Mirko Tadi TERMODINAMIKA

10 PRIJELAZ TOPLINE
Uvod
Izmjena energije izmeu dva sustava koja nastupa zbog njihovih razliitih
temperatura, naziva se prijelaz topline. Ako nema drugih uzroka, stanje promatranih sustava
mijenjat e se sve dok se ne uspostavi toplinska ravnotea, tj. dok se ne uspostavi jednaka
temperatura u oba sustava. Tada prestaje izmjena topline. Pri tome ne treba zaboraviti da je u
realnom svijetu materije toplinska ravnotea relativan pojam, vezan na stanje materije u
ogranienom prostoru i vremenu.
Tijekom izmjene topline izmeu dva sustava (tijela u krutom, kapljevitom ili plinovitom
stanju) njihove materijalne estice nalaze se na razliitim temperaturama, pa kaemo da se
unutar njih uspostavljaju temperaturna polja. Zbog toga osim vanjske toplinske neravnotee
izmeu tih sustava (tijela) postoji i unutarnja toplinska neravnotea unutar svakog od njih.
Na koji nain se odvija prijenos topline izmeu dva sustava i unutar samih sustava?
Pri izmjeni topline, dva sustava mogu, ali ne moraju biti u neposrednom dodiru, iz ega se
moe zakljuiti da su mehanizmi prijenosa topline u tim sluajevima bitno razliiti.

Prijenos topline unutar i izmeu dva sustava odvija se na dva naina:

- posredstvom materije, kada su sustavi u neposrednom dodiru. Pri tome se, u ovisnosti o
agregatnom stanju sustava, energija (toplina) prenosi kroz sustave ili provoenjem (kruta
tijela), ili konvekcijom (fluidi), prema ili od dodirne plohe dvaju sustava.
- elektromagnetskim valovima, kada se sustavi ne dodiruju. Ovaj efekt se naziva toplinsko
zraenje ili radijacija, a o njemu e biti govora u kasnijim razmatranjima.

MATERIJALNI TRANSPORTI ELEKTROMAGNETSKI TRANSPORT

FLUID f
konvekcija
radijacija

SUNCE ZEMLJA
KRUTO TIJELO
kondukcija
k

Slika 10.1 Naini izmjene topline

121
Mirko Tadi TERMODINAMIKA

Prijenos topline posredstvom materije

Kada se prijenos topline vri posredstvom materije tada na njega utjee molekularna
graa i agregatno stanje materije. Fizikalno ponaanje materije ovisi o obliku i veliini njenih
molekula, te meumolekularnim silama - mehanikim, elektromagnetskim i kemijskim. Pri
izmjeni energije s okolinom mijenja se pokretljivost molekula, pa se transport energije unutar
materije (sustava) odvija putem sudara susjednih molekula. Ovaj molekularni ili mikroskopski
transport postoji unutar materije bilo kakvog agregatnog stanja. On je proporcionalan razlici
temperature koja postoji izmeu dvije materijalne toke, ali ovisi i o nainu na koji se prenosi
energija.
Krute tvari. Kod krutih tvari, zbog jakih meumolekularnih sila, molekule se nalaze u
neposrednoj blizini, pa je njihovo gibanje praeno uestalim sudaranjem (molekularni
transport). Kod materija u krutom agregatnom stanju to je jedini nain transporta energije
(topline), koji se naziva provoenje ili kondukcija. Kod istih metala (kovina) postojanje
slobodnih elektrona pojaava ovaj transport. Svaka materija, sukladno svojoj molekularnoj
strukturi i uvjetima temperature i tlaka, pokazuje drugaije svojstvo molekularnog transporta.
Tekuine (fluidi = kapljevine i plinovi). Kod kapljevina, a posebno kod plinova, molekule
se gibaju slobodnije, pa je i uestalost sudaranja manja, a molekularni transport topline
drugaiji od onog u krutom stanju. Ujedno, to nije vie i jedini nain gibanja. Toplinska
neravnotea s okolinom uzrokuje nastanak makroskopskog gibanja estica materije, koje
sadre ogroman broj molekula. Makroskopski ili molarni transport odvija se putem
sudara makro estica, unutar kojih se na nivou molekula odvija molekularni transport. Ova
dva nivoa transporta uvijek postoje u tekuinama i nazivaju se zajednikim imenom
konvekcija.

Temperaturno polje
Temperatura je, kao i druge veliine stanja, skalarna veliina koja se opisuje samo s
numerikom vrijednou i pripadnom dimenzijom temperaturne skale. Za razliku od modela
klasine termodinamike koji pretpostavlja materiju u unutarnjoj toplinskoj ravnotei, teorija
prijelaza topline polazi od injenice da pri izmjeni topline s okoliem estice materije nemaju
jednaku temperaturu. U materiji postoji trodimenzijsko skalarno temperaturno polje koje se
tijekom izmjene topline vremenom mijenja. Takvo temperaturno polje u pravokutnom
koordinatnom sustavu oznaava se kao T = T(x, y, z, t), a u cilindrinom koordinatnom
sustavu kao T = T(r, , z, t). Zbog ovisnosti o vremenskoj koordinati t takva se polja nazivaju
nestacionarnim temperaturnim poljima. Ako se temperaturno polje s vremenom ne mijenja
tada otpada ovisnost o t, pa se takva polja nazivaju stacionarnim poljima.
Za opis trodimenzijskih prostora najee se koriste ortogonalni koordinatni sustavi. Za
probleme koji e se kasnije razmatrati koristit e se pravokutni ili cilindrini koordinatni
sustav koji su opisani na slici 10.2. Pripadni jedinini vektori oznaeni su slovom e i
indeksom smjera koordinate.

122
Mirko Tadi TERMODINAMIKA

TEMPERATURNO POLJE

pravokutni sustav cilindrini sustav

y
ey r
er
T(x, y, z, t) e
ex
ez
T(r, , z, t)
ez

x

z z

Slika 10.2 Temperaturno polje u pravokutnom i cilindrinom koordinatnom sustavu

Pri opisu polaznog modela esto se koristi procjena da su promjene temperature u odnosu na
neke koordinate prostora zanemarivo malene u odnosu na dominantne promjene temperature
samo u jednom smjeru. Na primjer, umjesto stvarnog polja T = T(x, y, z, t) moe se
pretpostaviti jednodimenzijsko nestacionarno polje T = T(x, t), ako su promjene temperature u
smjerovima y i z zanemarive.

