- STID I KAJANJE -

D jevojka je ekala avion u ekaonici jednog

velikog aerodroma. Poto je trebalo dugo da
eka, odluila je da kupi knjigu da bi joj vrijeme
bre prolo. Kupila je knjigu i paketi keksa. Sjela
je u ekaonicu VIP da je niko ne bi uznemiravao.
Pored nje je bila stolica sa keksom, a sa druge
jedan gospodin koji je itao novine. Kad je ona
poela da uzima keks i gospodin je uzeo jedan.
Ona se okirala, ali nita ne ree i nastavi da ita
knjigu.
U sebi je pomislila ma gledaj ti ovo, da samo
imam malo vie hrabrosti, do sada bih ga ve
udarila... Svaki put kad je ona uzimala jedan
keks, ovjek pored nje, ne obazirui se ni na ta,
je uzimao isto tako jedan. Nastavili su tako dok
nije ostao samo jedan u paketu i djevojka pomisli
ba me interesuje sta ce sad uraditi!!! ovjek
uze posljednji i podijeli ga na dvoje! Ovo je zaista
previe, poe da uspuhuje okirana, uze svoje
stvari, knjigu, torbu i ode prema izlazu iz
ekaonice.
Kada se osjeala malo bolje, nakon to ju je
prola huja, sjela je na mjesto gdje nije bilo
nikoga da bi izbjegla neke druge neprijatne
dogadjaje. Zatvori knjigu i otvori torbu da je
ubaci........ kad u tom trenutku ugleda paketi
keksa jos uvijek netaknut. Postidje se kao neki
kradljivac i shvativi da je keks, isti kao njen, bio
zapravo od gospodina koji je sjedio pored nje, ali
koji je, bez okiranja, nervoze ili repotencije,

1
podijelio i svoj posljednji komad sa njom, totalno
suprotno od nje, koja se ak osjeala povrijeena
u sopstveni ponos i osjeanja.

- VRIJEDNOST BISMILLE -

P ria se da je ivjela neka ena koja bi uvijek

uila "Bismillahi", ta god da je radila i
govorila. lmala je mua munafika, kojem je to
smetalo, pa njen mu odlui da joj na neki nain
naudi i da je nadmudri.

Mu joj dade jedan paketi i ree joj da mu

to dobro uva, a ena to po obiaju bismilletom
ostavi na sigurno mjesto. Kada je mu vidio gdje
je ona to ostavila, onda kradom doe, uze onaj
paketi i baci ga u bunar.

Poto se uvjerio da ena nita nije

primijetila, on zatrai od nje onaj paketi. ena
doe na mjesto gdje je to ostavila, proui
bismillahi, a u tom momentu Uzvieni Allah
naredi Meleku Debrailu da brzo dohvati onaj
paketi iz bunara i stavi ga tamo gdje je i bio.

ena prui ruku i normalno uze onaj paketi

te ga preda muu, a on, vidjevi to veoma se
zaudi pa se iskreno pokaja od svoga
licemjerstva i Uzvieni Allah mu primi njegovo
pokajanje.

2
 - BOG POSTOJI -

ovjek je otiao u brijanicu da oia svoju

kosu i skrati bradu kao i obino. Poeo je
priati sa berberom koji ga je zabrinuo. Priali su
o mnogim stvarima i raznim temama. Iznenada
dotakli su temu o Bogu.
Berber je rekao: Pogledaj ovjee, ja ne
vjerujem da bog postoji kao to si ti to rekao.
Zato si to rekao?- upitao je ovjek.
Pa to je tako jednostavno samo mora izai
na ulicu da shvati da Bog ne postoji. Reci mi da
Bog postoji da li bi bilo toliko bolesnih ljudi? Da li
bi bilo naputene djece? Da Bog postoji, ne bi
bilo patnje i boli. Ja ne mogu zamisliti boga koji
doputa ove stvari. ovjek je zautio jedno
vrijeme mislei se, ali nije elio odgovoriti bez
argumenata.
Berber je zavrio svoj posao, i ovjek je
izaao iz brijanice. Ubrzo nakon to je izaao iz
brijanice ugledao je ovjeka sa dugom kosom i
zaputenom bradom (izgledao je sav neuredan).
Onda je ovjek ponovo uao u brijanicu i
rekao je berberu: Zna ta? Beberi ne postoje:
Kako ne postoje?- upitao je berber. Ne!-

