima koji su zavedeni i
uplaeni traili zadovoljtinu, a danas mi se ti isti ljudi ispriavaju i
pitaju me za savjet. Mi smatramo da u ljudskom ivotu i za
194

dobrobit zajednice nije najvanija tvarna podloga u smislu koliine i kakvoe

tvarnih dobara i proizvodnje raskoi i zabave. Smatramo da je za ljudsku
zajednicu najvanija duhovna i duevna osnova, vrsta ukori -jenjenost u
svijetu i jasne tenje. U toj misaonoj cjelini, mada je naa bol za naim
dragima i blinjima, stradalima u Udesu, jednako neutjena kao i u svakog
drugog ovjeka, gledamo na Udes kao na blagoslov za zajednicu. On nas je
konano uinio Aratoncima i omoguio da smjelije gledamo u budunost. Jer
budunosti tek sada imamo!
Svi govore o tekoama i mukotrpnom preivljavanju. Netko iz Savezne stranke
je spomenuo da e nam za petnaest godina od nae tri tisue broj spasti na
najvie dvije tisue ljudi. Teak ivot, bolesti, nes-viklost na nove uvjete,
oaj i samoubojstva, i tko zna to jo. Otvoreno u vam rei daje takav razvoj
vjerojatan i da emo prilagoavanje novim uvjetima teko platiti.
Pitanje je da li prinositi takvu rtvu utaman. Ako smo Aratonu dali nae divne
gradove i osam tisua ivota, ako e ih on uzeti jo tisuu, ili i vie, a mi
se na koncu nauimo biti s njim, nisu li sve te rtve uzaludne pobjegnemo li s
njega? Preivimo li sljedeih petnaest godina, spremni smo i sposobni ostati
na Aratonu zauvijek, platili smo teku rtvu, ali i osvojili jedan svijet,
predivan i plodan, pitom i zelen, pun vode i ivota.
Kada utemeljujemo ljudsku zajednicu, vano je to joj ostavljamo u posjed, a
ne vozimo li se iznad brda ili pjeaimo kroz cestar. Vjerujmo u ljudski duh i
sposobnost! Gledamo li stvari tim oima, vidjet emo da e u budunosti
aratonsko nebo opet presijecati zrakoplovi, a uzletita naputati dizala k
svemirskim brodovima. Mnogo bre no to oni koji u to ne vjeruju sada iznose.
A sada o Infaru Antelu i Pozivu Aratoncima. U vremenima koja vam predstoje,
jer ja vas neu dugo tim putem pratiti, bit e tekih nedoumica, dvojbi i
sumnji. Ovo danas je tek slabi nagovjetaj buduih neslaganja. Uloga voe,
ovjeka koji je dobro razluio to je za zajednicu vano, a to ne, onoga koji
vidi daleko u maglovitu budunost i ne libi se tekih odluka, bit e mnogo
vanija no sada. Neka vas ne zavedu nevane sitnice oko prava i slobodoumlja,
pa da mu ograniavate vlast i slobodu donoenja odluka. Pravice i pojedinane
slobode vratit e se same kada obnovimo Grad sunca.
Govorim vam o voi, jer nam se na ovom kobnom krianju puteva u budunost
jedan sam nametnuo. On, Infar Antel, ve ima gotove naume
195

0 novom putu iz ovog kala do zvijezda. Rei u neto i o tome, ali odmah
napominjem da slijediti ga trai potpunog ovjeka.
Svi ve znamo da okolica Grada sunca nije najpovoljnije poljoprivredno tlo, ne
koristimo li razvijena sredstva naih predaka. Infar zato poziva na seobu. On
e krenuti sa svima onima koji mu se dragovoljno pridrue prijevojem Lul preko
Segetoleheta. Znamo daje s druge strane obilje pitke vode i obradivog tla,
daje podneblje zdravo, a ume bogate plodovima i ivotinjama. Sve su to
sredstva koja trebamo. Ne tajimo ni drugu svrhu ove seobe: Ne elimo imati
nita s onima s Kane--Dva koji bi nas odvojili od Aratona. Ne elimo znati za
njih, niti nas se oni na bilo koji drugi nain tiu!
amor se zametnuo meu ljudima. Veina, ako ne i svi, uli su za ove naume
Infara Antela prvi put, inilo se oitim, pa su sad to pretresali,
podravajui ih ili se zgraajui.
- Infar Antel je razradio i ostalo. No najbolje je da vam on sam objasni
osnove ustroja nove zajednice. Ja se ne bih odvie uzbuivala oko njegova
povratka u tijela vlasti. Mi smo odluili ustrojiti novu zajednicu
1 na ova stranaka nadmetanja gledamo kao na stvar prolosti. Mi emo,
najkasnije za sartim, istupiti iz svih tijela staroga drutva, jer u njemu
vie ne elimo ostati. Ono za nas nema budunosti. Dakle, pitanje povratka
Infara Antela pod ovaj krov samo je pitanje mjesta na kojem e on izloiti
svoj nacrt budueg drutva. To moe biti ovdje, a moe biti i negdje drugdje.
- Mogu li ja postaviti jedno pitanje uvaenoj Niti Manar? - upitao je sada Dal
Advar nadjaavajui amor gomile.
- Svakako - uzvratila je Nita usredotoeno gledajui pred sebe.
- Znai li to upravo ono to sam ja razumio, Nita? Da e jedna polovina ljudi
otii u neizvjesnost i ostaviti drugu polovinu? Zar emo podijeliti nae snage
sada kada nam je zajedniki napor najvaniji?
Nita je nekoliko puta skupila i zategla usne, a onda je uzvratila uz smijeak:
- Vi iz Savezne stranke uvijek krivo procjenjujete ljude. Infara Antela
slijedit e najmanje dvije i pol tisue ljudi. Oko vas, okorjelih savez-njaka,
ostat e nekolicina zavedenih. Onda ete i vi, iz straha, pohrliti za nama.
196
Deseto poglavlje
Gostionica
Govorimo li, sada na njegovu kraju, o tome to je obiljeilo nae stoljee,
dobro bi upueni ljudi spomenuli osvajanja novih svjetova i kojekakva
iznaaa koja olakavaju ivot ljudi, ili oni u to vjeruju. Ja bih svemu tome
suprotstavila i nadredila pojavu Nove vjere na Zemlji i propovijedi Zaltana
Auda. Uvjerena sam i znam da mnogi misle kao i ja da e Aud i njegovo uenje
obiljeiti idua stoljea.
Zaltan svoje uenje zove spoznajom i dri da je ono dostupno svima. On govori
o prividu o svijetu i biti iza toga privida, ali to je neto o emu se ve
slualo u staroj povijesti Zemlje. On prigovara onome po kojemu je kranska
vjera dobila svoje ime, a jo vie onima poslije njega koji su je ustoliili
kao svjetsku vjeru, da su obinim ljudima ostavili samo doivotno vjerovanje,
a ne i jasan put do oslobaajue spoznaje boanskog. Onome koji je stoljeima
prije ustanovio jo stariju vjeru, a koji je takav put razradio, zamjera na
sloenosti opisanog puta i velikim tekoama pri slijeenju istoga.
197

S Otagom, Kadom, Karilom i ostalima oprostili smo se kad se ve nad okolicom

Kul-Kinela spustio potpuni mrak. Opet smo ostali sami, opet kod velikog zida,
ali daleko sretniji to je pred nama ovaj Kul--Kinelov, no onaj Urgul-Olgija.
Odluili smo ostaviti razmjernu sigurnost velike skupine i sami potraiti
prenoite. Smatrao sam da se ne izlaemo osobito, pogotovo jer nita na nama
nije bilo vrijedno pljake, a nisam htio i dalje optereivati dobre ljude koji
su nam do sada itekako pomogli.
Vjerovao sam da moemo nai prenoite iako smo zakasnili ui u grad. Oekivao
sam da je poneko prenoite i s ove strane gradskih zidina, jer se zasigurno
nije dogodilo prvi put da namjernik zakasni ui u grad i daje izvan njega
prisiljen ekati jutro.
Okolica se doimala mirno i sneno, kao i golemi grad koji se nejasno nazirao
iza glomaznog tijela velikog zida. Sam se zid dobro vidio jer su brojne vatre
gorjele u njegovu podnoju, a poneke su zapaljene i na krunitu. Ve je i to
nagonilo na oprez i upozoravalo na blisku pogibelj iza prividnog mira.
Bilo je jo onespokojavajuih znakova. Po okolnim uzvisinama, osobito prema
jugu, ali i prema jugoistoku, gdje bi prema Otagovim rijeima trebala biti
rijeka, vidjeli smo svjetla udaljenih vatri koja nisu mogla pripadati
stanovnicima Kul-Kinela. Razulareni poklici i razuzdana pjesma dolazili su
otuda.
Rea me je dodirnula u mraku.
- Neto me podsjea na Andor. Na onu no kada smo se probijali ulicama i
bjeali pred orunicima traei "Ingar Linesa". Jedino to smo tada bili u
gradu, a sada smo izvan njega.
Znao sam o emu govori Rea. Jedina slinost s tim, inilo se tako davnim
vremenom, bila je u gotovo opipljivom osjeaju opasnosti i naem upinjanju da
pronaemo utoite. Onda smo zazirali od Atagije-vih orunika, a sada od
sjevernjake vojske u rasulu.
Kao to je to obino bivalo kod velikih gradova koji su rasli i razvijali se,
zid nikada nije titio sva zdanja, ni sve stanovnike, jer je uvijek bilo onih
koji bi rado bili u gradu, a nisu imali sredstava kojima bi sebi izborili
mjesto u njemu. Oni su onda podizali svoje potleuice izvan zidova. Drugi su
namjerno birali takva mjesta i zaraivali na njihovoj nesigurnosti. Takvome
smo i mi htjeli. Otag mi je rekao da neemo mimoii svratiste pro-emo li kraj
gradskih vrata to se otvaraju prema zapadu i poemo li prema rijeci. Te bismo
upute mnogo lake slijedili danju.
ops je
198

Probijali smo se izmeu nizova potleuica u kojima su ivjeli ljudi i

natkrivenih ograenih prostora u kojima su oni za dana trgovali ili
proizvodili i popravljali kojekakve sitnice koje su trebale graaninu. Znao
sam iz Korimora da su takvi proizvodi i usluge izvan gradskih zidina
jeftiniji, a daje noenje tu skuplje. Ponekad su se vlastodrci okomljivali na
one koji su im umanjivali poreze nezakonitom prodajom, ali se ona uvijek
obnavljala i nastavljala, nerijetko zbog koristi koju su od nje imali oni koji
bi trebali provoditi naloge vlasti, budui da su od ovih trgovaca silom
naplaivali svoje pristojbe.
Ovaj ivopisni nered straara, smea, radionica i poslovnih prostora donekle
se razaznavao naspram svjetla koje je dolazilo od vatri oko zidina Kul-Kinela.
U okruenju razularene vojske orunici u gradu su zacijelo bili na oprezu i na
sve spremni. Nadao sam se da e nam ove vatre olakati pronalaenje svratita
koje smo traili.
No je bila mlaka, unato slabom vjetru s juga. Drali smo se blizine zida i
polako napredovali kroz zamreni splet sklepanih zdanja u kojima kao da nije
bilo ivota. Tu i tamo naili bismo na pokojeg
Aud ima i rijei dubokog uvaavanja i razumijevanja za ova dva povijesna lika
koje smatra najduhovnijim i najudoredni]im od svih ljudi koje povijest pamti.
On dodaje, meutim, da je sazrelo vrijeme da se spasenje ili prosvjetljenje
moe ponuditi ve na ovome svijetu i to na razumno jasan i nedvosmislen nain.
Po Zaltanu Audu, kako je sam rekao pred vie od pola stoljea, prvi i
najvaniji korak u spoznaji boanskog, proienju ili prosvjetljenju, kako
ve tko voli rijeima izraziti taj duboki uvid u bitnost svijeta i ljudske
due, istovrstan je s prvim korakom koji ini meuzvjezdani leta: njegovom
obukom. Tamo steenu istou nakane i misli, snagu svjesnog odreenja,
vrstou tijela i duha, nepotkupljivost i vjetinu samopromatranja Aud shvaa
kao ve usnopljenu svjetlost koju treba samo zadrati usmjerenom na isto
mjesto i na taj nain progorjeti maglu neznanja, obmana i zatupljenosti. Ovo
zadravanje postie se uvidom u neodrivost tri osnovne opsjene koje
zamagljuju pravu stvarnost svijeta i postojanja. To su opsjena daje tvarno
stvarnije od netvarnog, opsjena da je ivot raznorodan i razliit, a to vue
korijena iz prve opsjene, te opsjena daje svijest pojedine ljudske jedinke
odjelita i sama za sebe, to je ukorijenjeno u prvoj i drugoj opsjeni.
199

usnulog ovjeka koji je odluio uvati svoju imovinu, ili nije mario za
opasnost to ju je predstavljala vojska, pijana, rasputena i razoarana, jer
je vojna u kojoj su oekivali bogati plijen propala.
Proli smo kraj monih vrata i preko oploane ceste stoje vodila do njih. To
je bila cesta kojom smo i mi doli od Urgul-Olgija, ali je povorka vozova
sila s nje i preacem se uputila uvanom sklonitu.
Ovaj je dio zida bio jo bolje osvijetljen. Na njegovu sam krunitu primijetio
mrane prilike i povukao Reu dalje od njega. Ne bi bilo udo ako bi netko
zapucao samostrelom prema nama, tek da okua oko ili oruje. Kad su ljudi
napeti, ustraeni i razdraeni, esto nalaze oduka u nasilju, a u svemu oko
sebe prepoznaju izazivanje.
Odmah potom nali smo svratiste. Ono je, a to se moglo i oekivati, uz samu
cestu koja je vodila do gradskih vrata. Bila je to najbolja zgrada u okolici,
jo uvijek brvnara, ali dvoraznica i vrsto graena. Vlasnik je nad ulaznim
vratima naprijed istaknuo koplje o kojemu je visio veliki komad tkanine, poput
zastave. Na donjem je kraju ona bila oteana, pa je ostajala rastegnuta i tek
se ljuljala na vjetru. Svratiste je nosilo udno, ali vrlo prikladno ime:
"Utoite".
- Utoite i jest! - rekao sam Rei i povukao je uz pet stuba prema ulaznim
vratima. Nelagoda mi se hvatala srca, jer me je dosta toga i bez Reine
primjedbe podsjealo na "Ingar Linesa" i onu no kada je ubijen Tul Titan.
Vrata nisu bila zakljuana, to je za svratita uobiajeno, a iza njih nas
nije doekao1 jasno osvijetljen prostor kao u "Ingaru Linesa" u Andoru, ve
polumrak usporediv s onim vani. Samo jedna svjetiljka na stijenj u kojoj je
izgaralo gorivo ulje svijetlila je u dnu prostrane gostionice.
Otvarajui se, vrata su dodirnula iza njih ovjeeno zvono pa se jasan zvon
prolomio svratistem. Prije nego to smo se mogli dobro i ogledati, pred nas je
iziao bunovan ovjek sa svijenjakom u ruci.
Pogledom sam preletio veliki i izdueni prostor, gostioniaru iza lea. Dugi i
visoki stolovi uz koje se moglo stajati, ili sjediti na visokim klupama, bili
su postavljeni uza zidove, a iroki prolaz vodio je izmeu njih u dubinu
gostionice gdje se nalazila kuhinja i k spavaonicama na gornjoj razini.
ovjek pred nama je bio u svojim tridesetima. elav i trbuast, izbjegavao nas
je pogledati u oi, a brzim i nespretnim kretnjama odavao je neiskrenog i
smuenog ovjeka. Sasvim je mogue da je bio prestravljen opasnou koju je
predstavlja rasputena vojska u njegovoj blizini.
200

- Traimo hranu i spavanje - rekao sam mu.

- Svakako, iit ani - rekao je meko, ulagujui se. - Na pravom si mjestu.
- Ima li jo gostiju, ili smo mi noas prvi? - htio sam znati.
- Ne. Ne danas. Ve tri dana posluujem samo pijane vojnike. Oni koji put
plate, koji put ne.
- Koliko trai za noenje i hranu?
- To e biti... dva laa za vas dvoje.
Ustraje li na tome, meuzvjezdani leta moe spoznati kako nije u vlasti
tvarnoga, jer ga i sama njegova obuka ui kako e netvarnim snagama ovladati
tvarnim. Sama razumska ralamba ovdje nema utjecaja, jer se razum bavi
vaganjem onoga to mu doznauju ula, a ne-tvarnoje iznad ula i dosee se
samo izravnom spoznajom. Kada spozna ispraznost i nevanost tvarnoga svijeta,
vjernik treba pokuati spoznati produhovljenost prirode i ivot kao krunu te
produhovljenosti. Na koncu ovog razvoja sve mu je oitije da je ivot samo po
vanjskim objavama raznolik i da je most kojim priroda tei samospoznaji i
ljubavi, te da je ovjek konani proizvod prirode kojim su ova spoznaja i
ljubav gotovo dosegnuti. Zbog nedovoljnog znanja, snage i svijesti, ovjek je
pred iskuenjima vanjskog svijeta izgradio sigurnosne oslonce koji su ga
odijelili od vlastite biti, uinile slabim, uplaenim i povodljivim i
suprotstavile ga prirodi i drugim ljudima, pa se od njih osjea izdvojenim i
odbaenim.
Najveim dijelom svoga rada, a samo u izdavatvu tu se radi o trideset sedam
debelih knjiga, Zaltan Aud obrazlae i razrauje svoj sustav zadravanja,
odnosno spoznaje ove tri duboke opsjene. On se, naravno, nije zadrao samo na
tumaenju i uvjeravanju. Zajednice Nove vjere niknule su posvuda po Zemlji, a
u njima se oivotvoruje osloboenje ovjeka, onako kako to nauava Zaltan Aud.
Danas oko deset posto stanovnitva Zemlje slijedi audizam, ili u njega
vjeruje, a raspreni su po cijeloj ophodnici. Na naseljene se svjetove jo
nisu rairili, dijelom, zato to propovjednici Nove vjere ne nameu svoja
uvjerenja drugima, a dijelom i stoga to se oni koji su uvjereni daje ono to
doznaju ulima opsjena ne trude mijenjati jednu opsjenu drugom, pa sami ne
odlaze sa Zemlje.
201

- Zar zaista dva? Nije li primjerenija cijena jedan lad, ili lad i pol?
- Ja sam uvijek naplaivao dva - meko je i prijetvorno rekao, tako da sam imao
razloga posumnjati u njegovu izjavu. Odluio sam ipak ne istjerivati s njim
povoljniju cijenu.
- Dobro. Donesi nam jela. I pia.
- Imam irilmskog vina, iit ani. Uope nije skupo.
- Voda e nam dostajati. Daj nam i svjetla da vidimo to jedemo.
- Neka vam je za prvu ruku ovo moje svjetlo. Odmah u upaliti i ono na stropu.
Sjeli smo na visoke klupe uz stol na desnoj strani, Rea uza zid, a ja suelice
njoj, okrenut leima prolazu. Gostioniar nam je ostavio svoj prijenosni
svijenjak, teki kovinski stalak s leitima za tri svijee.
Evo nas pred Kul-Kinelom, najveim gradom na svijetu, sreditem Aranima,
najmnogoljudnijeg linitskog benasa! Rea je bila dobro raspoloena i poticala
je razgovor. Gostioniar nam je donio vreve vode dok se jelo ne zgotovi i
upalio votanice u dva svijenjaka na stropu. Zatraio sam da nam ostavi i
onaj prijenosni na stolu.
- Kako emo putovati dalje, Dir ani? Daleko je odavde do Arola, a potom do
Andora. To su goleme udaljenosti. A mi smjeramo i dalje od toga, u Zemlje
izobilja i Zemlje smrti, pa u tvoj Vastal.
- Mi? - upitao sam sa smijekom. - Vjerovao sam da e ti ostati u Andoru.
- Zato me cijelo vrijeme eli ostaviti negdje iza svojih lea? Sigurno je
da elim vidjeti tu zemlju koju nitko osim tebe nije vidio. elim upoznati
ljude koji su te ponovo podigli. Najvie od svega, elim znati sve ono ega
e se prisjetiti. Otkrit e mi tajnu boanstva, zar ne?
Nasmijao sam se.
- Taj e put biti iznimno opasan, Rea anai. Opasan i naporan.
- Zar moe biti tei i opasniji no onaj koji smo do sada preli? to jo moe
poduzeti, a da se moe usporediti sa sukobima s Irolgarom?
Ponovo sam zapazio Reinu uvjerenost daje biti s Kinelomjamstvo sigurnosti i
lijek protiv svih boljetica.
- Najprije, s Irolgarom jo nismo zavrili. On e nas progoniti i dalje. S
obzirom na okolnosti, dijelove sjevernjake vojske koji jo nisu potpali ni
pod ije zapovjednitvo, a i drugo, zbog ega je taj put opasan i u mirno
vrijeme... Doi odavde do Oruna bit e pravi pothvat.
202
Om m
ali ft. Pusm
Pusa
kojoj lant
ma, a i*ar
tV,
22.,

- Da nam je zif jo jednom, Dir ani... Onda bi nam bilo mnogo lake!
To je, dakako, bilo tono. Sa zifom bismo se mogli domoi sjevera, a onda se,
preko Almasa, Furata i Ogistala razmjerno sigurno i brzo nai
Zaltan Audje, svakako, meuzvjezdani leta iza kojega je est letova iz
njegove mlae dobi. Napustio je poziv letaa kada je shvatio daje spoznao
neto od tolike vanosti da to mora podijeliti s ostalim ljudima. Novoj vjeri
ne pripadaju samo letai, ali je poznato da je Galaktika uprava prosvjedovala
zbog sve veeg broja onih koji zavravaju obuku na Magatu-Pet, a odbijaju
letjeti. Na koncu je Aud utemeljio svoje sredite za obuku, dijelom u
pustinjama i planinama sredinje Azije, a dijelom na antarktikom velikom
kopnu.
On svoje pristalice ustrojava po inovima, ovisno o tome koliko su se
pribliili konanoj spoznaji. Oni koji ne kane prolaziti obuku, ali vjeruju u
ono to Zaltan Aud nauava, nalaze se najnie na toj ljestvici. On ih zove
"podupirateljima" ili "slutiteljima Istine". Neto vie su oni koji nisu
uspjeli na obuci, a nisu se nakon toga iz razoaranja odrekli vjere. To su
takozvani "svjedoci o teini Puta". Vjernici koji nisu proli obuku na
skupovima audista iz potovanja prema onima koji su to uspjeli ne nose nita
bijelo ili zeleno. Zelena boja odjee, a to su obino iroke halje od
prirodnog tkanja, pripada onima koji su zavrili obuku, ali nisu dosegli
spoznaju. To su takozvani "tragai" ili "oni koji su na Putu". Samo oni koji
su dosegli spoznaju nose bijelu odjeu. Oni su u svojim zajednicama poznati
kao "ostvareni" ili "oni koji su na kraju Puta".
Audizam je danas na Zemlji etvrta vjera po rairenosti i jedina kojoj se broj
lanova poveava iz godine u godinu. Velika veina njenih lanova ne pripada
viim redovima koji nose zelene ili bijele halje. Oko etrdeset tisua, prema
samim audistima, je "tragaa" u zelenim halja-ma, a samo je sedamdeset sedam
"ostvarenih", onih koji su dosegli spoznaju. Oni e naslijediti Zaltana Auda
koji je u vrlo poznim godinama.
(Vela Orini-Dante: "Na Zemlji, ovog stoljea", Saharan, 3300.-10.-
22.,ZRV)
203

nadomak Vastalu. U stvari, dvojio sam da bih na ikakav drugi nain to mogao
postii. Ne samo zbog pljakakih opora razbijene vojske, ve i zbog golemih
prostranstava Linesa, Fandora i samog Vastala. Ovaj je posljednji, dapae, bio
nedostupan ljudima i ivotinjama, po svemu to sam dosad znao.
Iz Vastala sam iziao na njegovu istonom kraju. Tuda se nisam mogao vratiti,
ak ni zifom, jer bih se morao probijati na zapad, nasuprot vastalskim
vjetrovima, i krajem u kojemu za zifa nije bilo hrane. Zifovi ne mogu
preletjeti visoki Ogistal, niti sletjeti na pjeanu ravnicu. Pogotovo se ne
mogu s nje ponovo vinuti u zrak. Moj se novi zadatak inio gotovo nemoguim i
sa zifom na raspolaganju. Bez njega teko da bih se Vastalu mogao i
pribliiti.
Vjerovao sam da bih u Kul-Kinelu mogao kupiti zifa, ali njihove su cijene
morale biti dobro preko tisuu laa. Nama e nakon ove noi na raspolaganju
ostati dva.
Kao to sam prije svim silama nastojao doi do Aranima, Urgul--Olgija i
Irolgara, sada sam teio suprotnom smjeru, a Vastal, moje prvo polazite,
postao je mojim novim i konanim odreditem. Pola sam svijeta trebao proi da
bih to spoznao! Kako je poraavajue bilo to saznanje i kako sam se slomljen i
izgubljen osjeao kad sam se toga prisjetio u zarobljenitvu Irolgarovu! Pa
ipak.
Nikad dosad nisam imao tako tonog i odreenog saznanja da mogu vratiti sve
svoje sjeanje. Znao sam da to mogu uiniti u Vastalu, tamo gdje sam doao k
sebi drugi put. Sve mi je jasnije daje Vastal krio moju tajnu. Iako je bio
daleko, a taj put povezan s novim iskuenjima i tekoama, na njegovu kraju -
budem li ga doivio - sjedinit u se sa samim sobom, obnovit u svoje bie i
najzad saznati ima li ga i kakav je smisao iza mojeg jasnog prisjeanja da sam
Kinel, besmrtni linitski bog.
Za tom sam spoznajom udio sve vrijeme svog ivota kojeg sam se sjeao. Bez
toga sam se sam sebi inio nepotpunim i izgubljenim, ubogom skitnicom u
potrazi za sigurnim utoitem za koje se podrazumijeva da ga svatko od nas
ima. Spoznaju o svojoj prolosti doivljavao sam kao sjedinjenje s istinom,
moje drugo roenje, blaenstvo koje mi je roenjem obeano, a onda oteto.
Strelovito sam sve to premetnuo svijeu i zatim uzvratio.Rei.
- Da nam je zif, Rea anai, ni Irolgar nam nita ne bi mogao.
204
Ara ton - Knjiga trea
- Ne bi ti on nita mogao ni ovako da si vratio svoje sjeanje i svoje moi.
- Molim te, Rea anai, elio bih ti pribliiti svoj stav o tome.
- Kako sam ja polaskana, Dir ani! Kinel, na praotac i bog, obraa se meni s
"molim te, Rea anai"! Ja to jo ne mogu pravo pojmiti!
- Sve je to puno prostije nego to se ini iz naeg kuta gledanja. Kao to
zna, nikada nisam vjerovao u svemone i vjene. Vidjela si i sama kako se
Irolgar sam raskrinkao. Za sebe sam savreno siguran da nisam vjean, a da sam
svemogu, ne bih ovoliko patio i kinjio se, nastojei spoznati tko sam i to
sam bio. Znam. Znam to hoe rei, Rea anai. Kinel je bio na Aratonu prije
vie od pet i pol stoljea... Neu to ni pokuati objasniti. Objasnit e se
samo. Zar nije mogue daje s Kine-lom kao i s Irolgarom? Da novi ovjek
preuzima.njegovu ulogu, pa je samo uloga besmrtna, ak i ako njeni nositelji
umiru?
- Dir ani - Rea se nadmono nasmijeila, kao roditelj koji je prozreo igru
svoga djeteta. - Ona slika u Urgul-Olgiju nedvojbeno prikazuje tebe. Ne eli,
valjda, rei da ju je netko naslikao prije pet, deset ili dvadeset godina?
- Uzdrimo se od nagaanja. Usredotoimo se radije na sutranji dan. Sto emo
traiti u Kul-Kinelu?
- Nema nam druge nego traiti one koji kao i mi putuju na sjever. Moemo
tititi povorke vozova, ako one jo prometuju prema Orunu i Arolu i ako nas
netko hoe unajmiti.
-1 ja sam na to mislio. Trebat e nam dosta umijea da bismo uvjerili trgovce
da emo ih tititi, a ne opljakati prvom prilikom. Povjerenje se rijetko daje
onima na koje nae na ulici.
- S aranima i jo k tome s trgovakim zapregama proi e cijeli olok prije
nego to doemo do Andora.
- Druga je mogunost da trimo cestama. Kao to sam to inio Ta-ronturom. Kao
to je trao Faan...
Protrnuo sam sjetivi se Faana. To je najvee leite tjeskobe u meni! Jesam
li smio ostaviti vjernog Fanda u tako nemoguem poloaju? Dvojio sam. On je
vrebao Holoka da bi ga ubio i tako zatitio svoj narod, koji nije ni znao da
Faan postoji. Je li mogao to ostvariti? Nije imao osobitih izgleda, morao sam
priznati, mada sam znao s kakvom je odlunou i temeljitou Faan tome
pristupio.
205

to ako se ipak zbude, protivno svim vjerojatnostima, da hrabri Fand ubije

Holoka, a sam preivi taj sukob? Ima li on, nakon toga, jo nekakvih izgleda
dovui se iz srca Linesa u praume svoga zaviaja? Jesam li ja, pomislio sam
sa zebnjom, olako ostavio vjernog prijatelja zbog nekoliko desetaka dana koji,
na koncu, nisu inili osobitu razliku? Moda bi nam zajedno bilo lake
zaskoiti uvara Tajne. Potom bih ga mogao ispratiti do fandskih zemalja.
Opet je to bila samo trenutana strelovita misao, ali je Rea ovaj put zapazila
da sam se trgnuo.
- Faan te brine, Dir ani? ao ti je to si ga ostavio?
- Da. Mislim da to nisam smio uiniti.
- Koliko sam razumjela, ti si preuzeo obvezu prema cijeloj njegovoj vrsti.
Tvoja prolost i sjeanje mogu za njih znaiti mnogo.
- To sam i sam vjerovao za razgovora s njim. Vie nisam siguran.
- Uinjeno je uinjeno, Dir ani. Ne eli se, valjda, tri dana vraati do
njega kako bi te on opet uvjeravao da treba pomoi njegovoj vrsti, a ne njemu?
- Znam. Kinel je uvijek titio Fande, a Irolgar ih je ugroavao. Bog linitski
i njegov namjesnik odvajkada su u zavadi. Ostat u vjeran sebi, mada ne znam
ime sam se u prolosti rukovodio. Ako mogu zaustaviti progone Fanda nakon to
vratim svoje sjeanje, sigurno u to i uiniti.
- Ne mogu doi k sebi, Dir ani... Naa povijest... onako kako nas ue i onako
kako je prikazuje Vjera... Ne znam vie u to bih vjerovala. to je tu
tlapnja, a to istina? Nekad sam to primala zdravo za gotovo, ne pridavajui
svemu druge misli... ali sada mi je jasno da su se u naoj prolosti dogaale
udne stvari. Od Kinela koji je ponovo doveo ljude na Araton... A to si ti,
moj dragi Dir ani... Njegova, hou rei tvoga, drugog silaska za kojega si
povukao, veinu ljudi pred Fandima... Iz onoga to znam danas gotovo bih rekla
da si u to davno vrijeme predvidio, bolje rei unaprijed znao - jer ti si
svemogui Bog - da e ljudi nastojati iskorijeniti Fande pa si htio to
sprijeiti...
Mogao sam se samo nasmijati na sve to.
- Potom Udes... Jesi li znao za Udes? Moda si htio spasiti ljude pred
soranskom poasti? Oni koji te nisu posluali pali su iz blagostanja Prvog
razdoblja u ovo to sada imamo. Pravo im budi kada su se ogluili na boji
poziv! Ti si im ipak ostavio Irolgara i nadu u svoj trei
206
dolazak. Bog ne moe biti neumoljiv i okrutan. I ti si doao trei put! Od
svih ljudi na svijetu, samo ja znam da je Kinel i trei put siao na Araton!
Ingari Juga nose takozvani Hargarov trozubac koji je simbol treeg silaska.
Broj tri je svet na Aratonu jer utjelovljuje taj trei dolazak! A ti si tu,
pred mojim oima i samo ja znam za to!
- Molim te da to ne razglasi, Rea anai.
- Znaju li Liniti daje Kinel bog koji moli, a ne zahtijeva?
- Kinel uope nije bog, Rea anai. Toliko si ve dugo sa mnom da bi ti to
trebalo biti jasno.
- Govorila sam ti o naoj prolosti. Sto je od svega istina? Ponekad mi se
ini daje sve to izmiljotina, da nije bilo ni Soranskog udesa.
- Dogaaji i linosti koji tonu kroz vrijeme postaju sve maglovitiji,
nejasniji. Lako ih se hvata patina koju ine preuveliavanja, kriva
razumijevanja i neshvaanja, ona ih ini bliim i primjerenijim ovom vremenu.
Kaem ti, Rea anai, da se povijest mijenja od pokoljenja do pokoljenja, kako
kojem pokoljenju odgovara. Istina je da postoje povijesni izvori, zapisi i
kojekakva ostavtina, ali je tumaenje svega toga ostalo naem vremenu. Od
Arama Tara sam nauio razlikovati ono to vidim od predmeta kojeg gledam,
sliku, dakle, njegovu u svojoj svijesti od predmeta samog, pa je utoliko
vanije shvatiti razliku izmeu naeg shvaanja povijesti i onoga to se
zaista odigralo.
- Meni je od svega nedvojbeno sljedee: ti e se svega prisjetiti i sve mi
potanko ispriati. Moramo se potom potruditi objaviti to je istina i
ostalima.
- Zar misli daje to potrebno i poeljno? Nove objave izazivaju nova
vjerovanja i nova osporavanja, nove podjele, a potom i nove sukobe. Svaka nova
objava kosit e se s onim to svijet misli o Irolgaru, a njemu je itekako
stalo da svijet i dalje misli kako misli sada. Zato? Ako ni zbog ega
drugoga, ono zato to istinu netko drugi objavljuje, a ne on.
- Zar ne misli da je vrijedno boriti se da istina prevlada u ovom jadnom i
napaenom svijetu?
- Istina? Sto je istina, Rea anai? Svatko u sebi nosi svoju vlastitu, a mnogo
je vanije vjeruje li no u to vjeruje. To je i Irken mislio kada je rekao da
ni Sjever ni Jug ne mogu sruiti uvara Tajne, jer on ukorjenjuje Linite na
Aratonu. Svaka istina koja bi ila protiv toga mogla bi biti prihvaena samo
ako bi donosila novu vjeru, za zamjenu onome to se ljudima otima. Ne elim
utemeljivati novu vjeru.
207

- Kinel, bog linitski, ne treba utemeljivati novu vjeru. On sam je vjera o

kojoj govori. On treba samo ukloniti samozvane posrednike.
- Vjeruje li zaista da sam bog?
- Zar nisi sam rekao da si Kinel?
- Razmisli dobro. Ve smo dugo zajedno. Jesam li ja bog?
- Ne mui me, Dir ani! Nema Irolgara, nema Kinela! Sto nam je ostalo? U to
u vjerovati? U to e aratonski puk vjerovati?
- Ako se radi o povijesti Aratona... a ja se prisjetim neega smislenog, onda
e to znati. O ostalome, ljudskoj biti, ivotu i smrti, pred svim tim sam
jednako bespomoan kao i svaki Linit. Kao i ti. S vremenom sam nauio traiti
potporu unutar samog sebe. Zovem to dil--indulom u sebi i vjerujem daje to
moja bit i daje ona opeljudska i trajna, da je samo jedan slabi odraz onoga
to Aram Tar zove ata--indulom, koji je zajedniki cijelom ljudskom rodu. To
gotovo podsjea na fandski taor. Tu se i sama ljudska osobnost rui i nestaje,
jer taje bit zajednika tebi i meni, Irolgaru i posljednjem arpitu Tartasa, a
ja vjerujem i Faanu i njegovu narodu.
- To to si mi rekao, Dir ani... moemo li tome uiti nau djecu? Je li to
usporedivo s priama o dolascima Kinelovim na Araton, kako sam ih sluala dok
sam bila dijete? Kako sam uivala u tim priama!
- Nemam smisla za uljepavanje stvarnosti, Rea anai.
- Kako ono ide... "A onda ree Kinel obraajui se poslunima to su u redu
pred njim strpljivo stajali: "U ovaj sam vas svijet doveo na dobro vae, kao
nagradu za va trud i rad. Sada je vrijeme da s njega odete, jer je to opet za
vae dobro." Ree tako, a plemenita mu glava zaokrui skupom i svi uvidjee da
sluaju pravog vou, potena i odana, mudra i jaka. A onda je oslovio i one
druge to su izbjegavali boje upute i radili po svome..." To je ono to
veina Linita podrazumijeva pod Vjerom!
Slegnuo sam ramenima nasrnijavi se.
- Mogu te zamisliti u tom poloaju, Dir ani. "Plemenita glava", kau. Ja bih
jo dodala: i lijepa glava.
Rea je pruila svoju ruku preko stola i dodirnula moju aku. Uhvatio sam je za
ruku i zadrao je trenutak. Jo uvijek sam bio suzdrljiv prema njoj i drao
najboljim da tako i ostane dok se sve ovo ne razrijei. Jo uvijek nisam
vjerovao da mi je ona suena, iako mi se inilo beskrajnom sreom biti samo s
njom, daleko od opasnosti i svakodnevnih linitskih opaina. to li e biti sa
mnom doznam li jednom istinu o sebi,
najpnje raskalair zatim pur tranu. jal irom ot* sam zadr
cara. fcojn * Odvratio tanr gostioi*. stolu v*
208

nisam znao, ali sam bio svjestan daje do toga daleko i daje moja neposredna
budunost jednako neizvjesna i zakuasta kao to je to bila i cijelo prolo
vrijeme i da se ni na to drugo nisam smio usredotoiti.
Jo sam stiskao njenu aku kada se s ulice zaula nekakva buka, najprije
daleka i nerazgovijetna, a onda smo iz svega uspjeli razaznati raskalaene
povike i glasne psovke. Prostaki smijeh odjeknuo je odmah zatim pred samim
vratima, a u sljedeem su trenutku i ona gurnuta us-tranu, jako i nemilosrdno,
najvjerojatnije nogom. Vrata svratita su se irom otvorila i udarila o zvono
na kraju svoga puta. Rea se trgnula, pa sam zadrao njenu ruku u svojoj kako
bih je ohrabrio. Glavu sam okrenuo nadesno, prema otvorenim vratima.
U njihovu sam okviru mogao prepoznati samo jednu osobu, mada ih je moralo biti
vie. Ostali su jo bili u mranoj ulici pa ih svjetlo iz unutranjosti
gostionice nije moglo dosei. ovjek koji je stajao na pragu bio je mrav,
krljav i nizak i nikad ne bi pobudio osobita zanimanja, unato goropadnom
dranju i rukama oslonjenim na bokove, da se za njim nisu tiskali i drugi od
njegove vrste.
- Zato nas nitko nije doekao kada sam lijepo pozvonio? - divlje je viknuo
iaenim glasom.
- Ako nisam dovoljno zvonio, zvonit u jo! - opet je viknuo i dohvatio vrata
pa ih je stao bjesomuno udarati o zvono u kutu. Sada se kraj njega u
gostionicu ugurao jedan od njegove bratije, doslovce ugurao, jer je kroz vrata
jedva proao. Taj je ovjek sigurno bio vii od mene za glavu, a iri i od
mene i od Tula Titana, a sudim daje od mene bio i dvostruko tei. Ova je
grdosija grcala od smijeha gledajui to radi onaj mali.
Zbunjeni gostioniar istrao je pred njih ne bi li unekoliko umirio
razgoropaenog patuljka, ali mu se ovaj unio u lice i zgrabio ga prstima desne
ruke za vrat.
- Kasno si doao, gostioniaru! - viknuo je, a onda se obratio velikome. - Ali
mi njega ni ne trebamo, je li, Oroe?
- Mi trebamo vino - rekao je sporo, duboko i promuklo veliki.
- Evo ga tebi, Oroe. Spremi ga negdje da nam ne smeta.
Mravije ovjek najprije ostavio gotovo dvostruko teeg gostioniara, koji se
uhvatio za vrat, a zatim je koraknuo u naem smjeru. Odvratio sam pogled, ali
sam dospio zapaziti da je i Orok proao mimo gostioniara, ali ga je pritom
uhvatio desnom rukom i odbacio prema stolu. Nesretni je gostioniar gotovo
poletio zrakom i tresnuo na gornju
209

plohu stola. Ponesen snanim zamahom skliznuo je po njoj i pao s druge strane
na pod. Da li od straha ili nesvjestice, tamo je i ostao.
Sada su iza Oroka u gostionicu upali i drugi, divlji i raspojasani, glasni i
ve polupijani. Mravi predvodnik nainio je jo dva samozadovoljna koraka u
dubinu gostionice, a onda, uoio sam to krajikom oka, iznenaeno zastao
ugledavi Reu i mene. Jo uvijek sam drao Reu za ruku.
- to je ovo? - proderao se. - Vidi! Evo ih! Kordan i Idra vratili su se iz
mrtvih!
Polako sam ostavio Reinu ruku. Nije nam trebao ovaj susret i moda u zaaliti
to nismo ostali s Otagom i njegovim zapregama. Vjerovao sam da ne bismo imali
osobitih potekoa s vojnicima da ih nije vodio ovaj jadni krzljavac koji je
uivao u pozornosti ostalih, a nju je privlaio svojim nepodoptinama. Znao
sam da takva vrsta ljudi lako zalazi u krajnosti, jer se pozornost drugih brzo
iscrpljuje na ponovljenim ili obinim nepodoptinama. Nije mi, meutim,
preostalo nita drugo do ekati i vidjeti u to e se sve ovo izvri.
Sada se ve kraj nas naao i golemi Orok, a za njim i ostali, njih desetak.
Mali predvodnik ih je sve zaustavio pokretom desne ruke, stavljajui lijevi
kaiprst pred napuena usta. Preko oka sam vidio kako Orok suzdrava smijeh,
oito predviajui novu psinu svoga druga. Ovaj se jednim izbaajem popeo na
stol i stavio svoju nogu s pranjavim i blatnim kiritima na pola kala od mene.
- Evo ih, Kinelovi sinovi! Ovo je Idra, a ovo Kordan, najpoznatiji ljubavnici
staroga svijeta!
Razularena skupina se smijala hihotom. Orok se drao za eludac. Pogledao sam
prema Rei. Ona je zategla obrve i usnice u neodobravanju i pogledavala neto
prema meni, neto prema patuljku na stolu ili podrugljivim vojnicima iza mene.
- Ako vam smetamo, momci - rekao sam odrjeito i ustao - mi emo se povui.
Hajdemo, Rea.
- Kordan bi otiao - podrugivao se vojnik na stolu. - On bi poveo i Idru koju
zove Rea... A mi smo ga htjeli samo neto pitati...
Ve sam se potpuno podigao i htio odstupiti od stola kada me je jedna vrsta
aka zgrabila za rame i oslonila se o nj takvom silinom da sam popustio. Orok
me je omronskom snagom primorao opet sjesti. Nisam se ni ja odupro svom
estinom. Procijenio sam da je jo bilo izgleda da se nepotrebni sukob
izbjegne.
210
T"

- Garak te hoe pitati - Orok je promuklo rekao. - Mora dobro odgovoriti.

to bih mogao uiniti da smirim polupijane budale? Uskratim li vanost Garaku,
on e se razgoropaditi, istaknem li mu vanost, on e traiti sve vie i vie.
Ve sam htio sam neto rei, jer sam jedino svojom poduzetnou mogao neto
postii, kada je krljavi Garak upao.
- Ljubavnik pije vino! - uzviknuo je i sagnuo se do mog vra. - Da biste i vi
bili dobri ljubavnici, morate piti vino!
Prinio je moj vr ustima i uzeo duboki gutljaj, dok su ostali oduevljeno
odobravali. Zapazio sam kako je zastao kad je shvatio da u ustima dri vodu.
Zastao je i ukoio se privlaei pozornost ostalih.
- Je li dobro vino? - upitao je sada Orok.
Garak je ispljunuo prema meni ono stoje imao u ustima.
- Ljubavnik pije vodu! On nije nikakav ljubavnik! On je nita! Duboko sam
udahnuo i obrisao desnu stranu lica, svladavajui
zov krvi i ubrzanog bila. Sada je, meutim, Garak prolio ostatak sadraja vra
po meni, dapae je u moje krilo pao i sam vr i skotrljao se pod stol.
- Vi ne volite vodu - rekao sam glasno. - Doli ste piti vino, a ne gubiti
vrijeme... Mi emo zato otii.
- Otii! - zakrijetao je Garak pomamno. - A jesi li pokupio vr koji ti je
pao pod stol?
Rulja je urlala od oduevljenja, a najvie se smijao golemi Orok.
- Dobro. Podignut u vr, a potom odlazimo.
Procjenjivao sam nae izglede u sluaju sve izglednijeg obrauna. Bili smo
stijenjeni u unutranjosti gostionice pa nam je uzmak prema vratima bio
onemoguen. Morat emo se povlaiti u unutranjost kue, prema kuhinji i
spavaonicama.
Opet sam se podigao da bih potkrijepio ono to sam rekao. U tom me je trenutku
drski Garak udario nogom u lice.
- Ovdje ja odreujem to e se i kad uiniti! Podigni vr!
- Dosta je tog ukanja! - upala je sad estoko Rea. - Pokai im, Dirani!
To je bilo posljednje to sam elio. Voeni Garakovom zlobom svi su se oni
obruili na mene, a Rea je sad svraala panju na sebe.
- Dignut u vr - rekao sam da bih vratio pozornost.
211

- Zar e puzati pred tim bijednicima, Dir ani? - planula je Rea. -Ti si
njihov bog, ne zaboravi! Na koljena, kukavice, pred Kinelom! Dosta je tog
svetogra!
Sada je Garak zanijemio pred ljutitom Reom i okrenuo se k njoj.
- to si rekla o bogu, eno? Ponovi to!
- Rekla sam da si digao ruku na Kinela, huljo! Na koljena pred njim, budalo!
Garakov smijeh nije bio odmah uvjerljiv, jer je ustuknuo pred estinom u Reinu
nastupu.
- Ovaj ovjek ovdje je Kinel? Kakve su to besmislice? - zaustio je, a onda se
zahihotao.
- Ljudi, evo vam Kinela! Pogledajte kako izgleda bog!
Opet su se svi trudili pokazati kako se dobro zabavljaju, a Garak se sagnuo k
Rei koja je zajapureno stajala.
- Jesi li i ti boica? Sad u ja to ispipati!
S Reom je takav pristup mogao imati samo jedan kraj. Ona je stajala, a on se
sagnuo k njoj. Pljuska koju je dobio gotovo ga je sruila na lea. On je na to
problijedio i zapjenio se od srdbe. Digao je ruku da udari Reu u isto vrijeme
kada sam ja osjetio teki pritisak na desnom ramenu.
Znao sam da je Orok teak i jak pa sam se zato trgnuo svom silinom. Pitanje je
bi li krljavi Garak proao bolje u okraju s Reom, jer moja druica nije bila
bespomona i nevina borbi. Ali mali je proigrao sve svoje prilike da se
neozlijeen izvue iz kae koju je sam zakuhao. to e biti s nama odluit e
se u sljedeim trenucima, ali sam njegovu kob upravo odreivao.
Uspio sam se otresti Oroka i skoiti na stol. Prljavi Garak je ak i nogama
zamahivao prema Rei. Zgrabio sam ga za prsa, okrenuo oko sebe i bacio preko
gostionice. Udario je tupo o nasuprotni zid i umirio se iza stola na drugoj
strani, kao i gostioniar prije toga.
Znao sam da je to istom mali dio posla. Orok je riknuo i poao k stolu, ali
sam ja bio bri. Bacio sam se na plohu stola, doekao se rukama, a tijelu dao
najvei mogui zamah u okretu. S obje sastavljene noge pogodio sam Oroka u
glavu i sruio ga na pod. Pritrao sam mu prije nego to su se ostali mogli
uplesti i nekoliko ga puta pogodio stisnutom akom, ne elei izvlaiti
maeve.
OGC.
212

Oekivao sam se da e se jaki Orok konano umiriti na podu. Na moje

zaprepatenje, on me je pograbio desnom rukom i, diui se, ponio i mene i
bacio me na stol. Potpuno se uspravio dok sam ja dolazio k sebi.
- Orok voli borbu - nasmijao se. - Doi!
Ostali su se povukli, oito unaprijed uivajui u onome to je predstojalo.
Savreno sam bio svjestan daje Orok teak protivnik i daje ishod borbe krajnje
neizvjestan. Bio je spor, ali izdrljiv i nije hajao za udarce koje sam mu
upuivao kada bih uluio priliku. Njegova teka aka ili sirova tjelesna snaga
mogli su odluiti borbu u skuenom prostoru gostionice. Zato sam se morao
pouzdati u toan udarac i hitri uzmak.
Izmijenili smo nekoliko udaraca u emu sam bio uspjeniji. Njegovi su bili
opasniji, ali su za sada odlazili u prazno. U nekoliko navrata sam ga pogodio
u lice, ali to kao da mu nije smetalo. "Orok voli borbu", ponavljao je i
stiskao me prema dubini gostionice.
Neko je vrijeme sve ilo dobro po mene: tu i tamo udario sam svoga protivnika,
a da on nije uspio pogoditi mene. Orok se, meutim, nije dao uzdrmati i
sveudilj me je pritiskao prema stranjem zidu gostionice. Mogao sam
promijeniti igru i potegnuti ma, ali oruje je zvalo krv i nosilo smrt, a to
sam radije izbjegao.
Naa se borba oduljila, a moja svjeina i pokretljivost su kopnile s umorom.
estoko sam se odupro njegovu pritiskanju prema zidu koji bi mi oduzeo prostor
za uzmicanje, ali se nisam uspio provui kraj goleme vojniine. Na koncu me je
dohvatio svojom ruetinom po prsima i bacio me nazad tako da sam pao leima k
zidu i za tren ostao oslonjen o nj vraajui dah.
On je to iskoristio i pograbio me za prsa odiui me od poda. Bacio me je
prema sredini gostionice, do mjesta gdje su sada bili njegovi drugovi, a gdje
smo Rea i ja kanili jesti. Pao sam na pod i pokuao odmah ustati, ali nije
ilo. On me je preduhitrio i ponovo odigao s poda. Jo me je jednom bacio meu
svoje drugove, pa sam opet pao na drveni pod gostionice, u prolaz izmeu
stolova. Ponovo je on bio prije na meni no to sam se uspio pridignuti. Ovaj
me je put priklijetio uz pod drei me ljevicom za prsa i zamahujui
desnicom.
- Orok ubija akom - najavio je likujui.
Gledao sam kako se njegova golema i kosmata aka sputa k meni, a onda trgnuo
glavom u posljednji tren. Udario je svom snagom u drveni
213

pod i stresao aku, krivei lice od bola. Nisam se uspio iskoprcati unato
naporu. Sada me je drao desnicom, a ljevicom je pokupio neto sa stola.
Zamahnuo je time nad mojom glavom, a ja razabrao nekoliko votanica koje su
popadale oko mene. Orok me je kanio udariti tekim svijenjakom to nam gaje
ostavio gostioniar! Debelo lice mu se uteglo, jer ovjek nikada nije oputen
kad kani ubiti. Kao da se smrt odjednom utjelovila u polumranom svratitu
pred Kul-Kinelom!
Kad je Orok zamahnuo, ja sam svom snagom gurnuo njegovu ruku kojom me je drao
za prsa. Odbacio sam je udesno, a time je i cijelo njegovo tijelo propalo na
tu stranu. Udarac koji je trebao pasti na moju glavu i dotui me izgubio je
smjer, a opasni je svijenjak pogodio pod, tek neto udesno od moje glave.
S novim poletom odrazio sam skupljene noge od njegove tjelesine i uspio ga
odbaciti. Polo mi je za rukom, dapae, uspraviti se na noge, ali me je on
zgrabio za igas i odjeu. Gurali smo se po gostionici i u tome nisam mogao
biti uspjeniji od njega. Upinjao sam se ne dopustiti mu da me dograbi u
teronski zagrljaj, mada se on svojski oko toga trudio. Drao sam ga na
udaljenosti ispruenih ruku, ekajui na svoju priliku.
Nju sam na koncu sam izgradio. Dopustio sam mu potisnuti me, dapae sam ga i
sam povukao k sebi. Da bi vratio ravnovjesje, uinio je veliki korak naprijed.
U tom sam se trenutku bacio na lea povukavi ga za sobom i podmeui svoje
zgrene noge pod njegovo truplo. Odbacio sam ga koliko sam mogao, gotovo
izgubivi svijest od napora, ali osjeajui kako me pri padu isputa.
Ne bi mu taj pad ozbiljno naudio, kao to mu to nije ni jedan od mojih
udaraca, da nije pao, ne na ravni pod gostionice, ve na klupu na kojoj sam
prije nekog vremena sjedio. Skliznuo je odatle na pod i pokuao ustati drei
se za ozlijeena lea. Lice mu je bilo iskrivljeno od bola. Ovo je bila moja
prilika! Morao sam brzo svriti s njim, prije nego to se u okraj ukljui i
njegova bratija.
- Svijenjak, Dir ani! - viknula je Rea.
Doista, teki gostioniarev svijenjak jo je bio tu, na podu. O Oro-ka sam
mogao lomiti i ruke i noge, a da mu ne bih ozbiljno naudio. On se ve pridizao
riui od bijesa. Prije nego to se osovio, podigao sam svijenjak i priskoio
mu. Nije se mogao izmaknuti. Moj je udarac pao po njegovoj glavi, tik iznad
uha. Teki se Orok prevalio nauznak i ostao leati. Nisam vjerovao da sam ga
usmrtio, ako mu je lubanja po tvrdoi
214
SE,......S")jMtl""!l
povezao gostionk Otvorio s*m ***>
Prvo to sar k mojoj g\sm #> je poloe ledom
To boli i Kul->
alt*

bila imalo slina bradi i licu, mjestima po kojima sam ga nemilice tukao, a on
sve podnosio smijui se.
Uspravio sam se nad oborenim Orokom i suoio se s gnjevnom gomilom koja je
pozivala na moj kraj. Prvoga od njih doekao sam istim svijenjakom, ali su
drugi navalili na me sa svih strana. Dvojica su ve onemoguili Reu.
estoko sam se odupro. Obine vojnike glave su bile meke no Orokova pa sam
poneku od njih dobro uzdrmao i poslao na pod, u najmanju ruku privremeno.
Borio sam se za ivot, svoj i Rein. Pobijede li me ovi otpadnici, tui e me
do smrti, ak ako im se ne pridrue Orok ili Garak, bijednici s kojima sam se
obraunao.
Nadjaati vie od deset svjeih vojnika bilo je vie nego zahtjevno. Osjetio
sam to i sam ve u sljedeim trenucima. Nova su trojica uskakala na mjesto
onog kojeg bih za trenutak izbacio iz stroja, a i on sam bi ustajao i ponovo
nasrtao na mene, jo bjesniji i odluniji osvetiti modrice, svoje i svojih
drugova.
Nisam se lako dao. Hvatali su me, a ja sam se otimao, zadavao i primao udarce,
istio prostor oko sebe da bi ga oni iznova zatrpavali svojim tijelima,
posrtao i uzmicao. To je moglo imati samo jedan kraj. Iako sam trojicu
onesposobio trajnije, a od ostalih su svi ili gotovo svi nosili masnice ili
osjeali posljedice mojih udaraca, njihovo je mnotvo polako, ali sigurno
prevagivalo.
Onda je doao taj kraj. Netko me je udario s lea, ja sam posrnuo i naletio na
udarce onih sprijeda. Tromo sam zamahnuo i teko pogodio jednog od njih s
lica, ali sam i ja pao za njim. Kia udaraca sruila se po meni, a da se vie
nisam uspio ni maknuti.
Zaudo, ovi su se udarci prorijedili, a onda i prestali. Jo svjestan, povezao
sam to s dodatnom bukom i otrim naredbama to sam ih uo u gostionici. Neka
ruka me je surovo povukla za rame i okrenula na lea. Otvorio sam nabrekle
kapke.
Prvo to sam ugledao bila je uglaana otrica dugog maa sputena k mojoj
glavi. Njegov je vrak bio tik pod mojom bradom. U takvom me je poloaju
jednom drao Andoranin Gar Ragar u Aafu. Poao sam pogledom uz tu otricu i uz
ruku koja ju je drala... Do lica...
To sam lice ve negdje vidio! Grozniavo sam se borio s umorom, boli i
slabosti ne bih li se prisjetio toga novog protivnika, ovdje pod Kul-Kinelom,
u srcu Aranima.
215
Jedanaesto poglavlje
Novi svijet
"Ingaru mjesta! Za ingara mjesta!" promiu lui uz povika pratnju; dva reda
svjetla u mraku su cesta,
cvjetovi noi, uz iju svi cvatnju
jo vie ele k vladaru da siu,
uz ravnomjernu to nosiljke klatnju,
okruen straom, prsima to ziu podlogu stvarnu ogradi od lui, ni odanima ne
da da mu priu.
Birana pratnja tek mu se prikljui kad s nosiljke on pred atorom sie; ingara
trozub tad mu se urui.
U pratnji strae, u ator unie... Pred vrhovnitvom, dilmanima svojim,
pognute glave pogledom obie.
"U odanost vam, junaci, ne dvojim", ponosno ree, a blista mu zjena, "A vi ste
stalno u mislima mojim. "
010
216

- Ovo je vrlo dojmljiv prikaz! - primijetio je glasno Nol Tamut dok je Gez
Aknar brzo prebirao po dirkama krajnika. Jo jedanput sredinji predmet sobe
za sastanke u uredu Galaktike uprave na Hatornu bila je lebdea kruglja
Aratona.
- Dojmljiv je slaba rije - uzvratio je Gez. - Potresan, rekao bih. Dirljiv i
sablanjiv u isti mah. On govori o nama, ljudima i o tome na
Digoe sad se dilmani s koljena, drei ruku na srcu to bije, dok lica
svjetlo ara im i sjena. 020
Od novih vatri postaje svjetlije: dilmana lica vide se odana; plamen im vou
Anhora otkrije.
Skupina ta se, mala, odabrana, smjesti u oblik plitkog polukruga, unutar atre
i lui sa strana.
Ingar Alk Anhor, nona mora Juga, nije ni sada traio za sebe raskoi vee, U"
boljih usluga; 030
koje vladare oko srca zebe da izgubit e to dobili su rodom morit e uvijek
sve vee potrebe;
trude li vlast se uzet nekom zgodom, U" branit ono to su teko stekli, sudbu
e dijelit s vlastitim narodom.
Kad pozdrave su voe svoje rekli, oslovi Anhor, u vojnoj odori, dilmane koji
tu su se zatekli:
"Ako jo nekog boj sutranji mori, jasno u rei da presudni je as i da
predstoje zati nam opori. 040
217

to smo spremni kad smo stisnuti uza zid. S jo vieg motrita, to je

svjedoanstvo o ivotu, mislim tu najopenitije na ivot u prirodi, na ivi
svijet kao suprotnost mrtvom stijenju i rudama. Ugroen, ivot e iskoristiti
svaku priliku da bi opstao; to mu je svojstveno. Ako se pri tome radi o
zajednici, pojedinani ivoti jedinki gube na vanosti; sve je podreeno
opstanku vrste.
- Ti ljudi nipoto nisu smjeli biti gurnuti u takav poloaj! - uzbueno j e
dodala Orona Degrasi.
- Jesmo li dovoljno raspravljali o energetskom sustavu na Arato-nu? - upitao
je Parit Jamakana. - Je li on bio dobro zamiljen, ili se odve lako raspao?
- Oekivao sam takvo pitanje i prije - Gez Aknar se podigao i poao k njemu. -
To je vrlo pomno proueno. Smatra se da nije bilo propusta. Grad sunca se
opskrbljivao energijom iz vrlo raznorodnih izvora. Jedna od glavnih energana
je bila u putanji, skupljajui zraenje sredinje zvijezde i aljui mlaz
visoke uestalosti do prijemnog krajnika nadomak ljudskoj zajednici. Izvori
energije na ophodnici koristili su jezgrena djelovanja i unutranju toplinu
ophodnice. To su bila tri glavna izvora, sva tri izvan grada i razmaknuti
jedan od drugoga za najmanje sto kilometara, a meusobno viestruko povezani.
U tom, takozvanom ilavom prstenu^ bilo je i energana manje snage koje su
koristile zraenje sredinje zvijezde i drugih sporednih izvora.
injenica je da bi jedini sustav koji bi bilo razmjerno lako osposobiti nakon
udesa takvih razmjera trebao pokrivati cijelu ophodnicu. U tom bi sluaju
trebalo popraviti samo prijenosni sustav pa bi energija iz, recimo, Bijeloga
grada potekla prema Gradu sunca. Takvo to, meutim, nikad nitko nije
razmatrao. Izmeu ova dva grada je oko etiri tisue kilometara zrakom... Ne
zaboravimo daje Araton do kraja ostao samo pokusno naselje.
Kakvih li posljedica moga sitnoga ustupka! Jesam li mogao ustrajati na brem
povlaenju s Aratona, onih davnih dana kada sam posljednji put bio tamo? Zato
nisam uzeo nepomirljivi stav i zahtijevao iseljenje u najkraem moguem roku,
a onda dao ustupak od dvadeset godina, kada zapone cjenkanje oko godina, a ne
stoljea? Je li to moglo uspjeti? Nikada to neu znati.
Dobro sam se sjeao te zajednice na Aratonu. Bio sam u sva tri naselja, onome
na zapadu, prelijepom mjestu na umovitom i gorovitom Soranu,
218
Ara ton - Knjiga trea
onome na istoku nadomak uu goleme rijeke u usko Sredozemno more, stisnutome
izmeu gora, mora, praume i rijeke, naravno i u Gradu sunca. Bio sam i u
Stjenjaku, mjestu odakle se izvlaio ogom, vrlo osebujnom kraju u kojemu je
priroda osobito surova i negostoljubiva. Nita Manar je bila suvlasnica
postrojenja za preradu ogoma i eljela je ubirati dobit od toga to dulje.
Razumjeli smo je i nismo joj to zamjerili, ni Rina Ad, ni ja. Rina je,
meutim, poduzela sprijeiti prodaju ogoma irom Zvjezdanog sustava. U tome je
uspjela, alije zamalo ostavila ivot na Aratonu.
To dobra je vijest, ohrabrit mora nas, jer budemo li dobar boj mi bili, Ordona
vie neemo uti glas!
Opet vam kalem, sad dilmani mili: nemajte straha zato pred tim bojem, slobodu
punu s njim smo ostvarili!
Borit emo se sa sluganskim sojem, koji se svojih gospodara boji, bori za
novac i manji je brojem. - 050
Hoemo jote, mada sve to stoji, sad osigurat to nam sudba nudi: da se tu
zamka opaka ustroji!
Tu da se sili ordonskoj presudi, pa e nam zato Tartor sada rei o tome gdje
su i njihovoj udi."
"Uhode nai, Telen su slijedei, na pet-est zata odavde na cesti pronali
njihov okol jedan vei", 060
da im Gar Tartor najnovije vijesti. "Znaju da ve smo primakli se blizu i
misle oni da nas e pomesti.
Uhode kau nesloge ih grizu, na to ih Odrak ustupcima miri, a njih se daje
obino u nizu,
219

Naselja na Aratonu su se vrlo dobro razvijala u to vrijeme, ona su cvjetala i

napredovala, a ljudi ivjeli u blagostanju. Dugovalo se to ogo-mu, ali ne samo
njemu. Znao sam daje bilo nezakonitog doseljavanja. Za sve takve koji su tamo
dospjeli mimo predbiljeenih letova isposlovao sam da se bezuvjetno vrate s
prvim valom.
Istina je da smo doivljavali neugodnosti. Ljudi su bili ogoreni i
prosvjedovali su protiv Uprave, ali i protiv Rine i mene. Neko vrijeme bilo
nam je opasno i kretati se. Neto od toga bila je samonikla pobuna, ali smo
otkrili i djelovanje Obraenih iza toga. Nekoliko sam se puta sastajao s Nitom
Manar i traio njenu suradnju. Ona je bila pozoran sluatelj i tvrd
pregovara. Rina Ad joj nikad nije vjerovala.
Imao sam i ja udan dojam da uglavljeno moda nee biti i provedeno. Nitu smo
procijenili, i Rina i ja, kao osobu kojoj su veliki naumi vaniji od
sredstava, kao onu koja moe u ostvarenju neeg velikog, emu e se nesebino
do kraja posvetiti, zaboraviti na dogovore i obeanja. Ona je, u to nisam
sumnjao, duboko vjerovala u ono emu je teila. Takvi ljudi lako povuku
svjetinu za sobom, pogotovo ako im se probici poklapaju. Zato sam s osjeajem
nelagode otiao s Aratona. Zato sam prihvatio pedeset godina, jer sam smatrao
da e biti lake ostavi li se ovaj narataj na Aratortu. inilo se to
neznatnim ustupkom, pogotovo jer se on procjenjivao u odnosu na mogue sudare
s Fandima, a nije raunao s tako silovitim prirodnim udesima.
Meutim, bio sam glavni pregovara i sam sam odreivao uvjete. Time sam
preuzeo na sebe i sve opasnosti loih odluka. Nevano je to su se Rina i
ostali letai sloili sa mnom. Nevano je i to to moj otriji nastup zacijelo
ne bi proao.
Da sam nesavitljivo postavio dvadeset aratonskih godina kao krajnji rok za
naputanje Aratona, te da nisam zakljuio nikakav sporazum, cijeli bi zadatak
zavrio neuspjehom. Nikada nisam ni pomislio vratiti se s Aratona bez
sporazuma, jer tamo nisam iao tratiti vrijeme ve rjeavati tekoe zajednice
u razvitku. To ni jedan leta ne bi sebi dopustio. Time bi priznao sebi, a
pokazao drugima, da je nedorastao zadatku.
Nije to bio prvi teki zadatak pred kojim sam se naao. Od mene se oekivalo,
a ja sam preuzeo na sebe i smatrao se tome doraslim, razrijeiti aratonske
nedoumice do kraja i na najbolji mogui nain. Nije bilo nikoga drugoga na
koga sam se mogao osloniti osim svoje momadi, niti sam
220

takve trebao. To je bio moj poziv. Pa ipak, naao sam se u poloaju roditelja
koji ali stoje udovoljio nerazumnoj elji svoga djeteta.
- Ovime to smo vidjeli uobliena je konana sudbina Aratona - nastavio je Gez
Aknar. - Sve stoje slijedilo prirodni je posljedak. To potvruje ono u to smo
se nebrojeno puta uvjerili kroz prolost Zemlje: postoje
pri emu samo nesloga se iri; da bude bolje, po svemu se ini iz gordosti im
pameti ne viri:
o boju zbore ko o gotovini koju su oni dobili odavno, slabost ne vide, viu o
silini!" 070
Nije rekao ono to je glavno, zagluen bukom prosvjeda sa strane; ostade
miran, gledajui ravno.
Odlinik opet oslovi odane negodovanje polako kad jenja, "Njihove ve smo
shvatili nakane!
Ubit i spalit njihova su htijenja, uzet nam due, sve svoje da damo, voe,
slobodu, svoja uvjerenja! 080
Zato mi eljno tu bitku ekamo! Stupicu smrtnu, ko to ingar ree, zajedno
ovdje danas pripremamo."
"Ingara naum uti je najpree!" punim e glasom dilman jaka stasa, "Njegovim
vodstvom pobjeda se stjee!"
"Odavde do njih, vojske iz Tartasa, uglavnom nema prostranih ravnica", rei e
Tartor nakon kratkog asa. 090
221
presudni trenuci u ivotu ljudi i naroda u kojima poduzetni pojedinci ine
razliku. Oni mogu povui ljude u nekom novom smjeru koji za neke moe biti
neoekivan, ali je u biti vanjskim okolnostima ve pripremljen. Ljudi koji
znaju to treba initi mnogo e prije povui narod nego oni koji zagovaraju
nedjelatnost i ekanje u odlunim vremenima. Dopustite mi ovdje i jednu
usporedbu sa ivotinjskim svijetom. Neodluno krdo eka dok jedna od ivotinja
ne krene u jednom, bilo kojem smjeru. U sljedeem trenutku cijelo krdo polazi
za njom. Iz neodlune gomile u trenutku nastaje unita-vajua lavina koju je
gotovo nemogue zauzdati.
Na Aratonu, odluan ovjek je bio Infar Antel. etrdeset zemaljskih godina
nakon stoje Kinel bio tamo i povukao s njega veinu stanovnitva ne moemo se
uditi Antelovu izboru: uio je od Nite Manar i drugih vatrenih pristalica
Aratona. On je, meutim, prvi odluio okrenuti lea Zvjezdanom sustavu i
nastaviti svojim putem, bez obzira na okolnosti. To je bit njegova "Poziva
Aratoncima". Veina ljudi vidjela je u tome svrhu za koju se vrijedi boriti,
neto to obeava svjetlo na kraju mranog hodnika u uvjetima ope
malodunosti i beznaa.
to je uslijedilo? Imamo dva prikaza o novim prijelomnim zbivanjima kroz koja
su proli ljudi na Aratonu. U oba je glavna linost Infar Antel. Ovaj prvi
opisuje dogaaje koji su slijedili nakon onog skupa, prilog s kojeg smo upravo
vidjeli, i koji su tamo potaknuti. Evo to se odigralo nakon samo desetak
dana!
Prizor u sredini sobe jo se jednom promijenio. Pred nama se upriliio
nepokretni prikaz otvorenog prostora s mnogo uurbanih ljudi od kojih su mnogi
bili u razgovoru i prepirci. Kraj je bio osunan, ali su ljudi bili toplo
obueni.
- Obratite pozornost na okolinu. Takoer i na odjeu nekih od tih ljudi. Nae
su procjene da se oni u vrijeme kada je ovo snimljeno, a to je etiri sartima
nakon Udesa, negdje u ranu jesen, dakle, nisu trebali tako oblaiti.
Uobiajene odjee je bilo dovoljno. Oni su novim nainom oblaenja iskazivali
svoje opredjeljenje. Jo neto. Na mjestu Grada sunca nije prije Udesa bilo
godinjih kolebanja podneblja. Ono je bilo uravnoteeno, toplo, ali ne i
odvie vrue.
Gez Aknar je pokrenuo sliku i davni sudbonosni trenuci jednog nesretnog
svijeta opet su oivjeli pred naim oima.
Onaj koji je tih davnih dana snimao na Aratonu htio nam je doarati i stanje u
kojem je bila okolica mjesta gdje su se ljudi okupljali. Bili
222

su to ruevni ostaci nekad ureenog grada, meu kojima su se raspoznavale

straare dignute nakon Udesa. Dostaje tih ruevina bilo raieno, ali taj
prostor vie nije nalikovao na grad. Pokrivali su ga snijeg koji se polako
topio i uto blato, negdje skoro do koljena duboko. Ara, arato-novo sunce,
prosipalo je svoje zrake po okolju, ali nije doista i grijalo; neka je
izmaglica postojala u zraku, unato vjetru iji su se zapui uli, a pred
kojima su ljudi traili zaklon i okretali mu lea.
"Tamo gdje sutra bit e bojinica, uma se stere unedogled svuda, gua i
rjea, bitke pozornica.
U moru ume, a uz malo truda, uhode nali istine su vee; tu stat se moe bez
velikih uda.
Atakalima od Jelena nee tu ljudsko bie pukog stabla nai ako se po tlu
zaravnima kree.
Tri su istine uspjeli obai; uz U" niz Telen otud li se ode zaas e opet u
umu se zaci. 100
Najvea od njih, kau nam uhode, manje od zata odavde je hodom, proplanak taj
se stere oko vode.
Sjene tu nema pod nebeskim svodom, a mali potok njemu bregove pere, plitak da
bedra ne moe se vodom.
Dalekoj umi uz brda se vere, a na istoku u Telen se toi; nije ni irok
nigdje preko mjere. 110
Tee je onom tko u ue kroi: puno je mulja i klizavog blata; kroza nj se
moe, uhoda nam sroi.
223

Onima vatrenijima ni vjetar ni hladnoa nisu smetali. Oni su se prepirali,

uvjeravali i prijetili. Onda sam uoio one s udnom odjeom,
0 kojima je govorio Gez Aknar. Doli su, etvorica njih, mrki i odluni, vii
i jai od ostalih, i raistili dio prostora. Bili su obueni u ivotinjske
koe i krzno, a nosili su i krznenu obuu podignutu do pola potkoljenica
1 vezanu uz nogu. Doimali su se nepristupani i nasilni, neuljueni i divlji.
Razvidno je, povratak prirodi i priprostosti imao je jake zagovornike i dobro
je uznapredovao. Bilo je to manje od dva kruga nakon Udesa, etrdeset
zemaljskih godina nakon to sam napustio Araton!
Jedan je novi ovjek, uobiajeno obuen, doao za ljudima u koi i krznu, koje
sam za sada smatrao redarima. On se upravo obratio ljudima kojih je pristizalo
sve vie i vie. Prepoznao sam Dura Hilta, predsjedavajueg na skupu koji nam
je Gez Aknar ve prikazao.
- Graani Aratona! Aratonke i Aratonci! Presudni je trenutak! Danas e svatko
od nas, svojom voljom, odrediti svoju budunost. Mislim da emo se svi, hou
rei velika, velika veina nas koji smo preivjeli ovo strano vrijeme od
unazad dva kruga do danas, okupiti ovdje. Moram vam rei da posljednji pokuaj
pomirenja koji je poduzeo Dal Ad-var nije uspio. Voe stranaka razgovarale su
sino i dobar dio jutra. Ni do kakvog pribliavanja nije dolo.
Advar je otklonio mogunost novih opih izbora, to bi bio preduvjet razgovoru
o zajednikoj sudbini. To je predloila Nita Manar. Ona je eljela nove
izbore, a potom da zastupnici odlue o svim ljudima, kao cjelini. Dal Advar bi
prihvatio izbore, ali ne i prisilu kojom bismo svi bili izopeni iz Zvjezdanog
sustava. On je traio opozivanje "Poziva Aratoncima", ali ga na tom mjestu
Infar Antel vie nije htio sluati.
Juer nam se pridruilo i tristo sedamdeset sedam ljudi koji su doli iz
Bijeloga grada. Uvjeti su tamo mnogo bolji no ovdje, ali ta zajednica, kao to
znate, nikad nije bila samodovoljna.
Oni za sada nemaju tekoa s pogonom svojih strojeva pa su mogli doletjeti
dovde. Ti su ljudi mahom istraivai ili proizvoai ogoma iz Stjenjaka. Oni
su pokuali posredovati izmeu Saveznjaka i Domolju-baca, ali je vjerojatnije
da e se i sami podijeliti.
Ono to vam ja najavljujem je sljedee: Najdalje za sat doi e ovamo i voe
stranaka. Govori se, a i sam je tako izjavio, da je Infar Antel spreman za
svoje putovanje na jug. To je izvjesno nakon propasti svih
i
224
Ara ton - Knjiga trea
pregovora i posredovanja. Prema tome, oni, Domoljupci, e se pojaviti kao da
su spremni za put. Dogovor je da se svaki Aratonac i Aratonka izjasne o tome.
Oni koji se budu svrstali uz njega, napustit e ovu dolinu. Da, vjerujem da je
za danas predviena samo naznaka naputanja, ulogorit e se nekoliko
kilometara izvan grada, kako bi oni koji su se na put odluili mogli pokupiti
svoje stvari.
Od ume koja zapadni rub hvata, atakali su do movare plitke humaste ravni to
e trpjet rata.
Sto je jo vano za nae probitke? Uzviica je vea samo jedna, odakle mogu
voditi se bitke. 120
Za nas, meutim, ba i nije vrijedna postoje s june, protivnike strane;
bojita slika o"tleje vanredna."
Bez udi sad e upast suzdrane, plemi isti to rijeima je vrelim, ve
pohvalio ingara nakane:
"Dilmani dini, pitati tek elim: to to si reko, kome odgovara? oduevljenja
toga jer ne dijelim
za tu istinu koja nama stvara tekoe takve da e klopkom biti prije svega
nama, pa ja takva dara 130
ne bih ni dao, ni htio primiti; zato, Gar ani, ovdje troi rijei na ono od
eg trebamo se kriti?
Zar neprijatelj tamo da nas gnjei, izmeu ume i movarnih tala ?
Da visovima put nama preprijei ?
225

Put preko planina e biti teak. Naa letala ne moemo koristiti, ali su ona
koja su dola iz Bijeloga grada jo donekle uporabljiva. Nesumnjivo je da emo
pjeaiti cijelim putem. Do doline Rabul s one strane planina je oko tisuu
tristo ili neto vie kilometara. Infar Antel vjeruje da mu za to treba manje
od etrdeset pet dana. Od toga petnaest dana uzet e proboj preko planine. To
e biti najtei dio puta, presudan za cijeli pothvat.
Nama je poznat samo jedan prijevoj, koji je zasigurno pod dubokim snijegom i
bez izgraenih prometnica. Reeno je da su Antelovi najodaniji sljedbenici,
poznati kao "sinovi Aratona", a to su ovi momci koji su prisegli ne koristiti
nikakvih proizvoda od prije Udesa, da su dvije njihove skupine od po dvadeset
ljudi upuene naprijed kako bi pripravile stazu gdje ona ne postoji i olakali
put za nae porodice.
Dopustite mi da vam priopim svoj stav o svemu tome. Vi dobro znate da ja, Dur
Hilt, nisam pristaa ni jedne od stranaka. uvam taj odmak i u ovom trenutku.
Bojim se da od danas to vie nee biti mogue. Surove prilike dovele su nas do
raskola i podjele koja e tek uslijediti. Pristae Infara Antela i Nite Manar
napustit e ovo mjesto; oni koji se s njima ne slau, ostat e ovdje. To je
izbor meni i svakome od vas: otii ili ostati. Tu nema neopredijeljenih.
Ostanem li, odredio sam se protiv Infara Antela; odem li, izjasnio sam se za
nj. Neka mi bude doputeno rei da se bojim ovog izbora i da nisam sam sa
sobom sve to raistio.
Najnovije procjene govore da je vie onih koji ele otii no onih koji se tome
protive. Odnos je gotovo dva naprama jedan. Ne bih rekao daje to i odnos
pripadnosti strankama. Sve vie ljudi vjeruje da su im izgledi za
preivljavanje bolji pod odlunim i poduzetnim voom kakav je Infar Antel.
Eto, i "sinovi Aratona" su prihvaeni i postaju nekom vrstom znaka novog doba,
pa ih drugi oponaaju, iako je u poetku bilo mnogo prosvjeda zbog toga to su
vieni kao stranako redarstvo, ili ak kao stranaka vojska. Budui da vojsku
nikada nismo imali, a da se redarstvo raspalo po podjelama nakon Udesa, neka
se o javnom dobru brinu makar oni.
Hoe li se Domoljubi uspjeti probiti preko Segetoleheta? Sve nas to zanima u
ovom trenutku. elim im uspjeh, pa makar i ne poao s njima. Znamo da bi
njihovi najogoreniji protivnici voljeli da taj pothvat propadne. Svi smo uli
o sukobima najvatrenijih pristaa obje strane za proteklih dana. To je bilo
izlikom Infaru Antelu ustrojiti
226

"sinove Aratona". ini mi se daje pad iz blagostanja od prije Udesa prouzroio

i pad vrline i dobrote u svakome od nas. I sada vidim, tamo iza okupljenih
ljudi, skupine koje bi izazivale nerede. Ne, ne trebaju nam ti izgrednici i
batinai!
Moda je za nau zajednicu bolje, a i za svakoga od nas, to to imamo izbor.
Oni koji odu, uvijek se mogu vratiti, zaale li to. Oni koji
Teko se vodi iz dola navala, jo teze bitka voditi se moe stjegova slika ako
je nestala 140
iz oka voi, jer da se izloe na vie mjesto bi morao stati; ne, u te tijesne
ne uimo koe!"
"eli li Timan moda da se vrati? Jer za pobjedu na takvome mjestu preteka
cijena ima da se plati?
Na nevoljnu me podsjea nevjestu, kad pored svega to mu sudba nudi on uvijek
trai neku novu cestu! 150
Kako to, molim, Olih Timan sudi da Odrak sam e u stupicu ui, ako mu ona nije
ba po udi?
Ako to mjesto njega e privui, zbog svega stoje Timan sam ve reko, pa ako
znamo gdje emo se tui,
za klopku prvi uvjet se ve steko; magle, dapae, kraj Telena ima, moemo,
moda, kroz movare prijeko...
Da potopljenim proemo poljima, U" dapriemo kroz ume im s boka, pa s dvije
strane tuemo po njima ? 160
227

ostanu, moi e se prikljuiti Infaru Antelu sljedeom prigodom, pomisle li da

je tako bolje. elim uspjeh objema strujama. Svi smo mi, na koncu, gurnuti u
vrlo neovjene prilike.
Prije nego to dou i obrate nam se voe stranaka, dopustite mi rei da
pothvat Infara Antela nee biti lagan. Nee svi koji se s njime otpute
doivjeti utemeljenje novog doma, tamo negdje u bespuu junog Line-sa.
Meutim, nije to ni napreac poduzeta pustolovina. "Sinovi Aratona" su, kako
sam doznao, ve prokrili taj put i nainili skrovita s jedne i s druge
strane planine. Zamisao im je prebaciti u njih velike koliine hrane, budu li
za to mogli iskoristiti preostala letala naih ljudi, onih koji su doli iz
Bijeloga grada...
- Evo... u ovom trenutku... tamo, gdje i vi vidite komeanje... to su Dal
Advar, vidim i Dana Lia iz Naselja Dva, a tu je i on... Infar An-tel! Jae na
konju!
Mnotvo okupljeno oko Dura Hilta, koje sam procijenio na dvije tisue ljudi,
nije ni do sada bilo mirno, ali se tek sada uspalilo. Prolom zviduka se
razlijegao a da se nije znalo kome je to bilo upueno. Jesu li ljudi
prosvjedovali protiv svojih voa koji su ih podijelili u tako odsudnom
trenutku?
Narodu se prvi obratio Dal Advar. On je odlazak Infara Antela nazvao
neodgovornom pustolovinom, prema napaenim ljudima i prema Zvjezdanom sustavu.
To nije nailo na dobar odjek. ini se daje Savezna stranka gubila pristae iz
dana u dan. Kako je rekao Gez Aknar, ljudi su pripali djelatnijem voi, onom
koji se znao prikazati da zna to mu je initi. Meni se ve inilo neprilinim
zazivanje Galaktike u ovom okolju blata, niskih strasti i odjee od
ivotinjskih koa. Nazadak je mnogo, mnogo puta bri nego napredak.
Potom je govorio Dan Li, uglaeni ovjek koji nije iskusio Udes, jer je doao
iz Naselja Dva, Bijeloga grada na istoku. On je govorio o potrebi zajednitva
i dobrih odnosa, sam se ne izjanjavajui, ali takav blagi govor u to oporo
vrijeme nije mogao imati odjeka.
Onda je nastupio Infar Antel, dojahavi na mjesto odakle su se govornici
obraali ljudima. Dojahao je tamo gdje se jo nedavno prometovalo
najsuvremenijim vozilima, zrakom i pokretnim plonicima.
U doba kad se nametnuo preivjelima na Aratonu, Infar Antel je bio u svojim
ranim etrdesetim godinama, onim zemaljskim. Bio je jak i visok, golemih ruku
i debelog vrata na kojem se smjestilo etvrtasto lice s
228

isturenom bradom i irokim elom. Uski nos, tanke prkosne usne i prodoran
pogled bili su na tom licu. Nisam dvojio daje taj ovjek znao to hoe i nije
se libio to najaviti, bez obzira na to koliko to drugima odgovaralo.
- Vrijeme je, ljudi! - rekao je jednostavno, ne sjahavi. amor je zamirao,
isprekidan tu i tamo zviducima ili prosvjedima.
Oko tog, kaem, malenog potoka mogu i druge ustrojit se varke... 0 poloaju
voina jo oka...
Zastava naih bojnih boje jarke, i s ruba ume, sa sjeverne strane, mogu se
vidjet jednako nam arke..."
Posljednja- rije mu u zraku ostane... "Da i ja kaem neto o tom sporu", Alka
Anhora teki glas zastane. 170
"Boj emo, sudim, povesti pred zoru... Te dvoumice raistite sami, prije nego
tmica uzmakne Gooru!
Kad crvena no na pokret odmorni, dilmana svojih miljenje u uti, i
zapovijedi izdat svakoj harni.
Da pobjedu nam nita ne pomuti, nek" Gar i Olih tada k meni dou i daju svoj
mi naum nadahnuti. 180
Na sudbonosnom ovom nam razvodu neka je plodan ostatak vam noi! elim da sada
ispratite vou!"
Sada e Anhor kraj asnika proi, s pratnjom u kojoj mladi je Atagi, sin mu i
dilman, s oevom pomoi.
229

- Niste li dosta patili? - viknuo je. - Kada emo poeti ivjeti? Do sada smo
ekali... Oni koji kane ekati i dalje, trebaju znati da im je ekati jo
trideset puta onoliko koliko su ekali. Dovoljno da to zamrze i oni
najuporniji.
Posluajte me, ljudi... Ostavimo po strani stranake podjele... Ovdje se radi
o ivotu i smrti. Takoer i o naem ponosu, jer smrt lako nastupa tamo gdje
dostojanstva i ponosa vie nema. Kaem vam da e oni koji ostanu ovdje bijedno
skonati, a do nas nee moi doi jer e te daljine za njih postati
nepremostive.
Odluimo se zato za ivot, a protiv bijednog propadanja. Iza Sege-toleheta je
tlo plodnije, podneblje toplije, voda i zrak ii. Tamo emo biti svoji na
svome, ne dugujui nikome nita. Tamo otpoinjemo novi ivot i novu povijest.
Prvi put ovjek na Aratonu ima pravo na budunost. Sjetimo se kako se
nesigurno ivjelo na Aratonu prije Udesa! Bili smo optereeni prisilnim
preseljenjem koje nam je moglo udijeliti svjetove daleko gore od Aratona, one
bez obradivog tla ili one bez vode, ili one bez jednoga i drugoga. Sada smo
prvi put u poloaju postati pravi vlasnici ovog svijeta, jednom i zauvijek!
Ne skrivam tekoe koje slijede takav izbor. To su, meutim, tekoe koje
moemo predvidjeti i s kojima se moemo nositi. Hrane jo uvijek imamo
dovoljno i to u lako prenosivom obliku, pa se ne moramo bojati gladi. Mi smo
ve zacrtali sustavan uzgoj konja, a prouavamo i aratonske vrste od kojih se
neke zasigurno daju pripitomiti.
Drutvo koje emo zasnovati slijedit e najudorednije zasade ovjeanstva, a
neke emo stvari i unaprijediti. Ovo u rei: nije se enama u dosadanjim
drutvima poklanjala potrebna panja. One su bile izvrgnute istim pritiscima
kao i mukarci, a dodatno su morale raati i brinuti se za nejaku djecu. Mi
emo to promijeniti! ena e u novim uvjetima biti tovana i uvana, a
majinstvo uzimano za najvei doprinos to ga netko moe dati zajednici.
Pogledajte ovamo!
Infar je Antel okrenuo konja i pokazao na pristalu enu valovite plave kose.
- Ovo je Drina Antel, ena koja od prije nekoliko dana zna da nosi moga
nasljednika! Ona je primjer za ugled kako se trebamo postaviti prema
budunosti! Ona nosi novog ovjeka, onog koji e produiti nau vrstu, a mek
ivot prije Udesa bit e mu stran. Tek e takvi ljudi zaista donijeti novo
doba o kojem sada jo ne sanjamo!
230

Mislim da smo rekli i da su svi rekli to su imali. Svaki od vas neka izabere
za sebe. Ako je krivo izabrao, moi e svoju greku lako ispraviti i danas i
sutra i prekosutra, jer mi emo putovati sporo. Ako se dosjeti da je
pogrijeio za sartim, olok ili godinu, neka mu je nebo na pomoi!
Kasnije, sami, utei zrak blagi, Anhora sin e: "Shvatio sam tamo da su
Tartora naumi ti dragi..."
"To kae, ani, jer bi htio samo znati to nisam uz dilmane svoje... Je 1"
mudro da im povjerenje damo ? 190
im se za tvoje nakane ne znoje, uz te i drugi, teko e ti biti od onih koji
dogaaje kroje.
Sto Tartora si uo govoriti dilmani moji -ja to ni ne dvojim - nemaju druge
nego usvojiti.
Oni e sada, svim snagama svojim, najbolje izna, to sam ne bih mogo, kol "ko
god da ja oko toga nastojim." 200
Ja sam im pritom ne bih ni pomogo; vidio sam si tu smijenu predstavu u kojoj
meni laskaju ubogo."
"Ali zar moe povjeriti glavu ljudima tol"kim, a svi od njih snuju uzeti
jednom za se krunu pravu ? "
"Drati moe u njedrima guju, al" mudrom voi da bi gnijezdo svila teko e
biti; ljudi pretjeruju. 210
231

Sada je Infar Antel sjahao, a "sinovi Aratona" su ga smjesta okruili. On se

uputio svojoj eni i uglednijim pripadnicima stranke meu kojima sam prepoznao
Nitu Manar. Moja stara protivnica nije vie mogla hodati. Sjedila je na nekoj
vrsti kolica s velikim kotaima koja su, sudim, u bolja vremena imala svoj
pogon, a sada su ih gurali njeni prijatelji.
Infar se Antel izdvojio od ostalih, kao to je to uinio i Dal Advar na
suprotnoj strani. Potom su se ljudi stali prikljuivati jednome ili drugome,
jedan po jedan, ili u skupinama, onako kako ih je Dur Hilt prozivao. Raskol
meu preivjelima opredmeivao se do kraja.
Na ovom je mjestu Gez Aknar prekinuo prikaz.
Dugi trenutak nitko nita nije rekao. Slike kalnih istina, poruenih
graevina, ljudi odjevenih u ivotinjske koe i svenazone priprostosti su
bile porazne. Znanje daje to iva rije i slika iz stvarnog ivota, a ne
neija gluma o tome kako se ivjelo na Zemlji prije tisua i tisua godina
poraavalo je.
- Dvije tisue osamsto etrdeset sedam osoba bilo je tom prigodom na Aratonu -
Gez je rekao neprirodno dubokim, gotovo promuklim glasom. - ak dvije tisue
sto sedam njih polo je za Infarom Antelom. Sedamsto trideset osam osoba
ostalo je na podruju Grada sunca. Dvije su osobe ostale neopredijeljene:
poinile su samoubojstvo.
Opet je slijedila nijema tiina, a onda je Gez nastavio obinim, slubenim
glasom:
- Imamo jo samo jedan prikaz ovakve vrste. Nakon toga nije vie imao tko
snimati, ili nisu imali ime snimati. Ili su se toliko okrenuli budunosti da
vie nisu hajali za to.
Infar Antel je uspio prijei Segetolehet, a to je ovaj lanac ovdje. Na
zemljovidu je razvidno kuda su se kretali; to pokazuje ova jarko uta crta. To
nije bila djeja igra. Ove su planine vrlo vrletne i negostoljubi-ve. Visina
na ovom prijevoju je oko tri tisue metara. Zbog opeg zahlaenja, vei dio
puta kroz planine je bio pod snijegom i ledom. Antelovi "sinovi Aratona"
probijali su prtine i vodili ljude od sklonita do sklonita, od peine do
peine. Taj je put, vjerujte, ostao zapamen meu njima i sudim da je izvorom
ponosa i mnogih predanja koja su prenoena s koljena na koljeno. Taj je put
bio raanje naroda.
U nizinu s june strane Segetoleheta, a ta se dolina zove Rabul, silo je
tisuu devetsto etrdeset est ljudi. Sto ezdeset jedna osoba ostala je na
putu, velika veina njih u planini. Infar Antel uspio je prebaciti u
232

Rabul i nekoliko konja. Ove ivotinje, koje mnogi od vas nisu nikad ni vidjeli
nego na slikama, na Araton su dopremljene radi dokolice i zabave ljudima, ali
su Infaru Antelu i njegovu narodu posluile kao i narodima pradavne Zemlje:
zamijenile su snagu i brzinu strojeva.
Takvim snagama sam bih dao krila da nije mi vlast u Garsitu vrsta... Zna se
ija bi nakon mene bila!
Sve moje voe ista sudba svrsta za mojom kobi: padne li mi glava, pali su oni;
mi smo ista vrsta!
Jednoga uvijek moe opit slava, pa e ma dobit izmeu rebara, ali rijetka je
ta pria krvava.
Radije nek" tebi vojska odgovara, dri na uzdi svoje velikae, dijeli im asti
dok slue ingara. 220
Nekog vanijeg, daKse ne razmae vei i krvlju da bi vladat mogo; tri sestre
tvoje bit e blago nae.
lril Toktas bi puno ti pomogo, al" strast i ene njemu stvar su strana; o tome
ve smo mi mislili mnogo!"
"Sloboda, oe, puna nam je dana pobijedimo li sutra u tom boju... Zar samo
jedna pobjeda ubrana ? " 230
"Na to emo tad svratit panju svoju? Ovo je, ani, tek poetak rata; slave e
mnogo bit za glavu tvoju!
233

Pogledajmo sada ovaj posljednji prikaz snimljen rukom onih to su ostali na

Aratonu. Obeavam da e biti u najmanju ruku jednako upeatljiv kao i
prethodni.
Novi je prizor doao, zvukom i pokretnom slikom. Nisam to oekivao.
Nepregledna vodena povrina ukazala se u sredini sobe, meu stolovima ovog
prostorja za sastanke na Hatornu. Prizor se polako mijenjao uvlaei sad meu
stolove i obrise daleke obale sa umom i irokim proplancima. Polako je sve to
vueno ustranu, a crta obale se sve vie pribliavala. Onda je uprizoreno i
djelo ovjeka: izorano tlo podalje od obale i vie brvnara, neke od njih
dogotovljene, a neke tek zapoete.
Slika se pomicala i dalje i sada su se ve vidjeli i prvi ljudi. Njih je bilo
sve vie kako se predmet snimanja pomicao udesno. Na koncu mi je postalo jasno
daje to veliki skup, negdje na obali mora ili, vjerojatnije, velikog jezera.
Jedan se ovjek nalazio pred skupom na poneto preureenoj prirodnoj uzviici.
To se Infar Antel obraao svojim sljedbenicima, nakon to su se ve koliko-
toliko udomaili u novom kraju. Sudio sam to po prvim uzoranim brazdama i
dignutim domovima.
- Ovo je tuan trenutak za sve nas - rekao je, a vidjelo se daje potresen. -
Ona koja je zaela ovaj pokret, a koji je konano oivotvoren naim prijelazom
Segetoleheta, nije vie s nama. Neka je vjeni pokoj i mir dui Ni te Manar,
poasne dopredsjednice Domoljubne stranke i utemeljiteljice Stranke obraenih
koja je povela borbu za ostanak na Aratonu. Neka je njenom imenu vjena slava.
Spomen na njega u naim e srcima ostati dovijeka.
Dugi trenutak grobni muk vladao je skupom. Ljudi su spustili glave odajui
poast pokojnici. Osjetio sam iskrenu bol i suosjeanje na licima tih ljudi.
Oni su sada ivjeli za zajednicu, stisnuti nevoljom i neizvjesnou. Infar
Antel je vodio uistinu odane ljude.
- Ono to smo do sada ostvarili ravno je pothvatu - progovorio je novi voa
ljudske zajednice na Aratonu. - Prijelaz preko Segetoleheta zapamtit emo
zauvijek. Djeca nae djece i svi daljnji narataji spominjat e taj pothvat
kao jedinstveno junako djelo. Njegov je znaaj dvojak. Prvo, sam proboj kojim
smo izloili nae ivote junatvo je samo po sebi. Njime smo dokazali, prije
svega sebi, na to smo sposobni i spremni. Ubili smo maloduje i okrenuli se
budunosti. Drugo... Time smo nepovratno preokrenuli svoju sudbinu. Od
stradalnika koji oekuju tuu pomo postali smo stanovnici ovog svijeta. Mi
smo jednom za
234

svagda raskinuli veze sa Zvjezdanim sustavom i onima koji se na to nisu mogli

osmjeliti. Postali smo svoji i neovisni...
Ljudi su sluali utke. Nije bilo oduevljenog odobravanja, ali se vidjelo da
mnotvo podupire Antela. Bili su pred preozbiljnim izazovom a da bi mu gola
vika bila primjerenim odzivom. Razumio sam to raspoloenje. Usredotoeni mir u
kojem je spremnost da se ne poklekne, zbrajanje svih unutarnjih snaga pred
tekim izazovom budunosti. Da sam na Antelovu mjestu, nikad ne bih poelio
bolje ljude. Ovi su morali uspjeti.
- Ovdje, na obali ovog prelijepog jezera, izgradit emo svoje naselje. Ono e
postati grad kad mu doe vrijeme. Otkako smo doli, a tome je ve petnaest
dana, mnogo smo nainili. Iskoristili smo posljednji trenutak da zaoremo prva
polja. Svjesni smo da se samo time ne bismo
Koliko Ordon zemlja je bogata ne moe znati dok ne vidi okom: na pragu mi
smo velikog pothvata!
Ne poraze li sutra nas stubokom, a do tog, sudim, teko moe doi, preivimo
li u svijetu irokom, 240
toliko snage brzo emo smoi da Arkor, Dulna i benasi ini nai e postat,
skoro preko noi...
Na e Sit-Altas isto bit, ne brini, a cijeli Jug e drhtati pred nama... Sad
osnovu toj dajemo silini..."
"A uski potok taj je povijest sama... Kako se zove ta rjeica mala, na kojoj
sudba svijeta se prelama ? "
"Zar ne zna, ani? Zove se Valvala!" 250
(Orad Gul-Gartar iz Kul-Kinela: "Boj na ValvalV, tree pjevanje: "Valvala")
235

mogli prehraniti. Svjesni smo greaka, nespretnosti i nesnalaenja kod toga.

Na koncu, ljudi ve tisuljeima nisu orali na nain kako smo to mi inili.
Vano je da smo stekli ta iskustva. Do sljedee pripreme zemlje, a to e biti
u daleko povoljnijim prilikama, govorim ovo imajui u vidu podneblje i nae
iskustvo, znat emo koliko nam povrina i za to treba. Prva etva dat e nam
okus uspjeha i onoga to dolazi, a od one sljedee emo ivjeti i o njoj
ovisiti.
Izgradnja naselja tee onako kako je zacrtano. Namjerno smo je usporili i
izloili se neugodnostima kako bismo iskoristili posljednje povoljne trenutke
za sjetvu itarica. Znam da smo patili, ali se tome ve vidi skori kraj.
Sljedeih dana emo zapoeti uzgoj domaih ivotinja. Osobito elim potaknuti
uzgoj konja koji e preporoditi nau zajednicu.
Vie od sto dvadeset naih ljudi stradalo je pri prijelazu preko planine.
Preko sto ezdeset od onih koji su poli s nama na put nije doekalo dananji
dan. Njima emo u spomen podii kameni spomenik na obali jezera za koji ve
imamo nacrte. Cijeli jedan dio obale, takozvana Obala zaslunih, bit e
posveena uspomeni na one koji su poloili svoj ivot u temelje nae
budunosti.
Drutvo budunosti mora biti drutvo pravde, udorea i -jednom - blagostanja.
Preuzet emo ono najbolje iz drutva u kojem smo odrasli, ali emo promijeniti
sve ono za to imamo bolja i primjerenija rjeenja. O tome emo jo govoriti,
a ja u ovdje spomenuti samo dvije stvari: porodicu i jezik.
O porodici... Otkako smo napustili ruevine Grada sunca, mi ivimo zajedno.
Otkrili smo daje tako esto i lake ivjeti. Vie porodica se udruilo, oni
rade, jedu i ive zajedno. U dogledno vrijeme neemo obilovati kuama pa emo
i nastaviti ivjeti zajedno. Mislim da se stara granica porodice, temeljena na
posjedovanju dobara, sama od sebe uru-ava. U uvjetima kada prihvaamo da je
veina dobara u posjedu zajednice i te granice postaju meke...
S druge strane, dobni sastav naeg puanstva ne zadovoljava. Mnogo vei dio
nas no to bismo to mi eljeli stariji je od plodne dobi, a djece imamo
nedopustivo malo. Samo su tri ene meu nama, od oko dvjesto pedeset njih u
plodnom razdoblju, zaista i trudne. Kao posljedicu, vidim smanjenje naeg
broja u vremenu koje slijedi, ak ako i ne bude nedaa kao to su bolesti,
glad i ostalo.
236

elim potaknuti raanja i uti djeji pla u svakoj kui! U vezi s tim, neke
e odrednice starog udorea morati otpasti. Mi nita neemo initi silom i
neemo sruiti udoree koje postoji, ne nudei nita za uzvrat. Jedno, ja bih
rekao prirodnije ustrojstvo meusobnih odnosa i meusobnog uvaavanja se
pripravlja i uskoro emo razgovarati podrobnije o tome.
Pitanje jezika je takoer vano, u ovim okolnostima ak i presudno. Svi smo mi
naueni u javnosti govoriti Prvim jezikom, a doma, u veini sluajeva, nekim
od oblika saetog jezika ili jednim od jo starijih jezika koji vuku
podrijetlo s drevne Zemlje. Uobiajeno je u Zvjezdanom sustavu da se u
Galaktikoj upravi govori Prvim jezikom, takoer i na svjetovima koji su
pokusna naselja. Dobije li svijet razinu samostalnosti, sam odreuje koji e
jezik izabrati kao svoj slubeni. U veini sluajeva uzima se neka od inaica
saetog jezika kojom govori najvei dio stanovnitva.
Ljudi! Mi smo sami sebi dali razinu samostalnosti i Prvi jezik nas ne treba
vie obvezivati. Nai e mi strunjaci ubrzo podnijeti prijedlog o saetom
jeziku koji nam najbolje odgovara. Oekujte ubrzo novosti i o tome.
Na koncu, najvanije od svega o emu sam mislio govoriti. Ono to smo uinili
u proteklih ezdeset dana od iznimne je vanosti. Taj znaaj, ono za to smo
se borili, dali mrtve i pretrpjeli, mora ostati zapameno i ovjekovjeeno.
Zauvijek treba ostati znano da smo u ovom vremenu odluili postati samostalni
i neovisni. Mi emo to obiljeiti na dva naina. Danas, prema vrlo tonim
podacima zvjezdoznanaca, negdje predveer, u dvadeset tri sata i est minuta
poinje zima na jugu Aratona. Ovdje, iza Segetoleheta, mi smo zaista na jugu,
ako to nije bilo toliko izraeno u Gradu sunca koji je jedva neto ispod
polutnika.
Mi od ponoi uvodimo novo raunanje vremena. To e biti Novo razdoblje, a
sutranji e dan u povijesti biti upisan kao prvi dan prve godine prvog
stoljea Novog razdoblja. Pozivam sve vas na proslavu ove noi!
Nee biti nesporazuma i neslaganja zbog prijelaza na novo raunanje vremena.
Jo e godinama vrijediti i staro raunanje dok ga novo posve ne istisne.
Prije nego to se vratimo dnevnim poslovima i pripremimo za proslavu jo nam
je neto uiniti. To e pojaati svjesnost svakoga od nas o sadanjem naem
poloaju pred povijeu i budunosti, a ostavit e
237
jedinstveni trag za budua pokoljenja. Ovdje, u kui u kojoj izmeu ostalih
ivim privremeno i ja, sve je pripremljeno. Sastavljen je sadraj prisege koju
e svatko od nas svojom voljom potpisati. Time se zarie-mo da emo ostati na
Aratonu i uiniti ga svojim svijetom i da nikome i niemu ne priznajemo
postavljanje izmeu nas i njega! Nikome i niemu! Ni Dalu Advaru, ni Kinelu,
ni Galaktikoj upravi!
Kinela emo, meutim, tovati kao onoga koji je otkrio Araton. Bez njega,
upitno je da bi on i dan-danas bio naseljen. Svi e ti ljudi s vremenom dobiti
u naim srcima i naoj povijesti mjesto kakvo zasluuju. Ali mi i samo mi bit
emo tome mjerilom!
Na kraju vas molim neka onaj tko misli da ima to rei to i kae. Poslije toga
poite k mojoj kui potpisati prisegu.
Nakon toga je uslijedio rez, rekao bih dosta traljavo izveden. Pred Infarom
Antelom se nala mlada djevojka koja mu se upravo obraala:
- .... Za naeg voljenog vou ovu smo pjesmu pripremili posebno za ovu
priliku. Ona je predloena za novu sveanu pjesmu Aratona.
- Sa zadovoljstvom u je posluati! - uskliknuo je Antel i zagrlio djevojku,
a potom ustupio mjesto s ozvuenjem skupini djevojaka i mladia.
- Pjesma se zove "Novi svijet" i govori o Aratonu i nama na njemu - obratila
se djevojka skupu.
Prikaz se sada usredotoio na pjevae i pjesmu. Stihovi iz mladih i poletnih
grla ispunili su prostor nae sobe za sastanke. Pjesma je budila uvstva i
djelovala na nas, stoljeima i stoljeima nakon to je prvi put pjevana i
teko zamislivim ponorima prostora daleko. Evo to je odjeknulo na Hatornu
pred naim napetim uima:
O, novi svijet! Nedirnut je pred nama, a proima nas puna srca nada da on e
sutra biti na!
O, novi svijet!
Gore i mora to su,
a neznatni mi ljudi smo pred time,
ulazi nama u due strah!
Stffe-
238

O, novi svijet! uvstva nas pred njim gue. U strahopotovanju nema rijei;
Suha grla stojimo sad...
O, novi svijet!
Jedina nam je nada.
Nema vie drugog gdje bismo bili;
Samo u njemu na je spas!
O, novi svijet! Pred nam"se polja steru... Blagoslovljen je onaj tko ih ima,
jer od njih, znamo, bjei glad!
O, novi svijet!
Razgaljuje nam srca,
a hrabrost naa raste poput plime;
Sad on u nama burka krv!
. O, novi svijet! Polet u nama budi! I nema vie mjesta novoj sumnji: Znamo da
on e biti na!
Preda mnom su lica tvrdih ljudi oelienih tekim iskuenjima. Prikaz odaje
njihova uvstva: oni stiu ake u nijemoj odlunosti, naslanjaju se jedni na
druge, ili se ak grle i plau. Onda se prikaz usredotoio na osobu koja je
povela ljude u pobunu, velikog vou Infara Antela.
Ni on se vie nije mogao svladavati. Njegovo je tvrdo lice podignuto i
bezizraajno, oi zatvorene, ali mu suze nezaustavljivo teku niz obraze.
239
Dvanaesto poglavlje
Atamanov asnik
Vidjeli smo koliko su znaajne razlike u nainu ivota, obiajima i
prihvaenim vrijednostima izmeu samosvojnih cjelina koje su se uobliile u
Linitskim zemljama. Cjeline sam nazvao aranimska, ordonska i orinsko-ordulska.
Svaka od njih ima svoje sredite i prostor utjecaja, te rubne krajeve u kojima
se mijea s uplivima susjedne cjeline. Razmatrao sam kako se to odraava na
stvaralatvo i naao da su razlike neprijeporne i razvidne, to zna svatko tko
je putovao i imao prilike i sam to iskusiti.
Ovdje u iznijeti svoja zapaanja nastala prouavanjem duhovnih i uljudbenih
teevina, prvenstveno graditeljstva, slikanja, pisanja, pripovijedanja i
pjevanja, a ostaloga u se samo dotaknuti.
Gradnja najlake upada u oi. Razlike u nainu gradnje u Kul--Kinelu, Tartasu
i Andoru su tolike da doputaju govoriti o aranimskoj, ordonskoj i orinsko-
ordulskoj gradnji. Istraimo to poblie.
240

Zatvorio sam i otvorio oi ne bih li se othrvao slabosti i zadrao pogled na

prijeteem iljku dugog maa u ruci bijesnog ratnika nad mojom glavom. Poao
sam pogledom uz britku otricu, jedva se usuujui micati oima, dok nisam
susreo njegov pogled, odluan i zakrvavljen, usredotoen i nemilosrdan.
Munjevito sam prebirao po sjeanju, jer sam tog ovjeka jamano ve negdje
sreo.
Doista! Sjetio sam ga se unato svom poloaju! Sreo sam ga na Anarturu, cesti
koja od Andora vodi do Arola. U to sam se vrijeme gradio insulom i nastojao
pribliiti se Arakanu, oekujui da e mi se pruiti prilika susresti uvara
Tajne! Rea, Faan, Ragar i ja smo bili utekli s Alkonova broda koji nas je imao
dopremiti u Toktasovu stupicu u Aro-lu. Anorturom su tada prolazile
sjevernjake agme na putu prema Ara-nimu. Od jednog smo asnika uspjeli dobiti
i arana. Upravo je taj asnik, Korimoranin Arih Danbol, bio preda mnom i
spreman uzeti mi ivot ve u sljedeem trenutku!
Stranci koji posjeuju Kul-Kinel dive se nainu na koji je ureena obala Egata
i izgraen Dal-Denoni, te ostale javne zgrade i palae bogatih u Morunu. Kao
da uzvraaju pitomoj i razvuenoj prirodi Aranima s otvorenim vidicima i
dalekim obzorima, graditelji su uobliili sredinje dijelove Moruna s puno
otvorenog prostora, a zgrade razvukli u vodoravnom smjeru. Svej tu poloeno,
staloeno i mirno, a iroko stubite to se sputa k Egatu uvlai i njega u
ovaj jedinstveni doivljaj.
Da ne bude zabune: Dal-Denoni, Dom Dvanaestorice, veliko je i visoko zdanje,
ali su njegove okomice nena^laene i izlomljene, a vodoravne crte istaknute i
nastavljene. Ravnovjesje i stalnost, mirnoa i uz-globljenost u okoli
zajedniki su dojmovi onih koji obilaze Morun, Vodeni trg, po kojem je i
cijeli dio Kul-Kinela unutar Gardada dobio ime. Jezero je dijelom grada, kao i
Gardad i sve to se nalazi unutar zidina, sve je uklapanje, otvorenost i
prihvaanje. Teko da bi se ikoji graditelj mogao toga sam prisjetiti i
primijeniti taj svjetonazor da to nije neto to ve postoji u tom kraju, tim
ljudima i nainu ivota. Zar je, na koncu, kome udno to Aranimljani ne
ratuju, niti dre robove; to u njih nema borilita u kojima umiru robovi i
kanjenici, niti se proganjaju oni koji ne misle kao i Dvanaestorica u Domu ?
241

Prepoznao sam njegovo dugo i duboko izborano lice s usiljenom i naprijed

isturenom bradom, visoko elo i samosvjesno dranje. to li e proizii iz
ovog susreta? Moe li mi Danbol biti naklonjen i koliko? Sto je radio pod Kul-
Kinelom i ime se sada rukovodio?
Teko sam progutao osjeajui koliko je smrtonosni iljak blizu moga vrata.
Ipak sam dospio razmisliti. Danbol je, mora biti, kivan na mene, jer mi je dao
arana na Anarturu, a nije dobio arfane koje je oekivao u Arolu. Dapae,
namjerio se na Indara koji mu je mene prikazao kao nepopravljivog kradljivca
arana. Sam Indar mi se hvalio tom svojom podvalom dok me je vozio Telenom u
Ordon. To je sve stoje ovaj ovjek, Arih Danbol, mogao imati protiv mene, a to
se moda i dalo izgladiti. inilo mi se da mi ne moe biti gore s Danbolom
nego to bi bilo da sam ostao na milosti* rasputenim sjevernjakim vojnicima.
Dospio sam baciti brzi pogled i po gostionici, pomiui samo zjenice. Vojnici
s kojima sam se tukao ustajali su s poda pomaui jedni drugima i okupljali se
u dubini gostionice pod prijeteim samostrelima nove snage u svratitu:
vojnicima Ariha Danbola.
Pokuavali su dozvati svijesti Oroka i Garaka. Gostioniar se dijelom
oporavio, ali kao da nije mogao stajati na nogama. Bio je blijed kao krpa i
naslanjao se s obje podlaktice o jedan od stolova. Rea je takoer bila
okruena vojnicima Ariha Danbola.
Nisam se pomakao ni malim prstom dok mi se iljak dugog maa naslanjao na
vrat. Ako me ve nije ubio do sada, nee to uiniti ni u sljedeem trenutku,
ne pruim li mu sam priliku za to. Neka rije ili nepotrebno pitanje mogle bi
ga potaknuti da uzvrati silovito.
- Ne poznajemo li se mi, moda, otprije? - najzad je procijedio ne uzmiui
desnicom ni za imikal.
Klimnuo sam glavom, ali je to moglo biti vidljivo samo onome tko je netremice
gledao u mene.
- Pazi, pazi... Koga sam ja to ovdje uhvatio! Goora mi! Poalit e to nisi
utekao jo dalje nego to je Aranim!
Oprezno sam progutao, a pomak vrata mogao se ostvariti samo nautrb upiranja o
hladni elik. Nita nisam rekao.
- Kradljivac arana s Anartura! Sve znam o tebi, bijednice! ovjek nada mnom se
estio, a u estini je mogao poiniti i neku
kobnu kretnju. Zabrinuto sam jo jednom poao uz otricu, a onda, unato
tankih, m m*
242
Ara ton - Knjiga trea
okolnostima, zamijetio na bonoj strani maa, tik uz branik i rukohvat, meni
dobro poznati znak: dva ukriana maa s otvorenom, knjigom i zvijezdom izmeu
njih! Taj je znak bio urezan i na mojim maevima, znak Dara Arlaka, oruara iz
Galigala!
Nije to bilo mojom najpreom brigom, ali sam i u svom poloaju dospio
pomisliti odakle Korimoraninu ma iz Galigala. Kako se domogao tako osobitog
ratnog plijena?
- Korimoranin i kradljivac! Krade meni, Korimoraninu! I nas ima svakakvih.
Ponovo se to potvruje! A jo sam nedavno mislio da nam je svima ataman u
srcu!
Je li me moglo spasiti to to me je Danbol drao Korimoraninom? Prisjetio sam
se kako me je ukorio kada sam nedolino oslovio Atagija. Tek sam se sada
osmjelio i ja neto rei.
- Krivo sudi o meni, haman ani... Cijelo se vrijeme borim protiv Atagijevih
protivnika... Toktasa i uvara Tajne...
Bogati Tartas s Olibalom i Kar-Ingimalom nametnuo se svojim nainom ivota,
obiajima i vrijednostima velikom dijelu Linitskih zemalja. Oponaali su ga
Dulna, Zemlje izobilja i Oltak, da ne govorimo o benasima unutar Ordona. Dugo
se smatralo i u Andoru, mada puno manje u Korimoru, da uzor lijepome i
velianstvenome treba traiti na Jugu. Stoljeima je Tartas vladao svijetom, a
mo i novac htjeli su se izraziti i na umjetnikom polju.
Veliina se dokazivala smjelou gradnje, visinom i tankoutnou izrade.
Pojedinosti su dovrene do savrenstva. Okomice su naglaavane, suprotno
Aranimu, ali one nikada nisu sebi svrhom, niti su ono to udara u oko
motritelju. Pobjeda nad prostorom nakana je tartakih graditelja pa su zato
zdanja visoka i smjela, ali za ovakvu pobjedu potrebno ih je bilo uiniti i
lakima i prozranima, gotovo pauinastima. Palae u dijelovima Kar-Ingimala i
gotovo sve zgrade na Olibalu nose ovaj peat. Neki dijelovi ingarine palae na
Olibalu doimaju se kao da lebde u zraku ne robujui teini svoje tvari; tako
su njihove potpore nenaglaene, esto zamjenom glomaznog stupa s nekoliko ili
mnotvom tankih, a suprotni pravci istaknuti.
243
^

Gledao me je netremice kao da me kani zauvijek zapamtiti.

- Naeg atamana nema vie! On je izdan... Prodan od onih kojima je omoguio
postati to to jesu!
- Jo e se velikih ljudi roditi na prostoru izmeu Furata i Farpora - rekao
sam nainom kojim se ljudi esto izraavaju u Korimoru. On je ljutito odbio
moju utjehu.
- Ostavimo to! Sada u ti suditi za tvoj zloin! Odmah, jer nemam vremena.
Zorom kreemo na zapad.
Tko su oni i zato i kamo kane na zapad, nisam u tom trenutku drao bitnim.
Radije sam mozgao kako bih suzbio Danbolovu elju za zadovoljavanjem pravde.
- Dopusti me upitati te kao zemljaka, ako i jesam neto manje plemenitog
roda... to misli da sam ti uinio? Potom neka bude pravda, pa to nosila da
nosila!
Njegov me ma vie nije dodirivao, a tijelo mu vie nije bilo u gru. Ni oi
mu se vie nisu inile toliko zakrvavljenima. Nenadoknadiva mu je prednost
bila, ipak, to je naoruan i to je bio okruen svojim ljudima.
- eli li mi zanijekati da si me prevario i naveo da ti dam jednog arana za
etiri arfana u Arolu, a njih nikada nisi imao?
- Odnosi u kojima sam se zatekao u to vrijeme bili su vrlo zapleteni. Da ti to
predoim, rei u ti samo ovo: One noi, nakon naeg susreta, sukobio sam se s
Irolgarom kod Aramala. Jedva sam ostao iv nakon toga... Da sam pobijedio,
danas bi sve bilo drugaije...
Danbol je na to prasnuo u smijeh.
- Ti si se borio s Irolgarom! Dobro su rekli: laac i varalica! Napetost kao
da je jo malo popustila nakon Danbolova smijeha i
prezirne primjedbe. Odluio sam nastaviti na isti nain.
- Pogledaj ovdje! - zabacio sam glavu otkrivajui vrat i veliki oi-ljak koji
sam zaradio na Karumalu. - Ovo je od Tordana!
- Besmislice! Zato ustrajava na laima?
- O tome moe uti i od drugih...
- Zato se uope gradi da si od neke vanosti? - upitao je podcje-njivaki. -
Pokuaj radije dokazati da si imao one arfane. Budui da si Korimoranin, mogao
bi me udobrovoljiti ponudi li mi pravinu odtetu. Mada sam te mislio zatui
na mjestu.
- A kakva bi ta bila?
tari*
244

- Unovaio bih te, redove... Tvoja bi plaa ila meni prvu godinu. Potom bi
bio slobodan initi to hoe, a neto bi i nauio. Vratio bi se kui kao
iskusan vojnik.
Odahnuo sam, ali ne i pokazao da mi je odlaknulo. Danbol je doao k svijesti i
sada je govorio iz koristoljublja, a ne mrnje i osvete.
- Dogovorit emo se kao ljudi - rekao sam kao da ne pridajem vanosti njegovu
prijedlogu zbog okolnosti u kojima se nalazim. - Iznenauje me, meutim, kako
lako stranac moe zavaditi nas, Korimorane.
Andor je mladi grad koji je naglo uveao svoje stanovnitvo i izgradio se.
Ovaj procvat jo ne traje ni punih etrdeset godina, a ipak se ve uoavaju
osobitosti ivota i udorea, drugaije no to je to u Ara-nimu ili Ordonu.
Vidi se to i u gradnji.
Ponos na izvojevanu slobodu utjelovljen je u svim javnim graevinama. Olien
je glomaznim ustrojem koji se opire prirodi i okolini, a ne uklapa se u nju
kao u Aranimu. Okviri i okomice su jasno istaknute i istiu vrstu
utemeljenost, a ne skrivaju je kao u Ordonu. Vidi se to najbolje na primjeru
Itagira, Atagijeva grada iznad Andora, ali i na javnim zgradama u Fardoru i
Armalu. Atagijev most preko Aramala rjeitije izraz ovakvog shvaanja gradnje.
Moemo li protegnuti ove obrasce i izvan graditeljstva, u podruje netvarne
umjetnosti, u slikarstvo, mislilatvo i pripovjedalatvo? Od slikara spomenimo
ovdje Agana Agana iz Gar-Altasa koji je nedvojbeno prigrlio ordonski obrazac.
Njegove slike, a nabrojat u samo poznate: "Infar Antel pobjeuje
Segetolehet", "Boj pod Ondolom" i "Kinel meu zvijezdama" leprave su i bez
teita, pa se ponekad i doslovce mogu jednako gledati sa svih strana. U "Boju
pod Ondolom" sueljene su vojske prikazane iz razliitih kutova, a isto je i
sa zidinama grada pa je varljivo stoje gore, a to dolje. Infar Antel i nai
preci prikazani su u toj mjeri izgubljeni u snjenoj meavi u planini da se ne
vide ni staza ni nebo, a ljudi su nagnuti pod razliitim kutovima. Samo
Antelova ispruena ruka ukazuje na put i spasonosni izlaz iz meave. "Kinel
meu zvijezdama" jo je manje optereena teinom. Likovi na njoj lebde i
prozrani su, mada su sve pojedinosti doraene do savrenstva.
245

- Korimorana je svakojakih! - odrezao je ljutito. - U to sam se i sam

uvjerio! Tebi je bolje ne vraati se na taj predmet!
- to su ti rekli da sam uinio, Arih ani?
- Jesi li mi obeao arfane u Arolu, protuho?
- Da, jesam. A zato ih nisi pokupio, kao to smo se dogovorili?
- Zato to ih nikada nije ni bilo!
- Tko ti je to rekao?
- Dobro sam se raspitao. Najvie sam obavijesti dobio od trgovaca. Oni su te
svi dobro znali. Vrlo dobro su te opisali. Ne gradi se zato nevinim!
- Je li njihov voa visok i mrav, lijevom stranom lica protee mu se golemi
oiljak, iako mu je i na toj strani oko zdravo, a govori veoma dubokim glasom?
Vrlo sumnjiavo me je pogledao.
- Govori junjaki meko... - dodao sam. -1 ti zna njega, znai!
Prinio sam ake licu, to je sada bilo mogue, budui daje on ma povukao k
sebi, i pokrio njima oi, vrtei glavom. Kada sam ih uklonio, Danbol me je
gledao u udu.
- Zar ti je on rekao da je trgovac? - upitao sam. - Je li sa sobom imao robe?
Jesu li ga pratile zaprege?
- Ne. Objasnio mi je da e robu tek preuzeti. Unajmio je ljude u Arolu da mu
tite povorku.
- A ti si ga sreo na Anarturu, dolazei od Andora? Kako si mogao pomisliti da
u to vrijeme, na cesti punoj vojske, netko moe misliti na trgovinu? Dapae,
ii preuzeti zaprege istono od Arola? Zar u pustinji? Znai li to da sa sobom
nosi novac ili zlato u tako nesigurnu kraju i jo nesigurnijem vremenu?
- Neki ljudi rade upravo to. Kad je nesigurnost velika, i probitak je vei!
- Je li se taj ovjek, Arih ani, posebno raspitivao za mene? O tome gdje si me
vidio i kamo sam otiao?
- Nesumnjivo je da znate jedan za drugoga...
- Arih ani! Kad bih ti ja rekao tko je taj ovjek!
- Hoe mi rei daje on ukrao tvoje arfane! Pazi dobro kako e mi to
prikazati, jer nije ih vodio sa sobom i nije tu da bi se branio.
246

- Zaboravi na te arfane, Arih ani! Taj ovjek je vaan, a ne gubitak od jednog

arana koji si pretrpio. Dapae, tebe ne boli ni to, ve to to se smatra
izigranim.
- Ja prijevaru kanjavam smru!
- Taj me se ovjek domogao sljedei dan po naem vienju na Anar-turu. Uhvatio
me je zahvaljujui obavijestima koje si mu ti dao. A on je najvei protivnik
onome za to ste se borili, tvoj ataman i ti.
- Ne pretjeruj. Tko je po tebi taj ovjek?
- To je bio Ir Indar, Ordonac. U to je vrijeme bio uhoda od najvee vanosti
za dvor na Jugu. A sad posluaj ovo! Nakon to je umorena lola Alidad, on je
postao ingar u Tartasu! On je u ovom trenutku najvaniji Junjak!
- To su nevjerojatne prie u koje nitko ne bi povjerovao!
- Razmisli i sam o tome. A kakva je uvjerljivost prie da ja, Kori-moranin,
kradem arane sjevernjakoj vojsci usred arkorske pustoi?
- Ne znam... Kako si ono rekao da se zove?
Usporedimo li s Agan Aganovom slikom o prijelazu Infara Antela preko
Segetoleheta sliku Andoranina Odada Adagana o istom predmetu, postaje jasnije
ono o emu govorim. Adaganov je Infar Antel toliko vrsto na tlu da mu ni
meava ne moe nita. On zakriljuje ljude oko sebe i pokazuje im smjer puta,
prkosei prirodnim silama.
Odraz aranimske prirode vidim i u Gul-Gartarovu "Boju na Valva-IV, gdje je
sukob prikazan vrlo ujednaeno i s obje strane. Po njemu, tu nema pravednih i
onih koji poseu za silom da bi pokorili druge. Pomi-renost s ljudskom
prirodom i okolnostima izvire iz toga. Samo u Arani-mu moglo je nastati takvo
djelo.
Primjera ima jo. Adir Galara iz Tartasa u svojim je razmiljanjima ponekad
neoptereen korijenima i vie nego to je ukusno, pa se sukobljava s temeljnim
odrednicama Vjere. A je li sluajno, na koncu, da ove redove pie
Aranimljanin, izjednaavajui sve ove obrasce i traei im izvora u prirodi
samih ljudi tih krajeva?
(Ab Atadar iz Kul-Kinela: "Tri linitske uljudbe", iz "hiniti, njihovi obiaji,
slinosti i razlike")
247

- Adar Artan, sjea li se? Radio sam za Ordara Olimana.

- Kad bi stari Oliman bio ovdje i prepoznao te, ja vie ne bih sumnjao.
Razmiljao sam za trenutak koliko je mudro ono to sam upravo kanio rei, a
onda ipak izustio:
- Ima i drugih u atamanovoj vojsci koji me jako dobro poznaju.
- Da ujem ta imena! To ti moe pomoi.
- Gar Ragar, Andoranin. On je bolje sluio tvom atamanu no mnogi Korimorani.
- Pravo veli! Je li doista poznaje Ragara?
- Spasio sam mu ivot u nekoliko navrata. Pogledao me je ispod oka.
- Neprijeporna istina o tebi je da si hvalisav i neumjeren. Ragara, meutim,
poznajem i uvaavam. To emo lako provjeriti, jer je on ovdje, u neposrednoj
blizini.
Je li nam to bio blagoslov? Svojeglavi Ragar nam je zadavao tekoe sve
vrijeme koje je bio s nama. Bi li me on i Danbol dragovoljno pustili, ili e
se sve izvri u nove neprilike?
- Dobro, Adar ani -javio se opet Danbol. - ekat emo Ragara za tu konanu
provjeru. U meuvremenu, recimo da ti ja vjerujem samo dijelom. O tvojoj
sudbini emo kasnije. Reci mi sada to radi pod Kul--Kinelom? I zato si u
sukobu s onima koji su jo prije neki dan slijedili atamana?
- Smijem li najprije ustati?
- Ustani, ali ne pokuavaj nita. Ovdje sam s dvije atame vojske. A to je samo
dio naih snaga.
Podigao sam se na noge, tek sada osjetivi koliko sam izubijan. Napravio sam
nekoliko klecavih koraka dok nisam smogao snage ispraviti se. Kada sam rukom
otro znoj s lica, na njoj sam primijetio tragove krvi.
- Bilo ih je mnogo, zar ne? - upitao sam prijateljski.
- Nema sumnje da se zna tui. Htio sam te ubiti zbog toga to ini
atamanovim vojnicima.
- Mene, Arih ani? Samo sam branio svoj ivot. I ivot svoje prijateljice. Zar
misli da sam ih ja prvi napao? Jedna od tih nitarija pokuala je kiritom
udariti moju druicu.
- Oni su sirovi i divlji, jer je takav i poziv kojem slue. Moraju se
ispuhati. Pomoglo im je i ovo akanje s tobom.
248

- Gotovo su me ubili, a nita im nisam uinio!

- Vidi... ja sam ti i ivot spasio. Oni e sada pod moje zapovjednitvo. Mi
okupljamo vojnike iz tih razbijenih jedinica i ponovo ih ustrojavamo. Sva
trinaestorica su sada opet u vojsci koja se bori za ono za to se borio i
ataman. Tebe u takoer uzeti. Bit e zajedno s njima. Petoricu si ih izbacio
iz stroja, a ostali nose masnice od tvoje ruke. Ti nosi njihove, pa ete se
slagati.
- Ne vjerujem da mogu prihvatiti tvoju ponudu. Imam neodloni posao u
Korimoru. Krenuo sam tamo i pratim ovu Altaanku. Ne moe me silom unovaiti.
- Ne mogu? Zato ne bih mogao? Zar mi ne duguje ivot? Ne treba li platiti
za arana kojeg sam ti dao?
- Arih ani! Ako tako postupa sa svojim Korimoranima, kakav li si tek s
ostalima? Od tebe sam oekivao malo potpore i prijateljski nastup. Zar je rat
ubio ono ovjeno u nama?
- Mnogo se stvari dogodilo otkako smo se prvi put vidjeli na Anar-turu. U ono
sam vrijeme bio spreman progledati kroz prste mojim Korimoranima. Sada se
pitam jesam li ja jo uope Korimoranin. Sada... Usredotoen sam na ono to
moramo uiniti, a to to si i odakle si vie nije vano.
- Sto se to dogodilo, Arih ani? Zar su se nai nedolino ponijeli? Zar nije
Atagi izdan od Toktasa, a on nije Korimoranin?
- Sjedni tamo - pokazao je za stol. - to pijete ovdje, krmaru?
- Imam vina -jedva je iscijedio preplaeni gostioniar.
- Mi ne pijemo vino! Zar ovdje nema piva?
- Njihovo je pivo drugaije - upao sam. - Jako je kao i vino.
- Neka! - odsjekao je Danbol. - Ovom ljutom svijetu i treba ljuti -ne. Donesi
nam to pivo!
Potom se obratio meni.
- Neka moji zavre s ovim novacima. Potom emo k Ragaru i Do-ranu.
- Doranu?
- Da. Brem Doran je ovdje sa svojim agmama. Pazi! On, koji je gotovo
Andoranin, jer je Korimor napustio kao djeak, jedini je ostao vjeran atamanu!
I Ragar, takoer Andoranin.
- A to je s ostalima: Orisom Tormanom, Korom Darmanom, Ro-lom Zardom, Garom
Ortagom?
249

- Otkuda ti zna za sve njih?

- Orisa Tormana znam i osobno. On me je primio u Arakanu, kad sam tamo otiao
tvojim aranom.
- Opet uveliava! Moda ti zna njega, ali vie no dvojim da on zna tebe.
- On me je primio u svoj ator u Arakanu. Zajedno smo sluali to su govorili
Atagi i Toktas.
- Toktas! Ne govori mi o njemu! On je obrlatio nae voe, ove koje si
spomenuo. Taj izrod, Iril Toktas, koji nije ni iz Andora, koji uope nije sa
Sjevera, ve mu je otac atamanov, sam Alk Anhor dopustio doi na Sjever, jer
je na Jugu bio u nemilosti, on je poveo pobunu u vojsci!
- Kau da je imao zato. Atagi je zaboravio na sigurnost svog glavnog grada
pa su ga Junjaci ugrozili.
- Nikada to nemoj vie ponoviti! To je objeda! Zna li to se doista dogodilo
u Andoru? I ovdje... U Aranimu?
- Ne, bio sam zarobljen na Jugu. Zarobio me je Ir Indar kojemu si me ti
gotovo uruio. Uspio sam pobjei... Ali ne i pratiti novosti s ratita.
- Zato si toliko hvalisav? Kladim se da nikada nisi bio na Jugu.
- Moe i to pitati Ragara.
- Kako e ti on to potvrditi, kad svi znaju, jer je on sam tako rekao, da
nikada nije bio ispod Aranima?
- To je tono. Njega je Indar uhvatio kada i mene, ali je Ragar uspio pobjei.
Bio sam ranjen i nisam ga mogao slijediti.
- Neka ti bude. Ne sumnjam da si u svemu prenaglasio svoju ulogu, ali ja neu
cjepidlaiti. Ve e se saznati tko je tko. Ti bi, znai, elio nazad u
Korimor. A ona? Tko ti je ona? Pusti je, ani, neka i ona sjedne k nama -
obratio se vojnicima koji su drali Reu Renon po strani.
- Rea, ovo je Arih Danbol, haman u Atagijevoj vojsci - predstavio sam Danbola
Rei i nastavio:
- Ovo je Rea Renon, jedna od najbogatijih Andoranki.
Nisam propustio zapaziti pogled koji mi je dobacio Danbol, nakon stoje vrlo
ljubazno pozdravio Reu.
- Tako hrabar i vaan asnik e nas znati zatititi od kojekakvih protuha
kojih je danas vie nego ikad - Rea se bez uvijanja obratila Danbolu. - On je
toliko vaan - pri tome je pokazala na mene - da je svakom Linitu ast pomoi
mu.
Danbol je pogledao u prazno.
250

- Zato je on toliko vaan? Zna li ti o tome i vie no to ti je on ispriao?

Ili je sve samo pria?
- Vjeruj mi na rije, haman ani. S njim sam ve gotovo dva oloka i, velim ti,
znam o emu govorim.
- Neobino mi je drago biti s tako vanim ovjekom, iita anai. Ali ja imam
svoje dunosti i uvjerenja. Za mene je najvanije - i jedino vano - ono to
nosi dobrobit ujedinjenom Sjeveru. Za to se ja borim, nakon stoje ataman Atagi
izdan.
- Postoje i druge vane stvari. Moda jo vanije... to e biti nakon to se
Sjever opet ujedini? Hoe li slati svoje sinove, koji su ve iskrvarili u
dosadanjim ratovima, u nove vojne na Istoku? Hoemo li dopustiti uplesti se u
ratove u kojima ne moemo pobijediti?
- Upravo to e se i dogoditi ne pobijedimo li snage koje vode Irol-gar i
Toktas. Oko toga se upravo trudimo.
- On to moe sprijeiti bre i potpunije no sve vae agme.
Rea je to izrekla sabrano i odluno, ne dvoumei se ni trenutak, iako sam joj
davao znakove da prestane s tim. Zanimljivo je bilo, meutim, gledati
Danbolovo lice. On je ostao bez rijei, ne znajui bi li se smijao ili ostao
ozbiljan. Onda se, namjeteno izraavajui uvaavanje, priklonio Rei i upitao:
- Reci mi, iita anai, tko je taj ovjek.
Ona gaje hladno odmjerila i uzvratila protupi tanjem*:
- A tko kae da je on uope ovjek? Danbol se nasmijao.
- A to bi bio? Nije valjda Fand?
- Ako nije ni ovjek, ni Fand, onda je... Danbol nije prihvatio igru.
- Nita tree ne postoji, niti sam za takvo to ja uo!
- Ue li vas Vjeri u Korimoru? - nagnula se sada Rea nad stol prema njemu. -
Jeste li uli da postoje bia koja puu po tlu i neka druga koja se po zraci
svjetlosti kadikad do toga tla spuste? Jeste li uli za bogove?
Arih Danbol se nasmijao. Isprva zbunjeno i nesigurno, a onda sve glasnije.
- Znam, konano znam tko ste vi! Doli ste iz kazalita u Korimoru i sada
biste se tamo vratili! Bogovi, ha-ha... eli li mi rei da ste vas dvoje
bogovi, a?
251
bog.

- Ne, haman ani. Ja sam ena, obina ena od krvi i mesa. On je

- Bog, kae? Da nije Kinel glavom?
- Tako je, haman ani!
Danbol je razmahnuo rukama ne bi li neto rekao, ali nije nalazio rijei, a
ruke je ostavio razmaknute. Jedan je trenutak gledao u smrtno ozbiljnu Reu, a
onda vratio pogled na mene, jednako ozbiljna lica, iako sam se u sebi rijetko
dobro zabavljao.
-1 to bih ja trebao raditi? - jo je jednom Danbol pokuao pribjei ali. -
Pasti pred njim niice?
- Mislim da bi to bilo prikladno - nije se zbunila Rea. - On, meutim, ne dri
do toga i nee ti zamjeriti ako to ne uini.
- Uistinu nevjerojatno! - okrenuo se asnik k meni. - Ne samo da ti vjeruje u
svoju veliinu, ve i opija one koji su s tobom.
- Ono to je nevjerojatno - upala je Rea - jest da smo svi mi spremni tvrditi
kako vjerujemo u trei silazak Kinelov. Ali kada se to zaista i dogodi,
nevjerice je posvuda!
- Arih ani - dodirnuo sam sada Korimoranina po podlaktici. - Ostavimo te
razgovore. Kada se naemo s Ragarom, ti e znati tko sam i to e ti biti
dovoljno. Govorimo radije o neemu drugom.
Uto je gostioniar stavio pred nas tri drvena vra s pivom. Ja svojega nisam
taknuo, ali je Danbol dobro nagnuo svoj.
- Kinel, a? - otpuhnuo je otirui usta nadlakticom.
- To je moja pria, Arih ani - nastavio sam blago. - Indar me je zarobio i
odveo na Jug, uspio sam pobjei i evo me sada ovdje. Vraam se na Sjever.
Hitam, u stvari, jer mi je vrijeme dragocjeno. Sino smo zakasnili ui u grad
pa nije bilo druge do ovdje prenoiti. Sve bi prolo u miru i redu da se ovi
momci nisu odluili zabaviti na na raun.
- Dobro, dobro... - Danbol je kuckao prstima po stolu, jo se ne snalazei.
- Toktas je, znai, obrlatio sve glaveine... - htio sam promijeniti predmet.
- Toktas! Kako je prepreden i podmukao taj ovjek! - sjevernjaki je asnik
malo ivnuo.
- Ne znam pojedinosti, ali mi se ini da njegovo svrgavanje Atagija nije
prolo bezbolno. Sjevernjaka vojska je u rasulu...
252

- Toktas je bio naumio preuzeti sve atamanove snage. Vrlo je paljivo

pripremio svoj nastup. Izabrao je trenutak koji mu se inio izrazito
povoljnim...
- Neto je ipak polo krivo.
-1 sam sam uo negodovanja u vojsci... O tome daje Andor nedovoljno branjen.
Svakome tko se razumije u ratovanje jasno je da su te prie podmetnute!
-Zato?
- Zato? Zato to je Andor nemogue napasti. Junjaka mornarica se ne usuuje
ui u Farpor, a Aranim i Sit-Altas vrsto su u naim rukama. Ataman Atagi se,
istina, probio jednom Dulnom do Indultala, ali to je bilo samo s jednom agmom
i uz mnoge rtve. Taj je put dug i teko prolazan, prepreke su bezbrojne, a
cijeli pothvat sumnjive vrijednosti. Ataman se morao povui, etrdeset prve,
jer je bio u negostoljubivom okolju i nadomak neprijatelju, a lea mu nisu
bila sigurna, jer je i povratak bio jednako teak. Isto vrijedi i za junjaki
upad u Andor tim pravcem. Samo ograniene snage se njime mogu provesti, jer ih
je teko opskrbljivati. One mogu nainiti tete gradu, ali ne i trajno ga
zaposjesti. Taj je napad pokazao glupost Junjaka... I jo neto!
Pokazao je daje Toktas izdajnik! Kako bi Junjaci znali da u An-doru nema
vojske? Agma Nada Linesa dostajala bi obraniti grad. A Nade Linesa pozvane su
u Aranim istom prije dva sartima! Za mene je nedvojbeno: govorkanja o tome
daje Andor nezatien s juga i provala Junjaka iz tog smjera... To je
dogovoreno! To je namjetena igra kojom se trebao skinuti ataman!
- Oni su to i ostvarili...
- Istina je da su Junjaci proli kroz Dulnu... Slabi odred u Irmalu, obrani
Andora s june strane Aramala, im se dugo odupirao. Na koncu su se povukli
preko mosta i sruili most. Ordoncima je trebalo deset dana da prodru u grad.
Od drva iz dulneskih uma nainili su pokretne mostove koje su prebacili preko
sruenih lukova. Razorili su i zapalili Armal, dio Zilnara i Fardora. U
Dildoru su pretrpjeli gubitke, jer su ondanji ljudi divlji kao i Korimorani
iz Ura. S dvije geme, koliko su imali, teko se dri grad veliine Andora.
Raunamo da ih je bilo oko tisuu i pol. Morali su uvati odstupnicu i
opskrbljivati jedinice. Pokazalo se da je cijeli taj pothvat promaaj i da mu
je jedina stvarna svrha bila uklanjanje atamana. Oni su se i povukli nakon to
su se iivljavali
253

po dijelu grada uz Aramal. Za slavnog Alka Anhora Junjaci su zaista osvojili

Andor, ali onda su imali agme i agme vojske, a Sit-Altas je bio njihov.
- Toktas je, znai, iskoristio tu zgodu da se proglasi ingarom!
- Optuba je cijelo vrijeme visjela u zraku. Odnosi u vojsci su bili
poremeeni. Ataman je izgubio utjecaj nad najboljom svojom agmom, onom uvara
Vjere. Zato je i pozvao Nade Linesa, one u koje se mogao pouzdati. Atamanu je
bilo jasno to mu se sprema, jer su njegovi odnosi i s ostalim glaveinama
bili zategnuti, sa svima osim s Bremom Doranom.
Meni je bilo odavno jasno da je upravo onako kako mi je ispriao Danbol. U
sutjesci Duldura, traei izlaza iz doline u kojoj su Nade Linesa pritisnule
Antarov Olidor, uo sam Toktasov razgovor s Orisom Tormanom. Jo odonda mi je
jasno da je Toktas vodio urotu i da e svrgnuti Atagija. Jo otvorenije sam o
tome uo u Tartasu od Toktasa samog.
- Onda je dolo do najgoreg - nastavio je Danbol nakon to je opet potegao iz
vra. - Toktasovi uvari Vjere opkolili su atamanov nastan i Nade Linesa koji
su postali njegovom prvom zatitom. Mnogo je naih mladia iz Nada Linesa tu
pobijeno, a na koncu je uhvaen i ataman. Sudili su mu zbog izdaje. Zbog toga
to nije uvao glavni grad i zbog toga stoje izazivao Irvera, otupljujui nau
usredotoenost na Jug. Izmislili su da su dijelovi vojske odbili poslunost
atamanu zbog izjava protiv uvara Tajne.
Atamanu su odsjekli glavu i Toktasa proglasili ingarom i atama-nom. Mislili su
daje time sve rijeeno.... Meutim...
Arih Danbol je gorio nekom unutranjom vatrom. Dijelom je to zacijelo od jakog
piva, ali nisam sumnjao daje on srcem pristajao uz Atagija i daje svrgavanje i
smaknue svoga atamana teko primio.
- To se sve odigralo pred vie od pola sartima. Atamana su ubili
najvjerojatnije tridesetog kutbasa. Vie od oloka prije, negdje sredinom
kutbasa, Brem Doran je, nadirui starom cestom to iznad Telena s ara-nimske
strane prolazi Valvalom, naiao na izgubljenog ovjeka u divljini. On je udom
ostao iv, jer taj kraj vrvi grabeljivcima. Pokazalo se daje to Gar Ragar,
sposoban i odan asnik koji je dobro sluio atamanu, a u jednom trenutku
netragom nestao.
Ono to je on znao o Toktasu dostajalo je da se ovome skine glava. No, odnos
snaga se ve bio promijenio. Glavu bi zacijelo izgubio Ragar
254

da nije naiao na Brema Dorana. Oni su opomenuli atamana i poeli okupljati

njegove odane pristae. Tako sam se i ja njima pridruio.
Bilo je prekasno jer su promjene ve bile pokrenute. Gar Ragar je pomogao
Doranu oistiti tri agme od asnika koji su bili skloni izdaji, a u jo
nekoliko njih posijao je nezadovoljstvo Toktasovom slavohlepno-u. Ono to se
iz toga izrodilo oslabilo je Toktasa vie nego to je on oekivao. Od dvadeset
dvije agme, koliko su ih brojale nae snage u Aranimu, tri su se otvoreno
pobunile protiv Toktasa, jednu je povukao Kor Darman, a est ih je u rasulu,
jer su asnici odbili sluati svoje nadreene. Toktas ima pune ruke posla
zadrati zapovjednitvo nad onih dvanaest preostalih. Jedino su mu uvari
Vjere bezuvjetno odani. Od onih est kojima nitko ne zapovijeda, veliki su
dijelovi ve ustrojeni pod Ragarovim i Doranovim vodstvom, a neki Korimorani
su se priklonili Darmanu. Zato se ja ljutim na Korimorane! Zvao sam Darmana da
nam se prikljui, ali je on to odbio. On se vraa u Korimor i odatle e
gledati koja e strana odnijeti prevagu. Onda e joj se pridruiti bude li
prejaka, a u protivnom e se sam proglasiti gospodarom Ordula, moda ak i
ordulskim ingarom!
- A tko dri Andor?
- Toktas se svojski trudio oko toga. Mi smo, mislim, jai u Arolu. Jasno nam
je, meutim, daje jedno drugo sredite jo vanije.
-Kojeje to?
- Urgul-Olgi! Krajnji cilj Atagijeva pohoda bio je Urgul-Olgi. Bremu Doranu
je to jasno, a jasno je i Toktasu i drugim glaveinama. Ordon je suvie
nedostupan da bismo mi zaista i provalili u njega. To bi bilo lake s morske
strane, kad ovladamo morima. Sada je trebalo izbaciti Ordonce iz Aranima i
uspostaviti nadzor nad Vjerom i uvarom Tajne. Time bi prevaga u Linesu
zauvijek prela na nau stranu, a gospodstvo nad svim linitskim zemljama
postalo samo pitanje vremena. Shvatio sam svu atamanovu veliinu kada mi je to
Ragar obrazloio. To jo moemo i ostvariti. Bude li na ovjek u Urgul-
Olgiju, a Toktas od njega prokazan kao neprijatelj Vjere, obrnut emo odnose u
nau korist!
- Samo malo, haman ani - morao sam ga zaustaviti ne bih li se uvjerio da sam
dobro uo. - Ti, Ragar i Doran... vi biste htjeli osvojiti Urgul--Olgi i
onda... to?
- Nije li to jasno? Na ovjek, moda i sam Ragar, ili netko drugi, obui e
crnu obrazinu i nainiti od Vjere ono to nama odgovara.
255

Nasmijao sam se. Oito, nisam bio jedini bezvjerac na ovom svijetu. Vjera je,
izgleda, ostala samo puku, jer sam se u Tartasu uvjerio da su i tamonji
vlastodrci spletkarili protiv Irolgara. Nije me, meutim, to ovaj put
obradovalo.
- Vi ete dii ruku na Kinelova namjesnika na Aratonu? Zar vas nije strah
dirati u ono u to toliko Linita vjeruje?
- Adar ani! - lice je Danbolovo ve bilo crveno, a oi uarene, znak da ga je
pie uhvatilo. - Vjera? Kakva Vjera? To su prie za malu djecu! Misli li da
sam ja i za trenutak povjerovao da si ti zaista Kinel?
- Mislim da nisi - rekao sam prosto.
- Mi emo ve sutra krenuti na Urgul-Olgi. Znamo da tamo jo nema
hodoasnika, ili ih ima vrlo malo. Ti e poduprijeti taj na mali pothvat,
milom ili silom.
- Jesi li ti svjestan daje u Urgul-Olgiju eremdirgar i da Irolgar moe pobjei
u svakom trenutku?
- Pripravili smo se na to! Imamo ratne strojeve i sruit emo eremdirgar prije
nego to Irver nasluti to mu se sprema!
- Ne vjerujem u to, Arih ani. Dignut e se i Aranimljani u obranu svog
Irolgara. Pitanje je koliko e vas sluati i vae vlastite jedinice ne
uspijete li u prvom naletu.
- Prepusti to nama. Ragar je sve predvidio. Bit emo s tri agme protiv utvrde
koju brane manje od dvije geme.
- Dobro... Vrijeme e pokazati... elim te pitati neto drugo. Zapazio sam
tvoj ma. Jesi li do njega doao u boju ili na neki drugi nain?
- Svia ti se, ha? Zaista vrijedna uspomena iz Aranima.
- Ima li samo jedan takav? Ili dva? - upitao sam znajui da je Dar Arlak
iskivao svoje maeve uvijek u dvojcima.
- Samo jedan! Dovoljno za mene, jer je i ataman uvijek bio protiv junjake
navade noenja dva maa. On mi je uspomena na mueniku atamanovu smrt!
- Kako to? - ponukao sam ga.
- Mi smo htjeli zatititi atamana... Ja i Ragar, i Doran... Kada smo doznali
da je Toktas opkolio njega i njegove Nade Linesa... Naalost, doli smo kasno.
Na bojnom smo polju nali samo leeve. Mnogi od njih bili su jo djeca. Naa
djeca su ginula za atamana, a Toktas ih je nemilice sjekao! Atamanovo tijelo
nismo nali...
256

Pokopali smo Nade Linesa i podijelili njihovu imovinu. Pod jednim mladim
tijelom naao sam ovaj ma. Odmah sam zamijetio da je bolji od drugih! Rado
bih doznao odakle gaje taj mladac dobio i tko mu gaje napravio. Ma koji sam
prije imao sav se nazubio od duge uporabe... A ovaj! Moe njim mlatiti po
stijenju dok ti ruka ne odrveni, a na njemu nee biti znaka od toga!
- Prije tebe, znai, taj je ma posjedovao jedan od Nada Linesa?
- Neosporno. Samo su njihova tijela i njihova imovina ostali na bojitu.
uvari Vjere su pokupili svoje mrtve i atamanovo tijelo.
Odakle mladcu iz Nada Linesa takav ma? Iskovan u Galigalu za najodlinije
meu Linitima? Nitko ne gubi takvo oruje, a daje golu-dravac iz Atagijevih
Nada Linesa mogao pobijediti nekoga od vanih kojima bi Dar Arlak pristao
napraviti maeve, jednako je nevjerojatno.
- Dosta je bilo prie - rekao je sada Danbol podiui se od stola. Posrnuo je
i gotovo pao pri tome.
- Ovo je pivo zaista jako - rekao je tresui glavom.
Zatim je pozvao vojnike koji su ve pod svoje primili moje doma-loprijanje
protivnike. Kada smo izili iz svratita, vidio sam ih postrojene pod crvenom
svjetlou Goora na istoku. Spazio sam i velikog Oroka i malenog Garaka,
jednog najednom, a drugog na drugom kraju stroja.
- Veite boga! - rekao je Danbol pijano vojniku koji se pred njim ukoio. - Ja
u se postarati za njegovu boicu.
257
Trinaesto poglavlje
Dopredsjednik Uprave
Thalai: Upravo zbog protega Zvjezdanog sustava nemogue je govoriti o nekakvoj
sredinjoj upravi za sve naseljene svjetove. Ne postoje ni zajednika tijela,
primjerice za usklaivanje razvoja ili novih naseljavanja.
Dorman: Sredinja vlast nikad nije postojala ni na Zemlji. Nije li sama
zamisao odraz ovjekove slabosti prema vlastitoj veliini? S jedne strane,
takve su tenje prevladane uljuivanjem i razvojem. S druge, u Zvjezdanom
sustavu su neostvarive. Neki svjetovi, istina, nisu dosegli razinu
samostalnosti pa su podupirani od svijeta koji je zaetnik naseljavanja, ali
to su privremena rjeenja dok se ta razina ne dosegne. I tu se sve odluke
obino donose na mjestu naseljavanja. Jedino tijelo koje djeluje na podruju
cijelog Zvjezdanog sustava je Galaktika uprava. Ona, meutim, ima jednu
jedinu ulogu: podupirati meuzvjezdane letae. Ispostave Uprave na razliitim
svjetovima izmjenjuju iskustva preko Velike mree, ali ak ni ne usklauju
stavove. Jedino oko ega nastoje na galaktikoj razini je ouvanje temeljnog
jezika, kako se on ne bi mijenjao. Taj je jezik jo uvijek savreno isti kao u
dvadeset prvom stoljeu, kada je nastao. Samosvojnost svjetova i razliitost
puteva razvoja je, dakle, potpuna. Da i nije posljetkom drutvenog razvoja,
bila bi nametnuta udaljenostima izmeu svjetova.
258

Ostao sam sjediti za svojim stolom i kada je Gez Aknar zavrio prikaz i
pozdravio nas do sljedeeg sastanka. "Do sutra", rekao je. Znailo je za
osamnaest sati zemaljskog vremena.
Moj je krajnik isprekidano bljeskao doznaujui mi da ima poruku za mene, ali
nisam sada za to mario. Pritiskalo me je ono to nam je prikazao Gez Aknar.
Poeo sam se osjeati odgovornim za to. Nitko osim mene nije mogao skrenuti
tijek zbivanja u drugom smjeru. A ja to nisam uinio.
Sjedio sam neko vrijeme u onome to sam podrazumijevao praznom dvoranom, a
onda mi je neko ulo doznailo da je jo netko u istom prostorju. Polako sam
podigao pogled i pod poneto priguenom rasvjetom zapazio Oronu Degrasi.
Gledala je sa zanimanjem prema meni. Ve neko vrijeme, rekao bih.
- Oprosti mi na neuljudnosti - rekla je brzo svojim mekim, ali odlunim
glasom. - Vidim da te neto mui. Taj sastanak s Norom Uba-nom,
pretpostavljam...
Osmjehnuo sam se. Klea bi to bolje ocijenila. Ili Parit Jamakana.
- Ne mogu rei da se veselim tom susretu - rekao sam.
- Ni nema se emu veseliti, moj Urte. Nor je tvrd ovjek.
- Ne znam to li misli postii tvrdoom. Ni to uope eli u ovom trenutku.
Thalai: Tu se dotiemo jednog pitanja koje je izazvalo bezbrojne rasprave i
proturjena miljenja od poetka naseljavanja drugih svjetova u svemiru:
pitanja rasapa ljudske zajednice. Izraavana je sumnja da e ratrkanost
naseljenih svjetova i goleme udaljenosti meu njima izazvati rasap Galaktike u
niz samodovoljnih svjetova koji e gubiti zanimanje za ostale bratske uljudbe
u svemiru.
Dorman: To je izmiljena dvojba! U stvarnom ivotu ovjek je uvijek traio
ovjeka, ak i u povijesti drevne Zemlje. Svemir je odvie ne-gostoljubiv i
pust da bi ljudsko bie pristalo na usamljenost. Zajednitvo je najvea
svetinja, a pripadnost Galaktici vrlo jak osjeaj. Najvanijim ljudskim
tvorevinama smatraju se krajnici Velike mree u putanjama naseljenih
ophodnica. Openito se smatra da je najtee razdoblje u povijesti ovjeanstva
bilo vrijeme kada je ovjek, naseljavajui samo Zemlju, upirao pogled u
zvjezdano nebo i, svjestan svoje samoe, traio znake nazonosti drugih bia u
svemiru.
259

- to eli, Urte Darne? eli dokazati svima da on moe istjerati na istac tu

guvu oko Aratona. Hoe biti upamen kao onaj koji je prevladao to bolno
razdoblje u povijesti Uprave.
- Je li on ikada bio meuzvjezdani leta?
- Ne, koliko znam. Bio je blizu tome. Nikada nije uspio proi zavrni ispit.
Orona mi je prila dok sam ja jo uvijek sjedio. Bila je vrlo samosvjesna i
samouvjerena. Osjeao sam to i po tome kako se drala i kako je hodala. Njenu
sam mladost zapazio u samom poetku. Zamijetio sam sada, dok mi je prilazila,
kako joj je lice obasjao smijeak, a oi zraile toplinom. Vidjelo se da je
savreno graena, jer je njena odjea, iako dolina ozbiljnosti skupa, ipak
bila poprilino pripijena uz tijelo.
Smrknuo sam se i podigao sa sjedala. Nisam u ovom trenutku elio razgovarati,
a pogotovo ne skretati mjsli u novome smjeru. Neke crte i ocrti imaju nad
mukarcem gotovo nadnaravnu mo, dopusti li on da mu se misli okreu k tome.
Ope je uvjerenje da su letai tome manje podloni. Moje je iskustvo da to
nije uvijek tako.
Nisam znao zastoje Orona upriliila ovaj razgovor.
- Nemamo sada vremena - rekla je kada je prila, sada opet posve ozbiljna. -
Mora poi na taj sastanak. Sutra, meutim... Nakon ovih prikazivanja... Rei
u ti to sve ovo znai. I emu se moe nadati.
Njene su oi traile moje, a usne su joj se opet izvile u smijeak,
samouvjeren i, rekao bih, nadmoan. Ili obeavajui. Nisam se time dao
zavesti.
- Zato mi to govori? Oekivao bih da si na Ubanovoj strani.
- Rei u ti i to... Sutra.
Rekla je i okrenula mi lea, ostavljajui me pratiti ljuljanje njenih bokova.
Uspjela je, meutim, podsjetiti me na Kleu Zorn. Kako bih volio daje ona sada
tu! Rado bih s njom pretresao sve ove dogaaje od danas. I ona je bila mlada,
tek neto starija od Orone Degrasi, zaboravi li se, naravno, ono vrijeme koje
je provela ne starei. Ona je, a to mi je vanije, bila leta. U njenu sam
dobru namjeru bio uvjereniji, a njen bih sud primio s vie povjerenja..
Nisam odvie mario za ono to e mi rei Nor Uban. U stvari, premiljao sam se
bih li uope trebao udovoljiti njegovoj elji za razgovorom. Nije mu jo bilo
vrijeme. Gez Aknar nije jo zavrio sa svojim prikazom, a ja nisam bio nacistu
sa samim sobom.
260

Moda sam, pak, grijeio, a Nor se moda samo elio susresti sa mnom i iz prve
ruke doznati vie o tome o emu je sva povika. Zato bih slijepo vjerovao
onome to mi je rekao Parit Jamakana ili, maloprije, Orona Degrasi? Moda bih
mu trebao pruiti priliku. Moda bih iz toga razgovora mogao saznati kakvo je
stanje u Upravi i to Nor Uban kani poduzeti oko toga.
Opet krajnik! Poruka da imam poruku bljeskala je na njemu. Dobro... Da mi to
ne poruuje Klea neto?
Pun nade posegnuo sam za krajnikom. Ne, to nije od Klee Zora. To je od... Nora
Ubana! On me eka... Zelena trepua nit... Dobijesa!
Thalai: Nije li bilo i iznimaka, Lene? Prisjetimo li se Grala, primjerice?
Dorman: Iznimaka je, dakako, bilo. U dva ili tri navrata, koliko se u ovom
trenutku na Zemlji zna. Gral je bio jedan od njih. To je vrlo znakovit
primjer. Drugi, moda i vaniji, je Araton. Oni imaju zajedniki uzrok: ljudi
vrlo nerado naputaju ophodnicu na kojoj su ustanovili svoja naselja i
preivjeli nekoliko narataja. To su, meutim, iznimke.
Thalai: Razmotrimo radije objedinjavajue initelje u Zvjezdanom sustavu.
Stoje sve to to nas dri zajedno?
Dorman: Ova Zemlja, primjerice. Ona je "ovjeanstvu posteljica, usponu
ljudskom majka, opstajanju uilite, vorite je uspomena, izvorite
povijesti, pouzdani korijen kojim svjetovi, pa i oni najmlai i najudaljeniji,
crpe snagu iz svijesti o zajednikom pripadanju, iz navika to uvaju patinu
davno promaklih vjekova"". Tako pjeva Leduan sa Zemlje, zar ne? Zemlja je
zatitni znak zajednike povijesti, a time i svegalaktizma. Drugi je
objedinjavajui initelj Velika mrea, sustav za izmjenu vijesti meu
naseljenim svjetovima. Ona je danas znak galaktikog jedinstva i meusobnog
pripadanja. Na koncu, tu su i meuzvjezdani letai...
Thalai: Prilika je da o njima ujemo ono najosnovnije.
261

Poi u k njemu, odluio sam. Stajalite Nora Ubana bilo je stajalite Uprave.
Do sada sam se suelio samo s injenicama to nam ih je izloio Gez Aknar, a
ne i s neim to bi bio stav Uprave. O njemu sam imao nekih nagovjetaja i
zakljuaka izvedenih iz ponaanja onih s kojima sam doao u dodir, ali ne bih
mogao rei to se oblikovalo kao stav Uprave. A on je sigurno postojao.
Poslao sam kratku poruku Klei. Ispriao se i rekao joj to mi predstoji. Rekao
sam joj da se odmori, ali da mi ostavi mogunost poziva, ako s Norom Ubanom
zavrim dovoljno brzo. Jo uvijek sam vjerovao daje to mogue.
Zelena trepua nit odvela me je do pokretnog plonika, a potom i do stubita.
Ovi umjetni svjetovi, na kojima je sila privlaenja dobivena okretanjem,
rijetko su koristili vie od nekoliko razina, jer je svaka od njih znaila
pribliavanje sreditu vrtnje i promjenu u privlanoj sili. Znaaj i vanost
esto su se, meutim, predoavali visinom, pa je i prvi dopredsjednik Uprave
svoj poloaj istaknuo okomitim razmakom od ostalih smrtnika na Hatornu.
Vrata na kojima je pisalo njegovo ime neujno su se pomakla u stranu, a glas
koji sam ve poznavao me je pozdravio.
- Dobro doao, Urte. Nor te oekuje. Proslijedi kroz srednja vrata na lijevoj
strani.
I ona su se beumno uklonila preda mnom, a ja se naao u poneto neobinu
prostoru. U velikoj sobi bio je uprilien dio Zemljina krajobraza. Rasvjeta je
vrlo dobro podraavala sunevu, a brzo promiui oblaci putali bi ili
dokidali njegove zrake do tla. Zelena, blago nagnuta tratina, protezala se do
vododerine u kojoj su se nalazile velike zaobljene stijene, izmeu kojih je
romorila poneto bjelkasta i donekle mutna voda. Dva udobna sjedala bila su
smjetena pod sjenicom na tratini s izduenim stolom izmeu njih.
Nor je, zakljuio sam, volio ova udeavanja prostora. Voda je, znao sam, bila
prava, takoer i stijene i tratina, ali je protezanje krajobraza na zidove i
strop bila ista opsjena, toliko vjerno uinjena da se mogla razbiti tek
opipom.
Nor je bio podalje od obale rijeke, u dijelu koji se uspinjao prema breuljku
pod umom. inilo se da ga ni u emu nisam prekinuo, ve da se tek etkao
breuljkom. Njegova slubena odora nije se uklapala u ovaj oputajui
krajolik.
262

Time mi je oteao predvidjeti kakav e stav zauzeti. Ako je elio zadrati

slubeno ophoenje, trebao me je primiti u uredu, a ovakvom je krajobrazu
bolje pristajao neslubeni nastup i primjerena odjea. Je li mi odorom htio
doznaiti da mi nije uputno pomisliti da smo bliski, pa
Dorman: Njihova uloga u Zvjezdanom sustavu je poznata - letovi meu
zvijezdama, bez obzira u koju svrhu. Ima tu istraivakih zadataka, ponekad
pojedinanih, ali se esto alju i cijele momadi, razliitih znanstvenih
pothvata, prijevoza robe, ljudi i sredstava izmeu svjetova, ali ono emu
meuzvjezdani letai duguju svoj ugled je neto drugo -osvajanje i
naseljavanje novih svjetova. Pod time podrazumijevam sve djelatnosti do
potpunog osamostaljenja novog svijeta: od istraivanja novih ophodnica do
ralambe skupljenih podataka i donoenja niza odluka o moguem preudeavanju,
prosuivanja oko izdavanja zvani-nih dozvola za pokusno naselje ili razinu
samostalnosti, sve do radova na preudeavanju i naseljavanju. Sve se ove
odluke bistre s inovnicima Uprave sa svijeta koji se sam ponudi kao zaetnik
naseljavanja. Nije rijetkost ni da ve samostalni svjetovi trae meuzvjezdane
letae radi pomoi pri prosudbama oko razvojnih dvojbi i slinog. To govori o
ugledu letaa.
Thalai: Zadrimo se jo trenutak na objedinjavajuim initeljima u Galaktici.
Moemo li zakljuiti taj dio, Lene ?
Dorman: Svakako. Iza ova tri initelja krije se neto osnovnije i dublje -
snana upuenost ovjeka na ovjeka, tenja da ostanemo bliski i zajedno. Zato
se gradila Velika mrea, zato se velia uloga Zemlje u prolosti Zvjezdanog
sustava, odatle potjee ugled koji uivaju meuzvjezdani letai. Ta je tenja
izrazito ljudska i izvire iz spoznaje o golemosti Galaktike i siunosti
ovjeka pred njom, iz - iza svega - straha pred jednom ovjeku tako
neprimjerenom sredinom kakav je svemir. Svjetovi su meusobno vrlo, vrlo
uinkovito odijeljeni - vidjeli smo -prostorno i vremenski. To su otoci
izgubljeni u nepreglednom moru kojim je jedva mogue broditi. Kao to znamo,
nikad nije bilo redovitih prometnih pravaca meu njima.
(Razgovor s Khabom Dormanom za Veliku mreu, Zemlja, 3594.-09.-20., ZRV)
263

makar me primao i u ovakvom okolju, ili je tek elio izazvati dojam o svojoj
veliini, jer, eto, on je prvi ovjek Uprave u ovom dijelu Sustava, to se
moe itati s njegove odore, a na raspolaganju mu je i oblikovanje "sobne
vanjtine", kako se to znalo nazivati meu letaima? Bude li ovo drugo, jasno
mi je zato nije uspio na Magatu-Pet.
- Dobro doao, Kinele - rekao je dubokim glasom koji je jedva podsjeao na
toplu dobrodolicu. Ne, nije bio ukoen ili neljubazan, tek suzdran. Uzvratio
sam pozdrav.
Rukovali smo se. Bio je neto nii od mene, ali jak i irok, crne kose i
gustih crnih obrva ispod duga i zakoena ela. Tamne, prodorne oi nisu
nauile uzmicati, a isturena etvrtasta brada kao da je jo jednom potvrivala
isti utisak. Prvi ovjek Uprave u ovom dijelu Galaktike dopustio je sebi
izvjesnog oputanja. Vidjelo se to po nakupinama masnog tkiva oko njegova pasa
koje odora nije mogla prikriti.
Blago me je potapao po ramenu i pokazao mi put sjenice.
- Volim ovaj krajobraz! Gorska rijeka, divlja i brza, presijeca pitomu
livadu... to bi ti rekao, Kinele, je li to sa Zemlje ili s Aratona?
- Iz daljeg gledano, moglo bi biti i s jednog i s drugog... Iz bliega,
vjerujem da bih mogao nai odgovor pomnijim razgledanjem biljnog svijeta.
Debla su na Aratonu tanja, a kronje vie, za to je donekle odgovorna slabija
sila tea, a da ne govorim o grai kore ili lista...
- A Zar-Jedan?
- Ovo sigurno nije krajolik sa ara-Jedan. Tamo nema ovakvih rijeka, ni
tratina. Glavni sastojak njihovih mora nije voda, a kruenje vode sloenije je
no to je to sluaj na Zemlji ili Aratonu.
- Zar moe biti ljepote u takvom svijetu, Kinele? Bez rijeka i tratina?
- Ljepota je neto o emu je teko govoriti. Oni kau da onaj koji je jednom
vidio boje njihovih mora pod kosim zrakama tamonjeg sunca i pauinaste oblake
koji bacaju po njemu zagasite sjene, nikad nee zaboraviti Zar-Jedan.
- No, dobro... - rekao je sjedajui za stol pod sjenicom i pokazujui mi rukom
na mjesto suelice njegovu. - O aru-Jedan e priati s Kamalom Bortom, moda
sutra, a vjerojatnije neki drugi dan. Ja ne elim govoriti o nekom posebnom
svijetu. Mi emo ovdje razgovarati o Galaktici.
- U svjetlu onoga to se dogodilo na Aratonu, naravno - dodao je nakon to
nisam odgovorio.
264

Nisam ni sad imao to primijetiti.

- Nevjerojatno je, Kinele - nastupio je nakon stanke s vie povjerenja, gotovo
kao da se ali na ope nerazumijevanje oko sebe. - Nevjerojatno je koliko je
uniten duh i polet u posljednjim stoljeima. Duh i polet ovjeanstva u
sudaru s izazovima koje mu postavlja svemir...
- To je prirodno - oprezno sam dodao. - Zastoj uvijek slijedi razvitak... I
obrnuto...
- Ne misli li ti, Kinele, daje ove jalovosti previe? I daje predugo trajala?
- Meni jeo tome teko suditi. Ovdje sam odnedavna.
- S time se nosim svaki dan... ovjeanstvo je u odstupanju. Kao da novih
naseljavanja vie nikada nee biti!
ekao sam da se Uban konano odredi.
- Mislim da su se u ovom trenutku - nastavio je prvi ovjek Uprave za Zemlju -
konano stekli uvjeti da se prijelom prevlada. Jednom i zauvijek. To je neto
to paljivo slijedim otkako radim u Upravi. Sada je dolo vrijeme da tome
maloduju i slabosti zadamo odluni udarac.
Nisam mogao znati na koji to nain Nor Uban kani preporoditi Upravu i
Galaktiku, ali sam gajio izvjestan oprez prema njegovu oduevljenju. inilo mi
se da je prvi dopredsjednik Uprave naumio to slomiti preko koljena, a nisam
bio nimalo uvjeren da je to pravi nain za ono to ima pred sobom.
- O svemu tome emo nairoko - nastavio je. - No, uz razgovor ide i pie.
Jesi li ve pronaao pie koje ti odgovara, u ovom dobu i na ovom mjestu?
- Nisam imao za to vremena - odgovorio sam donekle zbunjeno gledajui kako se
pred nama iznenada pojavio, gotovo na Norov mig, tonije na izgovorenu rije,
posluitelj pia.
- Ti zna to ja pijem, Hate - rekao je Nor. - Dvanaest posto ovaj put.
- Uzet u jarkocrveno pie od voa - osmjelio sam se. - Bez dodataka i nita
na ljestvici opojnosti.
- Molim te, budi odreeniji, Urte - odvratio je Hat, mozak ovog svijeta,
Hatorna, ovaj put u liku posluitelja pia. - Imam tono jedanaest pia koja
odgovaraju tvom opisu.
- Mislim da Kinel eli "crveni gnjev". To sam i ja pio dugo vremena. Slegnuo
sam ramenima i za as u ruci drao au s napitkom nalik
na onaj to sam ga pio nakon ruka, u drutvu s Paritom Jamakanom.
265

Srknuo sam oprezno iz vrlo visoke ae i shvatio da pie koje sam ranije pio
imam traiti meu ostalih deset Hatovih mjeavina. Ovo je bilo trpko i ljuto,
po mome ukusu na granici neugodnosti. Nisam pie drao vanim pa nisam
prosvjedovao, ve sam ga samo odloio na stol ispred sebe.
Tek je Nor pio neto osebujno! U jajastoj, potpuno zatvorenoj ai
- ako se to moglo nazvati aom - bila je tamna, gotovo crna tekuina iz koje
su na sve strane prtali oblaci pare i plina i odbijali se od stijenki te
posude i vraali nazad k dnu. Bila je to prava oluja u ruci prvog
dopredsjednika Uprave. Kada bi zaelio otpiti iz te nemirne tekuine, Noru je
bilo dovoljno palcem potisnuti malu polugicu u tijelu ae. Tada se vrh
zatvorene ae prelamao, dvije su ljuske skliznule niz tijelo jajolikog pehara
dok se, za divno udo, tekuina smirivala.
- Ovo je savreno pie, Kinele - osvrnuo se na svoj izbor Nor Uban.
- udesno izgleda, a jedva da posjeduje okus. Zanemari li opojnost, gotovo
je nalik na vodu. Dovod kisika smiruje djelovanja u tekuini, uskratim li joj
kisik, djelovanje jaa.
Nauio sam na svu silu neobinosti i razliitosti na svakom od naseljenih
svjetova. Zemlja je i u tome morala biti korak ispred ostalih.
- Reci mi kako si dobio taj udan nadimak Kinel - Nor je nastojao oko
prisnosti ovaj put.
- Vuem to s Magata-Pet - rekao sam zamiljeno, nastojei proniknuti oko ega
se to Nor trudio. - Kinel je bio jedan od voditelja obuke, ovjek koji nas je
kinjio vie nego drugi, ali se takoer nevjerojatno veselio naem
napredovanju. Jednom sam, pri koncu obuke, uspio razrijeiti iznimno zamren
sluaj koji je pred nas postavio. Nitko drugi to nije uspio. Kinel je bio
toliko oduevljen daje pred svima izjavio neto poput ovoga: "Od danas si ti
Kinel, ja mogu u mirovinu." Prosto, zar ne? Bilo je to neobino i ostalo je
upameno. ak su i ostali voditelji obuke, pogotovo na zavrnom ispitu,
prihvatili ovaj nadimak pa sam ga i ja uzeo kao svoj.
- uo sam da si bio dobar na Magatu-Pet. I ja sam tamo dobro prolazio. Zaista
mislim da sam bio jedan od jaih i izdrljivijih. No, obuka nije samo to. U
redu, ja shvaam prednosti koje donosi poniranje u sebe i nauio sam crpsti
snagu i svjeinu iz toga. Ali ono to su tamo zvali "spoj sa stvarnou"
uvijek mi se inilo umjetnim i proizvoljnim. To je neodredivo, Kinele! Imao
sam petlju to otvoreno rei i mislim da su mi to zamjerili. Na koncu nisam
uspio na zavrnom ispitu. Prvi sam put
266

doao do polutnika, a u ponovljenom pokuaju gotovo do junog stoernog kruga.