Postojanje temperaturnog polja ukazuje na postojanje razlike temperatura susjednih estica,

pa je to uzrok nastanku transporta topline kroz materiju u smjeru pada temperature. Openito,
pad temperature nije jednak u smjeru svih koordinata, pa ni vektori toplinskog toka u tim
smjerovima nisu jednaki. Maksimalni toplinski tok odvija se u smjeru maksimalne promjene
temperature koji se naziva gradijent temperature. U pravokutnom koordinatnom sustavu je:

T T T
grad T T = ex + ey + ez , (10.1)
x y z
dok je u cilindrinom koordinatnom sustavu:

T 1 T T
grad T T = er + e + ez . (10.2)
r r z

PROVOENJE TOPLINE (KONDUKCIJA)

Provoenje topline karakteristino je za krute tvari u kojima nema razlike u

makroskopskom gibanju estica, pa se transport topline odvija samo na nivou molekula.
Toplinski tok, Q
, J/s, koji se odvija kroz plohu s normalom ni i povrine A, m2, naziva se
gustoa toplinskog toka, qi, W/m2, a ima smisao vektora jer njegova numerika vrijednost
ovisi o smjeru i (orijentaciji promatrane plohe Ai).

123
Mirko Tadi TERMODINAMIKA

Prema Fourierovom iskustvenom stavku je gustoa toplinskog toka provoenjem:

Q
dT
qi = = , W/m2 , (Fourierov stavak). (10.3)
Ai dni

Gustoa toplinskog toka qi proporcionalna je promjeni temperature u promatranom smjeru i, a

koeficijent proporcionalnosti , W/(m K), je fizikalno svojstvo ovisno o molekularnoj grai
krute tvari, a naziva se koeficijent vodljivosti topline.
Openito je ovisan o temperaturi, = (T), a kod nekih materijala (npr. drveta) ovisi i o
smjeru.
Vrijednosti za odreuju se eksperimentalno, to znai da predstavlja makroskopski odraz
molekularnih zbivanja na nametnutu razliku temperature. Na taj nain, kada raspolaemo s
podacima za neke tvari, ne moramo vie voditi rauna o njenoj molekularnoj grai. Ovu
pogodnost koriste inenjeri u praktikim proraunima.
Negativan predznak na desnoj strani Fourierove jednadbe (10.3) je zbog toga to je smjer
vektora gustoe toplinskog toka suprotan gradijentu temperature, tj. provoenje topline
usmjereno je od podruja vee, prema podruju manje temperature. Ujedno je dogovoreni
smisao toplinskog toka suprotan orijentaciji plohe Ai, tj. toplinski tok je pozitivan kada djeluje
suprotno smjeru normale plohe, a negativan kada djeluje u istom smjeru.
Kod jednodimenzijskog temperaturnog polja, T = T(x), postoji promjena temperature samo u
smjeru x, to znai da sve toke neke plohe Ax koja je okomita na smjer x imaju istu
temperaturu. Gustoa toplinskog toka qx u smjeru koordinate x je prema Fourierovom zakonu:

Q
dT
qx = = , W/m2, (lokalna vrijednost kroz dAx ), (10.4)
dAx dx

dok za ukupni toplinski tok kroz plohu Ax vrijedi:

dT
Q
= q x dAx = dAx , W. (ukupni toplinski tok kroz Ax). (10.5)
A A
dx

T(x)

dT
dAx
Q

qx = q x+dx
dAx nx
T nx

dx
x
x x + dx

Slika 10.3 Gustoa toplinskog toka, qx, jednodimenzijskog temperaturnog polja, T = T(x)

124
Mirko Tadi TERMODINAMIKA

U opem sluaju trodimenzijskog temperaturnog polja, T = T(x, y, z), u pravokutnom

koordinatnom sustavu moe se vektor gustoe toplinskog toka razloiti na komponente u
smjeru koordinata x, y, z.

T T T T T T
q = q x + q y + q z = = + + = T . (10.6)
x y z x y z

Diferencijalna jednadba provoenja topline

Ukoliko se temperaturno polje mijenja s vremenom t, tada govorimo nestacionarnom

temperaturnom polju, T = T(x, y, z, t). Zbog promjena temperature diferencijalne mase krute
tvari, dm = dV = dxdydz, doi e do promjene njene unutarnje energije, dU
= c (T / t )dV .

Uzrok ove promjene je razlika toplinskog toka koja se provoenjem dovodi i odvodi
susjednim elementima mase, Q
= qi dAi . Na slici 10.4 prikazan je jedan smjer
molekularnog transporta topline, koji se odvija kroz granine plohe elementa u smjeru osi x.
Slino vrijedi i za kondukciju u smjerovima z i y.
U opem sluaju, unutar diferencijalnog volumena, dV = dAx dx = dAy dy = dAz dz, moe
postojati izvor ili ponor topline izdanosti ip, W/m3, koji rezultira toplinskim tokom
Q
ip = ip dV . Pretpostavit emo da su , c i konstantni, tj. neovisni o temperaturi.

molek ularni transport u x-smjeru

y
ak umulacija

dU
k onduk cija - ulaz dU
k onduk cija - izlaz
dt
q
Q
= qx dAx q x + x dx dAx
x
x

izvor/ponor
z Q
ip = ipdV

Slika 10.4 Bilanca energije elementa krute tvari

Primjenom I. zakona termodinamike (zakon odranja energije) dobivamo jednadbu:

Q
+ Q
ip = dU
(10.7)
povrinski efekti + volumenski efekti = akumulacija
pri emu zbog zanemarive promjene volumena (pretpostavka = konst.) nema mehanikog
efekta. Na osnovi slike 10.4 moe se napraviti bilanca energije po principu:

ulaz izvor (ponor) = izlaz + akumulacija,

ili kao
akumulacija + (izlaz - ulaz) = izvor (ponor) .