3
ovjek je uzvikuo. Oni ne postoje, jer da postoje
ne bi bilo ljudi nesreenih, kao to je onaj na
ulici: Ah, berberi postoje samo to ljudi ne
dolaze nama. Tano!- potvrdio je ovjek.
To je poenta. Bog postoji, samo to ljudi ne
vjeruju u Njega, i ne klanjaju Mu se, i zato je
toliko boli i patnje na svijetu.

- BOGASTVO -

N aie kroz eher udnovat ejh i pronese kroz

ariju svoju dunjaluku odsutnost uvijenu u
same prnje i rite. Kao da mu je i ona preko
pleke prebaena pokrpana torba bila teak
teret dok se pod njom onoliko pogeo, a u dnu te
torbe migoljio se samo bijedan sadraj tek koliko
da simbolizira grijehe ivota. Proe arijom ne
osvrui se na ovosvjetske privlanosti i uputi se
prema damiji. Ostavi na sofi torbu i skrueno
ue u damiju pa pronae u krajcu mjesto,
zanijeti ikindijski sunet. Kada se namaz sklanjao,
demat poe da se die, ali najednom svi
zastadoe jer udni ejh poe da ui aere.
Njegov zvonki glas i umilan mekan vrati demat
na mjesto, pa poto se utia svaki um, utonu u
religiozan zanos i stade se topiti u nekim
nepoznatim milinama. Poto ejh zavri aere,
nastavi vaziti. Kao da iz njegovih rita zaarlija
jato arenih leptira i zazuja roj medonosnih
pelica, tako iz ejhovih usta, prorezanih u gustoj
sjedoj bradi, zaiskrie neuvene rijei nosei na

4
svojim svjetlosnim krilima itavu mudrost misli.
Oduevljenje ponese i bogatog trgovca u prvom
safu. I njegovo srce prepuni se osjeanjima
islamske dareljivosti, na kakve osjeaje u svojoj
poslovnosti nije do tada navikao, pa kada ejh
zavri vaz, prie mu i ree:
"Neka te Allah nagradi za sve ovo ime si
nas neoekivano obdario! Meni bi uinio veliku
ast i radost ako bi od mene primio ovaj urak
na dar!"
Rekavi to u oduevljenju, koje mu se, pod
utiskom asa i gledajui bijedu ejhove
spoljanosti, izmaklo kontroli razuma, trgovac
stade da sa sebe skida urak da bi njime
pregrnuo ejha. Ali ejh otkloni rukom, pogleda
odozdol trgovca i veli mu:
"Asli si toliko bogat dok i meni moe
darovati tako skupocjen urak?!"
"Dragi ejh-efendija", hvalisavo e trgovac
na to, "bogat sam toliko da se otuenjem ove
malenkosti ne bi ni primjetila kakva praznina na
mom bogatstvu!"
"A koliko misli da vrijedi tvoje bogatstvo?"
"Vie od dvije hiljade dukata", odgovori
trgovac s ponosom.
ejh zanjiha glavom pa opet pogleda u
trgovca.
"A da li bi ti elio uveati svoje bogatstvo,
recimo, jo za dvije hiljade dukata?"
Kroz trgovevu glavu sinu misao - da bi taj
ejh mogao biti evlija i nekim mistikim udom

5
mogao bi zaista da uvea njegovo bogatstvo, pa
pohiti da odgovori:
"Bih, kako ne bih!"
"E onda, ti si siromaan ovjek i od tebe ne
mogu da primim nikakav dar!"
Rekavi to, i ne pogledavi trgovca, die se i
ode iz damije u nepoznatom pravcu.

