Vucja stopa ( Aristolochia clematitis)

Ovu biljku bi trebalo dobro zapamtiti. Ona se u posljednje vrijeme spominje kao mogui
uzronik teke bubrene bolesti poznate pod nazivom balkanska endemska nefropatija.
Bez obzira da li je e ova sumnja biti potvrena, od ranije je poznat njen poguban uticaj na
ljudsko zdravlje. Ali, sa druge strane, nju jo od davnina ljudi koriste u narodnoj medicini
zbog nekih njenih izuzetnih svojstava. Latinsko ime ove neobine biljke je Aristolochia
clematitis, a u narodu je poznata kao vuja stopa, vuja jabuka ili vuika.

Vuja stopa

Biljka naraste do visine od oko 80 centimetra,

sa tamno zelenim srcolikim listovima i utim
cvjetovima. Plodovi su smjeteni u auri
prenika oko 3 cm.Graa cvijeta je posebna i
prilagoena je jedinstvenom nainu opraivanja.
Cvjetovi imaju 6 pranika koji su okrenuti prema
unutra. Sredinji dio cvijeta je suen, a na dnu
je proirenje u kojem se nalazi tuak
( slika 2 ). Zbog ovakve grae cvijeta
samoopraivanje nije mogue. Cvjetovi miriu
na trulo meso i to privlai muhe. Kad muha ue
u cvijet, zbog pranika koji su okrenuti u
unutranjost, ona ostaje zarobljena u cvijetu.
Dolazi do proirenja na dnu, gdje se nalazi
tuak i na njega ostavlja polen. Kad pranici
sazriju i uvenu, tek tad muha moe izlai iz
cvijeta i odnosi polen na drugu biljku. Cvjeta od
5. do 8. mjeseca i u tom periodu u cvjetovima se
mogu nai zarobljene muhe. Rasprostranjena je
u itavoj junoj i srednjoj Evropi, kao i u
sjevernoj Americi, gdje su prvi put i otkrivena
neka njena svojstva tetna za ljudsko zdravlje.
U BiH je esta u Posavini i srenjoj Bosni. Ima je
dosta i u neposrednoj okolini epa.
Uticaj vuje stope na ljudsko zdravlje
Vuja stopa odlikuje se izrazitim teratogenim i
kancerogenim uinkom. Teratogeni period su prva tri mjeseca trudnoe, kad je plod
najosjetljiviji na fizike i kemijske agense. Velika opasnost prijeti od mlijeka krava ili koza
koje se hrane ovom biljkom. Ove ivotinje u slobodnoj ispai izbjegavaju vuju stopu, ali
ona se moe nai u njihovoj hrani u postupku pravljenja silae, kojom se stoka hrani, tako
da odgovornost prije svega lei na ljudima koji silau pripremaju i nuno je njihovo bolje
upoznavanje sa svojstvima ove biljke. Trudnice koje piju mlijeko ivotinja koje su hranjene
silaom u kojoj se nalazi i vuja stopa raaju djecu sa tekim deformacijama kostiju. I
dojenad koja se hrane ovim mlijekom imaju visoku stopu oboljenja od malignih bolesti,
prije svega, leukemija.
Korijen i herba vuje stope do nedavno se esto se koristila u fitoterapiji pojedinih zemalja.
Ulazi u sastav raznih biljnih preparata koji poboljavaju imunitet, upale zglobova, gihta, a
prave se i razni pripravci u vidu krema za zarastanje rana. Ulazi i u biljne preparate za
mranje. Vezano za to poznat je sluaj kad je preko 100 ena oboljelo od bubrenih
bolesti, a sve su uzimale biljni preparat za mranje u kojem je jedan od sastojaka bila i
vuja stopa. Osim toga aristolohina kiselina, koja je glavni sastojak vuje stope je faktor
rizika za nastanak raka mokranog mjehura. Ove kiseline najvie ima u listu biljke.

Slika 2 Cvijet vuje stope

Balkanka endemska nefropatija

Bolest je je otkrivena 1957. godine u okolini Slavonskog Broda. Neto kasnije je
dijagnosticirana kod stanovnitva koje ivi u slivovima rijeka Save, Drine, Morave,
Kolubare i dalje u donjem slivu rijeke Dunav, tako da su oboljeli iz BiH ( Posavina ),
Hrvatske, Srbije, Bugarske i Rumunije i nema je nigdje vie na svijetu. Zbog toga je i
dobila ime Balkanska endemska nefropatija. Odlikuje se propadanjem bubrenog tkiva,
tako da bubrezi u poodmakloj fazi bolesti dostiu veliinu od svega 2-3 centimetra. Svi
oboljeli zavravaju na dijalizi. Procjenjuje se da od ove bolesti trenutno boluje oko 25 000
osoba. U pojedinim selima uz nabrojane rijeke boluje ak 10% stanovnitva. Bolest se
razvija postepeno i u konanici neizostavno vodi propadanju bubrega. Pretpostavka da je
vuja stopa uzronik balkanske endemske nefropatije, bazira se upravo na iskustvu i
tegobama koje je ova biljka uzrokovala u biljnim preparatima, posebno onim za mranje,
gdje su simptomi bili identini kao kod oboljelih balkanske endemske nefropatije u
slivovima navedenih rijeka. Smatra se da vuja stopa ulazi u ljudsku ishranu tako to raste
i sazrijeva skupa sa itaricama koje se koriste za ishranu ljudi, tako da je kombajni
jednostavno pokupe zajedno sa itaricama i prilikom prerade itarica u brano, konano
kroz kruh, dolazi do ljudi. Pretpostavka da je vuja stopa odgovorna za pojavu balkanke
endemske nefropatije dosta je problematina obzirom da je biljka dosta rairena i u drugim
dijelovima svijeta, ali bez obzira na to, zbog njenih nabrojanih teratogenih i kancerogenih
svojstava za koja se zna od ranije, ovu biljku treba apsolutno izbjegavati. Zbog toga je
vano da kod preparata pogledate njegov sastav. Od vuje stope koristi se ili nadzemni dio
poznat pod nazivom herba, a lijeniki naziv je Aristolochiae herba ili se koristi korijen iji
je lijeniki naziv Aristolochiae radix. Preporuujemo da biljne preparate koje na
deklaraciji imaju jedan od ova dva sastojka, izbjegavate. To posebno vrijedi za trudnice.