125
Mirko Tadi TERMODINAMIKA

Uzevi u obzir da je dV = dAx dx = dAy dy = dAz dz, dobiva se jednadba odranja energije za
nestacionarno trodimenzijsko temperaturno polje s izvorom/ponorom u krutom tijelu:

T q x q y q z
c + + + = ip . (10.8)
t x y z

Primjenom Fourierovog stavka dobivamo gustoe toplinskog toka za sva tri smjera (x, y, z):

T T T
q x = , q y = , q z = , (10.9)
x y z

pa nakon uvrtavanja u jednadbu (10.8) slijedi:

T T T T
c = ip . (10)
t x x y y z z

Dijeljenjem cijele jednadbe s c dobiva se konani oblik diferencijalne jednadbe

provoenja topline:

T 2T 2T 2T ip
= a 2 + 2 + 2 , (10.11)
t x y z c

gdje se ispred zagrade na desnoj strani jednadbe (10.11) nalazi koeficijent temperaturne
vodljivosti, a = /(c), m2/s.
Jednadba (10.11) moe se krae zapisati pomou Gibbsove (simbolike) notacije:

T ip
= a 2T , (10.12)
t c

gdje je 2 Laplaceov operator, koji u pravokutnom koordinatnom sustavu ima oblik:

2 2T 2T 2 T
T= 2 + 2 + 2 , (10.13)
x y z

a u cilindrinom koordinatnom sustavu:

1 T 1 2T 2T
2T = r + + . (10.14)
r r r r 2 2 z 2

Stacionarno provoenje topline

U mnogim praktinim problemima transport energije kroz krutu tvar odvija se

preteno u jednom smjeru, npr. smjeru x. Takvi sluajevi nastaju onda kada su dimenzije
krute tvari u drugim smjerovima, y i z, bitno vee, ili kada je toplinski tok u tim smjerovima
namjerno sprijeavan postavaljanjem toplinske izolacije - materijala kroz koje je provoenje
topline vrlo slabo zbog malog koeficijenta vodljivosti topline, .

126
Mirko Tadi TERMODINAMIKA

U stacionarnom stanju ne mijenja se oblik temperaturnog polja u krutoj tvari, iako tvar nije u
toplinskoj ravnotei s okolinom. To znai da svaka materijalna toka krute tvari, prima
jednaku energiju (toplinu) od toplijih susjednih materijalnih toaka, koliko predaje hladnijim
susjednim materijalnim tokama. Stacionarno stanje opisujemo iskazom da je Q
= konst.

U nastavku e se razmotriti karakteristini fizikalni modeli koji se mogu pojednostavljeno

raunati kao problemi jednodimenzijskog stacionarnog provoenja topline. Za njih priblino
vrijedi: Q
x = Q
= konst. , dok su Q
y = 0 i Q
z = 0 teorijska pretpostavka, mogua samo uz
idealnu izolaciju u smjerovima y i z. Takoer, pretpostavit emo da unutar krute tvari ne
postoji izvor/ponor topline, tj. ip = 0 .

Ravna stijenka
Za ovaj fizikalni model je karakteristino da je povrina plohe kroz koji prolazi
toplinski tok konstantna, A = konst. Kako je u stacionarnom stanju Q
= konst. , to je u ovom
sluaju i gustoa toplinskog toka q = Q
/ A = konst.

T
Stijenka

T
T1

dT = konst.

T2
(1/T)
q

dx

x1 x2 x

Slika 10.5 Temperaturno polje u jednoslojnoj stijenci za sluaj q = konst.

U skladu s ranije usvojenim pretpostavkama cijela ploha A1 na lokaciji x1 ima jednaku

temperaturu T1, a cijela ploha A2 na lokaciji x2 ima temperaturu T2. Fourierova jednadba za
diferencijalni sloj debljine dx glasi:

Q
dT
q= = = konst. , (10.15)
A dx
odnosno
q dx = dT . (10.16)

Uzimajui u obzir da je q = konst. i pretpostavljajui takoer = konst. moe se jednadba

(10.16) integrirati,
x2 T2

q dx = dT , (10.17)
x1 T1

127
Mirko Tadi TERMODINAMIKA

nakon ega se dobiva:

q ( x 2 x1 ) = (T2 T1 ) . (10.18)

Kako je x2 x1 = , to konani rezulta glasi:

q= (T1 T2 ) , W/m2, (10.19)

Uoimo da je redosljed indeksa prema matematikim pravilima, tj. u smjeru pozitivne osi x,
pa je iz tog razloga > 0, a pozitivan smjer vektora gustoe toplinskog toka, q, poklapa se sa
smjerom x. To znai da bi u sluaju kada je T1 < T2 dobili q < 0, sa smjerom prema negativnoj
osi x. Obino se pri proraunima na mjestu T1 upisuje vea, a na mjestu T2 manja temperatura
(obje u oC ili K), tako da je rezultat q > 0, smjer toplinskog toka je jasan iz fizikalne situacije.

Jednadba (10.19) moe se se napisati u obliku:

T
q= , (10.20)


gdje je T = T1 T2 uzrok, a (/) otpor provoenju topline. Temperature se mogu pisati i s
Celsiusovim, kao i Kelvinovim stupnjevima: T = T1 T2 = = 1 2.

Vieslojna ravna stijenka

Provoenje topline kroz vieslojnu ravnu stijenku moe se odrediti primjenom
jednadbe (10.19) na svaki pojedinani sloj. Na primjer, za troslojnu stijenku prikazanu na
slici 10.6 mogu se napisati tri jednadbe:

1
q1 = (T1 T2 ) = q , (10.21)
1

2
q2 = (T2 T3 ) = q , (10.22)
2

3
q3 = (T3 T4 ) = q . (10.23)
3

Mnoenjem jednadbi s odgovarajuim / na desnim stranama ostaju samo razlike

temperature. Zbrajanjem jednadbi dokidaju se temperature meu slojevima, T2 i T3, a nakon
sreivanja dobiva se:
T1 T4
q= , (10.24)
1 2 3
+ +
1 2 3

gdje se u brojniku nalazi razlika temperatura krajnjih ploha, a u nazivniku ukupni otpor
provoenju topline.

128
Mirko Tadi TERMODINAMIKA

Troslojna stijenka
T1 T2 T3 T4
T

q
1 2 3

1 2 3

x1 x2 x3 x4 x

Slika 10.6 Temperaturno polje u troslojnoj stijenci ( = konst.)

Za vieslojnu stijenku s proizvoljnim brojem slojeva, i = 2, 3,..., n, i krajnjim temperaturama,

T1 i Tn+1, vrijedi jednadba:

T1 Tn +1
q= n
, W/m2, (10.25)
i
i =1 i

gdje se u nazivniku na desnoj strani nalazi suma pojedinanih otpora provoenju topline svih
slojeva stijenke.

Kako svaka ploha, Ai, u svim tokama ima istu temperaturu, Ti, ma kakva ona bila, tada se
ukupni toplinski tok moe izraunati prema: Q
= q i Ai = konst .

Napomena: Budui da se razmatraju samo jednodimenzijski problemi indeks i ne oznaava

vektorsku prirodu (gustoe toplinskog toka qi i orjentiranu plohu Ai), ve se koristi za
oznaavanje razliitih lokacija.