- VRSTA VJERA I SUMNJA -

P ria se da su u doba Musa a.s. ivjela dvojica

Israeliana od kojih je jedan bio meu
najpobonijim ljudima toga vremena, a drugi je
opet bio veliki grijenik.
Kada je taj poboni ovjek umro Musau je
objavljeno da je on u Dehennemu, a kada je
umro taj grijenik Musau je reeno da je taj
ovjek u Dennetu.
Poto ga je to veoma zaudilo Musa ode eni
onog pobonog i upita je o njenom umrlom

6
muu. ena mu odgovori: - Bio je veoma
poboan i dobar!?
Musa je ponovo upita: - A da li si jo neto
posebno primijetila kod njega?
ena odgovori: - esto bi govorio: "Blago
nama ako ovo to Musa propovijeda i to mi
slijedimo bude istina'?!"
Onda Musa ode eni onog umrlog grijenika
i upita je o njenom muu, a ona ree: - Bio je
veoma veliki grijenik i lo ovjek!
Musa i nju upita da li je njen mu imao neto
posebno kod sebe, a ena odgovori: - Moj mu bi
esto govorio: "Nema drugog boga osim Allaha i
hvala Allahu to nam je poslao Musa'a a.s.!"
Onda Musau bude jasno da je Uzvieni Allah
onog pobonog ovjeka kaznio Dehennemom
zbog njegove sumnje u Allahovo postojanje i
istinitost Musaovog poslanstva, a da je onog
grijenika nagradio Dennetom zbog njegove
ubijeenosti da Allah postoji i da je sve istina to
Musa a.s. propovijeda ljudima.

- DVA PRIJATELJA

Jednom su dva prijatelja hodala pustinjom.

Tokom putovanja neto se posvaae te jedan
prijatelj i oamari drugoga. Ovoga to zabolje, no,
ne ree nita, uze tap i napisa u pijesku: Danas
me je moj prijatelj udario!
Nastavie kretati se te dospjee do neke
oaze u kojoj se odluie okupati. Onaj prijatelj

7
koji dobi amar, zape u blatu i poe polahko
tonuti u vodu i guiti se. Ali, spasi ga njegov
prijatelj. Nakon to doe sebi, zapisa na kamen:
Danas me je moj prijatelj spasio!
Ovaj drugi, koji ga prethodno udari a sada
spasi, iznenaeno upita: Nakon to te udarih,
pisao si po pjesku, a sada, nakon to te spasih,
pie po kamenu ta to znai?
Prijatelj mu odgovori: Kada nas neko
povrijedi, sjeanje na to trebamo zapisati na
pijesku da bi vjetar oprosta mogao taj tren
izbrisati. Meutim, kada nam neko uini kakvo
dobro, sjeanje na to moramo ugravirati u
kamen, stijenu, kako taj dogaaj nikada ne bi bio
zaboravljen.
Valja nam nauiti bol zapisivati u pijesku a
lijepe stvari otiskivati na kamen!

8
 - LJUBAV -

V elianstveni i plemeniti Sulejman se putujui

naao na nekom zabaenom mjestu uz
mravinjak. Svi se mravi pribliie da ga
pozdrave. Ubrzo ih bi na hiljade. Samo jedan
mrav ne poe u susret Sulejmanu, jer je ispred
svoga gnijezda imao brdace pijeska. Brojao je
zrnca jedno po jedno kako bi brdace nestalo.
Kad to vidje, Sulejman ga dade pozvati i upita:
O, mravu, ini se da nema mnogo ni izdrljivosti
ni snage, pa ak ni s Nuhovom izdrljivou,
nikada ne bi mogao privesti kraju svoj pothvat.
On nije po mjeri tvoje snage. Ti nikada ne bi
mogao sravniti to brdace pijeska.
Mrav odgovori mudrom Sulejmanu: O veliki
kralju, na ovom putu ne moe se napredovati
bez velikodunosti! Jedan se mrav od mene skrio
nakon to me je uhvatio u zamku svoje ljubavi
rekavi mi: 'Razori li ovu hrpu pijeska i
oslobodi put, maknut u veliku zapreku koja nas
dijeli i prihvatiti tvoju ljubav.' Tako sam prionuo
tom zadatku ne mislei ni na to drugo do na
premjetanje pijeska. Uspijem li da ovog pijeska
nestane, mogu se nadati sjedinjenju s voljenom.
Pa ako u ispunjavanju toga djela trebam i ivot
izgubiti, neu biti ni hvalisavac ni laljivac.
Prijatelju, naui od mrava to je snaga
ljubavi, naui od slijepca tajnu vienja. Premda
se mrav posvetio nesrei, on je sluga na Putu.