Morao sam izabrati izmeu smrti od gladi i naputanja snova o letakom pozivu.
Evo, nije mi ao, na koncu. Mislim da sam ovako jo vie pridonio Zvjezdanom
sustavu i ovjeanstvu.
Moda sam shvatio. Kod nekih je ljudi tenja za isticanjem i vlastitom
potvrdom bivala jaom od osjeaja za okolni svijet. Oni su teko uspostavljali
spoj sa stvarnou. Njihova nutrina im ne bi ukazivala na prirodni put
razrjeenja u tekoama kada je on bio zakuast i sloen. Mi, letai, cijenili
smo to vie od svega. Ono to sam ja zvao spojem sa stvarnou u ovom mi je
trenutku govorilo da se cijeli slom u Upravi i Galaktici, izazvan onim to se
dogodilo na Aratonu, moe prevladati samo priznanjem da je greka uvijek
mogua, prihvaanjem novog ishoda kao prirodnog posljetka stvari, bez obzira
na to kako se to inilo stranim. ovjek moe utjecati na stvari i prirodu oko
sebe, ali ne i potpuno upravljati njima. Priroda se ne da zauzdati i podvri
ljudskoj volji!
Sto se Nora Ubana tie... inilo mi se daje njegova tekoa kruto i previsoko
postavljanje samog sebe. Takav e ovjek teko proi zavrnu provjeru na
Magatu-Pet, unato ostalim kakvoama... A uspjeti u uzdizanju i vanosti po
drutvenim i strunim ljestvicama.
- Mislim da u svoj najvei doprinos Upravi i Sustavu tek dati -nastavio je
Uban. - A i ti sa mnom, Kinele. Mi smo u ovom trenutku tako postavljeni da
moemo razrijeiti taj gadni vor to optereuje Upravu... Optereuje cijelo
ovjeanstvo!
Pozorno sam sluao. Nisam mogao rei da znam to Uban smjera, ali nisam
sumnjao da je on odluio u kojem se smjeru imaju razvijati dogaaji. Predviao
sam neprilike ne poklopi li se to s onim to se i meni inilo prihvatljivim.
- Mislim da nam nee teko pasti ni pokoja rtva. Kada se radi o tako velikim
ulozima, ti, Kinele, ili ja, a moda i obojica, ili i netko trei ili
etvrti... Svi mi moramo prihvatiti svaku rtvu.
- Mnogo je rtava ve i prinijeto - nastavio je Uban, jer sam ja utio. - Ne
mislim na Aratonu, nego ovdje, u Upravi. Kada je propao i posljednji pomirbeni
pohod koji je vodio Onon, zabiljeena su dva samoubojstva u Upravi. To su bili
elni ljudi na Kani-Dva, zaetniku naseljavanja na Aratonu, oni koji su
najvie zagovarali taj posljednji pokuaj. Mira Mai, dopredsjednica Uprave,
pribjegla je brisanju mozga, gotovo gorem inu od samoubojstva....
267

- to je brisanje mozga? - upitao sam.

- esto se naziva i prekidom s prolou. Sigurno si uo za taj izraz!
- Ne.
Nor Uban me je paljivo pogledao.
- Ja ne znam kako to djeluje, ali se koristi ve nekoliko stotina godina.
Mogue je potpuno zaustaviti odreene djelatnosti ljudskog mozga. Prekinuti
veze izmeu razliitih sredita. Bolje je rei umrtviti te veze, a kasnije ih
opet oivjeti, ako...
Uspravio sam se odiui lea s naslona, dok se Uban nadnio nad stol.
- ... ako je sauvan zapis prema kojem su veze umrtvljene. Postupak je,
naravno, nadziran i proveden raunalom.
- Pretpostavljam daje dopredsjednica Uprave unitila zapis ili naloila
raunalu, ili mozgu, da ga uniti nakon zahvata.
- Tono. Mira Mai nije htjela saznanje o tome da je i posljednji pothvat
propao.
- Je li to umrtvljivanje veza trajno?
- Zato te to toliko zanima, Kinele? Zna li da se to neko vrijeme koristilo
kao mjera protiv prijestupnika. Zato je i razvijeno. Oni koji su uinili teke
prijestupe, i to uestalo, znali su biti kanjavani "prekidom s prolou".
Takoer su mu podvrgavani oni koji su patili od odreenih sjeanja, potresa
koje nisu mogli prevladati.
- O tome do sada nisam nita uo.
- Danas je brisanje mozga vrlo uznapredovalo. Moe to uiniti na razliite
naine, dublje ili manje duboko, potpunije ili povfnije. Moe osobi oduzeti
jedno osjetilo, vida primjerice, ili umrtviti veze izmeu svoga trajnog
sjeanja, pamenja, dakle, i svoje svjesnosti. Posve je jednostavno od odrasle
osobe nainiti dijete polusvjesno svoje okoline. Mogue je umrtviti ove veze
zauvijek i jedino obrnutim postupkom koji moe ponoviti raunalo vratiti se na
staro. Ili se veze mogu prekinuti tako da se one same obnove, recimo za
nekoliko dana ili tjedana... Ili godina... S tim da ne vjerujem daje mogue
podesiti ovo vrijeme vrlo tono.
- Zanimljivo... Dopredsjednica Mai je izabrala trajni zaborav?
- Da, iako joj se neto sjeanja vratilo. Uvia li koliko je osobnih potresa
dolo s Aratonom? Mi smo duni nai rjeenje i zbog tih ljudi.
- Na je posao nai rjeenje - sloio sam se.
- Smatra li odgovornima stanovnike Aratona, makar i u malome dijelu?
268

- Moram se, prije svega, ograditi. O svemu tome jo uvijek ne znam sve. Sudim
da e Aknarov prikaz uzeti jo najmanje jedno zasjedanje. Sljedei dan, kako
vi ovdje kaete.
Mogu ipak rei - nastavio sam iako je Uban htio neto primijetiti -da
razumijem osnove onoga to se zbilo, pogotovo uloge naseljenika. Sam sam bio
tamo kada su prijetili pobunom. Ovako u to saeti...
Sada sam se i ja nagnuo nad stol i pogledao Ubana ravno u oi.
- Netko bi moda mogao rei: oni su htjeli ostati pa su dobili to su traili.
Tako moe razmiljati onaj koji nije svjestan Galaktike i zakona kojima se
rukovodi ovjeanstvo u njoj. Ve i druga odrednica Arbio-nova niza
nedvosmisleno govori o tome. Ti je poznaje, Nore, jednako dobro kao i ja.
"Galaktika uprava mora uvati ljudske zajednice u svemiru i ne dopustiti
upitnost njihova opstanka." Mi, letai, smo vojnici Uprave. Jasno je da smo
duni sprovesti i ono to se naseljenicima ne mili, ako je to vano za
opstanak zajednice. Ostavljanje ljudi na Aratonu bilo je, s obzirom na
okolnosti, njihovo ugroavanje, ak ako i zanemarimo Fande i prvu odrednicu
Arbionovu.
- To si vrlo dobro iznio, Kinele...
- Odnos izmeu letaa i naseljenika esto je neto to podsjea na odnos
izmeu roditelja i djece u porodici. Naseljenici znaju biti svojeglavi i
skloni oglusivanju ili suprotstavljanju onome to im govore letai. Na je
nain uvjeravanje i razuvjeravanje, strpljivost i upornost.
- Obueni ste za to. Priznaje li, znai, da naseljenici nisu uistinu i krivi
za propast koju su doivjeli?
- Zato to pita, Nore? Nitko nikad nije okrivio dijete za nesreu koja ga je
snala. Odgovornost je uvijek na roditeljima.
Nor me je netremice promatrao i kada sam zavrio. Dugi trenutak gledali smo se
u nijemoj tiini. Onda je on oborio pogled i rekao:
- Vrlo mi je drago to tako misli. Tako mislim i ja. ekao sam ga da nastavi.
- Ako naseljenici nisu krivi, sva je krivnja na letaima, kako si i ti rekao.
- Krivi su oni koji su pogrijeili. Naseljenici nisu pogrijeili. Oni su
titili svoje probitke.
- Tako je. Oni koji su pogrijeili su letai: ti i Onon.
- Dobro. to misli daje moja greka, Nore? Ili Ononova?
- Tvoja je greka to nisi ljude povukao s Aratona!
269

- Svakako da bih to uinio da sam znao da se sprema Soranski udes. Takve

stvari nitko ne zna unaprijed, naalost.
- Kinele! Zar e sada porei da si kriv?
- Ne. Ali za to sam kriv, Nore? Mogao bih biti kriv zato to sam otkrio
Araton. Da ga nisam otkrio, nitko na njemu ne bi stradao od Udesa.
- Tvrdi li da nitko nije kriv zbog svega to se dogodilo? Tisue i tisue
ljudi je stradalo. Ostali su gurnuti u divljatvo i bijedno preivljavanje.
Jedina strana razumna vrsta koju poznajemo na tragu je unitenja, a u svakom
je sluaju ometena u razvoju! Svi su zakoni ovjeanstva pogaeni! A ti tvrdi
da nitko nije kriv!
Nor Uban je vikao podigavi se sa sjedala i oslonivi se akama o stol. Ja sam
se ponovo naslonio. Jar nije nain da se bilo to rijei ili postigne. Nor je
bio daleko od meuzvjezdanog letaa.
- U ovom trenutku ne bih govorio o krivnji. Svakako da se ne osjeam ugodno
zbog svoje uloge u svemu tome i tisuu sam puta sebi predbacio to nisam
djelovao odlunije... Neto je u cijeloj stvari mnogo vanije od isticanja
pojedinanih krivnji...
Nisam mu sad dopustio da me prekine iako je to pokuao.
- Ono to nam se dogaa po svemiru posljedak je naeg nepotpunog znanja, a
ono nikada nee biti potpuno. Kad bismo sve o svemu znali, a udese kakav je
Soranski pretkazivali unaprijed, Uprava ne bi trebala letae, a ni oni ne bi
trebali svoj spoj sa stvarnou. Cijelo naseljavanje Galaktike svelo bi se na
potporu koju bi pruali mozgovi na svemirskim brodovima.
Suprotno je, meutim, istina. Mi se kreemo po svijetu i svemiru o kojemu
znamo vrlo malo ili nita. Znanost tu ne nudi prave odgovore, a pogotovo ih ne
nudi upravo onda kada ih trebamo. Pogledaj Zemlju! Zaista estoki potres i
danas na njoj ubija strahovito mnogo ljudi. Nitko ne moe premjestiti stotinu
tisua ili vie ljudi u roku od nekoliko sati, a to je vrijeme za koje potres
moemo predvidjeti. Nitko ne moe biti siguran koje e snage potres tono
biti... A nikad nisam uo da se trae odgovorni za smrt tisua ljudi kod
velikog potresa!
Ono to elim rei, Nore, jest da ivimo u opasnom svijetu. Nema potpune
sigurnosti ni za koga od nas ni u jednom njegovu dijelu. Svaki svijet moe
snai udes soranske ili druge vrste ve sutra. Taj udes moe povui za sobom
druge udese, kao to se dogodilo na Aratonu. Svaki
270

udes je dio prirode i prirodan u njoj, jednako kao to je i smrt, pa i ona

nasilna, prirodna i uobiajena meu svim vrstama. Nor Uban je jedva doekao
moju stanku.
- udne si mi stvari ovdje iznio, Kinele! Ti bi htio pomiriti se s onim to se
dogodilo na Aratonu, prihvatiti to kao neminovnost i okrenuti lea porazu! To
bi ovjeanstvo i uinilo, tisuu ili dvije tisue godina prije. Mi smo za to
vrijeme, meutim, neto nauili i uljudili se! Mi nismo divljaci iz te
prolosti!
Ova Uprava ovdje, Kinele, koristi sva znanja i vjetine - a napredovali smo
mnogo, mnogo, i jo uvijek napredujemo - kako bi ovaj svijet i svemir uinila
manje opasnim mjestom. Najboljima od naih ljudi povjereno je da se skrbe o
Galaktici i ljudima u njoj, primjenjujui sva ta znanja i iskustva i
iskljuujui mogunost pogubnih greaka. Naglasit u, Kinele... iskljuujui
mogunost pogubnih greaka! Njih ne smije biti!
- Zar uistinu misli da u stvarnom svijetu moe iskljuiti pogreke?
- Svakako! Araton se nije smio dogoditi! Lanac greaka morao je uslijediti,
pa da se dogodi najgore! To je neoprostivo! Leta mora puhati i na hladno!
Onon je trebao traiti dodatno vrijeme i pomnije pretraiti Araton. Oni koji
su prispjeli na njega nisu dovoljno prionuli upoznati ga pa su Fandi kasno
otkriveni. Svi su oni uzeli zdravo za gotovo da razumnih vrsta na Aratonu nema
jer ih nisu otkrili nigdje drugdje. Ti si zakazao poputajui naseljenicima.
Nemoj mi tvrditi da to nisu greke!
Ja nisam nita tvrdio. Htio sam samo ukazati Noru na svojstva svijeta koja
nee promijeniti suprotstavljajui im se.
- Sve su te greke uinjene zbog povrnosti i oputenosti kada im nije bilo
vrijeme! Mislim da vas ue na Magatu-Pet kako njima nikad nije vrijeme u
letaevu poslu. Da je svaki korak uinjen s dunom ozbiljnou i
usredotoenjem, sve bi danas izgledalo drugaije. To je pouka aratonskog udesa
i stoljeima zastoja u Galaktici!
Zatvorio sam oi oputajui ruke u krilu. Najzad sam uputio kljuno pitanje
koje sam ve prije nekog vremena oblikovao u svijesti.
- Na koji nain misli prevladati tako dugotrajni zastoj?
- To se podrazumijeva. Zaista je jednostavno shvati li ovo to sam ti do sada
iznio. Nesrea na Aratonu posljedica je ljudske greke! Ta greka mora biti
javno priznata i objanjena. Kada se shvati da je sve prouzroeno loim
upravljanjem okolnostima, nehatom zapravo, svima
271

e biti jasno u kojem smjeru treba traiti poboljanja. To se ve i radi.

Izdavanje svih dozvola je vrlo pootreno, a istraivanja proirena. Novog
Aratona ne smije biti i nee ga biti!
- Vjeruje, znai, da e vratiti polet ako...
- Polet e se sam vratiti onog trenutka kada shvatimo da svemir ne trpi
povrnost. Mnogo stroi propisi i ustaljene provjere vratit e nam sigurnost.
Jo samo trebamo zakljuiti ovo razdoblje, a tu nam ti moe biti od
neprocjenjive pomoi!
- Rado bih znao na koji nain.
- Javno e obznaniti da si kriv i da si pogrijeio. Ti i Onon. Na taj e se
nain vidjeti da je aratonska nesrea posljedica nehata dvojice ljudi i nita
vie. Znat emo da ljudi mogu bolje.
utio sam, a ni on nije nita rekao.
- Misli li, Nore, da bi netko drugi na Ononovu mjestu naao Fan-de prije no
to je zasnovano pokusno naselje?
- Ne, ne bi... Onda! Danas ne bi ni pomislio na osnivanje pokusnog naselja dok
nije nacistu s tim!
- Onon je, Nore, na Aratonu ostao pet godina. I to aratonskih! Ako je i to
premalo, onda e od letaa nainiti pokusne naseljenike. Moda ne bi otkrio
Fande ni za deset godina. Njih su nali na zaista neoekivanim mjestima i to
kada su oni ve imali osnovane svoje drave, izgradili zapletene drutvene
odnose i poeli se iriti. Da su ostali u kronjama stabala u praumama
visokih dijelova Fandora, tko zna kada bi ih otkrili! A to da su se jo bolje
krili? Da su ivjeli pod tlom i tamo gradili gradove? Je li na istraivakoj
momadi provjeravati svaku rupu na ophodnici?
- Mislim da pretjeruje, Kinele. Onon je trebao biti savjesniji.
- Jo neto. Nije on odredio koliko e ostati na Aratonu. Postoje dobro
razraeni propisi koji to odreuju...
- Njih smo pootrili. Ali to,nije izlika. Leta ima puno pravo, a ja bih rekao
i dunost, prilagoditi se okolnostima. Nitko mu ne bi zamjerio daje traio
dodatna pretraivanja, vie vremena ili novu momad koja bi ga odmijenila.
- Ja u sigurno poduprijeti svaki temeljitiji pristup. Istodobno u istaknuti
dvije stvari. Prva: letai nikada nisu prilazili pretragama ophodni-ca i
utemeljivanju ljudskih zajednica neozbiljno. Ne prihvaam rije nehat za
Ononov ili moj rad. Drugo: nesree se mogu dogoditi ma kako
272

temeljiti ili oprezni bili. Slaem se da odgovornosti i opreza nije nikada

dosta, ali potpuna sigurnost ne postoji.
- Ne slaem se s tobom, Kinele! Nitko u Upravi vie tako ne misli! Mi imamo i
druge rijei za letae koji olako prilaze naseljavanju ophod-nica. To je sada
izrazito loe odreenje: ekspanzionizam. Oni koji tee neodgovornom irenju
Galaktike bit e iskljueni iz redova letaa!
- Mislio sam da vodimo ozbiljan razgovor.
Rekao sam to polako, naglaavajui rijei. Kao to bi to uinio i svaki drugi
leta na mom mjestu, doao sam Noru Ubanu pomoi mu u odgovornoj i vanoj
zadai koja mu je na pleima: voenju Uprave i ovog dijela Galaktike. Meni su,
kao i ostalim letaima, dobro Galaktike, naseljenih svjetova i ovjeanstva
bili na srcu i njihovim probicima posvetio sam svoj ivot. On, prvi ovjek
Uprave na Zemlji, meutim, optuio me je za nezrelost i ekspanzionizam, to je
neto ime su se opijali pojedinci na Magatu-Pet koji nikada nisu uspjeno
zavrili obuku, a to je razvikano od onih koji nikada nisu bili letai.
Ekspanzionizam meu letaima nikad nije postojao. Optuiti me za takvo to
mogao sam primiti samo kao neozbiljnost prvog dopredsjednika Uprave. Ili kao
pokuaj da mi se okrnji ugled samo zato to nisam prihvaao Ubanove stavove.
Zaista je zlo da su oni koji nisu uspjeli na Magatu-Pet krojili sudbine onima
koji su taj teki ispit proli.
Gledali smo se netremice. Nor Uban nije ustuknuo. Nisam ni ja.
- Tvrdokoran si, Kinele, ali ne moe protiv cijele Uprave. Ono to sam ti
rekao je iroko prihvaeno u Upravi na Zemlji, a vjerujem i posvuda drugdje.
Ljudske su greke razlogom aratonske nesree. Nai su vjetaci ukazali na tebe
i Onona kao sredinje krivce. Ovaj je stav imao mnogo vremena za uobliavanje
i on je tu, ishod promiljanja vie narataja. Nepobitno je da e se to
sruiti po tebi. Zvao sam te ovdje da uinimo stvar lakom za Galaktiku. Tvoje
prihvaanje krivnje skinulo bi breme koje Uprava tako dugo nosi. Sve bi se
sagledalo iz jednog novog kuta i palo na svoje mjesto. Polet i samopouzdanje
bi se uskoro vratili.
- Neu pristati na takva samozavaravanja - rekao sam gledajui pred sebe. -
Pri emu ne govorim o tome u kojoj sam mjeri kriv i hou li i kako biti
kanjen. Proglasiti krivce i ostati kod toga daje svijet savren je
samozavaravanje i bijeg od stvarnosti. Tu nema spoja sa stvarnou. To je
krivo... A to se tie samopouzdanja i poleta... Zato se elimo dovesti u
poloaj slijepog jurianja dok opet ne dobijemo po
273

nosu jednom novom nesreom? Koliko e nam se samopouzdanje i polet onda

srozati?
- Pitat u te jo jednom - Nor Uban je kazao donekle nestrpljivo. -to nam je
tu drugi izbor? Rei da se takve stvari dogaaju i nastaviti dalje? Zar te ne
pogaa ono to se tamo zbilo? Ljudi koji su ostali na Aratonu podivljaili su
se i odneljudili, postali su nama strani i vie ne znaju za nas! Mi imamo
dvije uljudbe u svemiru... Jednu, galaktiku, koja koliko moe dijeli dobra i
napredak, i drugu koja je potonula u neto to je slino ranom srednjem vijeku
na staroj Zemlji. To uasava, Kinele! Oni vie nisu od nae vrste i mnogi
dvoje da e se ikad uzdii k zvijezdama. Imaju na tom putu mnotvo prepreka i
tisue godina razvoja... Ako ih ne iskorijene Fandi, koji su ipak
starosjedioci i bolje prilagoeni Aratonu, i ako krenu stopama znanstvenog
napretka... Nitko ne kae da se to mora dogoditi!
- Ja imam jedno drugo pitanje. Jeste li suraivali s letaima kada su
vjetaci prouavali aratonski sluaj?
- Kakvo je to pitanje, Kinele? Letaima je posao letjeti. Ne moemo ih ometati
u tome. Meu vjetacima je bilo i bivih letaa, gotovo sam siguran. Ne mnogo,
ali bilo ih je.
Znao sam da se gdjekoji leta odlui skrasiti i uzeti posao u Upravi. Ne mnogo
njih, jer je takav posao daleko od onog to su prije radili. Letau posao ne
treba radi osiguranja ivota, jer e mu Uprava platiti sve trokove ma gdje i
kako ih napravio. Nikada nisam uo da je leta nastojao oko asti i poloaja,
pa se ne trudi ni oko uspinjanja na sve vie poloaje u Upravi.
- to je bilo Ononovo miljenje kad ste sasluavali njega?
- Onon je branio tebe! Kao i neki drugi letai, priklonio se sebi slinima! On
je na tragu tvojih razmiljanja, mada mi se ini daje u posljednje vrijeme
promijenio stavove.
- Nore! Meni se ini da nijedan leta nije prihvatio tvoje poglede na
aratonski udes! Moje je pitanje: zato zapostavljate miljenja letaa?
- Mi u Upravi vrlo cijenimo letae, Kinele, i nije istina da ne marimo za
njihova miljenja. No ja takve stavove ne uzdiem iznad gledita i stavova
drugih ljudi, esto i strunijih od letaa. Nai su vjetaci radili kao
momad, a nisu se dijelili na letae i neletae.
Nije imalo smisla nastaviti. Odluka je pala i znalo se na koji e nain Uprava
uzvratiti. Prevelika je teina bila na toj strani a da bi bilo
274

koji pojedinac mogao u tome neto promijeniti. Bio sam uvjeren da je stav
Uprave u biti pogrean, iako nitko ne moe biti protiv vee budnosti i
temeljitosti. Ustrajati na nepogreivosti znait e slomiti se prije ili
kasnije. Bilo je vrijeme da upitam za svoju sudbinu.
- Vidim da ste o svemu sudili i presudili. to se od toga meni zalomilo?
- Kao to sam ti prije rekao, oekujem da e suraivati. To znai prihvatiti
krivnju i poduprijeti nae gledite...
- to e biti sa mnom u tom sluaju?
- Izrei e ti se doivotna zabrana letenja. To je nuna zatitna mjera.
Smatram, meutim, da bi ti mogao letjeti i dalje, ali pod drugim imenom. Kinel
e ostati na Zemlji, a ti se vratiti svemiru i zapoeti ispoetka.
- Mislim da ste to ponudili i Ononu i da je on odbio. to ste mi namijenili
ako ni ja ne sudjelujem u vaem naumu?
- Jasno i prosto. Zatitna mjera zabrane letenja za sva vremena slijedit e i
u tom sluaju. Uprava nee izmijeniti svoj stav ni za crno pod noktom, a ti
nee letjeti. Runi naziv za to je doivotno progonstvo na jedan od
naseljenih svjetova. Po tvom izboru.
275
etrnaesto poglavlje

Opsada
"Meuzvjezdani letai? To su posebni momci! Nisam se usudio poi tim
stopama... Mislim da bi bilo lijepo vidjeti ovaj isti svijet za stotinu ili
dvije stotine godina."
"0 letaima znam da su strano daleko i da ne utjeu na moj ivot. Ne kanim se
seliti sa Zemlje."
"Mislim da prosjean ovjek nije svjestan to znai biti meuzvjez-danim
letaem. Oni su toliko ispred drugih ljudi po osposobljenosti, uljuenosti i
znanju da gotovo ine drugaiju vrstu. "
"Cvijet ovjeanstva. Oni su cvijet ovjeanstva!"
"Sluajte, priznajem im vrsnost u svakom pogledu. Ali, kakvog to ima smisla:
ivot provoditi u svemiru i nikada ne upoznati obian, uravnoteen ivot? To
nije za mene."
"Ja bih se voljela upoznati s jednim od njih. Ali oni su tako daleko da uope
ne sanjam o tome."
276

ionu
rivi
to
rr-
fa>
Jutro nas je zateklo u ustrojenoj povorci koja se rastegla po Irkturu, Svetoj
cesti. Kretali smo se nazad, prema Urgul-Olgiju, upravo onim putem kojim smo
doli Rea i ja u drutvu trgovaca, bjeei iz Urgul--Olgija. Ruke su mi bile
preda mnom, vezane u zapeima. Reu nisu vezali, ali je bila pod Danbolovom
paskom. Skinuli su mi igas i zatvorili ga, zajedno s maevima, u koveg
ugraen u stranji dio voza. Voz je bio otvoren i pun ratne opreme, uadi i
kojekakvih potreptina nunih na ratnom pohodu. Smjestili su me na prednju
klupu, izmeu vozara koji je bio s moje lijeve strane i naoruanog pratioca s
desne.
Povorka se muno uspinjala uz strmu stranu. Pred nama se uzdizao prijevoj
Fergaz na kojemu su i zaprege Mora Vedena imale potekoa. Dan je bio jasan i
vru, tek se neto oblaaka skupljalo prema jugu. Pogled unazad otkrivao mi je
dolinu pred Kul-Kinelom i najvei grad na svijetu koji je blistao pod zrakama
sunca.
"Jasno je da sam uo za njih. Pokuao sam predstaviti sebi takav ivot. Unato
svemu to sam uo i vidio, nije mi shvatljivo da neto takvo postoji."
"Ma kakvi letai! To su ljudi koji nisu posve u redu. Greka u glavi,
razumije?"
"Ja u biti leta! Dvanaest mije godina i ve se spremam za to. Nitko nije jak
kao ja. Pogledaj koliko mogu zadrati dah"!"
"elio bih se ubaciti u to drutvo. Mislim da im je zabavno tamo gore. Imaju
vremena napretek, a posade su mijeane. To je ludi provod!"
"Lako je njima rjeavati nekakve svemirske zavrzlame. Zato ne dou ovdje k
nama, u ovu nesretnu zemlju... Da vidimo mogu li s time izii nakraj!"
"ujte, to su udni ljudi. Oni su izdvojeni od ostalih svjetova, a skrbe se o
njima. Nakon posebnog uilita, oni imaju jo pet godina obuke na nekoj udnoj
ophodnici."
"Grozim se tih hladnih i negostoljubivih prostora. Ne mogu shvatiti pojedince
koji hrle tamo i ostavljaju toplinu vlastitog doma, rodbinu i prijatelje. Oni
ne mogu zasnovati porodicu, niti imati djecu, arne?"
277

Golemu je vojnu silu ustrojio Brem Doran i poveo je na Urgul--Olgi. Ona je

dijelom jo uvijek bila postrojena dolje u ravnici, ekajui svoj red da stupi
na Irktur i krene na zapad. Oko mene su se kretali vozovi za opskrbu i golemi
ratni strojevi koje su vukli omroni. Cesta se k vrhu prijevoja vrlo strmo i
zavojito uspinjala pa smo napredovali veoma sporo. Ponekad smo zastajali, jer
se poneki voz nije mogao pokrenuti nakon to je stao, ili arani nisu imali
snage iznijeti ga. Tu i tamo smo zaobili zapregu kojoj se dogodila nezgoda i
oko koje su poslovali ljudi.
Razmiljao sam dok je na vozar uz kletve gonio etiri arana koji su jedva
izvlaili teku zapregu. Zed mi je jo jednom okrenuo lea. Opet su me omeli u
naumu i silom poveli u suprotnom smjeru od onoga kojim sam kanio. Zaista mi se
nije mililo vraati u Urgul-Olgi, a do ega e doi kada me izvedu pred Gara
Ragara, tek e se vidjeti.
Zbivanja u Aranimu i Linesu otela su se svima koji su poeljeli upravljati
njima. Atagi i Indar, Toktas i uvar Tajne, svi su oni kovali svoje naume i
upinjali se ostvariti ih, ali su se dogaaji uvijek izrodili u neto novo,
neutanaeno, nenarueno i neeljeno. Sada je Brem Doran bio u zaletu. On se
nadao ostvariti ono za im je bio posegnuo Atagi: osvojiti Urgul-Olgi i domoi
se Irolgara i njegova ugleda. Kao to je Irken kazao pod Arktasom, boj se
prividno vodio izmeu Sjevera i Juga, a stvarno za gospodstvo nad Aranimom i
Vjerom. Atagi u svom nasrtaju nije uspio; hoe li to poi za rukom Doranu i
Ragaru gledat u, inilo se, iz vee blizine.
Vie me je zanimalo kako e se Ragar postaviti prema meni. Znao sam da je
svojeglav i zatucan, umiljen i ohol, ali s nama je preivio iznimno teka
vremena u Aafu i na Arkturu. Bez mene bi zacijelo skonao u Aafu, ili kasnije,
u Ver-Hatalu, Antarovu skrovitom zamku meu hridima Almasa. Nisam mogao
predvidjeti kako e se ponijeti, mada nisam sumnjao daje opet opsjednut svetim
zadaama koje je sam sebi zadao.
Zatima kasnije preli smo Fergaz i dosegli uravnjena prostranstva ara-nimske
visoravni. Daleko na jugu vidjeli su se nazubljeni vrhovi planina; s drugih su
se strana prostirale travnate, a kadto i krevite, blago valovite ravni.
Poploana cesta se uspinjala i sputala, zaobilazila vee prepreke ili se
usijecala u brda, ali je postojano vodila na zapad. Skoro etiri dana nam je
trebalo da prijeemo ovaj put s Otagovom zapregom; sudio sam da e teko
natovarenoj vojsci biti potreban najmanje jedan dan vie.

Neur je jo bio iznad obzora kada se vojska zaustavila i otpoela pripreme za

noenje. Do mene je doao Danbol, a Rea gaje pratila.
278

- Doi, oe na - rekao je podrugljivo. - Bio sam kod Ragara. On ne zna ni za

Kinela, ni za Adara Artana. Bio sam dovoljno budalast spomenuti mu tvoju la
da si mu dvaput ivot spasio. "Takav se jo nije rodio", bio mu je odgovor,
ali je traio da te dovedem. "Vidjet e ta protuha tko je kome ivot spasio i
tko e kome ivot jo spasiti", rekao mi je.
Danbol se zabavljao.
- Valjda e me odvezati - rekao sam. - Ragar e te ukoriti to me dovodi
vezana.
"Imao sam dobru volju. Najbolja djevojka koju znam krenula je na to uilite.
Pokuao sam i ja. Nisam se uspio upisati. A zamislite tek posebnu obuku na
Magatu-Pet!"
"Letai, letai... To su mladi pripravnici Nove vjere, zar ne?"
"Mislim sve najbolje o njima, ali im se ne mijeam u posao. Neka samuju u
svemiru, ako im se to svia."
"To je udesno! Granii s najluom matom! Jesmo li uope svjesni da su to
ljudi koji su preivjeli stoljea i stoljea na Zemlji? Ima ih ak koji su se
rodili u prolom tisuljeu! ivi su, znai, suvremenici Darina, Hatorna,
Adisa iAvale!"
"Moja najbolja prijateljica se prijavila na to uilite. Odgovarala sam je od
toga, ali uzalud. U pradavno su vrijeme djevojke ostajale kod kue. Rania kani
zaista daleko odlutati."
"To je za mlade i snane koji su skloni pustolovinama. Moda se time izbjegava
odgovornost koju donosi odreeno mjesto u drutvu. Ja to vidim kao neku vrstu
bijega iz drutva."
"O meuzvjezdanim letaima znam da su to iznimno pripremljeni pojedinci
sposobni donositi razumne odluke u tekim i sloenim okolnostima. Jasno je da
nije svatko tome dorastao. Zamislite odgovornost tih ljudi! Oni odluuju o
cijelim svjetovima!"
"Mene svemir ne zanima. Sve u vezi s njim smatram nevanim."
279

- Izdrat u i to. Vezao sam i boga pa mi nebo nije palo na glavu. Smijao se i
pjevuio dok smo ekali na arana po kojeg je poslao.
Reu je ostavio u svom atoru, a mi smo pojahali uz blagu strminu prema vrhu
breuljka.
Neur je nestajao za pitomim zelenim brdima. Za nekoliko lizata do-jahali smo
do atora voa. Dva su velika atora bila okruena manjima, a izmeu njih je
ostao prazan prostor u ijem je sreditu pobodena zastava na dugoj motki.
Prepoznao sam Anornan, bijelo-crveno-crnu zastavu ujedinjenog Sjevera. Pet
zdjela u kojima je gorjelo ulje bilo je pravilno rasporeeno oko nje
predstavljajui pet velikih benasa Sjevera. Bilo je mirno i zastava je mlohavo
visjela niz stup.
Straar nas je najavio i uskoro pustio ui. Ragarov je ator bio prostran i
visok pa smo u njemu lijepo mpgli stajati. Straar je odmakao zastor koji je
dijelio manji prednji dio od prostranog glavnog dijela i pridrao ga dok smo
uli, najprije Danbol, a potom i ja.
Unutranjost je bila lijepo namjetena za ratne prilike, bolje, rekao bih, no
to je to bio sluaj sa atorom Orisa Tormana u Arakanu. Zapazio sam mnogo
koe, krzna i odabranih tkanina. Oruje, titovi i bojna pokrivala za glavu
visjela su o potpornim stupovima. Povieni krevet zastrt krznom i tkaninama
nalazio se u jednom kutu. Niski stol sa rairenim zemljovidom bio je blie
sreditu sobe. Kraj njega je sjedio krupan ovjek svijetle i duge kose koju je
straga vezao u repove. Bio je zadubljen, ili je htio pokazati da je zadubljen
u zemljovid. Prepoznao sam Ragara i prije nego to je podigao glavu k nama.
Njegovo vrsto, etvrtasto lice pravilnih i moda lijepih crta doimalo se
manje isposniki blijedo i upalo no to sam ga pamtio iz dana kada smo se
probijali Arkturom. Njegove oi, a i zategnute bore oko usta, meutim, davale
su tome licu jo stroi izgled.
Osjetno se trgnuo kada me je prepoznao, u najmanju ruku ja sam to lako
zamijetio. Poao sam ravno k njemu i bio bih mu stisnuo podlaktice kao ravan
ravnome jer smo se ipak zajedno borili. Nesebino je stao na moju stranu kod
Karumala, ako me je i izdao u sukobu s irturima na Arkturu. Njegova je straa,
meutim, skoila k meni, a dva su se maa u rukama dvojice jakih tjelesnih
uvara isprijeila preda mnom. Stao sam ne obazirui se na njih. Gledao sam
prema Ragaru.
- U redu je, Morose - rekao je Ragar oholo zabacujui glavu. -Sjedni s druge
strane stola. Oni uvaju mene, a time i budunost Linesa.
280

Slegnuo sam ramenima. udno da Danbol u ovim rijeima nije naao nikakva
pretjerivanja.
- Mislio sam da e mi odvezati ruke, kad se ve poznajemo - rekao sam
sjedajui s druge strane stola. Ragar je savio svoj zemljovid ne odvraajui
na ono to sam rekao.
- Jo si iv, Morose. Ve sam te bio otpisao, nakon to sam vidio stoje od
tebe uinio Irver. to bi to udo imalo znaiti?
Sjeo sam na prekriene noge ne odgovarajui. Onaj tko odgonetava znaenja
dogaajima esto sam malo na njih utjee.
"Letai su neka vrsta nadljudi. To moraju biti s obzirom na okolnosti u kojima
ive. Mislim da se svi ostali ljudi dijele na dvije skupine: jednu, koja im
otvoreno zavidi i drugu, koja to preuuje i proziva ih luacima."
"Letai? Ja bih ih ovako odredio... Mi, obini ljudi, raamo se, ivimo i
umiremo na istom svijetu. Neki, rijetki meu nama, odluuju se preseliti i
otpoeti ivot iznova na nekoj drugoj ophodnici, pa upoznaju i drugi svijet.
Letai su jedini koji poznaju vie od dva svijeta."
"Svemir je negostoljubivo mjesto, znate... Biti stalno u njemu trai vie od
obina ovjeka. Zato postoje letai."
"Boe moj, u to smo se uvukli! Ostavljamo kosti po svemiru i gubimo nau
djecu posvuda po njemu! Ja se s tim ne slaem! Voljela bih da sam se rodila
prije svemirskih letova!"
"Pitate pravog ovjeka! Upravo sam se upisao na to uilite, ovdje u Saharanu.
Svaki deseti je primljen. Ako ne otpadnem tijekom nastave i zavrim uilite,
idem na Magat-Pet! Ne vjerujem da u u tome uspjeti, iako elim biti leta
odmalena i sve sam tome podredio... A tek Magat--Pet! Kako je teko tamo biti
uspjean!"
("to mislite o meuzvjezdanim letaima?", ispitivanje provedeno u Saharanu,
Afrika, 3379.-10.-22., ZRV)
281

- ujem da se hvasta nekakvim spaavanjima moga ivota - rekao je obrativi

se opet meni. Njegov je pogled bio hladan i tvrd, kao da odmjerava predmete, a
ne ive ljude.
- Moe to zvati i hvastanjem - rekao sam blago.
- Morose! - nestrpljivo je prekinuo. - Ono to nikada nisi razumio jest da
bogovi uzimaju nae ivote, ili nam ih poklanjaju. Ovisi o tome to ti je
zadaa pod kapom nebeskom. Ja svoju jo nisam zavrio i zato sam iv, a ne
zato to mi je netko ukazao na put koji do tada nisam vidio, ili je svoj ma
pridruio mome.
- Kako eli. Nisam traio nita zauzvrat. U mojim oima ipak ostaje da ti ne
bi imao prilike goniti te svoje zadae da te nisam izbavio iz Aafa i kasnije
iz Ver-Hatala.
- Opet ne razumije, ali te ja neu poduavati. Ne razumiju to ni mnogi oko
mene, a da oni to shvate, mnogo mi je vanije.
- Vidim da si se okruio astima i udobnou. U Aafu, a i kasnije na Arkturu,
traio si smrt i zaricao se kako e se rtvovati. Uistinu si promijenio nain
ivota.
Prezrivo je otpuhnuo u mome smjeru.
- To je tvoje shvaanje svijeta! Koliko si me samo poniavao nameui mi
nagodbe s prokletnicima i neprijateljima Andora! Po tebi je vrhunsko umijee i
svrha svega spasiti svoj bijedni ivot! Sve si tome podredio! Nia bia i nii
ljudi rukovode se time!
-A ti?
- Rei u ti, Morose... Ja oslukujem to mi je initi u ovom svijetu. Bogovi
daju znakove, uvijek i svakome, samo oni kojima je jedino stalo do sljedeeg
udaha to iz straha ne zamjeuju. Kada sam te naao u podzemlju Almasa, meu
prokletnicima, bilo je mnogo znakova da mi je umrijeti u slavu atamanovu.
Pomirio sam se s tim, kao to se svaki pravi ovjek miri s viim dobrom. Onda
sam shvatio, dok me je stari luak drao zatoenog u svom skrovitu, da je jo
neto preda mnom. Veliki ataman je bio moja vodilja i ja sam spoznao da mi je
posegnuti za njegovim neprijateljima: Toktasom i Irverom.
Irver je bio jai, tamo na Karumalu - nastavio je. - Privremeno. Sada kad je
na ataman i uitelj ubijen, samo ja mogu nastaviti njegovo djelo. To je moj
poziv: sruit u Irvera i Toktasa! Nikad vrijeme nije bilo tako zrelo za to
kao sada! Ja sam ma atamanov koji je dignut na odluni udarac! Oko atamanovo
i ruka boja time upravljaju! Tu ne moe biti promaaja!
282

- Zato si toliko uvjeren da samo ti moe ispuniti Atagijevo djelo?

- Zato? Zato? Zato to sam na ovom mjestu. Zato to imam mogunosti. I zato
to sam udom do toga doao. udom sam utekao Ju-njacima, udom se nisam
utopio u onoj rijeci i udom sam preivio u divljini. Na koncu, udom sam
naiao na Brema Dorana, jednog od rijetkih neukaljanih velikaa sa Sjevera.
Zar bi sva ta uda mogla biti tek pukim sluajevima, bez smisla i svrhe?
- Ne znam. udom si se i na mene namjerio. Najprije u Aafu, a potom i ovdje...
- O tome u morati dobro promisliti. Mnogo je nepoznatoga s tobom u vezi. uo
sam da su te cijenili Junjaci koji su nas izvadili iz Aramala. Na Arkturu sam
se osvjedoio koliko i Toktas dri do tebe. Zajedno smo itali pismo koje mu
je slao Kor Darman. Ja, meutim, mogu i bez tebe... Jer znam to hou i kako
u to postii... Ali drat u te neko vrijeme. Nikad se ne zna.
- Vie nismo saveznici, ili prijatelji, znai. Drat e me zarobljenim ne bi
li se time okoristio.
- Upravo tako. Prijatelji nikada nismo ni bili. Saveznici neko kratko vrijeme,
silom prilika. Mrzio sam svaki taj trenutak.
- Lijepo, Gar ani. Drat e me i dalje vezana i vui za sobom po Aranimu...
- Bit e blie meni i dobro nadziran. Znam da si spreman na kojekakve
vratolomije ne bi li se oslobodio, ali sa mnom ti to nee uspjeti. Je li i ona
oboavateljica Juga jo uvijek s tobom?
- Ako misli na Reu, Danbol ju je uhitio zajedno sa mnom. Ona je pod njegovom
paskom.
- Arih ani - obratio se Ragar sada njemu - ta ena je takoer sposobna za
kojeta. I nju mora vezati!
- Zar i enu?
- Rekao sam. Vei ih oboje, a nju dri pod natkrovljem. Neka se ne zna da je
ena s nama!
- Razumijem, ataman ani!
- A ti, Morose... posve je neprilino oslovljavati me s Gar ani. Jesi li ti
svjestan da sam ja novi ataman ovdje?
- Ne znam o tome. Mislio sam da Brem Doran vodi vae agme.
- Njega priznajem pretpostavljenim sebi u mirno vrijeme. On me je sam
predloio za atamana, jer nije odvie vian vojevanju.
283

- Time si iznad njega i nita te ne prijei uzeti svu vlast u svoje ruke.
- Ovdje nema vlasti koju bi se uzimalo. Bit e je jednoga dana, sudim. Brem
Doran je bio do kraja vjeran atamanu Atagiju, a kod kue ga eka ki Alka
Anhora, atamanova oca. Ja to uvaavam, Morose.
- Do trenutka kada nanovo spozna to ti je initi za spas Sjevera...
- Ne rugaj se, Morose. Vi koji nemate taj osjeaj nikada to neete shvatiti.
- Moe biti. Ne razumijem, meutim, zato si toliko uvjeren da e ovaj put
pobijediti Irolgara?
- Moram, Morose. Ne pobijedim li ga, mi smo izgubljeni. Rat s Ju-njacima
jenjava. Oni imaju svoje tekoe kod kue, a mi imamo svoje, daleko od kue.
To znai da e Toktas imati slobodne ruke okrenuti se k nama... I Koru
Darmanu...
Naa je prednost to on ima pune ruke posla okupljanjem vojske u rasulu.
Umorstvo atamanovo nije lako primljeno meu agmama i mnogi su se asnici
suprotstavili Toktasu. Dok se on time bavi, mi moramo ovladati Urgul-Olgijem!
- Misli li da e te vojska slijediti u tom napadu i daje uvar Tajne nee
pokolebati, ako ne i odvratiti?
- Oni ni ne znaju kamo idu. Samo pouzdani asnici to znaju. Tamo nema vojne
sile koja bi nam se suprotstavila. Sve znamo, ispitao sam to prije desetak
dana. ak i hodoasnici kasne i nee ih biti u veem broju za pola sartima.
- Neto drugo me iznenauje jo vie... Kako je mogue da e ti udariti na
Urgul-Olgi? Zar si se odrekao Vjere?
Ragar je lijevim dlanom pokrio elo i poao njime nadolje preko oiju, kao da
otire neto s ela i lica.
- Doran je, Morose, bio vrlo blizak atamanu. Blii no Torman, Zard ili
Darman. On zna to je i na voa znao o Irveru. Oni su znali na koji nain
Junjaci obmanjuju svijet. Svi su irolgari - pazi, govorim u mnoini - uvijek
bili s Juga. Od poetka povijesti crna obrazina krije nae neprijatelje. Zato
je ataman Atagi htio s time prekinuti. Zato se i sam proglasio nasljednikom
Kinelova prijestolja!
Nitko nije bio vei vjernik od atamana! Irolgar, koji se, dapae, jo drskije
proglasio Irverom, svojatajui time svu linitsku batinu, je samozvanac i
stran je Vjeri i njenoj biti. Ataman je dobro vodio cijelu vojnu: ovladao je
Aranimom i Irolgar mu je ostao na milosti. On bi gotovo
284
Ara ton ~ Knjiga trea
neopazice postavio svog ovjeka u Urgul-Olgiju, a da nitko ne bi ni pomislio
da novi Irolgar nije i pravi. Samo da nije bilo Toktasove izdaje!
- Neka ti to i poe za rukom. Imat e svog Irolgara. I to onda? Kako e
vratiti Andor? Toktas ima pet puta jae snage protiv tebe.
- Mi emo voditi blagoslovljenu vojsku! One koji e od Irolgara uti da su
bogovi na njihovoj strani! Postarat u se da se to prouje i po Toktasovim
agmama. Ve sam razradio kako emo potom ograniiti Toktasa na Andor. On ne
moe obilaziti udaljene benase i nagovarati ih da ga podupru, a Irolgarov se
glas daleko uje. Arkor, Orara i Sit-Altas bit e uz nas za olok ili dva.
Ordul je donekle neizvjestan zbog svoje-glavosti Darmanove. Taj nee izbjei
mojoj osveti, jer je bio spreman na izdaju i za ivota atamanova!
Vidi, dakle, daje to dobro razraeno i ima glavu i rep, mada bi na prvi
pogled rekao da su moje snage u beznadnom poloaju. Za olok, sve e to
izgledati drugaije. Toktas e izgubiti saveznike i biti stjeran u Andor, a
snage e mu kopniti iz dana u dan.
- Jesi li ve pripravio svog Irolgara? Tko e biti novi uvar Tajne?
- Bit u to ja za prvo vrijeme. Vidjet emo s vremenom to e biti.
- Nisam uvjeren da e ti sve ii glatko. Ne uspije li zauzeti Urgul--Olgi u
prvom naletu, imat e Aranimljane, hodoasnike i sve drugo to je sposobno
drati ma protiv sebe, ukljuujui svoje vlastite vojnike.
- Znam to radim, Morose. Osvjedoit e se i sam u to za jo samo nekoliko
dana. Doivjet e i to, kad si sve dosad preivio.
- Oekujem da e u meuvremenu zatititi moju imovinu. Posjedujem dva maa do
kojih mi je stalo.
- Prije bih oprljio prste na otvorenoj vatri no dodirnuo to junjako smee.
No... ja ne poseem za tvojim ivotom pa je mogue da e preivjeti ovo
zarobljenitvo. Mi nismo pljakai. Imat e u tom sluaju svoje eljezo.
- Priznajem da ne vidim to u ti ja, u stvari...
- Ha! Ne vidim ni ja, Morose. Jo ne! Vidjet u u danima koji dolaze. Shvatio
sam da su mnogi drali kako si bio netko od vanosti i utjecaja prije nego to
si izgubio sjeanje. Najvjerojatnije i sam pod Irolgarovom obrazinom, prije
nego to te je netko drugi nasilno smijenio. .. U to i ja vjerujem! No ja ne
pridajern irolgarima nikakvih nadnaravnih moi, a s ovim sadanjim znat u
zavriti i bez tvoje pomoi. Pa ipak... nikad se ne zna.
285

- Pustit e me, znai, nakon to osvoji Urgul-Olgi?

- Moda, Morose, moda... Nema moga obeanja, ali u te pustiti ne budem li
te mogao iskoristiti. Jesi li se ve prisjetio svoje prolosti?
- Gotovo niega. Nieg vanog.
- Tako sam i mislio. Precjenjivali su te, Morose. Vian si borbi i udaranju,
ali nisi od osobite vanosti. Vidio sam ja to i iz tvoga razmiljanja, od
poetka.
- Vodi ga, Arih ani - obratio se sada Danbolu. - Dri ga dobro vezana. On nam
nije protivnik, ali ni prijatelj. On je od onih koji nemaju vjere, ni
uvjerenja, ni viih naela. Opasan je, meutim, s maem i akama. Dobro ga
pazi.
Zatim se jo jednom obratio meni:
- Krajnje je neukusno predstavljati se Kinelom. I budalasto, jer nitko ne moe
takvog jadnika zamijeniti za naeg najdraeg boga!
Nisam odgovorio. Iziao sam pred ator, u mirnu aranimsku no. Strae pred
ulazom nisu ni okom pomakle. Danbol se opet smijao.
- Kakav si ti laac i varalica! Koliko li tek imena ima! Kladim se da ni
Moros nije tvoje pravo ime.
- I nije - rekao sam gurnuvi ga ramenom. - Ja sam Kinel, bog li-nitski!
Tako je proao moj ponovni susret s Garom Ragarom, mojim nestalnim i
nepouzdanim saveznikom, ali stalnim i pouzdanim braniteljem bivega ingara
Atagija i Andora. U kako je veliki zalogaj zagrizao taj mladac ovaj put! Nisam
vjerovao da bi on mogao pobijediti u odmjeravanjima u Linesu i na Sjeveru, uz
monog Irolgara i opasnog Toktasa. Dobro sam se sjeao, meutim, kako se
svojedobno u otimanju oko mene, izmeu Atagija, Irolgara i Toktasa, najbolje
snaao najslabiji od njih, Ir Indar, i priveo me svojoj gospodarici u Tartas.
Sutradan su me vezali okovima za stranu zaprege s natkrovljem. Uz drugu je
njenu bonu stranicu na isti nain prikovana Rea. Opet smo se nali zajedno,
ali u jadnim okolnostima.
- Kakve li sramote! Kakve li nezahvalnosti! - ljutila se moja prijateljica. -
Zar tako Liniti doekuju trei silazak Kinelov?
- Ljudi su zabludjeli beteri - pokuao sam se naaliti. - Teko je oekivati
uredne nizove ljudi koji padaju na tlo niice. Takve se asti udjeljuju
svjetovnim vladarima.
286
Ara ton - Knjiga trea
-1 ja sam, Dir ani, trei silazak Kinelov uvijek zamiljala kao neto
najavljeno i ureeno, dogaaj kada e se okupiti i najmoniji meu Lirii-tima,
predvoeni Irolgarom i ingarom i pasti niice.
- Taje slika stvorena radi puka i Vjere. Kinel je oboavan da bi se ustalila
jedna slika o svijetu i utvrdilo jedno drutvo, a ne poradi Kinela samog. Tko
zna to je on inio po Aratonu kada je prije bio ovdje i je li sve od toga
bilo dobro. Predanja postoje radi ljudi koji ih sluaju, a ne zbog junaka i
bogova koji su u njima opjevani.
- Da, samo... Kinel - to si ti. Zato govori o njemu kao nekom drugom?
- Svjestan sam daje to ime vezano uz mene, ali ne i daje povezano s pradavnom
osobom iz prolosti Aratona. tovie, jo uvijek to drim nemoguim. Dapae,
volio bih kad bi me ti manje isticala kao pradavnog boga.
- To ne moe, Dir ani... Svijetli boe, htjela sam rei. Teko mi je nai
nain oslovljavati te pravilno. Kako se obraati plemiima, asnicima,
ingarima i uvaru Tajne razraeno je do u sitnice, a kako osloviti boga, to
nitko ne zna! Zato se ljudi nisu pripremili za takav dogaaj?
- Moda zato jer bogovi vie vole neusiljeni nastup?
- Svejedno, moj presvijetli. Moram obznaniti cijelom svijetu tko je meu nama!
Sve dok to uvjerenje ne prevlada!
- Smijem li ti ja, kao bog, neto narediti, Rea anai?
- Budalasto pitanje, presvijetli... Oprosti.
- Ne zovi me boe. Ne zovi me svijetli, ni presvijetli. Zovi me Dir. Kao znak
osobite panje primit u oslovljavanje s Dir ani.
- Moj najdrai Dir ani! Vie bih voljela da si arpit u Tartasu, no bog u
kojega se zaklinjemo! Zato jer znam da nam preostaje malo vremena zajedno.
Tvoja e te plava zraka uzdignuti im vrati svoje sjeanje, a ja u ostati u
ovom izmuenom i prljavom svijetu!
- Zraka je samo znak, Rea anai, kojom nas Irolgar zavarava. Sigurno ni ti ne
smatra da se on moe vinuti po njoj k zvijezdama.
- On ne! Ali ti si se prisjetio da si bio jaha zrake svjetlosti!
- Nijedno od svojih prisjeanja nisam domislio. Ni svoju krivnju pred
Aratonom, ni svoje posjete Soranu i Vastalu, ni to jahanje zrake svjetlosti,
niti svoje ime. Sve su to samo isjeci cjeline koju ne mogu povezati. Jedino
to me ohrabruje jest da znam gdje mogu vratiti svoje sjeanje, a to nije u
Urgul-Olgiju, ve u Vastalu u Fandoru.
287

- ivim za taj dan, Dir ani! I bojim ga se... Strano ga se bojim!

Ove su teke rijei ostale visjeti meu nama, jer na to nisam imao nita
dodati ni oduzeti. Kao da sam ih i sam izgovorio. One su odrezale svaki
nastavak razgovora, jer su im samo muk i duboko promiljanje mogli biti
primjerenim odgovorom.
Putovali smo tako cijeli taj dan, pa jo jedan i jo jedan. Neko se nelagodno
iekivanje uvuklo u Reu i mene. Ne bi nas prenerazilo ni da se Irver, uvar
Tajne, iznenada okomio na ovu povorku unezvijerenih vojnika koji nisu znali ni
kuda idu, ni zato su tamo voeni, potukao ih i opet nas se domogao. Nisam
poricao upornost, vjetinu, snagu i odlunost Ragaru i njegovoj vojsci, ali
sam dobro poznavao nesmiljenu smr-tonosnost Irolgarovu. U tom je odmjeravanju
zagrieni Andoranin bio patuljak koji se namjerio na gorostasa.
Veinu puta proveli smo prikovani za osnovu zaprege. Samo za odmora, zastoja
ili predveer, jedva desetak puta na dan, izvodili bi nas van i doputali nam
da za kratko ostanemo sami, svatko od nas zasebno. Ragar je vjerovao da
nijedno od nas nee pobjei samo za sebe, pa se osigurao tako da ne prui
priliku i Rei i meni u isti mah. Konano je, u predveerje etvrtog dana
otkako sam razgovarao s Ragarom, ili petog dana naeg puta od Kul-Kinela, k
nama doao Arih Danbol i rekao nam kako emo odsad biti s Ragarovom pratnjom,
jer smo na odreditu, a zaprege imaju krenuti drugim putem.
Jo je bilo vrue, a Neur se drao nad obzorjem. U tom je smjeru bilo teko i
gledati, ali sam razabrao da su na pravcu izmeu moga oka i sunca na zalazu
obrisi grada kojeg sam poznavao: Urgul-Olgija, goleme tvrave nainjene da
odoli svakom napadau. Neto ledeno stegnulo me je oko srca kao i prvi put kad
sam je vidio. Sumnja da je Gar Ragar dorastao onome ega se prihvatio jaala
je u meni.
Na istom se pravcu naao i Olikor, planina na ijem je vrhu Kul--Aksil. Njegov
je istureni iljak ve dodirnuo jarki Neurov kolut. Blagi je vjetar dolazio sa
Segetoleheta, ali nije donosio osvjeenje; ono to je u njemu bilo svjee
ostalo je na obroncima planina.
Na maloj uzvisini, neto prema jugu, podizali su se veliki atori, a zamijetio
sam i Gara Ragara okruenog straom. Jo je nekoliko velikaa stajalo s njim,
od kojih je jedan bio sasvim uz njega. I odavde, a to je bilo dalje od sto
kala, vidjelo se da je taj ovjek visok i debeo. Danbol nas je poveo u tom
smjeru.
288
Ara ton - Knjiga trea
Ragar zaudo nije gledao prema Urgul-Olgiju. On i oni oko njega pratili su
neto prema sjeveru, a Ragar pokatkad davao upute onima iz svoje pratnje, na
to su oni uzjahivali arane i brzali u raznim smjerovima. Prijelomni su
trenuci nastupili. ini se daje opsada Urgul-Olgija otpoela.
- Arih ani - obratio se Ragar Danbolu. - Morosa okuj tu negdje. Njegova
djevojka nee pobjei, a okove bez kljua ne moe otvoriti.
Potom mi je okrenuo lea.
- Ovo je presudni trenutak. Mislim da emo uspjeti.
- Jesu li daleko?
- Nisu, sasvim su prili. Nai su, meutim, posvuda izmeu njih i utvrde. Oni
ne mogu prii utvrdi.
- Jesu li nas zamijetili iz utvrde? - upitao je sada debeli velika u
asnikoj odori s oznakama dilmana.
- Vjerujem da jesu, Brem ani. Ali to uskoro nee biti vano. No se blii, a
za Goora poet emo ruiti kule. Nadam se da su strojevi ve postavljeni.
Zato me Adran ne izvjeuje?
ovjek do Ragara je bio Brem Doran, ija je ena Atagijeva sestra, a kojega
sam vidio u Itagiru kada su me izveli pred Atagija. On e svojatati krunu u
Andoru doe li.u poloaj da to moe uiniti. Pomislio sam kako e proi dosta
vremena dok se netko ne ustali na tom poloaju.
- Nemam ljudi koji bi se posebno o tebi brinuli - okrenuo se Ragar na trenutak
Je meni. - Bit e tu do jutra, a onda emo krenuti naprijed.
- Ataman ani!
Uzvik je doao s druge strane. ovjek se rijetko smionim skokom bacio s arana
koji se jo nije zaustavio nakon bjesomuna trka. Kleknuo je pred Ragarom i za
trenutak pognuo glavu.
- Govori! to je sad?
- Uhvatili smo skupinu inolsila istono od utvrde... Ne znamo na kakvom su
poslu ovdje. Svi su naoruani!
- Dovedite ih ovamo. Idi!
- Izgleda da veeras nee biti boja - obratio se Ragar Doranu. - To je dobro.
Jako dobro.
- Prate nas od podneva. Dobro je da smo se rairili po ravnici pa nisu mogli
proi pokraj nas.
- Umorni su, Brem ani. Usiljeno su napredovali ne bi li nas pretek-li. Mi smo
dovde potroili skoro pet dana, a oni najvie tri. Zato nas i nee napasti. Na
kraju su snaga.
289

- Moda bismo mi njih mogli iznenaditi.

- Nema potrebe. Mi emo obaviti svoju zadau. Trostruko smo jai. Ne smijemo
im dopustiti prii Urgul-Olgiju. To je jedina opasnost. Kad bi se uvukli u
utvrdu, bilo bi nam puno, puno tee.
- Moda e to pokuati pod okriljem noi?
- Moda. Teko je, ipak, vjerovati da e se vrata Urgul-Olgija otvoriti pred
Toktasovim uvarima Vjere. To bi ve upuivalo na smiljenu i dogovorenu
suradnju. Mi, meutim, moramo ostati oprezni. elim da se cijela agma postavi
izmeu njih i utvrde. To su ve i proveli, nadam se. Borbeni strojevi bi ve
morali biti postavljeni ispod eremdirgara na istoku. Zato mi se Adran ne
javlja? elim da cijela jedna agma bude spremna isprijeiti se na bilo kojem
dijelu, ako oni neto pokuaju. Zil ani! Pohitaj Garu Hartoru! Neka isturi
lance dojavljivaa prema neprijatelju... Tako da doznamo sve njihove namjere,
sve pokrete njihovih snaga! S ostalima emo pripremiti juri. Borbene kule i
ljestve poet emo graditi im se ukae Goor. to je sa sjeom ume?
- Sve smo zaprege poslali po drvo, Ragar ani. Ono to je bilo u njima
prenijeli smo u tvoje zaprege.
Ako sam dobro razumio, opet se dogodilo neto to monici nisu uzeli u obzir.
Zbivanja u Linesu.su se rugala onima koji bi njima upravljali. Toktasovi
uvari Vjere naumili su onemoguiti Ragarov i Dora-nov pothvat. inilo se da
su usiljenim napredovanjem sustigli Ragarove snage pa se on sada imao
suprotstavljati njima i opsjedati Urgul-Olgi. Nije bilo izgledno da e Ragar u
jednom danu zauzeti tako utvreni grad, pa ak i kada u njemu nije bilo
previe branitelja. Boriti se istodobno s najsposobnijim Toktasovim snagama
inilo je taj zadatak mnogostruko teim. Nisam znao kakvog su borbenog duha
Ragarove snage, ali mi se inilo da e morati brojem nadoknaivati taj manjak
pred probranim Toktasovim borcima.
Je li s njima dolazio i sam Toktas? Moe li se dogoditi da e se na istom
bojnom polju nai Toktas, Irolgar i Ragar? Hoe li sutranja bitka odluiti
budunost Linesa, u najmanju ruku kada su Sjever i Vjera u pitanju?
udilo me da su Toktas i Irolgar saveznici. Nakon onoga to sam uo od Toktasa
u Tartasu, i sam sam povjerovao da je Irolgar jedina prepreka Toktasovu
usponu. Irolgar mi je u Urgul-Olgiju rekao kako je Toktas ve bio pod njegovim
gradom i poklonio mu se. To mi se inilo
290

mudrim u trenutku kada je tek okupljao svoju snagu. Moda mu je bilo mudro
staviti se i sada na stranu Vjere i potui Ragara koji mu je osporavao krunu i
gospodstvo nad Sjeverom. Pobijedi li, Toktas bi mogao uvrstiti svoju vlast
nad podrujem koje je svojatao i Atagi: golemim prostorom od Soranskog velikog
mora do Irodala. Nije li upravo zato stizao u pomo ugroenom Irolgaru?
Ili... Je li tu bilo i neeg jo dubljeg? Djelii velike slike jo se nisu
dali postaviti na svoje mjesto i razbistriti mutnilo u koje su uronjena
lineska zbivanja. Hoe li se to pojasniti sutra?
Najtee sam razumijevao Irolgarovu prividnu ranjivost. Prividnu, jer mi je
bilo teko povjerovati daje on uistinu toliko nezatien i izloen. Kako se
moglo zbiti daje jedan od najmonijih silnika ovoga svijeta izazvao ak i
jednog Ragara da ga tako ozbiljno ugrozi? Osim vrstog grada sa, znao sam,
nedovoljnim snagama koje bi ga branile, on gotovo da i nije imao jakih poluga
u odmjeravanju s golemim vojskama koje su vrljale po Aranimu. Njegovi su
inolsili ostali daleko i slabo ustrojeni, inkati jo dalje i bilo ih je malo,
vjernici u puku uope nisu bili vojno spremni. Nisam vidio kakvim bi se jo
jakim sredstvom Irolgar mogao posluiti u krajnjoj nudi.
Visoki stup na kojem e biti izvjeen Anornan ve je bio poboden. Meni su
poklonili malo panje. Tek su me odvukli do toga stupa u sreditu tabora i
prikovali me uz njega. Moje su ruke bile u lancima koji su se s mojih zapea
mogli skinuti jedino kljuem koji je drao Danbol. Jedan od Ragarovih straara
jednostavno je provukao debeli klin kroz jedan od obrua lanca i zabio ga u
stup, a drugi kraj iskrivio, pa sam tako ostao prikovan u sreditu Ragarova
okola. Sjeo sam na tlo i prislonio se uz stup. Rea je sjela do mene i
naslonila se leima o stup.
Prvi se sumrak hvatao, a vatre ve bile upaljene kada su pred Ragara i Dorana
doveli zarobljene hodoasnike. Prepoznao sam rababrite po nainu na koji
vezuju halju i po igasima preko njihovih olsila. Oni su bili buntovni i
ponositi, no Ragar se nije libio obeati im brzu smrt ne odgovore li na
njegova pitanja.
- Meni nije teko ubiti Ordonca - rekao je prijetei.
- Mi smo iz Irilina, a Irilin vie nije Ordon! - hrabro je izjavio inolsil.
- Gdje su ti braa? Kako to da vas nije vie ovdje?
- Zadrali su se u Irilinu.
291

- Zato su tamo ostali?

- Odmetnuli su se. Ne ele vie biti Irolgarova vojska.
- Zar su od svih inolsila samo estorica ostala uz Irolgara?
- Ima nas jo mnogo, ali se drugi nateu s onima koji ne ele doi.
- Zato su se odmetnuli?
- Zato? Drugi su ih obrlatili. Preli su iz reda u red.
- Zar svi inolsili ne priznaju Irolgara vrhovnim voom?
- To je nekad tako bilo. Nije vie.
- Oekuje li uskoro vie svojih ovdje?
- Manje skupine e poeti pristizati za dva-tri dana. Za pet ili est bit e
nas sve vie i vie.
- Kada oekujete da vam se obrati Irolgar?
- Ne znamo tono. Za sartim, moda manje od toga,
- A zato ste vi toliko uranili?
- Poli smo unaprijed. Pripremit emo boravak za svoju brau. Pripraviti se
duhom za susret s Irverom, uvarom Tajne.
- Dobro. Ne sviate mi se, ali nemam posla s vama. Bit ete ovdje vezani dok
ne zavrimo ono po to smo doli. Potom u vas pustiti.
Protesti hodoasnicima nisu mogli pomoi pa su uskoro i oni privezani za isti
stup za koji su i mene okovali. U stvari, samo je prvi od njih bio pribijen
uza stup, a ostali za lanac koji je vodio od stupa do posljednjega od njih.
Ragar je jo uvijek primao i slao poruke svojim isturenim jedinicama, ali se
inilo da je na crti sueljavanja ostalo mirno. Potom su se voe povukle, a
samo je straa ostala koraati izmeu vatri.
Nama nije bilo lako usnuti. Uspio sam se okrenuti i provui tijelo izmeu
stupa i ruku, pa sam se mogao leima osloniti o stup. Rea mi se naslonila na
rame. Kraj drugog ramena bio mi je jedan od inolsila.
- Teke okolnosti, bar ani - obratio sam mu se.
- Neka im bude dok ne razljute Irolgara. Onda e ih sve poistiti odavde.
- Ja bih se radije oslonio na silu samog bratstva. Ono treba pomoi Irolgaru,
a ne obrnuto.
- Tko si ti da tako govori? Sto ti ima s nama?
- Dobro sam poznavao adbara Aradora. Bio sam s njim u Pordoru za slavnih dana.
- Doista? Ne govori kao da si s Juga.
292

- I nisam. Ali sam bio tamo. Poznajem Tartas i Ondol. Neto malo i Alarim.
- Adbar Arador je, naalost, mrtav. Ubijen. Njegova je smrt poetak propasti
rababrita.
- Propasti, bar ani? Kakve propasti?
- Teko je rei... Ostala velika braa nemaju snage okupiti red. Govori se
ve da neki gube vjeru u Irolgara.
- Kako je to mogue?
- Ne znam. Vele da Irolgar nije sprijeio Aradorova ubojicu. tovie, da mu je
taj pred nosom pobjegao.
- Ne zamjeri mi na rijeima, ali to to si rekao zvui besmisleno.
- Ne znam. Ni sam nisam lako povjerovao vijestima.
- to sad spremaju naa braa?
- Bojim se da su tek to loe vijesti...
- to se dogodilo? Zar su odbacili olsile?
- Gotovo daje tako. Dosta ih je odbacilo oruje.
- S kim e se Irolgar onda suprotstaviti zlu to se iri svijetom?
- Ne znam, bar ani. uli smo da su neki od njih prihvatili nenasilje kao
najkrai put k bogovima.
- Olih Inara je to rekao - upao je hodoasnik koji se nalazio do ovoga s kojim
sam razgovarao. - Rekao nam je da postoji ozbiljna opasnost da dio rababrita
prie eknitima.
- Eknitima?
- Da. Njih vodi starac kojeg oni zovu Irken. On je govorio u Mori-doru i
Dorimoru.
- Zar ih je on obrlatio?
- Naa su braa, veli Olih Inara, bila kao izgubljena djeca nakon to je
ubijen adbar Intel Arador. Nekoliko stotina njih pristupilo je eknitima.
Boriti se promijeniti sebe, a ne vanjski svijet, to je glupost koju sada
zastupaju.
- Ekniti moda postaju jedan od brojnijih inolsilskih redova - upao je opet
onaj prvi. - Njima su pristupili i neki adulabriti i tilabriti. Kau da taj
Irken zaista zna govoriti.
- udnoga li svijeta u kojem nenasilje pobjeuje silu oruja! - rekao sam.
- Moda bismo se trebali zalagati za takav svijet - dometnuo je plaljivo
jedan iz pozadine.
293

- Ne govori gluposti, Ankore! - otro je uzvratio onaj najblii meni. - To

moe ponijeti zabludjele due. Djelatan je ovjek onaj koji se rauna. To nam
je i Irolgar rekao.
- Zalaganje za nenasilje je takoer djelatnost - nije se dao Ankor.
- Dosta, Ankore! Sutra e prepoznati tko je tko i to je to! Kada se Irolgar
uplete u ovo i kae svoju rije!
Reeno je to estoko i resko pa se onaj naklonjen nenasilju vie nije javio.
Nisu govorili ni drugi pa smo s vremenom usnuli.
Kad sam se probudio, Goor je ve bio visoko na nonom nebu. Rea je jo
spavala. Potmuli udarci uli su se razmjerno blizu. Ragarovi ratni strojevi
izbacivali su kamene gromade na zidine Urgul-Olgija i Irolga-rov eremdirgar.
Potrajalo je to dugo. Na koncu su se probudili i inolsili i Rea, a udaranje u
daljini je jo trajalo.
ivo je bilo i oko Ragarova atora. Ljudi su u njega ulazili i iz njega
izlazili, donosei vijesti i odnosei upute. Danilo se kada je Ragar iziao
pred ator. Bio je potpuno spreman za okraj pa je ak i glavu zatitio
oklopom. Uskoro je do njega doao i Doran, glomazan i nezgrapan u bojnom
oklopu.
- Jesmo li ih odbacili, Ragar ani?
- Nita jo nije odlueno. Vrlo su estoke borbe na svim prilazima Urgul-
Olgiju. Slomit emo tu agmu jednom zauvijek!
- Nismo li to ve morali uiniti? Imamo najmanje tri puta vie ljudi.
- Rekao bih da je taj odnos tri i pol naprama jedan. Moda i vei. Ali to su
uvari Vjere! I sam sam bio jedan od njih i znam na to su spremni!
- Moemo li uope osvojiti grad dok se u isto vrijeme suprotstavljamo njima?
- Mislim daje to nemogue, Brem ani. Oni su toliko uporni i nasrtljivi da su
sve nae snage u okraju s njima. Samo su dijelovi moje i tvoje osobne zatite
ovdje, oko nas. Svi ostali su u boju.
- Koliko dugo to ve traje?
- Zatima. Gotovo od izlaska Goora. Otkad smo poeli napadati eremdirgar i
zidove Urgul-Olgija. Oni su se na to pokrenuli i najprije se pokuali probiti
do bojnih strojeva. Tu je najea borba. Jo i sada.
- A Urgul-Olgi? Je li netko iz grada neto pokuao? Je li se Irolgar pojavio
ili oglasio? To smo oekivali, zar ne?
294

- Ni traga ni glasa od IroIgara! Nikakve djelatnosti ni odziva iz Ur-gul-

Olgija!
- S tom stotinom ljudi iz nae pratnje moda moemo uhititi Irol-gara, otvore
li nam put ratni strojevi...
- Ne bih to ni pokuao, Brem ani... Najprije, okolo nas je samo neto vie od
trideset ljudi sposobnih za borbu. Desetorica odlunih ratnika na zidovima
moe nas zaustaviti. Posebno ako ih Irolgar vodi. Ne smijemo krenuti na utvrdu
dok ne odbacimo uvare Vjere!
- Upitno je je li Irolgar uope u svom gnijezdu...
- Obavijeten sam da je tu, spreman ustrojiti inolsile koji, vidjeli smo, ve
dolaze. Ali... kako oni kasne, zaista je pitanje jesmo li ga zaskoili... Jo
uvijek bih rekao da jesmo, no to emo znati tek kad pretraimo utvrdu!
- Ti uvari Vjere... Oni ne mogu potui tri nae agme, zar ne?
- Mislim da e slomiti zube. I sam u se za to pobrinuti. No, ne zanosim se da
neemo imati gubitaka... Ozbiljnih, Brem ani. Ovako jako, kako oni udaraju ve
zatima... Prema izvjeima koja sam primio, teko da emo i veeras moi
sastaviti tri agme.
- Tako mi zvijezda!
- Da, Brem ani. Ostvarit u, meutim, ono to sam naumio makar i s jednom
agmom! Razbit u te uvare Vjere! Bez njih je i Toktas bezubi gartar!
- Ali mi vie nemamo priuve! Koliko dugo mogu izdrati nae snage?
- Nema vie priuve ni na jednoj strani! Bit e to borba do kraja. Vano je
da ne ustuknemo! Zato u se i ja pojaviti usred okraja.
- Zato su oni toliko uporni? Brane li oni Urgul-Olgi ili napadaju nas? Kao
da ovi zidovi uvaju Toktasa, a ne Irolgara!
- Zato? Zato to je Toktasu jasno kakvi su ulozi u pitanju. On zna to
smjeramo i nema nas ime odvratiti no uvarima Vjere. Siguran sam, meutim, da
je poslao po nove snage. Uvjeravam te da u ovom trenutku one hrle prema ovom
mjestu! Sa svih strana!
- Ovaj posao treba, znai, hitno zavriti!
- Jo danas, Brem ani. Ne obavimo li danas ono po to smo doli, neka nam je
nebo na pomoi!
- Nadam se da si to dobro odvagnuo. Nadam se da moemo odgris-ti to u to smo
zagrizli. Inae... vodio si nas u propast, Ragar ani!
295

- Bez krzmanja, Brem ani! Ovo je jedini nain na koji moemo spasiti Lines!
Pobijediti uvare Vjere i uzeti Urgul-Olgi. Onda emo braniti grad od Toktasa!
- Zar i to? Nai ljudi ne mogu sve to izdrati! Toktas moe dovesti deset agmi
pod Urgul-Olgi! to onda, Ragar ani?
- Onda emo mi biti oni to uvaju Irolgara! On e, a "on" - to u biti ja -
zvati u pomo Aranimljane, i inolsile, i vojsku Toktasovu. Vidjet emo na
djelu kolika je mo Vjere u Linesu! S dvije agme moi emo braniti utvrdu
dovoljno dugo. Svaki dan opsade skupo e kotati Toktasa! On takovo to ne
moe izdrati!
- Tek mi sada puca pred oima u to smo zagrizli!
- Zar bi ti nazad, Brem ani?
- Ne! Ne, uvjeravam te! Uinimo sve da nam naum uspije!
- Poimo, dakle! Pogledajmo to je na bojnom polju. Ve je dan i izmaglica se
die. Vidjet emo kako izgleda Urgul-Olgi nakon svega.
- Evo insula, Ragar ani!
Jaha je u sumanutom trku izbio pred atore voa i skoio s arana kojemu je s
njuke curila pjena. Kleknuo je na ugaenu travu i povio glavu k tlu.
- Govori, ani - blago mu se obratio Ragar.
- Vijesti od hamana Adrana - rekao je insul sopui. - Neprijatelj je...
odbijen od strojeva... Povukli su se... u neredu... prema sjeveru... Mnogo
je... rtava... na obje strane... Adran je ranjen... Sada jae pritiu... na
sjever... sjevernoj strani... I zapadnoj... kod glavnog ulaza...
- Koliko je Adran teko ranjen?
- Ruka i glava su... mu povijene... Izgubio je uho... Sposoban je...
zapovijedati... Ne i boriti se...
- Dobro, ani... Hou da nae snage potpuno okrue utvrdu, tako da nitko ne
moe k njoj, ili iz nje. Sto pedeset do dvjesto kala oko zida mora biti
sigurnosno podruje kojim mi vladamo. Neka Adran nae snage rasporedi prema
potrebi i onemogui sve napade. Ja u voditi boj netom se uvjerim u pravo
stanje stvari. Jesi li zapamtio? Pouri!
- Premjestit emo se, Brem ani - obratio se Ragar Doranu. - Poimo na zapad,
tamo su se premjestile borbe.
-A zarobljenici?
- U voz s njima. Gdje je Arih?
296

- Sa svojim ljudima.
- Neka on vodi zarobljenike. Mislim da nee imati osobitih iskuenja i da naa
zatita nee biti izloena.
- Nadajmo se, Ragar ani.
- Poimo, dakle! Danbol s naih tridesetak ljudi i sa zarobljenicima. atore
mogu sruiti. Ovdje se vie neemo vraati. Sljedeu no moramo provesti u
Urgul-Olgiju!
Opet su nas utrpali u otvoreni voz. Danbol nije propustio primijetiti neto u
vezi s mojom boanskom prirodom, a izrekao je i pregrt duhovitosti na raun
vezanih hodoasnika. I oni su bili sputani okovima, a usput su ih dugim lancem
vezali jednog za drugoga. Rea je ostala potpuno slobodna. Tono je trideset
ljudi titilo Dorana i Ragara, ako im se pribroji i Arih Danbol.
Osvanuo je jasan dan, slian jueranjem. Neur je visio nisko na istoku kad
smo se otputili neravnim ozemljem prema sjeveru, izbjegavajui tlo neposredno
pred Urgul-Olgijem. Istureni jeziak je bio uperen ravno prema nama, a
Irolgarov eremdirgar opaljen punim Neurovim sjajem. Osvijetljeni su ostaci
visokih graevina na koje sam se prije nekoliko dana spustio zifom, zajedno s
Faanom i Reom. Tragovi oteenja su se vidjeli i po oziu, ali bi ono izdralo
i mnogo ee i dugotrajnije napade. Eremdirgar je, meutim, bio teko oteen
i zasigurno neuporabljiv. To je razljutilo hodoasnike pa su oni uzvratili
kletvama i krikovima bijesa i mrnje. Nisu se smirili ni kada je Danbol priao
zaprezi i podijelio im nekoliko tekih udaraca.
Proli smo dijelom nedavnog bojita. Lako se uoavalo da je boj bio estok i
krvav. Posvuda su leale strvine i leevi ljudi, odbaeno oruje i izgorjele
zaprege. Ranjene su podizali u vozove s natkrovljem. U daljini su se okupljale
svjee snage, s jedne i s druge strane. Na ovom su se mjestu uvari Vjere
pokuali probiti do ratnih strojeva i onemoguiti razbijanje Irolgarove
utvrde. Jedan je ratni stroj bio izgoren i prevr-nut, a drugi odvueni odavde;
vidjelo se to po dubokim tragovima kotaa u rosnom tlu.
Napredovali smo uz sjeverni zid utvrde i preli Garmal, rjeicu to se
slijevala niz hridinu Urgul-Olgija. Zaobili smo poprita borbi i pronali put
uz strminu koja je uzdizala Urgul-Olgi nad okolnom ravnicom. Konano smo se
izvukli na zapadnu zaravan i dosegli cestu koja je od Irktura vodila do
glavnih vrata Urgul-Olgija.
297

Jaki zidovi Irolgarova grada uzdizali su se ovdje visoko iznad tla, iako vie
nismo bili pod hridinama na kojima je ona smjetena, ve smo se uspeli na
razinu utvrde. Mona predutvrda na usamljenoj hridi, izdvojena od Urgul-
Olgija, ali i od tla do kojega smo se uspeli, bila je jo via i bacala je
dugu sjenu do pred nae noge. Oba su pokretna mosta bila podignuta pa se grad
doimao nedosenim i neosvojivim. Nije bilo znakova ivota na predutvrdi, ali
na dijelu zida Urgul-Olgija iznad podignutog mosta komeali su se orunici.
Irolgarov se grad spremao na otpor.
inilo se da je Ragaru vie nelagode zadavao neprijatelj u dolini. Odavde se
sve vidjelo kao na dlanu. uvari Vjere su uprli probiti Raga-rove snage na
nekoliko mjesta. Najvee su se borbe vodile na uzbrdicama gdje se tlo
uspinjalo iz doline oko utvrde na zaravan koja je vodila do pokretnih mostova
k Urgul-Olgiju, zaravan na koju smo i mi izbili. Nevjerojatna je odlunost i
estina Toktasovih boraca koji su uspijevali, premda u manjini, potisnuti
Ragarove snage i to napadajui uzbrdo! Na nekim su se mjestima probili nadomak
ruba gornje zaravni. Nisam dvojio da e u tome i uspjeti, ali ni vidio kako su
mislili pobijediti mnogo brojnije branitelje prilaza Urgul-Olgiju. Dolje, uz
sjevernu stranu utvrde, uvari Vjere su odstupali pruajui ilav otpor i,
oito, odvlaei Ragarove snage od mjesta gdje su se nadali uspjehu.
- Neka se i domognu zaravni! - estoko je prijetio stisnutom akom Ragar. -
Imamo ih! Oni ne mogu pobijediti!
Ratni su strojevi opet poeli izbacivati kamenje prema predutvrdi i zidovima
Urgul-Olgija. Nisu time mogli nauditi debelim zidovima, ali su mogli ustraiti
branitelje i pokolebati im duh. Mnogo dana ovakvih ispucavanja bilo bi Ragaru
potrebno da nanese ozbiljnu tetu oziu Irolgarova zaklona.
- Dir ani! - Rea me je uhvatila za ruku. - Pogledaj!
Poao sam pogledom za njenom rukom ispruenom prema jugu, uperenom prema
neemu visoko iznad tla. Tamo sam zapazio, nakon trenutka pretraivanja po
jasnom plavetnilu, jednu crnu mrlju koja je razmjerno brzo putovala zrakom.
- Zif! - viknuo sam.
Zif je u pravilnom luku ponirao nanie, usmjerujui se, ve je bilo razvidno,
prema eremdirgaru na istonom dijelu Urgul-Olgija, nedaleko mjesta gdje smo
noili i bili domalo prije. Nije mogao tamo i pristati pa
298

se opet vinuo neto navie. Sada je i Ragar, a s njim i Doran, Danbol i

ostali, ugledao zifa. Svi smo pratili let ove udne zvijeri koja nije krz-mala
prizemljiti se usred boja na ivot i smrt.
Naas je Neur sakrio svojim bljetavilom zifa i njegova jahaa, jer daje
jahaa ivotinja voena ovjekom nisam ni za trenutak posumnjao, a vjerujem ni
itko od onih oko mene.
Onda je zif izronio iz sjaja s istoka, sada mnogo blie nama, i uinio jo
jedan pokuaj slijetanja, ovaj put na ravni vrh predutvrde, izmeu nas i
Urgul-Olgija. Trenutak kasnije, zif i jaha, koga nitko u tom kratkom vremenu
nije uspio prepoznati naspram sunca na istoku, nestali su iz naeg vidokruga.
- Eremdirgar! - viknuo je Ragar. - On ima priuvni eremdirgar u predutvrdi!
On! Je li se to zaista "on" pojavio? Ne bjeei, ve pristajui u Ur-gul-Olgi!
- Ragar ani! - preplaeno je gotovo vrisnuo Brem Doran. - Pojaanje! Moramo
zvati pojaanje!
Ragar se hladno ogledao za svojim etama to su imale pune ruke posla jedva
atakal daleko.
- Kakvi su tvoji ljudi, Arih ani? - upitao je Danbola. - Ovi to nas tite?
- Najbolji, ataman ani! Probrani iz svih naih agmi.
- Trideset ljudi... I ja, kao trideset prvi... To dostaje protiv jednog
ovjeka, zar ne?
Nitko nije odgovorio na ove trijezne i hrabre Ragarove rijei. Potmuli tropot
je u sljedeem trenutku zaokupio svu nau panju. Podignuti most predutvrde
poeo se sputati.
Gledao sam i ja netremice prema stjenovitoj hridi na kojoj se koila utvrena
kula. Otok izvan dosega prestajao je to biti kako se pokretni most sve vie
poravnavao s cestom to je vodila do njega.
- Postroji svoje ljude - procijedio je Ragar kroz zube.
Nalazio sam se na pedesetak kala od mosta, a Ragar, Doran, Danbol i njegovi
ratnici bili su mu jo blii. Nisam sumnjao da bi se na irokom i vrstom
mostu dvije zaprege mogle mimoii bez tekoa. Otvor u predutvrdu zjapio je
pred nama, mraan i tajanstven, izazivajui i prijetei. Cijeli se most
nalazio u dubokoj sjeni, a Neur nad predutvrdom bio dodatna smetnja da se to
mjesto bolje sagleda.
299
Gliver Frani
Muk je vladao predjelom. ak i odjeci borbe jedva da su se uli na ovom
mjestu. Danbol je rasporedio svoje ljude i oni su ekali. Svi smo ekali.
Trenuci prolaze.
Onda se iz tame otvora na predutvrdi odvojila jedna jednako tamna sjena i
stupila na most. Irolgar! Neto je plavkasto palacnulo u njegovoj ruci. Sjajna
se zraka Neurova odbljesnula od uglaanog pokrivala na njegovoj glavi kada je
priao kraju mosta.
Gipko i lako iziao je gospodar Urgul-Olgija pred Ragara i trideset njegovih
najboljih vojnika. Posljednja i najtea prepreka Ragaru i njegovim snovima o
novom ustrojstvu u Linesu!
300
i na
"no
Petnaesto poalavlie
nna >voj i na
Zajutrak
eset
"Arot i Irmanl Najzad oni stiu! Vi mi to kriom stizete iz hlada, u vrijeme
kada urote se diu!
Gdje li se kriste, dilmani, do sada? Zar snujete zlo gospodaru svojem?" Tad je
Otamu ostavila nada...
Osulo elo ledenim se znojem,
ostao nijem je, grlo mu se stislo,
na rubu svjetla, pred dilmana strojem.,
Ne vidje dobro lice mu se kislo, a od gora drug izbavi ga jada laktom u lea
gurnuv" ga suvislo.
Irtor se spusti na koljena tada. Smijeh ga podrugljiv ingara tek prene, suh,
kratka daha, kojim jedva vlada.
Xatim i glas mu zau se iz sjene: "Pustimo alu... Sutra imat hou najljue
agme, tome nema cijene!"
010
301

Od Nora Ubana otiao sam skoro omamljen.

Hatorn je za mene izgubio svu privlanost. Pozvao sam pauka i rekao Hatu i
prije nego to je vozilo stiglo da elim doma. Nisam ga dugo ekao. On je
provjerio koga ima pred sobom usporeujui moj izgled s onim to je imao
zabiljeeno u svojim spremnicima, a da ja ni jednog trenutka nisam mogao nita
od toga zamijetiti, izvukao odatle gdje je dodijeljeni mi stan i beumno
krenuo.
Nisam vie elio ii Klei Zorn. Ne bih je volio optereivati svojim mranim
razmiljanjima, a ona mene iz njih, vjerujem, ne bi mogla izvui. Manje od tri
sata preostalo je do njezina sputanja na Zemlju; bolje je da joj ostavim to
vrijeme za odmor i pripremu za put. Meni je pak trebala samoa i mir,
oputanje i razmiljanje.
Je li to prvi dopredsjednik Uprave temeljito uzdrmao moje duevno ravnovjesje?
ime? Zar time to e mi zabraniti letjeti i uiniti me doivotnim stanovnikom
Zemlje, ili kojeg drugog naseljenog svijeta? To me je neosporno pogaalo, ali
ako i jest bilo nenadoknadivim gubitkom kojim e se moj ivot korjenito
promijeniti, nisam utio duevne boli ili oajanja zbog toga. Nauio sam se
miriti s neumitnim. Tee bih podnio sudjelovanje u igri koju ne odobravam, a
na to me je pokuao privoljeti Nor Uban, nego odustajanje od onoga to sam
smatrao svojim ivotnim pozivom.
Uistinu, bio sam svjestan te razdjelnice, kao to bi je bili svjesni i ostali
letai. uvao sam se nainiti krivi izbor, ovdje i sada, jer bih takvu odluku
nosio na dui dovijeka, a budunost e biti kakvom ve mora biti. Budem li sve
podredio jednoj odreenoj budunosti, pripremio sam se za srozavanje vrline i
sporazume koji mi nee olakati ivot, a pomra-it e, sigurno, i tu budunost
do koje mi je stalo. Ne, bio sam poprilino siguran, Norovo krojenje moje
sudbine nije razlog mojoj utuenosti.
Je li me, umjesto toga, smetala sama njegova osoba, njegov nastup,
tvrdoglavost i samoljublje zbog kojih je elio sam razrijeiti najvei
prijepor u povijesti Uprave? To tek nije mogao biti razlog. Bio sam svjestan
svih manjkavosti prvog dopredsjednika Uprave, ali sam davno svladao umijee
ophoenja sa svim vrstama ljudi. Oni koji su proli obuku nauili su primati
ljude kao neto dano prirodom, to se uvijek ima razmatrati, ali ne i do kraja
uzeti k srcu. Nisam sumnjao da sam zadrao taj odmak i nakon razgovora s Norom
Ubanom. Nisam bio osobito kivan na njega i mogao bih ga bez optereenja ponovo
pogledati u oi.
302

A to je s njegovim - tako sam prosudio - ogranienim pogledima na tekoe

koje je iznjedrio aratonski udes, a to ga je navelo na, po meni, neprimjerena
rjeenja koja e Galaktiku uiniti jo ranjivijom od slinih udesa u
budunosti?
Tek me to nije smjelo pogoditi, jer sam se s takvim okolnostima esto sretao i
nosio. Do razmimoilaenja oko toga kako treba odreeni
Jo Arot nogu nemae vrstou, al" Irman, drug mu, svoju ruku pruzi sve dok
udova ne vrati kakvou. 020
Doe on k sebi, da ga tijelo sluzi, a onda krene tamo gdje e sresti te s
kojima se svakodnevno drui.
Uoe potom gdje su mogli sjesti: pod nastan velik, ali ipak tijesan, jer
esnaest njih ue da se smjesti.
Pred svima Odrak, raskou obijestan, ingara znake i ogrta dobi, a njegov
indan stav uze podesan. 030
Irol Agdaul, tek vidljiv u sobi, ko stvar bijae, ko da nije svjestan, dok
ingar, zgrbljen, ne zbog svoje dobi,
hvatae okom lik njegov savjestan, none ne bi li odvratio more to ine daje
i danju bolestan.
Voe se Juga aratom podvore i sru gorko i vrue to pie, smjetajui se,
me" sobom amore.
Vrativi sebi najzad svoje bie, Arot Otama kraj drugih zasjedne, pazei da se
o njih ne zaplie. 040
303

svijet razvijati, ili emu dati prednost u odreenom trenutku, je dolazilo na

svim svjetovima.
esto sam u takvim raspravama bio usamljen sa svojim stajalitima, ili protiv
sebe imao nepopustljive ljude, uvjerene u svoja gledita. Nikad me takav
poloaj nije zabrinjavao, a kamoli ljutio.
Iskustvo me je uilo da razvoj svakog pojedinog svijeta, a i ovjeanstva u
cjelini, ne moe biti savren i da su se nerijetko cijeli narataji upinjali
popraviti ono to je zabrljano krivim voenjem i loim odlukama preanjih
narataja. To je u naoj prirodi, ma koliko se mi trudili izbjei pogreke.
Kao da je vie poloaja na kojima se donose vane, ponekad i sudbonosne
odluke, no stoje ljudi doraslo njima.
O tome sam esto govorio s drugim letaima. Mi smo, ve zbog prirode svog
posla, morali biti izuzetni i vrlo smo uinkovito procijeeni kroz sustav
obuke, takorei od najranije dobi. Sustav koji na povrinu izbacuje
upravitelje na najviim mjestima u ustrojstvu rukovoenja ljudskim
zajednicama, na naseljenim svjetovima ili vanim tijelima kakva je Galaktika
uprava, manje je uspjean. Samoljublje i elja za moi i samoisticanjem jaki
su porivi u zauzimanju istaknutih poloaja u ljudskim ustrojbama, a gotovo
nemaju vanosti u oblikovanju meu-zvjezdanih letaa, jer niti taj posao
privlai samoljubive i one kojima je najvanija hvala drugih, a sami su sebi
najvaniji, niti im se njime nudi osobita mo nad drugima. Povrh svega, takvi
se teko provlae kroz zamke postavljene im kroz obuku.
Iako nijedan Od ovih razloga nije mogao osjetno utjecati na moje raspoloenje,
inilo se da se ono ipak srozalo njihovim zajednikim djelovanjem. No, ne bih
se smio zavaravati... Glavni je uzrok moje tjeskobe bio onaj otprije i nije
bio ni u kakvoj vezi s domjenkom na travi kod Nora Ubana! Sve sam bio
uvjereniji, naime, da sam loe poslovao na Aratonu kada sam posljednji put
tamo bio. Da sam samo ustrajao na brem povlaenju sveg puanstva! Da sam samo
nepopustljivo ostao kod dvadeset godina! Da sam samo... Kakvog su smisla imale
sada ovakve jadikovke?
Poslao sam kratku poruku Klei, takvu koju e proitati tek ako je sama
potrai. Naveo sam da u se bolje potruditi sresti je nakon to se vrati sa
Zemlje, a prije nego to poleti u svemir. Imao sam neugodni razgovor s Norom
Ubanom, rekao sam, ali sve posljedice jo nisam sagledao.
304

Prije nego to sam zavrio, Hat me je upozorio da smo stigli. Trebam, rekao
je, prisloniti ruku na vrata svoga stana i on e mi ih otvoriti. Mogao bih
urediti da ih otvaram i bez njegove pomoi, samim dodirivanjem vrata, ako bih
to htio, ili glasnom naredbom, ili na neki drugi nain iza kojeg bi uvijek
stajao Hat.
Irmanje Irtor pozdravio jedne kao to ratnik ratnika pozdravlja, s drugima
pune dijelio je tjedne,
pa im se samo iz daljine javlja; sjedne do druga jo beskrvna lica, da pomogne
mu dok se oporavlja.
"Platit mi mora ta jadna aica tih buntovnika to se suprotstavlja! Nee bit
sutra novih smicalica!" 050
Ingar e muklo, ko daje bez zdravlja: "Do Korimora goniti ih elim, a vama dat
u velik dio slavlja!"
Tako ree pred dilmanima smjelim, oslonjen bradom o desnice aku, ilbovim
krznom zaogrnut bijelim.
Teke mu rijei ostae u zraku. Tiina naas na dilmane padne; tek jedan od
njih odvrati Odraku: 060
"Dopusti meni, umnosti mi jadne, nijedne rijei ne dvojei tvoje, da ovdje
sada, glave posve hladne
iskaem javno neke misli svoje... Iru Otarku tko to moe rei da oprez i strah
on zamijenio je?
305

Na njegovu sam se svenazonost lako priuio; na isti je nain Bet vodio cijeli
svemirski brod. Sredinji mozgovi preuzimali su sve vie poslove upravljanja
svjetovima/Nisam znao je li tako i na Zemlji, niti me je to toliko zanimalo da
bih na to potraio odgovor. Pogotovo ne u ovom trenutku.
Hat je priekao dok nisam poslao poruku Klei. On me je, jasno je, doekao u
mome stanu, spremno otvorivi vrata nakon to sam pred njima zastao. Nisam u
njemu zatekao "sobnu vanjtinu", ali je nisam ni oekivao, ni trebao. Stan je
bio udoban i prostran, sa svime to bi u dokolici ovjek mogao poeljeti, ali
omoguujui i djelatnoj osobi potpunu povezanost sa svijetom i znanjem
Hatorna. U svom sam stanju vie cijenio mir, tiinu i izdvojenost-iz okoline.
Skinuo sam odoru i odbacio je. U sljedeih pola sata ili neto vie kupao sam
se i gnjeio tijelo pod mlazovima vode i zraka, istei se i pripremajui se
na duhovno proienje. Potom sam utonuo u mir svoje nutrine hvatajui se
oslonca koji e me voditi kroz divlji splet odnosa i djelatnosti to ga obino
zovemo stvarnou. Neizmjerna je snaga koju sam crpio iz tog utonua i dodira
s nekim prapoelima u sebi i svijetu, a iz nje je polako izvirala nova
odlunost i jasnoa, mir i pomirenost, prihvaanje i vedrina. Nor me Uban
zasigurno nee skriti, ma kakvu mi sudbinu namijenio. Obnovit u svoj dodir
sa stvarnou i djelovati u skladu s njom, najbolje to mogu i onoliko koliko
mi daju. Budunost mi ne moe donijeti nita doista loe, budem li se odredio
jasno i konano prema svemu to me titi i smeta mi sada, ako je to odreenje
mogue.
Zato me je Nor Uban zvao k sebi prije nego to su rasprave oko Aratona pravo
i poele?
Nisam dvojio: traio je moju suradnju, elio je da priznam da sam kriv kako bi
skinuo aratonski prijepor s dnevnog reda, a sebe istakao kao onog koji je spor
razrijeio. Vjerovao on iskreno u ono stoje zastupao ili ne, ostaje da su ga
obina elja za isticanjem i zaslijepljenost vlastitom veliinom vodile u tom
poslu. Naoko je imao i jaku polugu kojom je to zamislio ostvariti i nije se
libio upotrijebiti je: ucjenjujui me, a prije mene Pari ta, naom budunou.
Zar je doista tako malo znao o letaima, a cijeli je ivot radio s njima? Zar
smo mi uistinu u toj mjeri drugaiji od drugih ljudi s kojima je on moda bio
ee u dodiru? Jasno je da sam ga odbio, jasno je da ga je odbio i Parit,
odbila bi ga i Klea, Khab Dorman ili bilo tko
306

drugi od letaa. Nitko od nas ne bi ni bio leta da je potkupljiv ili podloan

ucjenama.
Nora sam ocijenio kao ovjeka koji ne odstupa lako. On e pokuati sprovesti
svoj naum unato tomu to nije privolio ni Onona ni Kinela na suradnju. Njegov
stav nuno nisu dijelili i ostali slubenici Gal akti ke
Pobjedu nigda nije lako stei i buntovnici, premda nisu sila pred kojom bi nas
strah lovio vei,
protivnik jo su koji ima krila, oruja dosta koje moe sjei... Od njih
opasnost u emu bi bila? 070
Da ih je vie teko je porei: etiri napet odnos je me" nama; nisu seljaci
pa da e pobjei...
Sjeamo li sejote toga srama kad su nam agme, etiri probrane, slane u Andor
da se buna slama,
same se nale sa suprotne strane; Gardor-Gi tad je sam unitio dvije; u
Itagiru jo dvije su uvane... 080
Ustroj im vojske sad razliit nije od tog to nama donosi probitke, kad uzeli
su to imali smo prije!
A obiljeje pameti je plitke pobjedu ekat da nam se posrei, jer urotnici
znaju vodit bitke!
Moj gospodaru, htio sam tek rei da naum dobar pripravit nam valja a i nas
same na napor najvei! 090
307

uprave. On e ih morati uvjeriti u nae krivnje da bi nas podvrgao stegovnim

mjerama. Nije ni tada izvjesno da e nam zabraniti letenje, pogotovo ne
zauvijek. Meutim...
Meutim, ve sam osjetio ozraje meu Norovim podreenima. Oni su odvie dugo
bili izloeni onima koji su besprizivno podupirali Nora Ubana pa su najee i
sami prigrlili takve stavove. Moda je bilo i neto pritisaka u tome smjeru,
ali nisam sumnjao da su Deis Dodon, Nol Tamut, Orona Degrasi, a moda i Gez
Aknar, vjerovali kako se temeljitou moe izbjei svaka nesrea u svemiru, pa
se dakako mogla izbjei i araton-ska. inilo se da je to uvjerenje prevladalo
i da e na tim osnovama ubudue ovjeanstvo pristupati svemiru i Zvjezdanom
sustavu. Moda je za ljudsku vrstu bilo najvanije daje viestoljetna tjeskoba
prevladana, pa ak i ako je taj novi pristup utemeljen na samozavaravanju.
Neki novi narataj sve e to sagledati jo jednom iz nekog novog kuta.
Ja nisam imao takvu priliku. Zabrane li mi letjeti, ti e novi narataji za
mene doi prekasno. Zabrane li mi letjeti, a osjeao sam kako se zbivanja
nezadrivo uljebljuju u tu koloteinu, morat u korjenito promijeniti svoj
ivot i skrasiti se na nekom od svjetova. Zar mi je ve razmiljati o tome
koji e svijet to biti?
Temeljitiji pristup, rekao je Nor Uban. Iz toga je proizlazilo da je
dosadanji pristup bio nedovoljno temeljit. Vie opreza nikad nije bilo na
odmet, ali nisam vidio u emu bi se sastojalo smiljeno poboljanje
temeljitosti. Jedino u zaustavljanju naseljavanja novih ophodnica, to je ve
na djelu.
Nije Nor Uban donio nita novo svojom tenjom za veom temeljitou. On je
samo prihvatio stanje koje je zatekao postavi prvim ovjekom Uprave. Zbog
zapanjenosti onim to se dogodilo na Aratonu i zbunjenosti koja je uslijedila,
osnivanje novih svjetova je zamrlo, a to se nagnue zadralo i rairilo
Galaktikom brzinom svjetlosti. Nor e ga svojim novim pristupom samo
ozakoniti, pa e se novim cjepidlaenjem oko uvjeta, beskonanih istraivanja
i provjeravanja taj zastoj nastaviti. Savjest ovjeanstva e se moda
smiriti, jer vie nee biti "ekspanzionizma", "slijepog naseljavanja" i
"neodgovornog izdavanja dozvola", ve e se "temeljito" prilaziti svemiru.
Nije li bit time promaena? Ono na to je ovjeanstvo u ovom trenutku trebalo
odgovoriti jest jesu li mu novi svjetovi potrebni ili ne, hoe li se nastaviti
iriti u svemir ili nee. Nije se time ni otpoelo neijim hirom ili odlukom u
vrhu Galaktike uprave.
308

0 svemu tome bit e mnogo rijei u danima koji dolaze. Bit u u sreditu tih
zbivanja i izloen daljnjim pritiscima. Ako e se to vrzino kolo plesti oko
mene, bit e vano da sam ouvam mir i spoj sa stvarnou. Tako u najbolje
pomoi i sebi i Galaktici, jer nije sasvim sigurno kome je od nas pomo
potrebnija.
Meu nama se jo neto pomalja! Vijesti nam kau o Sjevera strani da nesloga
ih nimalo ne kalja!
Kod nas, dapae, ak se i probrani me" sobom gloe rad" slave i moi... To
zli su znaci, znaj, ataman ani!
Ako elimo do pobjede doi, slabosti nae ispravimo sada... Za to, vjerujem,
snage emo smoi."
Tiina grobna prostorom zavlada kad Otarka glas gromki svoje ree; u mnoga
srca uvukla se nada, 100
jer stare borce mnoge isto pee; Arot Otama, napet kao struna, gotovo i sam
uze rije tu vee"...
Jo bi i due trajala zabuna da piskutavim ne javi se smijehom ingar kom i to
moe bit pobuna:
"Jesmo li zbilja mi proeti grijehom onako kako Otark nama kae?VSto drugi
misle, tu, pod ovom strehom?" 110
Pogleda ukrug kad svoje iskae. Jedna se krupna prilika tad die i osvrne se,
svima se pokae.
309

S tim sam mislima usnuo. Kad sam se probudio, osjetio sam se lakim i odmornim,
svjesnim da su tekoe preda mnom i da s mnogo toga nisam ni sam raistio,
ali i znajui da sam u posjedu snage kojom u sve to znati dovesti u red. Bilo
je jo rano za sastanak u zgradi Uprave, ali sam se ipak otputio tamo. Osjetio
sam glad, ali sam odluio jesti u gostionici Uprave, a ne u stanu gdje bi me
dvorio Hat.
U zgradi sam bio dva sata prije zakazanog poetka skupa. Poao sam do
gostionice i tamo zatekao Geza Aknara. Upravo je izabirao jelo usporeujui
troprotene slike ponuenog, a igrajui se dirkama krajnika na svom stolu.
- Nikad ne moe vjerovati ovim prikazima - rekao mi je nakon pozdrava.
- Je li tako sa svim prikazima na Hatornu? - bocnuo sam ga.
- Svaki je prikaz raen s odreenom namjerom i nosi obavijest o njoj, kao i o
onome to je prikazano - dodao je ozbiljno. - Kao to, esto, okvir slike
pria dio prie o slici samoj. Treba znati itati i jedno i drugo.
- Pomozi mi onda odabrati meu ovim prikazima - rekao sam.
- Zaista je jednostavno. Izbor moe suziti uzdrava li se od nekih vrsta
hrane. Ja ne jedem meso pa pritiskom na ovo polje otklanjam takve ponude. Na
ovim ljestvicama moe izabrati prevladavajui okus, recimo tridesetpostotnu
slatkou u mom sluaju. Kada svi ti prikazi izniknu oko tebe, odlui se za ono
to ti odgovara pritiskom na odgovarajue polje ili glasno izgovorenim nazivom
jela. Hat e se postarati o ostalom. eli li, moe naruiti i jelo po svom
ukusu. tovie, moe navesti Hatu osnovne sastojke i nain priprave i on e
ti to napraviti i zapamtiti za sljedei put.
Odabrao sam sok od naravnog limuna i groa, okruglice od smeih resina s
vonim nadjevom u ukiseljenu mlijeku, pecivo sa sirom i kolae s maslinama i
orasima. Malo sam se zadrao oko pogaanja okusa, ali sam dao sebi pravo i na
greku, budui da sam ovdje bio prvi put. Sve to sam poelio na koncu se
stvorilo preda mnom iziavi iz unutranjosti stola.
- Uranio si, Urte - rekao je Gez nakon to je otpio iz ae neku si-voutu
tekuinu za koju ne bih imao hrabrosti pogaati to je.
- Rano sam se probudio. Rano sam i zaspao. Veer mi nije bila uzbudljiva.
310

- Jasno. Pogotovo nakon razgovora s Norom Ubanom...

- ini mi se daje ope uvjerenje kako sastanak s dopredsjednikom Uprave ne
moe biti zabavan.
Gez se nasmijao.
- Nor vjeruje u stegu i sustav nadreenosti. To su opipljive stvari za koje
se moe uhvatiti.
Pogled na koncu k ingaru mu stie. "Evo ti kakvog imamo ingara!" Irmanu Arot
primakne se blie.
"Zatitu trai ta budala stara pred onim tko ga odvraa od pada! Tko mu upomo
hita spuno ara? 120
Ba onaj koji izvor je tih jada! U tome, ipak, vie vidim pravde jer slabost
hrli tom" gdje e da strada."
"Koliko mogu vidjeti odavde ", dubokim glasom Zil e Vastas-Gator, "Iru Otarku
smetaju nepravde!
No kad pogledom obiem ja ator tek vitezove plemenite gledam! Nai su od:
Hargar, Intar, Hator...
Ne treba da ih jo i dalje redam! Dodati njima elim jo jednoga... Tek o njem
loe govoriti ne dam! 130
Potujmo vie gospodara svoga! Jesmo li ikad promislili bolje, kako bi teka
iskuenja mnoga
- to Carstvu su nam poznato okolje - ^ mudra i jaka da ingara nije,
daleko vie nosila nevolje...
311

- Koliko je ve dugo na tom poloaju?

- Jedanaest godina, mislim. Moda i neto due. Parit Jamakana nije jedini
kojemu je zabranio letjeti.
- Parit se jo uvijek nada da to moe biti preinaeno.
- Poznavajui miljenja onih koji o tome odluuju, mislim daje to iskljueno.
Puna presuda se tek oekuje.
- Meni to nalikuje na raspravu u koju se ulazi, a njen je zakljuak unaprijed
zadan. Skupu je stavljeno u zadatak utrti put do tog zakljuka.
- Ti bi to trebao razumjeti, ako ne i prihvatiti. Ljudski se rod osjetio
toliko bespomonim i neuspjenim nakon aratonskog udesa da je netko morao
odgovarati. Ti i Parit ste istaknuti i prirodni odabir, zar ne?
- Neosporno, mi smo istaknute linosti u uobliavanju ljudske zajednice na
Aratonu. Nae kanjavanje dovoditi, meutim, u vezu s lijekom protiv
boljetice u koju je Galaktika zbog Aratona upala je neozbiljno. Neka se
nae krivice ostave Paritovoj i mojoj savjesti. Neka se govori o kazni za ono
to se na Aratonu dogodilo, a ne o netemelji-tosti ili krivom pristupu poslu.
To ne prihvaam, a nee ni" Parit, siguran sam. Uban dovodi u zabludu i sebe i
druge kada tvrdi da se drugim pristupom udes na Aratonu mogao izbjei. Jo je
gora i vea zabluda kada tvrdi da se to ne moe ponoviti u budunosti... Bez
obzira na to kakve nove mjere uveo!
- Ne dvojim da bi svaki drugi leta postupio kao i ti, ili kao i Parit. U to
nema sumnje. Prouavao sam i druge aratonske zapise iz vremena kada si tamo
bio. Tvoj je prijedlog jedva proao. Velike su sumnje ostale nakon tvoga
odlaska da e on biti doista i potovan od strane stranke Obraenih narodu.
Nijedan leta u takvim uvjetima ne bi ustrajao na trenutanom povlaenju.
- Moe li zamisliti nedoumice i napetosti ako bi letai u budunosti traili
uzmake s ophodnica koje su ve naseljene zbog najmanjih sitnica? U to ih gura
Nor Uban.
- To se nee dogaati na svjetovima koji imaju dozvolu. Kao to zna,
odgovornost je tamo u potpunosti na samim tim svjetovima. Na onima na kojima
su jo uvijek pokusna naselja, to bi se moglo dogoditi kad bi takvih svjetova
bilo puno. I kada bi letai slijedili ono to im nalae Nor Uban.
- U tome i jest stvar. Nor se dovodi u opasnost propisivati ono to letai
nee moi izvriti.
312
Ara ton - Knjiga trea
- U tvom sluaju treba naglasiti jo jednu olakotnu okolnost. Povlaenje s
Aratona traeno je radi osiguranja ivotnog prostora Fandima, a ne radi
spaavanja ljudstva od prirodnih udesa. To nitko prije toga nije uzimao u
obzir. Sada se ustrajava na tome da si ti morao biti svjestan i te opasnosti.
Nije li jasno kome od ranije da Hargarovom i rukom i duhom ingar Ir Odrak
voditi nas umije... 140
/ da su samo umnou mu suhom za borbu spremne agme sada nae; nije li jasno,
i slijepom i gluhom,
najbolje voe da zemlje nam dae - te daje i nas ustrojio vladar -onda sad
takve, koji se jo plae,
dobronamjerno upitat sam kadar: je li to u njih posustala vjera u voe koje
Bog nam dade na dar? 150
Ako i nije na djelu zavjera, koliko pote dati tome strahu to bacat sumnje
meu nas sad smjera?
0 govoru tom Otarkovu plahu jo mogu rei nekoliko slova: rekao on je u
jednome dahu
o loem stanju ispod ovog krova, a ja u uzet ono stoje reko - znajui dobro
kakva je on kova,
kom nisu tekli ni med, a ni mlijeko na granicama oko hodala, pa neu njega sad
suditi prijeko - 160
313
- Da sam i znao da je prirodni udes neizbjean... ne vjerujem da bih
savjetovao naputanje ophodnice. Zar se svijet naputa zbog straha od potresa
ili poplave?
- Meutim... Posljedice Udesa su tako teke i mnogobrojne daje neprihvatljivo
da nema odgovornih. To stoje izgubljeno mnogo ljudskih ivota strano je po
sebi, ali nije ono to je zaprepastilo Galaktiku. Tekih je nesrea bilo i na
drugim svjetovima, ponekad su one bile posljedica ljudskih greaka, to je jo
gore. Pobuna preivjelih je mnogo tei udarac. To se jo nije dogodilo. Nigdje
i nikada nije dio ljudske vrste ustao protiv ostalog ovjeanstva. Sama ta
pobuna govori o snazi uvstava probuenih na Aratonu i o tome da tvoj zadatak
tamo nije bio lak. To je na neki nain dokaz da nisi mogao sprovesti nita
bolje od onoga to si tamo uglavio. Vidjet e u dananjim prikazima koliko je
bezgla-vosti ta pobuna donijela ovjeanstvu i Upravi.
Trea je teka strana Udesa - nastavio je Gez Aknar - ruenje ljudskih zakona,
mislim tu na nepotivanje prve odrednice Arbionova niza i ugroavanje jedine
razumne vrste koju smo do sada sreli u svemiru. Ne moram ti isticati kako su
Fandi tisuu puta ugroeniji priprostim ljudima na Aratonu nego to su to bili
zajednicom koja je priznavala Galaktiku i bila svjesna zajednikih
vrijednosti. Ima jo toga... Buntovnici na Aratonu nisu samo okrenuli lea
Zvjezdanom sustavu... Oni su pali u divljatvo i priprostost i izgubili sve
veze s glavninom ovjeanstva. Oni su, Urte, druga uljudba, nama strani, s
nama nemaju vie nikakvih dodirnih toaka. Jedino to imamo zajedniko su
podrijetlo i bioloka osnova.
- Sad pogledaj... U takvim okolnostima i nakon stoljea i stoljea mozganja...
Nor Uban dolazi s rjeenjem. eli da priznam svoju krivnju... eli moju izjavu
o mojoj neodgovornosti. O povrnosti i oputenosti, tako je rekao. Time bi sve
bilo pokriveno!
- Takvi se sudovi sve ee uju. U posljednje su vrijeme priguili sve ostale
glasove.
- Kako je mogue da prevladavaju tako povrni pogledi?
- Kako? A to bi ti izdvojio kao uzrok padu Aratona?
- Zato misli da bi se na neto ili nekoga trebalo uprti prstom i rei: evo,
zbog toga, ili zbog njega, je stradao jedan svijet? Najjednostavniji bi
odgovor bio priroda, Bog, sudbina, kako se kome mili. Zamislimo li da se Udes
dogodio prije nego to su Fandi otkriveni, rasprava o iseljavanju ne
314

bi bila ni pokrenuta. Posljedice bi mogle biti iste ili gotovo iste kao to su
ove koje imamo danas. Pobunjeni naseljenici koji se ne ele iseliti, pad u
divljatvo i ugroavanje Fanda. Tko bi onda odgovarao za to?
- Parit Jamakana, Urte. ovjek koji je previdio Fande. Onaj koji nije upozorio
na opasnosti od djelatne aratonske kore. Dok god govorimo
pukim neznanjem bez osobnog jala i vikom brige pred sutranju bitku, a
sudbina je na kraju mi dala
uputiti vam poruku sad itku: ni za kog ovdje, stoje meu nama ne dvojim zrna
u odanost britku!
A tek ingaru uputiti plama ljubavi mogu i vjernosti iste, jer domovini on je
vjernost sama!" 170
Disanja slaba uti mogli niste nakon to dilman rijei svoje ree. "Sluamo
uvijek smicalice iste ",
Irtora apat Otamu zatee beskrvna lica, bez nade u oku. "Rane se kriju,
nikada ne lijee."
Moni se ingar pljesnuo po boku: "Dilmani, uste 1" govora ovoga! Da jo je
takvih kod nas na Istoku! 180
Od sveg najvie, od govora tvoga, tu vezu svetu cijenim ja, Zil ani, vezao
kojom Carstva ti si moga
s onima to su od predaka znani; Odilje Hargar, to ja neu kriti, i Hatan
Hator, i drugi probrani,
315

o pokusnom naselju, odgovornost je na zaetniku naseljavanja i Galaktici.

Letau, u ovom sluaju. To je to shvaanje, vrlo jednostavno i blisko ljudima.
Odgovoran je uvijek ovjek.
- ovjek je samo ovjek. I sam si se sloio da nitko ne bi uinio bolje od
onoga to smo uinili Parit i ja...
- Da, ali ovjek i sudi svemu tome...
- to time eli rei?
- Skreem ti pozornost na zakonitosti naeg miljenja i zakljuivanja.
- Oito je da one nisu iste kod Ubana i kod Parita i mene!
- I da i ne, Urte... Ali ako potrai dublje osnove... Pogledaj! Ti vjeruje
u svoj "spoj sa stvarnou", u ono to su ti muno ucijepili na Magatu-Pet.
Nor Uban vjeruje u ralambu, uzroke i posljedice. elim naglasiti da obojica
vjerujete. To je ljudska priroda. U biti, mi smo bia vjere, a ne vjenog
preispitivanja, usporeivanja i mjerenja. Tako i mora biti...
- To mi nisi osobito dobro pribliio.
- Ako govorimo o razlikama... Pristup je drugaiji u Nora i velike veine
ljudi oko njega no u vas, letaa. Oni su uvijek zauzeti ralambom, to je
osnova znanstvenog pristupa svijetu, a letai su skloni sagledavanju cjeline,
objedinjavanju. Vi lako uoavate cjelinu i smjerove kojima razvoj sloenih
sustava tei, zato ste neprocjenjivi kada se donose dalekosene odluke o
cijelim svjetovima.
- Zar nismo i sad u slinom poloaju? Potrebne su nam dalekosene odluke o
najveoj cjelini koju poznajemo: Galaktici!
- Pokuaj to objasniti Noru... Hou ti rei, ne moe oekivati da e netko
istisnuti Nora i ostale ljude iz Uprave i na njihovo mjesto postaviti letae.
Letai se nikada nisu uzdizali visoko na ljestvici poloaja u Upravi. Njihovi
pogledi nikada nisu prevagivali.
- Moda je zato u Upravi i bilo toliko bezglavosti.
- Nitko ne tvrdi da je ustroj savren. Ja pokuavam razumjeti u emu su
razlike izmeu tebe i Nora Ubana i zato ste suprotstavljeni.
- On je suprotstavljen i Paritu, a vjerojatno i ostalim letaima.
- itao sam neto o tome. Bor Amaro, i sam nekad leta, vrlo je dobro to
opisao u "Proimajue uljudbe, suprotstavljene uljudbe". Ono to sam ti dosad
rekao takoer sam tamo proitao. To stalno iznova susreem u ivotu i uvijek
se iznova potvruje. Vi letai, kae Bor, teite, moda i nesvjesno, utapanju
u svijet oko sebe, biti jedno s njim, dijeliti njegovu
316

sudbinu, voditi ga iznutra i biti odgovorni za nj. Drugi pristup - koji Bor
naziva "znanstvenim", znanstvenim u polunavodnicima, jer ne eli ismijavati
taj pojam, ali ga nee ni poistovjetiti s uobiajenim znaenjem te rijei -
hoe se nametnuti svijetu izvana, upravljati njime i okolnostima po svojoj
volji, iskoritavajui znanja i zakone toga svijeta...
- to se te podjele tie, Gee, i onoga to si prije rekao... Dodao bih da
letai poznaju oba pristupa. Nekad je nuno ralanjivanje kako bi upoznao
sastavne dijelove velikih sustava i sloenih dogaanja. Objedinjavanje pomae
shvaanju nove cjeline koja e se uspostaviti nakon
ingari kakvim i ja elim biti, a srce moje, pak, plamti od milja to to i
drugi ve mogu otkriti!
Ako o tome rekli smo sve, zbilja, ja prei predmet naeo bih sada jer ni s
vremenom nismo kod obilja. 190
Obavit nam je sada kako spada zadau koju uzeli smo na se... Ti, Arot ani,
kakvih ima jada?"
Istupiv" naprijed, zagledan preda se, Arot e jakim, al" drhtavim glasom: "Moj
gospodaru, vrline te krase!
Tu zaklinjem te, krunom i Tartasom, Otarka rijei uzmi k srcu vie, jer on
svojim ne trguje benasom! 200
Da li ikome istinom odie Alarimljanin kad Hargara hvali, i Akru Intar, Hatora
tovie,
one koji su ponajvie dali gospodstvo da se Alarima srui; to prijetvornitvom
oduvijek smo zvali!"
317

promjena... Rekao bih da je ovo potonje teko jednoznano i izravno utvrditi.

Tu letau uvelike pomae njegov spoj sa stvarnou. A Nor mi je neuvijeno
rekao da je spoj sa stvarnou za njega neto umjetno i proizvoljno!
- Ha, pa to je za oekivati! Ono to je Bor nazvao znanstvenim pristupom
prevladavalo je stoljeima. To je znanost koja je zapoela vrtoglavi razvoj
strojeva i odgovarajue promjene u ljudskim drutvima. Sav taj napredak koji
nas je izbacio u svemir dugujemo tom "ovladavanju prirodom" i nainu
miljenja u kojem ralamba i uzrono--posljedine veze imaju kljune
uloge. Znanost se kroz dugo vrijeme pokuavala predstaviti jedinim nositeljem
znanja. Znanje koje se nije moglo podvesti pod znanost omalovaavano je i
odbacivano. Pojave koje se nisu dale promatrati i prouavati po znanstvenim
naelima proglaavane su nepostojeima i matarijama pojedinaca. Ovu snagu
nametanja svojih sudova i naina znanost je stekla bezbrojnim uspjesima. I -ja
bih dodao - ljudskom prirodom koja je sklona vjerovanju. Najrairenija vjera
meu ljudima bila je i jo je - vjera u znanost.
- Jedan od oslonaca svakom letau, Gee, je i nepristrano znanje o stvarima i
pojavama to mu ga nudi znanost. Nijedan se leta ne bi toga odrekao. Ovo
kaem da bih naglasio njenu veliku vanost. S druge strane... Rekao sam: jedan
od oslonaca...
- Znanost je pristup svijetu. Ona ne moe odrediti ili izvesti to je spoj sa
stvarnou ili, jo jednostavnije, stoje veselost. Tu je bilo nebrojenih
pokuaja i nategnutih poluuspjeha, ali neopredijeljeni bi promatra lako
sruio sve pokuaje znanosti da ovakve pojave svede na koliine spojeva,
njihova meudjelovanja i tome slino. Mnogo od onoga to si nauio na Magatu-
Pet ne moe se podvesti pod znanost.
- To je dijelom i zato to su granice znanosti esto odreene ljudskim
samoljubljem. Odreeni ljudi, obino pod zatitom ustanova, ugleda i
ustaljenih postupaka propisuju to se uklapa u znanost, a to ne. Mi letai
smo svega toga svjesni, Gee... Svjesni smo i razlike izmeu nas i ljudi kakav
je Nor Uban. Takvih je mnogo, irom Zvjezdanog sustava. Mi smo, dapae,
uvjereni da, izravno ili neizravno, oni ine tetu sami sebi. Njima, u stvari,
treba pomoi.
- Kako bi ti to pomogao Noru Ubanu?
- On je izgubio spoj sa stvarnou. Noru je potrebna potpora da bi se vratio
blie stvarnosti. Tekoa je u tome to je on zaslijepljen
318

svojom veliinom i odbija takvu potporu. U ovom trenutku mu se ne moe pomoi.

- On je zaslijepljen tim svojim "znanstvenim" uvjerenjem. On je ralanio
dogaaje i na taj nain doao do vas dvojice, Pari ta i tebe. Potom je nanovo
krenuo uspostaviti nadzor nad stvarima koje su se
Zapne u trenu, prebiru po dui. "Ja opravdati mogu sama sebe!" Tad Otarka
glas Arotov zaglui. 210
"Moj gospodaru, u srcu me zebe pri misli samoj to bi moglo biti da drugi nisu
posluali tebe
i nastavili da smo se koriti; zato u i ja od govora moga sam odustat, jer
valja se boriti
za doma slavu, ingara i boga, a uvat ono najvee nam blago, to u Ordonu
oduvijek je sloga!
Priznati moram, a nije mi drago, da tim smo mogli doi do zle krvi, a zato
nikad nisam se zalago... 220
Vastas-Gator je po vrlini prvi, a ja, takoer, dodajem mu hvale! Arotov govor
isto time vrvi...
Sto divi njega, a i nas ostale? Tartasa voe Zil ovdje uzdie, benasa crte za
njeg su nestale!"
Prilika tad se gorostasna die a teki glas mu, irilinske boje, odzvoni krugom
i do sviju stie: 230
319

izmakle upravljanju. Prirodom je teko upravljati, pa je takvim nainom mogao

doi samo do ljudi. Oni moraju biti spremniji, bolji, temeljitiji. Zar nije
oito kako ga takav nain razmiljanja gura u tom smjeru? A ti? Ti si pogoen
onim to se zbilo na ljudskoj razini, ali, iza svega, prihvaa sve to se
zbilo kao neizbjean dio djelovanja prirode i rad si pomiriti se s tim. Onaj
koji bi zauzdao i pokorio prirodu, ukrotio je, da tako kaem, ne moe se s tim
pomiriti. On se hoe osigurati da se takvo to vie nikada ne ponovi!
- On se izlae novim lomovima u budunosti!
- Vjerojatno. Vano je uoiti razmjere i dosege ove raspre u Upravi. To je
sukob u shvaanju svijeta, duboki raskol izmeu dva naina miljenja,
preispitivanje naeg odnosa spram prirode i njenog poimanja. To je prijelomni
trenutak u razvoju ovjeanstva, na neki nain. Knjige i knjige napisane su o
svim vidovima toga sukoba i osvjetljavaju ga sa svih motrita. Araton je
predmet na kojemu su se okuali mislioci svih podruja, usmjerenja i
vrijednosti. Nema ovjeka koji je o tome sve proitao, vidio ili uo. Dva mu
ljudska vijeka ne bi za to bila dostatna.
- Mene najvie zanima hoe li ovjeanstvo i dalje naseljavati nove svjetove
ili e se takav razvoj nepovratno zaustaviti.
- Mislim daje to prekrupno pitanje a da bi ovisilo o hiru ili gleditima
pojedinaca ili skupina. Prevagnut e probici ovjeanstva. Mi nismo sluajno u
svemiru. Je li nas po Galaktici rasprio nagon za opstankom, jer se na samo
jednoj ophodnici nismo osjeali dovoljno sigurnima, gospodarstvena prinuda,
ljudska priroda ili to drugo, ne znam, ali je presudno pitanje djeluje li jo
uvijek taj poticaj. Djeluje li, ni Nor Uban, ni cijela Uprava nee to moi
zaustaviti. uo sam da je bilo takvih pritisaka i da su neki ljudi smijenjeni
s visokih poloaja jer su zagovarali nastavak naseljavanja.
- Zar nisi i ti sklon tome? Ovim to si do sada rekao pokazao si razumijevanje
za stavove letaa, a sam si na visokom poloaju u Upravi. Zakljuio sam,
dapae, da si i ti jednom bio leta.
- Ne, Urte. Nikad nisam letio. Hatorn je najdalje to sam ikad bio u svemiru.
No nisi ti jedini koji je to krivo procijenio.
- Zar nisi bio ni na obuci na Magatu-Pet?
- Ne. Ja sam sljedbenik Nove vjere, audist. Mi takoer prolazimo obuku, po
mnogoemu slinu vaoj na Magatu-Pet. Obuka meuzvjezda-nih letaa nuan je
preduvjet za primicanje istini, kao to je to obznanio
320

na pokojni uitelj Zaltan Aud. Odatle mnogi nesporazumi s letaima, jer me

mnogi od njih uzimaju za jednog od njih.
- Na svojoj si obuci morao usvojiti i nain razmiljanja slian naem. Zar te
to nije dovelo u sukob s Norom kada se on obraunavao sa svojim
neistomiljenicima?
- Bi li neto takvo dovelo tebe u sukob s Norom Ubanom?
- Ne znam. S njim sam se juer sukobio oko manje stvari.
- Jesi li se uistinu sukobio? Ti se nisi sloio s njegovim vienjem i to je
sve. Zato? Zato to smatra da e Galaktika, a i on sam, upasti u
"0 Otarku u povu rijei svoje! Govorio sam o njemu prije blago ne znaju
dobro iza lica tko je.
U njega krive nade sam polago, pa traim pravdu od svog gospodara! 0 Arotu,
tek, nije mi re drago:
otrovne lai dok on izgovara, okrenut Otark znaenje je htio tako da njima
pria odgovara! 240
Uz prazne hvale izdaju je krio!" "Sumnjive rijei!" ingar tad e rei.
"Shvatio jesam ja istine dio.
Rasprave ove tijek u sad presjei! Istrait sve e starjeina vijee kad
naemo se, neki put sljedei.
Ir Otark s nama sastaniti nee! Arote, i ti, izii e s njime!" Odrakov
pogled to se teko sree
tad ga ozeze: "Svrit u ja s time!" 250
(Orad Gul-Gartar iz Kul-Kinela: "Boj na Valvali", nje: "Odrak") etvrto
pjeva-
321

neprilike zbog toga. elio si mu pomoi svojim vienjem prijepora. Ti nikada

ne bi sebi dopustio okrenuti se protiv njega osobno, bez obzira na to kako on
tebe kaznio, a pomogao bi smijeniti ga jedino ako je onaj tko e ga zamijeniti
bolje rjeenje za sve, posebno za Galaktiku. Ovdje, u Upravi, bilo je
drugaije. Borili su se za poloaje. Oni koji su zagovarali irenje inili su
to radi svojih osobnih probitaka. Oni koji su bili protiv toga izgubili bi
svoje poloaje da su izgubili u toj raspri. U takvim se okolnostima nisam
odredio, kao to se ne bi ni ti. Spoj sa stvarnou nije nalazio vrline ni u
jednom od tih stavova.
- Ljudi su esto nalik na djecu. To sam rekao i Noru. On je mislio da bih ja
mogao okriviti naseljenike, jer su se oni pobunili, na koncu konca. Ja tim
ljudima nikad nisam zamjerio, ak ni kad sam bio na Ara-tonu i kad su
prijetili meni i mojim suradnicima. Ljudi su pod pritiscima skloni strahu i
jaru, a oboje ih vodi u nerazboritost. Juer si nam pokazao kako su jaki bili
ti pritisci. Tko bi mogao optuiti te ljude za bilo to?
- Zar ne misli da su i neki iz Uprave nerazboriti?
- Ako o tome promisli dublje, Nor je svakako nerazborit i nezreo. Zavoenje
mira u kui poradi osobne slave i samoisticanja, a ne da bi se ovjeanstvo u
Galaktici postavilo na vre i zdravije temelje, takav je primjer. tovie,
doputam da on iskreno vjeruje u ono to zastupa, ali nezrelo je igrati se
opim dobrom guei tua miljenja i nameui svoja. Zar taj ovjek nikada
nije posumnjao da moda nije u pravu?
- Vjerujem da nije, jer se uvijek iznova vraa ralambama i vaganju dijelova.
Glavni mu je poticaj nai naina nadzirati i potpuno upravljati zbivanjima i
razvojem u Zvjezdanom sustavu. On je uvjeren daje to mogue jasno odreenom
odgovornou i sitniavom temeljitou.
- to e uiniti ovaj put kada doe do izvlaenja pouka iz araton-skog vrzina
kola? ini mi se da e se ovaj put morati odrediti. Moglo bi doi do novih
raiavanja u Upravi.
- Svakako u iznijeti svoje miljenje. Omjer snaga je, meutim, takav da to
nee initi nikakvu razliku. Ljudi koji do istine dolaze jedino cijepanjem
cjelovitosti i vaganjem dijelova doi e do istih zakljuaka kao i Nor Uban.
Nol Tamut, primjerice. On je, moda, jo uvjereniji u lako rjeenje no Nor
Uban. On je, dapae, jo manje snoljiv spram suprotnih gledita.
- Za mene to znai, 1cad podvuem crtu ispod svega, da je Zar--Jedan bio moj
posljednji zadatak, a dolazak ovamo moj posljednji let...
322

- Bojim se da je tako. Ako ne rauna onaj koji e te odnijeti na ophodnicu

po tvome izboru. To zaista zvui kao izgnanstvo.
- Znai li to da se i kazna ve zna?
- Tu nema dvojbi, Urte. U Upravi se to zove zatitnom mjerom. Galaktika se
mora zatititi od neodgovornosti pojedinaca. Za ono to si uinio ne mogu te
zatoiti, a svaka privremena zabrana letenja nije primjerena uasu to je
snaao Araton. Osloboenje se nee ni razmatrati. Trajna zabrana letenja
gotovo je sigurna kazna.
- ini mi se da e uskoro moja najvea dvojba biti na kojem u svijetu
provesti ostatak svojih dana.
- Mnogi uzimaju daje Zemlja prirodni odabir u takvom sluaju. Ja ti, sigurno
je, nita oko toga neu savjetovati.
- Najprije u do kraja pogledati tvoj prikaz o Aratonu. Potom u uti to o
tome misle ostali. Mislim da se ne moram odluiti odmah.
- Ne. Sigurno ne. Takoer, svi tvoji trokovi na bilo kojem od svjetova padaju
na raun Uprave. Novac ti nikada nee biti potreban. Imat e, naravno, i
njega, zaeli li to.
- Upravu e to stajati vie nego to sam joj dao.
- Kojeta, Urte! Rauna se daje leta jednim svojim letom otplatio sve to se
u njega ulagalo. Pogledaj Paritov sluaj, predajnog Onona. On je dao Galaktici
tri svijeta koji su danas naseljeni. Svaki od njih neprocjenjivo je blago.
Nema troka koji bi se s time mogao usporediti. Svemirski brod je sitnica
spram toga, ak i cijeli Hatorn, kad bi se te stvari mogle na takav nain
posjedovati.
- Da, ali ja sam Galaktici donio samo Araton, a on ju je skupo stajao!
- Misli li, uistinu, i ti na takav nain? Spoj sa stvarnou prije bi te
vodio do posve suprotnog zakljuka.
- Do kojeg, Gee?
- Otvorena je jedna od inaica razvoja. Ona se mogla nikada ne pokazati, ali
je sada tu. Samo je na ljudima daje pretvore u ponor patnje ili zlatni rudnik.
Prijeporno je vrijeme uvijek vrijeme velikih mogunosti.
- Kako bih volio uti na koji bi nain Nor prihvatio te rijei!
- Vjerujem da e imati prilike. Moda ve sutra.
- Kada se bude raspravljalo o Aratonu, nakon prikaza... Hoe li to biti javna
rasprava... Ili e sve ostati unutar Uprave?
- Uistinu se vidi da si doao iz svemira! Dolje, na Zemlji, svi su krajnje
uzbueni zbog toga... Uloili smo velike napore da bismo
323

osigurali uobiajeni mir na Hatornu. Bojim se da e se to promijeniti

sljedeih dana.
Bit e to vrlo neizvjesni dani. Neizvjesni za mene, jer jo nisam znao kako u
sve to primiti, mada se inilo sasvim izvjesno kako e postupak tei i s im
e zavriti.
Zajutrak smo ve odavno zavrili, a ostaci su se jela i pribor jednako
nenametljivo izgubili u unutranjosti stola kao to su se i pojavili. Bilo je
vrijeme za nastavak prie o Aratonu.
U dvorani za prikazivanje velika je kruglja Aratona jo uvijek visjela u
sredini sobe. Velika su kopna bila drugaije okrenuta no juer, znak da se
kruglja okretala kao i sama ophodnica.
Nol Tamut, Deis Dodon, Parit Jamakana i Orona Degrasi ve su bili tamo
zaokupljeni ustrim razgovorom. Deis Dodon je upravo govorio.
- S pravne strane je sve isto. Neko je vrijeme bilo sumnje da se radi o
sluaju koji se do sada nije dogodio i da e on biti temeljem slinim
sluajevima u budunosti. Daleko od toga! Neprimjerenim djelovanjem ljudi
uoblieni su uvjeti u kojima je Udes imao takve posljedice. Tu nema ni traga
sumnji. Sluaj e se podvesti pod nepromiljeno djelovanje i nehat.
Ugroavanje ljudskih zajednica iz nehata! To je vrlo ozbiljna i teka optuba!
Mislim da postoje olakotne okolnosti, ali optuba se ne moe osporiti!
i- Je li onaj koji pretkazuje vrijeme i pogrijei oko toga koliko e jaka biti
nepogoda, a ona ubije ljude, mada to nitko nije oekivao... Je li on ubojica
iz nehata? - vrlo je mirno, s glavom na prsima, upitao Parit.
Nol Tamut mu je okrenuo lea, nestrpljivo odmahnuvi rukom. Orona Degrasi
imala je to rei:
- Priznajete li ikad vi, letai, da niste u pravu? Moete li i vi nekada biti
krivi za neto, ili samo berete lovorike zbog onoga to vam je posao?
324
esnaesto poglavlje
Dil-indul
... O napuenosti tih prostora tijekom prvog stoljea nemamo nikakvih
podataka. Infar Antel je, znamo, odveo veinu onih koji su preivjeli Soranski
udes preko Segetoleheta. Svi hiniti poznatog nam svijeta vuku korijene iz te
skupine naih hrabrih predaka. Danas se smatra da je druga skupina, daleko
malobrojnija, otila na drugu stranu, preko Ara-mala u Arkor. Moja je procjena
daje Infar Antel okupio najmanje tri puta vie ljudi.
Aranim je opustio, znai, u praskozorje Drugog razdoblja. Zastoje naputen
kraj koji je jedno sam Kinel izabrao? Je li na praotac i bog namijenio lo
nastan Tariknitima? Ili se naputanje starog kraja nakon Udesa moe povezati
sa strahom ljudi da e se Aranim opet tresti i da e se sruiti i ono to bi
ljudi drugi put podigli? Jesu li nai preci tek bjeali od mjesta zle sudbe i
loih uspomena?
Smatram da sam dokazao u prethodnom poglavlju (vidi " Uvrenje linitske
zajednice u Mlinu1", str. 113 i dalje), da je mogue opustjelost Aranima
tumaiti i na drugi nain. Nai su preci zatrovali Aranim, njegovo tlo i vode,
zrak i ivi svijet, pa su iz njega morali pobjei. Kao to sam to tamo
objasnio - a posjedujem pisane izvore iz Prvog razdoblja koji to potkrepljuju
- unitenje Aranima i Soranski udes posljedice su rata izmeu dviju ljudskih
zajednica: one u Aranimu i druge u Soranu.___________
325

Nije bilo pokreta na strani Ragarovih boraca. Nijemo su promatrali stranog

ratnika u crnom koji se primicao bez skanjivanja. I zrak je zamro, a jasno
jutro, jo svjee i rosno, kao da je nepomuenim mirom naglaavalo znaenje
onom to se upravo odvijalo pred glavnim ulazom u Urgul-Olgi, Irolgarovu
utvrdu u Aranimu.
Neur je jo uvijek bio nisko nad obzorom, a njegove su kose zrake smetale
svima nama koji smo gledali spram spodobe u crnom. Tiinu su remetili samo
odjeci udaljene bitke u kojoj je padala odluka o tome hoe li Toktas ili Ragar
biti vladar na Sjeveru. Shvatio sam i ja, vezan i silom ovdje doveden, kolika
je vanost onoga to se zbivalo oko Urgul-Olgija, tamo na prilazima utvrdi i
ovdje, pred samim njenim ulazom.
uvar Tajne je neometen preao pokretni most osiguravajui svome poloaju
dubinu iza svojih lea. Moda bi on i nastavio prema nama, sam zameui boj
protiv tridesetorice probranih Ragarovih boraca, da nije Ragar, hladno i
prisebno, pozvao svoje ljude.
- Donesite mi glavu ovog straila koje oponaa Irolgara! Dajem svoj dio
plijena onome tko ga ubije! Dvije stotine zlatnih laa onome koji strgne
obrazinu s njegova lica!
- Naprijed! - viknuo je punim glasom Arih Danbol podiui ma i krenuvi prvi
prema Irolgaru. Oduevljeni ratni pokli je kao struja proao strojem i sva
tridesetorica su jurnula za Danbolom.
Stasita crna prilika zaustavila se na rubu sjene, na cesti neto ispred
drvenog mosta. Na tom je mjestu mogao raunati s Neurom koji e zasljepljivati
njegove protivnike, a daje jo uvijek mogao sprijeiti da mu se oni zavuku iza
lea. Kao da mu se ruga, mali je oblaak preao preko Neurove ploe i trenutna
sjena pala je na predio.
Ragar je i sam sjahao, pozivajui i Brema Dorana da uini isto. Nitko se ovdje
nije pripremao na uzmak, ili neodluni ishod. Odluka e pasti ovdje i danas,
odluka koja e uobliiti Sjever i Lines i budue odnose meu ljudima na
Aratonu.
Sraz je bio nesmiljen i estok, a dva su Holokova maa uspjela odbiti desetak
protivnikih. Onda je Arih Danbol urliknuo promuklim glasom:
- Za nau djecu! Za slobodu! Smrt izdajniku!
Red se Ragarovih boraca jo jednom pokrenuo, ali je udario o moni elik
gospodara Urgul-Olgija. Irolgar nije ekao napad, ve je sam su-nuo naprijed,
odbijajui maeve desno i lijevo i okomljujui se na
326

samog Danbola. Tordan se u mahu naao daleko iza njegovih lea, dok je on
zgrio noge, kao da je unuo.
Nemjerljivi imizat kasnije, Irolgar se uspravio u punoj visini, a Pla-meni je
ma povuen snagom koju sam i sam u nekoliko navrata iskusio. Svijetli je trag
ostao za otricom dok se ona ruila k Danbolovoj glavi. Korimoranin nije bio
neiskusan borac i vrsto je suprotstavio svoj galigalski ma Tordanu. Nita
se, meutim, nije moglo oduprijeti Irol-garovu udarcu: Danbolov je ma odbijen
ustranu, a Irolgarova je otrica pala postrance na vrat nesretnom
Korimoraninu. Vrutak krvi i uplji krik oznaili su uspjeh gospodara Urgul-
Olgija. Danbol je pao u smrtnom hropcu.
uvar Tajne se odmah obranio od najbliih prijetnji, najprije lijevim maem, a
onda i desnim, hitro i usredotoeno. Nitko od njegovih
Zabiljeeno je da su se prvi hodoasnici vratili u Aranim trideset pete godine
D. R. Prije toga, ini se, nitko to nije ni pokuao. Nakon toga to je opet
zabranjeno izriitim ingarovim zapovijedima, sve do Adara Irkol-Garsita. Iza
njega, Dangal Ramanhan je jo jednom uveo zabranu za sva prometovanja preko
Segetoleheta, pa je tek sljedei ingar u Alarimu, Anman Sormakor, otvorio
Aranim naseljavanju. Bilo je to 123. godine D. R.
Danas se dri da su ukidanje zabrane i poticaj naseljavanju Ara-nima doli od
Irolgara koji se ustoliio u Urgul-Olgiju ve 106. godine D. R. Kul-Kinel je
utemeljen 146. godine D. R., a do kraja drugog stoljea, ili u prvim
desetljeima treeg, uobliili su se i drugi aranimski gradovi: Irktor (188.
g. D. R.), Orun (206.) i Ador (231.). To je razdoblje prvih velikih linitskih
irenja, s jedne strane u Aranim, a s druge niz rijeku Meg u dananji Arul i
Marmu.
Za alarimsko-tartakog rata, takozvanih ratova na Jugu, od pobune Hargarove
193. godine pa do pada Alarima 319. godine, mnogo je onih koji sii izbjegli
rat naselivi se u Aranimu, iako su i ti gradovi po pravu potpadali pod
alarimsku krunu. Alarimski su ingari, meutim, cijelo vrijeme bili skloniji
plaenikoj i dragovoljakoj vojsci i nisu se mnogo trudili oko novaenja u
Aranimu, to im se, na koncu, moda i osvetilo.
327

protivnika nije ga dospio ni ugroziti. Meutim, neto se drugo dogodilo. Dok

je on nasrtao na Danbola, etvorica Ragarovih ljudi zali su mu iza lea,
izmeu njega i predutvrde Urgul-Olgija.
Irolgar, Irver, uvar Tajne Aratona, bio je sada okruen sa svih strana.
Njegovi su protivnici za trenutak ostali osupnuti snagom kojom je skolio
nesretnog Danbola, ali nisu odustajali. Sudio sam da su svi oni ovrsnuli i
prekaljeni mnogobrojnim iskuenjima u Aranimu, pa ih sama krabulja ili Plameni
ma nisu mogli odvratiti od okraja. Onda je neprirodno jak glas uvara Tajne
lako nadjaao soptanje boraca, zveckanje njihove opreme i topot nogu.
- Ja sam Irver, Kinelova ruka na Aratonu! Tko se usuuje udarati na bojeg
namjesnika, uoi njegova treeg silaska?
Hoe li se ove rijei uhvatiti svijesti neukih i sirovih boraca, uenih
tovati Kinela i Irolgara iznad svega?
- Okupite se oko mene, Kinelovi sinovi! - zagrmio je opet Irolgar. - Za
jedinstveni Lines i za opstanak nae vrste! Protiv voa koji nas dijele i
hukaju jedne protiv drugih!
- Skini tu obrazinu da vidimo koga bi imali slijediti! - svom je snagom
viknuo Ragar, moda se i sam bojei da bi se odlunost njegovih boraca mogla
poeti topiti.
- Iza te obrazine nema lica, jer Irolgar nije ovjek... - bestrasno je zagrmio
uvar Tajne.
- Ti si laac i varalica! - po vikao je Ragar. - Skinut emo ti mi tu
obrazinu! Na njega!
uvar Tajne je mirno primio napad. Maeve je drao razmaknute pa je mogao
odvratiti na udar s bilo koje strane. Nemogue je bilo znati u kojem su smjeru
gledale oi iza crnog zaslona. Ako su se ljudske oi nalazile iza njega!
Novi se sukob zametnuo uz bujicu povika, kletvi i krikova. I sam je Ragar uao
u taj okraj. Izvan njega je ostao samo Brem Doran, nadomak nas. On je vrsto
stiskao isukani ma i povremeno mahao njim po zraku, zamiljajui valjda da je
i sam u sreditu sukoba. Izmicao se i hitao naprijed, da bi se odmah zatim
povukao, ali nije u njega bilo srca pridruiti se svojim ljudima.
Gospodar Urgul-Olgija se uspijevao obraniti i odbiti trideset bijesnih boraca.
Svojim maevima uvao je prostor oko sebe. Nije se doimao umorno, jer je hitro
mijenjao mjesto i okretao se. Dvojica Ragarovih
328
Ara ton - Knjiga trea
boraca iznosili su jednoga od svojih, ubijena ili tek ranjena, teko je bilo
ustanoviti s mjesta na kojemu sam bio vezan.
Nisam vjerovao da bi Irolgar mogao pobijediti cijelu Ragarovu pratnju i njega
s njom. Bilo bi to ravno Evelovu podvigu pod Ondolom, ili Rastanovu u Vetelu,
moda i vie od toga. Nisam, meutim, mogao ni zamisliti da bi Ragar mogao
pobijediti i skinuti obrazinu uvaru Tajne, prvi put otkako je Kinelov
namjesnik meu Linitima. Svijet se mijenjao ovdje, pred mojim oima, a ja,
mada nazoan, teko da sam tome mogao sagledati dubinu i znaaj.
Rea se oslonila o moje rame, i sama ponesena nesmiljenom borbom pred nama.
Inolsili iza nas su likovali pri svakom Irolgarovom uspjenom potezu. Gurali
su se iza mene i potiskivali jedni druge, vikali i zazivali Kinela, tresui
svojim okovima i cijelim vozom uz koji smo bili sapeti.
Opet su Irolgara napali sa svih strana, a njegovi su maevi palacali izmeu
desetina drugih, odbijajui i zadajui udarce. Cijeli zid njegovih protivnika
se povio kada bi on udario u tom smjeru i vraao k njemu im bi se on od tog
smjera okrenuo. Nevjerojatna je njegova okretnost,
Nakon pada Alarima dolazi do poznatog "pranjenja" Mlina. to iz straha pred
gnjevnim osvajaima, to zbog protivljenja da im slue, mnogi su Irilinjani
prebjegli preko Segetoleheta u Aranim. Pogotovo je opustio zapadni Mlin i
krajevi oko jezera Utan i doline Rabul. Tada su naputeni cijeli gradovi,
posebice Irbol.
Uskoro je Aranim postao najnapuenijim linitskim benasom. Ondanji vladari u
Tartasu zadovoljili su se osvajanjem Mlina i nikada nisu pokuali i Aranim
podvrgnuti svojoj vlasti. Vjerojatno ni Irolgar ne bi rado gledao sukobe meu
Linitima na tlu Svete zemlje.
Od tog davnog doba Aranim zna samo za napredak i blagostanje. Nikada ne
iskusivi ratnih pustoenja i ulaganja u velike vojne, a ugoavajui tisue i
tisue hodoasnika koji hrle k Urgul-Olgiju i Irolgaru, Aranim je rastao i
razvijao se, ponovo postajui sreditem Linitskih zemalja, kao to mu je to
Kinel na samom poetku vremena i dosudio.
(Adir Galara, mislilac iz Tartasa: "Posljedice ratova na Jugu", iz "Crtice iz
ordonskepovijesti", Tartas, 544. g. D. R.)
329

brzina i tonost. Kakva je to snaga koja je dostajala uvijek iznova podii ma

i uvijek iznova odbijati udarce upuene od daleko svjeijih i daleko brojnijih
ruku?
Prava iskuenja su tek ekala Irolgara. Uslijedit e umor i sve e tee biti
braniti se od napada sa svih strana. Bit e sve tee zadrati usredotoenost i
tonost, a hitrina i snaga e kopniti s iscrpljenou.
inilo se daje daleko od toga bio gospodar Urgul-Olgija! Tolikom se snagom
zaletio u bojni red protivnika da ga je rascijepio i sudario se sa samim
Ragarom. Ovaj je uspio obraniti se i povui nazad, iza svojih ljudi. Irolgar
nije uspio jo jednom obezglaviti svoje protivnike!
Slijedio je sraz za srazom, sudar za sudarom, za kojih su se uvijek ista dva
maa suprotstavljala desetinama drugih i uvijek su ta dva maa dostajala
obraniti svoga gospodara. Ponovo i ponovo je nadirui zid njegovih protivnika
bio prisiljen ustuknuti, a on je uspijevao zadrati nadzor nad prostorom oko
sebe. Jo su dva Ragarova borca pala u tom odmjeravanju i ostala izvaljena na
poetku pokretnog mosta.
- On e ih potui, jednoga po jednoga - rekao je jedan od inolsila meni iza
lea. Prepoznao sam trag zebnje iza njegove uvjerljivosti.
Trideset ili dvadeset est nije inilo razliku. Stvari su se pogoravale za
gospodara Urgul-Olgija, jer je ve mnogo njegovih protivnika nalo naina zaci
mu iza lea, na most prema predutvrdi.
Kao da se rugao ovim mojim procjenama, Irolgar je napao hotei se jo jednom
probiti do Ragara. Gorljivi Andoranin kao da se nije vie bio rad rtvovati.
Radije se povukao iza svojih ljudi, uvidjevi Irolgaro-vu nakanu, i pustio mu
gubiti snagu u ovim prodorima. Strani uvar Tajne skinuo je jednu glavu u tom
naletu, a onda se munjevito okrenuo i nasrnuo na one to su mu bili iza lea.
Jo jedan Ragarov ovjek pao je pod Plamenim maem.
Ponovo je Irolgar uspostavio krug smrti omeen vrcima svojih stalno pokretnih
maeva. I sam se okretao oko sebe, na jednu pa na drugu stranu. Iako to nisam,
mogao vidjeti, znao sam da mu je pogled brzo prelazio sa strane na stranu i da
nije mogao uistinu biti zaskoen dok je god odravao krug smrti. I sam sam bio
u slinom poloaju u ravnici uz Dul-dur, kada su me okruile Nade Linesa ispod
Antarova Olidora.
Ragarovi su borci puno tvri od Nada Linesa pa sam vjerovao da Irolgar nije
imao laki zadatak ovdje, na ulazu u svoj zabranjeni grad. Kada se okrenuo
onima koji su mu zali iza lea i sudario se s njima,
330

morao je stupiti na pokretni most. Drugi su nahrupili za njim suavajui mu

slobodni prostor. Borba se sada vodila na mostu s kojega se sjena predutvrde
polako povlaila kako se Neur uzdizao.
Sve to kao da nije smetalo Irolgaru. On jo nije pokazivao znakove umora, niti
je traio dugih predaha. Nije ni uzmicao; ee je on zapodi-jevao okraj,
estoko udarajui po maevima isturenim prema njemu. inilo se kao da doista
moe izii na kraj sa svim borcima koje mu je Ragar postavio suelice. Nijedan
od njih nije jo svojom otricom ili iljkom doao do njegove crne odore.
Rea i ja, as nama i inolsili iza naih lea, pratili smo bez daha ovo
nejednako odmjeravanje. A onda je neko drugo vikanje, prigueno zbog
udaljenosti, doprlo do nas s druge strane. Odvratio sam za trenutak pogled s
opinjavajue borbe na pokretnom mostu i pogledao u nizinu s lijeve strane
gdje su se Toktasovi uvari Vjere jo uvijek nosili s Raga-rovim agmama.
Vei dio bojnog polja otvarao se mome pogledu. Kada sam posljednji put gledao
na tu stranu, uvari Vjere su nadirali iz dva pravca, od Irktura sa sjevera i
iz doline s istoka, elei ovladati cestom to je od Urgul-Olgija vodila k
Irkturu. Najblie njihove postrojbe bile su od mjesta na kojemu smo Rea i ja
jedva atakal daleko. Njihov je pritisak prema sjevernoj hridi Irolgarove
utvrde bio popustio. Toktasove su se jedinice, dapae, povlaile od sjeverne
strane Urgul-Olgija i odvlaile Ragarove snage dublje u ravnicu u smjeru
Irktura. Kako se u meuvremenu promijenila slika boja pod Urgul-Olgijem!
Je li to povlaenje uvara Vjere i odvlaenje Ragarova desnog krila koje je
titilo pristup sjevernim zidovima Urgul-Olgija bilo proraunata varka ili su
Toktasovi borci tek iskoristili greku svojih protivnika, nisam mogao
zakljuiti iz svoga poloaja. Moda su Ragarovi vojnici, da su bili bolje
voeni, mogli na vrijeme prestati potiskivati uvare Vjere u povlaenju i
okrenuti se onima na svojoj lijevoj strani kojima su, napredujui, sve vie
izlagali svoj lijevi bok. Dobar bi ih vojskovoa vjerojatno poveo upravo na tu
stranu, protiv onih koji su se trudili ovladati gornjom zaravni na kojoj smo
se i mi nalazili i cestom to vee Urgul-Olgi s Irkturom.
Umjesto toga, dogodilo se upravo obrnuto. uvari Vjere koji su dijelom ve
izbili na visinu ulaza u Urgul-Olgi, ako ne i na samu cestu, sjurili su se
nazad u nizinu udarajui s boka Ragarove jedinice. One se
331

nisu odmah pokolebale i bile bi se moda i odrale da su im njihove snage gore

na cesti pohitale u pomo.
uvari Vjere su sada imali u klijetima skoro dvije tisue Ragaro-vih ljudi i
silovito su ih pritisnuli s dvije strane, budui da su i oni koji su do
maloprije bili u odstupanju sada krenuli u napad. Zanimljivo je da Toktasovih
boraca nije bilo ni tisuu, ali je njihova estina potisnula prve redove
Ragarove vojske i odbacila ih na one iza njih. Tamo je nastalo veliko guanje
i mete, na to su uvari Vjere jo sranije navalili. Ragarove ete u
okruenju su se potpuno obezglavile i izgubile bojni poredak. Toktasovi su
borci uli meu njih pomamno ih sijekui. Odvratio sam pogled od pokolja u
dolini i usredotoio se radije na borbu na pokretnom mostu pred Urgul-Olgijem.
Irolgar se jo uvijek drao. Moda vie nije bio onako hitar kao u poetku,
ili je uvao snagu, ali je jo bio netaknut i prkosio je desecima maeva koji
su posezali za njegovim ivotom. Izbrojao sam dvadeset jednog neprijatelja
njemu nasuprot, ukljuujui Gara Ragara. Desetorica njih su ivotom ili tekim
ranama ve platili svoj drski nasrtaj na vjerskog vou Linita!
Kakve bih izglede dao sebi, Tulu Titanu, ili bilo kojem od vrsnih pojedinaca
suprotstavi]enom dvadesetorici odlunih ljudi? Male, ako ikakve, ak i kad ne
bih uraunavao umor. Unato besprimjernom pothvatu koji je ve ostvario, nisam
vjerovao da Irolgar moe neto oekivati od ovog boja.
On, inilo se, nije dijelio moga miljenja. Toliko je bilo drske
samouvjerenosti u njemu, preziranja opasnosti i nepokolebljive odlunosti da
je opet napao, zabivi se u redove svojih protivnika. Njegovi su maevi bili
poput krila kojima je udarao na obje strane u isti mah, poput neitljiva leta
nonih kukaca za koje se nikad ne zna na koju e stranu, oni su bili vjesnici
smrti u jasnom jutru. Jo je jedan Ragarov ovjek, posjeen po prsima, pao na
drveni most i umirio se na njemu. uvar Tajne je odmah odskoio unazad,
obranio se od napada s lijeve strane, zamahnuo nadesno i okrenuo se odgovoriti
onima koji bi ga napali s lea. Nije ovaj put uspio obraniti prostor i naao
se pritisnut tijelima i maevima. Posjekao je jo jednog protivnika u okretu,
izmiui novim udarcima i podmeui svoje maeve onima kojima nije mogao
izmaknuti.
Novi ga je protivnik napao s lica. Irolgar je odbio njegov ma Tordanom, a
probio mu prsa Gastanom. Nije to bio sretan ubod, jer je
332

pogoeni pao k njemu povlaei i lijevi Irolgarov ma k tlu. Irolgar vie nije
mogao osloboditi svoj lijevi ma!
Munjevito je gospodar Urgul-Olgija uzvratio Plamenim maem, jo ne isputajui
iz ruke zaglavljeni Gastan. Odbio je prvi udarac koji je traio njegovu glavu,
pa drugi, trei, okreui se na peti da bi ga presreo, izmakao se etvrtom i
odbio peti. Onda je silovito cimnuo ljevicom i uspio izvaditi svoj lijevi ma
iz grudi palog protivnika. U tom trenutku udario je na njega Ragar i mimo
Tordana pogodio ga u prsa.
uvar Tajne je pokleknuo i inilo se da je svreno s njim. Kada je Ragar,
meutim, kanio zavriti posao, a s njegovim se maem podiglo jo onoliko
maeva koliko je i njegovih ljudi bilo na mostu, gospodar Urgul-Olgija se
odrazio od tla i nanovo doekao jarosne nalete svojih protivnika. Obranio je
prvi udarac i skoio na tu stranu, sudarivi se s Ragarovim ovjekom i
sruivi ga na tlo. Iza njega pljutali su udarci po mjestu na kojemu se
domalo prije nalazio.
Dospio je jo prerezati vrat palome protivniku i jo se jednom uspraviti, za
trenutak izvan neposredne pogibelji. Sedamnaest je odlunih ljudi ostalo
suelice ranjenom Irolgaru!
Nevjerojatan je bio uinak gospodara Urgul-Olgija. etrnaest dobrih boraca
izbacio je iz stroja prije nego to ga je dotaknuo prvi protivniki ma. Nisam
sumnjao da sam nazoio izvanrednom dogaaju koji e ostati zapamen i
prepriavan dok e god biti tovatelja dil-indula u Linita, bude li ikoga tko
e o ovome moi priati. Kao to je nezaboravljena posljednja borba Evelova
pod zidovima Ondola, a ona se zbila prije dvjesto dvadeset godina, kao to se
pamtila junaka smrt Rastano-va u Zemljama smrti. Jedina je tekoa opjevati
smrt besmrtnikovu.
Irolgar se sada naao na samom rubu pokretnog mosta prema ponoru, jer je to
bio laki nain da zatiti svoja lea. Pod njim je zjapilo petnaestak kala
dubine, stjenoviti prosjek u ivoj hridi kojim je Urgul-Olgi odvojen od
okolnog stijenja. Sedamnaest upornih napadaa pritiskalo ga je sve jae,
uvjereniji u svoju pobjedu no u poetku.
Sve je ovisilo o tome koliko je ozbiljna Irolgarova rana. Ragar nije bio u
prvom bojnom redu da bi zadao zaista odluan udarac. Uinio je to odostraga,
uluivi priliku kada se uvar Tajne vie nije mogao pokriti. Moda ga je
Ragarov ma tek okrznuo, ili mu je nanio manju povrinsku ranu. Gospodar
Urgul-Olgija e se nesumnjivo opirati i dalje, ali sam i sam iskusio kako
tijelo brzo slabi i sa slabim krvoliptanjem.
333

Jedan zapjenjeni aran i izbezumljeni insul izbili su pred nas i za trenutak

odvukli moju panju od dogaanja na pokretnom mostu. Brem Doran je primio
usmenu poruku i vidno se uzbudio. Oito je da do sada nije ni znao da su na
sjevernoj strani Urgul-Olgija uvari Vjere unitavali cijelu jednu Ragarovu
agmu. Moda to sa svoga mjesta nije ni mogao vidjeti, jer su mu to branili
moni zidovi predutvrde i samog Urgul--Olgija, dok je god bio toliko blizu
mostu i juno od njega.
Doran je sada pokuavao privui panju Ragarovu viui i skaui. Osmjelio se
prii i nama bliem kraju mosta, posve blizu najbliim borcima i mjestu gdje
je pao Arih Danbol na samom poetku boja. Konano gaje i Ragar zapazio.
- Ma to daje, nije vanije od ovoga! - proderao se izbezumljenim glasom i
okrenuo lea Doranu. Svojatatelj prijestolja u Andoru pokunjeno se vratio na
sigurnije mjesto podalje od pokretnog mosta.
Ostaci Ragarove osobne zatite jo su jednom ogoreno nasrnuli na Irolgara. On
se za dugi trenutak nije pomakao, a onda je kao arolijom odbio Gastanom
udarac napadaa koji mu je prilazio s krajnje desne strane, i sam na rubu
mosta. Ragarov ovjek je zateturao ulijevo, od ruba, to je bilo dovoljno
uvaru Tajne da se prpvue uz sami rub i opet izmakne svima. Nije pri tome
propustio Tordanom dohvatiti ovjeka koji je izgubio ravnovjesje i poslati ga
krvavog na grubo drvo mosta.
Irolgar je opet stajao pred ulazom u predutvrdu, kao u poetku, nemajui
nikoga za leima i suprotstavljen gomili. Ta je gomila bila gotovo upola manja
nego to je bila u poetku. Tanak trag krvi vidio se na prsima uvara Tajne.
- On je krvav, junaci! - proderao se Ragar. - Eto dokaza da je smrtni ovjek
pod tom odorom! Ubijte ga, zatrpat u vas zlatom!
Gospodar Urgul-Olgija povukao se za korak, pa za jo jedan i naao se meu
samim vratnicama predutvrde. Nije mogao pobjei podiui most, jer su svi
njegovi neprijatelji bili na tom mostu. Sada sam ja. meutim, uoio svoju
priliku!
Svi Ragarovi borci koji su se jo mogli nositi sa stranim gospodarom Urgul-
Olgija bili su na daljem kraju mosta. Ovamo, blie nama. ostao je samo Brem
Doran i nekolicina palih. Truplo Ariha Danbola bilo nam je najblie od njih.
- Rea anai - oslovio sam je. - Tamo... Arih Danbol je imao klju od mojih
okova.
334

Rea mi je stisnula ruku.

