elu (ako ne uvijek i potpuno u praksi) ne iskljuuje nikoga tko

ima pravo na dravljanstvo roenjem ili naturalizacijom. Naprotiv, njemu je cilj ujediniti
pripadnike odreene zajednice, bez obzira na njihove druge pripadnosti, isticanjem
zajednikih pripadnosti, simbola i institucija. Poput demokracije, politiki ili graanski
nacionalizam podrazumijeva odanost kolektivnom samoodreenju cijelog puanstva,
bez obzira na etniku, vjersku ili rasnu pripadnost ili bilo koju drugu kulturnu razliku,
kao to su jezik ili narjeje. I politiki nacionalizam i demokracija ukorijenjeni su u
postavci da oni koji nastavaju odreenu teritorijalnu dravu ili tee zajednikoj dravi
dijele stanoviti osjeaj politikog identiteta. Nacionalizam u ovom politikom ili graanskom
znaenju toga pojma podudaran je s demokracijom.
Ovaj se oblik nacionalizma moe definirati kao traenje suvereniteta (ili vrhovne
vlasti) od strane nekog puanstva kojem su zajednike povijesne privrenosti odreenom
teritoriju. Anthony D. Smith opisuje ove privrenosti kao kolektivno ime, zajedniki
mit o podrijetlu, zajedniku povijest, osebujnu zajedniku kulturu, povezanost s
odreenim teritorijem i osjeaj solidarnosti. Pod uvjetom da je mit o podrijetlu dovoljno
fleksibilan da obuhvati simboliko prihvaanje od strane kasnijih doseljenika,
ovaj opis odgovara politikom ili graanskom nacionalizmu, kao i drugim njegovim
oblicima. Slino tome, demokracija ukljuuje kao jednu od svojih najvanijih premisa
vjerovanje u narodni suverenitet. Nacionalistiki zahtjev za samoodreenjem i
demokratska premisa narodnog suvereniteta stoga se poklapaju pod uvjetom da je
samoodreenje vezano uz ope i ravnopravno pravo glasa za sve graane. U najjednostavnijem
primjeru, nacija-drava u kojoj svi graani ravnopravno sudjeluju u donoenju
temeljnih zakona, izravno ili putem izabranih predstavnika, primjer je i politikog
nacionalizma i demokracije. I obratno, za naciju-dravu u kojoj su neki ili veina stanovnika
iskljueni iz punog i ravnopravnog graanstva, ne moe se rei da je primjer
politikog nacionalizma ili demokracije osim moda u nekom poetnom smislu.
Ovo je, naravno, vana iznimka, jer se i politiki nacionalizam i demokracija najee
raaju kroz dugotrajan proces tranzicije. Politiki se nacionalizam esto zaeo
kroz zahtjeve za dravom, koje bi promicala drutvena elita, ili barem neka militantna
frakcija koja bi u ime naroda osporila dinastiku ili kolonijalnu vladavinu. Kad ustavna
vlast prijee iz ruku ove elite u ruke naroda u cjelini, moe se rei da je zavren prijelaz
na politiki nacionalizam. Slino tome, demokracija esto nastaje kao rezultat zbacivanja
monarhije, to najprije vodi do oligarhije, a na posljetku, pokae li se tranzicija
uspjenom, do nekoga inkluzivnijeg politikog poretka ili, rijeima Roberta Dahla, iz
zatvorene u otvorenu, inkluzivnu poliarhiju.
U praksi, ova razlika izmeu politikog i drugih oblika nacionalizma katkad je nejasna.
ak i u etabliranim demokracijama poput Ujedinjenog Kraljevstva, Francuske,
Sjedinjenih Drava i