9
 -TRI HELERA-

U svim naim tekijama ostao je jedan lijep

adet da ejh-efendija poslije svakog zikra
otvori muhabbet i odri va'zu-nasihat, pa ispria
i po neku lijepu hikaju i pouan dogaaj. Tako je
u jednoj tekiji nakon obavljenog zikra ejh-
efendija ispriao dogaaj koji se desio u nekom
eheru u kojem je bila razvijena trgovina. Jedan
mladi trgovac, koji nije imao porodicu, odlui da
obavi had. Rasproda svu robu, za koju je dobio
podosta dukata. Da ne bi sa sobom nosio tolike
dukate, jedan dio stavi u jedan up, odnese ga i
preda jednom poznatom trgovcu na uvanje do
njegova povratka. Trgovac je primio up dukata i
ostavio ga u jednu rafu. Nakon obavljenog hada
sve su se hadije vratili, samo nije mladi hadija.
Po povratku hadija prolo je i nekoliko mjeseci,
a hadije nema.

Ovaj trgovac to je kod njega hadija ostavio

dukate zakljui da on nije ni iv, dok se nije
vratio za toliko vremena, i jednog dana ponese
up sa dukatima svojoj kui smatrajui da nema
kome dukate predati. im je doao kui istrese
dukate nasred sobe. Kad je njegova ena to
ugledala, upita svoga mua odakle mu dukati.
"Ove dukate je ostavio onaj mladi trgovac to je
otiao na had i izgleda da nije iv kad se za

10
ovoliko vremena nije vratio, a nema ni familije
da bih ih mogao nekome od njegovih nasljednika
predati, pa sam ih donio sebi. ena ga odmah
prekori i upita ga kako zna da je ovjek mrtav, i
ree da dukate vrati. Trgovac je nije posluao,
nego ih zadrao kod sebe. Nakon izvjesnog
vremena hadija se vratio iv i zdrav. Kada se
malo odmorio, ode trgovcu kod koga je ostavio
dukate. Ovaj ga lijepo doeka, mubarekleie mu
had i nakon uobiajenog ispitivanja za zdravlje
upita hadija trgovca za svoje dukate.

Trgovac se ko' oja zaudi, pa priupita o

kakvim se to dukatima radi, a hadija mu kae
da je pred polazak na had ostavio kod njega
up dukata. Trgovac ga napade naavi se
navodno uvrijeen i istjera ga iz radnje prijetei
mu da e ga tuiti za potvoru. Hadija, strano
pogoen, vrati se kui, udei se tako
nepotenom i neljudskom postupku trgovca. Tu
no je poslije jacije hadija proveo u ibadetu.
Pred sabah ga savlada san i kad se probudio sjeti
se sna koji je usnio. Sanjao je da mu je doao
ovjek u zelenim haljinama i rekao mu da ode
jednom ovjeku, pa e mu on pomoi da doe do
svojih dukata.