- Kada bude prilike... - rekao sam. - Pazi na Brema Dorana.
- Ne boj se, Dir ani. Njega u pljusnuti stane li mi na put!
U tom je trenutku Irolgar nevienom estinom krenuo naprijed, u trku se
sudarivi s Ragarovim ljudima koji su poli za njim. Jo je jedan od njegovih
neprijatelja pao i izvalio se na most, kotrljajui se prema rubu te ostao tamo
leati dok su mu glava i lijeva ruka propale nad ponor.
Novo se kreevo zametnulo na mostu. Na Irolgaraje udarao jednaki broj maeva
kao i u samom poetku, jer se svi oni nikada nisu mogli probiti u prvi red
prema svome protivniku. On je uzmicao, uklanjao se, odbijao udarce, okretao se
i stizao uzvratiti. Saginjanjem je izbjegao udarcu koji bi mu moda i glavu
skinuo i iz pognutog se stava odrazio naprijed, takorei ispod ruke
neprijatelju koji ga je promaio. Dok je lijevim maem presreo udarac novog
protivnika, desnim je zamahnuo unazad i zasjekao lea onome prvome.
Irolgar se opet nalazio na sredini mosta, sa svih strana okruen
neprijateljima. Njegova su izmicanja bila tako hitra i neoekivana, esto u
posljednjem trenutku, da se s moga mjesta mnogo puta inilo daje pogoen.
Unato rani, estoko je uzvraao na sve napade i pronalazio naina, vremena i
snage za protuudare koji su bili uvijek smrtno opasni za njegove protivnike.
On se smiljeno kretao po mostu, namjerno ulazio u sredinu izazivajui
Ragarove ljude i prezirui opasnost okruenja, da bi potom umakao prema kraju
mosta ili vratima predutvrde. Pri takvim mijenjanjima mjesta esto se dogodilo
da su se jedan ili dvojica njegovih neprijatelja nali blie njemu od ostalih,
a to je prilika koju je traio.
Jo jednom je Irolgar uzmakao prema vratima predutvrde razvlae-i Ragarove
borce. Onda je skoio naprijed, inilo se mimo najisturenijeg svog protivnika,
njemu poneto zdesna. Kao da nije ni pogledao na tu stranu. Samo je Tordan
uinio otri luk, zaobiavi ma koji se tek spremao na ubod i zarezao vrat
neopreznog Ragarova ovjeka. Ranjeni je Irolgar sada pred sobom imao samo
trinaest protivnika!
Je li mogao, izvan svih mojih oekivanja, gospodar Urgul-Olgija pobijediti sve
svoje neprijatelje? Bio je ranjen, a imao je suelice dvanaest ornih ljudi i
Ragara, umjenog borca. Morao sam, meutim, priznati da nije bilo takvoga koji
bi u tome bio ravan uvaru Tajne. ak ako bih tu ubrojio Tula Titana, sebe ili
Arama Tara.
335

Ponovo su Ragarovi borci napali i opet se uvar Tajne obranio. Onda je on

krenuo naprijed, od vrata predutvrde prema sredini mosta, trgnuo se naglo
nadesno, pa se vratio ulijevo, a ova je varka tijelom povukla njegove
neprijatelje njemu nadesno. Dospio je munjevito odbiti maeve koji su mu
prijetili slijeva, a onda se okomio na desnu stranu. Dvojica Ragarovih vojnika
zasmetala su tamo jedan drugome, gotovo se sudarivsi, jer su razliito
protumaila Irolgarovu kretnju. On je tolikom estinom navalio na onog blieg
da je ovaj ustuknuo i ponovo udario o svog suborca. Vjerski voa iz Urgul-
Olgija jo je jednom odbio ma prvoga, a onda mu priskoio i estoko ga gurnuo
ramenom. Nesretnik je odbaen unazad prema svome drugu i obojica su propala s
drvenog mosta u duboki ponor i vjerojatnu smrt.
Irolgar je ponovo odbio nekoliko udaraca i probio se prema nama i kraju mosta.
Jedan srani Ragarov borac u tom gaje proboju ipak uspio dosei!
Hrabri se ovjek bacio za hitrim Irolgarom zamahujui u padu maem. Otrica je
zareala gospodara Urgul-Olgija po lijevom bedru, neto iznad koljena. On je
gotovo pao, ali se zadrao zahvaljujui podmetnutom mau i zdravoj desnoj
nozi. Jo uvijek je imao snage hitro se okrenuti prema svojim neprijateljima i
suoiti se s jedanaest smrtno ozbiljnih ljudi.
Nije bilo likovanja zbog nove Irolgarove rane. Oito je da su preostali
Ragarovi borci shvatili da im zadaa do kraja nee biti laka i da nita nije
odlueno. Bilo koji broj njih jo bi mogao pasti pod nemilosrdnim maevima
uvara Tajne.
Jedanaest ljudi vie nije napadalo jednog ovjeka. On je, dapae, bio taj koji
ih je stisnuo prema predutvrdi. Neto se krvi vidjelo na prsima Irolgarovim, a
nova je krv navirala kroz njegovu odoru na lijevoj nozi. On, meutim, nije
odustajao, ve je nainio jedan teki korak usus-ret neprijateljima. Slutio
sam sa svog mjesta, tridesetak koraka daleko, da njegova usredotoenost nije
popustila i da je jo uvijek bio spreman za borbu.
Onda je uinio jo jedan slabi korak i skoro pao. Oslonio se lijevim maem o
tlo i pognuo glavu. inilo se da je na kraju snaga. Da nije ranjen i drugi
put, mnogo bi neizvjesniji bio krajnji ishod ove borbe.
Njegovi su protivnici pohrlili k njemu elei ga dovriti. Neoprezni
protivnici, jer Irolgaru nisu trebali vjerovati, ak i kada je izgledao ovako
izmuen i iscrpljen kao sada.
336

I doista! Najblii su mu neprijatelji prili gotovo na dohvat maa kada se on

pokrenuo. Kao da uope nije bio ranjen, odrazio se od mosta i zamahnuo sa oba
svoja maa. Tordan je opisao smrtonosnu krivulju, udarajui odozgo i lijevo
prema dolje i desno, mnogo bre nego to se kretao ma Irolgaru
suprotstavljenog ovjeka. Taj je pao uz kratki krik, zasjeen po ramenu i
prsima. Jo je sloeniju krivulju za istog skoka uinio Gastan, lijevi ma
Irolgarov. Njega je on malo zadrao, a onda povukao svom snagom odozdo prema
gore i potpuno sa strane. Drugi Ragarov borac pogoen je njime u trbuh i
sruio se isputajui ma kojim je htio okonati borbu. Irolgar je istodobno
sruio dva svoja protivnika!
uvar je Tajne mnogo pretrpio u ovom skoku. Jedva se odrao da ne padne, a
morao je pokleknuti pri doskoku. Teko se i sporo podigao na noge, ali ga
nitko nije napao.
Devet unezvijerenih ljudi poelo je prvi put proraunavati svoje izglede. Oni
su jo uvijek bili jaa strana i teko da bi bilo sumnje u kraj ovog krvavog
odmjeravanja da je sve ostavljeno stvarnom odnosu snaga. Predojmljiv je,
meutim, bio nastup Irolgarov i previe im je suboraca isprueno na mostu, ili
propalo dolje u ponor, a da to ne bi ostavilo traga u svijesti ovih ljudi.
Slutio sam da im se ini da ne mogu pobijediti i da je bijeg ono o emu
razmiljaju.
- Dovrit emo ga, momci! - hrabrio ih je Ragar. - Ranjen je i slabi.
- Nema spasa... protivnicima Vjere... - zagrmio je Irolgar.
Glas mu je bio osjetno zadihan. Bio je iznuren i ranjen. Nee moi jo dugo.
Inolsili iza mene se vie nisu uli. Osjeao sam samo njihovo disanje.
Irolgar, Irver, uvar Tajne je uinio jo jedan teki korak prema svojim
protivnicima. On bi morao zavriti ovu borbu to prije, jer mu vrijeme nije
saveznik. Krv se teko vidjela na njegovoj crnoj odori, ali na mostu je
ostajao krvavi trag nakon to bi on uinio korak lijevom nogom.
Glava mu je ostala pognuta, kao daje na kraju snaga. Ragarovi ljudi su mu
polako prilazili rasporeeni po uputama svoga voe. Onda su napali, svi
odjednom.
Gospodar Urgul-Olgija je kleknuo na koljeno i pokrenuo poznatom brzinom i
snagom svoje ubojite maeve. Jo jednom je bio bri od svojih protivnika i
odjednom zasjekao u dvojicu najisturenijih napadaa. Dva su Ragarova ovjeka
tromo pala na sve krvaviji most.
337

uvar Tajne nije, meutim, imao dovoljno snage i za obranu. Trec: ma od onih
to su neposredno udarali na njega pogodio ga je sa strane u lijevu stranu
prsiju. Tek nakon toga, inilo se s krajnjim naporom. <?o je presreo druge
maeve.
Vrlo je opasnu igru zaigrao Irolgar! Sve je podredio tome da okraj privede
kraju, zanemarujui obranu kako bi u napadu bio to ubojitiji Tri puta je bio
ranjen, ali je jo uvijek tvrdoglavo stajao pred Ragarom : njegovih est
boraca.
Jedan od njih je pokuao zaobii Irolgara ne vjerujui da bi ga uvar Boje
krune mogao dosei preko cijele irine mosta. Ovaj, meutim, nije mario za
svoje rane i u skoku se naao nadomak poduzetnom o\ -jeku. Uslijedio je zamah
Tordanom i jo se jedan od njegovih protivnika sruio u dubinu. Izbezumljeni
krik mi je doznaio da nesretnik nije umro od sve manje tonog Irolgarova
udarca, ve daje za nj bio koban pad na stjenovito tlo izdubljenog tjesnaca
ispod mosta.
est je boraca, mrkih i umornih, stajalo nasuprot iscrpljenom i ranjenom
Irolgaru. Ragar se vie nije mogao skrivati iza mnotva. Poznavajuc: ga
otprije, neizmjerno me je udilo da se nije stalno nalazio u prvim redovima.
Zar je sam sebi postao toliko vaan daje elio preivjeti po svaku cijenu?
Kako nam je vrijednost esto u protivnom odnosu s onim to mislimo o svojoj
vanosti!
Nesmiljeni je gospodar Urgul-Olgija sruio jo jednog protivnika Uspio se
obraniti od etiri maa i napasti prije nego to je Ragarov borac podigao
svoje oruje. Dapae, istim je zamahom Tordana ranio jo> jednoga, a potom se
lijevim maem obranio od Ragarova udarca. I nemogue se polako ostvarivalo
pred mojim oima, jer je uvar Tajne ostao nasuprot etvorici zdravih boraca i
jednom koji se drao za krvavi, slabinu. Dvadeset est najboljih Ragarovih
boraca lealo je na mostu i] dnu prolaza ispod njega!
S nevjericom sam primao takav razvoj borbe ispred glavnog ulaz u Urgul-Olgi.
Svi pradavni dil-induli Linesa, svi junaci od Evela ovanu a i prije njega, ako
je takvih bilo, svi oni od davnog ingara Irkol-Garsita koga dre prvim dil-
indulom na Aratonu, nisu uinili ovakva djela. Je 3. se ijedan ovjek naao u
veoj pogibelji i iz nje iziao iv, zahvaljujuc samo svojoj vjetini i
znanju, sposobnosti i snazi? Jer, sada mi se inile da Irolgar vie ne moe
izgubiti ovaj boj.
338

[rei rane l on
traj jitiji. om i
u-itim.
um-
pad
mje-
cdo-
"aku
to
DO-> JO
ne-ajne
ravu u ili
Uza
ino. sita.
Njegovi su se utueni protivnici jedva kretali. Ragar se vie nije trudio
ohrabriti ih, ve se i sam pripremao za borbu na ivot i smrt. U kako je tvrd
zalogaj on zagrizao svojim pohodom na Urgul-Olgi!
Kao od ale krvavi se Irolgar obraunao s jo jednim od preostalih Ragarovih
boraca. Jednostavno je Gastanom otklonio njegov ma, a Tordanom mu probio
trbuh. Ni Ragar, a ni ostali nisu priskoili u pomo jadniku koji protiv
ovakvog Irolgara nije imao izgleda.
Strani borac u crnom uinio je jo jedan muni korak prema preostalim
protivnicima to su se stiskali oko vrata u predutvrdu. Svoje je maeve
izazivajue isturio naprijed, ali im se neprijateljska otrica nije
suprotstavljala.
Sve je manje nepoznanica ostajalo pod Urgul-Olgijem. Ragarova vojska je
posustajala pod udarima uvara Vjere, a Irolgar je stiskao krug i oko samog
Ragara. Spoznao je to i Brem Doran. Poao je kriom unazad, korak po korak, a
onda je skoio na arana i pobjegao put svojih snaga to su jo uvijek drale
put prema Irkturu, ali izgubile obrambeni pojas oko Urgul-Olgija. Klanje u
dolini nije prestajalo. Ostaci agme koja je trebala braniti pristup
Irolgarovoj utvrdi topili su se pod udarima najvrsnije vojske u Linesu.
Ovaj nam preokret nije iao u prilog. Irolgar mi je bio daleko opasniji
neprijatelj i tei protivnik nego Gar Ragar. No sada, kada se mjesto boja
pomaklo k samom ulazu u predutvrdu, Rea je imala svoju priliku. Oprezno se
prikrala poetku mosta. Danbolovo je tijelo lealo na pola puta izmeu voza uz
koji su me vezali i ulaza u predutvrdu. Truplo je lealo na prsima pa je Rea
morala uloiti svu svoju snagu ne bi li ga okrenula na lea. Klju od okova
bio mu je objeen o remenju igasa s prednje strane. inilo se daje Rea
pronala klju, da gaje dapae oslobodila od igasa, ali je onda zastala.
Stajala je kao ukopana, gledajui prema predutvrdi.
Zar je se toliko dojmio kraj borbe na mostu? Tamo se Irolgar, naime,
obraunavao i s ostalima iz Ragarove pratnje. Onoga ranjenoga sasjekao je dok
se pokuavao uvui u predutvrdu. Jedan od preostalih napao ga je u mahnitu
bijesu, kao to pritijenjena zvijer ne krzma sukobiti se sa svakim
protivnikom, ako joj je uzmak sprijeen. Gospodar Urgul-Olgija morao je ak
ustuknuti zdravom nogom i obraniti se od udarca izbezumljenog ovjeka. Potom
je pokrenuo oba svoja maa i izbio oruje iz ruke svome neprijatelju. Vidjevi
da mu nema spasa, nesretnik se sam bacio s mosta da bi izbjegao Tordanovoj
otrici.
339
Ni preostali vojnik iz Ragarove pratnje nije se dugo opirao. Pao je na most
krvave glave nakon jalovog udarca na Irolgarov lijevi ma. Pred zabranjenim
svetim gradom ostala su samo dva borca s maevima u rukama: neokrznuti Ragar
nasuprot Irveru, uvaru Tajne.
Rea mi je najzad pritrala, i vrlo uzbuena stala otkljuavati okove.
- Tamo na predutvrdi... tamo je... pogledaj... iznad ulaza... Pogledao sam
predutvrdu iznad sukobljenih boraca. to je tamo, a
da je moglo toliko uzbuditi Reu? to bi nas jo uope moglo uzbuditi nakon
ovako krvavog obrauna?
Zidovi predutvrde su pomno nainjeni od velikog kamenja priblino jednake
veliine koje je uvreno bukom. Iznad vrata i lanaca to su drali i
sputali pokretni most, najmanje etiri kala iznad samog mosta, nalazio se
kruni obrub oko cijele predutvrde, jer je njen vii dio bio ui od niega.
Bila je to ni pola kala iroka istaka na kojoj sam sada primijetio neku
priliku koja se ustrajno pribliavala mjestu iznad ulaza u predutvrdu i iznad
glava sueljenih boraca. Prepoznao sam tu priliku, prepoznao bih je izmeu
tisuu likova koje bi mi zed tu mogao namjestiti!
Faan, Saurova Smrt! On je visio o zidu predutvrde i prikradao se Irolgaru!
Odakle i otkad gaje zamijetio, a da mu se tek sada uspio pribliiti? On nije
imao oruja, jer je, sudim, morao odbaciti svoju bojnu sjekiru da bi se mogao
uspeti uz stjenovitu hrid i kameni zid predutvrde. Morao sam se i sam
umijeati da ne bi i on pao kao jo jedna rtva Irol-garova!
Najzad su okovi spali s mojih ruku! Skoio sam s voza trljajui oteene
zglavke i ne obazirui se na iznenaene hodoasnike pohitao pronai svoje
oruje. Morao sam velikim kamenjem razvaliti koveg na stranjem dijelu voza,
jer nije bilo vremena traiti novi klju, vjerojatno opet kod Danbola. Tu je
bilo mnogo maeva, drugog oruja i igasa, najvjerojatnije svojine inolsila na
vozu. Nije potrajalo dugo i opet sam doao do svojih stvari.
Kada sam pogledao prema predutvrdi, Ragar i Irolgar su ve izmjenjivali
udarce. Ragar se nije dao, ali mu je krv ve kapala s lijeve ruke. On je bio
vrstan borac, ali nikad nije usvojio borbu s dva maa i protiv Irolgara, ak i
ranjenog, nije imao osobitih izgleda. Pogledao sam i prema Faanu. On se sada
dovukao posve iznad boraca, nad krajem mosta prema sjeveru. Onda sam shvatio
to Fand namjerava.
- Ne, Faane! Ne! - viknuo sam sjurivi se od voza k mostu.
340

Bilo je prekasno. Faan je skoio s predutvrde, ali ne na most da bi se borio s

Irolgarom. On se bacio prsima i ispruenim rukama naprijed da bi dohvatio svog
smrtnog neprijatelja. Srazio se s njim na samom rubu mosta i sruio ga na nj,
ali mu je pad priskrbio dodatni zamah tako da se prevalio i preko ruba, vrsto
drei svoju rtvu. Irolgar je ostao na mostu gornjim dijelom za trenutak, ali
se golemoj teini Fanda nije mogao othrvati i spuznuo je u ponor. Ragar je sam
ostao na mostu kada sam ja stupio nogom na nj!
Kriknuo sam kao da sam i sam pogoen najubojitijim od Irolgaro-vih udaraca.
Faan, Saurova Smrt poginuo je pred mojim oima! Sam se ubio povlaei u smrt i
onoga iju je smrt toliko elio. Kao da mi je hladni elik Gastana zasvrdlao u
trbuhu! Drui cijelim tijelom, kleknuo sam na most da bih pogledao dolje. A
onda sam zamijetio...
Posve blizu Ragaru, koji jo nije doao k sebi od iznenaenja, neiji su se
prsti drali mosta. etiri prsta u crnoj rukavici, preslini mojima a da bi
bili Faanovi, odravali su na ivotu tijelo u crnoj odori. Teron-skom
upornou Irolgar se nije dao. Visio je o prstima jedne ruke iznad ponora.
Vjerojatno je shvatio to gaje snalo.
Potrao sam k Ragaru, grozniavo razmiljajui. Hou li ja, nakon svega,
spasiti Irolgara? Imam li pravo izmijeniti mu sudbinu koju mu je namijenio
Faan, nakon to je i sam dao svoj ivot da to ostvari? Hou li Reu i sebe
ponovo dovesti u opasnost spaavajui najopasnijeg od svojih neprijatelja?
Mogu li doznati vie o svojoj prolosti i tajnama ovog svijeta pruim li ruku
potuenom uvaru Tajne?
Kao da me spaavaju ovih tekih dvojbi, Irolgarovi su prsti poeli poputati.
Nisam prevalio ni pola puta prema njima, a ilavi je gospodar Urgul-Olgija
otpustio rub mosta i bez glasa se sruio u ponor. Irolgar je naao smrt na
kamenom tlu ispod mosta. Vjerskom voi Linesa presudio je Fand, pripadnik
vrste koju je isti taj vjerski voa cijeli svoj ivot nastojao iskorijeniti,
slijedei bezumnu oporuku prijanjih irolgara.
Ragar je kratko pogledao u dubinu i obratio mi se:
- A to sad kae? Ja sam opet iv, a prokletnici i samozvanci padaju preda
mnom pod rukom vie pravde!
To nisam otrpio. Udarcem kojim sam jednom davno u Aafu obez-nanio fandskog
zaida Tauta i, kasnije, ispred Olibala, galigalskog dor-mana Tarvara, pogodio
sam razmetljivog i samoivog Ragara u glavu tako da je kleknuo na koljena, a
potom se besvjesno izvalio do tijela
341

svojih nesretnijih suboraca. Nisam ga ni pogledao. Morap sam hitati dolje,

svome Faanu!
U velikom kovegu na stranjoj strani voza bilo je i mnogo smotane uadi koja
je uvijek od koristi na putovanjima. Dok sam je skupljao, uo sam da se
rababriti meu sobom prepiru.
- Besmrtnik ne moe biti krvav. On se ne moe umoriti. Niti moe stradati
padom u ponor.
- A tko kae da je on stradao? Nikad do sada nije, a ti vjeruje da se to
dogodilo upravo sada, pred tvojim oima!
- Kaem ti, Irolgar nije ono to smo mislili da jest!
- Ti o Bogu sudi svojim prizemnim mjerilima. Saekaj i vidjet e!
- Ne, gotovo je. Pozornije u sluati Irkena drugi put. Ne kaem da u prii
eknitima, ali...
- Zar da ishlapjeli starac vodi tebe, ratnika?
- Zato ne? Misli li daje snaga samo u oruju?
-1 ja u ga posluati -javio se trei. - Ne vidim zla u tome.
- Ako mi on bude znao bolje protumaiti ovaj svijet od Irolgara, njegov sam
ovjek - umijeao se jo jedan.
- Hej, ti! Oslobodi i nas, kada si sebe ve oslobodio!
Bilo je to upueno meni. Preko ramena sam prebacio veliki kolut ueta i poao
k mostu. Mogao sam prije toga ipak osloboditi ove ljude. Isti je klju otvarao
moje i njihove okove. Dobacio sam im ga i potrao k Rei i mostu.
- Rea anai...
- Bjeimo, Dir ani! U predutvrdi je zif! To nam je prilika!
- Ja u k Faanu! Podigni most! Ne do kraja, ali toliko da nitko ne moe k nama
u predu tvrdu.
-Kako e...
- Pouri, Rea anai! Ne elimo ni inolsile na mostu!
Ue sam vezao oko lanca kojim se dizao most i bacio njegov drugi kraj u
dubinu. Rea je nestajala u mranom ulazu predutvrde kada sam se ja otisnuo niz
ue. Ono je bilo dovoljno dugo da dosegne tlo, petnaestak kala nie, pa sam se
i ja zaas naao na dnu.
Nekoliko je tijela lealo u prolazu izdubljenom u stijeni. Neto slabe trave i
mahovine pokrivalo je preteito kamenitu stazu. Faan se nalazio desetak koraka
od mjesta gdje sam se spustio, uvar Tajne mi je bio jo blii.
342
oze
Prolaz je bio u dubokoj sjeni. S lijeve su se strane jo uvijek uli odjeci
boja, krici i zveket oruja. Stisnuta grla pritrao sam Faanovu neprirodno
zgrenom tijelu.
Stavio sam mu ruku na kosmatu glavu i blago mu okrenuo lice k sebi.
- Faane! - jeknuo sam borei se s uvstvima.
Teko je bilo itati izraze fandskog lica. Zakleo bih se, ipak, da su mir i
blaenstvo zraili s Faanova.
- Faane, Saurova Smrti! - oi su mi se orosile.
Ipak sam primijetio promjenu na sve mutnijoj slici. Kao daje neka struja
prola Faanovim licem, a njegove se savitljive usnice pomakle. Njegove su obje
vjee zatitrale, a onda su se vanjske odigle. ute oi zagledale su se u moje.
Moj Fand je jo uvijek bio iv, unato vratolomnom padu. Je li jo bilo nade
za njega?
Kao daje itao moje misli, on je progovorio svojim jezikom i jedva ujnim
glasom:
- Ne nadaj se, Raude... Na vratima sam... taora... Jesam li ubio... ratnika u
crnom?
- Ubio si ga... Tridesetorica to nisu uspjela.
Izmakao sam se kako bi on sam mogao vidjeti tijelo uvara Tajne.
- Raude... Uinio sam to... Da bih pomogao svom narodu... Nije pravo da Iari
stradaju do posljednjega... U svome svijetu...
- To se nee dogoditi, Faane...
- To je na tebi, Raude... Ti si jo jednom Nositelj Nade. Sva je moja nada u
tebi... Spasi sinove Aela...
- Sve to je u mojoj moi, Faane... Obeavam ti!
- Iari su jo uvijek slabiji... Znam to... Nai naina da se odre... Neka
naue ivjeti s Nairima...
- To je na deur, Faane. Tome emo teiti do smrti.
- Samo ti to moe ostvariti... Gotov sam, o zaide. Moja krv kola sve
sporije... Taore, primi me...
- Ne jo, Faane, Saurova Smrti!
- Ne boj se, Raude... Ja i ti se neemo rastati... Ue li u taor... uvijek
u biti tamo. Samo nas ula i vanjski svijet razdvajaju...
- Za taor e biti vremena!
- Ja sam... ve tamo...
- Faane!
343

Neka je slabana struja, neodreena sjena zatitrala njegovim licem. U

sljedeem trenutku ono je ostalo prazna obrazina, ljutura to je izgubila
svoju svrhu. Gledao sam u te ukoene ute oi teko shvaajui to se to
upravo zbilo pred mojim oima, veoma slino onoj noi u "Ingaru Linesa" u
Andoru, kada je preda mnom umirao Tul Titan. Priklonio sam svoju glavu
Faanovoj i zajecao.
Kada sam se najzad odvojio od mrtvog Fanda i uspravio se u ljudskim radom
uinjenom prolazu koji je odijelio Urgul-Olgi od povienog tla prema Irkturu,
ponovo sam bio priseban i djelotvoran. Pobrinut u se za Faanovo tijelo. Ljudi
obino pokapaju svoje mrtve, iako ih u Sit--Altasu, pa i u Ordonu, esto
spaljuju. Fandi uvijek spaljuju svoje umrle.
Prije no to to uinim, iskoristit u priliku koja se dosad nikada nije
ukazala smrtniku, u najmanju ruku ne onima koji su o tome mogli kasnije
priati. Tu, preda mnom, bespomono je leao Irolgar, uvar Boje krune,
Irver, uvar Tajne, Holok, gospodar Urgul-Olgija, Kinelov namjesnik i
besmrtnik. Najzad sam mogao vidjeti ije se lice krilo iza crne obrazine.
Ili sam to ve znao?
344
Suito
vu im
Sedamnaesto poglavlje
Orada Anakran
se >it-le. ije
ni-
Ije
ne
Thalai: O meuzvjezdanim letaima emo jo svakako uti. Prilika je, meutim,
da kaemo neto o meuzvjezdanom prometu. Kako je on uope mogu? Izmeu dva
naseljena svijeta udaljena pedeset zemaljskih svjetlosnih godina nositelji
vijesti putuju upravo tih pedeset zemaljskih godina, a sve tvarno se kree
sporije, pa zato i dulje. Unato tome me-uzvjezdani letai tumaraju svemirom,
Zvjezdani sustav je iskrian njihovim tragovima...
Dorman: Granica brzine svjetlosti je ograniavajui initelj, svi smo toga
svjesni. Korijen joj je duboko u prirodnim zakonima ("brzina eteronskog
meudjelovanja" po Hatornu, "prostorno-vremenska ravnotea " po Adisu i
Avali). Unato tome, cijeli Zvjezdani sustav je danas dostupan letaima. Nema
stvarnih zapreka ni osvajanju Velike galaktike, ali se tu potekoe javljaju
na drugi nain.
Thalai: Predlaemo da se u poetku zadrimo na naelima meu-zvjezdanog leta,
Lene. Nekada se cijelu zamisao dralo neostvarljivom.
345

Veliki svemirski brod za prijevoz, sposoban primiti vie od tisuu ljudi,

zaostajao je straga i gubio se u mranoj praznini osutoj zvijezdama. Dizalo je
pokrenulo svoj pogon i otpoelo sputanje. Prepoznao sam "dinosaura", dizalo
najteeg razreda, jo uvijek u redovitoj uporabi. Ono je sposobno uzletjeti s
dvjesto ljudi i mnogo korisnog tereta. Njegova je glavna namjena preseljenje
ljudi sa svijeta na svijet.
Potom je taj isti "dinosaur" sletio, sporo i meko, na ravnicu s neto krljave
trave i neodreenim ruevinama to su u nepravilnim gomilama pokrivale predio.
Snimatelj nije ekao da se uspostave pokretni mostovi izmeu dizala i tla te
provedu ostale mjere koje e osigurati izlazak ljudi, ve je pokrenuo svoj
ureaj kanei prikazati okolinu.
Prizor je najprije obuhvatio drugo, mnogo manje dizalo i nekoliko letaa u
odorama, a onda i mnotvo ljudi koji su drani podalje od pri-stajueg dizala
pobodenim svjetlosnim koljem i jarkoutim palacajuim svjetlom izmeu vraka
kolaca. Snimatelj je tada pribliio te ljude, neuredne i gotovo divlje,
obuene u najrazliitiju odjeu od grubo tkanog sukna, koe i izblijedjelih
ostataka koji bi se moda mogli svrstati u uobiajenu odjeu. Svi su oni bili
neobino uzbueni i nisu skrivali jakih osjeaja. Meu njima sam zapazio
nekoliko letaa koji su im govorili i smirivali ih. Svojstvenim mirom letai
su trpjeli povlaenja za ruke i odjeu, grljenja i izljeve osjeaja, oni su
tumaili i smijali se, tapali po ramenima uzbuene ljude i alili se s
djecom.
Onda je slubeni izvjestitelj jo jednom uzeo rije:
- S vama je ponovo Anela Patiar, ovdje na Ari-Dva. Ovo je izvjee AA razreda,
izravno javljanje u Mreu, svim svjetovima.
Troprotena Anelina glava i dio tijela do ramena naas su odmijenili prikaz
aratonskog krajolika. Njen se prikaz ubrzo okrenuo za puni krug, a onda se s
krajeva prikaza prema njoj spustila tanka ovojnica i obavila je prozirnom
krugljom koja se tek na rubovima plavkasto presijavala. U sljedeem trenutku
ova se kruglja, a s njom i troprotena slika Anele Patiar, poela naglo
smanjivati i bjeati u kraj prikaza, oslobaajui opet naim oima aratonski
krajolik.
- Prenosimo pristajanje "dinosaura" koji donosi najnunije potreptine
napaenom stanovnitvu. Ovo su vrlo potresni i dirljivi trenuci, u isti mah.
Pred nama su ljudi koji su se punih petnaest mjesnih godina morali boriti za
ivot iz dana u dan, bez suvremenih sredstava koja bi zadovoljila njihove
potrebe u hrani, stanovanju, odjei, energiji i
346

ostalom. To je dvadeset jedna zemaljska godina. To su vrijeme oni preivjeli

bavei se zemljoradnjom i lovom, uzgojem domaih ivotinja i obradom kovina na
najpriprostiji nain.
Sutra e se prva polovina njih zauvijek oprostiti od Are-Dva, svijeta koji
mjesno stanovnitvo zove Araton. Ostali e biti dignuti u putanju za nekoliko
dana. Time e biti zakljueno ljudsko naseljavanje Are-Dva, Aratona. Ima
nagovjetaja da sve nee ii glatko. Oekuje se da e kroz neko vrijeme poeti
sjednica mjesne vlade s elnicima aratonske zajednice i letaa na elu s
Benarom Odidom na kojoj e se pretresti aratonski sluaj i uglaviti to sve
treba biti uraeno u danima koji dolaze.
Skreem vam pozornost da se na ovom podruju, na kojem sada stojimo, prije
dvadeset jednu godinu ili neto vie nalazio vrlo suvremeni
Dorman: Razlogom su, dakako, goleme udaljenosti meu zvijezdama. Ako svjetlost
putuje do neke zvijezde pedeset godina, ovjeku je svakako potrebno neto
dulje vrijeme, pa kad se tome pribroji i povratak, dolazi se do besmislice,
kako se nekad umovalo: Za ivotnog vijeka onih koji su ga ispratili takav se
putnik nee vratiti. Takoer, jednako se smatralo da se ni sam putnik nee
vratiti za svoga ivota.
Thalai: Ve dugo znamo da ovo drugo ne mora biti istina.
Dorman: Tono, jo od ranog dvadesetog stoljea. U naelu je taj prigovor
otklonio Einstein omoguavajui nam dublje razumijevanje vremena. Ovdje u
navesti krajnji posljedak: letau vrijeme tee sporije i po povratku je mlai
od vrnjaka koji ga je na takav put ispratio. Ova vremenska razlika proistjee
iz uinaka ubrzanja koji odgovaraju onima polja tee, a moe se rei da ovisi
o tim ubrzanjima, odnosno, iza svega, o samoj brzini broda. Uz odgovarajuu
brzinu leta, vrijeme potrebno da dosegne onu nau zvijezdu udaljenu pedeset
svjetlosnih godina moe se letau svesti na proizvoljnu vrijednost, recimo
godinu ili dvije. Za onoga tko ga eka to se vrijeme, naravno, nikad ne moe
spustiti do pedeset godina, odnosno sto, uzmemo li u obzir i povratak, to je
vrijeme potrebno zraci svjetlosti za tu zadau.
Thalai: U stvarnosti, brzine svemirskih brodova nisu proizvoljne. One ovise o
naim mogunostima i raspoloivoj tehnologiji.
347

grad u kojemu je ivjelo vie od jedanaest tisua ljudi. Ove ruevine koje
vidimo svugdje okolo neraspoznatljivi su ostaci toga. Ono to nije uniteno
nesreom, iskoristili su preivjeli za svoje potrebe. Oni su, doznali smo
juer, u prvo vrijeme premjestili svoje boravite na topliji sjever, jer je
"Soranski udes", kako su oni nazvali nesreu koja ih je zadesila, uinio od
ovog blagog i ugodnog podneblja dugu i mranu zimu. Kada je to razdoblje
poremeaja prolo, preivjeli su se vratili ovamo, noeni prvenstveno nadom da
e moi koristiti ostatke svoga grada, ono to nau meu ruevinama i ruevine
same.
U ovom javljanju prikazat emo jo okolinu ovog mjesta, s tla i iz zraka, i
razgovarat emo s ljudima koji su preivjeli Udes i ove teke godine ekanja.
Potom emo se ukljuiti u sjednicu koju e voditi Benar Odid i koja e
odluiti budunost Aratona. Pri tome mislim na povlaenje stanovnika,
zakljuenje pokusnog naselja s nesumnjivim nepovoljnim ishodom, te mogue
naknadne djelatnosti letaa na ovoj ophodnici koja je jednom tako mnogo
obeavala.
Pred mojim oima, ovdje u dvorani za sastanke na Hatornu, umjetnom svijetu
nadomak Zemlji, prizor okupljenih ljudi je kliznuo ustranu, uskoro potom i jo
neotvoreni "dinosaur", da bi se sada pojavio krajolik lijevo od njega.
Troprotena rua smjerova pokazala je ljubiastom strelicom da je pred mojim
oima sjever. Kako se prizor sve vie otvarao nalijevo, ova se strelica sve
vie okretala udesno.
Donekle sam razumijevao kako se snimaju i uprizoruju ovakvi prikazi.
Samohodnim ureajima za snimanje, a mora ih biti najmanje dva, moe se
upravljati daljinski ili iz jednog od ureaja. Vrlo toan poloaj ureaja
dobiva se signalom iz putanje, a prostornu sliku proizvodi raunalo na temelju
ovih podataka. Prikazani prizor vidljiv je samo iz odreenog uskog kuta, pa
kada bih ja krenuo tek za metar prema stolu Orone Degrasi, ili nalijevo k Nolu
Tamutu, slika bi izblijedjela i nestala. Ako bih sasvim priao Oroni Degrasi,
vidio bih ponovo istu sliku, prikazanu za nju. U ovakvom rasporedu gledatelja
prikaz je morao biti proizveden za svakoga od nas. Potpuno je drugom vrstom
prikaza ona izvjestiteljice Anele Patiar od maloprije, ili bilo koje osobe,
ili predmeta koji nam je predoen kao da se nalazi izmeu nas, a mi ga
promatramo iz razliitih kutova.
Ono to se sada otvaralo naim pogledima bilo je sjeverozapadno i sve vie
prema zapadu od mjesta snimanja. Obronci usamljene planine
348

bliili su se slijeva, a onda su dijelovi nekog blieg i neobinijeg krajolika

upali u prikaz.
Okomita hrid dizala se iz preteno uravnjene povrine do visine koju bih
procijenio na petnaestak ili neto vie metara. Bio je to prirodni zid kojem
sam protezanje mogao pratiti kilometrima; s lijeve strane on jo nije pokazao
kraja, ali se odatle pruao na sjeverozapad i sve vie zaokretao na zapad, da
bi se u samoj pozadini slike poravnao prema sjeveru. Kao da je neka nadnaravna
sila izvukla dio ravnice navie i ostvarila ovaj lom u krajoliku. Ta se stuba
prostirala preko cijelog prizora, a on je ve obuhvaao kilometre na jednu i
drugu stranu.
Prizor se jo uvijek mijenjao i postajao jo dojmljiviji. Pred naim se oima
otkrivala isturena toka ovog rasjeda. On nam se pribliavao tupim vrhom
zadravajui svoju okomitost i vraao se na jugozapad i zapad, jo uvijek
jednako strm. Ovaj njegov krajnji istureni dio prema istoku nalikovao je na
pramac kakvog pradavnog broda s velikih mora stare Zemlje.
Dorman: U nae vrijeme postignute su brzine od pedeset, dvadeset, pa skoro ve
i deset tisuinki. Objasnit u kako se meu letaima izraavaju brzine
svemirskih brodova: dvadeset tisuinki, ili dulje, ce manje dvadeset tisuinki
znai da brod moe letjeti brzinom svjetlosti umanjenom za dvadeset tisuinki
ili dva posto. Bude li leta tom brzinom putovao na onu nau zvijezdu, pedeset
zemaljskih svjetlosnih godina daleko, njemu e za taj put i povratak trebati
neto vie od dvadeset godina stvarnog vremena. Oni koji e ga ekati teko da
e se sjeati njegova odlaska, ali e mu priopiti daje izbivao preko sto
godina.
Thalai: Tih dvadeset godina stvarnog vremena je jo uvijek vrlo dugo, zar ne,
Lene? A to su daljine koje meuzvjezdani letai esto svladavaju...
Dorman: Tarin i Sak su rijeili tu tekou u dvadeset drugom stoljeu. Oni su
razradili nain kojim je mogue umrtviti i zalediti ovjekovo tijelo i
oivjeti ga nakon gotovo neogranienog vremena bez trajnih posljedica.
Postupak je kasnije usavravan, a danas se redovito primjenjuje. Zahvaljujui
njemu, letau vlastito vrijeme ne tee za vrijeme leta. Mogue ga je, dakle,
zamrznuti i uputiti do bilo koje toke u Velikoj galaktici, a on po povratku
nee biti osjetno stariji.
349
I
os

Nae se motrite potom poelo podizati, sve vie i vie, uz okomitu stijenu
koja je presijecala ravnicu. Tek je iz zraka prizor bio dojmljiv.
Podruje uzdignuto nad ravnicom je i samo uravnjeno. Lom u krajoliku protezao
se u pravcu sjever-jug i bio najizraeniji upravo ovdje, pred naim oima. Taj
lom je ovdje zadirao na istok isturenim jezikom, kao da su nekakva naprezanja
aratonske kore izvukla iz stjenovite hridi jedan uski dio i ostavila ga
okruenog niim dijelovima. Taj se jeziak, iji smo kraj sada gledali
neposredno pod nama, polako irio prema zapadu i dosezao preko petsto metara
na najirem dijelu, nakon kojeg se opet suavao na manje od sto metara. Iza
ovog suenja, desna i lijeva hrid su se sve vie razmicale, jedna na sjever, a
druga na jug.
Razumljivo je da su ljudi koji su preivjeli udes na Aratonu izabrali ovaj
uzdignuti dio za svoje utoite. Oni su jakom ogradom od kolja pregradili taj
jeziak i tako dobili kilometar i pol dugo i pola kilometra iroko sigurno
podruje. Zapazio sam tragove zemljoradnje, obore s domaim ivotinjama i
njihove nastambe u tom zabranu, ostatke naina ivota za koji sam mislio, a
zasigurno ne samo ja, daje nestao u ovakvom obliku u dalekoj prolosti Zemlje
i vremenu prije svemirskih letova.
- Dopustite mi da podsjetim one koji nisu pratili na prijenos juer. .. -
tumaila je Anela Patiar. - Ovdje, na Ari-Dva je prirodni udes nezabiljeene
snage sravnio s tlom pokusno naselje. Od jedanaest tisua ljudi preivjela je
ova malena skupina u ravnici. Prema mojim nepotvrenim podacima, radi se o
tristo osamdeset pet ljudi. ena, mukaraca i djece. Udes se zbio prije
petnaest godina po mjesnom raunanju, a to je dvadeset jedna godina po
zemaljskom raunanju.
Juer, rano poslije podne uspostavljen je prvi dodir s preivjelima. Tri
svemirska broda koji s lakoom mogu primiti etiri tisue ljudi pristigli su s
Kane-Dva, zaetnika naseljavanja za Aru-Dva. Benar Odid doveo je sa sobom
momad od osam letaa.
Lako smo nali naseljenike, jer su se oni zadrali na mjestu gdje su nekad
bili sagradili svoj najvei grad. Iz putanje se to nije inilo odve
izglednim. Njihova su obraena polja usitnjena i mala, a cesta i veih
naseljenih povrina koje bi se lako zapazilo nema. Robotske letjelice
proeljale su cijeli predio letei uz tlo i skreui pozornost na sebe
svjetlosnim i zvunim zavjesama. One su nam donijele dokaze da je na Ari-Dva
jo ivih ljudi.
350

Tri letaa spustila su se juer, ja sam bila jedna od njih. Spustili smo se s
lijekovima i najvanijim potreptinama. Ti su ljudi, razumije se, bili izvan
sebe od radosti. Htjeli su, shvatljivo je, odmah napustiti ovaj svijet koji im
je priskrbio toliko boli. Na koncu su prihvatili noiti jo jednom ili
nekoliko puta u svojim skromnim nastambama. Dragovoljci meu njima ostat e i
dulje, najvjerojatnije nekoliko dana, moda i punih deset. U ovom je trenutku
ve podignuto privremeno naselje za dvije stotine ljudi po mjerilima
prihvaenima u Upravi.
Ovi su ljudi otvrdnuli ivei u prirodi i od nje. Gotovo da nije bilo bolesnih
meu njima. Takvi, i oni slabiji, umrli su ranije. Meu njima je uoljivo malo
djece, to se moe razumjeti. Samo je tridesetak njih mlae od petnaest
godina, to jest roeno poslije Udesa.
Thalai: O takvim emo mogunostima jo govoriti. Vratimo se za trenutak
svemirskim brodovima. Potisak koji moe proizvesti takva ubrzanja i brzine
zasigurno je proizveden nitenjem tvari.
Dorman: Svakako. Istina je daje tek nitei pogonski stroj osvojio svemir.
Osnovna naela rada su ve dugo poznata. Koncem dvadeset prvog stoljea Horton
je sa suradnicima otklonio veinu tehnikih tekoa oko njegove izgradnje, a
Darin i Gadz su na prvom takvom brodu, nazvanom "Veliki iskorak", postigli
dvjesto pedeset megametara u sekundi, to je preko osamdeset tri posto brzine
svjetlosti. To je ve vrlo blizu brzini kada vrijeme u brodu protjee dva puta
sporije nego u polazitu.
Thalai: A nai dananji brodovi koriste isti takav pogonski stroj?
Dorman: Osnovna Hortonova zamisao ostala je i na dananjim brodovima:
upravljivo sueljavanje tvari i protutvari pri emu se proizvedeno zraenje
odraava od takozvanog "hladnog zrcala" i pogoni brod. S prednje strane nalaze
se "hvatai tvari", neznatnih koliina me-uzvjezdanog plina i praine s
pretrazujuom zrakom usmjerene svjetlosti. Zato letae esto zovu "jahaima
zrake svjetlosti", jer se ona prostire unedogled, ispred i iza broda. Kad bi
to samo imao tko vidjeti!
(Razgovor s Khabom Dormanom za Veliku mreu, Zemlja, 3594.-09.-20., ZRV)
351

Prve su im godine, naravno, bile najtee. To su bile godine oaja kada je

izbilo na vidjelo da nee biti jednostavno saekati petnaest godina. Selidba
na sjever odnijela je dosta ivota. Samoubojstva su uestala. Voditi zajednicu
u takvim uvjetima nije bilo jednostavno. Preivjeli su nam rekli da je trebalo
proi pet godina da bi ivot upao u koloteinu. Trudili su se ne misliti na
spasioce u nesigurnoj budunosti da bi zadrali duevnu ravnoteu. Posljednju
godinu je to bilo nemogue. Mnogi su provodili svaki slobodni trenutak zurei
u nebo. Ne mogu, naravno, govoriti za cijeli Zvjezdani sustav, ali meni nije
poznato da su se stanovnici nekog drugog svijeta suoili s teim
iskuenjima...
Prizor se promijenio. Nestalo je Anele Patiar i otvorenog araton-skog
prostora. Sada smo gledali u sredinji troproteni prikaz prostorja za
sastanke, vjerojatno u brodu u putanji ili "dinosauru". Petero je ljudi
sjedilo oko okruglog stola. Dvoje su bili letai, za ostalu bih trojicu rekao
da su bili predstavnici preivjelih na Aratonu. Svi su nosili uobiajenu
odjeu. Zvuk i slika potekli su im se prizor ustalio.
- Ovo je Orada Anakran, koja e od danas preuzeti skrb nad Arom--Dva - rekao
je naoit tamnoputi leta u sredini. - Sva odgovornost i teina svih odluka
bit e na njoj. Nadamo se da e joj posao biti lak, unato svim iznenaenjima
koja je Araton od poetka prireivao ljudima.
- Ja sam Benar Odid i odgovoran sam za ovo spaavanje i va siguran prijevoz
do Kane-Dva. Ja u zakljuiti izvjee o pokusnom naselju.
- Katan Katan, izabran sam za upravitelja "Vidikovca" - rekao je pleat i jak
ovjek s druge strane stola. - Tako smo nazvali nae naselje. Prije Udesa sam
bio uitelj tjelovjebe u Gradu sunca.
- Ja sam Odonald Moren, zaduen za sigurnost "Vidikovca". Nekad sam se
razumijevao u veze i prijenos podataka.
- Par Onedin. Nekad strunjak za ogom i velike koturaljke. Do juer uitelj u
"Vidikovcu", uz ostalo.
- Dobro - rekao je Benar. - Uvjeren sam da su ta teka iskustva iza nas. Mi se
divimo vama koji ste sve to preivjeli. Kana-Dva nije svijet koji ste sami
odabrali, ali vas uvjeravam da je tamo mnogo izazova za djelatna ovjeka.
Svakako, ako se odluite za miran ivot, Galaktika uprava e se brinuti o
vama. Toliko vam Zvjezdani sustav duguje nakon ovakvog iskustva. Ono to
najvie elimo, Orada i ja, to je uti vas, vaa razmiljanja, elje, nade i
strahove. Recite nam o svemu to drite
352

vanim, a u vezi je s vaim ivotima, prolim i buduim, te sve to je vano,

a odnosi se na Araton. Kaite nam to vam je na srcu, tu ne treba biti nekog
odreenog reda ili stupnjevanja vanosti. Na taj emo se nain i bolje
upoznati.
- Nama je mnogo toga na dui - nasmijao se Par Onedin.
- Meu nama je nekolicina - uzeo je rije Katan Katan - mali broj nas, zaista,
koji se zanosi daje mogue oivjeti Araton. Razumijete li da smo svi mi ovdje
roeni i nigdje drugdje nismo ivjeli? Oni se nadaju da e Zvjezdani sustav
ponovo izgraditi Grad sunca...
- Par Onedin im je svakako prenio da Araton nije namijenjen naseljavanju -
Orada Anakran je lako upala. - O tome ste ih uili, zar ne?
- Svakako - zamiljeno je potvrdio Par. - Radi se o mlaim ljudima, onima do
dvadeset godina. Njima je teko objasniti to je Zvjezdani sustav, ili briga
za zatitu druge razumne vrste. Kako ih mogu u isti mah uiti ubijati
ivotinje da bi preivjeli i objasniti im da trebaju pobjei iz svijeta u
kojem su roeni da ne bi ugrozili drugu vrstu?
- Postoji jo neto o emu nismo razgovarali - rekao je sada tiho Odonald
Moren. - Veina je ljudi na to zaboravila, zaokupljena svakidanjicom i borbom
za preivljavanje, ali mislim da bi vas to moglo zanimati. Soranski udes je
preivjelo dvije tisue osamsto ljudi. Nas je ovdje samo tristo osamdeset
osam.
- Je li mogue da je toliko ljudi stradalo u ovih petnaest godina? -upitala je
suutno Orada. - Od Udesa do danas?
- Teko je na to pitanje odgovoriti. Naa se zajednica raskolila nakon
nesree.
- Raskolila?
- Jedni su zagovarali okretanje lea Zvjezdanom sustavu i trajni ostanak na
Aratonu. Udes im je dao priliku za to.
- Znai li to da oni nisu htjeli biti spaeni?
- Upravo to. Dapae, odluili su napustiti ovu visoravan i kraj oko
nekadanjeg Grada sunca. eljeli su vam onemoguiti da ih naete i natjerate
ih da se pokore zakonima Zvjezdanog sustava.
- Jedan dio preivjelog puanstva se, dakle, odmetnuo? - upitao je Benar Odid.
- Oni jednostavno ne ele znati za Zvjezdani sustav. Odluni su ostati na
Aratonu.
- Gdje su oni sada? Jesu li preivjeli sve ove godine?
353

- To nitko ne zna. Znamo, meutim, kuda su se otputili.

- Tvoj zadatak postaje nezahvalan - Benar se okrenuo Oradi,
- To je vijest od velike vanosti - Orada se nagnula naprijed. - O tome bih
htjela sve znati... Moe i kasnije, naravno.
Nije bilo dalje. Slika se ukoila, a mali pokret Gezova prsta jo je jednom
upriliio kruglju Aratona u prostoru izmeu stolova.
Gez Aknar je stajao ispred svog radnog stola oslonivi se na nj, s glavom na
prsima i napuenim usnama. Proao je zaista dugi trenutak dok nije rekao:
- Spasioci su na koncu ipak doli... Vidjeli smo... Koga su dospjeli spasiti?
Tristo osamdeset osam dua... Od dvije tisue osamsto etrdeset pet njih u
trenutku raskola, kada je Infar Antel poao put Segetoleheta... Od jedanaest
tisua ljudi koliko ih je ivjelo na Aratonu prije Udesa...
To su razmjeri nesree kada je brojanje glava u pitanju. O drugim njenim
vidovima ve smo govorili i govorit emo jo. Evo jedne pojedinosti koja
ocrtava ljudsku prirodu...
Tristo osamdeset osam preivjelih u odnosu na sedamsto trideset osam njih
koliko ih je odbilo slijediti Infara Antela.... S druge strane, u skupini
Infara Antela bilo je dvije tisue sto sedam ljudi, ali ih se u dolinu Rabul
spustilo tisuu devetsto etrdeset est. U vrijeme kada je Orada Anakran
stupila u dodir s njima, ta je zajednica imala oko tisuu etiristo osoba. Ova
usporedba pokazuje da je bilo daleko opasnije ostati u dolini Grada sunca,
koja e uskoro postati poznata kao Aranim, no uputiti se na neizvjestan put
preko planina. Izgledi za preivljavanje se poveavaju probudi li se u ljudima
elja za borbom i ostvarenjem neega velikog. Tu im je djelatnu snagu ulio
Infar Antel.
Postoji, meutim, i drugi razlog zato se njegova zajednica bolje odrala.
Infar Antel se suprotstavio bezbrojnim opasnostima ivota u divljini novim
ivotom. Bolestima, gladi, nasilnoj smrti u borbi s prirodom suoio je snagu
raanja. U vrijeme kada su na Araton prispjeli Benar Odid i Orada Anakran,
Antelova skupina je bila na dnu razvojne krivulje. Nikad ih nije bilo manje,
ali im se broj vie nije smanjivao. Borbu za odranje su dobili, a razradili
su i kako se razvijati. To je bila zajednica spremna na mukotrpni i neizvjesni
uspon, dorasla svim izazovima i rtvama koje takav put i takav izbor trae.
Orada Anakran se suoila s tekom zadaom. Trebala je pronai tisuu etiristo
ljudi izgubljenih negdje u golemom bespuu Aratona,
354

tovie takvih koji se susretu s njom ne bi odvie obradovali. Trebala ih je,

nakon svega, nagovoriti da napuste Araton. Ona je sama, uz pomo jo dvojice
letaa, stajala suelice otvrdnulim Aratoncima Infara Antela, koji su upravo
dobili bitku za preivljavanje.
to se, naime, dogodilo s Benarom Odidom i ostalima? Tri dana nakon to su
sasluali predstavnike ljudske zajednice na Aratonu, svi su preivjeli iz te
skupine dignuti u putanju. Benar Odid ih je vratio na Kanu-Dva s jednim od
brodova. Orada je ostala s jo dva letaa i dva broda - i s nadom da e ih
napuniti Aratoncima.
Orada se nije zanosila da e joj posao biti lak. Izgradila je vrsto uporite
u Aranimu... A gdje drugdje no na mjestu gdje su se utvrdili i posljednji
stanovnici Aranima, na tom neobino podignutom tlu, kao arolijom izdvojenom
iz okolne ravnice? Oni koji su izgradili "Vidikovac" nazvali su to utoite
"Boanskom branom". To je ime prihvatila i Orada, a kasnije e biti poznato
pod istim imenom, ali na mjesnoj inaici saetog jezika: Olgi.
Roboti Orade Anakran dali su posve novi izgled "Boanskoj brani" i
"Vidikovcu". Ona nije trebala ogradu od kolja pred grabeljivcima, niti
uzorana polja. Umjesto toga podigla je novi krajnik Velike mree, ne vie na
vrhu oblinje planine, ve na samoj "Boanskoj brani". Osposobila je tu i
uzletite za svoja dizala i podigla sve to joj je bilo potrebno. Usred svoga
podruja nainila je i izvor koji je tekao s "Boanske brane" kao mala rjeica
i padao niz hrid.
Svoje je uporite nainila vrlo savjesno. ovjek bi takvo to i oekivao od
letaa. Je li ona, od poetka, sumnjala u brzi uspjeh sa skupinom Infara
Antela? Ili je gledala i dalje od toga? Odmah bih rekao: oboje. Orada se
spremala na dugotrajno uvjeravanje. U isto vrijeme, Araton e biti zanimljiv
ljudima i u budunosti, ak i kada je ostao Fandima. Zato je Orada svoje
uporite sagradila pod zemljom, a golemi svod, koji se mogao raskriliti i
otvoriti prolaz u unutranjost, pomno je preruen.
Nakon to je Benar Odid napustio Araton, a to je bilo, vidjeli smo, dvadeset
jednu, dvadeset dvije zemaljske godine nakon Soranskog udesa, a dok Zemlja jo
nita nije znala o svemu tome, Orada Anakran je otpoela potragu za Infarom
Antelom. Ubrzo je nala njegove prve tragove: utoita to su ih rabili na
Segetolehetu, ostavljena vozila koja vie nisu mogli koristiti, ostale tragove
nazonosti ljudi. Konano su otkrivena njihova polja i naselje uz obalu jezera
Utan. Je li ijedan od
355

letaa ikad bio u tako tekom pregovarakom poloaju kao Orada Ana-kran pred
Infarom Antelom?
Infar Antel je bio voa naroda. Borio se za budunost kakvu je zacrtao on i
prihvatila je njegova stranka. Sve je u to uloio, zadobio povjerenje
puanstva i uspio. Takve ljude ne obeshrabruje kal svako-dnevice u kojoj ive
oni kojima upravljaju, a ponekad i oni sami; ono emu tee toliko je svijetlo
da opravdava svako blato kroz koje se ima proi. Nije bilo teko pretpostaviti
da e se on suprotstaviti svakom povlaenju s Aratona.
Orada je sebi postavila drugo pitanje: Koliko su drugi pod njegovim utjecajem?
Nakon dvadesetak godina uspomene na ugodan ivot i sigurnost pod okriljem
Galaktike nisu nestale. U prirodnom stanju, mnotvo je sklono vrlo raznolikim
stavovima i bilo je za oekivati da e biti i onih koji bi se vratili
Zvjezdanom sustavu. Kolika je mo Infara Antela da ih zadri? Izgubi li
veinu, skupina oko Infara Antela posve e se uruiti, jer e se neizvjesnosti
i opasnosti umnogostruivati kako e se zajednica smanjivati.
Orada Anakran, inilo se, nije bila bez izgleda. Kao i svaki leta, ona je
naumila najprije pozorno sluati. Bila je svjesna da i sama njena nazonost
rastae tu zajednicu. Sljedei bi joj korak bio ustanoviti ima li Infar Antel
oporbu i kolika je njena snaga. Letai znaju te stvari, a Orada je bila vrlo
iskusna letaica.
Ona je najprije obznanila svoju nazonost. Zvune i svjetlosne zavjese ponovo
su proparale nebo nad Aratonom, ovaj put iznad pitome doline oko jezera Utan.
Dojam moi i snage koju Zvjezdani sustav posjeduje morao je ostaviti utisak na
ljude koji sve to nisu zaboravili, a bolno su svjesni jadnih sredstava kojima
sami raspolau.
Oradu Anakran nije iznenadio hladan doek. Pokazala je puno suosjeanja i nije
sebi dopustila primjedbi o priprostosti zajednice koju je tu zatekla. Bila je
pozorna sluateljica i vrlo je spremno uila o svemu u to su je Antelovi
Aratonci htjeli uputiti. Uoavala je njihove tekoe, razumijevala strahove i
bojazni. Pomagala im je paljivo i proraunato, ne zamjerajui se nikome.
Infar Antel je jo uvijek bio iv u to vrijeme. On je ve bio proveo brojne
promjene u ustrojstvu i obiajima aratonske zajednice. Zabranio je stranke
koje bi dijelile ljude oko nevanih pitanja, kako je rekao Oradi, a slabile
jedinstvo oko najvanijeg: opstanka i irenja po Linesu,
356

Orada Anali kakvu je io. zadobio kal svako-i sami; ono koje se ima iti svakom
pvxl njegovan ivot i icm stanju, kivati da e mo Infara Mela posve ivati
kako
svaki leta, sama njena "viti ima li *ari. a Ora-
icilosne za-
nad pitome
sustav po-
boravili. a
i puno suo-c koju je tu o s\emu u ve tekoe, roraunato,
bio proveo e. Zabranio rekao Ora-po Linesu,
velikom kopnu Aratona. On je svoje ljude i samoga sebe zvao upravo po tom
velikom kopnu Linitima, a to je naziv koji e se zadrati u toj zajednici.
Infar Antel je ukinuo porodicu kao osnovnu gospodarstvenu jedinicu i uveo
benas, veu zajednicu koja je obino sadravala dvadeset do trideset
mukaraca, ena i djece. Unutar benasa sve se dijelilo, a na elu mu je obino
bila ena. Ona je pazila da su mukarci radini, a to vie ena trudno. Djeca
su uivala skrb svih itelja benasa.
Neki su benasi s vremenom rasli i postajali jai i utjecajniji. Kada bi
postajali preveliki, dio bi se osamostalio u novi benas, ali zadravajui veze
s onim odakle su ponikli. Ponekad bi benasi izmjenjivali ljude. Neki od njih
su traili jae ili vjetije mukarce ili ene i nudili one drugih prednosti:
bolje plodnosti i spolne snage, umnije i pismenije, bolje umjetnike ili
pripovjedae, i tome slino. Dvadeset godina nakon Udesa ovaj je ustroj jo
bio nov, ali je ve postojao i bio opeprihvaen.
Liniti su bili teaci i stoari, skupljai i lovci, obrtnici i rudari, ali im
je nedostajalo umjenosti i iskustva u svim ovim zanimanjima. Uili su,
meutim, iz dana u dan i znali to je sve bilo mogue, pa su upornou i uei
se na grekama postizali mnogo. Oni nisu trebali otkrivati tkalaki stan ili
lonarsko kolo, postupke za dobivanje kovina iz ruda i slino, ali u svemu je
tome mnogo iskustvenog znanja koje su trebali ponovo stei.
Njihovo je orue bilo raznoliko: znali su napraviti kovinske dijelove za
sjekire, motike, lopate, batove, dlijeta, igle, noeve, pile, strugala, bra-
dve, strelice, svrdla, nakovnje, udice, koplja, nakit i mnogo, mnogo drugoga.
Trebali su oruje za obraun sa ivotinjama koje su lovili ili se od njih
branili. Najvie su koristili luk i strijele, ali i koplja i sjekire. Vatreno
oruje nisu uspjeli napraviti i ono nikada na Aratonu nije koriteno.
Infar Antel nije bio na elu linitske zajednice kada je do njih dola Orada
Anakran, u najmanju ruku ne slubeno. Vlast je bila u rukama iinitskog
upravitelja" koji je u to vrijeme bio Ramon Oram, mladi ovjek od Antelova
povjerenja. On je upravljao poglavarima benasa i predsjedavao "Vijeem
iskusnih" te "Vijeem pravde". Infar Antel je zadrao neprikosnoveni ugled kao
"otac Linita" i nije trebao slubene vlasti da bi uistinu vladao. Njegova je
rije uzimana kao zakon. "Sinovi Aratona" su jo uvijek postojali i razvili su
se u redarstvene snage, posve odane Antelu.
357

Orada Anakran je provela pola godine upoznavajui Linite. UoiL je njihov

ponos oko onoga to su postigli i njihove strahove pred budunou. Antel i
Oram su upravo prilazili ustanovljavanju drugog naselja na Aratonu, oko
etrdeset kilometara istono od Dorimora, svog prvog naselja. Orada je
iskoristila priliku pokazati im jo jednom mo i snagu kojom raspolae
Zvjezdani sustav. Prevezla je skupinu graditelja do novog mjesta svojim
letalom. Upregla je svoje robote i zaas izravnala tlo na kojem su se trebale
podignuti prve brvnare. Osiguravala je obilje jela i pia galaktike kakvoe
za one koji su htjeli graditi naselje na mjestu tronih kueraka koritenih za
ljetnih ispaa. U glavama obinih ljudi sumnje u smisao onoga to ine same su
se nametale. Ima li uda u tome da je sve vie Linita pristupalo Oradi i
izraavalo svoju elju za povratkom pod okrilje Galaktike?
Oradin je odgovor bio iskren i razarajui po linitsku zajednicu. Njen je
zadatak pokupiti sve ljude s Aratona. Ona to nikad nee uiniti silom. Ljudi
koji bi se htjeli vratiti Zvjezdanom sustavu moraju za to pridobiti veinu,
moraju postaviti to pitanje pred cijelom zajednicom. Oradina je procjena iz
tog vremena da bi se, ostavljeni sebi, Liniti velikom veinom odluili na
odlazak. Bilo je to pola godine ili dva kruga nakon dolaska brodova s Kane-
Dva.
Runi preokret dogodio se upravo tada, bit emo mu i sami svjedoci preko ove
snimke. Dopustite mi jo napomenuti da su Ramon Oram i Infar Antel pourivali
Oradin povratak s Aratona. Oni su je htjeli potjerati, unato tome to su im
bile poznate njene namjere. Ona se nije niemu suprotstavljala, niti je to
obeavala. Skretala je panju, meutim, na istraivanja u Fandoru i praenje
razvoja Fanda, kamo su povremeno jedan ili oba od njenih suradnika zaista i
odlazila. Ovaj uzbudljivi prikaz uvui e nas jo dublje u kobnu prolost
Aratona.
Nova je slika prebrisala aratonsku kruglju u sredini prostorja. Za stolom,
pokrivenim bijelim stolnjakom s plavim, utim i crnim uzorcima, sjedilo je
petero ljudi. Jo dvojica su stajala dalje od stola i inila neku vrstu
poasne strae, sudei po smeim utegnutim odorama i mirnom stavu koji im
zacijelo nije bio ugodan.
ovjek koji mi je dijelom okrenuo lice i drao ruke na stolu oito je bio
Infar Antel, voa linitske zajednice. Bio je u godinama, ali se jo drao
vrsto i uspravno. Zapazio sam pronicljive i prodorne oi, utegnuto i kruto
lice. Taj e ovjek teko promijeniti svoj stav ako je o njemu
358

dobro razmislio. Uvjeravati ga bio bi gubitak vremena, isto to i traiti od

uvjerenog vjernika da promijeni vjeru.
- Ovo je, naravno, Infar Antel - Gez gaje dodirnuo svojom lebde-om strelicom.
- ovjek do njega je Ramon Oram, onaj koji e naslijediti Infara Antela kad
tome doe vrijeme. Iza njih su "sinovi Aratona". U to vrijeme vie nisu nosili
krzna, ali je.boja stavljene koe i krzna ostavila traga u boji njihove odore.
S druge strane je Orada Anakran, vitka i odluna, ali topla i blaga, kakvi
letai obino jesu. Dva letaa do nje su... morat u vidjeti... Anad Rob i
Norad Adaman. Sada u pokrenuti sliku.
- Ja sam traio ovaj sastanak - progovorio je prikaz Infara Antela, daleko,
daleko u prostoru i u vremenu od mjesta i trenutka gdje i kada je on to
izgovorio. - Liniti trae da se nai odnosi istjeraju na istac. Ramon mi je
to prenio. Imam vie iskustva u razumijevanju galaktikih spletki i prijevara.
Zato sam ovdje. Tu emo uglaviti obveze. Od dananjeg dana sve ima biti
poznato, ukljuujui va odlazak s Aratona.
- Zvjezdani sustav je tu da bi pomogao - meko je prosvjedovala Orada. - Imate
li i natruha o nepotenju, prijevarama ili zakulisnim igrama, ja u to osobno
provjeriti.
- Ja prepoznajem podmuklosti i kada su one obavijene platem skrbi za ljude i
plemenitim izjavama.
- A ja sam tu sasluati takva miljenja. Jednaka mi je elja istjerati sve
nesporazume na istac.
- Onda se nemojmo vie pretvarati. Kada se mislite povui iz ove zajednice i
ovoga svijeta?
. - U nas tu nema nedoumica. Mislim da sam to ve vie puta rekla. Kada
steknemo dobar uvid u to kako se razvijaju Fandi... I kada vas nagovorimo
pristupiti Zvjezdanom sustavu.
- Jesmo li mala djeca da nas netko izvana treba na neto nagovarati?
- Ne, ali vi ne sluate ni glasove iznutra. Zastoje nedavno zatvoren Alan
Jaima?
- To su podmuklosti o kojima sam govorio! Alan Jaima je obrlacen i okrenuo se
protiv zajednice u kojoj"je ponikao.
- to znai obrlacen? Prihvatio je gledite drugaije od prevladavajueg. Mi
nikada nismo rekli obrlacen za ljude koji su te slijedili preko Segetoleheta.
359

- U ovoj zajednici nije doputeno govoriti na takav nain! - gnjevno je upao

Ramon Oram. - Ovaj ovjek ovdje otac je novog naroda! Prijelaz preko
Segetoleheta bio je to raanje! Za nas, to su svetinje! Time se nitko ne moe
poigravati!
- Nitko ne obezvrjeuje te pothvate i ne dovodi u pitanje ono to vam je sveto
i pravo. Ja najmanje. Ono to sam htjela kazati jest da je uvjeravanje
doputen i zakonit nain stjecanja istomiljenika. Infar gaje rabio nakon
Udesa. Imam li ja pravo na njega?
- Ti si opasna ena - mrko je odvratio "otac Linita". - Ali to nita ne
mijenja na stvari. Jeste li zakljuili svoja istraivanja o Fandima?
- Gotovo u potpunosti. Oni se lijepo razvijaju.
- Lijepo razvijaju! Sto pak to znai?
- Znai da se ire. Od vremena kada je na Aratbnu bio Kinel gotovo da nije
bilo zanimanja za Fande. U tih proteklih... ezdeset godina... oni su
napredovali. Mislim da imaju tri ili etiri samosvojne drave i isto toliko
gradova. Svaki grad je drava za sebe. Poznajemo taj obrazac, vrlo je slian
onome to smo imali na pragu povijesti na Zemlji.
- Gdje su ti gradovi? Dokle su se rairili? Evo, na ovom zemljovidu...
- Najvei od njih je ovdje, na spojitu ovih rijeka. Tu je ue Sal-guta u
Angul, prema imenima na ovom zemljovidu. Ostali su uzvodno uz Angul. U Hadom
su ostali oni ije zajednice jo nisu osnovale gradove. Primijeeni su i u
dolinama Andrasa i Al-Kalmasa na jugu, a dosegli su obale Soranskog velikog
mora, poluotok Vandol i Vandolsko more. Uopeno mogu rei da se njihove
razliite zajednice steru od Fandorskog mora do Soranskog velikog mora, kroz
cijeli sredinji Fan-dor, juno od velikih pustinja i sjeverno od movarnog
juga.
- Zar su toliko napredovali? Koliko ih ima?
- Nae su procjene nesigurne. Mislimo da ih je desetak milijuna, moda dva
puta toliko. Oko pet milijuna je u gradovima uz Angul. Upravo zbog toga malog
broja dugo nisu bili primijeeni, pa su promakli Ononu. Otkriveni su kad su
poeli graditi gradove u ravnicama uz rijeke, stotinjak godina ranije.
- Desetak milijuna? Moda dva puta toliko? Zar toliko mnogo?
| - Mi smatramo da ih je iznenaujue malo. Usporedimo li koliko je ljudi
ivjelo na Zemlji u vrijeme osnivanja prvih gradova...
" - Njih je desetak milijuna, moda i vie... A nas je manje od jedne i pol
tisue...
360

- Ovaj svijet pripada njima, Infare...

- Ovaj svijet je na! Mi smo teko platili za nj! On je na i tako mora
ostati!
- Zato ne priupita svoje ljude? Mnogi od njih, rekla bih gotovo svi, osim
aice onih koji ti toliko vjeruju da e uiniti sve to kae, spremni su
vratiti se pod okrilje Zvjezdanog sustava. Dopusti mi kazati i ovo: Ovaj je
svijet opasan... Lijep jest, ali opasan... Vas je premalo, a mnogi e rado
poi sa mnom, pa e vas biti jo manje. Ti si pokazao da si voa koji zna
ocijeniti to je dobro za zajednicu. Tim junakim prijelazom Segetoleheta ulio
si toliku snagu u te ljude da su se mnogo bolje odrali no skupina u Aranimu.
Opet si u prilici donijeti hrabru odluku, koju ovaj narod oekuje... To je
hrabra odluka jer dokida neke snove, ali donosi velike dobrobiti svim ljudima.
I Galaktici. I Fandima.
- Galaktika i Fandi nisu vani! O njima ne razmiljam. Ovi ljudi su vani. O
njima se skrbim vie nego Galaktika! Zato ih ne elim utopiti u bljedilo
svjetova s kojih dolazi. Oni su Liniti i Aratonci i tako mora ostati. Ovdje
emo izgraditi monu i ponosnu uljudbu kojoj nitko nee moi nametati uvjete.
Ni Zvjezdani sustav, ni Fandi!
- Zar e zatoiti pola svoga naroda radi toga sna? Veina njih ti je zahvalna
za ono to si uinio za njih, ali bi se sada vratili Zvjezdanom sustavu...
- Ti, Orada, ipak ne poznaje nau zajednicu, ak i nakon dva olo-ka provedena
s nama... Ne zna ni njene zakone, ni njene tenje!
- Trudila sam se nauiti to vie...
- Jesi li ula za Prisegu iz Rabula?
- Svakako. To je svjedoanstvo o junatvu jednog narataja i njegovoj
odlunosti odrati se na ovom svijetu. Danas vie nema potrebe za takvim
junatvima.
- Jesi li ikad razmislila o pravnoj strani Prisege iz Rabula? -Pravnoj strani?
- Prisega iz Rabula obvezuje. Tim je potpisom svaki Linit preuzeo boriti se
za ovu zajednicu. I ostati joj vjeran, bez obzira na sve okolnosti.
- Ne misli, Infare, nametati svojim ljudima...
- Ja njima nita ne nameem! Mi nismo skup divljaka, ve ureeno drutvo s
propisanim obvezama i ustanovljenim tenjama. Alan Jaima je zatvoren, jer je
htio pogaziti ono to je i sam potpisao. To je osnova po kojoj e mu biti
sueno...
361

- Kakvu mu kaznu predvia?

- Izrei e je suci. Tebi je, meutim, jasno da tu ne moe biti mnogo inaica.
Mi nemamo zatvora, ovdje na Aratonu. Bit e mu sve oproteno pokaje li se i
pozove li ostale da slijede Prisegu. Ostane li pri svome, izgubit e glavu.
- Zato ga ne preda meni? Presuda bi mogla biti izgnanstvo. Infar Antel se
nasmijao. krto, gotovo usiljeno.
- Ti bi htjela da i sebe osudim na izgnanstvo s Aratona! Moram ti jo jednom
rei da nisi razumjela Linite, ni njihov svijet. Niti sveobu-hvatnost naeg
prava. Ono se odnosi i na tebe!
- Mislila sam da se pravo Zvjezdanog sustava odnosi na sve naseljene svjetove.
- Ma nemoj! Zar se vi, letai, postavljate iznad svjetova kojima bi, toboe,
pomogli?
- Ne, nikada. Mjesni zakoni i obiaji uvijek imaju vrijediti. Htjela sam samo
istaknuti da su oni redovito u suglasju sa zakonima Zvjezdanog sustava.
- O tome emo mi odluivati! Ono to je vano jest da se i ti mora pokoriti
naim zakonima.
- Iskreno se nadam da nijedan od njih nisam prekrila. Ne mogu rei da sam
uinila ili smjerala zlo, ni jednim svojim inom.
- Zar zaista? ujmo to o tome ima rei Ramon Oram, upravitelj Linita na
Aratonu!
- To mi zvui kao optuba!
- Optuba i jest! Reci joj, Ramone!
Je li Orada Anakran mogla predvidjeti i ovakav razvoj dogaaja, pomislio sam.
Je li nainila pogreku dolazei s oba svoja pratioca u gnijezdo Infara Antela
u Dorimoru? Je li trebala uzeti u obzir i mogunost da e se Infar Antel silom
suprotstaviti letaima i kolebljivcima u svojim redovima?
Bih li ja upao u istu stupicu?
Svijetla budunost Linita na Aratonu titrala je pred oima Infaru Antelu. Zbog
nje je bio rad namaknuti bremena patnje na lea svome puku, i ne samo njemu.
Takve lijepe slike obino se natapaju krvlju.
Ramon Oram je proistio grlo i otpoeo jednolino:
- Prema temeljnom zakoniku od dvanaestog timbasa drugog kruga druge godine
Novog razdoblja koji je pretoen u Ustav linitske zajednice
362

na Aratonu dvadeset osmog tonbasa etvrtog kruga dvanaeste godine Novog

razdoblja, lanak esnaest, stavak prvi do etvrti, djelo poticanja na pobunu
protiv temeljnih vrijednosti linitskog drutva, ukljuujui udoree,
ustanovljenu vlast, zakone i propise, a napose Prisegu iz Ra-bula, izjednaeno
je s pobunom samom. Vijee pravde moe razmatrati na isti nain i druga djela,
suglasi li se s time Vijee iskusnih. Ostali stavci govore o olakotnim
okolnostima i kaznama.
Orada Anakran je sastavila dlanove i oslonila podlaktice na stol. Njeno je
pitanje bilo upueno Infaru Antelu, a ne Ramonu Oramu koji je bio samo
Antelovom produenom rukom.
- Znai li to da e zatoiti i mene? Moda e me takoer dati ubiti, ili
pomilovati, ako se pokajem?
- Sigurno. Zakon na Aratonu jednak je za sve.
- Ovaj se razgovor snima, Infare, i biljei u naem uporitu u Olgi-ju. O tome
to ovdje ini znat e se diljem Zvjezdanog sustava.
- Ono to ja ovdje inim je obrana malene zajednice koju se pokuava slomiti
izvana. Nekoliko ljudskih ivota nije osobita cijena za to. Koliko je meni
dragih bia poginulo na Segetolehetu! I ovdje, kasnije!
Nitko nije odvratio gnjevnom prvaku linitske zajednice.
- Sudit emo Jaimi i tebi, takoer i ostaloj dvojici. Neka o tome dozna
Zvjezdani sustav, pa to? Imamo u najmanju ruku petnaest godina pripremiti se
za to, a moda i dva puta toliko vremena. Ako se ovaj razgovor i snima, znam
da se nee sam od sebe poslati u Mreu.
Klik! Gez Aknar je zaustavio sliku i ona je izblijedjela, ostavljajui drugu
ophodnicu zvijezde Ara jo jednom u sredini sobe.
- Infar Antel je uinio upravo ono to je i najavio - rekao je vrlo sumornim
glasom Gez Aknar. - Orada Anakran, Anad Rob, Norad Ada-man i petero Aratonaca
na elu s Alanom Jaimom osueni su i pogubljeni u Dorimoru, petnaeste godine
Drugog razdoblja, po Antelovu raunanju vremena. Infar Antel uinio je jo
jednom sve to je bilo u njegovoj moi da bi odrao zajednicu na Aratonu. Zbog
toga nije postao osobito omiljen voa pri kraju svog ivota.
Novi dodir izmeu Aratonaca, koje emo odsada zvati Linitima, jer i oni sebe
tako zovu, i Zvjezdanog sustava zbio se sedamdeset sedam godina kasnije, kada
je na Araton sletio Onon, odluan zatvoriti araton-sko poglavlje u knjizi
galaktikih tekoa.
363
Osamnaesto poglavlje
Toktas i Irolgar
Danas nam je teko zamisliti ivot u dvadeset prvom ili dvadesetom stoljeu,
unato obilju pisanih i svakih drugih izvora. Tekoa nije iskljuivo u
vremenskom jazu od tisuu godina. injenica je da se ljudsko drutvo korjenito
promijenilo poetkom dvadeset drugog stoljea, ne toliko po dojmu koji bi
ponio povrni promatra, koliko po samom ustrojstvu u gospodarstvu i
drutvenim odnosima. esto je miljenje da je drutvo dvadeset prvog stoljea
po mnogim obiljejima blie onom devetnaestog, nego drutvu kasnog dvadeset
drugog stoljea. Kako ovo tumaimo ?
Ustroj ljudskog drutva kroz stoljea i gospodarstvo u njemu, ili drutveno-
gospodarski poredak, od prvih poetaka uljudbe do danas, nije neto ostavljeno
volji ljudi koji to drutvo ine. Taj je ustroj odraz zateenog stupnja
razvoja u proizvodnji, kako su davni mislioci stare Zemlje pokazali jo u
devetnaestom stoljeu. To jednostavno znai da ne moemo oekivati zajednicu s
mnogo suosjeanja i ljubavi prema svim ljudima, ako ona opstoji zahvaljujui
radu robova. Nejednakost ljudi i njihova podinjenost kroz spol i stalee,
kaste i klase posljedica je nedovoljnog bogatstva za sve.
364

Udahnuo sam duboko oslobaajui se za trenutak umrtvljenosti i tjeskobe, boli

i osjeaja gubitka izazvanih Faanovom smru. Kako sam neustraivog suborca,
odanog prijatelja i promiljenog savjetnika s njim izgubio! Bio mi je uz rame
za tekih iskuenja u ravnici ispred Olidora i na Karumalu, u Adur-Imkoru i u
Urgul-Olgiju. S njim sam otkrivao, imikal po imikal, tajnu ovog svijeta,
zamreni koloplet u koji su neraskidivo upleteni njegova vrsta i ja sam. to
se jedan dio toga izbistrio u sliku i to sam jo uope ivio i bio sposoban
bistriti bilo kakve slike, zahvaljivao sam dobrim dijelom velikom Fandu. Deur
koji sam od njega preuzeo i sam ga preinaio, tajna Aratona koju su kroz
predanja i duga stoljea Liniti pretvorili u Vjeru i moja vlastita prolost
iznjedrili su se u jedno, jo maglovito i nespoznato, ali, sudio sam i sad,
vrijedno svakog napora i rtve. Tome sam oduvijek teio. Sada sam to dugovao i
Faanu. Morao sam skinuti prokletstvo s njegove vrste.
U poetku je najjednostavnije bilo prisvojiti tui rad, a onome koji radi
zadovoljavati tek osnovne ivotne potrebe u hrani i stanovanju. Kod niskog
stupnja proizvodnje nije ni taj prisvojeni dio tueg rada bio osobito velik,
ali se umnogostruivao brojem robova i vremenom. Prva bogatstva izrasla su na
njemu. Vano je razumjeti da je to bio jedini nain da se uvea bogatstvo. Tek
iz uveanog bogatstva moe slijediti vie znanosti, umjetnosti i ljudskosti,
jer e se ljudski um prihvatiti svakojakih izazova dopusti li mu se okrenuti
od borbe za preivljavanje.
Kada je proizvodnja porasla, a to znai kada je ovjek mogao napraviti vie
proizvoda u isto vrijeme, zahvaljujui boljem oruu, sirovini ili postupku, a
do tih su usavravanja uglavnom dolazili oni koji su - zbog prisvajanja tueg
rada - mogli biti tog rada osloboeni, dolo je do velike promjene u ustroju
ljudske zajednice. Vie nije bilo potrebno prisvojiti sve to su podinjeni
slojevi drutva proizvodili, a ostaviti im samo onoliko koliko dostaje za golo
preivljavanje. Pokazalo se probitanijim za drutvo u cjelini, kao i za one
koji su ga vodili, da se proizvoaima ostavi sve to proizvedu nakon to
namire potrebe svojih upravljaa i vlasnika. Ovim su proizvoai postali
pozanimanima za proizvodnju i sami su uprli unaprijediti je. U bezbrojnim
inaicama ovaj je sustav preivio sve do dvadeset drugog stoljea.
365

Zastao sam nad palim Irolgarom, besmrtnikom i bojim namjesnikom po vjerovanju

puka s obje strane Aramala. Nikad Atagijev napor da omalovai uvara Tajne
nije uhvatio korijena. Silom se ne stvaraju vjere i ne grade oslonci ljudskoj
dui.
Kleknuo sam kraj jakog tijela obuenog u crno. On je jo uvijek djelovao
prijetee i mono, iako su mu udovi bili polomljeni, a primijetio sam tragove
krvi i pod njegovom glavom. Tlo je pod mostom bilo stjenovito, a sam se most
nalazio petnaestak kala nad mojom glavom. Duboka je sjena leala na ovom
mjestu i tako e ostati sve dok se Neur ne digne skoro okomito nad Urgul-Olgi.
Od udnog je tkanja bila Irolgarova odora. Pripijala se uz tijelo i inila se
tankom, ali je ni maevi Ragarovih vojnika nisu rasjekli. Bila je porozna, jer
je krv kroz nju mogla otjecati.
S druge strane Irolgarova tijela leali su njegovi maevi. Gastan je bio malo
dalje i doimao se poput svakog drugog maa, zasigurno nije bio mnogo drugaiji
od Tara ili Titana. Mutnosivi elik je imao neku svoju unutarnju tananu grau,
znakove vjetog kovanja, kao da su se latice cvjetova, prepoznatljive samo po
razliitoj zagasitosti sivila, irile uz njegovu otricu.
Tordan mi je bio blie, nadomak tijelu svoga vlasnika. Bio je to ma duge
drke i velikog zadebljanja na njenom kraju. Primijetio sam jo jednu
neobinost: uski se lijeb provlaio po sredini maa, a kroz njega je
provedena tanka cjevica, od drke do sredine otrice. Malene su rupice
nainjene u toj cjevici i jedna neto vea pri vrhu. Nisam razumio kako to
djeluje, ali ni sumnjao daje time uvar Tajne proizvodio plamen kada je njime
htio obaviti Plameni ma.
Jesam li bio prvi koji e skinuti obrazinu s lica palom Irolgaru? uvari
Urgul-Olgija umirali su i ranije, a netko im je morao skidati odore i
pokrivala za glavu i uruivati ih njihovim nasljednicima. Za vjerovati je da
su to inili posveeni, oni koji su znali za tajnu i zadau zakrabuljenih
uvara ljudske batine na Aratonu. Prvi je put, moda, neposveeni, a to sam
ja, bio u prilici skinuti krabulju s lica Irolgarova. Je li? Moe li Kinel,
onaj koji je doveo ljude na Araton, bog koji povremeno pristie sa zvijezda i
iz neizmjerja, moe li on biti neposveen i nepozvan?
Zauo sam tropot nad svojom glavom. Podigao sam pogled i ugledao kako se
pomini most podie. Jedno tijelo se stropotalo s mosta i
366

palo uz mukli udar desetak kala dalje. Bili su to ostaci jednog od Raga-rovih
vojnika palih pod Irolgarovim maevima. Most je pokrenula Rea, nadao sam se
prije nego to su na njega mogli stupiti inolsili. kripa eljeznih lanaca
prestala je tek kada se dobar raspor pojavio izmeu mosta i hridina prema
cesti k Irkturu. Rea i Irolgarov zif sada bi trebali biti na sigurnom.
Most izmeu predutvrde i Urgul-Olgija ostao je podignut cijelo vrijeme. Netko
iz Irolgarova grada morao je primijetiti svoga gospodara
Ovo je, oito, sarhopothranjujui razvoj. On je mukotrpan u poetku, jer su
nova iznaaa sporadina i ishod sluaja, a ne smiljenog unapreivanja. On
se ubrzava kada se teite proizvodnje poinje prenositi s ratarstva i
proizvodnje hrane na proizvodnju svih ostalih stvari. Uskoro se shvaa koliko
je vano unapreivati proizvodnju. To se ini sve sustavnije, ispoetka samo u
nekim drutvima i dravama, ali ubrzo u svima. Bogatstvo tih drutava
besprimjerno se uveava i oplouje njihovom sve uom suradnjom. Sve je vie
znanstvenika, umjetnika, svih vrsta mislilaca. Mnogi od njih podiu svoj glas
protiv ostataka bijede, nejednakosti i nametnutog rada, jer veina ljudi jo
ne odreuje svojom voljom hoe li raditi ili ne. Oni jo uvijek ne shvaaju da
to nije pitanje dobrote ljudskog srca, ve nunost gospodarstvene prinude.
Uvjeti u proizvodnji trebaju stasati da bi se promijenili odnosi u drutvu.
Poetkom dvadeset drugog stoljea ovjeanstvo je prekorailo i taj mea.
Nije ni to prolo bezbolno, ali je otvorilo nesluene mogunosti. Danas se
smatra presudnom godina dvije tisue sto esnaesta, takozvano "vrijeme
odloenog prevrata". Smatramo da je promjenama koje su tada uslijedile
ovjeanstvo izilo iz doba prinude u doba slobode.
Ovi su izrazi posueni od mislilaca koji su zagovarali takav prevrat mnogo
prije no to se on stvarno zbio. Ovdje u jo jednom ponoviti da je svaki
takav poziv prije nego to je za to sazrela proizvodna i tvarna podloga odavao
nerazumijevanje povijesnih i razvojnih tijekova, a nerijetko je bio izrazom
vlastohleplja izvikivaa.
(Valder Turaba: "Deset tisuljea povijesti", predavanje "Povijesne nunosti i
nunost povijesti", Saharan, 3073.-03.-10., ZRV)
367

kada se spustio na predutvrdu, ali ni zbog toga nije spustio most. Vjerovao
sam da su ekali njegov znak, zvono ili zviduk, ili to drugo, ali to nije
uslijedilo, jer je on najprije odluio sam pomesti cijelu Ragarovu skupinu.
Kakve li samouvjerenosti i preziranja opasnosti! Nisam zaboravio da se taj
isti Irolgar sam suprotstavio meni, Faanu, Ragaru i Rei na Karumalu! Sve nas
je tamo potukao, a i ovdje je pomlatio tri desetoricu Ragarovih ljudi!
Zacijelo bi svrio i sa samim Ragarom da se nije umijeao Faan. Je li ikad
meu Linitima bilo takva borca, sve kad se uraunaju i najpoznatiji od drevnih
dil-indula?
Na vrhu hridi sada su se pojavili inolsili viui i prijetei mi. Nisu bili
opasni. Nisu mogli na most, a potrajalo bi odlue li spustiti se do mene.
Mogli su me uznemiravati gaajui me kamenjem, ali sam sudio da ih je ono to
su vidjeli potreslo toliko da e jo dugo biti zauzeti probavljanjem
posljednjih dogaaja.
Nagnuo sam se nad Irolgara i dodirnuo rukom pokrivalo kojim je zatitio i
sakrio glavu. Ono je bilo ulateno, ali i porozno u isti mah, glatko na veem
dijelu, ali puno bezbrojnih zareza i otvora koji su proputali zrak. Pokuao
sam svui mu to pokrivalo s glave, ali ono se nije dalo. Onda sam ga okrenuo
zdesna nalijevo i ono se pomaklo.
Podvukao sam lijevu ruku pod Irolgarovu glavu i odigao je s tla. Ponovo sam
zakrenuo crnu krabulju uvara Tajne i ona se oslobodila ostatka odore. Neto
svjee krvi prokapalo mi se na ruku.
Irolgar je krvario! Bio je iv, znai! Skinuo sam jednim pokretom titnik za
njegovu glavu i suoio se s licem koje sam poznavao i koje sam tu gotovo
oekivao: licem Irila Toktasa!
elo mu je bilo oroeno znojem, a oi otvorene. Svijetlosmea kosa sa
sputenim uvojcima s jedne se strane lijepila od krvi. Usne su mu bile prkosno
stisnute, a sive arenice otro zagledane u moje. Nisam sumnjao da je patio,
polomljenih udova i razbijene glave, ali to niim nije pokazao. Moni Irolgar,
vjerski poglavar Linita i Iril Toktas su ista osoba! Kako je veliko to otkrie
i koliko novog svjetla e to baciti na zbivanja u Linesu! Sve posljedice ovog
otkria nisam mogao ni sam u ovom trenutku pojmiti.
- Pobijedio... si... Adrase... - teko je rekao, vrlo se napreui.
Je li meni trebala ovakva pobjeda? Jesam li teio bilo kakvoj pobjedi? Dugo
vremena nisam uope mario mijenjati bilo to u ustrojstvu Linitskih zemalja. U
Nandoru i Korimoru me Tul Titan nije uspio pozanimati za
368
Ara ton - Knjiga trea
odnose meu velesilama u Linesu, niti me je privukla Vjera o kojoj nisam puno
uo u Iladonu. elio sam, prije svega, vratiti svoje sjeanje i svoje bie,
znati tko sam. Odnedavno sam se odluio zaloiti za Fande, potaknut njihovom i
Faanovom nesreom, nakon to sam shvatio razmjere bezumne mrnje i hukanja
protiv njih, na elu ega je bio Irolgar. Nikada nisam elio ubiti Irolgara
ili ukinuti Vjeru.
- Bio bog... ili ne... pomozi Aratonu...
Teko mi je do svijesti dopirao smisao onoga to je rekao Toktas. Pomoi
Aratonu!
- Po... mozi... ljudima...
Toktas se borio za Araton. Irolgar se borio za Araton. Za ljude na njemu. Zar
mi nije Irken govorio o tome? Irolgar je bdio nad Linitima, nad svima njima,
bez obzira na njihove podjele i razmimOilaenja. Od samog poetka ljudske
zajednice na Aratonu, od predajnog Infara Ante-la i Prisege iz Rabula,
postojala je jaka svijest o zajednikoj kobi svih ljudi i njihovoj
ugroenosti. Drevni ingari iz Alarima i Irolgar brinuli su se o tom opem
dobru, o tome da ljudi opstanu i razvijaju se na Aratonu. Toktas je pravi
nasljednik toga. Nisam mogao porei da mu je ope dobro svih ljudi bilo na
srcu. Oko njihova jedinstva mnogo je nastojao.
- Moje... maeve... daj... Ostanu... Kormor... nu u... Dal... De-noni...
Dil-indul je govorio iz njega. I ne samo dil-indul. Irolgarov posao se morao
nastaviti. Ostan Kormorman je, dakle, trebao preuzeti Tokta-sov posao. S njim
sam se sukobio u Irkol-Giju u Ondolu. Jo jedan izniman dil-indul, dostojna
zamjena Irilu Toktasu.
Irolgarova ostavtina, njegovi maevi i odora, neosporno su vrijedna svojina.
To je linitska batina, poput Prisege iz Rabula ili Knjige Istine. Nisam smio
dopustiti da to padne u ruke inolsila, uvara Vjere ili Doranove vojske. Teko
bih se odluio, meutim, otii Ostanu Kor-mormanu i uruiti mu te stvari. On
zasigurno ne bi elio svjedoke tome kako je postao Irolgarom.
Iril Toktas je umirao. Jo je neto imao rei.
- Mi... prip... damo... Aratonu... Shva... ti... to...
Ovaj je ovjek budio u meni proturjena uvstva. Prema njegovoj skrbi spram
svijeta i ljudi u njemu nisam mogao nemati uvaavanja, ali on je nebrojeno
puta, kao Toktas i kao Irolgar, napadao na moj ivot. On je htio zatrti Fande,
razumnu vrstu kojoj je Araton isto tako pripadao.
369
Dugi sam se trenutak dvoumio. Onda sam ipak klimnuo glavom.
- Hva... la... ti... Adra... se... Kinele...
Sklopio je oi. Tijelo mu se malo trznulo, donekle propelo, a donja vilica
rastavila od gornje otvarajui usta. Opet sam primijetio neku slabu struju,
trzaj gotovo neuhvatljiv okom, i sve je bilo gotovo. Toktas vie nije bio tu,
s ovim polomljenim udovima i izubijanim i ranjenim tijelom. ivot se iskrao iz
jo jedne hrpe mesa i kostiju.
Uspravio sam se. elio sam se najprije pobrinuti za Faana. Neu ostaviti
njegovo tijelo grabeljivcima i ljudima. Pretraio sam okolinu, najprije
pogledom, a onda sam kroz usjek poao prema sjevernoj strani Urgul-Olgija,
proavi ispod mosta i zaobilazei mrtve. Postao sam oprezan, jer sam se
pribliavao mjestu borbe.
Vojske su se jo komeale u ravnici. Usudio sam se izii iz usjeka koji je
dijelio usamljenu stijenu s predutvrdom od uzdignutog tla prema Irkturu, do
mjesta gdje je okonavala hrid na kojoj se nalazila predutvr-da. Na to je
mjesto izlazio i drugi usjek, usporedan s ovim, koji je dijelio Urgul-Olgi od
hridi s predutvrdom. Dio sjevernog zida Irolgarova uporita otvarao se mome
pogledu. Takoer i dio bojita.
uvari Vjere e ostati i ovaj put pobjednici. Ostaci potuene agme koju su
uvari Vjere uhvatili u klijeta u ravnici pod sjevernim zidom Urgul-Olgija
povlaili su se u neredu na istok. Gore, gdje su se Ragaro-vi borci uspjeno
suprotstavljali Toktasovim najboljim snagama, sada su ostali samo uvari
Vjere. Brem Doran oito nije imao hrabrosti nastaviti bitku, mada je jo
uvijek raspolagao gotovo dvostruko jaom silom. Radije se povukao ostavljajui
Urgul-Olgi uvarima Vjere.
Jasno je da su uvari Vjere pohitali braniti Irolgarovo uporite kad je njihov
voa bio Irolgar sam! Vjerovao sam da Urgul-Olgiju vie nije prijetila
opasnost i da blago i znanje Irolgarova grada nee pasti u ruke nepozvanima.
Ogledao sam se, ovdje na rubu sjene koju su bacale hridi na kojoj je
predutvrda i one na kojima je Urgul-Olgi. Dan je ve postajao vru, a samo
nekoliko oblaaka vidjelo se na istoku. Zvui bitke uli su se iz daljine, a
neurovi odbljesci od kovinskih dijelova opreme boraca bljeskali su po
krajoliku poput roja svjetleih kukaca u noi. Pobjedniki krikovi i pjesma
uvara Vjere ula se odozgo, s lijeve strane.
Mnogo je opreme ostavila vojska Brema Dorana prilikom povlaenja. Uz sjevernu
stranu Urgul-Olgija ostale su zaprege, bojni strojevi i
: votinje. Jedan od <k ulazu u usjek izmeu Vratio sam se d do tog voza. a jo
> rukom naao svoj u] Iju. Maem sam rai ce se plamen dohv dok se vatra nije
rat nie niega sto K> " taorlak.
Pourio s^ imao jo posla, ov odora i skumo raz: natnuoza . ?>uhi opremu i <
mosta, to bio i
- Nen ljevicom zgrab
370

ivotinje. Jedan od drvenih vozova s natkrovljem bio mi je vrlo blizu, na

ulazu u usjek izmeu Urgul-Olgija i predutvrde.
Vratio sam se do Faana. Uloio sam mnogo napora da ga odvuem do tog voza, a
jo vie da bih ga podigao na nj. Potom sam drhtavom rukom naao svoj upalja
i prinio slabani plamiak platnenom natkrov-lju. Maem sam razderao platno pa
je ono palo niz strane voza, tako da e se plamen dohvatiti i drvene grae.
Ostao sam tu jo neko vrijeme dok se vatra nije rasplamsala, a cijeli voz
pretvorio u buktinju. Nije bilo vie niega to bi vezivalo Faana uz ovaj
svijet. Neka mu je prijelaz u taor lak.
Pourio sam nazad. Ova e vatra privui uvare Vjere, a ja sam imao jo posla,
ovaj put oko Toktasa. Potrajalo je dok mu nisam skinuo odoru i skupio
razliitu opremu koju je imao za pojasom. Od odore sam nainio zaveljaj i
njime obuhvatio njegovo pokrivalo za glavu, maeve i ostalu opremu i oruje.
Zaveljaj sam vezao krajem ueta kojim sam se spustio od mosta. Onda sam se i
sam poeo uspinjati uz njega.
Nije to bio ni kratak ni lak uspon, ali sam se na koncu, umoran i odrvenjelih
ruku, prihvatio ruba mosta i stao se izvlaiti na nj. U posljednji trenutak,
moda, da bih izbavio Reu iz pogibelji!
Zaboravio sam na Ragara! Kada je Rea podigla most, i on je ostao na njemu.
Kada sam se uspravio nakon uspinjanja uz ue, vidio sam samo njegova lea i
ruku s maem kojom je zamahivao prema nekome unutra. Rea je oito branila
prilaz eremdirgaru i predutvrdi.
Ovome mladome goropadniku nisam vie elio dopustiti da mi staje na put. Nisam
htio ranjavati svoju aku, a nisam htio ni uzeti mu ivot. Izvukao sam Tara i
pljusnuo ga njime pljotimice po glavi. Izgledalo je da sam mogao dozvoliti
sebi i malo jai udarac, jer se Ragar samo zateturao i okrenuo na peti, ne
isputajui ma.
- Nemoj, Rea! - zaustavio sam je da ga ne probode, a svojom mu ljevicom
zgrabio zapee kojim je stezao ma i iskrenuo ga. Ma je pao iz njegove ruke,
a ja ga jednom pljuskom poslao na tlo meu vratnice predutvrde.
- Bude li se micao, udari ga po glavi - savjetovao sam Rei dok sam izvlaio
Irolgarovu svojinu iz prosjeka.
Uinio sam to u posljednji tren. U usjek su upravo ulazili prvi jahai uvara
Vjere, jo uvijek vrui od proteklog boja. uo sam njihovu pjesmu i vrisku,
neki su primjeivali ovo ili ono o zapaljenom
371

vozu, polupodignutom mostu i ubijenim ljudima. Na koncu e naii i na Toktasa

i, vjerujem, prepoznati ga. Sudio sam da e ih proi volja za daljnjim borbama
nakon to se osvjedoe da im je voa mrtav. Morat e odluiti koga e
slijediti u budunosti. Mi ovdje vie nismo imali to traiti.
Prije nego to smo se povukli u unutranjost predutvrde, jo sam se jednom
obratio Ragaru:
- Mislim da ti je ivot jo jednom poklonjen. Tri puta, koliko ja znam.
Krajnje je vrijeme da razmisli to e s njim. Ova tvoja srljanja odvest e
te u pogibelj i kada nas ne bude u blizini.
Nita nije odgovorio. Ostao je ataman bez vojske i nesueni uvar Tajne. Jo
juer je vjerovao da moe zagospodariti cijelim Sjeverom, a sada je iukan i
potuen, ranjen i sam, ostavljen od vojske i saveznika Brema Dorana.
- Neu ti sprijeiti ulaz u predutvrdu - jo sam mu rekao. - Moi e spustiti
most kada zaeli i utvrdi da ti nije opasno.
Ni ovaj put nije nita odgovorio. Potrajat e dok doe k sebi, ali nisam
sumnjao da e ga nepresuna unutranja snaga koju je posjedovao opet usmjeriti
k nekom novom naumu. Takvi ljudi ili postaju neto veliko, ili bivaju uniteni
pokuavajui to.
Nisam li mu i ja bio slian? Opet sam uobliio novo odredite, jo jednom na
granici moguega i upravo sam kretao prema njemu: prema Iladonu, izgubljenom
linitskom naselju duboko u Fandoru, u Vastalu, zemlji izmeu Urgistala i
Ogistala.
Irolgarov je zif bio na gornjoj razini, velika i runa ivotinja poput onih s
kojima smo sletjeli Faan i ja u ovaj isti Urgul-Olgi. Moda je upravo bio
jedan od tih zifova.
Uskoro smo pokrenuli eremdirgar i nali se na vrhu kule. Usjeci pod nama
pruali su zifu vie no dovoljno dubine da bi mogao sigurno uzletjeti.
Osigurao sam Irolgarovu svojinu u gnijezdu na leima zifa, viknuo Rei i
oslobodio ga. Kao kamen odapet iz ratnog stroja izletjeli smo iz kule
predutvrde. Sunovratili smo se nisko nad glave uvara Vjere to su se okupili
oko Toktasova tijela i onda se izravnali, jedva neto ispod razine Urgul-
Olgija. Potom sam usmjerio zifa prema istoku i poeo se uspinjati.
- Opet smo slobodni, Dir ani! Znala sam, ja sam znala! Reinu oduevljenju nije
bilo kraja.
372

- Sto si to znala, draga?

- Da e ih sve pobijediti! Znala sam da e pred tobom pasti i Irol-gar, i
Ragar, i svi ti jadni smrtnici!
- Jedan jedini kojega sam ja pobijedio je Gar Ragar, Rea anai. ak je i on bio
ranjen otprije i nije se stigao braniti. Uope se nisam borio. Faan je ubio
Irolgara.
- Faan, jadni Faan! Kako mi je ao tog neovjeka! Kako sam se nadala da e se
ostvariti Irkenove rijei, tamo na Arktasu: da e se vratiti svojima! Sada smo
ga mogli povesti...
- Gotovo je s Faanom - rekao sam tupo. - On se zarekao ubiti Irolgara... I
preko svih oekivanja, jer vidjela si to je sve u stanju uiniti uvar Tajne,
on je uspio. Rekao bih da je mirno primio smrt. Dijelom zato jer se osvetio, a
dijelom zato to je vjerovao meni...
- Sto ti je to vjerovao?
- Vjerovao je da u prenijeti ono to je on znao drugim Fandima. Da u ih
osposobiti da se nose s Linitima.
- Jesi li mu ti to obeao, Dir ani?
- To je deur koji smo zajedno uglavili. Mrnja ljudi prema Fandima treba biti
razobliena i otklonjena. Treba meu njima omoguiti snoljivost, ako je
suradnja nemogua.
- Samo malo, Dir ani! Namjerava li zaista traiti Fande i prenositi im
Faanove rijei? Nisi valjda na to mislio?
- Nitko drugi to ne moe obaviti. Morat u ja to uiniti.
- Poi e na istok, iza Irodala i Vetela? Nitko se nikada nije tamo uputio
sam, a ni s vojskom, otkako je pao Vetel. To je jednako bezumno kao to je
bilo izazivati uvara Tajne!
- Nije tono, Rea anai - rekao sam blago. - Zar ti nisam rekao, jo u domu
Rosa Mekora u Andoru, da sam doao otamo. Proao sam kroz Zemlje smrti i
preao rijeku Gul. ak sam upoznao i neke Fande.
- O, svemogui boe! Jo jednom sam zaboravila da sam privremena druica
Kinelova, naeg boga i utemeljitelja svijeta! Oprosti mi, jer se uvijek iznova
dam prevariti tvojim ljudskim izgledom.
- Nisam li ti, u svojstvu boga, zabranio da me smatra bogom?
- O, Dir ani! Kinele, boe! Kako si ti velika nepoznanica! Kako se ja bojim za
tebe zbog svih tih pogibelji u koje upada, i kako se bojim da e me jednoga
dana ostaviti i otii meu zvijezde! Priprosta Alta-anka ne pripada bogovima!
373

- Rekao bih da moe prepoloviti svoje strahove. Ako sam bog, ne mogu stradati
u pogibeljima, ako nisam, ne moe me izgubiti. Da ti kaem iskreno, ja sam
cijelo vrijeme zazirao od svoje priprostosti, od one veere kod tebe u Andoru
nadalje. Bio sam prljav i neprilian kui u kojoj si me ugostila...
- Kojeta! Onaj koji se sputa po zraci svjetlosti meu nas smrtnike je iznad
svih plemia ovoga svijeta!
- Hoe li da i tebe povedem meu zvijezde jednoga dana?
- Obeava li mi to?
- Zar se boga pita takvo to?
- Hou, sigurno da hou! Kad bi to moglo biti?
- Ve letimo, Rea anai. Irolgarov zif leti i nou. Moemo biti meu zvijezdama
ve sljedee noi.
- Podmukli Adrase! - munula me je u lea. - Ti se ruga sa mnom! Nasmijao sam
se, a ona me je uhvatila oko vrata. Bio sam naprijed,
blie vratu zvijeri i drao se za zifovu grbu, dok je Rea sjedila iza mojih
lea, u gnijezdu zifove mladunadi. Opet sam osjetio onu poznatu milinu koju
je proizvodio Rein dodir, njezina blizina ili pogled, milinu kojoj sam se
toliko dugo pokuavao izmaknuti. Bezuspjeno. Mada se u sebi nikada nisam
oslobodio zebnje da mi ona nije suena i da u je najednom mjestu i u jednom
trenutku izgubiti. Kao to se i ona bojala da emo se ubrzo rastati.
Dugo, dugo smo ostali bez rijei, pripijeni jedno uz drugo, ona uz moja lea,
ja razmiljajui o svojoj sudbini, ona vjerojatno o svojoj.
- Sada imamo zifa, Dir ani - rekla je poslije dugo vremena. - Letjet emo
iznad vojski i nesigurnih cesta. Ubrzo emo biti u Vastalu. Ubrzo e znati
sve o sebi.
- Bit e to dug i teak put. I opasan, usprkos zifu.
- Ne pokuavaj me odvratiti. Zar bi me htio ostaviti, nakon svega to smo
zajedno proli, ine rei mi svoju tajnu?
- Ja bih ti se sigurno vratio.
- Ne, Dir ani. Ii u s tobom. ak i k Fandima, ako treba. Ja sam Kinelova
pratilja u ovom svijetu. U dobru i u zlu, u lagodi i u opasnosti. Neka bude
tako. Jednog e se dana govoriti o meni. Za treeg svog silaska Kinel je za
svoju pratilju izabrao Reu Renon.
- Tko mi je bila pratilja za drugog silaska?
374

- O tome se nita ne govori. Vjera to ne spominje. Valjda se smatra da je bog

neto toliko uzvieno da mu ne treba druga dua, niti da ima potrebe ljudskih
bia.
- Neto ti nisam rekao. Ovo je moj tajni silazak. O tome nitko nita nee
znati.
- To emo jo vidjeti. Promijenit e miljenje kada sazna sve o sebi. *- To
mi se ini budalastim. Bog koji je sam sebi nepoznanica...
- Saznat e i o tome. Sada, kada nema Irolgara, morat e ponovo ustrojiti
ovaj svijet na temeljima pravde i potenja. Nema vie ni Atagi-ja, ni Iole
Alidad da ga prljaju svojim gnusobama.
- Misli li da su Indar, Ragar i Doran bolji izbor? Priekaj da se ustale na
vlasti i vidjet e ponovo iste stvari.
- Toktas je bio iza Irolgarove obrazine, zar ne? Vidjela sam ga s vrha mosta
dok si ti povlaio svoj zaveljaj. Nije me to osobito iznenadilo. On je bio
sposoban za tako velike naume. Irolgar se inio nezatienim, a imao je iza
sebe pola sjevernjake vojske!
To je zasigurno bilo tono. Irolgar se svojski trudio okruiti se silom ovoga
svijeta, agmama vojske i poloajima. Umalo je ujedinio sredite moi u Andoru
i ono u Urgul-Olgiju. Da nije ubijena lola Alidad, moda bi uspio ujediniti
cijeli linitski svijet. Za dlaku mu je to uspjelo. Da je gospodarica Juga
ostala iva, a da Gar Ragar nije preivio svoj bijeg od Ira Indara u Aranimu,
svijet bi bio drugaiji. Lines bi moda bio ujedinjen, a Liniti pozvani na
nova krvoprolia na Istoku. Tamo bi, sudim, imali privremenih uspjeha i
slomili se za tri, pet ili deset godina. Tko zna to bi tek iz toga proizilo.
Mislim daje dobro da se to nije dogodilo. Ljudi su dobili novu priliku
razmotriti svoj poloaj i odrediti se trezvenije prema Fandima. Kupili su
vrijeme, jer ne vidim tko, kako i kada bi ih mogao opet povesti u vojne u
Fandor.
Otkriem daje Toktas iza obrazine uvara Tajne mnoge su se stvari pojasnile u
vrzinom kolu spletki i progona koji su me pratili otkako sam dospio u Andor.
Otpala je dvojba o tome tko nas je zaskoio u Tn-garu Linesa" i ubio Tula
Titana. Irolgar je od Titana uo za mene i odluio nas smaknuti obojicu.
istim sam sluajem to preivio, pa me je Toktas jo jednom pokuao ubiti u
tamnicama Itagira, pogotovo nakon to je za mene doznao i Atagi i htio iz mene
iupati sve o dogaanjima u Tngaru Linesa".
375

Ve je onda Toktasu moralo biti jasno tko sam. U njegovim sam oima bio
najvea smetnja ujedinjenju Linita i ratu s Fandima, jer je mislio da mi je
zadaa vratiti Linite k zvijezdama, ma to se krilo iza toga. Zato se toliko
uzbudio kada me je nanjuio u sutjesci Duldura, zato me je ekao na Anarturu i
traio potpuno izvjee o meni od Kora Darmana!
Jesam li i prije mogao dokuiti da je Toktas Irolgar? Njih su se dvojica esto
javljali na istim mjestima: oko Arakana, iznad Arola, primjerice, i u Tartasu.
U ingarinu kupalitu na Olibalu Toktasa je od gnjevnih razgibavaa spasio
Anakar, ovjek koji je donio tisuu zlatnih laa Arlaku u Galigal, kao plau
za nove Irolgarove maeve.
esto sam se pitao to e Irolgaru novi maevi. Sada sam i to razumio. Ta su
dva maa trebala Toktasu, jer je on izgubio najmanje jedan u sutjesci Duldura,
nakon to se sukobio sa mnom. U toj je sutjesci kasnije taj ma naao jedan
mladac iz Nada Linesa i donio ga sa sobom u Aranim, kada je Atagi svoje
uzdanice zvao u pomo. Bio je to onaj isti ma koji je kasnije naao Arih
Danbol i drao mi ga pod vratom u svra-titu pod zidinama Kul-Kinela^ Dvojici
koji su se njime sluili taj je ma donio smrt, u skladu s vjerovanjem da se
razdvojeni maevi dil-indula ne smiju koristiti.
Ve sam u Galigalu, a jo lake kasnije u Kul-KInelu, mogao dokuiti tko je
uvar Tajne. Anakar koji je spaavao Toktasa mi je takoer mogao biti
putokazom. A Irolgarovo uilite Irkol-Gi u Ondolu, rodnom gradu Toktasovu? Na
koncu i upiranje Toktasovih uvara Vjere da razbiju opsadu Urgul-Olgija. Da
sam povezao sve ove sitne znakove, mogao sam ranije, moda i davno prije,
dokuiti pravu prirodu Irolgarovu.
O samom sebi nisam se vie usuivao ni razmiljati. Usredotoio sam se na
svoje odredite: Iladon u Vastalu, sada kada sam bio slobodan uputiti se kamo
elim i kada sam posjedovao sredstva za to. Moje novo odredite bilo je toliko
daleko da ni sam nisam znao kojim u putem doi do njega. Imao sam samo
ogranieno znanje o upravljanju zifom, a vrlo slabo poznavao Lines, pruanje
njegovih gora i ravnica. Trebao bih se domoi Almasa, a do njega bih mogao
doletjeti s Kalkala, to smo pokuali napraviti u suprotnom smjeru nakon
bijega iz Olidora i uzleta s Ver-Hatala. Nismo u tome uspjeli i pali smo u
Tal-Kizik. Takve promaaje ne bih smio vie sebi dopustiti.
Kako u, meutim, dospjeti do Kalkala? To se gorje nalazilo iznad Arola,
sjeverno od Aramala. Do njega bih trebao preletjeti cijeli Aranim.
376

se a.
.ih
to bih trebao slijediti? Nisam se mogao tek uputiti prema sjeveru, bez nekih
putokaza i uporinih toaka. Samo maleni otklon od zamiljenog pravca, a nije
bilo naina da se nepogreivo drim uvijek istog smjera, mogao bi me, kada su
u pitanju takve daljine, odvesti drugamo, a ne tamo kamo sam zamislio. Mogao
bih se lako izgubiti u golemim prostranstvima i upasti u nove neprilike.
Zbog toga se nisam odluio okrenuti zifa nalijevo, prema sjeveru. Daleko u
pozadini, zdesna i prema jugu, nazirale su se nazubljene Sege-tolehetske
planine, a ispod mene, ponekad vie desno, ponekad lijevo, protezao se Irktur,
cesta kojom smo proli dva puta, po jednom u svakom smjeru. Oni su mi bili
oslonci u koje sam se pouzdavao. Nisam poznavao drugih cesta i drugih planina
u Aranimu, jer ih nisam imao kad upoznati.
Jednom u se ipak morati odluiti. Slijedei Irktur, dospjet emo tamo gdje
smo ve jednom bili, u Kul-Kinel, najvei grad u Aranimu i na svijetu. U Kul-
Kinelu su stolovala Dvanaestorica i Ostan Kormor-man koji je ekao da
naslijedi Irolgarovu odoru i maeve. Kul-Kinel? Zvijezde Kinelove!
Protrnuo sam do kostiju. Zar su me to okolnosti upuivale upravo na to
terdnsko gnijezdo, koje bih trebao izbjegavati vie no bilo to drugo? Je li
me to kob vodila ba tamo, jednako kao to me je vodila u Urgul-Olgi iz
Irilina, a ja to nisam htio sebi priznati, kao to me je vodila iz Arakana na
vrh Karumala, je li to isti onaj zov koji sam posluao kad sam ostavio Arama
Tara i uputio se iz Iladona Vastalom na istok, u bezumnu pustolovinu koja me
je izvukla iz Meustijenja?
Dopustio sam sebi razmotriti i takvu mogunost. Zato bih se bojao
Dvanaestorice? Nisam li ja Kinel i ne donosim li naslov Irplgara najboljem od
njih, ininu Irkol-Gija, Ostanu Kormormanu? Nije li moja dunost poi upravo k
njima i upoznati one koji upravljaju Linitima?
Unutranja toplina me je preplavila, a dvojbe se rastakale i rastoile. to
sam vie o tome razmiljao, Kul-Kinel i Dal-Denoni, Dom Dvanaestorice, su mi
se inili sve nezaobilaznijim odreditem. Dapae, proela me je jednaka
bodrost i samopouzdanje kao i onda kada sam s insulskom odjeom uao meu
uvare Vjere u Arakan i sjedio s Orisom Tormanom, dok su Toktas i Atagi
govorili pred postrojbama.
Kao daje itala moja premiljanja, Rea me je upitala:
- Kuda emo sad, Dir ani?
377

- Ne poznajemo Aranim. Ne usuujem se uputiti na sjever. Ara-nim je prema

Aramalu sve uravnjeniji i nii. Ne znam ni kolike su to udaljenosti.
- Ovim e smjerom uskoro doi do Kul-Kinela. elimo li ga obii, bolje je da
smo blii Segetolehetu.
- Razmiljao sam i o tome. Segetoleheta se moemo drati sve do Ozoda. A to
potom? Time emo opet ui u Ordon.
- Morat emo izabrati neto od toga, Dir ani.
- Nijedno ne obeava mnogo...
- Hm... Nije ti svojstveno to zdvajanje. Neto si odluio, znam to... Ne...
ne misli, valjda...
- to, Rea anai?
- Misli li zaista sletjeti u Kul-Kinelu? Tamo su Dvanaestorica, slijepo odani
Irolgaru! Nema nam opasnijeg mjesta na svijetu od toga!
- Kad bolje promislim... Kul-Kinel... To nije loa zamisao.
- Upravo otamo moramo bjeati!
- Zato? Ja donosim ostavtinu Irolgarovu. Sprijeio sam da se otkrije tko je
on. Dvanaestorica bi to trebala uvaavati.
- Oni e te ubiti da bi to zauvijek ostalo tajna! To e im prvo biti na
pameti!
- Zar Kinela, Rea anai?
- Ne ali se, Dir ani. Najprije zavladaj, neka te svi priznaju Kine-lom, a
onda e podiniti i Dvanaestoricu.
- Ne trebam ih podinjavati. Sluat e me i ovako.
- Kako u to moe biti siguran? Oni su neosporna vlast u Aranimu. Budi uvjeren
da tu vlast i utjecaj ne kane ni s kim dijeliti!
- Ne elim im se nametati u upravljanju, niti ograniavati vlast. Osjeam da
moram poi k njima. Moram govoriti s njima o upravljanju Linitima i odnosu
prema Fandima. Dugujem to Faanu.
Doista sam utio taj unutranji glas, slabani poriv koji sam nauio
prepoznavati i slijediti. Je li to glas ata-indulov, ili nagovjetaj zeda?
Privlai li me opasnost sama po sebi, jer je ona, nakon to sam toliko dugo
ivio u njenoj sjeni, postala opojnom i vabeom, kao to asirov cvijet mirisom
zove u smrt?
Negdje ispred mene, iza obzora koji lei na blagim breuljcima i valovitoj
ravnici, nalazi se najvei grad na svijetu i u njemu Dom Dvanaestorice, palaa
dvanaest dil-indula koji po nekom starom zakonu
378

ot-
upravljaju Aranimom. Jo samo oni imaju nekakve vanosti za Araton i sve
Linite u Linitskim zemljama. Nekad davno takvu su vanost imali ingari u
Alarimu, a potom Irver, uvar Tajne. Svi ostali, ordonski ingari u Tartasu,
novi samozvani ingari u Andoru, a jo vie mali vlastodrci dananjeg svijeta,
poput Ragara, Darmana ili Dorana, zaokupljeni su samo svojom vlau i borbom
za nju.
Dvanaestorica u Kul-Kinelu moraju odluiti to e uiniti u svijetu koji je
sloeniji i nepredvidljiviji no to je bio juer. Novi Irolgar morat e se u
danima koji slijede obratiti inolsilima pod Urgul-Olgijem i pruiti im neku
novu utjehu u svijetu neispunjenih proroanstava i razoaranja u stara
vjerovanja. Stari tvrdokorni stav prema Fandima mogao bi donijeti mnogo patnje
i njima i Linitima. elim li ita od toga promijeniti, morat u i sam biti
tamo gdje se utemeljuju odluke koje se odnose na budunost Linitskih zemalja i
Aratona.
- Zar ne misli da bi nam Dvanaestorica mogla dati korisnih naputaka oko
daljnjeg puta? - rekao sam okreui se Rei i privlaei joj se u zaklon
gnijezda.
- Ne ali se, Dir ani. Ja... ne znam to bih rekla... Moda je i bolje da ne
govorim, jer me svejedno nee posluati. Jo uvijek sam zbunjena. Previe sam
se nauila na tebe i previe izgleda ovjekom da bih te drala bogom... A
previe je dokaza da si bog da bih te drala ovjekom...
Stavio sam joj ruku na rame i pogledao je u oi.
- Je li mi potrebno pozvati se na poslunost bogu... ako bih te elio
poljubiti?
Oi su joj se zacaklile prije nego stoje skrenula pogled.
- Tu elju ispunit u i bogu i ovjeku, ako je on Kinel.
Zadrao sam je u naruju za trenutak, utapajui se u tim dragim, tamnim oima.
Onda smo se sastavili, kao da smo oduvijek bili jedno i onda se nekim
nesretnim sluajem razdvojili. Rea Renon je moje meso i krv, dio mene i moga
ivota, moj ivot sam.
Imali smo jo mnogo vremena do Kul-Kinela, a ipak premalo da bismo ga izgubili
u zdvajanjima o opasnostima i tekoama. Nad nama se irilo plavo nebo
proarano nakupinama oblaka, a pod nama ugibalo meko perje najvee ptice na
Aratonu. Je li to na koncu i meni zed okrenuo svoje ljepe lice?
Znao sam da mukama i naporima jednom dolazi kraj, a novo me je iskustvo uilo
da on jo bre dolazi zadovoljstvu i ugodnim trenucima.
379

Neur se sputao k obzoru, prema brdima koje smo nedavno preletjeli, kada se
pred nama otvorila prostrana ravnica, obrubljena s blie strane strmim
padinama. Novi su se goroviti vrhunci dizali prema naprijed, a malena se
rijeka vidjela u pozadini. Veliki grad pruao se od rijeke k planinama i
uzdizao uz obronke brda.
Prepoznao sam ta mjesta, iako sam ih sada gledao iz zraka. Prepoznao sam
Fergaz, opasni prijevoj niz koji sam se spustio i sljedei dan opet uspeo,
rijeka na istoku je Termal, Zelena rijeka o kojoj mi je priao Otag, a grad
je, dakako, Kul-Kinel, Vrata ka Kinelu, kako bi. glasio nezgrapni prijevod na
Prvi jezik.
Veliki grad se doimao jo veim iz zraka. Bilo je to zbog samog pruanja Kul-
Kinela, jer je on rasprostro svoje ulice, trgove, javne zgrade, palae i kue
na oba obronka brda, pa se onaj dio s druge strane nije ukazivao onome tko mu
je prilazio cestom. Mogao sam to sagledati sve bolje i bolje.
Pred nama se ukazao kruni vijenac planina i uzvisina koje su zatvarale
brdovitu dolinu u ijem se niem dijelu otkrilo prekrasno jezero plavozelene
boje. Ovaj je vijenac bio doista strm i gorovit na daljem kraju, a na mjestu
blie nama bio nalik na kosinu koju je lako svladati hodom. Kul-Kinel se
dijelom razvio unutar krunog vijenca brda, uz jezero, a dijelom se proirio
preko ovih manje strmih padina, kao da se prelio preko mjesta gdje je ovaj
lanac uzvisina bio najnii i najmanje strm i spustio se izvan njega do
ravnice.
Jaki i visoki zid branio ga je s vanjske strane ovog kruga brda. S desne,
june strane, brda su bila toliko strma i stjenovita da se zid, zati-tivi
ono to je tititi trebao, tek naslanjao na okomitu hridinu. S lijeve strane,
padine su bile blae pa se i zid uz njih uspinjao i nastavljao vrhom ovih
uzvisina, sve dok i one nisu postale toliko strme da tu vie nije bio
potreban.
Na je zif sada nadletio zidine, jo uvijek na velikoj visini. Rea je
uskliknula drei se za moja lea. Prekrasan je bio Kul-Kinel gledan iz zraka,
posebno njegov dio uz jezero. Cijela obala je bila oploena svijet-losmeim
ulatenim kamenom, a Neurove su se kose zrake zrcalile o tom oploenju, sada
kada smo preletjeli obalu.
Ureena se obala stubama sputala do jezera, pa i ispod njegove povrine.
Podalje od vode dizale su se velike palae i javne zgrade. Sve su one bile
okrenute jezeru i prostranom trgu uz njega. Posvuda je mnogo
380

perivoja i sjenica, a vjeti su graditelji propustili vodu jezera u ograene

sabirnice ispred najvanijih zgrada, pa su se one zrcalile u toj mirnoj vodi.
Neobino se doimao taj trg. Na njemu su se mijeali voda, zelenilo i rad
ljudi, kao da graditelji nisu htjeli do kraja istisnuti prirodu iz okoline
ovih palaa, neslino Nandoru, Korimoru, Andoru, Tartasu, Indultalu, Galiga-
lu, Ondolu i Alarimu, gradovima koje sam do sada upoznao.
- Dal-Denoni! - viknula je Rea pokazujui rukom na najvee zdanje u sreditu
ureene obale. - Moramo li tamo, Dir ani?
Ve smo bili daleko nad jezerom kada sam spustio zifa i okrenuo ga nalijevo.
Preko ramena sam pogledao u pravcu Reine ruke i naao nae odredite: palau
sjajnih zidova okruenu vodom i zaposjednutu zelenilom, jer se pravi perivoj
pruao ne samo oko nje, ve i na njenim gornjim razinama. Iznad svih stabala,
meutim, uzdizalo se djelo ovjeka: dvostruka kula eremdirgara, jedino
pristanite za zifove nama u dogledu. Taj je prizor otklonio sve dvojbe o tome
gdje smo trebali traiti nae odredite.
- Ako i ovaj put ostane iv, Dir ani - uznemirenim se glasom javila Rea -
neu vie dvojiti da si bog. Opet se bojim. Ne mogu sebi pomoi.
Uhvatio sam je za ruku. Dlan joj je bio znojan. Zif je iziao iz okreta,
ustaljujui se na novoj visini s koje sam ga mogao navesti na slijetanje.
Progutao sam i ja. Jutros sam vidio kako udara Toktas. Ovdje me je ekalo
dvanaest najboljih linitskih boraca nakon njega. Nisam imao nikakvih izgleda u
borbi protiv njih, odlue li me unititi. Lijevom sam rukom i nesvjesno
zgrabio ogrlicu oko moga vrata, nisku od ilbovih zubi.
- Faan... - promrmljao sam opinjeno gledajui prema Domu Dvanaestorice. -
Daje sada Faan sa mnom...
Sam sam... Rea i ja... Pogibelji u koje ulazimo plaaju se. Sve skuplje i
skuplje.
Preda mnom je bio eremdirgar iji je vrh blijetao na zalazeem Neuru. Okrenuo
sam zifa jo jednom tako da smo dvostrukim kulama prilazili sa sjevera. Tek
sam sada zapazio ono to sam mogao primijetiti i ranije da mi nije smetao
Neurov sjaj. Zar sam mislio da e eremdirgar biti otvoren i spreman primiti
me? On je doista i bio zatvoren, eljeznom reetkom spreavajui zifu sletjeti
na dizalo!
Ve sam posegnuo za uzdama, elei podignuti zifa i odustati od sputanja kada
se eremdirgar pokrenuo. Reetka od kovine skliznula je i oslobodila prilaz kad
smo ve bili jedva pedesetak kala daleko.
381

- Dir ani... - zaustila je Rea, ali ju je glas izdao.

Stresao sam se i ja. Jesam li dobro procijenio kretanja zeda? Jesam li
pravilno razumio Faanovu poruku iz taora?
Vie nije bilo povratka. Zif se ve nalazio na vagi eremdirgara i propadao
dolje, k Dvanaestorici i usudu koji nam se jo nije otkrio.
382
Devetnaesto poglavlje
Vjera
Otrim zifovim tko promatra okom zeleno more do obzorja vidi i nita drugo u
krugu irokom.
Meu kronjama rijetki su prekidi, ovdje gdje Telen sasvim sporo tee, dalje
na sjever od gorskijeh hridi,
a jo ni blizu mjestu gdje ga sijee Aramal moni, voda sviju mati; u sjeni
ume, gdje sunce ne pee
- o tom iz zraka nita nee znati -i druge vode uz Telen se kriju: desno, uz
Dulnu, movara ga prati,
kojom se ljudi kretati ne smiju; sa zapada, pak, pritjeu mu vode niz
aranimsku kosu to se sliju.
Iz zraka, od njih, jedna oi bode: zastrta nije umom kao druge; pitome ravni
koje oku gode
010
383

- Prosudimo jo jednom o onome to smo maloprije vidjeli i o emu smo govorili

- nastavio je Gez Aknar sjedajui na kraj svoga stola.
Orada Anakran je gotovo uspjela u svojoj nakani. U jednom je trenutku sve bilo
vrlo neizvjesno i moglo se razrijeiti na oba naina. Infar Antel je prozreo
opasnost i nesmiljeno je obranio svoje ivotno djelo. Uspio je ustrojiti odanu
skupinu oko sebe i Ramona Orama, sastavljenu mahom od "sinova Aratona", i
zatrti pobunu koja se nije pravo ni razmahala. O presudi nad Oradom i njena
dva letaa njegovi Liniti nisu ni znali sve do dana smaknua. Pojedinosti ne
znamo, ali vjerujemo da je velika veina ljudi prosvjedovala i osudila taj
in. Bilo je prekasno.
Da Infar Antel nije okupio dovoljan broj vjernih ljudi, a uvjereni smo da ih
nije imao ni stotinu, ili da se meu puanstvom doznalo to mu je namjera, on
vjerojatno ne bi uspio. Da gaje Orada onemoguila silom, mi ne bismo sada
raspravljali o aratonskom sluaju. Ona je za to imala sredstava, ali nije
posegnula za njima. Ne bi to uinili ni drugi letai. Ako bismo danas poto
poto htjeli traiti njen propust, onda bi se on mogao nai samo u njenu
pristajanju na sastanak u zatvorenom krugu. Da se to razraunavanje odvijalo
javno, Antel vjerojatno ne bi uspio.
Ostaje alosnom injenicom da je i ta prilika propala u nepovrat. Infar Antel
je obranio svoj san. Ne znamo mnogo o razdoblju koje je uslijedilo neposredno,
osim da se njegov ugled tim inom jako srozao. On je preuzeo punu odgovornost
za ono to se dogodilo.
Linitska zajednica suoila se tada s pitanjem nazivne i stvarne vlasti. Jednu
aratonsku godinu nakon Oradine smrti Infaru Antelu je zabranjeno uplitanje u
javne poslove i oduzete su mu sve poluge vlasti. Ramon Oram se takoer okrenuo
protiv njega. On je postao prvim izabranim upraviteljem Linita u Drugom
razdoblju, unato tome to je -vidjeli smo - prije toga podupirao Infara
Antela.
Sam Infar Antel proveo je ostatak ivota povueno i nezapaeno. Neko je
vrijeme bio izrazito neomiljen, ali ga je njegovo djelo postupno izvuklo iz
omraze i uvuklo u povijest Linita koja je tek nastajala. Umro je u krugu svog
benasa dvadesete godine po njihovu raunanju vremena. Prije nego to je umro,
sastavio je oporuku koja je primljena raznoliko, ali je s vremenom prihvaena
kao svetinja. O tome emo jo govoriti.
Rekao sam da znamo vrlo malo o dogaajima koji su uslijedili. O tome znamo ono
to je uspjela prikupiti Ononova momad, nakon to
384

je on prispio na Araton. On je dobio uvid u pisane izvore Linita i umnoio

izvornike.
Nakon pokolja letaa u Dorimoru, Liniti su bili prisiljeni vratiti se turobnoj
svakodnevici. Zasigurno je opet bilo maloduja, beznaa i samoubojstava, ali
je ivot odnio prevagu. Prvenstveno pri tome mislim na
O
Uo
rubom su toku koji poput pruge daleku umu s rijekom Jelen spaja; obli
breuljci doline te duge 020
jedina golet cijelog su tog kraja; al" katkad i te pustare se prte vlasti U"
asti hoe li se sjaja!
Godine petsto trideset etvrte, prvoga kruga, dvadeset devetog tonbasa dana,
oko te se crte,
preko proplanka, umi preotetog, to potok mali Valvalaje ini, skupila vojska
Junog Carstva svetog, 030
rasprostiru se u punoj silini po brdima svim od Valvale juno; gotovo istom,
na drugoj padini,
to se otvara spram sjevera kruno, od ruba ume, sputaju se hodom i irei
se, uz rijeku uzduno,
andorske agme, pod maglenim svodom, uzornim redom kreu se nadolje i staju
tamo, sto kala pred vodom.
Izlaze najzad na to bojno polje Andora voe, Anhor im na elu; 040
s omrona on e promotrit okolje.
385

to da su sve vie starije Linite, one koji su nekad ivjeli u Gradu sunca,
zamjenjivali mlai, oni koji su roeni nakon Soranskog udesa i Prisege iz
Rabula. Ovi drugi nisu odvie tugovali za onim to nikada nisu iskusili, ve
su se uhvatili u kotac sa svakodnevnim ivotom. U njihovoj je svijesti Prvo
razdoblje postalo doba prvobitnog blaenstva iz kojeg su ispali zbog grijeha
svojih predaka. U to su vrijeme lijenost i slab porod smatrani najveim
grijesima, pa je to pripisivano iteljima Grada sunca.
Sve su te prie u to vrijeme nepovezane i nestalne, prepriavaju se od usta do
usta i polako ulaze u predaju. One e, zajedno s oporukom Mara Antela, postati
jezgrom nove vjere koju je zatekao na Aratonu Onon.
Liniti su zaista i ustanovili novi grad na mjestu gdje su doskora tek napasali
stada za ljetnih vruina. Dobio je ime Irbol i bit e uspjeniji od Dorimora
koji je utemeljen na loem mjestu i bez znanja o tome gdje bi grad trebao
biti.
Izmeu Dorimora i Irbola bilo je oko ezdeset ili sedamdeset kilometara, po
Ononovoj procjeni. Izmeu ta dva mjesta sagraena je i prva linitska cesta da
bi se po njoj mogle kretati zaprege. Konji i zaprege, to su postala prijevozna
sredstva u Linesu!
Neki od benasa, poglavito oni koji su se bavili stoarstvom, preli su u
Irbol. Dorimor je postao sreditem zemljoradnje. Trgovina se podrazumijevala.
Irbol je dobio svoga upravitelja, pa se postavilo pitanje sredinje vlasti.
Svaki je benas imao odreeni broj glasova, ovisno o svojoj brojnosti, pa su na
taj nain birani ljudi u Vijee iskusnih i Vijee pravde. Vijee iskusnih
biralo je vrhunskog upravitelja Linita, onog koji bi vodio cijelu zajednicu i
brinuo se o njezinu opstanku.
Ova se zajednica konano uobliila u tridesetim godinama. U to vrijeme jedva
daje bilo jo koga tko bi se prisjeao Grada sunca i ivota u lagodi i obilju
Prvog razdoblja. Opeprihvaene vrijednosti postale su predan rad, okrenutost
benasu i iroj zajednici, trezveno razmiljanje, mudrost, ljubav prema djeci,
iskrenost, umijee pripovijedanja i pjevanja, najee junakih pjesama o
Infaru Antelu i sjetnih o izgubljenom zlatnom razdoblju.
Ramon Oram izabran je za upravitelja na razdoblje od deset godina. Svake
godine, meutim, Vijee iskusnih moralo je dati prolaznu ocjenu njegovu
upravljanju da bi on zaista i ostao na vlasti. On je tada morao uvjeriti
Vijee da e i dalje ostati dobar upravitelj. Ako u tome ne bi uspio.
386

iz iH. n-ii
ni
Dd ra
ik 9d bi
jo uvijek mu je ostavljena godina vladanja za koje je imao priliku popraviti
se, a tada bi Vijee saslualo njega, ali i druge natjecatelje za to mjesto.
Ramon Oram izgubio je svoje upraviteljske ovlasti nakon deset godina, dvadeset
sedme godine Drugog razdoblja. Samo je jedne godine morao
"Ja vidim, Gare, na ovome dijelu, da neprijatelj ne prilazi blize. Stoje i
dalje oni im na elu."
"Magla i oprez ine ga da gmie; nee ni Odrak da bezglavo srlja! Priekaj
malo, magla se ve die ", *
mirno e Tartor, gledaju gdje mrlja vue se bijela izmaglice dolom. Daleko
motre, on bradu protrlja. 050
"Da, ingar ani, s asnom ti dozvolom, ako je bila jalova nam elja da emo
lako izazvati prolom
njihova bijesa, neka nam veselja, jer teko im je ekati na miru, pa sudim da
e njihova proelja,
zahvaljujui oholu preziru, kojim im vojska smrdi gdje god stigne, - vidi sad
tamo, bolje se naziru - 060
krenuti naprijed im se magla digne; pa prilika e sluit nam se sama da i
gordi Jug glavu zemlji prigne!"
"Suprotstavi li uzbrdo se nama? Oekivati previe ne treba... Protivnik naom
mudrou se slama.
387

braniti svoj nain upravljanja pred Vijeem iskusnih i tri druga natjecatelja.
Po isteku deset godina natjecao se za sljedeih deset, ali ih nije dobio. To
je mjesto tada osvojio Antar Urgul, utemeljitelj Vjere kakvu je na Ara-tonu
zatekao Onon i veliki promicatelj Infara Antela i njegove oporuke.
Urgul je postao upravitelj Linita dvadeset sedme godine nakon Udesa. U to je
vrijeme samo tisuu esto ljudi ivjelo na Aratonu, jedva neto vie njih no u
vrijeme kada je tamo bila Orada. Vjerujemo da ih je tisuu sto ili tisuu
dvjesto ivjelo u Dorimoru, a ostali su se okupili u Irbolu. Puanstvo je na
Aratonu sporo raslo, nakon to se othrvalo stalnom smanjenju u prvih petnaest
godina po Udesu i razdoblju ravnotee u broju roenih i umrlih.
Pokazalo se daje Dorimor podignut na neprikladnu mjestu. Razina jezera Utan
znala se podizati i sputati, plaviti usjeve i kue ljudi, a potom ostavljati
nezdrave barutine. S vremenom su se ljudi povukli od obale i izgradili svoje
domove na obroncima breuljaka oko jezera. Njihova polja su, meutim, jo
uvijek ostala ugroena.
Antar Urgul je shvatio da su Liniti jo uvijek u vrlo tekom poloaju i da im
je opstanak jednako upitan. Ugroavala ih je priroda, bolesti i tekoe u
ovladavanju vjetinama koje su poeli upoznavati tek prije nekoliko
desetljea. Antar Urgul nije zaboravio ni na Galaktiku upravu i opasnost koju
su za njegovu zajednicu predstavljali letai koji e, posve sigurno, jednoga
dana biti tu sa svojim svemirskim brodovima. Linitska je zajednica, smatrao je
on, trebala duevnu potporu, udoree i tenje koji e proizlaziti iz njihove
prolosti, jedinstveni pogled na svijet koji e ujediniti ljude i vezati ih uz
svijet u kojemu su odluili ivjeti, a nakon to je poriv za golim opstankom
na njemu poneto popustio.
Osnovu svemu tome Urgul je naao u Antelovoj oporuci. Tamo je "otac Linita"
oporuio ljudima da se imaju boriti za svoj svijet. Priroda, Galaktika uprava
i Fandi, svi su oni opasni za opstanak linitske zajednice. Kao to se on borio
da Araton pripadne ljudima, jo od vremena NiteManar i Prvog razdoblja, tako
se i novi narataji moraju za to boriti. On je odkrinuo vrata koja vode
osvajanju Aratona, na mlaim naratajima je da to osiguraju i zadre. Muke i
tekoe s kojima su ljudi suoeni u svakodnevnom ivotu privremena su pojava
dok ljudska zajednica ne pone napredovati i razvijati se. Infar Antel je
posebno ustrajao u potrebi da se Araton obrani svim sredstvima i da ljudi ne
dopuste da ih Galaktika uprava od toga odvrati.
388

slikama, onima koje su jo preostale nakon Udesa. Sve to podsjea na njega,

ili nosi njegov peat, a to su reci koje je on pisao, predmeti kojima se
sluio, mjesta koje je pohodio - ako su dostupni i zna se za njih -najvee su
svetinje ljudima u Unesu*
Gotovo sam se zagrcnuo nakon posljednjih Gezovih rijei! Ja sam smatran bogom,
oboavan od tih jadnih i napaenih ljudi koji su potonuli u neznanje i
priprostost! Gnuao sam se toga, iako sam znao da su oni to uinili radi
svojih razloga, da bi odgovorili na tekoe pred kojima se nala njihova
zajednica i da bi joj omoguili bolje izglede u budunosti, upravo ono stoje
Galaktika htjela unititi i zbog ega je ubijena Orada Anakran.
Jesam li nosio i njenu krv na svojim rukama? Da sam sve te ljude uklonio s
Aratona, ne bi ni ona stradala. Ne bi, u tom tako sretnom i izmatanom
sluaju, bilo ikoga da spletkari protiv Uprave i letaa i zari-e se
onemoguiti tenje onih koji bdiju nad Galaktikom. Nitko ne bi tada smatrao
mene bogom. Svojom sam grekom sam to omoguio.
- Znai li to da se izgubila uspomena na Kinela kao obinog smrtnog bia koje
je bilo na Aratonu da bi s njega odvelo ljude koji tamo nisu smjeli ostati? -
upitao sam sabrano.
- Na neki nain - odgovorio je Gez Aknar. - Moe li ti to bolje opisati,
Parite?
- Kada sam ja doao - Parit je poeo vrlo usredotoeno - Kinel je tovan kao
praotac ljudi na Aratonu. On ih je tamo doveo i otkrio im je svijet kojeg su
oni - tako su vjerovali - ve jednom posjedovali i zbog nerazumnog ga grijeha
izgubili. Upravo zbog te Kinelove privrenosti i naklonosti - jer on se
izborio da Araton pripadne ljudima, protiv volje drugih bogova, ili neke stare
presude kojom su kanjeni i kojom su ga izgubili - upravo zbog toga Kinel je
omiljen i postavljen u sredite li-nitskih vjerovanja.
- Liniti takoer vjeruju - nastavio je Parit Jamakana - da e se Kinel i trei
put spustiti na Araton. Tada e neporonima vratiti blaenstvo Prvog
razdoblja, a ostale protjerati na Goor, Sunce zla, gdje su svi oni bili dok im
nisu podarene ume i livade Aratona.
Drugi Kinelov silazak, to to smo vidjeli na Gezovu prikazu juer, doveo se u
vezu sa Soranskim udesom. Kinelu je, kao boanstvu, budunost poznata, pa je
on, skrbei se za ljude, pohitao na Araton upozoriti ih na Udes. Liniti nikada
nisu zamjerili Kinelu to nije sprijeio Soran-ski udes. U njihovu vjerovanju
postoje sile monije od bogova, one
390
Ara ton - Knjiga trea
utjelovljene Tvorevim stvaralakim inom, a to su zatvoreni krugovi razvitka
u prirodi, ivoj i neivoj, i ishodi takvih djelovanja, vremenske i svake
druge nepogode, prema tome. Takoer i kretanja nebeskih tijela, vidljive i
nevidljive plime i oseke u prirodi, nastupanja i povlaenja povoljnih i
nepovoljnih prilika, stoje osnova vjerovanja u zed o kojemu i Kinel mora
povesti rauna.
Ne slute da e ostaviti kosti daleko od sveg stoje njima blisko; nai su
ljudi, imaju smjelosti,
prodrli sasvim kroz zemljite sklisko, uiniv" prolaz, nama sada zdesna, kroz
gustu umu i raslinje nisko,
svladavajuc mnoga zapreenja tijesna, a rade teko tijekom cijele noi, kako
bi staza postala podesna."
"Moemo, znai, za lea im doi! Jesi li, Gare, umorio ete, tako da snage za
boj nee smoi?" 100
"Ne, ingar ani", Tartor se ne smete. "Mijenjao ja sam svaka dva-tri zata one
to rade, da ne bude tete.
Prilika svima za odmor je dat a koliko i uvijek, kad ratno je vrijeme." "Magla
se, Gare, vie tla ne hvata...
Suprotna brda ve se vidi sljeme! I tamo dolje, nedaleko rijeke,. sve bolje
vidim stjegova tih breme! 110
Gdje lije Toktas da kroz te prosjeke razazna tko su stjegonoe Juga ? Tko u
sredini nam ini zapreke?"
391

Zed utjee na smjer buduih zbivanja, jer mada netvaran i neprepoznatljiv,

pospjeuje ostvarivanje svih onih napora koji su u skladu s njim, a ini
tekim ili nemoguim ono to mu se suprotstavlja. To je netvarna osnova
svijetu u kojoj sve tvarno pluta; on je za sva zbivanja nekakva dodatna
privlana sila koja djeluje promjenjivom snagom i iz promjenjivog smjera i
ini da se ishodi naih nastojanja ne mogu jasno predvidjeti i znati.
Tvorac je netvarna sila koja je u jednom trenutku iznijela na vidjelo cijeli
tvarni svijet i opredmetila ga u zedu koji je tu od ranije. Tvorac se esto
smatra dijelom zeda, a nastanak svijeta njegovim krajnjim nagnuem. Ako
strujanje zeda dosegne takvu snagu u suprotnom smjeru, ovaj isti svijet
jednako tako moe prestati postojati i istopiti se u vjenom zedu. To mu je i
sueno, ali ne predstoji neposredno. Dapae, vjeruje se da su Liniti na samom
poetku svoje povijesti i da im je zadatak zavladati Aratonom i vratiti mu
sjaj Prvog razdoblja. Time bi opet zasluili milost svoga boga Kinela i
zadobili pravo naseliti zvijezde, stanita bogova.
Kada je Kinel pohodio Araton drugi put, smatraju Liniti, on im je obznanio to
ih eka, pa su oni slabiji, koji su se ponajprije bojali za svoje koe i
imanja, odluili pobjei s Aratona. Oni koji e ostati na njemu, podnijet e
strahoviti udar zeda, ali e ostati na svijetu koji im je Kinel dodijelio.
Time e ga sauvati za ljudsku vrstu i pokazati"da su zasluili milost i
povjerenje Kinelovo kada im je taj svijet podaren prvi put.
- Ostala je nedoumica gdje je to Kinel povukao ljude koji se nisu htjeli
izloiti Soranskom udesu - nastavio je Parit Jamakana. - Oni su po novom
vjerovanju prenijeti do samog boanskog stanita, zvijezda, ali se vjeruje da
se tamo nisu mogli zadrati. Novo procjenjivanje zasluga i sudbina nesumnjivo
im je dodijelilo Goor, pa se bijeg od pogibelji pokazao probitanim samo na
kratku stazu.
Spomenuo bih jo na kraju daje, u vrijeme kada sam drugi put sletio na Araton,
vjera u Kinela i zed ve bila vrlo razraena i sloena. U njoj je bezbroj
skrivenih znaenja koja se dotiu ljudske due i poimanja pravde, prava,
utemeljenosti ljudi na Aratonu, grijeha i spasenja. Spas se -vezivao uz trei
silazak Kinelov, ali i uz djelatnost ljudi, jer e se Kinel spustiti kada
ljudi to svojim ponaanjem, udoreem i drugim zaslue.
- Odlino, Parite - preuzeo je rije ponovo Gez Aknar. - Tome ne bih imao
nita dodati ili oduzeti. Urgul je osmislio sva velika dogaanja na Aratonu i
povezao ih u Vjeru koju je nesigurno i ugroeno stanovnitvo
392

Aratona edno upilo. Zapazimo najvanije: svako naputanje Aratona

izjednaavalo se s izdajom, prokletstvom i izgnanstvom na Goor, mjesto zla. U
Urgulovoj vjeri osobito se istie dvojstvo dobra i zla, to se povezuje s
Neurom i Goorom. Neur i Goor utjelovljuju sve proturjenosti Aratona: sjaj
Prvog razdoblja i muke svakodnevice, blaenstvo i prokletstvo, istu
"Ataman ani, iz mog vidokruga ne mogu o njem sve primiti lako; Taj Toktas za
me iz svijeta je druga.
Paljivo uho zapazit e kako junjaki meko izgovara rijei; kako je primljen,
udilo me jako." 120
"To to mu nita kod nas se ne prijei, svi ga primaju srdano, dapae ? Svoje
sad sumnje slobodno zalijei!
Povjerenje u nj u mene je jae nego u druge, to moje su krvi; nepovjerenja
uvijek se povlae
kada, bez znanja, od sumnji sve vrvi, a o Toktasu, to se saznat moe, ja
teio sam doznati sve prvi.
Znam ga kao da iz njegove koze vjerovat moe, ovaj svijet ja gledam; kad na
poela stvari se razloe, 130
o njem u ovo da ispripovijedam: da, iz Ondola potjee mu pleme; izgubio je,
da dalje ne redam,
roditeljicu u poroda vrijeme; otac mu pade u Zemljama smrti, ostaviv" jedva za
budunost sjeme.
393

vjeru i sumnju, tenju za bogovima i onu za tvarnim dobrima, ostanak na

Aratonu i bijeg s njega, plodnost i jalovost, ivot i smrt, ljude i Fande,
dobro i zlo... Sve se te oporbe izmjenjuju, jednako kao to se izmjenjuju dan
okupan Neurom i no koju razblauje crveno svjetlo Goora, a sve upravljano
tananim prelijevanjima i strujanjima zeda, krajnjeg redara u svemiru.
Gospodara reda i nereda, kako je Urgul sam znao zapisati.
U toj se vjeri mudro preuuju Galaktika i letai, ali se obznanjuje daje i
drugih bogova osim Kinela i da svi oni obitavaju na zvijezdama i Neuru, a to
su ostaci Orosila, pradavnog zatitnog omotaa oko Aratona, raspuknutog za
kaznu ljudima koji su htjeli napustiti Araton. Kakvog li ispreplitanja prie o
grijehu i pravednoj kazni s podukom ljudima kako im je ostati na Aratonu i s
objanjenjem o ustrojstvu svijeta! Ako je Infar Antel stvorio Linite, Antar
Urgul im je zasigurno osigurao opstanak, utemeljujui ih u novom svijetu i
vezujui ih uza nj vre nego to je to inila privlana sila ophodnice!
Svetom bojom Vjere je odmah postala svijetloplava boja nebeskog svoda
nezastrtog oblacima i zlatna boja Neurova. Uvjereni vjernici su oblaili
svijetloplave halje i zaklinjali se nebu. To treba povezati s oekivanim
treim Kinelovim dolaskom sa zvijezda, s neba dakle, ali i s dugo uskraenim
plavetnilom nakon Soranskog udesa. Tri je postao svetim brojem meu Linitima,
a trozubac e uskoro postati znakom vladarove asti i prava upravljanja u ime
Kinelovo.
Fandi su vana stavka u Vjeri. Njih se ponekad i tamo naziva starosjediocima
Aratona, ali samo u smislu da su ve bili tamo kada je Kinel doveo na njega
ljude. Lako je uoiti jo jednu namjenu prie o Orosilu i izgonu ljudi s
Aratona, nakon to su se oni drznuli upitati stoje s druge strane boanskog
plata. To predanje ne govori samo o grijehu i kazni, niti samo objanjava
kako je to svijet postao ovakav kakav jest. Ono nije tu da samo poduava
Linite da e biti kanjeni usude li se napustiti Araton... Ono im daje pravo
na njega, jer su, toboe, oni ve jednom tu bili, prije svih drugih. Oni su,
po tome predanju, izabrana vrsta, jer je Tvorac stvorio Araton i odijelio ga
boanskom bljetavom zavjesom od okolna zla, da bi ljudi tamo ostali
zatieni. Cijelo stvaranje i postojanje Aratona je zbog ljudi na njemu, pa su
oni njegovi prirodni i jedini gospodari.
Fandi su zato prikazani u loem svjetlu. Oni su tvorevine Goora i
suprotstavljeni su dobru i Kinelu. Vjera ih zato smatra prokletnicima i
upozorava na njih ak i prije nego to su Liniti doli u dodir s njima.
394

Kasnije e se pojaviti jo jedna svetinja koja e ocrniti Fande. To je

takozvana "Knjiga Istine", o kojoj Onon, a ni Liniti, nisu nita znali u
vrijeme kada je on sletio na Araton. Kinel je, naime, prije nego stoje
napustio Araton, uglavio sporazum s ljudskom zajednicom koji je uzdignut na
razinu pravnog propisa. To je bio zakon. U njemu je utanaeno koliko dugo
ljudi
Preostavi sam na ivota prti, mladi se Toktas obratio snazi; otad ivi na
dil-indula crti... 140
Zna emu tee na toj udnoj stazi: u Irkol-Gije doao na koncu, mada se tamo
nelako ulazi,
aV ime su mu pronijeli na zvoncu, kad od najboljeg bolji on je bio,
priklanjaju se Vjeri ko osloncu.
Mi uilita znamo slave dio: za Orkosa smo i Rastana uli; al" bijeli povez
Toktas je ponio 150
tako lako da slavu im utuli; no, on je htio i vie od toga: voditelji su njemu
bili truli!
Naumio je smijeniti ednoga Ira Irkamu, ija se ve staza umorila od pravca
dosljednoga.
Tog nasljednika Aginora Aza spasiti nije od potpuna pada mogao nitko, nakon
takvog sraza!
Jer ve je Toktas znao da zavlada od svojih blinjih srcima i umom! Do
Irolgara stvar je dola tada... 160
395

smiju ostati na Aratonu i to je sve doputeno ili nedoputeno u odnosu prema

Fandima. Kada su Liniti otkrili taj spis, mnoge od tih razloga nisu vie
razumjeli, ali je krajnja poruka ostala: ljudi i Fandi ne mogu ivjeti
zajedno. To e kasnije postati pokriem voama u Linesu za poziv na zatiranje
Fanda. "Knjiga Istine" e takoer biti jedna od najveih svetinja u koju e se
Liniti zaklinjati, mada je jedva nekolicina njih imala prilike itati je, a da
ne govorimo o tome da je nikada nitko ni priblino nije razumio. Ona je tek
poetkom drugog stoljea postala dijelom Vjere, mnogo godina nakon Urgulove
smrti, ali sam je ja spomenuo ve sada da bih zaokruio ovaj dio razgovora o
mjestu Fanda u Urgulovoj vjeri.
Urgul je predvidio borbu za Araton izmeu ljudi i Fanda. On je zato u Vjeru
ugradio pokretaku snagu koja e omoguiti da ljudi tome dorastu. Oni su se
trebali mnoiti i iriti po cijelom Aratonu, jer je on dom Linitima, a ne neki
izdvojeni dio Linesa ili Lines sam. Zato je svjesnom naporu da se dosegne sjaj
Prvog razdoblja, a to znai razvitku, poklonjena iznimna panja. Zato je jo
jednom porasla uloga ene i njen znaaj u tome drutvu.
Mada ena nije nikada bila na elu linitske zajednice tih ranih godina, one su
uglavnom vodile glavnu rije u benasima. Nesposobnost da zanese bila je
najvea nesrea eni toga vremena. Zanimljivo je da su u Vijeu iskusnih
veinu imali mukarci, a u Vijeu pravde ene. Kao da je eni davana prednost
kad god su se odluke ticale sadanjosti i neposrednih djelatnosti, a mukarcu
kada se radilo o budunosti i njezinu zacrtavanju.
Ovakvu je vjeru Antar Urgul poeo propovijedati negdje oko tridesete godine,
najvjerojatnije upravo tridesete ili trideset prve. Uvjerio je u nju najprije
Vijee iskusnih, a oni su je uskoro zapisali i poeli itati stanovnitvu.
Vjerojatno se tih godina jo uvijek nalo ljudi koji su prozreli sve patvorine
u toj prii, a nisu pristajali uz miljenje daje nuna nova istina o svijetu i
ljudima u njemu. Oni su postali protivnici Vjere, ali su do etrdesete ili
pedesete godine uglavnom nestali ili su postali nevani.
Trideset pete godine Antar Urgul je odluio povesti skupinu odlunih ljudi u
Aranim, vraajui se stopama Infara Antela. Nazvao je to hodoaem i ustrojio
prvi hodoasniki red koji je postao nositeljem Vjere. Vjerovao je da e mu
aratonska godina dostajati da se probije preko Segetoleheta, pohodi Aranim
koji je po Vjeri dobio naziv Svete zemlje i vrati se nazad. On i dvadesetorica
hrabrih ljudi otputili su se u divljinu i doista preli planine i spustili se
u zemlju svojih praotaca.
396

Prava namjera Urgulova je bila provaliti u Oradin zabran u Olgiju i sprijeiti

da se o Oradinoj kobi sazna u Galaktici. Na to je upozorio Infar Antel u
svojoj oporuci. Urgul je mislio da e unitenjem utvrde Galaktike uprave u
Olgiju unititi i dokaze o Antelovu nedjelu. Oni su tamo doista i dospjeli,
ali se pokazalo da je Oradino djelo nemogue
On zamijenio nije brdo humom, ve je u Ondol pohitao smjesta; doao tamo s
jednim je naumom
i prijetvornosti tu njegove nesta: pokroviteljem on je od tog doba i skrbnikom
tog, za Jug vanog mjesta!
Posluaj stoje sad junjaka zloba: i dini Odrak naao se tamo istraju na
zlu, ta bijedna rugoba! 170
Za nagodbu mu s Irolgarom znamo, to kob ovakvu uilitu dade: Irolgar vodit
Irkol-Gi e samo,
po volji svojoj, kako sam to znade, al" uvjet jedan potovati treba: protjerat
sve e on inkate mlade,
one to tu su doli iskat hljeba, a domom jesu sa sjeverne strane; ta se
nepravda mora ut do neba! 180
Pala i Vjera na niske je grane: smjer u njoj Holok junjaki ulijebi naa sad
nije, to su stvari znane.
Dalje o tome ti priao ne bi". 0 Toktasu ti nisam reko kraja; njegova sudba
ovako se prebi:
397

unititi. Ljudi na Aratonu toga doba, a to je samo trideset pet mjesnih godina
po Udesu, nemono su stajali pred djelom uljudbe kojoj su nekad i sami
pripadali. Njihovim priprostim oruima, priprostim domiljatostima i vatri
Oradina utvrda je odoljela bez tekoa. Na koncu je tu i sam Antar Urgul
izgubio ivot, a njegovi se hodoasnici ostavili uzaludna posla.
Urgul je pokopan u Olgiju, a otada to je mjesto poznato pod novim imenom:
Urgul-Olgi. Prvi su se hodoasnici uspjeli vratiti nazad, naime sedamnaest
njih je dolo nazad u Dorimor nakon neto manje od godinu dana izbivanja.
Novi upravitelj Linita, izabran prije nego to se Antar Urgul uputio u Aranim,
bio je Ab Arama. U njegovo se vrijeme stanovnitvo najzad poelo osjetnije
poveavati. Lines je brojao dvije tisue ljudi etrdesete godine, a dvije
tisue petsto ljudi pedesete godine.
U to su vrijeme dva potpuno razliita predmeta potresala ljudsku zajednicu, uz
stalnu borbu za preivljavanje. To je strah od brodova Galaktike uprave koji
e htjeti iseliti sve puanstvo s Aratona, unato elji ljudi i Vjeri, te
potreba da se puanstvo preseli, jer se Dorimor pokazao zaista loim izborom
za naselje. Prvi predmet rasprava jaao je Vjeru, a drugi doveo do razliitih
istraivakih pohoda koji su najee upuivani na jugoistok.
Tih su godina ustanovljena manja naselja istono od Irbola, a novi su benasi,
kod diobe starih, ohrabrivani naseljavati puste krajeve na istoku. Na taj su
nain Liniti preli razvode koje prolazi sredinom doline izmeu Segetoleheta i
Segetokalmasa u smjeru sjever-jug i dospjeli do gornjeg toka rijeke koja e
postati najvanijom u njihovoj daljnjoj povijesti. To je Meg uz koji su
utemeljili grad Alarim, jezgru svoga budueg opstanka. Alarim je, smatra se,
osnovan etrdeset osme godine Drugog razdoblja. Utemeljitelj je bio Ab Otikar
koji je jo jednom i nepovratno okrenuo lea Galaktici.
Za njegova prethodnika i imenjaka Aba Arame znakovito je to preseljavanje
puanstva na istok. To je bila tiha i postupna promjena, razvoj koji se
donekle poticao, ali je hranjen vie nepogodnou doline jezera Utan, no
pogodnou novih krajeva. Ab Arama premjestio je sjedite svoje vlasti u Irbol
koji je tada narastao do osamsto ili devetsto ljudi, a puanstvo se Dorimora
spustilo na petsto stanovnika. Ab Arama je podupirao Vjeru i potpomagao
hodoasnike koji su je irili meu

398

Linitima. Njegovo je doba razdoblje ravnotee i mira, postupnog premjetanja

na istok i straha od novog sukoba s Galaktikom upravom i letaima.
Ab Otikar je bio ista suprotnost svome prethodniku. Pronicljiv i bistar,
odluan i neustraiv, odlian poznavatelj prolih dogaaja i svih
Preuredbe mu Irkol-Gi usvaja, sad s Parmanarom Odilom na elu; taj nije bio
Toktasova sjaja!
Tim Irolgarje stiao podjelu i primirio Irkol-Gi polako. Izgubio je Toktas
bitku cijelu... 190
Mada je svoje stavove promak"o, platio za to visoku je cijenu: protjerao je
Holok ga, dakako. -
AV on je kobi gledao u zjenu i odluio Sjevernjake pratit, ostavio je Irolgara
sjenu
znaju da nee u Ondol se vratit i da mu valja odrei se Juga; podlu tu igru
mogao je shvatit... 200
Znaj, usud dao dobrog nam je druga: s podreenima on upravlja lako, odmah
razumije nareenja duga,
bez astohleplja, poduzetan jako, najbolji borac on je ovog svijeta...VSto ja
ga imam, sretan sam jo kako!"
"Moj ingar oni! Evo, tu je eta! Dilman Atagi na aranujae! I haman Toktas
stie iz zaleta!" 210
399

tajni Drugog razdoblja, potpuno odan Vjeri i tenjama Infara Antela i Antara
Urgula, Ab Otikar je odluio povesti svoj narod jo dalje od Galaktike i
ukorijeniti ga u Linesu. Pri tome se esto sukobljavao s Vijeem iskusnih i
puanima, a njegovi su ga korjeniti stavovi esto suprotstavljali i Vjeri i
njenim nositeljima.
etrdeset osme godine D. R., Drugog razdoblja, dakle, Ab Otikar je postao
upravitelj Linita. Iste je godine donio prvu od svojih osporavanih i
dalekosenih odluka. Odluio se preseliti u netom osnovani Alarim u kojemu se
naselio tek jedan benas s jedva pedesetak ljudi. Uspio je u tome, ali je ve
tada ponio nadimak "Svojeglavac" koji e ga pratiti do kraja.
Njegova sljedea odluka ticala se hodoasnikih pohoda u Svetu zemlju. Jaka
struja u Vjeri htjela je osigurati u najmanju ruku prigodna hodoaa u Aranim
i Urgul-Olgi. Otikar je obrazlagao kako su takva putovanja opasna i
nepotrebna. Na koncu ih je otvoreno zabranio, a redarstvu naloio onemoguiti
takve pokuaje. Vlast je u Linesu posegnula za silom protiv svoga puanstva da
bi se osiguralo potivanje upraviteljevih ukaza.
U to je vrijeme Ab Otikar donio ukaz o izbacivanju Prvog jezika iz javne
uporabe. Koristiti jezik Uprave postalo je kanjivo u Linesu. U ranim
pedesetim godinama preinaene su mjere za raunanje vremena, duljina i teina.
Zat, lizat, mizat i imizat zamijenili su sate, minute i sekunde i uvele
desetinski sustav i u mjerenju vremena. Umjesto metra uveden je kal, a umjesto
tisuu grama lad. Rasprave o tome produljile su se na cijelo vrijeme Otikarova
upravljanja, ali ih je on nepopustljivo nametnuo dravnoj upravi. On je prvi
poeo kovati zlatni lad i uvoditi novac u do tada razmjenom voeno
gospodarstvo.
Pedeset sedme godine ruilaka je poplava opustoila Dorimor i odnijela
dvjesto ivota. Oranice su naplavljene muljem, a ljetina je unitena. Tristo
ljudi ostalo je sa skromnim zalihama hrane, izloeni gladi i mukotrpnom
obnavljanju unitenog. Ab Otikar im je uskratio svaku pomo ustraju li ostati
na tom nesigurnom i nezdravom mjestu. Obeao im je pomo u hrani i radu
presele li se u Alarim. To je i prihvaeno, pa je Dorimor naputen iste
godine. Kasnije je i to mjesto postalo predmetom hodoaa. Dio preplavljene
obale na kojoj se nekad nalazila i prva kua Infara Antela u kojoj je
potpisana Prisega iz Rabula nazvan je Moridorom, "Vodomnad gradom", kao
suprotnost Dorimoru, "Gradu nad vodom".
ezdesetih godina u Alarimu je ivjelo tisuu dua, pri emu su se ljudska
naselja sve vie pomicala na istok. Irbol je u to vrijeme ostao
400

daleko na zapadu, a ljudstvo mu je opet palo na petsto dua. U cijelom Linesu

tada jo nema tri tisue ljudi.
Najeu je bitku Ab Otikar poveo protiv poglavara Vjere, u namjeri da sam
postane njen vrhovni sveenik i pribavi sebi njen ugled. U tome nije uspio,
ali je nastojei oko toga iscrpio sve snage mlade zajednice.
"Argar Atagi iz daleka mae brojnom pratnjom i stjegovima bojnim, otkrivajui
poloaje nae,
to protivi se pravilima vojnim!" to ingar tiho promrmlja u bradu, a tad e
glasno jahaima znojnim:
"Ti, Iril ani, donosi nam nadu da prepoznati pred tim emo strojem stjegove
drske u prvom napadu.
Pogledaj okom i po sudu svojem, reci o svemu to ti na um doe, pa emo bolje
upravljati bojem." 220
Ne osvrnuv" se na ostale voe, na prsa glavu Toktas kratko spusti, arana
cimne, kraj ingara proe
ijau bodro ivotinju pusti da niz redove vojske ga ponese; a vrativi se,
ovako izusti:
"Raspored njihov sumnje mi raznese: sredinu dre Mlina ete! Vastas-Gatora
zastavu tam" vjese! 230
To govori mi to se kod njih plete! Ve isturene agme su mu sada, spremne na
udar, ko strijele zapete.
401
To je razdoblje neprekidnih sukoba izmeu Aba Otikara, Vjere i Vijea
iskusnih, pri emu su nadlenosti svih tih dijelova postale upitne, a ljudi su
se oko svega toga podijelili. Taj se prijepor nije izgladio za Otikarova
ivota, ali je on ostavio svome nasljedniku, Olzilu Armordoru, nedvosmislenu
uputu kako da se on prevlada. Prije nego to prijeem na taj dio, spomenut u
da je Otikar uspio postii da poglavar Vjere bude u njegovoj palai, a da
stavovi drave i Vjere moraju biti usuglaeni. Ugled i znaaj Vjere u to je
vrijeme ve bio vrlo velik.
"Neka ti dobrobit drave bude najprea i ne libi se koristiti silu ili okrutna
sredstva da bi najkraim putem osigurao njeno nesmetano djelovanje. Zatri
najprije u sebi odbojnost prema takvom inu, a onda zatri i one koji
beskonanim pitanjima i provjerama ometaju provoenje onoga to si odluio."
To je uputa Aba Otikara Olzilu Armordoru na kraju Otikarove vladavine, a koje
se on sam nikada nije drao.
Danas smatramo daje u tim uvjetima do toga moralo doi. Time se linitska
zajednica jo jednom korjenito razila s drutvima pravde i nenasilja, ali i
sebi omoguila uinkovitost u danim uvjetima i - vjerojatno - opstanak. Sila i
prinuda jo su se jednom pokazale krajnjim sucima u odnosima koji se nisu
mogli raspetljati na drugi nain.
Ab Otikar se suprotstavio Vijeu iskusnih i stavio ga izvan snage. Da dokae
kako to nije uinio radi svoga probitka, imenovao je sam novoga upravitelja.
To nije prolo bez nereda, ali je Armordor posluao Otikarov savjet i u krvi
uguio pobunu. Samo u Alarimu ubijeno je oko sto dvadeset ljudi. Otada je bilo
kanjivo uputiti i najmanji prijekor dravnoj vlasti. Vijee iskusnih je
rasputeno, kao i Vijee pravde.
Sedamdeset druge godine Olzil Armordor se proglasio ingarom, to je naslov
slian onima to su ih imali neogranieni vladari na staroj Zemlji. Znaenje
rijei gar na mjesnoj inaici saetog jezika je kruna, a ingar je nositelj
krune, okrunjenik, vladar, kralj. Kruna je svakako Kinelova kruna, a
kraljevstvo Kinelovo kraljevstvo u ije ime ingar vlada do Kinelova povratka.
Budui da je Kinel samo jedan, ne moe biti ni dva njegova namjesnika, pa je
nezamislivo da se taj naslov cijepa.
S istim je obrazloenjima Otikar u svoje vrijeme elio preuzeti poglavarstvo
nad Vjerom. Armordor nije, ini se, nikad nastojao oko
402

jre i Vijea itne. a ljudi lOtikarova mi. nedvo-i na taj dio, Je u njego-ni.
Ugled i
>ristiti silu nesmetano nu. a onda aju provolu Armor-ikada nije
a. Time se ravde i ne-
-jrojatno ..ima u
tzvan sna-enovao je Armordor i A1 ari mu
> uputiti i eno. kao i
> ingarom,
".iri na . ...ukaje
Kruna je t"o u ije
samo jeli vo da se
> preuzeti oojao oko
toga. Podijelio je vladanje na svjetovni i vjerski dio i ostavio ovaj drugi
dio Vjeri. Uredio je prihode drave, poreze i pristojbe za koritenje dravnih
dobara i udvostruio redarstvo koje je moralo osigurati izvrenje njegovih
odluka i uredaba. U to se vrijeme sila okrenula protiv samih Linita, a vlast
im je prvi put nametnuta.
Redarstvo je moralo posjedovati oruje da bi bilo djelotvorno. Tajna puanog
praha Linitima nije u to vrijeme bila poznata, a naprednija oruja nikada nisu
koristili, pa su se vratili kopljima, kukama, kijaama, motkama, maljevima,
sjekirama i na koncu - mau. Prisila se provodila uz pomo oruja. Pojavili su
se prvi prijestupnici i prve nesigurnosti. Taj e se razvoj nastaviti do
duboko u drugo stoljee.
U jednoj od takvih pobuna ubijen je Olzil Armordor. Pobunjenici nisu, meutim,
vie mogli vratiti kota aratonske povijesti. Nikome vie nije ni na pamet
palo birati Vijee iskusnih koje bi raspravljalo o najboljem
Zavriti on brzo boj se nada, stjeravi klin u rasporede nae; znam mu ja
snagu, kadar je da zada
poguban udar ako se razmae... al" taj ne gleda to se zbiva vani; tek jedan
naum: slabost to se zvae.
Pojaat treba, odmah, ingar oni, snage to su na srednjoj bojinici! Golom nas
silom pobijediti kani!"
"Uspjeti nee gnusni plaenici! Mi eljeli smo napada njihova, nizbrdo bismo
bili u prilici..."
"Uputiti im valja onda zova! Nek" naa krila prvo krenu nie... Mislit e da
smo tamo jaeg kova
i udarit gdje... oni prednost knjie!"
240
250
(Orad Gul-Gartar iz Kul-Kinela: "Boj na Valvali", peto pjevanje: "Toktas")
403

moguem upravitelju Linita na Aratonu. Pobunjenici su okrunili novog ingara.