Cijevna stijenka
Jednoslojna stijenka cijevi

Za razliku od ravne stijenke ovdje je povrina, A = A(r) = 2rL, u smjeru toplinskog toka
promjenljiva. U stacionarnom je stanju toplinski tok konstantan:

dT
Q
= q A = 2rL = konst . (10.26)
dr

129
Mirko Tadi TERMODINAMIKA

Razdvajanjem varijabli r i T i integracijom

po cijelom presjeku cijevi
r T2 r1 r2
Q
2 dr
2L r1 r dT ,
= (10.27)
T1

dobiva se:
T
grijanje
Q
r T1
ln 2 = T1 T2 , (10.28) q(r)
2L r1 T2
T2 dT

q(r)
te konano: T1
hlaenje
r1 r dr
2L (T1 T2 ) r2
Q
= . (10.29)
1 r2
ln
r1 Slika 10.7 Temperaturna polja u cijevnoj stijenci

O nagibu tangente na profil temperature u cilindrinom sloju cijevi moe se zakljuiti na

osnovi jednadbe (26), prema kojoj je:

dT Q

r = = konst . (10.30)
dr 2L

To znai da je na manjem radiusu nagib tangente (prema horizontali r) vei. Sukladno tome
su prikazani profili temperature u cijevnoj stijenci na slici 10.7.

Vieslojna stijenka cijevi

Za vieslojne stijenke cijevi primjenjuje se za svaki sloj jednadba (10.29). Na
primjer, za dvoslojnu stijenku su toplinski tokovi kroz slojeve:

2L (T1 T2 )
Q
1 = , W, (10.31)
1 r2
ln
1 r1

2L (T2 T3 )
Q
2 = , W. (10.32)
1 r3
ln
2 r2

130
Mirko Tadi TERMODINAMIKA

Pretpostavljajui stacionarno stanje:

Q
= Q
1 = Q
2 mogu se ove jednadbe napisati
r3 Q

u obliku:

Q
1 r2 r1
r2
T1 T2 = ln , (10.33)
2 L 1 r1

Q
1 r
T2 T3 = ln 3 . (10.34)
2L 2 r2
T T1 T2
Zbrajanjem se dobiva izraz za dvoslojnu
stijenku: r1
r2 T3
2L (T1 T3 ) r3
Q
= . (10.35)
1 r2 1 r3
ln + ln
1 r1 2 r2 Slika 10.8 Dvoslojna cijevna stijenka

Openito, za vieslojnu stijenku sa i = 1, 2,..., n slojeva vrijedi izraz

2L (T Tn +1 )
Q
= n 1 . (10.36)
1 ri +1

i =1 i
ln
ri

PRIJENOS TOPLINE U FLUIDIMA (KONVEKCIJA)

Za fluide je karakteristian prijenos topline koji se istovremeno odvija na dva nivoa:
na makroskopskom nivo izmjenom mjesta i sudaranjem estica fluida, unutar kojih se
istovremeno odvija mikroskopski transport sudaranjem molekula.
Budui da ovaj molekularni transport nije neovisan o makroskopskom gibanju fluida to,
strogo uzevi, nije korektno poistovjetiti ga s provoenjem topline kroz krute tvari, kod kojih
ne postoji razlika u makroskopskom gibanju estica.
Naziv konvekcija opisuje istovremenost makroskopskog i mikroskopskog prijenosa energije
(topline) kod fluida.

Uzroci i vrste makroskopskog gibanja fluida

Slobodna konvekcija - prirodna konvekcija
Temperaturno polje u fluidu, T = T(x, y, z, t), uzrokovano razlikom temperatura, T, izmeu
promatranog fluida i njegove okoline dovodi do preraspodjele mase u prostoru, tj. do nastanka
polja gustoe, = (x, y, z, t).

131
Mirko Tadi TERMODINAMIKA

Pod djelovanjem lokalno homogenog gravitacijskog polja svakoj je masi pridrueno

gravitacijsko ubrzanje, g m/s2, pa nehomogena distribucija mase u prostoru ujedno znai
nehomogeno polje sila u smjeru gravitacije.
Unutar fluida se uspostavlja makroskopsko gibanje estica, koje imaju razliite brzine. Oblik
prostora u kojem se nalazi fluid obino je barem djelomice ograen krutim stijenkama, koje
spreavaju gibanje estica fluida prema zemlji i na ijim se plohama nehomogeno polje sila
transformira u nehomogeno polje tlaka. estice mijenjaju smjer kretanja prema podruju
nieg tlaka, a njihovo daljnje gibanje ovisi o obliku ograenog prostora.
Kako gibanje fluida nije izazvano nikakvom prisilom - mehanikim utjecajem okoline - to se
prijenos topline ostvaren pri tome naziva slobodna ili prirodna konvekcija.

Polje temperature T(x)

x
V m(x)
Nejednolika razdioba Polje gustoe (x)= m(x)/V
mase u prostoru.
Homogeno gravitacijsko
polje: g= konst.

Polje sila F(x) = m(x)g =(x) gV

F ( x)
Polje statikog tlaka p( x) =
A
A A A

Jedinina povrina, A

Slika 10.9 Uzrok gibanja slobodnom konvekcijom

Kako je reeno, uzrok gibanja je razlika temperature, T, fluida i okolia, pa je pri veim T
slobodna konvekcija intenzivnija. Pored toga, fizikalna svojstva fluida imaju znatan utjecaj na
gibanje estica.
Potrebno je naglasiti da slobodna konvekcija postoji uvijek kada se u fluidu uspostavi
temperaturno polje. Ipak, efekti slobodne konvekcije mogu postati raunski zanemarivi ako se
pod utjecajem vanjskih sila uspostavi prisilno strujanje fluida.

Prisilna konvekcija
U tehnikoj praksi najee se makroskopsko gibanje fluida ostvaruje prisilno, tj. pod
djelovanjem nekog tehnikog ureaja: pumpe, ventilatora i sl. Pokretni dijelovi ovih ureaja
(lopatice) potiskuju estice fluida prema podruju nieg tlaka, pa je razlika tlaka p uzrok
strujanja fluida.
Obino je u takvim sluajevima slobodno gibanje fluida pod utjecajem temperaturnog polja
sasvim potisnuto. Prijenos topline odvija se konvektivnom nainom, tj. makroskopskim i
molekularnim transportom, koji je pod utjecajem brzine bitno pojaan u odnosu na slobodnu
konvekciju.

132
Mirko Tadi TERMODINAMIKA

Mjeovita konvekcija
Postoje sluajevi kod kojih je gibanje fluida pod priblino jednakim utjecajem T i p. U
tom sluaju se prijenos topline naziva mjeovita konvekcija.

Oblici strujanja fluida

I kod slobodne i kod prisilne konvekcije moe se uspostaviti jedan od dva karakteristina
oblika strujanja.