Poslije obavljenog sabah-namaza zaputi se

ovjeku na koga je upuen u snu. Kada ga nae
ispria mu svoj san. ovjek se tome zaudio, ne
mogavi se u prvi mah snai ta bi on u tome
mogao pomoi, ali pozove hadiju da mu sutra

11
navee doe na sijelo. Pozove on jo neke ljude,
a meu njima trgovca to je pomazbutio dukate.
Kada su se svi pozvani odazvali i doli na sijelo,
domain ree zato ih je pozvao: "Ja sam vas
veeras sazvao da vam ispriam jedan svoj san",
ree domain. "Hajr inaallah", zavikae prisutni!
"Sanjam ja da sam umro, da su me ogasulili,
zamotali u efine, stavili na tabut, klanjali mi
denazu-namaz, spustili me u kabur, ispitali me
Munkir i Nekir i, kad sam poloio ispit,
najedanput sam izaao iz kabura, i, onako go i
bos, pogledam oko sebe ljude gole i bose, svi
jedni pored drugog izali iz zemlje kao trava.

Upitam jednog, koji je bio uz mene: "ta je

ovo?" "Sudnji dan", veli "Pa ta e biti?" "Suditi
nam, eto ta e biti." Najedanput poe
prozivanje jednog po jednog, pa i mene prozvae
i kad sam stavio svoja djela na Mizan-tereziju,
moja dobra djela su pretegnula. U tom momentu
uhvatili su me meleki i donijeli na Sirat-upriju.
Upitao sam: "Gdje u sad?" Oni su me uputili
rekavi mi da je to Sirat-uprija i da se preko nje
ide u Dennet. Kada sam krenuo preko Sirat
uprije oujem ispod sebe pomaganje, pla, jauk
i lelek. Pogledao sam i ugledao kako ljudi gore u
vatri.

Shvatio sam da je to Dehennem. Meu tim

ljudima ugledam svog komiju mesara Redu
kako gori u plamenu. Upitao sam ga, "Otkud ti,
Redo u Dehennemu?" "Eto, moj Mehaga, krivo

12
mjerio." "Pa, kako e krivo mjeriti Redo?"
"Gotovo je sad, moj Mehaga, nego pomozi mi!"
"A kako da ti pomognem?" "Ti zna, Mehaga da
si ti meni ostao duan tri helera (tri pare).
"Jesam", odgovori Mehaga! "Pa daj mi sad vrati
dug"! "A odakle da ti vratim kad sam i ja i go i
bos." "Pomozi mi da makar jednu ruku ohladim
na tebi." "Pa, ohladi", i ja mu okrenem lea i kad
je spustio na mene ruku, cvrknula je koa i ja
sam se u tom momentu probudio sav u goloj
vodi, oznojen i oamuen. Kad sam malo doao
sebi, ponem razmiljati o svom snu i doem do
zakljuka da e sve tako i biti, pa i jo stranije.
Ustanem, klanjam sabah i zaputim se pravo
Redi u mesaru. Nazovem selam, a Redo mi jo
ljepe odvrati i odmah, po obiaju, upita:
"Odakle e da ti odsijeem komad mesa?"
"Neu niodakle, nego sam doao da ti vratim
dug." "Kakav dug?", upitao je Redo. "Pa, zna
da sam ti prije toliko i toliko vremena ostao
duan kusur od tri helera". A Redo, smatrajui
to nevrijednim i nevanim, poe govoriti: "Ma
nije to nikakav dug, nije to nita, Mehaga." "Eh,
ta sam ja sino predeverao zbog tvoja tri
helera."

Kada je zavrio priu o svom snu, poeli su

sijeldije odlaziti jedan po jedan, poluglasno
izgovarajui, "Allahemanet Mehaga!
Allahemanet Mehaga!" Ustao je i onaj trgovac, i
odlazei je i on izgovarao: "Allahemanet", jer ih
je meu sijeldijama bilo koji imaju daleko vee

13
kusurate od Mehage. Za trgovcem izaao je i
hadija. Kada su se susreli na izlazu, trgovac ga
pozva da poe s njim da mu preda njegove
dukate.