Na vlast je sedamdeset devete godine u Alarimu doao Adar Irkol--Garsit, veoma
sposoban i poduzetan ovjek koji je za svoje duge vladavine jo jednom
usmjerio razvoj linitske zajednice u novom smjeru.
A imao je izazova... On je, naime, vladao u doba kada se na Ara-ton spustio
Onon", svjestan da ga tu oekuju tekoe, ali ne znajui na kako e se tvrda
protivnika zapravo namjeriti.
404
Dvadeseto poglavlje
etrnaestero
Prvi stalni stanovnik Aranima koji se vratio nakon Udesa i ostao na tlu naih
praotaca bio je Irolgar. On se nastanio u Urgul-Olgiju jo 106. godine D. R. i
otada se skrbi o Svetoj zemlji.
Ostalo je zapisano da se u to davno vrijeme Liniti nisu smjeli naseljavati po
Aranimu. Zabranio je to tadanji ingar Dangal Ramanhan, nasljednik Adara
Irkol-Garsita, dil-indula. Mali broj Linita ipak je i tada u Aranimu; to su
oni koji su tamo prispjeli za vladavine Irkol--Garsita i ogluili se o njegov
i Ramanhanov poziv da se vrate u Mlin. Njih je, meutim, bilo malo, zacijelo
manje od stotine. Svi su ivjeli u neposrednoj blizini Urgul-Olgija i bili
Irolgaru pri ruci.
Ingar Anman Sormakor, koji je vladao poslije Ramanhana, otvorio je Aranim
naseljavanju pa je stanovnitvo Svete zemlje poelo rasti. Irolgarje odredio
da ne smije biti gradova ni stalnih naselja u neposrednoj blizini Urgul-Olgija
pa su prvi hodoasnici, a oni su prvi pohodili Aranim, poli dalje na istok
traei podruja koja bi naselili.
405

Zif je jo jednom rairio krila hvatajui ravnovjesje kada je zdjela vage

eremdirgara udarila o tlo i zakripala o kamenu podlogu. Letea zvijer je
mogla prosvjedovati samo promuklim krikom, jer sam joj ve pokrio oi, a onda
se okrenuo k Rei.
Ona nije drhtala onako vidljivo kao kad smo se sputali i spustili u Urgul-
Olgi, ali su mi bljedilo njena lica i izbezumljeni pogled govorili da bi
najradije bila daleko odavde.
- Moda e ovi pasti niice preda mnom, kada to ve nije Irolgar -rekao sam
pokuavajui je ohrabriti alom.
Ukoio sam eremdirgar, privezao zif a i pomogao Rei spustiti se. Duboko sam
udahnuo. Ohrabrenja je trebalo i meni. Bit e dobar znak ako me gospodari Dal-
Denonija ne sasijeku prije bilo kakva razgovora, pa i kada od njih nisam
oekivao nerazumnih djelovanja ili takvih pod utjecajem prve pobude. Nisam li
bio posljednja zapreka njihovoj nesmetanoj vladavini, jedini koji je osporavao
njihove naume s Fandima, Lini-tima i Aratonom? Samo sam ja znao za tajnu
Aratona i tajnu Irolgarovu, mene su oni progonili po Linesu i razapinjali mi
zamke u koje su me htjeli uhvatiti i ubiti.
Lijevom sam rukom uzeo zaveljaj sa stvarima koje su pripadale Irilu Toktasu,
a desnom obgrlio Reu i poveo je prema izlazu iz ovog smradnog mjesta. Kako nam
je malo taj smrad smetao sada kada smo se usredotoili na opasnost iza
eremdirgara u Dal-Denoniju, u samoj palai Dvanaestorice!
Most je bio sputen. irok i vrst, jednostruk od debelih drvenih dasaka,
obraenih i uglaanih, i sputao se sa strane palae prema kuli sa zifovima.
Na ulazu u kulu nasuprot naoj ekao nas je pogrbljeni starac ija je bijela
neureena kosa vijorila na vjetru. uvar zifova spustio je most da bismo
preli na drugu stranu. Nije bilo naina kojim bismo mogli zadrati taj most
sputenim. Bio sam uvjeren da e ga starac podignuti im se naemo sa suprotne
strane. Nazad emo moi samo milou gospodara Dal-Denonija.
Starac se povukao ustranu i ustupio nam prolaz. Iza njega sam zamijetio malenu
sobicu s vitlom za sputanje mosta i neto vee predvorje. U njemu smo nali
niske poivaljke presvuene koom i dvojicu jakih ljudi u odjei plavoj poput
inolsilskih halja, ali neto drugaijeg kroja. Zapazio sam da su se jedina
vrata, osim ovih na koja smo upravo uli, nalazila iza njihovih lea.
406

Stao sam pred njih i spustio zaveljaj na pod. Upitno sam ih pogledao.
- Ovo je Dal-Denoni, strance - rekao je jedan od njih tvrdo. - Uao si u
palau Dvanaestorice nenajavljen. Ima li ozbiljnog posla s upravljaima
Aranima, reci svoje ime i razlog zato si doao. Ja u im to prenijeti. Ne
znai da e i biti primljen.
- Dobro - rekao sam. - Prenesi im da elim k njima. Ostanu Kor-mormanu prije
svega.
- Tko si ti? .
Kul-Kinel je utemeljen 146. g. D. R., etrdeset godina nakon to se Irolgar
nastanio u Urgul-Olgiju. Govori nam to da su hiniti sporo naseljavali Svetu
zemlju i dugo se vrijeme ustruavali ostati u njoj.
Pria se da su prvi stanovnici Kul-Kinela doli k Irolgaru po savjet kako e
ustrojiti svoju zajednicu. Ingar u Alarimuje daleko pa se njegova vlast, mada
su je oni priznavali, nije mogla uinkovito protegnuti sve do Kul-Kinela.
Irolgar im je odvratio da ni u kojem sluaju ne bi odobrio novog ingara u
Aranimu, ali da e im rado rei to on podrazumijeva pod dobrom upravom.
,
ele li potenu vlast, bez samovolje kojoj je sklon.pojedinac, dobro je da se
o vlasti brine vie ljudi. Bitno je da ona bude sve vrijeme proeta Vjerom,
ali da vladari ne zanemaruju ni svjetovne stvari. Dobro je u vlast uliti i
drugih vrlina koje pripisujemo dil-indulima, a to su nepotkupljivost,
nesamoivost, sklonost da se ope dobro pretpostavlja pojedinanom dobru,
predano sluenje i zdravo rasuivanje. Dapae, sastave li vlast od vie ljudi,
svi bi oni trebali biti dil-induli, jer samo na taj nain nee meu njima doi
do podjela, zavisti i elja da se prigrabi to vei dio vlasti.
U to je vrijeme postojalo samo jedno dil-indulsko uilite: Dad--Irgal u
Alarimu. Ingar Anman Sormakor odobrio je naum Aranimljana, jer mu se svidjelo
da e upravitelji Svete zemlje biti iz njegove blizine, i to oni u iju se
vjernost - mislio je - moe pouzdati, a ne kakav poduzetnik eljan vlasti
kojega bi, zbog daljine, bilo vrlo teko i skupo ponovo dovoditi u red. Zato
je on poslao dvanaest gotovih dil-indula u Kul--Kinel, koji su tamo ustolieni
u Dal-Denoniju - Domu Dvanaestorice.
407

- Reci mu: Kinel. Dolazim od Irolgara u Urgul-Olgiju. Ne elim ekati

dovijeka.
udnim me je pogledom pogledao jaki ovjek u plavom prije nego to se okrenuo
i ostavio nas nasamo sa svojim drugom.
- Priekajte - rekao je ovaj pokazujui na prostirke.
Rea se donekle oporavila. Poveo sam je do poivaljke i sjeo prekrii vi noge,
ali zadravajui uspravan i ozbiljan stav. kripanje s moje lijeve strane
doznailo mi je da je starac zaista poeo dizati most. Zalazei Neur je kroz
otvorene prozore bacao posljednje krpe naranaste svjetlosti na zidove prema
mostu i po dijelu stropa.
Umirio sam disanje i zatvorio oi obraajui se dil-indulu u sebi. Jesam li
pogrijeio ulazei u ovu ilbovu peinu, u teronsko gnijezdo onih koji bi mi
mogli biti najopasniji neprijatelji? Nisam nalazio odgovora. Dil-indul i taor
ostajali su nijemi, a strujanja zeda jednako neshvatljiva kao i ranije.
To me je ohrabrilo. Greka bi ve zvala na uzbunu, dil-indul bi ve naslutio
pogibelj. Nije to doista znailo da pogibelj nije postojala i da smo Rea i ja
sigurni u ovoj ilbovoj jami. Zakljuio sam da sam postupio onako kako je
trebalo i da sam uinio ono to je bilo ispravno. Zato nisam utio otpora iz
svoje nutrine, dil-indula ili taora, kako je ve tko zvao ovaj spoj s viom
stvarnou.
Smrkavalo se kad se glasonoa vratio. Unato dugom vremenu za kojega smo
ostavljeni ekati, bio sam bodar i io. On nas je rjeitom kretnjom pozvao da
uemo uklanjajui se s okvira vrata. Stao je s jedne strane vrata, a njegov
drug s druge, pa smo sada ugledali i treu osobu u jednakoj plavoj halji. Taj
se kratko naklonio i pozvao nas da ga slijedimo.
Sputali smo se stubitem, razinu po razinu. Nakon esnaest puta po jedanaest
visokih stuba, ili osam razina nie, bili smo na visini prvih perivoja i
viseih vrtova Dal-Denonija. Provedeni smo kroz nekoliko hodnika i soba
namjetenih bogato i s ukusom, ali neslino svemu to sam vidio u Tartasu,
Ondolu, Alarimu, Andoru, Korimoru, Indultalu ili Itagiru, te na koncu uvedeni
u veliku dvoranu bez prozora, osvijetljenu mnotvom svijea u golemim
svijenjacima.
Veliki uzdignuti stol nalazio se u sredini sobe. U njegovoj su se uglaanoj
gornjoj plohi zrcalila svjetla votanica. Kao i cijela dvorana, stol je bio
izduen, a za njim se moglo smjestiti etrnaest ljudi, po jedan na njegovu
elu i kraju, te estorica sa svake strane. Na mjestu svakog
408

"2-
sjedala gornja je ploha stola bila izrezana u polukrugu, pa bi onaj koji bi se
na takvom mjestu smjestio imao gornju povrinu stola sa svoje tri strane.
Mjesta na elu i zaelju stola su posebno istaknuta. Tamo su ova uvlaenja
vea i ira, a sjedala prostranija i raskonija.
Nismo uli u prazno prostorje. Pet ozbiljnih ljudi, jednako obuenih, stajalo
je uz svaki od duljih zidova dvorane. Odjenuli su crnu odjeu poprilino
pripijenu uz tijelo, gotovo nalik na onu koju je imao Irolgar i koju sam nosio
u zaveljaju. Bili su nepokretni, kao da ne diu, oputeni i nedokuivi,
uzvieni i okrenuti sebi vie no vanjskom svijetu; bili su dil-induli.
Kasnije e se ustanoviti nova dil-indulska uilita u lotu (Zonin), Galigalu
(Adolnin), Zerelu (Nin-Oldar) i svakako Ondolu (Irkol-Gi). Uilite Dad-Irgal
u Alarimu sravnjeno je sa zemljom nakon to je Akra Intar osvojila Alarim,
319. godine D. R. Slavu tog uilita preuzeo je Irkol-Gi i postao najvanijim
rasadnikom dil-indulskog umijea. U novije vrijeme uobiajeno je da svi
upravljai u Kul-Kinelu dolaze upravo iz Ondola i Irkol-Gija. Uilita u lotu
i Galigalu su mala i daju tek pokojeg dil-indula, a ono u Zerelu jo je i
daleko i u zabaenu kraju pa se o njemu slabo i zna.
Vjerojatno je da su u poetku dil-induli iz Dal-Denonija odlazili u Alarim po
savjete i naputke o vladanju, ali daljina i dil-indulska samouvjerenost ubrzo
su prekinuli takve navade. Utjecaj Irolgarov je u isto vrijeme jaao pa je
Aranim, pod mudrim vodstvom Dvanaestorice i pod okriljem Kinelova namjesnika,
stalno napredovao i uveavao svoje stanovnitvo.
Danas je to najbogatiji benas pa njegovi itelji spremno podupiru svoju vlast
i Dvanaestoricu, meu kojima je malo Aranimljana. Nezadovoljstva je jedino
zbog stranih vojski koje slobodno ulaze u Svetu zemlju, jer ona nema vlastitih
jakih snaga kojima bi ih odvratila. Gotovo je sigurno da e Dvanaestorica
morati ustrojiti svoje oruane snage, sve kad se tome protivi i Irolgar.
(Adir Galara, mislilac iz Tartasa: "Dil-induli u Aranimu, iz "Svijet u kojem
ivimo", Tartas, 540. g. D. R.)
409

Nijedan od njih nije pokazao da je primijetio moj ulazak. Rea i ja zastali smo
udno stola, uz veliki stolac koji je nalikovao na vladarevo prijestolje. Rea
me povukla za rukav.
Bacio sam pogled na zid na koji mi je ukazala pogledom. Veliki broj votanica
davao je dovoljno svjetla, pa sam mogao razabrati to je na tom zidu. Na oba
su se velika zida, desno i lijevo od mjesta gdje smo stajali, nalazile slike
velikih razmjera. Prepoznao sam onu slijeva na koju mi je Rea skrenula
pozornost. Bila je to slika Agana Agana iz Gar--Altasa, slika iju sam drugu
izvedbu ve vidio u domu Rosa Mekora u Andoru, "Kinel meu zvijezdama"!
Jednako je ustrojstvo slike i na isti je nain sveti Kinelov lik okruen
poudnim ljepoticama raskonih oblina. Jednako uzvieno svetac se odupire
izazovima, a vrzino kolo zanosnih tijela je osloboeno teine i uporita.
Neto je ipak drugaije, osim to je i po prote-nosti ova slika vea. Mnogo
je vie suprotstavljanja i snage, prkosa, osjeaja i napetosti u ovoj slici no
u onoj u kui Reina oca u Andoru, pa nije udo daje i njena vrijednost vea.
Toliko je ovdje otre protivnosti, napadne oprenosti, nitenja jedne strane
drugom, nerazrijeene^ borbe i napetosti do praska da se slika pretvara u
neizvjestan sukob uzvienosti i poroka, slobode i ropstva, blaenstva i
prokletstva, bogatstva i bijede, dobra i zla.
Samo sam nekoliko imizata, ipak, posvetio Aganovu djelu nad djelima, a slici
nasuprot njegovoj ni toliko. Usredotoio sam se na osobe u ovom prostorju, a
posebno na one koje su upravo u njega ulazile s nasuprotne strane: dva
ovjeka, stasita i jaka, obuena takoer u crno. Jedan od njih se uklonio u
stranu, a onaj drugi kome je svijetla ili sijeda kosa u pramenovima padala na
ramena priao je elu stola i prstima uhvatio naslon visokog sjedala. Usprkos
etrnaestero ljudi, gluha tiina je vladala u ovoj dvorani Doma Dvanaestorice,
prekidana tek povremenim krckanjem koje je dolazilo od izgaranja votanica.
Sigurno je prolo nekoliko mizata prije nego to je ovjek nasuprot meni
progovorio:
- Zato si doao?
Pustio sam i ja da se teina pitanja slegne, a njegovo znaenje dopre do svih
nazonih. Onda sam podigao svoj zaveljaj i poao niz stol, mimo dvojice
najbliih dil-indula. Na pola puta do onoga koji me je oslovio, a to je mogao
biti samo prvi meu Dvanaestoricom, Ostan
410
Kormormaa. bacio ga na sr
-DoU? biljno okitm ne sacekavfa
OAiaor romdajepra*
" las istora pc lrolgarovc ma - Ini
Oaal Tokiasove m-digao Torte ostao je za nisam strop i Onda je
-Me"
izvjesnom
drugi pnfli "*"fl

Kormorman, upravitelj Irkol-Gija u Ondolu, razvezao sam zaveljaj i bacio ga

na sredinu stola.
- Doao sam razgovarati o Aratonu - odgovorio sam polako i ozbiljno okrenuvi
se Ostanu Kormormanu. Potom sam mu okrenuo lea ne saekavi odgovora i vratio
se k Rei na kraju stola.
O Aratonu! To je zvualo tako nesvakidanje i toliko je odisalo Vjerom daje
pristajalo Kinelu. Bivi Irolgar, Iril Toktas, ne bi to bolje izrekao.
Kada sam se opet okrenuo Ostanu Kormormanu, svi bijahu u navlas istom
poloaju. Nisam sumnjao, meutim, da su im oi bile uprte u Irolgarove maeve
i odoru i da su znali stoje to u to gledaju.
- Iril Toktas, Irolgar u Urgul-Olgiju, htio je da njegovi maevi i odora
pripadnu Ostanu Kormormanu - rekao sam polako i jasno.
Ostan Kormorman je krenuo niz stol sa svoje strane. Doao je do Toktasove
ostavtine i ispitao stvari, jednu po jednu. Za trenutak je podigao Tordan i
zamahnuo njime po zraku, a svijetloplavi plameni trag ostao je za maem.
Podigao je i kovinski valjak debljine prsta za koji nisam znao emu slui, a
iz njega je jasnoplava zraka svjetlosti udarila u strop i osvijetlila ga
viestruko bolje nego to su to mogle votanice. Onda je ostavio Toktasove
stvari i vratio se tamo gdje je i do sada bio.
- Mora li djevojka biti s nama? - upitao je.
- Mora - rekao sam bez objanjavanja. Opet je proao trenutak neizvjesnosti.
- Neka Dvanaestorica zasjednu - rekao je i obiao sjedalo. Sada su i drugi
prili stolu pazei da Kormorman prvi sjedne.
- Za ovim stolom ima etrnaest mjesta - rekao je Ostan Kormorman, a da jo
nije sjeo. - Nikada nas ovdje nije bilo etrnaest. Uvijek dvanaest ili
trinaest. Staro je vjerovanje da e se Araton promijeniti budu li sva mjesta
zauzeta.
- Vrijeme je da se i promijeni - odrezao sam. - Zato sam i ovdje. Zato sam i
ovdje! Ja, Kinel! Jesam li znao to sam ovdje govorio i
koliko je znaenje svemu tome? Za koga li su me smatrali dil-induli u dvorani?
Zasigurno ne za boga. Za dil-indula, sposobna i opasna, svakako. Da li i za
onoga koji im ima pravo rei kako e upravljati svijetom?
- Ima promjena i promjena. Mi se skrbimo o ljudima na Aratonu. Nita to ne
ide njima u prilog neemo prihvatiti. Bez obzira na to tko o tome govorio i
koliko se oko toga trudio.
411

- Ja se skrbim o Aratonu - naglasio sam prvu rije. - O Aratonu u cjelini. O

ljudima i Fandima. Jednostrana skrb za ljude stajala je te iste ljude vrlo
mnogo. Nerazumna skrb e ih posve unititi. Ovdje sam da bi se to ispravilo.
Od vas oekujem da vratite vrlinu i razum u ljudske zajednice.
- Ti si ovdje jer si" traio ovaj razgovor - suho je odvratio Ostan
Kormorman. - Mi znamo povijest naeg svijeta i neprestana uplitanja tebi
slinih. Samo mi, Liniti, upravljat emo Aratonom i dijeliti dobro od zla.
Uinit emo ono to je najbolje za ljude. Po naoj prosudbi. Ti moe govoriti
i rei to misli. I nai preci su inili to isto: Infar Antel, Adar Irkol-
Garsit i Marad Olifan. Oni su uvijek sasluali tebi sline to su dolazili sa
zvijezda. Bude li za Linite najbolje ubiti te, neemo se toga libiti. Opstanak
ljudske zajednice je iznad dobra pojedinaca.
- Hoe li ubiti i Kinela u ije se ime zaklinje i koga zazivaju tvoji
inolsili i puk diljem svijeta?
- Ako je za taj isti puk dobro ubiti te, uinit emo to bez krzmanja. Bit je
Vjere jasna, ako je i put do nje zakuast: ljudi e ivjeti i razvijati se na
Aratonu!
- Za dobrobit tih istih ljudi, njihov ivot i razvitak, ja ovdje govorim. Njih
je loe vodio Irolgar ije sam stvari donio. elim da se to promijeni.
Ostan Kormorman je odutio. Umjesto toga je sjeo, toliko usredotoen na taj
in sjedanja, kao daje o tome sve ovisilo. Njegova krupna prilika nije
izgubila na dojmljivosti ni u tom poloaju. Ostali su ga slijedili zauzimajui
svoja mjesta s obje strane stola. Dao sam znak Rei, a sam sjeo na visoko i
prostrano sjedalo nasuprot novom Irolgaru, udaljen od njega u najmanju ruku
deset kala.
- Iril Toktas je uivao nau punu potporu - bez napora i s dojmljivim
naglaavanjem najzad se javio Kormorman. - Mi smo zajedno zacrtali djelovanja
koja je on prionuo ostvariti.
Pogledao sam niz mrka lica odlunih ljudi, dil-indula koji su upravljali ovim
svijetom. Snaga Vjere i starih prisega vodili su ih u razmiljanjima. Oni su
bili korijen Aratona, njegova veza s poecima Linita, prije vie od pet i pol
stoljea. Morao sam se prisjetiti tko sam i zato sam ovdje da bih odolio
maloduju i strahu.
- Ovdje sam da bismo popravili ono to je loe u tim naumima -rekao sam lako,
ne podlijeui vanosti onoga to se dogaalo. - elio bih da zajedno jo
jednom razmotrimo to je najbolje za Araton.
412

Novi Irolgar je rairio ruke i zadrao ih u zraku.

- Zato bismo te mi uope sluali? Mi vjerujemo u nae vlastite sudove koje
smo davno donijeli. Ima li razloga da neto u tome mijenjamo?
Pogledao sam pred sebe, hotimice oduivi s odgovorom.
- Vi ete o tome odluiti. Iznijet u ono to smatram daje krivo, a onda emo
zajedno prosuditi. Doao sam uvjeravati, ne nalagati.
Ostan Kormorman je spustio ruke, svjestan da je sve u njegovim rukama.
- Mi te sluamo, Adrase.
- Iril Toktas je poginuo branei ono to je neobranjivo - poeo sam. -
Vjerujem da se i u vaa srca uvlai zebnja kad o tome razmiljate, jer ste
preuzeli ostvariti nemogue.
Zastao sam za dugi trenutak.
- Razmotrimo trijezno va naum u ije je provoenje Toktas uloio cijeli
ivot. Odmah u rei daje u dijelu toga iznimno uspio. Nitko to ne bi mogao
uiniti bolje od njega. To to sam sada rekao potvruje daje cijeli naum
neostvariv...
Tvrda lica dil-indula nisu mi doznaavala kako primaju moje rijei. Nastavio
sam.
- Prva polovina nauma bila je objedinjavanje Linita. Trebalo je ujediniti
Sjever i Jug pod zastavom Vjere. Zato je i pokrenut posljednji rat. Toktas je,
mimo svih oekivanja, bio blizu tome. Daje lola Alidad ostala iva... Jug bi
se priklonio jedinstvenom Linesu. Moda... Sjever i Vjera bili su ve
ujedinjeni samom Toktasovom osobom, nakon to je ubijen Atagi...
elio bih vam skrenuti pozornost na to koliko su sva ta jedinstva umjetna i
privremena. Onaj koji razumije tijek povijesti, uvidjet e i sam da su na
djelu suprotne sile koje e pocijepati carstva i saveze koji su prividno
jedinstveni. Ordon se raspada pred naim oima. Oko Tartasa i Marme ostat e
vjerojatno samo Ozod. Sjever se takoer raspao. Darman e odijeliti Ordul, a
Doran nee imati snage zadrati Zemlje izobilja i Oraru, moda ni Arkor.
Raditi na jedinstvu Linitskih zemalja, kada svi postojei initelji, a to su
prostorne udaljenosti, razliiti obiaji, uobliavanje manjih zaokruenih
benasa, njihova samosvijest, vlastoljublje voa benasa, osjeaj nepravde i
slino, kad sve ovo i jo mnogo toga to nisam nabrojao radi protiv tog
jedinstva, nije izgledno. Jedinstvo Linitskih zemalja je u ovom trenutku
nemogue. Ostvarivati ga sljepilo je nesvojstveno dil-indulu...
413

Opet sam zastao, a da me nitko nije prekinuo.

- Jedinstvo Linesa trebalo je biti tek prvi korak. Sam Ml Toktas mi je to
nekoliko puta rekao. Smisao ovog jedinstva bio bi u novom nadiranju na Istok,
u novim vojnama koje bi trebale iskorijeniti Fande. Ta je zadaa toliko vana
u vaim oima, a bila je i u Toktasovim, daje vidite kao kljunu za opstanak
ljudske vrste. U vaoj je svijesti: ili vi ili oni. To je druga velika zabluda
koja moe prouzrokovati mora patnje...
- Takva je vojna teko ostvarljiva - nastavio sam -jer nema niega to bi
Linite privlailo u Zemljama smrti. Vjerom im se mogu puniti ui, ali e malo
toga dodirnuti se njihovih srca. Prisilna novaenja i ratovi daleko od kua
iza kojih ne stoji laki plijen u obliku zemlje ili robova, ve prije toga
bolesti, vruine, golema bespua i krvoedni Fandi koji brane svoje, dovest e
prije ili kasnije do sloma. Taj e slom odjeknuti bolnije no poraz pod Vetelom
i poljuljat e mnoge zasade o Vjeri. elio bih sprijeiti srljanje u takve
poraze...
Zautio sam, a utnja je potrajala. Onda sam nastavio.
- Nitko u Linesu ne zna nita o brojnosti Fanda, njihovim oruanim snagama, ni
umijeu ratovanja. Ja znam da oni ratuju meu sobom, kao i ljudi. Znam da se
pri tome usavravaju i domiljaju novim orujima i vjetinama. Nitko razuman
ne bi poveo vojnu u takvim okolnostima. U njoj nema poticaja koji bi se nudio
vojsci, ni vrline kojom bi se ona proela. Fandi bi, pak, imali i jedno i
drugo. Vojevali bi kod svojih kua i branili ih od najezde, uvali bi svoju
zajednicu i svoj nain ivota.
Nitko nije odvratio pa sam jo jednom nastavio:
- Fandska i ljudska zajednica danas su u ravnotei. Jedna ne moe unititi
drugu. Zemljopisno, one su razgraniene i meu njima nema trenutnih trvenja.
Mislim da se ljudi mogu razvijati, a da pri tome ne upiru unititi Fande.
Zautio sam. Ostan Kormorman kao da nije kanio govoriti. Upadica je dola s
desne strane stola.
- Zna li ti nau povijest, Adrase? Mi nemamo drugog izbora do iskorijeniti
Fande. Dok je njih na Aratonu, vi sa zvijezda bit ete protiv nas, a
prokletnici e ekati svoju priliku s druge strane.
Okrenuo sam se na tu stranu i najprije odvagnuo to imam kazati. "Vi sa
zvijezda" udno se dodirnulo neke tjeskobe u meni.
- Mislim da se u ovoj kui mogu pozvati na razbor. Moda je nekad bilo
razborito ukloniti nekoliko stotina ili nekoliko tisua Linita i
mu
414

tako izbjei sve tekoe. Vremena su se promijenila. Nitko razborit ne moe

govoriti o uklanjanju milijuna Linita s Aratona.
Nitko razborit! Jo juer bih se zakleo da nitko razborit nikad ne bi spomenuo
uklanjanje jednog jedinog Linita s Aratona. Ni sada nisam znao to bi to moglo
znaiti, ali sam posljednju reenicu izrekao lako, posve uvjeren u njenu
istinitost.
- Znai li to da Uprava vie nee prijetiti ljudskoj zajednici na Ara-tonu? -
upitao je trijezno Ostan Kormorman.
Nisam znao to je Uprava, ali sam razumio to zanima novog Irolgara.
- Ja sam Kinel, ovjek koji je doveo ljude na Araton. Liniti su stanovnici
Aratona i imaju pravo na njega. Nitko im vie to pravo ne moe osporiti. To je
moje vrsto uvjerenje.
Ostan Kormorman je klimnuo glavom nekoliko puta.
- Zato si ti doao u na svijet? - upitao je.
- Doao sam spasiti Fande od novih krvoprolia. U isto sam vrijeme doao
spasiti ljude od njih samih. Spas jednima ujedno je spas drugima. To je dobro
koje nosim Aratonu. Vjerujem da je u vama snage suoiti se s time i
promijeniti ono to u dosadanjim djelovanjima nije bilo dobro.
Opet je mnogo vremena prolo a da nitko nije progovorio. Dil--induli su vagali
moje rijei i pronicali u njihove krajnje posljedice. Oni se ni rijeju ni
inom nisu jo izjasnili o onome to sam rekao. Najprije e se potruditi
razumjeti moj stav. Vrijeme za njegovo izlaganje sam dobio, ako nita drugo.
- Kakve promjene ti predlae? - najzad je upitao Ostan Kormorman.
- Promjene u Vjeri. Irolgar to moe obznaniti u govoru inolsilima koji se
oekuje ovaj sartim ili poetkom sljedeeg. Treba rei daje Ihtil krivo
tumaen. Da su "prokletnici" druga vrsta koja takoer ima pravo na Araton.
Hukanje na ratove na Istoku treba prestati. Svu trgovinu robljem treba
staviti izvan zakona.
- Oni imaju pravo na Araton... I ljudi imaju pravo na njega?
- Zar to ne proizlazi iz same stvarnosti? Tko to moe nijekati ono to mu je
pred oima, a da mu se to kad-tad ne osveti?
- O tome emo kasnije. A sada o tebi, kao vjerodostojnom predstavniku
Uprave... Mi znamo da si izgubio sjeanje. Znamo da si za to
415

optuivao Irolgara i da te je na to uputio Tul Titan. Ono to si nam upravo

predloio posljedica je vremena to si ga proveo na Aratonu i ne mora se
poklapati s miljenjem u Upravi. Bilo kakav sporazum s tobom ne bi onda
vrijedio nita.
Ovo je bio ozbiljan prigovor. Na njega nisam mogao odgovoriti doli istinom.
- Razumijem takav oprez. Moje se sjeanje, meutim, vraa. Priznat u da jo
ne znam o Upravi. Ono to sam vam rekao moj je vlastiti stav do kojega sam
doao upoznavajui Araton, njegove ljude i Fande. To nije neto to mi je dano
u Upravi zajedno sa zadatkom da to provedem...
- Vidi li i sam koliko je malo smisla u ovom razgovoru?
- Naprotiv. Ako sam ja poslan od Uprave razrijeiti naa sporenja, a doao sam
do spoznaja, zakljuaka i uvjerenja koji su vam prihvatljivi, onda smo na
korak do dogovora.
- Tvoja razumnost je posljedica tvog boravka ovdje. Oni gore to nee
prihvatiti.
- Zato ne bi? Zato bismo pripisivali nerazboritost.drugoj strani, nakon to
smo vidjeli stoje proizilo iz pripisivanja te iste nerazboritosti nama?
- Sve su to umovanja, Adrase. Nas zanimaju injenice. Gdje je Uprava i kako
je moe dosei? Kako nas moe uvjeriti da emo biti ostavljeni na miru?
- Dio moga obnovljenog sjeanja je i to da znam kako u ga vratiti, u cjelini
i u trenutku. Mogu ga stei za manje od sartima. Onda u znati kako sam i
zato poslan, kako se mogu povezati s Upravom i ostalo. Rekao bih, meutim,
jo jednom: protiv stvarnosti kakvom ona jest ni jedna strana nee moi nita.
Ne moe nita.
- elim te uputiti u neke stvari, Adrase, jer te je ivot na Aratonu na neki
nain pribliio nama. Pogotovo to to si izgubio pamenje. Time si prihvatio
ovaj svijet onakvim kakav on jest, bez predrasuda. Mislim da te je i Irolgar
pokuao privoljeti na suradnju.
- On je bio previe okrenut provoenju onoga to je naumio, a da bi dopustio
dvojiti o tome.
- Svejedno. Ljudi na Aratonu, Liniti, ive od samog poetka u strahu da e
izgubiti ono to su nauili zvati svijetom. Predaleko smo od tog poetka da
bismo sada raspravljali o tome to je sve bilo opravdano i pravedno u tom
poetku, prije vie od pet i pol stoljea. To vie ne moe
416

biti vano. Ono to jest vano je da se svaki narataj, ili svaki drugi
narataj, suoava s prijetnjama sa zvijezda. Ti nam ljudi dolaze prijateljski,
nudei pomo i razumijevanje, ali sijui razdor i sumnje, ne skrivajui svoju
krajnju namjeru: ele ukloniti ljude s Aratona i ostaviti ga Fandima. Mislili
smo da smo s Upravom uglavili sporazum prije etiri i pol stoljea, za ingara
Irkol-Garsita u Aranimu. Uzalud! Spletke su se nastavile, a neprijateljstvo
postajalo sve otvorenije.
Nas Dvanaest i Irolgar uvamo Araton od naih praotaca sa zvijezda. Oni su nam
opasniji protivnici nego to su to Fandi ikad bili. Mi uvamo i njegujemo
ostavtinu iz Prvog razdoblja, prouavamo povijest i ponovo otkrivamo stara
znanja kako bismo se uspjenije tome othrvali. Nai su preci izmislili i
postavili Irolgara ija je zadaa odvratiti Upravu i obraniti ljudski rod.
Irolgar je postavio nas Dvanaestoricu da bismo ga u tome poduprli. Kroz nas se
uva znanje o toj prijetnji, jer je ono u puku i grabeljivim vladarima
nestalo. Mi podupiremo Vjeru i dil--indulska uilita, jer nam ukorijenjenost
u ovom svijetu i snaga duha i tijela pomau. Stalno smo na oprezu, jer znamo
da na neprijatelj ne miruje. Bilo bi veliko olakanje kad bismo se rijeili
te prijetnje.
Rei u neto i o tebi. Tebe smo zamijetili u Titanovoj pratnji i nismo ti
pridavali odvie panje, dok nije Titan doao k Irolgaru s priom o pravom
Irolgaru i protupravnom grabeu oko mjesta Kinelova namjesnika. Mi smo znali
daje Titanov naum uvui Vjeru u sukobe u Linesu na strani Ordona i da on dalje
od toga nije vidio, ni gledao. Sada nam je jasno daje u isti mah htio i tebe
dovesti pod ordonsku zatitu i pribliiti te Tartasu, jer si bio
neopredijeljen. Ovdje smo uglavili na odgovor i pravac djelovanja. Svi koji
su se ogrijeili o Vjeru trebaju biti kanjeni. Atagi i Titan osueni su na
smrt. Vojni pritisak Sjevera prema Jugu trebao je biti iskoriten za sporazum.
Jedinstveni Lines vidio se kao mogunost.
Ti si trebao biti ubijen zajedno s Titanom. To se samo udom nije dogodilo.
Irolgar te je prvi put vidio te noi u Andoru. On je vodio svoje ljude pod
obrazinama, i sam nosei obrazinu, jer se vjerovalo da je on, Toktas, u to
vrijeme bio u Korimoru. Tamo je i otiao u uvjerenju da si ti mrtav. Uistinu
se iznenadio kada te naao ivog i zdravog u svojim tamnicama. On te je,
svakako, odmah prepoznao. U Urgul-Olgiju imamo Kinelove slike, pa ako znanje o
tome tko je na praotac blijedi u puku, mi, posveeni u tajnu, to dobro znamo.
417

Za svoga izbivanja Toktas se vie brinuo o tebi nego o borbenom stanju svojih
agmi. Bio je kod Kora Darmana i pridobio ga za sebe. Darman je i sam
istraivao za njega, ali je Toktas doznao ono glavno. Tvoja slinost s Kinelom
je nesumnjiva. Mi znamo za uda kojima su se sluili nai preci, a vi sa
zvijezda jo njima vladate. Toktas je zakljuio da se ili Kinel vratio, ili je
nekome drugome namjerno dan Kinelov lik. Prepoznali smo Upravu iza svega. Njoj
je znano koliki je Kinelov ugled na Aratonu pa su ga odluili iskoristiti.
Zakljuili smo daje tvoja namjera pobuniti Linite ili na drugi nain
zlouporabiti Kinelov lik. Mi i danas u to vjerujemo. Poduprli smo Irolgara u
njegovim naporima da te ubije.
- Dri li moguim da nisam uistinu Kinel, ve da mi je dan njegov izgled s
odreenom namjerom iza svega?
- U. to jedva da treba sumnjati. Takvi postupci su sigurno u dosegu znanja i
moi ljudi sa zvijezda.
Zautio sam sabirui misli. U Urgul-Olgiju sam se prisjetio svoga imena pa ne
bih trebao sumnjati tko sam.
- Uskoro smo doznali vie o tebi - nastavio je Ostan Kormorman. - Iako opasan
protivnik, uspostavilo se da si sam sebi najvea briga. Uvaljivao si se u
kojekakve pogibelji ne bi li neto o sebi saznao. Svojim druenjima s Fandom i
svojom tvrdoglavou i upornou te loim primjerima zasluivao si smrt uvijek
iznova, ali si uspijevao izmicati.
Danas smo na krianju. Toktas je mrtav, a svijet nepredvidljiv. Mi to uviamo.
Linitski je svijet na novom poetku, a njega valja osmisliti. Taje odgovornost
sada na mojim pleima. Ja u govoriti s Urgul-Olgija, a jo se prema svemu
tome nisam odredio...
Sad sam upao i nastavio.
- Smatram da e ljudima odlaknuti uju li da ih se vie ne poziva u krvave
borbe u Fandom. Ja bih govorio o miru i napretku, o trudu da dosegnemo znanje
i mudrost naih praotaca. Manje drave koje e slijediti svojim ozemljem
granice benasa nee moi izazivati ratove ovakvih razmjera kakve su
zapodijevali ingari na Jugu i Sjeveru. Mi neemo moi sprijeiti ratove izmeu
benasa, ali oni nee potresati cijeli svijet.
- Ima tu i dubljih nedoumica, Adrase. Korijeni nae Vjere su u borbi za
Araton. Ta Vjera e izgubiti uporite nestane li nae ugroenosti. Ili e ona
pronalaziti nove opasnosti, primjerice u Fandima, i zagovarati isto.
- Vjeru onda treba promijeniti. Irolgar i Dvanaestorica mogu voditi svijet
samo dok ga vode na njegovo dobro. Mi ne moemo zagovarati
418

Vjeru koja koristi pojedincima ili skupinama, a teti veini. Ona mora
nauavati istinu, vrlinu i potenje. Ono neizrecivo ega se dodirujemo
samoponirui mora se u njoj iskazati. Ona mora pozivati na bolji svijet i
boljeg ovjeka i oliavati ono najplemenitije i najuzvienije u nama. Inolsili
bi trebali biti oni koji e prezreti prazne udobnosti i ivotne slasti i
posvetiti se onostranom, a ne sluiti se silom i sudjelovati u ratovima.
- Ja znam o emu ti govori, Adrase. Svaki dil-indul razumije to bi ti htio.
Mi takvu vjeru, meutim, nemamo, a one se ne stvaraju preko noi.
- Vjerovanje je potreba ovjekove due, Ostan ani. Vrijeme e donijeti one to
e vidjeti dalje, ili kojima e se krajnja istina neobino jako prikazati.
Neki od njih e znati prikupiti sljedbenike. Mislim da sam i sam naiao na
jednog takvog u bespuima Segetoleheta kojega njegovi zovu Irken...
- Eknita, Adrase?
- Oni govore o jednostavnim i razumljivim stvarima i propovijedaju ljubav, a
ne mrnju...
- Neemo govoriti o eknitima. Mislim da ih je malo i da nisu znaajni. Ima
vanijih stvari...
- Ovom svijetu trebaju mudri voe - nastavio je. - Mi bismo odahnuli kada
bismo znali da nismo ugroeni odozgo. To je neto to nam jo duguje.
Vjerujem u tvoju dobru namjeru, ali s njom se i do Goora stie. Neemo
oslabiti u budnosti sve dok o tome ne saznamo iz prve ruke.
Ostan Kormorman je sastavio prste razmiljajui. Produio je nakon nekog
vremena.
- Mi se, a od danas najvie ja, skrbimo za ovaj svijet. Odgovornost je velika
i o njoj emo jo govoriti. Ne mogu prihvatiti promjene na temelju tvojih
izgovorenih rijei. Ukoliko ih niim ne potkrijepi do petog timbasa ovog,
etvrtog, kruga, ostat e sve po starom.
- Kakvoj potvrdi biste vjerovali?
- Vjerovali bismo Upravi. Ma koliko podli oni bili u namjerama, nikada nisu
bili lasci. Ukoliko Uprava do toga dana javno obznani daje Araton linitski, pa
makar ga i dijelili s Fandima, pristat u na promjene u Vjeri i propovijedima.
Neemo pozivati na ratove u Fandoru, niti zagovarati zatiranje Fanda u tom
sluaju...
Obojica smo pustili da se znaaj onoga to je izrekao Ostan Kormorman slegne i
dopre do sviju. inilo se da izgovoreno nije nestalo sa zvukom, ve da je
smisao ostao tu, izmeu stola i svijenjaka, izmeu slika na zidovima. Onda
sam upitao:
419

- Na koji nain bi Uprava to trebala uiniti?

- Kao to sam rekao, petog timbasa ovog kruga ja u govoriti inolsi-lima pod
Urgul-Olgijem. Danas je osamnaesti tonbas, pa je to sedamnaest dana u
budunosti. Ako se ti, ili netko drugi iz Uprave pojavi do toga dana na nain
na koji nai ljudi zamiljaju bogove, letei iznad tla, primjerice, i
potvrdite li da ovaj svijet pripada i nama, mi emo to ozbiljno shvatiti.
Moe iskoristiti tu priliku i rei to god eli, ako je u skladu s onim to
si ovdje govorio.
- Dao si mi samo sedamnaest dana...
- Sedamnaesti dan, ne raunajui ovaj dananji, odluit e se budunost
Aratona i Vjere na njemu.
- to e se dogoditi ako se ne pojavim do tog dana?
- Sve e biti po starom. Mi emo, tovie, razraditi nove naine kojima emo
pristupiti svijetu koji je drugaiji od onoga juer. Vjeru, meutim, neemo
mijenjati. Za nas e to znaiti da ti nisi uspio vratiti svoje sjeanje, pa
emo ekati sljedeu ruku pomirnicu iz Uprave, ili da si, prisjetivi se svoje
prolosti, okrenuo list i prezreo rijei koje si ovdje govorio.
- Znai li to da mogu otii odavde kada zaelim?
- Svjestan sam odreene opasnosti u tome. Ali moje je miljenje da od tvoje
smrti u ovom trenutku Araton ne bi imao koristi.
- Jo neto. Promjene u Vjeri mogu smanjiti vanost uvaru Tajne. Araton u
budunosti moda nee trebati Irolgara. Kako gleda na to?
- Meni je to jasno od poetka, Adrase. Misli li da me je e za vlau
dovela u Dal-Denoni i sada u Urgul-Olgi? Samo najbolji od najboljih dil-indula
mogu se nadati ui u ovaj Dom... U takvima je malo niskih pobuda. Rado bih se
odrekao vlasti, ako bi to koristilo Linitima. Ako i ne bih, tu je ostalih
dvanaest da me na to upozore.
Razmiljao sam. Sama pomisao da bih se mogao vratiti u Urgul--Olgi za samo
sedamnaest dana, upravljajui nekim udima ljudi sa zvijezda, ili govoriti s
takvima, ljudima ili bogovima, inila mi se toliko stranom da o njoj nisam
htio dalje razmiljati. Da bih u to vrijeme mogao vratiti svoje sjeanje,
inilo je da zadrhtim od nestrpljenja i enje. Nisam, ipak, dvoumio kada je
trebalo dati odgovor.
- Moram prihvatiti takve uvjete, jer su poteni i ukorijenjeni u okolnostima
kakve je ve ovo vrijeme proizvelo. Ja u se svakako vratiti. Nadam se na
vrijeme. Ako me kakva nesrea ne preduhitri...
- li"
420

- Mi emo sada vidjeti ima li i drugih miljenja. Neka se izjasni ovaj Dom,
jedan po jedan. Onaj koji je razumio to smo ovdje uglavili neka da svoju
suglasnost, ili iznese svoje primjedbe.
Pogledao sam niz dva reda dil-indula koji su sjedili prekrienim nogama na
visokim sjedalima oko stola. Svaki od njih bio je nedokuiva cjelina, izdvojen
od svih i svega, a opet okrenut zajednikom cilju i tenji.
Kada je i to bilo usuglaeno, Ostan Kormorman je htio znati neto drugo.
- Kako si ubio Irolgara, Adrase?
- Nisam gaja ubio, Ostan ani. Ne vjerujem da bi to itko mogao,u ravnopravnoj
borbi. Njega je ubio Faan, Saurova Smrt, moj Fand, prijatelj i suborac. Ubio
je sebe i njega u isti mah. Prije toga Irolgar se borio protiv tridesetorice
odlunih boraca.
- Kako se borio Irolgar?
- Kao dil-indul. Poput Evela i Aga Rastana. Ubio je svu trideseto-ricu, a da
nije bio smrtno ranjen.
Ispriao sam im najvanije o sukobu na mostu ispred predutvrde. Rekao sam im
da zaista nitko, osim nekolicine inolsila, nije vidio to se dogodilo s
Irolgarom, a pogotovo nitko nije otkrio tko je on zapravo. Svi oni mogu nai
sijaset tumaenja za ono to su vidjeli.
- Ovaj je svijet uistinu teko voditi, ako u tome nije uspio Iril Tok-tas -
rekao je na koncu Ostan Kormorman. - Mi smo odavno zapazili te tenje k rasapu
velikih drava o kojima si govorio. Pouzdavali smo se u nae zajedniko
podrijetlo, u Vjeru i Toktasovu sposobnost. Danas nam je jasno da Linite nitko
vie ne moe ujediniti.
- Sto je novoga u Tartasu? I na Sjeveru? - upitao sam.
- Ir Indar dri Tartas, Iot i Galigal. U Indultalu su nemiri. Toktas je
podupirao one koji su ustali protiv Ordonaca, ali mi se u to neemo mijeati.
Irilin i Arul su se odcijepili, u Ondolu je bilo nereda, ali Argil Bar-galman
je ispao najjai. Na Sjeveru... Darman je odcijepio Ordul, kao to si i sam
rekao, a tek emo vidjeti tko e zagospodariti Andorom. Zemlje izobilja, Orara
i Arkor su ostavljeni sami sebi. Atagijevi fagati nikad tamo nisu imali
potporu puka pa se ne zna kako e sve ispasti. Odnosi se tamo mijenjaju iz
dana u dan.
Podigao sam se. Ustao je i Ostan Kormorman.
421

- Veer je i rado bih se odmorio i jeo - rekao sam. - Sutra bih nastavio put
prema sjeveru. Moje je odredite Vastal u Fandoru, zemlja izmeu Urgistala i
Ogistala. Ni sam ne znam kako u zifom do tamo...
Ostan Kormorman se gotovo nasmijeio.
- Stvari su se promijenile, Adrase. Sad smo gotovo saveznici. Dobit e
najbolji smjetaj u Dal-Denoniju, onaj to ga drimo uvijek spremnim za
Irolgara. Nema tete ako ja u njega uem jedan dan kasnije. Namirit emo i
ostale tvoje potrebe. Iza teneura moe vjebati s nama. To je ast i nama i
tebi. Na koncu, dobit e podrobne upute i zemljovid po kojemu e letjeti.
Sve e to biti spremno kada grane Neur.
Pozvao sam Reu. Ona se doimala smetenom i izgubljenom meu gorostasnim dil-
indulima. Zbunjeno je ustala sa svoga sjedala i prila meni.
- Mi znamo i za Reu Renon - primijetio je ljubazno Ostan Kormorman. - Da si
birao olocima, Adrase, ne bi naao sposobniju djevojku. Njoj vie nije opasno
vratiti se u Andor. Tajne oko poslovanja njezina oca vie nisu vane.
Prvi put sam se pribliio Ostanu Kormormanu na dohvat ruke. On je bio u
godinama, a kosa mu je sijeda, zasigurno je stariji od Toktasa ili mene. Koa
na obrazima i pod oima mu je izborana, ali to je lice odluno i svjee.
Naslutio sam nepokolebljivi duh i izgraenu osobu, ovjeka koji se usavravao
cijeli ivot. Znao sam i sam koliko su mu jake ruke od onog naeg sraza u
Irkol-Giju u Ondolu. Kako je dobro da mi taj ovj ek vi e nij e neprij atelj!
- A ti, Adrase... Zovem te Adrase, jer ono drugo ime jo nisi opravdao... Ako,
nakon svega, kada se prisjeti svoje prolosti, a sve se s Aratonom okrene na
dobro... Ako tada odlui ostati na Aratonu... Javi se ovdje, u Dal-Denoni.
- Ako sve ispadne dobro... Ako se prisjetim... - ponovio sam uplje.
422
Dvadeset prvo poglavlje
Irkol-Garsit
Thalai: Vratimo se sada pitanju prometa meu svjetovima. Vidjeli smo da
meuzvjezdani leta skoro ne stari za vrijeme leta. Meutim, drutvo koje
napusti stari na prirodan nain. Sto e se dogoditi kada se taj leta vrati?
Kako e se on ukljuiti u sredinu koja je trideset, pedeset ili sto godina
starija od njega i u kojoj on vie nema starih uporita ni prijatelja? On je,
u stvari, preskoio jedno razdoblje povijesti, skoio u budunost!
Naposljetku, tu je i pitanje korisnosti takvih letova, jer se sve njihove
posljedice mogu oekivati tek daleko u budunosti.
Dorman: Hm... Leta je, istina, uvijek iznova stranac. On moe darovati ivot
novom svijetu, ali je i u njemu, u ijem je naseljavanju sudjelovao, stranac
im se drugi put pojavi, jer je proteklo toliko godina... Pretpostavljam da bi
se obian ovjek izgubio u svijetu u koji dolazi nakon, primjerice, sto
godina... Tamo se sve promijenilo... Ne samo ljudi, mjesne prilike, gradovi i
obiaji, u sto godina mijenjaju se i ostali vidovi uljudbe, kao to su tenje,
nain ivota u najirem smislu, sustav vrijednosti, odnos prema prolosti,
budunosti, Galaktici i bezbroj drugih stvari koje moemo i ne moemo
zamisliti. U sto godina svaki se svijet moe korjenito promijeniti.
Meuzvjezdani leta, to mu je osnovno odreenje, mora znati s time izii na
kraj.
423

- Na ovom mjestu - nastavio je Gez Aknar sjedei za svojim stolom dok je druga
ophodnica zvijezde Ara jo visjela pred naim licima -jo bih jednom htio dati
vremenski kvir ovim dogaanjima. To je vano kako bismo razumjeli vrijeme u
koje je na Araton stigao Onon.
Petnaeste godine po Antelovu raunanju vremena, kada je u Do-rimoru ubijena
Orada Anakran, Zemlja jo nije znala za Soranski udes. Te nemile vijesti nisu
jo prevalile ni pola puta dovde. One e ovdje biti primljene u vrijeme kada
je na Aratonu Ab Otikar provodio svoje preuredbe, samo neto prije nego to je
naputen Dorimor u dolini jezera Utan.
Dvije tisue sedamsto ezdeseta je bila na Zemlji, rekli smo, kada je Araton
potresao Soranski udes. Dvije tisue sedamsto osamdeset prve stigli su tamo
spasioci s Kane-Dva. Sljedee godine ubijena je Orada Anakran. Zemlja e o
Udesu saznati, ve smo rekli, dvije tisue osamsto trideset pete. Onon je na
Araton prispio dvije tisue osamsto osamdeset pete. Na Aratonu je to bilo
poetkom devedeset druge godine po Antelovu raunanju vremena.
Poznato nam je kako djeluje Galaktika uprava. Zemlja je za njih, unato
brojnom puanstvu, tek jedan od svjetova, i to onaj koji je razmjerno daleko
od veine drugih naseljenih svjetova. Ove sam usporedbe sa zemaljskim vremenom
iznio samo zato jer smo mi sada na Zemlji. I dalje u se sluiti zemaljskim
godinama kad god ne koristim aratonske, a ne godinama s Kane-Dva ili Deudane-
Tri, a to su mjesta odakle je na Araton dola Orada Anakran, odnosno Onon.
Rekli smo da emo za ljude koji su najvie povezani s Aratonom koristiti
njihove letake nadimke, Onon i Kinel.
Uprava je djelovala im je zakljuila da s Arom-Dva, Aratonom, neto nije u
redu. To nije bilo odmah, jer, kao to je znao i Infar Antel, Oradina snimka
sastanka s Antelom sauvana je u Olgiju, koji emo ubudue zvati Urgul-Olgi,
ali ne i poslana u Veliku mreu. Muk je, dakle, bio jedina vijest poslana s
Aratona, a potrebno je vrijeme dok se on ne pretoi u poruku. Sedam godina
nakon to se Infar Antel obraunao s Oradom Anakran, taj se muk poeo primati
na krajniku Velike mree na Kani-Dva, ali nije bio osobito ozbiljno shvaan u
nekoliko sljedeih godina. Preraunamo li sve u zemaljske godine, na Kani-Dva
su zakljuili da se s Aratonom neto ozbiljno dogaa u vrijeme kada je na
Zemlji bila dvije tisue sedamsto devedeset esta ili sedma godina.
424
Da bismo shvatili zastoje sljedei leta, a to je Onon, prispio tek devedeset
godina nakon toga, moramo se osvrnuti na poloaj u kome se naao jedan drugi
svijet: Kana-Dva. Kana-Dva, ili za tamonje itelje Sorogal, po letau koji se
prvi na nju spustio, jedan je od svjetova koji nisu osobito napredovali. Mi
smo vidjeli taj obrazac i drugdje: gospodarstvo se nikada nije uistinu
razmahalo, jer su sirovine vrlo skupe, a sredinje sunce Kana predaleko i ne
daje dovoljno energije. Nikada nisu imali vie od milijun itelja. U stvari,
njihova velika nada bio je Araton, svijet koji nije trebalo preudeavati, a
toliko je slian Zemlji i blizu Sorogalu.
Benar Odid je, vidjeli smo, s jednim brodom i manje od etiristo ljudi doao
na Kanu-Dva, Sorogal. Toliko ljudi mogla je prihvatiti nejaka sorogalska
zajednica, da su tamo htjeli ostati. Oni su, meutim, doli s Aratona i nije
im se milila hladna Kana-Dva. U to su se vrijeme dobro razvijale zajednice na
Sardaru-etiri, Oranu-Tri i Rami-Dva, pa su Ara-tonci odluili odspavati jo
tridesetak godina. Benar Odid poveo je njih, ali i nekoliko tisua Sorogalaca
na Ramu-Dva. Posljedica je toga bila da na Kani-Dva nije bilo sposobnih letaa
koji bi se prihvatili tako sloene zadae kakvom se inila Ara-Dva, Araton.
Orada Anakran se trebala redovito javljati svojim izvjeima u Mreu, a to je
znailo najmanje etiri puta u tijeku vremena usporedivog s aratonskom
godinom. To su izvjea JA razreda: odgovornim osobama, svim svjetovima.
Krajnici Velike mree ire takve poruke po unaprijed utvrenom redu i
smjerovima. Krajnik na ophodnici preko kojega se
Thalai: to to znai, Lene?
Dorman: To znai da se ne smije izgubiti u tim razlikama. ovjek kojemu su
oslonci stvari na koje je nauio, njegova sredina, prijatelji, nain ivota,
jezik, odreena vrsta drutva i slino, na takvu iznenadnu uronjenost u neto
posve strano moe uzvratiti na jedan od dva naina: ili e se posve izgubiti i
postati posve nekoristan, nekoristan za Upravu i Galaktiku, mislim, jer e
biti pun svojih tekoa, ili e biti prezauzet time da u novim okolnostima
nae sebi sline oslonce i opet postane ovisan o novom svijetu, a Upravi i
Galaktici opet nekoristan. Ovi drugi mogu naseljavati razliite svjetove, no
preporuljivo je da to rade jednom u ivotu. Onima prvima najbolje je da
ostanu tamo gdje su roeni.
425

alju poruke u Mreu sam alje takozvane muk-poruke JA razreda ukoliko nema
nita drugo, a prije toga nije poslao "kraj svih poruka". Zanimljivo je da bi
krajnik, drugaije preudeen, mogao sam poslati u Mreu ono to je Orada
snimila na svom posljednjem sastanku s Infa-rom Antelom, ali letai rijetko
proputaju u Mreu neureene poruke.
Prema propisima, na prijemnoj strani se o muk-porukama vodi rauna onoliko
koliko je ta strana daleko od izvora poruke. Kana-Dva je, dapae, zaetnik
naseljavanja za Araton, pa su nakon uestalih takvih poruka sazvana nadlena
tijela. Oni u to vrijeme nisu bili sami sposobni preuzeti na sebe zadatak
takve sloenosti, a nisu ga trebali ni poduzimati samo na osnovi nekoliko muk-
poruka. Oni su zato u Mreu odaslali svoje poruke neosposobljenosti JA
razreda, mada se osposobljenost pojedinih svjetova i strunost njihovih letaa
uvijek dojavljivala u Mreu pri svakoj promjeni. To su takozvane poruke
stupnja osposobljenosti.
Osim Kane-Dva, Aratonu je najblia Deudana-Tri, na oko trideset pet zemaljskih
svjetlosnih godina, i Rama-Dva, na skoro etrdeset. Na Deudani-Tri o Soranskom
se udesu saznalo u vrijeme kad smo na Zemlji brojali dvije tisue sedamsto
devedeset petu godinu, a prve muk-poruke primljene su dvije tisue osamsto
osamnaeste. Deudana-Tri je potvrdila uvjetnu osposobljenost, jer su smatrali
da nemaju letae dorasle tako sloenom zadatku, ali se nekoliko skupina letaa
nalazilo na putu k njoj. Kao to znamo, svjetovi ne znaju unaprijed za dolaske
letaa, jer su takve vijesti samo za nekoliko postotaka bre od samih brodova,
ali se to zna posredno. Ako je Deudana-Tri mnogo ranije traila strunjake za
dodatna preudeavanja i procjene, onda se moglo oekivati da su oni na putu.
Rama-Dva je primila muk-poruke tek dvije tisue osamsto dvadeset druge, a
poruku neosposobljenosti s Kane-Dva nekoliko godina kasnije.
Jasno je da se u prometu meu svjetovima nita ne poduzima napreac. Araton je
stradao pa je morao ekati dvadeset godina. Nitko, prema tome, nije urio
spaavati Oradu Anakran. Ona je, ocijenjeno je, ve davno mrtva, ili
onemoguena poslati poruku. Nove prilike su samo znaile daje aratonski sluaj
jo otvoren i da netko mora vidjeti to je s tim tvrdoglavim naseljenicima
koji se odbijaju iseliti. Ne zaboravimo, prijanja Oradina izvjea JA razreda
redovito su primana preko Mree. Dvije tisue osamsto etrdeset prve s
Deudane-Tri je poslana poruka da je zadatak prihvaen. Tada je do nje dola
poruka o letaima koji stiu s dvadeset pet godina svjetlosti daleke Dane-
etiri. Oni su tamo i doli
426

pet godina nakon poruke i zadrali se skoro etiri godine. Dvije tisue
osamsto pedesete letai su napustili Deudanu-Tri i krenuli na trideset pet
godina dugi put do Aratona. To je bila vrlo sposobna momad kojoj je na elu
bio jedan od najboljih poznavatelja Aratona i ovjek koji je na njemu ve
ranije proveo pet aratonskih godina: Onon.
Onon je na Araton prispio dvije tisue osamsto osamdeset pete po zemaljskom
raunanju, ili devedeset druge godine Drugog razdoblja po aratonskom
raunanju. U tom je trenutku on ve znao za sve to se na
Thalai: A kako se snalaze letai u takvim sredinama ?
Dorman: Oni nemaju oslonca u vanjskom svijetu. Oni ga moraju imati u sebi i to
im se ucjepljuje tekom i dugotrajnom obukom. Oni ne nastoje oko prijatelja, a
opet ih lako stjeu. Nauili su biti sami, a odlino se snalaze u drutvu, bez
obzira na to kakvo ono bilo. Mislim da ih je nemogue zavesti vanjskim
bljetavilom, bilo da se radi o zamislima, ljudima, potronoj robi ili
imanjima. Vrlo su suzdrljivi i ne podlijeu porocima. Leta nee biti svladan
bilo kakvom pojavnou, jer e se u njoj truditi razabrati bitno i novosti
primati korak po korak. Samo takav ovjek moe biti koristan Upravi i
Zvjezdanom sustavu.
Thalai: Je li to sve to je potrebno letau?
Dorman: Svakako ne. Leta mora imati ucijepljeni osjeaj za bitno i za
stvarnost. To se na Magatu-Pet, sjeditu za obuku, zove "dodir sa stvarnou".
On mora u malo vremena razumjeti cijeli svijet kojim je doao u dodir bolje
no tamonji naseljenici. On mora znati vladati ljudima, bez obzira na to bili
oni suzdrani ili otvoreni, nepovjerljivi ili samouvjereni, odmaknuti ili
gorljivi, promiljeni ili samoivi. Na nekim svjetovima ne vole letae i
neprijateljski su prema njima... Kad kaem vladati ljudima, mislim da leta
mora biti sposoban pridobiti ih za suradnju. On mora razumjeti ljude i odmah
prepoznati koga ima pred sobom. On mora biti tjelesno sposoban i jak, jer e
samo u elinom tijelu moi smjestiti ove druge osobine. To mu je dano obukom,
zajedno s voljom da takav ostane.
Thalai: ini mi se daje to dosta zahtjevan posao...
427

toj ophodnici dogaalo od vremena kad ju je napustio: da je njegovo izvjee o

nepostojanju samorodnih razumnih bia pogreno, daje Kinel tu bio nakon njega
i uklonio samo dio puanstva, sve o Soranskom udesu i raskolu meu
naseljenicima, o spasiocima i Oradinim nastojanjima. Ve iz putanje on je
mogao proitati i one zapise koji nisu odaslani u Mreu, pa je doznao o
Oradinom alosnom kraju. Utvrdio je, takoer, i naseljena mjesta u podruju
koje se sada zvalo Mlinom i procijenio puanstvo na etiri i pol tisue ljudi.
Pogrijeio je za manje od stotinu.
Onon je na raspolaganju imao osamnaest ljudi s kojima je, kao to je to ranije
uinila Orada, pristupio poslu vrlo sustavno. Smjestili su se na Urgul-Olgiju,
obnovili i proirili Oradinu utvrdu, i prouili sve podatke koje su mogli
dobiti bez izravnog dodira s naseljenicima. Njihova kretanja praena su iz
putanje, a razgovori zabiljeeni kako bi se izvukli zakljuci o razvoju
njihova jezika i ostalome. Ve tada je linitski jezik bio poseban, jer mada
tek odnedavno jedini u uporabi, ta se inaica saetog jezika razvijala bez
dodira sa slinima jo od prije Soranskog udesa. Oko sto pedeset zemaljskih
godina, u najmanju ruku, a vjerojatno i preko dvjesto godina.
Onon je znao da se uputa u vrlo neizvjesnu pustolovinu u kojoj izgledi nisu
na njegovoj strani. Oni koje je kanio privoljeti na naputanje Aratona vie se
nisu sjeali Galaktike, ni ivota u obilju, neslino onima oko kojih se
trudila Orada Anakran. Ona im je mahala pred nosom neim to je budilo enju
za ivotom kakvim su ti ljudi obiavali ivjeti, a on im namjerava upravo
uskratiti nain ivota kojim ive i na koji su se priuili. Ve je sedam ili
osam narataja stasalo na Aratonu, a svaki leta zna kako se naseljeni ci
nakon nekoliko narataja veu uz svijet u kojemu ive.
U takvim okolnostima Onon nije nita prepustio sluaju. Nauili su jezik
Linita, doznali o njihovim zadjevicama, uoili izazove koji su pred njima
stajali, unato najboljoj volji mnogo tota nisu razumjeli, udili se u to
se prometnula sasvim obina zajednica kakvih je ve bilo mnogo diljem Sustava
i - na koncu - odluili su se okuati u izravnom dodiru s Linitima. O tome
imamo ovaj vrlo, vrlo zanimljivi prikaz.
Novi je prizor na stari i poznati nain popunjavao prostor iz kojega je
nestajala slika aratonske kruglje. Nepokretni prikaz se ovrivao i
uobliavao bojom i dubinom vrlo brzo, toliko brzo da nisam na to bio
pripravan. Kada je bio posve uoblien, nisam izdrao da se ne
428

pridignem iz sjedala, drei se vrsto naslona za ruke i zaboravivi zatvoriti

usta. To to sam vidio potiralo je svaku izmiljotinu koju bi moja ili ija
druga mata mogla iznjedriti.
Onona sam odmah zapazio. Crnomanjast i naoit, uspravljen i dostojanstven, ako
ne i visok, ostavljao je utisak svojom ozbiljnou, smirenou i neusiljenim
stavom. Ono u emu se takav Onon naao, ili bolje, ono to se oko njega
odigravalo plijenilo je svu moju panju, a, nisam dvojio, i drugih oko mene.
Nalazio se u sreditu guve kakvu nikad nisam vidio. Tu se tiskalo sijaset
ljudi, premda su neki od njih nesumnjivo nastojali odrati red. Osim
Dorman: Vie nego zahtjevan. On je gotovo nemogu. Bez jakog zanimanja i
ljubavi za nj on jest nemogu. Meuzvjezdani su letai izrazito privreni
Galaktici i svjetovima kojima pomau. Oni nemaju dojam izdvojenosti i beznadne
razliitosti od itelja svijeta na koji su doli. Njihov je odnos
pokroviteljski, zatitniki, roditeljski, usudio bih se kazati. Leta,
svakako, mora mnogo znati o Galaktici i svijetu na kojeg dolazi, njegovo
iskustvo i poznavanje drugih svjetova i Galaktike blaga su koje nosi sobom.
Konano, on je gost na svjetovima koje posjeuje, jer njegova nazonost nikad
nije trajna. Njegovo je pravo stanite svemir, a dom itava Galktika.
Thalai: Stoje sa svrhovitou takvih letova?
Dorman: Sjetimo se to najee rade letai. Naseljavanje novih svjetova,
primjerice. Zar se tu postavlja pitanje vremenskog jaza ? Nase-Ijenicima je
razdoblje putovanja u stvari preskoeno, jer su podvrgnuti istom postupku kao
i letai... Matinom svijetu, zaetniku naseljavanja taj vremenski razmak nije
vaan, jer ne oekuju nita nazad od onih koji odlaze. S istraivakim
letovima je slino, ak i trgovaki letovi imaju smisla i mi ih podupiremo.
Naseljavanje jednog svijeta... kojeg esto treba preurediti za ivot ljudi, to
je pothvat koji se ne moe usporeivati s uobiajenim vremenskim razmacima
koji su vani u ivotu pojedinca. Takvi pothvati su, meutim, kratki kada se
usporeuju sa ivotima i razvojem cijelih svjetova, koji su, pak, vjenost
usporede li se sa ivotom obinog ovjeka.
Thalai: A letai? Oni rade za vjenost?
429

mukaraca, tu je bilo i djece, ena i ivotinja, natisnutih na nekom blatnom

tlu izrovanom kotaima zaprega. Najdojmljiviji su bili ljudi. Ti ljudi! To
nisu bila lica koja bih mogao usporediti s licima itelja bilo kojeg svijeta u
Zvjezdanom sustavu, a vidio sam Oran-Tri, Iranu-Tri, dobar dio Zemlje, Sardar-
etiri, Mohor-Tri, Laru-Tri i mnogo drugih. Sjeam se da sam gledao prikaze o
starim ratovima na Zemlji davno prije svemirskih letova, od kojih su neki bili
dvoproteni i izvorni, i zapazio samoivost, divljatvo i surovost tih ljudi,
ali se to nije moglo mjeriti s ovima koji su okruili Onona. Zar je mogue da
su to bili potomci onih istih ljudi s kojima sam razgovarao na Aratonu? Zar je
mogue da sam ih u to gurnuo?
Njihova odjea, nonja i ponaanje jo su vie doprinosili tome dojmu. Bili su
polugoli i u prnjama od grubog sukna koje su mukarci obino utegli u pasu
konim remenjem i o njemu drali ovjeene kojekakve potreptine meu kojima
sam poee zapazio ovei no za rezanje i bodenje. Mnogi od tih mukaraca su
bili goli iznad pasa. Dobar dio ena, a i mukaraca, su hodali bosi. Mlaa
djeca su bila gola i valjala se po blatu, hrvala se meusobno i s nekakvim
domaim ivotinjama kakve nikada u ivotu nisam vidio.
Lica mukaraca vrlo su esto zarasla u duboke brade i veliku kosu koju su
ponekad vezivali u repove na najrazliitije naine. Osupnjivala je gruboa,
sirovost, priprostost i tupost veine tih lica. Mnoga od njih su bila mrana,
neiskrena i podmukla. Na rubu prizora zapazio sam goljavca krnjavih zubi koji
je poudnim okom otvoreno odmjeravao poluobnaenu djevojku. Ona kao da se nije
kanila ili se nije mogla uzmaknuti, ve je ukoeno stajala pred njim i gledala
pred sebe u tlo, gdje joj je oko nogu puzalo maleno dijete. Liniti su izgubili
mnogo vie od blagostanja Prvog razdoblja, primijetio sam potiteno.
- Vjerujem da su ve njihova lica dojmljiva - rekao je Gez Aknar jo ne
pokreui prikaz. - Cijena odranja na Aratonu bila je visoka. U ivotima,
izgubljenom znanju, moi i padu u priprostost. Ovako su izgledali i
prastanovnici Zemlje, dvije, tri, etiri i vie tisua godina prije svemirskih
letova. Hoe li i ovima biti potrebno jednako toliko vremena da se iz te
priprostosti izvuku?
Svega ovoga to sam gledao ne bi bilo da sam bio odluniji kad sam bio na
Aratonu! To je saznanje boljelo. Znao sam da to ne bi bilo lako, ali ja nisam
ni pokuao ustrajati na kratkom vremenu. Kako sam mogao znati da ne bih uspio,
ako nisam ni pokuao?
430

m blatnom i ljudi! To g svijeta u k> Zemlje, se da sam kih letova, divljatvo

tu okruili otima sam
>..: tome
mukarci
tene koje-
i za reza-
Dobar dio
valjala se
parna kak-
cliku kosu supnjivala ga od njih pazio sam fcnjeravao mogla uz-u tlo. gdje 50
vie od
5cz Aknar visoka. U ako su iz-Klina prije 0 vremena
uniji kad ne bi bilo Kako sam
Gez je pokrenuo sliku i taj je daleki svijet za koji sam se morao uvijek
iznova uvjeravati da postoji, a nije tek igrokaz prireen za neiju zabavu,
postao stvaran, ovdje na Hatornu, u putanji oko Zemlje.
Onon se blagonaklono, ali odluno probijao kroz mnotvo to se tiskalo oko
njega i nekolicine njegovih letaa i pokuavalo ga dodirnuti ili zagledati iz
blizine. U tome su mu pomagali kosmati grubijani u svijetlo-smeim prnjama
koje su u tom svijetu, dopustio sam, mogle biti smatrane odorama. Njima je o
pasu visjelo oruje koje sam mogao usporediti samo s maevima na drevnoj
Zemlji. Zacijelo je i Onon tim ljudima bio stran, jednako kao i oni njemu ili
meni. to je on uope mogao napraviti u
Dorman: Gotovo bi se moglo rei.
Thalai: to ih nagoni na to to rade? Zato ostavljaju sigurnost svijeta u
kojem ive i tumaraju meu zvijezdama ? Zar je takav ivot privlaan obinim
ljudima?
Dorman: Mi imamo vrlo stroge uvjete na uilitima za meuzvjez-dane letae na
svim razinama. U prosjeku e svaki peti od onih koji su to eljeli proi
stroge provjere i zavriti uilite. Slijedi Magat-Pet... Onih koji bi eljeli
biti letai nikada nije manjkalo. Unato svim neizvjesnostima i opasnostima
takvog zanimanja i napornoj i dugotrajnoj obuci... Zato ? Leta ima vrlo jaki
osjeaj posebnosti, slobode i moi. Osjea se sposoban, dorastao svemu, vaan,
svrhovit. On pobjeuje svemir; nevjerojatne daljine ga ne zaustavljaju, a
ponori vremena koje svladava daju mu osjeaj besmrtnosti. On je putnik kroz
vrijeme koji prati razvoj svjetova kroz pokoljenja i sudjeluje u irenju
Galaktike, bdije nad njom i poznaje je. Letai siju ivot na do tada
nenastanjenim ophodnicama, prate njegov razvoj, osjeaju se odgovornima za nj
i tite ga do trenutka osamostaljenja. To su sposobnosti kakve su nekad
pripisivane bogovima i - doista - ima neeg skoro boanskog u svemu tome.
Thalai: Hvala, Lene, na ovom dirljivom i uvjerljivom prikazu. Htio bih da do
kraja obrazloimo neto drugo. Ranije si ukazao na mogunost dosezanja bilo
koje toke u Velikoj galaktici. Unato tome, letovi s kraja na kraj Mlijene
staze nikada nisu pokuani, a Zvjezdani sustav proirujemo korak po korak.
431

takvim prilikama? Svi smo mi ve znali da nije uspio maknuti te ljude s

Aratona. Nisam vidio kako je to uope mogao.
Jedna se ena s djetetom u naruju otrgnula iz mnotva i pala pred Ononom
niice, viui neto to nisam mogao do kraja razumjeti. Onon je stigao
sagnuti se do nje prije nego to su pritrali redari. Ona ga je vrsto
uhvatila desnom rukom za rukav odore dok je lijevom drala dijete. Onon je
klimnuo glavom, ali su redari ve prili i odvukli enu.
- Sada u ukljuiti prevoenje. Ova je ena traila lijek za svoje bolesno
dijete. Onona je smatrala bogom koji je doao sa zvijezda, posve u skladu s
Vjerom o kojoj smo govorili.
Cijela je skupina nastavila svojim smjerom koji nam se sada otkrio, jer je
snimano iz drugog kuta. Pred Ononom i njegovom pratnjom ukazale su se uglaane
iroke stube koje su vodile do zdanja od vanosti i ugleda. Nisam ga mogao
usporediti ni s im to sam vidio na svjetovima na kojima sam bio, ali sam o
Aratonu ve dovoljno znao da bih i bez toga to mogao pogoditi: stube su bile
prilaz palai ingara Linita, Adara Irkol-Garsita o kojemu je ve govorio Gez.
Irkol-Garsit! Kako su se samo i imena ljudi promijenila. Saeti je jezik bio
dovoljno drugaiji na Aratonu da ga nisam razumio kada su ga govorili oni koji
su se samo njime sluili, ali sam znao dovoljno druge njegove inaice da bih
mogao uhvatiti znaenje ovome preuzetnome imenu. Irk je moglo znaiti samo
svet, bezgrean, a ol je vjerojatno bog. Garsit je - po gar, kruna, i sit, to
je mnoina od su, tlo, zemlja - kraljevstvo ili carstvo, pa je ime vladaru
Linita Sveti Bog Carstva! Zaista pristalo ime upravitelju nad nekoliko tisua
jadnika izgubljenih u divljini Arine ophodnice!
Onon je na vrhu stubita blago zadrao vou redara na nain kojemu ovaj nije
mogao odoljeti i umjesto k palai krenuo k rubu uzvisine uz koju su se popeli
kako bi mogao pogledati predio. Ingarova se palaa nalazila na vrhu breuljka
iznad plahe rijeke. Sve do vode smjestilo se mnogo zdanja, najvei broj njih
od drva, ali ih je bilo i kamenih, meu kojima su se kretali ljudi. S druge
strane dvora, ili palae, ukazivala se vea i via uzvisina uz ije su se
pristranke takoer poele dizati kue. S druge strane rijeke vidjele su se
krevine na kojima vie nije bilo ljetine. Okolo njih prostirale su se duboke
zimzelene ume, novi bregovi i vrhunci, a na koncu i vrletne planine koje su
se nad Alarimom uzdizale u tri istaknuta visa, svaki odjelit od ostalih i uprt
u nebo, gol i pokriven snijegom.
432

ie
Onon se tu zadrao samo za trenutak, a onda se vratio redarima koji su bili
zastali u nedoumici. Jo je jednom pogledao palau, zdanje od plavkastog
kamena, obrubljeno crnim i utim, ne odvie uzvienu ili velebnu, ali
upeatljivu i veliku graevinu poduprtu stupovljem, a onda je uao pod trijem
i preko njega u palau.
Uslijedio je rez, a novi je prikaz uprizorio novi prostor i nove ljude.
Podrazumijevao sam da se radi o unutranjosti palae. Bila je to prostrana i
sumrana dvorana kojoj su neto svjetla davali uski prozori
Dorman: Mislim daje to razumno i razlono. Mi bismo mogli uputiti istraivaki
brod na daljinu od tisuu zemaljskih svjetlosnih godina, primjerice, i on bi
se vratio nakon neto vie od dvije tisue godina s letaima koji su oko
etiri stotine godina bili zamrznuti. Vjerojatno je da bi nakon dvadeset
stoljea takvi letai i njihov brod pobudili pozornost, ali prije svega kao
istrgnuti dijelovi prolosti, kao kad bi se u nae vrijeme pojavili
srednjovjekovni vitezovi u oklopima, ili odred rimskih legionara u doba prvifi
svemirskih letova.
Thalai: Iz istih razloga mi u svemiru u nae vrijeme susreemo ljudska djela
iz prolosti...
Dorman: Da, ali je vremenski jaz manji. Thalai: Primjerice Pioneer-Deset...
Dorman: To je zanimljiv primjer. Bilo je vie takvih letjelica. Pioneer-Deset
trebao je nositi nau poruku drugim civilizacijama u svemiru. No, to se
dogodilo ? On je sada duboko u unutranjosti Galaktike, jer se ona daleko bre
irila nego to se on kretao. Mnogi naseljeni svjetovi danas su neusporedivo
dalje od Zemlje nego Pioneer-Deset. On ne moe ispuniti oekivanja svojih
graditelja i rasprave da li ga dopremiti i izloiti na Zemlji, ili ostaviti
kao trajni spomenik ljudskoj upornosti, kako ujem, jo traju.
(Razgovor s Khabom Dormanom za Veliku mreu, Zemlja, 3594.-09.-20., ZRV)
433

visoko iznad tla. Cijeli je prostor bio bogato namjeten, ali sam u svemu
naao malo istananosti i sklada, po mjerilima dananjih svjetova.
Sredinji je predmet bio veliki, dug i razmjerno uzak stol jedva odig-nut od
poda. Pred sreditem obje njegove dulje strane nalazila su se velika i
nezgrapna sjedala od kamena i drva obloena koama. Onaj koji bi u njima
sjedio imao bi gornju plohu stola u visini koljena, ili i neto nie. S obje
strane svakog od ovih sjedala bile su postavljene niske prostirke na kojima se
moglo sjediti kao to se moe sjediti i na podu, a jednako se dobro moglo i
leati. Visoka sjedala su poivala na kamenim postoljima koja su sa strane
prostirki bila obrubljena nizom debelih upaljenih svijea u glomaznim stojeim
svijenjacima. Podovi su bili zastrti vezenim tkaninama, koama i sagovima, a
slino je i s veinom zidova. Neto se i drugog namjetaja nalazilo uza zidove
i u dubini dvorane.
Onon je pod pratnjom doao do jedne strane stola, a s druge se sada pojavila
druga skupina ljudi na elu s visokim i vrsto graenim ovjekom oputena
dranja. Nosio je odjeu od boljeg sukna i ogrnuo se laganim ogrtaem na kojem
su izvezene plave, ute i crne niti. Na glavi je imao trorogu krunu od kovine
koja bi po boji mogla biti zlatna, a u ruci vrstu ezla s tri vrha. Tek u se
morati svii na taj znak vlasti u Linita kojeg su oni zvali Kinelov trozubac i
koji je trebao predoavati vanost Kinelovog - zvijezde milostive: mojeg! -
treeg silaska na Araton.
Vie od svega to je taj ovjek, Adar Irkol-Garsit nosio na sebi ili u rukama
zanimao me je on sam, jer nam je Gez Aknar ve skrenuo panju na njegovu
posebnost. Moda je i njegova vanjtina to dala naslutiti.
Poglavar ili ingar Linita je bio mlad i samosvjestan, ali pronicljiv i lukav.
Vidjelo se to po nainu na koji je preletio pogledom preko Onona i njegovih
ljudi dok su jo bili daleko, a onda skrenuo pogled i gradio se zaokupljen
svojim pribliavanjem. Oi su mu hitro prelazile s predmeta na predmet, ali su
se znale i zaustaviti na jednoj osobi, pri emu on kao da nije bio u tom
pogledu, ve negdje iza, gdje je bestrasno vagao i usporeivao vieno. Upravo
je sada stao suelice Ononu pa su se oni pozdravili preko stola, dodirujui
jedan drugome ruke, to je ispalo donekle nezgrapno, jer to nije bio nain
pozdravljanja meu letaima, a zacijelo nije bio ni na Aratonu.
- Mi smo ovdje u miru i nudimo mir i napredak - rekao je Onon jednostavno,
mada nisam dvojio da je to smiljao za ovu priliku, a ne izrekao ono to bi
obino govorio pri prvim dodirima na drugim
poar -
Ona Pamt*
T I
434

tn u svemu ova.
edva odig-u se velika g koji bi u io nie. S rostirke na jednako se
postoljima nih svijea enim tka-Neto se i
_ _ -e sada ::. ovje-rnuo se la-S"a glavi je ka. a u ruci li u Linita m
vanost Mon.
a sebi ili u renuo pa-i naslutiti, jronicljiv i tko Onona i gradio se i
predmeta mu on kao ragao i us-ie oni poz-k" donekle
10 je Onon ru priliku, na drugim
svjetovima. Potom je predstavio svojih sedam ljudi, a Irkol-Garsit je pomno
zadrao punu pozornost na svakome od njih.
- Kretanja zeda su nepredoiva ovjeku - rekao je on na kraju. -Ona nam
odnose i donose prijatelje, ili od saveznika ine neprijatelje. Ponekad i
obrnuto. Zed uobliava temelje dogaanjima, a nae radnje moraju biti u skladu
s njim, elimo li uspjeh i napredak.
udno je zapoeo Irkol-Garsit, kao da je taj uvod bio vie namijenjen Linitima
nego Ononu. Bio bih to paljivo odvagnuo na Ononovu mjestu, a nisam sumnjao da
je on to upravo inio, ma kako se njegovo lice inilo nepozanimanim, jer su te
rijei krile dio stava Linita i njihovo shvaanje njihova odnosa s Galaktikom.
- Tko sam ja da bih se protivio zedu koji vas je donio? - nastavio je Irkol-
Garsit dok su svi stajali oko stola. - Sluim ovom narodu koji me je kao
ingara prihvatio i uvam boju krunu dok se bog ne vrati. Primam zato rado
njegove glasnike, jer mi se ini da nas dobar zed prati.
Reeno je to kraljevski, ili ingarski, svejedno. Adar Irkol-Garsit e
sasluati to mu Onon ima rei, a uiniti ono to mora, jer mu je sluati vie
naputke zeda i slijediti opu dobrobit.
- Ovo je Urud Aratan, prvi sveenik Vjere - predstavio je ingar Linita
ovjeka do sebe u nepbinoj svijetloplavoj halji. .
- Moji savjetnici koji itaju zed esto bolje od mene - nastavio je okrenuvi
se sada nalijevo. - Ortur Bolgi i Har Aranman.
Potom je Irkol-Garsit sjeo na visoko sjedalo sa svoje strane stola, a njegovi
su ga slijedili spustivi se do prostirke. Onon je, tono shvaajui to se od
njega oekuje, sjeo i sam na veliko sjedalo, a rukom pokazao svojima da e se
morati zadovoljiti prostirkom.
- Donosite li mi vi to sjaj Prvog razdoblja? - upitao je ingar, a da je bilo
teko prozreti koliko je bilo ale, a koliko zbilje u tom pitanju. - Ili
poruku od Kinela kada e se vratiti svome narodu?
- Oni koji bi htjeli ivjeti u sjaju Prvog razdoblja, izobilju i miru, trebaju
mi samo rei - rekao je Onon lako. - Ja to mogu urediti za sve vas.
- Na Aratonu je to neto tee. Zed je odavde pomeo i bogove. Naa je prilika,
meutim, u ustrajnosti. Ostanete li due, vidjet ete i sami.
- Mi smo prispjeli u ovaj grad, ovu zajednicu i svijet da bismo ga upoznali.
Rado bismo uli o vaim iskustvima i iskuenjima.
- Volim prijateljevanja - rekao je ingar, donekle neodreeno. - ast mi je
biti s onima sa zvijezda. Upoznat emo se i znati tko to misli.
435

- A to... o iskustvima i iskuenjima... - nastavio je. - To je pria za vie

no jednu no... No, mi imamo vremena. Upriliit emo prije svega gozbu. Priat
emo. Ugostit u vas ovdje, u ovoj skromnoj palai. Svatko e od vas dobiti
svoje sobe i zabavljae za dugu i hladnu irilin-sku no. Mi cijenimo vae
sjeme koje ete ostaviti u ovoj zemlji. A to se vaih ena tie... moda e i
one cijeniti nae sjeme...
To je bilo posljednje to je Irkol-Garsit rekao. Nakon toga se slika ukoila,
pa nestala, a Araton je jo jednom lebdio izmeu stolova.
- Uistinu ne znam - nasmijao se Gez Aknar - je li se i kako Onon iskobeljao iz
ove prve neprilike koju mu je priredio Adar Irkol-Garsit. O tome nema nita na
snimkama, uvjeravam vas.
- Zato bismo to zvali neprilikom? - upala je Orona Degrasi. -Moda je to
prilika. Kae se da letai ire ljudsko sjeme po svemiru.
Parit Jamakana se suzdrano nasmijao.
- Taj Adar Irkol-Garsit se nije smio uzimati olako - rekao je. - Nikada nam
nita nije zamjerio i bio je zaista prijateljski nastrojen. Sve nam je htio
pokazati i u sve nas uputiti, a da nije dodirnuo pitanje onoga po to smo
doli na Araton. On me je smatrao svojim osobnim prijateljem i alio mi se na
tekoe u upravljanju, ali je vrlo lako razgraniavao dunost od
prijateljstva.
- Ononu je ovakav stav linitskog ingara iao na ruku - uzeo je opet rije Gez
Aknar. - On mu nije uskraivao ni ograniavao boravak na Aratonu, ve ga je
pozivao ostati i biti to vie s Linitima. Sam Irkol--Garsit je mnogo znao o
povijesti Drugog razdoblja, a itao je i o onome prije toga. Sada je bio u
prilici upitati za mnoga pojanjenja, to mu Onon, naravno, nije uskratio.
Uskoro je Onon otkrio da je Irkol-Garsit proitao mnogo o letaima i, mada od
svega toga nije razumio ni deseti dio, njegovo zanimanje za taj predmet je
esto vraalo razgovor na njega. Osobito je mnogo pitao o obuci letaa,
Magatu-Pet i tekoama obuke. Bilo mu je bliskim miljenje da tekoe
ovruju ovjeka te da samo onaj koji je proivio iznimne tekoe moe u
krajnje tekim prilikama i sam biti izniman. Ukratko, ve sljedei sartim po
Ononovu dolasku, ingar u Linesu izrazio je elju imati sredite za obuku
letaa na Aratonu.
Ononu je trebalo vremena da ustanovi to u stvari Irkol-Garsit eli. Ne, on
nije traio da se zatvori Magat-Pet, a da se letai ubudue
obuavaju na Aram jaima pred izazov"
Onon je na kam je mogao odvojio m svi oni proli na li godine da se izaftrai
ljivosti, snage *> ali mu se nije fc-" -Garsitovo iiiiflptiji1 ono to su
mati1 da to ima bio tome priao.
Onoo je utjecaj na koja je s Anakran. U pa je sve " nali oaoo
Dok ft
vanosti. Vm predam* ku kut* m
oa je "fee lov ka

436

obuavaju na Aratonu. On je elio obuku za svoje ljude da bi ih uinio jaima

pred izazovima koje im je netedimice upuivao Araton.
Onon je na koncu morao ozbiljno razmotriti njegove zahtjeve. On je mogao
odvojiti tri ili etiri ovjeka i upriliiti neto od onoga to su svi oni
proli na Magatu-Pet. Bile bi potrebne tri ili etiri aratonske godine da se
izabrane meu Linitima uputi u tajne samoponiranja, izdrljivosti, snage
volje, duha i tijela. On bi im mogao pruiti dobru obuku, ali mu se nije
inilo izglednim da bi od toga neto proizilo. Irkol--Garsitovo miljenje da
bi takvi koji tu obuku prou mogli dalje iriti ono to su nauili, Ononu se
inilo posve neuvjerljivo. Ingar je ustrajao da to ima biti ozbiljna obuka pa
je Onon to na kraju prihvatio i savjesno tome priao.
Onon je smatrao da time dobiva vrijeme za kojega e prenositi svoj utjecaj na
linitsku zajednicu. Vidimo da se priklonio istim sredstvima koja je s
uspjehom, ali u daleko povoljnijim okolnostima, rabila Orada Anakran. U isto
je vrijeme dobio pristup pisanoj i ostaloj batini Linita, pa je sve to
umnoio i na koncu predao Galaktici. Na taj smo nain saznali ono o povijesti
Aratona to ste do sada od mene uli.
Dok je Onon bio na Aratonu, zbio se tamo dogaaj od povijesne vanosti. Urud
Aratan, kojeg je kao vjerskog poglavara Irkol-Garsit predstavio Ononu,
usprotivio se devedeset tree godine daljnjem ostanku letaa na Aratonu. On se
time usprotivio i ingaru, prvi put suprotstavljajui vjersku vlast svjetovnoj.
U proglasu koji je uputio Linitima on je sebe prvi put nazvao Irolgarom,
uvarom Boje krune, to je naslov koji je izravno osporavao pravo ingaru
smatrati se Kinelovim namjesnikom. O ovom naslovu jo e se uti u povijesti
Linita.
Irkol-Garsit nije se, zaudo, odvie uzbudio Aratanovim napadom. Nije ga ak
ni pokuao ukloniti s njegova poloaja. Zadovoljio se javno ga ismijati i sve
ostaviti kako jest. Istina je da je jedina snaga kojom je Urud Aratan
raspolagao bio utjecaj Vjere, ali se razlog Irkol--Garsitovu suzdravanju ipak
naao na drugoj strani. Ingar Linita je bio od ljudi koji su gledali dalje u
budunost i koji je paljivo pripremao svoje budue korake. Zato nije uklonio
Aratana dok za to vrijeme nije sazrelo.
Devedeset pete godine prvi su Liniti zavrili obuku nalik na onu to je letai
prolaze na Magatu-Pet. Za Onona je to bilo zanimljivo iskustvo i uspjeh
petorice nije se mogao porei. Devetnaestoricu od gotovo
437

stotinu dragovoljaca odabrali su sami letai prije tri godine. Mahom su to

bili Irkol-Garsitovi redari, ljudi koji su ve odabrani, ako ni zbog ega
drugog, ono zbog svoje tjelesne snage. Zanimljivo je da je i Irkol--Garsit
rado sudjelovao u mnogim vjebama i radovao se onome to je postigao sam, kao
i onome to su postizali njegovi Liniti.
Kao znak uspjeha i promaknua, Onon im je oko glave stavio bijeli povez, prije
svih samome Irkol-Garsitu. Njegov se naslov letaa imao shvatiti poasno, ali
ima li uda u tome to je uskoro ingar ustvrdio daje upravo on prvi poloio
obuku za letaa? Bilo je to udno promaknue, nalik na obrede kakve su nekad
davno, vjerujem, prolazili srednjovjekovni vitezovi na dijelovima stare
Zemlje. Irkol-Garsit i petorica Linita koji su zavrili obuku kleali su pred
Ononom, dok im je on oko glave namjetao bijeli povez. Vidjet emo kako je
vjeto sve to znao iskoristiti Irkol-Garsit i u to se sve to izvrglo!
S vremenom su se pojavili znaci o postupnom rastu napetosti izmeu Onona i
njegovih letaa i Adara Irkol-Garsita. Letai su koristili prilike i upoznali
se dobro sa stanovnitvom, njihovim nainom ivota i razmiljanja. Govorili su
im o mogunosti drugaijeg naina ivljenja, o obilju i sigurnosti pod
okriljem Zvjezdanog sustava i o tome daje samo na njima, iteljima Aratona,
izabrati izmeu bijede i imanja, ugroenosti i sigurnosti, izdvojenosti i
zajednitva. Teko je bilo razumjeti kako su Liniti primali takve prie. Na
trenutak bi se mnogom Linitu zacaklilo oko, jer mu se bijeg iz svakodnevne
oskudice i tekog ivota inio privlanim, ali bi potom umuknuli kao da se
sami boje te probuene nade. Takvi razgovori nisu vie bili tajna ni za koga,
pogotovo nakon tri godine, ali Irkol-Garsit nikada nije prosvjedovao, ni
rijeju, ni djelom.
Letai su esto zorno predoavali snagu, mogunosti i obilje Zvjezdanog
sustava. Od biranih jela do leta kroz zrak, od proizvodnje svega i svaega bez
truda i napora do snage strojeva; sve je to ostavljalo jaki dojam na Linite i
inilo ih mualjivima i zamiljenima. Teko su primali prie o drugim
svjetovima i ivotu negdje gore, odakle za vedrih noi sjaje zvijezde. Irkol-
Garsit nije ni od ega pravio pitanje, ali se osjealo da e do razrjeenja
morati doi. Vjerujem da letaima nije bilo drago to o trenutku kada e se
sve postaviti otvoreno na stol odreuje samo Irkol-Garsit.
Krajem godine ingar Linita najzad je smijenio svoga vrhovnog sveenika.
Proglasio ga je neosposobljenim i uklonio nakon njihova

438

ibraK su sami letai prije tri godine. Mahom su edan. ljudi koji su ve
odabrani, ako ni zbog tvoje tjelesne snage. Zanimljivo je da je i Irkol-u
mnogim vjebama i radovao se onome to je ne to su postizali njegovi Liniti.
promaknua. Onon im je oko glave stavio bijeli ne Irkol-Garsitu. Njegov se
naslov letaa imao i U uda u tome to je uskoro ingar ustvrdio daje obuku za
letaa? Bilo je to udno promaknue, n nekad davno, vjerujem, prolazili
srednjovje-vima stare Zemlje. Irkol-Garsit i petorica Linita leali su pred
Ononom, dok im je on oko glave t"idjet emo kako je vjeto sve to znao
iskoristiti etoizvrglo!
pojavili znaci o postupnom rastu napetosti iz-i letaa i Adara Irkol-Garsita.
Letai su koristili KQ sa. ^tmovmtvomoiiihovim. nainom ivota i nh su im o
mogunosti drusaciieg
otvorenog rjeckanja prigodom govora o vanoj godinjici ege iz Rabula,
posljednjeg dana u godini. Irkol-Garsit je puanstvu kako na elu Vjere ne
moe stajati obina osoba, Aratan. Na tom mjestu, kao i na mjestu svjetovnog
poglava biti onaj koji je zavrio obuku kod letaa kakvu je i on s tom je
govoru, posljednjeg dana devedeset pete godine, li tvrdio naziv Irolgara
vjerskom poglavaru i imenovao Ord; donedavnog vou svoje tjelesne strae i
najboljeg na obuci Po uzoru na letae, novi je vjerski poglavar uzeo novo ii
-Ankor e se pokazati neobino vjetim u previranjima ko nakon Ononova
odlaska, a to dijelom moe zahvaliti i toj c etvoricu ostalih koji su
uspjeli na obuci ingar je imi uiteljima - ininima na njihovu jeziku - i
povjerio im v< koje e biti u stanju proizvoditi nove "letae", u navod naao
i izraz za takve koji su bili u stanju zavriti obuku." ratnici ili dil-
induli. Onon i drugi letai nisu osobito vjer
otvorenog rjekanja prigodom govora o vanoj godinjici: proslavi Prisege iz
Rabula, posljednjeg dana u godini. Irkol-Garsit je znao objasniti puanstvu
kako na elu Vjere ne moe stajati obina osoba, kakva je Urud Aratan. Na tom
mjestu, kao i na mjestu svjetovnog poglavara, odsad mora biti onaj koji je
zavrio obuku kod letaa kakvu je i on sam zavrio. U tom je govoru,
posljednjeg dana devedeset pete godine, Irkol-Garsit potvrdio naziv Irolgara
vjerskom poglavaru i imenovao Ordana Ir-Ankora, donedavnog vou svoje tjelesne
strae i najboljeg na obuci, na to mjesto. Po uzoru na letae, novi je vjerski
poglavar uzeo novo ime: Holok. Ir--Ankor e se pokazati neobino vjetim u
previranjima koja e uslijediti nakon Ononova odlaska, a to dijelom moe
zahvaliti i toj obuci.
etvoricu ostalih koji su uspjeli na obuci ingar je imenovao svetim uiteljima
- ininima na njihovu jeziku - i povjerio im voenje uilita koje e biti u
stanju proizvoditi nove "letae", u navodnicima. On je naao i izraz za takve
koji su bili u stanju zavriti obuku. To su uzvieni ratnici ili dil-induli.
Onon i drugi letai nisu osobito vjerovali da e od toga ita biti, osim novih
naslova kakvim se okitio i sam ingar. Stvarnost ih je opovrgla. Dil-induli su
postali iznimno cijenjeni ljudi kroz daljnju povijest Linita na Aratonu, a
kasnije su osnovana i nova uilita. Da li zbog imena ili gole potrebe, oni e
zaista postati poznati po borbenom umijeu i sposobnosti usredotoenja cijelog
svog ivota oko jedne paljivo odabrane svrhe:
U tom se obraanju Linitima Irkol-Garsit dotakao i letaa. Zahvalio im je to
su njega i ostalu petoricu toliko osposobili da e im voenje zajednice
postati mnogo lakim. Rekao je da zna za namjere letaa i odvoenje Linita s
Aratona. On se tome ne protivi i ostavlja svakom Linitu i njegovoj savjesti da
o tome odlui. On predlae da se ukine stara zabrana hodoaa u Aranim, pa
neka ljudi pogledaju stanite bogova. Svaki onaj koji smatra da ga njegova
zajednica, Vjera, Prisega ili nain ivota ne vezuju uz Araton, moe s njega i
otii. Njegov je blagi savjet da se poslua ono o emu je govorio Kinel i to
se dogodilo onima koji boga nisu sluali.
Ljudima sa zvijezda poruuje daje ovo jedini nain da se sve nesuglasice
rasprave meu njima jednom i zauvijek i da obje strane imaju posluati narodnu
volju. Ukoliko se sav puk odlui ogluiti o Kinelov poziv i omalovai njegov
napor kojim je Araton drugi put izborio za ljude, i on, Irkol-Garsit, e
prazne due krenuti s njima.
439

Ovo je bio vrlo snaan govor u kojemu bi letai pronali mnogo "dodira sa
stvarnou". To je takav pristup: ja se neu protiviti pravom stanju stvari,
ma kakvo daje ono. Drugo tumaenje ovog govora jest daje Irkol-Garsit jako
dobro razumio svoje ljude i znao do ega im je stalo. U svakom sluaju, on je
pokazao hrabrost stavljajui sudbinu Aratona jo jednom na kocku. U isti mah
on je raistio svoj odnos s Ononovom momadi. Nakon takvog izjanjavanja,
slinog onom na ruevinama Grada sunca, kada su se preivjeli nakon Soranskog
udesa odluivali poi s Infarom Antelom, ili ostati i ekati spasioce s Kane-
Dva, Onon vie nema to traiti na Aratonu. Dano mu je vrijeme za uvjeravanje
i ne moe se potuiti na lo odnos ili svjesno ometanje. Unato svoj vjetini
i opremljenosti, ponajvie zahvaljujui okolnostima, ali i Irkol-Garsitovoj
osobnoj umjenosti, Onon uglavnom nije vodio igru na Aratonu.
Irkol-Garsit je bio ingar od rijei. Svima je dopustio hodoae u Aranim. To
je dobro primljeno. Svi koji su mogli ostaviti svoje svakodnevne poslove
odluili su pohoditi zemlju svojih otaca. Ustanovljena je povorka zaprenih
vozila, a Onon im je pomogao izgradnjom ceste na najteem dijelu puta, preko
prijevoja na Segetolehetu. On im je predlagao da ih preveze svojim letalima,
ali je bilo slabog odziva. Moda je po tome unaprijed mogao predvidjeti ishod
izjanjavanja.
Oko devetsto ljudi pohodilo je Urgul-Olgi devedeset este godine Drugog
razdoblja. Ostat e to zapisano kao "veliko hodoae" za Irkol--Garsita.
Cijeli je put prikazan kao ponavljanje Antelova djela, sa zalihama hrane u
peinama koje su priredili letai. Irkol-Garsit je u Linitima pobudio
udivljenje prema tekoama kroz koje su proli njihovi preci, a njima je to
sada razmjerno lako. Liniti su postali puni neke nove bodrosti i ivotne snage
i prvi put su s manje straha gledali u budunost.
Zed se potpuno okrenuo protiv Onona i njegovih namjera. Izjanjavanje je
zaista i provedeno. Manje od stotinu Linita odluilo je otii s Aratona, a
veinu su meu njima inili propalice, neradnici i oni koji se nisu uklopili u
svoje, a vjerojatno nee ni u bilo koje drugo drutvo. Irkol--Garsit je uivao
u potpori kakvu nije imao nijedan prijanji upravitelj. Nemono je slijegao
ramenima pred Ononom, dajui mu do znanja da on tu nita ne moe. Na rastanku
se javno izljubio sa svim letaima.
Onon je, prije nego to je napustio Araton drugi put, pred svoje ljude
postavio ozbiljno pitanje: to misle o tome da etiri tisue petsto ljudi
silom odvedu s Aratona. Oni su to, znamo, mogli uiniti. Provedeno je
tajno
O tome Ci
Zakt
njego%" upt nije \mm m sprijei
440

tajno izjanjavanje. Od njih devetnaest, nijedan nije htio primijeniti silu. O

tome e se kasnije takoer mnogo govoriti.
Zakljuak je daje Ononov dolazak dodatno uvrstio Irkol-Garsita i njegovu
zajednicu na Aratonu. U uvjetima u kakvima se zatekao, Onon nije imao izgleda
za uspjeh. Time su iscrpljene mogunosti Uprave da sprijei prerastanje
aratonskog prijepora u najteu nedoumicu pred kojom se Galaktika ikad nala.
441
Dvadeset drugo poglavlje
Drevno bojite
Cijelo je dvadeseto stoljee ostalo u povijesti zabiljeeno po besprimjernom
napretku u znanosti i njenoj primjeni, po najkrvavijim ratovima koje je
ovjeanstvo ikada vodilo i po promaenim pokuajima da se izgrade drutva
jednakosti, razuma i pravde kada im jo nije bilo vrijeme.
Gospodarski obrazac toga vremena jo uvijek je bio takozvana trina privreda,
temeljena na ponudi i potranji. Ovaj je obrazac bio na djelu od vremena prvih
uljudbi i razlogom je trgovini, mijeanju ljudi, istraivanjima i otkriima,
novim iznaaima i razvoju, naravno i ratovima i podjarmljivanju. Njegovo je
djelovanje zakonito i da se promatrati na nain na koji se promatraju i
prirodni zakoni. Sto su se ljudi manje mijeali u nesmetano djelovanje ovih
zakonitosti, to su se njihova drutva u pravilu vie bogatila; to su vie
nastojali upravljati njima, sputavali su razvoj, sve kada im to i nije bila
namjera.
U dvadesetom, i jo vie u dvadeset prvom stoljeu, veliki su dijelovi Zemlje
na ovaj nain doli do nesluenog tvarnog bogatstva. Stoljetna borba ovjeka
protiv siromatva zaista je i dobivena sredinom dvadeset prvog stoljea,
zahvaljujui jednostavnom naputku: ulaganju i oploivanju vrijednosti.
442

.O-
o>ia oet
J.i-
Jutro je osvanulo svjee i rosno, a perivojima Dal-Denonija i Moruna
razlijegao se pjev ptica. Plavozelena voda Egata, mirna poput ulja, poprimala
je s daljinom sivlje preljeve i neodreenije obrise kako se jutarnja izmaglica
stapala s njom. Olistale su kronje zakriljivale raskone palae, ali su
njihova proelja bila znalaki otvorena prema sabirnicama vode i ogledala se u
njima. Kula eremdirgara na ijem je vrhu uznosito stajao na zif uzdizala se
visoko nad svim tim.
Taj je nain najprije posezao za izvlaenjem dobiti iz uvjeta kakvi su
postojali u proizvodnji i tritu, ali je posjedovao i mogunost pritiska i na
proizvodnju i na trite. U proizvodnji je poveavao koliinu proizvoda, kako
bi trokovi i cijene proizvoda padali, to je poveavalo potranju i
proizvodnju i gomilalo dobit, jer se nikada sva uteda zbog poveane
proizvodnje nije ogledala u smanjenoj cijeni proizvoda. Na tritu, privreda
tog doba posezala je za stvaranjem potreba kroz oglaavanje, takozvanu modu i
bezbroj drugih naina, to je za posljedicu opet imalo novu potranju.
Razvoj je u ovakvim uvjetima potican postojanjem potranje, a to je u prvo
vrijeme znailo siromatva. to se, meutim, dogaa kada siromatva vie nema,
a do tada nerazvijeni krajevi i sami nastupaju sa svojom proizvodnjom?
Zadovoljavanje osnovnih ivotnih potreba ne znai i nestanak svih potreba,
govorili su zagovornici ovog obrasca. Uvijek ima potrebe za novim uslugama,
boljim i novim stvarima i promjenama. Stvaranje novih potreba postalo je na
taj nain znanost i esto uvlailo ljude u nezdrav i neprirodan nain ivota.
Primjerice, prvo je kroz oglaavanje stvorena potreba za uivanjem u
nebrojenim vrstama jela i pia, a potom potreba za uklanjanjem vika tjelesne
teine.
Pritisak na proizvodnju i trite vrlo je jak u cijelom dvadeset prvom
stoljeu, jer novih prostora kojima bi se donijelo bogatstvo bilo je sve
manje, a na koncu ih gotovo i nije bilo. Taj je pritisak vinuo ovjeka u
svemir i konano ga nainio stanovnikom, a ne samo rijetkim gostom u svemiru.
443

Za trenutak smo Rea i ja upijali ovu umirujuu sliku predivna krajolika u

kojem se inilo da su ljudi u miru s prirodom, a onda se letea zvijer
strmoglavila s kule. Sve se premetnulo u komeanje i mete, a svijest se vie
nije utjecala lijepom, jer ono postaje nevano kad zavladaju strah i nelagoda.
Kao strijela iz odapeta luka sunuo je zif s vrha kule u ponor pod njim.
Ispravili smo se iznad perivoja, a ja sam zaokrenuo veliku pticu prema Egatu,
sve dok ona nije nainila gotovo potpun krug, uzdiui se bez napora, i
usmjerila se prema zapadu. Osvrnuo sam se prema Dal-Denoniju.
Meu umjetnim jezercima zarobljenima u izduenim paetvorina-ma koje je
zamislio ovjek i zelenim stablima koja su podignuta na mjestima gdje je on to
zacrtao, na ljunanoj stazi koja je vodila od otvorenog prostora na kojem sam
do prije zata vjebao s dvanaestoricom dil-indula, primijetio sam samotnu
pojavu koja je, moda, gledala u nas. Neurove zrake, koje su tek nadile
vrhove brda na istoku, s one strane Egata, obasjale su mu bujnu kosu svijetle
boje, a ta se svjetlina isticala na tamnoj odjei koju je nosio.
Ostan Kormorman, prvi meu jednakima u Dvanaestorici, upravitelj Irkol-Gija u
Ondolu i - od juer - novi Irolgar u Linitskim zemljama! Najvaniji od onih
koji se skrbe za Araton, uvar Tajne za koju zna i haje sve manje Linita.
Iskreno sam se nadao da za nju nitko vie nee trebati znati.
Pratili smo se pogledom dok je to bilo mogue. Osjeao sam kako smo povezani
ovim svijetom, koji je na tako udan nain oblikovao ljude i mene, u vremenu
koje sam pamtio. Iznenada sam outio neku udnu privrenost ovom svijetu,
neto to dosad nisam osjeao, jer nijedan od njegovih dijelova koje sam
upoznao nije bio moj pravi dom. Uinit u sve to mogu da bi Araton, ljudi i
Fandi na njemu, uspijevali i razvijali se. On mi je bio na dui, jer ako sam
nekada za neto drugo i znao, to sjeanje jo nisam vratio.
Ve je prolo vie od est godina od vremena kada sam naen na pijesku
Vastala, jedva neto izvan Iladona. est je godina dugo vrijeme, u kojem
ovjek prigrli i naui ivjeti u bilo kakvim okolnostima. Nisam sumnjao, ipak,
da e, i kada vratim sve ono znanje koje sam izgubio, Araton ostati vano
mjesto u mojim sjeanjima.
Konano sam odvratio pogled od samotne spodobe u vrtovima Doma Dvanaestorice.
Prije nego to sam prenio pogled naprijed, zapazio sam njeno i toplo lice Ree
Renon. Dok je god ona bila uz mene,
444

ivot na Aratonu jednak je blaenstvu kojeg su iskusili samo drevni bogovi

Linita na Orosilu, boanskom ovoju oko svijeta. Ne, Araton za mene ne moe
biti mjesto kao i svako drugo.
Zif se uspeo nad Gardad, prirodnu obranu Moruna, a pod nama su se rairili
novi dijelovi Kul-Kinela, Korun i Arasit, a sasvim lijevo i Zondor. Usmjerio
sam ga vie nadesno, prema zapadu, preko doline koju smo dva puta preli
vozei se po tlu, a sada smo je i prelijetali drugi put. Sveta cesta, Irktur,
mukotrpno se penjala uz obronke na drugoj
Sve vee nadmetanje u borbi za trite uinilo je nove nesluene proboje u
proizvodnji. Ljudski rad je gotovo iskljuen iz proizvodnje tvarnih dobara, a
zatim sve vie smanjivan u uredskim, posrednikim i uslunim djelatnostima.
Razvoj umjetne pronicljivosti dosegao je stupanj da se sa strojem moglo
razgovarati kao s ovjekom, a da obian ovjek nije mogao otkriti razliku.
Obiljeje je toga vremena sve nia cijena dobara i sve manja potreba za
ljudskim radom. Promjene u drutvu su morale uslijediti.
Stari sustav vie nije mogao djelovati. Po njemu, svi ljudi koji nisu bili
potrebni u proizvodnji i pruanju usluga, oni koji nisu vlastitim radom
zaraivali novac, dakle, izgubili bi posao i ne bi vie bili plaeni, a to
znai da ne bi imali sredstava za ivot i ovisili bi o neijoj pomoi. To bi
znailo gurnuti u krajnju bijedu veliki dio stanovnitva u doba najveeg
obilja i bogatstva.
Prijelaz u dvadeset drugo stoljee burno je razdoblje. Veliki dijelovi
stanovnitva su nesigurni u svoju budunost i prosvjeduju. Sueljavanja izmeu
nezaposlenih i namjetenika s jedne i vodeih ljudi privrede s druge strane
osobito su otra za drugog desetljea novog stoljea. To je takozvano "vrijeme
odloenog prevrata", vrijeme u kojem su radnici prijetili da e izazvati nered
i unititi strojeve ukoliko se ne pronae razuman izlaz iz poloaja u kojem se
drutvo nalo.
Kao to znamo, izlaz je doista i naen...
(Valder Tur aha: "Deset tisuljea povijesti", predavanje "Povijesne nunosti
i nunost povijesti", Saharan, 3073.-03.-10., ZRV)
445

strani doline. Usmjerio sam zifa neto sjevernije, ne slijedei vie cestu za
Urgul-Olgi.
Jedna druga cesta odvajala se od Irktura netom je on svladao prijevoj Fergaz i
vodila na sjever. Bio je to Kinortur, cesta za Orun i preko njega za Arol na
sjevernoj strani Aramala. Slijediti nju bio bi opasniji put do Kalkala i
Almasa.
Ostan Kormorman me je uputio u mnoge vjetine upravljanja zifom i dao mi
zemljovid s ucrtanim zranim putevima. Zif e najlake dosei udaljene krajeve
vodi li ga se u smjeru istok-zapad ili zapad-istok, a u smjerovima okomitima
na taj nije ga uputno prisiljavati da dugo leti. To je zbog stalnih i jakih
vjetrova koji uvijek pusu ili sa zapada na istok, ili obrnuto, ovisno o
visini. Znalac u upravljanju zifom koristit e rijetke i neizvjesnije vjetrove
sa sjevera i juga, ustreba li mu to. U jakoj i stalnoj struji zraka, broj no
to sam leti, zif e rairiti svoj rep i do kraja razviti krila kako bi ih
izloio tome vjetru i odravao se u zraku.
Zbog svega toga posluao sam Kormormanov savjet i upravio zifa k
sjeverozapadu. Toga bih se smjera trebao drati sve dok ne izgubim iz vida
Segetolehet, a tlo se ne promijeni u nisko i bezvodno. Nastavim li tim
smjerom, iz ravnice se moraju uzdignuti nove planine, suhe i ute, kojima su
vrhovi zatupljeni i nepristupani, jer su okrueni okomitim stijenama. Tri su
takva uzvienja na okupu, okruena niim brdima. Zovu se Nal-Imtel, usamljeni
visovi, a njih ne smijem mimoii. Najvii od njih je, dapae, rascijepljen pri
samom vrhu, ali je preko tog raspora priroda ostavila kameni most izvijen u
luk izboen nagore. Ti su visovi odlino prihvatilite za zifove i sigurno
utoite, ponese li ovjek sa sobom dovoljno vode, objasnio mi je Ostan
Kormorman.
Od Nal-Imtela zifa bih trebao okrenuti na sjeveroistok i pustiti ga da leti po
svojoj volji. On e preletjeti cestu prema Arolu sjeverno od Oruna i na koncu
doletjeti do kraja Aranima i rijeke Telen prema Dulni, vrlo blizu Valvali i
Giltas-Ingritu, grobu dva ingara. To mjesto ne smijemo mimoii, jer u tome
kraju na eststo atakala uokrug nema drugoga na koje bi zif mogao sletjeti i
odakle bi ponovo poletio. Dvanaest do petnaest zata leta trebalo bi nam do Val
vale, mjesta drevnog boja Sjevernjaka i Junjaka, gdje su poginuli Ir Odrak i
Alk Anhor.
Osim zemljovida i uputa, Ostan Kormorman nam je dao vode i hrane, ak i dva
topla ogrtaa, nalik na onaj to sam ga bio ponio iz Korimora, jer je
sjevernije od Aramala bila zima. Kako se sretnim
446

rie cestu
lao prijeti i preko i opasniji
ju i"nj"iii 1
ie dosei tstok. a u oku. To ili
pokazalo to sam odluio otii u Dal-Denoni! Dugo mije trebalo razabrati ta
tanana strujanja zeda koja su me tamo upuivala. Da sam se na bilo to drugo
odluio, najvjerojatnije je da bih unitio zifa na nekom tekom tlu i opet se
izloio pogibeljnoj borbi za odranje protiv divljine, ivotinja i ljudi.
Zacijelo je jednako velika dobit koju sam izvukao iz posjeta Dal--Denoniju to
to sam naao zajedniki jezik s Ostanom Kormormanom i to ovog trenutka nisam
imao jakih neprijatelja koji bi mi bili za vratom. Ira Indara sam se otresao,
moda i zauvijek, a on zasigurno nije imao vie kad o meni misliti. Gar Ragar
je zasad postao nevaan i slab da bi mi mogao nauditi. Jedva sam u to
vjerovao! Rea i ja smo iznijeli ive glave iz svih pogibelji i zamki koje su
se oko nas plele!
Moj susret s Dvanaestoricom mogao bi donijeti mir i Aratonu, ali o tome se
nisam jo usuivao ni misliti. Bilo je to povezano s mojim povratkom sjeanja
i konanim raspletom sve one zbrke koju sam nosio u glavi nakon to sam poeo
sastavljati djelie o svom prijanjem ivotu.
Konano sam bio na putu do mjesta koje bi trebalo donijeti kraj vun mojih
traganja, mjesta odakle sam ih i zapoeo! Budem li oprezan i samo malo sretan,
ostane li zed na mojoj strani, ili mi se u najmanju ruku ne suprotstavi, za
nekoliko u dana preletjeti Aranim, Arkor, Orin i Sil-Altas i okuati se s
vrletnim Ogistalom. Kako je raznovrsna uvstva budio u meni ovaj put i ono to
me je ekalo na njegovu kraju!
Nikada nisam bio u boljoj prilici dosegnuti istinu o svojoj prolosti, ali su
me ta blizina i ta mogunost poneto i plaile. Hou li, vrativi ^Noje
sjeanje i s njim znanje koje sam jednom imao, zadrati svoj stav prema
Aratonu, Linitima i Fandima, kako sam ga izrekao Ostanu Kor-mormanu u Dal-
Denoniju? Ili u spoznati neke druge,odnose, zamrene utjecaje ljudi i
njihovih probitaka, priznati zvaninike i njihove razloge i ustrajati na
neemu drugome od onoga u to sam sada vjerovao? to je s osjeajem da sam ve
jednom pogrijeio na Aratonu, a to me je jo uvijek peklo kao iva vatra?
Ja, Kinel, koji sam prema predaji vratio ljude u ovaj svijet, grdno sam u
jednom trenutku pogrijeio i od toga e zauvijek ispatati cijeli Araton.
Araton je cijeli svijet, pa ukljuuje i ljude i Fande. Je li, zaista, kako je
smatrao Faan, moja najvea pogreka bila upravo to to sam doveo ljude na
Araton? To je uistinu djelo koje se ne moe popraviti, ali izaziva nove
nedoumice.
447

Vjera nas ui da se u doba prvih ljudi, koji su na Araton stigli s Ki-nelom,

nije znalo za Fande. Oni su otkriveni kasnije, a Kinel je doao ponovo. On je
odredio da se ljudi trebaju povui pred Fandima iz razloga koji je za mene jo
uvijek nepoznanica, sudim zato da bi se izbjegli ratovi do kojih je kasnije
zaista i dolo. Moda je Kinel pogrijeio upravo tada, jer je propustio
nagovoriti Soinite da se pridrue Dairnitima, a da je uspio ukloniti sve ljude
s Aratona tada, za prvu se greku ne bi ni znalo.
Potom je slijedio Soranski udes. Je li Kinel, a to sam ja, kriv za Udes? Ili
je odugovlaio s odlaskom ljudi, moda im dopustio da se upuste u jalove
rasprave, a poslije Udesa su se oni izgubili i okrenuli lea Kinelu, to jest
meni, tajanstvenoj Upravi i ostalim ljudima ili bogovima na zvijezdama? Nisam
to mogao znati.
Potom sam prognao sam sebe u Vastal. Na Araton, dakle. Je li to narav pravde i
udoree ljudi sa zvijezda? Kanjavaju li oni sami sebe? Taj isti Vastal krije
i klju moje tajne, onoga to sam nekad bio. Moda sam ga zato i izabrao.
Jesam li sam sebi oduzeo sjeanje?
Odmahnuo sam glavom. Ne bih mogao shvatiti toliku okrutnost prema samome sebi,
kao to nisam razumio ni svoju krivnju, ni okolnosti u kojima sam zloin
poinio. Kao i uvijek do sada, razrjeenje ovih dvojbi morat u ostaviti
budunosti.
Letjeli smo zatima i izmijenili tek nekoliko rijei. Najpree nam je bilo ne
izgubiti se u golemom prostranstvu Aranima, pa sam zato s mjesta jahaa za
zifovom grbom, a ono je ispred golemih krila, pozorno motrio tlo ili obzor,
sad s jedne, sad s druge strane ispruenog vrata velike zvijeri.
Segetolehetske su se planine tanjile i nestajale za obzorom. Mogao sam ih jo
vidjeti sasvim lijevo i nazad. Tlo pod nama je ostalo brdovito, s poneto ume
i malo vode. Uglavnom su to bila suha podruja tamno-smee, ute i
zagasitocrvene boje. Nebo je bilo bez oblaka, a Neur je bacao teki ar na
predio.
uto sunce se ve visoko uspelo kada sam zamijetio brda pred nama. Kraj je bio
ve posve suh i uravnjen, gol i stjenovit. Raspucalo sti-jenje i beivotna
zemlja smee, crvene i ak ljubiaste boje sterala se do obzora. Aranimske su
se pustinje doimale jednako beivotne i opasne kao i arkorske ili fandorske.
Brda pred nama kao da su izrastala iz ravnice, sporo, ali postojano. Uskoro
smo se uvjerili daje to Nal-Imtel. Potvrivale su to strme strane
448

m stigli s Ki-rnel je doao na iz razloga zbjegli ratovi upravo tada, a da je

uspio nalo.
n ja, kriv za pustio da se ili i okrenuli ima ili bogo-
Je li to li sami sebe? i bio. Moda
ku okrutnost l ni okolnos-rjesenje ovih
pree nam je
i sam zato s rila, pozorno uenog vrata
>rom. Mogao alo brdovito, ruja tamno-ta, a Neur je
vda pred na-iaspucalo sti-sterala se do "ne i opasne
ili postojano. > strme strane
i zaravnjeni vrhovi. Ubrzo sam razabrao i najvei od njih, ali ne i prirodni
most izmeu dijelova njegova raspoluenog vrha. Ostan Kormorman mi je rekao da
je otvor ispod mosta upravljen u novom smjeru kojeg trebamo slijediti, a to je
sjeveroistok, prema Telenu, na granici Aranima i Dulne, pa se iz naeg
poloaja moda nije mogao vidjeti.
Tri velika visa, zapravo prave planine, i desetak niih brda i izdvojenih
stijena, svi vrlo strmih, gotovo okomitih obronaka nalazili su se usred
neplodne ravnice. Sredinji su visovi bili neoekivano visoki i strmi. Vrlo
smion, izdrljiv i uporan trebao bi biti penja koji bi se usudio uspeti uz
gotovo okomite stijene. Pristup zaravnjenim vrhovima, radije sam vjerovao,
imali su samo oni koji bi dojahali zifovima.
Naa je ivotinja letjela neto ispod razine zaravni na vrhu najvieg visa.
Mora daje Irolgar, koji je esto koristio irove, do u tanine poznavao ovakva
mjesta, irom Aranima i Linesa, a moda i dalje. Odavde bi hrabar leta moda
u jednom danu dosegao i Kalkal iznad Arola na Aramalu. Ja sam se odluio
drati naeg prvotnog nauma.
Na je zif sada zaao s june strane najvieg visa, opet neto ispod razine
zaravni, nakon to sam ga bio uspeo iznad nje dok smo prilazili. Nikoga nije
bilo na vrhu planine. Ovdje se nismo mislili zadravati. Nastavit emo prema
Valvali, jer je zif jo uvijek bio io i sit, mada emo o ovome drugome uskoro
morati povesti rauna.
Zif je klizio zrakom na dvadesetak kala od june padine golemog visa i
zaokrenuo uz nju prema sjeverozapadu. Odavde se ukazao raspor u stijeni koji
sam traio. Jedan usamljeni stup, uspravan i razmjerno tanak, odijelio se od
tijela planine, a suha tvar koja ih je nekad spajala raspala se u sipinu. Ne
posve, jer je neobini, nagore izvijeni luk ostao povezivati ovaj stup i
ostatak planine. Zed i priroda igrali su se ovdje stijenjem i planinama
velikih razmjera: sam most po kojemu je cijelo mjesto dobilo ime bio je na
najtanjem dijelu deblji od velikih stupova Atagijeve palae u Itagiru, a
razmak stijena ispod njega mnogostruko iri no raspon krila naeg zifa.
S nekom nestanou upravio sam zifa prema tom procjepu u stijenama,
nadsvoenog mostom. Nisam se osobito izlagao, jer je prostora bilo dovoljno i
u vodoravnom i u okomitom smjeru. Time u i zifa usmjeriti tono prema Valvali
i Giltas-Ingritu.
Zif je promuklo zakrijetao kada ga se dotakla sjena Nal-Imtela, a on razumio
kuda treba proi. I mi smo suzdrana daha gledali teku
449

stijenu nad svojim glavama, uglavljenu samo na krajevima i razapetu u zraku

izmeu njih. Ona je proarana pukotinama i ilama tamnije boje, tragovima rude
i zemlje. Sjena glavne stijene pokrila je i nas, a to je bio dobrodoao predah
od jare sredinjeg dijela dana.
Pravo pred nama opet se ukazala ravna pustinja i daleki obzor. Pustio sam zifa
izabrati visinu na kojoj e imati povoljan vjetar dok sam ga drao vrsto
upravljenog u eljenom smjeru. S lijeve su nam strane ostala druga dva visa,
jedva neto manja od ovoga oko kojega smo obletjeli. Glavni dio puta je jo
uvijek bio pred nama.
Zatima i zatima kasnije preletjeli smo oploanu cestu, zacijelo Orar-tur,
cestu od Oruna do Arola, jedinu vanu prometnicu to je vezivala sjever i jug
Aranima. Znao sam da je postojao jo jedan tee prohodni put uz Telen, dalje
na istok, o kojemu mi je priao Indar, ali njega su koristile uglavnom vojske
kojima je vano biti uz obilje vode, a ne plae se velikih aratonskih
grabeljivaca.
Tlo je jo uvijek bilo uravnjeno, mada smo prema obzoru ve raza-znali prva
uzvienja, na istoku, jugu i sjeveru. Krajolik je postajao ivot-niji i
zeleniji. Primijetili smo povremena jezerca i tekuice koje su otjecale
uglavnom na istok. Krdo tarkara u brstu, poneki divlji omron ili jato ptica
katkad nam se ukazalo u vidokrugu. Ponekad je i kakav uma-rak zaposjeo stranu
ili vrh breuljka.
Ovdje sam morao dopustiti zifu da lovi. Uinio sam.to samo na mjestima gdje
sam mogao tono odrediti pravac naeg leta i na njega se vratiti po kakvom
istaknutom visu spram obzora.
Nismo izgubili smjer, a nahranili smo zifa. Izgubili smo neto vremena, ali
sam vjerovao da do Valvale moemo stii do sutona, ostane li sve po dobrom.
Krajolik se sveudilj mijenjao. Pod nama je bilo sve zelenije, s vie vode,
ume i ivotinja. Istoni je Aranim bio vlaan i vru, odvie slian Dulni da
bi ljudi tu gradili svoja naselja, pogotovo kada su raspolagali visoravnima
oko Kul-Kinela, Irktora i Adora, pojasom umjerena podneblja nadomak
Segetolehetu.
Neto se mijenjalo i na naoj visini. Zelenilo tla odravalo se na obilju
vode, a ona je mahom stizala iz zraka. Kie su ovdje bile este i uobiajene u
svako doba godine. Postalo mi je to jasno kada sam zapazio da je oko nas sve
vie oblaka, a da su najtei i najvei od njih stajali tono na putu naem
zifu.
mt
450

Zif je uz divlje krijetanje zaao u njihovu sjenu. Nisam mu ni po koju cijenu

htio dopustiti da skrene s naeg pravca ni za imikal. Oblaci su nas uskoro
okruili, a iznad naih glava mogli smo kadto zamijetiti palacajue iskre.
Uskoro emo se nai usred oluje.
Prvo nas je dohvatio vjetar. Doao je sa sjevera, a to je bilo s nae lijeve
strane i donekle odnaprijed, zanosei zifa, a nas prisiljavajui da se vrsto
uhvatimo njegova perja. Potom se nebo zamrailo, a tlo vie nismo mogli
vidjeti. Uslijedila je kia, estoka i krupnih kapi od koje smo u trenutku
postali potpuno mokri. Vjetar je postupno jenjao, ali su se kia i neprozirna
magla zadrali. Ostalo nam je nadati se da smo zadrali dobar smjer.
Vrijeme je prolazilo, a mi smo postajali sve zabrinutiji. Mnogo vie od kie
smetalo nam je to se nismo mogli ogledati. Moda smo ve bili nadomak Telenu,
a moda smo ga i preli. Nad golemim bi bespuima Dulne mogli lutati dovijeka.
eststo atakala uokrug Giltas-Ingrita nema dobrog mjesta za slijetanje, rekao
mi je Ostan Kormorman. Nai nae odredite prije noi postalo je za nas
pitanje ivota i smrti.
Spustio sam zifa nie, pa jo nie, dovodei ga u opasnost da krilom zapne o
kakvo visoko stablo. Ponekad mi se inilo da razaznajem nekakve obrise, ali su
to bili samo preljevi sivoga koji su dolazili prije od oblaka no od tla.
Na koncu smo kroz tmastu maglutinu ipak ugledali tamne kronje. Usudio sam se
spustiti jo nie, a onda sam ugledao beskrajno more tamnog lia, bezbrojne
kronje to su zatvarale svaki smjer gledanju. Dulna? Je li to bila Dulna, ili
jo uvijek Aranim?
- Ovamo! - viknula je Rea pokazujui nalijevo.
Spazio sam i sam neto svjetliju crtu to se razabirala izmeu zagasitih
kronji. Bila je to nekakva rijeka, vodotok to je sluajno na tom mjestu
ostao nepokriven kronjama, pa se dao razabrati iz zraka. To nije mogao biti
Telen, jer bi on morao biti vei i vidljiviji, ali ako se zaista radilo o
rijeci, za vjerovati je da i ona zavrava u Telenu, a da smo mi jo nad
Aranimom.
Uspio sam jo jednom ugledati taj tanki trak meu tmastim kronjama. Odmah sam
zaokrenuo zifa u smjeru u kojem se inilo da je on tekao, nadajui se da u ga
ponovo zapaziti. Nastavio sam letjeti u tom novom smjeru, ali od tog vodotoka
nisam vie vidio ni traga. S vremenom se naoblaka stanjila, a sve je vie
svjetla dopiralo do tla. Jo uvijek
451

je sipilo, ali sam sada mogao podii zifa navie kako bih cijeli kraj mogao
promotriti s vee visine.
Nisam se usudio promijeniti smjer leta iako po onom iskrivljenom traku nisam
ni priblino mogao odrediti gdje bi se Telen trebao nalaziti. Kao da se s nama
ruga, Neur se nije dao ni naslutiti. Pola zata kasnije na je poloaj ve
postao ozbiljan. Po tlu se jo povlaila debela sjena i sve je bilo sivo i
tamno. Kia je gotovo stala, ali se Neur nije pojavio. Jednolino sivo nebo
nije dozvoljavalo odrediti strane svijeta.
Gotovo smo oajavali. Upravo sam naumio predloiti Rei da pokuam uzdignuti
zifa iznad oblaka, ne mijenjajui pravac leta, kako bismo razaznali s koje je
strane Neur, a on je ve trebao biti dobro nagnut prema zapadu, kada smo je
ugledali, Rea i ja u isti mah.
- Rijeka, Dir ani! - viknula je. - To je Telen!
Zaista, desno od nas iroki se vodotok valjao nama ususret. Bio je jednako siv
kao i njegova okolina, ali jednobojniji i ploniji. Mi smo letjeli gotovo
usporedo s njim i nasuprot njegovu tijeku, znai na jug i s dulneke strane.
- Dri se, Rea anai! - viknuo sam okreui zifa udesno. - Valvala mora biti
odavde dosta na sjever, jer smo mi zabrazdili na jug. Sada nam vie ne moe
promai!
Izravnao sam zifa nad lijevom obalom Telena i upravio ga prema sjeveru. Opet
sam ga malo spustio kako bismo u oblanom danu sigurnije prepoznali Val valu.
Due od zata pod nama su promicale bezbrojne kronje i lijena rijeka. Vodotok
joj je ostajao irok, kadto zastrt kronjama, a ponekad se razlijevao u
prostrane vodene povrine. I njih je znala pokrivati uma, pa se nisu uvijek
dale zamijetiti iz zraka. Te su se naplavne movare Dulne prostirale uz cijelu
desnu obalu Telena. Kroz jednu takvu, Ogrud, daleko odavde na jug i jugoistok,
proveo nas je Indar kada nas je zarobljene vodio u Tartas, ondanjoj ingari
loli Alidad. Ovom rijekom, koju smo upravo gledali iz zraka, vodio me je Indar
na Jug, a ja sam bio ranjen i potuen, na granici ivota i smrti, nakon to me
je Iril Toktas, Irolgar i Irver, gotovo ubio na Karumalu.
- istina! - viknula je sada Rea, pokazujui naprijed.
Je li to bio Giltas-Ingrit? Nikada ovdje nisam bio da bih ga prepoznao. Nisam
vidio nikakvog mjesta gdje bi bilo mogue sletjeti.
-Gat"
lctyct
452

- Jo dalje - dodala je. - Da si itao "Boj na Valvali" Orada Gul--Gartara,

znao bi da su dvije istine prije Valvale, dolazi li se s juga. Na pravom smo
putu!
Kao da povlauje Rei, oblani se sloj jo vie stanjio, a Neurov se kolut
ukazao kroz sive kovitlajue pramenove oblaka. Kia je stala, a vlaga i teki
miris ume i trulei doao je i do ove visine. Opet smo pre-letjeli istinu, a
onda ugledali i slijedeu.
- Tamo je Valvala, Dir ani!
Predio, iako poumljen, postao je valovit. Ova su brda najizraenija upravo na
istini na koju mi je ukazala Rea. S nae se strane isticao jedan goli vis
koji se izdizao iznad okolne ume i na kojega bih se mogao pokuati spustiti.
Boljeg mjesta nije bilo u dogledu pa sam se odluio na prizemljenje. Zif se
spustio do nad same vrhove posljednjih stabala prije istine, a onda
zakrijetao i ispruio noge kada sam mu za trenutak pokrio oi. Zalamatao je
krilima, ja sam mu ponovo otkrio oi kako bi sam vidio gdje slijee i trenutak
kasnije on je meko dodirnuo neugaenu tratinu. U isto vrijeme Neurove su se
zrake opet probile punom snagom sve do tla i odrazile se od bezbrojnih kapi
kie po kronjama i travi. Pravovremeni pozdrav naem uspjenom sputanju na
Valvali, mjestu povijesti i meulinitskih ratovanja!
Sputali smo zifa i ogledali se. Dan jo nije bio na zalasku. Preostalo nam je
zasigurno etiri zata vidnog vremena i za to smo vrijeme morali prikupiti
dovoljnu zalihu drva za vatru koja nam mora gorjeti cijele noi, elimo li se
zatititi od grabeljivih stanovnika.praume. Hrane smo imali za nekoliko
dana.
Naa je uzvisina bila nedaleko ume s jedne strane, a nadnosila se nad dolinu
male rjeice s druge. Odatle e zif sutra lako uzletjeti. Ova se rjeica, a
Rea mi je rekla da se ona zove Valvala, sputala niz koso tlo slijeva udesno i
nestajala u barutinama uz rijeku Telen, koje su se odavde jo jedva nazirale.
Tlo se uz obje obale Valvale blago uspinjalo, potom se donekle uravnjivalo, a
naposljetku zavravalo brdima na ijim su vrhovima poinjale ume. Jedina gola
uzvisina je bila ova na koju smo se spustili.
Poao sam kroz visoku travu k rubu uzvisine, razgonei rojeve kukaca. Uvjerio
sam se daje travnata strmina prema dolini i potoku tolika da se ovjek uz nju
ne bi mogao uspeti. Za zvijeri iz ume nisam bio siguran. Onda sam primijetio
trobridni kameni stup poboden u tlo i poneto nakoen, samo nekoliko kala od
mjesta na kojemu sam stajao.
453

Priao sam mu, a Rea me je slijedila. Na obiljeju koje je ovdje netko ne tako
davno postavio mogao sam proitati na hakar-silitu: "Ovdje je na dan 29//1.
534 D. R. junaki poginuo utemeljitelj Garsita Alk Anhor nakon to je ubio Ira
Odraka, takozvanog ingara iz Tartasa."
- Posljednji su ovdje bili Sjevernjaciv- rekao sam. - Moda je na ovom istom
mjestu bilo prije toga junjako obiljeje koje je velialo smrt njihova
ingara.
- Moe li pojmiti, Dir ani - Rea je rekla donekle uzbueno - da mi stojimo na
samom mjestu najuvenije bitke izmeu Sjevera i Juga. Ovdje je, na ovom
uzvienju, stajao Ir Odrak i njegov savjetnik Otor Ador. To mu je mjesto
namjerno prepustio Alk Anhor da bi ga uhvatio u stupicu. Sjevernjaci su
nainili prolaz kroz umu, tamo gore, i u odlunom trenutku iznenadili
Junjake.
Pogledaj, Dir ani, kako se odavde dobro vidi Valvala! Tu su nekad stajali
ordonski velikai sa svojim vojskama i zastavama, a s druge su strane bili
Korimorani i Andorani. Sve se slae! Kako je to dobro opisao Gul-Gartar!
- Mora da je i sam sudjelovao u tom boju.
- Zar ne zna veliku nepoznanicu s tim u vezi? Nitko ne zna tko je Orad Gul-
Gartar! Nagaa se daje iz Aranima, ali ni to se ne zna sigurno.
- Razumio sam daje "Boj na Valvali" vrlo itano djelo. Zar se njegov tvorac
odrekao slave?
- Ha! Javilo ih se nekoliko, ali je potvreno da su lasci. Pravi se pisac nije
nikad otkrio. Vjeruje se daje to zato jer je opisivao ljude koji su postali
vrlo moni nakon toga boja.
- Misli li da ih se bojao?
- Vjerojatno. Gul-Gartar je dobro opisao slabosti i vrline svih sudionika u
tom okraju. Trebao si itati na koji je nain opisao Ira Odraka!
- ekaj... Poslije boja na Valvali doli su na vlast Iv Atagi i lola Alidad,
ona neto kasnije. Ona nije ni sudjelovala u boju pa se pisac vjerojatno bojao
Atagija.
- Zato bi se bojao Atagij a ako nije sa Sjevera? To nije mogao napisati
Sjevernjak. Ne, on se morao bojati Iole Alidad, jer je Ira Odraka prikazao u
jako loem svjetlu. Vidi, tamo dolje, kod onih movara... Tamo je Arot Otama
probio sjevernjaku obranu i gotovo donio pobjedu Jugu...
454

- Trenutak, Rea anai... Ovdje, gdje stojimo, to je Giltas-Ingrit, zar ne?

- Da, to je naziv koji je ova uzviica dobila kasnije, upravo po tome to se
dogodilo u toj bici.
- Tu su ingari Sjevera i Juga ubili jedan drugoga, zar ne? Tko je ostao iv da
bi sve to opisao, kad kae daje sve opisano vrlo vjerno?
- Samo je jedan ovjek u tom trenutku bio na ovom brdu i potom ostao iv, Dir
ani. Iril Toktas, ovjek koji je donio krunu Ivu Atagiju.
- Onda je Toktas morao pisati o tome.
- Toktas? Bi li ti povjerovao da Toktas pie spjevove? Ab Atadar smatra da je
Orad Gul-Gartar neosporno Aranimljanin zbog naina na koji pie. Cijelo djelo
doimlje se nepristrano. Hvali pojedince iz oba okola, a nemilice ocrnjuje
pretvorice i nesposobnjakovie.
- Hm... sada sam se sjetio... Jedan ovjek mi je rekao daje bio posve blizu
Odraku i Anhoru kada su se oni proboli maevima. A o njemu taj spjev
vjerojatno ne govori... Argil Bargalman iz Ondola!
- Za njega nikad nisam ula, Dir ani...
- Argil Bargalman je dorman u Ondolu. Rekao mi je da je bio u neposrednoj
blizini kada su ingari proboli jedan drugog! On bi imao mnogo razloga ne
otkrivati se kao pisac, jer je ivio na Jugu. A Toktas ga je zacijelo
poznavao, jer je i Toktas iz Ondola... Moda ga zato i nije ubio, ve gaje
pustio otii... Sve mi se ini daje .Argil Bargalman tajanstveni Orad Gul-
Gartar!
- Moda, Dir ani. Tko to moe bolje znati od Kinela, uostalom? Nasmijao sam
se. utio sam se dobro. Svi su strahovi, pogibelji i
teke odluke bili iza mene, inilo se, a budunost mi je nudila ostvarivanje
onog do ega mi je najvie stalo. Nikada se ranije nisam mogao u toj mjeri
opustiti.
- Nitko na ovom svijetu ne zna toliko malo koliko Kinel. I o sebi samom i o
Aratonu. Ja sam najvea neznalica. Eto, ni "Boj na Valvali" nisam itao.
- Ti si bog, dragi moj boe i sveznajui, samo toga trenutano nisi svjestan.
Ti si iznad najmonijih na svijetu. Svi su propali koji su ti se
suprotstavili... I Toktas, i Indar... A tek Dvanaestorica...
- Zar su i oni propali?
- Ne, ali su te prihvatili kao svog boga. Oni su ti se pokorili. Bila sam tako
ponosna, juer u Dal-Denoniju!
455

- Oni se nisu pokorili, Rea anai. Oni su bili razboriti, kako se prilii
upraviteljima na vanim poloajima.
- Juer sam te prvi put ula govoriti na nain boga. Bio si zaista Kinel u
Dal-Denoniju. Priznao si da vlada udima i da e im to u najskorije vrijeme
pokazati.
- udima, Rea anai? Za mene je najvee udo to jo uvijek vladam svojim
ivotom.
- Za mene je jedna stvar neosporna. Ti ve vlada ovim svijetom. Sam ti je
Ostan Kormorman to priznao pozivajui te da se vrati u Dal-Denoni. Mogao si
juer zatraiti biti Irolgarom i on bi ti zacijelo to prepustio.
- Zato bih se ja, Kinel, prihvaao mjesta Kinelova namjesnika? -htio sam sve
izvri u alu.
- Ti se ali, Dir ani - nasmijala se. - Ali ovom svijetu treba Vjera. Ti bi
mogao toliko mnogo oko toga napraviti!
- to to, draga? .
- Uvrstiti mir u svijetu. Propisati ponaanje i udoree. Osloboditi
podjarmljene narode. Donijeti nam blagostanje koje smo uivali za Prvog
razdoblja. Sve bi to mogao uiniti, objavi li da si Kinel i da si se trei
put spustio na Araton. Da si doao dovesti u red ovaj svijet i da e tu za
neko vrijeme ostati. Svi bi svjetovni vladari trebali doi pokloniti ti se, a
ti bi priznao samo one koji vladaju u duhu Vjere i udorea. Irolgar bi u
duhovnim stvarima utro tvoj put. Napisali biste novi Ihtil i u njemu bi se
propisao novi nain ivota. Inolsili bi ga provodili u zbilji, za uzor irem
puku. Novi bi se sklad irio svijetom, a zadovoljstvo i blagostanje istisnuli
bi napetost, lakomost, samoivost i netrpeljivost. Novi bi se svijet uobliio
u samo nekoliko godina, a na velikim bi svetkovinama u tvoju ast stotine i
stotine tisua vjernika uzvikivalo tvoje ime...
Blago sam uhvatio Reu za ramena i prislonio svoje elo uz njeno jo dok je
govorila. Potom sam poloio prste desne ruke na njene usne.
- Ne, Rea. Nemoj o tome. To lijepo zvui... Ali mi se ini sigurnim nainom da
se uniti i ono dobro to u ovom svijetu postoji...
- Dir ani! Ti ne bi uinio nita loe, nita to bi bilo sebino ili
nepravedno, nita ne bi bilo upereno protiv ijednog pojedinca ili bena-sa. Svi
su oni Kinelova djeca, ak ako su ponekad zabludjeli i ogrezli u nepravdama.
- Znam, Rea anai. Svijetu treba dobra. Ali ono se, dano ljudskom rukom, esto
premee u svoju suprotnost. Faan mi je rekao u Urgul-Olgiju:
456

"Od nebrojenih uzroka zlu, dobra namjera je na prvom mjestu." To se potvruje

kroz cijelu povijest Aratona. O tome mi je govorio i Argil Bargalman, kojega
sam ve spominjao.
- Ljudi su uvijek pokuavali, kroz svu prolost trudili su se uvoditi
promjene. Svatko ima svoje zamisli kako bi svijet trebao izgledati.
- Mislim da je dobro da mnogi od njih nikada nisu bili u prilici provesti
svoje zamisli, jer to gotovo nikada ne izie na dobro. Najgore je to smrtni
ljudi hrle upravo tome, svatko misli da upravo on ima lijek za sve svjetske
boljetice. Velike odluke, u koje ulijeu monici i kojima se opijaju jer,
moda, misle da ih preureivanje svijeta pribliava bogovima, a vjerojatnije
ele tek istaknuti vlastitu vanost, esto donose rasene nesree. I sam sam
uvjeren da sam jednom tako pogrijeio.
- Zar nee pomoi ovom nesretnom i napaenom svijetu? Zar te ja, tebi toliko
blizu, ne mogu za to zamoliti u ime ljudskog roda?
- Ne bih mu htio nauditi - rekao sam oprezno. - Mora me jednom zauvijek uzeti
za ovjeka, ne za boga. Nisam samo smrtan, ja sam grean i sklon pogrekama,
krivim procjenama i odlukama. Ne mogu se igrati proroka nekanjeno. U Tartasu
sam itao o tome. Adir Galara je napisao knjigu "O prorocima i proricanju".
Sve proroke je vrijeme opovrglo.
- Zar je Galara sveznajui? to imaju s tobom svi njegovi proroci?
- Imaju to to smo svi mi nesavrena ljudska bia, sklona popustiti pred onim
to je dojmljivo i to nas pogaa, ili pogaa na osjeaj za pravdom. Kad
Galara govori o prorocima, on nema na umu one koji, kao Irken, ele ljude
pribliiti samima sebi, otkrivajui im istine o njihovu unutranjem biu, ne,
Galara govori o toj okrenutosti prema vanjskom svijetu i elji da se on
mijenja i preureuje.
- Ti su ljudi nesavreni i greni, ak i Irken s njima. Ti si, meutim, bog,
Dir ani. Ne zaboravi to.
- Ne, Rea anai. I ti zna, jer si dugo sa mnom, da sam ovjek i da nisam mnogo
bolji ili gori od ostalih. Ljudi o kojima govori Galara zanose se da su
pronali naine na koje bi ljudi trebali urediti svoje odnose ili drutvo, a
koji bi vrijedili za sva vremena. Ja ne vjerujem u istine neovisne o vremenu.
Svako vrijeme ima svoje i teko je vladaru koji ne ita zed oko sebe, ve
pribjegava vjenim istinama zapisanim u knjigama. Na to sam upozorio
Kormormana i Dvanaestoricu juer, to je bila Toktasova greka kada je
tvrdoglavo htio ostvariti naume koje vie stvarnost nije podupirala.
457

- Ljudi ine tu stvarnost, a nju valja mijenjati, ako tim istim ljudima nije
po volji. Ovom svijetu treba promjena na bolje, Dir ani!
- To je svakako istina, ali takve su promjene postupne i odgovaraju stvarnosti
u kojoj ti ljudi ive. Zbude li se, meutim, da netko doe u poloaj
propisivati naputke koji imaju vrijediti vjeno, koji donese zamisli koje
promu ljude, ili ih svojim ugledom nametne za sva vremena, kao to bi se
moglo dogoditi propie li neto Kinel, lako je mogue da e izazvati nove
tekoe, sporenja i nesree. To je rekao Galara svojom knjigom.
- A ako bi nam otkrio tajnu blagostanja i nauio nas onome to smo znali za
Prvog razdoblja? to bi u tome bilo loe?
- to bi bilo loe? Najgora je stvar da ja to ne znam i ne mogu znati. Neto
bi sigurno bilo loe. Recimo da zaista znam i prenesem ljudskom rodu na
Aratonu neto od znanja ljudi sa zvijezda, onih u ije postojanje jo nisam
uvjeren. To bi unaprijedilo ljude, moda im uinilo ivot lakim, a moda i
teim, jer su oni skloni iskoristiti svako novo znanje i za dobro i za zlo, u
miru i u ratu. U ratu bi bili opasniji i mogli bi stei toliku prednost pred
Fandima da bi bili u iskuenju unititi ih. Time bih unitio ono dobro koje se
trudim sada ostvariti.
- Ne razumijem, Dir ani. Ako e nas blagostanje voditi u ratove, kakva nam je
nada u budunost uope? Ako e nam vie znanja donijeti vie nesree, onda
bismo trebali teiti neznanju...
- Ni sam ne znam mogu li ti to objasniti, to je neto to osjeam, vie nego
znam. Znanje moe biti mo, to smo u Linesu vidjeli kod samo-strela,
primjerice. Mo i strah ne idu zajedno, to je opasan spoj. Strah je najgori od
svih savjetnika ovjeku. Kao to ue dil-indule, jedino je strah od straha
opravdan. Strah od gladi, zbog nesigurnosti i ugroenosti, bilo ivotne ili
ugroenosti vlasti, jaki je razlog nasilnosti. ini se da ljudi postaju bolji
ostanu li neizloeni takvim strahovima kroz due vrijeme. To sudim iz naih
pria o Prvom razdoblju. im su im ivoti opet postali ugroeni, nakon Udesa,
ljudi su pali u priprostost kakvu vidimo oko sebe. U tom se smjeru mi moemo
promijeniti preko noi. ini mi se da nam je potrebno mnogo, mnogo due
vrijeme da bismo se uljudili, i to uz uvjet da nas ne ometaju strahovi ni
astohleplja naih voa. Zato mi se ini da budunost kakvu elimo Aratonu
moe donijeti samo postupni napredak, prirodni tijek stvari koji e podjednako
uzdizati Linite i Fande.
- To je iznad mog razumijevanja, Dir ani - popustila je Rea. - Bit u dobra
vjernica i vjerovat u Kinelu.
458

Pogledao sam je u oi. Ona je sjala od zadovoljstva.

- Kako sam ja sretna, Dir ani! Na vanim sam mjestima, sanjala sam o tome da
budem ovdje, u ovoj divljini i da mogu usporediti sve ovo to vidim s onim to
sam itala! A da ti ne govorim o tome koliko sam vanih ljudi upoznala! I na
koncu... Najvanijeg od svih: Kinela, boga samog! Jo ne mogu doi k sebi od
te sree! Kako sam ja vana! Smijem ti rei, kao prava vjernica, da ne postoji
Linit na svijetu koji ljubi Kinela vie od mene! Oboavam ga i zauvijek e
biti tako.
- Dopusti mi rei - uzeo sam je u naruje - da i Kinel ima svoju vjeru. On
oboava Reu Renon, puanku iz Sit-Altasa. Ona je za njega boica, stvarnija i
uzvienija od svih onih koje moda postoje na zvijezdama.
Skoila je na mene tolikom snagom da se nisam odrao na nogama. Pao sam na
lea i pri digao se, ali je ona ve bila na meni.
- Sada e vidjeti, sine zvijezda - unijela mi se u lice. - I iskusiti ono to
na zvijezdama nikada nisi iskusio.
Nae su se usne i zubi sastavili tolikom estinom i ei za onim drugim da smo
oboje zadrhtali. Taj je dodir predstavljao toliko pranjenje i ispunjenje, a
njen zagrljaj bio u toj mjeri omamljujui da je sve prestalo postojati: mokra
trava i opasna okolina, sve blia veer i glad koju ve dugo nismo utolili;
sve je prestalo biti vano, a milostivi nam zed nije poslao ni terona ni
gartara, ni otrovne nangule, ni divlje ragafa-re koji bi u nama zasigurno
imali lak plijen.
459
Dvadeset tree poglavlje
Boji prst
Ve rastau se pramenovi magle, ili se desno, prema rijeci vuku, ne otkrivaju
nigdje kretnje nagle,
na tlu na kojem, unato tom muku, tisue ljudi svoju sudbu eka; uspinjui se,
Neur, po svom luku
oslobaa kraj od maglena mlijeka, ali mu zrake teko do tla stiu, pa dolom
vlada jo koprena meka.
Vie, gdje brda k umi se uzdiu, kao kolut se Neur blijedi ini; nejasne
sjene puta on da liu
tvre il" meke po toj okolini, a vrci kronji tom se sa zapada kroz maglu
vide na sunca svjetlini.
Od brda jedno krajolikom vlada: obronak strm ga od Valvale dijeli po ko"mne
moe trpjeti napada;
010
460

- Kada sam se poeo njom baviti, aratonistika je ve dosegla svoje zrelo

razdoblje. To je jedno vienje. Ja sam priklonjeniji drugom, po kojemu je
zrelo razdoblje aratonistike tek pred nama.
S tim sam se mogao sloiti.
sjuga obronci blai su se sveli spram uzbrdica to doseu hlada ume to rubi
krajolik taj cijeli; 020
k istoku ono spram Telena pada, pri vrhu strmo, a kasnije blae, travnato
uvijek, ugaeno sada;
Spram zapada se pogledu izlae brdo do brda, a vidjet se moe, unato magli
krajolik to mae,
gdje crne sjene tamo se taloe: to rub je uma divljih to se blie da na
strelomet ovaj vis izloe. 030
Na vrhu brda sjenica se die, da pod njom ljudi uili bi hlada i Neura plam s
visina kad lie.
Tu Odrakov je ratni nastan sada, glavni stan vojske kojom zapovijeda; monije
vladar odluan da zada
udar kojim bi prekinuo slijeda poraza gorkih to mu Ordon gue; i njegova je,
pri tom, glava sijeda,
jedna od onih to se moda rue... ... ko mlohavi Ot na visoku koplju nadolje
povit, jer vjetar ne pue... 040
461

- Zrelo u smislu razumijevanja do ega je dovelo meudjelovanje ljudi, nae

galaktike uljudbe, znai, i Aratona - iznio sam svoj stav. -Obje su strane
ostavile strahoviti peat jedna na drugu. Tim su proimanjem i ljudi i Araton
zauvijek izmijenjeni.
- Upravo tako - upro je u mene oba svoja kaiprsta Nol Tamut. - Kada sam to
poeo prouavati, prije tridesetak i neto godina, aratonistika je bila zrela
samo u opisnom smislu. Sjeam se svoga iznenaenja pred redovima i redovima
knjiga... Pravilnije u rei pred dvoranama i dvoranama knjiga o Aratonu...
Mada nije sve ni skupljeno u knjigama. Mi ih ve dugo slabo koristimo, ali je
jako uputno suoiti se s tim starim knjinicama, kako bismo sebi moglj zorno
predstaviti obilje rada uloenog u taj predmet.
Jeli smo i spremali se vratiti nastavku prie o Aratonu. Ostalo nam je podosta
do vremena u kojem nam je nastavak zakazao Gez Aknar. On se zadubio u razgovor
s Paritom Jamakanom, a Deis Dodon se nekamo izgubio. Nol Tamut i ja smo
zapoeli razgovor, a Orona Degrasi se drala uz mene. Moda i vie nego to
bih volio.
- Ponekad je i ugodnije drati u rukama otisnute stranice, no imati pred
oima lebdea slova, bez obzira na sva mogua podeavanja - rekao sam.
- Zar si i ti takvog kova, Urte? - upitao je Nol. - Ja se esto tako osjeam.
Listanje stranica ostavlja mi dojam koliko sam toga uinio i daje neku tvarnu
protenost umnom radu. I kada koristim suvremena sredstva, volim da mi je
knjiga pri ruci.
- Araton je ve bio dobro izuen i u vrijeme kada sam se na njega vratio...
Prije... sedamsto esnaest godina. Sve je bilo uredno istraeno i popisano...
- Tako je. Danas, Urte, biti aratonistom ne znai nita. Postoje strunjaci
za sustav zvijezde Ara, strunjaci za ophodnicu, njen sastav, djelovanja kore,
postanak i razvoj, oni koji prouavaju ivi svijet Aratona s nebrojenim uim
podrujima, strunjaci za Fande te ljude na Aratonu. Na koncu, i za ono to se
obino zove povijeu Aratona. esto se pod tim misli na povijest ljudi na
Aratonu. To je Gezova ua struka.
- A tvoja je, razumio sam, Fandi?
- Ve sam se godinama usredotoio samo na njih. Vie ni ne pratim to se zbiva
s ukupnom aratonistikom. Povijest me Aratona zanima utoliko to obiluje
sukobima s Fandima.
- Zar su se ljudi doista s njima sukobili?
462

- Doista, doista. Bilo je dugih i tekih ratova. Vjerujem da se oni i dalje

vode, sve do dananjih dana. ut emo vie o tome jo danas.
- Mislim da su u tim sukobima Fandi ugroeniji. Ljudi su na viem stupnju
razvoja, koliko sam shvatio.
Stjegova drugih, tu nadomak snoplju, to Juga voe predstavljaju vrlo; na
kraju lanca glasnika to soplju,
vijesti ekaju da istresu grlo; u krugu svojih doglavnika ratnih to
promatraju okolje zamrlo;
optoen nizom ureenja zlatnih po oklopu od kovine blistave, to znak su ina
i ovlasti znatnih 050
uz atamana to idu zastave; Ir Odrak moni, gospodar je Juga, rijeima dao
opet da nastave
njegova brojat premiljanja duga, aV te mu nisu otklanjale treme, ni strepnje
kojom muio je druga.
"Udarit sada upravo je vrijeme! Dok njihov nije bojni red pred nama... Odluke
sada na menije breme!" 060
Sluao mirno Odrakova plama Otorje Ador, savjetnik ingara, znaju na kakvim
vladar je mukama.
"Moj gospodaru, ne trebamo dara, sami smo rekli, jer s malo umijea moemo
slomit tobonjeg vladara."
463

- Oni su i otpoeli sukobe. Srljali su na Istok, u Fandor. Ali nemoj

podcjenjivati Fande. Oni su pronicljivi u najmanju ruku koliko i ljudi,
jednako su spremni braniti svoje ozemlje i svoje zajednice i brzo ue. Na dugu
stazu oni e potisnuti ljude, ili e se uspostaviti nekakvo ravnovjesje. Ako
nisu izumrli u prvih sto aratonskih godina od poetka sukoba, oni e se
odrati. Siguran sam u to.
- Zadivljen sam tom vrstom - nastavio je Nol Tamut. - to se vie njima bavim,
sve sam oduevljeniji njima. Oni su toliko razliiti od ljudi po izgledu,
tjelesnoj grai, unutranjem ustroju tijela, nainu na koji nastavljaju svoju
vrstu daje to predmetom cijelog podruja znanosti o Fandima. A s druge
strane... Strano smo slini... Ne mislimo li s razvojnog stanovita, nema
druge vrste u svemiru koja nam je toliko nalik. Tu mislim na svrhovito
djelovanje same jedinke i njeno uklapanje u zajednicu, ustrojstvo zajednica,
sustave vjerovanja i mnogo drugoga. Njih pokree i vodi isto ono to pokree i
vodi ljude. Na toj smo razini slini do nerazluivosti. Sama ta spoznaja
gurnula je naa razmiljanja o prirodi i razvoju u novom smjeru.
- Mi danas smatramo - produio je Nol - da e priroda, daju li joj se osnovni
uvjeti i vrijeme, iznjedriti ivot, a na koncu i razum, iz mnogo razliitih
okolnosti, s tim da su svi ti razliiti vii oblici razvoja sve sliniji. Sav
taj razvoj kao da tei jednom zavretku i svrsi.
Nol Tamut je volio govoriti o svom podruju. Stajao je iroko razmaknutih
nogu, leima okrenut lebdeoj kruglji Aratona i pomagao se rukama pri govoru.
Nije odvie mario za svoju vanjtinu to se vidjelo po neukrotivom irenju
njegova trbuha i viestrukom podbratku. I odijevanjem je potvrivao ovaj moj
zakljuak.
On se sav posvetio Aratonu. Bolje rei, Fandima na njemu, pa je i sad nastavio
o tome:
- Ono to me uistinu zanima, Urte, to je fandska zajednica, njene
opeprihvaene vrijednosti, oblici tih zajednica i njihova tvarna i nad-
gradbena postignua. O tome jako malo znamo, a teko se je nadati da emo
ikada znati mnogo vie. Glavni su nam izvori ono to saznamo prislukivanjem
iz putanje, esto preuzeto od Linita, sa svim iskrivljavanjima koja proizlaze
iz njihovih predrasuda.
- Kako bi ti procijenio tetu nastalu dogaajima na Aratonu? tetu po fandsku
vrstu... S obzirom na to da si uvjeren da e se oni odrati.
- Sa stajalita Fanda, dodiri s ljudima ubrzali su njihov razvoj. Moglo bi se
rei da su im ak i koristili. tete vidim na drugoj strani.
464

o i se
- Fandi su uprljani ljudima - nastavio je. - Mi nemamo deset neljudskih
civilizacija na deset ophodnica pa daje zanimljivo vidjeti to e se dogoditi
s jednom od njih koja je izloena sudaru s ljudima, mada bi i to bilo
protuzakonito i pogreno. Svaka vrsta, smatra se danas, mora imati prostora i
vremena za svoj nesputani razvoj. Fandi su nepovratno
"Al" opasnost nam ne moe bit vea! Odgovornosti da tolike nije to uprtio ja
sam je na plea!
Ja savjetnike trebam razumnije; pobjedu hou, ma kako mi dola, i savjet
valjan da boj se dobije! 070
Uzbrdo ako vojska bi sad pola, Anhor bi s visa sruio se na nas; prigoda tad
bi utaman nam prola!"
"Znat emo to to najbolje je za nas kad vidimo to neprijatelj snuje i kuda
najprije krenut e on danas...
to dilmani nam kau nek" se uje; insuli za to ekaju u redu! Sto bojno polje
sad nam poruuje ? " 080
"A do eg doli sino smo na sjedu ? Vastas-Gatora zamisao nije, o prodoru
kroz Sjevernjaka srijedu,
osporena tad, pa nitko ni ne smije mislit da moe mijenjati to sada, kako se
kome ovog asa prohtije!"
"Tu, ingar oni, s crte se napada Vastas-Gatorov insul k tebi vraa... ujmo
kakav e udar on da zada!" 090
465

promijenjeni otkako su u dodiru s ljudima, taj je susret izvor strahova i

poticaj novom ponaanju, esto oponaanju i krai, ili iznuivanju znanja, tko
zna, moda i novim pogledima na svijet i novim vjerovanjima. Prije svega toga,
takav je dodir mogao Fande unititi zauvijek. Takvi se dogaaji, dakle, ne
mogu opravdati ni brim razvojem tih zajednica.
- Zar nisu i oni utjecali na ljude? Moglo se dogoditi da oni nadvladaju i
iskorijene ljude, koji su ipak malobrojniji na Aratonu.
- Moglo se i to dogoditi, ali tome bi ljudi bili sami krivi. Fandi bi se samo
branili. to se tie utjecaja, dat u ti samo primjer jezika... Neur i Goor, o
kojima je Gez ovdje govorio u vezi s vjerom ljudi na Aratonu, nisu izrazi koji
su bili poznati ljudima tog doba. To su fandski izrazi za dva sunca Are-Dva,
koje su Liniti preuzeli u vrijeme osvajanja Fandora. Ara je izvorno ime za
Neur koje su rabili ljudi, a Ara-Tri za Goor.
- Dobro, svi ti utjecaji i proimanja su neto to se dogodilo. To je
prolost. to moemo oekivati u budunosti?
- Budunost Fanda? Oni e se i dalje razvijati... Bit e i dalje trvenja s
Linitima, o tome nema spora. Ono to je jako zanimljivo... a to moemo
promatrati upravo zahvaljujui jednoj ovakvoj greci - tvojoj greci, Urte
-jest kako e se sporazumijevati dvije toliko razliite vrste. Kako e
dijeliti svijet, u ratu i u miru, kako e trgovati i suraivati. Budu li
dijelili Araton sljedee stotine i tisue godina, morat e nauiti ivjeti
zajedno. Nadam se tome, jer im u protivnom predstoje ratovi do istrebljenja.
To nije isto kao sueljavanja naroda na staroj Zemlji. Strane na Aratonu se
nikad nee mijeati, jer su meusobno neplodne i ne privlae se, teko se
razumiju jezikom, a gotovo nikako po svemu ostalom. S druge strane, ive od
istog zraka, vode i sline hrane i jednako cijene ivotni prostor. Hoe li u
tim uvjetima doi do snoljivosti i suradnje? Hoe li se, ako do nje doe, te
zajednice razviti u mudrije i snoljivije no to je to bilo na Zemlji? To su
zanimljive mogunosti otvorene ovim dogaajima.
- Ovo je prvi put da se spominje i neko dobro u vezi s aratonskim sluajem. U
najmanju ruku budunost bi mogla donijeti nekog dobra.
- Mogue je. Ja nisam shrvan tako crnim razmiljanjima kakva su prevladala u
Upravi. Slaem se s najotrijim pristupom, to je dobro radi primjera i moguih
slinih dogaaja ubudue. Ovaj se sluaj mora urezati u svijest ljudi za sva
vremena. Ali to je, tu je... Najgore su patnje prole, a ljudi su se odrali
i razvijaju se. Znam za mnoge u Upravi kojima se smuilo nae zdvajanje. Oni
bi da se naseljavanja nastave.
466

-1 ja to kaem, Nole - pridruila mu se Orona Degrasi.

Nol ju je promotrio, suzdrano i ozbiljno, samo trenutak due no to je to
uobiajeno kada netko upadicom skrene panju na sebe. Kao da sam razabrao neko
neslaganje u tom pogledu, kao da Orona nije bila osoba u koju je Nol imao
povjerenja, ili kao daje dvojio u njenu dobru namjeru.
"alju me vaa irilinska braa", smjerno e insul, oborene glave, "Trenje za
napad, na dilman sad shvaa!
Ovo je naum da se oni smlave: s tri bi on agme poao k potoku: svojom,
"Imboltur", agmom stare slave,
jurinom "Irdad", na desnome boku, treom, "Anarun", njemu s lijeve strane;
sve tri su znane dobro na Istoku!
Moda i oni napadati kane, Zil Vastas-Gator naime jo dri, vide li nae
pokrete svestrane. 100
Ne vrijedi, ipak, da se njome tri ta kosa kratka, jer kad agme jurnu, a prvi
sukob teki se izdri,
pa kad se ete njihove odgurnu, od Valvale se dalje ih pomete - a za to
vrijedi u u bitku burnu -
iza padine, za kia nanijete, humasta ravan, nakoena blago, ne moe nudit
nikakve nam tete!" 110
"Hitnu vijest nosim, da bih je odlago", kraj prvog insul drugi se uplete. "Moj
gospodaru, nije mi re drago...
467

- U mojoj porodici gotovo svi su na neki nain vezani uz svemir -nastavila je.
- Neki su letai, neki su u Upravi, ili su se iselili sa Zemlje. Voljela bih
da se ova jalovost prevlada.
Jalovost? Tim je rijeima to opisivao i Nor Uban. Je li samo sluaj to sam ih
uo i iz Oroninih usta?
- Jasno mi je da si se ti tu sluajno zatekao - nastavio je Nol. - elim rei
da bi svatko na tvom mjestu uinio to si uinio ti, ili manje od toga. Onako
kako ja na to gledam, to nije od znaaja. Mi moramo sve upletene najotrije
osuditi kako bi se aratonski udes upamtio. Potom emo se iriti i dalje. Ima
ih koji su se uplaili Zvjezdanog sustava i njegove veliine. Oni bi se
najradije vratili nazad, na majku Zemlju, neki od njih moda i u utrobe svojih
pravih majki, jer se boje onoga to vide oko sebe. Takvi nas vode stoljeima.
To je naa prava tekoa.
- Po tebi, Nole, biti na samom mjestu na kojem sam ja bio u to vrijeme
dovoljno je za krivnju?
- Tono. Loa srea, letau. Kaznena mjera, ako uslijedi, nije tu da bi
odgojila tebe, ve da bi istakla taj sluaj i ukazala svima na nj. Tako ja na
to gledam.
Uto se vratio Deis Dodon i upleo se u razgovor izmeu Geza i Parita. Bilo je
vrijeme za nastavak pa sam se i ja odvojio od Nola i poao na svoje mjesto.
Sada sam se mogao posvetiti pozivu koji sam ve neko vrijeme osjeao kao slabo
titranje o pasu. Bila je to poruka, a ne pravi poziv, pa se nisam odmah
odazvao. Primit u je na svome krajniku. Je li od Klee?
Razmiljanja i zakljuivanja Nola Tamuta bih ocijenio udnima. Njegova je
razloitost prejednostavna i daleko od "spoja sa stvarnou". On bi cijeli
sluaj sveo na uvjetno uzvraanje, zastraivanje buduih letaa onim to se
dogodilo meni. Kakvog dobra moe proizii iz straha? Kako ustraiti letaa,
uostalom? Uleti li u udes slian aratonskom, njegova je poruka, bit e
kanjen. Kao da se udesi ponavljaju i mogu se unaprijed predvidjeti. to je s
razumijevanjem viestoljetnog zastoja koji bi nas trebao uznemiravati jednako
toliko koliko i aratonska nesrea?
Poruka nije bila od Ree. Javio mi se Kamal Bort. Predloio je za preksutra
krai razgovor o Zaru-Jedan. To jedva da je jo vano, ali mi je doznailo da
e se rasprava o Aratonu uskoro zavriti. Sutra bi sve trebalo biti gotovo.
.
ao mi je ara-Jedan. Sastavio sam zamano i sloeno izvjee koje je
pokrivalo dobar dio onoga to smo Klea i ja inili i do ega smo doli na toj
468
Tucaj

ophodnici. Prvi put u mome ivotu moje izvjee nije zakljueno prije
naputanja ophodnice na koju se odnosi. To je traenje bilo toliko
neuobiajeno da se nisam protivio. Razumio sam daje neto veliko iza svega.
Uobiajeni postupak bio je prouiti sa strunjacima s Orana-Tri na koji su
nain zadovoljeni uvjeti za izdavanje dozvole. Potom bi se istakle opasnosti,
iznala osiguranja i jamstva i time uvjetovala razina samostalnosti. Letai su
slovili kao nepristrani u tim prosudbama. esto su predstavnici zaetnika
naseljavanja i predstavnici ophodnice s pokusnim naseljem imali tekoa s
letaima, jer ovi nikad nisu olako pristajali na razinu samostalnosti.
Neprijatelj ve priprema nalete na desno krilo i marmansku Treu! Arot Otama
sad trai savjete...
On skrit moe silu mnogo veu, aV budno prati gdje se oni blize... Misle,
on kae, da se kriom kreu." 120
"Na lijevom krilu kreu se nanie!" Odraku jedan od vijenika ree. "Zar oni
prijete? " ingar se sad die.
"Zar nee bitka onako da tee kako ste meni, savjetnici moji, vi sami rekli,
josteprolo vee?"
Vidjevi gdje se moni ingar znoji, Otor e Ador posve vrstim glasom: "U
dobre vijesti ovo nek" se broji!
Nek" Vastas-Gator, posljednjim harasom, poe sad naprijed, jako poput klina,
na sredinu im udari uasom 130
po kojem znaju borce Irilina! Moj gospodaru, pameti ba nema iza tih prijetnji
s rubova padina...
469

Sada mi je jasno zato je Galaktika uprava traila odgodu odluke o Zaru-

Jedan. Moda se takvi zahtjevi ire Velikom mreom po cijelom Zvjezdanom
sustavu, jer je nesigurnost i kolebljivost zavladala Upravom. Kao da e ljudi
prestati naseljavati nove svjetove, a Zvjezdani se sustav prestati iriti.
Klea me nije zvala. Neka joj bude taj kratki odmor prije novog zadatka, neu
ni ja nju uznemiravati. Moda u uluiti kakvu priliku vidjeti se s njom nakon
to se ona vrati na Hatorn, premda mi je i samom dobro poznato u kolikoj e
guvi biti prije polijetanja.
U meuvremenu je i Gez zasjeo za svoj krajnik i pripremio se za nastavak
izlaganja. U narednom trenutku zaista je i poeo.
- Dok je Onon bio na Aratonu, Zemlja je ve saznala za Soranski udes. U
stvari, tono pedeset godina prije Ononova sputanja na Aru--Dva ta je vijest
dola dovde, na krajnik Mree koji je u sklopu ovog istog Hatorna. Ona je
izazvala dosta uznemirenosti gdje god je primljena, ali najgore vijesti su tek
slijedile.
Poruke Orade Anakran o odmetnutim naseljenicima izazvale su nova uenja i
zabrinutost. One su ovdje primljene neto prije dvije tisue osamsto
ezdesete. Vjerovalo se da e Orada dovesti stvari u red. Pravu bezglavost je
izazvala vijest o njezinu kraju, koju je poslao tek Onon dvije tisue osamsto
osamdeset pete, a ona ovdje primljena dvije tisue devetsto ezdesete,
sedamdeset pet godina poslije, oko sto godina nakon prve vijesti.
Te su vijesti jo tee primljene na Sorogalu, Kani-Dva. Razumljivo, jer je sa
Sorogala otpoelo naseljavanje Aratona i jer se on skrbio o njemu. Kada je na
Zemlji bila dvije tisue osamsto devedeset peta godina, Sorogal je doznao o
neuspjehu Ononova pohoda.
Zabiljeena su dva samoubojstva u Upravi. elni ljudi koji su upravljali
naseljavanjem Aratona nisu mogli u sebi prevladati slom koji je time
zapeaen. Dopredsjednica Uprave, Mira Mai, izabrala je nepovratno brisanje
svog sjeanja. Ona nije htjela znati o tome to se na Aratonu dogodilo...
A tamo su se zbivanja ubrzavala. Mi o tome dosta znamo, jer je Onon opleo
ophodnicu prislunim ureajima i osposobio samoupravlji-ve letjelice za blia
izvianja. Moemo sa sigurnou rei da o tom razdoblju povijesti ljudi na
Aratonu znamo vie no to danas znaju njihovi potomci. Da vidimo to se tamo
odigralo...
470

Adar Irkol-Garsit je u posljednje godine prvog stoljea, po Antelo-vu

raunanju vremena, uao s uvrenom vlasti. Imao je iroku potporu
Anhor tek kua da li nam se drijema, aV znamo i mi borbeno umijee! Ordon je
spreman za bitku posvema!"
"to, Otor ani, tamo se zamee? Jesi 1" to dobro odmjeriti znao ? " ingar e
pogled Adorov dok sree. 140
"Za pobjedu bih mnogo sad ja dao... Nek" krene naprijed irilinska sila! Tog
glavu hou krunu to je krao!"
Gore od svega to bi mata snila, ma kog od onih to prije tog su boja pobjedu
zvali razigrana bila,
snalo je oba sueljena stroja; poeo tako krvav je dan, zao, kada se ljudi
stide ljudskog soja. 150
Neurje arki nacijediti znao potoke znoja s obje strane tijeka, ratni se zanos
ipak nije dao i
tih protivnika koje dijeli rijeka; s june je strane, s uzviena brda, bolesni
ingar, bez pomoi lijeka,
proivljavao iskuenja tvrda, jer bitka tijekom poi nije htjela kojim je
htio, s njim ko da se sprda.
U jasnom danu dolina se cijela kao na dlanu razabrati dala: k zapadu, lijevo,
naspram ume ela, 160
471

ljudi koji su poeli vjerovati u svoje snage i svoju ukorijenjenost u Line-su

i Aratonu. Vjera je postajala sve vanija, a time je jaao i ugled i poloaj
njezina poglavara irolgara Ordana Ir-Ankora. I on i Adar Irkol--Garsit skrbili
su se za linitsku zajednicu, ali su obojica poeli razmiljati o budunosti.
Irkol-Garsit je pripremao sebi nasljednika, a Ir-Ankor se pitao to e biti
ako taj nasljednik ne bude po njegovoj udi. Vladari mogu biti kojekakvi,
govorio je Irkol-Garsitu, a on nee trpjeti onoga koji se nee zalagati za
Vjeru i boljitak Linita.
ini se da su se ova dva ovjeka sloila oko toga. Obojici je bilo jasno da su
ljudi potkupljivi i srebroljubivi i da je teko uvati poloaj ingarov i
irolgarov od pohlepe i vlastoljublja. Sloili su se da do vlasti i vrhova
Vjere pristup treba omoguiti samo iznimnima, onima koji su do kraja odani
Aratonu i spremni raditi za ope dobro. Po njihovu uvjerenju to su mogli biti
samo dil-induli.
U tom je vremenu, a govorimo o kasnim devedesetim godinama, podignuto nekoliko
dil-indulskih uilita koja su Linite uila savrenstvu. Reeno je da sljedei
irolgar i ingar mogu biti samo iz njihovih redova. Ova su se uilita
uzdravala ingarovim darovnicama te pruanjem usluga graanima, pogotovo
zatitom i posredovanjima, jer su sukobi meu Linitima ve uestali, a
nesigurnost porasla.
Obuka se zadrala uglavnom onakvom kakvom su je ustanovili letai. S vremenom
se nije razvodnila, ve su je, dapae, razvijali i nadograivali. Inini su
kinjili budue dil-indule, a te su pripravnike zvali inkati, jednako ili gore
nego to kinje letae na Magatu-Pet, ili sljedbenike Zal-tana Auda na Zemlji.
Araton im je za to pruao obilje pogodnosti.
Dogovor Irkol-Garsita i Ir-Ankora ukljuivao je i upoznavanje obojice sa svom
batinom Aratona i znanjem o opasnosti sa zvijezda, to e uskoro poeti
blijedjeti i gubiti se u puku, pritisnutom svakodnevnom borbom za
preivljavanje. Taj je vrsti savez izmeu drave i Vjere proiziao iz
svjesnosti daje opstanak na Aratonu jo uvijek upitan. Ako su i vjerovali
Ononu na uglavljenom sporazumu, voe Linita su jo uvijek sumnjali da bi neki
sljedei narataj "ljudi sa zvijezda" mogao obrnuti list. Znali su, znai,
koliki je grijeh bio njihovo odmetanje od Zvjezdanog sustava.
Zahvaljujui toj dvojici irokogrudnih i snoljivih ljudi, prestale su
razmirice, izmeu svjetovne i vjerske vlasti. Ir-Ankor se, dapae, obvezao ne
uplitati u svjetovna pitanja Irkol-Garsitove drave. Taj je sklad
472

potrajao kratko, a novi su sukobi pokrenuli nova zbivanja i primakli Araton

jo blie onome kakvim je on danas.
Adar Irkol-Garsit je - ve smo istaknuli - uivao svesrdnu potporu puanstva
nakon Ononova odlaska. Toliku da se, moda, i previe opustio. Volio je biti
meu ljudima i sluati hvale na svoj raun. Zaboravio je
estina boja jako je opala i vojske mahom drale su svoje; neprijateljstva kao
da su stala.
Arulske agme, to na visu stoje, Korimorane odbile su glatko kad su strminu
htjeli da osvoje.
Sjevernjacima nije bilo slatko sudariti se s ureenim strojem to neprobojnu
obranu je satko: 170
duboki jarak iskopao je znojem, ogradio se sa titova zidom, a branio ga
pozamanim brojem
dugog oruja, esto s otrim bridom: hadanima i halafima bojnim, dok su
odnazad strijelci s otrim vidom
kosili svojim strelicama brojnim sve one to su Valvali ve prili, pokrivaju
tlo trupinama znojnim. 180
Ako su borci tu se i razili, drugdje se nisu tek tako osuli; k Valvali
drugdje Junjaci su sili.
S visine svoje, ko daje u kuli, Odrakje mrano gledao sredinu odakle krici
teki su se uli.
473

pritom da je tamo gdje je puno hvale puno i zavisti, a da se vani poloaji i

mo koja s njima ide mile mnogima.
Adar Irkol-Garsit je ubijen na stubitu svoga dvora sto tree godine D. R.
Ubijen je muki i okrutno, izboden noevima dok se uspinjao na ravan krov ne
bi li pozdravio svoje puane. Ubojica je bio voa njegove tjelesne strae,
ovjek koji je na toj dunosti zamijenio Ir-Ankora. Irkol--Garsit je propustio
svoju tjelesnu strau popuniti dil-indulima kojih u to vrijeme jedva da je
bilo, osim u uilitima. Jedan jedini dil-indul iz njegove pratnje
suprotstavio se ubojicama i bio i sam ubijen nakon teke borbe.