LAMINARNO PRIJELAZNO TURBULENTNO

Jedna od moguih putanja estica

NESTABILNO NESTACIONARNO

Slika 10.10 Oblici strujanja fluida - prema Reynoldsovom pokusu

Laminarno strujanje. Bez obzira na oblik strujnica (zamiljeni put estica) nema preskakanja
estica iz jedne strujnice u drugu, tj. nema mijeanja. Ipak, zbog razliitih brzina, estice nisu
u kontaktu cijelo vrijeme s istim esticama susjednih strujnica. Zbog toga je molekularni
transport energije (topline) direktno pod utjecajem makroskopskog gibanja. Kod laminarnog
strujanja uspostavlja se stalan (stacionaran) profil brzine, ukoliko se vanjski uvijeti ne
mijenja.

Turbulentno strujanje. Gibanje estica je nesreeno i sluajno. U fiksnoj toki prostora

mijenja se i smjer i veliina brzine tijekom vremena. ak i kada bi mogli izmjeriti brzine u
svim tokama nekog presjeka, taj trenutni profil ve slijedeeg trenutka ne bi postojao. Zbog
toga se pod profilom brzine turbulentnog strujanja podrazumijeva vremenski srednji profil
brzine. Efekti stvarnog kolebanja (fluktuacija) brzine oko vremenski srednje vrijednosti
vidljivi su u bitnom poveanju makroskopskog transporta topline.

Prijelaz topline izmeu fluida i krute stijenke

U praksi se najee susreu problemi prijelaza topline na dodirnoj plohi (faznoj
granici) krute tvari (stijenke) i fluida (kapljevine ili plina). Stoga e se osnovni pojmovi
razmotriti na primjeru prisilnog strujanja pored horizontalne ravne stijenke.
Temeljne karakteristike tog modela su slijedee: fluid struji brzinom w = konst. pored
mirujue stijenke, ws = 0. Temperatura fluida dovoljno daleko od stijenke T = konst. razliita

133
Mirko Tadi TERMODINAMIKA

je od temperature stijenke, Ts = konst.. Zbog razlike brzina (mehanika neravnotea) i razlike

temperatura (toplinska neravnotea) nastupa promjena brzine i temperature slojeva fluida uz
stijenku.

(x) - granica polja brzine T (x) - granica polja temperature

FLUID
(x) T
y T
w
T (x)
T T T (x)

profil brzine
T
(x) w T T T
profil temperature
y
HMS
tangenta

qs x
x STIJENKA Ts Ts qs
x x
Presjek x = konst. Grijanje fluida Hlaenje fluida
za prikaz profila Ts > T Ts < T

Slika 10.11 Profili brzine i temperature i pripadni granini slojevi, i T

Podruje unutar fluida u kojem se odraava utjecaj stijenke naziva se granini sloj. Na slici
10.11 prikazan je profil brzine i dva mogua sluaja profila temperature unutar graninog
sloja. Debljina hidrodinamikog graninog sloja, (x), kao i debljina toplinskog graninog
sloja, T(x), definiraju se po nekom aproksimativnom kriteriju. Obino se pod debljinom
graninog sloja smatra udaljenost od stijenke na kojoj su vrijednosti brzine, odnosno
temperature, neznatno razliite od referentnih vrijednosti u podruju izvan graninog sloja: na
primjer w = 0,99 w i TT = 0 ,99T .
Pod utjecajem adhezije izmeu estica fluida i stijenke na stijenci se formira tanki mirujui
sloj fluida debljine par promjera molekula. Hipoteza o adheziji indirektno je potvrena
brojnim eksperimentima. Na slici 10.11 ovaj hipotetiki mirujui sloj ozaen je s HMS. Vana
posljedica ove hipoteza je da se tom sloju pripisuje ponaanje krute tvari, jer je u nepostojanju
makroskopskog gibanja estica mogu transport samo na nivou molekula.
Za transport topline kroz hipotetiki mirujui sloj moemo pisati Fourierov izraz:

T
q s = , (Fourirov zakon provonja), (10.37)
y y =0

prema kojem je vidljivo da je za odreivanje gustoe toplinskog toka, qs, nuno poznavanje
profila temperature, T(x, y, z). Odreivanje tog profila zahtijeva matematiko rjeavanje esto
vrlo zamrenog sustava jednadbi. Zato se u inenjerskim proraunima obino koriste
empirijske (iskustvene) formule, koje su dobivene analizom eksperimentalnih rezultata.

134
Mirko Tadi TERMODINAMIKA

Takav nain rauna poiva na pojmu koeficijenta prijelaza topline, W/(m2 K), koji je
definiran Newtonovim stavkom:

q s = (Ts T ) , (Newtonov zakon hlaenja). (10.38)

Ovdje je faktor proporcionalnosti izmeu uzroka, (Ts T) , i posljedice, qs. esto je

temperaturna razlika (Ts T) promjenljiva po povrini stijenke, A, pa jednadba (10.38)
definira lokalni koeficijent prijelaza topline, (A). Prosjena vrijednost za cijelu povrinu, m,
dobiva se prema relaciji
1
A A
m = ( A) dA . (10.39)

U tom sluaju se gustoa toplinskog toka odreuje prema relaciji:

q s = m Tlog , (10.40)
gdje je Tlog srednja logaritamska ralika temperatura,
T1 T2
Tlog = , (10.41)
T
log 1
T2

gdje su: T1 = (Ts1 Tf1) i T2 = (Ts2 Tf2) razlike temperatura stijenke (indeks "s") i fluida
(indeks "f") na poetku (indeks "1") i kraju (indeks "2") promatrane povrine. Na slici 10.12
prikazan je sluaj hlaenja fluida na stijenci ija temperatura nije konstantna. U praksi se
ovakav sluaj ne razmatra, jer je on samo dio cjelovitog fizikalnog modela u kojem uestvuje
i fluid s druge strane stijenke.

Tf 1
FLUID

Tf (x) fluid

Tf 2
T1
(x)
STIJENKA s T2

Ts2
Ts1 Ts(x) stijenka
T
(FLUID)
x

Slika 10.12 Djelomini model prijelaza topline na stijenci

Uzimanje u obzir prisustva cjelovitog modela s dva fluida i stijenkom dovodi do prorauna
koji se primjenjuje na izmjenjivae topline. O tome e biti rijei u posebnom poglavlju.
Po svom obliku je Newtonov stavak vrlo jasan i jednostavan, ali se sve specifine osobine
pomatranog sluaja, kao to su: geometrijski i fizikalni uvjeti, oblik strujanja, smjer
toplinskog toka, fizikalna svojstva fluida i druge, odraavaju na vrijednost koeficijente
prijelaza topline, .