14
 -TEVVEKUL-

ivio meu Israelianima jedan poboan ovjek

koji je svojim rukama izraivao pletene
sepete i koare da bi to prodavao i tako sticao
opskrbu za sebe i svoju porodicu.
Tako on jedanput prodajui koare naie
pored vladarevog dvora pa ga opazi slukinja
vladareve ene koja odmah ode svojoj
gospodarici i ree joj:
- Eno neki ovjek prodaje korpe, a ja nikad
ljepeg ovjeka ne vidjeh od njega!
Gospodarica joj naredi da dovede tog
ovjeka, a kada on doe nju zadivi njegova
ljepota i odmah odlui da ga iskoristi u svojim
grijenim namjerama. Kada mu to ree dodavi
jo i to da mu onda vie nee trebati da prodaje
korpe jer e ga ona bogato nagraditi, ovjek se
usprotivi i ree da tako neto ne eli da uini.
Vladareva ena mu onda ree:
- Ako ti to ne eli, odavde izai nee dok ja
svoju elju ne ispunim!Onda ta ena naredi
vratarima pa oni sva vrata pozakljuavae a
ovjek se nae u veoma nezgodnoj situaciji.
Onda on ko bajagi pristane na to i upita enu
ima li na krovu jo kakvih prostorija. ena ree
da ima i naredi slukinji da mu odnese vode na
krovnu plou da se malo uredi.
Kada ovjek ode gore i prie ivici krova vidje
kako je to velika visina a ne nae nikakav nain
da se spusti na zemlju i da se rijei ovog
iznenadnog belaja. Onda poe sam sebe da kori
razmiljajui o svom dugogodinjem ibadetu

15
kojeg evo jedan in moe svega da upropasti.
Tako razmiljajui odlui da se baci sa tog dvorca
kako bi se spasio od grijeha na koji ga nagoni ta
ena, makar po cijenu vlastitog ivota...
Onda Uzvieni Allah rede Dibrilu:
- O Dibrilu, taj i taj ovjek, moj odani rob,
eli da se ubije bjeei od moje srdbe i svog
grijeha, pa prihvati ga na svoja krila da mu se
ta ne desi!
Dibril tada prui svoja krila i doeka tog
ovjeka, a onda ga njeno spusti na zemlju kao
to bi majka spustila svoje malo dijete.
ovjek ode kui i bez robe i bez para za koje
bi kupio neto od hrane, a njegova ena ga
upita:
- ta je to! Nita nam ne donosi?
ovjek odgovori:
- Nita nisam zaradio danas.
ena ga ponovo upita: -Pa ime emo se
noas iftariti?
On odgovori:
- Za noas emo se nekako strpiti, a ti naloi
vatru u pei neka nae komije ne znaju da mi
nita nemamo za jelo, pa neka misle da se i kod
nas neto priprema za iftar!
ena ode i naloi vatru, a onda sjede. Utom
doe njihova kominica i upita je ima li goriva da
joj pozajmi kako bi i ona sebi vatru upalila. ena
joj ree da sama sebi uzme iz pei koliko joj je
potrebno, a kada se kominica vrati iz kuhinje
povie:

16
 - Kako moe tako mirno sjediti i s muem
razgovarati a kruh u pei samo to ti nije
zagorio!?
ena skoi i pogleda pe, a tamo gotovo
peen kruh iri svoj ugodni miris ...
Tako ih Allah oboje nagradi za njihov sabur i
tevekkul...