Ubojica se proglasio ingarom i kao Dangal Ramanhan poznat je u povijesti

Linesa. Vladao je skoro dvadeset godina. To je bilo razdoblje strahovlade i
sve vee nesigurnosti. Dobri odnosi izmeu drave i Vjere istog su asa
narueni.
Ir-Ankor je osudio Ramanhana i pozvao na njegovo ruenje. Ramanhan se nije
libio okrutno uguiti pobunu, nakon to je mitom pridobio dio voa. Potom se
okomio na Ira-Ankora koji je utoite naao u dil-indulskom uilitu. Ova su
uilita ostala jedini otok otpora Raman-hanovoj vlasti. Da bi se odrala, ona
su se ujedinila na jednom mjestu. Otada je njihova obuka bitno izmijenjena i
ukljuuje sve vrste borbenih vjetina. Da bi opstali, dil-induli su od
savrenih ljudi postali savreni ratnici, kako im sam naziv ve kae.
Posljednjih godina Irkol-Garsitove vladavine doputena su povremena hodoaa
u Aranim. Obino ih je vodio Ir-Ankor, pa su se javile zamisli o
ustanovljavanju stalnog naselja u Urgul-Olgiju. To je za Linite bilo mjesto
strahopotovanja, jer je bilo prepuno graevina i strojeva "ljudi sa
zvijezda". Ljudi su tamo mogli nai opipljive dokaze da bogovi postoje i da
pohode Araton.
Dangal Ramanhan je zabranio sve odlaske u Aranim. Hodoasnici su mogli
pohoditi Dorimor i Moridor, ali im je strogo zabranjeno prelaziti Segetolehet
cestom koju je sagradio Onon. On se otro suprotstavio zamisli o naseljavanju
Linita tako daleko od Alarima, jer je znao da im tamo nee moi nametati svoju
vlast. Trudio se okrnjiti i ugled koji je uivao Ir-Ankor, Vjera i dil-induli,
ali tome se odazvalo malo ljudi.
Ir-Ankor je propovijedao protiv njega i otvoreno je objavio da e sam prijei
u Aranim i ostati ivjeti u Urgul-Olgiju. U linitskoj je povijesti ostalo
zapisano da je on to i uinio sto este godine Drugog
474
Ara ton - Knjiga trea
razdoblja. On nije htio sobom povesti dil-indule, jer bi time zatvorio njihova
uilita.
Nagovorio ih je, umjesto toga, da se nagode s Ramanhanom kako bi preivjeli to
teko razdoblje. Nakon sto desete godine oni su se nauili snoljivom ivotu,
mada nikada nisu vjerovali jedni drugima. Dil--indulska su uilita uskoro
postala pretvrd orah za Ramanhanove jurinike, pa su radije ostavljana na
miru.
Irilinjani, to su uz strminu krenuli arom, tam" su doekali odgovor ei na
svoju estinu.
Desetine ih k tlu su popadali, iV bez ivota po kosi se gre; u smrtni kotac
drugi su upali. 190
Novi pak borci uzbrdicom tre, istom se silom trude prema gore; a nadesno su
stvari jote mre!
Dvije jadne geme, jo u tijeku zore, sa sjevera su prodrli kroz bare, kroz
maglu i kal, vode to ga tvore,
mrtvo li lee nad muljem za jare; Arkorani su poslani s boka napast na svoje
gospodare stare. 200
Vrsnu je agmu juno od potoka, na tome dijelu vodio Otama i dobro se uvao s
istoka:
jedna je bila dovoljna mu hama, rasporeena uz tresetno ue, otkrit to mu se
blii movarama; -
jer pazio je na blatno poue, kojim nijedni nisu ovladali, tamo gdje magle
uvijek su najgue 210
475

Otada je Ir-Ankor propovijedao s Urgul-Olgija, a hrabri su se hodoasnici,

unato zabranama, upuivali na dugi i neizvjesni put u Aranim. Irolgarove su
rijei prenoene puku, a njegova izdvojenost poela se tumaiti prirodnom
posljedicom njegova posredovanja izmeu ljudi i bogova. Uskoro e se i njemu
dati boansko podrijetlo, pa ga ve u drugom desetljeu drugog stoljea
smatraju namjesnikom bogova, bogom na Ara-tonu i besmrtnikom. On je to znao
iskoristiti, pa se u javnosti od treeg desetljea nije ni pokazivao. Odjenuo
se u crno, a glavu je zaklonio crnim pokrivalom, pa je mogao tvrditi daje
uvijek isti ovjek iza te obrazine. Ir--Ankor je, ini se, paljivo razradio
nain na koji e irolgar biti nasljeivan, vjerujui samo dil-indulima.
Trebalo je to sluiti odravanju svjesnosti o podrijetlu Linita i njihovoj
sada ve stoljetnoj borbi za opstanak na Aratonu, a protiv samoivih ingara
koji do toga nisu drali.
Sto dvadeset druge godine Ir-Ankor je krenuo preurediti svijet. Dil--induli su
razmjerno ojaali, a s njima i razliiti vjerski redovi koji su priznavali
irolgara. Ramanhan je, dapae, oslabio, jer mu je upravljanje bilo slabija
strana, a okrenutost uicima i preziranje Vjere izazvalo je nezadovoljstvo
puana. Dok su inolsili, a na Aratonu to su pripadnici vjerskih redova koji se
odijevaju u plave halje, zajedno s puanima poveli pobunu u gradu, esnaest
dil-indula osvojilo je Ramanhanov dvor. U to je vrijeme glavno oruje meu
Linitima bio ma, a nitko nije njime bolje rukovao od dil-indula.
esnaestorica njih pobili su skoro sve ivo to se u dvoru nalo, a na koncu i
priklijetenog Ramanhana. Moemo zamisliti njegova preklinjanja i obeanja
dil-indulima, ali tim ljudima niti je bilo vano ono to im je Ramanhan mogao
ponuditi, niti su se dali umoliti od samoiva vlastodrca.
Novi ingar u Alarimu je postao dil-indul Anman Sormakor. Njegov je zadatak,
kako je sam rekao, bio izgladiti odnose drave i Vjere i vratiti linitsku
zajednicu na pravi put, onaj koji su zacrtali Antel, Ur-gul, Otikar, Armordor
i Irkol-Garsit, a nad kojim e i dalje bdjeti irolgar. Novi dogovor s
irolgarom donosi konanu podjelu nadletva izmeu njih dvojice: irolgar e se
starati o vjerskim pitanjima i inolsili-ma, a ingar o svjetovnim stvarima i
upravljanju pukom. Irolgar je priznat besmrtnikom i to vie nije naziv za
poloaj, ve pridjevak Kinelovu namjesniku i pie se velikim slovom. Ingarsku
krunu jedino on moe dodijeliti svjetovnom vladaru. Aranim je otvoren
hodoasnicima, dapae i naseljavanju.
476

Anman Sormakor je vladao dugo i bez velikih potresa, punih trideset devet
aratonskih godina. Pomagao je inolsile i dil-indulska uilita, bio odan Vjeri
i donio razmjerno blagostanje puanstvu. Puanstvo se za njegova vladanja vie
nego udvostruilo: od oko osam tisua dua sto dvadeset druge godine dosegli
su oko dvadeset tisua sto ezdeset prve godine.
- i sad se tuda, k Telena obali, po vruem, danu izmaglica vue -u kraj je
mogo stati toj navali.
Prije no nevolje na njega se srue, istok i sjever zaprijeeni jesu; s obje je
strane spreman da se tue.
Atamanaje izvijestio gdje su, al" nije znao ni njihova broja, ni kakvu smutnju
mogu da unesu.
Odgovor doe iz Odraka stroja: u dvojbe teke Otama e zaci kad shvati elje
najviega sloja. 220
Uprilii on zato susret krai s dilmanom agme to mu krilo uva; Irman je
lrtor onaj kog e nai
kako na noge oklope nazuva: "Ingar ne eli da primimo boja; Njih sredit, kae,
naa e priuva",
Arot e rei strahovanja svoja dilmanu Sedme jurine iz Marme, "S ostalim to
uh nema mi spokoja... 230
Sad u pogibelj ovaj ingar star me olako gura, a u propast sebe; kazati moram
da plai taj ar me
477

Taj e se rast nastaviti, pogotovo nakon to se teite njihova okupljanja

premjesti dalje na jugoistok, u plodnu dolinu rijeke Meg i, naroito, njezina
naplavnog ua. Obilje.hrane i ivotnog prostora uinili su da se stanovnitvo
u Linesu utrostruuje za svakih pedeset godina, to odgovara prirastu od neto
vie od dva posto. Osnovani su brojni novi gradovi: Kul-Kinel u Aranimu sto
etrdeset este, Irktor u Aranimu sto ezdeset este, Tartas u donjem toku
Mega sto osamdeset etvrte, a u treem stoljeu Iot, Ondol, Galigal, Andor i
Korimor, uz brojne druge. U vrijeme kada se odigrao posljednji sraz Linita i
Uprave, krajem drugog stoljea, Linita je bilo vie nego to je bilo ljudi za
Prvog razdoblja, u doba procvata Grada sunca.
Novi pregovarai doli su na Araton sto osamdeset pete godine. Oni su imali
korjenito drugaiji zadatak no Orada Anakran ili Onon, a sama priroda njihove
zadae govori nam o stupnju bezglavosti u Upravi na Kani-Dva. Njihova je
namjera bila odvesti Linite sa sobom po svaku cijenu, ne libei se sile. Za
takvo su se rjeenje opredijelili odgovorni na Kani-Dva, ne mogavi se
pomiriti sa stvarnim stanjem na Aratonu. Oni su ustrajali na tome iako su
imali niz pokazatelja da e se to teko provesti.
Prvi od pokazatelja je bilo odbijanje meuzvjezdanih letaa da sudjeluju u
nasilju. Neslino dil-indulima u Linesu, letai nikad nisu posezali za
nasiljem. Oni su pristali prevesti naoruane ljude Uprave na Araton, ali ne i
puniti brodove Linitima.
Drugi razlog neuspjeha je neiskustvo u takvim pothvatima. Uprava nije mogla
pronai ljude s borbenim iskustvom, pa je pribjegla obuci koja je svakako bila
manjkava i nedovoljna. Trei razlog je bio sam odnos snaga: pedesetak
"vojnika" iz Uprave trebalo je silom sprovesti trideset pet tisua Linita u
svemirske brodove. Takav je pothvat mogao zavriti samo bolnim slomom.
Imamo mnogo prikaza tog pothvata, ali ni jedan dovoljno saet, jer se na tome
neemo dugo zadrati, budui da smo razvoj ljudske zajednice na Aratonu
dovoljno obradili i shvatili. Dostaje kazati da su ljudi iz Uprave bili toliko
neoprezni da su otvoreno govorili to namjeravaju, a da je ondanji ingar
Marad Olifan u suradnji s Irolgarom i dil-indulima vrlo jezgrovito odgovorio.
Dok su se ljudi Galaktike uprave moda zanosili da e se Liniti iz straha
pred "ljudima sa zvijezda" milom predati monijima, Olifan je dao zatvoriti
vrata dvora u kojem su se pregovori vodili - a to je bio onaj isti
dvor gdje je $cp spremnih sasjekli su <S bio toliki udar ukloniti s Arr
Osu irecr
478

dvor gdje je prije jednog stoljea primljen Onon - i naredio pokolj nespremnih
vojnika Uprave. Dvadeset dvojicu nesuenih osvajaa Linesa sasjekli su dil-
induli u Alarimu i izloili ih na krovu palae. Za ostale je to bio toliki
udarac da su odustali od pothvata. Vrijeme kada se ljude moglo ukloniti s
Aratona bespovratno je prolo, morala je sada priznati i Uprava. Ostatak
povijesti Aratona da se za nae potrebe svesti na nekoliko reenica.
Neposredno nakon sloma vojnog pohoda, nazovimo ga tako, mada je on u svim
svojim dijelovima bio nedoreen i slabo voen, u Linesu se pojavio ovjek koji
je osporio ingaru Olifanu gospodstvo nad novoosnovanim gradom Tartasom. Time
se do sada jedinstvena drava pocijepala, a ratovi uslijedili. Za nas je
dojmljiva estina tih ratova u uvjetima kada ukupan broj Linita nije prelazio
nekoliko stotina tisua. Oko tristote godine bilo ih je tek milijun i pol.
- a i njega bi trebalo da zebe -kojim sad agmu on alje tek jednu preko
Valvale da je tam" istrijebe!"
"Razumio sam elju mu ja bijednu", lrman te Irtor oborivi oi. "Sruio ti si
na njeg" vodu led"nu 240
juer na sjedu, pa ti kaznu sroi, aljui agmu tvoju preko vode; on zna da
tamo kuda ona kroi
neprijatelja zle kobi pohode, a ako, pri tom, padne s one strane, za ingara
dvije to su dobre zgode!"
"Nisu mi mnoge inaice dane! Othrvatja u sad se tome plau, a vratim li se,
njem" u skonat dane",
ree i ode, kucnuv" se po mau. 250
(Orad Gul-Gartar iz Kul-Kinela: "Boj na ValvalV, esto pjevanje: "Boj")
479

Sredite linitskog razvoja preselilo se na jug, u novoosnovani Tar-tas.

Njegovi su ingari potukli ingare iz Alarima i zagospodarili njim. Ovladali su
morima i poeli naseljavati sjever Linesa, a onda i Fandor. Krajnji zapad
Fandora obiluje plodnim tlom i vodom pa su ga ljudi uskoro zaposjeli. Iza
njega naili su na Fande...
Uslijedila su stoljea borbi i osvajanja, bijesne mrnje i trgovine robovima,
jer su Tartaani poeli koristiti Fande kao radnu snagu. Ono ega smo se
uvijek bojali, zaista se i dogodilo. Liniti i Fandi otpoeli su borbe za
gospodstvo nad Aratonom. Uprava je ostala samo nemonim promatraem toga
klanja. Gledali smo i jo gledamo na djelu sile koje sasma dobro moemo
opisati kao slijepe, a moemo ih nazvati prirodnima, silama razvoja ili borbe
za opstanak. Sve je to posljetkom gubitka nadzora nad Aratonom samo za kratko
vrijeme, uslijedilo nakon najveeg udesa u povijesti Zvjezdanog sustava...
Da je u tom vremenu tijek zbivanjima promijenjen samo neznatno, da Infar Antel
nije uspio prijei Segetolehet, da Udes nije unitio sve izvore energije, ili
daje Kinel uspio povui stanovnike Grada sunca na vrijeme... Da ne govorim o
tome da su Fandi otkriveni u vrijeme Ono-novih istraivanja... Mnogo bismo
takvih prijelomnih mjesta i trenutaka mogli nai, u kojima su se zbivanja
morala prelomiti upravo na nain kako se to dogodilo, da bismo doli do stanja
kakvo imamo.
Araton je teko iskustvo za sve nas. Za pojedince i Galaktiku u cjelini, za
Upravu posebno. Ne sumnjam kako su pogoeni oni koji su tamo nesebino uloili
mnogo predanog rada i bili tamo u presudno vrijeme, a na koncu se sve zavrilo
loe. Mislim tu poglavito na Onona i Kinela, naeg Parita Jamakanu i Urta
Darna.
Gez Aknar je zavrio. Zavrio je s cijelim prikazom razvoja dogaaja na
Aratonu koji je otpoeo juer. Duboko sam uzdahnuo. Sada e uslijediti,
pretpostavio sam, mnogo napetiji dio.
- Poslije odmora razgovarat emo o svemu tome - rekao je Gez. -Predmet toga
razgovora bit e pouke aratonskog sluaja i njegov odraz na Upravu i
Galaktiku. Kako prevladati te loe utjecaje u Zvjezdanom sustavu danas?
Nazoan e biti i Nor Uban. Ja u dati uvodnu rije.
Podigao sam se od stola, kao i svi ostali. Orona Degrasi mi je prilazila
zdesna, a ja se napravio daje ne vidim i gotovo se sudario s Paritom.
- Sve je ulijebljeno, ne moe biti bolje - pokuao se nasmijati.
- Mi smo nam vidjeti t
-Tek se nj a u Upravi Uprave na Ze: -Zar" -Ov-
veznik, ai.
- Nor bi stvar.
- I ja tim. jako koji je razn
- \J\iytS slavoljubi od prirode prirode moi Aratonu.
-Ljud radije usro Ljudske gir
bud
nekoliko
je jak
su
kada
480

ni Tar-
tti njim.
Fandor.
ljudi us-
trgovine igu. Ono
poeli su anocnim sile koje ti prirod-n gubitka on najve-
neznatno, nitio sve sunca na tme Ono-irenutaka ! na nain
:;k~ u cje-
n: koji su
presudno
ta Onona i
iroja doga-o. Sada e
. Gez. -:c . odraz kjezdanom
. -,. mi je t sudario s
smijati.
- Mi smo zakljuili na letaki ivot, Onone - rekao sam. - Ostaje nam vidjeti
to je sa Zvjezdanim sustavom.
- Tek se tu nita ne zna. Gez mi je rekao da se spremaju nova previranja u
Upravi. Neki ljudi ne bi eljeli i dalje imati Nora Ubana na elu Uprave na
Zemlji. Sve ovisi o tome kako e se raspetljati ovo ovdje s nama.
- Zar se moe raspetljati drugaije nego to je predvidio Nor?
- Ovisi o onima koji su protiv njega. Mislim da mu ni Gez nije saveznik, ali
ja ne bih Geza odmah svrstavao u njegove protivnike.
- Nor bi nastavio naseljavanja, ali mi se ini da nije domislio cijelu stvar.
- I ja vjerujem da bi Nor nastavio naseljavanja. Njemu je, meutim, jako
stalo do toga da ih on pokrene. On eli biti upamen kao onaj koji je
razrijeio prijepor.
- Uvijek iste prie o ljudskoj veliini! Ne mislim samo na Norovu
slavoljubivost... Ti se ljudi hoe pokazati veima od bogova, jaima od
prirode same... Umjesto da priznaju sami da su bijedni crvi koje hir prirode
moe pomesti na bilo koji nain... Kao to se dogodilo na Aratonu.
- Ljudi poput Nora nikada ne bi priznali svoju podreenost. Oni e radije
ustvrditi da okolnostima vladaju, ali da se dogaaju greke... Ljudske greke
s imenom i prezimenom.
- Da. Danas emo nehatnima biti proglaeni nas dvojica. Jednom u budunosti
bit e to netko drugi i opet e cijeli Sustav biti oduzet za nekoliko stotina
godina!
- Ne mislim da se radi o tome, Kinele. Ako sam dobro razumio Geza, podjele su
dublje. Kao da se jedna struja u Upravi uplaila tolikog naeg prodora u
svemir. Teko im je pojmiti da ljudi ive na svjetovima i sto pedeset
svjetlosnih godina daleko odavde. Gledaju li ozvjezdano nebo, znaju da su na
tim daljinama, u tim bespuima prostora, odakle are te siune iskre, da su
tamo takoer ljudi. To ih uasava. Na Zemlji je jak pokret protiv naseljavanja
svjetova. Gez smatra da su takvi iskoristili Araton da bi zaustavili daljnja
naseljavanja. To je nekakva nesigurnost u Upravi, ili krzmanje ovjeanstva
koje se pita kuda to ide. Kao kada se penja uspinje uz okomitu stijenu pa se
osvrne na polovini puta, a udovi mu zadrhte kad ugleda dubinu pod sobom.
- Nevjerojatni su razmjeri tog krzmanja. To nije samo na Zemlji, ta je poast
poharala Galaktiku.
481

- To samo govori da je dvojba stvarna, da to ljude zaista pritie. Preduvjeti

za ovakav zastoj postoje, znai, svuda pa svako koenje naseljavanja najednom
mjestu lako nalazi odjeka posvuda.
- Lako je mogue da e o tome biti vie rijei nego o nama dvojici.
- Vidjet emo... Evo Nora Ubana.
Nor je zaista doao, praen jo dvojicom ljudi koje nisam poznavao. Gez se,
meutim, negdje izgubio. Iskoristio sam priliku da se iskradem i ostanem na
trenutak sam.
Na Hatornu je, u dijelu u kojem smo se sastajali, pokraj brojnih ureda bilo i
mnogo prostora za odmor i zabavu. Jedno od njih, sada prazno, imalo je
proziran pod pa se pod nogama pruao svemir istokan svjetlom dalekih sunaca.
Velika Zemljina kruglja okupana sunevom svjetlou upravo se nalazila poda
mnom. Tamo negdje je bila Klea. Plava i bijela boja su prevladavale. Kao na
Aratonu! Sjeo sam na pod i zagledao se u aroban prizor.
Ovako je izgledao i Araton. I nijedan trei svijet, u najmanju ruku ja takvoga
nisam vidio. Kako sam se dobro sjeao radosti koju sam osjetio kada sam ga
prvi put vidio, na svom prvom letu!
Araton, djevianski ist kada sam na njega stupio nogom. Plavo nebo, obilje
vode, mirisni uzduh, bilje, ivot... Kako je sve to rijetko u svemiru, a sve
je bilo tamo, na jednom mjestu! Onda su doli ljudi i naselili ga. Slijedile
su ljudske greke, jedna po jedna, svaka od njih mala, nita presuujue...
Sve dok priroda nije rekla svoju rije, kao prst Boji od kojeg nema skrivanja
ni izmicanja. A taj je prst nekamo upirao.
Bio sam nacistu sa sobom. Osjeao sam se krivim za nesreu na Aratonu.
482
Dvadeset etvrto poglavlje
Na poetku
U naletu osvajanja nenaseljenih podruja nai se preci nisu zaustavili na
Linesu. Preblizu je bio zapadni Fandor, a da bi ostao pust ili, nakon
stoljea, preputen Fandima. Neto vie od tisuu atakala sjeverno od Varture
i Kul-Ordona, a manje no toliko od Andora na istok i sjeveroistok, to
poduzetnim istraivaima nije bilo osobitom preprekom, Zemlje izobilja ili
Sit-Altas zaposjednute su do sredine etvrtog stoljea Drugog razdoblja.
hiniti su do Zemalja izobilja doli iz dva razliita smjera, irei se s juga
i sa zapada. Tijekom druge polovine treeg stoljea, za velikog zatija u
ratovima izmeu tartakih i alarimskih ingara, nakon to su propale sve nade
Irilinjana da e pokoriti Tartas, a Tartaanima jo nije dolo do svijesti da
je Alarim posustali div koji eka da bude dotuen, ordonski se utjecaj iri na
sjever: osnivaju se gradovi Galigal, Kul--Ordon i Armandor, dananji Indultal.
Upravo e hrabri pomorci iz Kul-Ordona prvi dosei Zemlje izobilja dvadesetih
godina etvrtog stoljea i nedugo potom, po navadi tog vremena, osnovati tamo
grad koji e se razviti u dananji Gar-Altas.
483

Probudio sam se i u trenutku odagnao svu pospanost. No je bila bez vjetra i

natopljena goorovinom u kojoj se rastakala okolina. Bilo je hladno i vlano.
Bezbroj zvukova i umova dopiralo je iz ume, svjedoei da no u njoj nije
vrijeme mira i spokoja, a to utanje, ljapkanje, grebanje, struganje,
roktanje, zavijanje, urlanje, kliktanje, otegnuto jau-kanje, skianje,
skvianje, krijetanje i vritanje koje se izmjenjivalo s trenucima i
razdobljima grobne tiine govorilo je o uposlenosti da se preivi i prehrani,
poesto na tetu drugih.
Goor se visoko uspeo. U njegovu sam svjetlu, prema padini Giltas--Ingrita i
Valvali iza nje, mogao vidjeti naeg sputanog zifa koji nas je uvao s te
strane. I on je sam ponekad prodorno zakrijetao, moda i u snu, a moda i da
obznani nepozvanima da je u njegovu blizinu bolje ne zalaziti. S druge strane,
prema umi, dogorijevale su vatre koje smo zapalili pred spavanje, a ja ih
nekoliko puta tijekom noi potaknuo. Nije bilo nikakvog kretanja u krugu
njihova svjetla. Kao da nas veliki grabeljivci nisu zapazili, ili kao da im
je na raspolaganju u umi bilo lakeg plijena.
Rea je jo uvijek spavala umotana u topli ogrta. inilo se da nije osobito
zaplaena opasnostima noenja u divljini, ili je to bila posljedica njezina
bezgraninog povjerenja u mene otkako sam se otkrio kao Ki-nel. Izvukao sam se
iz svoga ogrtaa i uspravio.
Jesam li se prerano probudio? Ne, Goor se ve poeo sputati. On je izlazio i
zalazio sve ranije i ranije pa je razblaivao sve dui dio noi. Svanut e za
etiri ili pet zata, procijenio sam. Bilo je vrijeme.
Jae se komeanje zaulo iz doline. uo sam urlik i sudar, reski krik i
rezanje, ljapkanje po vodi. Pojilo je mjesto za zasjedu kraj kojega se
isplati ekati. ivot se uzima neprestano i netedimice u divljini. Ponekad
nije bolje ni u gradovima gdje ive ljudi.
Potaknuo sam vatru, na to je zif otegnuto zakrijetao, a Rea se probudila.
Ustala je, zaogrnula se ogrtaem i prila mi.
- Polazimo li? - upitala je bunovno. - Bilo nam je lijepo ovdje. Osmjehnuo sam
se. Strah je velika prepreka zadovoljstvu. Nema li ga,
i divljina puna grabeljivih mesojeda postaje perivoj za bezbrinu zabavu.
- Polazimo, Rea anai. Pred nama je dug put.
Stala je pred mene i uhvatila moje nadlaktice svojim rukama, pri emu joj je
pokriva ostao samo na ramenima.
- Zurimo i moramo uriti, moj Dir ani. Mada ja znam to me eka na kraju tog
puta.
484

Reeno je to s nekom tekom pomirenou, sa svjesnou o neemu to pogaa i

boli, ali je neumitno i ne moe se promijeniti.
- Ti e tamo vratiti svoje boanske moi - nastavila je. - O, ja elim da ih
ponovo ima, elim to vie no ita drugo, mada znam da emo se poslije toga
rastati...
- Sanjala sam to... Sanjala sam da si me ostavio... Mi ne pripadamo jedno
drugome...
Zagrlio sam Reu Renon, najdrae bie koje sam ikad upoznao.
- Kako sam ja sretna bila sve ovo vrijeme, od one noi u Andoru... U svim tim
opasnostima... Ja sam se bojala, a ti si bdio nada mnom. Vjerujem da sam bila
sigurnija pod tvojim okriljem no u domu svoga oca u Andoru.
S istoka su pristigli Aranimljani. Oni su osnovali Arol poetkom treeg
stoljea, pa onda Andor dvjesto etrdeset osme. Sedamdeset pete godine treeg
stoljea utemeljen je Korimor na sjeveru, a tristo etrdeset este Kul-Altas
na Kutdarabokatu, sasma blizu vratima Uskog mora u Ordonsko veliko more i Gar-
Altasu s druge strane tih vrata. Korimo-rani su preli Usko more i utemeljili
Nandor na najzapadnijoj istaci Fandor a.
Izmeu junih padina neprelaznog Ogistala i Fandorskog mora, izmeu Farpora i
silovitog Irodala, veliko je uravnjeno podruje, poumljeno i breuljkasto na
sjeveru, a suho na jugu, plodno jer ga natapaju brojni vodotokovi s Ogistala
koji otjeu na zapad, u Usko more, ili su zarobljeni Irodalom. Sjeverno od
Nandora vrletni su i divlji krajevi u koje su ljudi rijetko zalazili i brzo se
otuda vraali. Porjeje Irodala takoer je slabo naseljeno, ali tome je razlog
strah od upada Fonda kojih je bilo nakon posljednjih borbi pod Vetelom.
Irodal je ostao nedogovorena istona granica Linitskih zemalja. Podruje s
njegove druge strane suho je i neplodno, a veliki pritoci Irodala, Tehet i
Izgalmas, probijaju se kroz izrazito pustinjske krajeve. Tu poinju Zemlje
smrti, Sit-Gulas, gdje su se odigrale najvee borbe ljudi s Fandima i koje su,
na koncu, Fandima ostavljene, jer ljudima zbog svoje besplodnosti i ne
trebaju. Sva je prilika da nema tamo ni puno Fanda, pa su one prirodno
razdjelno ozemlje ljutih neprijatelja.
485

- Rea anai - prislonio sam blago njenu glavu na svoja prsa. - Ne znam to e
se dogoditi u Vastalu, ako se probijemo do tamo. to e sa mnom biti kada i
ako vratim sjeanje i za mene je nepoznanica... Sa sigurnou ti mogu rei
samo jedno...
Mogu ti rei kako se osjeam sada. Ne vrijedi mnogo ako ti kaem da mi nitko
nikada nije bio toliko drag i blizak, jer moje nikada ne traje dugo. Ali ne
mogu zamisliti da sam ikada - i da u ikad - ikoga voljeti poput tebe. Neke se
stvari dogaaju samo jednom... I obiljeavaju cijeli ivot.
Opet sam je primio u naruje, ali sam mislio o drugome. To to mi je rekla -
da emo se rastati - isto je ono to sam od poetka nosio u sebi. Jo od prve
noi naeg poznanstva u Andoru neto mi je govorilo da mi Rea Renon nije
suena i da e nas smrt - ili to drugo - rastaviti. Bila bi to neopisiva
srea da sami odreujemo gdje emo i s kime ostar-jeti, da nismo toliki
zarobljenici okolnosti, onoga to smo nekad inili ili nismo znali uiniti i
odakle smo potekli.
- Kinelu je mjesto meu zvijezdama - hrabro se naalila Rea. -Kao na onom
platnu u domu Rosa Mekora u Andoru - ili onome u Dal--Denoniju. Kinel e biti
okruen ljepoticama, zvijezdama s kojima se ja ne mogu mjeriti.
- Neke zvijezde svojim sjajem pomrauju druge - odvratio sam. -Od tvoga sjaja
te druge ne bih ni zamijetio.
Ogledao sam se. Kada je ve o zvijezdama bila rije, njih je na no-nome nebu
bivalo sve manje, a Goorovo je svjetlo obasjavalo zid oblaka koji su nadirali
od strane Dulne. Bliila se nova nepogoda i bolje je umaknemo li pred njom.
Toktasov zif zasigurno je nauio letjeti nou.
Velika ptica je divlje zakrijetala kada sam pomogao Rei uspeti se na njena
lea. Potom smo utovarili stvari, a to su bili tek nai ogrtai i neto hrane
to nam je preostala. Uspeo sam se uz pomo sigurnosnog ueta kojim se zif
vezivao u eremdirgaru i nagnao ga da se okrene prema padini nad Valvalom. Zif
je nevoljko krenuo, ak kada sam do kraja skinuo pokrov s njegovih oiju.
Uinio je nekoliko koraka pomamno krijetei, a onda ga je ponijela nizbrdica
i on se bacio dolje, prema dolini i malenom potoku, mjestu bitke koja je
prelomila sudbinu svijeta u jednom drugom vremenu.
Zif se ispravio iznad potoka i mudro spustio prema Telenu. Nad Telenom se ve
poeo uspinjati i uskoro se naao visoko iznad ume.
486

>e ia
Danas emo pratiti Telen na sjever. Nadali smo se da emo dosei Kal-kal u
Arkom, sjeverno od Aramala, to nije bilo osobito daleko, ali e zif morati
letjeti bez pomoi zapadnih ili istonih vjetrova.
Ako za zifa i bude teak, ovaj dio puta ne bi smio to biti i nama. Telen je
iroka i lijena rijeka u svom donjem toku koju je lako pratiti. Vjerovao sam
da emo prije podneva preletjeti ue, mjesto na kojemu smo ve jednom bili.
Tamo smo onesposobili Alkonov brod koji nas je poveo dobar dio puta uz Aramal
i skoili u rijeku bjeei s njega. Tamo se nalazio i Karumal, mjesto naeg
prvog sukoba s Irolgarom. Faan, moj
Najgue je naseljeno podruje izmeu Gar-Altasa i Irtigara uz obalu Uskog
mora, te uz Nandor, na zapadnim padinama Ogistala. Ovi krajevi se razvijaju
zahvaljujui plodnoj zemlji i trgovini, a na sjeveru rudarstvu i kozarstvu,
ali je pravi zamah izostao. Ceste su loe, pa se ak iz Gar-Altasa u Nandor ne
putuje kopnom, a davna elja da se naini put koji bi od Gar-Altasa vodio do
Vetela ostat e moda i zauvijek samo elja.
Altaani su znali iskoristiti poloaj svojih gradova. Gar-Altas i Kul--Altas
uvaju ulaz u Usko more i tuda se ne brodi bez njihove privole. Kul-Altas je,
iako na zapadnoj obali Uskog mora, pa zemljopisno, dakle, u Dulni, po
stanovnitvu i svemu ostalome altaki grad. Zato su do poetka naeg stoljea
Altaani izgradili trgovako brodovlje s kojim se moglo usporediti samo ono
ujedinjenog Ordona, a po vjetini trgovanja nitko im nije bio ravan. Trgovake
su puteve protegnuli na Korimor i Andor, In-dultal i Kul-Ordon, Galigal i
Pordor, Iot i Otel. S ordonskim brodovljem u Kul-Ordonu otimali su se za
trgovinu robljem i istiskivali ga s vezova na otoku Tohon.
Ordon je naseljavanjem i ratovima postupno proirio svoj utjecaj na cijeli
Sit-Altas, mada su stanovnici Nandora zadrali mnogo od krutosti i ponosa to
su im ih ostavili korimorski utemeljivai. Taj je utjecaj bio prihvaen i
poznat pa Ordon nikada nije podinio Zemlje izobilja u mjeri kako je to uinio
s Arulom, Ozodom i na koncu Irilinom. One su, kao i Dulna, ostale u okrugu
tartakog utjecaja, ali i osloboene nameta i prisilnog novaenja. Obilno
darivanje dvora o Otagu, najveem junjakom blagdanu, te slanje plaenika u
ratove na strani Ordona, bili su znaci naklonosti koje je bilo opasno
proputati za jakih vladara u Tartasu.
487

vjerni Faan je tada bio sa mnom! Kako mi je nedostajao srani i promiljeni

Fand, pravi sin Aratona, pomislio sam, a ruka mi je sama pola k nisci ilbovih
zubi o mome vratu.
Iza Aramala i Arola, grada nadomak kojemu smo bili, bio je Ara-kan na prvim
padinama Kalkala, gdje sam se gradio insulom i imao zatitnika u Orisu
Tormanu, jednom od Atagijevih velikaa i Toktasovih odanika. Negdje na tim
padinama emo prespavati sljedeu no, opet u divljini, moda u gorim uvjetima
nego na Valvali, jer bi moglo biti hladnije, vjetrovitije i mnogo bezvodnije.
Dan nas je zatekao nad Telenom koji se probijao kroz nepregledne praume. One
su se s dulneke strane protezale unedogled, a s aranimske su kadto iz njih
strali vii vrhunci, ponekad ogoljeni ili travnati, a i poneki bi jai pritok
razbio jednoliko zelenilo. Telen je na mjestima vrludao, zavijao desno ili
lijevo, ponekad i toliko da je tekao svojim vodama ususret, gdjegdje
razlijevajui se u jezera koja su se gubila pod gustim kronjama.
Bilo je oblano i ponekad je kiilo. Trpjeli smo hladnou, a ogrtai koje smo
dobili u Dal-Denoniju postali su pravom blagodati. Bio je to i Neur kad se
katkad pojavio u procjepu meu oblacima.
Postajalo je toplije kako je dan odmicao, a Neur se ee ukazivao. ume su se
poneto prorijedile s aranimske strane, a tlo je postalo urav-njenije. Na
nekim mjestima rijeka je ulazila u brzake, ali oni nisu bili teki da bi
onemoguili veslanje onome tko se na to odluio. Oni nisu zaustavili Ira
Indara da se probije upravo ovuda i mnogo dalje uz Telen sve do Ogruda i
rijeke Dulne.
Kao daje itala moje misli, Rea mi se obratila. - To su bili teki dani, Dir
ani. Leao si bez svijesti danima, a Indar je bio uvjeren da je s tobom
svreno. Bila sam uz tebe tada, danima i noima, plakala i nadala se. Nisam
onda znala da si Kinel i da su tvoji porazi tek stube na putu k potpunoj i
konanoj pobjedi. Indar se rugao da e te pokopati na Valvali i da boljega
uistinu ne moe traiti, jer e
biti u drutvu ingarovu.
- Tada sam zaista preivio za dlaku, Rea anai.
- Bijedni Indar ne zna da je omalovaavao boga. to je bilo koji ingar
Kinelu? Samo namjesnik, i to onda ako je pravdoljubiv i poten. Danima i
danima nisi dolazio k svijesti. Prala sam ti elo i usne i davala ti vode, kap
po kap, kasnije i sok ornasovih plodova. Kako je velika bila moja srea kad si
prvi put otvorio oi!

488

Sjedio sam okrenut prema njoj, na jahaem mjestu, drei se vrsto perja i
spustivi noge u zifovo gnijezdo gdje se smjestila Rea.
- Tu negdje je pobjegao Ragar...
- Negdje u ovim brzacima. Drugi dan. Bacio se u plitku vodu, ali gaje ona
sruila i ponijela nizvodno. Vidjeli smo da ga matica povlai i odnosi, ali mu
Indar nije htio pomoi. Ragar mu nije bio vaan.
- Danas emo zanoiti na loem mjestu, Rea anai. Sutra emo ravno na istok do
Almasa. Pokuat emo pronai Ver-Hatal. Tamo e nam biti udobnije, a obnovit
emo i nae zalihe hrane. Nadam se da ga Antar nije ponovo osvojio.
- Je li starac jo uvijek iv? Indar mu je oteo posljednjeg zifa, a Nade
Linesa su bile oko Olidora. Moda su Atagijevi jurinici sve popalili i
razruili.
- Za mene je udo da se stari i toliko odrao. On je sin ordonskog fagata i
zakleti neprijatelj Atagijev. Olidor je bio utoite junjakim uhodama. Tul
Titan je takoer tamo navraao. Atagi i Harat su za to znali, nema sumnje.
- Potom, Dir ani? Kuda emo letjeti potom?
- Jo uvijek mislim da bih te trebao ostaviti nadomak Andoru. Svakako da u
ti se vratiti.
- Zato me ljuti, Dir ani? Ili eli da ti opet kaem Adrase? Ja sam tvoja
pratilja na Aratonu i bit u uz tebe sve dok se ne odlui vratiti k
zvijezdama. Ili dok sam iva... Ne pokuavaj to promijeniti!
Ranih etrdesetih godina ovog stoljea na Sit-Altas se okomio sve moniji
Garsit. Andor i Korimor su izrazito ranjivi dri li Jug Kul-Altas i Nandor, te
ima li, uz to jau mornaricu. Sjevernjaci su zato upali u Sit--Altas i
osvojili ga u dvije odlune bitke. Najprije je petsto etrdeset tree Korak
osvojio Nandor nakon to je spalio brodove kojima se pred njim iskrcao.
(Ordonci dre da je to morao uiniti budui da mu je za leima bila jaa i
iskusnija ordonska mornarica.) Jo je vanija bila borba kod Irtigara, godinu
dana kasnije, u kojoj su gar-altaki plaenici poraeni do nogu. Gar-Altas i
Kul-Altas pali su takorei bez otpora, ne doekavi znaajnije pomoi iz
Tartasa.
(Ab Atadar iz Kul-Kinela: "Linitski mostobran u Fandoru , iz "Li-nitske zemlje
i gradovi")
489

Nasmijao sam se Reinoj odlunosti. Put u Vastal e biti opasna pustolovina,

ali ona je prola kroz daleko tea iskuenja. Nisam je mogao ostaviti protiv
njene volje.
- Vodit u te onda svome pooimu, Rea anai. Njemu dugujem to sam iv i za sve
to znam. Jo mnogo drugoga. Najvie od svega, njemu dugujem to sam dil-
indul.
- Voli li ga, Dir ani?
- Aram Tar je za mene otac, uitelj i mudrac, svetac i zatitnik. On je za
mene gotovo bog, Rea anai. U trenucima najveih iskuenja uvijek sam pomiljao
na njega i ono to me je uio. Uvijek mi se inilo da bi on daleko lake
proao kroz ono s im sam se ja muio.
- Koliko je star iit Tar?
- Ja ga zovem inin, to je stari naziv kojim dil-induli oslovljavaju svoje
uitelje. Nitko ne zna njegovu starost, a vjerujem da ni on sam ne broji svoje
godine. Zasigurno je mlai od Irkena. Mogao bi biti Antaro-vih godina.
- Pedesetih?
- Da. Moda pedeset... Njegovo je tijelo jo gipko, a on brz i jak. Pronicljiv
je i mudar. Onaj koji ga vidi dok hoda i govori nikada mu ne bi dao te godine.
- Koliko emo dana letjeti do tamo?
- To je teko pitanje. Olakavajua je okolnost da emo cijelo vrijeme letjeti
na istok. Ostan Kormorman mi je ukazao na dva puta. Jedan, juni, vodio bi od
Almasa preko Kul-Altasa na Kutdarabokatu i preko Uskog mora tamo gdje je ono
najue, pa preko Gar-Altasa i Zemalja izobilja do Vetela. Dalje od toga ni
Kormorman nije znao. Drugi, sjeverni put, vodio bi nas od Almasa preko Uskog
mora do ispod Nandora, a onda bismo slijedili Ogistal na istok. On je tei,
jer prolazi hladnijim krajevima, a posebno je neizvjestan dugi prelet preko
mora, ali bismo poslije toga bili na Ogistalu i odatle lako nastavili dalje.
Nitko ne zna, meutim, kako od Vetela dospjeti do Ogistala. Zato bih radije
koristio sjeverni put.
-Koliko e takav put trajati?
- Ako se sutra dohvatimo Ver-Hatala... Tamo emo se pripremiti i potom
odletjeti do obale, kako mi je Kormorman naznaio na svom zemljovidu. Dan nam
treba do Nandora, a potom jo osam do deset dana do mjesta gdje bi mogao biti
Iladon. To je jako daleko na istoku, daleko iza Zemalja smrti.
reo
490
Ara ton - Knjiga trea
- Nikada nitko nije iao tako daleko... Osim Dira Morosa, moram rei Kinela,
dva puta. I sada mene, prve predstavnice ljudi.
- Predstavnice ena, Rea anai. I to boanskih.
Njene su tople oi sijevnule ispod dugih trepavica i ja sam se jo jednom
utopio u njima. Letjeti dugo na zifovim leima moglo bi biti pravo muenje.
Nisam za to mario dok je Rea bila sa mnom.
Neur je ve proao svoju najviu toku kada smo zamijetili jo moniju rijeku
pred nama: Aramal. ume su se Dulne ve pred neko vrijeme prorijedile, a s
aranimske strane zadrale samo uz pritoke Telena. Ovdje, pred uem, ukazalo
nam se beivotno tlo s podrujima pominog pijeska s obje strane Telena.
- Karumal! - pokazao sam Rei na kobne kamene stupove pobodene u korito
Aramala. Tu sam doivio najtei poraz i bio najblie smrti! Kao da se to
odigralo prije nekoliko godina, a ne prije samo oloka i pol!
Zubi rijeke su izvrsno prihvatilite za zifove, odmah sam uoio. Bolje nam je
bilo pristati tu, nego na negostoljubivom Kalkalu traiti prikladno mjesto.
Pod Karumalom nam se nudilo obilje vode, a sutra smo mogli odmoreniji
nastaviti put.
Cimnuo sam zifa i dopola mu spustio pokrov preko oiju.
- to misli o popodnevnom kupanju u rijeci? - upitao sam Reu dok se naa
ivotinja sputala.
S Karumala smo uzletjeli dok se Goor jo uspinjao po nebeskom luku. Kad je
iziao i Neur, bili smo nad arkorskim pustinjama, a Aramal nam se nalazio
zdesna i prema junom obzoru. Prisjetili smo se naeg putovanja brodom u
suprotnom pravcu, za kojega su Rea i Faan krili svoja lica. Koliko li je
odlunosti bilo u nama u to vrijeme! Rea i ja smo se sada vraali, jadni je
Faan spaljen nebrojenim atakalima daleko od svoje postojbine, a plahi je Ragar
onemoguen u Aranimu.
Rano popodne preletjeli smo Arktur, cestu koja je vodila kroz najstranije
pustinje Linesa, Tal-Kizik i Tal-Pilis i od Korimora vodila na Anartur, mimo
Orina i Andora. Bio sam ranjen dok smo se tuda probijali, ugroeni
negostoljubivim krajem i Toktasovim zamkama. Potom smo letjeli preko
stjenovite pustoi Tal-Kizika i presjekli veliku okuku Aramala. Bilo je ve
kasno kada smo opet preli na sjevernu stranu Suneve rijeke i nadletjeli prve
obronke Almasa. Evo nas u Orinu, nadomak Andora, grada u kojemu je zapoela
moja pustolovina s Reom Renon!
491

Zatima kasnije spoznao sam da nee biti lako otkriti Olidor ili Ver--Hatal.
Almas je prostrano gorje, a uvuenih dolina, strmih hridina i dubokih sutjeski
je bilo u izobilju. Zato sam odluio spustiti se i prenoiti na prvom pogodnom
mjestu, a Antarovo utoite potraiti sutradan.
Novi dan je bio vedar i topao za ovo doba godine. Uzletjeli smo tek kada se
pojavio Neur, jer nam je trebalo njegovo svjetlo. Letjeli smo onoliko visoko
koliko se zif htio uspeti. Postalo mi je jasno da smo mimoili nae odredite
kada smo zapazili da se pribliavamo Andoru, najveem gradu Sjevera. Vratio
sam zif a na zapad, ovaj put dalje od Aramala i dublje u Almas, drei na oku
Itagir i prosuujui gdje bi mogao biti onaj izlaz iz Aafa kojim smo se
probili Rea, Faan, Ragar i ja, a zamalo i Taut. Zatima kasnije opet sam vratio
zif a na istok, ovaj put jo dublje u planine.
Rea je, gledajui prema sjeveru, prva pokazala na visoka brda i vodotok koji
se probijao izmeu njih. Jesmo li pronali Duldur, rjeicu uz koju je Olidor i
kraj koje sam se nosio s oporom nedoraslih ratnika iz Nada Linesa?
Preletio sam brda na velikoj visini i iza njih ugledao pitomu dolinu koja se
protegnula sve do vrletnih hridi atakalima daleko. Maleno naselje i vrsta
nevelika utvrda na rjeici blistali su pod Neurovim zrakama.
- Olidor! - viknuli smo oboje.
Odavde emo lako nai i Ver-Hatal. Htio sam prije toga vidjeti to je s
Olidorom i tko je drao grad. Spustio sam zifa prije naselja da bih to bolje
promotrio predio.
Posvuda su se vidjeli tragovi pustoenja. Selo je bilo popaljeno, mnoge su
kue bile bez krova, a neke potpuno unitene.
- Ovdje vie nitko ne ivi, Dir ani!
Selo je bilo zaista naputeno, znak da su Atagijeve Nade Linesa znale obaviti
ono za to su poslane. Dalje uzvodno bila je utvrda Olidor.
- Pokretni most je sputen! - viknula je Rea. - Vrata su otvorena!
- Nema zastave na kuli! - dodao sam.
Nadletio sam Olidor i njegove kule uz koje sam se verao po istaknutom kamenju
i uvuenim spojevima. Antarova se utvrda inila naputenom. Eremdirgar je bio
otvoren, a oba mosta izmeu kula sputena.
- Spustimo se, Rea anai - rekao sam. - Danas imamo vremena. Zif je lako sletio
na vagu eremdirgara, a ona se odmah pokrenula.
Spustili smo se u isti smradni prostor odakle smo jednom pobjegli, Rea, Faan i
ja, ugrabivi najveeg Antarova zifa. Toga smrada vie nije bilo.
492

.t i
:ek loono-
ili
Ukoio sam eremdirgar i pri vezao zifa. Nikoga nije bilo u prihvatilitu.
Oprezno sam stupio na most.
Ni u dvoritu, koje sam s mosta mogao dobro promotriti, nije bilo nikoga.
Nikoga na mostu, niti s jedne njegove strane. Vjetar je povijao lance koji su
drali most i oni su se povremeno javljali kripanjem. Poao sam preko njega.
Na kraju mosta prema Antarovim sobama nalazio se maleni pred-prostor kojeg sam
poznavao, gdje je bilo vitlo za podizanje mosta i koji je sluio kao spremite
za kojekakvu priuvnu opremu. Vrata u unutranjost, u Antarovo osobno
prostorje, bila su zatvorena.
Potisnuo sam ih ramenom i ubrzo ustanovio da nisu zabravljena, ve daje neto
teko oslonjeno o njih s druge strane. Pojaao sam napor i ona su popustila, a
ja sam, i za mnom Rea, upao u Antarove sobe.
Vrata su bila pritisnuta tijelima ljudi koja smo sada odgurnuli u sobu. Bila
su to"mrtva tijela koja su se ve poela raspadati, pa je zrak tu bio gori
nego to je to ikad bio u kuli sa zifovima. Pet se leina nalazilo u Antarovoj
sobi, ubijenih u borbi ili ustrijeljenih iz blizine. Izvukao sam jednu
strelicu iz raspadajueg trupla.
- to misli o ovome eliku? - upitao sam.
- Ne razumijem se u to. Zar nisu svi elici isti? Okuao sam prstom kovinski
zavretak strelice.
- Nema ni dva elika ista, ako ne potjeu iz iste radionice.
- to ti misli o tom eliku, onda? Jo je bolje ako mi o tome kae na nekom
drugom mjestu.
Sloio sam se s njom. Ovdje nije bilo ivih ljudi. Nade Linesa -ako su to bile
Nade Linesa - pobile su sve one koji nisu pobjegli. Bez uzmaka k Ver-Hatalu,
sumnjam daje itko mogao pobjei.
U kutu sobe naao sam drveni stup podignut do stropa. Na jednakim razmacima uz
njega su pribijene preke, pa se njima ovjek mogao sluiti kao ljestvama i
popeti se na gornju razinu. Poveo sam tuda Reu.
Otvor tajnog prolaza kojim je Antar mogao iz svoje sobe za primanja utei u
svoje osobno prostorje sada je bio irom otvoren. Na gornjoj razini nije bilo
nikoga. Tu smo svojedobno Rea i ja ruali s Antarom i Indarom. Ovdje je Indar
usuo anbor u Reino pie, a ja je nakon toga imao u naruju, ne shvaajui zbog
ega se muila. Zastakljene police su bile razbijene i unitene, zidovi
oneieni i ogoljeni, a vrednijih predmeta nije bilo.
493

Nekoliko razina ispod nalazila se soba u kojoj smo bili zatoeni i u koju smo
se vratili nakon neuspjelog bijega niz Duldur, mjesto gdje sam pio vino s
Reom, nakon ega su sva daljnja zbivanja iezla u slatkoj izmaglici. Kako su
mi danas dragi ti trenuci i ta sjeanja!
Nisam se, ipak, smio prepustiti prolosti i uspomenama, jer nije bilo
iskljueno da iz nekog zakutka Antarove utvrde nee ispasti kakav preivjeli
orunik ili sluajni pljaka i napasti nas, ili se pokuati domoi naeg
zifa. Kroz otvorena vrata iziao sam na stubite.
- Teko mi je to rei, Rea anai - nastavio sam prije zapoeti razgovor. - Ovo
kao da nije korimorski elik. Nije ni nandorski.
- A iji bi onda bio?
- Ne znam. Moda ordonski.
- Misli li da nisu Nade Linesa...
- Ne znam. Poimo dalje.
Istraivali smo razine, jednu po jednu. Pronali smo jo leina, ali nigdje
ivih ljudi. Na koncu smo se spustili do Antarove palae i goleme dvorane za
primanja. Velika su vrata bila zatvorena, a nekoliko pripitomljenih i
naputenih ragafara zavijalo je oko njih.
Unutra smo nali jo vie tragova ruenja i borbe. Antarova bijela zastava
neovisnog Orina bila je pocijepana i izgaena.
- Moda e je sada razvijati Brem Doran - rekao sam.
Mnogo je leeva lealo na putu prema prijestolju. Na jednom ih je mjestu bilo
nakupljeno nekoliko. Sagnuo sam se primijetivi neto.
- Ovo nije Antarov orunik - pokazao sam na drugaije odjevena mrtvaca ispod
drugih tijela. Nogom sam odgurnuo ona nad njim i sagnuo se.
- Ovoga nisu odnijeli jer je bio pod tijelima svojih neprijatelja. Pogledaj,
Rea anai... Ova naranasta vrpca o njegovom ramenu... Ovaj no... Taj ovjek
je Ordonac!
Uspravio sam se. Ordonci! Ir Indar je bio ovdje! On nije otrpio uvrede koje mu
je nanio Antar zahtijevajui od njega pomo. On se, nakon to je poharao
Andor, nije zaboravio vratiti ovdje i unititi Antara. Nakon to je ovaj
preivio opsadu Nada Linesa i desetljea opasnog Atagi-jeva susjedstva!
Ir Indar! Krvavi Ordonac koji je pobio sve one koji su mogli svojatati
tartako prijestolje, netom se uspeo na njega, ovjek koji je popalio Indultal
traei osvetu za ponienje koje mu je nanio Ar Dostas, koji je
494

sa zadovoljstvom razruio Andor; on je ovdje okrvavio ruke s nemonim Antarom!

Pohitao sam prema prijestolju. Jo je vie mrtvih lealo po stubama koje su
vodile k njemu. Na velikom je sjedalu bila jedna prilika zabaene glave i
rairenih ruku iz ijeg je trbuha i sada virio duboko zariveni ma. Lice joj
je ve djelomino istrunulo, pa se nije dalo prepoznati, ali duga bijela kosa
nije ostavljala sumnje. Dara Antara je ovdje dotukao onaj koga je on smatrao
saveznikom i ponudio mu gostoprimstvo. Gotovo sam zaplakao.
- Taj gad je ubio Antara i Galaru! Najumnije glave ovoga svijeta!
Nasilje, nasilje, nasilje! Sila upravlja ovim svijetom, a znanje i uenost se
pred njom kriju, ili su zatuene stanu li joj na put. Kakav je to poredak i
tko gaje ustalio? Gotovo sam zaelio imati mo koju pripisuju Kinelu da bih
sprijeio takva divljatva i kaznio surovo Indarovo zlodjelo. Utaman! To nije
nain kojim bih ita postigao. Znanje i estitost na nioj su cijeni no mo i
sila, pa bezobzirnost postaje dijelom nae svakodnevice. Je li bilo drugaije
za Prvog razdoblja?
Neto se nalazilo u Antarovoj stisnutoj desnoj ruci. Sagnuo sam se i oprezno
oslobodio predmet. Bio je to pregrt listova uvezen u knjigu po kojima je
Antar zapisivao svoje misli dok je bio izvan svoje knjinice u Ver-Hatalu.
Antar je u ruci stiskao knjigu dok gaje Indar, ili jedan od njegovih Ordonaca,
probadao maem!
Paljivo sam oistio knjigu s Antarovim zapisima i uzeo je sa sobom. Potom sam
se okrenuo k Rei, jednako osupnutoj onim to se ovdje odigralo.
- Ovaj svijet te treba, Dir ani! Ne ostavljaj ga u ovako jadnom stanju. Pomozi
nam! Treba nam bog!
Zajecala je i privila se uz mene.
- Nita tu vie ne moemo uiniti - rekao sam zagrlivi je. - Osim jedne
stvari. Doi. Vrijeme je da napustimo ovo mjesto uasa.
Iziao sam u dvorite, maem odbivi od sebe gladne ragafare. U gospodarskim
sam zgradama naao gomile rezanog drveta za loenje i slame za prehranu
ivotinja. Natovarili smo jedan voz drva i jedan voz slame i otkotrljali ih do
vrata dvorane s mrtvima. Otvorio sam vrata prijestolne dvorane, na to su
ragafari uletjeli unutra.
Morao sam uloiti mnogo napora da bih oba voza ugurao u dvoranu s mrtvima. S
gnuanjem sam odvratio glavu od pregladnjelih ragafa-ra koji su poeli
prodirati meso leeva. Potom sam zapalio ostatak
495

slame u stajama i onu u prijestolnoj dvorani. Vatra se uskoro primila i

razgorjela. Ubrzo e se uhvatiti namjetaja i drva na zidovima i stropu.
Olidor e uskoro biti plamena buktinja.
Zadrao sam se u Antarovu osobnom prostorju i tamo gdje smo neko ruali.
Pokupio sam nekoliko razbacanih i izgaenih knjiga i poao k mostu prema
eremdirgaru. S lea zifa i s vrha eremdirgara vidjeli smo prve plamene jezike
koji su ve lizali kroz prozore Antarove palae. S Olidorom je bilo gotovo.
Ver-Hatal smo nali bez tekoa. Bilo je kasno popodne kada smo se spustili na
vijenac stijena koji je titio unutranje dvorite. Antarovo utoite je bilo
naputeno i oito nitko tu nije bio otkako smo Rea, Faan, Ragar i ja odavde
odletjeli. Olidor se odavde vidio kao na dlanu, duboko dolje i progutan
plamenom.
Osigurali smo zifa i spustili se u dvorite. Najprije smo provjerili da je
utoite zaista naputenoga onda smo navalili na jelo. Antarove zalihe suenog
voa, kiselog akara, soljene ribe, dimljenog sira i suenog mesa su nam se
inile neiscrpnima. Uzet emo sutra od toga onoliko koliko smatramo da e nam
dostajati za deset dana.
Odmorili smo se u Ver-Hatalu i obnovili nae zalihe, a ja sam dospio nai
vremena i za Antarovu knjinicu. Ostavio sam tamo knjige koje sam donio iz
Olidora, a na stol, na kojemu je jo uvijek stajala velika "Povijest Linita",
poloio sam Antarove zabiljeke koje je uvao kod sebe sve do smrti. Ako ikada
opet budem razgovarao s Ostanom Kormormanom, rei u mu o Ver-Hatalu. Neka
napor onih ljudi koji su ivot posvetili biljeenju svojih i tuih misli i
napose napor koji je uloio Antar u svoju "Povijest Linita" ne bude uzaludan.
Ovaj e svijet iznjedriti jo umnih ljudi koji e cijeniti takve knjige.
Znanje koje se predaje s koljena na koljeno - nije li to prva i najvanija
razlika koja ovjeka uzvisuje nad ivotinjama?
Sljedei smo dan krenuli nakon to je Neur ve iziao. Letjeli smo ponad
vrletnih visova Almasa zaobiavi Itagir u irokom luku. Tko je sada vladao u
lijepom dvorcu, visoko u oblacima? Atagi nije ostavio nasljednika, a Brem se
Doran zasigurno jo uvijek nije vratio iz Aranima. Je li Koru Darmanu palo na
pamet uzeti i Andor, uz Korimor? Sumnjao sam da je imao snaga odvaiti se na
to. Vjerovao sam da e se utvrditi u Ko-rimoru i smatrati se iznimno sretnim
zadri li ga samo za sebe.
Je li u Andoru bezvlae? esto je ono gore od najgore vlasti, jer je u ljudima
niskih strasti po kojima je sve doputeno nema li sile kojom se
496
.
to prijei. Sto je s jadnicima u itagirskim tamnicama? Hoe li im promjena
vlasti donijeti slobodu? Nee li novi vladar, da bi se uvrstio, najprije
pobiti i pozatvarati dio svojih podanika, kao to je to uinio Ir Indar u
Tartasu?
Pod nama su se izmjenjivali bezbrojni vrhunci i planinski hrbati, prekidani
rijetkim pitomim dolinama i jo rjeim jezerima. Mnogo je ume, nesavladivih
hridina i divljih rijeka. Zapazili smo i poznate al-make zifove koji su se
odrali u divljini, ako nisu u okolici Andora. Iza podneva smo se pribliili
golemoj planini vrlo strmih strana, pokrivenoj snijegom.
- Ovo mora biti Kar-Silman, jedan od najviih almakih vrhova -rekla je Rea.
- Sokos je jo vii, ali nije na naem putu. Prije rta Babol, a tamo upravo
idemo, nalazi se Astal, jo jedan vrlo visoki vrh. Almas je pun visokog gorja
i dubokih dolina izmeu njih.
- Ne bi bilo dobro sruiti se ovdje, kao to nam se dogodilo u Tal--Kiziku -
odvratio sam.
- Moda bi bilo i gore. Ali... Kinel nas je izvukao tada, ne bojim se da to ne
bi uinio i ovdje.
Njene su duboke oi sijevnule spram mene. Prestao sam je razuvje-ravati da sam
bog. Vjerovao sam, u stvari, da me je oslovljavala i usporeivala s bogom iz
najobinije zbunjenosti.,Kinel je ime koje je svaki Linit imao u srcu i s njim
ivio od roenja. Nai se pred njim ivim i uskladiti to s vjerovanjerA i
predanjima, ne moe biti jednostavno.
Vrijeme se opet pogoralo. Hladni sjeverni vjetar je postajao sve jai.
Drhtali smo, iako umotani u ogrtae. Na kraju je taj vjetar donio kiu i
snijeg. Okruivali su nas olovno sivo nebo i huei vjetar pod ijim1 zapusima
je veliki zif posrtao. Snijeg se polako poeo hvatati zi-fova perja, naih
ogrtaa i Reine kose. Letea je zvijer krijetala i frkta-la, ali je za sada
odravala smjer.
- Neemo moi jo dugo letjeti - primijetio sam.
- Ovo nije uobiajeno vrijeme u Almasu, Dir ani. Hou rei, ovakve provale
nevremena su uobiajene, ali smo mi loe sree pa smo upravo naletjeli na
jednu.
- Sad bismo ve morali biti nadomak moru.
- Tamo e biti jo i gore. Sjeverna obala Orina loe je mjesto zimi. Ona je
vrlo slabo naseljena. Sa sjevera tu dolaze nepogode preko Farpo-ra, izravno s
Furata i jo sjevernije od njega.
497

- Onda emo se zakloniti iza onog drugog vrha, rekla si nadomak Babolu...
- Astal. On nam je jedina prilika.
- Mislim da e to biti neugodna no, Rea anai. Smrznut emo se ne pronaemo li
sklonite.
Doista je i bila neugodna. Spustili smo se na malenu zaravan pokrivenu
snijegom, nad kojom se uzdizala okomita hrid. Na tom smo nepristupanom mjestu
pronali naputeno gnijezdo gulprana ili zifova i sklupali se u njemu. Grijao
sam Reu svojim tijelom, a ona mene svojim. Niega tu nije bilo boanskog, osim
Reine blizine, ali sam ve prihvatio da je sva istina u oku promatraa.
Za teneura smo se tresli od hladnoe i poskakivali da bi se ugrijali.
- Eto ti boga - rekao sam. - Kinel se iv smrznuo.
- Gluposti, Dir ani. Kada se bude znalo o svemu ovome, tisue e vjernika
pohitati noiti na ovakvim mjestima za hladnih noi, kao to smo to mi
uinili. Kinel je uvijek uinio ono to je bilo najbolje.
Promotrio sam okolinu. Posvuda je bio snijeg koji se crveno ljeskao na
goorovoj svjetlosti. Nebo je bilo bez oblaka, a Kinelov se dom nametao svom
svojom velianstvenou. Nije bilo ni daka vjetra, ali su nam hladnoa i
vlaga prodirali do kostiju. Zif je uobiajeno rogoborio, ali se inilo da mu
loe vrijeme nije naudilo.
Unato svemu, uspjeli smo uzletjeti. Promjena je dola i prola. Hladno
vrijeme se ustalilo. Danas bismo trebali preletjeti Farpor i iz Linesa prijei
u Fandor. To je bila presudna dionica naeg puta, jer na moru nije moglo biti
prinudnih slijetanja, a svaki je gubitak smjera mogao biti koban. Oekivalo
nas je skoro etiristo atakala puine, prema nacrtu koji mi je dao Kormorman.
Letjeli smo iznad tihog krajolika presvuenog u bijelo, a okupanog crvenilom,
mimo prijeteih iljastih vrhova planine za koju je Rea rekla da je Astal.
Samo su se izloeni visovi i padine ljeskale crvenilom, a duboka tama je
pokrivala ostalo. Onda se, nakon gotovo cijelog zata, kada je visoki Astal ve
ostao daleko za nama, s desne strane ukazala vea povrina to je zrcalila
goorovinu. More!
Jo uvijek sam se drao kopna, sve dok se more nije pojavilo i s druge strane.
Ostali smo nad poluotokom, sve uem prema naprijed, dok se nepregledna
zagasitocrveno ljeskajua povrina pruala u beskraj s obje nae strane. Smjer
u koji je upirao krajnji rt ovog kopna, a to je poluotok
498

Babol, najisturenija toka Orina na istok, ukazivao nam je gdje emo traiti
drugu obalu. Izgubimo li ga u imalo znaajnijoj mjeri, na jednu ili drugu
stranu, moglo bi se dogoditi da tog drugog kopna nikad ne ugledamo. Zato sam
paljivo pratio gdje nam je ostajao Goor koji je ve zalazio, pokuavajui
procijeniti na koji e nain on mijenjati svoj poloaj pri Sputanju kako bih
to mogao uzeti u obzir.
Izlazak Neura zatekao nas je nad otvorenim morem. Studen je bila tolika da se
zifovo perje caklilo od smrznute vlage, a mi bili obamrli i ukoenih udova,
iako pod pokrivaima i stisnuti jedno uz drugo.
- Mogla si sada biti u krevetu, u grijanoj sobi u Andoru - rekao sam joj
cvokoui u uho i isputajui oblak pare iz usta.
- Dok moj bog mrzne sam... Nikad! - odvratila je uz drhtanje po kojem sam je
pamtio samo za slijetanja u Urgul-Olgi.
Dva zata kasnije, na se poloaj donekle popravio. Neur je rastopio led i
snijeg na zifovu perju, naim ogrtaima i kosi, a studen je postala
otrpljivija. Nakon nekoliko zata postalo je jo toplije, pa smo na koncu
skinuli i ogrtae. Do podneva je postalo upravo ugodno pa se Rea ispruila na
zifovu perju, izlaui se Neurovoj toplini to je vie mogla.
Ja sam se brinuo o upravljanju. Nakon to je zaao Goor, Neur nam je ostao
jedina preostala uporina toka. Budui da se on nije uspinjao s istoka ravno
nad nae glave, ve postojano uzmicao i prema jugu, morao sam to na neki nain
uzeti u obzir. Drugim rijeima, trebao sam sve vie zakretati od Neura da bih
ostao na istom pravcu. Ovdje, na sjeveru, za podneva e mi Neur biti tono na
jugu, a sada je preda mnom, na istoku. Zifa sam zato morao postupno zakretati
iz smjera prema Neuru do onoga, za podneva, kada bi mi Neur morao biti zdesna.
Najvea je potekoa pravilno procijeniti protjecanje vremena, ali sam se
nadao da, ako i pogrijeim, neu pogrijeiti previe i nepopravljivo.
Doista, za ranog popodneva uoili smo crtu obale, jo nejasnu i sivu u
daljini, ali nije bilo sumnje daje moru kraj. Odlaknulo nam je. Prevalili smo
jo jednu opasnu dionicu naeg puta, preletjeli smo Farpor!
- Fandor, Rea anai! Ovo je Fandor, kopno s kojega sam doao!
- I ja sam dola s njega, Dir ani. Sudim da smo daleko od Gar--Altasa, ali ja
sam bila i u Nandoru. Ros Mekor me je rado vodio sa sobom, kada je mogao.
- Ostaje nam pronai prenoite. Potom emo letjeti na istok. Danima. Preko
Sit-Altasa i Sit-Gulasa, preko Irodala i njegovih pritoka,
499

stalno uz Ogistal. Najednom emo mjestu morati prijei planine. To e nam biti
presudni ispit. S druge strane je Vastal. Uemo li prerano, mogue je da
neemo imati gdje sletjeti. Vjerojatno je da neemo moi nazad. Ako je uope
mogue prijei Ogistal.
Obala Fandora je bila niska, a valovi Farpora su zapljuskivali alo. Bijela
pjena nadirala je u razmacima prema kopnu. Unutranjost se inila
breuljkastom, donekle umovitom, a uvijek zelenom. Brda su se vidjela dalje
pred nama.
Nakon jednog zata bili smo u divljem kraju punom ume i gorskih kosa.
Velianstvene planine dizale su se u pozadini. Lanac visova sterao se
unedogled. Doli smo do Ogistala, najduljeg planinskog lanca na svijetu.
Sutradan smo letjeli ravno na istok. Zdesna su nam bile nie planine i brda,
sve manjih visina to su dalje od nas. Slijeva se pruao velianstveni
Ogistal, vis do visa, hridina do hridine, strm i neprelazan. Njegovi vrhovi
nisu imali imena na jeziku ljudi.
Sljedei dan smo malo letjeli. Priutili smo sebi odmor nakon mnogih dana
leta. Sjediti na leima zifa postajalo bi zamorno nakon desetak zata, uskoro
nakon toga teko, pa muno i neizdrivo. Jo je gore ponavlja li se to iz dana
u dan. Zato smo odluili odmoriti se na hridi iznad pitome doline koju je
nainila mala rijeka nakon to se spustila niz planine. Taj sam se dan
pobrinuo za zifa pa se on najeo za nekoliko sljedeih dana.
Dan iza toga preletjeli smo mnogo jai vodotok za koji sam pretpostavio daje
Irodal, ali ovako daleko na sjeveru je to mogao i ne biti.
Dani su zaredali, a mi smo letjeli sve dalje na istok, sve dublje u Fandor i
sve dalje od ljudi i njihovih naselja. Zemlje izobilja su ostale iza nas, a
Zemlje smrti su ostale desno, na jugu. Dvojio sam da su ovi krajevi uope
imali imena na jeziku Linita, jer nije bilo Linita koji je ovuda hodao, jahao
ili letio. Nai su preci iz Prvog razdoblja mogli i nisu morali pohoditi ove
krajeve. Kada sam traio puta u suprotnom smjeru, kretao sam se daleko
junije, uz rijeku Gul i kroz Zemlje smrti.
Misli su mi letjele ispred mene. S njima sam ve bio u Iladonu, malenoj
zaklonici u Vastalu. S uzbuenjem sam oekivao ponovo sresti svoga pooima i
uitelja, Arama Tara i Nivu Moros. Oni su me nauili svemu to sam znao i
razumijevao. Aram Tar je od mene napravio dil--indula, a dil-indulu je inin
svetiji od pravih roditelja. Roditelji ga donose na svijet, a inin ga ini
doraslim njemu. On mu otkriva bit ivota i
500

nine. To e fcrano. mo-cemo moi

kivali alo. jost se ini-Brda su se
gorskih kora sterao se a svijetu. nie plani-miao veli-ncprelazan.
roor nakon jrno nakon Svo. Jo je "oriti se na Uo se spus-do za neko-
tam pretpo-le biti. le dublje u ja su ostale n da su ovi nita koji je 4ja
mogli i
suprotnom nije smrti, adonu, ma-novo sresti
me nauili
ipravio dil-
a dono-
/ivota i
svijeta i ui ga kako e crpsti snagu iz dodira s njom. Dorasli uenik e onda
nauiti tu bit sam nalaziti. Zato je za dil-indula ova bit, jednom kad je
otkrije i osjeti, inin sam, ona je neraskidiva veza izmeu uenika i uitelja,
neto neiskazivo i sveproimajue to se katkad naziva ata--indulom. "To je
korijen kojim je svatko onaj koji ga poznaje u vezi s cijelim svijetom i samom
prirodom i, naui li razumijevati ono to mu se otuda doznauje, bit e
usidren u svijetu i istini." Tako mi je govorio Aram Tar, a ja se tisuu puta
osvjedoio daje bio u pravu.
Planine s lijeve strane itavo su vrijeme ostale neprolazne. Dugi hrpti s
vrletnim hridima, visoki vrhovi to su se nastavljali jedan na drugi i kao da
su rasli jedan iz drugoga, duge kose to su se sveudilj uspinjale spram
nebesa; gdje u tu nai puta?
Nekoliko sam puta pokuavao ulaziti u planinu na mjestima gdje se to inilo
manje nemoguim. Morao sam odustajati, uvijek iz istog razloga: puta nije
bilo, a zif se nije mogao uspeti jo vie.
Osmi dan nakon to smo preletjeli Farpor odluio sam dati sve od sebe ne bismo
li se probili preko planine. To bi mi moralo uspjeti na mjestu koje je zapadno
od Iladona, jer u Vastalu neu moi letjeti od istoka prema zapadu. Divlji
vjetrovi koji tamo vladaju otpuhali bi nas nakon kratkog vremena.
Zaokrenuo sam prema Ogistalu na mjestu gdje se jedan dugi hrbat uputao, a
novi, krai i strmiji, otpoinjao. Pomislio sam da bih mogao nai prolaz
izmeu njih, kao to sam se to ponadao ve nekoliko puta dosad. Nakon zata i
pol otkrili smo da je sedlo visoko i pokriveno snijegom, ali vie nisam htio
odustati. Uzbrdica prema sedlu se inila blagom, pa sam odluio iskuati
koliko daleko zif moe uz nju napredovati.
Uskoro smo se nali nad kamenim i ljunanim klizitem, mjestimino pokrivenim
snijegom, koje se uzdizalo prema prijevoju. Zif se javljao krijetanjem, jer
nije mogao uzletjeti jo vie, a tlo mu se bliilo. Do sedla je jo bilo
daleko.
- Moramo se probiti ovuda, Rea anai - rekao sam. - Inae nikada neemo
uspjeti! Lakeg puta naprosto nema.
- Zif nee preletjeti greben, Dir ani. Nikada to neemo uspjeti! Stisnuo sam
zube.
- elimo li u Vastal... morat emo. Odbacit emo sve to nam ne treba da bismo
zif u smanjili teret.
501

- Zar i hranu? I vodu, Dir ani? Nita drugo ni nemamo.

Skinuo sam svoj ogrta. Bilo je hladno ovdje u planinama, ali sam se morao
odluiti. Bacio sam ga dolje.
Rea je utke skinula svoj i odbacila ga. Bacili smo i vodu i hranu koje smo
imali za jo etiri dana.
- Sada moramo uspjeti, Rea anai!
Rea nije uzvratila. Dvojio sam u to i ja, jer zif nije uzletio mnogo vie.
Sedlo pred nama inilo se i dalje nedohvatljivim.
Tlo se pribliavalo, sve vie i vie. Ono se ovdje uspinjalo jednolikom
padinom pokrivenom snijegom. Hoe li zif smoi jo malo snage i nadletjeti
sedlo?
Vukao sam uzde i zatezao mu glavu nagore, ali se on divlje opirao i krijetao.
Dvadesetak kala, trebalo bi nam samo dvadesetak kala!
Uzalud! Mogao bih ve pred nama traiti toku, stotinjak kala prije sedla,
moda, u kojoj e zif zapeti o tlo. Zar u se morati vratiti, nakon to smo
odbacili hranu, vodu i toplu odjeu? emu bismo se onda mogli nadati?
Ne, odluio sam. Nastavit emo, makar se i slomili. Nisam se mogao nadati
lakem prolazu na nekom drugom mjestu, pogotovo ne bez sustavnog pretraivanja
za koje bismo moda trebali sartime i godine. Ovo je bila moja prilika, sve
to mi je dano i ovdje sam morao uspjeti ili propasti!
Samo je nekoliko kala praznog prostora ostalo ispod naeg zif a. I on je
osjeao daje preblizu tlu, ali mu njegova krila nisu mogla pomoi. Promuklo je
krijetao i udarao velikim krilima koja nisu graena za uestalo mahanje.
Neemo uspjeti! Tlo je sada bilo odmah pod zif om i svaki smo se trenutak
mogli razbiti o padinu. Bez zifa u ovoj pustoi ne bismo se imali emu nadati.
Odluio sam se u trenutku i pokrio zifu oi, na to je on jo jednom zalamatao
krilima i ispruio noge prema naprijed. Udario je njima o tlo prije nego to
je bio spreman spustiti se, pa je pao nadesno. Mi smo silovito zanijeti na
istu stranu. Uspio sam se zadrati obgrlivi rukom zifovu grbu, ali je Rea
izbaena iz gnijezda i sa zifovih lea.
Oblak snijega prhnuo je s tla. Uklonio sam pokrov sa zifovih oiju kako bi se
on sam snaao u krajoliku, a pogledom sam potraio Reu. Ona je pala u snijeg i
ve se uspravila, otresajui se, inilo se bez teih posljedica. Ni zif se
nije predao. Uz pomamno krijetanje i odguravanje krilom nastojao se uspraviti
na noge. Na koncu je u tome i uspio.
502

Opet sam mu pokrio oi kako ne bih Reu doveo u opasnost, jer zif je zvijer i
napada na sve ivo u svojoj blizini. Potom sam dobacio Rei ue.
- Uspni se, Rea anai. Jo se nismo predali.
- Kinel se ne predaje - odvratila je. - Mada ne znam to emo sada. Zif ne
moe uzletjeti uzbrdo. Ne moe ni niz nizbrdicu kakva je ova.
- Zif moe hodati. Neka nas hodanjem iznese do sedla.
Kada se Rea ponovo nala na zifovim leima, a ja se uvjerio da joj se nita
ozbiljno nije dogodilo, skinuo sam pokrov sa zifovih oiju. On je frktao i
stajao na mjestu, kostrijeei se i okuavajui krila. Potom je oprezno
zakoraio, ne vjerujui povrini kroz koju noga propada. Na ovom mjestu nije
mogao ostati. On e se truditi izvui se do vrha u nadi daje iza njega ponor u
koji se moe baciti.
Zif nije dobar hoda i potrajat e to njegovo izvlaenje na prijevoj koji moe
biti dvjestotinjak kala daleko i desetak kala iznad mjesta na kojem smo
stajali. Nalazili smo se usred divlje negostoljubive pustoi s jedva pokojim
stablom i bez tragova ivotinjskoga svijeta. Suro stijenje zatvaralo nam je
vidokrug i probijalo bijele nanose koji su se sterali u svim smjerovima. Bilo
je hladno i oblano, a studeni nam se vjetar probijao do kostiju.
Zif je napredovao bez urbe, esto zastajui i otresajui se. Gotovo je proao
cijeli zat dok se nije izvukao na ravniji dio, a jo neko vrijeme dok nas nije
doveo do mjesta odakle smo mogli sagledati to je iza prijevoja. Oboje smo
ostali zateeni prizorom pred naim oima.
Ako je uspon s nae strane i bio postupan, posve je drugaija druga padina k
ovome sedlu. Kao da je s druge strane dio planine otkinut, pa je ostala golema
praznina pred naim oima. Pogled nam se otvorio do unedogled. Pod nama je
bilo niih vrhunaca i cijeli jedan novi planinski lanac, dosta nii od ovog na
koji smo se uspeli, a iza njega se sterao uravnjen predio i gubio se u
izmaglici.
- To je Vastal, Rea anai - mirno sam pokazao rukom, iako mi je plima uvstava
nadirala nutrinom.
- Ti si opet uspio, Dir ani! Iziao si iz njega i vratio se... A nitko drugi
nije to nikada uinio!
- Sada moramo nai Iladon. Tek to nee biti lako!
- Nita od svega to si do sada uinio nije bilo lako. Pa ipak, iza svega, ja
sam razabrala neku lakou kojom si to uspijevao, neku tihu potporu zeda koju,
sudim, posjeduju oni boanske prirode. Uvjerena
503

sam da bi ti uspio u svemu to bi poduzeo... ak ako bi razarao planine... ili

zaustavljao rijeke i isuivao mora...
- Poimo, Rea anai... Dok nam zed jo pue u lea.
Doveo sam zifa do isturene hridi odakle je mogao skoiti. Nije ga na to
trebalo.nutkati i ve u sljedeem trenutku on se bacio u ponor, a mi se
bezglavo uhvatili, ja njegove grbe, a Rea perja.
Pad je bio dug, mnogo dui no inae, no zif se na koncu opet ispravio i u
velianstvenom luku odmakao od opasne hridine. im sam se oporavio od
propadanja, zategao sam uzde ne doputajui zvijeri da se odvie spusti. Jeo
je jutros i to e mu dostajati. Nisam ga kanio izlagati opasnim naletima
vjetra pri tlu.
Visoki oblaci donekle su zastirali Neur koji se sve osjetnije naginjao zapadu.
Iladon sam, nadao sam se, trebao traiti na istoku. Zifa neu moi dugo
zadrati na ovoj visini, a nie e biti teko letjeti. Bit emo u tekim
iskuenjima nismo li blizu Iladonu.
Jedva smo nali prenoite na ovolikoj visini. Ove, sjeverne padine Ogistala
jo su se strmije uzdizale od junih. Vrlo esto su to bile sure okomite hridi
koje je brusio pustinjski pijesak noen jakim vjetrom. Vastal je, cijelim
dijelom kojim sam ga upoznao, besplodna pustinja puna pominog pijeska i
pjeanih rijeka, urmala.
Sutradan smo poletjeli visoko iznad Vastala, a ja sam pomno prouavao predio.
Jaki vjetar osjeao se i na naoj visini. Taj je zanosio i gurao zifa, a naa
je ptica rairila svoje repno perje kako bi se njime okoristila.
- Kao to vidi, Ogistal je neprelazan, pogotovo iz Vastala - rekao sam Rei.
- Ni zif ne bi uzletio do onog prijevoja, a u Vastalu nema zifova. Lijevo, na
sjeveru, drugi je vrletni lanac, takoer neprelazan: Urgistal. Ukazao bi nam
se za nekoliko zata, ako bismo letjeli na sjever.
- A ono dolje, to se kree...
- To su taurore, Rea anai. Mnogo vee no one to smo ih vidjeli u Tal-Pilisu.
I mnogo opasnije...
- Jesmo li blizu?
- Ne znam. Nadam se, jer vie nemamo hrane ni vode. Ovaj zif vie nee jesti.
Njegova je kob zapeaena.
- Zar ga ne moemo spasiti, Dir ani? Ostat emo i sami zarobljeni u Vastalu
izgubimo li zifa.
504
Ara ton - Knjiga trea
- Znam... Ako i sletimo, zif nikada vie nee moi uzletjeti. Vastal je ravan,
poput pladnja.
- Lijepe mi stvari govori, Dir ani! Zar emo stradati nakon svega to smo
poduzeli? Zar nam je propast nagrada za sve pobjede?
- Pobjeivali smo iz nude, Rea anai, ne radi nagrada. e i glad nam ve
prijete.
- Umrla bih od straha da nisam s tobom. Ti e i zifa sauvati, zatreba li ti
zaista.
- Bit e jako loe ne naemo li Iladon danas ili sutra. Moda je i sutra
prekasno, jer je ovdje teko nai mjesto za noenje, budui da mora biti
visoko i zatieno sa zapada.
- A to je ono? Moda smo ga ve nali!
Rea je pokazala rukom naprijed, prema istoku. Tamo se krajolik uistinu
mijenjao, a jedna izuzetna pojava odmah je i meni upala u oi.
Ogistal je ovdje ulazio dublje u vastalsku pustinju, a onda se ponovo povlaio
nazad, ostavljajui veliki prostor polukrunog oblika zaklonjen od udara
vjetra sa zapada. Iz te se zaklonice uzdizao dim koji je Rea primijetila i
ukazala na nj. Taj se dim uzdizao okomito dok nije iziao na visinu na kojoj
gaje vjetar povio k istoku i smjesta rastoio u okolnom zraku.
- Iladon... - rekao sam vie sebi, zateen to sam ga tako brzo naao.
- Oz-Hagi, Rea anai, to je ovaj dio planine to titi Iladon sa zapada.
Takoer i Kirmor, vidi li tamo, voda koja kao udom izvire iz planine i
slijeva se niz stijenu. Tamo je Aram Tar...
- Vidim i ljude... Oni nas gledaju!
- Moramo se spustiti. Zato smo letjeli sve dovde. Bez obzira na jadnog zifa.
- Ti zna to ini, Dir ani. Ne oklijevaj.
Spustio sam zifa i zaokrenuo ga uz ogistalsku hrid, pokraj Kirmora i prema
izlazu iz Iladona u otvorenu pustinju. Htio sam ga okrenuti jo jednom, ali je
zif u tom okretu iziao iz zaklonjenog prostora. Vjetar ga je tu udario
iznenada i takvom snagom da ga je odbacio nazad i jo vie na otvoreno.
- Dri se! - viknuo sam Rei, u isto vrijeme nastojei opet upraviti zifa prema
zaklonu.
On je izgubio na visini i brzini i borio se protiv zapuha koje sam poznavao.
Bio je to dnevni vjetar kojeg su u Iladonu nazivali neur, po
505

suncu, kao to su noni nazivali goor, iako se on javljao i za goorovine, a i

kada bi ona izostala.
Nisam uspio ni ja, ni zif. Vjetar gaje odbacio jo dalje u Vastal i on se sad
borio ne bi li se odrao u zraku. Bili smo posve nisko, tek nekoliko kala
iznad tla. Uoio sam i drugu opasnost.
- Urmal! Samo to dalje od urmala!
Novi zapuh je jo jednom izbacio zifa iz ravnotee. On se nakrivio i propao za
novi kal ili dva. Zalamatao je krilima i u tom lamatanju dodirnuo tlo. Vie ga
nita nije moglo spasiti pada, a ni nas s njim.
Tlo je dodirnuo najprije krilom i smjesta se zaokrenuo oko te toke. Jo sam
mu uspio pokriti oi, jer je s letom bilo gotovo, a ovaj zif vie nikada nee
letjeti. Nije mu moj in ni pomogao ni odmogao, jer se on ve ruio na
pijesak, kojeg je pri tlu bilo mnogo i u zraku, pa je s vjetrom ibao tlom i
ujedao po koi poput tisua sitnih iglica. Glavom i prednjim dijelom zif je
ponesen naprijed, upadajui u urmal. uo sam samo jedan zlosretni krik, a onda
se jo samo trzao stranjim dijelom, nogama i krilima.
Rea i ja preivjeli smo udar i ostali na leima zifa. Vie ni tu nije bilo
sigurno.
- Ruku, Rea anai! - viknuo sam okreui lice od vjetra i pijeska koji je
dolazio s njim.
Urmal mi je bio najprea briga. Nisam sumnjao da e uskoro i veliki zif
nestati pod nezasitnom pjeanom rijekom. Potom smo se trebali probiti kroz
pjeanu oluju u okrilje Oz-Hagija i u Iladon.
Skotrljali smo se sa stranje strane zifa i izbjegli urmal. Potom smo puzali
uz tlo, s licem prema istoku, mukotrpno se primiui Iladonu. Znao sam da e
nam koa sljedeih dana biti crvena od udara bezbrojnih estica pijeska
noenih bijesnim vjetrom. Iznuren i poluslijep od napora i pijeska uspravio
sam se u zaklonici, na ulazu u veliki prostor okruen stijenama koji mi je
nekada bio dom. Dugo za nikakav drugi nisam ni znao.
Skupina ljudi stajala je u sigurnoj zaklonici i promatrala me u uenju i sa
zanimanjem. Jedan visoki i stari ovjek, suh i koat, ali gordo uspravljen i
jak, bio je nekoliko koraka ispred njih.
Potrao sam k njemu i pao na pijesak pred njegovim nogama.
- Oe moj... - promucao sam obgrlivi ga oko koljena.
506
Dvadeset peto poglavlje
Otputen
Thalai: to moemo danas rei o Pioneeru-Deset i njegovu zadatku? Znamo li o
stranim civilizacijama neto vie no onda?
Dorman: Da, ali u odrinom smislu. Kada govorimo o civilizacijama naprednijima
od nae, mi smo danas za vei dio svemira uvjereni da ga takve zajednice ne
nastavaju. Mi znamo za Fande na Ari-Dva, ali oni nisu mogli zapaziti Pioneer-
Deset, niti je Pioneer-Deset mogao zapaziti njih. U novije je vrijeme, kada se
radi o vrlo razvijenim civilizacijama, sve cjenjenija Andrade-Dorova
pretpostavka.
Thalai: Ona pretpostavlja velike zaokrete u razvoju, zar ne ?
507
U dvorani za sastanke Galakticke uprave na Hatornu bilo je sada vie stolova,
vie ljudi i vie svjetla. Kruglja Aratonaje jo uvijek visjela u prostoru,
postajui sve vie zlokobnom i prijeteom. Za Parita i mene, ali i za
Zvjezdani sustav, letae, Upravu i ovjeanstvo u cjelini. Nije se to moglo
zakljuiti po ljudima koji su oputeno askali i ispijali svoja pia. Nor Uban
me je prvi primijetio i odmah pozvao.
- Doi, Kinele! Predstavit u ti ove ljude, njih jo nisi upoznao. Gospodo,
ovo je Urt Darn, predajni Kinel, otkriva Aratona, jedan od najboljih letaa
koje imamo i najodgovorniji za ono to se dogodilo na Aratonu.
Nisam volio nain na koji me je Nor predstavio. Kieni nain i velike rijei
mu pristaju. Nauio sam, meutim, prelaziti preko nevanih stvari.
- Ovo su moji najblii suradnici, Kinele. Ozam Nilbor je strunjak za pitanja
seoba, moj prvi savjetnik kad je o njima rije. Tabor Rode-gord je strunjak
za dugoroni razvoj, jedan od najboljih poznavatelja Galaktike u cjelini, ne
uvijek i moj istomiljenik.
- To ga moda pribliava meni - acnuo sam prvog dopredsjednika Uprave.
- Bojim se da smo U onome to tebe najvie zanima obojica suglasni - hladno i
nemilosrdno uzvratio je Nor.
Pozdravio sam se s ljudima koji su bili ukoeni i daleki, ljubazni, ali
nepristupani. Poznavao sam takvu vrstu. Upravljanje je njihov posao, a sve
to nije na toj razini, ukljuujui i ljude koji se tim niim stvarima bave,
nije im zanimljivo, osim to to mogu biti predmeti koji se daju premjetati.
- Da li po uvjerenju ili slubenoj dunosti? - uzvratio sam jo otrovnije.
- Kinele... - Nor mi se sada pribliio. - Greka je ako sve to uzima osobno.
I sam e uvidjeti danas i sutra kako su krupni ulozi ovdje u igri. Budunost
ovjeanstva. Ni manje ni vie. Ja ti kaem toliko. Sve ostalo nije vano. Ti,
Parit, ili ja... Svi smo mi smrtni i bit emo zamijenjeni drugim ljudima.
ovjeanstvo je vjeno. Ono mora ostati na pravom putu.
- Nain kojim se ovjeanstvo izvodi na pravi put esto je dio toga puta.
- Znam, znam... Zato i sastanimo toliko. Ovo danas nee biti pre-suujue.
Raspravit emo sve nae razmirice meu sobom, u Upravi.
508

Odluka o tebi past e, vjerujem, danas, ali ti ima klju svoje sudbine u
svojim rukama. Onako kako sam ti rekao juer u uredu.
- emu uope sastajanja i razgovaranja ako je sve dogovoreno u uredima,
negdje iza zatvorenih vrata?
- Pusti to sad, Kinele. elim ti rei neto drugo. Sutra je glavna rasprava i
presudan dan. Ovo ovdje je izvan javnosti, razgovara se unutar Uprave. Sutra
e na Hatornu biti predstavnici najviih vlasti na Zemlji i rasprava e biti
javna. Izravno u Mreu, svim svjetovima. Ti zna to to znai...
- Nadam se da e se konano rijeiti pitanje naseljavanja...
- Nadam se i ja. Mislio sam da imam Upravu na svojoj strani. Mislio sam da
emo biti jedinstveni oko toga da se naseljavanja nastave
Dorman: Na neki nain. Najlake u to pribliiti govorei o prijenosu vijesti.
Moemo zamisliti razmjerno priprostu civilizaciju koja vijesti prenosi dimnim
znakovima. Poruka se krije u prekidanju dima, njegovoj boji i slino. Ako na
tom istom podruju obitava druga civilizacija ija razvijenija znanost
omoguava prijenos vijesti radiovalovi-ma, ona prva ne moe takav prijenos
otkriti pukim motrenjem obzorja. Ovo se naprednije drutvo izgubilo onom
priprostijem iz vidnog polja. Zato onda mi oekujemo da emo otkriti
civilizacije na viem stupnju razvoja oslukivanjem radioraspona? Ako one
koriste neke druge uinke eteronskih polja razliite od elektromagnetskih, mi
to za sada ne moemo otkriti.
Thalai: Na koncu se primiemo miljenju da do dodira sa stranim
visokorazvijenim razumnim vrstama moe doi samo izravnim susretom pri irenju
ovjeanstva u prostor. Upitajmo se stoga koliko je zaista veliko podruje
koje je zaposjeo ovjek, ravnajui se po pokazateljima koji nemaju ovjeka u
sreditu. Koliki je, primjerice, na Zvjezdani sustav u odnosu na Veliku
galaktiku ?
Dorman: Ha, to je zanimljiva usporedba, nakon svih slavopojki koje upuujemo
Zvjezdanom sustavu. Velika galaktika je neusporedivo vea od dijela kojim
vladamo i kojeg smo napuili. Taj je odnos skoro milijardu. To znai da Velika
galaktika, na zvjezdani sustav, Mlijeni Put, ili kako ga ve elite nazvati,
prostorom premauje Zvjezdani sustav koji su naselili ljudi milijardu puta.
509

kada se suoimo s predstavnicima vlasti. Uprava je, meutim, podijeljena,

nakon to smo se ve jednom sukobili oko toga, prije nekoliko godina. Ne mogu
zamisliti da u Galaktikoj upravi, u ustanovi kojoj je svrha postojanja
potpora naseljenim svjetovima i novim naseljavanjima, da i u njoj sjede ljudi
koji bi je najradije ukinuli. Vidjet e to i sam...
- Svi su postali kolebljivi i nesigurni u sebe. To je posljedica predugog
oklijevanja nakon aratonske nesree...
- Moda, Kinele. Ja ne dvoumim. Jasno mi je to trebamo uiniti. Bio sam
uvjeren, dapae, da imam potporu cijele Uprave. Pokazuje se da nije tako. ak
me ni letai ne podupiru. Ni ti, Kinele.
- Ja ne zastupam krajnosti. Nakon tolikog metea i preispitivanja jedna je
krajnost uplaiti se svega i povui se. Druga je skupiti oajnike i slijepo
jurnuti naprijed.
- Skupiti oajnike, Kinele? Slijepo jurnuti? O kome ti govori na takav
nain?
- O svima onima koji ne razumiju svijet i prirodu kojom bi vladali. Te se
stvari ne daju posjedovati, niti ih se moe pokoriti. To je svakome letau
jasno, jer se on od poetka obuke postavlja u poloaj da nastoji ovladati
samim sobom i oko toga se trudi cijeloga ivota. ovjek ne moe ovladati samim
sobom, Nore, a ti bi htio ovladati prirodom i zauzdati je! Jer, ako se ona
otme i iz toga proiziu nesree, kao to je ova na Aratonu, kriv je onaj koji
to otimanje nije sprijeio.
- Ti se opet vraa na svoj sluaj. Rekao sam ti daje to nevano. Usredotoi
se na Galaktiku, Kinele, a ne na to hoe li ili nee biti kanjen.
Zavrtio sam glavom. Nain na koji razmiljam ja, ili Parit, moda i Gez, za
Nora je neuhvatljiv. Znam daje to mogue. Mi smo uvjetovani, svaki od nas,
nainom razmiljanja koji nam je ucijepila uljudba, odgoj i izobrazba, nain
ivota za koji smo se odluili ili smo u njega gurnuti. Ako ovjek to ne
shvati i ne naui sluati i razumjeti druge, moe mu se dogoditi da ne primi
nikakvu poruku iz onoga to mu ti drugi i drugaiji govore, jer se njihovi
naini nemaju na to kod ovoga prihvatiti. Kao da je to reeno drugim jezikom,
nemutim i nerazumljivim.
I ovaj skup je otvorio Gez Aknar. On je vrlo neusiljeno stao pred nas i
okrenuo se uokrug, doznaujui svima da e govoriti. Bio je ozbiljan, ali ne i
smrknut, prije bih rekao svean i dostojanstven, ali istodobno prijateljski i
uviavan. Poklonici Zaltana Auda imaju dosta zajednikog s letaima.
510

c-
e-
u e
ja
t
fla
li
ne
>J" ne
2-
s-
se iji ia
as
ih
- Potovani lanovi Galaktike uprave - poeo je Gez Aknar -njeni upravitelji,
strunjaci i letai! Dragi prijatelji... Naa Uprava je okosnica svih ljudskih
nastojanja u svemiru, i to gotovo od samog poetka svemirskih letova, danas
dalekog dvadeset prvog stoljea. Ova ustanova postoji, dakle, preko petnaest
stoljea. Tisuu petsto godina, i vie od toga.
Ona je cijelo to vrijeme bila predvodnica u uobliavanju, ostvarivanju i
prihvaanju najuzvienijih tenji ljudske vrste, a najvee dvojbe ovjeanstva
prelamale su se ovdje, u Upravi. Posljedak tih petnaest stoljea rada je
dojmljiv: mi danas imamo preko trideset naseljenih svjetova koji su potpuno
samosvojni i neovisni o svima drugima. Nema takvog prirodnog udesa za kojeg
danas znamo, a da moe zbrisati ljudski rod iz svemira. ovjeanstvo je sebi
osiguralo razvoj do kraja svojih mogunosti.
Thalai: Onda je prostor za daljnje irenje ovjeanstva otvoren, a
ekspanzionizam je na samom svom poetku!
Dorman: Ja bih tu bio oprezan. Ekspanzionizam nije sam sebi svrhom. On sa
sobom nosi tekoe koje se s vremenom zaotravaju. On nikada nije bio svjesni
izbor. ovjeanstvo je, slijedei zakonitosti svog razvoja i odrastanja,
gurnuto u svemir i u irenja u njemu.
Thalai: Znamo, meutim, za krilaticu "Galaktika Galaktici". Ona je bojni
pokli koji poziva na zaposjedanje prostora. Ona se ini izrazito
ekspanzionistikom.
Dorman: Vrlo je teko rei to taj "pokli" danas znai. Izvorno je to bila
ekspanzionistika krilatica sa znaenjem da se nastanjeni Zvjezdani sustav ima
proiriti na cijelu Veliku galaktiku. Bio je to izraz jednog zanosa i
oduevljenja nakon prvih uspjeha u svemiru. Ta izreka ima i drugo znaenje
koje je postalo vano kasnije, nakon vremena u kojem se Zemlja pojavljivala
kao iskljuivi zaetnik naseljavanja. Sada je to bio poziv za veom ulogom
novonaseljenih svjetova. Galaktika Galaktici, a ne Zemlji. Konano, tu je i
trei smisao: naseljena Galaktika itavoj naseljenoj Galaktici, to jest svi
svima i svi sa svima. Naglaeno je jedinstvo svih svjetova, elja da se ostane
u dodiru i njeguje ono zajedniko.
511

Ovo nije prvi put daje ovjeanstvo na raskriju, a dometi odluka koje moraju
biti donijete nesagledivi. Sve se ovo jo jednom prelama u Upravi. Nitko u
ovom trenutku, meutim, nije u boljem poloaju odgovoriti izazovima vremena no
mi u Upravi. Mi posjedujemo znanje, iskustvo i osjeaj za Zvjezdani sustav,
jer smo u stalnom dodiru s njim. Nitko ne moe dati mjerodavnije odgovore na
nae dvojbe.
Ove su dvojbe zapoele s nesreom na Ari-Dva, svijetu u kojeg smo polagali
najvee nade. Splet okolnosti, o kojima sada svi potanko sve znamo, na toj je
ophodnici ugrozio jedinu razumnu vrstu na koju smo u svemiru naili, ograniio
je u razvitku i zarazio je ljudskim utjecajem. U isto vrijeme dolo je do
odmetanja naseljenika i srozavanja njihove uljudbe. Sluaj Are-Dva, Aratona,
ukazuje na opasnosti s kojima smo suoeni u svemiru i na moguu dalekosenost
malih odluka.
Ovdje smo da bismo izvukli pouke iz aratonskog sluaja. One mogu biti
dalekosene i mogu izmijeniti na stav prema naseljavanju novih svjetova..
Postoje bezbrojne ralambe sloma na Aratonu koje ga osvjetljavaju sa svih
strana, toliko je protuslovnih i meusobno iskljuujuih prijedloga da se u
svemu tome teko snai. Mi emo ovdje izbistriti naa motrita, a sutra,
vjerujem, uobliiti novi stav Uprave u dogovoru s vlastima na Zemlji.
Posljedak svega bi trebao biti prevladavanje svih vidova ovog prijepora i
vraanje samopouzdanja u Upravi i na svim naseljenim svjetovima.
Posebno mi je drago naglasiti da su meu nama i meuzvjezdani letai koji
poznaju Araton i koji su bili tamo za prijelomnog vremena. Letai Parit
Jamakana i Urt Darn mogu nam biti od neprocjenjive pomoi pri ovim prosudbama.
Ja u se sada povui, ali vam neu obeati da neu govoriti kasnije...
Gez se vratio svome stolu, a ostali su zaagorili. Nor je razgovarao s Ozamom
Nilborom, a Tabor Rodegord s Oronom Degrasi. Kao da nitko nije kanio govoriti.
Uobiajeno je da se ljudi skanjuju govoriti prvi, ako nemaju pripremljene
govore. Zato sam oekivao Nora Ubana na samom poetku. Zaista me je iznenadio
onaj koji je sada uzeo rije.
Deis Dodon, strunjak za pravo. Njegov tihi glas nije se ni uo dok se ostali
nisu smirili, unato razglasu. Nije se potrudio izii i stati pred skup, ve
je progovorio sa svoga mjesta, sjedei za stolom.
512

- ... ulo se vie puta. Nor je govorio o gubitku poleta, neki govore o
jalovosti, drugi o zastoju. Te se ocjene izriu i ponavljaju, a da se poblie
ne odreuju, niti ih se preispituje. Mislim da je upravo vrijeme da se
ovjeanstvo odredi spram naih pothvata u svemiru, a da se mi odredimo prema
takvim procjenama.
Mi smo preko petnaest stoljea u svemiru, kae Gez. To je dugo vrijeme kroz
koje se ustalilo uvjerenje da ovjek pripada svemiru, a svemir ovjeku. Ono je
nastalo na krilima uspjeha, jer je povijest prodora u svemir povijest velikih
uspjeha, budui da se manje nesree brzo zaboravljaju, a osvojeni svjetovi
ostaju, inilo se zauvijek.
Araton nam je pokazao koliko je krhka ta slika i koliko smo se za-nijeli
vlastitom veliinom. Oholosti i nerazumnom velianju naih djela mislim daje
doao kraj, iako jo svi nisu toga svjesni. Oni koji ne razumiju to sve
aratonska nesrea sa sobom nosi govore nam o trenutanom zastoju koji e se
pretvoriti u jo vei polet kada se uzroci nesree sagledaju. Po njima, treba
samo prevladati ova jalova preispitivanja i iriti Galaktiku jo bre.
Sto se tie Onona i Kinela, njihove su krivnje bjelodane, jer su nehatom
prouzroili sve ono to smo vidjeli i uli. Mislim da emo
Thalai: to da naposljetku mislimo o ekspanzionizmu, Lene ? Rekao si da nam je
prirodno nametnut, s jedne strane, i krije odreene opasnosti, s druge.
Dorman: Tako je.
Thalai: Kako se ovjeanstvo uope nalo na tragu takvog irenja? Kako je sve
to poelo?
Dorman: Poelo je na staroj Zemlji. Mo gospodarstva i nadmetanje u
proizvodnji iznijelo je ovjeanstvo u svemir u dvadeset prvom stoljeu, mada
se najblia okolina Zemlje istraivala i prije. U dvadeset treem stoljeu
dobili smo prvu stalnu zajednicu ljudi na jednoj drugoj ophodnici. Ahal-Dva,
Daruhan, preivio je teke trenutke, ali se odrao i razvio., U dvadeset
sedmom stoljeu imali smo est naseljenih svjetova i odlunost ovjeanstva i
Uprave da nastave tim putem.
513

se najlake sloiti o potrebi da im se izrekne zatitna mjera zabrane letenja.

O letaima ne znam mnogo, a o Ononu i Kinelu nisam do prije nekoliko dana znao
nita. Ovdje sam uo - i nemam razloga ne vjerovati vam - da su Onon i Kinel
meu najboljim letaima u Upravi. Mi, dakle, govorimo o slomu galaktikih
razmjera koji su izazvali - ili ga nisu mogli sprijeiti - najbolji letai ove
Uprave. Ne bi ga, znai, sprijeili ni oni drugi koji su manje ili jednako
dobri kao Onon i Kinel. Zakljuak je, gospodo, da nitko nije mogao sprijeiti
aratonski slom!
Aratonski se sluaj morao dogoditi jer se ovjeanstvo dovelo u poloaj
jurianja na nove svjetove. Morao se dogoditi jer smo bili oarani njegovom
slinou sa Zemljom i jer smo htjeli dokazati sebi kako smo veliki zbog jo
jedne pobjede u svemiru. Mi nismo pobijedili one divljake u sebi koji bi za
zrno slave pokoravali svjetove i iskorjenjivali itave narode, a kakvih je
bila puna povijest drevne Zemlje.
Dopustite mi da iznesem nekoliko primjera takvih srljanja. Neka od njih su
zavrila nesreama manjih razmjera no to je bio sluaj s Arato-nom, a neka su
sprijeili razumniji ljudi pa do naseljavanja nije dolo.
Prvi svijet izvan sustava nae zvijezde koji su naselili ljudi, Ahal--Dva,
imao je nesreu sa zrcalima u putanji, pa se podneblje onog dijela ophodnice
koji su nastanjivali ljudi korjenito promijenilo. Imali smo rtve, poremeenu
zajednicu, uvjeravanja i razuvjeravanja hoemo li povui ljude ili ne. Na
Gralu-Jedan postavilo se pitanje je li vanije zadrati svijet ili ostati
ovjek. Irana-Tri, svijet toliko dalek od svih ostalih da ne postoje izgledi
ikakvog spaavanja u sluaju ma kakvog udesa. Razgovarali smo i o svijetu koji
bi ljudi naselili, a u njegovu ozraju gotovo da i nema kisika. Oni koji bi ga
naselili domislili su se isputanju kisika iz stijena. Predlagali su slanje
robota koji bi preuvjeto-vali taj svijet. Procijenjeno je da bi se postotak
kisika u ozraju ophodnice podigao za jedan posto za svakih sto zemaljskih
godina danononog rada robota! Zar-Jedan se htio naseliti iako na njemu nema
pitke vode... Mogao bih redati unedogled!
Treba li nam toliko svjetova i po tolikoj cijeni? Tko nas to gura zaposjedati
ophodnice koje su mahom negostoljubive i opasne? Osvajamo li ih mi iz potrebe
za prostorom ili zbog iivljavanja nekih naih praiskonskih poriva:
dokazivanjem snage i moi irenjem u prostor?
514

Za mene je odgovor jasan... I porazan. Porazan za nas, ljude, porazan za

Upravu, a najporazniji je za nedune stanovnike novih svjetova. Oni su u
opasnosti posvuda u Zvjezdanom sustavu, jer su se svjetovi olako naseljavali.
Da, ja smatram da nije samo Araton olako naseljen. Dobar broj svjetova je to
jednako tako. Hir je prirode da je nesrea zadesila Araton, a ne neki drugi
svijet. Blagoslov je prirode da se drugdje to jo nije dogodilo.
Smatram da bi ljudskom rodu, a posebice Galaktikoj upravi bilo primjerenije
suzbiti oholost i ponos i razviti skromnost. Nova naseljavanja trebalo bi
potpuno zaustaviti na neodreeno vrijeme, a sigurno za sljedee stoljee ili
dva. Mi za njima nemamo stvarne potrebe. Sve dosad naseljene svjetove treba
podvri najstrooj provjeri i ponovo utvrditi opasnosti koje bi i od njih
mogle nainiti nove Aratone.
Thalai: esto se u tome osvajanju zvijezda vidi borba ljudske vrste za
odranjem.
Dorman: Nema sumnje da je ovjeanstvo postalo mnogo manje ranjivo. Kod toga
mislim na kojekakve mogue udese svemirskih razmjera, a ni samounitenje vie
nije izvedivo. Sloio bih se s tim da je tu na djelu borba za odranjem. Ne za
opstanak, ali za osiguranjem opstanka. Nitko nita ne moe rei o prirodi
buduih izazova ljudskom rodu. To je usporedivo sa skupljanjem znanja. Mi
prikupljamo i uvamo i ono znanje koje trenutano ne moemo primijeniti, ili
koje nikad neemo moi primijeniti. No u nekom stjecaju okolnosti, koji se
moe, a ne mora dogoditi u budunosti, upravo ono moe biti od presudne
vanosti.
Thalai: Moemo li zaokruiti ovaj dio razgovora, Lene ?
Dorman: O ekspanzionizmu? Upravo smo ga zakljuili. Naglasit u da se ljudi i
dalje vode starim porivima borbe za opstanak. Kao stoje pradavni lovac gomilao
zalihe mesa nakon uspjena lovna razdoblja i upoznavao okolno ozemlje kada je
za to smogao vremena, tako i danas njegov nasljednik gomila znanje i istrauje
Veliku galaktiku.
(Razgovor s Khabom Dormanom za Veliku mreu, Zemlja, 3594.-09.-20., ZRV)
515

Divljatvo dijela ljudi na Aratonu i njihovo srozavanje na ono to smo ovdje

vidjeli juer i danas besprimjerno je zlodjelo u povijesti ovjeanstva. Mi za
to moemo kazniti dva letaa, jer su se oni sami istakli svojim djelovanjem u
kljunim trenucima. Ali nemojmo se zavaravati... Pravi krivac za slom na
Aratonu je neodgovorna Uprava i slijepo zaposjedanje svjetova!
Deis Dodon je zavrio i zabuljio se pred sebe. Bio je to hrabar govor i
odraavao je veinu strahova i sumnji spram bujanja Galaktike. Nisam sumnjao
daje Deis stajao iza onoga to je rekao. Iznenadio sam se zbog neega drugoga.
Mislio sam da je Nor Uban nametnuo svoje stavove cijeloj Upravi na Hatornu.
Pokazuje se da je u Upravi nejedinstvo, da postoji struja koja bi zaustavila
naseljavanja i ona koja bi ih nastavila, optuivi Parita i mene za
netemeljitost. Zacijelo je upravo to Norova zamisao: nai rtve koje e
preuzeti krivnju pa e se sve nastaviti skoro na isti nain kako je i bilo.
Nisam volio ni jedan od ta dva pristupa.
S druge strane stola ustao je visoki i snani savjetnik Nora Ubana, kojega mi
je ovaj predstavio kao Tabora Rodegorda. On je oputeno uao u sredinu
prostora, gotovo se oeao o lebdeu kruglju Aratona i okrenuo se oko sebe
irei ruke i pozdravljajui nazone.
- Zanimljiva su vremena pred nama, rekao bih - poeo je. - Doba kada smo o
Zvjezdanom sustavu i Aratonu imali svaki svoj stav je prolo. Naa se gledita
priklanjaju sve vie jednoj od dvije struje koje sam do sada zamijetio:
nastaviti s naseljavanjem svemira, kako je to prije nekog vremena jo i bilo,
ili tome pristupiti opreznije. Za ove potonje jo donedavno su u Upravi
postojale samo loe rijei: oni su obiljeavani kao oklijevala, slomljeni,
oduzeti, jalovi... Nalo bi se togajo.
Uprava je doivljavana kao mjesto odakle se mora promicati irenje Zvjezdanog
sustava. Ako to ne zagovaramo mi, koji se o njemu staramo, tko e onda? Tako
se razmiljalo, makar i podsvjesno. Istaknut u ovdje neto to je toliko
razvidno da to moda i ne trebam spominjati. Iznijet u to zato jer se time
odreuje kako da se postavimo u ovim prijelomnim vremenima.
Galaktika uprava ne promie Zvjezdani sustav; ona bdije nad njim. Mi ne
izvlaimo dobit iz njega, mi se skrbimo o njemu. Ugled Uprave nije razmjeran
veliini Zvjezdanog sustava, on je onoliki
516

JVl
kolika je naa odgovornost za njega. To svi znamo. Pitanje koje ja postavljam
jest: ako sve to znamo, zato mnogi meu nama toliko nastoje nastaviti s
rasenim naseljavanjima po svaku cijenu? emu ima sluiti bjesomuno irenje
ovjeanstva u prostor?
Kao stoje Gez rekao pred koji trenutak, mi ne poznajemo udes takvih razmjera
koji bi pomeo ljude iz svemira. Moda je danas mogue rei, uza sav potreban
oprez, jer nikada sve ne znamo, daje dobivena tisuljetna borba ovjeka za
odranjem pred slijepim silama prirode. S tim na umu jo je tee razumjeti ar
onih koji bi slijepo naseljavali svemir.
Ja sam to poeo razumijevati nedavno, a sa zadovoljstvom sam uo da je"do
istog odgovora doao i Deis Dodon. Ljudi se u svemir ne ire radi prostora
kojega je na Zemlji malo, oni ne tee novim svjetovima jer se na starima ne
mogu potvrditi, ovjeanstvo ne iri Galaktiku da bi osiguralo opstanak u
sluaju udesa svemirskih razmjera, ono se ne seli jer im je tamo negdje bolje.
Iza svega toga je ljudska slabost, zaslijepljenost veliinom i snagom,
opijenost pobjedama i mogunostima, time upravlja ljudska oholost, sebeljubije
i potreba za dokazivanjem. To, naalost, nije nita novo. Ovu bolest poznajemo
stoljeima i nazivamo je ekspanzionizam.
Ekspanzionizam je proizvod nezrelosti ovjeanstva. irenje Galaktike do
stupnja koji imamo danas je posljedica te nezrelosti. Cijela nesrea na
Aratonu je odraz stanja naih duhova. Gdje je tu zauzdava-nje kojemu uimo
meuzvjezdane letae, gdje je nadzor nad slijepim pobudama nae zajednike
sebeljubive prirode? Gdje je mudrost odmjerenih koraka u opasnom okruenju?
Gdje je zrelost pred izazovima pred kojima nikada prije nismo bili?
Pozivam na razum i mudrost. Oni u ovo vrijeme trae preispitivanje i oprez.
Svako daljnje poputanje ostacima naih priprostih priroda vodi nas u nove
nesree. Ekspanzionizam treba raskrinkati kao nezrelu tenju za dokazivanjem,
kao djeju bolest nezrelog razdoblja ovjeanstva. Podupirem prijedlog Deisa
Dodona da se sva irenja Galaktike zaustave za sljedeih dvjesto godina.
Tabor Rodegord, savjetnik dopredsjednika Uprave. I on je protiv novih irenja
u svemiru. Taje struja jaa no to sam mislio. Na drugoj su strani Nor, Nol
Tamut, Orona Degrasi, da li i drugi Ubanov savjetnik Ozam Nilbor? Stav Geza
Aknara mogao bi imati veliku teinu, ali ne vjerujem da se on moe
opredijeliti za jednu od strana
517

onako kako su ovdje podijeljene. Bijelo ili crno nije izbor u arenom svijetu.
Nisam sumnjao da su ova trvenja u Upravi trajala godinama i da je svaka strana
prikupljala saveznike za obraun. Nije li Nor Uban htio juer, na svoj
nespretni i nasilniki nain, mene uiniti svojim saveznikom, ili u najmanju
ruku ojaati svoj poloaj mojim priznanjem?
Bio sam svjestan da je sve ovo to sam ovdje uo i to u jo uti tek
odmjeravanje pred pravi obraun sutra. To "sutra", vrijeme nakon spavanja,
dakle, ukljuit e i elnike sa Zemlje, pa e biti jo neizvjesni-je. Je li
taj sraz stavova, miljenja i promiljanja, a nesumnjivo i probitaka, meni bio
vaan? Poeo sam razumijevati Geza Aknara koji je ostao suzdran kod jednog
prijanjeg takvog razraunavanja u Upravi.
Pred nas je sada iziao Nor Uban. Njemu zasigurno nije bilo lako otrpjeti dva
govora protiv onoga za to se on zalagao, a u Upravi u kojoj je on poloajem
najvaniji. Bio je u sredini, meu stolovima i vrlo usredotoen; njegove su
vjee sputene, a guste crne obrve stisnute skoro do dotika. Potom je
progovorio.
- Cijenim govore svojih prethodnika. Deis je govorio iz srca, ja bih rekao iz
zabrinutosti i straha da se aratonski udes ne ponovi na novom mjestu. Tabor je
pokuao nae irenje Galaktike objasniti naom nezrelou i oholou, duevnim
poelima, naime.
Moda se i tolika suzdrljivost pred izazovima pred kojima je Galaktika,
Uprava i ovjeanstvo jednako tako moe objasniti duevnim poelima. Mi to
zovemo strah. Nesigurnost i kolebljivost. Oni koji nisu dorasli izazovu od
njega okreu lea, jer im koljena klecaju. To ne treba uditi jer su izazovi u
naem vremenu strahoviti. Na Zvjezdani sustav budi u svakog onog koji ga
poznaje i razumije strahopotovanje i udivljenje. Rei u ono to svi znamo:
ono to e sutra biti snimano za Veliku mreu putovat e do nekih od
naseljenih svjetova due no to e ivjeti - pazite, ne mi -ve naa djeca i
djeca nae djece. Sto pedeset godina... Kada nae snimke, govori Deisa ili
Tabora, budu prispjele na te daleke svjetove, sto pedeset godina svjetlosti
daleko, moda e ih trebati proslijediti jo dalje... Jer u tih sto pedeset
godina taj je daleki svijet mogao zaeti naseljavanje na nekom jo daljem...
Galaktika je golema.
Prije desetak godina dobili smo vijest da je ustanovljeno pokusno naselje na
jo jednoj ophodnici, Arnaru-Tri, kojoj je zaetnik naseljavanja Mohor-Tri.
Ona je, dapae, naseljena unato svim nastojanjima
rame
518

da se takva naseljavanja potpuno zaustave. Pedeset svjetlosnih godina daleko,

Arnar-Tri je, znai, naseljen ve pedeset zemaljskih godina.
Nije prvi put da se ovjek prestravio djela svojih ruku. To se dogaalo i u
staro vrijeme prvih strojeva i ostalo je opisano u knjievnosti, a bezbroj se
puta ponovilo u ratovima, sve strasnijima to je vie primjene u njima
nalazila znanost, sve dok je drutvo ratove podnosilo. Zov za okretanjem od
napretka i za odbacivanjem opasnih izazova uvijek je bio jak i nalazio je
zahvalne sluatelje... Ali nikad nije pobijedio niti onemoguio jedan drugi
zov - poziv ovjeku da opredmeti do kraja svoje sanje i ostvari sve ono za to
je sposoban. Taj zov prema nazad nikad nije prevagnuo... Do sada.
Imam jednu primjedbu na Deisovo odbrojavanje do sljedeeg udesa. Po njemu
proizlazi da svjetovi propadaju pod udarima nesrea sluajno, kada ih to
zadesi, i da te uasne neminovnosti nita ne moe sprijeiti. Vrlo je udan
lijek povlaenje, moda ak i s onih ophodnica koje su i danas naseljene,
povlaenje nazad... Gdje? Na Zemlju? Zar je na Zemlji sigurnije no negdje
drugdje? ime se to obrazlae, ime potvruje?
Istina je da je ovjeanstvo naseljavanju drugih ophodnica pristupilo i
pristupa vrlo promiljeno i oprezno. Mi smo ustanovili jedno novo zanimanje i
prilagodili mu ljude do krajnjih granica: meuzvjezdane letae, za koje neki
dre da su u tolikoj mjeri promijenjeni obukom da gotovo vie nisu ljudi. Mi
imamo ovu Upravu u kojoj se - diljem Galaktike - bdije nad naseljenim
svjetovima. Postupci istraivanja ophodnica koje bi se mogle jednom naseliti
razraeni su u tanine. Jednako je s dozvolama za pokusna naselja ili razinu
samostalnosti. Tu se nita ne preputa sluaju. Letai koji u tome sudjeluju
imaju potpun pregled nad ophodnicom i zajednicom na njoj.
Ne moe se dogoditi nesrea aratonske vrste ukoliko se ne izgubi potpuni
nadzor nad ophodnicom. Ako se on izgubi, nesrea postaje moguom. Na Aratonu
se takav nadzor izgubio nekoliko puta. Nakon pet godina istraivanja Onon je
zakljuio da na njemu ne ive razumne vrste. To je bio zakljuak, ne pouzdano
znanje proizilo iz uvjerenja i potvreno dokazima. Taj se zakljuak mogao
donijeti i nakon tri dana: nema razumnih vrsta jer ih nismo opazili. Mi
traimo potvrde vrste: nema razumnih bia, jer na to ukazuje ovo, ovo i ovo.
Tek nakon to je na ovakav nain mogao govoriti o razumnim biima na Aratonu,
Onon bi mogao zakljuiti svoje istraivanje i odobriti pokusno naselje.
519

Znam da se smatra kako nije mnogo na kocki s pokusnim naseljem. Takvo

razmiljanje vodi do gubitka nadzora i omoguuje nesreu, kao to se i
pokazalo. Tvrdim s punom odgovornou daje mogue razraditi postupke, da su
oni, tovie, ve razraeni, s kojima puni nadzor nikada nee biti isputen, a
time i sve nesree aratonskih razmjera onemoguene.
Posebno je razraen postupak u prilikama kada je takav nadzor gotovo isputen.
To su prilike koje je zatekao Kinel kada se drugi put spustio na Araton. U tim
okolnostima poremeenog nadzora i velike opasnosti trai se bespogovorno
naputanje ophodnice, ako joj razina samostalnosti nije dodijeljena. Mi emo
stupnjevati i razinu samostalnosti; to ne moe biti jednom za svagda dosegnuto
stanje. Predlaemo tri stupnja. Nakon prvog, doseljavanje e jo biti
ogranieno, ali e se odluivanje prenijeti na ophodnicu. Tek nakon tree
potvrde o dodijeljenoj razini samostalnosti taj bi svijet uistinu postao
samosvojan i neovisan.
Da zakljuim... Udes na Aratonu posljedica je nehata letaa. Tono odreenih
ljudi za koje znamo tko su i to jesu, a to nisu uinili. Ta je ralamba
uinjena i u potpunosti shvaena. Njihovo djelovanje moemo objasniti
manjkavou razraenih postupaka i nesagledavanjem krajnjih posljedica koje su
se mogle izroditi iz danih prilika.
Moemo li razumjeti da propisani postupci koje posjeduje Uprava nisu savreni
i da se tome pribliavaju kako u njih pretaemo naa svakodnevna iskustva? Da
bi se dogodio aratonski udes, morali su se ostvariti vrlo malo vjerojatni
dogaaji i to u slijedu, nekoliko takvih. Udes je postao mogu nakon nekoliko
uzastopnih loih odluka i malo vjerojatnih dogaaja, neto to nije
zabiljeeno ni prije ni kasnije u Galaktici. Zar je onda udno da nije bilo
razraenih postupaka koji bi ga sprijeili? Odgovorno tvrdim da oni danas
postoje i daje svaki udes aratonske ili sline vrste nemogu.
Pri tome mislim da je nemogue ustanoviti pokusno naselje, a da se tono ne
zna to sve nastava danu ophodnicu i kakve mogue ili pritajene opasnosti ona
nosi za ljudski rod. Danas se svaki naseljenik pismeno obvezuje da e
potivati odluku o naputanju ophodnice donese li je Uprava ili zaetnik
naseljavanja, a prije nego to je razina samostalnosti nedokidivo i konano
izdana. Danas je nemogue i pomisliti da bi se gledalo kroz prste nezakonitom
naseljavanju kakvoga je, znamo, bilo na Aratonu. Vie se ne bi ostavljalo
letaima
S1T-
a*
520

uglavljivati redoslijed i vremenski okvir naputanja ophodnice, ve bi oni

trebali provesti mjere koje su propisane za sluaj uzbuna i prijelomnih
stanja.
Osvrnut u se na kraju jo jednom na miljenja kako smo do sada bezglavo
srljali u svemir i kako to treba zaustaviti, a sve postignuto preispitati.
Govorio sam ve o tome, odakle takva razmiljanja... Dodao bih da je iza nas
strahovito mnogo povijesti, moemo rei da je deset tisua godina zapisane
povijesti iza nas i da se iz toga tota moe nauiti... Ono to je
primjenjivo na na sadanji poloaj jest daje ovjek uvijek uzimao ono to mu
se nudilo. On se uvijek borio da do kraja iskoristi svoje mogunosti. U to je
ulagao sve svoje znanje, snagu, utjecaj, hrabrost; um i srce. Ovdje se govori
o pristupu Galaktici s pola srca i zlouporabom uma. To mi se ini izdajom
ljudske vrste.
Tako je govorio Nor Uban. Vrlo otro i odreeno, u skladu s onim to je rekao
i meni u svom uredu. On je oito ocijenio da je vrijeme sazrelo za obraun,
jer to nije bio govor kojim bi pridobivao prijatelje. Raskol u Upravi sada je
bjelodan svima i na ovom e se skupu samo jo vie iriti, jer nema sumnje da
su poloaji ve zauzeti. Izvan toga smo Parit i ja, vjerojatno i Gez. Ne znam-
to je s Ozamom Nilborom, drugim Norovim savjetnikom, ali po tome to se dri
uz Nora mogao bi i on biti na strani dopredsjednika Uprave.
Sutra e o svemu rei svoju rije i oni sa Zemlje. Za oekivati je da e oni
biti oprezniji u naseljavanju svjetova nego Uprava. Oni e, meutim, sa sobom
donijeti probitke Zemlje i za njih se zalagati. Kakvi su oni ne znam. Mislim
da se ve prelamaju ovdje. Nor s jedne, a Deis i Tabor s druge strane,
istaknuti su predstavnici razliitih struja u ovom trenutku i vremenu. inilo
se da je Nor sada u zaletu i da vodi igru. On je paljivo pripremio ovaj
trenutak, omoguujui skup na kojem e imati i Parita i mene i koristei nas
za obraun s onima koji misle drugaije.
Teko je odrediti se u tim sukobima kada su manjkavosti obje strane u toj
mjeri razvidne. Odluio sam upozoriti ih na to i iznijeti im svoje vienje.
Zato sam ustao kada se Nor vratio na svoje mjesto i sam iziao pred dvadesetak
ljudi. Preletio sam pogledom sva nazona lica i zadrao se kratki trenutak na
svakome od njih dok sam ih pozdravljao, a onda sam poeo.
- Razvoj dogaaja na Aratonu kosnuo je narataje letaa, ljudi u Upravi i onih
izvan nje, sve one koji su s tim udesom doli u dodir i o
521

njemu saznali. Mi, svakako, imamo najpreu dunost prouiti te dogaaje i

postarati se da se u budunosti neto slinoga ne dogodi.
Bio sam svjestan i ranije da sam dijelom utjecao na dogaaje na Aratonu. Ovdje
sam imao priliku uoiti gdje su ta moja djelovanja bila u sklopu ostaloga to
se tamo odigralo. S obzirom na posljedice Udesa, na teak poloaj u koji su
gurnuti Fandi, ali i ljudi, s obzirom na uzviena naela kojima se u svemiru
rukovodimo i na njihov slom na Aratonu, razumijem potrebu da se to pitanje
prevlada, a odgovornosti istaknu.
Od njih nisam kanio, niti hou pobjei. Za nesreu nije potrebno uvijek initi
loe, ponekad je dovoljno nita ne uiniti ili odabrati krivo u naizgled
bezazlenim dvojbama. Lanac takvih, gotovo beznaajnih, krivih odabira moe
voditi do udesa. Odgovornost je uvijek na mjestu odluka. Mira Mai je utila tu
odgovornost, iako nikad nije bila na Aratonu. Dio te odgovornosti ponio sam i
ja.
Ja u je prihvatiti kakvom god se ona ukae. Mislim da smo o tome dovoljno
razglabali i da i vi i ja znamo da se govori o zatitnoj mjeri zabrane
letenja. Shvaajui svoj udio u aratonskom slomu, prihvaam takvu odluku.
Upravo sam ja popustio pritiscima naseljenika, a upravo je to poputanje
omoguilo sve ono to se kasnije dogodilo. Mislim da je ovo moje priznanje
oekivano i da ja samo prihvaam jednoduno uvjerenje svih vas...
Zastao sam dok se nije stialo neto amorenja oko Norova stola.
- Zavrivi s ovim osobnim dijelom, elio bih rei neto vie o povijesnim
odrednicama aratonskog sluaja te, naravno, i o sukobima koji, vidim, postoje
u Upravi.
Najprije u rei neto o ljudima na Aratonu, onima iji su nas izgled,
ponaanje i okolnosti u kojima ive potresli na prikazu Ononova posjeta Adaru
Irkol-Garsitu. Rei u neto o njihovu srozavanju. Ma koliko taj pad bio
straan i dojmljiv, pogotovo sa stajalita nae uljudbe koja poznaje gotovo
iskljuivo samo napredak i to u razdoblju od preko dvadeset stoljea, ljudi i
njihove uljudbe trpjeli su takve padove u dugoj povijesti ljudskog roda.
Uzroci tim padovima bili su razliiti: vojna podinjavanja od strane divljijih
i nazadnijih uljudbi; nazadovanja uslijed loeg upravljanja i zanemarivanja
javnih poslova kroz due vrijeme; unutranja sukobljavanja i nerijeena
pitanja, opet kroz due razdoblje; izdvajanja i ograivanja od utjecaja drugih
kroz stoljea, i slino. I primjera takvih padova u prolosti Zemlje je mnogo:
pad
522

Zapadnog Rimskog Carstva u petom stoljeu, pad Indije u desetom i jedanaestom

stoljeu, izmeu ostalih. U starom vijeku takvih je slomova bilo daleko vie,
jer su uljudbe bile krhkije, a njihovo okruenje neprijatelj skije.
Pad aratonske zajednice izazvan je njihovim okretanjem lea Galaktici i
nemogunou da zadre znanja koja su posjedovali. Razlozi potonjeg su u slomu
energetskog sustava i malom broju preivjelih. O tome znamo. Ono to sam htio
istaknuti jest daje taj pad, ma kako straan nama i bolan njima bio, nije
neto to se dogaa prvi put. Povijest nam ukazuje i na sveopi lijek kojim se
takve rane lijee.
On je vrijeme. U ljudima je uvijek dovoljno snage i odlunosti uhvatiti se u
kotac sa svim okolnostima, ako im nema lakog uzmaka. Njihovim radom i
stvaralakim sposobnostima svaki e slom biti prevladan. ak i ako to potraje
stotinama, ili tisuama godina.
Ovo moe biti slaba utjeha, ali bih elio ukazati na smjer u kojem se razvija
Zvjezdani sustav i koji je uzrok veini strahova onih koji se protive irenju
Galaktike. Veze meu svjetovima postaju sve tanje i sve ee -jer su
udaljenosti meu njima sve vee - prenose obavijesti o njihovoj povijesti.
Sustav se rasipa u neovisne uljudbe i razvoj na svakoj od njih je potpuno
samosvojan. Pomo s najbliih svjetova je uvijek mogua, ali uvijek postoji
opasnost da e neki od njih zaostati u razvoju ili ponoviti neuspjeh neke od
uljudbi sa Zemlje.
Znam daje ovakvo razmiljanje osnova strahu od irenja Galaktike, ali istiem
ovdje ono to sam htio rei: u svjetlu vietisuljetnog irenja i neovisnih
svjetova, uljudba na Aratonu je tek jedan od njih, pokleknuo u ovom vremenu,
ali s izgledima za oporavak u stoljeima i tisuljeima koja slijede. Mogue
ju je promatrati ne kao iznimku, ve kao dio ukupnog razvoja u svemiru,
razvoja ljudskih zajednica, koji ima svoje uspone i padove. Mislim da emo u
sljedeim stoljeima i tisuljeima morati prihvatiti kao prirodnu pojavu da
su svjetovi vrlo raznoliki i po stupnju svoga razvoja.
Opazio sam da se ono to sam govorio ne prima lako. Deis Dodon je odmahivao
glavom, a Nor Uban iskrivio usne u prosvjed. Ja sam, meutim, nastavio:
- To to sam rekao tie se ljudi na Aratonu. Sada u govoriti o Fandima. Po
svim izvjeima i miljenjima s kojima sam se ovdje imao prilike upoznati,
Fandi se uspjeno odravaju i razvijaju. Ljudi ih
523

nisu uspjeli potisnuti kada su bili od njih znatno jai, pa je za oekivati da

do toga nee doi ni u budunosti. Vjerojatno je da e se ustaliti izvjesno
ravnovjesje i da e obje strane nauiti ivjeti s tim.
To ne iskljuuje naredna razdoblja bijesnih ratova koje e povesti strana koja
se u nekom trenutku osjeti jaom. Svaki takav neuspjeni rat doprinosit e
ravnovjesju i razumijevanju potrebe za suivotom. Svaki od tih ratova bit e
vrlo vjerojatno neuspjean jer, ako to u poetku ne bude, izazvat e na drugoj
strani toliko otpora i ara za povratom otetog da je teko zamisliti potpuni
poraz jedne strane. I ljudi i Fandi bit e na oprezu i nee se dati znaajnije
zaskoiti.
Dobili smo, znai, prvu razumnu neljudsku vrstu koja se razvija u susjedstvu
ljudske uljudbe na priblino istom stupnju razvijenosti. Mi se, dakako, bunimo
to se ta neljudska uljudba ne razvija bez dodira s ljudima, neokaljana njima,
u "prirodnim" okolnostima, prirodnim u navodnim znakovima.
to su to prirodne okolnosti? Mi smo prestali promatrati ljude kao dio
prirode, vidimo ih suprotstavljene njoj i u borbi s njom. Gledajui na taj
nain, ini nam se da je tamo uinjena nepopravljiva teta. Ako obje zajednice
prihvatimo kao proizvode prirode, moda emo uoiti da se nije dogodilo nita
neprirodnoga. Dolo je do sudara dviju cjelina koje su proizvodi prirode i
novih odnosa kao posljedice toga sraza. Mi moemo aliti zato je do toga
dolo, ali ne i oajavati zbog toga to je greka nepopravljiva. "
S gledita prirode, nema manje ili vie eljenih ishoda, nema udesa. Upravo
sam to rekao: nema udesa, lomova, slomova, nesrea, propasti, kobnih ishoda, i
tome slino. Ono to priroda poznaje su neprestano nova slaganja, meusobno
oploavanje i novi razvoj. Dio toga je nagon ljudi, ali i Fanda, ja bih rekao
nagon zajednica za opstankom. Nova slaganja i odabiri mogu biti novi, neobini
ili nesanjani, ali sa stajalita prirode nikad nisu neeljeni. Oni su tu i
priroda e ih poduprijeti ako su bolji od onoga to je bilo prije, a truditi
se unititi ih ako nisu.
Kada smo otkrili Fande, mi smo se ponadali da emo ih imati u zabranu i
promatrati ih u neokuenim uvjetima. Zamiljali smo. sebe kao strunjake u
bijelom ogrtau, sa zatitnim rukavicama i zatitnom tkaninom na ustima, a
Fandi su trebali ostati predmetom promatranja pod staklenim zvonom. Tko dobro
poznaje povijest znanosti zna da se i neiva priroda otrgla ovakvom
promatranju. Svaki odnos sa svijetom
524

uvijek se svodi na meudjelovanje, uzajamno proimanje ispitanika i ispitanog.

To se dogodilo i s Fandima.
Ponovit u izvedenice ovakvog naina razmiljanja. Prvo, slom ljudske
zajednice na Aratonu neto je od ega nijedna civilizacija nije zauvijek
zatiena. Time to smo naselili vie svjetova upravo smo se zatitili od toga
da takav udes pomete cijeli ljudski rod. Drugo, dodiri i sukobljavanja s
Fandima, ako i jesu nepopravljiva teta, nisu neoprostiv zloin; s motrita
prirode, po kojem smo i mi ljudi dijelom te prirode, nita se neprirodnog nije
dogodilo. Svjestan sam koliko je teko prihvatiti ovakve poglede. To mogu
usporediti sa spoticanjem i bolnim padom jednoga od nas, Geza primjerice. On
e proivljavati svoju bol i iz pada izvlaiti zakljuke kako e hodati
sljedei put. Mi ostali ocijenit emo stvar prirodnom i zakonitom: ne postavi
li svoju nogu na pravo mjesto nakon to si promijenio teite tijelu, pad ti
je neminovan.
Dopustite mi na kraju neto primijetiti o sadanjim sukobljavanjima u Upravi.
Smatram da obje strane previe oekuju od posljedica tog sueljavanja, kao da
su smetnuli s uma da su u Upravi i daje predmet rasprave Zvjezdani sustav.
Istina je da su neke od drevnih uljudbi u starom vijeku na Zemlji propale zato
to su se previe rastegnule i previe snage potroile na odravanje svoje
veliine. Druge su usahnule kada im se istopila spremnost odvratiti na izazov,
ve su se priklonile obrani postignutog. Naa uljudba, ova kojoj jo uvijek
svi pripadamo, izdigla se iz metea koji je proistekao iz sloma jo starijih
uljudbi i iz toga razdoblja, koje danas poznajemo kao srednji vijek na Zemlji,
dospjela je do zvijezda. Ja sigurno nisam pozvan protumaiti zato je to
upravo tako. Moje je skromno miljenje, meutim, da je jedan od razloga tome
daje ona znala okupiti iskustva drugih uljudbi i dopustiti razliite obrasce
ponaanja.
Deis i Tabor nastoje pridobiti Upravu da obuzda nova naseljavanja u Velikoj
Galaktici. Nor bi ih htio nastaviti. Vjeruju li oni podsvjesno da mogu
zaustaviti naseljavanja ili ih otpoeti? Zdravim razumom takvo to sigurno ne
bi tvrdili. Nor je to sam izrekao maloprije ustvrdivi daje jedan svijet
naseljen unato svim preporukama.
Kao to je Nor rekao, Zvjezdani sustav budi udivljenje. Ta njegova golemost
ima jo jednu posljedicu: ma do kakvog zakljuka doli mi ovdje danas i sutra,
on vrijedi ovdje, na Zemlji. Siguran sam da ga mi ne elimo nametati drugima,
a i kada bismo htjeli, mi to ne moemo.
525

To znai da, bude li po Deisovu i Taborovu, bit e dijelova Sustava u kojima

e prevladati drugaiji stavovi. Bude li po Norovu, to opet nee biti
prihvaeno svuda. Zato bih izbjegao iskljuive razgovore po kojima jedan
obrazac ponaanja mora prevladati. Oba su izrazi ljudi suoenih s velikim
izazovima i oba su pravovaljana. Treba im dopustiti postojati jedan pokraj
drugoga.
To je jo jedna od teevina nae rairenosti u svemiru. Ne moe nam se
nametnuti jedan stav koji bi, ako je pogrean, doveo do sveope nesree.
Mnotvo svjetova odluit e pri takvim dvojbama na razliite naine i
osigurati razliite posljetke koji e se usporeivati, a prvobitne odluke
ispravljati, ako su bile pogrene i ako ih je ispravljati mogue.
S ovim u zakljuiti: naseljavanja novih svjetova donijela su viestruke i
nemjerljive koristi ovjeanstvu. Hoe li se nastavljanjem ovih naseljavanja
one jo uveliati ili, dapae, ugroziti nas na nove naine, ne moe se
odgovoriti doli iskustvom, a njega emo imati za nekoliko stotina ili tisuu
godina. To emo iskustvo imati neovisno o tome kakve odluke donesemo danas i
sutra. Odgovorni smo, meutim, za ovaj dio Zvjezdanog sustava, a Zemlja je
uvijek bila i ostat e jo dugo izvorom veine naseljavanja. Odluka Uprave na
Zemlji, prema tome, iznimno je vana.
Zavrio sam i vratio se na svoje mjesto. Izgledalo je da se moj govor nikome
nije svidio. To je otprilike i rekao Nol Tamut, uzimajui rije nakon mene.
Pohvalio je moju ocjenu o koristi koju ovjeanstvo do sada ima od irenja u
svemir i nastavio govoriti o potrebi da se naseljavanja nastave. Potom je
govorila Orona Degrasi pa Parit Jamakana. I on je prihvatio zabranu letenja.
On je istaknuo vanost onoga to e proistei iz sadanjeg sukoba u Upravi na
Zemlji, jer je Zemlja najvei naseljava-telj novih svjetova. Jo su jednom
govorili Nor Uban i Tabor Rodegord, oba jo otrije no prvi put. Govorili su i
drugi, ali, na moje iznenaenje, ne i Gez Aknar. Nije ni Ozam Nilbor, Norov
drugi savjetnik.
Nikakva izglasavanja na koncu nije bilo. Razumio sam da je to ostavljeno za
sutra. O Paritovoj i mojoj kazni je odlueno. Ma to se odigralo na skupu s
predstavnicima vlasti na Zemlji i ma kakva uvjerenja prevagnula u Upravi, svoj
sam posljednji zadatak obavio na Za-ru-Jedan. Nisam vie bio leta. Postat u
stanovnik jednog svijeta. Onoga kojeg sam odaberem.
526

Gez Aknar nam je jo objasnio gdje emo se sastati sutra i na to se imamo

pripremiti. To e biti javni skup i mnogo toga e biti drugaije zbog toga.
Mene se to slabo ticalo. Osjeao sam se praznim, iscijeenim i omamljenim.
Nisam jo ni sasvim shvaao to me je snalo, ali sam znao da u imati vremena
za privikavanje. Moj je cijeli ivot protekao u promjenama. Najvea od njih,
ona k stalnosti, sada je preda mnom.
Letenje i Zvjezdani sustav moj su ivot. To je ono za to sam osposobljen i
to me ispunjava. Svaki novi svijet je uvijek bio novi izazov, sa svim
tekoama i dvojbama koje je unosio. Cijeli Sustav je bio poput rascvjetanog
vrta koji je trebao vrtlara da ga odrava zdravog i naprednog. Jedan od tih
vrtlara bio sam i ja, bdijui i skrbei se o cva-tuem vrtu. Bio sam omamljen
mirisom njegova cvijea i do kraja sam se posvetio njegovu ureenju. Nita
drugo ne bi me moglo toliko zaokupiti. Teko u, jako teko ivjeti bez toga.
Moe li onaj koji se nikad nije naao u tom poloaju shvatiti koliko mi je
drag uspjeh Orana-Tri ili Bedela-Tri? Koliko sam truda uloio na dalekoj
Irani-Tri i Zaru-Jedan? Koliko sam tekih dvojbi tamo razrijeio, koliko jo
teih rasprava vodio i uistinu tekih tjelesnih napora uloio u upoznavanje
ophodnice?
Dugo sam vrijeme bio jedan od "uvara Sustava", onaj koji je irio svijest o
Galaktici i borio se za dobrobit ljudi u njoj. Mi smo od negostoljubivih,
divljih i opasnih ophodnica inili pitoma mjesta gdje su drugi ljudi mogli
utemeljivati tople domove. Ne bih mogao zamisliti svrhovitijeg posla, ni
vanijeg zanimanja. Pripadao sam mu svim svojim biem, kao i ostali letai.
Tome je sada doao kraj.
Ostao sam sam u dvorani za sastanke. Sam s lebdeom krugljom Aratona. U
najmanju ruku mislio sam da sam sam, jer su drugi nestajali u hodnicima
izlazei iz ovog prostorja. A onda sam osjetio daje jo netko tu, pokraj mene.
- Glavu gore, Urte. Ovdje, na Zemlji, nije sve zavreno ni kada ti se ini
daje tako. To ti moram podrobnije rastumaiti.
Bila je to Orona Degrasi.
jeta.
527
Dvadeset esto poglavlje
Posljednja no
Do znaajnijih naseljavanja svjetova dolo je sredinom dvadeset treeg
stoljea, a uz svjesna nastojanja Galaktike uprave i nositelja vlasti na
Zemlji.
U to je vrijeme Galaktika uprava bila ve jaka ustanova, a meu-zvjezdani su
letai istraili mnoge okolne zvijezde. U neposrednoj blizini Zemlje, a pod
tim podrazumijevam udaljenosti do oko sto deset petame-tara, to je skoro
dvanaest zemaljskih svjetlosnih godina, jedva da postoji svijet koji se mogao
naseliti. Na koncu je pronaen Ahal-Dva, u dananje vrijeme poznati Daruhan,
nazvan po meuzvjezdanom letau koji je prvi na njega sletio. Daruhan je imao
ozraje koje se moglo udisati, a teom je bio blie Zemlji no svjetovi koji su
kasnije naseljavani. Podneblje mu je bilo mnogo hladnije, ali se to moglo
razmjerno brzo promijeniti. U poetku se to inilo zrcaljenjem dodatnog
svjetla i topline iz putanje.
Na Zemlji je u to vrijeme ivjelo oko dvanaest milijardi ljudi i taj se broj
nije poveavao.
528

Leao sam na pijesku Iladona, pred nogama Arama Tara, kao i onoga davnog dana
kada sam, nesvjestan i nemoan, prvi put dobauljao dovde. utio sam se kao to
sam se morao utjeti i onda: da sam napokon na sigurnom, jer se pod monim
okriljem svoga pooima i inina nisam imao zato bojati svojih neprijatelja ili
vanjskog svijeta. Vjerovanje je da je Aram Tar toliko moan zatitnik da se ni
ne suprotstavlja neprilikama; one same radije pred njim uzmiu.
Podigao sam pogled. On me nije ni na to pourivao. Stajao je nada mnom,
uspravljen do svoje pune visine i glave nagnute k meni. Nosio je jednostavni
utozeleni haljetak bez rukava od abrama, tkanja to se dobiva od taurorina
vlakna, i iste takve hlae to su sezale do ispod polovice bedara. Uspravio
sam se na koljena.
Poloio je svoje duge i jake ruke na moja ramena, a ja sam raspoz-nao veliki
oiljak na desnoj podlaktici gdje gaje dohvatila taurora.
Teko je rei neto odreeno to bi vrijedilo za toliki broj ljudi, ali,
usporeujui s drugim razdobljima od poetka povijesti, moemo ustvrditi da su
pedesetih godina dvadeset drugog stoljea stanovnici Zemlje ve zaboravili na
neimatinu, glad i veinu bolesti. Oni su ivjeli u razmjernom izobilju,
oslanjajui se na besplatnu proizvodnju veine tvarnih dobara. Proizvodi
ljudskih ruku imali su veliku cijenu i njima su se diili oni kojima je
skupljanje vrijednosti bilo smislom ivota. Oni koji su teili duhovnim
vrijednostima mogli su se tome potpuno posvetiti, a istraivaima i
znanstvenicima drutvo je davalo svaku moguu potporu. Ouvanje i zatita
prirode dosegli su skoro vjerski zanos pa je cijela povrina ophodnice bila
podijeljena na podruja na kojima je dozvoljeno naseljavanje, ona koja su
ostavljena gospodarstvu, te na zatienu prirodu. Pomno je razraeno u kojoj
mjeri ovjek moe biti nazoan u ovim posljednjima i na koji nain. Pristup
zatienim perivojima prirode postao je ogranien i stoga vrlo poeljan.
Puanstvo je time stisnuto na manje podruje. Prostor je dobio na cijeni i
postao mjerilom ugleda. Ono to je jednom bila mo ili bogatstvo, postao je
sada prostor; onaj koji je raspolagao s vie etvornih metara ili kilometara
svoga posjeda bio je predmetom zavisti ostalih. Posjedovati velike prostore
teko da se vie i moglo; oni su na jedan ili drugi nain postajali javnim
dobrom ili dijelovima zatiene prirode.
529

Njegovo glatko izbrijano lice bilo je opaljeno Neurom. Ono je etvrtasto i

poneto grube koe, s malo isturenom bradom i pravilnim usnama. Izraz lica mu
je bio ozbiljan, gotovo strog i tvrd. Pod visokim elom nalazile su se
izraajne sive oi, dobrohotne i blage. U njima se ogledalo ono to sam znao o
svom ininu: velika snaga volje, produhovljenost, produbljeno zanimanje za
svijet, suut i blagost. vrstinu i ozbiljnost izraza uravnoteivalo je ovo
duboko zanimanje i misaona snaga, ilavu tvrdou tijela blailo je
razumijevanje i uzvienost duha koji se izgraivao cijeli ivot. Uspravio sam
se pred njim doseui njegovu visinu.
- Vratio sam se, ada ani - rekao sam.
On se smijao samo oima. Njegove su ruke vrsto stisnule moje podlaktice, na
nain na koji ratnik pozdravlja ratnika, sebi ravnoga. Zadrao sam dah,
znajui kakvom je au biti na taj nain primljen od svoga inina.
- Mi smo ekali i nadali se. Zed odnosi i donosi. Srca strpljivih puna su.
Dobrodoao u Iladon, ani.
Nitko nije govorio kao Aram Tar. Svaka je njegova reenica zaokruena i
potpuna, doreena i domiljena. Ujedno mu nije bilo potrebno suvinih rijei
kojima bi naglasio toplinu ili radost, jer je sve to zrailo iz naina na koji
je rijei izrekao.
- Dobro je opet biti tu - rekao sam puna srca.
- To to si otiao govorilo je za sebe. to si se vratio govori mnogo puta
vie. Kasnije emo uti potankosti.
Stisnuo me u zagrljaj, a potom se okrenuo Rei koja je stajala tik do mene.
- Rea Renon, ada ani. Druica u dobru i zlu. Ovo je Aram Tar, Rea anai, moj
inin i pooim.
Rea je pred njega stupila poneto smeteno. On joj je sa strane dodirnuo ramena
i pogledao je u oi.
- Odlunost i vjernost - rekao je. - To itam u tvojim oima. Iladon je odsad
i tvoj dom.
Netko mi je drugi sada pritrao s boka. Okrenuo sam se i jedva ostao na
nogama. Netko je upravo skoio na mene zagrlivi me oko vrata. Niva, Niva
Moros, ena koja mi je dala svoje ime!
- Dir ani! Vratio si se!
- Ama anai! Daj da te vidim, ama anai!
- Veliki sine! Srce mi je govorilo da u te opet vidjeti! Ja sam mu, naravno,
vjerovala!
530

nrtasto nama. Gelom ledalo enost,

.. o u
i pod-rao nina. h pu-
i zao-ebno
nogo
ikdo
Rea
i do-
ios-rata.
mu.
- Nisi se promijenila, ama anai...
- Ti si se jako promijenio, ani. Pun si oiljaka. Zvijezde Kinelove, to ti je
to pod vratom!
- Nosim uspomene od sraza sa svijetom. Nije bilo tebe, ni moga pooima da
biste me titili od njega.
- Vidim da si odabrao i druicu. Ako je dobra kao to izgleda, bit e sretan
ovjek.
- Rea - uzeo sam je za ruku. - Ovo je moja pomajka, Niva Moros. Ja nosim njeno
ime. Rea Renon, ama anai.
Dvije su se ene uhvatile za ruke i pozdravile. Ni vina dob je bila blizu
Aramovoj, ali joj je tijelo jo uvijek bilo vitko i gipko. Znao sam daje i ona
eline volje i da je svoju vrstinu, kao i Aram Tar, dugovala svakodnevnom
vjebanju. Po svemu je bila dil-indul i nitko u to nije dvojio, sve kada i
nije vjebala maevima. Njena ravna smea kosa proarana sjedinama uokvirivala
je izdueno lice jo uvijek zategnute koe, a bore su se uhvatile tek njezinih
oiju i vrata. Ako oi zrcale duu, onda je Nivina ira od Vasta-la ili svih
aratonskih velikih mora, ali se ta irina s mjerom otvarala i zatvarala. U tim
je smeim oima bilo velike samosvijesti i pronicljivosti, dobrote i mira.
Znao sam koliko je tih kakvoa u mojoj pomajci.
U takvim uvjetima ponuena su velika podruja na Ahalu-Dva, Daruhanu. Odziv
je, svakako, bio slab, jer obian ovjek nee naputati svijet i ivot na koji
se nauio da bi zadobio nekakvo bogatstvo o ijoj korisnosti nema iskustava.
Jedva da se itko na to i odazvao.
Onda su se u naseljavanje umijeale vlasti na Zemlji, a u dogovoru s
Galaktikom upravom. Kanjenicima i prijestupnicima ponueno je, umjesto
kazne, nastaviti ivot na Daruhanu. Ovaj je nain poluio vie uspjeha, ali se
i on potvrdio tek kroz desetljea primjene. Zanimljivo je da su, kao i u
povijesti stare Zemlje, prijestupnici i kanjenici prvi naselili novi svijet.
Zajednica na Ahalu-Dva imala je svoje uspone i padove, dapae i prijelomne
trenutke, kada se inilo da e biti ukinuta. Zrcala u putanji kao izvori
energije, topline i svjetla pokazala su se nepouzdanima na dugi rok, pa je
ophodnica trebala biti nanovo preuvjetovana. Danas je to napredna zajednica s
pet milijuna ljudi.
531

Pozdravio sam se i s ostalim mjetanima Iladona, jer sam ih sve poznavao. S

tim ostalima nikad nisam bio u osobito prisnim odnosima, a neki me od njih
nisu posebno voljeli. Uvijek sam se drao Arama Tara kada sam mogao, a Nive
Moros kada nisam. Dan Oran me je, dapae, doekao zajedljivom primjedbom:
- Vratio se... Samo da bi pokazao da je uspio otii...
Nisam odvratio na njegovo podbadanje. S Danom sam okapanja imao i prije, i ne
samo ja. Primijetio sam da se izdvojio od veine Iladonjana i da se okruio
nekolicinom grubijana mranih lica.
Niva je povela Reu, a Aram mene u dubinu Iladona, k peinama u kojima su
stanovali, a i ja jednom s njima. Unutranjost Iladona inila je pjeana
zaravan izduenog oblika, opkoljena stijenama sa svih strana, osim s jedne.
Odatle, od Kul-Iladona, smo upravo dolazili. Nepravilnu zaravan unutar hridina
zvali smo Urdur. On se sterao oko jednog atakala u dubinu od Kul-Iladona i
neto vie od pola atakala u irinu na mjestu izlaza, a moda i puni atakal
pri dnu. Pogledao sam preko Urdura, jo uvijek obasjanog Neurom, prema
istonom rubu Iladona.
- Nisam vidio Agdorane - rekao sam Aramu Taru. - Zar vie ne uvaju Kul-
Iladon?
Ljudi u Iladonu, dospjeli ovdje tko zna kada i kako, podijelili su se kao to
to ljudi obino ine. Zapadnu stranu Urdura i Iladona, uz Oz--Hagi, drao je
Aram Tar i peine u tom dijelu nazvane su Ozdorom, Zapadnim gradom. S istone
strane Urdura se nalazio Agdor, Istoni grad, peine u kojima je ivjela druga
polovina Iladonjana. Neprijateljstvo i sukobi Ozdorana i Agdorana trajali su
otkako je sjeanja u Iladonu, a glavni im je povod i opravdanje voda koje je
bilo samo najednom mjestu: Kirmoru, junoj stijeni Ogistala niz koju se ona
slijevala, nekad obilno, ponekad jedva, ali postojano kroz sva zapamena
vremena. Pod Kirmorom se nalazila peina s vodom, gdje se ona zadravala do
odreene razine koja se poneto mijenjala s godinjim dobima, a onda otjecala
nekim podzemnim i nepoznatim putevima.
- Bili su tamo, ali su slabi pa se ne razmeu svojom nazonou.
- Drimo li jo uvijek Kirmor i peinu s vodom?
- Da. Uzeli smo i Vasdor na junoj strani. Agdorani su stisnuti uz istonu
stranu Iladona i dre najvie treinu Urdura.
Ratovi su se izmjenjivali s razdobljima mira u Iladonu. Za mudrih upravitelja
zajednica voda se dijelila, a mukarci su se razmjenjivali
532

kada je trebalo svjee krvi za novu djecu. Onda bi neki od slavohlepnih htio
sve za sebe i najee nasrnuo na Kirmor. Osvojivi vodu, mogao je njom
trgovati i ucjenjivati, a najee je izazvao bjesomune pokuaje druge strane
da tu vodu silom ponovo vrati. Padale su glave u obraunima sve dok opet nisu
mudriji doli do rijei i vratili se podjeli vode. Slijedila su ispriavanja i
nove izmjene mukaraca, a mrnja bi ubrzo bila zaboravljena. Ona nikada nije
uhvatila jakog korijena, jer su estim izmjenama ljudi Ozdor i Agdor postali
iste krvi. Na zajednikim svetkovinama ponosno su izlagane najdraesnije
djevojke kako bi se privukli najsposobniji mukarci s druge strane, a oni bi
se meusobno odmjeravali u snazi i borilakim vjetinama.
- Uvjetuje li im vodu? - upitao sam.
- Dok je Agdorom upravljao Ogadir, traio sam dvije taurore na dan, ili
jednog mukarca za etrdeset dana. Otkako tamo sluaju Hakara Irgala, ustupam
im vodu.
- Je li to onaj isti Ogadir koji nas je napao u Ozdoru i oteo nam vodu, a mi
jedva obranili peine?
- Da. On je prvi u cijeloj prolosti Iladona pokuao potpuno unititi drugu
zajednicu. On nije htio doi do nekoliko mukaraca u zamjenu za pristup vodi,
kako je prije bilo uvrijeeno.
Do dvadeset petog stoljea seobe puanstva postale su vie-manje uobiajena
pojava. Mnogi su poduzetni ljudi odluili zapoeti svoj ivot nanovo na nekom
drugom svijetu, pogotovo ako nisu u svojim pothvatima uspjeli na Zemlji.
Mnogima su smetali brojni propisi i razraeno koloteje ivota na Zemlji.
Nakon dvadeset etvrtog stoljea svaki je stanovnik Zemlje imao na
raspolaganju i tu inaicu: okuati se u ivotu na novom svijetu gdje ljudsku
zajednicu treba ustrojiti iznova, a priroda nije pokoreni div, ve prijetea
stvarnost s kojom se treba svakodnevno nositi, makar i uz pomo monih
strojeva.
Stanovnitvo na Zemlji se smanjivalo. Ono se nije smanjivalo zbog seoba, jer
one nikada nisu bile tako znaajne. Nikada milijun ljudi nije napustilo Zemlju
u jednom mahu i krenulo put neke daleke ophodnice. Takva sredstva Galaktika
uprava nije imala na raspolaganju, a teko da ih i danas ima. Gubitak od
nekoliko desetaka tisua ljudi godinje ne moe ostaviti traga na ophodnici od
dvanaest milijardi dua, sve kad su oni i u najplodnijoj dobi.
533

- Prije nego to sam otiao, potukli smo ga pred Kirmorom. to se potom

odigralo?
- Tada smo mu uzeli vodu, potom i peine Vasdora kada je iz njih pripremao
nove napade. Na koncu je toliko oslabio da su ga smijenili njegovi Agdorani.
- A Hakar Irgal? Je li on razumniji?
- Hakar je dil-indul. Bio je moj uenik prije nego to si se ti pojavio. On i
ja pregovaramo ve danima. eljeli bismo uglaviti sigurniji sporazum no to je
u prolosti bio na snazi.
- Kako kani uglaviti trajni mir ako novi upravitelji mogu uvijek obrnuti
list?
- Gdje ima volje, ima i naina, ani. Prolo je vrijeme kada su dvije
suprotstavljene zajednice mogle dijeliti Iladon. Ogadir je pokazao da se
Iladon moe objediniti silom i krvlju. Drugi e to slijediti dok ne uspiju, a
pola Iladona bude poklano. Pokuavam ujediniti zajednice na miran nain.
- To se moe postii samo svoenjem s dva upravitelja na jednog.
- Tono. Razmatramo razliite naine da se to postigne.
- Nije li prirodno da ti Irgal prizna prednost? Ti si mu inin, zar ne?
- Nije to pitanje dvojice ljudi, ani. Njegova zajednica bi se usprotivila
takvoj predaji. Ujedinjenje treba odraavati jednakost zajednica.
- To e biti tee postii.
- Zamisao o kojoj raspravljamo je predloiti enu iz jedne zajednice i
mukarca iz druge. Oni bi se izdvojili u Vasdoru, izvan Agdora i Ozdora. Oni
bi trebali biti priznati upravitelji svojih sredina, a prvo sposobno dijete
takve veze bilo bi prvi jedinstveni upravitelj. Vasdor bi bio stalni nastan
upraviteljima u budunosti.
- Nije uobiajeno imati enu za upravitelja. Koja zajednica e na to pristati?
- Jaje ve imam. Sa zadovoljstvom u ustupiti svoje mjesto Adari Gard. Ona je
jedna od njih troje koje poduavam. Nakon dugog vremena imat emo novu enu
dil-indula.
- Hm. A smeta li te to e upravljanje Iladonom najvjerojatnije postati
nasljedno?
- Ne znam. Mi smo mala zajednica i kada nas promatra zajedno. Svi smo
povezani rodbinskim vezama i izmijeani.
- Koliko je sada stanovnika u Iladonu?
534

- Sto etrdeset dva u Ozdoru. Osamdeset pet u Agdoru. Neto nas je manje no u
vrijeme kad si ti ovdje bio.
Surovi Vastal nije mogao prehraniti mnogo vie od tog broja. Samo zahvaljujui
vodi Kirmora i bogatom urmalu ivot je ovdje uope bio mogu. Hrana, ako i
jednolina, bolja je od one u ingarskim blagovaonicama Tartasa i Andora. A to
se vidjelo na stanovnicima Iladona, na Nivi Moros i Aramu Taru.
- Bi li svi prihvatili takav razvoj ? - upitao sam dok smo zaobilazili
istureni greben Oz-Hagija, a peine se Ozdora ukazale pred nama.
- Uvijek je onih koji prosvjeduju. Ovaj put nezadovoljnici su iz Ozdora. Oni
misle da Agdor nikada nije bio slabiji i da je sada prilika da ih se zatue do
kraja. Za mnoge je ljude jedino mir groblja valjani mir, jer se jedino tako
njihovo ja moe uznijeti. Dan Oranje najglasniji od njih.
Stanovnitvo se na Zemlji ipak smanjivalo. Od dvanaest milijardi u dvadeset
treem stoljeu na deset u dvadeset petom, devet u dvadeset sedmom i est i
pol milijardi danas, tri tisue sedamdeset tree godine. Je li vie ljudi
danas, ako se pribroje svi naseljeni svjetovi, ili je to bilo prije osam do
devet stoljea?
To je zanimljivo pitanje. Procijenimo li broj naseljenih svjetova na dvadeset,
to mora biti priblino tono, a poznavajui neke od njih, moemo izvui
zakljuak da izvan Zemlje danas ivi etrdeset do sto milijuna ljudi. Uzmemo
li gornju granicu ove procjene za istinitu, pa ako je i udvostruimo, mada smo
sigurni da "tamo gore" ne ivi toliki broj ljudi, jo uvijek imamo veoma slabu
brojku za usporeivanje. Odnos je ovakav: na svakog stanovnika novih svjetova,
trideset je pet ljudi koji su ostali vjerni Zemlji. Vjerojatniji odnos je
pedeset prema jedan, a moda se on pribliava i stotini naprama jedan.
Zakljuak se namee sam po sebi. Ako govorimo tek o jednom do dva i pol
postotka od ukupnog ljudskog puanstva, koliko ih ivi u putanjama oko drugih
sunaca, neosporna je injenica da je danas ukupan broj ljudi gotovo
prepolovljen u odnosu na dvadeset drugo i dvadeset tree stoljee.
(Valder Turaba: "Deset tisuljea povijesti", predavanje "Povijesne nunosti i
nunost povijesti", Saharan, 3073.-03.-10., ZRV)
535

- To me ne udi. Koliko je ljudi pridobio?