Kod slobodne konvekcije je neposredno ovisan o temperaturi, pa ta injenica umanjuje

pogodnosti njegovog uvoenja u raun.
135
Mirko Tadi TERMODINAMIKA

Povezivanjem Fourierovog i Newtonovog stavka, jednadbe (10.37) i (10.38), slijedi da je

lokalna vrijednost koeficijenta prijelaza topline:

T
= , (10.42)
Ts T y y = 0

Za prijenos topline bitna je samo razlika temperatura T = T Ts. Na stijenci je T = 0, a na

granici graninog sloja prema slobodnoj struji, T = T Ts. Profil temperature moe se
zamijeniti s bezdimenzijskim profilom nadtemperature, , definirane kao:

T T Ts
= = , (10.43)
T T Ts

koji unutar graninog sloja poprima vrijednosti u intervalu 0 1. Takoer, umjesto

udaljenosti od stijenke, y, moe se definirati bezdimenzijska koordinata u tom smjeru (smjer
normale), Y =y/L, pri emu je L karakteristina linearna veliina. U promatranom sluaju L
predstavlja duinu stijenke u smjeru strujanja.

y T
FLUID w

T(x) profil temperature

pri veoj brzini strujanja
T
T
T tg =
y y =0
HMS
tangenta (x)
x
Ts STIJENKA dA = dx dz
qs
dx
x

Slika 10.13 Uz definiciju koeficijenta prijelaza topline,

Uvoenjem i Y u jednadbu (10.43) i uvaavajui pri tome da je na lokaciji x:

T 1
= (T Ts ) , (10.44)
y L Y

dobiva se bezdimenzijska relacija:

L T Ts
Nu = = = , (10.45)
Y T Ts Y =0 Y Y =0

136
Mirko Tadi TERMODINAMIKA

s kojom se definira Nusseltov broj, Nu = L / , kao bezdimenzijska znaajka prijelaza

topline. Prema jednadbi (10.45) Nu je jednak nagibu tangente bezdimenzijskog profila
nadtemperature, , na stijenci, tj. za Y = 0.

Oblik profila temperature T(x, y, z), pa tako i profila nadtemperature (X,Y, Z), mijenja se pod
utjecajem strujanja fluida. Pri veim brzinama bit e profil blie stijenci, tj. poveat e se
nagib tangente ( /Y)Y=0, a to prema jednadbi (10.45) znai poveanje Nu broja, odnosno
poveanje koeficijenta prijelaza topline, .
Iako je kroz hipotetiki mirujui sloj (HMS) trensport topline samo mehanizmom
molekularnog gibanja, na taj transport bitno utjee makroskopsko gibanje koje mijenja
gradijent temperature (pokretaku silu). Oita je povezanost mikro i makro gibanja, pa se
kod fluida moe govoriti o jedinstvenom, zajednikom efektu koji se naziva jednim imenom -
konvekcija.

EMPIRIJSKE FORMULE
Empirijske formule, temeljene na rezultatima eksperimentalnih ispitivanja, omoguuju
u pravilu odreivanje prosjene vrijednosti Nusseltovog broja, Num, na cijeloj povrini
stijenke. Zatim se prosjeni koeficijent prijelaza topline moe odrediti iz relacije:

m = Nu m , W/(m2 K), (prosjeni koeficijent prijelaza topline). (10.46)
L

Toplinski tok kroz cijelu povrinu: Q
= q A , odreuje se uz upotrebu jednadbe (10.38):

Q
= q A = m A (Ts T ) , (10.47)

ili jednadbe (10.40):

Q
= q A = m A Tlog , (10.48)

Poseban nain prorauna izmjenjivaa topline, kod kojih toplinski tok bitno ovisi o
promjenama temperatura du povrine A, bit e opisan kasnije.

Radi pravilne upotrebe empirijskih formula potrebno je razmotriti faktore koji utjeu na
vrijednost Nusseltovog broja. Na prijelaz topline utjee:
- geometrija strujanja; pri emu se bitno razlikuju otvorena ili vanjska strujanja (pored
ravne stijenke, oko snopa cijevi ili tijela raznih oblika) od zatvorenih strujanja (kroz
cijevi, kanale ili tehnike ureaje razliitih oblika),
- vrsta strujanja; slobodna ili prisilna konvekcija,
- oblik strujanja; laminarno ili turbuleno strujanje,
- smjer toplinskog toka; grijanje ili hlaenje fluida,
- fizikalna svojstva fluida: , cp, , .

Na svakom fizikalnom modelu moe se prepoznati cijeli niz karakteristinih parametara. To

su nezavisne varijable (koordinate x, y, z), zavisne varijable (brzina w, temperatura T, pad
tlaka p i sl.) i vei broj konstanti. Konstante su: karakteristina linearna veliina za geometriju
strujanja (npr. duljina ploe ili promjer cijevi), karakteristina brzina (protona brzina ili

137
Mirko Tadi TERMODINAMIKA

brzina slobodne struje), karakteristina temperaturna razlika, gravitacijsko ubrzanje, fizikalna

svojstva fluida, i druge. Meu konstante spada i prosjeni koeficijent prijelaza topline, m.
Ispitivanje utjecaja svakog parametra na prijelaz topline bilo bi vrlo komplicirano, ako ne i
nemogue, jer bi to zahtijevalo velik broj eksperimenata u razliitim uvjetima i s razliitim
fluidima. Takoer, od posebne je vanosti da se dobiveni rezultati mogu primijeniti i na druge
fizikalne modele, koji su slini eksperimentalnom modelu.
Jasno je da se broj zavisnih i nezavisnih varijabli ne moe mijenjati, jer bi se time proizvoljno
promijenio i opis promatranog problema, ali se broj konstanti moe bitno smanjiti ako se one
grupiraju u bezdimenzijske grupe. Ove bezdimenzijske znaajke postaju karakteristine
konstante promatranog fizikalnog modela. Zbog toga su nazvane po prezimenima poznatih
znanstvenika. Navest emo samo one koje su posebno znaajne pri rjeavanju problema
prijelaza topline. Vano je zapamtiti da se sva fizikalna svojstva (, cp, , , , a) odnose na
fluid.

Nusseltov broj

L
Nu = , (10.49)

predstavlja znaajku prijelaza topline. Prema jednadbi (45) Nu je jednak nagibu tangente na
bezdimenzijski profil nadtemperature, , na stijenci. Ovaj nagib pod utjacajem je vrste i
oblika strujanja fluida.