17
 - O SALAVATU NA MUHAMMEDA
A.S. -

S ufjan Sevri pria: - Dok sam obilazio oko Kabe

primjetih ovjeka koji kad bi god napravio koji
korak svaki put bi uio salavat na Muhammeda
a.s. Ja mu prioh i rekoh:
- O ovjee! Ti si ostavio i tesbih i tekbir i
tehlil (rijei: Subhanallah, Allahu ekber i La ilahe
illallah), a samo donosi salavate na
Alejhisselama. Sigurno za to ima neki valjan
razlog?
Kada me taj ovjek upita ko sam ja, i poto
mu se predstavih, on ree:
- Da nisi stranac ne bih ti ispriao svoj sluaj
niti bih ti odao svoju tajnu...
Onda ovjek nastavi priati: - Iao sam sa
svojim ocem na had, i u putu moj otac umrije a
lice mu potpuno pocrni. Ja prekrijem njegovo lice
i ponem iekivati da neko naie kako bi mi
pomogao oko ukopavanja mog oca. Tako doe i
no, a ja zaspah i u snu vidjeh nekog ovjeka od
kojeg nikad nisam ljepeg vidio, niti ljepu
odjeu na nekom, niti ugodnijeg mirisa ikad
osjetih. ovjek doe do mog umrlog oca i otkri
njegovo lice pa ga dodirnu svojom rukom, a lice
mog oca dobi finu bijelu boju. Kada ovjek krenu
ja ga uhvatih za kraj odjee i upitah:
- O robe Allahov! Ko si ti kada si u ovoj tuini
doao da sa Allahovom milou uini da ovaj
moj otac ovako lijepo izgleda'?

18
 Nepoznati ovjek odgovori: - Zar me ne
prepoznaje? Ja sam Muhammed sin Abdullahov,
Allahov poslanik. Iako je tvoj otac bio grijenik,
on je mnogo uio salavat na mene, i poto ga je
zadesilo to to si vidio zamolio je Allaha za
pomo a mene za efa'at - zagovor kod Allaha.
Zbog toga sam ja odmah i doao jer ja pomaem
svima onima koji mnogo salavat ue.
Na kraju ovjek ree: - Kada sam se ja
probudio vidjeh da je lice moga oca bijelo, i od
tada i ja stalno uim salavat na Muhammeda
alejhisselam.

19
 - ZADOVOLJSTVO SA SUDBINOM -

P ria se da su dvojica Meleka sili sa nebesa

na zemlju, jedan na merik - istok, a drugi na
magrib - zapad. Kasnije su se vratili i ponovo
sastali na nebesima, da bi jedan od njih upitao
drugoga: - Gdje si bio?
- Bio sam na meriku, gdje me je moj
Gospodar poslao kod jednog bogatog ovjeka.
Uinio sam da njegova riznica, koja je bila puna
blaga, propadne u zemlju. - ree prvi Melek.
- A meni je Allah naredio da izvadim tu
riznicu sa blagom i da je odnesem u kuu jednog
siromaha na magribu, koji nigdje nije imao ni
dinara ni dirhema. - ree drugi Melek.
Njihov razgovor je uo Ridvan, Melek koji
uva Dennet, pa im on ree: - Moja pria je jo
udnija od vae. Gospodar mi je naredio da
odem u kuu tog siromaha te da prebrojim sve
to blago, i dinare i dirheme. Kada sam to uradio,
nareeno mi je da u Dennetu sagradim za svaki
dinar i dirhem po jedan dvorac, i to za vlasnika
one riznice, i za siromaha sa magriba.
Onda Meleki rekoe Uzvienom Gospodaru
Allahu:
- O Gospodaru na! Objasni nam ovaj
nesvakidanji keramet kojim si obasuo tu dvojicu
ljudi?
Uzvieni Allah ree: - to se tie vlasnika
one riznice, kada mu je ona propala u zemlju on
je rekao: "Hvala Allahu koji me je uinio da
budem zadovoljan na njegovoj odredbi!." A to

20
se siromaha tie, on se uopte nije obradovao toj
riznici punoj blaga, nego je rekao: "Hvala Allahu
koji me je uinio neovisnim od drugih ljudi!"