- Nekolicinu. On nema osobita ugleda, pogotovo ne od juer kada mi se
suprotstavio opijen mogom. estio se da e sam povesti svoje pristalice i
istjerati Agdorane kroz Kul-Iladon.
- Vidio sam njega i trojicu njegovih u Kul-Iladonu. Odaleili su se od drugih
ljudi, a Danov pozdrav ne bih nazvao dobrodolicom.
- To su ta etvorica, ani. Drim ih na oku, ali oni nisu razlog za
zabrinutost. Kad si god na tragu opeg dobra, bit e i onih koji e ti se
suprotstaviti. Oni kuaju tvoju odlunost, a esto se slamaju sami od sebe.
Zaustavili smo se pred Ozdorom. Peine su bile ravno pred nama, upravo onakve
kakve sam ih i ostavio. inili su ih veliki glavni otvor, koji se uzdizao za
desetak ljudskih visina i pet manjih, etiri s desne strane i jedan s lijeve.
Meusobno su svi oni bili povezani i isprepleteni u unutranjosti Oz-Hagija,
mada ne i osobito duboki. I druge peine lladona su bile sline: one Agdora i
Vasdora, a i ona pod Kirmorom. Tar je vjerovao da je cijeli Iladon nainjen
radom vode, onog slabanog Kirmora koji je danas jedva vlaio junu stijenu
Ogistala na jednom mjestu. Taj je vodotok kroz nebrojene godine, stoljea i
tisuljea pod-lokavao hrid i odnosio je, a vastalska je pustinja pijeskom
zastirala novonastali prostor.
- Vrijeme je ruku, anati - obratila nam se Niva. - Mi smo upravo htjeli
zaloiti kada je sjena vaeg zifa pala na Urdur. Svi smo potrali prema Kul-
Iladonu, jer gostiju ovdje nema svaki dan.
- Otkad pamtimo, dolo ih je dvoje - dodao je Aram. - Dir dvaput. Rea se
vratila k meni, uhvativi me pod ruku. Prostirka pletena od
suenog abrama pokrivala je niski kameni stol, dug i uzak, koji se naao tu u
pijesku, a uravnjen je ljudskim radom. Za lijepog vremena, a ono je uglavnom
takvo u Vastalu, ugodnije je bilo vani nego u pemama. Aram Tar i Niva Moros
su obiavali spavati na otvorenom, a i ja s njima, u to davno vrijeme moga
ivota u Iladonu. Ostali su najee spavali unutra, osjeajui se sigurnije u
peinama.
- Mislim da smo gladni - obratio sam se Rei i spustio se na pijesak. Na
vrijeme sam zapazio prijekorni Nivin pogled i odmah ustao. Skinuo sam svoj
igas s maevima i odloio ga uz stijenu, nekoliko desetaka koraka dalje.
- Oprosti, ama anai - rekao sam. - Gotovo sam zaboravio pravila ponaanja.
Oruje ne ide uz jelo.
536

Stol je bio krcat osebujnim jelima koja je teko nai drugdje. U Ila-donu se
jelo rukama, a hrana sluila u lupinama od taurorinih glava, kako se ovdje
zove sredinji dio taurore koji uva mogo. Velikih posuda nije manjkalo, jer
su vastalske taurore bile mnogo vee od onih koje smo vidjeli u Tal-Pilisu u
Arkoru.
U jednoj takvoj velikoj posudi, koju bih uz gornji rub jedva mogao obuhvatiti
rukama, nalazilo se mnogo jo ivih urora. To su bijeli crvi veliine prsta i
neto deblji od njega, koji su ivjeli u urmalu i premetali njegov pijesak pa
bi on postao ostalom pijesku neslian, laki i sjajniji, hladniji na dodir,
jer je bolje odraavao sunev ar, i onaj na kojemu e se skupiti sva vlaga iz
gotovo potpuno suhog zraka. Taurore su zato traile urmal u svojim lutanjima i
pobirale vlagu i pokoju uroru na tom putu, mada su im toplina i Neurovo
svjetlo bili najvaniji za ivot.
Druga je posuda napunjena najtanjim granicama taurora, onima tik do vanjskih
listova s iglicama, s kojima je kotrljaljka u dodiru s tlom. Bilo je tu i
sjeenih debljih granica i grana, strugane obloge taurorinih glava te moga
razliite jakosti. Lagani mogo s gornje etvrtine po taloenju krepko je pie
i dobar umak za zelenu oblogu taurorinih glava. Drugu etvrtinu moga valja
opreznije piti, a jo je bolji umak za zelene dijelove taurora. Treu
etvrtinu moga ne piju oni koji bi zadrali istu svijest i odrali
uinkovitost u svakodnevnom zanimanju, mada ima ljudi koji su se i na to
priuili. Mogo ove gustoe je vrlo djelotvoran lijek i pospjeuje oporavak od
gubitka krvi, neishranjenosti i bolesti. On se obino uzima umakanjem tankih
granica taurora. Najgui mogo, sam talog, nije za one koji su bez iskustva u
uzimanju moga. Znalci ga uzimaju na nain na koji se uzima trea etvrtina
taloga, obino prije velikih tjelesnih napora i prije borbe.
U posebnoj je zdjeli bio pijesak urmala preraen urorama. U njemu je uvijek
bilo jo sitnijih, okom jedva zamjetljivih ivotinjica koje su se drale
povrine zrnaca pijeska. Ur-tehagat smo ih zvali u Ilado-nu, a nigdje drugdje
nisam za njih uo. Ljudi su ih jeli na nain da su pijesak urmala stavljali u
usta izmeu usana i zubi, a onda usisavali kroz zube ono to je moglo proi.
Pri tome nije smetalo pojede li se i neto pijeska. Aram Tar ga je poesto i
namjerno uzimao i smatrao ga iznimno ljekovitim.
Jedna je stvar nauiti se na vastalska jela od poetka, a druga doi pred njih
s nekim drugim navikama u prehrani. Vidio sam kako se Rea
537

svladava i posee za urorom. Stavila ju je u usta ulaui u to krajnji napor

volje. Trebat e joj nekoliko dana privikavanja prije nego to joj to postane
obinim i dragim jelom. Ohrabrio sam je smijekom i za nagradu joj dao tankih
taurorinih granica u umaku od najlakeg moga.
Aram Tar je bio na elu stola, a ja desno od njega. Do mene je bila Rea, a do
nje Niva Moros. Lijevo od moga pooima zasjeli su drugi odlinici Ozdora, od
kojih sam veinu dobro poznavao. Poneki od njih bio je novi u Aramovoj
zajednici jer je preao iz Agdora, bilo da je razmijenjen ili je zarobljen.
ene su sjedile meu mukarcima, ravnopravne, ali nisu bile onoliko napadne i
razgoliene kakve su znale biti u Linesu. Iladonska je zajednica bila
zajednica lovaca na taurore, radnika u peinama iz kojih se dobivalo neto
rude i topilo u kovinu, te tkalaca i upredaa abrama. U njoj nije bilo drva ni
poljodjelstva, nije bilo uzgoja ivotinja ni mnogo ega drugog to je meu
Linitima osnova njihova preivljavanja.
Sasluao sam uenja drugih o tome kako sam se iz Vastala izvukao i ponovo u
njega vratio. Zadovoljio sam njihovu najveu znatielju o tome gdje su, kakvi
su i kako ive drugi ljudi, ali sam odbio govoriti o podrobnostima prije no
to sve ispriam Aramu Taru.
Jelo smo ubrzo priveli kraju. Niva i Rea su se udubile u povjerljiv razgovor,
gotovo apui jedna drugoj u uho. Aram je samo malo zadi-gao obrve, a ja sam
to shvatio kao znak da je vrijeme da se nas dvojica izdvojimo. Ustao je, a ja
sam ga slijedio. Poveo me je dublje u Iladon, prema junoj hridi Ogistala i
Kirmoru.
Hodali smo neko vrijeme utke jedan kraj drugoga.
- Ti si namjerno ovdje doao - konano je rekao. - Da bih razumio tvoje
razloge, treba mi ispriati sve, od naeg rastanka nadalje.
Poeo sam s probojem iz Vastala. O tome kako sam se borio za preivljavanje,
liui rosu s povrine urmala i lovei urore i taurore, o bjesomunim
vjetrovima koji su me mnogo puta umalo zatrpali pijeskom, otpuhali u urmal ili
razbili o stijenje, o najveem urmalu i najveim taurorama koje sam ikada
vidio, o mjestu gdje se Ogistal i Urgistal pribliavaju do dogleda, o
oajnikom nainu na koji sam se odluio i tuda probio, o kraju Vastala i
pustoi iza njega.
Hodali smo za to vrijeme i zastajali dok sam objanjavao potankosti. On je
pozorno sluao i prekidao bi me samo kada neto nisam dore-kao. Pripovijedao
sam mu potom o svom prodoru na jug i zapad, preko
538
Ara ton - Knjiga trea
beivotne pustinje za koju sam mnogo kasnije saznao da su je ljudi na
zemljovidima upisali pod imenom Mokos. Ispriao sam mu kako sam, unato svemu,
doao do gorja Sarus i o nainu, iza svake vjerojatnosti, na koji sam se
probio do rijeke Gul na istonoj granici Sit-Gulasa, Zemalja smrti, a potom i
do visokih vrhova Gulkora i divlje rijeke Angul. Rekao sam mu o neljudima i
to mi se dogodilo u njihovoj zemlji. O njima je i on neto znao od svojih
starijih dok je sam bio dijete.
Nastavio sam sa svojom priom o probijanju kroz Zemlje smrti i nalaenju prvih
tragova bia moje vrste: ruevinama Vetela, najvee ikad sazidane utvrde na
svijetu. Potom sam mu rekao kako sam otkrio tajnu vodopada Bator i preao u
Zemlje izobilja gdje sam naiao na prve ljude. Ispriao sam mu o ljudima i
njihovim zajednicama, o gradovima i podjelama u Linitskim zemljama. Rekao sam
i o Titanu, o Nandoru i Korimoru gdje sam radio kod Ordara Olimana. Potom sam
preao na svoj put u Andor, na susret s Reom Renon, zasjedu u "Ingaru Lines a"
i bijeg iz Itagira. Ispriao sam mu cijeli svoj teki put Linesom, za kojeg
sam spoznao tko sam, iskricu po iskricu.
Doao sam i do Urgul-Olgija i konane samospoznaje, jo bez poblieg odreenja
i smisla. Nije me ni tada prekinuo, ali mome oku nije promakla izrazita
usredotoenost i udubljenost u ono to sam govorio. Proao je zasigurno zat i
pol, a moda i vie od puna dva dok nisam doao do naeg dugog leta zifom i,
na koncu, njegovim ruenjem u ur-mal, tik pred Kul-Iladonom, Za to smo vrijeme
proli ili prostajali cijeli juni zid Ogistala, Kirmor i peine s vodom i
doli do Vasdora, naputenih peina nadomak istonoj hridi i Agdoru. Dalje
nismo smjeli nastaviti jer je neprijateljsko podruje bilo blizu. Moj pooim
je sjeo na pijesak i dugo, dugo nije rekao ni rijei.
utio sam i ja, ispranjen priom koju je u potpunosti znala samo Rea, a
prijelomne dogaaje jo nekolicina ljudi. Zbog toga sam iz Vas-tala iziao,
zbog istog sam se u Vastal vratio, a da ni sam nisam znao to u sada.
- Naao sam te pred Kul-Iladonom kada se goor ve dizao - konano je izgovorio
moj pooim. - Te je noi neto bilo drugaije od uobiajenog. Prije nego to
se goor razmae, tiina je nad Vastalom i u toj tiini Oz-Hagi se potresao,
jedanput, pa jo jedanput, i poslije toga nekoliko puta slabije. Nije to
osobito udno, jer su se Ogistal i Oz-Hagi tresli i ranije, ali je udno bilo
to to nitko u Agdoru toga nije upamtio.
539

Zakljuio sam, ma kako to udno ili slabo vjerojatno bilo, da se tresao samo
Oz-Hagi, a ne cijeli Ogistal.
Aram Tar je govorio tiho i vrlo zaokupljeno, vaui i paljivo slaui
reenicu po reenicu, kao da ih pribavlja iz tog prolog vremena od prije est
godina.
- Kada sam poao istraiti to se dogodilo, naiao sam na tebe kraj krajnjeg
grebena Oz-Hagija pred Kul-Iladonom. Leao si na pijesku, nesvjestan sebe i
svoje okoline. Goor je ve puhao tako estoko da je svako izlaenje iz zaklona
moglo biti kobno. Bio je mrak, a i da nije, tragova ne bi bilo. Uprtio sam te
na lea i doveo u Ozdor.
Sutradan sam iziao u Vastal prije nego to se razmahao neur. Poao sam uz
sjevernu hrid Oz-Hagija na zapad. Oko sto koraka od mjesta na kojem sam te
naao neto je bilo drugaije. Mi dobro poznajemo taj kraj gdje je urmal
najblii Ogistalu, jer tamo lovimo taurore i traimo urore. Nikada ne obraamo
posebnu pozornost na stijene, ali prolazimo kraj njih iz dana u dan pa nam se
njihovi ocrti, izboine i uvuena mjesta s vremenom usijecaju u sjeanje.
Gotovo bih se bio zakleo da se na tom mjestu neto promijenilo.
Kao da su se obrisi strmih stijena promijenili. inilo se daje udubina na
mjestu gdje bih oekivao izboinu, ili obrnuto. Nisam mogao sa sobom
raistiti u emu je promjena, ali sam nju samu zapazio. To nije trebalo biti
udno ako se povee s potresom koji smo osjetili prethodne veeri. Ali na tlu,
uz Oz-Hagi nije bilo odlomljenog kamenja, niti je bilo novih pukotina ili
razlike u boji stijena. Zakleo bih se da je ta promjena bila u vezi s potresom
prethodnog dana, ali prirodu te veze nisam mogao dokuiti. Do ovog trenutka
dok mi nisi ispriao ono to si imao, nisam se nikad usuivao to povezivati s
tvojim pojavljivanjem. Sada znam da je to u najuoj vezi.
Veina ljudi nikada nije uoila razliku u pruanju hridi na tome mjestu. Neki
su je zamijetili, ak ako im ja nisam to nametao. Niva Mo-ros je to zapazila,
neki od mojih uenika isto tako. Ne znam to trai, ali ako je to ovdje, u
Iladonu, to je prvo mjesto koje bih ja pretraio.
I sam sam to uinio. Proao sam kraj tih hridi stotinama puta i pomno ih
ispipao, od tla do iznad moje glave. Nita neobinog nisam zapazio, nikakvu
razliku u boji, izgledu ili grai kamena. Otukao sam uzorke stijena s
razliitih mjesta, ali sam na koncu ostavio ta istraivanja.
540

- Kako ocjenjuje moje prisjeanje da sam Kinel, a to ime nai ljudi povezuju
sa zvijezdama i bogovima? - nisam odolio a da ne upitam.
- udo se u stvarnosti uvijek skriva iza neznanja i nepoznavanja uzroka i
razvoja. Naa je povijest zapisana od strane onih koji su je slabo razumjeli,
ili namjerno izokrenuli, a ovdje u Iladonu je i dodatno zaboravljena. Rei u
ti da sam u tebe zamjeivao udne stvari cijelo vrijeme. Tvoje tijelo nije
imalo oiljaka, a danas je takvo to teko nai i u ene. Tvoji zubi su bili
savreno zdravi i svi na broju. Ti si ovladao dil-indulskim umijeem u tako
kratkom vremenu da nisam ni najmanje sumnjao da si dil-indul bio i ranije.
Tvoje upravljanje dahom i dubina poniranja otkrili su mi da iza toga stoji
puno godina upornog vjebanja.
Tvoje uoavanje bitnog, lakoa odluivanja, usredotoenost, slojevita
nazonost u ovom trenutku ovdje i tamo iza, u bezvremenosti, tvoje pokretanje
u skladu s dahom i djelovanje ukorak sa zedom toliko su bili napredni za
ostale kojima sam bio uitelj da si im i ti to mogao biti. Kod nikoga drugoga
nisam vidio toliko uravnoteene primjene snage, brzine i okreta u borbi maem,
koja moe proizii samo iz nesvjesnog. Da, naprezao sam sve svoje umne snage i
povlaio se k onima podumnima ne bih li dokuio odakle si i kako stigao, i tko
si jednom bio. ini se da e odgovor na to pitanje biti jo zaudniji no to
sam ja ikad mogao pretpostaviti.
Nisam odgovorio svome pooimu i uitelju na ove rijei. One su doticale
poznati out u meni, strepnju i enju od koje mi je nutrina znala zadrhtati,
a marci prostrujati leima. Jesam li zaista bio samo nekoliko stotina kala
daleko od razrjeenja svih dvojbi i muka? Hou li ve sutra, a to moe biti
jo i danas - doista, zato ne sada, sljedei zat? - biti najzad ono to jesam
i toga svjestan? Hou li vratiti u sebe svoje.duevno teite i pomiriti se sa
svijetom kakav jest, prestati lutati i boriti se, traiti negdje drugdje ono
to mi nedostaje? Trebalo mi je sve moje umijee svladavanja da bih i dalje
ostao mirno sjediti na pijesku Urdura ispred peina Vas-dora i da bih zadrao
usredotoen]e na Arama Tara i na razgovor.
Sjedili smo dugo na tom mjestu, u tiini i okrenuti sebi, u tom lelu-javom
dodiru sa svojom nutrinom, ali ne naputajui svijeu vezu s prirodnim
okoljem oko nas. Moda je to trajalo etvrt zata, moda i pola zata, a onda je
Aram pogledao ulijevo i nastavio gledati u tom smjeru. Okrenuo sam i ja glavu
na tu stranu.
Trojica ljudi dolazili su iz smjera Kirmora, pa su mogli biti samo Ozdorani.
Uskoro su se pribliili, pa sam mogao prepoznati Dana
541

Orana i jo dvojicu iz njegova drutva. Jesu li se sluajno nali ovdje, ili

su nas traili?
- Bit e neprilika - rekao je mirno Aram vraajui pogled pred sebe.
Koliko su nam tete mogla nanijeti ova trojica? Ne bih ih se osobito bojao ni
da sam sam, a s ininom na mojoj strani drao sam ih potpuno bezopasnima.
Razumio sam, meutim, Arama Tara. On nije elio izgreda, niti bilo to to bi
otealo njegove naume, ili ga prisililo uporabiti silu protiv napasnika.
Trojica su se zaustavila na desetak kala s Aramove strane, a da im ni on ni ja
nismo pridali nikakve panje. Onda je Dan Oran priao jo blie.
- Ti si me juer ponizio pred svima! - viknuo je na Arama. - Drugi te se boje
da bi prosvjedovali, ali ja ne. Svi znaju da sam u pravu! Svi bi oni napali
Agdor da se ne boje tebe!
Pogledao sam goropadnika. On je bio potpuno izvan sebe, najvjerojatnije pod
utjecajem moga, kada se usuivao ovako govoriti Aramu Taru. Inin ga nije ni
pogledao, kao da nije bio svjestan njegove nazonosti. Dan je bio krupan i
snaan ovjek i po tome bih ga mogao usporediti s Garom Ragarom, ali s time
nije mogao proi ni kod mene ni kod Arama. Gotovo sam ga otpisao kao pijanu
ludu, a onda sam zapazio neto to me uznemirilo i dovelo u pitanje ove
odnose.
On se uprtio mojim igasom kojeg sam ja ostavio pred Ozdorom i nosio moje
maeve, Tara i Titana. Jesam li neoprezno ostavio ubojito oruje nadohvat
bezumniku? Aram i ja smo ostali goloruki naspram britkog galigalskog elika.
- Jesi li me uo, starce? - vrisnuo je Dan razjaren Aramovom utnjom. -
Dostaje bilo tvojih gluposti! Ja u voditi Ozdor!
- to bi ti uinio bolje da si na mom mjestu? - upitao je vrlo sabrano Aram
otupljujui za trenutak Danov gnjev.
- Pobio bih cijeli Agdor! Sve njih! Sve! I tebe s njima!
Dan se vie nije suzdravao. Znao sam za njegovu nezgodnu narav i vruu glavu,
ali ovaj sam nasrtaj mogao protumaiti samo neumjerenim uivanjem moga, unato
povrijeenom samoljublju i neslaganju sa svojim starjeinom.
Aram gaje sada pogledao u oi.
- Iz smrti nema povratka, ani - rekao je blago.
-1 ne treba ga biti! - estoko je uzvratio Dan. - Ja u voditi Ozdor!
542

Sa zlokobnim slabim struganjem izletio je iz toka Tar, moj ma kojeg sam

nazvao po svome uitelju. Dan je drao desnicu nisko, pa je ukoso podignuti
ma bio vrkom u razini njegovih oiju.
- Nee biti nikakvih varki ovaj put - promuklo je rekao Dan primiui se za
korak. - Ja vodim ovu igru.
Aram se podigao s pijeska bez pomoi ruku, ravnomjerno i polako, kao da
izrasta iz njega. Dan je, ako nije bio vii, zasigurno bio tei od njega. Dugi
ma u ruci naoko je bio nenadoknadiva Danova prednost. Htio sam i ja stati uz
Arama, moda i uplaiti time Dana, ali me je inin zaustavio rukom.
- Ovo u ja srediti, ani.
Potom se obratio zajapurenom protivniku.
- Vrati to oruje njegovu vlasniku - rekao je strogo i ispruio ruku.
U tom je trenutku Dan udario. Vidio sam da e to uiniti u njegovim oima,
vidio je to Aram Tar jo bolje od mene. Dugi ma se digao na udarac i odmah
potom poletio nanie k Aramovoj glavi. Inin nije ustuknuo. Ono to sam ja
vidio, a nitko nije bio blii da bi vidio bolje, bio je brzi pokret Aramove
desne ruke kojom je zamahnuo prema mau, njen sraz sa smrtonosnom otricom i
poluokret ulijevo dok je otri elik otklonjen ustranu.
Razumio sam to se zbilo, ako i nisam sve mogao zapaziti. Moj je pooim golim
dlanom presreo ma i, uskladivi brzinu ruke s njegovim kretanjem, odgurnuo ga
upiranjem o plonu stranu maa. Znao sam koliko je Aram brz, ali ovakvo neto
nikada nisam vidio, niti smatrao moguim.
Dan se jo vie iznenadio. Jamano je ipak povjerovao da je prvi put promaio
sluajno, pa je zamahnuo jo jednom. Bio je to vodoravni rez u visini prsiju
ili vrata, na koji se Aram jednostavno sagnuo i ponovo uspravio ne mijenjajui
mjesto. Sljedei je udarac ponovo doao odozgo i poneto ukoso, a inin ga je
ponovo skrenuo golim dlanom desne ruke, okreui se zbog toga ulijevo. Ma je
jo jednom odgurnut u prazno i prema tlu. Onda je inin uzvratio tolikom
brzinom da se sve slabo dalo razabrati.
U jednom je trenutku Dan bio povuen svojim neuspjelim udarcem prema Aramu, a
moj uitelj bio okrenut njemu bokom i leima, odbacujui njegov ma. U
sljedeem je Aram pokrenuo svoju lijevu ruku, a odmah zatim je Dan odbaen
nazad najmanje za korak i oboren na pijesak.
543

Kao da gaje grom pogodio i sa zemljom sastavio! Inin gaje izravno pogodio u
elo donjim dijelom lijevog dlana iz punog zamaha.
Dan se uspio pridii tek iz drugog pokuaja. Nije mu vie bilo do borbe, ve
je nagnuo u bijeg. Jo je jednom Aram skoio k njemu i svojim nogama podapeo
njegove. Ovaj se put Dan naao licem u pijesku. Aram Tar je stao pred njega i
nad njim, ekajui da se pridigne.
Konano je Dan bio opet na nogama, jo uvijek s mojim maem u ruci i drugim na
leima. Bio je, meutim, daleko od pomisli da ih uporabi. Kao roditelj pred
nepoudnim djearcem stajao je Aram pred ubogim i ponienim Danom.
- Ostavi ovdje ono to nije tvoje - rekao je inin.
Dan nije imao snage podii pogled. Nije se usudio dignuti ma koji je drao u
desnici, ve gaje spustio na tlo. Odrijeio je igas na prsima i pustio ga da
padne na pijesak.
- Idi - jo mu se jednom obratio inin.
Pokunjeno je Dan Oran okrenuo lea Aramu i poao nazad. Nakon nekog vremena je
potrao, elei se to prije udaljiti s mjesta ponienja. Njegovi su
istomiljenici bili ve daleko, pobjegavi im su vidjeli u to e se izvri
sukob pred vasdorskim peinama.
- Radije bih da sam to razrijeio mirnim putem - rekao mi je inin pruajui mi
moj igas. Spazio sam trag krvi na njegovu dlanu i zadrao njegovu ruku u
svojoj. Ma mu je najednom mjestu zarezao dlan, ali je rana bila mala i
bezopasna.
- To je od prvog udarca. Starim, ani, i nisam brz kao to sam bio.
Promotrio sam svoga uitelja. Njegova je kratka kosa bila proarana sjedinama,
a lice na dijelovima izborano, ali ponosito uspravljena pojava i lakoa s
kojom se drao i kretao bili su daleko od naznaka starosti. Dvojim daje itko
od Iladonjana, ukljuujui sve dil-indule stasale pod Aramovom rukom,
ukljuujui tu i mene samoga, mogao uzvratiti tako brzo i tono na potegnuti
ma i otkloniti njegovu otricu upiranjem u bonu stranu.
- Poimo nazad - rekao je dok sam ja spajao remenje igasa na prsima.
Urdur se dobro zagrijao, a u iladonskoj zaklonici nije bilo hladno ni zimi.
Ponekad se, za studeni, Kirmor zaledio, ee gore uz hridinu nego pri dnu, a
ponekad su ljudi trebali razbijati led u peini da bi doli do vode. Ljeti bi
se, pak, pijesak Urdura uario od vruine, a zrak nad
544

njim titrao stvarajui privid maglice nad tlom koja se u dogledu mogla
zamijeniti za vodu. Tada se utoite nalazilo u peinama i popodnevnoj sjeni
Oz-Hagija.
Ljudska se zajednica ustalila u Iladonu. Nitko od sada ivuih nije znao za
svijet izvan Iladona i Vastala. Svi su oni bili roeni u ovom zaklonu
udubljenom u strmim hridima Ogistala. Kad bih pogledao navie, kao to sam to
nebrojeno puta inio dok sam ovdje ivio, vidio bih samo okomite stijene,
isturene grebene, istake i udubljenja koji su strali u nebo. Na je zif
nadletio Oz-Hagi dok smo dolazili, ali je to bilo na tolikoj visini da nam ni
ataka! dugi Urdur nije bio dovoljan za sputanje, ve sam izletio kroz Kul-
Iladon u ve jaki neur. Odakle ljudi u Iladonu? Je li Aram znao vie o tome no
to mi je dosad rekao?
Sustigao sam ga dok je on odmjereno koraao na zapad, ka Kirmo-ru, rubom sjene
koju je bacala juna strana.
- to se dogodilo daje ljudi manje u Iladonu nego kad sam ja otiao?-upitao
sam.
- Priroda - rekao je gledajui prema visokim stijenama Oz-Hagija, nakon to je
odutio nekoliko trenutaka. - Ima li nas vie od dvjesto pedeset, poinju
nevolje. Urmal se izlovljava i sve je tanji. Taurore onda nalaze neke druge
puteve i manje ih je. Slijedi glad, pa sporenja i sukobi. U krvoproliima
strada odreeni broj ljudi, pa se tako ravnovjesje opet uspostavi. Prolazili
smo kroz nekoliko takvih dolova, upravo smo izili iz jednog. Ne smijemo sebi
dopustiti slobodan prirast. Ja nemam svoje vlastite djece. Zato je nae
udoree strogo, a svaka ena vezana uz samo jednog mukarca. Uzima li
redovito pijesak urmala, gotovo e svaka ena ostati neplodna.
- Djecu nisam ni zamijetio.
- Hakar i ja smo raspravljali o tome. Namjera nam je upravljati priratajem.
Mislimo daje to bolje no da glad i sukobi dovode stvari u ravnovjesje. Ovog su
trenutka samo dvije ene trudne, a od prole zime roeno je tek jedno dijete.
Godinu prije toga troje djece. Zato nae stanovnitvo opada, ali je urmal
bogat, a taurore se rado kotrljaju kraj Kul--Iladona.
- Zar je oduvijek bilo dvjesto ljudi u Iladonu? to se uope zna o tome odakle
ti ljudi potjeu i kako su pristigli?
- I sam sam traio te odgovore. Zna da imamo nekoliko knjiga, dvije od njih
na Prvom jeziku, koje govore o taurorama i mogu. Sve sam
545

to proitao. Dobro se sjeam to su govorili nai stari dok sam bio dijete.
Stariji od njih jo su se sjeali dolaska, ili onoga to im je o tom dolasku
netko jo stariji rekao. Otprilike znam to se dogodilo.
Nikada prije nisam se uistinu zanimao za taj predmet, a moj poo-im nije sam
zapoinjao takve razgovore.
- Nai su preci doli zifovima preko Ogistala - nastavio je Aram. -Doli su
traiti mogo za kojeg su uli iz knjiga o kojima sam ti govorio. To su knjige
iz Prvog razdoblja u kojima se taurore i mogo opisuju kao velike
dragocjenosti, a kae se da ih u Vastalu ima u izobilju. Oni su doli traei
bogatstvo i ostali zauvijek u Vastalu. To je moglo biti prije osamdeset do sto
godina.
Ostali su uhvaeni na isti nain kao Rea i ja prije nekoliko zata. Inin je na
mjestu gdje se pred nama ukazao Kirmor skrenuo nadesno, sijekui krajnji
jugozapadni rukavac Urdura i upuujui se ravno k Ozdoru.
- Zacijelo nisu bili jedini koje je uhvatila groznica za mogom. Oni koji se
nisu dohvatili zaklona u Vastalu, brzo su propadali. Oni kojima je nedostajala
voda, umirali su sporije. Oni koji su se dokopali Iladona, mogli su
preivjeti.
Zakljuio sam da ih je bilo dvije skupine i da su se posvadili u samom
poetku. Ta se svaa izrodila u dananje podjele, a pogodnost da je meu njima
bilo i ena omoguila je sljedee narataje. Njih je u poetku bilo
najvjerojatnije desetak, moda petnaest, ali su doli s drugaijim poimanjem
udorea, onakvim kakvog si mi opisao da vlada u linitskim gradovima.
Zaustavio sam se za trenutak prisiljavajui i Arama Tara da zastane.
- to ako pronaemo nain da se Iladonjani vrate u naseljene zemlje na zapadu?
- upitao sam ni sam ne znajui odakle mi to. - Bi li oni bili voljni otii?
Ili bi ostali?
Inin je dugo gledao u mene kao da teko poima znaenje onoga to sam rekao.
- Ne znam - odgovorio je. - Ako se i kada ukae takva mogunost, govorit emo
o tome.
utke smo se vratili u Ozdor. Tamo je bilo mirno, a ljudi zabavljeni svojim
uobiajenim poslovima. Niva i Rea su bile same za kamenim stolom i
razgovarale, kao kad smo ih i ostavili.
- Dire, moj Dire! - viknula je Niva kada sam priao. - Sve znam o tebi! Uvijek
sam znala da e biti neto veliko i ti me nisi iznevjerio!
546

Reci mi, bismo li te trebali oslovljavati drugaije? Slaem se s Reom da nas

nitko nije nauio ophoenju s bogovima. Nasmijao sam se.
- Bogovi trae da im se prilazi kao ljudima. Ljudi ponekad trae da ih se
smatra bogovima. Mislim daje razlika meu njima mnogo manja nego to se misli.
-Zvijezde Kinelove... Nemoj to rei! Onaj koji je doao sa zvijezda i bio
ovdje prije tisuu godina zasigurno nije od iste vrste kao Aram, Rea i ja.
- Niva anai, i tebe i mene je inin nauio da ima pitanja na koja ne vrijedi
odgovarati. Ljudi se esto najvie trude upravo oko njih. Rei sam to vie puta
rekao. Smijeno je svako objanjenje koje ja ili netko drugi pokua izmisliti,
pa sam seja okanio jalova posla. Ustvrdi li se na koncu da sam uistinu bog,
onda emo razgovarati o tome to to znai i kakvim se zakonima bogovi
pokoravaju, a za koje ne mare. Ispadne li sve obinom stvari, objasnit e se i
odakle mi ime Kinelovo i kakve to ima veze s predanjima u koja svi mi
vjerujemo.
- Ne ljuti se, Dir ani. Bog ili ne, kod svoje si Nive uvijek dobrodoao.
Zagrlio sam dragu enu.
- Mogu li se ja ljutiti na onu koja me je nauila jesti, hodati i govoriti,
Niva anai? Boja majka i sama mora biti boica, zar ne?
- Vidjet emo sutra u to e se sve izvri. Prvi put u svom ivotu osjeam da
sutra nee biti dan kao i svaki drugi, kao svi oni koje sam do sada
preivjela.
- Samo je jedna no do tada.
- Kada je o noi rije... Hoe li spavati na mjestu gdje si to uobi-avao i
ranije? Prostrijet u tamo za tebe i Reu...
- Da, spavat emo vani. A do noi... Ako je neur donekle popustio, pokazat u
Rei urmal i taurore.
Doista smo Rea i ja ostali sami, jer se Niva izgubila svojim poslom, a Aram
Tar poao na novi sastanak s Hakarom Irgalom. Poveo sam je izvan Iladona, u
Vastal kojim je jo huao vjetar i nosio pijesak, ali to vie nije bilo
nesnosno kao prije.
- Neur pada... - rekao sam. - Neur je dnevni vjetar u Vastalu, ne samo sunce
na nebu.
Rea se slabo osmjehnula, ali kao da nije bila usredotoena na ono o emu sam
joj govorio. Pokazao sam joj Neur na zapadu, krvavo crven
547

iza oblaka pijeska, kakav nikada nije na bilo kojem drugom mjestu. Onda sam je
odveo do urmala. On je ovdje bio irok preko deset kala i nitko ga na ovom
mjestu ne bi mogao prijei. Svojedobno sam prelazio urmal na drugim mjestima,
ali to je uvijek bila opasna pustolovina.
- Pogledaj kako se cakli povrina urmala - pokazao sam Rei. - Pijesak se na
njoj ne moe zadrati i klie u stranu ili propada na dno. Stavi li svoj prst
u urmal - ovako - osjetit e kako lako propada. Zadri li ga tako, moe ti
se dogoditi da osjeti lagano cupkanje i potezanje. To su urore koje se
obavijaju oko tvoga prsta. Izvue li ga naglo, moe izvaditi i uroru. Tako
se one love.
- Pravilo broj jedan, Rea anai - nastavio sam. - Kad si god blizu urmala,
mora gledati na zapad. Odatle dolaze taurore. Opasnije su od terona i ilbova.
Pogledaj tamo... Jo su daleko... Dolaze, najmanje dvije.
Povukao sam Reu od urmala, a ona je pola za mnom bez pravog ara i
sudjelovanja. Neto ju je pritiskalo, a nije se odluila govoriti o tome.
Tri velike taurore kotrljale su se prema nama. Bile su doline predstavnice
vastalske vrste, zelena brda to se valjaju urmalom i svojim vrhovima doseu
skoro dvije moje visine. Ve sam uo njihov osebujni zvuk, mjeavinu
treperenja mnogobrojnog lia na vjetru i prevrtanja sipkog pijeska urmala,
jer taurora uvijek prevre urmal, dublje, ako je vjetar jai da bi se usporila
i plie, ako je vjetar slab. Pri tome stradaju neke od njenih granica pa se
njima hrane urore, ali i urore, ako ih dohvati list s bodljama.
Tri su taurore protutnjale kraj nas poput plahih omrona, dvije od njih gotovo
usporedo, a um trepueg lia i presipavanja pijeska porastao je u tropot.
Ni opor gartara ne bi ostavio jai dojam.
Uskoro je dan poeo zamirati. Sada je bilo vrijeme za lovce na taurore, prije
nego to se digne goor, noni vjetar, i jo jednom pokrije predio briuim
pijeskom to zasipa stijene Ogistala i brusi ih kako bi bile jo okomitije i
nesavladivije.
Na koncu sam poveo Reu nazad u Iladon, donekle razoaran njenom povuenou i
time stoje se nita to samjoj pokazao nije osobito dojmilo. Shvatio sam daje
tome morao postojati razlog i da e mi njega ona sama rei kada tako odlui.
Uhvatio sam je jednom gdje grize donju usnicu i iskrivljuje lice kao da trpi
nekakvu bol, ali kada sam je o tome pitao, odvratila je da je sve u redu.
Potom se, dok smo se vraali
548

Mi) mjestu. leset kala i m prelazio ivina.

iRei.-Pi-da na dno. opada. Za-|e i poteza-i ga naglo,
_ vi blizu
j su od
jvije.
^ravog
oriti o
. joline m i svojim rv osebujni prevrtanja lije. ako je te stradaju ako ih
do-
l d\ije od eska pora-
*cc na tau-
im pokrije ih kako bi
aran nje-ijc osobito t mi njega gdje grize k sam je o se vraali
uz Oz-Hagi, a mrak ve bio skoro potpun, ona odjednom ispriala i pohitala k
stijenama. Kada sam doao do nje, ona je jo uvijek teko disala, ali je opet
opovrgla da ima bilo kakvih tekoa.
Svoje smo leajeve s pokrivaima od abrama nali izdvojene pod stijenom Oz-
Hagija. Rea je i dalje bila utljiva i povuena, neuobiajeno rastresena i
nerazgovorljiva. Predosjeao sam daje to stoga stoje znala to predstoji, jer
je bila svjesna da u ja sutra uiniti neto da bih vratio svoje sjeanje -
neto to ni ja sam nisam znao to je - a da bi to neto moglo zapeatiti nae
prijateljevanje. Iako sam to predosjeao, podrazumijevao sam da e ona tome
prii drugaije, da e mi eljeti biti to bliom, a ne daljom.
Nisam htio naruavati samou za kojom je osjeala potrebu. Nisam ni vjerovao
da mi sutranji dan moe donijeti toliku promjenu da bih okrenuo Rei lea. On
me je svejedno zaokupljao, pa sam rado ostajao sa svojim mislima. Razmiljao
sam o onome to mi je rekao Aram Tar i dvojio u smisao svega toga. to bih,
meutim, mogao uiniti do otii do toga mjesta i... to onda? Nisam mogao
izgovoriti arobnu rije nakon koje e me pogoditi svijetla zraka s neba i
vratiti mi sjeanje, jer ako sam takvu aroliju ikad i znao, i nju samu sam
zaboravio.
Legao sam na svoj leaj i nosnicama upio poznati i dragi miris abrama, vonj
iscijeenih stabljika taurora koji je blago podsjeao na mogo. Taj mi je out
nedostajao godinama, neto to se moglo usporediti s povratkom doma.
Doma... Je li Iladon moj dom? Uistinu me je radovalo biti opet tu, to vidim
inina i Nivu, ali... Ako sutra ne uspijem u udu zbog kojega sam ovdje doao,
ako ne otkrijem taj nain, za me jednako nezamisliv i udesan sada kao i sve
prolo vrijeme, kojim bih sebi vratio sjeanje, u to sam se onda uvalio?
Ponovo sam u Vastalu, opet bespomoan i beznadno daleko od sveg naseljenog
svijeta.
Teko bih to podnio. Zar mi je opet probijati se iz Meustijenja, kao to sam
to uinio prvi put kada sam samo sluajno ostao iv? S kakvim sam pravom
dovukao ovdje i Reu i zatoio je? Kako sam se to ja, na koncu, dao zavarati
vjerovanjem da e mi vraeno sjeanje dati i nekakve nadnaravne moi kojima u
lako izii iz Vastala? Zar sam se toliko dao zaslijepiti Reinim matanjima da
sam i sam povjerovao u uda? Ja bih ovdje doao u svakom sluaju, i bez
razmiljanja bih rtvovao cijeli svijet i zauvijek ostao u Vastalu samo da bih
vratio sjeanje na
549

svoj proli ivot. Nisam to, meutim, smio napraviti Rei, mladoj i prelijepoj,
bogatoj i u punoj ivotnoj snazi.
Volio sam ovaj miris i blage noi Iladona, volio sam Arama i Nivu, ali me sve
to nije ispunjavalo onoliko koliko mi se inilo da ispunjava pravi dom. Hou
li se sutra tome pribliiti?
Nisam mogao zaspati, a ni Rea nije jo bila na leaju. Nada mnom se prostirao
Kinelov dom, velianstven kako to samo moe biti u Ilado-nu. Zar se moe
dogoditi da u mu i ja biti blii sutra?
Uzvieni mir nonog neba me je preplavio. Opet sam prepoznao zvijezde, a
Kinelov dom nije vie bio neitak kao u Tartasu. Prepoznao sam Dil-Daul visoko
nad glavom, neto su nie Zei-Tai lijevo i Barabar desno. Posve desno otkrio
sam Uragu, a Turgor je bio tik nad mranim obrisom Oz-Hagija. Ismerol i
Ismerolov trokut nisam mogao vidjeti od stijena. Odavde mi je ostao nevidljiv
i Urgdaul, koji ukazuje na priblian smjer sjevera.
Svi su smrtnici nitavni pred zvijezdama. lola Alidad, mona inga-ra u
Tartasu, priznala je to na krovu Odora, one noi kada me je izvela sa zabave u
vrtovima svoje palae, neto prije nego to je ubijena. Smrtnici... A bogovi?
Toliko sam zastranio mislima da nisam odmah razabrao mranu sjenu to se
nadvila nada me. Samo trenutak sam krzmao trebam li se zatititi od
pridolice, a onda sam razabrao dragi lik. Rea se spustila na mene pokrivajui
me svojim tijelom.
- Ovo ti je posljednja no sa mnom, sine zvijezda - rekla je tiho. Nisam
odgovorio. Poljubila me je njeno i predano, a potom ugrizla za donju usnu.
- To je loa vijest. Imam i dobru.
Vratio sam joj poljubac. Teko je zamisliti nastan bogova koji bi bio
privlaniji od pijeska Iladona s njom na njemu.
- Ako te sutra i vidim - nastavila je - nai e odnosi biti promijenjeni. Mi
neemo biti ljubavnici. Nikad vie.
Reeno je to mirno i sabrano, hrabro i s razumijevanjem posljedica.
- Zar se ne boji suprotnoga, da smo osueni jedno na drugo u ovoj pustoi i
to zauvijek?
Zanijekala je glavom to sam osjetio, jer je pri tome oeala svoje usne o
moje.
550

- Znam to e se dogoditi... Ti e otii... Iskrast e se dok e svi drugi

spavati. Neu te zaustavljati ni pratiti, jer tako mora biti... Potom e se
uti tutnjava. Oz-Hagi i Ogistal e se zatresti... A ti e opet biti bog.
- Kao kada si se pojavio - nastavila je. - Niva mi je rekla...
Opet sam odutio. Zagrlio sam je oko lea. Poljubila me je jo jednom, dugo i
predano.
- Ovo to sam bila s tobom... dostaje za vie no jedan ivot. Smrtnica ne
smije traiti vie.
Sada sam ja pokrio njene usnice svojima.
- A dobra vijest? - upitao sam kada sam doao do daha.
- To... - ivnula je. - Sumnjala sam ve nekoliko dana, ali od danas sam
sigurna...
ekao sam. Ona je zastala, poljubila me i nasmijala se.
- Nosim tvoje dijete, Dir ani!
Trgnuo sam se kao oparen. Ima li uda u tome? Djeca se upravo na taj nain
prave, prisnou odraslih mukaraca i ena. Zato o takvoj mogunosti nikad do
sada nisam razmiljao?
- Zar se ne veseli, Dir ani, dragi?
Veselim li se? Znam to dijete znai, svugdje i uvijek. Ono je vezivanje, novo
vezivanje, a ja se, upravo kao i Rea, strano bojim da naa veza nee imati
budunosti. Ne zbog nespojivosti bogova i ljudi, naravno, ali...
- Znam o emu ti misli, Dir ani... Misli kako si sputan tim djetetom, misli
da nee moi ono to bogovi rade... Moda misli da u oekivati da ostane
uz mene...
Nijemo sam sluao.
- Ne, Dir ani, dragi... Ti e otii... Ali meni e ostati neto tvoje...
Neto to u voljeti vie od ivota samog... Hvala ti za to, Dir ani...
Poloio sam svoje dlanove na tjeme i zatiljak Ree Renon i privukao je k sebi.
Najmilije bie ovog svijeta. Kako bih i zastoja nju ostavio? O, zvijezde
Kinelove...
- Ja sam bogata, Dir ani. Nita nee nedostajati bojem djetetu. Bude li
mukarac, zvat u ga Dir, po tebi, jer to nije tvoje pravo ime. Bit e i on
dil-indul, jai od ingara i lanih besmrtnika....
- Rea, Rea anai...
551

-Reci, moj Dire...

- O, zvijezde Kinelove, koliko te volim, Rea anai!
I te je noi Rea Renon pomraila sve zvijezde Kinelova doma, a stanita bogova
uinila neprivlanim i dosadnim mjestom. Pa ipak, probudio sam se u gluho doba
noi kad je Goor ve bio visoko na nebu i iskrao se iz njena zagrljaja. Dolo
je vrijeme da potraim svoju prolost.
552
Dvadeset sedmo poglavlje
Orona i Klea
Teki ar Neur krajinom prolijeva dok dvije se vojske nemilice tuku; no tko da
mari, oruje dok sijeva
to se to zbiva na boanskom luku,
o nelagodi tko li jo se brine
dok krv mu vrije, a bijes vodi ruku?
U toj se vrevi hrpimice gine, ljudi tu ljude Gooru sad alju, strah, jar i
stega od njih zvijeri ine.
Tek jedan od svih ne slui svom kralju; polako jae, gleda u daljinu, zastaje
esto ne oznojiv" halju.
ini se tako, dok on uz padinu aranom stie k rubu uzvisine, koja pred umom
zatvara istinu.
Odatle pogled puca spram doline, a uokrug se tu atori steru: ureen okol voa
sred tratine.
010
553

Jedan dugi trenutak trebao sam za usredotoenje, od rasplinutih premiljanja o

tome to sam izgubio do ohrabrujuih rijei Orone De-grasi. Ona je i juer
govorila sa mnom, prije nego to sam otiao Noru Ubanu i rekla mi da e mi
danas neto rei. Smetnuo sam to s uma, shrvan svim onim to se u posljednje
vrijeme dogodilo.
to sad? Ona je polako obila moj stol i naslonila se na njega s prednje
strane. Prila je neusiljenim korakom drei se samouvjereno i ozbiljno.
Pustio sam joj da se izrazi do kraja.
- Cijelu sam veer namijenila tebi. Promijenit emo ovaj otok za neto doista
uzbudljivo. Jest emo i razgovarati. Kanim te upoznati s mogunostima koje su
ti na raspolaganju. Potom ti odlui.
Pogledao sam je s novim zanimanjem. Procijenio sam vjerojatnim da njeno radno
vrijeme jo traje i daje sve ovo inila u dosluhu s Norom Ubanom. Nainio bih,
meutim, greku, ako bih se ogluio na poruke s druge strane.
- No, Urte... zar je teko prihvatiti takav poziv od djevojke? Ja ostavljam
svoju ulogu slubenice Uprave ovdje, na pragu ove dvorane i postajem prava ja
s one druge strane. Moe me i takvu upoznati, ako eli. Svi oni koji su bili
za ovim stolovima do maloprije smatrali bi da im se ivotni san ispunio da sam
im ovo predloila.
U svoju izuzetnost nisam vjerovao, pa me nije dojmio Oronin izbor. Hvala se
ponekad daje iz srca, ee iz uma, a umje mjesto gdje se grade spletke i
smiljaju varke. Takvu sam igru mogao za sada prihvatiti.
- Otkud ti uvjerenje da i ja nisam o tome matao? - upitao sam naglo. Lice joj
se ozarilo.
- Hajdemo - rekla je i povukla me za ruku.
Morao sam najprije ustati i zaobii stol, a za to je vrijeme ona krenula prema
izlazu ljuljajui se u bokovima. Jesam li se varao, ili to nije bio onaj isti
hod kojim je pred neko vrijeme izila pred skup? Znao sam, meutim, koliko je
tono da je sva istina u oku promatraa. Jesam li morao svemu tome davati
vanost?
Priekala me je na izlazu.
- Mora da ti se Hatorn uinio prilino dosadnim mjestom - rekla je vodei me
prema dizalu i postaji na koju smo prispjeli Klea i ja prije, kako to ovdje
kau, dva dana. - Suprotno je blie istini. Otoci u kojima je Uprava su doista
dosadni, ali Hatorn je za Zemljane mjesto za zabavu. Nigdje se to ne ini
istananije nego na Hatornu.
554

Nisam osjeao potrebu za takvim mjestima, ali ni zazirao od njih.

Pretpostavljam da zabava mnogo znai onima koji nisu zadovoljni svojim ivotom
onda kada se ne zabavljaju. Ona moe biti vrlo prazna, ma kakvim se
bljetavilom i arenom pojavnou zaogrnula. Zabava, naravno, esto podilazi
strastima. Prodavai zabave raunaju da se njen potroa
Stjegovi bojni spram neba se veru, a insuli se meu njima kreu; sred tog se
visa, u Valvale smjeru 020
Sjevera voe tiskaju i sreu: zbivanja prate suzdrana daha, i dogaaje me"
sobom premeu.
Burno se javlja priroda im plaha: potresa na as sjenicu im cijelu sad
likovanje, sad gr bijesa, straha.
Usamljen jaha sjaha na tom dijelu, arana pusti i proe kroz strae, pridrui
potom monika se sijelu, 030
uz pozdrav kakav propis ve nalae: na koljena se pred ingarom spusti, dok
desnu ruku na srce polae.
Govorit prvi atamanu pusti: "Da tebe sudba preda me donese negdje, ve znamo,
treba da prigusti...
Dok ustroj svijeta tu i sad se trese, mi, Iril oni, nas voa aica, ekamo da
se dogaanja dese!
Ovih je ljudi nova smicalica"", tu savjetnika on pokae mimo, govore ilo,
ali mrka lica, 040
555

nee moi suzdrati. Naao sam u tome slinosti s izazovnim Oroninim hodom.
Samo je na meni kako u protumaiti taj hod i koliko u zabave sebi priutiti.
Uskoro smo se nali u pauku. Orona je turo rekla naziv otoka, neto kao Bali-
Jedan, a Hat je potvrdio odredite. Ona se, zaudo, nije pridruila meni u
sjedalu, ve je za trenutak ostala iza mojih lea.
- Ovako, sad sam primjerenija mjestu na koje idemo.
Orona je sjela lijevo od mene i vezala se za sjedalo, jer je sila privlaenja
na postaji slaba, a nakon poetnog ubrzanja po kretanju nestaje. Vozilo je
ubrzalo izlijeui iz otoka u kojemu je Uprava i jurnulo k prijenosnoj cijevi
u mrkli mrak kroz koji su bljeskala nadzorna svjetla.
Svojim novim izgledom Orona je stavila na kunju moje umijee svladavanja. Ona
se u tih nekoliko trenutaka koje je proboravila iza mene preobukla, ili
strgnula prijanju odjeu koju je nosila iznad ove, ili uinila jednu od
drugih arolija koje omoguuju enama, i ne samo njima, mijenjati svoju
vanjtinu u svako vrijeme i gotovo na svakom mjestu.
Nova odjea Orone Degrasi bila je blago reeno smjela, a od njezina je tijela
otkrivala dobar dio. Bila je nekakve zagasito crvene boje kovinskog mutnila i
zablijetila bi kada bi se svjetlost od nje odrazila pod odreenim kutom.
Svaka pojedinost njene odjee bila je u istoj nijansi, od cipela do vrpce oko
ela koja joj je drala sputenu kosu u kojoj su se prelijevale uta i zelena
boja.
Ramena su joj bila gola, a iznad grudi i ispod pazuha prolazio joj je gornji
rub gornjeg dijela odjee. Taj se dio produivao nadolje, sve do iznad pupka,
samo gustim i tankim resama koje su se razmicale i ponovo sastavljale na
najrazliitije naine. Upravo zato, one su dozvoljavale sagledati da je jedini
preostali gornji dio odjee Orone Degrasi ispod tih resa mrea-sta potkoulja
oka veliine nokta na palcu, jednako zagasito crvene boje.
Donji dio odjee bila joj je suknjica to se pruala od ispod pupka do kuka, a
do pola natkoljenice nastavljala jednakim resama. Nije bilo naina da se te
rese zadre od sklizanja niz obline nogu dok je pauk ubrzavao, a Orona
sjedila, i ne ukazu gaice iste boje.
Tijelu Orone Degrasi teko bi naao zamjerke i onaj kojemu je samo to posao.
Njezinu naumu tee je bilo dati visoku ocjenu. Bio sam svjestan da su nekakvi
ulozi bili u igri ove veeri i da se Orona nee skanjivati uporabiti bilo to
da bi za sebe osigurala povoljan ishod. Bit e to zahtjevna veer, inilo se.
556

- Sada otprilike znam na kakvo mjesto idemo - rekao sam pogledavi je.
Nasmijeila se i rukom preuredila nekoliko resa na prsima, kako bi prekrila
jednu od bradavica to se nestano probila van.
- Ne znam, meutim, koliko sam ja prikladno odjeven - nastavio sam.
"po kojoj svi mi strahotno gubimo padne li glava tamo dolje moja; pa zato,
eto, napeto buljimo...
Ne mogu stajat ispred svoga stroja, premda sam ingar i gospodar sviju; aV i to
cijedi jednako mi znoja!"
"Bas to je ono o em" oni sniju ", rei e Tartor ozbiljno sa strane.
"Umorstvom jednim sve da nas ubiju!" 050
"0 Odraku su prie dobro znane; svi smo mi uli koliko ga ulja ", tu Iv Atagi
poletno ustane,
"kad je na mjestu gdje se ivot ljulja; nevolja teka mora da ga prati doim
se zbilo da dovde baulja."
"Moje se ime uz njegovo blati! Kako se dre agme nae vrle i to se zbiva sada
nam je znati! 060
ete su Juga estoko uprle provaliti kroz hrabre agme nae, dl" one su im sve
pute zaprle;
ove nas snage njihove ne plae, a to stisnuli nas su u sredini takoer nije
neto im se mae...
557

- Ti si leta i u letakoj odori. Takav si posvuda prikladno odjeven. Malo e

mi smetati to se ovuda vrzmaju i oni koji nose takve odore, a Hatorn je
najdalje to su letjeli. Nitko nee ni znati da samo ja imam pravog letaa.
Letai nedvojbeno imaju ugled na svim naseljenim svjetovima. Ljudi bi se
tiskali oko njih i eljeli biti s njima, zbog njihove razliitosti i
stranosti. Nije zanimljivo zadovoljavati znatielju drugih i ponavljati uvijek
iste stvari. Obino sam se klonio takvih prilika i radije zatajivao da sam
leta. Moda u se veeras najbolje prikriti upravo u svojoj odori.
- Je li ti aratonistika glavno zanimanje? - upitao sam. Nasmijeila se oholo
podiui glavu, ali se ne osvrui na mene.
- Moje je glavno zanimanje ivot, Urte - rekla je,samouvjereno. -Aratonistika
je dio toga. Studij uvoda u aratonistiku zavrila sam u pola vremena za koje
se oekuje da e ga zavriti. itala sam petnaest tisua stranica godinje.
Znam o Aratonu vie nego ti, Urte.
- Ne dvojim u to. Kako se takav napor i aratonistika uklapaju u cjelinu kakvom
je ti vidi? Rekla si ivot, zar ne?
- Kao i kod vas, letaa, ivot je za mene ovladavanje. Nastojim ovladati svime
u svojoj okolini, ne biti niemu i nikomu podinjena i upravljati
okolnostima...
- Jesi li se ikada okuala u uilitima za letae?
- Ne, Urte. To me ne zanima. Imam letae u porodici. Biti savren i
osposobljen upravljati svim okolnostima, a onda trunuti u svemiru, daleko od
svega vanoga. To je budalasto, Urte.
- Doputam da se moe tako initi. Na to si se ti usredotoila?
- Na Upravu. Jednoga dana u biti prva dopredsjednica Uprave za Zemlju. Ali i
to je samo jedan kameni u cijeloj slici...
- to moe biti vie od dopredsjednice Uprave?
- Upravljati, upravljati, upravljati... Svjesna sam da mogu upravljati
Upravom, da mogu upravljati mukarcima, da mogu uiniti to god elim od svoga
ivota. Ta sloboda mi daje snagu, a snaga novo samopouzdanje i uvjerenost o
vrijednosti. Misli li da sam tjelesno slaba? Ne bih ti savjetovala koristiti
silu sa mnom.
- Uvjeravam te da nisam na to ni pomiljao. Biti visoko u Upravi, meutim,
zahtijeva mnogo umjenosti u ophoenju s ljudima i pregovarakog umijea.
Vie, rekao bih, no to ga ima Nor Uban.
558

fcno odjeven. fcve odore, a tk> ja imam

svjetovima. "ve razlii-imgih i po-!ika i radije iu upravo u
na mene. Kjvjereno. -i sam u pola tnaest tisua
iapaju u cjeloj im ovla-ena i uprav-
Biti savren u svemiru,
L"prave za
_.. uprav -
::..-.: to god
mo samopo-d slaba? Ne
;o u Upravi, i i pregova-
- Nor je od stare vrste. On se bori iz uvjerenja, bez obzira na odnos snaga.
Moja je procjena da e sutra njegovi stavovi ipak proi, ali e on teko
preivjeti ova trvenja. Mislim da emo uskoro vidjeti mnogo novih ljudi na
visokim poloajima u Upravi.
- Procijenio sam da si ti njegov otvoreni zagovornik, moda i najvjerniji od
onih to su danas bili na skupu.
Jo prerano jeo"- tako mi se ini -pomiljati na odlune udarce... Radije u
ekat na ovoj tratini."
"Od njih vie ne osjeamo marce", Olih e Timan. "Rei u da mene njihova
vojska podsjea na starce. 070
Mi znamo to e i prije no to krene, znamo im silu, koliko ih ima, nae su
snage pred njima ko stijene.
Al" iako nas vrlina proima, mi pameu smo smislili i zamku, da bismo lake na
kraj doli njima.
Pobjeda nam je ve sad u naramku i tek na nae greke pazit treba da ne damo
im sami neku slamku. 080
Zla srea, znamo, na takvo to vreba... Ataman oni, reci nam ve sada kad e
ve pasti na njih kazna s neba!
Udarac ekam ja taj sa zapada, to smislili smo sami prole noi! Do kakvog
doi tada tek e jada!"
Tartor e sada rijei se domoi: "Mi oprezniji morali bi biti; usredotoit na
nae se moi... 090
559

- To je tako, za sada. Vjerujem da e njegova strana sutra prevladati.

- A to si naumila veeras? Pridobiti i mene?
- Pitam se jesi li ti tako neosvojiva tvrava kakvom te dre... Ne
podcjenjujem letae, znam ih i sama, rekla sam ti, ali poznajem i sebe. Glavno
je neto drugo. elim ti ukazati na neke mogunosti kojih, moda, nisi
svjestan. Ti njima moe dobiti ono to te najvie zanima, a i ja u imati
nekog probitka. Oboje emo dobiti. Nije li to savreno?
- O emu se radi?
- Ne sad i ne ovdje, Urte. Nisam te zvala u pauka, ve u Bali--Jedan. Evo
nas, uostalom.
Pauk je zaista uletio u novi otok i doskora usporio prelazei iz podruja bez
sile tee u dodir s okreuim dijelovima otoka u kojima se teina osjeala.
Budui daje postaja visoko, i taje teina vrlo slaba. Doekalo nas je obilje
svjetla i arenih prostornih prikaza, od kojih su neki zapremali zaista golemi
prostor. Raznolikost i arenilo dragi su ljudskom srcu, pa je uobiajeno da ih
se koristi svugdje gdje se eli privui ljude..
Spustili smo se dizalom i ponovo osjetili pripadnost podlozi. Najvea zgrada
na cijelom prostoru koji sam mogao sagledati bila je nedaleko dizala. Orona je
pola k njoj. Pred visokim i prostranim ulazom rasvjeta je bila toliko jarka
daje od nje valjalo sklanjati oi. Mnotvo se ljudi guralo oko ulaza, no samo
su se rijetki penjali uz nekoliko poloenih stuba.
Orona je povukla i mene k ulazu, ponaajui se jo napadnije no dosad. Nisam
sumnjao da su se sve oi uperile u nju.
- Sada se dri, Urte. Nas snimaju, a na je prikaz ve ispunio cijelu dvoranu.
Vidjet e.
Proli smo kroz jednako osvijetljeni raskoni hodnik i izili na pozornicu
vrlo velike dvorane. Prvo to sam zamijetio bio je na troproteni pokretni
prikaz, u najmanju ruku pet puta uvean. Mogao sam rei da smo ispunili cijelo
prostorje.
Zapazio sam i okolinu. Pozornica je u toj mjeri prozirna daje potrebna
hrabrost koraati po njoj. Ispod nje je veliki prostor, jednako kao i iznad
nje te s tri njene strane. Po njoj se kretalo mnotvo vozila za koja se ne bih
kladio da su to doista. Ona su bila ovjeena o stropu i slijedila su vrlo
zamrene putanje koje su ukljuivale njihovo podizanje i sputanje. Slijedei
te putanje, one su dolazile i ispod pozornice gdje su ih prihvaali pokretni
nosai pa se iz takvih vozila, pretpostavljao sam, uope ne bi dala zamijetiti
razlika. Neka su od njih bila prozirna pa sam u njima mogao
560

razabrati ljude, a druga su zatamnjena. Podsjetilo me to na mjesto uz

gostionicu Uprave gdje sam bio s Paritom Jamakanom i vidio pia u kojima su
plivale ribice. Tamo se pozornica pokretala, a ovdje gledaoci.
Zagluni pljesak trajao je ve dugo. Nagaao sam da su nam pljeskali oni u
pokretnim vozilima, ali nisam mogao dokuiti zato. Orona se draesno
naklonila, a potom me poljubila u obraz. Uistinu nisam znao
"Za pobjedu se moramo boriti! Imaju varke, vjerujem, i oni koje morati tek
emo otkriti.
U meni ve sada na uzbunu zvoni, jer jo ne znamo gdje im je priuva, ni
odakle e jednom da izroni."
"Toktas se stalno po bojitu muva", ataman Anhor presjei e svae. "Da
prekida nas on se dobro uva,
no ja bih njega posluao rade, no prevrtao uvijek iste prie; mi posluajmo
stari jednom mlae!" 100
"Trenutak nam se opasni primie", Toktas e sporo, uzdignute glave; "u znakove
se lako ne pronie
to vojske esto kretanjem ih prave, pa pomo vau cijeniti bih znao za iznai
im prirode varave.
Neprijatelj se, moda, sam odao, uzmognemo li samo proitati to vidjeh dok
sam okolo hodao. 110
Ja insula sam vidio hitati preko Valvale, iz sredine boja, pa sam dospio sebe
upitati
561

kako bih se ponio, pa sam ostao sasvim suzdran. Trenutak potom, mlada
slubenica Uprave povukla me je prema jednom od tih vozila koje je upravo
pristajalo uz pozornicu.
- Ui u gnijezdo - rekla je.
Odahnuo sam kada smo se uklonili s jarkog svjetla.
- Deset, jedanaest, dvanaest... Tako je! To sam i oekivala! Zaista nisam znao
o emu se radi.
- To je mjera poeljnosti. Vrlo smo visoko ocijenjeni. Najvie od svih pedeset
osam nazonih gnijezda!
- Kakvo je ovo mjesto, Orona?
- Vrlo zatvoreno, s vrlo ogranienim pristupom. Ja sam lan. Da bi ovdje uao,
mora zadovoljiti mnoga stroga mjerila. Izgled ti je pri tome vrlo vaan.
- To bi mi trebalo laskati, znai?
- Urte, Urte... Ti nisi toliko vaan. Sve su oi uvijek uprte u enu. Mada se
ini da je tvoja letaka odora i nezgrapnost na pozornici pridonijela
povoljnom dojmu.
-Dobro... I to sad?
- Sada smo tu. Ovdje se moe potpuno opustiti i, eli li to, iskljuiti sav
vanjski svijet. Evo, upravo sam to napravila. Moe i pratiti to se zbiva oko
tebe. Inaice su bezbrojne. eli li pratiti to je na pozornici, moe
skinuti zatamnjenost s onolikog dijela gnijezda kojeg eli, a moe to
pratiti kao snimku, ovdje. Tamo e sigurno biti vrlo zanimljivo. Nekima je
zanimljivije pratiti to se zbiva u samim gnijezdima. Vidi li ova zelena
svjetla? Ona oznaavaju koja gnijezda doputaju uvid u ono to se unutra
zbiva.
- Zato bi to nekome bilo zanimljivo?
- S kojeg si ti svijeta doao, Urte? Neki se ljudi vole pokazivati, drugi
uivaju u gledanju. Ovdje su na okupu jedni i drugi.
- A ti? Zbog ega si ti dovela ovdje mene? Radi zavoenja?
- Ja bih te sigurno mogla zavesti, Urte Darne. Podinila bih te svojoj volji
da imamo vie vremena. Ponovit u, meutim. Imam prijedlog i o njemu emo
govoriti. im se opustimo.
Ja sam se i sada utio dovoljno oputenim. Preletio sam pogledom okolinu.
Gnijezdo je bilo ukusno ureeno, veliine etiri puta tri metra. U njemu smo
nali dva vrlo udobna naslonjaa i mnotvo opreme i nadzornih svjetala na
zidu.
562

mla-jeje
od
ta bi
mu. nici
Jju-
Uo mi-
lom tra. ad-
- Pogledaj ovo! - rekla je Orona dotiui neto na upravljakom mjestu.
Kao ni iz ega, u praznom se prostoru stao uobliavati leaj, irei se prema
naslonjaima. "Kvrc" Oronina prsta i jedan od naslonjaa se skvrio,
ispresavijao i nestao u podu. Orona je legla na leaj i prekriila noge.
to e insul iz Mlina stroja, onaj iz pratnje Vastas-Gatorove, prenijeti onim"
iz najvieg sloja."
"To nije ispit za nae umove ", uzvratit e sam ingar Toktasu. "Vastas bi
Gator htio da pozove 120
pomone snage u ovome asu, kad u proboju zalet mu se gubi", na to e Toktas
sa snagom u glasu:
"Za pojaanjem trnu li mu zubi! Prosudio sam i ja isto tako! Vrh njihov tad se
u raspre udubi...
Ne otpustie insula tek lako; Kad on, dapae, naposljetku ode, jedan je drugi
za brdo zamak"o!
Dok vratio se prvi preko vode, drugi je poslan van nam vidokruga! Kako sad ove
tumaite zgode?" 130
"Rekao bez bih razmiljanja duga da traena je pomo odobrena; insul je poo
po priuve Juga
- tamo gdje ta je vojska okupljena - pa mi se ini da e sva ta sila na
sredinu nam i usnopljena!
563

- Kakvu ti priliku ima, Urte! - rekla je mazno. - Svi oko nas bili bi sretni
vidjeti me ovdje ovako. Tebi doputam da legne uz mene.
Nisam odgovorio. Igra make i mia se nastavljala. Ja sam bio mi. Orona je
sada prekriila noge na drugaiji nain, a izdajnike su se rese pri tome
razmakle. Potom je ustala i rekla:
- Ti si gubitnik u svakom sluaju. Izgubio si popusti li strastima. Othrva
li im se, izgubio si moda jo i vie.
Moda e doi i do toga, pomislio sam. Za sada se ta borba u meni nije zaela.
- Pogledaj ovo, Urte! Ovo su pokretni ureaji za snimanje, sasvim male lebdee
kamere koje same snimaju. A zna li to snimaju? Ono to im ti istakne.
Pogledaj ovu mast...
Orona je otvorila jedan od pretinaca i dodirnula neto unutra. Potom mi je
prila pokazujui neto mlijenobijele masti na svom prstu.
- Dotaknem li te ovdje ovim prstom - nainila je kretnju kao da e dodirnuti
moj nos - i ukljuim li potom ureaj za snimanje, jedna e se kamera
usredotoiti na tvoj nos. Tvojoj mati ostavljam ostale mogunosti.
Sjela je na rub leaja otirui prst i podigla jedno stopalo na nj, pozorno me
motrei. Poao sam k ureaju za upravljanje i ponovio ono to je maloas
uinila Orona. Pogodio sam preko oekivanja! Leaj se poeo uvlaiti u sebe i
Orona je morala odskoiti s njega da ne bi pala. Moda bi i pala da je nisam
prihvatio. Drao sam je za ruke i mi smo se nali oi u oi.
Njeno je dranje ostalo izazovno, ali sam joj u oima naao neki novi izraz,
trag pravog uvaavanja, moda, ili zametak nove podvale opasne slubenic.e
Uprave. Prvi put sam osjetio i vrlo istanani miris koji je nosila Orona
Degrasi i ponovo zapazio njenu privlanost i ljepotu.
- Tvoje zavoenje nije uspjeno. Zasad - rekao sam.
Odmakli smo se polako jedno od drugoga. U vrlo se neobinu pustolovinu
razvijao moj izlazak s Oronom Degrasi.
- Ako smo se opustili - rekao sam - moda je vrijeme za ozbiljan razgovor.
Vrati nam drugo sjedalo pa da ponemo.
- Najprije bih jela - uzvratila je, rekao bih pomirljivo i prila upravljakoj
ploi. Trenutak potom unutranjost gnijezda je jo jednom preureena. Nestao
je i moj naslonja, a pojavila se polukruna poivaljka. U sredini je iznikao
stol na kojemu je bilo mnotvo pia i jela.
564

tnli U
na.
im Ito
Po-
vC
se
U-
po-Uo poda.
BO-
sne isi-
- Ovo je bolje od onih splaina u Upravi - rekla je Orona i sjela na
poivaljku, podvukavi noge pod sebe. Sjeo sam kraj nje.
- Ovako se to jede, dragi - rekla je draesno i u lijevu ruku uzela kovinsku
au sa irokim otvorom. Desnom je uzela nekakav tapi na kojemu je bilo
nabodeno jelo veliine zalogaja i mahnula njime po zraku, na to je cijeli
tapi buknuo plamenom. Sekundu kasnije Orona je uronila tapi u uljastu
tekuinu u svojoj ai. Kada ga je izvadila, ono
tuka.
"Moj gospodaru, sudba nam je svila teku sad kunju za nau sredinu; to to je
sada ona nam otkrila 140
za as e ovu ispunit ledinu; al" jo je vrijeme pripremiti nae neprijatelju
da slavlje zakinu!"
Nadglasat tad e ingar velikae to uzrujano amore med" sobom: "Onaj to ovo
sve vidjeti znae
nee bit vie obinom osobom; neka i argar Atagi sad uje: mi ponosimo ovdje
svi se s tobom! 150
Promaknut bit e kako dolikuje, pobijedimo li danas u tom boju; kao dilmana
nek te vojska tuje,
al" ujte ovu jo odluku moju: tjelesnu strau povjerit u tebi, iako ona jo
je u povoju.
Vrlinu, snagu nek" ona uhljebi i neka Vjerom postane proeta; ime joj traim,
ali htio ne bi"
da bude neko obina dometa: slava i snaga zrait e iz njega, znamenje zorno
ispred cijelog svijeta. 160
565

to je bilo na njemu promijenilo je boju. Nagnula se k meni i dala mi kuati

prvi komad.
Bilo je dobro, iako nisam imao hrabrosti pogaati to sam jeo. Uzeo sam drugu
au i uskoro smo jeli to i druga jela ovog neobinog mjesta.
- S tobom je, znai, gotovo, Urte - rekla je izmeu zalogaja. - Zatitna mjera
zabrane letenja. Prizemljeni leta. To je alosno.
Nisam odgovorio.
- Neshvatljiva je nesnalaljivost vas, letaa - nastavila je. - Besmrtnici
koji doputaju sebi biti nadmudrenima od jadnih smrtnika kakav je Nor Uban.
Orona je najzad dosta do onoga zbog ega je sve ovo upriliila. Zanimalo me je
do ega joj je stalo, iako mi se inilo da sam razumio to je pokree.
- Zato ti je uope toliko vano letjeti?
Zato mi je to vano? Moe li Orona uope shvatiti takvo to?
- Zato to sam za to osposobljen. To mi je posao.
- To je prelak i prebrz odgovor za mene, Urte. Objanjavati jedne pojmove
drugima me ne zadovoljava. to je u tome? Povezi to sa svojom osobom i
osjeajima. Zato si opijen time?
- Razumije li ti ljudska bia oko sebe, Orona?
- Ljude, Urte? Veinu pregledam pri prvom susretu. Svima je njima beskrajno
stalo do jedne stvari: njihove vlastite osobe. Svi tre za uspjehom, moi i
uitkom, najee suprotnim spolom. To su ljudska bia.
- Moe to i tako sebi predstaviti. Uspjeh, meutim, moe odrediti na bezbroj
raznih naina. K njemu se ne tei samo zbog sebinosti i samoivosti.
- Ha, Urte Darne! Razumije li ti ljude oko sebe, ha?
- Svi oni tre za onim to ih ispunjava. To je ono to ti zove vlastitom
osobom. To nije uvijek pohlepa i samoljublje.
- Takve sam prie sluala i ranije, Urte. Nemoj mi govoriti o svima, jer ih
znam dobro. Pitala sam tebe, zato je tebi vano letjeti.. to ti time
dobiva?
- to ja time dobivam? Iskreno?
- Toliko od tebe oekujem, Urte.
- Mene su oduvijek privlaile teke zadae. Za to sam osposobljen na Magatu-
Pet i ranije, kroz svu obuku. Nema teih i odgovornijih zadaa od onih pred
kojima se nalaze letai. Vrlo esto one se ine
566

nemoguima, nerazrjesivima. Zahtijevaju potpunu posveenost, potpun napor i

razumijevanje. Potpunu predanost. Onaj koji moe to podnijeti, tjelesno i
duevno, i uspjean je pri tome, ne moe raditi nita drugo. Osjeao bi da
dangubi.
- Glupost, Urte. To to si rekao je budalasto. Moda se nisi znao izraziti.
Ima li pritom osjeaj vladanja i snage? Nisi mi nita rekao o osjeajima,
Urte!
- Izvor snage u svakog letaa je u umijeu upravljanja sobom. To je osnova
upravljanja okolnostima vanjskog svijeta. Snaga je u razumijevanju stvarnosti
i spoju s njom. Dok znam da djelujem u skladu sa
"Gospodaru moj, vanije od svega menije sluit Garsitu i kruni", Toktas e
blago, al" glasa jaega.
"Jo zadovoljstvom vie me ispuni to povjerenja uivam ja tvoga, a u me nema,
pak, dvojbe ni truni
uzet treba li imena vrijednoga: uvari Vjere, to je to bih htio!" "uvari
Vjere? udna li prijedloga! 170
uvari Vjere... Vjera ja bih bio! Al" pustimo sad te jalove prie... I ja
izdvojit priuve u dio!"
"Dolinom jo se nevolja primie istina lije ono to se ini", Toktas ingara
sprijei da zavie,
"ovog puta u movarnoj nizini; Arkora geme motrio sam pomno o borbenoj im
dvojei razini. 180
0 pothvatu im sudio sam skromno da nee lako nezapaen proi; shvatio ja sam
daje sve tam" lomno s
567

stvarnou, nita me ne moe pokolebati. To je "potpora prirode", ili "spoj sa

stvarnou", o kojima se govori kada se govori o letaima. Oni su izvori
sigurnosti i snage. Sposobnost upravljanja itavim svjetovima i razrjeavanja
onoga to se ini nemoguim razrijeiti vrlo su nagraujui. Osjeaj
skrbljenja o Galaktici, zatitnika ovjeanstva, takorei, i poznavanje
svjetova kroz narataje pribliava nas bogovima, zar ne? Orona me je gledala
netremice.
- Budalasti Urte, budalasti letai - odmahnula je glavom. - A to je sa
svakodnevnim zadovoljstvima? Bez ena ne moe ni ti, bio bog ili ne bio.
- Zar ti govori o tome kao o tjelesnoj potrebi? Od ene bih oekivao da
govori o davanju i primanju ljubavi.
- Mogu govoriti jezikom mukaraca i znam to vam se mota po glavama.
- Kao to zna, ene su uvijek pratile mukarce, i obrnuto. Tako je i s
letaima. Rekao sam ti zato sam leta i to nalazim u tome. Neosporno je da
sam sve to danas izgubio.
- Hoe li zaplakati na mom ramenu? Mogu te utjeiti. Na dva naina.
- Vie me zanima onaj koji je manje oit.
- Do toga si sam morao doi, Urte. Do ovoga drugog ne moe sam.
S jelom smo zavrili. Opet je sve nestalo u podu, a Orona je jo jednom
preuredila unutranjost gnijezda. iroka poivaljka je ostala i ona se uvalila
u nju. Jo uvijek sam ekao to e mi ona rei.
- Zato si priznao svoju odgovornost za slom na Aratonu? - upitala je umjesto
bilo kakvog objanjenja.
- Zato jer sam tamo bio posljednji. Da sam odluio drugaije, mogao sam
izbjei sve neprilike.
- U poetku nisi tako smatrao.
- Nisam sebi mogao prigovoriti nemarnost, nebrigu ili povrnost. Smatrao sam
i jo smatram da sam uinio najbolje. Ispalo je da ni to nije bilo dovoljno
dobro.
- Ispoetka si, dakle, smatrao da uope nisi kriv. Danas si priznao da si
odgovoran. Zato ne ode jo korak dalje?
- Korak dalje, Orona?
- Zato ne kae sutra da si uvjeren da se uz nove propise takvo to ne moe
dogoditi? Zato ne izjavi da je tvoje poputanje Aratoncima bilo neodgovorno?
- To mi je ve predlagao Nor Uban.
568

- Ja sam mu rekla da ti to predloi. To je za pokazat u ti da je i posve

nevaan. tebe mali ustupak, a
kada insula vidio sam poi k ingara stanu, na vrh onog brda, a do ostalog sami
ete doi...
Slijedimo ova razmatranja tvrda: jo jednom dva su poslana insula - nek" nas
ne plai ni istina grda -
jedan, a tu me ne varaju ula, spram istog brda za koje smo rekli priuva bi
im odatle grunula. 190
Da dogaaji ne bi nas pretekli, predvidio bih odluni im napad gdje misle da
su uvjeti se stekli:
ne marei sad za bojita zapad, dre da naa sredina i krilo, ono uz Telen,
ve zreli su zapad.
Rijeiti bitku Odraku se snilo sada, u vrijeme to predstoji nama!" "U vojsci
mojoj nita nije gnjilo!" 200
Anhora oi pustile su plama. "Prebacit nae priuvne u snage i gledat gdje se
Juga sila slama!"
Toktasa glas je tvrd, a rijei blage: "Naume ne bih ja kvario nae, koji nam
mogu pobjede dat drage...
Navale ove neka nas ne strae; priuvu nau ne aljimo lijevo, obuhvat zdesna
kad naum na bijae! 210
569

- Ne vjerujem u propise. Letai su upravo ono to jesu zato jer se oslanjaju

na sebe, a ne na propise. Uvijek se moe osloniti na savrene propise i
vjerovati da se njima mogu sluiti prosjeni ljudi. U svemiru se to pokazalo
nedovoljnim. Zato se pribjeglo stvaranju izuzetnih ljudi. Oni, meutim, sve
doista vane propise imaju u sebi, kao dio svoga bia, a one druge jednostavno
ne trebaju i nee ih sluati.
- Nije vano tko u to vjeruje, Urte. Prie li takvom malom izjavom Noru
Ubanu, on e ti omoguiti letjeti i dalje. Tvoj e ivot opet dobiti smisao. A
ti zna koliko je to nevaan ustupak, jer se sve stvari mogu dovesti nazad, na
poetak. Pogotovo to moe ti koji e nadivjeti Nora pet ili deset puta.
Nakon tvog sljedeeg leta Nora vie nee biti, a ti e moi pokrenuti ponovnu
procjenu svega. Moi e skupiti dokaze daje upravo viak propisa i mijeanje
inovnika Uprave kodilo Galaktici, ili bilo to drugo. Vano je da razumije
da je za te sve jo uvijek otvoreno ostane li leta. Ostane li na Zemlji,
sve je zapeaeno. Zauvijek.
Zadrao sam pogled na svijetlim oima Orone Degrasi. To je bilo lukavo
zamiljeno i na lukavi nain predloeno. Nema sumnje da je upravo zbog toga
upriliila ovaj sastanak.
- Predlae mi zanijekati stvarnost kakvu je ja osjeam da bih dosegao ono do
ega mi je stalo? Ono eljeno opravdava sva sredstva, zar ne?
- U osnovi. Ali stvari nisu tako krute. Ti e na taj nain mnogo bolje
posluiti Zvjezdanom sustavu no da tvrdoglavo ostane pri svome.
- Zahvalan sam ti na savjetu, Orona. Jesi li neto slino predloila i Pari tu
Jamakani?
- Parit je bio kao komad drva. Nije se uope izjasnio, ali vidim da nije
promijenio miljenje. On e ostati na Zemlji.
- Zato jer ne moe drugaije. Leta ne moe dokinuti svoj spoj sa stvarnou,
a da ne prestane biti ono to jest. Rei u ti ono to sam danas rekao Noru:
nain na koji dosee ono to eli postaje dijelom tog eljenog. Time se ono
mijenja i nije vie ono to si htio, ili htjela.
- To je jadno umovanje, Urte. Moj ti je savjet da razmisli o tome bolje. Do
sutra.
- Kao to si rekla, Orona, do toga sam mogao i sam doi. Nisi mi otkrila nita
novo.
570

Njen je pogled postajao sve tvri i tvri, a crte lica sve zategnutije.
- Truni onda na Zemlji, Urte! Ti i Parit! Kao to i ostali od tvoje vrste
trunu po svemiru!
- Zato si kivna na letae, Orona?
- Kivna? Kivna sam na sebe! Vi ste najzadrtiji i najtvrdoglaviji ljudi to ih
je iznjedrilo ovjeanstvo, bez razuma i osjeaja za stvarnost!
Tamo gdje bit te najljue kreevo - sredina to je nae bojinice - tek jednu
agmu poslao bih, evo,
za. podrati nae uzdanice; lijeva e strana uvat svoje koe dok mi zdesna ne
pokaemo lice!
S etiri agme dogodit se moe da im i stoer vojske razbijemo!" Gar Tartor tad
e glasnije i stroe:
"U crno ne bih ja da zavijemo lijevu nam stranu dok od nas ie spas. Sad
pogrijeiti nipoto ne smijemo! 220
Ovog je boja odluni doo as! Pojaat treba i sredinu i bok! Nek" usvoji se
potom Toktasa glas:
ostatkom agmi uinimo taj skok i udarimo tamo gdje je meko!" I drugi dali toj
raspri svoj su sok...
Presudio je - ma to tko je reko - ingar Alk Anhor; on e ovo rei: "Ovako ja
bih te raspre presjeko: 230
Priuvna agma jedna tek e ei sredinu njima; jo jedna e boku, tamo
nalijevo, u pomo pritei.
571

Njene oi su sada otrovno strijeljale, a lijepo se tijelo ukoilo od gnjeva.

Skoila je k upravljakom mjestu i poivaljka na kojoj smo sjedili naas se
smotala u sebe, a ja ostao na podu. Ustao sam i priao joj.
- to namjerava, Orona? - upitao sam.
- Treba mi zabave nakon tvojih gluposti. Pogledat u to se zbiva u drugim
gnijezdima.
- Molim te da to ne uini - rekao sam i blago poloio svoju aku preko njene
desne ruke.
- Kako se usuuje dodirivati me? - uzviknula je estoko i odbacila moju ruku.
Okrenula se k meni i s dva odluna pokreta odbacila svoje visoke cipele.
- Upozorila sam te da ne primjenjuje silu! Zato me nisi posluao?
- Ja nisam koristio silu, Orona. Molim te, smiri se.
Vidio sam da je desnom rukom dodirnula neto na upravljakoj ploi, a onda se
divljeg pogleda ponovo okrenula k meni.
- Mislim da si zasluio poduku, letau! A nju e svi moi vidjeti! U to e se
sve ovo izvri? Polugola Orona Degrasi prilazila mi je
strijeljajui me oima.
Nisam oekivao ono to je uslijedilo, a kada se i dogodilo, trebalo mi je
vremena shvatiti to se zaista zbilo. Orona je lakoom skoila s poda,
doekala se o boni zid gnijezda i odrazila se svom snagom prema meni. Udarila
me je s obje sastavljene noge u prsa i bacila na pod. Pala je preko mene, ali
se brzo snala i koljenom mi pronala vrat.
- Gotov si, letau. Lake nego to sam mislila.
Konano sam shvatio da mi ona moe i ivot uzeti u pomami i da se moram
braniti. Oblo koljeno i savreno graena noga odnosili su mi svijest, a moje
ruke su zaustavljene neoekivano jakim rukama Orone Degrasi.
Uvio sam se u stranu i okrenuo se na bok zbacujui je sa sebe. Skoio sam s
poda, ali se je ona jo pri dizanju odbacila od zida te me rukama i nogama jo
jednom pogodila u prsa i trbuh izbijajui mi zrak iz plua. Zastao sam za
trenutak ne mogavi udahnuti. Bilo je to dovoljno da mi ona okretno prie i
bridom ake me udari po korijenu vrata, a odmah zatim, prije nego to sam iim
mogao uzvratiti, uputi jo jedan iznenaujue jak i toan udarac u moju
sljepoonicu.
- Jadni letau! Molit e me za milost na koljenima!
Uili su me borbenim vjetinama, a to sam uvjebavao i kasnije, iako nisam
imao posebnog iskustva u ovakvim odmjeravanjima.
ovje svi na
zumm ni; stasao k" biti
duu
572

ovjeanstvo se uglavnom ustezalo od nasilja. Ne svi, meutim, ili ne svi na

Zemlji. Ne Orona Degrasi, u svakom sluaju.
Sljedei sam udarac obranio i uspravio se. Oronu neu moi urazumiti rijeima.
Nisam znao mogu li sauvati svoju i njenu glavu cijelu, nisam znao mogu li je
svladati silom, uhvatiti je i drati je. Maleni prostor gnijezda trebao bi mi
ii na ruku.
Potresao sam glavu oslobaajui se posljedica njenih udaraca i poao k sredini
gnijezda. Prostor je bio doista mali i u njemu ne bi smjelo biti mogue zadugo
izmicati.
Prije nego to sam posegnuo za Oronom, ona se odbacila prema zidu, dapae,
uinila je po njegovoj okomitoj plohi gotovo dva koraka prije nego to se
odrazila unazad i skoila preko mene. Prije nego to sam se okrenuo, dobio sam
jo jedan udarac od kojega sam gotovo pokleknuo.
Dilman Atagi drat e na oku bojite cijelo i bitku voditi; argar e znati u
najkraem roku
kako u boju vojskom je broditi, a ja u, o em" nee biti prie, na sebe uzet
naum provoditi, 240
onaj od juer, jer ve se primie odluni za nas, prijelomni trenutak... to
je pak sada ? Tko to tamo vie ? "
"To insul kae, vijesti nose vrutak: preli su potok ve na lijevom krilu, u
sredini se krvi svaki kutak..."
Tartora ingar presijee na silu: "Argaru rec"te! Vodi drugi trag me! Sad, Iril
oni, za pobjedu milu...
Kroz umu naprijed, mi i tri nam agmel" 250
(Orad Gul-Gartar iz Kul-Kinela: "Boj na Valvali", sedmo pjevanje: "Anhor")
573

- Star si i spor, letau! Moli za milost!

Opet sam je zbio u kut, ali se ona opet iskrala, ovaj put spuznuvi na tlo
ispod moje ruke i udarajui s obje svoje noge o jednu moju. Pao sam drugi put,
a ona me je udarila po leima. Kad sam se uspravio, ona je opet ustuknula
prema zidu, oslanjajui se o njega vrcima prstiju obiju aka.
Nisam nikad vidio toliko vjetine u borbi na malom prostoru, niti sam vjerovao
daje moe biti. Bio sam svjestan daje divlja Orona stvarna opasnost i da sam
ve bio izubijan, a da se nisam pribliio kraju borbe.
- Nee me zamoliti za milost, letau? - upitala je divlje.
- Ako e ova ludost prestati, spreman sam te zamoliti za bilo to.
- alim... Ljudi gledaju. Ti me moli, ja u te jo tui.
- Orona... tebi nije stalo do toga to bih ja sutra mogao rei... Zar ne? Tebi
je do dokazivanja da si bolja od letaa... Zavoenjem... nadmudrivanjem u
pregovaranju... ili tuom... Poniziti letaa jedina ti je svrha.
- Ne govori... Bori se!
Jo jedan brzi pokret, skok i udarac nogom. Dobio sam uku gornjim dijelom
stopala desne noge Orone Degrasi od koje sam se zanio i zabauljao prema zidu.
- Opijevaju vas... a meki ste poput ostalih Zemljana... Udahnuo sam i polako
otpustio zrak kroz stisnuto grlo, potpuno se
usredotoujui. Nauio sam, makar i bolno, to je sve Orona u stanju. Nije me
imala vie ime iznenaditi.
Pokuala je ponoviti svoj uspjeh, usmjerujui se ovaj put na moju desnu
stranu. Sagnuo sam se i izbjegao udarac. I ona se izmakla i povukla k zidu.
Zaustavio sam i sljedei njen napad, a onda mi se ukazala prilika za
protuudarac.
Nae se gnijezdo blago potreslo i zaustavilo, a vrata su se iza Oro-ninih lea
obrubila zelenim, pouzdani znak da smo pristali uz pozornicu i da moemo van.
Je li to zatraila Orona, ili je to posljedica neega drugoga nisam u tom
trenutku drao bitnim.
Orona je u tom asu zastala za trenutak, a ja sam to znao kazniti. Zamahnuo
sam akom i punim desnim dlanom naao njeno lice. Moja je ruka dua, a zamah
jai, pa je i uinak bio odgovarajui. Snana uka odbacila ju je do zida, a
ona je spuznula niz njega. Brzo se pribrala i opet stala suelice meni.
Gnjev joj se iskrio u oima dok se lijeva strana njena lica sve uoljivije
crvenila. Skoila je k meni, ponovo se nala u zraku i htjela me
574

pogoditi nogama. Uzmaknuo sam unazad pa je udarac bio slab. Ona se okrenula
preko glave i doekala opet na noge, ali sam ja ve skoio k njoj.
Zgrabio sam je za ramena i izbjegao njen udarac nogama zaustavljajui ga
podmetnutim desnim bedrom. Izgubili smo ravnoteu i pali, ona leima o pod, a
ja jo uvijek drei njena ramena. Uvijala se i pokuavala udarati, uspijevala
me dohvatiti rukama po licu i grudima, a onda je morala svojim rukama
zaustaviti pribliavanje moga tijela.
Drao sam je pod sobom i polako krio njen otpor. Ponovo sam bio iznenaen
njenom snagom. Dugo se opirala svojim rukama nasuprot mojima, ali sam ipak bio
jai i u gornjem poloaju. Gledao sam njeno zajapureno lice, iskrivljene usne
i stisnute zube dok se borila ne elei priznati poraz.
Najprije sam skrio otpor njenih nogu, a onda stao sve vie i vie potiskivati
njene ruke. Drhtala je od napora i bijesa, ali se vie nije mogla izvui.
Svoju sam glavu primicao sve blie i blie njenoj.
Na koncu je s nekim uasom razrogaila oi i zagledala se u moje. Jo uvijek
je pruala otpor, uporno i divlje, ali se izraz u njenim oima poeo
mijenjati. S blizine manje od pola metra zamijetio sam tamo neki novi sjaj.
Njeno upiranje je neto popustilo.
Spremno sam olabavio stisak. Ona se jo slabije odupirala. Na koncu smo se
gledali s daljine od nekoliko desetaka centimetara, dok sam ja svojim tijelom
gotovo potpuno pritisnuo njeno.
Ona je sebi dopustila maknuti svoju ruku s moga ramena i blago me pomilovati
po licu i stranjoj strani vrata. Ostao sam zapanjen ovim novim razvojem
dogaaja, a ona je upotrijebila obje svoje ruke i njeno prelazila preko
naboja koje je sama prouzroila.

Sto sad? Najradije ne bih bio ovdje. Orona je bila jednako opasna kad miluje i
kad tue. Nisam se mogao tek dignuti, jer nisam bio siguran da ju je napustila
elja za borbom.
- Urte, dragi... - proaputala je. - Posluaj me ovaj put...
- Ako to nee biti opasno po mene - uzvratio sam ozbiljno.
- Ne... iskljui ostale... Dosta su vidjeli... Dopusti mi da te volim.
- A to je s onim o emu smo razgovarali?
- Neka bude to bude. elim te, Urte.
- udna izjava, Orona, nakon to si me pretukla.
\ 575

- Poljubi me, letau.

Zagrcnuo sam se. Morao sam se odluiti. Ostavim li je, sve moe poeti
ispoetka, ostanem li i dalje u dodiru s njenim tijelom, sve se moe izvri u
neto posve drugo. Zaista nisam elio s Oronom...
O takvim stvarima se ne razmilja. Shvatio sam to kada je ona pridigla glavu,
prekrasnu glavu medenih oiju, ponosita nosa, meke puti i jo rumenog lijevog
obraza i poljubila me punim napuenim usnama. Jesam li joj uzvratio poljubac
samo zato to sam bio omamljen od dodira s njenim tijelom, od vonja njena
znoja to se pomijeao s mirisom to gaje stavila na se?
Potpuno sam popustio stisak kojim sam svojim nogama uklijetio njene i
oslobodio je pritiska svoga tijela oslonivi se na podlaktice. Ona je spustila
svoju glavu na pod i nasmijeila se boanski dok su joj oi zraile.
- Ipak si moj, letau - rekla je ostavljajui mi nagaati to to zapravo
znai.
U sljedeem trenu udarila je nagore svojim koljenom, pogaajui me punom
snagom ispod trbuha. Stresao sam se od boli i pao na pod pokraj nje. Kad sam
se pridigao, ona je ve bila na vratima.
- Hvala ti na uzbudljivoj veeri, letau - rekla je i izila.
Iziao sam i ja, neto kasnije, jo uvijek glavinjajui po jarko osvijetljenoj
pozornici. Zagluio me je gromoglasni pljesak iz kojega sam zakljuio da je
dobar broj onih koji su ovdje doli utuci veer zadovoljan onim to su vidjeli
u naem gnijezdu.
Napustio sam to mjesto izubijan i obiljeen masnicama, bolan i poraen. Ovaj
u dan zapamtiti. Rane su ostale na mojoj koi, ali i unutra, teko mi je bilo
i dui i tijelu. Jedne od njih e zacijeliti za dan, dva ili nekoliko njih.
One druge morat u nauiti nositi cijeli ivot.
Pozvao sam Hata i naloio mu da me odvede kui. Zatraio sam da mi doma
pripravi toplu kupku i lijek za moje naboje. Pauk me je klonuloga i
potitenoga doveo kui. Poziv sam primio kad sam ve siao dizalom i takorei
bio pred vratima.
- Poziv za tebe, Urte - posredovao je Hat. - Preko vanjskog prijemnika. Poziv
je sa Zemlje, zove Klea Zorn, meuzvjezdani leta.
To je olakanje. Ovaj je poziv bolji lijek za me od svega to mi Hat moe
pripraviti.
576

- eli li primiti govornu vezu, a prostorni prikaz ukljuiti u stanu? Ili e

odloiti i jedno i drugo dok ne bude unutra?
- Pred vratima sam, Hate. Odgovorit u iz stana.
- Klea! Klea, draga! - uzviknuo sam uavi u stan i samim tim odgovarajui na
poziv.
- Sto je s tobom, Urte? Zato me ostavlja ekati?
- Upravo sam stigao - rekao sam smjetajui se u sjedalo nasuprot uprilienoj
troprotenoj slici glave Klee Zorn.
- Je li ti dobro ovako? Ili mi eli vidjeti cijelo tijelo? Zato ja nemam
tvoj prikaz?
- Samo trenutak, Klea. Tek sam doao. Za sada je dobro. Uplait e se kad me
vidi.
- Nauila sam se na to runo lice. to se dogodilo u vezi s Aratonom?
- Reci mi ti najprije svoje dojmove sa Zemlje.
- Kao to si i sam rekao, a ja znala... ne moe poznavati Zemlju nakon jednog
ovakvog posjeta. Ona je raznolikija no svi naseljeni svjetovi zajedno. Priroda
je divna. Poznavala sam to otprije, a Bet nam je bio pripremio taj okoli na
brodu, ali stvarnost je neto posve drugo. Teko je razumjeti odnose meu
ljudima. Oni su vrlo zapleteni i nejasni. Mijeaju se s vjerovanjima,
predanjima i obiajima, pa ljudi ponekad uzvraaju neoekivano.
- To za tebe nije tekoa... - rekao sam i ukljuio svoj prikaz.
- Sve je to kao i na drugim svjetovima. Razlika je da je Zemlja skup
svjetova, tu su jedni pokraj drugih. Svi ne govore Prvi jezik... Urte, to se
dogodilo?
- Uletio sam u neprilike.-
- Vidim. Silnik je naletio na jae od sebe, ini se.
Ispriao sam joj to se dogodilo. Polako i u tanine. Od rasprave o Aratonu i
svoga prihvaanja zabrane letenja do veeri s Oronom Degra-si. Klea je, kao i
uvijek, bila pozoran sluatelj.
Jasno i ispravno shvaajui to je za mene od toga najbitnije, nije se
osvrtala na pustolovinu s Oronom na koju se moglo staviti bezbroj primjedbi.
- to e sada, Urte? Hoe li ostati na Zemlji? Ovdje je lijepo, ali nakon
nekog vremena... nije to za letaa.
- Je li na nekom drugom svijetu bolje?
- Ne, ne za nas, moj jadni Urte.
577

- Sutra emo raspraviti o budunosti naseljavanja jo jednom. Ovdje e biti i

predstavnici vlasti sa Zemlje. Odluka e biti presudna za ovaj dio Sustava.
- Je li to tebi vano?
- To je vano za cijeli Sustav. Zato pita?
- Ja ne bih marila za takve skupove. Svaki narataj ih ima nekoliko. Poleti
li i vrati li se, nova su presudna pitanja na dnevnom redu i novi odluujui
skupovi. Zar ne vjeruje vie da se Zvjezdani sustav razvija po svojim
unutranjim zakonima i da oni nameu Upravi takve skupove? Ja ne bih marila za
takva sastanenja.
- U stvari, i sam mislim tako...
- Mene zanima neto drugo. Jesi li ti doista uvjeren u svoju krivnju?
- Uvjeren? Neosporno je da nosim dio odgovornosti. I ja i Parit. Ja vie od
njega.
- Dio odgovornosti? Kolika je ona, Urte, dragi? Jesi li to pokuao sebi
pribliiti?
- Jasno mi je to se dogodilo na Aratonu. Razumijem svoj udio.
- Da, to je sa strane uma... Jesi li ikad pomislio osjetiti to je Araton i
kako se tamo ivi nakon svega toga u emu si i sam sudjelovao?
- Osjetio sam to itekako dobro. Vidio sam prikaze iz prve ruke...
- Nisam mislila na prikaze, Urte... Prikaz je uvijek prikaz, tropro-tena
patvorina!
- Zar ti misli, Klea...
- Ne znam. Mene bi to strano kopkalo. Sto sam zaista uinila tim ljudima? U
to su se oni prometnuli? Kakve su njihove boli, radosti i tuge? Pokuala bih
to saznati iz prve ruke.
- Otii na Araton?
- Ja bih to pokuala.
- Meni je zabranjeno letjeti, Klea.
- Sam si mi rekao da moe izabrati svijet na kojem e nadalje ivjeti.
Izaberi Araton.
- Ne smijem, Klea. Ne smijem uznemiravati tu zajednicu jo vie.
- Ti odluuje. Ja sam ti samo iznijela svoja razmiljanja. Ti si odvratio
razlozima. Nisam ti rekla da uznemirava zajednice. Nai naina da ih ne
uznemirava.
- Araton trei put! To bi zahtijevalo brdo hrabrosti!
578

- Ili Zemlja, drugi put. Za to ne treba hrabrosti.

- Klea, draga. Ti si mi upravo rekla neto oko ega u se morati vrlo paljivo
odrediti. Osjeam nemir zbog same mogunosti...
- Nemir je dobar ako iz njega proizie vei mir. -1 to je dobro reeno. Kad u
te vidjeti, Klea?
- Sada je kod tebe no, je li, Urte? Tako oni kau na Hatornu. Vratit u se
preksutra popodne. Potom u biti vrlo zauzeta ukrcavanjem. Vjerujem da emo
uluiti priliku, ali ne uzimaj to zdravo za gotovo.
- ekam te, Klea, draga. Dobro se zabavi u meuvremenu.
- Hvala! I uvaj se djevojaka. One mogu biti opasne.
Klimnuo sam glavom opipavajui lice. Klea se iskljuila, a ja sam ostao sam.
Sam s Hatom koji je pripravio sve da bi mi ublaio boli i zalijeio modrice.
Ali ja sam se jedva prisilio biti miran pod njegovim oruima. Jedna mi stvar
nije izlazila iz glave.
"Araton! Otii na Araton", odjekivalo je u meni.
579
Dvadeset osmo poglavlje
Bet
Nikada Linit nije napisao djelo slino "Boju na Valvali" koje pripisujemo
Oradu Gul-Galtaru, imenu iza kojeg nitko nije otkrio odreena ovjeka.
Prosuditelji su razliito sudili o "Boju na Valvali", hvalili ga i kudili,
ukazivali na slabosti i dobre strane, no puk je volio itati to se dogaalo
za te povijesne bitke u aranimskim praumama. Do danas traju beskrajne raspre
o povijesnoj valjanosti svega onoga to je u djelu navedeno. Kao i u svemu
drugome o emu se slabo zna, kada se govori o "Boju na Valvali", vie je
miljenja no mislilaca i vie nepoznanica no poznatih stvari.
Mnogo je uvaenih ljudi, a ja u ovdje spomenuti samo Aba Atada-ra iz Kul-
Kinela, koji dre Orada Gul-Gartara Aranimljaninom i za to nalaze razloga u
nainu njegova pisanja. Drugima je to neprihvatljivo, jer je teko objasniti
nazonost Aranimljanina u sreditu bitke izmeu Sjevernjaka i lunjaka. Drugi
su u njemu prepoznali Ula Mantasa iz Andora, na to se ovaj estoko ograivao,
jer se u "Boju na Valvali" o andorskom ingaru Ivu Atagiju govori malo dobra,
dok upravo Ul Manta o njemu pie samo hvalospjeve i od toga ivi.
580

npi-tena
g<*< v se mas $elu vori i no
0 to jivo, ttu u iz W o ion
Duboko sam udahnuo bacajui jo jedan pogled prema usnuloj Rei koja se
mekoljila pod pokrivaem od abrama. Hou li se vratiti a da nita nisam uspio
obaviti i nai je jednako usnulu? Hou li je ikad vie vidjeti? Koji bi
posljedak bio gori? O, zvijezde Kinelove, moe li biti neto izmeu toga
dvoga? Mogu li imati i jedno i drugo, svoje sjeanje i Reu Renon?
Okrenuo sam se odluno i urno zakoraio prema izlazu iz Iladona. Procjenjivao
sam vrijeme. Najei goor se, vjerujem, stiao i lovci na
Ukoliko je djelo zaista Mantasovo, jasno je da ga nije mogao objaviti pod
svojim imenom.
Najvei i najuspjeniji lik je Iril Toktas, pa se tim tragom trailo pisca u
njegovoj blizini. Dapae je netko ukazao i na samog Toktasa kao pisca "Boja na
Valvali", ali je utvreno da je on viniji mau no peru i da radije kazuje u
pero no sam pie. Prosuivalo se daje to pisao netko iz Ordona, spominjane su
osobe iz blizine Otarkove, pa su s vremenom isplivala imena ara Arare iz
lota,, Raba Kormornala iz Galiga-la, ak i Oligara Versula iz Tartasa. Vrlo je
malo vjerojatno daje itko od njih napisao "Boj na Valvali", a sva su trojica
to sami zanijekali.
Zauuje da je Gul-Gartar poznavao okolnosti i na sjevernoj i na junoj
strani, da vjerno opisuje voe Garsita i Ordona. To jo jednom ukazuje na
Toktasa koji je roen na Jugu, a proslavio se na Sjeveru, ali niti se zna za
njegove bliske prijatelje, niti se on ini ovjekom sposobnim napisati takvo
djelo. Upitan izravno o tome od Aba Atadara, on je odvratio s dvije napomene:
da on dri mnogo vie do svoga ingara i atamana Iva Atagija no pisac "Boja na
Valvali", te da nije bilo teko doznati to se zbivalo oko dva atamana, jer je
tamo bilo mnogo ljudi. Na Atadarovo pitanje jesu li dogaaji tekli onako kako
je tamo izneseno, odgovorio je neodreeno: "Mnoge su se stvari odigrale upravo
onako kako stoji u "Boju na Valvali"."
Ako je istina daje Toktas ostao sam na Giltas-Ingritu, onda to nije mogao
opisati nitko kome on sam o tome nije rekao. Na to je Atagijev dilman rekao da
je Giltas-lngrit veliko podruje i da je zasigurno bilo jo ljudi na brijegu u
to vrijeme, zacijelo ne u neposrednoj blizini, ali na udaljenosti s koje su
mogli vidjeti to se dogodilo.
581

taurore e ve biti na poslu. Znao sam da ih nee biti na zapadnoj strani Kul-
Iladona, jer je urmal tu bio toliko irok da ne mogu postaviti svoje zamke.
Oni mi nee smetati.
Vastal se crvenio pod goorovinom. Istaknuta hrid Oz-Hagija bacala je duboku
sjenu koja se usijecala u to crvenilo, a urmal se drugaije ljeskao. Pijeska
je jo uvijek bilo u zraku, a zapui su nonog vjetra bili jaki. Ni on nije
mogao odnijeti drugaiji pijesak urmala, laki, ali ljepljiviji, zrnca to su
se drala jedna drugih i ostajala zajedno za najjaih puhanja. Upijao sam ovu
poznatu i mirnu sliku kao daje nikada vie neu vidjeti.
Izaao sam iz zaklona i vjetar mi je udario u lice, a pijesak me stao ibati
po tijelu. To sam mogao izdrati, pa sam krenuo okreui se istoku da zatitim
oi.
Zapuh je proao, pa sam mogao bolje promotriti neravnu i strmu hrid Oz-Hagija
koja je strala u pustinju istakama i uzmicala od nje uvlakama, svugdje gotovo
okomitu u nebo. Sto koraka od Kul-Iladona, rekao je Aram. Tamo gdje je urmal
najblii Oz-Hagiju. Srce mi je udaralo sve jae i jae dok sam brojao korake.
Ovdje! Ili jo dalje... Kao da se urmal jo vie pribliavao stijenama neto
dalje prema zapadu. Nije vano, poet u ovdje. Poet u... to?
Kao i moj pooim jednom ranije, poloio sam svoje dlanove na golu stijenu
izbruenu pijeskom. Dodirivao sam je gore i dolje, prelazio dlanovima preko
njenih neravnina, jedva se usuujui disati, a izgledajui sam sebi smijenim
i neozbiljnim. Koliko god neizgledno bilo to to sam radio, provest u to
temeljito, odluio sam i napravio samo jedan korak dalje prema zapadu.
Istraivao sam na taj nain mrane stijene sjeverne strane Oz--Hagija koje
nisu bile izloene goorovini, istraivao sam ih pomno kako je to inio i Aram
Tar, godinama ranije. Odakle mi uope zamisao da u ja neto nai tamo gdje on
nije nita naao?
Na taj sam nain doao do mjesta gdje se Oz-Hagi donekle izboio prema
pustinji i urmalu. Jo jednom sam rukama priao stijeni... A onda se dogodilo!
Odskoio sam od hridi kao oparen kada sam zauo ljudski glas kojeg tu nije
moglo biti. Pao sam koljenima na pijesak, ne znajui to se zbiva.
- Dobro doao, Urte. Ui unutra.
Ne, u tom trenu svijest mi nije primila znaenje prijateljskog pozdrava i
poziva. Ono to sam razabirao je da se tlo i stijene tresu, a mukla
582

grmljavina potire huj vjetra. Tresao sam se i ja, gledajui kako se stijene
razilaze i hrid uvlai u hrid ostavljajui pravilan mrani otvor gotovo
dvostruko vii od mene. Ve u sljedeem trenutku grmljavina i trenja su
prestale, a otvor se osvijetlio mutnim svjetlom koje je otkrilo prolaz u
unutranjost Oz-Hagija.
- Ui, Urte. Dobro doao kui.
Ovaj put sam razumio rijei. Glas je bio zvonak i ne osobito glasan, ugodan i
prijateljski. Urte, rekao je. Je li to moje ime?
- Tko si ti? - upitao sam.
- Bet. Tako si me zvao. Ja sam te ovamo doveo. Ja u ti vratiti sjeanje.
Ipak! Protrnuo sam i zadrhtao, onako kako je drhtala Rea Renon u Urgul-Olgiju.
Uspravio sam se na noge, ulaui u taj obini in svu svoju snagu. Zastao sam
jo jednom, na samom ulazu u tajanstveni prolaz.
-Tko sam ja?
Mi moemo danas izvui sljedee zakljuke. Prvo: Orad Gul--Gartar je
nepristrani promatra koji nastoji prenijeti dogaaje kao sto su se zbili i
kao to sam navodi u prvom pjevanju. Ili drugo: Gul-Gartar je Ordonac,
neprijateljski nastrojen spram Ira Odraka (a takvoga nije bilo teko nai jo
od njegove borbe za vlast s Agom Rastanom), a kojemu je Toktas dao obavijesti
o tome to se dogaalo na sjevernoj strani. Ili tree: "Boj na Valvali" je
pisao Sjevernjak koji je imao udivljenja spram Alka Anhora, ali ne i spram
njegova sina Iva Atagija, a obavijesti o tome to se dogaalo na strani Juga
dobio je od kakvog zarobljenika iz Odrakove pratnje.
Neosporno je da su dijelovi "Boja na Valvali" izmiljeni. Pisac nije mogao
znati to je reeno izmeu Arota Otame i Irmana Irtora, Alka Anhora i Iva
Atagija. Poe li se tim tragom, vidljivo je da je dobar dio djela izmiljen.
Moda nije bilo teko dopisati i ostatak, koristei se obavijestima onih koji
su u boju sudjelovali, onih koji su se vratili domovima, kao i onih koji su
zarobljeni.
(Otor Ir-Olsit iz Kul-Kinela: "Prijelomnice blie povijesti", 556. g. D. R.)
583
Oliver Frani
- Ti si Urt Darn, meuzvjezdani leta, razred A-Jedan, petnaest letova.
Urt Darn... Kakvo je to ime? Meuzvjezdani leta... Leta? Meuzvjezdani? Zar
je to ipak istina? Zar se ljudi, ili neki od njih, ipak diu k zvijezdama,
lete do njih i nazad, prometuju izmeu tla i zvijezda uz zraku svjetlosti?
- Koliko daleko su zvijezde? - upitao sam jo uvijek se skanjujui ui u
osvijetljeni prolaz.
- To je loe pitanje, Urte. Odaje mi da ti sam pojam zvijezde nije blizak.
Svaka zvijezda je razliito udaljena. Od Are najblia zvijezda je udaljena tri
aratonske svjetlosne godine.
Nisam razumio.
- Gdje si ti? Jesi li ti ovjek? Ili bog? - ovo posljednje sam izgovorio jedva
ujno bojei se mogueg odgovora.
- Ja nisam ovjek. Nisam ni bog. Ja sam posljedak ljudskog znanja. Stroj koji
uzvraa gotovo jednako kao ovjek.
Stroj? Opet nisam razumio.
- Kako e mi vratiti sjeanje?
- Za tebe e to biti vrlo jednostavno. Lei e i probuditi se sa svojim
starim znanjem.
- Ne elim izgubiti sjeanje koje sam u meuvremenu stekao. Protrnuo sam na
samu pomisao da bih mogao izgubiti sjeanje na
Reu Renon i sve ostalo to mi se dogodilo na Aratonu. Nipoto to ne bih
prihvatio.
- Ne boj se, Urte. Neke veze u tvom mozgu su umrtvljene. Zato ti ne moe
prizvati svoje staro sjeanje. Ja u ih opet oivjeti. Sjeanje koje si stekao
kasnije nee time biti okrnjeno. Molim te da ue, jer nema potrebe
uznemiravati ljude meu kojima si bio.
S tim sam se sloio. Jo sam jednom duboko udahnuo i uputio se u osvijetljeni
hodnik. Stijenje na ovom dijelu Oz-Hagija je privid, ono je pokrivalo
tajanstveni prolaz u koji sam uao, zagonetnog Beta s kojim sam razgovarao i
sve ostalo to me je tu jo ekalo.
- Zato sam izgubio sjeanje? - nisam odolio a da ne upitam.
- Ja sam ti ga uzeo - bio je odgovor na koji sam se trgnuo.
- Je li to bilo protiv moje volje?
- Ja ne mogu uiniti nita protiv tvoje volje. Sve dok zakljuujem da je tvoje
rasuivanje zdravo. Vrlo mi je lako ustanoviti slui li se ovjek zdravim
razumom, ili je popustio pod vanjskim i unutranjim pritiscima.
584
Araton ~ Knjiga trea
- Hou li se moi vratiti meu ljude s kojima sam bio nakon to mi vrati
sjeanje?
- Nakon to se oporavi, ti e odluiti to e i kamo. Tu sam da bih ti
pomogao.
- Koliko dugo e trajati vraanje sjeanja? Kada u ga moi opet koristiti?
- Trebat e ti neko vrijeme dok se ne naui ponovo raspolagati onim to si
nekad znao i dok ne uskladi stara sjeanja s novim iskustvima. Mislim da e
sve biti u redu nakon jednog mjesnog dana.
- Gdje si ti? Zato se ne pokae?
- Ja sam stroj, rekao sam ti. Ne kreem se na nain ljudi jer za to nemam
potrebe. Kada bi to bilo zbog neega vano, mogao bih upriliiti kakvo
pokretno tijelo.
Svijet u kojem sam potekao i o njemu sve zaboravio i ovaj koji mi je jo
uvijek blii, Araton, razlikovali su se vie no linitske i fandske zajednice.
Za me nije bilo smisla u onome to mi je govorio Bet, to god on bio.
Upriliiti tijelo inilo mi se budalastim, a govoriti i nemati ga trailo bi
zate i zate objanjavanja svakom Linitu. A ja sam bio Linit. Jo uvijek.
- Negdje mora biti. Sve to postoji odreeno je mjestom i trajanjem - nisam
se predavao.
- Mene ne moe susresti ili opipati - Betov je glas bio beskrajno strpljiv. -
Ja sam izraz znanja tvoje vrste. Upravljam ovim mjestom i svim ureajima na
njemu. Ja sam u svima njima. Moj glas moe dolaziti s razliitih strana. Volio
bih da se uputi prema mjestu odakle sad dolazi.
Najbolje mi je bilo ne truditi se razumjeti Betove odgovore. Jedno sam u sebi
odmah raistio. Odluio sam mu vjerovati.
Osvijetljeni je prolaz zavravao mrakom nakon samo pet koraka. Netom li sam se
pribliio toj granici, novi dio hodnika se takoer osvijetlio, a onaj kojim
sam proao utonuo je u mrak.
- Svjetlo sam ugasio da nas ne bi otkrili dok su vrata otvorena. Idi u smjeru
glasa, Urte. Znam da se ne snalazi ovdje, ali te uvjeravam da si tu ve bio.
Jo samo deset tvojih koraka.
Svjetlo je bilo raspreno kao da nije imalo odreenog izvora. Dolazilo je s
etiri strane, iz pojaseva na oba zida, uz strop i pod, irokih etiri ili pet
likala. Izmeu tih svjetlosnih pojaseva nalazio se kamen, stijena Oz-Hagija,
ali tako glatko izrezana i uravnjena da bi za toga kamenoresca bilo posla na
svim dvorovima u Linesu.
585

- Jo samo malo, Urte. Sada u osvijetliti sredinji prostor. Tu e sjesti na

sjedalo pred sobom i sve ostalo prepustiti meni.
Novo svjetlo je dolo polako, postupno jaajui. Prolo je nekoliko mizata dok
nisam razabrao gdje sam doao.
Prostor je bio iri i vii od hodnika kojim sam doao. Uza zid je bilo
kojekakvih naprava i strojeva kojima nisam ni pokuao pogoditi namjenu. Neki
od njih posjedovali su kovinske dodatke koje sam uz malo mate mogao zamisliti
kao ruke, jer sam razabrao zglobove i tanje dijelove koji su podsjeali na
kosti.
Sredinji je predmet bio uzdignut na vrlo iroko postolje s mnogo zasebnih
dijelova i udnih svjetala. Na postolju se nalazilo neobino sjedalo koje sam
prepoznao kao takvo samo zato jer mi je sam Bet to istaknuo. Onaj koji bi u
njemu sjedio bio bi stijenjen dijelovima tog sjedala sa stranje strane i s
bokova. Naslon mu je bio visok pa sam ga mogao usporediti s prijestoljem. Oko
njega je bilo mnogo naprava, svjetala i udnih praznih etverokuta.
- Sjedni u to sjedalo, Urte. Ne treba se brinuti. Sve e biti u redu. Kroz
ovo si proao mnogo puta. Stotinama puta.
Do stolca sam se trebao uspeti uz pet stuba. Osvrnuo sam se na vrhu.
Prolaz kojim sam proao ostao je jednim dijelom osvijetljen. Bio je ravan, pa
sam mogao razabrati okvir ulaza, jer se otamo probijalo Goo-rovo crvenilo.
- Sjedni, Urte. To je sve to treba uiniti.
- Hoe li mi ovdje vratiti sjeanje?
- Ne na ovom mjestu. Ovo je sjedalo dio vozila koje e te odvesti tamo gdje je
to mogue.
- Vozila? Odvest e me iz Vastala?
- Da. Sljedei dan provest e u putanji.
- Koliko je to daleko?
- To je izvan ovoga svijeta. Uzletjet emo im sjedne.
- Uzletjeti? Vodi li me do zvijezda?
- Ne, Urte. Vodim te do mjesta gdje su nam na raspolaganju vee mogunosti.
Ako to sutra jo uvijek bude elio, moi e se vratiti.
- Kako se zove to mjesto?
- To je brod kojim si doao na Araton. Zove se Van Beethoven.
- Odakle sam doao? Sa zvijezda?
586

- To nije lako objasniti. Doao si s jednog drugog svijeta koji je dosta

slian Aratonu. U svom ivotu vidio si i tree svjetove, mnogo njih, u stvari.
Nijemo sam klimao glavom. Jo juer, jedini svijet koji sam poznavao bio je
Araton. Postoje i drugi, kazao je Bet. Jesu li to zvijezde, ili su postojali i
zvijezde i svjetovi? U glavi mi je vladala zbrka. Hoe li se ona raistiti
nakon to vratim sjeanje?
Skinuo sam ma s lea, a onaj o lijevom boku premjestio pred sebe. Igas mi je
smetao pa sam pomiljao da ga skinem. Iako u Betovu skrovi-tu nije bilo
vrue, elo mi se orosilo znojem. Grlo mi je bilo suho.
Sjeo sam. Sjedalo je bilo udobno i podeavalo se uz tijelo, ali je ostalo
tvrdo i prualo mi vrst oslonac.
- Ako se boji leta, mogu te uspavati - uo sam Beta.
- Ne. Spreman sam.
- Osjetit e jaki pritisak prema nazad. Ubrzanje i brzina su vrlo veliki.
Mogu te ograditi tako da ne vidi okolinu. Uzlijetanje moe biti zastraujue.
-Je li sigurno? -Potpuno.
- elim to vidjeti.
- Pripremi se onda. Polazimo. . .
Slabani zuj me je prisilio da se okrenem. Golemi dio stranjeg zida primakao
mi se s lea i dodirnuo postolje uz slab udar. Drugi dio je doao sa stropa i
zaustavio se nad mojom glavom tako da sam ga rukom mogao lako dohvatiti. uo
sam kljocanje iz ega sam zakljuio da su se ovi dijelovi sami od sebe
povezali. Na koncu se i pred mene spustio tit, pa sam se naao okruen
vrstim pregradama sa svih strana. S prednje strane ta je pregrada ostala
posve prozirna, pa sam jo uvijek mogao vidjeti osvijetljeni prolaz kojim sam
uao. Zatim sam zauo slabo ita-nje. Ono je raslo po jakosti, a onda u trenu
zamrlo.
Neto je kljocnulo u samoj mojoj blizini i iroki se remen zatvorio oko mojih
prsa. Prije nego to sam mogao ita uiniti, drugi su mi remeni obuhvatili
ruke i noge.
- Sve je u redu, Urte. Letai su uvijek vezani kod uzlijetanja. To je zbog
tvoje sigurnosti.
Nisam volio osjeaj nemoi. Tko god ili to god taj Bet bio, sada sam mu bio
izruen na milost i nemilost.
587

Ruke su mi poivale na naslonima za ruke, uhvaene remenjem. Maeve sam drao

meu koljenima. Osjeao sam nelagodu, gotovo muninu, ali ona nije bila
utemeljena u boli ili tjelesnom trpljenju, ve je proizlazila iz dodira s
nepoznatim. Sve mi je ovdje bilo strano, drugaije i neobino, i prvi bi mi
poriv bio pobjei nazad u pustinju, na pijesak Vastala i pod goorovinu, nazad
k Rei i Aramu Taru, ivotu na koji sam se nauio. Zar sam nekad zaista
pripadao tom svijetu uglaanih povrina, trepuih svjetala i glasova bez
lica?
Cijelo je postolje na kojem sam sjedio odjednom krenulo uz jedva ujno
zujanje. Duboko sam udahnuo neki novi uzduh izmijean sa slabim mirisom kojeg
nisam znao prepoznati. Postolje, moje sjedalo i zidovi inili su neko vozilo,
upravo onako kako je navijestio Bet. Ono je sada skoro neujno skliznulo u
prolaz kojim sam doao.
Posve polako napredovali smo prolazom, urezanim nekim neshvatljivim nainom u
tvrdoj stijeni Oz-Hagija. Ovo vozilo je bilo moda za mali prst ue od irine
prolaza, ali je Bet dobro upravljao. Kada se javio, trgnuo sam se kao oparen i
pogledao preko ramena.
- Poli smo. Izii emo u pustinju i uzletjeti prema istoku.
- Gdje si? - povikao sam bez smisla. - Mislio sam da si ostao.
- Nemoj me vezivati za jedno mjesto, Urte. Ovdje sam, s tobom, ali i tamo
nazad. Morat u zatvoriti ovaj prolaz im iz njega izaemo. Nitko nee znati
to je na ovom mjestu.
Izili smo u Vastal obasjan goorovinom. Pred nama je bio urmal, ali je vozilo
nastavilo preko njega. Uskoro smo preli pjeanu rijeku i uli u otvorenu
pustinju. Prebaciti se preko urmala za ljude je uvijek bilo velikom
pustolovinom.
Vozilo se okrenulo put istoka. Uz sam obzor mrak se slabo blaio, znak da se
novi dan raao nad Vastalom. Preda mnom se na pijesku ocrtavala sjena vozila
koju je bacao Goor na zalazu. Duboke sjene Oz--Hagija padale su preko Kul-
Iladona i dosezale peine Agdora. Dospio sam jo pomisliti kako su tamo negdje
iza Kul-Iladona lovci na taurore koji bi moda mogli zamijetiti da se neto
neobino dogaa, a onda je Bet kratko najavio:
- Uzlijeemo.
Vozilo se bilo zaustavilo tek za mizat nakon to se okrenulo prema istoku.
Potom je krenulo i ubrzalo. Otvorio sam usta od zaprepatenja, a krik se nije
htio otkinuti od suha grla. To nisam oekivao,
588

bene remenjem. lagodu. gotovo n trpljenju, ve o strano, druga-tinju. na

pijesak ocu na koji sam {laanih povri-
renulo uz jedva smijean sa sla-)je sjedalo i zi-rio Bet. Ono je
nekim neshvat-\ bilo moda za . Kada se javio,
Boku. b si ostao. : sam. s tobom, njega izaemo.
Li ^e bio urmal,
,.:iu rijeku i
Ic je uvijek bilo
se slabo blaio,
na pijesku
o j Mene Oz-
o:j. Dospio
Ti a taurore
.. a onda je
i okrenulo pre-a od zaprepa-sam oekivao,
tome se sigurno nisam nadao! To ubrzanje je bilo prasak neusporediv s iim to
sam imao.u svom iskustvu, kao da su me vezali uz zrno koje se ispaljuje iz
krijesa, jae no to ponire zif s najvee visine, ili biva izbaena strelica
iz samostrela. Pustinja i urmal, Oz-Hagi i cijeli Ogis-tal izduili su se u
crte i jurnuli mimo mene, a ja sam poletio k istoku, Neuru u zagrljaj.
Kao daje moje tijelo, bez pomoi svijesti, htjelo i samo ostati u sigurnosti
vastalske pustinje, toliko se naleglo svom teinom na naslon sjedala. Ostao
sam pritisnut nekom silom unazad i nijemo promatrao kako Betovo vozilo juria
u novi dan i uspravlja se prema Neuru. Kada sam dospio svratiti pogled
nadolje, pod sobom sam vidio dubinu kakvu nijedan zif nije pod sobom ugledao.
Pustinja i vrleti Ogistala rastapali su se u sivoplavoj magli.
Pritisak na moja prsa, glavu i noge nije jenjavao, pa sam uvidio da u morati
ivjeti s tim. Uskoro je Neur bio visoko, a nebo sve tamnije.
- Sve je u redu, Urte, upravo onako kako i treba biti - ponavljao je Bet tko
zna koji put.
Vrijeme je prolazilo, a ja ga nisam imao s ime usporediti. Nebo je postalo
crno i zvjezdano, kao daje opet no. S gornje strane je blijetea kruglja od
koje me je Bet titio novom arolijom: zatamnio je prozirnu stranu vozila.
- Putanja Van Beethovena bit e dostignuta za dvanaest desetina aratonskog
sata, Urte. Smanjujem ubrzanje. Pristajanje utanaeno za jedan cijelih
dvadeset sedam sati od ovog trenutka. Ubrzanje u potpuno dokinuti za nula
cijelih trideset est sati. Putanja propadanja dovest e nas do broda. Spremi
se za osjeaj gubitka teine.
Gubitka teine? Nisam razumio, ali sam nauio uzimati ozbiljno Betova
upozorenja. On je uinio da se osjeam dvostruko teim no to sam nauio daje
moja teina. Nee me iznenaditi napravi li me dvostruko lakim.
Tei udarac od neugodnosti to sam je utio zbog gubitka teine bio je
gubljenje osjeaja za gore i dolje. Dok smo jo bili na pijesku Vastala,
inilo mi se da sjedim i daje dolje bilo pod mojim nogama. S uzlijetanjem se
to promijenilo i ja sam se prilagodio tome daje dolje iza mojih lea i da
leim u svome sjedalu. Sada je svaki osjeaj teine izostao, a svijet je za
mene izgubio uporita. Stisnuo sam zube borei se sa slabosti dok mi je znoj
curio s lica, a ja ga nisam imao ime obrisati.
589

- Zato su mi ruke vezane? - prosvjedovao sam.

- To je bila samo predostronost. Ona vie nije potrebna.
Kao arolijom, veze koje su mi sputavale ruke su se povukle. Osmjelio sam se
postaviti jo jedno pitanje:
- Kamo je nestalo dolje?
- Uskoro e se vratiti, Urte. Pri slobodnom padu nema djelovanja sile tee, pa
nema osjeaja za gore i dolje. Pogledaj naprijed. Van Beetho-ven se ve vidi.
Nekakva tvorevina visjela je u prostoru odraavajui svjetlo za koje ne bih sa
sigurnou mogao rei odakle potjee. Ta je tvorevina neslina bilo emu to
sam u ivotu vidio. Prozrana je i razvedena, okupljena oko sredinje osi oko
koje se neki njeni dijelovi obru. inila mi se malenom, ali nisam mogao
pouzdano procijeniti udaljenosti.
Kako sam se prevario! S prelaenjem vremena taje udna stvar postajala sve
vea i vea, sve dok nisam iz vidokruga izgubio njene krajeve. Ja i vozilo u
kojemu sam dovde dospio bili smo neznatnima spram nevjerojatno golemoj
tvorevini pred nama. Progutao sam i upitao:
- Je li ta stvar... djelo ljudskih ruku?
- Moglo bi se tako rei, Urte. Ljudi su je zamislili i ostvarili, sve kada je
i nisu sklopili svojim rukama.
- Bete... ako ve sve zna... je li istina da sam ja doveo ljude na Ara-ton?
Jesam li time pogrijeio? Jesam li se vratio da bih ih privolio da se s njega
povuku?
- Na neki nain ti si doveo ljude na Araton. Ti si ga otkrio i otvorio ga
naseljavanju. Ostalo su vrlo teka pitanja. Predlaem da o tome razgovaramo
nakon to vrati svoje sjeanje.
Spustio sam glavu. Sva su moja pitanja poluodgovorena, a novih je stvari
toliko da su me dodatno pritiskale. Nema jednostavnih odgovora, niti sam znao
dovoljno da bih razumio okolnosti. Hoe li se to promijeniti kada mi se
sjeanje vrati?
Uskoro sam mogao vidjeti samo maleni dio ukupne naprave. Moje je vozilo
prilazilo tome dijelu koji se doimao zadebljanjem na osovini. Brod, rekao je
Bet... Kuda on plovi? Nisam znao po emu plovi, ali kuda... To mi je postalo
razvidno. Nisam znao kako, ali tim se vozilom moglo doi do zvijezda.
Pokazalo se daje osovina broda, koja mi se iz daljine inila tankom niti,
mnogo puta ira od moga vozila. Ono je prilazilo sve blie i na koncu
590

i povukle.
lovanja sisi Beetho-
tk> za koje ta neslina pljena oko
~*ilenom,
i stvar po-
se krajeve. nam nevje-
-ve kade na Ara-4io da se s
0 i otvorio wne razgo-
a novih je
odgovora,
promijeniti
"e. Moje je vini. Brod, kuda... To
noglo doi
ila tankom
1 na koncu
je dodirnulo tu os, upravo na mjestu gdje je ona zadebljana. uo se kovinski
zvuk, potom slabano zujanje, pri emu se moje vozilo donekle pomaknulo. uo
sam i itanje, a onda se staklena pregrada preda mnom pomaknula i uklonila
ustranu.
- Dobro doao na Van Beethoven, Urte - Bet se opet javio. - Dri se rukohvata
sa strana, jer ovdje nema teine.
Spone koje su mi drale prsa i noge nestale su u sjedalu. Podigao sam se,
lijevom rukom drei Titana. Iza mjesta gdje je bio stakleni dio moga vozila
nalazio se nekakav obrubljeni istaknuti dio koji je pripadao brodu. On se uz
slabano itanje pomaknuo i otkrio mi maleni prostor s nekoliko sjedala koja
sam gledao odozdo.
Maleni napor kojim sam se ustao sa sjedala ponio me je navie i rastavio mi
noge od tla. Udario sam glavom u meku oblogu svoga vozila i okrenuo se
izgubivi osjeaj za prostor. Potrajalo je dok se nisam desnicom prihvatio
rukohvata na strani vozila.
- Spremi svoj pribor, Urte. U ovim uvjetima te otrice mogu biti za tebe
pogibeljne.
Moji se maevi nisu htjeli do kraja uvui u tokove i izlazili bi pri svakoj
mojoj kretnji. Na koncu sam svukao igas i omotao ga oko maeva i ruke, tako da
se vie nisu mogli izvui. Sada sam bio spreman ogledati se s koraanjem u
ovom svijetu bez teine.
- Dobro se snalazi, Urte - pohvalio me je Bet. - Tvoje tijelo nije zaboravilo
kretati se u odsustvu sile tee. Sjedni u jedno od ovih sjedala i zaas emo
biti na odreditu.
Polako sam se povukao od jednog rukohvata k drugom, udei se kako moje
kretanje postaje lako nakon to svladam poetni otpor. Odmah sam uvidio da
moram upotrijebiti silu da bih se zaustavio, to je posve drugaije od
iskustva koje sam imao s kretanjem po tlu. Tamo bih se sam zaustavio im bih
prestao s naprezanjem.
Nisam propustio pregledati spoj svoga vozila i broda. Da nisam sam bio svjedok
pristajanju, nitko me ne bi uvjerio da su to dva odvojena tijela.
Proao sam kroz prolaz i provukao se njime uz podnoja najbliih sjedala u
novi prostor. Ve sam shvatio: tamo gdje nema teine, svaki se smjer moe
uzimati za gore i prema tome postavljati sjedala. Uz malo podeavanja strpao
sam se u jedno od njih, a Bet me je opet vezao. Ovaj sam mu put bio zahvalan
na tome. I ovaj je prostor imao prozirne zidove,
591

to mi je dopustilo uvjeriti se daje s obje moje strane nesagledivo prazno

prostranstvo iz kojega su svijetlile zvijezde. Iznad moje glave, a to je prema
osi broda, nalazio se neprozirni strop.
- Pogledaj sa svoje desne strane, Urte - upozorio me je Bet. Gotovo sam
kriknuo. Meni zdesna i navie ugledao sam veliku pla-
vobijelu kruglju okupanu svjetlom. Neto ovako veliko nisam oekivao u
potpunoj praznini.
- To je Araton, Urte. Svijet s kojega smo doli.
- Zaista je krugljast - promrmljao sam ne mogavi odvojiti pogleda od tog
oaravaj ueg prizora.
- Tamo je Rea Renon... i Aram i Niva... i Andor i Ordon, Lines i Fandor, sve
to znam je tamo, a tako je malo...
- To je jedan svijet. Jedan od mnogih na kojima si bio.
- Svijet... Ovaj ovdje, Bete... On za merie znai sve.
Neko novo uvstvo me je ophrvalo. Osjeaj pripadanja. Meni nije pripadao ovaj
brod, ni Bet, ni sva uda kojima je raspolagao. Meni je pripadao Araton. Ja
sam pripadao njemu. Oi su mi se ovlaile dok sam to spoznavao.
- Moda bi bilo bolje da sam tamo roen - dopustio sam sebi glasno pomisliti -
i da nikada ni za to drugo nisam znao. Bio bih sada s Reom Renon i ne bih se
uspinjao k zvijezdama.
- Nisi mi rekao tko je Rea Renon, Urte.
- Mislio sam da sve zna... Rea... ona je Altaanka... Djevojka koju sam
upoznao u Andoru, najveem gradu na sjeveru Linesa... Ona je bila sa mnom,
kroz sva moja lutanja i opasnosti.
- Je li ti ivot bio ugroen na Aratonu, Urte?
- Veinu vremena. Osobito u posljednjih nekoliko sartima.
- Nisi se smio izlagati. Nisi smio naputati dolinu u kojoj sam te ekao.
- Nisam smio? Zaboravio sam na tu zabranu, Bete. Mnogo stvari sam zaboravio.
- elio bih da mi ispria to si sve doivio na Aratonu. O Rei Renon i
drugima koje si sreo. Naravno, ne sada. Nakon to vrati sjeanje.
Nisam odgovorio. Rea... Kako mi nedostaje i kako se ini dalekom sada! Kao da
sam je izgubio. Pohitat u k njoj im se ova guva raisti. Njoj u prvoj
pokuati objasniti ovo to mi se upravo dogaa.
592

- Polazimo, Urte. Ovo e biti kratka vonja. Prostor na Van Beetho-venu

namijenjen ljudima je poneto udaljen od mjesta gdje pristaju prometala koja
se sputaju na ophodnice. Nee dugo trajati.
Pokazalo se daje vozilo koje me je dovelo s Aratona ostalo prilijepljeno uz
brod koji je Bet zvao Van Beethoven, a ja sam preao u jedno drugo koje je
prometovalo uz os broda. Uskoro smo se pribliili golemom obruem bubnju i
uli, jo uvijek slijedei os broda, unutar njega.
Sada sam doivio jo jednu aroliju koju je proizvelo znanje ljudi. Ovo vozilo
u kojem sam se sada nalazio poelo se lagano okretati, pa sam zakljuio da se
oslobodilo vrstih veza s nepokretnom osovinom broda. Potom je propalo nanie,
pri emu sam za dolje drao onaj smjer u kojem su mi bile noge dok sam bio
vezan za sjedalo vozila. Opet sam uo ita-nje, slabo i udaljeno, a onda se
vozilo stalo ravnomjerno kretati nadolje. arolija je da se osjeaj teine
vratio, sve vie i vie kako se vozilo sputalo. Ono se sada zaista sputalo.
Uzbuujui prizor otkrio se sada mojim oima. Dolje, u ovom brodu, a nisam
zaboravio da sam bio u samo jednom malom njegovu dijelu i to onom okreuem
bubnju za kojega s ovog mjesta nikako ne bih rekao da se okree, tu poda mnom
kao da se nalazio cijeli grad s prometnicama, trgovima i nastambama. Moje se
vozilo uskoro zaustavilo, a cijela jedna njegova strana otvorila.
- Dobro doao na Van Beethoven, Urte.
- Ova cijela naprava, ovaj brod zove se Van Beethoven, je li tako, Bete?
- Tono, Urte.
- to znai to ime?
- To je ime ovjeka koji je ivio prije vie od tisuu tristo aratonskih
godina na svijetu s kojega potjeu svi ljudi.
- Svijet s kojega potjeu svi ljudi? Kako se on zove?
- Zemlja. Ti si roen tamo.
- Taj ovjek... ivio je prije tisuu tristo godina, a jo ga se uvijek
sjeaju... Po emu je bio poznat?
- On je bio skladatelj. Pisao je glazbu koju ljudi do danas sluaju.
- Pisao je glazbu? Samo je po tome bio poznat?
- Neobino u vezi s njim je to daje vei dio ivota bio gluh. Pisao je glazbu
koju sam nije mogao uti. On je skladao, a drugi su sluali.
593

udno, pomislio sam izlazei iz vozila. Glazba koja je tako dobra da plijeni
ljude stoljeima, a onaj koji ju je stvarao nikada je nije uo. On je nije uo
uhom, ali je, jamano, ona titrala njegovom nutrinom, on ju je osjeao svakim
djeliem svoga bia. Ispoljio je ono to je bilo u njemu. Kao to je dil-indul
u dodiru s nekim prapoelom u sebi i iz njega vue naputke o tome kako e
djelovati, tako je i taj davni glazbenik iz svoje nutrine crpio svoju glazbu.
Nisu mu trebale provjere uha.
- Slijedi zeleno trepue svjetlo, Urte. Ono e te dovesti na pravo mjesto.
Najprije sam se obazreo po najudnijem prostoru u kojem se sjeam da sam.ikad
bio. Sve oko mene bilo je nainjeno ljudskom rukom, nita od svega nije dio
prirode, iako sam zapazio i drvee i perivoje, i cvijee i vodu. Znao sam da
je Neur nad mojom glavom laan, a dovoljno mi je bilo pogledati niz glavnu
prometnicu ovoga svijeta koja se uzdizala i unaprijed i unazad, pa da se
podsjetim da sam se nalazio s unutranje strane, a na obodu mnogokutnog bubnja
koji je dijelom ovoga broda. To je bio umjetan svijet, ali mogunosti ljudi
koji su ga sagradili su izazivali udivljenje. To su oni koji su podigli prve
gradove u Linesu za Prvog razdoblja, Tarikniti, nai preci. Nai?
Uskoro me je Bet doveo gdje je htio. Ve sam se nauio na njegovu svenazonost
i oekivao sam da e me i ovdje doekati. Zeleno trepue svjetlo povelo me je
dijelom glavne prometnice ovog zagonetnog grada koja je nalikovala na pravu
ulicu i uvelo me kroz pomina vrata u jedno manje prostorje. Na vratima je
neto pisalo slovima koja sam poznavao, ako i nisam mogao odgonetnuti sadraj.
Bila su to slova Prvog pisma kojih su pune i nae, aratonske knjige iz Prvog
razdoblja.
- Ovdje smo, Urte. Sve e biti vrlo brzo gotovo. Sjedni na ovu poi-valjku.
Uspavat u te prije zahvata.
Osvrnuo sam se oko sebe. Moje povjerenje u Beta trebalo bi biti potpuno da bih
mu dopustio da me uspava. No nisam doao sve dovde da bih sada krzmao. Da mi
je Bet htio nauditi, mogao je to uiniti jo u Vastalu.
Sve je bilo neobino u ovom malom prostoru koji je nalikovao na sobu za jednog
ovjeka. Tu nije bilo mnogo predmeta, niti su oni na bilo koji nain ukazivali
na mo i bogatstvo. inilo se da nema niega suvinog, pa je soba djelovala
istom i praznom. Od namjetaja sam prepoznao nezgrapno visok stol s dva udna
stolca, jedno sjedalo nalik na prijestolje,
594

nekoliko ormara i neobinu veliku krinju na ijem je kraju jo jedno poloeno

sjedalo, gotovo lealjka. Sve su te stvari bile neobino glatke i iste,
neoteene i lagane. Nisam bio siguran da sam svima znao tonu namjenu. Bet,
moj vodi, vodio me je svojim udnim svjetleim tragovima sve do poivaljke
koja je bila povezana sa zagonetnom krinjom iza nje.
- Na ovom e mjestu vratiti sve svoje prijanje znanje - javio se Bet. - Za
jedan sat bit e drugi ovjek.
Zadrhtao sam nakon tih Betovih rijei. Vrlo polako sam priao kraju svoga
puta. Puta koji je zapoeo u Vastalu, onoga davnog dana kada sam napustio
benas Arama Tara i Iladon i otputio se prema istoku... Puta koji me je vodio
preko Ogistala i kroz Mokos, preko najveeg kopna na svijetu, kroz Gulkor i
fandske zemlje, potom Sit-Gulas i Sit-Altas. Preao sam u Lines, u Ordul i
Orin, svojim sam snagama doao do Arkora. Indar me je odveo u Dulnu i Ordon,
kroz Ozod u Marmu. Bjeao sam preko Arula u Mlin, potom u Aranim, a tamo
spoznao da se imam vratiti nazad, u polazite. Unato svim tekoama, probio
sam se jo jednom u Vastal i naao Iladon, a sada sam samo na korak od onoga o
emu sam sanjao cijelo to vrijeme, odredita prema kojem sam usmjeravao sve
svoje duhovne i tjelesne napore punih est i vie godina.
Za sat, kae Bet, a ja nisam znao koliko je to vremena, ali neka bude zat, dva
ili tri, to vie nije bilo vano, uskoro u znati tko sam i to sam bio. Nai
u konano sebe i biti svoj, vratit e mi se osjeaj pripadnosti kakav imaju
svi ljudi koje sam do sada sreo. Kako je Titan bio odan Or-donu, a Ragar
Andoru! Antar se borio za neto drugaiji Orin, a Indar za Ordon. Bargalman je
volio Ondol i Arul, a Azat Orab Alarim i Irilin. ak je i Toktas sve svoje
snage uloio da sauva svoj svijet, Araton, jer je njemu pripadao, jednako kao
i Dvanaestorica. Rea je teila Ordonu, a na koncu prigrlila Andor.
A ja... Ja sam tek danas osjetio udesnu privrenost Aratonu, ali to se moe
promijeniti nakon to ustanem s poivaljke preda mnom. inilo mi se da sam na
korak od nekakvog ispunjenja, samoostvarenja i prosvjet-ljenja, da u se
Betovom arolijom ponovo sjediniti sa svojom biti i usidriti u ovom svijetu,
moda i potpunije no svojim dil-indulskim umijeem.
- Skini se i legni u poivaljku, Urte.
Betov glas je bio glas ovjeka kojemu se moe vjerovati. On nije ovjek,
meutim, i ja sam se jo uvijek morao suzdravati da se ne bih okretao i
traio ga po prostorju. Priao sam plavoj poivaljci odlaui
595

prljavi i ovom prostoru nepripadajui i gas sa svojim maevima. Svukao sam

odjeu i pustio je pasti na pod. Oprezno sam sjeo na poivaljku, a onda
spustio lea na udobni naslon, a noge podigao na donji dio leaja.
- Spreman sam - rekao sam ne znajui za to sam to spreman.
- init e ti se daje potrajalo samo trenutak.
Leaj se pokrenuo! U ovom su se svijetu sve stvari pokretale na neki
tajanstveni nain i sve su se mogle uporabi ti na mnogo naina koji se nisu
dali odmah sagledati. Leaj se povukao unazad, prema krinji, a kada je bio
potpuno u njoj, prozirni se pokrov poeo sputati sa stropa.
Mnogo je naprava koje sam mogao vidjeti kroz taj prozirni pokrov i mnogo
neobinih povrina koje su blistale udnim svjetlom i treptale porukama ili
krivuljama koje za mene nisu imale nikakva smisla. Ve u sljedeem trenutku
glava mi je oteala, a ja nisam sumnjao daje i to Be-tovo djelo.
596
Dvadeset deveto poglavlje
Odluka
Thalai: Moemo li na koncu navesti u emu su opasnosti sirenja ovjeanstva u
svemir? to moemo kazati o tome, Lene?
Dorman: To je teko pitanje. Potpun odgovor, naravno, ne oekujete. Na to e
ukazati budunost i daljnji razvoj. Odavde i sada sve se ne moe sagledati.
Moda, ipak, moemo istaknuti bitne odrednice. Rase-nost Zvjezdanog sustava
dovest e do toga da e svaki pojedini svijet moi izmjenjivati vijesti samo s
nekoliko susjednih, s jednim podskupom ukupne Galaktike. Vijesti s ostalih
svjetova toliko e kasniti da e tek pruati uvid u njihovu daleku prolost.
Tada se prestaje pisati zajednika povijest ovjeanstva, jer vie nema nikoga
tko ima uvid u sve njegove dijelove. Zanimljivo je, meutim, da se to ne
dogaa prvi put u povijesti. Stari i srednji vijek drevne Zemlje inilo je
vie uljudbi koje meusobno gotovo da nisu, ili uope nisu imali dodira.
Nadalje, potpuna samostalnost dovest e do vrlo razliitih razvojnih obrazaca.
Sluajni ili namjerni novi susret takvih udaljenih uljudbi moe biti susret
potpunih stranaca. Konano, i za sada dovoljno, ekspanzionizam ima i svoje
prirodne granice. Granice Velike galaktike, primjerice. To se danas ini
nemoguim, ali moemo i to zamisliti.
597

to bih radio na Zemlji kada bih nju izabrao za svoje konano obitavalite?
Gubio bih vrijeme, kao to ga je gubio Parit, s jednom razlikom to je on to
prihvatio kao privremeno rjeenje, nadajui se da e ovaj novi pretres, kroz
koji smo gotovo proli i koji zavrava sutra, preinaiti njegovo prinudno
prizemljenje. Mogao bih se i ja zavaravati i odravati duh i tijelo spremnima,
ekajui na udo i vjerojatno ga nikada ne doekati. Mogao bih promijeniti
struku i posvetiti se neemu drugome: aratonistici, primjerice, ili
istraivati svoje podrijetlo, uiti stare jezike, povijest ili umjetnost.
Teko bih to prigrlio i u to se uivio.
Mogao bih prihvatiti dokoliarenje i provesti preostale dane u zabavi i
traganju za uicima. Uprava bi mi pokrila sve trokove, ma gdje i kako ih
napravio. Nevolja je da me to ne privlai, niti mi se dokolica mili. Mogao bih
osnovati porodicu i ostati na Zemlji, ili se prijaviti kao dragovoljac u
naseljavanju nekog od novih svjetova. Nije ni to ivot kojeg bih lako
prihvatio.
Razmiljao sam malo vie o mogunosti da za svoje konano obitavalite
izaberem Magat-Pet i posvetim se obuci novih letaa. To bi mi donekle bilo
izazovom, ali mi se ne bi mililo ponavljati istu stvar iz narataja u
narataj. Mogao bih prihvatiti raditi u Upravi i na taj nain ostati u
nekakvom dodiru s Galaktikom, ali tek bih tu oajavao; bio bih blizu onoga do
ega mi je stalo i emu sam jednom pripadao, a da se u to ne bih mogao
ukljuiti.
Araton! Onda je Klea spomenula Araton. Kao da me poznaje bolje od mene samog!
Tamo ivi ljudska zajednica koja se istrgla iz Galaktike i zaboravila na nju.
Taj je svijet ve po tome razliit od svih drugih. Njega sam ja otkrio i prvi
se na njega spustio. Propustio sam odvesti te ljude s njega prije udesa koji
je unitio njihovu uljudbu i pruio im izliku da ostanu tamo zauvijek. Kako se
na udan nain oblikovala ta zajednica i koliko sam ja tome pridonio! U to su
se oni nakon toga prometnuli? to se sada tamo zbiva?
Svi su drugi svjetovi u okrilju Zvjezdanog sustava i Uprave, razvijaju se vie
ili manje postojano i skladno i odravaju vezu s drugima. Sve to ne vrijedi za
Araton. Ljudi su tamo izloeni prirodi, Fandima i samima sebi; nema ih tko od
svega toga zatititi. tovie, oni su se duboko srozali, znanjem i
mogunostima, pa im je tee izlaziti na kraj s izazovima svih vrsta kojih je u
obilju.
bih
598
Spustiti se meu njih bilo bi zaista izazov. Ako bih se uklopio u njihovu
zajednicu, mogao bih doznati iz prve ruke to se tamo dogaa. Znao bih s ime
se bore i to ih zaokuplja, emu se nadaju i oko ega nastoje. Takva bi
izvjea zasigurno koristila Upravi i Galaktici. Moda bih ih mogao uputiti u
miran suivot s Fandima. Ili potaknuti njihov bri napredak. Ne bih smio
zaboraviti, meutim, da su oni kivni na "ljude sa zvijezda" i da me ne bi
primili s dobrodolicom kada bih se kao takav
Thalai: to se tie ovog posljednjega... Ne izgleda li takav razvoj
neprirodan, rekao bih ak udovian.
Dorman: Izgleda. Mnogima se tako ini. to je, u tom sluaju, sa stranim
visokorazvijenim vrstama? Jesmo li to, ako ne u cijelom svemiru, a ono u
Velikoj galaktici jedina razumna vrsta? Ili jedina koja je uspjela izbjei
razliite razvojne stupice? Cijelo nam iskustvo govori da ne treba vjerovati
da smo u bilo emu izuzetni. Moda je tu neto drugo u pitanju.
Thalai: Ima li neto odreeno na umu, Lene ?
Dorman: Samo natruhe. Ove svoje misli nisam jo nikome rekao. Kada smo
govorili o civilizacijama nezemaljskog podrijetla i mnogo razvijenijima od
nae, dao sam onaj primjer o prijenosu vijesti. Moemo li to poopiti?
Thalai: Nisam te razumio, Lene.
Dorman: Moda nam slijedi jedan razvojni zaokret. Nemoj me pitati kakav i kada
e se zbiti. Nisam prorok, ali pokuavam razlono misliti. ini mi se da e
ovjeanstvo nestati iz galaktike. Nestati u obliku kakav poznajemo. Nee mu
trebati Velika mrea, svemirski brodovi ni veliki gradovi, ovakve kakve imamo
danas. Razvoj e se nastaviti u nekom drugom obliku, na drugi nain. Za ovakve
kakvi smo sada postat emo nezamjetljivi. Kao to oni koji obavijesti alju
dimom ne zamjeuju poruke slane promjenama eteronskih polja.
Thalai: Znai li to da su neke strane civilizacije ve prele taj prag?
__________
599

predstavio. Morao bih nai naina uvui se u njihove zajednice i ne odati se

kao stranac.
Je li razumno uputati se u takvu pustolovinu? Otkriju li me, mogli bi brzo
svriti sa mnom, kao to su svrili s Oradom Anakran i desetinama drugih
letaa. To ipak nije najvea opasnost. Nisam nauen ivjeti u tako priprostoj
zajednici i ne znam mnoge vjetine koje su Aratoncima potrebne da bi se
odrali. Ne znam se vie sam ni obrijati, a da ne govorim o svemu ostalom. Ne
znam se sluiti njihovim oruima ni orujima, ne znam nijedan posao koji je
njima koristan. Vjebao sam tijelo i naprezao ga pri istraivanju ophodnica,
ali ga nisam svakodnevno napinjao da bih ivio od vlastitog rada.
Odlazak na Araton jedini je izazov koji mogu usporediti sa svojim pozivom
kojim se vie ne mogu baviti. To bi zahtijevalo potpuno predavanje i
svrsishodan napor, to bi me moglo ispuniti. Vjerojatnije je, meutim, da tamo
ne bih dugo preivio.
Klea me je stavila na teke muke tim svojim prijedlogom. Zanimljivo je da on
meni nikada nije pao na pamet. Otkad sam uo za njega, neto mi je toplo
rovarilo po utrobi, a ja nisam smio ni samom sebi priznati da sam se ve
odluio. Zar sam spao na to da pretpostavljam sigurnost duevnom miru? Da li
bih ikad postao leta da sam uzmicao pred tekoama? Na Aratonu se moe
dogoditi to mu drago, ali ja u se s time suoiti i nositi. Nauit u nove
vjetine, a s ljudima sam se nosio i prije, tovie sam obuen nositi se s
njima vrlo dobro. Ako su obiajima i nainom ivota drugaiji, Aratonci su
ipak ljudi, sa svim vrlinama i nedostacima, plemenitostima i niskostima,
dobrim i zlim. Toliko me je to obuzelo da sam poeo razmiljati to bih
najprije trebao uiniti.
Onda sam primio poziv. Moda je i dobro prekinuti razmiljanja o Aratonu, a
potom sve to razmotriti jo jednom, hladnije glave. Iako me je Hat dobro
zakrpao, tragovi veeranje pustolovine s Oronom Degrasi ostali su i dalje
vidljivi. Nisam za to mario pa sam rekao Hatu da ukljui prikaz netom sam
provjerio tko me zove. Bio je to Gez Aknar.
Njegov troproteni prikaz upriliio se u sljedeem trenutku usred sobe, tono
ispred mjesta gdje sam leao dok mi je Hat lijeio naboje.
Prekinuo sam postupak i Hatova su se pomagala, koja su me okruivala sa svih
strana, sada povukla. "Uljepiva" se - a tako sam zvao uplju kruglju koja je
nosila najsloenija i najosjetljivija orua kojima je Hat viao moje lice i
glavu - podigao navie dozvoljavajui mi da se
600

ogledam. Zatraio sam i Hat je podigao naslon, a spustio oslonac za noge, pa

se poivaljka pretvorila u sjedalo. Tek sam onda odgovorio na poziv.
Parit Jamakana je bio s Gezom. Je li se to dogodilo, budui da me zovu u
vrijeme koje se ve pribliava onome predvienom za poinak?
- Nadamo se da te ne smetamo, Kinele - rekao je obzirno Parit.
- Povukao si se rano - dodao je Gez. - Jesi li sam, ili si ve naao djevojku
na Hatornu?
- Djevojaka mi je za neko vrijeme dosta - procijedio sam.
- Zvui mi kao lose iskustvo.
- Loe i jest. Hat me je upravo udeavao.
- Hej, ti si nateen, Urte! Gdje si to upao u guvu?
- Gdje tono - ne znam. Bilo je ozbiljno, meutim.
Dorman: Mogue je. One su tu, oko nas. Moda i na naim svjetovima, ali izvan
naeg dosega i bez zanimanja za nas. One svakako nisu vie ono to bismo
opisali tehnolokom civilizacijom. Nekoliko sam puta iznosio svoja gledita o
moguim civilizacijama nezemaljskog podrijetla, mada ova razmiljanja iznosim
prvi put. Iznijet u zato svoj stari zakljuak, neku vrstu tvrdnje. To je opet
Andrade-Dorova pretpostavka, izraena drugim rijeima. Ona, moda znate,
glasi: "U svemiru nisu mogui dodiri s civilizacijama bitno vieg stupnja
razvoja!"
Thalai: Da, to je tvoja poznata tvrdnja. Ne zovu li je Dormanovim naelom? U
prilog tome ide injenica da nikada nismo zapazili nikakvu tehnoloku
djelatnost u svemiru, iako bismo oekivali da e mnogo razvijenija
civilizacija djelovati na razini Velike galaktike.
Dorman: Da, a na ovom, ja ga zovem tehnolokom razvojnom stupnju, mi smo
prekratko - u svemirskim razmjerima vremena - da bismo susreli sebi sline.
Vjerojatno je da smo jedina tehnoloka civilizacija u galaktici u ovom
vremenu. Na taj nain moemo pomiriti staru suprotnost: nae neslaganje da smo
sami u svemiru i nae neopaanje stranih civilizacija.
Thalai: To je, s druge strane, smjela tvrdnja i sigurno e nai zagovornike i
osporavatelje. elio bih zakljuiti ovaj razgovor pitanjem koje se izravno
tie tvoje osobe. Smijem li ga postaviti?
601

- Zar vas ne ue boriti se na Magatu-Pet?

- Ue nas, Gee. Tekoa je to to poslije malo koristimo. Ne moemo se
mjeriti s onima koji su tome posvetili ivot.
-Koliko ih je bilo?
- Jedan. Ispravno je rei jedna.
- Zanimljivo. Znamo li je, Urte?
- Ti je zna bolje od mene. Sjedila je do mene dva dana.
- Orona? Ona se bavi svaim. Smatra se u svemu tome vrlo uspjenom.
- U tunjavi joj to ne bih osporavao.
- Ona je od onih to uvijek ele biti prvi i voditi druge. Nikome ne priznaje
prednost. Koliko znam, pokuala je biti letaica...
- Nije uspjela? ini mi se daje kivna na letae zbog toga.
- Moda si je neim izazvao...
- Nisam pristao uvui se u njene i Norove igre. Oboje su htjeli uti od mene
kako su sada propisi savreni i da se udes aratonske vrste ne moe ponoviti.
- S tobom su otili korak dalje nego sa mnom - upao je Parit.
- Mislim daje to zbog osobnih nesvianja.
- eli li istjerati to na istac, Urte? - upitao je Gez. - Mislim, hoe li
od toga nainiti sluaj? U sadanjim prilikama Nor je pogotovo vrlo ranjiv.
Optui li ga da te je htio pritiscima privoljeti svojoj strani, moglo bi biti
opasno za njega i Oronu.
- Misli li to ozbiljno? Ne bih to uinio ni kada bih imao dokaza. On se bori
za svoja gledita, a Orona je malo pretjerala na svoju ruku. Zaboravit u to
ve sutra. Osim nekih pouka. Sto je s vama, momci?
- Mi smo se nali na objedu, nakon to je sjednica zakljuena. Raspravljali
smo o svemu pa smo na koncu odluili pozvati i tebe.
- Ima li to novoga?
- Nagaamo kakav e biti stav Zemlje. On e odraavati njihove potrebe, zar
ne?
- Znamo li to o tome?
- Najvei izazov pred kojim su upravljai na Zemlji je smanjenje puanstva.
Jednostavno, sve je manje ljudi. Postii razinu rasta ravnu nitici, pri emu
stanovnitvo ne raste, ali ni ne opada, kao da vie nije mogue. Nas je jedva
neto vie od est milijardi.
- Jedva est milijardi? Sudim da ste vi na Zemlji nauili na velike brojeve.
602

- Mi ne govorimo o svijetu koji je naseljen prije sto ili dvjesto godina, pa

je puanstvo od deset milijuna velika brojka. Zemlja je prije tisuu godina
imala preko deset milijardi.
- Puanstvo se smanjivalo i u vrijeme kada sam ja bio na Zemlji. To traje ve
jako dugo.
- Jest, ali dugo se to nije uzimalo za loe. Vjerujem da i ti zna koliko se
cijeni prostor na Zemlji. Ljudi su danas time opsjednuti. Stalno se
proraunava koliko etvornih metara otpada na pojedinca. Dugo smo
Dorman. Da, sigurno. Thalai: Koliko si star, Lene?
Dorman: To nije jasno i jednoznano pitanje. Prije svega, podra-zumijevat u
da se imam izraziti u zemaljskim godinama, a ne u nekim drugim jedinicama
vremena usvojenima u Zvjezdanom sustavu. No, da li da odgovorim koliko je
staro moje tijelo, ili koliko sam vremena ivio, ili koliko je vremena
proteklo na Zemlji od moga roenja? Svaki je odgovor razliit.
Thalai: Svjestan sam toga, Lene. Tvoj potpun odgovor e zato najbolje
zaokruiti dosadanja razmatranja.
Dorman: Razumijem. Moje takozvano vlastito vrijeme, a to u stvari znai koliko
sam ivio, je pedeset dvije godine. Mjerilo vremena vezano uz moje tijelo
pokazalo bi da ono postoji sto dvadeset etiri ili pet godina. Od trenutka mog
roenja pa do danas na Zemlji je proteklo preko trinaest stoljea.
Thalai: To je dojmljivo, Lene! Ako je dojmljivo prikladna rije! Hvala ti na
ovom razgovoru. Cijeli Zvjezdani sustav slua i ut e o tome. Jer, mi smo
govorili za Veliku mreu, ovdje na Zemlji, tri tisue petsto devedeset etvrte
godine po zemaljskom raunanju. Sve najbolje, Lene, ovdje na Zemlji i irom
Galaktike!
(Razgovor s Khabom Dormanom za Veliku mreu, Zemlja, 3594. -09.-20., ZRV)
603
se zavaravali takozvanom nitinom stopom rasta, ali je sve jasnije daje ne
moemo odrati.
- Kako se to odraava na mogui stav Zemlje sutra?
- Bilo bi za oekivati da je Zemlja protiv daljnjih naseljavanja u -svemiru,
jer i na taj nain ona gubi puanstvo. Sve odgovorne ralambe pokazuju da to
nije ozbiljan odljev, ali je neto na to se da ukazati prstom. Tabor Rodegard
je predstavnik te struje.
- Mene udi da je pitanje prirataja postalo tako ozbiljno. Ostali naseljeni
svjetovi nemaju tih tekoa.
- Druge su okolnosti. Na Zemlji vie nema gospodarskih poticaja prirastu. U
davnoj prolosti je potreba za radnim rukama u poljoprivredi pospjeivala
prirast, potom trite... Danas je sve to izostalo. U uvjetima kada se toliko
cijeni prostor i kada su ljudi toliko okrenuti vlastitim zvanjima i
usavravanjima, to je razumljivo. Da ti ne govorim o svijetu zabave i uitaka,
u to se Zemlja postupno pretvara. Samo oni koji zaista vole djecu odluuju se
na nju.
- Znai li to daje Nor vodio juer izgubljenu bitku?
- Ni u kojem sluaju. Odnosi nikada nisu tako prosti. Upravo on je
glasnogovornik druge struje koja podupire naseljavanje svjetova.
- Kakve probitke Zemlje oni zastupaju?
- Iste. I oni mau smanjenjem puanstva.
- Kako to obrazlau?
- Po njima, puanstvo opada zbog prevladavajueg stanja duha Zemljana. Mi smo
previe zatvoreni u svoje svakodnevne tekoe i naporan rad to ga trae naa
zvanja, ali i potreba za svestranim usavravanjem mimo njih. Nestalo je
oputenosti, ljudskih dodira, razmatranja tekoa ire zajednice. Drutvo se
na Zemlji sve vie zatvara, a ivot pojedinca postaje sve uljebljeniji i
otueniji. Djeca se u takvim okolnostima doivljavaju kao smetnja. Meu onima
koji ne nastoje oko uilita za letae, svemir nije omiljen predmet razgovora.
Prosjean Zemljanin ne haje za Zvjezdani sustav. Na Magatu-Pet polovina novaka
dolazi s drugih svjetova, a ne sa Zemlje, mada takvi ine jedva dva posto
ukupnog ljudskog roda.
- Kako misle poveati puanstvo Zemlje naseljavanjem Sustava?
- Oni ne ele samozadovoljnu i izdvojenu Zemlju koja se ne zanima za Zvjezdani
sustav. Ne znam koliko sam ti ovo uspio pribliiti, ali dri se da svi dodiri
s drugim svjetovima rade protiv tog samozatvaranja
604

a u nbe prskali
:aja
-cdi
zani-
kojemu je drutvo dolje sklono. Seobe su takvi dodiri, razgovori o njima
takoer. Gubitak toga, govore oni iji je istureni glasnogovornik Nor Uban,
dovest e do jo veeg zatvaranja Zemljana i jo izraenijeg smanjivanja
puanstva.
- To sam jedva probavio, Gee.
- Zato? Naseljavanje svemira predstavlja irenje, osvajanje novih prostora,
rast. Raanje djece i njihovo podizanje je to isto. Smatra se da tu postoji
neka veza. Tekoa je to su prevladavajua stanja duhova na Zenilji takva da
se rast smatra prevladanim. Mi smo opsjednuti odravanjem. ini mi se da se
ve povlaimo, na mnogim poljima.
- Dobro. To su vienja dobivena itanjem ljudske due. Misli li da e ona
prevagnuti?
- Ne znam. Ne znam ni sve ljude koji e sutra biti na sjednici.
- Je li to uope vano, Gee?
- To je danas najvea dvojba u Upravi i Galaktici.
- Znam. Ona je vana sada, jer su probiti Zemlje, kako ih itaju ljudi,
takvi. Narataj kasnije sve se to moe posve izokrenuti. Ta je dvojba vana
ovdje, jer je ovo podruje gdje utjecaj Zemlje prevladava. Pedeset zemaljskih
svjetlosnih godina dalje sve moe biti drugaije.
- To je tono.
- Hou rei da su dometi svake takve odluke ogranieni. One su vane
ponajprije onima koji raunaju s novim preraspodjelama elnih poloaja.
- Ha, jasno. Moe to i tako gledati. Ali takvi dogaaji, promatraju li se u
slijedu, pokazuju u kojem smjeru ide Zvjezdani sustav.
- ... A to je smjer u kojem mora ii, jer je to nametnuto unutarnjim zakonima
samog sustava, zar ne? Sve te suprotne sile koje e se sraziti sutra
iznjedrene su samim okolnostima. Kao to voza dvokolice mora pomicati
upravlja i prednji kota nalijevo ili nadesno, ovisno o tome na koju se
stranu zanio. ini se da ljudi upravljaju okolnostima, a jednako je tono da
okolnosti upravljaju ljudima.
- Tvoj je govor dosta loe primljen, Urte.
- Primijetio sam. Nisam ni oekivao drugaije. Ti si se uvao za sutra.
- Suzdravam se, Urte. Ne vidim osobite vrline ni u jednome od stavova. Moda
u se suzdrati i sutra.
- Onone, jesi li ti donio svoju veliku odluku?
605

Leta se mrko osmjehnuo.

- Kad leta prestane letjeti, pone umirati. Ve sam neko vrijeme na toj
stazi. Razmiljao sam o Magatu-Pet...
-1 ti? Pretresao sam sline misli, jo maloas.
- Hoemo li zajedno?
- Ipak ne. Pronaao sam svijet gdje e biti teko, ali uzbudljivo ivjeti.
Mjesto gdje e biti izazova onoliko koliko ih nudi i sam letaki ivot.
- Znam li ja za taj svijet, Kinele?
- Sigurno da zna. Bio si tamo.
- Bio sam tamo?
- ak dva puta.
- Dva puta? Ne, ne misli valjda...
- Zato ne bih mislio?
- Htio si mi rei da razmilja otii na Araton? <
- Ve sam se odluio.
- Na Araton, Kinele!
- Jesi li to dobro promislio, Urte? - upao je Gez.
- Kinele... mi ne govorimo ovdje o jednokratnom posjetu - strpljivo je rekao
Parit. - Govorimo o ostatku ivota. Jesi li vidio onaj prikaz kada sam ja tamo
bio i sreo Irkol-Garsita? To su ljudi na Aratonu i oni su jo uvijek takvi:
divlji i priprosti, samoivi i okrutni, jer su samo takvi mogli opstati. Zar
e i ti sam uznastojati postati takav?
- Na tom sam istom prikazu vidio istananog i plemenitog Irkol--Garsita. To
samo potvruje da e mi ivot ostati uzbudljiv i zahtjevan.
- Nije li to zahtjevnost radi zahtjevnosti? emu e to sluiti? Tko e imati
dobrobiti iz toga pohoda? Jesi li razmislio o opasnostima? Oni se boje, a to
znai mrze, sve to dolazi iz Uprave i Galaktike. Ne bi bilo udno da jo
jednom okrvave ruke, ovaj put s tobom.
- Ljudi su ljudi, Onone. Ja smijem izabrati svijet na kojem u ivjeti ostatak
ivota. Izabrat u onaj koji e mi donijeti najmanje duevne napetosti i
preispitivanja. Ne elim ivjeti na Zemlji i misliti o Aratonu ostatak svog
ivota.
- To je u redu, Kinele - Parit e svojim strpljivim nainom. - Jesi li
razmislio kako e to izgledati? Probudit e se u putanji, kao to sam to ja
uinio. Ostat e tamo moda i cijelu mjesnu godinu ne bi li nauio to se na
ophodnici dogaa i da bi nauio mjesni jezik, jer se on promijenio od onog
vremena kad sam ja tamo bio, a itekako se promijenio od
606

ne
az ni
no
riko
ni lo
v-
iie ni
m oo
doba kada si ti pregovarao s jo uvijek ureenom zajednicom. Moda e sebi
htjeti osigurati i nekakvo utoite na Aratonu i izgraditi neto nalik na ono
to je napravila Orada Anakran. Potom... to e uiniti potom? Sii i rei:
evo, ja sam doao?
- Nisam razradio pojedinosti. Namjera mi je uklopiti se u tu zajednicu i
doivjeti je iznutra. elim se osobno uvjeriti kako ive oni koje sam
djelomice i ja gurnuo u taj nain ivota. Rei u ti, jasno i izravno. Tamo
u, nadam se, raistiti sa sobom oko svoje odgovornosti. Ne mislim pri tome
na slijed zakljuivanja i izvoenja koji ima za svrhu uvjeriti moj svjesni um
u to kolika je moja krivnja. Vaniji mi je osjeaj, uvid koji mogu stei samo
na tom mjestu.
- Taj dio ja mogu razumjeti, ali nemoj ni pokuavati to tumaiti Noru Ubanu,
ili nekome iz Uprave. Jesi li svjestan, Kinele, koliko se tvoj - na - nain
ivota razlikuje od onoga na Aratonu? Tamo se ne moe okruiti udobnostima i
pogodnostima naih svjetova i mahati njima pred oima uroenika.
- Jasno mi je da u donekle trpjeti. U stvari, ini mi se daje bolje ako im
uope ne otkrijem tko sam i odakle sam doao.
- Ha-ha... to bi tek bilo zabavno, kada bi im doao i rekao: Znate, ja sam Urt
Darn, "ovjek sa zvijezda", ali vi me poznate kao Kinela, svoga boga.
- Mislim da im neu otkriti odakle dolazim. A to, o bogu... Tko bi mi
vjerovao? Imamo i mi vjere, na Zemlji i u Galaktici. Tko bi uzeo za ozbiljno
onoga tko bi se predstavljao bogom, ili jednim od proroka iz prolosti?
- Dobro... prii e nekom izdvojenom naselju i rei im da si doao izdaleka.
Vjerojatno je da e te pitati odakle si to doao i kako, to si tamo radio i
sto drugih pojedinosti s tim u vezi. Znam da ti moe biti uvjerljiv i proi
kroz to, ali ubrzo e se uspostaviti da ti ne zna nita o uobiajenim
stvarima koje su tamo bitne za preivljavanje, pa e ubrzo biti bjelodano da
neto nije u redu. Zna li obraivati zemlju i ime je oni obrauju? Zna li
raditi rukama stotine razliitih poslova koje za nas rade strojevi? Zna li
rabiti ivotinje u polju, musti ih, klati i spremati hranu? Zna li kuhati,
Kinele? Mogao bih nabrajati unedogled.
- Hm... moda u se morati pretvarati da sam izgubio pamenje.
- Morat e se jako dobro pretvarati. Ali to nije glavno. ivot je tamo
mukotrpan. Moe se uvesti u koloteinu i obraivati polja svojom
607

rukom sljedeih dvadeset mjesnih godina. Tamo se ne ivi due. Moe poginuti
u nasilju koje je svakodnevna pojava. Hoe li zaglaviti u jednom od ratova,
moda i sa samim Fandima? Morat e se od svega toga osigurati. Bit e jako
izloen, jer se ne moe zatititi od svega i sve vrijeme, a hiniti da si
jedan od njih.
- Ti samo potvruje da e mi ivot biti zanimljiv.
- Kinele... najgore u ti tek rei. Nakon dvije mjesne godine, ili tri, ti
e pokupiti svoje dojmove i zakljuiti kako ivot tee dalje, unato svemu
to smo tamo uinili, ti i ja i svi ostali. Rei e: Dobro, oni se lijepo
razvijaju i za dvije tisue godina poletjet e u svemir. Potom e taj poriv za
boravkom na Aratonu otpasti i nikakav drugi nee ostati. to e onda? Slati
poruku najbliem naseljenom svijetu da ti poalju brod i pokupe te? Mi ovdje
govorimo o ivotnim odlukama, Kinele!
- Da, ali ti govori o pojedinostima. Odgovori na njih ve e se nai. Ja to
sigurno nisam domislio, niti sam to prespavao. Poznajem taj osjeaj, meutim,
kada moja nutrina zatitra na neto; onda znam da imam svoj "spoj sa
stvarnou". To moram posluati. Sva ostala preispitivanja svode se na
tumaenja tog prvog osjeaja.
- Jasno mi je. Ja sam, meutim, tamo bio posljednji. Pokuavam ti samo ukazati
na tekoe. Trebat e ti mnogo volje, mnogo truda i snage, sirove snage,
Kinele, da bi se uspio tamo odrati. Mislim da obini graanin Galaktike ne bi
imao nikakvih izgleda preivjeti pet mjesnih godina. No, nije sve u tegobnom
ivotu. Kakva je svrha takvog ivota? Na Aratonu osamdeset posto odraslog
puanstva radi od jutra do mraka da bi preivjelo. Ostali su uglavnom ljudi od
oruja, vojnici, straari, uvari poretka svih vrsta. Vrlo je tanak sloj
plemia i bogatih, a mislilaca i umjetnika ima tek poneto na dvorovima.
Zasigurno nisi naumio obraivati polja ili kopati u rudniku do kraja ivota.
- Zna i sam da jo nisam mislio tako daleko. Pojedinosti neu ni
raiavati. One ovise o tome kako u se snai na Aratonu.
- Kad bolje razmislim, Kinele... znanja do kojih e na taj nain doi mogu
biti dragocjena za Upravu,i Galaktiku. Zbivanja na Aratonu danas se prate samo
iz putanje. No, to je vrlo, vrlo hrabra odluka... Skakanje u ponor nepoznate
dubine, rekao bih. ini mi se da opravdava sve prie o Kinelu koje sam do
sada uo.
- Ima li kakvih pravnih zapreka ovome to namjeravam, Gee?
608
najem nar
no. U- "
dogod
sanjati
uznar
provom
Nikad,
Tim je kri tamo? mu je samo:
a. jer doga
na
CC;

- Ne znam. Hat bi ti mogao bolje odgovoriti. Ali... koliko ja poznajem nain

na koji Uprava ureuje Galaktiku, letaima je sve doputeno. U njih se
bezgranino vjeruje. Ti zna daje nakon svega to se tamo dogodilo Araton pod
posebnom paskom. itelji Galaktike ne mogu ni sanjati spustiti se na njega.
Fandi i Aratonci zatiene su vrste. Njihovo uznemiravanje smatralo bi se
zloinom. Letai su, meutim, oni koji to provode i tite, ne sumnja se da bi
oni naudili Zvjezdanom sustavu. Nikada takvo to nije zabiljeeno.
- To je lijepo uti, Gee.
- Nekad su se stvari pokuavale zatititi propisima. Oni su morali biti tako
vjeto napisani da se prijestupnici nisu mogli kroz njih provui. Tim je
propisima ustanovljena mea ijim se prekoraenjem pokretao krivini postupak.
Oni su istodobno sluili kao podloga za djelovanje, tamo gdje to nije bilo
jasno. elim rei daje pojedincu koji nije znao to mu je initi u svakoj
prilici na raspolaganju stajao propis i on je trebao samo zadovoljiti ono
stoje tamo bilo napisano.
U svemiru se to pokazalo nedovoljnim. Ne moe propisati ono to te eka na
novoj ophodnici, jer ne zna to je to, jo manje moe traiti od letaa da
se dri neega takvoga. Ne moe krivino proganjati letaa, jer je nakon leta
prolo deset, dvadeset, pedeset ili sto godina od dogaaja o kojemu se radi, a
on moe biti isto toliko svjetlosnih godina daleko. Umjesto savrenih propisa
kojima e se sluiti obini ljudi, u Galaktici se pribjeglo stvaranju
savrenih ljudi kojima propisi nee biti potrebni. Njima se zato vjeruje.
- Ja to tumaim kao zeleno svjetlo.
- To nisam rekao. Araton je zaseban sluaj. Posebne su mjere tamo na snazi. O
tome e ti Hat sve rei.
- Nadam se da u te vidjeti sutra - upao je Parit. - Ne vjerujem da e
naprasno otii nakon ovog razgovora.
- Ne znam. Razmislit u o svemu. Sutranji skup nije neto to bi me zadralo.
Samo zbog njega sigurno neu ostati.
- Nisu ti ni uruili rjeenje o zabrani letenja...
- Zar bih to trebao ekati?
- Ako doista ode na Araton, Urte - ozbiljno e Gez - to e podii nove
praine u Upravi. Ne mogu predvidjeti sve mogue odjeke, ali e mnogi osuditi
taj in. Neki e ga shvatiti kao samoubojstvo nakon presude, konano poricanje
valjanosti same osude. Nor bi se mogao osjetiti
609

pogoenim. Sigurno, nije to za tebe vano, ali je zanimljivo da i to utjee na

odnos snaga u Upravi, ne raisti li se to sutra.
- Sve utjee na sve, Gee. Netko je rekao: kad kihnem, potrese se cijeli
svemir, ili tako nekako.
- Dobro. Vrlo zanimljivu stvar si nam otkrio, Urte. Zaista potvruje sve
glasine o sebi. Ne bih te elio due zadravati, jer je no pood-makla. Nadam
se da emo se vidjeti ujutro. Laku no.
- Dobro spavanje, Gee.
- Bude li prilike sutra, Kinele -javio se Parit - elio bih jo malo s tobom
govoriti o Aratonu. Dobro spavanje.
- Sigurno, Onone. Dobro spavanje.
Nisam se pomaknuo jo dugo nakon to je prizor dvojice ljudi nestao iz sredine
sobe. Dobro spavanje? Hou li uope spavati?
- to ti o tome misli, Hate? - upitao sam iznenada.
- Tvoja je odluka u skladu s tvojom prirodom. Neoekivana je, promatra li se
u okviru uobiajenih djelovanja veine ljudi. Vi, letai, ne poseete za
udobnostima i uicima kao ostali ljudi. Ti si poseban i u tome. Bit e u
tekim iskuenjima bude li ustrajao u svojoj odluci. Ja ti pritom neu moi
pomoi.
- Postoji li kakva prepreka onome to namjeravam? Hoe li me ti pokuati
sprijeiti?
- Samo odgovaranjem, jer se uvaljuje u tekoe. Znam, meutim, da ljudima
nije uvijek najvanije produiti postojanje, ili svesti opasnosti na najmanju
moguu mjeru. Sve ralambe ukazuju da si nepovrijeene osobnosti i da
djeluje u skladu s njom. Tvoje rasuivanje nije poremeeno. Nema razloga da
ti se uskrauju prava i prvenstva koja posjeduje. Galaktika ti vjeruje u
potpunosti.
- Hvala, Hate. Znai li to da mi je prolaz do Van Beethovena slobodan?
- Sva svjetla u pristupnoj prijenosnoj cijevi za tebe su zelena.
- Smijem li poletjeti do bilo kojeg odredita u Galaktici?
- Da. Samo je jedno ogranienje. Svaki takav let je za tebe jednosmjeran.
- Ukljuuje li to i Aru-Dva, Araton?
- Sigurno, Urte.
- Hoe li uzbuniti nekoga kada krenem?
poseban drugi ta*
- L:...
vio
duu
610

- Potrebna izvjea bit e poslana na sve uobiajene strane. Nema posebnog

postupka. Ovlaten si koristiti Van Beethoven, ili bilo koji drugi brod koji
je na raspolaganju po svome izboru.
- Za koje vrijeme Van Beethoven moe biti u punom pogonu?
- Izda li takav nalog, pripreme mogu odmah zapoeti. Za dva zemaljska sata
mogu se provesti sve pripravne radnje. Sigurnosne provjere i usuglaavanje sa
sreditima na Hatornu, a to znai sa mnom, uzet e jo dva sata. Ako nema
posebnih zahtjeva oko utovara, uobiajene potreptine bit e utovarene za to
vrijeme. Odvajanje od Hatorna glede ozraja, nabijenosti, topline, podataka i
ostalog potrajat e pola sata. Potom moe slijediti paljenje pomonog pogona.
Osam sati nakon toga moe se upaliti i glavni ni stei pogon, ukoliko su upute
o odreditu pravovaljane i potvrene. Od tog trenutka Van Beethoven je
nezaustavljivo na svom putu.
- Dobro. Sluaj me, Hate. elim da sve pripravne radnje odmah zaponu. Ja u
biti jedini putnik. Odredite je Ara-Dva, Araton.
- Proslijeeno. Ti jo uvijek moe opozvati svoju odluku. U svakom trenutku
da paljenja niteeg stroja. eli li razgovarati sa mnom o tome sada?
-Zato?
- Nalazim jednu malu zamjerku tvojoj zamisli. Nisi je raspravio s drugima.
Nisi uo vie tuih miljenja. Razgovor u irokom krugu, na primjer o tvojim
osjeajima s tim u vezi moda bi ti pomogao i uinio da potrai drugo
rjeenje, pri emu se ne bi toliko izlagao.
- Hate... Mi, ljudi, rado bismo spaavali druge... U tome je moda i mnogo
volje da im nametnemo svoj nain razmiljanja i ivota. Iz toga moe proizii
malo dobra, a mnogo rasprava, natezanja i nerazumijevanja. Sva sam vana
miljenja ve uo. Klea Zorn mi je to i predloila. Vrlo sam joj zahvalan za
tu uputu u za me tekom poloaju. Kad sam ve bio poprilino izgubljen i
utuen, takorei bazao po mraku, ona je u taj mrak donijela spasonosno
svjetlo. Gez i Onon su me dobronamjerno odgovarali, ali im je jasno na emu je
ta moja odluka temeljena. Zaista ne mislim daje vano to o tome misli Nor
Uban ili Nol Tamut.
- Dobro, Urte. Ako je to tvoja vrsta odluka, ostavit u te na Aratonu i
vratiti se ovamo, ili negdje drugdje. Za tebe nee biti druge prilike.
611
1

- Jasno mi je. Suglasan sam. Gotovo da nema niega to bih elio ponijeti sa
sobom. Imamo li pauka, Hate?
- Ve sam ga naruio. Bit e ovdje za est minuta, dvadeset tri sekunde,
dvadeset jednu sekundu...
Podigao sam se preletjevi okom po prostorju. Svoj mali zaveljaj s osobnim
stvarima ponijet u rukom. Sve ostalo to mi pripada u obliku je podataka koje
e Bet primiti od Hata prije nego to se razdvoje. Bio sam spreman. Potpuno
siguran u svoju odluku.
Poslao sam kratku poruku Klei i zahvalio joj na savjetu. Zaelio sam joj
uspjeha u sljedeim zadacima i izrazio aljenje to je neu vidjeti. Nikada
vie. Jedno poglavlje moga ivota je zavreno. inilo mi se to posljednjim
poglavljem moje ivotne knjige. Ostao je samo pogovor.
Svoj sam stan ostavio vedra duha. To mi je dokaz da nisam pogrijeio. Da sam
se u ivotu opredijelio za uvanje glave po svaku cijenu, nikada ne bih
poletio u svemir. Davno bih bio istrunuo u tom sluaju, dolje na ovoj Zemlji.
Vie no tisuu godina prije.