Prandtlov broj

c p
Pr = = , (10.50)
a
predstavlja znaajku fizikalnih svojstava fluida. Dinamika viskoznost fluida, Ns/m2,
definirana je s Newtonovim zakonom:

dw
= , N/m2, (Newtonov zakon trenja), (10.51)
dy

slino kao to je koeficijent vodljivosti topline, W/(m K), definiran ve spomenutim

Fourierovim zakonom:

T
q = , W/m2, (Fourierov zakon provoenja). (10.52)
y

Newtonov zakon vrijedi za veinu fluida, kod kojih je deformacija fluida, izraena s dw/dy,
linearno zavisna o tangencijalnom (sminom) naprezanju, N/m2. Fluidi, kod kojih ovaj
zakon ne vrijedi, nazivaju se nenjutnovski fluidi. esto se umjesto koristi kinematika
viskoznost, = / , m/s2.
Kao to je povezan s molekularnim transportom topline, tako je povezan s molekularnim
transportom impulsa. Prandtlov broj izraava odnos ova dva molekularna transporta.
Reynoldsov broj
wL wL
Re = = , (10.53)

138
Mirko Tadi TERMODINAMIKA

predstavlja znaajku prisilnog strujanja. Na osnovi brojnih eksperimenata strujanja fluida

kroz razliite geometrije ustanovljene su kriterijske vrijednosti Re broja, Rek, prema kojima se
procjenjuje oblik prisilnog strujanja u promatranom sluaju.
Na primjer, za promatrano prisilno strujanje u cijevi izrauna se Re broj, Re = wD/ , iz
poznatih podataka za protonu brzinu, w m/s, fizikalnih svojstava zadanog fluida, = /
m2/s, i karakteristine linearne veliine, unutarnjeg promjera cijevi, D m.
Dobivena vrijednost za Re usporeuje se sa kriterijem, koji je za strujanja u cijevi postavljen
na ovaj nain:
ako je Re < 2300, tada je strujanje laminarno,
za 2300 Re 104, tada je strujanje prijelazno (laminarno-turbulentno),
ako je Re > 104, tada je strujanje turbulentno.
Pri proraunu prijelaza topline obino se koristi pojednostavljenje gornjeg kriterija, tako da se
uzima jedinstveni kriterijski broj Rek = 3000. Za Re Rek strujanje se smatra laminarnim, a
ako je Re > Rek, pretpostavlja se turbulentno strujanje.
Kod drugaijih geometrija prisilnog strujanja vae drugaije kriterijske vrijednosti, Rek. Tako
se za prisilno strujanje pored ravne stijenke (ploe) obino uzima jedinstveni kriterijski Rek
broj.
Za Re Rek = 5.105, strujanje je laminarno,
a za Re > Rek = 5.105, strujanje je turbulentno.
Grashofov broj (Arhimedov broj)

s gL3
Gr = , (10.54)
s 2s

predstavlja znaajku gibanja slobodnom konvekcijom. Ona izraava uzrok gibanja (uzgon)
estica fluida uslijed razlike gustoe. Indeks "s" ukazuje na vrijednost pri temperaturi stijenke,
Ts, a indeks "" pri temperaturi dovoljno daleko od stijenke, T. Za gravitacijsko ubrzanje
obino se uzima vrijednost g = 9,81 m/s2, dok je L karakteristina linearna veliina
promatranog sluaja, npr. visina stijenke, H, ili vanjski promjer cijevi, D.
Kod plinova se obino pretpostavlja da vrijedi jednadba stanja idealnih plinova, pv = RT, pa
je gustoa = 1/v = p/(RT). Tada se koristi oblik:

Ts T gL3
Gr = , (10.55)
T 2s

Znaenje Gr broja je slino znaenju Re broja. Oni se meusobno ne iskljuuju, kako je to u

sluaju mjeovite (slobodne i prisilne) konvekcije.
Navedene znaajke dovoljne su opis prijelaza topline u mnogim sluajevima. Tada je
kriterijske jednadbe prijelaza topline mogu napisati na slijedei nain:
- prisilna konvekcija: Nu = Nu(Re, Pr), (10.56)
- slobodna konvekcija: Nu = Nu(Gr, Pr). (10.57)

139
Mirko Tadi TERMODINAMIKA

Alternativno, mogu se uvesti i drugaije formirane bezdimenzijske znaajke.

Pecletov broj, Pe = RePr = wL/a, objedinjuje znaajku strujanja i znaajku svojstava fluida.
Rayleighov broj, Ra = GrPr, objedinjuje znaajku slobodnog gibanja i znaajku svojstava
fluida.

Ukoliko se u promatranom sluaju moraju uzeti u obzir i drugi utjecaji, oni se takoer
izraavaju pomou bezdimenzijskih veliina. Tako se, na primjer, pri proraunu prijelaza
topline na ulaznom dijelu cijevi uzima u obzir i omjer unutarnjeg promjera i duine cijevi,
D/L. U tom se sluaju moe formirati nova znaajka, Graetzov broj, Gz = Pe(D/L). Ako je
strujanje laminarno, potrebno je uzeti u obzir i smjer toplinskog toka uvoenjem omjera
dinamikih viskoziteta (/ s); prema nekoj srednjoj temperaturi fluida (), odnosno
temperaturi stijenke (s).

Ponekad se u literaturi koristi drukija znaajka prijelaza topline, koja se naziva Stantonov
broj, St = /(wcp), a povezana je s Nusseltovom znaajkom na slijedei nain:

St = Nu/(RePr). (10.58)

Pri izboru empirijskih formula mora se posebna panja obratiti uvjetima u kojima se ona
smije koristiti, kao i uputama o referentnoj temperaturi prema kojoj se uzimaju fizikalna
svojstva fluida.

PROLAZ TOPLINE

Da bi se odredila toplina koju fluid predaje ili prima od stijenke nuno je poznavati
temperature fluida f i stijenke s, jer je gustoa toplinskog toka opisana jednadbom
prijelaza topline:

Q
s = ( s f )A . (10.59)
Kako se u praksi ne vri mjerenje temperature stijenke, ve samo fluida, to jednadba (10.59)
sadri dvije nepoznanice: qs i s. Stoga je potrebno proiriti fizikalni model tako da se ukljui
i fluid s druge strane stijenke, ija se temperatura takoer moe mjeriti.

f A(x) FLUID A
f A= konst.

s1
A
STIJENKA s f A f B = konst.
s2
B
qs
f B = konst.
T
FLUID B
x f B(x)

Slika 10.14 Uz definiciju koeficijenta prolaza topline, k ,W/(m2 K)

140
Mirko Tadi TERMODINAMIKA

Koeficijent prolaza topline k definira se jednadbom prolaza topline:

Q
= k ( )A , W,
s fA fB (uvjetna upotreba). (10.60)

Ova jednadba daje tonu vrijednost za toplinski tok Q
s kroz stijenku povrine A samo u
sluajevima kada su temperature oba fluida konstantne, pa je i razlika fA fB = konst. Ipak,
ponekad se primjenjuje i na sluajeve kada se male varijacije temperatura fluida fA(x) i
fB(x) du povrine A smiju aproksimirati s konstantnim srednjim temperaturama, fA i fA.