21
 - SADAKA

N aiao jedanput Isa sin Merjemin kroz neko

selo u kojem je ivio i jedan bjelilac platna -
farbar. Stanovnici tog sela se obratie Isau ovim
rijeim:
- O Isa! Ovaj farbar nam prilikom farbanja
dere nau odjeu i dugo je zadrava kod sebe,
pa de zamoli Allaha da nas oslobodi te napasti i
da se vie ne pojavi meu nama sa onim
zaveljajem u kojem nosi pribor za farbanje.
Isa stvarno uputi dovu Allahu u kojoj zatrai
spas seljana od tog tetoine i lopova.
Toga dana farbar normalno poe da boji
odjee i platna, a pored ostalog uza se je imao i
tri pogaice. Idui tako sretne nekog pobonjaka
koji je ivio sam u brdima i koji ga upita nakon
to su izmjenjali selame: - Da nema moda
kruha da me nahrani, ili bar da ga vidim i
osjetim njegov miris, jer ima mnogo dana kako
nisam kruha vidio a kamo li okusio?
Farbar mu odmah dade onu jednu pogau, a
poboni ovjek ree: - Neka ti Allah grijehe
oprosti i srce tvoje oisti!
Farbar mu dade i drugu pogau, a ovaj onda
ree: - O farbaru! Neka ti Allah oprosti i minule i
budue grijehe!
On mu dade i treu pogau nato pobonjak
ree: - Neka ti Allah sagradi dvorac u Dennetu!

22
 Tu no se po obiaju farbar vrati iv i zdrav,
pa se seljani opet potuie Isau a.s. Isa im ree
da pozovu tog farbara. a kada on doe Isa ga
upita: - O farbaru, ipriaj nam ta si sve danas
radio?
Farbar mu sve ispria a posebno naglasi svoj
susret sa onim pobonjakom i dove koje mu je
pobonjak uio. Onda Isa od njeg zatrai onaj
njegov zaveljaj, a kada ga otvori unutra vidje
veliku crnu zmiju koja bijae zauzdana nekom
vrstom uzde od eljeza!
Isa uzviknu: - O crna ubojico! Zar nisi
poslana da usmrti ovog farbara?
Zmija odgovori: - Da, ali kada je farbar
nahranio pobonjaka on mu je uio neke dove, a
jedan Melek je svaki put vikao: "Amin". Onda je
Allah poslao drugog Meleka koji me je zauzdao i
nita nisam mogla da uinim.
Isa ree: - O farbaru! Od sada poteno radi
svoj posao, a one dosadanje grijehe ti je Allah
oprostio sa berietom tvoje sadake!

23
 -MUDRI UITELJ-

P rica se da je neki perzijski vladar unajmio

uitelja za svoga sina kako bi ga poduio
znanju i lijepom ponaanju. Kada je vladarev sin
sve dobro savladao i nauio, a u lijepom
ponaanju postao pravi uzor, uitelj ga pozva
sebi i dobro ga istue bez ikakvog razloga. To
djecak nikad nije mogao zaboraviti, a kada je
poodrastao i otac mu umro on posta vladar
umjesto oca. Tada se sjeti svoga uitelja, pozva
ga preda se, pa ga upita:
-Zato si me tog i tog dana onako estoko
istukao bez ikakvog razloga i povoda?
Uitelj mu odgovori: -Znaj, o vladaru, kada
sam vidio da si onako bistar i da si sve shvatio
to sam te ja poduio, znao sam da e ti
jednoga dana naslijediti svoga oca. Istukao sam
te zato da bih ti pokazao ta znai bol koji neko
nekom nanese nepravedno i bez ikakvog
razloga, pa da se ti kao vladar trudi da ni nad
kim nasilje ne provodi, jer onaj kome je nasilje
uinjeno to lako ne zaboravlja!
Vladar se zahvali svome uitelju na svemu i
bogato ga nagradi, a odustade od osvete koju je
naumio da izvri.

24
SADRAJ:

1. STID I KAJANJE
2. VRIJEDNOST BISMILLE
3. BOG POSTOJI
4. BOGASTVO
5. VRSTA VJERA I SUMNJA
6. DVA PRIJATELJA
7. LJUBAV
8. TRI HELERA
9. TEVVEKUL
10. O SALAVATU NA MUHAMEDA A.S.
11. ZADOVOLJSTVO SA SUDBINOM
12. SADAKA
13. MUDRI UITELJ
14.

25