Rasvjeta je vani bila smanjena, stoje trebalo podraavati doivljaj noi.

Popeo sam se dizalom do pauka i smjestio se u vozilo. Ispod mene su se
nalazile uspavane stambene etvrti Hatorna.
- Sljedea postaja: Van Beethoven, svemirski brod AL razreda. Ogranien
pristup, ali tvoje propusnice su u redu, Urte.
Nisam odgovorio. Gotovo da nisam uo Hata. Kocka je baena, rekao je jedan
vojskovoa u davnoj prolosti stare Zemlje. U to e se sve to izvri?
Preostalo mi je dobro se drati i snai se u novim okolnostima. Moda je i
pravo podijeliti sudbinu Aratonaca, nakon to sam ih u to gurnuo. Gurnuti je
pregruba rijei, ali te tanane razlike vie nisu imale vanosti. Ne za mene.
Moda sam ovakav zavretak i izabrao da ne bih morao voditi rauna o tim
razlikama.
Pauk je uskoro ostavio i posljednji otok, a niz zelenih svjetala pozivao je
naprijed. Nije bilo prepreka i uskoro sam se naao pred Van Beethovenom.
Uzeo sam svoj zaveljaj, iako sam znao da gaje Hat, ili Bet, nije vano, mogao
sam dopremiti u moje osobno prostorje. Tu je zavravala prijenosna cijev
Hatorna s paukom i mirkajuim svjetlima, a poinjala pristupna cijev Van
Beethovena. Pokretne trake s hvataljkama ve su se
no
vrm
bio

612

pokrenule. U Van Beethovenu me je doekala hladnoa, ali je daleko gora studen

dopirala sa strane Hatorna.
- Dobra veer, Bete -javio sam se.
- Drago mi je da te ponovo vidim, Urte. Zapoet u odvajanje od Hatorna za
dvadeset tri minute, priblino. Jesi li odluan nastaviti prema prvotnom
naumu?
- Sigurno, Bete.
- Onda u zapoeti s odvajanjem ozraja. Ovdje jo nije dovoljno zagrijano,
Urte, ali e biti vrlo skoro.
- To me ne smeta, Bete. Jo neto. Nisam u hitnji. Nema skraenih postupaka.
Ne bjeim ni od koga. Znam to i zato radim pa se neu ni pokolebati.
- To je u skladu s onim to o tebi znam od ranije. Je li ti to potrebno?
Jelo? Pie? Hoe li spavati, ili odmah biti zamrznut? eli li kakvu vrstu
zabave?
- Hvala, Bete. Vrijeme do paljenja pomonog pogona provest u u promatrakoj
stanici. elio bih vidjeti Zemlju. Jo jednom.
U stvari, elio sam srediti misli. Svemir sa zvijezdama dobar je okvir u kojem
sam se ve suoavao s mnogim nedoumicama. Volio sam to mjesto i esto tu
boravio.
- Zemlju e nai sa sjeverne strane lonca - dodao je Bet. - Budui daje kasna
veer, od nje je ostao samo tanki srp.
Prihvatio sam se za jednu od hvataljki na pristupnoj cijevi broda i bio
povuen uz njenu os prema sreditu bubnja.
Veer. Vrijeme na Hatornu isto je kao i u toki na Zemlji neposredno ispod
njega, a Hatornovo vrijeme okreta oko sredita Zemlje jednako je zemaljskom
danu. Sjever i jug na brodu odreeni su njegovom dugom osi: hvatai tvari su
na sjeveru i to je smjer u kojem brod leti, pogonska zrcala su na jugu. Bubanj
se, kao i Zemlja, okree od zapada k istoku. Zdesna ulijevo, gleda li se sa
sjeverne strane broda.
Prizor iz promatrake stanice dojmljiviji je no da je Zemlja puna, ak i ako
je boja manje. Tanki srp je okupan svjetlom, a Sunce je na samom obodu Zemlje.
Dalje na istok tamna je kruglja kojoj je mogue razabrati obrise. Svjetla
gradova vide se kao dragulji na crnom barunu, osim na mjestima gdje to
zamrauju oblaci.
Tako sam blizu Zemlji, mjestu gdje sam roen i gdje sam proveo vie vremena no
na bilo kojem pojedinom svijetu, a nisam uspio spustiti
613

se na nju. Tako blizu, a nikada nisam bio dalji. To je kolijevka svega roda
ljudskoga, ophodnica kojoj nijedna druga nije ravna.
Da li? to je s Aratonom, svijetom koji je takoer iznjedrio razumnu vrstu?
Hoe li ona biti uguena ovom prvom, je li to sudbina civilizacija da se bore
za prevlast i potiru jedna drugu? Nije li se i na Zemlji dogaalo neto slino
u njenoj prolosti? Razliite su uljudbe ili propadale pod jaima, ili se
meusobno stapale u neto novo. Mogu li ivjeti jedne kraj drugih, a zadrati
svoje razlike?
Araton e dati taj odgovor za nekoliko stotina ili tisua godina. Araton,
najljepi i najbolji svijet u Galaktici nakon Zemlje, njoj najsliniji.
Dragulj Zvjezdanog sustava. Ophodnica koju sam ja otkrio i danas se zbog toga
pokajao. U dubini svog srca utio sam nadu da to i nije tolika greka kolikom
se inila u prvi mah i kakvom je prikazana u Upravi. To je pravi razlog zato
elim tamo. Hou sam procijeniti u to se stvari tamo promeu i kakva je
budunost ljudi na njemu.
Ljudi i Fanda. Jer, ako su ljudi imali golem zadatak izdignuti se iz
priprostih zajednica na Zemlji i vinuti se u svemir, svladavajui usput sve
razvojne stupice, a prije svega samu svoju ruilaku prirodu, kako li je tek
teko ljudima i Fandima to ponoviti na Aratonu, iz stanja jednake
priprostosti, ali i meusobne netrpeljivosti? Osjeam veliki al to e moj
ivot zavriti za dvadesetak, moda trideset zemaljskih godina, ako me ne
iznenadi naprasna smrt u tom priprostom svijetu, pa neu doivjeti daljnje
dionice razvoja na Aratonu. Vie nisam leta da bih prkosio naratajima i
stoljeima. utim se kao bog unien u smrtnika.
- Zabrana letenja je sigurno veliki gubitak za tebe -javio se Bet. Znao sam da
je iza ovakvog suosjeajnog pitanja tjeenje kao
nakana. Bio sam zahvalan za to stroju, kao to bih bio i ljudskom biu.
- Jest, Bete. Upravo sam o tome razmiljao. Osjeam se kao ptica kojoj su
podrezali krila. Ona moe gledati plavo nebo, ali ne moe tamo.
- Tvoj e se ivot jako promijeniti.
- Svjestan sam toga. Ne marim odvie za udobnosti, ali alim za tim pogledom
odozgo na svjetove i Zvjezdani sustav u cjelini. Sagledavanjem razvoja,
uvanjem razvoja, poticanjem razvoja. Pronalaenjem najboljih odgovora u
zapletenim odnosima. Moja osposobljenost i
614

snalaenje u tome davali su mi jak osjeaj vanosti. Mogunost da nakon sto,

dvjesto ili vie godina ponovo doem na isti svijet davala mi je osjeaj
besmrtnosti. To je ljudima vano, jer oni nikada nisu pomireni s kratkoom
svoga postojanja.
- Sto misli o daljnjem razvoju Aratona?
- Mijeanje u mjesne prilike se mora izbjei. Mislim da nikome vie nije ni na
kraj pameti slati posade koje bi Aratonce prisiljavale ili nagovarale na bilo
to. Oni moraju biti ostavljeni sebi. Promjene mogu samo tetiti. Nije dobro
pomoi im u razvoju, jer se to moe tetno odraziti na Fande. Ljudske se
zajednice, a jednako i fandske, ne smiju uznemiravati.
- Znai li to da e pokuati ivjeti povueno?
- Znai. Ne treba zaboraviti da nije lako uznemiriti zajednicu od preko
pedeset milijuna ljudi. Moda i sedamdeset milijuna, prema nekim procjenama.
Ne kanim upravljati dravama, ni pokretati ratove ili nove vjere. -
- Nitko ne sumnja da e izbjei svaku nesmotrenost. Nju je, kao to si i
rekao, teko i zamisliti.
- Sigurno je da bi bilo vrlo neodgovorno izazivati sumnjiavost puanstva,
ili im prijetiti Zvjezdanim sustavom. Takvo to ne bi napravio ni maloumnik,
ako mu je ivot mio.
- Predbacuje li sebi odgovornost zato to nisi drugaije djelovao kada si
bio posljednji put na Aratonu?
- Ne znam ni sam. Uvjeren sam da sam se mogao drugaije postaviti. Nisam
uvjeren da sam mogao postii vie. Ja sam tamo bio... Nisam traio sve to sam
mogao... Nitko drugi nije bio u poloaju izvui ljude pred Udesom... Prema
tome, odgovoran sam. Da li nepopravljivo, to je glavna stvar koju u pokuati
izvui iz ovog sputanja na Araton.
- elim ti uspjeh, Urte. Bez obzira na okolnosti koje se tebi sada ne ine
ruiastima, uvjeren sam da e se moi smiriti na Aratonu, nakon to
raisti svoje dvojbe.
-1 ja se nadam, Bete.
Kako li e to izgledati? rtvovanje sve udobnosti i sigurnosti da bih dobio
jedan mali odgovor: kakva je budunost Aratonaca i kakvi su razmjeri moga
propusta da pokupim ljude s njega prije skoro osamsto zemaljskih godina. Zato
mi je taj odgovor toliko vaan? Moj
615

"dodir sa stvarnou" nedvojbeno mi namee ta pitanja, ali iz njega ne mogu

dokuiti zato mi je to vano. udni su i vratolomni putevi do duevnog mira.
616
Trideseto poglavlje
Urt i Dir
Dananja Uprava za podupiranje razvoja naseljenih svjetova u Galaktici,
poznata po svojoj nezgrapnoj kratici UPRNSG, a jo poznatija po svome
uobiajenom nazivu Galaktika uprava, ili samo Uprava, stoerno je tijelo svih
ljudskih nastojanja u svemiru. Ujedno, ona je jedina ustanova pod iju
nadlenost spada - elimo li na tome ustrajati - sav ljudski rod.
Poetke Galaktike uprave moemo traiti u pradavnom Uredu za iskoritavanje
svemira, koji se jo prije zvao Ured za svemirske poslove, a razvijen je u
okrilju nekadanjeg Tajnitva Ujedinjenih naroda u dvadesetom i dvadeset prvom
stoljeu. Poetkom dvadeset drugog stoljea naglo raste ugled Ujedinjenih
naroda nakon, takozvanog, "odloenog prevrata". Iako se i nakon toga sva bitna
pitanja pojedinih naroda rjeavaju unutar njihovih zajednica, mnoga se
usklaujua i usuglaavaju-a pitanja prenose u Svjetski sabor koji postaje
nekom vrstom svjetske vlade na savjetodavnoj razini, bez mogunosti prisile.
617

- Mir... Mir... Mir... Ne misli... Ne misli...

- Ne naprei se... Ne otvaraj oi... Smiren...
- Nema hladnoe... utim se lako... Gdje sam?
Znak zvonom. Nema opasanosti. Sto se sa mnom dogodilo?
Sjeam se! To je bilo zamorno, sve te sjednice, objanjenja i rasprave! Ja sam
se odluio. Da, sada sam zasigurno u putanji oko Aratona. To je moj izbor. Tu
u provesti ostatak ivota, Araton e biti moj dom. Svjestan sam tekoa koje
me ekaju. Ne alim se. Bilo bi mi gore da sam ostao na Zemlji.
to u uiniti prvo? Da, vratit u se. Vratit u se Rei Renon i Ara-mu Taru.
Oni su u Vastalu, Rea se treba vratiti u Andor, a iz Vastala sama ne moe.
Mogu li to uiniti za nju? Moram to uiniti. Samo da se prisjetim kako.
Utanait u s Betom gdje e me spustiti. To mora biti blizu ljudi, ali da me
ne zamijete kod sputanja. Otkriju li da sam "sa zvijezda" lako je mogue da
u pokrenuti njihov nagon za zatitom Aratona. Oni su ve bili nasilni pri
tome. Bet e mi pomoi, uvjeren sam da u se spustiti u tiini i na pravom
mjestu.
Kad se spustim, probudit u Reu i Arama... Moraju znati da sada imam svoje
sjeanje i da u ih sve izbaviti iz Vastala. Ja sam Kinel sa zvijezda i
raspolaem moima ljudi sa zvijezda. Penjem se uz plavu zraku svjetlosti do
bezmjerja. O, da, trebam se vidjeti s Dvanaestoricom u Kul-Kinelu. Ostan
Kormorman je traio taj susret. Ostan je novi Irol-gar, a ja sam Kinel... Ja
sam Urt Darn. Tko je Urt Darn?
Sada se sjeam da sam ve bio na Aratonu... Da, pijesak, oluja s pijeskom,
potom nita... to se dogodilo? Netko me je spasio... Nisam stradao u
pjeanoj oluji, jo sam iv. Je li me spasila Rea? Rea? Tko je Rea? Sjeam se
imena: Rea Renon...
- Ne naprei se, Urte - glas je doao izvana, izvan moje glave. Urt? Netko me
je oslovio Urtom? Ja sam Urt, tako je, Urt Darn,
meuzvjezdani leta... Tko je Dir Moros, ime koje mi se takoer namee? Gotovo
bih se tako prozvao...
- Tvoje sjeanje trebalo bi ti sada biti potpuno vraeno. U poetku e ti biti
neobino, dok se ne naui da su tvoja nova i stara iskustva jednako tvoja i
dok ih ne povee u cjelinu. Moe otvoriti oi, dapae i ustati. Nisi bio
zamrznut.
Otvorio sam oi.
618

Jasno je, ja sam Urt Darn u Van Beethovenu, nakon to sam se odluio vratiti
ovamo i ponovo zadobiti svoje sjeanje. Moje mi je sjeanje bilo oduzeto. Je
li to uinio Irolgar u Urgul-Olgiju?
- Kako se osjea, Urte?
- Bete... ti si me izbavio... iz onog pijeska, je li? Sada sam dobro.
- Trebat e ti nekoliko sati, aratonskih ili zemaljskih, tu nema za te vane
razlike, da izgladi najvee nedoumice. Sutradan e biti u potpunom posjedu
starih i novih iskustava.
- Ne bih elio ubrzavati stvari... Dolje, u Iladonu je Rea Renon, a nju ne
smijem tamo ostaviti.
- Svi su ti ljudi na sigurnom, Urte. Reci mi radije to ti zna o Iladonu i
tko je Rea Renon.
- Rea je Altaanka, ali ivi u Andoru. Tamo ima svoj dom, u Ila-don je dola
sa mnom. Samo je ja mogu vratiti nazad.
Prije sredine dvadeset drugog stoljea odlueno je da Ured za iskoritavanje
svemira preuzme sva daljnja nastojanja u svemiru koja su do tada poduzimali
pojedini narodi, esto neovisno jedni o drugima. Time su ove djelatnosti
potaknute, a Ured dobio na vanosti. Tada je dobio svoj sadanji naziv, a
otada potjee njegovo neumorno podupiranje temeljnog jezika kao slubenog
jezika u Upravi i svemiru.
U to je vrijeme Galaktika uprava jo uvijek samo organ Svjetskog sabora. Ti
se odnosi mijenjaju naseljavanjem novih svjetova u stoljeima koja dolaze. U
poetku su svi naseljenici dolazili sa Zemlje, svi su letai bili Zemljani,
obuavali su se na njenoj povrini, a na njoj su bila i sva tijela Uprave.
Sredinom dvadeset etvrtog stoljea dolazi do prvih zahtjeva za veim
sudjelovanjem ostalih svjetova u odluivanju u Upravi, to e se sto godina
kasnije pretvoriti u poznati zahtjev "Galaktika Galaktici". Procjenjujemo li
danas to vrijeme, razvidno je postupno dokidanje Zemlje kao sredita,
upravljaa i skrbnika nad Zvjezdanim sustavom.
Sredite za obuku meuzvjezdanih letaa prebaeno je na Magat--Pet jo
dvadesetih godina dvadeset etvrtog stoljea. Otada uredi Uprave postoje na
svakom samostalnom svijetu, to jest svijetu koji posjeduje razinu
samostalnosti i doputeno mu je naseljavati nove svjetove.
619

- Ti si Urt Darn, meuzvjezdani leta. Ja sam Bet, mozak Van Beethovena.

Pretpostavi da ne znam nita o Altasu, Andoru, Iladonu ili Rei Renon. Objasni
mi sve od poetka. Na taj e nain pomoi i sebi.
- Ja sam Urt... Bete... Sit-Altas je dio Fandora zapadno od rijeke Irodala.
Fandor je najvee kopno na svijetu. Ti poznaje zemljovid Ara-tona, zar ne?
- Je li to kraj juno od velikog lanca planina?
- Da, od Ogi stala.
- To sam razumio.
- Nasuprot Fandoru je Lines, drugo veliko kopno. Nasuprot Sit--Altasu, ili
Zemljama izobilja na Prvom jeziku, je Orin, a tamo jedna druga velika rijeka
utjee u more. Na njoj, na Aramalu, je Andor, a tamo je dom Ree Renon.
- Sjea li se drugih meuzvjezdanih letaa, Urte? Tko je Onon?
- Onon? Ja ne vjerujem u letove do zvijezda. To je la Irolgarova...
- Urte... jesi li ti meuzvjezdani leta?
- Ja sam Urt Darn, leta, etrnaest letova.
- Na kojim si svjetovima bio? -Na... Aratonu...
- Gdje si roen?
- Roen sam na... Na Zemlji! Pripremao sam se za poziv letaa od rane
mladosti.
- Na kojim si svjetovima bio?
- Bio sam na Magatu-Pet. Njega sam dobro upamtio. Otkrio sam Aru-Dva. Bio sam
na Oranu-Tri... Irani-Tri i Gralu-Dva... Bedelu--Tri... aru-Jedan... jo
nekima.
- Moe li se sjetiti tih drugih?
- Drugih... Lara-Tri... Lara-Tri...
- Urte, bio si na etrnaest razliitih svjetova. Mora se sjetiti svih
etrnaest!
- ... Sardar-etiri...
- Tko je Rea Renon, Urte?
- Leta. Bili smo zajedno na Zaru-Jedan. Letjeli smo zajedno na Sunce-Tri,
Zemlju. Onda smo se razdvojili.
- Rea Renon nije leta.
Zbunjen sam. U glavi su mi dva jezika. U meni su dvije osobe, dva svijeta.
Netom se naviknem na jedan od njih, neka estica iz
620
drugog li se na se ova svijeta?
nutak.
To e ti poi
Zaist: a promatn tamo, gledaju polovina bila Ni ostatak pl<x. ven zagasitim
cr-Samo je krajnji gubio u potpi
Da, to je na osvijetljen su se
doivio ravao s ekala.

drugog se uplete u to, a za nju nema mjesta u tom svijetu. Usredotoim li se

na nju, stari se svijet rastae, a novi dolazi u taj prostor, a u njega se ova
mala estica savreno uklapa. Zato ne mogu povezati ova dva svijeta?
- Razgovarat emo kasnije, Urte. Bit e ti bolje, iz trenutka u trenutak,
pogotovo ako budemo razgovarali. Sada se upoznaj s okolinom. To e ti pomoi.
Zaista i jest. Ulica u bubnju Van Beethovena bio je moj pravi dom, a
promatraka stanica moje omiljeno mjesto. Sljedee sam sate proveo tamo,
gledajui u veliku kruglju Aratona. Gotovo mu je cijela desna polovina bila
osvijetljena Arom, pa je blistao plavom i bijelom bojom. Ni ostatak ploe nije
ostao posve mraan. Vei je njegov dio bio proliven zagasitim crvenilom pod
kojim su se slabo zamjeivale pojedinosti. Samo je krajnji lijevi kraj ploe
utonuo u potpunu tamu, pa se taj dio gubio u potpunom crnilu svemira.
Da, to je bio Araton, ne Zemlja. Bilo je i drugih boja osim plave: na
osvijetljenom dijelu, tamo gdje su oblaci to dozvoljavali, razaznavati su se
obrisi kopna, obino smee i utozelene boje. Otoci su se nazirali na velikim
dijelovima mora. Neko veliko kopno dijelom je izranjalo iz crvenila.
Araton je svijet na kojem sam bio, sada sam se prisjetio. Tamo sam doivio
toliko nevjerojatnih stvari da sam jo uvijek sumnjiavo provjeravao svoja
sjeanja. Tamo sam sreo Reu Renon, a ona me je jo uvijek ekala. Prije svega
drugog morat u se pobrinuti za njenu sigurnost.
S obzirom na udaljenosti meu svjetovima, sredinja vlast nikada nije bila
mogua, ni pokuana. Odluivanje o mjesnim prilikama uvijek se provodilo na
samim ophodnicama. Novi svjetovi, meutim, eljeli su da se i o daljnjim
naseljavanjima i istraivanju svemira raspravlja i na njima, a ne samo na
Zemlji.
Danas tijela Uprave na svakom od svjetova razrauju daljnje korake prema
potrebama svijeta na kojem su smjeteni. Nema potrebe ni smisla usuglaavati
se s drugima. Dosegne li svijet razinu samostalnosti, u njegovu naseljavanju,
uz zaetnika naseljavanja, mogu sudjelovati i svi drugi svjetovi. Vijesti o
pothvatima ovakve vrste alju se svim naseljenim svjetovima, to su takozvane
poruke C-razreda Velike mree.
621

Sjeao sam se da sam odabrao Araton za mjesto svoga izgnanstva. To je znailo

daje moj boravak na Van Beethovenu bio privremen i da u se morati vratiti
dolje. Previe su bili sloeni odnosi u koje sam se upleo, s jedne strane
spram Uprave, a s druge spram Aratona, da bih mogao jasno prosuditi to u.
Bet je godinama ekao na moja prva privikavanja. Trajala su dugo i bila su
potpuna. Na Araton sam se doista priuio.
- Pretpostavljam da ti je sad mnogo bolje - opet se javio Bet.
- Ponekad mi se jo dogaa da mi se pobrkaju misli, ali sam povezao svoj ivot
na Aratonu s onim otprije. Svjestan sam da sam izabrao Araton za svoj dom i da
sam se otiao okuati u njemu.
- Ti si doivio vrlo teka iskustva. Kada doe vrijeme, vidjet e jesi li
dobio zauzvrat ono zbog ega si se u to upustio. U meuvremenu imam za tebe
doista vanu vijest. Vrlo vanu i vrlo dobru.
- Sluam te, Bete.
- Jedan drugi brod Uprave u putanji je oko Aratona. Tvoj prijatelj je ovdje da
bi ti osobno prenio vijesti. Vas dvojica ste dobili vaan zadatak: zakljuiti
sluaj Araton.
- Tko je on?
- Parit Jamakana, meuzvjezdani leta. Onon.
Onon na Aratonu! Toliko je neoekivana bila ta vijest da mi je trebalo vrijeme
da bih je shvatio do kraja. Kao to su se teko uklapale moje dogodovtine s
Aratona u iskustvo Urta Darna, tako sam se sada trudio razumjeti kako to Onon
moe biti na Aratonu. Naravno da sam se veselio vidjeti ovdje Pari ta
Jamakanu, ogrezlog u aratonska zbivanja, prije mog posljednjeg dolaska moda i
vie od mene. Danas, naravno, nitko u Galaktici ne poznaje Araton kao ja.
Onon je ovdje doao po velikom poslu. To je proizlazilo iz same injenice to
je doao kad mu je bilo zabranjeno letjeti. Bet je rekao da on, a i ja, imamo
zakljuiti aratonski sluaj. Znai li to da me u Upravi jo nisu otpisali?
- Gdje se sada nalazi? - upitao sam Beta. - Kada je stigao?
- On je ve pedeset sedam dana u putanji. Nastavio je pretrage op-hodnice,
izuavao Fande i ljude, skupio posljetke tvojih istraivanja i proirio ih. Ja
sam ga obavijestio o tome da si naen i da si na Van Beethovenu. On je ostavio
svoj posao i pourio k tebi. Ovog trenutka i on je na Van Beethovenu.
- Na Van Beethovenu? Gdje?
622

- Da si u jednoj od promatrakih stanica s june strane, vidio bi ga kako

pristaje. Upravo se ukrcao u "kaplju".
"Kapljom" smo zvali malo vozilo za prometovanje uz os Van Beet-hovena. Kao to
je kaplja kie na Zemlji curila niz razapetu icu drei se uz nju, tako bi i
"kaplja" klizila niz os broda. Njom je, tovie, bilo mogue ulaziti u obrui
dio broda i iz njega izlaziti.
- Bete, prikai mi njegovo pribliavanje. Daj mi smanjeni troprote-ni prikaz,
kao da ga vidim iz promatranice s june strane.
Preda mnom se uobliio prizor donekle slian onome to sam ga i dosad gledao,
samo umanjen. Bila je tu os broda i sve ono to ide uz nju, ali bez Aratona.
Zatamnio sam vanjske zidove da bih se usredotoio na prikaz.
- On je u prihvatilitu ZAL-14 na pola puta do pogonskih zrcala, ovdje sam ti
to istaknuo crvenim. Jo nije krenuo. Stazu njegove kaplje
Nakon potpunog osamostaljenja Uprave 2484. godine, nema vie poloaja
predsjednika Uprave. Svakom njezinu odjelu na elu je ovjek kojeg zovu
dopredsjednikom Uprave, a onoga za Zemlju iz povijesnih razloga prvim
dopredsjednikom Uprave.
Prvi dopredsjednik Uprave na Zemlji vrlo je uvaena osoba, gotovo ravan
predsjedniku Svjetskog sabora. Na Zemlji njega smatraju nastavljaem onih koji
su iznijeli ovjeanstvo u svemir i rairili ga Galaktikom.
Zemlja je bila zaetnik mnogih naseljavanja, a dugo vremena i iskljuivi
zaetnik. Danas je to predmetom ponosa, a njen dio Uprave se jo uvijek skrbi
o vie brodova, meuzvjezdanih letaa i naseljenika no svi drugi dijelovi
zajedno.
Uprava na Zemlji je uvijek u slubi Zemlje i mada izmeu nje i Svjetskog
sabora nema nadreenosti ni podreenosti, svi se probici Zemlje odraavaju u
Upravi, a za vanih rasprava uobiajena su savjetovanja i zajednike sjednice
Svjetskog sabora i Uprave. Nije drugaije ni na drugim svjetovima.
("Biljeka o Galaktikoj upravi", iz "Snovi i stvarnost: Ljudi u svemiru ",
pregled ljudskog naseljavanja svemira, nekoliko pisaca)
623

sam takoer istaknuo. Ovdje, na ovom izdvojenom prikazu vidi to uveano, a os

broda je dana u presjeku.
ekao sam nekoliko trenutaka, a onda je kaplja krenula. Gledao sam je kako
klie uz os broda i odraava svjetlo Are, upravo kao kaplja kie na suncu
stare Zemlje. Uskoro se primakla bubnju postajui sve veom i na koncu ula u
nj. Poao sam i ja doekati svoga prijatelja.
Kao da je bilo juer kad smo posljednji put bili zajedno! Znao sam da je u
mene taj osjeaj potaknut time to sam upravo vratio svoje sjeanje i to sam
svoje aratonske godine jo uvijek doivljavao kao neto drugo, to sam ivio
usput i usporedo. Ononovo je lice paljivom promatrau otkrivalo da je prolo
skoro deset aratonskih i vie od deset zemaljskih godina od naeg posljednjeg
susreta na Hatornu. To nije bilo mnogo: moda pokoja sitna bora na licu koja
se nije mogla, ili je Onon nije nastojao prikriti, neto oputenija put pod
bradom, ili vie crtica oko oiju, ali je Onon jednako kao i nekad zraio
smirenou, obzirom, ne-nametljivou i prijateljstvom. Znao sam koliko je
temeljit u svome poslu, odluan i neumoran, nepokolebljiv i razuman. Ne bih
mogao poeljeti boljeg suradnika.
Nisam sumnjao da je i on dobro procijenio mene prije no to smo se srdano
pozdravili. Ipak me je iznenadila njegova primjedba.
- Jedva sam te prepoznao, Kinele.
- Kako to? Zar sam se toliko promijenio?
- Iz korijena. Ti si drugi ovjek.
- Nisam o tome stigao razmisliti. Utjecaj Aratona, pretpostavljam.
- Neosporno. Rei u ti svoj dojam. Najprije oiljci... Pun su oiljaka,
Kinele. Taj na vratu i bradi je zastraujui. Nestrpljiv sam uti to si sve
doivio. Znao sam da e proi kroz svata, a sada to jasno vidim. Kao da si
dodatno izrastao. Da, to je udno u tvojim godinama, ali doima se jo jaim i
irim no to si bio. Ima jo neto. Mi osjeamo te stvari. Napredovao si u
svom samonadzoru. Ti si jo izgraeniji, kao da si jo jednom proao kroz
Magat-Pet.
- Magat-Pet, prijatelju - rekao sam mrko - je domjenak na tratini usporedi li
se s Aratonom. Te su godine morale ostaviti traga.
- Mislim da bi te se obini ljudi i oni koji te ne poznaju isprva uplaili.
Svaka se tvoja kretnja ini zbog nametljive snage prijeteom, a u prostoru
odreenom i konanom. Letai ne krzmaju, ali ovako neto jo nisam vidio.
624

- Araton mi je vratio, sudim. Ja sam nepovratno utjecao na njega i promijenio

ga. Sada je on promijenio mene. A to se tie oiljaka... Nisam ih stigao
ukloniti. Svjestan sam da bih u uljuenom svijetu izazivao strah.
- Ti si preivio skoro sedam mjesnih godina u ovom svijetu, Kinele! To
zadivljuje. Rado bih o tome htio sve uti, ali ti bi elio znati novosti,
arne?
- Svakako. Ispriat u ti mnogo i pokazati jo vie. Najprije mi reci to se
dogodilo na Zemlji. Vidim daje bilo mnogo toga.
- Kad kae mnogo, malo si rekao. Poet u od tvog odlaska.
Odveo sam Onona do mog omiljenog odmorita, ugodnih pletenih naslonjaa i
stolova pod razlistalim kronjama sredinjeg prostorja za odmor. Zbivanja oko
Aratona imala su bezbroj nastavaka, a upravo sam se naao pred jo jednim.
Zanimalo me to se dogodilo nakon to sam otiao.
- Sjea li se to ti je na koncu naeg posljednjeg razgovora, one noi na
Hatornu, rekao Gez? - poeo je Parit Jamakana. - Rekao je kako misli da e
tvoj odlazak dodatno uzbuditi duhove. Tako je i bilo. Uzbuditi je slaba rije
i ne odraava dovoljno ono to se dogodilo. O tvojoj odluci da ode na Araton
raspravljalo se vie no o izvornoj dvojbi, naseljavati ili ne nove svjetove.
Ona je doivljena kao jo jedan izraz besprijekornosti i vrline, tvoje i
letaa. Predlagalo se da se za tobom poalje spasilaki brod i jo kojeta.
Ukratko, Gez Aknar se na koncu javio za rije i svojim govorom potresao cijelu
Zemlju, a vjerujem da e se i ostali svjetovi tresti.
On je najprije govorio o udorednosti tvoga ina koji je, po njemu, u skladu s
visokom opom razinom udorednosti letaa. Rekao je kako upravo ta udorednost
uva Galaktiku bolje od svih propisa koje joj misle nametnuti oni koji svoje
ivotne puteve grade u uredima i provode ih od ureda do ureda. Potom je
najavio kako e pokrenuti preispitivanje stava Uprave prema tebi i meni i kako
e traiti jae sudjelovanje letaa u izjanjavanju. Na koncu je ponovio
dijelove tvoga govora, posebno one u kojima si ti razmatrao razvoj Zvjezdanog
sustava na posve novi nain. Naglasio je tvoja gledanja o nunosti razliitih
razvojnih obrazaca i razina u Galaktici u kojoj je pravodobna izmjena vijesti
nemogua.
Drugi dio sjednice s predstavnicima Zemlje je bio manje zanimljiv.
Iznenaujue je da je snano poduprt zahtjev da se naseljavanja u svemiru
nastave. Na koncu je jadni Deis Dodon jedini ostao protiv toga, nakon to se i
Tabor Rodegord povukao i sloio s miljenjem veine.
625
oI

Taje sjednica pomno praena i na Zemlji. Nevjerojatno je koliko si tamo postao

omiljen, Kinele! Neki ljudi su upravo stvoreni da budu bogovi. Ti si najprije
postao boanstvom na Aratonu, a sada si i na Zemlji. Zanimanje za letae je
odjednom poraslo, a o njima se govori vie no ikada prije, kau oni koji prate
te stvari cijelo pokoljenje. Zemlja kao da se odjednom istrgla iz svoje
zaahurenosti.
Svi su na Zemlji saznali za Araton i za tebe. Zvali su me na bezbrojne
razgovore o letaima, Aratonu i Galaktici. Ja ne mogu o takvim stvarima
priati tako zanimljivo kao Khab Dorman, a doskora mi je i dozlogrdilo.
Bezbroj djela napisano je jo jednom o Aratonu, upotpunjeno najnovijim
dogaanjima. ini mi se da je tvoj stav o neovisnom razvoju i neminovnim
povremenim potresima koji mogu biti kobni za nerazvijene i slabe svjetove
prevladao.
Opi je povik bio da se tvoja i moja odgovornost nije smjela ni postavljati u
danim uvjetima. Shvaeno je da je sve to poniklo u uredu Nora Ubana koji se
htio osigurati da se naseljavanje Galaktike nastavi. Kanjavanjem tobonjih
krivaca htio je pokazati kako se aratonska nesrea nikada ne bi dogodila da
nije bilo ljudske greke.
Sada slijedi zabavni dio. Pod tolikim pritiskom javnosti Nor se nije mogao
odrati. Dao je ostavku dvije godine nakon to si ti napustio Hatorn. Moe li
pogoditi tko je uzeo njegovo mjesto?
- Volio bih daje ono pripalo Gezu Aknaru - rekao sam. - Dvojim, meutim, da je
do toga dolo.
- Doista i nije. Prvi dopredsjednik Uprave postala je nakon Nora tvoja
prijateljica, Orona Degrasi. Unato godinama.
- Stvarno? Ona mi je to i najavila, prije no to me je istukla. Za neke stvari
je zaista sposobna. Neke od tih stvari su sumnjive vrijednosti.
- Sve u svemu, Zemlja i Uprava su zadovoljne. Ne Zemlji je pokrenut nov polet
spram Galaktike. Zanimljivo je da se tamo nadaju da e se taj polet pretoiti
u jedan drugi polet koji bi im donio vie djece. Uprava je, rekao bih,
preuzela da s najveom ozbiljnou i s manje predu vj ere -nja pristupa
letaima i njihovim odlukama glede naseljavanja, dozvola i slino, u najmanju
ruku ona na Zemlji.
U takvim sam okolnostima odustao od odlaska na Magat-Pet. Pet godina nakon to
je Orona Degrasi dola na elo Uprave, odran je novi pretres o Aratonu. Nitko
vie nije naao nepopravljive krivnje ni za tvoj ni za moj rad. Najdojmljivije
je bilo svjedoenje letaa. Svi su oni
pocvrd
posne
pitanje
Oltar
t1
eli
letainu*
deeg"*
kaosi, dar
mislit* * prija*
Kad
vrsta
m
ceo, f svija
cr bez A
mnoi same ivot bio *
loRe
b
626

potvrdili, nakon to su se potpuno upoznali s aratonskim sluajem, da bi

postupili jednako ili vrlo slino onom to smo mi uinili. Postavljeno je
pitanje mudrosti odluke da se zabrani letjeti onima, koji su i po priznanju
onih koji tu zabranu trae, jedni od najboljih.
Ukratko, zabrana je povuena, a ti se moe vratiti letenju kad god eli.
Dapae, pozvani smo na veliko savjetovanje o meuzvjezdanim letaima koje e
biti uprilieno na povrini Zemlje, negdje koncem sljedeeg stoljea. I tu e
biti govora o Aratonu. Ako eli i moe...
- Uoavam da ti nisi pohitao u svemir odmah nakon te odluke. ekao si, dapae,
nekoliko godina.
- Ima i za to razloga. Spremao se ovaj pohod na Araton. Moe misliti koliko
bi letaa htjelo doi ovamo. Imao sam prednost zbog svog prijanjeg rada na
Aratonu i evo, ovdje sam.
- Je li ti drago to si ovdje? Voli li Araton, Onone?
- Svatko tko je jednom vidio Araton oaran je njegovom ljepotom. Kad zna to
se sve oko njega dogodilo i da tu ivi jedina druga razumna vrsta koju smo u
svemiru nali, izazov je neodoljiv. Vrlo rado sam ovdje.
- Mislio sam na neto drugo, ali ti mi ne moe dati takav odgovor. Rei u ti
svoj. Na tom sam svijetu proivio est, skoro sedam mjesnih godina. To su bile
najtee godine moga ivota. Bio sam proganjan, tuen, ranjavan, gotovo ubijen,
na rubu ivota mnogo puta. Pa ipak, taj je svijet u mojem srcu. Zauvijek.
Nikada takvo to nisam osjeao ni za Zemlju na kojoj sam roen i odrastao.
- Zvui mi kao da si i ti neto dobio iz sve te patnje. Hoe li odbaciti svoj
letaki poziv?
- To nisam rekao. Mada mi se ini da e mi biti vrlo teko ivjeti bez
Aratona.
U stvari sam protrnuo. Vijesti koje mi je donio Parit bez sumnje su mnogo
bolje no to bih ikad sam pomislio da je mogue. Koliko mi je samo znailo
letjeti i koliko mi to i sad znai! Kao da sam se vratio u ivot nakon
otupjelosti koju mi je donijela kazna. Sreom, toga nisam bio svjestan ovih
aratonskih godina.
Jedna druga misao pogodila me je snagom munje i uzbunila moje bilo. Rea Renon!
Zar se ostvaruje njeno predosjeanje da u je ostaviti? Kao to sam se raziao
s Kleom Zorn? Zar u se nai pred tako tekim izborom: Rea ili letenje, Araton
ili Zvjezdani sustav? Nisam bio u stanju izabrati samo jedno od toga, nikako
ne danas. Bojao sam se takvog izbora.
627

- to je tvoj zadatak na Aratonu? - upitao sam ostavljajui dvojbe za kasnije.

- Unaprijediti praenje razvoja obje civilizacije na ophodnici. Omoguiti da
se osnovni podaci alju u Mreu uz pomo robota, a bez pomoi ljudi. Osigurati
da sve to ostane nevidljivo ljudima i Fandima, te da se oni zatite od svakog
uznemiravanja. Pronai tebe, po mogunosti, i prenijeti ti ovo to sam ti ve
prenio. Preurediti krajnik Velike mree na novi nain rada tako da ne bude
potrebe za novim letaima. Ovo podruje e biti za ljude zabranjeno. Sve dok
jednom, u budunosti, Fandi i Liniti ne budu spremni pridruiti nam se u
svemiru. Na temelju ovoga moi emo zakljuiti takozvani aratonski sluaj i
veliku raspru u Galaktikoj upravi oko toga.
- Jedan dio toga si ve obavio.
- Naao sam tebe. To je bio najneizvjesniji i najzanimljiviji dio. Moji
suradnici su uinili dosta i od ostaloga.
- Nisi sam, znai?
- Aima Konor i Ida Trin su sa mnom. Oni su i sada na Aratonu.
- Na kojim mjestima ste se sputali?
- Do sada samo na tri mjesta. Mi koristimo linitske nazive koje koriste i
ljudi na ophodnici. Najprije smo bili u zemlji Fanda. To je istoni Fandor, uz
Vandolsko more. Tamo smo otkrili nekoliko fandskih zajednica. Ta su drutva u
punom procvatu. Bili smo i u ravnicama Arula na jugu Linesa, razmjerno blizu
gradu koji se naziva Rodor. Nainili smo odmorite na otoku Artal, daleko u
Soranskom velikom moru. Tamo nema ni ljudi ni Fanda. Pri tome nikada nismo
zamijeeni, niti je bilo izgleda da se to zbude.
Naumili smo pokriti cijeli Araton mreom ureaja za prislukivanje i snimanje
koji nee biti sumnjivi Linitima i Fandima, a kojima nitko ne bi pogodio
namjenu. Oni e danonono slati podatke, koji e se zatim obraivati,
usporeivati, povezivati i dovoditi u vezu s poznatim injenicama. Iz toga
obilja podataka crpst e se izvjea koja e biti slana u Veliku mreu. Kada
se takav sustav osposobi, on e djelovati samostalno, bez potrebe za
uplitanjem ljudi.
- Jesam li i ja u to uklopljen?
- Ti si nam dragocjeni izvor obavijesti. Nitko ne zna vie o Aratonu. Nitko ga
ne razumije bolje od tebe. Za poetak bi bilo dobro da mi kae najvanije od
onoga to ti se dogodilo na Aratonu. Najbolje
628

je ako pone od one noi na Hatornu kada smo posljednji put razgovarali.
Ograniio sam se samo na najvanije. Svejedno, to je potrajalo, ali Onon, a
time i Bet, saznali su o mom sputanju i gubitku pamenja, o Aramu Taru i mome
proboju iz Vastala, o tome kako sam doao u Lines i sreo Reu Renon u Andoru i
o svemu ostalom to je slijedilo.
- Nevjerojatno, Kinele! - rekao je na koncu Onon. - Ne vjerujem daje ikad itko
proao kroz toliko iskuenja. To je udo!
- Dio toga zahvaljujem srei. Ostalo svojoj letakoj obuci i - jo vie -
onome to me je nauio Aram Tar. Ja sam dil-indul, Onone, i jako se ponosim
time.
- to sada namjerava?
- Najprije u izgladiti svoje lice, jer vjerujem da doista strano izgledam s
tim brazgotinama i oiljcima. Potom... Potom u se spustiti na Araton. U
Iladon, k Rei Renon.
- Je li uputno jo uvijek odravati dodire s Aratoncima, Kinele? Pogledao sam
ga s nerazumijevanjem.
- S Aratoncima? Ja sam jedan od njih. Rei u se svakako vratiti.
- Rekao si mi daje nekima ve poznato da si ti Kinel. Hoe li se i dalje tako
predstavljati? To je vrlo osjetljivo s obzirom na znaenje koje za Linite ima
to ime.
- Nemam tajni pred Aramom Tarom. Ni pred Reom Renon, ni Ni-vom Moros. Njima u
se vratiti i oni e znati sve to ele znati. O ostalima... vidjet u... Vidi
li ovu ogrlicu, prljavu i runu? To mi je uspomena na jednog od dvojice
najveih prijatelja koje sam tamo imao: Fanda Faana, Saurove Smrti. Dugujem mu
otii njegovom narodu i rei mu o njemu. Moram uredovati kao Kinel na ovom
svijetu, Onone, ma to o tome Galaktika mislila. Tu se ne radi o
uznemiravanju. Araton je
^oliko uznemiren da ga treba smiriti.
- Kinele, ja ne sumnjam u tvoj dodir sa stvarnou. Samo sam izraavao svoju
zabrinutost pred svakim mijeanjem sa stanovnicima Aratona.
- Galaktika i Uprava moraju ispraviti zlo to su ga uinili. Aratonci su se
uvijek bojali Uprave. S razlogom, nakon onoga to je uinio Infar Antel.
Uprava je nakon toga imala samo jednu nakanu: odvui ljude s Aratona, a ne
srediti odnose s njima. Ti su odnosi prvi put sreeni kada si ti pregovarao s
Adarom Irkol-Garsitom. To nije bilo drago Upravi i njen
629
Oiiver Frani
sljedei potez je bio naruiti ih. Araton je krajnje uznemiren od toga
vremena. Vjera je okupljena oko te glavne zamisli: obraniti Araton od
opasnosti sa zvijezda. Vjerski voa je ustrojio dil-indule oko toga. Ja to
mogu i elim ispraviti. elim da se koliina napetosti i nepovjerenja smanji.
Da Liniti ne strahuju pred Galaktikom, a Fandi i Liniti jedni pred drugima.
- Uinit e to predstavljajui se kao Kinel, linitski bog?
- Tamo gdje je potrebno. Vodei ljudi Aratona preozbiljni su i pre-odrasli da
ne bi shvatili bit i odnose. To si i sam iskusio.
- Dobro, Kinele. Shvaam da e ti rabiti dosad nepoznate naine u Upravi, ali
mi je jasno to kani. Prepustit u ti voditi sve pregovore sa stanovnicima
Aratona. Mogu li ti u tome pomoi?
- Hoe li poi sa mnom? Ravno u Iladon, zemlju ogoma?
- Kinele, ne bih to propustio ni za ivu glavu!
Uredio sam svoju vanjtinu i stavio na se aratonsku odjeu. Bet mi je napravio
novu, tono po mjerama stare koja je ve bila jako iznoena i prljava. Onon je
bio iskreno zauen i postavio je stotinu pitanja dok sam prrpasavao Tara i
uticao Titana u tok na leima. Njih nisam dao ni Betu, ali sam mu dopustio da
mi napravi novi igas po mjerama starog. Ve samom svojom istoom i urednou
privlait u pozornost na Aratonu.
I nisku od ilbovih zubi koju je zadobio Faan u peinama Almasa Bet je uredio i
oistio. Zatitio ih je i uinio ih sjajnima kao da su premazani voskom. Dio
moga novog igasa postao je ureaj kojim u kad god zaelim biti u vezi s
Betom.
Nisam se dvoumio oko dizala. "Vilin konjic" kojim sam se sam spustio na Araton
prije sedam godina i u kojem me je Bet ekao u Vas-talu je bio premalen, a
"dinosaur" prevelik. Izabrao sam "hruta", a ne "tetrijeba" ili "supa", vozilo
koje je moglo ponijeti pet ljudi i neto tereta, i upravio ga prema Vastalu i
Iladonu.
U Iladonu je bilo kasno popodne, pa je neur ve bio pao, a Neur, uto sunce,
je zalazio za hridi Ogistala. Na je hrut nainio krug iznad Iladona,
namjerno privlaei svu panju, a onda dodirnuo pijesak Urdu-ra, izmeu Ozdora
i Agdora, blie Kul-Iladonu no Kirmoru. Bio sam svjestan uzbuenja to je
zasigurno zavladalo meu ljudima u Iladonu. Je li ono bilo vee ili manje od
uzbuenja Ree Renon koja je sada znala da sam joj se vratio?
Usredotoeno sam zavrio postupak pri slijetanju i spustio pristupni most.
Onon me je propustio naprijed, a ja sam vrlo paljivo priao
630
nd

.- : pre-
.. Neur, /nad rdu-
Bio sam i Dadonu. sada znala
- risao
izlazu, pazei na svoje maeve koji nisu pristajali mjestu. Vanjska su se
vrata otvorila nakon uobiajenog postupka.
Hrut nije bio veliko dizalo pa se samo nekoliko stuba nalo izmeu mene i
pijeska Urdura. Oko vozila su se na pristojnoj udaljenosti skupili, vjerujem,
svi stanovnici Iladona koje su noge mogle donijeti do ovog mjesta. Mnogi od
njih bili su na koljenima, ili ak i elom na pijesku. Vladala je tolika
tiina da se uo vjetar s one strane Kul--Iladona, a hruteva su nam
obiljeavajua svjetla koja su bljeskala u pravilnim razmacima doznaavala da
vrijeme ipak nije stalo.
Preletio sam pogledom preko mnotva, a onda naao uznositu i koatu priliku
visoko podignute glave i ruku oputenih niz tijelo. Stajao je podalje, ali
nitko nije bio pred njim. Na korak do njega bile su dvije ene koje sam
takoer prepoznao. Moje je srce bilo puno radosti.
Nita nisam rekao. Siao sam na pijesak i krenuo k Aramu Taru. Onon me je
slijedio. Za trenutak smo se ispitivali pogledom, jer ovo su bile nove
okolnosti, a ja drugaiji, ali smo u trenutku shvatili, i on i ja, da to nije
moglo izmijeniti uspostavljene odnose ni na koji nain.
- Zed me je donio jo jednom - rekao sam prihvaajui njegove podlaktice. -
Kao tauroru u urmalu, ovaj put.
- Ljudi se mijenjaju pojavnou i vanou - odvratio je. - Njihove due
ostaju iste. Ti si uvijek dobrodoao.
Zagrlio sam Nivu Moros i okrenuo se k Rei. Njena je glava bila pognuta, a
rukama je brisala oi. Stegnuo sam je u zagrljaj.
- Vratio sam se, Rea anai!
- Veselim se... zbog tebe - rekla je neuvjerljivo odmiui pogled.
- Rea... Svega sam se prisjetio... I jo te volim, jednako kao i prije!
- Nije to vano... sada... Ti mora obaviti ono po to si doao.
- Doao sam po tebe, mila.
- Razgovarat emo o tome, kasnije.
- Ovo je Parit Jamakana - predstavio sam Onona. - Ja ga zovem Onon. Njegov
posao je letenje izmeu zvijezda. Izmeu svjetova na kojima ive ljudi.
Onon je zauujuom umjenou pozdravio Arama Tara i Nivu Moros, a Rei Renon
rekao:
- ast mi je, Rea. Dojmljen sam dva puta: prvi put kada mi je Ki-nel govorio o
tebi, drugi put sada, kada smo se sreli.
631

Primijetio sam da se Rea trecnula kada je Onon spomenuo moj letaki nadimak.
Ona je to prvi put ula od nekog drugog.
- Neka se ljudi raziu - uputio je Aram. - Ogore, poi Hakaru Irgalu i reci mu
da doe u Ozdor. Rei emo svima o emu je rije. Kasnije.
" Poao sam uz Arama Tara drei Reu za ruku. Onon se dobro snalazio u
linitskom jeziku i trudio se objasniti Nivi Moros to mu je u tom jeziku
teko.
- Zvao sam Hakara Irgala - rekao mi je moj uitelj i pooim. -Moje je
uvjerenje da e veeras biti govora o stvarima vanima za sve Iladonjane.
- I ja tako mislim. elio bih ipak najprije razgovarati samo s tobom. Moja
Rea i Niva mogu biti s nama, one znaju sve i pred njima nemam tajni. Onon je
moj prijatelj i suradnik. On je doao pomoi, nama ovdje i ljudima drugdje,
ako to bude potrebno.
- Ti si, uvjeren sam, shvatio tko si i zato nosi ime Kinel.
- Ma kako to udno zvualo, ada ani, ja sam isti onaj Kinel koji je prvi doao
na Araton, a koga su ljudi kasnije uzdigli do boga. Onon je takoer bio ovdje
u tako davnoj prolosti daje o njoj ostalo jako malo tragova. On je posjetio
drevnog ingara Adara Irkol-Garsita u Alarimu i bio uitelj prvim dil-indulima
na Aratonu.
- Inin nad ininima - osmjehnuo se uz zamiljeni izraz lica Aram. -Vi dugo
ivite, ini mi se.
- Tajna je u zakonima prirode koje su ljudi nauili koristiti, a ne u naoj
dugovjenosti. Mogao bih te povesti do neke od zvijezda i vratiti natrag. Ti
bi bio stariji za onoliko vremena koliko bismo tamo proveli, a ovdje bi mogla
proi i stoljea.
- Na bog je doao meni na prag - opet se osmjehnuo Aram. - Pri tome je
zaboravio tko je. Zasigurno si i s tim raistio.
Sjeli smo za onaj isti stol u hladu Oz-Hagija za kojim smo sjedili i juer.
Sto se sve dogodilo u meuvremenu! Najzad sam ostvario ono u to sam uloio
sve svoje snage i vjetine, sve znanje i sposobnosti: vratio sam svoje
sjeanje, objedinio svoj ivot otprije s iskustvima to sam ih stekao na
Aratonu. Uvijek sam smatrao da e mi to donijeti neke nesluene uvide i
uvstvo pripadnosti, da u iz korijena postati drugim ovjekom. Je li se to i
dogodilo? Morat u se jo odrediti prema tome.
Ispriao sam im tko su bogovi u koje ljudi na Aratonu vjeruju, gdje ive i
ime se bave. Rekao sam im to se dogodilo Aratonu i zato
632

i spomenuo moj le-

, poi Hakaru Irgalu "rije. Kasnije. Dnon se dobro sna-ros to mu je u tom
uviicij i pooim. -m vanima za sve
fovarati samo s toli sve i pred njima doao pomoi, na-
. Kinel.
_ jr.dj Kinel koji je i do boga. Onon je nj ostalo jako malo jarsita u Alarimu
i
i izraz lica Aram. -
t.i" ^.nstiti, a ne u >d zvijezda i vratiti tamo proveli, a
Aram. - Pri
kojim smo sjedili i um ostvario ono u i sposobnosti: vra-bkustvima to sam m
10 donijeti neke era postati drugim lili prema tome. vonu vjeruju, gdje lo
Aratonu i zato
postoje trvenja izmeu Linita i Uprave. Bilo je mnogo pitanja, onih Aramovih
to su pogaala bit odnosa i tenji i onih Nivinih koja se zanimala za
svakodnevni ivot na drugim svjetovima. Katkada sam uzvraao alom, ali je u
tome uspjeniji bio Onon, istiui neobinosti i male ljudske slabosti, iste
na svim svjetovima.
Osjeao sam izvjesnu tjeskobu, unato svemu uspjehu kojega sam, inilo se,
postigao. Neto nije bilo kako valja, a to vie nisam mogao ispraviti. Taj
osjeaj nisam imao kad ralaniti do kraja, ali mi se inilo da su preda mnom
nove tekoe.
I Rea je bila suzdrana. Na odnos nije ono to bih htio, a nije zbog
neraiene budunosti. Tu nisam bio nacistu ni sa sobom i zasad sam se
uzdravao to pitanje pravo i postaviti, iako sam znao da e ono zaskoiti mene
ne krenem li mu ususret.
Uskoro e Irolgar govoriti s Urgul-Olgija, prisjetio sam se. To bi mogao biti
prijelomni trenutak u kojem bi se povijest Linesa i Aratona mogla donekle
promijeniti. U mislima sam pobrojao dane koje smo proveli letei od Urgul-
Olgija i zakljuio da bi peti dan u timbasu trebao biti preksutra. Tamo sam
svakako naumio otii. Jednako, dugovao sam Faa-nu, Saurovoj Smrti, ono to sam
mu obeao: prenijeti njegovu narodu istinu o njemu i zavadi s Linitima. Bio je
to deur koji sam prihvatio i koji nisam smio ostaviti neispunjenim. Ako bih mu
okrenuo lea, ne bih vie mogao crpsti snagu iz poniranja, jer tamo, u taoru,
Faan e uvijek biti sa mnom. U tom bestjelesnom dodiru ne moe biti lai i
izmotavanja.
Bila su to tri izazova s kojima u se ogledati sutra. Svakako, mislio sam i na
preseljenje Iladonjana. Ako to budu eljeli, prebacit u ih iz pustinje u
Linitske zemlje. Razgovarat u o tome s Ostanom Kormor-manom. Bolje je
naseliti ih u ustaljeni i bogati Aranim, no u Andor ili Ordon koji su
bremeniti promjenama.
- Morat emo objasniti ljudima to se zbiva - rekao mi je Tar ogledavajui se
za velikim mnotvom to se okupljalo na pristojnoj udaljenosti. - Njima polako
svie to sve ovo znai i nije udo to su se uzbudili.
- Obratit u im se iz vozila kojim sam doao i rei im ono osnovno. Ponudit u
im preseljenje iz Vastala u Linitske zemlje, ako to ele.
- To e unijeti jo vie uzbuenja u njihove domove. U njihovim ivotima nije
bilo znaajnijeg dogaaja. Vidim i Hakara Irgala, on nam upravo prilazi. Neka
i on bude vien, s nama.
633

Vratili smo se do vozila, a za to vrijeme je Aram Tar razgovarao s Hakarom

Irgalom. Oko hruta se okupila gomila znatieljnika razgledavajui i
opipavajui dizalo. Hrutu nisu mogli nauditi sve da su se i svojski potrudili
oko toga, a ni on nije mogao nauditi njima. U sve izraenijem sumraku oni su
raspravljali, udili se i ponavljali dijelove vje-rouenja kojih su se jo
sjeali.
Onon i ja smo poveli Arama i Hakara na vrh stuba pred vratima dizala. Priao
sam vanjskoj upravljakoj ploi i oivio je svojim glasom. Potom sam
jednostavno rekao:
- Bete, osvijetli cijeli prostor.
Slabani zuj je bio prvi odgovor, a etiri vitka stupa izila su iz gornjeg
dijela hruta i stala se podizati u visinu. Nakon nekoliko trenutaka njihovi
su se dijelovi zacrvenili i pobudili uzdah uenja u okupljenih ljudi. U
sljedeim je trenucima ovo svjetlo jaalo, sve dok nije napravilo jasni dan od
sve izraenijeg polumraka. Gotovo strava je ovladala skupom i mnogi su opet
popadali na koljena.
- Ja sam Dir Moros - poeo sam, a moj je glas odjeknuo preko cijelog Iladona,
jae no to je to ikad mogao upriliiti uvar Tajne. - Niva Moros iz Ozdora mi
je dala svoje ime. Istodobno, ja sam i Kinel o kojemu govori vaa povijest i
Vjera.
Novi amor prekidan krikovima izbio je iz gomile.
- Doao sam sa zvijezda gdje ive drugi ljudi. Zbog naeg znanja i mogunosti
vi nas smatrate bogovima. Donosim vam samo jednu poruku: mir i boljitak.
ivite u miru i razvijajte se. Jednog dana ete i vi dokuiti kako se stie do
zvijezda.
Imam vam rei i neto to se neposrednije dotie vae svako-dnevice. elite li
se pridruiti drugim ljudima daleko na zapadu, dovoljno je da mi to kaete.
Prebacit u vas jednog od sljedeih dana. Aram Tar i Hakar Irgal provest e
izjanjavanja u svojim zajednicama. Jo neto. Mislim da su netrpeljivosti
izmeu Ozdora i Agdora nepotrebne. To je stvar prolosti. Pozivam na veliko
pomirenje. Neka Aram i Hakar utanae pojedinosti pa emo upriliiti
svetkovinu, proslaviti pomirbu i oprostiti se od Iladona i Vastala, ako to
elite. Razii-te se sada u miru i savjetujte se sa svojim voama, a sutra mi
recite to ste odluili.
Zavrio sam i smanjio rasvjetu na polovinu. Onda sam se obratio Aramu i
Hakaru:
634

- Sudim daje to bilo dovoljno da bi se napetosti stiale. Slaete li se s onim

to sam rekao?
- Mislim da si zakljuio naa neprijateljstva - rekao je Aram Tar. Hakar Irgal
je priskoio k meni i kleknuo na lijevo koljeno.
- Svemogui! - rekao je glasno. - Ti si uinio bolje nego to bi itko od nas
mogao i zamisliti. Obeavam ti da emo to provesti u djelo. Ne udim se vie
da si bio najbolji uenik Aramov. Oprosti mi ako sam ti ikad bio zavidan zbog
toga.
- Koliko e tvojih Agdorana htjeti napustiti Vastal, Hakar ani?
- Ne dvojim u to. Svi, do posljednjeg.
- to ti misli, ada ani?
- Isto. Iladon nije izbor ljudskom biu. Svi oni znaju da negdje drugdje ive
velike zajednice ljudi i eznu za njima.
- Mogu to s lakoom urediti. Prije u se dogovoriti s upravljaima Aranima da
ih prime i daju im potreban prostor. to emo sada, ada ani ?
- Znam da bi ti htio svojoj Rei. Hakar bi htio svojoj Adari, a obje su u
Ozdoru. Prirodno je da se svi tamo naemo. Hakar ani, ti e prije toga htjeti
u Agdor. Doi k nama za dva i pol, tri urzata.
Urzat je bio mjera vremena izmiljena u Iladonu i nepoznata svugdje izvan
njega. Tako se zvao i ureaj kojim se vrijeme mjerilo, a ovdje se koristio
otprije Aramova roenja. Dok sam jo ivio u Iladonu, pomogao sam Aramu
napraviti jedan takav ureaj kada je stari dotrajao. Glavni je dio naprave
bila velika lupina taurorine glave kojoj je odstranjen jedan dio pa je nalik
na posudu. U donjem dijelu posude nainili smo mali otvor, a onda je objesili
uza zid Oz-Hagija.
Posuda napunjena pijeskom gubila gaje kroz taj otvor, a to je otje-canje
mjerilo vrijeme. Aram je u stijeni Oz-Hagija ucrtao mjeru vremena u urzatima,
a urzat je bio odreen koliinom pijeska koja je mogla stati u mnogo manju
posudu. Ureaj se morao uskladiti s drugima, jer je ovakva jedinica vremena
ovisila o manjoj posudi i otvoru kroz koji je pijesak sipio. Kako se nikad
nije mogao nainiti savreno isti otvor na dvije razliite naprave, morali smo
prilagoditi koliinu pijeska u urzatu usporeujui njegovo istjecanje s onim u
ve postojeoj napravi. Procjenjivao sam da je urzat bio neto manji od zata,
a ureaj uz Oz-Hagi mogao je primiti pijeska za est urzata.
635

Lako smo se sloili oko Aramova prijedloga. Veer sam proveo s Reom, Ononom,
Nivom i Aramom. Kasnije su nam se prikljuili Hakar Irgal i Adara Gard,
Aramova uenica i nesuena njegova nasljednica u upravljanju Ozdorom. Od nje i
Hakara trebali su potei budui jedin-, stveni upravljai Iladona. Niva je
pred nas iznijela uobiajene vastalske jestvine, a Onon se kao istinski leta
pokazao potpuno prilagodljivim i ni od ega nije ustuknuo.
Prvi sam pozvao na poinak, pravdajui se sutranjim danom za kojega sam kanio
pohoditi Ostana Kormormana u Urgul-Olgiju. Ako je moje brojanje dana od
susreta s Irolgarom i Dvanaestoricom u Dal--Denoniju bilo ispravno, veliki
skup inolsila na kojemu e govoriti Kormorman bio je zakazan za preksutra.
Dobio sam time cijeli dan za utanaenje konanog dogovora s njim. Bio bi to
novi i konani dogovor Linita i Galaktike, ljudi na Aratonu i Uprave, kojim bi
se izgladili i prerasli stari nesporazumi, nepovjerenja i strahovi.
Onon je mogao izabrati spavati u brodu, svom ili mom, mogao je izabrati i
dizalo, ali se odluio za pijesak Urdura kada je uvidio da ja to namjeravam.
Nije mi rekao hoe li traiti kakvih usluga od Beta.
Jedva sam doekao ostati sam s Reom. Nakon to je dan davno ugas-nuo, a Goor
se jo nije pojavio nad Agdorom, samo je zvjezdano nebo, Kinelov dom - o,
zvijezde! - razblaivao tamu. Bilo je malo mualji-vosti, a onda sam ja poeo
govoriti o zvijezdama.
- Zvijezde nigdje nisu tako sjajne kao u Iladonu. Zrak je suh i ist, a nebo
uvijek vedro.
- Zvijezde... Reci mi, Dir ani, ako te jo uvijek mogu tako zvati... Gdje je
ta zvijezda koja je tvoj dom? Gdje si se zaista rodio?
- To ne mogu rei, Rea anai, ali mogu pitati Beta.
- Zar vi sa zvijezda nikada niste sami? - upitala me je dok sam ponovi opi
tanje Betu.
- Bet, ili bilo koji drugi mozak mi je uvijek na usluzi. Oni nisu ljudi. Sam
sam kada sam samo s njim.
Odutjela je.
- On mi moe u svakom trenutku pomoi na bezbroj raznih naina i omoguiti
drugim ljudima doi u dodir sa mnom.
- I to! Tek onda ne moe nikada biti svoj, ako si svima drugima na
raspolaganju.
636
Ara ton - Knjiga trea
- Sunce se ne vidi s ovog mjesta -javio se Bet. - To bi bilo mogue na
irinama ispod trideset pet stupnjeva na sjeveru Are-Dva, ali i tada bi ti
trebali posebni ureaji, jer je ono samo tri stupnja istono od Are. Arin sjaj
uinio bi svako motrenje golim okom uzaludnim.
- Zaustavi to, Dir ani. Ne mogu se opustiti dok ta stvar, ili togod to bilo,
govori i slua.
- U redu. Bete, veeras u moi i bez tebe, kada sam ve mogao toliko godina.
- Ima pravo - obratio sam se Rei. - Ne treba nam bilo kakvih upa-danja.
Svijet na kojem sam se rodio je Zemlja, to si ve ula. Njena zvijezda, a ona
se sa Zemlje vidi kao Neur s Aratona, gotovo potpuno isto, je Sunce. Svaka
zvijezda je jedno takvo mogue sunce, sve ove koje ine Kinelov dom. Postoji
li u njenu dohvatu svijet na kojemu ona moe podupirati ivot, ljudi takav
svijet mogu naseliti... Ovo sam ti elio istaknuti. Svi ljudi na svim
svjetovima, pa i svi Liniti, potjeu sa Zemlje. Kad bi znala tko je bila majka
Ilei Renon i tako nekoliko puta, recimo dvadeset ili trideset, dola bi do
stanovnika Zemlje.
- Mora biti da tamo nije bilo jako dobro kad su svi doli ovamo.
- Rea, draga... Na svakog Linita na Aratonu otpada na Zemlji u najmanju ruku
sto Zemljana, sto ih je puta" vie.
-1 gradovi su im sto puta vei?
- Sigurno. ak i vie, jer puno vei dio puanstva ivi u gradovima.
- Sto Andora... Ne mogu zamisliti grad od sto Andora na jednom mjestu. Zar
Andor nije veliki grad?
- Velik i jest, Rea anai. Pa ipak, na Zemlji je bilo gradova u koje bi stala
polovina puanstva Aratona.
Uutjela je za trenutak.
- Jesi li ti bio sretan tamo?
- Sretan? Ne znam. Oduvijek sam elio letjeti izmeu zvijezda. elio sam
vidjeti druge svjetove i rjeavati njihove.tekoe. Istraivati novo.
Podupirati irenje ljudi u prostor, jer mi se to inilo - i jo mi se ini
-jako vanim. Zarana sam u ivotu odredio to bih elio.
- Toliko smo puta razgovarali o tvojoj enji za pripadanjem. Sada, kada zna
da si sa Zemlje, osjea li se potpuniji? Jesi li naao sebe, kako si znao
govoriti?
- Ne znam. Prema Zemlji ne osjeam nikakva posebna pripadanja, samo tovanje,
jer je to sveto mjesto za sve ljude. Ako se govori o
637

pripadanju, ja sigurno pripadam Galaktici, a to je naziv za sve svjetove na

kojima ive ljudi. Ti si, meutim, spomenula potpunost... Oekivao sam upravo
to, neku vrstu ispunjenja i potpunosti koju - inilo mi se -posjeduju oni s
jasnim odreenjem i pripadanjem. Kao da je tu neto izostalo. Ne mogu
zaboraviti Irkenove rijei, tamo na Arktasu. On me je opomenuo da trim za
prikazama. Pitam seje li bio u pravu.
- Pokazuje previe nesigurnosti za jednog boga. Mi one sa zvijezda drugaije
zamiljamo. Oni sve znaju i nemaju slabosti.
- Je li i moja ljubav spram najljepe Linitkinje jedna takva slabost? Tamni
obris pod ozvjezdanim nebom se malo pomaknuo.
- Slabost i snaga, Dir ani. Slabost za boga, snaga za onog koji to kae, a
smatraju ga bogom.
- Sutra u te odvesti u Andor, tvome domu. Nakon to se vratimo iz Aranima.
Nita nije rekla, a ja sam vie naslutio no jasno razabrao da je pog-nula
glavu.
- Naa su lutanja prola, Rea anai. Toliko smo tekoa proli daje to ostalo
dijelom tebe i mene, neizbrisivo zauvijek. To mi je blie srcu no bilo to to
sam do sada uinio, u svim vremenima i na svim svjetovima.
Dodirnuo sam joj ruku.
- Jo blia srcu si mi ti sama, Rea anai. Sve to sam na Aratonu doivio mala
je cijena za to to sam te upoznao.
Primakao sam se blie i outio njen dah na svojoj koi. Poelio sam njen
cjelov vie no ikad dosad.
- Znam da si juer rekla da vie neemo biti ljubavnici. Vjerujem da si to
rekla u uvjerenju da u se ja promijeniti. Ja sam zadobio svoje sjeanje... I
volim te vie nego ikad, Rea anai.
Ruke su nam se vre stisnule.
- Tko sam ja da bih se suprotstavljala bogu? - upitala je nestano. Htio sam
je poljubiti, ali me je ona zaustavila.
- Jednu rije samo, Dir ani. Vrlo skoro morat e birati izmeu zvijezda i Ree
Renon. One i ja... Bojim se da ne pristajemo zajedno.
638
Trideset prvo poglavlje
Trei put
Modea jara poodmakla dana jo mu se teze nalegla na plea - ko da mu nije
dosta drugih rana,
bolnih i tvoja kad je ratna srea -
otkako insul prenio je slova
o tom tko lei ponad poljskog cvijea.
"Neure! Boe!" jeknu od bolova, dok mu se lice pod oima smoi. "Vodi me k
njemu!" glasom od olova
insulu ree obrisavi oi;
blato, znoj i krv na tvrdom mu licu
skoreni ve su, dok on naprijed kroi.
Kruto isturi stisnutu vilicu... Po bojnom polju leeva i strvi gomile lee
gue okolicu
zadahom smrti, trulei i krvi; krikovi, kletve, kovinski odjeci, od kojih
kobno bojite jo vrvi,
010
639

- Izvjea ve pristiu, Bete. Krajnik je osposobljen za prijenos i ja u

proslijediti ono to smo doznali o Fandima i Aratoncima. Potom u se
prihvatiti najvanijeg dijela.
Golema kruglja plave i bijele boje zauzimala je najvei dio otvorenog prostora
preda mnom. Jedan je njen kraj bio nad mojom glavom, a ostatak sam vidio u
pozadini, iza dijelova Van Beethovena, sve do pogonskih zrcala daleko niz
junu stranu broda. uto svjetlo Are obasjavalo je veliko more uokvireno
velikim kopnima. Fandor koji je pripadao Fandima nalazio se na desnoj strani,
a Lines koji su zaposjeli ljudi ostao je slijeva. Posve na vrhu ova su se dva
kopna pribliavala i gotovo dodirivala; dijelio ih je tek uski moreuz. Do
njega su, otkrio sam, prvi doli ljudi i zaposjeli ga. Liniti su naselili i
najzapadnije dijelove Fandora.
- ini mi se da se jo nisi odluio. Oblizao sam usne.
- Razmiljam o inaicama. Ne bih elio nekom nepromiljenou sve pokvariti.
Ve sam dosta u sve uloio.
- Uloio si ostatak svog ivota, Urte. U najmanju ruku, tako to sada izgleda.
Klimnuo sam glavom pratei obrise oblaka to su pokrili golema podruja Linesa
oko polutnika. Sam jugoistok velikog kopna ostao je potpuno otkriven mome
pogledu.
Dane i dane sam proveo u putanji prouavajui Araton. Doznao sam o okolnostima
ivota u Linesu i Fandoru, otkrio gdje su naselja i gradovi Linita i Fanda,
odgonetnuo njihove jezike i bio u mogunosti pratiti njihove razgovore.
Sputao sam se na ophodnicu da bih se prilagodio tei Aratona i ostalim
uvjetima, birajui za to uvijek nenastanjene dijelove, najee udaljene otoke
u velikim morima. Uskoro u se morati odluiti i oko najvanijeg: naputanja
Galaktike i konanog sputanja na ophodnicu, bez povratka. Ne, nisam se toga
bojao, a poetni me polet jo drao. Ipak sam oklijevao. Primijetio je to i
Bet.
- elio bih to uiniti kako valja. Ne otetiti mjesne zajednice, ali i
ostvariti ono to hou. Tu ne smije biti promaaja.
- Jasno mi je da za takvu odluku treba vremena. Ne pourujem te. Ako ima
dvojbi, moe ih raspraviti sa mnom.
- Jedna od odluka koju moram donijeti je mjesto gdje u sletjeti. Izaberem li
krivo, teko u to ispraviti. Na Aratonu nije lako putovati. Po svemu se ini
daje to i opasno.
640

- Mogu ti pomoi kroz ogranieno vrijeme. Nije reeno da se moram vratiti ove
godine, ili sljedee.
- Hvala ti, Bete, ali ne bih se elio od Galaktike opratati nekoliko puta.
Samo jednom i zauvijek.
- Koje si krajeve razmatrao? Ne vjerujem da tu moe biti velikih pogreaka.
iz daljeg sad se uju po pripeci; jo umiruih hropci pak se uju padinom
kojom sputa on se k rijeci. 020
S bolom onih to u zlo ne vjeruju dok ne ukaze konano se njima, ali i mirom
ratnika to tuju
palu kob koja daje iV uzima, do marmanske se spustio zastave kraj koje lei
ratnik na leima.
Dilmanske znake ima on kraj glave, otrgnute tu s desna mu ramena; crvene krvi
ima sve do trave, 030
a odora mu njom je natopljena... Na dodir ruke ranjenik se strese, a licem
proe bolna njemu sjena.
Otvorit vjee s naporom podnese, mada iza njih bistra bjee zjena. "Ti, Arot
ani!" udne lije smjese
glas mu: radost je tugom zatomljena. "Pratio tvoj sam prodor, Arot ani,
andorska buna tu je potuena... .
Vidio ja sam, stojei po strani, da nije Odrak izvojevo boja, ni Vastas-Gator,
ni Irilinjani, 040
641

- Izbor sam sveo na tri mjesta. To su tri velika grada, najvea u Li-nesu.
Meusobno su vrlo udaljeni. Ovo je prva mogunost: sjeveroistok Linesa, grad
Andor, jedan od krajeva koji se najbre razvijaju. Duguje to najvie vojsci i
trgovini.
- Moda je upravo zbog toga u njemu manje nekih drugih uljudbenih kakvoa koje
dolaze do izraaja nakon to je najvei dio irenja zavren.
- Upravo zato dao bih prednost preostalim odreditima: vrlo razvijenom
jugoistoku Linesa, gradu Tartasu, primjerice, koji je ve stoljeima jedan od
najvanijih linitskih gradova. Ili Aranimu, visoravni u sredinjem Linesu gdje
je nekoliko velikih gradova. To je mjesto posebno pogodno, jer do sada
uglavnom nije bilo izloeno ratovima.
- Mislim da nee pogrijeiti ni s jednim od ova dva;
- Vjerojatno. Vanije je, meutim, kako u svemu tome pristupiti.
- Misli li na to kako e se uvui u zajednicu?
- I na to. Jo mi je vanije ispravno protumaiti dojam to ga zajednica
ostavlja.
- to to znai? Objasni podrobnije.
- Ja sa sobom donosim svoje predrasude. Najbolje u to objasniti usporedim li
se s tek roenim djetetom. Ono e svaku zajednicu prihvatiti kao svoju,
bezuvjetno. Usvojit e njena mjerila vrijednosti, obiaje, sveukupnost odnosa
unutar nje i s onima izvan. Samo se na taj nain postaje pravim lanom
zajednice.
- Ti si leta i kao takav nauen si odbacivati predrasude.
- Jest, na svjesnoj razini. Na nesvjesnoj ja u ostati stanovnik Galaktike. To
e me smetati u tenjama da postanem jedan od njih. Zacijelo u zadrati svoja
odreenja spram nasilja, primjerice, iako to moe biti potpuno pogreno na
priprostom Aratonu. Ne smijem sebi dopustiti suprotstavljati se sve vrijeme
nasilju, jer u tada initi samo to. Kao to zna, nae je udoree uvjetovano
drutvenim okolnostima i ne valja govoriti o boljem i gorem, radije o
primjerenijem i neprimje-renijem.
- Tome e se znati prilagoditi.
- Hou, svjesno. U bezbroj prilika ljudi uzvraaju nesvjesno, pogotovo kada su
iznenaeni. Osjeam da u upasti u prilike i neprilike kada u pokazati svoju
razliitost od itelja Aratona. Time u izgledati udan, ali nije ni to glavna
tekoa...
642

Pitanje je s kolikom uvjerljivou moe nastupati kao itelj Aratona, ako si

svjestan da to nisi i da si drugaiji. Kao leta, uvijek sam prihvaao domae
prilike, ali se nikad nisam odricao Galaktike. Ovo je drugaije... Ako sam sam
sebi, a i drugima neuvjerljiv, neu zaista biti jedan od njih. Ako to nisam,
kako u ih do kraja shvatiti, kako u doista razumjeti tu zajednicu? ime se
bave i oko ega nastoje mogu doznati i iz putanje. O njihovim vjetinama,
graevinama, umjetnosti i znanosti mogu doznati
ve odluna je bila ruka tvoja... Reci jo meni... dok me razum slui...
koliko smo ih... srezali iz stroja?"
"Rei u ti, aV... priliku mi pruzi da pobrinem se oko tvojih rana!" "Ne, Arot
oni... patnje mi ne duzi...
Ma utjet vie nee moga dlana... ivot se sada iskrada iz mene... uti jo
elim, od druga odana, 050
koliko vrijedi to mi ivot vene..." Gore no sudba tako iskazana rane Otamu
Irmanove zjene:
u njima ve je kob ta zacrtana. Rije mu sad manjka, dok se ai vuku, grlo se
stis"lo, uti voda slana...
Otama tek mu rukom stisne ruku. "Andora snage ", muklo ipak ree, "nisu ni
bile spremne da se tuku 060
i prepad na ih nevoljne zatee; jasno je, mada, umniji je netko priuvu slao
da nam put presijee.
Tek s njim smo mi se naalili jetko: odbacili smo snage ponad rijeke, strminu
preli, napadani rijetko,
643

odavde. Ne elim ih promatrati kao ispitanike meni nasuprot, hou osjetiti

njihov ivot i vidjeti svijet njihovim oima, utjeti se kao Linit. Kako
primaju oni svoju prolost i sve to ih je snalo? Sto njima znai vjera u
zvijezde i bogove od kojih je onaj s mojim imenom najvaniji?
- Razumijem tvoje dvojbe. Nisi se trudio olakati sebi ionako zahtjevan posao.
Nisam to, dakako, ni oekivao.
- Mi ljudi smo nevjerojatno uvjetovani svojim dosadanjim ivotom i
iskustvima. Nemogue je od toga se otrgnuti.
- Vjerujem da e pronai zadovoljavajui odgovor na svoje dvojbe.
- To e morati biti uskoro, Bete. Vratimo se Fandima i njihovoj rairenosti.
to smo zakljuili do sada?
- Oni su se rasprostrli, kako si ustanovio, sve do krajnjeg juga Fan-dora,
osim velikih movarnih podruja u porjeju Al-Kalmasa. Na istoku su se
rastegli do kraja Fandora i naselili neke otoke u Soranskom velikom moru. Na
sjeveru su doli do poluotoka Oromel i Ledenih zemalja uz rijeku Tezet.
- Tako je. Sjevernu obratnicu preli su samo na istoku Fandora, jer zaziru od
velikih pustinja ispod istonog Ogistala. Porjeje Irodala je nenaseljeno, jer
je nesigurno i izdvojeno od ostalih plodnih podruja. A to se tie ljudi...
- Ljudi dre cijeli Lines osim krajnjeg sjevera. Na sjeverozapadnoj obali
Fandora izgradili su znaajne gradove i dre daje sva zemlja do Irodala
njihova.
- Na Soran na zapadu se nikada nisu usudili. Nali smo ih, meutim, duboko u
Fandoru gdje su nekad postojala postrojenja za preradu ogoma, u surovim
pustinjama izmeu Urgistala i Ogistala. Veoma je udno da se ta zajednica tu
odrala.
- Ona je izrazito malena i nema dodira s drugim ljudima, Urte. Upitno je
koliko e se jo moi tu odrati uz vrlo ograniena sredstva i sirovine kojima
raspolau.
- Ne bih se udio da ih je upravo ogom tamo doveo. Ogom je glavni razlog zato
Aratonci nisu htjeli odseliti kada sam bio tamo posljednji put.
Ogom je trea stvar koja je uinila Araton poznatim. Prva je njegova slinost
sa Zemljom. Druga su Fandi. Zbog prve i tree mnogi su poeljeli nastaniti se
na njemu, a neki su u tome uspijevali unato zabranama. Trgovci ogomom
dovodili su naseljenike, dodatno na tome zaraujui. To je uinilo moj zadatak
teim, a Udes gorim. Nema sumnje
644

da trgovanje ogomom nije trebalo dopustiti pokusnom naselju. Ogom je, meutim,
ostala Galaktika jednako zduno prihvaala kao to su ga Aratonci proizvodili.
Bio sam u takozvanom Stjenjaku, mjestu gdje se proizvodio ogom. Nita Manar,
jedna od onih koji su vodili ljudsku zajednicu na Aratonu kada sam na njega
prispio drugi put, imala je i sama uloena sredstva u
na ravnom tlu tek sreui prepreke; andorska agma, potisnuta lijevo, od vee
bitke bjeala je neke...
Nije ni ula u novo kreevo. Dok su tam" oni dolazili k sebi, mi otkrili smo
priuvu im, evo, 070
ali i njima kob se brzo prebi: potueni su bili za tren oka... Drugo ne trebam
otkrivati tebi:
Tri su me agme napale tad s boka i nitko od nas sad iv bio ne bi da preao ti
nisi prek" potoka!
Teke puteve sudba nama lijebi: ja trebao sam leati u travi! Zato nas usud
takvim hirom trijebi?" 080
Arot to ree, a bol njega plavi. "Zastoje ingar", upita jo druga, "znamo li
njegovu elju da me smlavi,
u pomo slao tvoju agmu sjuga?" Kaalj potrese tijelo samrtnika. Iz slaba
glasa doe mu poruga:
"Odrak? Poslao on mije glasnika... Insul taj ree to mi je uvati... elim li
dalje... imat in asnika... 090
645

tu proizvodnju. Jesu li se neki od proizvoaa ogoma odrali u negosto-

ljubivim pustinjama izmeu dva planinska lanca cijelo vrijeme, od vremena kada
sam ja tamo bio, ili je to mjesto otkriveno nanovo, od onih koji ogom nikada
nisu zaboravili i koji su ga na koncu opet nali?
Bio sam i na mnogim drugim mjestima. Najvie naseljenika u to je vrijeme bilo
u Gradu sunca, u dananjem Aranimu, pa sam i ja proveo tamo najvie vremena.
Bio sam u Bijelom gradu na mjestu gdje je danas Andor. Andor na saetom jeziku
upravo znai Bijeli grad. Je li to bilo sluajno, jer je naziv - koliko se
sjeam - potjecao od bijelih stijena u planini pod kojom se nalazio grad, ili
je sjeanje na staro naselje na neki nain sauvano? Najljepi grad, ujedno i
najmanji, bio je u to vrijeme Novi grad na velikom soranskom kopnu zapadno od
Linesa, okruen praumama arkog podneblja i dugim plaama razvedene obale.
Vie nije bilo ljudi na cijelom soranskom kopnu. Zar zbog uspomena na Udes
koji je otuda doao?
to sam vie razmiljao o tome u to sam se uputao, a to je da postanem jedan
od Linita, sve sam vie tekoa pronalazio u tome pothvatu. to me stvarno
gura u tako vratolomnu pustolovinu? inim li to da bih samog sebe kaznio, jer
sam se uvjerio u svoju krivnju? Ili da bih sebi dokazao svoju nevinost? Ili
podsvjesno elim prkositi Upravi i ostaviti praznih aka Nora Ubana koji se
nadao da e me iskoristiti? Ne vjerujem da me vode takvi porivi.
elim na svojoj koi osjetiti to znai biti stanovnik Aratona, a potom to
usporediti sa svojim galaktikim motritem. Nevolja je da ne mogu potisnuti
svoju galaktiku prolost da bih uistinu doivio aratonsku stvarnost. Leta u
meni e ostati zauvijek nazoan i davati svoje sudove, uplitati se izgraenim
stavovima i optereivati me iskustvom koje ne pripada Aratonu. To e me
odijeliti od Aratona kakav je on Linitima.
Sve mi je jasnije da sputanje na Araton i izigravanje Linita nije ono to sam
htio. Biti pred njima na oprezu da ne bih bio otkriven uvest e dodatnu
suprotstavljenost, a oteati moje poistovjeivanje s njima. Nisam vidio na
koji bih nain prevladao tu tekou. Nisam mogao ukinuti svoju osobnost da bih
prazna duha, uma i srca prihvatio aratonsku stvarnost. Nisam je mogao umrtviti
da ona ne bi meudjelovala s onim to bih na Aratonu imao doivjeti. Nisam
mogao oekivati da e moji dojmovi o Aratonu u takvim okolnostima biti ono to
bih htio. A sva je svrha moje odluke da ivim na Aratonu trebala biti spoznaja
to sam tim ljudima zaista uinio ne izbavivi ih s njega.
646

DStO-
I vre-onih
loje urno ndor. a jer dko-ono? ikom beb-n so-
i bih
sebi
tavi ti
ujem
ipo-nogu ivar-
upli-pada
Trebao bih zaboraviti na svojih etrdeset zemaljskih godina vlastita vremena i
poeti ispoetka, kao dijete koje se tek raa. Zaboraviti? Zaboraviti kao to
je Mira Mai, dopredsjednica Uprave na Kani-Dva, odluila zaboraviti cijeli
Udes na Aratonu!
Srce mi je bre zakucalo. Postojao je postupak, poznat u Galaktici, pa prema
tome poznat i Betu, kojim se moe izbrisati sjeanje. "Prekid s prolou",
rekao je Nor Uban. Mogu li ga primijeniti na sebi? Kakve su
nsku onim moji %-aje u nm
Preko Valvale... ne smijem ni pljuvati..." "Ti posluao nisi ga, dakako... Kad
ujem Odrak, mogu tek bljuvati!
Bez tebe bi nas pobili polako. Nama i Jugu donio si spasa, aV vratilo se tebi
to opako!
Cijelo im krilo bjei od uasa, a dok ih nai nemilice sijeku... 0 tebi e se
uti do Tartasa!
Moe li nosit to utjehu neku ? " "Svijest... mi se muti... Ingar na je zao...
on e svojatat... pobjedu u jeku..." 100
Glas je Irtorov u snazi opao pa je Otama kleknuo kraj njega. "Zar ja svetu
rije svoju nisam dao?"
Upita mrko. "Sad vie od svega i vie no prije suditi mu elim! Brzo u krenut
spram njegova brijega!"
" Ubij ga! Za me... i Ordon... to velim..." Kaalj ga strese. Gr lica bez
zvuka... Za tren se prope gornjim dijelom cijelim... 110
A potom padne. Opusti se ruka... Poprimi lice ravnodunost neku... Gdje nema
due, nestaje svih muka!
647

opasnosti? Moj je pothvat pustolovina ve sama po sebi, ali izgubiti ivot

prije no to bih stekao iskustva do kojih mi je stalo svakako ne bih elio. Ne
bih elio ni ostati bez sjeanja na svoj ivot u Galaktici. to je istina o
"prekidu s prolou" ?
- Bete, kako je zavrila Mira Mai, dopredsjednica Uprave na Kani--Dva?
- Ona je umrla u blaenom neznanju, deset sorogalskih godina nakon to je sebi
oduzela sjeanje na prolost. Osjeala se optereenom Udesom na Aratonu i
njegovim posljedicama.
- Reci mi neto o nainu na koji je sebi oduzela sjeanje.
- Postupak se naziva "upravljano umrtvljivanje veza meu modanim sreditima",
a poznat je kao "brisanje mozga" ili "prekid s prolou". Za njen je sluaj
znaajno daje ona onemoguila obrnuti postupak: oivljavanje tih veza.
- Vlada li ti tim postupkom, Bete?
- U potpunosti.
-1 mogao bi ga primijeniti na meni?
- Sigurno da bih mogao. Vidim i zato bi ti to htio, ali nisam siguran da si
sagledao sve posljedice toga.
- Ve sam ti tumaio da ne mogu postati pravim Linitom ako sam svjestan
Galaktike. U sebi imam ucijepljeno udoree i poglede koji su vrlo razliiti
od onih na Aratonu. To bi mi bilo ozbiljna smetnja kod prihvaanja aratonskog
naina ivota. Ja tamo kanim ivjeti, Bete, a ne ih posjetiti nakratko. Ako ne
prihvatim njihove poglede, izgrizat e me te razlike, odbijat e me i
optereivati. Kako u postati jedan od njih ako ne mogu prihvatiti sve to ide
s tim?
- Razumijem tu tekou. Ve si mi o tome govorio. to potom?
- Ako zatomimo moje poznavanje Galaktike i cijeli moj odgoj i sustav
vrijednosti, neu imati takvih prepreka. Bilo bi dovoljno uiniti to za dvije,
tri godine, a potom se moje sjeanje moe vraati, a ja ga polako uklapati u
svoju novu sliku svijeta.
- Moram te odmah upozoriti na ozbiljnu tekou. Postupak nije savren. Nije
sigurno da e ti se sve sjeanje vratiti samo od sebe. To se moe dogoditi,
ali moe i izostati. U stvari, prilino je vjerojatno da bi zauvijek izgubio
dio znanja i iskustava koje sada posjeduje.
- Mislio sam da bih mogao zadrati svoje sadanje sjeanje.
648

- Ako se osloni na to da e ti se sjeanje vratiti samo, tono je da je

krajnji posljedak neizvjestan. To ti ne bih preporuio. Ja u uvijek moi
vratiti tvoje sjeanje u potpunosti budui da uvam zapis kako su veze
umrtvljene. Uz moju pomo ne stavlja nita na kocku, prepusti li se sam
sebi, izlae se velikoj opasnosti.
- Onda bih trebao raunati na tebe u budunosti. To opet znai da u se
opratati od Galaktike vie puta.
Otama klone, a suze mu teku i dugo tako ostane u boli; kad digao se, u pogledu
prijeku
smrtna odlunost sasvim se ogoli. Hramaju lako uputi se k brijegu na vrhu
kojeg ingarje oholi. 120
Taj se zalio na pritislu egu, motrei gdje se mijenja ratna srea.
"Irilinjani nigda da izlegu
to to su sami uzeli na plea!" Adoru ree po trei put sada. "Prilika nije
mogla im bit vea!
Podupro ja sam njihova napada, . ak dvije im agme priuvne sam dao. Priao im
je Otark sa zapada,
a Otama je na krilu napao... Vastas-Gator, pak, sada ranjen lezi, a njegov
proboj odavno je stao!" 130
"Ako sredina uspjeh ne biljei, nita sad zato, jer s druge se strane ve vidi
emu naa vojna tei!
. Otama dini sve im je obrane na desnom krilu razbio od ale; To pobjede je
znak nam obeane!
649

- Jesi li promislio i o drugim opasnostima? Gubitak svih sjeanja znai da e

se pretvoriti u bespomono novoroene i da e ti trebati skrb odraslih, i to
ve nekoliko sati nakon to napusti brod. Kako e se osigurati da e takvu
skrb nai? Je li ti jasno da se na taj nain preputa milosti onih koji bi te
nali? Ne nau li te, umrijet e od gladi. Nau li te, tko zna to e uiniti
s tobom.
- Veinu tih opasnosti moemo izbjei promiljenim nastupom. Izabrat emo neku
izdvojenu zajednicu, najbolje porodicu koja ivi na osami. Oni koji ive od
napornog rada i u svakodnevnoj su borbi s prirodom obino cijene ljudski
ivot. Ne vjerujem da e mi okrenuti lea pronau li me bespomona na svom
pragu.
- Onda bi, suprotno dosadanjim razmatranjima, trebao izbjegavati gradove, jer
u njima su ljudi jae usmjereni na svoje probitke, a manje na druge ljude.
Trebao bi razmatrati sela.
- Ili onu zajednicu u pustinji gdje se proizvodi ogom.
- Zato upravo nju?
- Zato stoje ona zatvorena i prostorno ograniena. To bi moglo biti povoljno,
ako bih te doista trebao jo jednom. Ne bi se, naime, moglo dogoditi da
odlutam, sam ili sa svojim novim starateljima.
- Takvu bismo tekou mogli izbjei ugradnjom siunog odailjaa u tvoje
tijelo. To bi bio posve mali zahvat, jedva zarez na koi. Uz pojaala
rasporeena uokrug podruja kojim moemo pretpostaviti da e se kretati, meni
ne bi bilo teko pratiti tvoja seljenja. Dapae, bio bih upozoren kada bi se
pribliio rubu nadziranog podruja i ja bih ga na vrijeme proirio.
- Radije bih bio bez toga, Bete. Ostavi li me kod proizvoaa ogo-ma, to nije
potrebno. Misli li da bih otamo mogao odlutati?
- To je prilino nevjerojatno. Oni su vrlo izdvojena zajednica. Mi moemo
pojaati promatranja, ali se ini da nema uvjeta za ivot u cijelom tom kraju,
osim na mjestu gdje su se oni smjestili. Za dva dana moemo imati mnogo
pouzdanije podatke.
- Dobro. Spustit u se na tom mjestu i izgubiti potom znanje o tome to je sa
mnom bilo prije. Moemo urediti tako da me tamonji stanovnici nau. Za
vjerovati je da e se u njima probuditi samilost spram nemona ovjeka i da e
me prihvatiti u zajednicu. Jasno je da e biti nedoumica oko toga kako je
netko, a to sam ja, mogao dospjeti do tako zabaena mjesta, ali ja im
zasigurno to neu moi rei. Jednog dana,
650

poslije tri ili etiri godine, poet u se prisjeati nekih stvari od ranije.
Morat u, meutim, priekati dok se ne sjetim gdje si ti i kako u s tobom
doi u dodir. Tek onda nii ti moe vratiti sjeanje, a ja onda nastaviti
ivjeti na Aratonu. Je li to mogue izvesti na ovaj nain?
- Mogue je, uz sve nepoznanice. Vano je da si svjestan svih opasnosti.
/ ostale bi agme sad morale to uiniti to on je umio: da to im krilo do kraja
razvale!" 140
"Ali to nije ono to sam htio! Nitko ne treba pomoi Otami! Bacit e Anhor
sada ustroj cio
upravo tamo, a toj u pomami uzvratit eim bojem za sredinu! Puknut e ba
tu, vidjet ete sami!"
"Moj gospodaru! Da se tu zarinu trebat e mnogo rtava i znoja, a tamo ve smo
svladali padinu! 150
Sam Bog nas vodi put toga proboja!" Odrakje silni ostao pri svome slijedei
udna razmiljanja svoja.
Stvarnost je svoje rekla sve o tome. Pomaka nije u sredini bilo, ma koliko to
bilo vano kome.
Zaludje Ador spominjao krilo, od toga ingarjo je ljui bio. "Atamanja sam ma
to kom" se snilo!"
Ir Odrak svoje ljutnje nije krio. "Jesmo li vojska U" nevina rulja, u kojoj
ja sam tek sluajni dio? 160
651

- Kroz koje vrijeme mogu oekivati da e mi se sjeanje poeti vraati?

- To je vrlo nepredvidljiv razvoj. U samom poetku nee znati ni jesti sam,
niti stajati na nogama. Nee znati govoriti. Vratit e nadzor nad nekima od
ovih radnji ve nakon nekoliko dana. Za govor e ti trebati neto due. To je
posljedica ope pomuenosti u mozgu izazvane "prekidom s prolou". Mi moemo
utjecati na to kada e ti se sjeanje poeti vraati. Moemo smjerati na jednu
aratonsku godinu, ali to je najvjerojatnije prekratko za ono to ti eli.
Moemo se usredotoiti na neko drugo vrijeme.

- etiri ili pet aratonskih godina?

- Odlui li se za etiri godine, prva se sjeanja mogu javiti nakon tri do
pet godina. Postupak, rekao sam, nije savren. Potrajat e dok se ne prisjeti
kako e doi k meni, iako se sam mora potruditi da ti to bude prvo ega e
se prisjetiti. Najee e se prvo prisjetiti onoga o emu si razmiljao
neposredno prije "prekida".
- To bi znailo da Van Beethoven treba ostati u putanji oko Arato-na jo dugo.
- U tome ne vidim tekoe. Poslat u obavijest u Mreu i ekat u te sljedeih
deset aratonskih godina. Za to vrijeme e se prisjetiti svega ega se sam
moe prisjetiti. Kako e stupiti u dodir sa mnom mora biti dio toga.
- Ako se upravo toga nikada ne prisjetim?
- Mislim daje to nemogue. Ljudi se uvijek najprije prisjeaju onoga o emu su
mislili neposredno prije zahvata. Kroz to se mogu probiti one misli, znanja,
odluke ili dvojbe koje ine okosnicu duevnog ivota ovjeka. Dovoljan je mali
svjestan napor, usredotoenje na to gdje e me i kako nai, i za vjerovati je
da e ti to biti prva misao koje e se prisjetiti. Ako ne prva, bit e meu
prvim mislima.
- Ima li jo neto to bih trebao znati?
- Ne od neposredne vanosti, jer e to ionako zaboraviti. Upozorio bih te da
povratak sjeanja nije bezbolan.
-Da?
- Oivljavanje umrtvljenih veza imat e dodir s cijelim tvojom svijeu i
dotie ne samo razinu svijesti i pamenja ve i tjelesnu osnovu. Mora biti
spreman na munine, poremeaje vida i ostalih osjetila, bolove u glavi,
nesvjestice i slino. Pokazalo se da iznimna tjelesna, a jo
652

vie duevna naprezanja mogu otpoeti neka prisjeanja. Gotovo je pravilo da

e ti se manje sjeanja vratiti to ti je ivot uravnoteeniji. Uzmi u obzir
sve ovo prije nego to donese neopozivu odluku.
- Ne vidim nikakvog razloga zbog kojeg bih promijenio svoju nakanu. Tjelesne
boli i munine me nee odvratiti.
To prek" Valvale to Irtor baulja Sa svim se kosi njemu to sam rekol Andorski
postroj to se tamo ljulja
vodi sad njega ko dijete na mlijeko, a to nam snage u obrani tanji -jer
otioje samovoljno prijeko -
tko znaaj tome moe da umanji? Ja brojim agme pred oima svojim, to izioe
pred nas na ar danji... 170
Ne vidjeh sve njih, to vie ne dvojim! Da, Anhor uva jo ponajmanje dvije!
Iznenaenja toga ja se bojim!
A Irtor baza kako mu se prohtije!" "Kaznit Irtora svakako se mora", Otor e
Ador najmeke to umije.
"Jer ne smije ni on mimo dogovora! Ali prilika jo postoji tamo da im se dade
poduka opora! 180
to li im ine Marmarani samo! Irtoru skini glavu u Tartasu, ali pomozi da
Andor svladamo!"
Zastane Ador, sa zebnjom u glasu, jer s druge strane razlijee se vika; sa
zapada se, u tom kobnom asu,
653

To me nee odvratiti. Mnogo je tee suoiti se s gubitkom svega znanja,

sjeanja i iskustava to sam ih do sada skupljao diljem Zvjezdanog sustava.
Nije li to gubitak vlastite osobnosti, utrnue bia, mnogo gore od onoga
prilikom spavanja? Tko e biti taj novi ja koji e se probuditi u mome tijelu?
Koliko e biti slian meni kakav sam sada? Koji e dio moje osobnosti
preivjeti "prekid s prolou" i na kojoj e se osnovi graditi moja nova
osobnost? Ona mora biti dijelom drugaija, jer joj na raspolaganju nee
stajati one okolnosti i iskustva koja su me izgradila prvi put.
Moe li biti iz osnove drugaija, jer je brisanje toliko temeljito da u
zaboraviti hodati? Ne, ne vjerujem, jer sve to e Bet uiniti umrtvlji-vanje
je modanih veza izmeu moga trajnog pamenja i svijesti. Potres koji e to
prouzroiti, a ja to tako uzimam jer ne mogu predoiti sebi to se u ljudskom
mozgu pri tom zahvatu stvarno zbiva, utjee na to da u zakratko zaboraviti i
ono to nema veze sa samim sjeanjem. Kao da se cijela svijest strese na neku
temeljnu i pouzdanu vrijednost, a ona je nitica, potpuno neznanje, pa se ona
znanja koja ne ovise o trajnom pamenju nakon toga ponovo vraaju.
Trebat e mi mnogo hrabrosti za takav in. Utrnut u samog sebe, za nekoliko
u godina prestati postojati onakav kakvog sam se znao. Moram li ae s tim
pomiriti? Mogu li se s tim pomiriti?
Nisam doao dovde da bih sada krzmao. Jo uvijek sam elio znati to znai
biti Linit, pripadnik uljudbe drugaije od svih drugih u Zvjezdanom sustavu.
Nakon to mi je uskraeno letenje, jo je samo to moglo u mom ivotu imati
smisla.
- est godina, Bete. Neka bude est aratonskih godina.
- Misli li na est godina prije nego to se pone prisjeati? -Da.
- To je vrlo dugo razdoblje. est aratonskih godina je oko osam zemaljskih.
- Rekao si da si me spreman ekati deset godina, zar ne?
- Rekao sam.
- To mi doputa privikavati se est godina na Araton, a da jo uvijek imam
etiri godine u zalihi ne prisjetim li se odmah onog najvanijeg. Tako u
zaista postati Aratonac.
- Na isti nain poveava vjerojatnost nesretnog sluaja u kojem moe
stradati.
654
- Zato emo izabrati osamljenu zajednicu na mjestu nekadanjih proizvoaa
ogoma. ivot je tamo teak, nema sumnje, ali u tim izloenim zajednicama jaa
je ljudska slonost i jednodunost. Tu nema velikih ratova, niti bi trebalo
biti mnogo nasilja.
- Misli li da moe u tako malenoj zajednici stei svoj osjeaj za Araton?
iz uma ponad arulskih vojnika, sruie bijesni napadai novi i uas svud je
pomutnja velika.
"Andorska vojska!" ingar se osovi. "Sumom su proli!" Ador ga poklopi.
"Zatitnu agmu, gospodaru, zovi!" 190
Sasvim ve blizu sad zvee oklopi! Napadan sprijeda i udaran s lea arulskih
agmi bojni red se topi.
"Nema ih mnogo ", smrknutih e vjea dodati Ador. "Teko se prolazi kroz ovu
umu, sve daje i rjea.
Nek tvoja agma osobna ih zgazi!" "Agma tek jedna? Otarka u zvati! Njegova
sila nek se s njima srazi!" 200
Ingaru teki sljedei su zati iz ume jer su sve tri agme vani, elni im
Anhor, a Toktas ga prati!
Odraku dani ve su odbrojani, aV on jo trai pomo svoje sile: arulske agme
na lijevoj su strani
pregaene U" odgurnute bile, pa obranu tek Otark novu stvara; ingara snage
hrabro su se bile, 210
655

- Svakako. Oni zasigurno nisu potomci starih proizvoaa ogoma. Njihov jezik
nije drugaiji od onog koji se govori u Linesu. To dokazuje da su Ogistal
preli nedavno, moda za ovog narataja, ili onog prethodnog. Osnove njihove
uljudbe su iste kao i u ostalih Linita. To emo dodatno istraiti prije nego
to se spustim.
- Jesi li siguran da ne eli ponijeti sa sobom odailja kako bih ja uvijek
znao gdje si? Mogao bih te izvui iz pogibelji.
- Siguran sam. Ne elim nikakvih izvlaenja. Bude li me spaavao pred
ljudima, nikada mi oni vie nee pokloniti povjerenje. Bio bih otpisan za tu
zajednicu. Budui da ne bih znao to si, ja bih tvoje spaavanje primio kao
jo vee ugroavanje, a tvoja bi mi se spasonosna ruka inila smrtno opasnom.
Potom bi mi morao vratiti sjeanje i cijeli bi pohod propao, ili bih poeo
vjerovati u postojanje nadnaravnih sila.
- Dobro. Promatrat emo i uiti o toj zajednici sljedeih nekoliko dana. Onda
e moi donijeti odluku.
To smo i uinili. Spustio sam se, dapae, na pijesak pustinje koju na Aratonu
zovu Vastal i proveo tamo cijeli dan. Izabrao sam sredinu golema prostora
izmeu Urgistala i Ogistala, daleko od Iladona, mjesta gdje se stisnula malena
ljudska zajednica. Tu sam osjetio snagu vjetrova koji Vastalom pusu danju i
nou i koji nose sa sobom pustinjski pijesak. Takve oluje nezatieni ovjek
ne bi preivio.
Prislukivanja su pbtvrdila slinosti govornog jezika ljudi u Iladonu s onim u
Linesu. Usporeujui izgovor, zakljuili smo da su ljudi iz Iladona
najvjerojatnije iz sjeveroistonog Linesa ili sjeverozapadnog Fando-ra, iz
krajeva oko gradova Korimora ili Nandora. Bet se konano sloio sa mnom daje
najbolje poeti moju aratonsku pustolovinu upravo tu, ustra-jem li na nj oj. A
j a sam ustraj ao.
Pri dui mi nije bilo lako. Gubitak sjeanja bio je samo dio ukupnih
potekoa. Nai u se u potpuno novim okolnostima, bez pomagala koje mi je
dosad nudila razvijena galaktika uljudba. Trebat e mi onih est godina, za
kojih neu biti toga svjestan, da bih oeliio i uzeo za prirodne priproste
uvjete u kojima u ivjeti. Hou li nakon toga eznuti za povratkom Zvjezdanom
sustavu, ili u se prikloniti Aratonu kao novom domu?
Poeo sam s pripremama. Bet se najprije pobrinuo za moje zdravlje. Uinio je
da se u sljedeih deset godina nisam trebao bojati zaraza, obinih bolesti, ni
zagaenja krvi. Otpornost moga tijela na sve tetne posljedice viestruko je
pojaana. Zacjeljivanje moga tkiva bit e daleko
sr
656

bre. Potom je u tanine snimio moj mozak i objasnio mi gdje su veze koje mora
umrtviti. Nisam se najbolje snaao u tim objanjenjima. U stvari, nisam
razumio na temelju ega je on birao te spojeve modanih stanica, jer ih je po
njemu bilo posvuda po mozgu. Ne bih mogao proslijediti sa svojim naumom da mu
nisam potpuno vjerovao.
al" zatititi ne mogu vladara... Odrakov insul od Otarka doe, no njegova
vijest presijee ingara.
"Tisue ovdje nemaju sad voe!" prenese insul Otarkove rijei. "Nitko ne moe
odavde da poe!
Posao meni sada je najprei sprijeit da nau vojsku nam polome! A tamo jedan
samo ovjek jei!
Ordonje samo svet u srcu mome! On nam je jedan, mnogo ih se tiska da na krunu
se ingara okome!" 220
Gotovo pao ingar je bez vriska, jer suhim grlom glas se nije dao. "Izdaja to
je!" glasa posve niska
apnuo jo je i ukopan stao... Toktasje prvi na vrhu tog brda... Odrakov indan
tu gaje napao!
U tom se trenu, kao kazna grda, pojavi s lea i Arot Otama, s maem u ruci,
izraaja tvrda. 230
Prilazi voi, on je sudba sama... Pogibelj bliu ingar uoava! "Ti, Arot oni!
Na tvojim rukama
657

Veze je mogao snimiti samo na Van Beethovenu. Umrtvljivanje tih veza mogao je
provesti bilo gdje, pa smo odluili to uiniti na "vilinom konjicu" kojim u
se spustiti na Araton. Vratiti svoje sjeanje moi u samo na Van Beethovenu.
Konano sam bio spreman. Raspravio sam s Betom i pitanje odjee. Kada me
pronau, stanovnici Vastala e biti u nedoumici i trudit e se dokuiti odakle
sam stigao. Budui da mene o tome nee moi pitati, zakljuivat e na osnovi
moga tijela i odjee. Ne elim li pobuivati sumnje, moja odjea mora biti od
sirovine koja je u Vastalu na raspolaganju. Poznavajui udoree Vastalaca,
nisam prihvatio Betov prijedlog da poem gol, ve sam radije satima i satima
ispreplitao granice velike koturaljke, lutajue biljke od koje se dobiva
ogom, sve dok nisam dobio neto kruto i neugodno u dodiru s koom to sam
mogao obaviti oko pasa. Dostajat e za jednokratnu uporabu. Usput sam izlagao
tijelo suncu sve dok nisam preplanuo kao to su to bili Vastalci.
Trenutak je najzad doao kada vie nije bilo mjesta oklijevanju.
- Spreman sam, Bete - rekao sam vrlo usredotoeno.
- Oekujem te na Van Beethovenu za est godina, Urte.
Uao sam u kaplju i posljednji put bacio pogled niz ulicu bubnja. Bio sam
odsutan duhom dok su se vrata zatvarala. Kaplja se podigla okomito uz tranice
prema osi bubnja i prostoru manje tee dok sam se ja sabirao.
Trzaj me je za trenutak pritisnuo uz naslon sjedala. Kaplja je prela iz svoje
vezanosti za obrui bubanj u vezanost uz nepokretnu os broda, njegov izdueni
valjak unutar kojeg je nitei pogonski sustav Van Beet-hovena. Hvatai tvari
i pretraujua zraka svjetlosti i sada su bili djelatni na samom sjeveru Van
Beethovena, skupljajui ono to se moe koristiti kao gorivo.
Moje je vozilo napustilo bubanj kroz zranu ustavu i uputilo se uz os broda
prema jugu. Velika cijev je bila glavni dio Van Beethovena u osi broda. Znao
sam da su unutar nje u najmanju ruku dvije zasebne cijevi, za uobiajenu tvar
skupljenu putem i za protutvar, skupljenu ili proizvedenu na sjeveru broda.
One su se upravljivo sueljavale pred pogonskim zrcalima, a mlaz se zraenja
od njih odbijao unazad i pokretao brod.
Kaplja je putovala k jugu i pogonskim zrcalima koja ve dugo nisu bila u
pogonu. I hvatai tvari na sjeveru bili su sueni na najmanji mogui promjer,
a omekivai zraenja nedjelatni. Pretraujua svjetlost
658

tih
ce
m,
Mi la-
tog
ike
Ino ko in-
ja
ria
e*-ie os
Kl
za
Ml
koristila se jo samo za zatitu broda od moguih krupnijih predmeta kojih bi
moglo biti unutar ophodnikog sustava zvijezde Ara.
Kaplja je napredovala mimo prave ume pomonih ureaja i Be-tovih orua uzdu
osi broda. Proli smo mimo dinosaura i supova, potom mimo hruteva i
tetrijeba, dok na koncu nismo prili vilinim konjicima, smjetenima na prstenu
oko cijele sredinje osi broda. Kaplja je pristala pod prsten i spojila se s
njim uz kovinski zvuk. Vrata pod mojim nogama su se otvorila. Put do vozila
koje e me spustiti na Araton se oslobodio.
Vilin konjic je bio vrsto usidren uz prsten. Niz zelenih svjetala kazivao je
da je sve u redu. Nisam imao potrebe znati znaenja svih tih svjetala. Da je
ijedno od njih bilo crveno, upitao bih Beta za
Ordonje cijeli, zemlja nam ubava! Oni je sruit na koljena ele!" Ratnik se
lecne, obuze ga strava.
Sad shvati na to stvari su se svele. Indana u to Toktas drsko srui, a Anhor
stie, prepun krvi vrele... 240
Otama spreman, a prazan u dui, doeka udar Toktasova maa; ne obazre se ni
kada ga zaglui
Odraka vrisak, jer na napadaa, Anhora samog, sunuoje maem. Otamu rui ruka
mnogo jaa...
Otricu Odrak Anhoru je jaem pruio jadno... Zaludu njegov pla! utljivi
Toktas sam je osvajaem.
U ingara je srcu ingara ma! 250
(Orad Gul-Gartar iz Kul-Kinela: "Boj na ValvalV, osmo pjevanje: "Giltas-
Ingrit")
659

njegovo znaenje, a on bi me Qpomenuo i prije toga. U tom bi se sluaju,

sudim, veliki prsten obrnuo, a novi vilin konjic postavio pod kaplju.
Unato nedostatku tee, nije mi trebalo mnogo da zauzmem mjesto u vilinu
konjicu. Naao sam se u jednosjedu pogodnom za sputanja na ophodnicu ili - u
krajnjoj nudi - za obilaske samog broda izvan utvrenih staza kojima su se
sluile kaplje.
Vilin se konjic odvojio od Van Beethovena, a potisak me pribio uz sjedalo.
Potom se konjic okrenuo da bi stranjim dijelom doekao udar aratonova
ozraja.
Nisam govorio, a Bet me nije smetao. Zauujua je sposobnost mozga da zna
kada e govoriti, a kada utjeti. Nisam sumnjao da to proizlazi iz toga to me
poznaje i pogaa o emu razmiljam i u kakvu sam raspoloenju. On se uvijek
skrbio o meni i nije mislio o sebi. U njega nije bilo sebinosti, ni potrebe
da se sam istakne.
Nije potrajalo dugo i mi smo se nali nad pijeskom Vastala. Tu me je Bet ipak
oslovio:
- Posve smo blizu, Urte. Letimo na istok, stotinu pedeset metara iznad
pustinje. Popodne promie, bit e vidno jo sat vremena, po zemaljskim
mjerama. Ljudska je zajednica samo dvadesetak kilometara daleko. Bit emo tamo
za nekoliko minuta.
- Gdje e me ekati, Bete?
- Odluio sam ukopati se u stijenu Ogistala. To je pouzdanije no skrivati se
pod pijeskom pustinje. Tamo u te ekati. Neu se ni na to obazirati
sljedeih pet aratonskih godina, a potom u ekati tvoj dolazak. Bude li
poslije toga sam doao nadomak meni, ja u te osloviti. Ti me se vjerojatno
nee sjeati, ali vjerujem da u te uspjeti nagovoriti da poe sa mnom.
- Postoji li opasnost da budemo zapaeni?
- Ne. Vrijeme je objedu, a snaan veernji vjetar samo to nije zapoeo. Svi
su ljudi unutar zaklonice koju zovu Iladon. Ara-Tri, Goor, uzdii e se ravno
pred nama.
- Morat u dio puta prevaliti pjeice i to nakon to e mi ti oduzeti
sjeanje.
- To je tono. Sjeanje ti nee biti oduzeto u trenutku. Umrtvljiva-nje se
polako iri i prodire do svih zacrtanih sredita. Neka e sjeanja imati i
pola zemaljskog sata nakon zahvata. Veze koje trebam umrtviti
660
Ara ton - Knjiga trea
ve su oznaene u tvome mozgu, potrebno ih je samo potaknuti da prestanu
djelovati. U tih pola sata treba nainiti oko sto metara da bi iziao iz
otvorene pustinje i sklonio se u Iladon.
- To ne bi trebalo biti teko.
- Upozorit u te da e gubitak pamenja biti popraen bolovima, muninom i
smetnjama u osjetilima.. Nastoj dospjeti u zatieno podruje to prije.
- Svoje si sklonite trebao napraviti otprije.
- Za to zaista nije bilo potrebe. U ovom trenutku na tom su mjestu jedan sup i
jedan tetrijeb s potrebnim ureajima i robotima. Ne treba im ni pola sata da
bi izgradili osnove sklonitu. Pola posla je ve zavreno.
- Koliko smo daleko?
- Vrlo smo blizu. To je iza onih izrazito crvenih stijena na desnoj strani.
Tamo gdje pjeana rijeka dolazi blie planinskom lancu. etrdeset pet sekundi
od ovog trenutka.
Vilin konjic je usporio i odmakao se od Ogistala, a kad je doao do oznaenog
mjesta, zaokrenuo je k njemu. Veliki sup je stajao pred stijenom na kojoj je
ve bio oznaen etverokut. Te su oznake ve bile pro-rezane pa je pravilan,
desetinu metra irok rez odijelio ono to treba ostati upljim prostorom od
stijena Ogistala. Kroz sredinu toga dijela ve je postojao kruni pro vrt od
oko metra u promjeru. Kroz njega su se u unutranjost uvukli moni strojevi
koji e ukloniti ostatak stijene. Vilin konjic se zaustavio.
Lom i zvuk praskanja kamena doao je najprije prigueno, a potom jace, sve dok
stijena nije poela pucati i na povrini. Dio istono od krunog prorova, meni
slijeva, lomio se i bio izbacivan van, a supove su pokretne zdjele primale sve
odlomljene dijelove i spremale ih u unutranjost letjelice. Za tili as lijeva
strana Betova sklonita, do sada oznaena samo rezom u stijeni, ukazala se
osloboena suvina kamena, savreno okomita i uravnjena.
Novi udar odnio je sada gornji dio za unitenje oznaene stijene i, izbacujui
suvinu tvar u supovo naruje, otkrio strop budueg Betova sklonita. Radilice
s viestrukim titrajuim razaraima ukazale su se samo na trenutak, a potom se
povukle unazad da bi napale preostale dijelove stijene oznaene za uklanjanje.
- Hoe li ova buka uznemiriti seljane? - upitao sam.
661

- Ona e se uti samo u nekim dijelovima Iladona. Mogue je, prihvate li te

oni koji su je uli, da e je povezati s tvojim pojavljivanjem, ali nitko
nita nee moi iznai. Na koncu e na to zaboraviti.
- Mogu li nas zatei pri radovima?
- Ne, pogotovo ne sada. Trebalo bi pola zemaljskog sata da oni najblii dou
dovde, a mi emo do tada ve biti gotovi.
Doista, trebalo je tek nekoliko minuta pa da od obiljeenog etverokuta
nastane pravilan etvrtasti otvor dovoljan da se u njega uvue vilin konjic.
Betovi roboti nastavili su raditi na dubljim dijelovima, a supove zdjele koje
su prihvaale odlomljeni kamen krenule su za njima. Tetrijeb je pak do
slobodnog ulaza u sklonite svojim jakim hvataljkama donio budua vrata od
debela kamena koja su vanjskom stranom savreno podraavala okolno stijenje.
Uskoro je sve bilo gotovo, a vilin se konjic mogao uvui u sklonite dok se
kamena praina jo slijegala.
- Kad se bude vratio, Urte, sve e to izgledati puno bolje. Zidove u
izglaati i postaviti rasvjetu. Uredit u unutranjost. Dopremit u sve to je
potrebno za prvu pomo i sve drugo to bi ti moglo trebati.
- Vani je sve mranije, Bete.
- Spreman sam, Urte. Ovo je posljednji trenutak u kojem se moe predomisliti.
vre sam stegnuo naslone za ruke svoga sjedala.
- Uinimo to, Bete. Sada.
Progutao sam kad mi je neto dodirnulo elo i tjeme. U odrazu prednjeg stakla,
sada kada je vilin konjic uao u tamu novosagraenog sklonita, a njegovo je
unutranje svjetlo bilo upaljeno, razabrao sam iroki prsten koji se spustio i
poput krune mi obuhvatio glavu. Drugi dio ureaja, o kojem su visjeli vodovi
kojima je prsten bio povezan s tijelom letjelice, spustio mi se na tjeme i
uhvatio se obrua.
- Misli o tome gdje e me nai, Urte. Donio si vrlo hrabru odluku. elim ti
da uspije u potpunosti. Vjerujem da e biti ovdje za est godina.
Neto je bljesnulo, da li pred mojim oima ili unutar moje svijesti, nisam
mogao odrediti. Betove naprave su se poele odizati.
- Gotovo je - rekao je.
Nisam utio osobitu promjenu. Neku slabost, moda, tromost i lijenost, a ne
bol, tupost svijesti, a ne muninu.
662
<x
4
strane.
sam

lije-
Prozirna pregrada preda mnom je bila uklonjena.
- Kreni, Urte. Ne zaboravi: misli na to gdje e me nai!
Siao sam s vozila. U netom napravljenom sklonitu je bilo vrue, a praina je
jo lebdjela u zraku. Suprotstavio sam se nekoj plimi bez-voljnosti i krenuo u
prolaz prema izlazu iz sklonita i Vastalu.
Na izlazu sam doivio prvi napad. Razdirua bol javila se u sljepoonicama i
stala pomicati unazad, prema zatiljku. Uskoro mi je cijela glava buala. Peklo
me je kao da mi unutranjou lubanje lie plamen. Onda sam osjetio novu bol u
oima. Vid mi se pomeo, a slika se krajolika rastoila u blijetee iskre
svjetla to su dolazile i odlazile, okrupnja-vale se i razilazile u mome
vidnom polju.
Moram dalje, pomislio sam i zakoraio na pijesak okreui se ulijevo uz
ogistalsku hrid. Spazio sam supa gdje uzlijee prema istoku i outio vjetar
koji me je zapuhnuo u lice.
Moje muke kao da su donekle jenjale. Zakoraio sam odlunije uz okomite
stijene Ogistala. Nisam prevalio ni dvadesetak koraka, a put mi je
preprijeen. Dugo mi je trebalo razabrati da se preda mnom nalazio Betov
robot, a jo due shvatiti to mi je Bet govorio.
- Poao si na krivu stranu, Urte. Vrati se. Neka ti je stijena s desne strane.
Otresao sam glavom. Poao sam nazad. Okrenuo se i potrao. Pao sam na pijesak
prije nego to sam se vratio do Betova sklonita.
Mrailo se nad Vastalom, preda mnom je ve gotovo zanoalo, a svjetlo je
dolazilo jo samo sa zapada, iza mojih lea. Preda mnom je iz pijeska
izranjala zagasito crvena ploa, krvava kruglja.
Plavila me munina i slabost. Ustao sam na noge ne elei pomo Betova robota.
"Vratit u svoje sjeanje tu u Vastalu, pred Ogistalom", ponavljao sam. Moram
dalje.
Vjetar se die. Huji i lomi se o ogistalske stijene, nosi pijesak koji me iba
po nogama. Moram naprijed. Znam li gdje? Zato? Da bih preivio, jer je vjetar
opasan. Ja sam Kinel, meuzvjezdani leta, etrnaest letova, jaha zrake
svjetlosti, moje su kosti od leda. Ja poznajem Araton. Bio sam u Soranu i
Vastalu, bio sam u Aranimu,
Koliko je daleko zaklonica? Da li da se vratim, samo neto iza sigurno je
Betovo sklonite? Mogu li se tamo vratiti? Je li mi Bet prijatelj? On mi je
uzeo pamenje. Ili sam ga uzeo sam sebi?
663

Dalje. Moram dalje. Vjetar hui, a pijesak me iba po gotovo golom tijelu.
Jedva da je jo vidno, a tome vie doprinosi krvavocrvena svjetlost preda
mnom. Vidim zvijezde. Cijeli sam ivot proveo meu njima. Zato sam sada
ovdje?
Nova me munina proima, a glava bukti od boli koja odbija ukorak sa srcem.
Pao sam na pijesak jo jednom, a njegove me estice svrbe po koi, utim ih u
kosi, u oima i ustima. Nemam kad na to misliti.
- Vratiti se k Betu, pod Ogistal, u Vastal po sjeanje - ponavljam, a vie ne
znam to to znai. Moram otkriti jesam li nanio zlo Aratonu. Jesam li
zloinac? Tu naprijed, tu e se sve otkriti.
Mrak je. Vjetar me zanosi i ne mogu vie stajati. Preda mnom stijena zavija
udesno i tamo moda mogu nai olakanja. Crvena svjetlost ini predio
nestvarnim. Jedna duga sjena gotovo me dotie. Netko je naprijed, jo daleko.
Nova me bol preplavljuje. Moram... Ja moram... to? Tko sam ja?
- Arat... Ja... Zlo... Kaktibe... God... Ki...
664
govna edu
*o-
rrt)e
am.
mu.
SU-
lost
Trideset drugo poglavlje
Smrtnica i Bog
ja
Valvala je ime malenom i nevanom lijevom pritoku Telena u Ara-nimu.
Zemljopisno, on se od drugih jaih pritoka razlikuje po tome sto nije okruen
umom. Veliko podruje s obje njegove strane je isto i travnato. Povijesno,
to je poprite jedne od najljuih bitaka u Linesu na kojem su se sukobili
Sjevernjaci i lunjaci.
Ova se istina protee atakalima od Telena na zapad, a irina joj se takoer
moe mjeriti atakalima, ali se suzuje prema zapadu. Valvala je slabi vodotok i
moe se pregaziti na svakom mjestu, a da rijetko dosegne visinu koljena. Njene
su obale blago poloene ili ravne, a ta zara-van uzima uglavnom oko polovice
istog prostora uz potok. Ostatak istine je blago valovit i sve brdovitiji
prema umama na sjeveru, jugu i zapadu.
Pred umom na sjeveru mnogo je ovakvih brda, a juno od Valvale ih je manje,
ali su izraenija. Najvie od njih, danas poznati i opijevani Giltas-Ingrit,
izdie se iznad cijele doline. On je blizu umama na zapadu, ali dovoljno
blizu i sreditu istine, pa je savreno mjesto za upravljanje bojem. Sam
istok istine, oko ua Valvale u Telen, movaran je i teko prolazan. Istona
strana Telena je movarna, oumljena i neprolazna. ume oko Valvale su takoer
vrlo teko prolazne, osim vojne ceste uz Telen koja se povremeno rabi i prije
uporabe uvijek iznova muno raskruje.
665

Jutro je osvanulo u Iladonu, ljudskoj naseobini u Vastalu. Duga sjena

agdorskih stijena pruala se preko Urdura i doticala hruta spremnog za
polijetanje. Sve smo raspravili, sve dogovorili, ali je ljudski oklijevati pri
rastanku, posebice ako nije sigurno da e biti novog vienja.
Ja u se sigurno vratiti i prebaciti ljude iz Iladona u Linitske zemlje. O
tome u razgovarati s Ostanom Kormormanom i vjerujem da mogu uglaviti dogovor
kojim e svi biti zadovoljni. Za Reu je bilo manje izvjesno da e se vratiti.
Zato je ona due ostala u Nivinu zagrljaju, a Aram je ispratio toplim rijeima
i vrstim stiskom ruke.
Oko nas i hruta okupilo se mnotvo Ozdorana i Agdorana, uzbuenih i smjernih,
koji su nestrpljivo obigravali oko nas, a skanjivali se prii zaista blizu.
Meu njima nije vie bilo netrpeljivosti, pogotovo ne nakon to je Aram Tar
sino javno ukorio Dana Orana kad se ovaj rugao Agdoranima i njihovu borbenu
umijeu. Aram je na to ispriao dogaaj pred Vasdorom i kako je Dan pobjegao
iukan, iako je s dva maa napao nenaoruana starca.
Stisnuo sam podlaktice Hakaru Irgalu i sprijeio ga u nakani da klekne preda
mnom. Zamijetio sam uvaavanje na njegovu licu i uo uzvike odobravanja i
ponosa od okupljenih Agdorana, jer sam njihova vou pozdravio na ratniki
nain kako se pozdravljaju ravnopravni i jednaki.
- Vratit u se - rekao sam Aramu Taru. - Za dva ili tri dana. Onda emo
preseliti ljude.
- Vano je da imaju na to doi - ozbiljno je rekao Aram.
- Mislim da to mogu urediti.
Onon se ve popeo do otvorenih vrata hruta. Poveo sam Reu.
- Ja se bojim toga, Dir ani...
- Moj hrut nema zube, Rea anai. To nije Toktas, Indar ili Arador. Nije opasan
ni koliko to moe biti zif, aran, arfan ili omron.
- Svih njih se ne bojim vie. No ova je stvar toliko nova i toliko ne pripada
ovom svijetu da me je strah, iako znam da mi nee nauditi.
- Prije Soranskog udesa mnogo je slinih naprava letjelo Arani-mom, Linesom i
Aratonom. Ovo je tek njihov povratak.
- Je li se dogodilo da je ikoji Linit opet letio nakon toga?
- Ne vjerujem. Zasigurno ne od doba Adara Irkol-Garsita. Ne rauna li mene
Linitom, ti si prva nakon mnogih stoljea. Ponosi li se, Rea anai?
666
- Moj osjeaj je strah. Glupi strah, jer znam da nisam u opasnosti. Na zifa
sam se jo i priliila, jer zif je neto to ima svoje mjesto u prirodi i
naem svijetu. Ovo ovdje...
- Priuit e se, Rea anai.
Blago sam je obgrlio i poveo uz stube. U hrutu sam provjerio daje dobro
vezana.
Povijesni okvir bitke odreen je stanjem u Tartasu, gdje je vladao slabi Ir
Odrak. On je izgubio cijeli sjeveroistok Linesa u buni Alka An-hora, a potom i
Vetel u Zemljama smrti pred Fandima. Udaran s dvije strane, on nije uspio
primjereno uzvratiti ni na jednoj. Iako je osvojio ^Andor i gotovo unitio
pobunjenike, povukao je veinu snaga u Tartas da bi odrao svoju vlast pred
prijetnjom graanskog rata. Na koncu je bio primoran krenuti u novu vojnu, jer
je samo pobjedom mogao dokazati da moe ostati ingar. Unato slabostima
Carstva i izraenoj neslozi meu benasima, uspio je sastaviti vrlo jaku vojsku
i povesti je u Aranim. To su bili prekaljeni borci iz mnogih bitaka u Fandoru
i Linesu, voeni junacima kakvi su primjerice Ir Otark, Zil Vastas-Gator,
Arman Gar-dor-Gi, Arot Otama, limun Parkat, Irman Irtor i drugi.
Alk Anhor se spremao na obraun od vremena kada je preivio razaranje Andora.
On je ustrojio veliku silu osnovanu na obrascu ordon-ske vojske, nakon to su
etiri agme koje je u Andoru drao Ordon prele k njemu. Osvajanjem Arola
dodatno je ojaao.
Na Valvalu je Ir Odrak izveo dvanaest agmi, ili oko etrdeset pet tisua
ljudi, a suprotstavio mu se Alk Anhor s petnaest slino ustrojenih agmi ili
skoro pedeset pet tisua ljudi. Sjevernjacima je nedostajalo obuenosti i
ratnog iskustva pa se vjerovalo da e biti potueni. Oba ingara su se
proglasila atamanima svojih vojski; na sjeveru je to bilo uvijek tako i
kasnije, a Ir Odrak je vjerojatno ocijenio da e se ovjenati slavom, jer mu
se pobjeda inila vrlo izglednom.
S june strane bojinice kao da nije bilo slabog mjesta. Na krajnjem zapadu
stajale su dvije arulske agme: Dvadeset deveta "Irkol-Gi" koju je vodio Olman
Gar-Dargar, dil-indul, i koja e kasnije izginuti do posljednjeg ovjeka i
Trideseta "Adad" pod vodstvom Agara Atadira, junaka iz Vetela. Njegove
streljake dilme bile su visoko uvaavane u cijelom Ordonu.
667

- To je za tvoju sigurnost, da se ne bi ozlijedila kod promjena brzine. Jo

danas emo biti u Kul-Kinelu i razgovarati s Ostanom Kormor-manom. Sutra e se
novi Irolgar obratiti inolsilima pod Urgul-Olgijem.
- Zar e ova stvar biti u Aranimu za manje od dana? Trebalo nam je petnaestak
dana da bismo doli ovamo!
- Uvjeren sam da bismo mogli biti u Kul-Kinelu za dva zata, ali tamo je jo
no. Pokazat u ti brod kojim se putuje do zvijezda i kojim sam doao do
Aratona.
Sjeo sam do Ree i vezao se.
- Do Van Beethovena, Bete - rekao sam.
Hrut je zadrhtao i podigao se od tla. Kreui se na metar iznad pijeska
Urdura, usmjerio se prema izlazu iz Iladona. Rea se nelagodno ogledavala pa
sam je uhvatio za ruku.
Uskoro je dizalo izalo u Vastal i okrenulo se k istoku.
- Sada emo poletjeti - rekao sam Rei.
Bet je govorio o vremenskim uvjetima, mjestu gdje je brod i koliko nam treba
do njega, a onda Ubrzao ne prekidajui svoje obavijesti. Ubrzanje nas je
pribilo uz naslone sjedala, a Rea je irom otvorila oi i usta, a moju ruku
stisnula svom snagom. Suzdrala se od krika i zavalila se u sjedalo zatvorivi
oi.
Hrut je jurnuo poput strijele iz samostrela i ustremio se prema Ne-uru, jo
nisko na obzoru. U trenutku su pijesak Vastala, a i vrletni Ogis-tal ostali
duboko ispod, gubei se u plavosivoj izmaglici.
- Vodim te k zvijezdama, Rea - okrenuo sam se k njoj.
- Ja... ini mi se da bih mogla ivjeti bez toga, Dir ani. Nasmijao sam se.
Ona se svojstvenom hrabrou odupirala nelagodi.
- Pogledaj dolje - ponukao sam je, jer se zaobljenost Aratona ve razabirala.
- to je ovo crno, Dir ani?
- To je svemir, prazan prostor meu svjetovima. Njemu nema kraja, a svjetovi
poput Aratona, na kojima mogu ivjeti ljudi, siuni su kao kapi naspram
velikog mora. Oni su rijetkost i vrlo dragocjeni. Moj posao je bio traiti ih,
napuivati ih i skrbiti se za takve zajednice.
- Na isti si nain doveo ljude na Araton!
- Ne. Ja sam otkrio Araton. Bio sam jedan od onih koji su se spustili na njega
dok tu jo nije bilo ljudi. Obznanio sam ovjeanstvu da sam otkrio svijet
koji moe biti naseljen. Ljudi su doli poslije.
668

rzi-or-
L
am
ali
[im
pi-Ino
Iko brsta.
e u
p*-
la-fcao
Po-
- Jo ne mogu pojmiti kako je to mogue.
- Mogue je uz pomo ljudskog znanja. Ja imam samo trideset est godina, Rea
anai. To je vrijeme koje sam proveo svjesno, kojega se sjeam. Mi kaemo
vlastito vrijeme. Dok letim, za mene vrijeme ne tee. Mnogo sam letio i za to
je vrijeme na Aratonu proteklo oko osamsto godina.
- To mi je nevjerojatno, Dir ani. Lake mi je smatrati te bogom. Ti si
nadivio sve ljude koji su ikad ivjeli na Aratonu, zna nae najslavnije
pretke...
Desno od Aruljana, sredite bojinice su drale tri prekaljene iri-linske
agme: etrnaesta "Anarun" pod Oradom Irkolverom, esnaesta "Imboltur" pod
jednim od najveih irilinskih junaka toga vremena, ilom Vastas-Gatorom, te
Dvanaesta "Irdad" koju je vodio jednako poznati Arman Gardor-Gi. Irilinjani su
smatrani najeim i najboljim ordonskim vojnicima.
Desno od sredita bila je Dvadeset trea ozodska jurina agma "Arman", pod
zapovjednitvom junaka nad junacima, proslavljenog Ira Otarka, istaknutog u
borbama u Zemljama smrti.
Sasvim desno postavljene su dvije vrsne marmanske agme: Sedma "Hargar" pod
iskusnim Irmanom Irtorom te Trea "Nanian" pod predaj-nim Arotom Otamom. Ir
Odrak je izvan bojita u poetku drao etiri agme: Devetu marmansku lGolman
pod Rolom Otostonom, Drugu marmansku "Suliman" pod Odilom Galkarom, Dvadesetu
ozodsku "Ag" pod Zilgarom Araninom i Dvadeset sedmu arulsku "Evel" pod limunom
Parkatom.
Sa sjeverne strane je bilo vie ljudi, a manje uvjerljivosti. Njihovo desno
krilo na zapadu drali su Korimorani, vrsti i uporni borci. Agme su bile
postavljene ovako, od zapada prema istoku: Jedanaesta ordulska "Tehakor", Prva
ordulska "Farpor", Peta ordulska "ZiV i Druga ordulska "Furaf. Potom su
slijedili Andorani: Prva orinska "Ihtil", esta orinska "Itagir", Trea
orinska "AramaV, Druga orinska "Almas" i Jedanaesta orinska "Sokos", sasvim na
istoku. U priuvi je Alk Anhor drao etvrtu ordulsku agmu "Ur", Sedmu
ordulsku "Lagadag", Desetu ordulsku "Ultar", Devetu orinsku Tlbu", Osmu
orinsku "BaboV i Prvu arkorsku "KarumaV.
669

- Ne ja. Onon zna Irkol-Garsita, prvog dil-indula meu Linitima. On gaje,

tovie, nauio tom umijeu.
- Adar Irkol-Garsit - upao je sada Onon. - Krasan momak.
- Ja... Ja sam zbunjena... Ti onda zna i koliko je vremena trajalo Starije, a
koliko Mlae prvo razdoblje, to je od prvog do drugog pojavljivanja
Kinelova... Boe moj! Pa ti si Kinel sam!
- Misli li na vrijeme izmeu moja dva posjeta Aratonu?
- To se smatralo jednom od veih zagonetki nae prolosti... Tako su mi rekli
moji poduavatelji.
- Dvjesto dvadeset aratonskih godina. Toliko je prolo izmeu mog prvog i
drugog posjeta Aratonu.
- Boe... Kao da sanjam... Kao da se ovo ne dogaa meni!
- Pogledaj dolje.
Ve smo bili nad morem.
- To je Sjeverno soransko veliko more - upao je Onon. - Vidi se Vandolsko more
i poluotok Vandol, a uskoro e se pojaviti i Soran.
- O tim sam krajevima samo matala gledajui ih na starim zemljovidima i
pitajui se postoje li takva mjesta uope.
- Prekidam pogon i prelazim u slobodno padanje za tri minute dvadeset
sekundi... tri minute deset sekundi... tri minute... dvije minute pedeset
sekundi... - najavio je Bet.
Za Reu je slobodan pad i gubitak osjeaja teine bio, naravno, sasvim novo
iskustvo. Nije joj se svidjelo, iako sam joj tumaio da je to isto kao kada
zif propadne s visoka eremdirgara. Prizor Van Beethove-na, sve veeg i veeg
kako smo mu se pribliavali, izazvao je u nje zaprepatenje i nevjericu, a
kada sam joj pokazao unutranjost i izveo je u promatraku stanicu, bila je
posve zbunjena.
- Ne mogu razumjeti, Dir ani... S toliko znanja i sredstava raspolaete, vi
ljudi sa zvijezda, kad moete napraviti ovakvu stvar... S time biste mogli
nainiti cvatui vrt od cijelog Aratona i ivjeti u toj blagodati... Umjesto
toga, sagradili ste ovo udesno djelo i ivite u njemu na umjetan nain. Imate
lanu prirodu, lani Neur, kae mi da je ak i teina koju osjeam tamo
unutra lana. Zato vodite lani ivot?
- A kako bismo drugaije dospjeli do Aratona i otkrili ga? Netko mora traiti
nove svjetove, da bi ih drugi naselili i uivali.
- To nije za mene, Dir ani... Ne bih tu mogla ostati jedan jedini dan. A dati
se zamrznuti u onoj krinji... Osjeam jezu pri samoj pomisli na to.
670

rajalo ?ojav-
Netko
-.: dan. a to.
- Zar te ne privlai mogunost vidjeti neki drugi svijet, Zemlju primjerice?
Potom se vratiti na Araton i vidjeti to se na njemu dogaa stoljee i pol
kasnije?
- Iz radoznalosti bih voljela znati to e biti za stoljee i pol. Ne bih,
meutim, zbog toga ula u takvu pustolovinu i izgubila prijatelje i sve to mi
je drago i to poznajem. Ja ne pripadam tom tvom umjetnom svijetu uglaanih
kovina i kojekakvih udesa. Ja sam jednostavna ena i elim ivjeti
jednostavnim ivotom. Iako sam ti jako zahvalna to si mi pokazao kako zamren
on moe biti.
Svoje iskusne borce Anhor je postavio na sredinu bojinice, u agme "Furat",
"Ihtil" i "Itagir". Dijelove ordulskih agmi iz priuve "Lagadag" i "Ur"
takoer su inili vrsni borci. Ostali su bili znatno ispod razine borbene
spremnosti Ordonaca.
Posljetke bitke moemo razumjeti uvaavanjem sljedeih bitnih initelja: loeg
voenja bitke od strane Ira Odraka, nesloge i zavade meu glaveinama iz
razliitih ordonskih benasa te lukavstva i domiljatosti Sjevernjaka koji su
probijanjem puta kroz umu na zapadu od Valvale nainili stupicu lunjacima.
Bitka je poela u osvit dana dvadeset devetog tonbasa prvog kruga petsto
trideset etvrte godine. Otpoela je izazovima Sjevernjaka s krila, na to su
Ordonci uzvratili udarom u sredinu na koji su potroili mnogo snage, a da nisu
njime mogli odluiti bitku.
Do podneva su se neprijateljstva smirila na krilima, a pojaala u sreditu,
to je potpuno odgovaralo Anhoru. On je uspio zadrati Irili-njane ne trpei
napada na puno slabijim krilima. Odrak odluuje okuati sreu na desnom,
istonom krilu tek u popodnevnim zatima, aljui samo jednu agmu preko
Valvale. To je bio njegov odgovor na naivni pokuaj nepotpune Prve arkorske
agme da iznenadi junjaki bok napadom iz movare. Odrak protiv slabih
Arkorana alje priuvnu Dvadesetu ozodsku agmu "Ag", a Treu marmansku
"Nanian" alje u napad. Istodobno ubacuje u boj za sredinjicu Devetu
marmansku jurinu "Galman" i Drugu marmansku "Suliman", ostajui samo s jednom
ag-mom u priuvi.
671

- Vano je da vjeruje da sam ovjek od mesa i krvi. Sva ova okolina govori ti
na to je sposoban ovjek da li mu se mira i vremena. Jednom e i Liniti doi
do toga. I Fandi.
- Da, vjerujem da si ovjek, Dir ani, mada to ne smanjuje moje udiv-ljenje ni
za imikal. Ako je meni tvoj svijet odbojan, kako li tebi tek mora izgledati
Araton! A ti si sebi oduzeo pamenje da bi ga mogao upoznati bez ograda!
Doista, treba biti vie nego ovjek i odluiti se na takvo neto. Oko toga bi
se mogla isplesti nova predanja na Aratonu!
- Mislim daje Aratonu dovoljno predanja, Rea anai.
- Nama treba pravi voa koji e ujediniti narode i sprijeiti ratove, onaj
koji e ublaiti patnje nemonih i ograniiti silnike. Kako bi ovaj svijet bio
sretan kada bi se ti prihvatio te zadae!
- Ne vjerujem daje to mogue, Rea anai. Duga povijest stare Zemlje, a ona see
u najmanju ruku pet tisua godina u prolost, ukazuje da trajni mir nije mogu
dok mu nije vrijeme. On se prije toga moe ostvariti samo na ogranienom
prostoru i privremeno. Uljuivanje je posljedica veih mogunosti ljudske
zajednice. Kada nestane nesigurnosti, gladi i borbe za opstanak, ljudski se
duh moe razmahati. Sada to meu Linitima tee vrlo sporo, ali ljudi pamte i
biljee iznaaa i poboljavaju svoj ivot iz dana u dan. U jednom trenutku
ovi mali pomaci, skupljani dugo i muno kroz stoljea, pretoit e se u neto
novo. Zahtijevat e nove odnose u drutvu i preraspodijeliti drutvenu mo.
Zajednice se na taj nain razvijaju i napreduju. Za tisuu godina i Liniti e
znati nainiti ovakav brod.
- Zar hoe rei da ni vi sa zvijezda ne moete dokinuti patnju ovom puku?
- Mogao bih hraniti Linite ogranieni broj dana, ili ogranieni broj ljudi
izbaviti iz siromatva, ali time nita ne bih postigao. Ljudsko bie kojemu se
daje postaje ovisno i trai vie. Slobodu od neimatine i gladi teko je
pokloniti kao i svaku drugu slobodu. Ona se osvaja svjesnim naporom.
- Zar nee ostati na Aratonu, Dir ani?
Izreeno je to s nekom nadom, ali i strahom od mogueg odgovora. Hou li
ostati na Aratonu? Zvijezde... Nema svijeta koji bi mi bio drai od Aratona,
nakon svega to sam tu doivio. Ni osobe koja mi je milija od Ree Renon... Ali
Zvjezdani sustav je moj dom, ne jedan svijet. to bih ja uope radio na
Aratonu? to u odgovoriti Rei?
672

" - Ne mogu ti rei koliko je to pitanje za mene bolno, Rea anai. Volim ovaj
svijet i sada sam dio njega. Njegova je povijest puna uspomena na mene, a moja
je prolost puna Aratona. Tu si i ti, a s tobom mogu biti samo na Aratonu. Ti
nosi nae dijete, a ja bih elio osjetiti to znai biti otac. Sve me to vue
k Aratonu, ali postoje i suprotne sile. Bit e mi jako teko odabrati.
Rea je pognula glavu.
- Kada misli da e morati odluiti? - upitala je tiho i donekle odmaknuto.
- Koliko jo ima posla na Aratonu?
- Nekoliko dana da bih zavrio to sam zapoeo. S Ononom u zakljuiti
istraivanja Aratona i to moe potrajati cijeli sartim. Naravno, ja
Slabost sjevernjakog krila odmah se pokazala. Velikom hrabrou Arot Otama je
probio sjevernjaku obranu i gotovo unitio Jedanaestu orinsku agmu "Sokos".
Odbacio je i priuvnu Osmu orinsku "BaboV koju je Anhor poslao da obrani svoje
lijevo krilo. Da im ne bi lijeva strana potpuno propala, Sjevernjaci su
preustrojili obranu i s tri agme se usprotivili Otami, aljui istodobno
priuvnu etvrtu ordulsku "Ur" u pomo sredini koja je trpjela teke udarce.
Neshvatljivo je da Odrak nije pojaao pritisak na ve razbijeno lijevo krilo
Sjevernjaka. Umjesto toga doao je u poloaj da mora spaavati odsjeenog
Arota Otamu, a govori se, moda samo zbog onoga to je pisao Orad Gul-Gartar,
daje Irman Irtor, dilman Sedme marmanske agme "Hargar", svojevoljno i protivno
izriitoj Odrakovoj zapovijedi preao Valvalu i slomio do kraja lijevu stranu
Anhorove vojske. On i Otama su pri tome poginuli. Nema potvrde da je Arot
Otama poginuo na Giltas-Ingritu.
Kada se inilo da je slom Sjevernjaka neminovan, oni su zaskoili Odrakovo
lijevo krilo proavi kroz umu s tri agme koje je vodio sam Anhor.
Iznenaenje je bilo potpuno i dvije arulske agme na toj strani istopile su se
pod udarima s dvije strane. Potom su i Orduljani preli Valvalu i okomili se
na ostatak Aruljana i Irilinjana. Anhora nije zaustavila ni posljednja
priuvna sjevernjaka agma, Dvadeset sedma arul-ska "Evel", koja je takoer
odbaena. Sada se bojinica potpuno izokrenula i umjesto u smjeru istok-zapad
gotovo se postavila okomito, u smjeru sjever-jug.
673

mogu ostati i due od toga, moda i cijelu godinu, ali to bi bilo samo
odlaganje odluke.
Rea je ustala, zaboravljajui da u promatrakoj stanici nema sile tee, ali
sam je na vrijeme uhvatio. Oborila je pogled dok sam je drao i vrlo
usredotoeno rekla:
- Ja ne mogu utjecati na tvoju odluku. Bit e najbolje da me odve-de u Andor.
Ako se ikada odlui za Araton, vrata moga doma bit e ti uvijek otvorena.
Klimnuo sam glavom.
- O naem djetetu, Rea anai... Bet te moe u tanine pregledati i vidjeti je
li sve u redu.
- Misli li ti, dragi Dire, da sa mnom nije sve u redu?
- Znam koliko si vrsta i jaka. Uvjeren sam daje s tobom sve upravo onako kako
treba biti. Bet ti moe rei hoe li nae dijete biti djeak ili djevojica.
- On moe... to, Dir ani? Znati to nosim? Spol djeteta?
- Da, on ti moe rei spol i je li plod zdrav.
- Zar moe misliti da tvoje i moje dijete moe biti nezdravo? A ovo drugo...
Djeak ili djevojica... Prirodno je ne znati. Primit u i jedno i drugo kao
blagoslov. Ne, milije mi je ne znati. Ja ne pripadam tvom Sustavu i bolje mi
je ne navikavati se na udesa.
Opet sam klimnuo glavom.
- Sada sam namjeravao krenuti u Aranim. Razgovarat u s novim Irolgarom i
utanaiti konani mir izmeu Linita i Galaktike. Vjerujem da e mi za uzvrat
Irolgar pomoi smjestiti Iladonjane negdje u Arani-mu. eli li da te najprije
odvedem u Andor ili e poi sa mnom u Dal--Denoni?
- Neka to bude posljednji put da te pratim, Dir ani. Odvedi me u Aranim i u
Andor nakon toga. elim vidjeti to e tamo uiniti i kakav e novi poredak
zametnuti u Urgul-Olgiju.
- Ne mislim zametati nita novog. To novo e se roditi iz svijesti i umova
Linita. Nastojat u otupiti njihovu mrnju, jer iz nje moe proizii mnogo zla
i mnogo se snage kroz nju odliti.
- Neto mi kae da e to biti nastup koji e pamtiti svi budui narataji.
Zato elim poi.
- elio bih da bude upravo suprotno. Najbolje bi bilo kada bih sve utanaio s
Ostanom Kormormanom i kad bi on provodio promjene.
i
674

- Znam to bi ti najvie elio. Znam da to najee i postie, ali ne uvijek

samozatajno. ini mi se da e jednako biti i danas.
- Hajdemo, Rea anai. Ve je jutro u Kul-Kinelu, a Dvanaestorica su djelatni i
otprije. Samo polako, jer ovdje nema teine.
- Nemogue je ovako ivjeti! Prije svakog pokreta mora razmisliti jesi li u
prostoru u kojem teina djeluje ili ne. Divim se ljudima koji su sve to
omoguili i tebi koji se u tome tako dobro snalazi, ali to nije za mene. Ja
volim znati to je gore, a to dolje i imati ista pravila cijelog ivota.
lunjaci su propustili nanijeti odluujui udarac na istoku, jer Od-rak nije
tamo uputio dovoljne snage, a dilmani koji su probili sjevernjaku obranu su
izginuli. Na zapadu, sam je Anhor vodio svoje agme i u divljem zanosu zbrisao
sve do Giltas-Ingrita. Potom je dolo do jedinstvenog dogaaja u cijeloj
poznatoj nam prolosti: dva ingara su se nala oi u oi i ubila jedan
drugoga. Giltas-Ingritom su, meutim, ovladali Sjevernjaci. Oni su imali
unaprijed proglaenog novog ingara i atamana i bili su spremni nastaviti
bitku. Odrak se nije pripremio na gubitak i nije imenovao atamana za sluaj
svoje smrti.
Svojom snagom i utjecajem tu je ulogu preuzeo Ir Otark. On je okupio ostatak
snaga, uvrstio ih i obranio se. Dapae je ponovo osvojio Giltas-Ingrit i
protjerao Sjevernjake s" june strane Valvale. Padom noi, neprijateljstva su
prestala, a obje strane su se povukle.
Gubici su bili golemi i na sjevernoj i na junoj strani. Oba ingara su
ubijena. Posljedice bitke su bile dalekosene. Sjever je, unato svemu,
poluio najvanije: odbio je Ordon od svojih granica. Jug, koji je kanio
probiti se u Orin i Ordul i ponovo pripojiti Ordonu sjeveroistok Linesa, je u
ovoj bici zauvijek izgubio tu priliku.
Ira Otarka, koji je spasio ordonsku vojsku potpunog poraza, pogubio je pod
pritiskom dvora u Tartasu Adir Galara, tada namjesnik u ime nedorasle Iole
Alidad, jer se Otark nije odazvao svom atamanu, ingaru Iru Odraku kada gaje
ovaj zvao upomo.
(Otor Ir-Olsit iz Kul-Kinela: "Prijelomnice blie prolosti", 556. g. D. R.)
675

- Svaki je svijet drugaiji. Na nekom bismo bili malo tei, na drugom laki.
- A na Aratonu smo upravo onakvi kakvi trebamo biti. Zar nije Ara-ton najbolji
svijet?
- Lako bih se sloio s tobom, Rea anai.
Za let do Kul-Kinela i, ako ustreba, Urgul-Olgija, uzet u supa, mnogo vee
dizalo s kojim u imati mnogo vee mogunosti no s malim hrutem. U njemu
bismo mogli i prespavati, bude li trebalo sljedei dan pohoditi Urgul-Olgi, a
ne bude nam zgodno vraati se na brod.
Onona smo nali u ulici u ivom razgovoru s Betom.
- Kinele - oslovio me je. - Upravo sam razgovarao s Idom i Ai-mom. Oni su
bili na putu k naem brodu, Senehadu Adisu, ali su odustali i zadrali se
zbog, ini se, znaajnog dogaaja. To te moe zanimati. Oko Urgul-Olgija se
neto dogaa. Okupilo se mnogo ljudi. Oni se mole od ranog jutra, a na
zidovima utvrde vatre su gorjele cijele noi. Kau da se netko obraa svjetini
s vrha utvrde.
-To znai...
- Prebrojao si se za dan - upala je Rea. - Irolgar se danas obraa inolsilima!
- Bete! Koji je dan danas, po linitskom raunanju vremena?
- Na veini ophodnice je jutro i dan, peti timbas etvrtog kruga godine petsto
pedeset osme Drugog razdoblja. Na dijelu ophodnice jo uvijek je no etvrtog
timbasa etvrtog kruga iste godine.
Prebrojao sam se za dan! Kako je to bilo mogue? Od Urgul-Olgija smo letjeli
etrnaest dana na istok, tako sam raunao. Prvi dan do Val-vale, drugi do
Karumala pa do Ver-Hatala, potom do Astala na Babolu, sljedei dan do zapadnog
Ogistala u Fandoru preko Farpora.
To je bilo prvih pet dana, potom osam dana leta uz Ogistal na istok, od ega
smo se jedan odmarali. Osmi dan smo preli Ogistal, a deveti nali Iladon. To
je ukupno etrnaest dana. Petnaesti dan sam vratio sjeanje i vratio se u
Vastal s Ononom. Ovo je esnaesti dan... A Ostan Kormorman je rekao da e se
obratiti inolsilima sedamnaesti dan po naem razgovoru u Dal-Denoniju. Gdje
sam pogrijeio?
- Prvi dan smo letjeli do Valvale - brojala je sada Rea. - Drugi dan do
Karumala, potom smo doli do... Ne, potom smo traili Ver-Hatal. etvrti dan
smo ga nali...
- etvrti dan? Nismo li trei dan dosegli Ver-Hatal?
676
riti.
ven. Ida druit a tamo i
bude mora

- Zar si zaboravio da smo noili u Almasu, a tek sutradan pronali Olidor i

Ver-Hatal?
Uistinu! Zaboravio sam na dan za kojega nismo napredovali, jer smo traili
Ver-Hatal i zadrali se u Antarovu Olidoru! Danas je doista bio sedamnaesti
dan i dan Irolgarova obraanja inolsilima! Jesam li bespovratno zabrljao svoju
priliku, ih sam jo mogao utjecati na ono to e se dogoditi na tome skupu?
Unato svoj zbrci proteklih dana, trebao sam provjeriti taj podatak! Da sam
samo pitao Beta!
- Onone - rekao sam. - elim li ispraviti stara zla, moram se pouriti. to ti
kani?
- Pratit u te u vilinom konjicu kojim sam prispio na Van Beetho-ven. Ida i
Aima su iznad Urgul-Olgija i sluaju to se tamo govori. Pridruit u im se, a
poslije emo se vratiti na Senehad Adis. Oekujemo tamo i tebe, prvom
prilikom.
- Uredovat u na Aratonu, u najmanju ruku jo dva dana. Kada to bude gotovo,
sjest emo zajedno i podvui crtu, pa vidjeti to se jo mora napraviti.
Vidjet emo se. "
- Poimo, Rea - povukao sam je prema kaplji.
-Bete - pozvao sam. - Uzet u supa, potpuno opremljenog, neu imati potrebe za
teretom, ni za mnogo mjesta za ljude. Osiguraj udobnost i sva uobiajena
sredstva, ukljuivo viednevni ivot za dvoje. elio bih vezu s Idom i Aimom,
im se ukrcamo u dizalo. Ako moe, proslijedi je u kaplju.
- Svakako. Vezu u odmah uspostaviti i prenijeti je u dizalo bez prekida.
Prikaz e biti manje vjeran zbog ogranienog prostora, ali glas e biti
uobiajene kakvoe.
- Prikaz mi ne treba, Bete - rekao sam dok se kaplja uspinjala prema osi
broda.
- elim uti to im govori Irolgar - obratio sam se Rei. - Imala si pravo.
Mislim da u se morati otvoreno umijeati.
- Kako e uti Irolgara ovdje? Zar je i to mogue?
- Ida i Aima, a to su Ononovi suradnici, lete iznad Urgul-Olgija i snimaju
svaku Irolgarovu rije. Ostvarit u vezu s njima i oni e prenijeti ovamo ono
to sami sluaju. ut emo ga jasnije no inolsili pod Ur-gul-Olgijem.
Osmjehnuo sam se zbunjenoj Rei.
- Bogovi sve mogu. Pogotovo se znaju sluiti sredstvima koja su iznali i
domislili skromni i davno umrli ljudi.
677

- ini mi se da se ti izrazito umjeno zna sluiti njima.

- Aima Kinelu... Aima Kinelu.
- Ja sam Kinel... Sluam te, Aima... Dobro doli na Araton, ti i Ida.
- Araton je biser Sustava. Drago nam je da si iv. Nestrpljive smo upoznati
Kinela koji je u predanjima Aratona, ali i Galaktike. Prenosim vezu. Slua
izravno ono to se govori pod nama, s Urgul-Olgija. Procjena je da dvadeset
osam tisua ljudi slua Irolgara, veina njih je u plavim haljama.
- Hvala, Aima. Razgovarat emo poslije.
Kaplja je napredovala niz os Van Beethovena, mimoilazei pristanita za
dinosaure i hruteve.
- Posluaj, Rea anai - rekao sam. - Irolgar govori!
- ... to ste doli u tolikom broju, jer ovo to govorim danas treba
razglasiti irom Linitskih zemalja. Novi se svijet uobliava pred naim oima
i donosi nove izazove na koje moramo odgovoriti, umjeno i spremno. U
protivnom, svijet e jo jednom klonuti vrlinom i krepou, znanjem i
blagostanjem, a to sebi ne moemo dopustiti... Ve i zato to opasnost s
Istoka jo nije minula.
- Sup broj tri-petnaest spreman na pristanitu. Veza je ve ostvarena, Urte.
Nee izgubiti ni rije.
- ini mi se daje Irolgar tek poeo govoriti - dobacio sam Rei.
- Poruka s ovog mjesta je jasna i saeta, o vjernici! Liniti u ovom vremenu ne
smiju sebi priutiti slabosti. Mi ne znamo to se dogaa meu neljudima, ni
to su im naumi, ali neke su stvari nesumnjive. Kao to se irimo mi, tako i
oni grabe prostor. Jednoga dana e Araton postati tijesan i nama i njima.
Njihovi e ljubomorni pogledi sve ee padati na desnu obalu Irodala i plodno
tlo Zemalja izobilja...
Zato ne smijemo sebi dopustiti da budemo slabi ili nebudni. Ono to nas ini
jakima i neunitivima je Vjera koju smo naslijedili od naih otaca i koju ja
uvam i nad njom bdijem. Ja vas ne vodim u svjetovnim stvarima, niti vas
savjetujem koga ete priznavati za svjetovne poglavare. Oni su tu, jer je
svijet na taj nain ureen i smrtni su, kao i svaki od vas. Sva njihova
htijenja, probici, ratovi i drave u vremenu su ogranieni. Vjera i ja jai
smo od vremena. Potujui ili ne svoje svjetovne poglavare, vi potujete ili
ne potujete nain na koji je svijet ureen. Potujui Vjeru, vi potujete
sami sebe...
- Sup spreman za polijetanje. Svi sustavi odvojeni od Van Beethovena.
Polijetanje za osam sekundi... sedam sekundi...
678
- Vjera je bezvremena i zato vjena. Ja sam dio te Vjere i zato besmrtan.
Kinel je na praotac i bog koji nam navraa kada su vremena presudna i
usmjerava nas u dobima kada sami ne bismo znali odabrati, ili kada je njegov
ugled potreban. Znam da biste ga svi vi eljeli vidjeti. Bilo bi to veliko
ohrabrenje i potpora u ovim tekim vremenima.
- Silazna putanja utanaena. Koenje otpoinje za dvanaest sekundi. Ulazimo u
ozraje nad Soranskim velikim morem. Oekujem da se to nee odraziti na
kakvou prijenosa govorne poruke...
- Ja vam ovdje nagovjetavam sretan dogaaj! Kinel je na Aratonu... ak i
ovdje u supu koji je na samom rubu Aratonova ozraja uo
sam amor svjetine, a ak je i Irolgar morao zastati, iako je njegov glas
viestruko pojaan ostacima ureaja kojima je Orada Anakran opskrbila Urgul-
Olgi.
- Kinel je na Aratonu! - zagrmio je Irolgar jo jednom, a prolom oduevljenja
je uslijedio pa je on jo jednom zastao.
- Bog se vratio svome narodu. Doao je pomoi vam u ovim prijelomnim
trenucima. To je ispunjenje starih proroanstava, to je ispunjenje povijesti,
blaeni trenutak koji su ekali narataji Linita stoljeima. Znak je to da su
Liniti i Araton spaeni zauvijek i daje srozavanje ljudi zauvijek sprijeeno.
Pred vama je budunost u koju valja gledati vedra lica.
- U ovom trenutku primam i prikaz. Smjestit u ga u vae osobno prostorje i
ukloniti pregradni zid. Dovoljno vam je okrenuti sjedala da biste ga vidjeli.
- Iako je na praotac meu nama, ne mogu vam rei kada i kome e se on
otkriti. Hoe li se u njegov trei silazak osvjedoiti svi, mnogi, ili samo
odabrani... O tome ja ne elim govoriti, jer ja sam boji namjesnik, a ne bog
sam. Hoe li on odluiti pojaviti se sljedei trenutak ili za godinu, ja vam
neu rei. Hoe li to biti ovdje, ili negdje drugdje u zemljama Linita, boja
je odluka...
Kinel hoe, a i ja s njim elim to isto... Hoemo osnaiti vrlinu i udoree,
pravdu i potenje, jer je na dugu stazu zed uvijek potpomagao estite i
potene. Zato emo promijeniti nae navade koje nisu bile u skladu s tim, sve
kada su se i pozivale na Vjeru. Dosad je sluana rije Vjere, a vanije je
slijediti njenu bit. Bili smo prerevni u elji da ispunimo ono to nam je
Kinel oporuio u Knjizi Istine... Juriali smo na Istok elei iskorijeniti
neljude, a to je vie nego stoje na praotac htio!
679

Ja ovdje drim Ihtil, jer je Boja volja da ga opet pokazujem ljudima, a u

njemu doslovno pie... itam ovdje svete retke, o vjernici! "Na Aratohu ljudi
i Fandi ne smiju ivjeti zajedno." Stoljeima smo ove retke razumijevali kao
nae pravo i dunost da oslobodimo Araton od neljudi i osiguramo ga za sebe...
- U vezi sam sa Senom, mozgom na Senehadu Adisu. Nema nikakve opasnosti od
sluajnog sudara s tetrijebom u kojem su Ida i Aima.
- Te su vas vojne na Istok proimale Vjerom, ali i rastavljale od porodica i
prijatelja i iziskivale mnogo odricanja, izlaganja i patnje. U takvim se
uvjetima uvjerenost smrtnika koleba, a s njom i Vjera, vrlina i udoree.
Nasuprot tome, kada bi neljudi napali nas, preli Irodal, primjerice, na naoj
bi strani bilo pravo, a nae bi snage bile proete neunitivom vrlinom,
udoreem i Vjerom. Tu ne bi bilo kolebanja oko opravdanosti ratovanja. Zato
ja vie neu pozivati na svete ratove na Istoku, niti e dijelom Vjere biti
zahtjev za zatiranjem neljudi.
- uje li ovo, Rea anai?
Ostan Kormorman je odluio prihvatiti ono to sam mu govorio, iako nisam
ispunio svoj dio pogodbe i podupro ga u ime Sustava, kako smo se dogovorili u
Dal-Denoniju! To je bila jako dobra vijest, toliko dobra da gotovo nisam imao
to uredovati, osim moda poduprijeti ga pred pukom.
- Inolsilski redovi bit e nam dragocjeni i ubudue. Oni e, obilazei sveta
mjesta, i dalje veliati ono to nas ukorjenjuje u ovom svijetu. Linitske e
zemlje i dalje cijeniti njihovo borbeno umijee, budui da moramo ostati na
oprezu. Ja pozivam inolsile na naseljavanja u Zemljama izobilja. To su plodni
i umoviti krajevi koje emo naseliti borcima proetima Vjerom. Oni e biti
izuzeti iz svake vojne obveze osim u sluaju protunapada s Istoka, a svih
drugih obveza bit e osloboeni sljedeih deset godina. Njihova vjena obveza
bit e uvanje naih istonih granica.
- Na irem podruju Urgul-Olgija vrijeme je postojano uz mjestiminu
naoblaku. Vrijednost naoblake: tri cijelih est. Zagrijanost: dvadeset osam
stupnjeva. Tlak: iznad prosjeka za devet cijelih tri posto. Vlanost:
etrdeset posto. Vjetar slab, istoni.
- Moji vjernici! Inolsili i Liniti pod Urgul-Olgijem! Nisam vas ovdje zvao da
biste svojim tijelima titili Irolgara, jer ja takve zatite ne trebam. uli
ste i vi da su ovuda vrljale vojske i da su se drznule napasti na sam
680

ovaj zabran Vjere. Oni su uspjeli donekle nauditi zidovima i graevinama, ali
su sebi naudili daleko vie. Iako nitko nije ustao braniti me, nijedan vojnik
nije nogom kroio na sveto tlo Urgul-Olgija. Tu su se raspali, pred ovim
zidovima. Vojske su se istopile, a Urgul-Olgi i ja postojimo i dalje. U tome
ima i nema uda i ja vas pozivam izvui poduku iz toga.
- Nadam se da emo stii do Urgul-Olgija prije nego to on zakljui svoj
govor, Rea anai.
- Stii e, Dir ani, uvijek si na sve vano stizao. O ovome ovdje priat e
se stoljeima.
- Istaknut u jo jednom vanost Vjere u ivotu vaem i svih Lini-ta. Ona je
vieznana, a ja u obrazloiti dvanaest razloga zato nita ne moe istisnuti
Vjeru iz vaih umova i srca. Prvo... Kao i kroz cijelu vau prolost, od
Infara Antela naovamo, glavni je zadatak Vjere odrati ljude na Aratonu i od
njega uiniti na svijet. Stoljeima smo se borili da bismo osigurali ono na
to su se obvezali nai davni preci potpisavsi Prisegu iz Rabula, a tu povelju
uvam ja u Urgul-Olgiju. Mi smo nastavljai djela tih potpisnika koji su
goloruki stajali pred izazovima opstanka u nenaklonjenoj im sredini. Vanost
Prisege iz Rabula u nae dananje vrijeme ogleda se u...
- ini mi se da si svoje vrijeme dobio, Dir ani. Irolgar e govoriti cijeli
dan.
- Kormorman je blagoglagoljiv. Ne vjerujem da je Toktas drao ovako duge
govore.
- ... Na koncu, dvanaesto... Vjera vam je, o vjernici, utoite i utjeha pred
nevoljama i nedaama jo uvijek surovog svijeta. Koliko vam god ivot bio
teak, a zed vam nanosio nesree i jad, tugu i bol, u dnu svoga srca svijetla
vam je iskra po kojoj znate da su patnje privremene, a blaenstvo Orosila
osigurano po asnom ivotu. Znate da na nebu stoluje pravda, jer je tamo Kinel
i sjaj Neura i zvijezda. Znate, ma kako moan Goor bio, da on blijedi kad se
uzdigne Neur. Znate i vjerujete da nad ovim svijetom bdije Kinel i da e,
ustreba li, spustiti se k nama, kao to se upravo i dogodilo...
- Urgul-Olgi u vidokrugu, trideset stupnjeva otklonjen prema jugu, nad njim
smo za etrdeset sekundi.
- Odlino, Bete. Ukini prikaz. Ukljui izravno sluanje. Preuzimam upravljanje
supom.
- Evo nas, Rea anai...
681

- to e uiniti?
- Gledaj dobro... O tome e se priati. Rekla si, stoljeima. -Bete...
- Sluam, Urte.
- Oslobodi zvune i svjetlosne zavjese. Tri puta u trajanju od dvije minute.
U sljedeem trenutku prolomi zvuka proparali su nebo na prilazima Urgul-
Olgiju. Od fijuka sve vee uestalosti otkidali su se slapovi dubljeg zvuka
koji su polako zamirali u muklom titranju. Zvukovi svih boja i snage mijeali
su se i dokidali, umirali i ponovo se raali, potirui snagom grmljavine sve
druge zvukove to su ih priroda ili ovjek sposobni iznjedriti.
Potom su slapovi svjetla zamijenili slapove zvuka. Ispaljeni u razliitim
smjerovima, zaetni su pojase vi proizveli zavjese svjetlosti usporedive samo
s Neurovim sjajem. Jarko uta pa svijetlocrvena, travnato zelena, naranasta i
stotine drugih, svih preljeva i u svim pravcima, zavjese svjetla su propadale
prema tlu i slabile jakou dok ih nova boja ne bi prekrila.
Drugi niz jo nije zavrio, a ve sam doveo supa gdje sam i elio: nad
hodoasnike, neto iznad i istonije od mjesta gdje je stajao Irolgar, a to je
najistonija istaka na kuli Urgul-Olgijeva zida nadneenog nad zaravan na
kojoj su se nalazili inolsili.
Trei niz zvunih zavjesa prosuo se u svim pravcima, ali od moga dizala, a
trei niz svjetlosnih slapova padao je opisujui plateve valjka u prostoru
unutar kojega je bio moj sup. Nisam dvojio da su svi pogledi bili uprti k meni
kada je najzad zavladala tiina, a jarko se svjetlo izgubilo. Trideset tisua
ljudi bilo je na koljenima.
- Zed je htio da se stara proroanstva ispune, a zakletve odre -progovorio
sam, a hodoasnici su to uli jo glasnije no Irolgarov govor. - Ja sam Kinel
i vratio sam se svome narodu.
Usredotoeni je muk bio nad gomilom koja je upijala svaku moju rije.
- Ovim je moje poslanje okonano. Prokletstvo koje je na Araton palo nakon
to su vai davni preci prodrli kroz Orosil je opozvano. Udes sa Soranaje
doao i proao. Ti davni udesi nemaju nad vama vie moi i ostaju vam samo kao
dijelovi povijesti i predanja. Na vama je graditi va svijet i razvijati
blagostanje koje svaki ovjek zavrjeuje. Ja na Ara-tonu vie neu imati
posla.
k<
vaija sj
ono
cuui
stupai
682

Ukorijenjeno je miljenje da bi trei silazak Kinelov sam po sebi trebao

donijeti blagostanje i mir, pravdu i udoree. To je elja ljudske due, bez
uporita u svijetu ljudi i bogova. Samo osobnim pregnuem moete doi do
eljene budunosti. Vai napori, smisleni i dobro upravljeni, uzdignut e vas
iz bijede i ovisnosti o prirodi do bogatstva i upravljanja prirodom na nain
bogova. Zaista, budete li dobro voeni i uporno radili, razlika izmeu vas i
bogova moe postati proizvoljno malom. Onda emo se ponovo sastati, na novim
osnovama.
Ljudsko je bie na vrlo skliskom tlu izmeu ivotinje i boga. Ne pripada ni
jednome ni drugome, ali se zna emu tei. Od vremena kada su se ljudske
zajednice prvi put odvojile od ivotinjskih, zahvaljujui ponajprije svojoj
sposobnosti da povezu ono to je bilo prije s ovim sada, da to zapisu i oplode
i prenesu drugima, najbolji od njih su teili bogovima. Najbolji od vas ine
to i danas, ne u smislu da bi htjeli prii blie meni, ili se domoi zvijezda
prije smrti, ve na drugi nain: unapreujui svoje okolje i zajednicu i
usavravajui sebe. To je pravi put i nain, o vjernici, i vi na svakom
pojedincu moete prepoznati koliko je na takvom putu napredovao. Koliko se
udaljio od ivotinje, a pribliio bogovima.
Ima i onih koji vuku na suprotnu stranu, a to je potvrda onog to sam rekao:
taj je put sklizak, a oba njegova kraja privlae neodoljivom snagom. Dapae,
kao to svatko od vas zna, ovaj sukob nije samo sukob razliitih pojedinaca u
zajednici. On je uprilien i u svakome od vas kao unutarnji sukob dobra i zla,
Neura i Goora. To je jedini sveti rat u koji se valja svakodnevno uputati,
jer svako proirenje dobra u nama ini nau zajednicu boljom i pribliava nas
boanskom. Svatko od vas na odreenoj je toki toga puta i svatko od vas moe
se primaknuti boanskom jo vie. Taj put ja zovem izoltur, put k Bogu.
Svatko o tome zna iz osobnog iskustva. Veliki nauk najee nije iz korijena
nepoznati nauk. Svatko u sebi ima putokaz k dobrom, ali ga valja nauiti
sluati i slijediti. Nije to uvijek lako, jer su ljudi esto spremni
zapodjenuti stotine ratova da bi izbjegli onaj jedan unutar sebe.
O izolturu u, o inolsili, jo govoriti. Nauite ga slijediti i razumijevati.
Ti su putevi esto zakuasti i proturjeni, pa ponekad treba raditi ono to
nije pravo da bi se izbjeglo vee zlo. Onaj koji je toliko tankoutan da moe
razaznati ove poruke slua kroz njih naputke zeda i postupa u skladu s
boanskim, iznad bogova samih; on je jedan s prirodom
683

samom, produhovljenom zedom i Tvorcevim inom stvaranja. Takav e promijeniti

svoj stav prema ukupnoj prirodi i sam e se za sebe uvjeriti u istinitost
sljedeih naputaka koje vam ostavljam na provjeru.
- Uzdri se od nerazumna nagrivan] a prirode. Ne unitavaj ume, ne prljaj
vode i ne kui zrak uprazno. ini li to, pazi da to uvijek bude s mjerom i u
skladu s viim napucima koji slijede. Ne razbijaj ni mrtvi kamen bez potrebe,
jer ima zato i on biti tamo gdje jest.
- uvaj ivot. U svim njegovim vidovima. Ne ubijaj ni argula, ni nangila, ni
ragafara, ako moe drugaije. ivotinji je dan ovaj svijet kao i ovjeku. Ona
ima zato biti tu, ponekad da i tebi bude hrana, ali ne samo to. Ne ubijaj iz
strasti i ivi na biljnoj hrani ako moe.
- Ne ugroavaj ivote razumnih bia zato to su drugaija, ili iz straha, jer
misli da ti od njih prijeti opasnost. Pritom nije vano je li u opasnosti
mukarac ili ena, ovjek ili Fand. Razum i znanje, svijest i svjesni napor
prema bogu svetinje su i najvie to priroda moe iznjedriti. Ponovit u: ne
ugroavaj druge zajednice razumnih bia, ni fandske, ni ljudske! Irolgar je to
isto rekao, jer u napadu na tue nema vrline. To je sklizanje nazad niz
izoltur, u okrilje ivotinjskog carstva, k zlu i Goo-ru. S gledita prirode,
svi smo mi, od golog kamena, do drvea i trave, do argula, ragafara i ilba,
ljudi i Fanda i bogova, svi smo mi proeti zedom i imamo svoje mjesto u
svijetu. Mi smo cvijee raznih boja i imamo pravo na razvoj i boljitak. Nekad
to moramo ostvariti nautrb ostalih cvjetova, ali nikad svjesno posezati za
njihovim unitenjem. Produhovljena priroda uvijek e pokrenuti zed protiv
takva pokuaja. Svrha zeda i jest uvati vie dobro u svijetu.
- Upregni svoje sposobnosti u razvoj svoje zajednice. Osjeaj potovanje prema
svakom korisnom radu. Napor, tjelesni ili umni, koji se ugrauje u ukupnu
dobrobit drugih ljudi, odluni je korak izolturom u pravom smjeru. Osjetit e
to i onaj koji ga je uinio, ak ako i ne primi vanjskog priznanja od drugih
ljudi. Pokuaj ne trati za takvim priznanjima koja veliaju tvoje jastvo, a
tupe tvoju opredijeljenost za unutranjim usavravanjem. Moe li, osloni se
na unutranju potvrdu i neka ti to zadovoljstvo bude nagradom. Uskoro e
zakljuiti i sam da vee nagrade iz vanjskog svijeta ne moe dobiti.
- Na koncu, dodirnut u se poblie svakodnevnih nedoumica o kojima je Irolgar
ve govorio. Biti dio prirode znai i ivjeti u opasnosti od te iste prirode.
Da biste rasli i razvijali se, morate biti tim opasnostima
684
dorasli i znati zauzdati ih. Veliki aratonski grabeljivci su pojedincu
opasni. Fandi mogu biti opasni i veim zajednicama. Budnost je uvijek na
mjestu. Upozorit u da je nepoznata opasnost dvostruka opasnost. Prvo stoga
jer se ne zna kolika je, a drugo stoga to raa strah, a iz njega pobude o
napadu kao najboljoj obrani. Uputno je traiti veze s Fandima i upoznati ih.
Trgovati s njima i razmjenjivati iskustva. Neka oni znaju vau snagu, a vi
njihovu. Neka znaju da Irodal ne smiju prelaziti s orujem u rukama, a vi se
upitajte isplati li se vama to initi. Nauite ivjeti u miru, jer Araton je
vaa zajednika svojina. Ja vam donosim tu poruku: Araton pripada Fandima.
Nita manje, ili vie, on pripada i ljudima.
- Time vam je budunost otvorena. Ja, Kinel, govorio sam svome narodu. U
budunosti ete imati bezbroj dvojbi, ali i dovoljno snage sami kroz njih
proi. Ovaj govor Irolgar je zabiljeio i znat e ga sam ponoviti. Ja sam
zavrio. etvrtog mog silaska nee biti, niti vam je on potreban. Zed je s
vama i neka tako bude zauvijek. Mir s vama, djeco boja.
Iskljuio sam vanjske zvunike i okrenuo se k Rei. Prije nego to sam ita
stigao rei, spazio sam kako me ona netremice gleda, a u oima joj se cakle
suze.
- Jesi li ti ipak bog, iza svega? - upitala je tiho.
- Ne, ali me raduje ako misli da sam dobro hinio.
- Vie nego dobro. Ono to si rekao, nain na koji si govorio... To je
boanski. Sve to nee postati nainom ivota u Linesu, ali je dojam izvrstan,
premda nisi govorio uobiajenim jezikom Vjere. Nije to ni vano. Jezik Vjere
se treba prilagoditi bogu, a ne obrnuto.
- ujmo sada to e na sve rei Ostan Kormorman. Spustit u se k njemu u
Urgul-Olgi.
- Urte, poziv od Aime.
- Propusti ga, Bete. Sluam, Aima.
- estitam. Ovo nae zanimanje i drugi dre boanskim, ali sada smo vidjele
kako to Kinel radi. Onon se pridruuje pohvalama.
- Hvala, Aima. Reci Ononu da raunam na njega. Sutra me oekuje slian
zadatak. Potom emo se nai, vjerujem.
- ekamo te s nestrpljenjem, Kinele. Pozdrav.
- Do vienja, Aima.
- Evo nas jo jednom u Urgul-Olgiju, Rea anai. Tko bi ikad rekao da emo se
vratiti kao pobjednici i prijatelji?
685

- Kako se drugaije Kinel moe vratiti? Kad o tome mislim, Dir ani... Ti si
sebi podinio ovaj svijet. Poeo si kao progonjena zvijer, a danas ti se
klanjaju ingari i vjernici. Kladim se da e ti i sam Irolgar ponuditi svoje
mjesto!
- Kod Irolgara mogu naii na razumijevanje, ali ingari... Ir Indar ili Gar
Ragar... Oni bi me i danas rado uhitili i ubili, ili koristili za nove
spletke.
- Kako su oni sada sitni u usporedbi s tobom! Ingar Ordona se smatrao
najmonijim ovjekom u Linitskim zemljama, vladar svijeta. Danas bi od njega
mogao traiti njegovo poklonjenje i slijepu odanost!
- Ne vidim zato bih to traio. Evo Ostana Kormormana! Spustio sam supa na
njegovanu tratinu Olgartasa, unutranjeg
dvorca Irolgarova na najistonijem dijelu Urgul-Olgija, utvrde u utvrdi u
kojoj su palaa, njegova knjinica i njegovani perivoj.
Po lijepom jezeru u sredini perivoja plivale su ptice dugih vratova i arena
perja, a maleni se potoi odvajao od njega i tekao najprije k jugu, a potom
zaokretao na zapad. Bio je to Garmal, rjeica nastala iz izvora kojeg je tu
otvorila Orada Anakran prije pet i pol stoljea.
Izili smo iz dizala i odmah uoili visoku i jaku pojavu u crnoj odjei koja
je prilazila od palae na istoku. Kormorman je pod rukom drao svoje pokrivalo
za glavu, pa je njegova duga sijeda kosa vijorila na vjetru. Zaustavio se na
dva metra od mene i paljivo me promotrio, kao da me vidi prvi put. Stao sam i
ja.
Priao mi je nakon nekoliko dugih trenutaka i stisnuo mi podlaktice.
- Ti si zaista Kinel. Bog sa zvijezda i linitski dil-indul u isti mah.
Vjerujem da si i meu bogovima izuzetan.
- Svima nama snage su ograniene - rekao sam. - Oslukujemo silnice zeda i
kada su one povoljne, moemo donekle poboljati stanja.
- Mi smo danas okrenuli novi list.
- Zahvaljujui tebi, Ostan ani. Ti si uveo promjenu. Ja sam je samo potvrdio.
- Ti si je zaeo. Ti si nas naveo dublje posegnuti u zed i razumjeti
prevladavajue okolnosti. Najvanije od svega, ponudio si ruku pomir-nicu u
ime Uprave.
- U ovom trenutku ja zastupam Upravu. Ono to sam rekao, slubeno je. Ti si,
meutim, uveo promjenu ni ne znajui hou li se ja pojaviti ili ne.
686

- Dugo smo o tome premiljali u Dal-Denoniju. Kao to sam rekao, ti si to

pokrenuo svojim dolaskom k nama.
- Araton sada moe krenuti novim pravcem. Uvjeren sam da e ga dobro voditi,
Ostan ani.
- Vodit e se sam. Zed upravlja, a ljudi pobiru zasluge. Onaj koji to
razumije, uspjeniji je od drugih.
- elio bih pomoi ljudima koji su me podigli na Aratonu, nakon to sam
izgubio sjeanje. Htio bih tebe upitati za savjet.
- Uite k meni. Razgovarat emo. Ova palaa ti je na usluzi, kao i bilo to
to ja mogu napraviti.
Ostan je rekao ove male rijei kao da ih govori iz puke uljudnosti, ali sam
znao da se na to mogu osloniti. Ostan Kormorman i Dvanaestorica u Kul-Kinelu s
bogatim Aranimom iza sebe najmonija su sila ovog svijeta, nakon to se raspao
Ordon i Atagijev Garsit na sjeveru. Prihvatio sam njegov poziv.
U palai sam mu ispriao o Vastalu i elji Vastalaca da se pridrue drugim
ljudima. Rekao sam mu da bih ih radije doveo u Aranim no u nesigurni Ordon ili
Andor.
- Kakvi su to ljudi? - upitao me je.
- Ustrajni i ilavi, jer drugaiji ne bi uspjeli u Vastalu. Petorica su dil-
induli. Jedan od njih je moj inin, najbolji dil-indul kojeg sam ikada sreo.
Spustio je bradu na prsa razmiljajui.
- Uzet u ih ja ovdje, u Urgul-Olgi - najzad je rekao. - Obnovit u i
usavriti proizvodnju u Okdoru. Toktas je to poeo i svi smo bili iznenaeni s
tim to smo izvukli iz starih knjiga. One koji su nauili biti sami i kojima
ne treba svakodnevno druenje s drugima primit u u Olgartas. Neka se nasele u
Irkdoru, pa emo vidjeti. Neki e otpasti, a neki napredovati.
- Mislim da je to dobra ponuda. Preselit u ih sutra, ili prekosutra, ako do
tada moe omoguiti njihov prihvat.
- Uredit u to. A ti? Ima mjesta i za tebe...
- Kako to misli?
- Ja to govorim jer te vidim s Reom Renon. Ako te ona nagovori na ostanak,
moe postati jedan od Dvanaestorice. Dapae, ne pokuavam zadrati Boju
krunu po svaku cijenu. To je tvoja kruna, na koncu korica.
687

Primijetio sam bljesak Reinih oiju i brz pogled prema meni, ali sam Ostana
Kormormana ostavio dugo bez odgovora.
- To je teko pitanje - rekao sam na kraju. - Morat u paljivo od-vagnuti sve
okolnosti. Araton je u mome srcu. Rea Renon je to jo vie. Ipak, dil-indul ne
moe odluivati samo srcem.
- Mi emo potovati Kinelovu odluku kakva god ona bila.
- Kako je u Andoru, Ostan ani? Jesu li prilike uravnoteene ili je u gradu
bezakonje?
- Kada si posljednji put uo to je novoga u Linesu, Kinele?
- Od tebe u Dal-Denoniju prije esnaest dana. Nisam imao vremena obratiti i na
to panju.
- Ustaljuju se nove prilike i to otprilike onako kako si ti prorekao. Kor
Darman se povukao u Korimor i proglasio sebe neovisnim o bilo kome. On vlada
Ordulom. U Andoru se uvrstio Brem Doran. ini se da tamo vlada njegova ena.
Bilo je nereda, jer su Andorani nasrnuli na Orduljane kojih je, zna i sam,
bilo dosta u Andoru. uvari Vjere su izabrali novog dilmana i izjavili da
priznaju Brema Dorana ukoliko prestane proganjanje Orduljana i ako se Brem
Doran ne bude paao u njih.
U Andoru je mirno, ali taj je mir privremen. Doran je slab vladar da bi tako
potrajalo. Ili e zavladati Irna Anhor, ena Doranova, ili e Oris Torman,
kojeg za sada slijede uvari Vjere, uzeti svu vlast. Od bivih pet Atagijevih
dilmana Darman je u Korimoru, Torman i Doran su sueljeni u Andoru, Zard se
jo nije opredijelio, iako Doran raunana njegovu vojsku, a Ortag je sa svojim
orunicima naklonjen Tormanu. Sit-Altas, Arkor i Orara ostavljeni su za sada
sami sebi.
Na Jugu, Ir Indar je izgubio Irilin, a ini se i Arul. Skrio je pobunu u
Galigalu i zapleo se u rat u Indultalu. Taj e rat teko dobiti, ali Indar je
tvrdoglav. Pozvao je mornaricu Otmana Atora koja vie nema zato napadati Sit-
Altas. Ordon se raspao i za nova osvajanja vie nema snage. Argil Bargalman,
krvni brat Toktasov, sporazumio se s inkatima i preuzeo sve vojarne u Arulu.
Irilinjani govore o dvanaestom ingaru koji bi nastavio niz prekinut kada je
Tartaanka Akra Intar pogubila Odila Otala poetkom etvrtog stoljea.
ini se da emo imati vie drava, vie ingara i vie nerijeenih pitanja -
nastavio je Kormorman. - Kako si sam primijetio, ratova moe biti vie, ali e
biti manjih razmjera.
688

.; ie u
- Zanima me posebno Andor, Ostan ani. Tamo je Rein dom, pa se nadam da e moi
ivjeti u miru.
- Mira e biti u Andoru koliko gaje bilo i ranije. Rea Renon se zna nositi sa
svakodnevnim opasnostima, a to je vano. Budu li se sukobili Torman i Doran,
nee to biti u tvome dvoritu, Rea anai.
- Nita od onoga to me moe snai u Andoru ne ini mi se stranim - dodala je
Rea. - Veliki ratovi su bili i proli, a Lines mi se ini mirnijim nego to je
bio.
- Drago mi je da smo pomirili Araton i Zvjezdani sustav, Ostan ani. -1 meni.
To je postalo moguim zato to si proveo toliko godina na
Aratonu, a i to proizlazi iz tvoje naravi. Ti si zasluan za to.
- Zed, Ostan ani - rekao sam uz osmijeh. - Ja samo pobirem zasluge.
To smo popodne Rea i ja proveli u Irolgarovoj palai koja je sada pripadala
Ostanu Kormormanu i upoznali se s velikim, ali ne osobito raskonim zdanjem.
Razgledali smo ruevne ostatke pet i pol stoljea stare utvrde Orade Anakran,
a ja sam im govorio o onome to sam doznao na Hatornu o tim starim vremenima.
Vjebao sam s prvim dil-indulom meu Linitima, a Rea nas je sa zanimanjem
promatrala. Napustili smo Urgul-Olgi predveer, a ja sam supa usmjerio prema
Andoru.
- Vraam te kui Rosa Mekora - rekao sam zagrlivi Reu. - Nakon toliko vremena
vraamo se tamo gdje je sve i zapoelo.
- To mi se sada ini dragim domom. A nekada sam ga smatrala privremenim i
matala sam o ivotu u Tartasu.
Uskoro smo nadletjeli sneni Andor po kojemu je Goor rasuo svoje crvenilo. Ono
se posebno dobro odraavalo od Aramala, pa se inilo da se grad s juga tare o
nekakav pomini i ivui pojas. U mirnim vodama Andorskog zaljeva, dalje na
istoku, Goorov je odraz bio stup crvenog svjetla koji se pomicao kako smo se
mi kretali.
- Ne mogu se snai po noi i iz zraka, Dir ani. Aksildor je na sjeveru, na
obroncima brda, ali tamo je i Kordor. Ne vidim Ir-Garsitkul, vrata prema
Itagiru.
- Ne boj se, Rea. Tono znam gdje je dom Rosa Mekora. Iz noi u no prouavao
sam andorske ulice iz svoje samice u itagirskoj kuli. Kao da jo uvijek imam
tu sliku pred svojim oima. Naao bih i "Ingara Li-nesa", ako bi trebalo.
689

Povukao sam supa sjeverno od grada i odatle, imajui pred oima priblino istu
sliku kao i s prozora u kuli, lako se snaao. Uskoro smo nadletjeli veliko
zdanje s vrtom i ograeno visokim zidom od opeke.
- Tu smo, Rea anai...
- Gdje e se spustiti? Ima li dovoljno mjesta?
- Ne znam. Tamo izmeu kue i zida... Bete?
- Protenosti zadovoljavaju. Ostat e vie od pola metra sa svake strane.
Odrina e stradati. Moe i zid, a i kua, ako nisu vrsto graeni.
- to ti misli, Rea? Vrtloenja zraka su vrlo jaka pri slijetanju i
uzlijetanju.
- Kua e izdrati. Ros Mekor ju je napravio. Nije joj bilo nita ni za
najveih nepogoda, kada su kue susjeda stradale. Za zid nije toliko vano. Za
odrinu pogotovo.
- Susjedi e sigurno uti ovo slijetanje i pohitati ovamo. Mogu uzbuditi
orunike, ili nekog jo opasnijeg.
- Zar emo se toga bojati, Oe na? Dapae, susjedna je kua iza ovog zida
naputena. ovjek nije trpio Korimorane i nije se to ustruavao kazati, moda
i tamo gdje nije trebalo. Zato su mu kuu gotovo poruili, a njega odveli.
Drugi spavaju. Neki e se probuditi, pomisliti da je opet prasnula jedna od
zdjela s uljem, ili da orunici opet ine neto na svoju ruku. Neki e nas
moda i spaziti, pa to?
- Dobro - nasmijao sam se. - Sputamo se, Bete. Imamo li samo-hodne robote na
supu?
- Samo jednoga, Urte.
- Ako i bude tete, popravit emo je. Izvana e sve izgledati kao stoje sada,
a iznutra moe biti i znatno bolje.
Buka koju podie sup pri slijetanju nadmauje onu koju proizvode tisue arana
u trku, a tlo moe podrhtavati kao za potresa. Bet je izbacio protuzvune
zavjese, ali to je moglo samo ublaiti uinak. Vjerujem da su svi susjedi u
okolini bezglavo skoili sa svojih leajeva.
Zid nije izdrao i odnesen je kao voz sijena u oluji. Sup je meko pristao, a
ja sam odmah ugasio pogon priguujui buku do jedva ujnog zujanja.
- Ne treba nam svjetlo, Bete. Osvijetli samo spusnu stazu. Popravit emo zid,
ali tako da se ne srui pri uzlijetanju. Izvana se ne smije razlikovati od
ostatka zida.
690

Pono je ve vjerojatno bila blizu. Goor se ve dobro uzdigao, ali smo mi

sletjeli u duboku sjenu zapadne strane doma Rosa Mekora. Gornji dio supa koji
je visinom dosezao krov dvoraznice obasjan je gooro-vinom. No je bila vedra i
hladna, ali Rea nije marila bolje se obui. I ja sam iziao lako obuen, jer
odjeu koju sam imao na raspolaganju nisam mogao obui preko igasa i maeva.
Rea je pourila oko ugla prema ulazu, a ja sam je slijedio.
Nekoliko ljudi bilo je pred ulazom u kuu, a jo ih se nekoliko guralo k njima
iznutra. Jedan od njih je nosio lu i osiono ispitivao ostale.
- to se ovo zbiva u mojoj kui? - viknula je Rea.
- Tko je to upao? -javio se gnjevnim glasom onaj s lui. - Pograbite ih i
dovedite ovamo!
Odnekuda su se pojavile jo dvije lui, a tri su se tamna obrisa pomakla prema
nama. Potrao sam za Reom, jer je ona jo bre pola usu-sret nepoznatima.
- Tko se to usudio upasti na moje imanje? - jo je jednom zahtijevala Rea.
Uljezi koji su krenuli k nama kanili su uporabiti silu. Prvi koji je posegnuo
za Reom dobio je, meutim, jaku zaunicu, koja me je podsjetila na njenu
zaunicu Oregovu sudrugu na obali Aramala prije nego to sam je upoznao.
Drugoga to nije omelo da i sam pokua, ali u tom sam trenutku ve i ja
pristigao.
Udario sam napasnika punom akom u elo i on je pao na koljena. Dvojica su
neodluno zastala, to je Rei bilo dovoljno progurati se mimo njih i pohitati
onome koji se inio voom. U trenutku se u njenoj ruci naao ma i ona je
prislonila njegov iljak na prsa nepoznatome. Preuzeo sam na sebe brigu o
ostalima.
- Ne mii se - upozorila je Rea vou. - Pogrijei li sada, gotov si. to
radi na mome posjedu?
- To je moj posjed - muklo i duboko odvratio je uljez.
- Reci to jo jednom i ostat e bez glave - estoko i brzo je odvratila Rea,
a mora biti daje to neim potkrijepila, jer je nepoznati jauknuo.
- Ovo je dom Rosa Mekora, propalice! Tko ti je dopustio prisvojiti ga?
- Ros Mekor nema nasljednika - buntovno je uzvratio nepoznati. -On je ubijen,
a njegova ker nestala.
-1 to ti daje pravo silom prisvajati tue? - Rea nije ustuknula.
691

- Kuu je uzeo Zildar Azada iz Kordora. Mi nismo otrpjeli da se Orduljani

ire i po Aksildoru.
-I?
- Pobunili smo se i istjerali ih. Ovu mi je kuu dao osobno Brem Doran.
- Brem Doran, je li? -On.
-A tko su ti ovi?
- Moji sinovi i brat moje ene.
- Kako se zove?
- Kard Irgarsil. -Odakle si?
- Iz Zilnara.
- Poznaje dobro Brema Dorana?
- Vojevao sam pod njim i vratio se s njim u Andor. Bio sam dijelom njegove
osobne strae. Obeao mi je nagradu za to.
- Mojom kuom, Karde, a?
Rea je spustila ma i uinila dva koraka oko Karda koji se jo nije usudio
micati. Potom se ponovo okomila na njega.
- Mene se ne tiu tvoje zasluge Bremu Doranu, Karde. Kao to si moda i
pogodio, ja sam Rea Renon, ki Rosa Mekora. Pustit u te ovaj put. Ii e
ravno Bremu Doranu i rei mu da je Rea Renon uzela ono to je njeno. Tvoje u
pratioce zadrati. Pazi. Pustit u ih kada mi Brem Doran porui da nitko osim
mene nema prava na ovu kuu i da neu vie biti uznemiravana. Jesi li shvatio?
- Ja ne mogu utjecati na Dorana da ti se javi!
- Pokuaj. To su uvjeti pod kojima si trgovao. O obeteenjima emo naknadno
kada vidim u kakvom je stanju kua.
- Ja sam je popravljao. Donio sam svoj namjetaj. Ako i ima tete, nainili su
to Orduljani prije mene.
Rea je zastala kao da o neemu razmilja.
- Ubijali ste svoje sugraane, Karde, i otimali tue? - upitala je nakon
stanke.
- Ubijali su oni iz Dildora. Orduljani su krivi, jer su se poeli iriti i
izvan Kordora. Za rata, dok smo mi krvarili u Aranimu, oni su kupovali imanja
u bescjenje, ili ih otimali.
- Oteti otimau manji je zloin, je li?
ja
692

- lita anai! Rat je proizveo bezakonje. Mene su iz Zilnara protjerali.

Dildorani, koji su se iz Aranima vratili neto prije mene, uzeli su moju kuu.
Iskoristio sam poznanstvo s Doranom i...
- Zato ga nisi iskoristio da bi se vratio u svoju kuu?
- Protjerao sam jednog od izdajica Darmanovih. Zasluio sam nagradu.
- Karde, Karde... Umalo si glavu izgubio. Ti sada poi Doranu, a ja u se
pobrinuti za tvoje.
Krupni ovjek je zaustio prosvjedovati, ali je Rea to presjekla nainom
ingare.
- Poi Doranu - sve je to je rekla i pokazala mu vrata.
Vrlo je dojmljiv nain na koji je Rea izila na kraj s uljezima u svojoj kui.
Nedvojbeno, ona nije bespomona djevojka koja se oslanja na tuu zatitu.
- Brem Doran! - rekla je nakon to smo zatvorili trojicu Kardovih roaka u
podrum. - Ako mi se ne ispria za ovo, razgovarat u s Irnom Anhor.
Oni koje smo zatvorili su nas uvjeravali da u kui nema nikoga osim njih. ene
su im ostale u poljima izvan grada brinui se o ozimim usjevima, a mukarci su
uvali kuu, jer je bilo i drugih koji su na nju bacili oko.
Obili smo kuu, najprije donju razinu, a onda i gornju, pa se vratili u onaj
isti prostor gdje mi je Adna pjevala, a ja prvi put razgovarao s Reom Renon.
Rea je bila zadovoljna.
- Nema velike tete - rekla je. - To u lako dovesti u red.
- ini mi se daje nesigurnost u Andoru porasla. Tog grabea nije bilo prije.
- Rat je tek zavren. Nita se jo nije ustalilo. Bit e bolje. Znam se nositi
s takvima.
- Bit e ti teko ostane li sama.
- Znam ljude i imam novaca. Brem Doran e me zatititi. Nikad mi nita nije
odbio. Blizu sam i Tasu Ortagu, a on sad vodi orunike, ako treba i Rolu
Zardu. Za nekoliko dana imat u ovdje poslugu i najljue tjelohranitelje koje
moe zamisliti.
Nisam razumio.
- Odakle ti novci, Rea anai?
- U ovoj kui imam skriveno onoliko koliko i sama kua vrijedi. Nitko ne moe
otkriti to skrovite sve i da zna da postoji. Ros Mekor je
693

znao taj posao. Njegovi - a to su sada moji - brodovi plove i dalje i plovili
su sve vrijeme dok smo mi lutali Linesom. Povjerenik, doista pouzdani
povjerenik, brine se o zaradi i ulaganjima u nove poslove. Vjerujem da je zbog
rata zaradio i vie nego obino. Sve me to eka. Zaista nisam u oskudici.
- Ja... volio bih ostati dok se ne uvjerim da si sigurna. Taj Kard Ir-garsil
bi mogao pomisliti da moe silom osloboditi svoje i vratiti to je izgubio.
- Jako u te rado ugostiti u svojoj kui, Dir ani. Pokuat u ti doarati sve
ono to bi mogao imati odlui li ostati na Aratonu. Ne boj se Karda
Irgarsila. Na njega ni ne mislim.
- Tu sam te prvi put vidio, Rea anai. Pitala si svia li mi se to to sam
vidio.
- Da, nauila sam voditi igru. Na taj nain bre doznajem s kakvim ljudima
imam posla.
- Bilo je to vrlo ljupko, priznajem.
- Ti si se izvukao. Nisi mi odgovorio nita odreeno. Uope me nisi gledao
onako kako mukarac gleda enu.
- Ne, nisam to sebi smio dopustiti. Bio sam usredotoen na drugo.
- A sada? Sviam li ti se, Kinele sa zvijezda?
- Sviati... To je slaba rije. Oboavam te, Rea anai!
- Uspjela sam te zavesti, Dir ani. Ni Kinel nije neosvojiv. Agan Agan je imao
krivo.
Pokazala mi je na platno iznad loita. Altaki umjetnik predoio je linitsko
boanstvo nedodirnuto strastima. Obnaene ljepotice nisu mogle zavesti sveca.
- Uvijek se nae zvijezda za koju nema lijeka - nasmijao sam se. -Jedna od
njih te zarobi.
- Kada bi ta zvijezda bila Neur, a ti ostao na Aratonu!
- To sam u poetku i namjeravao. Sada vidim da time sebi ne bih naudio.
- Ja te razumijem, moj Dire. Kinela mi, razumijem te. Ti se moe vratiti
ivotu koji si prigrlio, na koji si se jednom odluio. Mogu zamisliti kako iz
tog kuta Araton moe izgledati jadno, zabaeno, zaostalo i neprivlano. Jesi
li ve morao ostavljati djevojke zbog svog posla?
- To se letaima esto dogaa, Rea anai. Poznanstva i ljubavi traju dok je
zajednikih zadataka. Potom sve prestaje, a iste se osobe ponovo
694

viaju samo iznimno. Ako se to i dogodi, onaj koji je letio manje moe biti
znatno stariji.
-1 djevojke lete, zar ne?
- Jednako kao i mukarci. Potpuno su ravnopravne.
- Imate li djecu?
- Letai nemaju djece, Rea anai.
- Ne osjeaju li se nepotpunima, ene moda vie nego mukarci?
- Ne znam. Nisam razmiljao o tome. Predanost poslu je potpuna. Letai su sve
podredili tome.
- A kada ostari?
- U ovom poslu to si stariji, to si bolji, pod uvjetom da ostane tjelesno
sposoban. Svatko jednom prestaje letjeti. Za mene to moe biti vrlo daleko.
- Ako bi te sljedei let doveo na Araton, kada bi to moglo biti?
- Taj je odgovor vrlo razoaravajui, Rea anai. Osamdeset godina, moda. Moda
sto, ili sto dvadeset. Nae dijete to ne bi doekalo.
- Ja... sada u se oprostiti od tebe kao Kinela... Tamo, u Vastalu, oprostila
sam se s Dirom Morosom. Ne nadam se da e se vratiti... Laem, nadam se, ali
svijeu znam da nee. To je ivot i moram ga prihvatiti onakvim kakav jest.
Zvijezde Kinelove! Zar se ja trebam aliti? Na bog, onaj u kojeg se
zaklinjemo dijelio je sa mnom dobro i zlo i spaavao mi ivot nekoliko puta.
- Kako je nae dijete, Rea anai?
- Mui me povremeno, kao i svako dijete. Za mene, to su slatke muke. Voljela
bih da bude ki, one su blie majkama. Priat u joj o svemu to se dogodilo
njenoj majci i bit e udo ako mi i ona povjeruje. Ako bude sin, bit e dil-
indul, na oca. Neu mu braniti, poslat u ga u Irkol-Gi ako zaeli.
- elio bih te povesti sobom, Rea anai. Da vidi druge svjetove i to su sve
ljudi tamo sagradili. elio bih da nae dijete dobije neto od toga.
- Ne mislim daje za dijete vana rasko i lagoda. Treba mu ljubavi i
sposobnosti da samo uoblii svoj ivot. Treba mu vrsta ruka i ucijep-ljeno
udoree. Tamo gdje sve majke ue djecu potenju, poten e biti i ingar i
njegovi savjetnici. Takva e zemlja cvasti. Tamo gdje djecu ue lukavstvima i
sitnom snalaenju, prijevarama i krai, i oni koji upravljaju dravom bit e
takvi. Drava e propadati, a obinim ljudima sva ta lukavstva nee pomoi.
695

- Lijepo reeno, Rea anai. Slagali bismo se oko odgoja djeteta. Podizati druge
da bi oni pokazali sve svoje mogunosti, to je iznimno astan posao. Kao to
inin stvara dil-indula od obina ovjeka...
- Kasno je, moj Dire. Poimo gore. Ne moemo sve rei jedno drugom, sve da i
cijeli ivot ostanemo zajedno. Uvijek e neto ostati nedoreeno i neiskazano.
Uzeo sam je za ruku i poao stubitem do lonice. Nismo ni tamo odmah zaspali.
Bila je to duga no s mnogo prianja, njenosti i izjava. Bilo je veselja i
tuge, pa i plakanja. Plakala je smrtnica Rea, a na koncu i bog Kinel, jer ni
bogovima nije dano pomiriti iskljuivosti, u najmanju ruku ne meni. Usnuli smo
kada se duga aratonska no ve blaila, a zvijezde se poele utapati u jaem
svjetlu s istoka.
Probudila nas je vika i zvonko udaranje kovine o kovinu. Skoio sam s kreveta
i pograbio Tara i Titana ne obazirui se na svoju golotinju. Rea je pohitala k
prozoru, ali sam dvojio daje s njega mogla to vidjeti.
- Netko je na ulaznim vratima - rekla je bunovno.
Nakon nekog vremena, za kojeg lupanje o kovinska vrata nije pre-stajalo, mi
smo se obukli i donekle uredili. Danje bio oblaan i vjetrovit nakon vedre
noi. Bilo je hladno i samo to nije poelo sipiti. Podsjealo me je na
vrijeme one noi kada smo bjeali pred orunicima i traili ,"Ingar Linesa".
"
Pred vratima su bila etiri orunika i izvikiva.
- Zato ne otvarate, u ime ingarovo? - viknuo je izvikiva glasom koji se
mogao uti u cijeloj etvrti.
- Spavali smo - odrezala je Rea. - Jesi li siguran da si na pravom mjestu?
- Je li ovo kua Rosa Mekora u kojoj ivi Rea Renon, njegova zakonita ki? -
proderao se izvikiva kao da se obraa nekome tko je krianje ili dva daleko.
- Ja sam Rea Renon.
-Prenosim poruku ingara u Andoru, BremaDorana, vladara u Ori-nu, Ordulu, Sit-
Altasu, Arkom i Orari. On poruuje: kua Rosa Mekora vlasnitvo je Ree Renon i
tko se oglui o ovu obznanu i bude ugroavao njeno vlasnitvo, odgovarat e
ingaru i kruni. Ja sam rekao.
- Hvala ingaru. Morat u ga posjetiti, njega i Irnu, im uzmognem.
- Brem Doran se proglasio ingarom! - rekao sam kad su izvikiva i orunici
otili.
696

- Ingar! Kakav je on ingar kad je tako brzo odgovorio na moj zahtjev? Brem je
dobar ovjek i potpuno nesposoban za ono to ga eka. Pojest e ga teroni i
ragafari oko njega.
- Primijetio sam da jo uvijek svojata cijeli Garsit.
- Svatko danas svojata sve. Ja imam preu nevolju. -Nevolju?
- Ona je i tvoja, Dir ani. Gladna sam. I ti si gladan, a u kui nemam nita
osim Kardovih splaina. Moram ustrojiti svoj ivot. Nai poslugu i opskrbiti
kuu.
- Uinit e to nakon to ja odem. Do tada e nas dvoriti Bet. Jesi li spremna
za zvjezdani ruak?
Lijepo je bilo s Reom, a lijepo brzo prelazi u prolost, kao da se boji
sadanjeg trenutka. Ima li uda u tome da ljudi hvale prola vremena?
Rastanak vie nisam smio ni htio odgaati. Kroz bolne sam trenutke nauio
prolaziti ne osvrui se, upravo kao i kroz one pobjede i slasti. Zadravanje
u pobjedi godi samo jastvu, a teti svemu ostalom, zadravanje pred boli je
ini duom, a slabi usredotoenost i odlunost. Nakon to smo dali jesti i
Kardovoj svojti, a onda ih pustili na slobodu, bio sam spreman.
Jesam li to uistinu posljednji put stajao pred Reom Renon? Ili u se vratiti i
od njenog doma nainiti i svoj, postati Andoranin i ostarjeti uz nju? Dok sam
god bio kraj nje, potonje mi se inilo privlanijim razrjeenjem, a u sebi sam
opet prepoznao vrstu slabosti koju sam ve osjetio kad sam tu bio prvi put,
pred ovom istom slikom. Ni ovaj put nisam to mogao razrijeiti, ali sam se na
odlazak morao odluiti.
- Ti si dio mene, bez obzira na to jesam li u tvojoj lonici ili na drugim
svjetovima - rekao sam i okrenuo se.
Nita nisam uo za sobom. Ponukan iznenadnim porivom, okrenuo sam se i
munjevito izvukao Titana, svoj lijevi ma kojeg sam drao na leima.
- Ma dil-indulov! - rekao sam. - Iskovan da se nikada ne bi odijelio od svoga
dvojnika. Ali nas dvoje smo razdvojeni. Mogu biti i moji maevi.
Poloio sam ga na podlakticu desne ruke tako da je rukohvat virio izvan lakta
i poklopio ga lijevom akom i podlakticom, na nain na koji ratnik drugome
uruuje oruje. Rea se smela.
- Ne mogu to primiti, Dir ani. Takav se ma ne daruje prije smrti.
697

- U nutrini dil-indula je klupko svjetla, a u njemu dva prekriena maa -

ponovio sam staro vjerovanje. - Oni e ostati u meni. I ti si tamo.
Odloio sam Titana na okvir loita ispod slike.
- Staro je vjerovanje da ne treba koristiti razdvojene maeve - rekao sam. -
To donosi nesreu.
Za to sam mogao navesti i primjer. Nije li jedan Toktasov ma naen u sutjesci
Duldura, a potom donio smrt mladiu iz Nada Linesa koji gaje naao, kasnije i
Arihu Danbolu?
- Tar i Titan su uinili to su trebali uiniti - dodao sam. - Preosta-je im
pronai mjesto na zidu iznad loita.
- Ja sam uvar posveenog oruja - Rea je rekla prikladne rijei, a potom mi
brzo prila i poljubila me u obraz. Okrenuo sam se i iziao. Nekoliko
trenutaka kasnije uzletio sam u oblano nebo iznad Andora i usmjerio se prema
moru i Fandoru iza njega.
Jesam li mogao jo danas nai Fande? To nee biti lako, jer nisam traio bilo
kakve Fande, ve Kaida, Strelovitu Misao iz Iahiana na Salgu-tu. Ako je Kaid
iv, a ja ga uspijem nai, prenijet u mu ono to Faan nije uspio. Rei u mu
o deuru i kako je Faan poginuo ispunjavajui ga, a ja ga na neki nain
ispunio. Otkrio sam tajnu Aratona, tajnu povijesti Linita na njemu i
pothranjivane mrnje prema Fandima i - nadam se - otupio je. Vrijeme mora
uiniti ostalo. Ljudi i Fandi moraju se nauiti podnositi i dijeliti Araton.
Tu bih poruku htio predati Kaidu, Strelovitoj Misli.
Moj se sup zarinuo dublje u ozraje iznad Fandorskog mora i spustio se preko
Gorodona, zemlje nepoznate ljudima, i vrletnog gorja junog Gulkora prema
Angulu i Salgutu. Tu, posve blizu uu Salguta u Angul morao bi se nalaziti
moni Iahian, grad vei od Andora, po povrini i po stanovnitvu. Taj bih grad
trebao nai prilino lako, ali u njemu pronai jednu odreenu osobu inilo mi
se gotovo nemoguim. Osim ako tome ne pristupim na nain linitskih bogova.
Tako u i uiniti! I Fandi e imati o emu priati pokoljenjima. Provjerio sam
Betove prikaze, zaslone i izvjea i razumio da sam ve blizu. Vrletni vrhunci
gulkorskih planina izmjenjivali su se pod supom. Otri vrhovi pokriveni
snijegom, neprelazni hrpti, umoviti pristranci, skrovite doline. Nije udo da
u ovakvom kraju Onon nije otkrio Fande.
Onda se izmeu izlomljenih gora ukazala duboka dolina sa zapjenjenom rijekom u
njoj. Moni Angul, najdua i najvea rijeka na Arato-nu, silovito je krila
svoj put k moru. Kao daje svojom silom razgrtala
698

planine i probijala se mimo svih prepreka koje joj je postavila priroda. Uska
se dolina pogdjegdje stezala u klanac, a na okukama se rastezala, obrubljena
strmim ili manje strmim padinama, travnatima ili ljunanima.
Angul se lomio o stijenje i krivudao izmeu planina, ali je uglavnom tekao na
sjever. Slijedio sam ga supom, jer Salgut je morao biti nizvodno. Uskoro se
ukazala i ta tekuica, uta i prljava, ije su vode udarale u mlijenobijeli
Angul i povijale se prema sjeveru. Ove se dvije vode zaudo nisu mijeale, ve
su tekle usporedo preko zaravni iza ua. Uz desnu je obalu bila uta voda
Salguta, a uz lijevu mutnobijela voda Angula i tako je ostajalo sve dokle sam
mogao sagledati.
Nadletio sam ue Salguta i nastavio njegovim tokom uzvodno. Ova je dolina
bila ira, a nakon jo jednog krevitog lanca proirila se u nizinu, gotovo
nepreglednu na lijevoj obali. Tu se uz rijeku nalazio grad priblino pravilnog
krunog oblika s istaknutim ulicama od sredita prema obodu, poput bica u
kotau. Naao sam Iahian, grad u kojem sam ve bio prije nego to sam se
probio do Linitskih zemalja na svom putu iz Vastala!
Nisam se dvoumio. Opet sam pustio zvune i svjetlosne zavjese nad samim gradom
i pripremio se za sputanje na sredinji trg Iahia-na, pred samom zaidovom
palaom. Mnotvo je Fanda najprije ustuk-nulo i bezglavo pobjeglo, a kada se
sup prizemljio na oploenom trgu, vratilo se natrag. tovie, doli su
naoruani i izbacili kiu strelica, kopalja i kamenja na moga supa. Onda sam
progovorio na fandskom, a taj se glas zahvaljujui Betovim ureajima
razlijegao cijelim sreditem grada.
- Dolazim u miru i neu nauditi ni vama ni vaem gradu!
Fande je ovaj glas prenerazio jo vie no sama pojava supa u njihovu gradu.
Oni nisu oekivali bogove sa zvijezda i nisu pali niice kao Liniti pod Urgul-
Olgijem. Prestali su s bacanjem kamenja i strelica, ali sam u pozadini
zamijetio nove i tee naoruane ratnike.
- Govorim u ime Faana, Saurove Smrti, koji je elio predati svoju oporuku
svome narodu. Vi ga ne moete znati, ali biste se trebali sjeati mene, Rauda,
Nositelja Nade, jer sam vam pomogao u prolosti. Poznavao sam Kaida,
Strelovitu Misao. elim razgovarati s Kaidom i obnoviti prijateljstvo otprije
nekoliko godina. Je li on jo meu vama?
Nemuta vika bila je fandski odgovor. Razaznao sam prijetnje, a jo je neto
kamenja iz trafova i strelica iz lukova odapeto prema supu.
699

Da bih bolje razumio to mi govore, Bet je meu Fande pustio supove "ui",
naprave koje su biljeile izgovoreno i prenosile to meni. One su bile poput
kockica koje su mogle stati na dlan, a Bet ih je otkotrljao na sve strane oko
supa. Fandi su na to jo jednom ustuknuli, ali su se hrabro vratili nazad.
- Ja sam Raud, Nositelj Nade> i doao sam u miru - progovorio sam jo jednom.
- Kaid, Strelovita Misao bio mi je prijatelj. ivi li on jo u Iahianu?
Ukljuivao sam jedno po jedno uho i putao glasove okupljenih Fanda na vanjske
zvunike supa, ali nisam naao pojedinca s kojim bih mogao stupiti u razgovor.
Strah je iz njih iznjedrio nasilnost i nadmetanje tko e iz bliega uputiti
hitac prema supu.
ekao sam dok se Fandi nisu uvjerili da supu ne mogu nauditi i ponavljao svoju
poruku s vremena na vrijeme. Naekao sam se dok nije jedna ozbiljnija prilika
sila niz stube iz udaljene palae i pod pratnjom desetorice ratnika prila
blie. Fand je nezgrapnim korakom poao na jednu pa na drugu stranu, s
nepovjerenjem pogledavajui prema supu i zaobilazei u velikom luku ui na
oploenju trga.
- Ja sam Raud, Nositelj Nade, prijatelj Iarima u Iahianu. elim govoriti s
Kaidom, Strelovitom Misli.
Fand pod pratnjom se okrenuo k supu i poeo ljuti to govoriti maui rukama,
ali ga nisam razumio jer je bio daleko od uiju.
- eli li razgovarati s Raudom, Nositeljem Nade, priblii se jednoj od kocaka
koje sam izbacio na oploenje trga - rekao sam. - One ti nee nauditi. Moe
ih uzeti i u ruku.
Potrajalo je dok Fand nije shvatio.
- Kaid, Strelovita Misao, je vladarev pobonik i ne razgovara s udima iz Ooka
- najzad sam razumio.
- Ja nisam roen u Ooku, niti je moje vozilo nainjeno u Ooku -uzvratio sam.
- Po izgledu sam, meutim, Nair. Bio sam zarobljenik u Iahianu prije nekoliko
godina, sve dok me Kaid nije oslobodio, jer sam pomogao njegovu dialu. Lijeio
sam ih od zelene pjene, bolesti koju Nairi zovu melet.
- Ja sam iz Kaidova diala i sjeam se tog vremena. Ali ne vidim Rauda,
Nositelja Nade, ve udovite od kovine na naem glavnom trgu.
- Ono me titi od Iara koji ne prepoznaju prijatelje. Reci Kaidu da doe
ovamo.
700

- Kaid, Strelovita Misao, poslao je mene da tebe privedem njemu, ali samo pod
uvjetom da te prepoznam. Jo uvijek te nisam prepoznao.
- Dobro. Raud, Nositelj Nade, izii e iz vozila. Upozoravam da posjedujem
uda daleko jaa no to su ona iz Ooka i da bi bilo vrlo opasno napadati me.
Fanda s kojim sam razgovarao nisam poznavao. Bilo mi je razumljivo da Kaid,
koji je napredovao do pobonika vladaru grada, nije mogao izii iz palae i
doi k neznancu a da jako ne okrnji svoj ugled. Otvorio sam vrata supa i
iziao na trg.
ute esterokutne ploe na tlu bile su vrlo pomno sloene prianjajui jedna uz
drugu do savrenstva. Zlatnoute zastave obrubljivale su trg. Boja Neurove
ploe je bila boja vladara meu Fandima. Kod njih je zlato bilo moda i vee
vrijednosti i poeljnosti no u Linitskim zemljama.
Nekoliko je poduzetnih Fanda poelo prijetiti i pribliavati se, ali je Fand s
kojim sam razgovarao podigao ruku i naredio im da odstupe. Poao sam za njim i
bez uznemiravanja se popeo do palae uz iroke i blage, ali duge stube. Uli
smo u zdanje prepuno lukova i zaluenih svodova. Na koncu su me doveli u velik
i raskono namjeten prostor s mnotvom poivaljki i mekih podova, mjesta gdje
su se Fandi mogli odmarati ili ugodno kleati. Tu se nalazilo i nekoliko Fanda
od kojih je onaj kojemu su svi ostali bili s lijeve strane zacijelo
najvaniji. Potujui fandske obiaje, poao sam ravno k njemu i pozdravio ga
na fandski nain, pruajui ruke pred sebe s dlanovima okrenutim navie i
klanjajui se iz pasa. To je zaista bio Kaid, Strelovita Misao!
- Raude! - prepoznao me je i podigao se na koljena. - Evo Naira koji je
pobjeivao Iare u odmjeravanju, a nesebino ih lijeio od boljetica. Ja sam ti
dao ime, Raude, Nositelju Nade!
- To je ime koje ponosno nosim, o Kaide. Neka su bolesti daleko, a Neurove
boje neka je posvuda.
- Jesi li se opet izgubio, Raude, ili si me doao posjetiti?
- Doao sam ozbiljnim poslom. elim ti prenijeti kako smo se Fa-an, Saurova
Smrt, i ja borili za deur koji smo zajedno uglavili. Deur koji se tie svih
Iara i njihova odnosa spram Naira.
Kaid je razvukao svoje usne, a onda ih je opet skupio.
- Hoe li da ostanemo sami, ili i drugi o tome mogu uti?
- Uistinu bih najvie volio kada bi svi Iari na svijetu mogli uti o tome.
701

Ispriao sam mu zbivanja tako da ih je mogao razumjeti.

- Faan, Saurova Smrt, je poginuo za Iare u Aelu koji ga nikada nisu vidjeli,
niti za njega uli - zakljuio sam. - Pri tome je ubio Naira koji je snivao o
novim ratovima u Aelu. Ja sam postigao da se takvi ratovi vie nee zazivati.
Deur je time ispunjen onoliko koliko smo mi to mogli.
- Znai li to, Raude, da vie nee biti lova na Iare i njihove prodaje s druge
strane mora?
- Ne znai. Ta trgovina nee biti podupirana, ali i Iari i Nairi ine tota
ne bi li se obogatili. Nikakva se promjena ne moe oekivati u skoroj
budunosti, ali s vremenom se Nairi i Iari mogu pribliiti i izmjenjivati
proizvode. Mogu se druiti, kao to to ti i ja inimo.
- Faan, Saurova Smrt! Osloboeni rob koji goni zagrienog Naira po Ooku! O
tome e se pjevati u Iahianu!
- Ovo je niska saurovih zubi iz vremena kada je Faan dobio svoje ime. Ja sam
mu ga dao. elim ti predati tu ogrlicu.
- Imam bolju zamisao. Poimo k vladaru. Bolje je da mu ti o svemu ispria,
ak kada te on i ne pozna. Dobro je ako bi njemu predao nisku.
Tako je i bilo. Daaz, Pronositelj Istine, vladar u Iahianu bio je snoljiv
Fand i s uenjem i ponosom je primio priu o junatvu Faana, Sau-rove Smrti.
Njemu sam je ispriao s jo vie pojedinosti pa me je zatekla veer. Pozvali
su me na gozbu, pa sam proveo neoekivano ugodne trenutke u drutvu Kaidovu i
Daazovu. Na gozbi je prvi put objavljena moja pria o Faanu, a ja sam ve tada
primijetio neznatna i nenamjerna iskrivljenja. Nisam sumnjao da e Fandi Faana
prenijeti u predanja, jednako kao to su Liniti uinili s Kinelom.
Bila je mrkla no kada sam se vratio u Vastal i spustio svoga supa na pijesak
Urdura. Imao sam jo samo jedan veliki zadatak na Aratonu.
Sutradan smo i to priveli kraju. Objasnio sam ljudima kuda idu i u kakvim e
prilikama ivjeti. Pozvao sam jednog dinosaura s Van Beet-hovena da bi se u
njega mogli ukrcati i ostali Iladonjani. Oni su bili krajnje uzbueni i
gurkali se oko golemog dinosaura koji je zauzeo dobar dio Urdura.
Ljudi su imali malo svojine koja bi vrijedila izvan Vastala, ali, ne znajui u
to idu, bili su spremni i to ponijeti sobom. Mogao sam ih sve natisnuti u
dinosaura, ali budui da sam na raspolaganju imao i supa, u
702

njega sam pozvao svoje stare znance te Hakara Irgala s Adarom Gard. Onda sam
poao k Nivi Moros i Aramu Taru.
- Ljudi su vrlo uzbueni, Dir ani - rekla je Niva.
- Drago mi je da im mogu pomoi. Zasluili su bolje od Agdora i Ozdora. Mada i
u Linesu ivot moe biti teak, a drugi ljudi opasniji od urmala ili goora.
- ivi stvor ne moe umai tekoama - rekao je Aram.
- Jeste li spremni, ama ani? Ada ani? Niva nije odgovorila.
- Reci mu ti, Aram ani - rekla je na koncu.
- Dir ani - obratio mi se Aram. - Mi ne idemo s vama. Ostat emo ovdje.
Nisam razumio.
- Ostat ete u Iladonu? Vas dvoje? Sami?
- Cijeli sam ivot proveo ovdje. Ne mili mi se takva strka u ovim godinama.
Cijenim ustaljeni ivot, a toga tamo nee biti godinama. Ne privlai me
mnotvo, ni vee mogunosti naseljenih mjesta. U ovoj tiini ovdje mogu biti
svoj i blii drugima i ata-indulu no da se tamo borim s novim okolnostima. Ne
zanimaju me nove pojavnosti i njihovo arenilo. Stvarnost je svugdje ista i
svugdje dostupna istraivanju. Jednako je u Vastalu, Aranimu, ili meu
zvijezdama. arena obloga se razlikuje i to privlai one koji ne poseu iza
nje.
Aram Tar je rekao. Nisam s tim raunao i ostao sam osupnut, ali nisam ni
pomislio nagovarati inina. Znao sam, dapae, da u cijeli dan razmiljati o
njegovoj odluci.
Kleknuo sam pred njega i pognuo glavu, a on je svoju desnu aku poloio na
moje tjeme.
- Zed nas uvijek upuuje, a samo rijetki to razumiju - rekao sam vrsto.
- Svi idemo istom odreditu - dodao je on. - Kao u viru, bri su oni koji su
mu blie.
Ustao sam i zagrlio Nivu. Ona je zaplakala, a meni se stegnulo grlo. Okrenuo
sam se na vrijeme i odluno se uputio k supu.
Dinosaur je upravo uzlijetao. Pokrenuo sam i ja svoga supa preko pijeska, ne
mogavi odvojiti oka od stasite prilike pred ozdorskim peinama i krhkog i
njenog lika uz nju. Milovali smo se pogledima dok je sup jedva plazio preko
pijeska, mnogo sporije nego to je bilo potrebno.
703

Onda vie nisam mogao zadrati suze pa sam obnevidio, a da nisam ni sebi znao
objasniti zato.
- Bete, u Aranim, u Urgul-Olgi - uspio sam jo istisnuti.
O onome to je rekao Aram Tar zaista sam razmiljao za vrijeme cijelog leta.
Stvarnost je ista, a arena se obloga razlikuje. Kako je to slino onome to
mi je spoitnuo Irken na Arktasu, u planinama Segeto-leheta. elim li trati
za stvarnou ili vanjskim pojavnostima, pitao me je. Stvarnost je svugdje
ista, ona je u nama, neokrnjena i vjena, nju moemo dodirnuti poniranjem. Van
Beethoven, stari skladatelj, nije trebao hvatati zvukove vanjskog svijeta da
bi stvorio glazbu koja se i danas slua.
A ja? Trao sam za pojavnostima i vanjskim odnosima, ulaui u to svu svoju
snagu. S kakvom sam enjom jo prije nekoliko dana hrlio k svojoj
zaboravljenoj prolosti! Jesam li pritom mislio postii i vie nego to sam
dobio? Jesam li se nadao da u, nakon to saznam tko sam, odakle sam i to
sam, postii neko blaenstvo koje mi je i sad izmicalo? Jesam li pronaao ono
to sam uistinu traio?
S novog su mi se motrita inila nedozrelima sva nastojanja i napori koje sam
ulagao da bih doznao svoju prolost. Kao i nebrojeno puta prije, osjeao sam
svoju neizgraenost i nezrelost usporedim li se s Ara-mom Tarom ili Irkenom.
Put k savrenstvu imao je bezbroj stuba, a jo ih je mnogo bilo preda mnom.
Drugo to sam spoznao bila je moja vezanost uz Araton. Volio sam i ranije:
Kleu Zorn, Taru Anani, Rinu Ad... Nikoga od njih kao Reu Renon. Bio sam s
mnogim ljudima na razliitim svjetovima i sklopio vrsta prijateljstva.
Nijedan od tih ljudi nije mi nikada bio blizak kao Tul Titan ili Faan, Saurova
Smrt. Nitko nije imao ni priblino moga uvaavanja kao Aram Tar. Lijepe
uspomene uvao sam na Odila Kardanora, eknita i Ordara Olimana iz Korimora.
Nisam drao odvie do dravnika koje sam sreo, a bio sam pred Ivom Atagijem, s
lolom Alidad, Orisom Tormanom, Irom Indarom, Arom Dostasom iz Indulta-la, Agom
Tarvarom iz Galigala, Argilom Bargalmanom iz Ondola, Azatom Orabom iz Alarima,
bio sam s Irilom Toktasom i Ostanom Kormormanom, novim Irolgarom, ali sam
upoznao i pametne ljude poput Dara Antara i Adira Galare. Nosio sam se s Garom
Ragarom, Danom Oranom iz Iladona, T autom, Svjetlom Aela, i mnogima drugima
koje nisam mogao ubrojiti u prijatelje. Svi su oni ostavili u meni
704

traga koji sam prepoznavao kao ljubav prema svijetu u kojem su ivjeli. Araton
je bio u mom srcu.
Je li to bilo dovoljno da bih odluio ostati na njemu? Budem li se odluio za
to, mogao bih postati trgovac u Andoru i umnoavati bogatstvo Ree Renon. Teko
da bih u tome bio uspjean, jer mi do tog bogatstva nije stalo. Mogao bih se
prikljuiti Dvanaestorici u Dal-Denoniju i upravljati Aranimom, ili uzeti
Irolgarovu obrazinu i upravljati Vjerom. Sve to nije bilo odvie zahtjevno u
mirno i postojano vrijeme, a ja sam nauio biti tamo gdje su doba prijelomna,
a dalekosene odluke tek trebaju biti donesene. Araton je na neki nain bio
zakljueno poglavlje, a zbivanja ubaena u koloteinu za dugi niz godina. Bilo
bi mi teko napustiti Galaktiku i ostati na Aratonu, pogotovo sada kada mi je
ponovo doputeno letjeti.
Iladonjane su lijepo primili u Urgul-Olgiju i sve ih udomili, makar su se neki
od njih morali i stisnuti. Odluio sam se vratiti na Van Beet-hoven, zajedno
sa supom i dinosaurom. Nisam imao ni najmanje volje pridruiti se Ononu, Idi i
Aimi na Senehadu Adisu. Neke sam stvari morao raistiti sam sa sobom.
Kako bih se utio da zaista napustim Araton? Ako uem u.koveg za zamrzavanje,
znajui da e do ponovnog buenja za mene proi tek trenutak... u kojem e svi
koje volim biti mrtvi: i Rea Renon i Niva Moros, i Aram Tar i svi ostali, ak
i moje neroeno dijete? Svi, svi koji su mi dragi bit e prebrisani izmeu
trenutka kada zatvorim oi i onoga kada ih ponovo otvorim! Cijeli e se svijet
za mene sruiti.
Sup je pristao uz os Van Beethovena, a dinosaur je ve bio dijelom broda.
Kaplja me je ekala.
to se dogodilo sa Zvjezdanim sustavom za sve ovo vrijeme? Je li bilo izazova
slinih aratonskom? Sto je o tome rekao Onon? Savjetovanje o meuzvjezdanim
letaima na Zemlji, a mene su pozvali da govorim o Aratonu. Khab Dorman e
biti tamo. Galaktici je trebalo otkriti istinu o Aratonu, o stradanjima i
tenjama ljudi, trebalo je pokazati daje prolo vrijeme kada je cijelo
ovjeanstvo bilo na istom stupnju razvoja. Razvojna pustolovina ovjeka se
nastavljala.
Kaplja je prela iz neobrueg u obrui dio Van Beethovena i sputala se kao
dizalo u ulicu.
Rea me je ekala u Andoru. Dosad nisam znao za tihu sreu ivota udvoje i
svakodnevno ogledavanje s obinim potekoama. Nikada
705

nisam uljuljkivao u san uplakano dijete, ni podizao ga u svijet odraslih

prenosei mu svoja iskustva. Zar u odbaciti toliku ljubav i okrenuti lea
miru i srei?
Zakoraio sam u ulicu, urno, kao da sam od neega bjeao. Razmiljao sam, ali
nisam mogao donijeti odluku koja e odrediti moj budui ivot, jednom i
nepovratno, za svagda.
Zvjezdani sustav, letenje i tekoe naseljenih svjetova, istraivanje novih i
razvojne odluke... To je bio moj ivot, ono za to sam se osposobio i to sam
znao raditi. Potpuno predavanje tome, traenje novih izlaza u tekim
okolnostima, pomaganje cijelim zajednicama... Postoji li ita uzvienije od
toga? A ja, koji sam nadivio stoljea i osjeao se gotovo bogom? Je li u
svemu bilo i tranja za vlastitom veliinom?
Araton je bio svijet koji je postao dijelom mene, to su prilike i ljudi koje
sam znao, osobe koje sam volio.
Zar bih se mogao izgubiti u toj predsvemirskoj prapovijesti kada sam ve bio
stanovnik Galaktike?
Zar sam se mogao odrei toliko ljubavi i sree, kao da su se one pronalazile
na svakoj svjetlosnoj godini praznog prostora?
Zvjezdani sustav ili Araton?
Nisam se mogao odluiti. Ja, leta, osposobljen spoznati pravi put kada on i
nije bio oit, nisam mogao pomoi sebi. Ja, dil-indul, nauen u djeliu
imizata uoiti izlaz iz najzamrenijih okolnosti, stajao sam nemoan pred ovom
dvojbom.
Svladan iznenadnim porivom, posegnuo sam za Tarom, maem koji sam naslijedio
od Tula Titana i munjevito ga izvukao visoko u zrak. Punim zamahom,
pridravajui ga s obje ruke, udario sam o tvrdu podlogu ulice. Najbolji
galigalski elik nije mogao nauditi galaktikoj tvorevini.
Ma koji sam jo uvijek drao s obje ruke ostao je oslonjen otricom o
povrinu ulice i odijelio ono lijevo od onoga desno. O ulicu se opirao samo u
jednoj toki i sve je na prometnici Van Beethovena moralo biti ili s jedne
njegove strane, ili s druge. Tako je i s odlukama. Ili tamo, ili ovamo.
Avaj! Dil-indul u meni je zamukao. Ostao sam neodluan pred najvanijom
dvojbom svoga ivota.
706
Pogovor
Ostalo je zapameno daje Kinel, prkosei svim nevjernicima, i trei put doao
na Araton. To je bila blistava potvrda Vjere u vrijeme kada su se javljala
mnoga iskrivljavanja i jo ee sumnje. Put je Vjere time osnaen, a ona sa
sigurnou moe raunati na stoljea daljnjeg procvata.
Do Kinelova treeg silaska na Araton sredinje pitanje Vjere bilo je pitanje
opstanka ljudske vrste, pritisnute prirodom i neljudima. udoredno pitanje
prava na ovaj svijet razmatrano je sa svih motrita. Potvrde da mi na Aratonu
nismo uljezi traene su u predanjima o Orosilu i Kinelovim izjavama, u starim
zapisima, poglavito u Knjizi Istine i ostavtini iz Prvog razdoblja, te u
Irolgarovim propovijedima. Unato svemu, u ljudska se je srca uvukla sumnja, a
poetkom estog stoljea ustalilo se miljenje da su neljudi starosjedioci, a
da je ljude tek Kinel doveo na Araton.
Kakvog li olakanja nakon stoje Kinel, za svog treeg i posljednjeg dolaska,
jasno izjavio da Araton pripada ljudima! Boja rije razbila je sve sumnje, a
ljudima je laknulo. Kao da nam je ovaj svijet prvi put dan na uivanje, a mi
se prvi put nali svoji i na svome.
Jasno je da smo bili spremni boriti se za Araton. Na to su prisegli nai preci
jo u Rabulu, na prijelazu u Drugo razdoblje. Nije na Aratonu bilo sile koja
bi nas mogla unititi, a Kinel je - znamo - za vrijeme svog drugog silaska iz
naeg svijeta poveo dragovoljce, a nije silom naganjao hinite da se odsele.
Pritisak je svejedno postojao u nama samima. udoree je vaan initelj u
ovjekovu ivotu i doista prihvatiti
707

moemo samo ono za to smo uvjereni da je pravo. Zato je Kinelova izjava

donijela toliko olakanja.
Taj je silazak bio najsretniji dogaaj koji je zadesio ljude za cijelog Drugog
razdoblja. Kao to je to u svojim tumaenjima Vjere davno istaknuo Gar Irdar
iz Kul-Kinela, bili smo pred treim spasenjem ili treim padom, a oba od njih
bi nuno bili konani i nepopravljivi. I sam Kinel istaknuo je to rekavi da
se vie nee vraati. Mi, hiniti, zauvijek smo spaeni!
Tom prilikom on je drugaije usmjerio Vjeru. Pitanja udorea i razvoja su se
nala u sreditu. Razvoj pojedinca, to treba shvatiti kao unutranji razvoj i
tenju k usavravanju i bogu, a to danas zovemo izolturom, mora se
upotpunjavati razvojem zajednica, putem k blagostanju i izobilju, to zovemo
izalturom. Izoltur i izaltur su sredinji pojmovi Vjere nakon treeg Kinelova
silaska.
Budui da se Kinel vie nee vraati, Irolgarova je uloga danas manja. Priznao
je to i on sam, jer posrednitvo postaje bespredmetno ako su dodiri izmeu
strana prekinuti. Boji namjesnik je ograniio svoje djelovanje na uvanje
nae ostavtine u Urgul-Olgiju i povremeno ponavljanje Kinelove poruke onima
koji je ele uti.
Inolsilski su redovi pretrpjeli velike promjene. Rababriti, nekad najjai i
najutjecajniji red nestao je, a oni od njih koji se nisu utopili u novim
redovima naselili su se u Zemljama izobilja i uvaju nae istone granice od
neljudi. Danas najjai redovi su ekniti, okrenuti duevnom usavravanju i
predanom radu, izolabriti koji se poznaju po nekoj vrsti obuke slinoj dil-
indulskoj, adinabriti kojima je svojstven nesebini rad za ope dobro, i
drugi. Adulabriti, tilabriti i jo neki manji redovi usahli su kao i
rababriti.
Dil-induli su ojaali i nova uilita danas postoje u Galigalu, Gar--Altasu i
Indultalu, a vjeruje se da nee potrajati dugo i nova e se utemeljiti tamo
gdje je to donedavno bilo nezamislivo: na sjeveroistoku, u Andoru i Korimoru.
708

Jedna od inolsilskih manjih sljedbi potuje nainom ivota sve Ki-nelove upute
o udoreu. Oni, irk-gatabriti, slijede Kinelovu propovijed
0 svetosti prirode i ivota i ni kamen ne premjetaju s mjesta na mjesto bez
potrebe. Ne jedu meso i istiu svetost ivota. Za njih je i crv i argul,
1 nangul i svaki tetni kukac proizvod boanske prirode koju je iznjedrio zed
u svom krajnjem nagnuu. Oni se gnuaju svakog nasilja te u postojeim
prilikama nastoje upriliiti bolji svijet, dostojan ovjeka i onih u koje se
on ugleda: bogova.
(Olit Irkolgar iz Kul-Kinela: "Vjera naeg doba", 588. godine D. R.)
Kraj
Ciudad de Mexico, 1994.
Zagreb, 1994., 1995., 1996., 1998.
Carrollton, 1995., 1996., 1997., 1998.
Split, 1995., 1996.
Montreal, 1996.
Fairfield, 1996.
Sao Paulo, 1997.
Stockholm, 1998.
Zgotovljeno (pretisak i konaan oblik) u Rimu, 19. 05.2001. u 19:00 sati.
Posljednja provjera pred tisak, u Rimu, 10. 02. 2004. 18:38
709

?>.
PRILOZI

Rjenik aratonskih pojmova

Linitska imena i pojmovi u ovoj knjizi ne odraavaju doslovno izvorno linitsko
pismo, jer se u njoj ne koristi posebni znak za udvostruenje. Na ovom mjestu
to je donekle ispravljeno. Kod pojmova kod kojih postoji takova razlika, u
uglatim zagradama je znak udvostruenja u linitskom pismu predstavljen
dvostrukim slovom.
abra Igla za nabadanje mesa.
abram Tkanina od taurorinih vlakana, takoer i sama vlakna
taurora.
ada Otac na linitskom.
adal Dio adhara, odluke dil-indulove, koja se usredotouje na
[addal] nain i svrhu njegova ivota. Na Jugu, primjerice, neki
su dil-
-induli kao indani uvali ingare i tako ostvarivali svoj adal.
adarzar Velika ptica cijenjena zbog mesa, ponekad naziv za lovinu
[addarzar] uope.
adbar Veliki brat, voa reda kod inolsila.
adhar "Velika odluka" kojom dil-indul zapoinje napor k
savrenstvu, sastoji se od raga (naina ivota) i adala (naina da se to
postigne).
adinabriti Inolsilski red, nastao nakon treeg Kinelova silaska,
kojima je svojstven nesebini rad za ope dobro. .,
adkar Jednorogi biljoder aratonskih ravnjaka.
adulabriti Inolsilski red, oboavatelji zvijezda.
agabra Vrlo opasna zmijolika riba dulnekih movara.
Agdorani Stanovnici Agdora u Iladonu.
agma Vojna jedinica od tri do etiri tisue ljudi.
agos Visoko drvo ravna debla, tvori velike ume Segetoleheta i
Segetokalmasa, Furata i Almasa u Linesu te Ogistala u Fandoru.
agra Zmijolika grabeljiva riba, napada u skupinama i ubija
stezanjem svoga trupa oko tijela rtve.
ahol Opojno pie, omiljeno u Ordonu.
713

akar [akkar]
akif [akkif]
alip
ama anai > anati
anbor
Andan
ani
Anornan
anui
ar-dagran
Aram-Lines [arram]
aragi aralar
aran [arran]
arat [arratf]
arfan
argar argul
Vrsta jela od povra i tijesta, omiljena u Sit-Altasu.
ovjeku neopasni prodrljivi vodozemac dulnekih prauma.
Mesnati korijen, razlikuje se slatki i ljuti, razliitog stupnja ljutosti.
Majka na linitskom. Linitski: moja.
Linitski: moji. Koristi se za oslovljavanje enskih lica i drutva u kojemu je
u najmanju ruku jedno ensko lice.
"Bijeli prah", potie spolnu elju.
Desni ma ha ludara.
Linitski: moj.
Bijelo(an)-crveno(or)-crna(nan) zastava Garsita.
Linitski: moji. Koristi se za oslovljavanje drutva od iskljuivo mukih lica.
Poskakujuca riba, opasni stanovnik toplih dulnekih voda, ubija ugrizom i
dodirom, jer posjeduje otrov u zubima i koi.
Nade Linesa, vidi tamo.
titnik za glavu od sunca i vjetra.
ivotinja iz Dulne, lijeni gmaz s bodljama s otrovom na koi.
Domaa ivotinja za vuu i jahanje. Trpko pie od lerosa.
Izdrljiva ivotinja prilagoena pustinjskim krajevima, koristi se za
prenoenje tereta i jahanje.
Prijestolonasljednik.
Maleni crv koji se hrani strvinom, sposoban preivjeti dugo vrijeme bez hrane
u pritajenom stanju.
714

arhas Pie od provrelog voa.

armol Mala straljiva ivotinja vrlo cijenjena mesa.
arnas Drvo arkog podneblja, poznato po vrlo sonim plodovima.
arpit Na Jugu, pogrdni izraz za ljude koji ne pripadaju ni
jednom
od viih stalea, rulja.
asir Grabljiva biljka mesoderka.
ata-indul Najvei ratnik, savreni borac, ono emu tee dil-induli, a
to ivi ovjek ne moe ostvariti. Ata-indul je bit dil--indulova, u njemu
uprljana vanjskim svijetom, jedinstvena dua svim dil-indulima.
atait Preuzvieni, pripadnik najvieg od tri stalea
plemenitih u
Ordonu.
ataita Preuzviena, pripadnica najvieg od tri stalea
plemenitih u
Ordonu.
atakal Jedinica duljine, tisuu kala (vidi tamo).
atama Vojna jedinica od nekoliko dilmi, broji oko tri stotine
vojnika.
ataman Najvii voa, zapovjednik oruanih snaga.
ataras Nii asniki in, zapovjednik atame.
bar Brat. Tako se oslovljavaju inolsili.
barlam Glazbalo sa icama, raireno u Ordonu i Sit-Altasu.
benas Linitska zajednica, pleme, narod.
[bennas]
bestil Jelo od harinskog tijesta i mesa.
beter Niski biljojed, uzgaja se u stadima.
[better]
beut Vijee iskusnih u dialu,fandskom "nadbenasu".
boal Fandska mjera za duljinu, priblino 2,4 kala.
brit Braa, mnoina od bar.
Carstvo esto naziv za Ordon, koristi se izraz na Prvom jeziku.
Garsit, linitski izraz za Carstvo, najee oznaava sjevernu zajednicu benasa
u vrijeme Anhora i Atagija.
715

uvari Vjere Atagijeva tjelesna agma kojom zapovijeda Iril Toktas. D. R.

Uobiajena kratica za Drugo razdoblje.
Dairniti Uvjereni, dio Izabranih koji su odluili napustiti Araton
nakon drugog Kinelova silaska.
deur Sveti zadatak fandskog diala. Donosi ga zaid, a beut
ocjenjuje njegovu vrijednost.
dial "Nadbenas", zajednica nekoliko fandskih "benasa"
(iagaala).
dil-indul "Uzvieni borac", ovjek izuzetnih tjelesnih i duevnih
sposobnosti koji je vlastitom usavravanju posvetio cijeli ivot.
dilit Uzvieni, pripadnik srednjeg od tri visoka ordonska
stalea.
dilita Uzviena, pripadnica srednjeg od tri visoka ordonska
stalea.
dilkal Jedinica duljine, sto kala (vidi tamo).
dilma Vojna jedinica, sastavljena od tri ili etiri harne, oko
stotinu ljudi.
dilman Visoki asniki in, zapovjednik agme ili vie njih.
dilras Nii asniki in, zapovjednik dilme.
dorman Upravitelj grada, najee u Ordonu i zavisnim zemljama,
postavljen iz Tartasa.
Drugo Novo raunanje vremena nakon Soranskog udesa.
razdoblje
Dvorana Mjesto gdje se presuuje Atagijevim zatvorenicima u
usuda Itagiru, Kot-Atas.
eknit Pripadnik inolsilskog reda koji odbija nasilje, Irkenov
,
sljedbenik.
emer Vrsta drva s istoimenim jestivim i ukusnim plodovima.
eremdirgar Prihvatilite zifova, koriste ga vlastodrci na Jugu i
Sjeveru za bijeg u sluaju krajnje opasnosti, ukljuuje samo pristanite na
vrhu visoke kule s dizalom za zifove i pokretni most izmeu kula.
716

fagat [faggat]
Fand "fandstvo"
farad [farradl
faras
futamar [futammar]
gardor Garsit gartar
Gastan [Gasttan]
Gat gaur gauz gilbar
gema [gemma]
ger
gokol
goor
gorgor
gorial
Gul
gulpran
gulzol
habar
Graanski upravitelj benasa ili pokrajine na Sjeveru, podvrgnut sredinjoj
vlasti, sam vrlo esto visoka vojna osoba.
Uroenik u Fandoru, prastanovnik Aratona.
Linitski naziv za vjerovanje Fanda, njihovo razumijevanje taora.
Biljoder aratonskih ravnjaka, veliko rogato govedo.
Glazbalo sa icama.
Noni biljoder aratonskih uma.
Linitski: prijestolnica.
Carstvo na linitskom.
Veliki grabeljivac aratonskih ravnjaka.
Ledeni ma, lijevi ma Irolgarov.
ivot, desni ma Aga Rastana. Fandski naziv za zifa. Fandska mjera koliine,
devet komada. Vodeni strvinar u praumama Dulne.
Vea vojna jedinica, nekoliko atama, vie gema gradi agmu, ima oko tisuu
vojnika.
Slovo pisma koje rabe Liniti.
umsko voe.
Noni vjetar u Vastalu.
Veliki i opasni umski sveder.
Vrlo visoko i jako drvo vlanog podneblja.
Smrt, lijevi ma Aga Rastana.
Veliki strvinar aratonskih gora.
Vrsta jestive gljive, hrani se zolom.
iano glazbalo u Aranimu.
717

hait Visokouvaeni, pripadnik najnieg od tri visoka ordonska

stalea.
hakal Jedinica duljine, deset kala (vidi tamo).
hakar-silit Jedan od dva naina pisanja saetog jezika na Aratonu,
uglato pismo.
halaf Koplje na dugoj motki, pjeako oruje za suprotstavljanje
jahaima, sa strane i pri vrhu esto s dodatkom sjekire, razliitih sjeiva,
kuka i tome slino.
hama Manja vojna jedinica od oko tridesetak ljudi.
haman Najnii in viih asnika u vojsci, zapovjednik geme.
hara Zapovjednik harne.
Harat Atagijeva tajna sluba.
harin Zrno okora, osnova prehrane u veini Linitskih zemalja.
hatakan Zmija smrtonosnog ugriza.
[hatakkan]
iabaaz Kod Fanda onaj koji ima prvenstvo, vredniji, nadreeni i
mjesto mu je desno od iibaaza, podreenog.
iadial Zajednica nekolikofandskih diala, "nadbenasa", pleme,
narod.
iagaal "Benas", osnovna fandska drutvena zajednica od
dvadesetak Fanda.
lar Fand, na fandskom.
ibara Jelo od harinskog tijesta i voa.
igas Remenje o kojem je oprema ratnika.
igil Povez koji ene nose oko glave u visini ela u sveanim
prilikama.
Ihtil Knjiga Istine, Kinelova oporuka.
iibaaz Medu Fandima podreeni, onaj koji je priznao prvenstvo
nekome drugome.
iilaik Fandski naziv za armola, vidi tamo.
iit Gospodin na linitskom.
iita Gospa na linitskom.
718

iitaaz
iizaid
U
ilb
imalzir [immalzir]
imikal
imizat indan ingar
ingara
inin [innin]
inkat inolsil
insul iraus irk-gatabriti
Irolgarove agme
irtas irtur
Fandski izraz za dragovoljno podreenoga, onoga koji iz uvaavanja ili
uljudnosti preputa kakvu povlasticu drugome.
Starjeina iagaala, "benasa", u Fandoru. Gmaz otrovna ugriza i zmijolika
repa.
Najkrvoednija zvijer Aratona. Crni (sjeverni) ilb rasprostranjen je u Unesu
i Fandoru. Bijeli (juni) ilb je daleko rjei i ivi u Tartu.
Otrovni grabeljivac hladnih voda.
Najmanja jedinica za duljinu bez uporabne vrijednosti, tisuina
Jedinica vremena n&Aratonu, desetina mizata (vidi tamo). Osobna zatita
vladara, obino dil-indul.
Najvii vladarski naslov meu Linitima, nositelj krune, Kinelov namjesnik.
enski rod imenice ingar, isto to i ingar.
 Uitelj, duhovni otac, onaj koji vodi inkata dok ne postane dil-indul.
ovjek koji je na putu da postane dil-indul, uenik u dil--indulsko"m
uilitu.
Hodoasnik, nositelj bojeg ogrtaa, ovjek koji je odluio poi na
poklonjenje Irveru, uvaru Tajne u Urgul-Olgi.
Nositelj poruke, glasnik.
Kruglja za bacanje obloena iljcima.
Inolsilski red, nastao nakon treeg silaska Kinela na Araton, dre svetima
prirodu i ivot.
Agme sastavljene od neordonskih snaga u borbama na Istoku, imale su svoj
zapovjedni ustoj i bile podreene samo ordonskom atamanu.
Donje rublje, najee ensko, nosi se ispod silisa, a sastoji od tkanine u
obliku iroke vrpce koja se omata oko tijela.
Cestar, uvar i odravatelj putova.
719

Irudar uvari Vjere, vidi tamo.

irumat Slatko jelo od ododina.
Istok Obino znai Fandor, najee dio naseljen Fandima,
unutar Ordona ponekad oznaka za Marmu i Ozod kao suprotnost Arulu i naroito
Irilinu.
Izabrani vidi Tarikniti.
izib Grabljiva ptica, ivi uglavnom u Dulni, hrani se ribom.
izolabriti lnolsilski red, nastao nakon treeg silaska Kinelovog,
kojima je svojstvena obuka slina dil-indulskoj.
izaltur "Put k izobilju", napor ljudskih zajednica za napretkom i
[izalttur] razvojem, pojam je u Vjeru uveden nakon treeg silaska
Kinela na Araton.
izoltur "Put k bogu", svjesni napor pojedinca k usavravanju i
jaanju boanskog u sebi, pojam uveden u Vjeru nakon treeg Kinelova silaska
na Araton.
Jug est naziv za Ordonsko carstvo.
kal Jedinica duljine, jednaka metru iz P. R.
kardan Kukac s dvostrukim klijetima na vrhu trupa, neke vrste
narastu do pola kala u duinu.
kargul Jaka, ali plaljiva ivotinja, hrani se najee strvinom.
karkaran Vrsta morskog raia, omiljena hrana u primorskim
krajevima.
kaun Fandski naziv za travu koja pospjeuje zacjeljivanje rana,
terbol.
Kinelov dom Od milja naziv za nebeski svod ili zvjezdano nebo.
Kinelov Znak vlasti starih vladara u Alarimu, kasnije preuzet u
trozubac Tartasu i, jo kasnije u Andoru.
kirit Obua od omronske koe s visokim glenjacima (mnoina
od kiru).
kirneur Objed prije mraka, oko devetnaest zata, takoer i vrijeme
prije pomrine.
Knjiga Istine Ihtil, Kinelova oporuka.
N
720

kokal Vrsta drveta, dobrog za graenje i gorenje.

[kokkal]
kot-aradin Okopljeni gmaz, ivi u Dulni. Kot-Atas Dvorana
usuda, vidi tamo.
krije Oruje koje ubija eljeznom kuglicom, ispaljenom uz
pomo
crnog praha (nanbora). Zadrao se naziv na Prvom jeziku.
krug Godinje doba na Aratonu, olok (vidi tamo).
kutbas Prvi sartim u krugu (oloku) aratonske godine.
kutir Jelo od harinskog tijesta i plodova mora, esto ribe ili
[kuttir] karkarana.
kutman Predvodnik, voa, predstavnik skupine.
kutras Voa, vladar benasa.
lad Novana jedinica u Linitskim zemljama, kovana na vie
mjesta i razliite vrijednosti, ovisno o mjestu kovanja. Takoer i mjera za
teinu, pri emu se razlikuju alarimski i tartaki lad.
leros Biljka od koje se dobiva osvjeavajui napitak.
likal Mjera duljine, desetina kala.
Linit Stanovnik Linitskih zemalja, naziv po velikom kopnu
Linesu.
lizat Jedinica vremena na Aratonu, desetina zata (vidi).
maad Arfan nafandskom.
melet Linitski naziv za bolest od koje hiniti mjestimino
[mellet] obolijevaju, a za Fande je esto smrtonosna.
mer Slovo pisma koje rabe hiniti.
mikal Mala mjera za duljinu, stotnina kala.
mizat Jedinica vremena na Aratonu, desetina lizata (vidi).
Mlae P. R. Razdoblje izmeu drugog silaska Kinelovog na Araton i
Soranskog udesa.
mogo Pie od soka taurora, lutajuih biljaka.
Nade Linesa Oruane dragovoljake jedinice sastavljene od mladia koji
prije toga nisu bili u vojsci, jedinice koje su slijepo odane Atagiju, Aram-
hines.
721
Nair
namar [nammar]
nanbor
Nandan nangil
nangul
nanlit
neur
Novo Carstvo
Obraeni
ododin
og-verden
ogor [oggor]
ogus
oimeit
okor [okkor]
Olabriti olgat
olok [ollok]
olsil

Linit n&fandskom jeziku, sin Ooka.

Otporno drvo, tvori velike ume na veim visinama Segetoleheta, Segetokalmasa,
Furata i Almasa u Linesu. U gorju Safrasa u Olgulu nalazi se i na morskoj
razini.
Crni prah, zapaljen izaziva jaki prasak. U krijesu ispaljuje zrno iz cijevi.
"Crni ma", lijevi ma Ira ludara.
Vrlo mala nona ivotinja, vjeruje se da slijedi iznemogle i da se hrani
strvinom.
Veliki aratonski takor. Crna kreda za pisanje. Dnevni vjetar u Vastalu.
Andorsko carstvo na sjeveru kao suprotnost starom Carstvu na jugu. Naziv
izraava svojatanje nasljea nad cijelom linitskom prolosti.
Vidi pod Soiniti.
Jestivi gomolj, osnovna hrana u nekim dijelovima Linesa.
U Marmi naziv za omon.
Trpko toplo pie, pije se u dijelovima Aronima uz Segetolehet.
Siuna ivotinja, ivi u velikim zajednicama u zemlji i skuplja biljnu hranu,
utjelovljenje marljivosti i upornosti.
Fandski naziv za melet, vidi tamo. Najvanija itarica u Linitskim zemljama.
Inolsilski red koji tei sjedinjenju s bogom, hodoaste svim mjestima za koja
se smatra da ih je Kinel pohodio.
Stanje duha dil-indulova dok je povezan sa svojim nesvjesnim i nagonskim,
posjeduje ga za poniranja i tei k njemu u borbi.
Krug aratonske godine, podudara se s godinjim dobom tamo gdje su ona
izrazita.
Plavi ogrta, inolsilska halja.
f>C
grmdvm
Prtiti. RabmM
Prvo razdoblje
Putpriz
722

omon [ommon]
omron
ordum
oriole orkar ornas
Ordonsko Carstvo
Orosil ortar
Otag [Ottag]
Ozdorani P.R.
patan [pattan]
Povelja gradova
Prisega iz Rabula
Prvi jezik
Prvo razdoblje
Put priznanja
Slatko jelo, omiljeno na jugu Ordona.
Veliki biljoder aratonskih ravnica, cijenjen zbog koe i mesa, a jo vie kao
jahaa i domaa ivotinja, jer se da pripitomiti.
Najjai samostrel namijenjen probijanju konih i kovinskih oklopa.
Vrsta kukaca slinih leptirima, proizvode med. Riba toplih i slatkih voda,
otrovna ugriza.
Drvo arkog podneblja, poznato po sonim plodovima, donekle nalikuje arnasu,
ali je kiselije i meke, crvenkaste kore.
Isto to i Ordon, ponekad samo Carstvo.
Bljetavi boanski plat, ovoj sainjen od neurske tvari kojim je Tvorac
zatitio Araton od Gaorova utjecaja.
Drvo crvene kronje, vrlo esto raste u gustim umama meusobno isprepletenih
grana.
Najvei praznik u Ordonu, Dan drave i zastave.
Stanovnici Ozdora, Istonog grada u Iladonu. Uobiajena kratica za Prvo
razdoblje. Velika biljoderka dulneskih voda.
Spis kojim gradovi i benasi priznaju podreenost tartaskim vladarima i postaju
dijelom Ordonskog Carstva.
Prisega kojom su prvi hiniti Infara Antela poduzeli odrati se na Aratonu.
Jezik kojim su ljudi govorili ili ga u najmanju ruku poznavali za Prvog
razdoblja.
Staro razdoblje u ivotu ljudi u Linesu, prije Soranskog udesa.
U Andoru naziv za postupak kojim je od zatoenika iznuivana istina, muenje.
723

raak ool Uobiajeni/anMz pozdrav, u prijevodu otprilike "zajedno

sa svima" ili slobodnije "s jednom duom". Oslikava njihovo vjerovanje u
"fandstvo", jedinstvo svih Fonda.
rababrit "Krvava braa", inolsilski red koji zagovara nasilje i
bespogovornu odanost Irolgaru.
rag ivotni put dil-indulov, uobiajeno ratniki.
ragafar Pripitomljeni ili polupripitomljeni etverononi mesojed.
[raggafar]
raum Fandski naziv za imalzira, vidi tamo.
sartim Dio kruga aratonske godine. Tri sartima: kutbas, tonbas i
timbas ine krug (olok, godinje doba), a etiri kruga godinu.
saur Ilb, na fandskom.
sil Dio odjee, ogrta.
sili Dio enske odjee, halja koja se nosi iznad rublja
(irtasa),
[sillis] a ispod ogrtaa (sila).
Sjever est naziv za ujedinjene sjeverne benase: Orin, Ordul,
Sit-
-Altas, Arkor i Oraru.
Sjevernjak Pripadnik Garsita, ujedinjenog Sjevera pod ingarom Atagijem.
Soiniti Dio Izabranih koji su odluili ostati na Aratonu nakon
drugog Kinelova silaska, Obraeni.
sokos iroka halja kojom se ornata tijelo iznad odjee, a titi
od
pijeska, sunca i vjetra.
Soranski Veliki udes koji je zadesio svijet, oznaava kraj Prvog i
udes poetak Drugog razdoblja.
Starije P. R. Razdoblje izmeu prvog i drugog silaska Kinelovog na
Araton.
Sveti ilb U andorskoj preinaci linitske vjere koja ne priznaje
Kinelova namjesnika u Urgul-Olgiju: predajni Kinelov pratilac, znak vjene
nazonosti Kinelove na Aratonu.
taor "Fandstvo", po vjerovanju Fonda duevno jedinstvo ivih
Fonda i onih koji su nekada ivjeli, ukupnost znanja, iskustava i uvida s
kojim nadahnuti pojedinac moe doi u dodir. Zaid izvlai deur iz taora.
724

Tar Desni ma Morosov.

Tarikniti Izabrani, ljudi za Prvog razdoblja, oni koje je Kinel doveo
na Araton.
tarkar Plaljivi biljoder aratonskih ravnjaka.
tas-irktim Hram posveen Kinelu. Izraz se koristi na Jugu i Sit-
-Altasu, u Aranimu i na Sjeveru koristi se naziv oldin.
taurora Lutajua biljka, velika kotrljaljka.
tefar Duhako glazbalo iz Aronima.
teneur Obrok pred svanue, osobito za rana Goora. esto se time
podrazumijeva i samo vrijeme prije svanua.
tepardur Golemi gmaz, rtve vreba skriven pod vodom.
terbol Livadna trava ljekovitih svojstava, rairena u Linesu i
Fandoru.
terin Veliki gmaz, ivi samo u Dulni.
teron Krvoloni grabeljivac aratonskih uma i ravnica.
tilabriti Inolsilski red, poklonici Knjige, oboavaoci Knjige
Istine,
Ihtila.
timbas Trei sartim u krugu aratonske godine.
Titan Lijevi ma Morosov.
tonbas Drugi sartim u krugu (oloku) aratonske godine.
Tordan Plameni ma, desni ma Irolgarov.
traf Oruje kojim se moe na daljinu izbaciti kamen, iraus
ili
to drugo, praka.
Tvorac Bie koje je stvorilo svijet, prvobitni pokreta, vladar
zedom.
ufaar Fandski naziv za kargula, vidi tamo.
ur-tehagat Malena, jedva vidljiva bia koja ive u pijesku urmala.
urail Fandski naziv za arana.
Urgdaul Brod Odila Aralta.
urmal Pjeana rijeka, dio pustinje iji je pijesak preraen
radom
urora.
725

urore Crvolika bia koja ive u urmalima.

urzat Mjera vremena i ureaj za njegovo mjerenje u Iladonu.
Uvjereni Dairniti, vidi.
vagarf Malena plaljiva ivotinja, skriva se u kronjama drvea.
Veliki brat Adbar, predstojnik inolsila.
Vijee U linitskoj zajednici na Aratonu od Infara Antela do Aba
iskusnih Otikara, vijee uvaenih Linita koje je donosilo najvanije
odluke.
Vijee pravde U linitskoj zajednici na Aratonu od Infara Antela do Aba
Otikara, vijee koje je rjeavalo sporove u ljudskoj zajednici.
Vjera Sustav vjerovanja zajedniki svim Linitima s Irolgarom
kao poglavarom i Kinelom kao najvanijim od bogova.
zad Fandska bojna sjekira sa iljkom kao u koplja na vrhu.
zaid Fandski poglavar, voa diala, vrhovni iabaaz.
Zastor Zastor u Dvorani usuda koji krije suce, predstavljene
sudbine Svetim ilbom, od osuenika.
zat Jedinica vremena na Aratonu, jedna tridesetina dana,
jednaka satu iz Prvog razdoblja.
Zapad Najee oznaava Soran i otoke u Soranskom velikom
moru.
zed Tkivo i silnice svijeta koje se mijenjaju s vremenom,
prevladavajue okolnosti u njemu koje mogu olakati ili oteati naume ljudi.
zelena pjena Isto to i oimeit, vidi tamo.
zif Grabeljiva letea zvijer Aratona, koristi se kao
jahaa
ivotinja.
zol iva tvar slina resini ili liaju, ivi u mranim i
protonim
vodama.
726

Imenik osoba na Aratonu

Linitska imena i pojmovi u ovoj knjizi ne odraavaju doslovno izvorno linitsko
pismo, jer se u njoj ne koristi posebni znak za udvostruenje. Na ovom mjestu
to je donekle ispravljeno. Kod imena kod kojih postoji takova razlika, u
uglatim zagradama je znak udvostruenja u linitskom pismu predstavljen
dvostrukim slovom.
Aafski Krvnik Fandsko ime koje je Faan, Saurova Smrt dao Irilu Toktasu. Ab
Arama Drevni upravitelj Linita u Dorimoru prije Aba Otikara.
Ab Atadar Najpoznatiji putopisac meu Linitima, napisao "Linitske
zemlje i gradovi", "Prometnice u Linitskim zemljama", "ivi svijet Linesa\
"hiniti, njihovi obiaji, slinosti i razlike" i druga djela.
Ab Dardan Korimorski junak, ranio ingara Intala Arhaboka.
Ab Otikar Prvi upravitelj Alarima u Mlinu (48. - 69. g. D. R.), koji
jo nije nosio naslov ingara.
Adan Argar u Indultalu za upada Atagijeva (541. g. D. R.).
Eremtan [Addan Erremtan]
Adar Artan Toktasov haman u uvarima Vjere. [Addar]
Adar Garidan Ingar u Tartasu, 498. - 504. g. D. R. [Addar]
Adar Ingal [Addar]
Adar
Irkol-Garsit [Addar]
Adar Korak Korimorski vojskovoa, osvojio Nandor 543. g. D. R. [Addar
Korrak] nakon to je spalio svoje brodove.
Adar Utemeljiva Arola u Arkoru.
Ter-Gordor [Addar]
Adara Gard Uenica Arama Tara za dil-indula u lladonu.
Otac Ira Indara, pao na Tehetu u Zemljama smrti. Ingar uAlarimu (79. - 103. g.
D. R.).
727

Adaz Karigal
Adgar Veraul
Adir Galara [Addir]
Adna
Adon Hariman
Adran Ag Azara Ag Narnas Ag Rastan Ag Tarvar Agan Agan
Agar Atadir
[Aggar]
Agar Irdad
[Aggar]
Aginor Az Ahad Parara Akra Intar Alk Anhor
Alkon Anag Pat Andil
Angor Kor-Ordan
Anib Hara [Annib Haara]
Ankar Agor
Tartaki dorman u Ondolu, podigao Adad, Veliki zid. Omiljeni pjesnik iz Gar-
Altasa.
Mislilac iz Tartasa, napisao "Crtice iz ordonske povijesti", "O prorocima i
proricanju", "O dil-indulima koje pamtimo", "O svijetu u kojem ivimo" i druga
djela.
Pjevaica i zabavljaica u domu Ree Renon. Inolsil i dil-indul, pao u Gulkoru
490. g. D. R.
Haman Ragarov u Aranimu.
Ingar u Tartasu (249. - 269. g. D. R.)
Ingar u Tartasu, 412. - 448. g. D. R.
Najvei ordonski junak, dil-indul koji je branio Vetel.
Zapovjednik utvrde i dorman u Galigalu.
Slikar iz Gar-Altasa s poetka stoljea.
Junak iz Vetela, na Valvali zapovijedao Tridesetom arulskom agmom "Adad".
Ingar u Alarimu, 288. - 316. g. D. R.
Slavni dil-indul iz Arula, upavitelj Irkol-Gija u Ondolu.
Ingar u Tartasu, 332. - 349. g. D. R.
Jaka ingara u Tartasu (307. - 332. g. D. R.)
Otac Iva Atagija, svrgnuo tartaku vlast u Andoru, prvi ingar u Andoru.
Straar u pristanitu na Aramalu.
Inolsil i dil-indul, pao u Gulkoru 490. g. D. R.
Seljak iz Nandora.
Graditelj iz lota.
Graditelj iz Irilina, zamislio i prionuo izgraditi Otrun--Ingrit i zgrade
Olibala.
Borac u tartakom borilitu.
1 r.
Am.
[Jkm
728

Ankor Anman
Anman Sormakor [Sormakkor]
Antar Urgul [Urggul]
Ar Dostas Ar Hardar
Aram Tar [Arram]
Arbok Dariman
Ard Horman
Ardil
Argil Bargalman
Arih Danbol Arih Galman
Arman Gardor-Gi
Arna Alidad Ama Galtas
Aron Gul-Karkar
Arot Otama Artan Adador
Artan Suliman
Azat Orah [Azzat Orrab]
Rababrit pod Urgul-Olgijem.
Orunik u Itagiru, Morosov sprovodnik.
Ingar u Alarimu (122. - 161. g. D. R.).
Upravitelj linitske zajednice u Irilinu, naslijedio Ramona Orama, utemeljitelj
Vjere.
Vladar Dulne u Indultalu, proglasio se ingarom. Ordonski ingar u Tartasu (290.
- 302. g. D. R.). Dil-indul u Vastalu, pooim Dira Morosa.
Ingar u Tartasu, 352. - 353. g. D. R.
Ordonski fagat u Andoru u doba prevrata, 12/1.511 do 10///2.518.
Straar pred Andorom. Dorman Ondola.
Haman iz Korimora.
Ingar u Tartasu, 269. - 290. g. D.R.
Proslavljeni ordonski vojskovoa, nije uspio skriti bunu u Andoru, dilman pod
Odrakom na Valvali, vodio Dvanaestu irilinsku agmu "Irdad".
Ataita iz Tartasa, sestra loli Alidad. Ingara u Indultalu uz ingar a Ara
Dostasa.
Ordonski ataman, osvojio Kul-Altas 366. g., Nandor 370. g. i Andor 374. g.,
nije uspio osvojiti Korimor i Ordul.
Proslavljeni ordonski dilman iz Tartasa, poginuo na Valvali.
Dil-indul i dorman u lotu za Drugog rata za lot, poginuo prilikom pada grada.
Ingar u Tartasu (379. - 407. g. D. R.) Dorman u Alarimu u vrijeme smrti Iole
Alidad.
729

Boridar Svojatatelj ordonske krune za prijepora po smrti Ahada

Kriz-izil Parare.
Brem Dorati Atagijev dilman, velika u Andoru, mu njegove sestre.
uvar Irolgar, naslov Kinelova namjesnika na.Ara.tonu.
Boje krune
uvar Tajne Irver, naslov koji je uzeo Irolgar, boji namjesnik na
Aratonu.
Daaz, Zaid u lahianu.
Pronositelj Istine
Daik, Fand, uvar Rualskog prolaza u Aafu.
Duga Ruka
Dan Oran Iladonjanin iz Ozdora, nesklon Diru Morosu. [Orran]
Dangal Ingar u Alarimu (103. - 122. g. D. R.).
Ramanhan
Dar Orunik na nadzornoj postaji Ragat u Aranimu.
DarAgal Ordonski ingar u Tartasu (475. - 498. g. D. R.).
[Aggal]
Dar Antar Sin Arda Hormana,fagata iz Andora, povjesniar i gospodar
Olidora.
Dar Arlak Oruar iz Galigala.
Dargi Orunik u Itagiru, u Dvorani Usuda.
Dauros Antarov ilb, uvar Ver-Hatala.
Dilgar Nanian Ingar u Tartasu (302. - 307. g. D. R.).
Dir Moros ovjek koji je izgubio sjeanje. [Morros]
Dor Orunik u Itagiru, Morosov sprovodnik.
Dur Irgar Korimorski dilman, povjerenik Kora Darmana.
Dvanaestorica Dvanaest upravljaa Aranima u Dal-Denoniju u Kul--Kinelu.
Evel
[Evvel]
730
Indan Hargarov, dil~indul iz Tartasa, poginuo pod Ondolom.

Faan, uvar Vode

Faan, Saurova Smrt
Farn Urgol Gad Orkos Galdan Mar
Gar
Gar Aradar Gar Hartor Gar Irdar
Gar Oltor Gar Ortag
Gar Ragar [Raggar]
Gar Tartor Garak
Gul-Tedir Hadar Agman Hag
Hakar Irgal Hamal Galgi
Haor Irkdan
Har Aranman Harak Oras
Harun Atama [Ataama]
Fand kojega je Dir Moros zatekao na ulazu u Aaf. Fand, pratilac Dira Moro sa.
Utemeljitelj Andora.
Dil-indul iz Parkolobola, istraivao Soran za Ordon.
Ordonski fagat u Andoru (437. - 443. g. D. R.), zavrio Anartur.
Straar iznad Arakana.
Junjaki dilman, pobjednik nad Naraljanima na Lehetu.
Ragarov haman u Aranimu.
Mislilac iz Kul-Kinela, napisao "Vrijeme bogova", "Zemlja bogova i ljudi",
"Osnove vjere u Linita".
Velika u Tartasu, ordonski plemi. Fagat od Orare, Atagijev dilman.
Andoranin, Atagijev odanik na elu Linita koji su prodrli u Aaf.
Istaknuti dilman u sjevernjakoj vojsci za boja na Valvali.
Pripadnik sjevernjake vojske u Aranimu, izazvao sukob s Dirom Morosom.
Ubojica Neljudi, nadimak Otara Gal-lrolgija. Oltaki kutras.
Orunik na nadzornoj postaji Ragat u Aranimu. Upravitelj Agdora u Iladonu.
Ataman pod ingarom lolom Alidad, vodio ordonsku vojsku u prvim okrajima sa
Sjevernjacima.
Sjevernjaki dilman u ordonskoj vojsci, preao Alku Anhoru i spasio ga od
kaznena pohoda Armana Gardor-Gija.
Savjetnik ingara Adara Irkol-Garsita u Alarimu. Ingar u Tartasu (227. - 236.
g. D. R.). Haman uvara Vjere pod Arolom.
731

Hatan Hator Ordonski ingar u Tartasu (236. - 249. g. D. R.)

Holok Naziv, esto smatran podrugljivim, za Irolgara, Kinelova
[Hollok] namjesnika na Aratonu, Irvera, uvara Tajne.
Idra ena Kordanova, vidi tamo.
Ihdar Oltas Insul iz Arkora, povjerenik Toktasov i ataras Hortin.
Ilea Renon Majka Ree Renon. [Rennon]
limun Parkat Aruljanin, dilman pod Odrakom na Valvali, vodio Dvadeset sedmu
arulsku agmu "EveV.
Infar Antel Prvi voa Linita, najavio Drugo Razdoblje i pozvao hinite da
se bore i odre u svijetu nakon Soranskog udesa.
Ingiol Agdul Ingar u Tartasu, 461. - 475. g D. R.
Ingiol Karmol Pjesnik iz Oruna u Aranimu.
Inrak Aderem Tartaki ingar, 353. - 358. g. D. R.
intalArhabok Ingar u Tartasu, 358. - 379. g. D. R.
Intel Arador Hodoasnik iz Tartasa, adbar rababrita.
Inzil e-Urgag Pobjednik Sjeveroistoka, naziv dan Intalu Arhaboku.
lola Alidad Ingara u Tartasu, gospodarica Ordona (534. g. D. R. - ).
Ir Indar Ordonski atait, povjerenik lole Alidad.
Ir Ingidar Ingar u Tartasu, graditelj cesta 349. - 352. g. D. R.
Ir Irkama Upravitelj dil-indulskog uilita Irkol-Gi u Ondolu kada je
tamo kao inkat bio Iril Toktas, nasljednik Aginora Aza.
Ir Odrak Ingar u Tartasu, 504. - 534. g. D. R.
IrOtark Proslavljeni galigalski vojskovoa, borio se pod Agom
Rastanom u Zemljama smrti, na Valvali vodio Dvadeset treu ozodsku agmu
"Arman.
Irdar Graditelj iz Irktora u Aranimu.
Del-Kalman
Irih Argarsit Vladar u Dulni, otac Ara Dostasa.
Irih Harkar Ingar u Tartasu, 448. - 461. g. D. R.
Iril Toktas Voa Atagijevih uvara Vjere, osobne zatite ingarove.
732

Irkar Anarun Ingar u Alarimu, 234. - 279. g. D. R. [Anarrun]

Veliki brat, adbar i uitelj, inin eknita. Pisac iz Kul-Kinela. lndan ingara
Odraka na Valvali. Ljetopisac iz lota.
Irken Irkman Irol Agdaul
Irkul Gal-Dorman
Irman Irtor Ima Anhor Irolgar
Proslavljeni dilman iz Tartasa, pao na Valvali. Sestra Atagijeva, ena Brema
Dorana.
Kinelov namjesnik na Aratonu, doslovno "uvar Boje krune", poznat i kao
Irver, uvar Tajne.
Irver Linitski vjerski voa, uvar Tajne, Irolgar.
Iv Atagi Ingar u Andoru, 534. - 558. D. R.
IzgalDardat Inolsil i dil-indul, pao u Gulkoru 490. g. D. R.
Izmueno Lice Fandski naziv koji je Faan, Saurova Smrt dao Iru Indaru.
Kada ena trgovca Otaga iz Urgul-Olgija.
Kaid, Fond iz Iahiana, stari poznanik Dira Morosa.
Strelovita Misao
Kard Irgarsil Zilnaranin, uljez u domu Rosa Mekora. Karil
Trgovac iz Urgul-Olgija.
Kinel Po vjerovanju Linita, bog koji ih je doveo na Araton i
kasnije ukazao na izlaz iz osobito teka poloaja. Vjera upozorava na njegov
trei dolazak na Araton koji e se zbiti u budunosti.
Koir, Fond u Aafu.
Mona aka
Kood, Fand x\ Aafu.
Kamenorezac
Kor Olidoranin, Indarov plaenik.
Kor Darman Dilman u sjevernjakoj vojsci, fagat od Ordula.
Korlnman Ataras uvara Vjere, prijatelj Gara Ragara.
733

Kordan Po predaji, odlinik iz vremena Infara Antela koji se

posvetio udvostruenju postojeeg stanovnitva. Poznata je i opjevana njegova
ljubav prema Idri, njegovoj eni, koju je morao ostaviti da bi zaeo djecu s
drugim enama.
Laak, FanduAafu.
uvar Plamena
Marad Olifan Ingar u Alarimu, 179. - 205. g. D. R.
Mor Veden Voa povorke trgovaca iz Urgul-Olgija na putu u Kul-Kinel.
Ime Dira Morosa u Korimoru.
Ljetopisac iz Alarima.
Hara u atami kojom je Moros proao kraj Ondola.
Pomajka Dira Morosa u Vastalu.
Nab Adras Neur Zilgar Nil Irkar
Niva Moros [Morros]
Nuin,
Fandski zaid u Aafu prije Tauta, Svjetla Aela.
Ma Odluke
OdadAdagan Umjetnik iz Andora, glavni predmet njegovih djela je Vjera.
[Oddad Adaggan]
Odar [Oddar]
OdilAralt OdilGalkar
Odil Hargar Odil Korama
Inkat na Taronturu.
Vlasnik broda na Aramalu.
Marmljanin, dilman pod Odrakom na Valvali, vodio Drugu marmansku agmu
"Suliman".
Prvi ingar u Tartasu (184. - 227. g. D. R.). Ordonski dilman, pobijeen od
Fonda u Gulkoru.
Odil Kardanor Inolsil, pratilac Morosov na Taronturu, Irkenov eknit.
Odil Otal [Ottal]
Odil Parmanar
Ogal [Oggal]
Ogadir [Oggaddir]
Posljednji u nizu alarimskih ingara (316. - 319. g. D. R.).
Voditelj uilita Irkol-Gi u Ondolu nakon sukoba Toktasa s Irom Irkamom,
nasljednik Ira Irkame.
Orunik u Ver-Hatalu. Upravitelj Agdora u lladonu.
734

Ogama Inas
Ogar Ogar [Ogar Oggar]
Ogor
Olara Galhagar
Oldar Ag-Zilman
Oldar Irgarsit Olduz
Oligar Versul Olih Inara
Olih Timan [Timman]
Olir Irdad OVU Irkolgar
Olman Gar-Dargar
Olsul Terman Olver Arana
Olzil Armordor
Orad Gul-Gartar
Orad Irkolver Orag Anakar
Orak [Orrak]
Ordan Ir-Ankor
lugara u Tartasu, 407. - 412. g. D. R.
Ordonskifagat u Andoru (418. - 437. g. D. R.), sagradio Ankortur.
Ozdoranin u lladonu.
Ingar u Alarimu (161. - 179. g. D. R.).
Dil-indul ingara Arboka Darimana.
Dil-indul i indan ingare Iole Alidad u Tartasu. Haman u Andoru.
Tartaki pjesnik, nekadanji branitelj Vetela. Jedan od rababrta.
Dilman u sjevernjakoj vojsci za Anhorova pohoda,na Valvalu.
Plemi u Odoru.
Mislilac iz Kul-Kinela, pisao vie radova o Vjeri, posebno nakon treeg
silaska Kinelovog.
Dilman i dil-indul, na Valvali vodio Dvadeset devetu arulsku agmu "Irkol-Gi".
Andorski asnik, Rein ljubavnik.
Graditelj iz Kul-Kinela.
Drevni ingar u Alarimu (69. - 79. g. D. R.).
Pjesnik iz Kul-Kinela, spjevao "Boj na Valvali".
Irilinjanin, dilman pod Odrakom na Valvali, vodio etrnaestu irilinsku agmu
"Anarun".
Alarimljanin koji je izveo Dira Morosa i Reu Renon iz Odora i Tartasa.
Morosov vodi u Andoru.
Voa tjelesne strae Irkol-Garsitov, imenovan vjerskim poglavarom 95. g.
735

Ordar Oliman
Oreg [Orreg]
Orgat Zil-Izdur
Oris Torman [Orris]
Orkan Argarkar
Orkar Adama Orok
Ortur Bolgi
Ostan Kormorman
Otag
Otag Raban
Otar
GaMrolgi [Ottar]
Otih
Otman Ator
[Attor]
OtorAdor [Ottor Addor]
Otor Ir-Olsit [Ottor]
Pobjednik Sjeveroistoka
Rab
Rab Kormornal
Morosov poslodavac u Korimoru. Napada na Reu Renon u Andoru.
Inolsil i dil-indul, pao u Gulkoru 490. g. D. R.
Fagat od Arkora, Atagijev dilman.
Najmoniji ingar u Alarimu (205. - 234. g. D. R.).
Graditelj iz Pordora.
Pripadnik sjevernjake vojske u Aranimu, napao Dira Morosa.
Savjetnik ingara Adara Irkol-Garsita u Alarimu.
Voditelj dil-indulskog uilita Irkol-Gi u Ondolu, uenik Aginora Aza.
Trgovac iz Urgul-Olgija, mu Karilove sestre. Marmljanin, orinski fagat, prvi
koji vlada iz Itagira.
Ordonski dilman u borbama u Fandoru, prozvan Gul--Tedir, Ubojica Neljudi.
Orunik iz Urgul-Olgija.
Vrhovni zapovjednik ordonske mornarice.
Prvi savjetnik ingara Ira Odraka u bici na Valvali.
Mislilac iz Kul-Kinela, napisao "Prijelomnice blie povijesti" 556. g. D. R.,
"Iznjedravanje sadanjosti" 553. g. D. R. i druga djela.
Inzil e-Urgag, naziv dan Intalu Arhaboku nakon osvajanja sjeveroistoka Linesa,
Orina i Ordula.
Inkat na Taronturu.
Plemi iz Galigala, pisao o boju na Valvali.
736

Raud, Fandsko ime Diru Moro su.

Nositelj Nade
Rea Renon Ki Rosa Mekora. Altaanka nastanjena u Andoru. [Rennon]
Riak, Fand koji je zagovarao prodaju Fanda u roblje u naknadu
Dragovoljni Rob za znanje Linita.
Roak, FanduAafu.
Strogo Lice
Rol Otoston Dilman pod atamanom Odrakom na Valvali, vodio Devetu
marmansku agmu "Galman".
Rol Zard Fagat od Orina, Atagijev dilman.
Ros Mekor Otac Ree Renon, trgovac iz Gar-Altasa.
Surun Irkor Ingar u Alarimu, 279. - 288. g. D. R.
Taut, Fandski zaid u Aafu.
Svjetlo Aela
Tor Kotor [Kattor]
Tul Titan [Tittan]
Voa orunika u Urgul-Olgiju.
Morosov prijatelj i zatitnik u Korimoru, dil-indul odan Jugu.
Ubojica neljudi Gul-Tedir, nadimak Otara Gal-lrolgija.
Ul Manta Govornik i ljetopisac iz Andora, napisao "Uspon Novog
Carstva","Stvaranjepovijesti".
Indan Dara Antara. Kutras u Naralu.
Umur Nivel Urk Fatol Urud Aratan
Prvi sveenik Vjere u vrijeme ingara Adara Irkol-Garsita u Alarimu.
Vazul Horan Izvjestilac za Sjeveroistok Linesa na dvoru u Tartasu za ingara
Ira Odraka.
Zar Arara Ljetopisac iz lota, na Valvali pisar kod Ira Otarka. Zil
Ragarov pratilac u Aranimu.
Zil Mlinski dilman u ordonskoj vojsci, pod Irom Odrakom
Vastas-Gator borio se na Valvali. [Gattor]
737

Zildar Azada Orduljanin iz Kordora u Andoru, oteo kuu Rosa Mekora u

Aksildoru.
Zildar Vrman Ordulski kutras u vrijeme ordonskog osvajanja sjeveroistoka
Linesa.
Zilgar Aranin Dilman na Valvali, vodio Dvadesetu ozodsku agmu "Ag".
738

Rjenik zemljopisnih pojmova na Aratonu

Linitska imena i pojmovi u ovoj knjizi ne odraavaju doslovno izvorno linitsko
pismo, jer se u njoj ne koristi posebni znak za udvostruenje. Na ovom mjestu
to je donekle ispravljeno. Kod pojmova kod kojih postoji takova razlika, u
uglatim zagradama je znak udvostruenja u linitskom pismu predstavljen
dvostrukim slovom.
Aaf
Adad [Addad]
Adnal
Adolnin
Ador [Addor]
Adur-Imkor [Addur]
Ael Ag-Harkul
Agdor
Agi [Aggi] Agmal Agtel
Akartam [Akkartam]
Aksildor Aksiltur
Al-Kalmas
Peine u Almasu koje su nastavali Fandi.
Veliki zid, zid oko Ondola koji je podigao Adaz Karigal 301.-302. g.D.R.
Veliki most, vee Malkul, Rijena vrata i desnu obalu Me ga kod Ondola.
Dil-indulsko uilite u Galigalu. Grad na Lehetu u Aranimu.
Okupljalite rababrita u Mlinu, na Inoblituru iza Alarima i prije doline
Rabul.
Fandski izraz za Fandor.
Istona vrata. Andora, iz Dildora izlaze na Ankortur, cestu za Korimor.
Istoni grad, peine istonog dijela Iladona. Istoni dio Tartasa.
Istoni rukavac Mega kod Olibala u Tartasu.
Bojite u Sit-Gulasu, nadomak Gulkoru, pobjeda Linita nad Fandima.
Podruje jugozapadnog Fandora, izmeu rta Isur i Ozaka.
Sjeverni dio Andora.
Put k nebu, stubite koje se uzdie uz Arktas do Irkenovog boravita.
Velika rijeka junog Fandora, njeno ue izgubljeno je u nepreglednim
movarama veliine Orina.
739

Alarim Najvaniji grad i upravno sredite Irilina, najstariji jo

[Alarrim] uvijek naseljeni grad u Linitskim zemljama.
Algaltur Cesta izmeu Alarima u Mlinu i Galigala u Ozodu.
Almas Gorje sjeverno od Andora.
Alontur Cesta koja povezuje Alarim u Mlinu i Ondol u Arulu.
Amanal Most na Megu sjeverno od Ondola, na cesti za Muken.
Amatal Visoki izdvojeni kameni zub, stijena u sreditu Adur-
Imkora.
Anartur Cesta uz Aramal, povezuje Andor i Arol.
Andor Najvaniji grad i upravno sredite Orina, prijestolnica
Garsita.
Andorski Zaljev Uskog mora (Farpora) pred Andorom, izmeu
zaljev poluotoka Babol u Orinu i Kutdarabokata u Dulni.
Andras Rijeka u junom Fandoru, pritok Al-Kalmasa.
Angul Velika rijeka u Fandoru, juna granica Zemalja smrti.
Ankor Vrh u Almasu.
Ankortur Cesta uz Usko more, povezuje Andor i Korimor.
Anintur Cesta, nikad izgraena, koja bi povezivala Andor i
Indultal.
Aon-I-Aat, Fandski naziv za otok Tohon. Otok kraja nade
Ara Stari, poluzaboravljeni izraz za Neur.
Ara-Tri Zastarjeli naziv za Goor.
Arakan Dolina pod Kalkalom.
Aramal Najvea rijeka u Linesu, dotie Andor prije no to utjee u
Usko more.
Aranar Breuljak oko kojega se smjestio Alarim.
Aranim Linitski benas u sredinjem Linesu, odijeljen Aramalom od
Arkora na sjeveru, rijekom Telen od Dulne na istoku, gorjem Segetoleheta od
Mlina na jugu i rijekom Lehet od Vailula na zapadu, upravno sredite mu je
najvei linitski grad Kul-Kinel.
Arasit Dio Kul-Kinela s vanjske strane Gardada, uz gradski zid.
740

Araton Arkor
Arkortur Arktas
Arktur
Arkul [Arkkul]
Armal
Armandor
Arol
Arortur
Artal
Arul [Arrul]
Astal Atatel Azokrit Azu-Adur
Babol [Babbol]
Bailul
Barabar [Barrabar]
Barkul Barnal
Svijet s dva velika kopna: Linesom i Fandorom i dva
velika mora: Soranskim i Ordonskim.
Podruje na sjeveru Linesa izmeu Olgula, Ordula i Orina
na istoku i Orare i Narala na zapadu, sjeverno od
Aramala.
Cesta koja povezuje Arol u Arkoru s Korimorom u Ordulu.
Najvii vrh Segetoleheta, na zapadu gorja i nedaleko prijevoja Lul.
Samotna cesta, dio Arkortura kroz Tal-Kizik i Tal-Pilis. Vrata koja iz Irmala
na jugu Andora izlaze na Anintur.
Dio Andora uz Aramal i Atagijev most.
Prvobitni naziv grada Indultala u Dulni.
Najvaniji i jedini grad u Arkoru.
Cesta koja povezuje Arol u Arkoru s Orunom u Aranimu.
Veliki otok nadomak Fandora, oplakuju ga Soransko veliko more i Juno soransko
veliko more.
Jedan od etiri ordonska benasa, izmeu Marme na istoku, Ozoda na sjeveru i
Irilina na zapadu, glavni grad Ondol.
Vrh u Almasu.
Visoki vrh u sredinjem Segetokalmasu.
ute planine, dijele Ozod od Marme.
Malo naseljeno mjesto s jakom vojnom postajom u Ozodu (Ordon) na granici s
Aranimom.
Poluotok u Orinu, dijeli Andorski od Korimorskog zaljeva.
Veliki zaljev na krajnjem zapadu Linesa u kojemu se smjestio Uldalis.
Zvijezda sjevernog neba.
Bratska vrata, juna vrata Ondola, poetak Onrodtura prema Rodoru.
Most preko Mega kod Ondola, dio Onrodtura od Barkula.
741

Bator Veliki vodopad kojim se rijeka Irodal stropotava u more.

Bijeli grad Andor na Prvom jeziku.
Bok-Aksiltal Najvii vrh Gardada, sjeveroistono od Kul-Kinela.
Boji dvor Olgartas, vidi tamo.
Bratska vrata Barkul, vidi tamo.
Daat, Peina u Aafu s ugljenokopom.
Dvorana ugljena
Dad-Azdad Nadzorna postaja i kriite cesta u Marmi, mjesto gdje se
razilaze Tarontur i Targaltur.
Nekadanje uilite za dil-indule u Alarimu.
Most koji povezuje sjeverni dio Olibala s Mukardadom.
Dom Dvanaestorice, palaa iz koje Dvanaestorica vladaju
Dad-Irgal Dadnal
Dal-Denoni [Dennoni]
Daleki zapad
Darabaris
Del-Mal Dil-Daul
Dilden Dildor Dirgor
Dom Dvanaestorice
Dorimor Dornal
Aranimom.
Jedinstveni naziv za udaljene, slabo naseljene i manje vane benase na
krajnjem zapadu Linesa: Vailul, Oraru, Naral i Oltak.
Maleno mjesto na otoku Urtartalu, jako pomorsko uporite Ordona u Junom
soranskom velikom moru.
"Desna rijeka", desna sastavnica Aramala.
Zvijezda sjevernog neba, Liniti")e smatraju sretnom zvijezdom.
Gradska etvrt Ondola.
Istoni dio Andora kraj vrata Ag-Harkul.
Duboko uvueni zaljev na ordonskoj obali Junog soranskog velikog mora.
Vidi pod Dal-Denoni.
Naputeni drevni linitski grad na hridi iznad jezera Utan i potopljenog
Moridora.
Most u Tartasu, povezuje Mukardad i Olibal preko Ozmala.
742

Duldur Pritok Aramala u Orinu na kojemu je Antarov Olidor.

Dulna Podruje u Linesu na Ordonskom moru izmeu Orina na
sjeveru, Ozoda na jugu i Aranima na zapadu, takoer i rijeka koja dijeli Dulnu
od Ozoda u Ordonu.
Duul, Fandski naziv za peinu s vodopadom i podzemnom
Dvorana vode rijekom ispod Itagira.
Egat
[Eggat]
Elemen Erk
Eterem [Eterrem]
Eveldor
Fandor
Fandorsko more
Fardor Farpor
Jezero kod Kul-Kinela.
Vrh u zapadnom dijelu Segetoleheta.
Veliki zaljev Farpora u Fandoru, sjeverno od Sit-Altasa.
Rijeka u Olgulu, granica Olgula i Ordula.
Dio Ondola u kojem su ubijeni ingar Hargar i dil-indul Evel.
.
Najvee kopno Aratona.
More uz zapadnu obalu Fandora. Veliki otoci Vartura i Katar dijele ga od
Ordonskog velikog mora.
Dio Andora na istoku, juno od vrata Oz-Galkula.
More koje dijeli sjeverni Lines od sjevernog Fandora i Zemalja izobilja, na
Prvom jeziku Usko more.
Prijevoj s opasnim spustom nadomak Kul-Kinelu. Planinski lanac u Ordulu.
Najvei grad i upravno sredite Ozoda.
Cesta koja spaja Galigal u Ordonu s Indultalom u Dulni.
Najvea dvorana u Aafu.
Fergaz
Furat [Furrat]
Galigal Galintur
Gaos, Dvorana straha
Gaoske Peina nadomak Gaosu odakle su Fandi nadzirali Gaos.
promatranice
Gar-Altas Najvaniji grad i upravno sredite Zemalja izobilja (Sit--
Altasa).
Garda Kruni vijenac planina uz iju se junu stranu razvio Kul-
-Kinel.
743

Gargar Vrh u sredinjem Segetokalmasu.

Garmal Rjeica koja izvire u Urgul-Olgiju.
Gatan Rijeka u Gaosu, u Aafu.
[Gattan]
Gatovet Vrh u zapadnom Segetolehetu.
[Gatovvet]
Gi-Garkul Vrata Itagira.
Giltas-Ingrit Brdo nad Valvalom na kojem su u poznatoj bici ingari Juga i
Sjevera ubili jedan drugog.
Goor Crveno sunce aratonskog neba, znamen zla nasuprot
Neuru.
Gorodon Podruje u Fandoru, izmeu Og-Karpora i Hadora u
[Gorrodon] visokom Gulkoru.
Gul Rijeka duboko u Fandoru, smatrana krajem poznatog
svijeta.
Guldor Grad smrti, novi naziv za ruevine naputenog grada Ildora
u lrilinu.
Gulkor Goroviti kraj oko donjeg toka Angula, dijelom u Sit-
-Gulasu, na Prvom jeziku Planine smrti.
Gultur Put smrti, staza u podzemlju Almasa.
Hador Podruje visokih planina u sredinjem Fandoru,
prapostojbina Fonda.
Hakat Selo u Segetolehetu iznad Urgul-Olgija.
Halor Gorje u Orari s vrhovima pod vjenim snijegom.
Hamor Lijevi pritok Aramala u njegovom gornjem toku, pritjece iz
Rehima.
Hamorun "Visoki Morun", dio Kul-Kinela unutar Gardada i istono
[Hamorrun] od mjesta gdje se voda iz Egata prelijeva preko ruba Gardada.
Hartas " Vrh u Segetokalmasu, blizu jezera Masfel.
Hasu-Nargi Veliko kopno usred Ogruda.
Hodoasniki Most preko Aramala kod Arola, sagraen 283. godine, most
spaja Aranim i Arkor.
744

lahian Veliki fandski grad blizu uu Salguta u Angul.

Iglikat Jedan od tri visoka vrha (uz Kastal i Kokat) istonog
Segetoleheta.
Iladon Selo u Vastalu gdje je smjeten benas Arama Tara.
[Iladdon]
Ildor Manje mjesto s jakom vojnom postajom u Ozodu (Ordon)
na rijeci Dulni i nadomak Indultalu u Dulni.
Inden Rt na krajnjem jugu Fandora.
lndenski Morski put juno od Fandora, spaja Ordonsko veliko more
prolaz na zapadu i Juno soransko veliko more na istoku.
Indulnal Most preko Agmala, istonog rukavca Mega, prema
Olibalu u Tartasu.
Indulov Morski prolaz izmeu Linesa i Fandora na krajnjem
prolaz sjeveru, najui dio Uskog mora. Zimi esto zaleen.
lndultal Najvaniji grad i upravno sredite Dulne.
Inoblitur "Put predaka", cesta od Alarima prema zapadu uz ijih su
[Inoblittur] prvih sto atakala umjetnici isklesali kamene likove
ondanjih uglednika.
Iot Jaki grad i vana luka u Marmi.
Iotski zaljev Zaljev Ordonskog velikog mora kod grada lota.
Ir-Garsitkul Vrata na sjeveru Andora, iz Kordora izlaze na cestu za
Itagir.
Irbol Drevni grad u zapadnom Mlinu, naputen nakon pada
Alarima3l9.g.D. R.
Irilin Linitski benas na Jugu, granii na sjeveru s Aranimom,
na
[Irillin] jugu s Arulom a na istoku s Ozodom, zatvoren planinskim
lancima Segetoleheta sa sjevera i Segetokalmasa s juga i
zapada, glavni grad Alarim.
Irkdor Dio Urgul-Olgija donekle otvoren vanjskom svijetu, gdje
se ivi i trguje.
Irkol-Gi Dil-indulsko uilite u Ondolu.
Irksit U Vjeri est naziv za Aranim, Sveta zemlja.
Irktor Grad u A ran imu.
745

Irktur
Irmal
Irodal [Irroddal]
Irtigar [Irtiggar]
Isit
[Issit]
Ismerol Istoni grad
Isur
[Issur]
Itagir [Itaggir]
Izgalmas
Jol
Jolski prolaz
Juno soransko veliko more
Kalk
Kalkal
Kar-Ingimal
Kar-Silman
Kar-Tedir
Kardub
Kargarmal
Sveti put, cesta kroz Aranim od Azu-Adura do Adora na kojoj je Urgul-Olgi.
Dio Andora s june strane Aramala.
Velika rijeka u Fandoru, dijeli Zemlje izobilja i Zemlje smrti, istona
granica Linitskih zemalja.
Bojite u Zemljama izobilja (Sit-Altasu).
Bojite na istoku Sit-Gulasa, mjesto sukoba Linita i Fanda.
Zvijezda sjevernog neba. Agdor, vidi tamo.
Istureni rt zapadnog Fandora, dijeli Oror od Akartama. Pravac Isur otok Katar
juna je granica Fandorskog mora.
Atagijeva utvrda i zamak u Almasu, takoer i jedan od vrhova A/masa.
Pritok hodala, rijeka u Zemljama smrti. Poluotok na krajnjem jugu Arula, u
Linesu.
Moreuz koji vee Juno soransko veliko more i Ordonsko veliko more, a dijeli
poluotok Jol u Arulu (krajnji jug Linesa) od Tarta.
Veliko more izmeu Linesa i Fandora, a ispod Sorana, sa Soranskim velikim
morem ini najveu vodenu povrinu na Aratonu.
Pustinja izmeu Azokrita i Ordonskog velikog mora.
Gorje u Arkom, sjeverno od Aramala.
Bogati dio Tartasa na lijevoj obali Mega.
Vrh u Almasu.
Bojite na istoku Sit-Gulasa, mjesto sukoba Linita i Fanda.
Rt u Marmi, najisturenija toka Marme i Linesa prema istoku.
Bojite na Tehetu u Zemljama smrti, najvei pokolj Fanda svih vremena.
k
[i
k JL
A A
A
746

Karumal Zubi rijeke, mjesto na Aramalu blizu Arola gdje se rijeka

probija kroz goleme kamene stupove.
Kastal Jedan od tri visoka vrha (uz Kokat i Iglikai) istonog
Segetoleheta.
Kinelove Puki naziv za Linitske zemlje, zemlje u kojima ive
hiniti.
zemlje
Kinortur Cesta u Aranimu koja spaja Kul-Kinel s Oranom.
Kirmor Izvor vode u Iladonu.
Kokat Jedan od tri visoka vrha (uz Kastal i Iglikat) istonog
Segetoleheta.
Kordor Sjeverozapadni dio Andora, kraj vrata Ir-Garsitkul.
Korimor Najvaniji grad i upravno sredite Ordula.
Korimorski Veliki zaljev Farpora ispred Korimora. zaljev
Korkul Sjeverna vrata Alarima prema Megu i Segetolehetu.
Korpartur Smioni sjeverni put, nikad izgraen, koji bi povezivao
Korimor i Parkolobol.
Kortal Najvii vrh Linesa i Segetokalmasa.
Korun Dio Kul-Kinela s vanjske strane Gardada, etvrt bogatih
[Korrun] trgovaca.
Kotur Sudnji put, zavojita staza koja se sputa do dna
itagirskih
[Kottur] tamnica.
Krvava vrata Rabkul, vidi tamo.
Kul-Aksil Vrata Neba, po Vjeri mjesto na vrhu planine Olikor odakle
su se mogle primati Kinelove poruke i kada je on bio na zvijezdama.
Kul-Altas Vrata izobilja, altaki grad na Kutdarabokatu u Dulni.
Kul-Iladon Vrata lladona, ulaz iz Vastala u zaklonjeno mjesto pod
Ogistalom.
Kul-Inabnit Vrata potomaka, istona vrata Alarima. Kul-Inoblit Vrata predaka,
zapadna vrata Alarima. Kul-Kinel Najvaniji grad i upravno sredite
Aranima.
747

Kul-Ordon Velika vojna i trgovaka luka na otoku Varturi.

Kutdarabokat Veliki poluotok Dulne u Farpor, nenastanjen osim Kul-
[Kutdarrabokkat] -Altasa na krajnjem istoku.
Lag-Adag Najvii vrh Furata i sjevernog Linesa. [Lag-Addag]
Led-Mal "Lijeva rijeka", lijeva sastavnica Aramala.
Ledene zemlje Zemlje na krajnjem sjeveru Fandora, izmeu Urgistala i
Sjevernog mora.
Lehet Desni pritok Aramala, prirodna granica A ranima i Vailula.
Lines Veliko kopno Aratona, nastanjeno Linitima.
Linitske zemlje Zemlje u kojima ive hiniti, Lines i Zemlje izobilja.
Lul
Majka Juga
Maldor
Malkul
Marma
Masfel
Meustijenje Meg
Mokos [Mokkos]
Moridor
Morkul
Morun [Morrun]
Prijevoj na Segetolehetu kojim je sagraena cesta koja povezuje Aranim i Mlin
u Ordonu.
Ogama, vidi tamo.
Dio Ondola uz rijeku Meg i ue Uga.
Rijena vrata, izlaz iz Ondola na Adnal, Veliki most i desnu obalu Mega.
Linitski benas u Ordonu, plodna ravnica uz Ordonsko veliko more i Jolski
prolaz, na sjeveru granii s Ozodom, a na zapadu s Arulom, glavni grad Tartas.
Jezero u jugozapadnom Linesu, u teko prohodnom kraju gdje se pribliuju
Segetolehet i Segetokalmas.
Isto to i Vastal (vidi tamo).
Rijeka u Mlinu, Arulu i Marmi, na njoj su Alarim, Ondol i Tartas.
Pustinja u Fandoru.
Naputeni drevni linitski grad pod povrinom jezera Utan, ispod Dorimora.
Juna vrata Alarima.
Dio Kul-Kinela unutar Gardada.
748

Mukardad [Mukkardad]
Mukdor
Muken [Mukken]
Mukul [Mukkul]
Nal"Imtel
Nandor Nankar
Naral [Narral]
Naralsko more
Neur
Nin-Oldar Oborol
Odon [Oddon]
Odor [Oddor]
Og-Karpor
Ogama
Ogistal
Najstariji dio Tartasa iz Hargarovih vremena.
Stari grad, stara jezgra Ondola opasana Argarkarovim zidom.
Mjesto na tromei Mlina, Ozoda i Arula, jaka nadzorna postaja naAlonturu i
Algalturu.
Stara vrata, sjeverna vrata Ondola odakle vodi cesta do Mukena.
Usamljeni visovi, Irolgarovo prihvatilite za zifove u Aranimu.
Grad u Zemljama izobilja (Sit-Altasu). Vrh u Almasu.
Benas na krajnjem zapadu Linesa, smjeten uz Naralsko more, rubno more
Soranskog velikog mora. Granii s. Orarom na sjeveru, Oltakom na jugu, dok mu
istona granica prema Arkom nije odreena budui daje na toj strani neprohodni
Tal-Pilis. Glavni grad Uldalis.
Rubno more Soranskog velikog mora, dijeli Soran od Narala i Orare u Linesu.
Sunce aratonskog neba, izvor topline i ivota, esto se uzima kao pojam dobra
nasuprot Gooru.
Uilite za dil-indule u Zerelu.
Gorje sjeverozapadnog Linesa, prirodna granica Narala i Orare.
Zvijezda sjevernog neba.
Palaa ordonskih vladara na Olibalu u Tartasu.
Planinski lanac uz zapadnu obalu Fandora, protee se od Gar-Altasa do Ororskog
zaljeva.
Majka Juga, zvijezda junog neba koja ne mijenja svoj poloaj.
Juni stjenjak, ulanano gorje u Fandoru.
749

Ogrud Velika movara na jugu Dulne.

Ogtel Juna kula Vetela.
Okar Juni dio Tartasa.
[Okkar]
Okdor Dio Urgul-Olgija s radionicama i topionicama rude.
Olgartas Boji dvor, dio Urgul-Olgija s Irolgarovim dvorom.
Olgul Podruje krajnjeg sjeveroistoka Linesa, sjeverno od Ordula
i rijeke Eter em.
Olibal Otok na Megu u Tartasu na kojemu je Odor, palaa
ordonskih vladara.
Olidor Utvreni grad od male vanosti u Almasu, utoite Dara
Antara.
Olikor Planina zapadno od Urgul-Olgija na vrhu koje je Kul-Aksil,
Vrata Neba.
Oltak Benas od male vanosti na samom zapadu Linesa. Nalazi
se izmeu gorja Rehim na istoku, Soranskog velikog mora na zapadu, Narala na
sjeveru i vrletnog Segetokalmasa na jugu. Glavni grad Tas-Hardor.
Olvas Sredinji dio Ondola.
Ondandor Juni dio Ondola.
Ondol Najvaniji grad i upravno sredite Arula.
Ondolska Prostor izmeu Azokrita i gorja Ug u Arulu gdje je
vrata smjeten Ondol.
Ongaltur Cesta koja povezuje Ondol u Arulu preko Mukena s
Galigalom u Ozodu.
Onintur Cesta koja spaja Ondol u Arulu (Ordon) s Indultalom u
Dulni.
Onitur Cesta koja spaja Ondol u Arulu {Ordon) s lotom u Marmi.
Onrotur Cesta koja vee Ondol i Rodor u Arulu.
[Onrottur]
Ook Fandski naziv za Lines.
Or-Adfan Bojite u junom Sit-Gulasu, mjesto pokolja Fonda 451. g.
D.R.
750

Orara
Orarski prolaz
Orartur
Ordon
Ordbnsko veliko more
Ordul
Orgalbar
Orin [Orrin]
Ormor
Orogan [Oroggan]
Oromel Oror
Ororski zaljev
Orun [Orrun] Otel [Ottel]
Otrol
Benas na sjeverozapadu Linesa, odijeljen pustinjom Tal--Kizik od Arkora i
sjeveroistonog Linesa, a planinama Oborola od Narala na jugu. Na sjevera je
omeen Sjevernim morem, a na zapadu Orarskim prolazom i Naralskim morem koji
ga dijele od Sorana. Glavni grad Parkolobol. Prolaz koji vee Naralsko more sa
Sjevernim morem, a dijeli Oraru u Linesu od Sorana.
Cesta u Aranimu koja vee Orun u Aranimu s Arolom u Arkoru.
Carstvo na Jugu sa sreditem u Tartasu u Marmi koje, osim Marme, obuhvaa
Ozod, Arul i Irilin.
Veliko more na istoku i jugoistoku Linesa, dijeli Lines od Fandora. Jolski
prolaz vee ga na zapadu, a Indenski prolaz na istoku s Junim soranskim
velikim morem.
Linitski benas u sjeveroistonom Linesu, omeen Olgulom na sjeveru, Arkorom na
zapadu, Orinom na jugu i Uskim morem na istoku, glavni grad Korimor.
Veliki poluotok u Ozodu, dijeli Ordonsko veliko more od Ozodskog mora.
Linitski benas u istonom Linesu, omeen Ordulom na sjevera, Arkorom na
zapadu, rijekom Aramal i Dulnom na jugu i Uskim morem na istoku, glavni grad
Andor.
Rijeka u Ozodu na ijem je uu Galigal.
Bojite na istoku Sit-Gulasa, mjesto sukoba Linita i Fanda.
Poluotok na krajnjem sjeveroistoku Fandora.
Dio zapadnog Fandora izmeu Ororskog zaljeva i rta Isur, izmeu junog Gulkora
i Akartama.
Zaljev u zapadnom Fandoru, dijeli Gulkor od Orora. Grad u Aranimu.
Grad i luka na jugu Arula.
Lijevi pritok Aramala u njegovom srednjem toku, sputa se s istonog Rehima i
smatra granicom Arkora i Oltaka.
751

Otrun-Ingrit Trg pred Odorom, palaom ingara na Olibalu u Tartasu. Oval

Rt na krajnjem jugu Jola, najjunijeg dijela Linesa.
Oz-Galkul Zapadna vrata Andora, izlaze na Anartur, cestu prema Arolu.
Oz-Hagi Greben Ogistala koji stri u Vastal i titi Iladon od
zapadnih vjetrova.
Ozak Krajnji jugozapad Fandora uz obalu Ordonskog velikog
mora, gorovito, neplodno i hladno podruje.
Ozdor Zapadni grad, peine zapadnog lladona kojima je
upravljao Arom Tar.
Ozil Zaljev na ordonskoj obali Junog soranskog velikog mora.
[Ozzil]
Ozil-Farnim Dugodolina nedaleko Kul-Kinela, na kojoj su se srazili [Ozzil]
Sjevernjaci i Junjaci 558. g. D. R.
Ozkul Zapadna vrata iz Mukardada u Tartasu u starom
Hargarovom zidu.
Ozmal Zapadni rukavac Me ga kod Olibala u Tartasu.
Ozod Ordonski benas, rijeka Dulna dijeli ga od Dulne. Na
[Ozzod] zapadu granii s Mlinom, na jugu s Arulom i Marmom, a
na sjeveru i istoku mu je zaljev Terembol i Fandorsko more. Upravno sredite i
najvaniji grad mu je Galigal.
Ozodsko more More uz istonu obalu Ozoda, rubno more Ordonskog velikog mora.
Pal-Tedir Bojite na istoku Sit-Gulasa, mjesto sukoba Linita i Fonda.
Parkolobol Najvaniji grad i upravno sredite Orare. [Parkolobbol]
Planine smrti Planine izmeu rijeke Gul i mora, sjeverno i juno od
rijeke Angul, na saetom jeziku Gulkor (vidi), iako se pod Gulkorom
podrazumijeva najee zemljopisna cjelina.
Pordor Grad i luka u Marmi u Ordonu.
Put smrti Gultur, vidi tamo.
Rabkul Krvava vrata, vrata Ondola okrenuta Taronturu.
752

Rabul [Rabbul]
Ragad [Raggad]
Ragadski poluotok
Ragat [Raggat]
Rehim Rijena vrata
Rodor [Roddor]
Rual, Uska dvorana
Safras Salgut
Samotna cesta Sarus Saul
Segetolehet [Seggetollehet]
Segetokalmas [Seggetokalmas]
Sit-Altas Sit-Gastas Sit-Gulas Sjeverno more
Sjeverno soransko veliko more
Dolina u zapadnom Irilinu, prijevojem Lul odijeljena od Aronima.
Gorje sjeverno od Uldalisa u Naralu.
Poluotok na krajnjem zapadu Linesa isturen u Soransko veliko more, izmeu
zaljeva Bailul i Naralskog mora. Njim se prua gorje Ragad.
Nadzorna postaja na Irkturu blizu Urgul-Olgiju:
Gorje na zapadu Linesa, istona granica Oltaka.
Malkul, vidi tamo.
Grad podno Segetokalmasa, drugi po vanosti u Arulu.
Peina u Aafii, prolaz prema Gaosu.
Planine u Olgulu.
Rijeka u Fandoru.
Arktur, vidi tamo.
Gorje u pustinji Mokos, u Fandoru.
Fandski naziv za Vetel.
Planinski lanac u Linesu, dijeli Aranim i Mlin.
Planinski lanac na jugu Linesa, izmeu Irilina i Soranskog velikog mora.
Vidi pod Zemlje izobilja. Ledene zemlje, vidi tamo. Zemlje smrti, vidi tamo.
More sjeverno od Linesa i Fandora, produetak Sjevernog soranskog velikog
mora.
Veliko more istono od sjeveroistonog Fandora, dijeli Fandor od Sorana, na
sjeveru se nastavlja u Sjeverno more.
753

Sokos [Sokkos]
Soran [Sorran]
Soransko veliko more
Stara vrata Stari grad Sudnji put
Najvii vrh u Almasu.
Veliki otok u Soranskom velikom moru, esto uziman kao tree veliko kopno
Aratona.
Veliko more na zapadu od Linesa. S Junim soranskim velikim morem ini najveu
vodenu povrinu na Aratonu.
Mukul, vidi tamo.
Mukdor, vidi tamo.
Kotur, vidi tamo. Suneva rijeka Izraz na Prvom jeziku za A ramal. Sveta
zemlja U Vjeri naziv za Aranim, Irksit.
Taal, Peina u Aafu s procjepom kroz koji se vidi danje
svjetlo.
Dvorana svjetla
Tal-Kizik Stjenovita, vrlo teko prolazna pustinja sjevernog Arkora.
Tal-Pilis Pjeana pustinja u Arkoru u sjevernom Linesu.
Targaltur Cesta u Ordonu, spaja Tartas u Marmi i Galigal u Ozodu.
Taritur Cesta u Ordonu, spaja Tartas s lotom.
Tarontur Cesta u Ordonu, spaja Tartas u Marmi i Ondol u Arulu.
Tarot Vrh u Segetokalmasu.
Tart Zemlja ili otok u Ordonskom velikom moru iji se krajnji
jug gubi u vjenom ledu, meu Linitima se smatra osobito negostoljubivim
mjestom.
Tartas Glavni grad Marme i prijestolnica Ordona.
Tartur U Tartasu est naziv za cestu od Tartasa k sjeveru do Dad-
-Azdada, zajedniki naziv za Targaltur i Tarontur tamo
gdje se oni poklapaju.
Tas-Hardor Glavni grad Oltaka.
Tehakor Nie planine izmeu Furata u Olgulu i Almasa u Orinu.
Tehet Pritok hodala u Zemljama smrti.
Terembol Veliki zaljev ispred Indultala, dijeli Dulnu od Ordona.
Termal Zelena rijeka, odvire iz jezera Egat i kroz Kul-Kinel se
sputa prema Telenu.
754
Tezet Rijeka na krajnjem sjeveroistoku Fandora u Sit-Gastasu.
Tohon Otok u Fandorskom moru nadomak Fandoru, uporite
[Tohhon] ordonske mornarice za ratova u Zemljama smrti, potom
sredite trgovine robljem.
Tormor U Ogrudu, mjesto s kljualom vodom i mlazovima vrele
vode koji izbijaju u zrak.
Toma Vrh u zapadnom Segetokalmasu.
Tornal Most u Tartasu, povezuje Kar-lngimal i Olibal preko
Agmala.
Torok Glavno mjesto na otoku Ultaru pred Korimorom.
[Torrok]
Turgor Zvijezda sjevernog neba.
Ug Rijeka u Arulu, ulijeva se u Meg kod Ondola. Takoer i
gorje zapadno od Ondola.
Ul-Mordon Dio Korimora.
Uldalis Najznaajniji grad u Naralu, na zapadu Linesa.
Ultar Otok u Farporu pred Korimorom.
Ur Siromano predgrae Korimora.
Uraga Zvijezda sjevernog neba.
Urdur Nepravilna zaravan unutar hridina Ogistala na kojoj se
smjestio lladon.
Urgdad etvrt na sjeveru Tartasa.
Urgdaul Zvijezda sjevernog neba, priblino oznauje sjever.
Urgistal Sjeveni stjenjak, ulanano gorje u Fandoru,
Urgul-Olgi Utvreno sklonite Irolgara, Kinelova namjesnika, Irvera,
[Urggul] uvara Tajne, nalazi se u Aranimu, blizu Kul-Kinela.
Urtartal Veliki otok u Junom soranskom velikom moru, ordonsko
pomorsko uporite.
Usko more More na sjeveroistoku Linesa, dijeli Lines od Fandora,
Farpor.
Urkul Sjeverna vrata Tartasa.
[Urkkul]
755

Utan . Jezero u dolini Rabul u Mlinu.

Vailul Benas od male vanosti u zapadnom Linesu. Granice su mu
[Vaillul] na rijeci Aramalu prema Arkoru na sjeveru, na rijeci
Lehet
prema Aranimu na istoku, lancu Segetoleheta na jugu i gorju Rehima i
Segetokalmasa na zapadu. Glavni grad mu je Zerel na Aramalu.
Valvala Bojite u Aranimu ponad Telena, mjesto sukoba
sjevernjake i junjake vojske 29//1.534.
Vandol Veliki poluotok istonog Fandora u Soransko veliko more.
Vandolsko More izmeu poluotoka Vandol i Fandora. more
Vartura Veliki otok na puini ispred Galigala.
Vasdor Peine na junoj strani Urdura i Iladona.
Vastal Zemlja izmeu planinskih lanaca Urgistala i Ogistala na
sjeveru Fandora, Meustijenje.
Veliki most Adnal, vidi tamo.
Veliki zid Adad, vidi tamo.
Ver-Hatal Tajno Antarovo utoite u vrletima Almasa.
Vetel Najvea linitska utvrda na istoku, u Zemljama smrti,
[Vettel] nadomak Irodalu.
Vrata Neba Vidi Kul-Aksil.
Vrata Vidi Kul-Inabnit.
potomaka
Vrata predaka Vidi Kul-Inoblit.
Zapadni grad Ozdor, vidi tamo.
Zei-Tai Zvijezda sjevernog neba.
Zelena rijeka Termal, vidi tamo.
Zelgir Bojite na istoku Sit-Gulasa, mjesto sukoba Linita i
Fanda.
Zemlje Dio Fandora naseljen Linitima, omeen Ogistalom, Uskim
izobilja morem, Ordonskim velikim morem i rijekom Irodal, poznat
i kao Sit-Altas.
Zemlje smrti Kraj u Fandoru izmeu rijeka Irodal i Gul, linitski naziv mu
je Sit-Gulas.
756

Zerel Grad na gazovima Aramala, glavni grad Vailula.

Zil-Okul Vrata na unutranjem junom zidu Vetela.
[Okkul]
Zilnar Sredinji dio Andora.
Zondor Dio Kul-Kinela izvan Gardada, istono od Termala.
Zonin Dil-indulsko uilite u lotu.
Zubi rijeke Karumal, vidi tamo.
Zumurud Velika i opasna movara u Dulni, sjeverozapadno od
Indultala.
ute planine Azokrit, vidi tamo.
757

Prikaz aratonskih zbivanja od dolaska D. Morosa u Andor

Dan 9
10
11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21
Sartim Krug
///
2 dan
2 dan
Dir Moros dolazi u Andor, upoznaje Reu
Renon.
Na ulicama. Andora, sree T. Titana, zasjeda
u "Ingaru Linesa". 2 dan Zatoenik u Itagiru, razgovor s Reom.
KlifSl Rea odvedena. 2 dan 2. dan u Itagiru.
2 dan 3. dan u Itagiru.
2 dan 4. dan u Itagiru.
2 dan 5. dan u Itagiru.
2 dan 6. dan u Itagiru.
2 dan 7. dan u Itagiru.
2 dan 8. dan u Itagiru.
2 dan 9. dan u Itagiru.
2 dan 10. dan u.Itagiru.
2 dan 11. dan u Itagiru.
759
Oliver Frani
22 h 7 2 I dan 12. dan u Itagiru.
23 li 1 7 2 1 dan 13. dan u Itagiru.
24 h 1 7 21 dan 14. dan u Itagiru.
25 li 1 7 21 danRH 15. dan u Itagiru.
26 h i "/ 2 dan 1 DM ore d Atasiiei
27
28
29 30
31
32 1
2 3 4 5 6
III I
I I I I I
2 dan
2 dan
2 dan
HE39
2 dan
2 dan
nm
2 dan
3 dan
3 dan
1339
3 dan 3 dan
229
3 dan 3 dan
DM susree Tauta, Gar Ragar, pogodba. U Promatranicama, prijedlog o
osvjetljavanju Gaosa.
Gaos osvijetljen, Ragar promaen, zamisao o skoku.
DM skae u Gaos.
U Ver-Hatalu, indanov napad.
Dizalo, u Olidoru.
Ir Indar, ruak s Antarom, sukob s Nadama
Linesa.
Veera s Reom.
Prodor u kulu sa zifovima.
Ver-Hatal, nepogoda, Tal-Kizik, borba s
irturima.
Mogo s Reom.
Arktur. Insul. Pismo Darmana Toktasu.
Na Anarturu, pristanite, Ihdar Oltas.
Put u Arol.
Put u Aro/, drugi dan.
Put u Arol, trei dan.
760

7 / 3 dan Karumal. Arakan.

EB9 Borba na Karumalu.
8 / 3 dan 1. dan puta uz Telen.
9/3 dan Ragarov bijeg.
10 / 3 dan 3. dan puta uz Telen.
11 / 3 dan 4. dan puta uz Telen.
12 / 3 dan 5. dan puta uz Telen.
13 / 3 dan 6. dan puta uz Telen. 14/3 dan 7. dan
puta uz Telen.
ESI
15 / 3 dan 8. dan puta uz Telen.
16 / 3 dan 9. dan puta uz Telen. 17/3 dan 10. dan
puta uz Telen. 18 / 3 dan 11. dan puta uz Telen. 19/3
dan 12. dan puta uz Telen.
20 / 3 dan 13. dan puta uz Telen.
21 / 3 dan Razgovor s ludarom. 22/3 dan 15. dan
puta uz Telen. 23 / 3 dan 16. dan puta uz Telen.
EE9
24/3 dan 17. dan puta uz Telen.
25/3 dan 18. dan puta uz Telen.
761

26
27
28
29
30
31
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10 11 12 13
3 dan 19. dan puta uz Telen.
3 dan 20. dan puta uz Telen.
3 dan 21. dan puta uz Telen.
3 dan 22. dan puta uz Telen.
3 dan 23. dan puta uz Telen.
3 dan 24. dan puta uz Telen.
3 dan Teronov napad. U Ogrudu.
KTSS1 Drugi teronov napad. 3 dan Tormor. Agre.
3 dan Na kraju Ogruda. Trei teronov napad.
3 dan Proboj do Dulne.
3 dan Prvi dan veslanja niz Dulnu.
3 dan Drugi dan veslanja niz Dulnu.
3 dan Trei dan veslanja niz Dulnu.
3 dan etvrti dan veslanja niz Dulnu.
3 dan Indultal. Veera s Arom Dostasom.
3 dan Prvi dan jahanja prema Galigalu.
3 dan Drugi dan jahanja prema Galigalu.
3 dan Trei dan jahanja prema Galigalu.
3 dan etvrti dan jahanja prema Galigalu.
762

14 15 16
17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 1
3 dan Peti dan jahanja prema Galigalu.
3 dan esti dan jahanja prema Galigalu.
KfflSl
3 dan Sedmi dan jahanja prema Galigalu.
1339
3 dan Osmi dan jahanja prema Galigalu.
3 dan Deveti dan jahanja prema Galigalu.
3 dan Deseti dan jahanja prema Galigalu.
3 dan Jedanaesti dan jahanja prema Galigalu.
3 dan Dvanaesti dan jahanja prema Galigalu.
3 dan Trinaesti dan jahanja prema Galigalu.
3 dan etrnaesti dan jahanja prema Galigalu.
3 dan Petnaesti dan jahanja prema Galigalu.
3 dan esnaesti dan jahanja prema Galigalu.
3 dan Sedamnaesti dan jahanja prema Galigalu.
3 dan Osamnaesti dan jahanja prema Galigalu.
3 dan Devetnaesti dan jahanja prema Galigalu.
3 dan Dvadeseti dan jahanja prema Galigalu.
3 dan Dvadeset prvi dan jahanja prema Galigalu.
3 dan Dvadeset drugi dan jahanja prema Galigalu.
3 dan Dvadeset trei dan jahanja prema Galigalu.
763

2 3 4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
Dvadeset etvrti dan jahanja prema Galigalu.
3 dan
3 dan Dvadeset peti dan jahanja prema Galigalu.
3 dan
Dvadeset esti dan jahanja prema Galigalu. U Galigalu.
3 dan Kod Arlaka.
3 dan Prvi dan jahanja prema Tartasu.
3 dan Drugi dan jahanja prema Tartasu.
3 dan Trei dan jahanja prema Tartasu.
3 dan etvrti dan jahanja prema Tartasu.
3 dan Peti dan jahanja prema Tartasu.
3 dan esti dan jahanja prema Tartasu.
3 dan Sedmi dan jahanja prema Tartasu.
3 dan Osmi dan jahanja prema Tartasu.
3 dan Deveti dan jahanja prema Tartasu.
3 dan Deseti dan jahanja prema. Tartasu.
3 dan Jedanaesti dan jahanja prema Tartasu.
3 dan Dvanaesti dan jahanja prema Tartasu.
3 dan Trinaesti dan jahanja prema Tartasu.
3 dan etrnaesti dan jahanja prema Tartasu.
764

20 21
22 23 24
25
26
27 28 29 30 31 32
III
3 dan mfa
3 dan mm 3339
3 dan
K135I
3 dan
BB15I
3 dan
BESI
3 dan
3 dan
3 dan
3 dan
3 dan
3 dan
3 dan
" im
3 dan
4 dan
4 dan 4 dan
Petnaesti dan jahanja prema Tartasu. esnaesti dan jahanja prema Tartasu.
Sedamnaesti dan jahanja prema Tartasu. Osamnaesti dan jahanja prema Tartasu.
Devetnaesti dan jahanja prema Tartasu. Dvadeseti dan jahanja prema Tartasu.
Dvadeset prvi dan jahanja prema Tartasu. Gospodarica.
S Adirom Gatarom. U kupalitu.
U borilitu.
Gozba. U lonici. Bijeg. Sudar s Irolgarom.
Inolsili. Prvi dan tranja Torturom.
Drugi dan tranja Tarturom. Trei dan tranja Tarturom.
Dad-Azdad. Odil Kardanor. Prvi dan jahanja prema Ondolu.
Drugi dan jahanja prema Ondolu. Rababriti. Trei dan jahanja prema Ondolu.
etvrti dan jahanja prema Ondolu. Susret s Faanom.
4 dan
4 dan Peti dan jahanja prema Ondolu.
765

6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17 18 19 20 21 22 23 24
4 dan 4 dan 4 dan
KTfSfSl
4 dan 4 dan 4 dan
DS
4 dan WmSt
4 dan
UgJ3
4 dan 4 dan
4 dan
4 dan KfifSI
4 dan
UBI
4 dan
4 dan
4 dan
4 dan
BESI
4 dan 4 dan
esti dan jahanja prema Ondolu. Sedmi dan jahanja prema Ondolu. Osmi dan
jahanja prema Ondolu. Deveti dan jahanja prema Ondolu. Deseti dan jahanja
prema Ondolu. Jedanaesti dan jahanja prema Ondolu. Dvanaesti dan jahanja prema
Ondolu. Trinaesti dan jahanja prema Ondolu. etrnaesti dan jahanja prema
Ondolu. Petnaesti dan jahanja prema Ondolu. Inkati.
esnaesti dan jahanja prema Ondolu. U
Ondolu.
Bargalman. Uilite. Uvojaenje.
S atamom.
Bijeg.
Prvi dan jahanja prema Alarimu.
Drugi dan jahanja prema Alarimu. Trei dan jahanja prema Alarimu. etvrti dan
jahanja prema Alarimu. Peti dan jahanja prema Alarimu. Muken. esti dan
jahanja prema Alarimu. Sedmi dan jahanja prema Alarimu.
766

25 26 27 28
29
30 1
2 3 4 5 6 7 8 9
10 11
12
/ // // // // // // // // 7/ // //
//
4 dan KfffSi 4 dan
4 dan 4 dan
4 dan
4 dan 4 dan
4 dan
EE29
4 dan
4 dan
KfSfSI
4 dan m
4 dan
4 dan
4 dan
4 dan
4 dan
E339
4 dan
4 dan
Osmi dan jahanja prema Alarimu. Deveti dan jahanja prema Alarimu. Deseti dan
jahanja prema Alarimu. Jedanaesti dan jahanja prema Alarimu.
Dvanaesti dan jahanja prema Alarimu. S Azatom Orahom.
U tamnici. Pogubljen Iv Atagi.
U tamnici.
Bijeg. Inobliturom.
Jahanje prema Adur-lmkoru.
Adur-Imkor.
Let na zapad. Odluka o letu na Arktas.
Drugi dan leta prema Arktasu.
Trei dan leta prema Arktasu. Arktas. Irken.
Razgovor s Irkenom.
Ihtil. Let do Urgul-Olgija.
Zarobljeni. Prisjeanje.
Razgovor s Irolgarom. U knjinici. Bijeg.
Na Irkturu. S Otagom. Ragat.
Prvi dan putovanja prema Kul-Kinelu.
Drugi dan putovanja prema Kul-Kinelu.
Trei dan putovanja prema Kul-Kinelu.
Zabava.
etvrti dan putovanja prema Kul-
-Kinelu. Kul-Kinel.
Gostionica. Arih Danbol.
767
13
14 15 16
17 18
4 dan
4 dan
4 dan
4 dan
4 dan
4 dan

Prvi dan povratka prema Urgul-Olgiju. Gar Ragar.

Drugi dan povratka prema Urgul-Olgiju. Trei dan povratka prema Urgul-Olgiju.
etvrti dan povratka prema Urgul-Olgiju.
Peti dan povratka prema Urgul-Olgiju. Urgul-Olgi.
Boj pod Urgul-Olgijem. Pad Faana i Irol-
gara. Let zifom.
S Dvanaestoricom u Dal-Denoniju.
19 // 4i dan iTSi"M Let zifom. Nal-Imtel. Valvala.
20 // 1 4i dan Na Karumalu.
21 // 1 4 dan Let prema Orinu.
1 ^9 Noenje u Almasu.
22 // 4 dan Olidor. Ver-Hatal.
1 E339 Noenje u Ver-Hatalu.
23 // 4 dan Preko Almasa.
1 KfBSi Noenje pod Astalom.
24 // 4 dan Preko Farpora.
1 Noenje nadomak Ogistalu.
25 // 4i danHpm Uz Ogistal na istok.
26 // 14i dan kSU oOdmor.i
27 II 14i dan 1 Preko hodala.
28 II ! 41 ^^^^danMKBBM etvrti dan leta uz Ogistal na istok.
29 II 1 4 danMM 1 Peti dan leta uz Ogistal na istok.i
30 II 4 iitifdan esti dan leta uz Ogistal na istok.
768

III III III

III III
. , Sedmi dan leta uz Ogistal na istok. U Vasta-4 dan .

lu.
jESEm Noenje u Vastalu. 4 dan U Iladonu.
4 dan 4 dan
4 dan
4 dan
Govor Irolgarov inolsilima pod Urgul--Olgijem.
769

Pregled najvanijih aratonskih zbivanja Drugog razdoblja

Godina
Najvanija zbivanja
-1. Soranski udes, Prisega iz Rabula, ustanovljen Dorimor. 1. Infar
Ante/najavljuje Drugo razdoblje.
12. Prvi Ustav linitske zajednice.
16. Pogubljena Orada Anakran.
17. Ramon Oram proglaen upraviteljem linitske zajednice. Utemeljen Irbol.
20. Smrt Infara Antela.
27. Antar Urgul zamjenjuje Ramona Orama na mjestu upravitelja Linitske
zajednice.
35. Prvo hodoae u Aranim. Smrt Antara Urgula. Ab Arama novi upravitelj.
48. Utemeljen Alarim. Ab Otikar vlada Linitima.
52. Ab Otikar zabranjuje uporabu Prvog jezika i pisma.
57. Ruilaka poplava u Dorimoru. Naputen Dorimor.
69. Pad Aba Otikara. Nasljeuje ga Olzil Armordor.
72. Olzil Armordor se proglaava ingarom.
771

79. Pad Olzila Armordora. Nasljeuje ga Adar Irkol-Garsit.

92. Irkol-Garsit sree Onona.
93. Prvi zapis o holgaru.
95. Prvi dil-induli.
96. "Veliko hodoae" u Aranim.
103. Pad Adara Irkol-Garsita. Nasljeuje ga Dangal Ramanhan.
106. Irolgar prelazi u Urgul-Olgi.
122. Pad Dangala Ramanhana. Nasljeuje ga Anman Sormakor.
123. Aranim otvoren naseljavanju.
146. Utemeljen Kul-Kinel.
161. Pad Anmana Sormakora. Nasljeuje ga Olara Galhagar.
165. Zavreno ozidavanje Alarima.
179. Pad Olare Galhagara. Nasljeuje ga Marad Olifan.
184. Hargar proglaava neovisnost Tartasa.
188. Utemeljen Irktor.
193. Hargar uskrauje porez Alarimu.
202. Prva opsada Tartasa.
205. Pad Marada Olifana. Nasljeuje ga Orkan Argarkar.
206. Utemeljen Orun.
208. Utemeljenje lota.
210. Druga opsada Tartasa.
213. Utemeljen Ondol.
772

217.
Prvi rat za Iot.
227. Boj pod Ondolom (2/773.227). Pad OrfiZa Hargara. Nasljeuje ga Harak
Oras. Smrt Evelova.
228. Poinje Drugi rat za /#?.
231. Utemeljen Ador.
233. Pad /oto.
234. Smrt Orkana Argarkara. Nasljeuje ga Irkar Anarun.
236. Pad Haraka Orasa. Nasljeuje ga Hatan Hator.
238. Hator osniva knjinicu u Tartasu.
243. Trei rat za Iot.
244. Osvajanje lota.
245. Farn Urgol pokree naseljavanja niz Aramal. Druga vojna na Ondol,
osvajanje Ondola.
248. Utemeljen Andor.
249. Pad Hatana Hatora. Nasljeuje ga Ag Azara.
253. Ag Azara poduzima prva iskrcavanja u Zemljama izobilja.
256. Utemeljen Galigal.
257. Utemeljen Arol.
264. Adar Ter-Gordon, utemeljitelj Arola protjeran iz Aranima.
269. Pad Aga Azare. Nasljeuje ga Arih Golman.
275. Utemeljen Korimor.
279. Pad Irkara Anaruna. Nasljeuje ga Surun Irkor. Dignut ureaj za
mjerenje vremena u Kul-Kinelu.
282. Ordon osvaja Galigal i pripaja Carstvu Ozod.
773

283. Podignut Hodoasniki most na Aramalu kod Arola.

284. Utemeljen Armandor (Indultal).
288. Pad Suruna Irkora. Nasljeuje ga Agar Irdad.
289. Vartura pripojena Ordonu.
290. Pad Ariha Golmana. Nasljeuje ga Ar Hardar.
301. Dorman Adaz Karigal poeo graditi Adad oko Ondola.
302. Pad Ara Hardara. Nasljeuje ga Dilgar Nanian. Dorman Adaz Karigal
digao Adad oko Ondola.
305. Dilgar Nanian gradi zid koji opasava dio Tartasa na lijevoj obali Me
ga.
307. Pad Dilgara Naniana. Nasljeuje ga Akra Intar. 316. Pad Agara
Irdada. Nasljeuje ga Odil Otal.
319. Boj za Alarim, pad Alarima, smrt Odila Otala, posljednjeg ingara u
Alarimu.
325. Osnovan Gar-Altas.
332. Pad Akre Intar. Nasljeuje je Ahad Parara. .
344. Zapoinje gradnja cesta u Sit-Altasu.
346. Andorani osnivaju Kul-Altas na Kutdarabokatu.
349. Pad Ahada Parare. Nasljeuje ga Ir Ingidar.
352. Pad Ira Ingidara. Nasljeuje ga Arbok Dariman.
353. Pad Arboka Darimana. Nasljeuje ga Inrak Aderem.
358. Pad Inraka Aderema. Nasljeuje ga Intal Arhabok. 366. Ordon osvaja
Kul-Altas.
774

370. Ordon osvaja Nandor. 374. Ordon osvaja Andor.

379. Ordon osvaja Korimor. Pad Intala Arhaboka. Nasljeuje ga Artan
Suliman.
390. Utemeljen Uldalis.
396. Utemeljen Tas-Hardor.
398. Anib Hara poinje graditi na Olibalu.
407. Utemeljen Parkolobol. Pad Artana Sulimana. Nasljeuje ga Ogama Inas.
409. Poela izgradnja Itagir a.
411. Zabiljeen prvi dodir Linitas Fandima.
412. Pad Ogame Inas. Nasljeuje je Ag Narnas.
415. Umro graditelj Anib Hara.
421. Ag Narnas pokree ratove na Istoku.
422. Olibal, Odor, Otrun-Ingrit i okolina preureeni u sadanje stanje.
423. Ogar Ogar sagradio Ankortur.
433. Itagir postaje sjedite orinskog fagata {Otag Raban).
435. Raban zapoeo graditi Anartur.
441. Zavren Anartur (Galdan Mar).
448. Pad Aga Narnasa. Nasljeuje ga Irih Harkar.
451. Utemeljen Vetel. Bitka kod Or-Adfana.
775

461. Pad Iriha Harkara. Nasljeuje ga Ingiol Agdul.

463. Sukob kod Kargarmala na Tehetu, najvei pokolj Fanda svih vremena.
466. Utemeljen Rodor.
470. Bitka kod Agtela.
471. U Gulkoru unitena agma Odila Karame.
474. Otar Gal-Irolgi, Gul-Tedir, se sveti Fandima.
475. Pad Ingiola Agdula. Nasljeuje ga Dar Agal.
484. Utemeljen Otel.
490. Poraz Linita na rijeci Angul.
498. Pad Dara Agala. Nasljeuje ga Adar Garidan.
501. Poinje utvrivanje Vetela. Rastan dolazi u Tartas.
502. Odrak se vraa u Tartas.
504. Pad Adara Garidana (32///3.). Nasljeuje ga Ir Odrak.
505. Utemeljen Darabaris.
510. Gad Orkos polazi istraivati Soran.
513. Ordon pokree nove vojne na Istoku.
515. Gad Orkos nestao.
518. Prevrat u Andoru (10///2.).
519. Ordon osvaja Andor, ali propada opsada Itagira.
520. Anhor zapoeo gradnju Arktura.
521. Pad Vetela.
528. Zavreni mostovi u Adur-Imkoru.
776

531. Anhor obnovio Ankortur.

532. A rktur izgraen.
534. Bitka na Valvali. Pad Ira Odraka. Nasljeuje ga lola Alidad
(privremeno Adir Galara).
535. Ustrojeni Irudar {uvari Vjere).
540. Podignut Atagijev most u Andoru.
541. Atagijev pohod na IndultaL
542. lola Alidad preuzima prijestolje.
543. Korimoranin Adar Korak osvaja Nandor.
544. Bitka kod Irtigara.
548. ienja u Sit-Altasu.
552. Pordorski nemiri.
558. Sadanjost
777

Sadraj
Prvo poglavlje
Van
Beethoven.....................................................................
............7
Drugo poglavlje
Spoznaja......................................................................
...................29
Tree poglavlje
Hatorn........................................................................
.....................47
etvrto poglavlje
Knjige........................................................................
..................:...71
Peto poglavlje
Uzmak i
pravo.........................................................................
.......92
esto poglavlje
Rastanak......................................................................
.................113
Sedmo poglavlje
OnoniKinel....................................................................
.............131
Osmo poglavlje
SOtagom.......................................................................
...............156
Deveto poglavlje
Raskol........................................................................
...................176
779
Deseto poglavlje
Gostionica....................................................................
...............197
Jedanaesto poglavlje
Novi
svijet........................................................................
...........216
Dvanaesto poglavlje
Atamanov
asnik........................................................................
.240
Trinaesto poglavlje
Dopredsjednik
Uprave..................................................................258
etrnaesto poglavlje
Opsada........................................................................
................276
Petnaesto poglavlje
Zajutrak......................................................................
.................301
esnaesto poglavlje
Dil-
indul.........................................................................
.............325
Sedamnaesto poglavlje
Orada
Anakran.......................................................................
.....345
Osamnaesto poglavlje
Toktas i
Irolgar.......................................................................
.....364
Devetnaesto poglavlje
Vjera.........................................................................
..................383
Dvadeseto poglavlje
etrhaestero..................................................................
..............405
Dvadeset prvo poglavlje
Irkol-
Garsit........................................................................
.........423
Dvadeset drugo poglavlje
Drevno
bojite.......................................................................
......442
Dvadeset tree poglavlje
Boji
prst..........................................................................
...........460
780
Dvadeset etvrto poglavlje
Na
poetku.......................................................................
............483
Dvadeset peto poglavlje
Otputen......................................................................
................507
Dvadeset esto poglavlje
Posljednja
no......................................................>....................
...528
Dvadeset sedmo poglavlje
Orona i
Klea..........................................................................
......553
Dvadest osmo poglavlje
Bet...........................................................................
....................580
Dvadeset deveto poglavlje
Odluka........................................................................
.................597
Trideseto poglavlje
UrtiDir.......................................................................
................617
Trideset prvo poglavlje
Trei
put...........................................................................
...........639
Trideset drugo poglavlje
Smrtnica i
Bog...........................................................................
.665
Pogovor.......................................................................
.................707
PRILOZI
Rjenik aratonskih
pojmova...................................................713
Imenik osoba na
Aratonu........................................................727
Rjenik zemljopisnih pojmova na Aratonu.............................739
Prikaz aratonskih zbivanja od dolaska D. Morosa u Andor........759
Pregled najvanijih aratonskih zbivanja Drugog razdoblja.........771
781

AratoN
Knjiga prva
Tajna Aratona

AratoN
Knjiga druga
uvar Tajne Aratona
NOVA KNJIGA
R A. S
NOVA KNJIGA RAST d.o.o.
info@novakniiqa-rast.hr
www.novaknjiqa-rast.hr
Josipa Antoljaka 8, Dumovec
10361 SESVETE - KRALJEVEC
tel./fax: 01 2013 965, 01 2013 967