Osim toga, produkt kA u jednadbi (10.60) ukazuje na povezanost koeficijenta prolaza topline
i povrine, pa e odreivanje k ovisiti o geometriji promatranog fizikalnog modela. U
nastavku e se razmotriti dva karakteristina modela stijenke.

Ravna ploa

Povrina A kroz koju prolazi toplina jednaka je za oba fluida. Za stacionarno stanje je
Q
s = konst . , to znai da se temperaturno polje vremenom ne mijenja. Primjer takvog
temperaturnog polja prikazan je na slici 15. Fizikalni model ima tri domene (podruja), dvije
domene fluida A i B u kojima se odvija konvektivni prijenos topline, te domenu stijenke u
kojoj se odvija provoenje topline.

1 2

A = konst.
STIJENKA

A (srednja)

A 1 FLUID B

A B
FLUID A
Qs 2 B

T A s B B (srednja)
x
s

Slika 10.15 Prolaz topline kroz ravnu stijenku

Toplinski tok Q
s jednak je za sve domene i opisuje se s odgovarajuim jednadbama:

Q
s = A ( A 1 )A , (prijelaz topline s fluida A na stijenku), (10.61)

Q
s = s (1 2 )A , (provoenje kroz stijenku), (10.62)
s
Q
= ( )A ,
s B 2 B (prijelaz topline sa stijenke na fluid B). (10.63)

Preoblikovanjem tih jednadbi, tako da na desnim stranama ostanu samo razlike temperatura,
te potom njihovim zbrajanjem, dobiva se:
141
Mirko Tadi TERMODINAMIKA

Q
s 1 1
+ s + = A B , (10.64)
A A s B
odnosno
A B
Q
s = A. (10.65)
1 s 1
+ +
A s B

U nazivniku ove jednadbe je zbroj pojedinanih toplinskih otpora: (1/A) prijelazu topline s
fluida A na stijenku, (s/s) provoenju topline kroz stijanku i (1/B) prijelazu topline sa
stijenke na fluid B. Vei toplinski otpor u nekoj domeni praen je veom razlikom
temperature u toj domeni. Prema izgledu temperaturnog polja na slici 10.15 slijedi da je
najmanji toplinski otpor onaj od stijenke, jer je razlika temperatura te domene, 1 2,
najmanja. Najvei toplinski otpor je na strani fluida B.

Jednadba (10.65) povezuje toplinski tok Q
s s razlikom temperatura dvaju fluida (A B),
pa po svom obliku odgovara jednadbi (10.60).
Stoga zakljuujemo da je koeficijent prolaza topline kroz ravnu plou definiran jednadbom:
1
k= , W/(m2 K), (koeficijent prolaza topline ravna stijenka). (10.66)
1 s 1
+ +
A s B

Odreivanje vrijednosti koeficijenta prolaza topline po toj jednadbi zahtijeva prethodno

odreivanje koeficijenata prijelaza topline A i B, postupkom koji je opisan ranije.
Budui da se pri odreivanju koeficijenata koristimo prosjenom temperaturom fluida, a ne
vodimo rauna o stvarnoj distribuciji temperature u fluidu, to e izraunata vrijednost za k
prema jednadbi (10.66) biti upotrebljiva i u sluajevima kada postoji znaajna promjene
temperature fluida du povrine A. Razlika se javlja samo u nainu odreivanja toplinskog
toka.
U sluajevima kada su temperature fluida konstantne: A = konst. i B = konst. dobiva je
tona vrijednost toplinskog toka iz jednadbe:
Q
= k ( )A , W.
s A B (toplinski tok kroz ravnu stijenku). (10.67)

Primjena ove jednadbe moe se tolerirati i u sluajevima zanemarivih varijacija temperatura,

tj. kada je A(A) . konst. i/ili B(A) . konst.

U svim drugim sluajevima toplinski tok, ali ne i koeficijent k, odreuje se procedurom koja
je posebno opisana u poglavlju o izmjenjivaima topline!

Cijevna stijenka

Kroz stijenku cijevi duine L, definiranu s radiusima r1 i r2, je u stacionarnom stanju

toplinski tok Q
s = konst . Kako povrina kroz koju prolazi toplina ovisi o radiusu, A = 2rL,
to je i gustoa toplinskog toka funkcija radiusa, qs = Qs/A = qs(r).

142
Mirko Tadi TERMODINAMIKA

A2 =2r2L

FLUID A FLUID B
r2
c
r1 A B
CIJEV A
duine L
T
1 2
A B
Qs

B
r

Slika 10.16 Temperaturno polje u fluidima i cijevi

U svakom od tri podruja vrijedi odgovarajua jednadba za toplinski tok:

Q
s = A ( A 1 )2r1L , (prijelaz topline s fluida A na stijenku), (10.68)

2L (T1 T2 )
Q
s = , (provoenje kroz stijenku prema jedn. 10.29), (10.69)
1 r
ln 2
c r1

Q
s = B (2 B )2 r2 L , (prijelaz topline sa stijenke na fluid B). (10.70)

Preoblikovanjem tih jednadbi, tako da na desnim stranama ostanu samo razlike temperatura,
te potom njihovim zbrajanjem, dobiva se:

Q
s 1 1 r 1
+ ln 2 + = A B , (10.71)
2 L r1 A c r1 r2 B
odnosno,
2L( A B )
Q
s = , W, (toplinski tok kroz cijev). (10.72)
1 1 r2 1
+ ln +
r1 A c r1 r2 B

Koeficijent prolaza topline k definira se jednadbom u kojoj se pored razlike temperatura

fluida pojavljuje povrina A kroz koju prolazi toplinski tok, kako je to zapisano jednadbom
(10.67).
Da bi definirali koeficijent k za cijevnu stijenku potrebno je toplinski tok prema jednadbi
(10.72) izraziti uz neku povrinu A = 2rL. Logian izbor je jedna od dvije karakteristine
povrine: A1 = 2r1L ili A2 = 2r2L.

143
Mirko Tadi TERMODINAMIKA

Za toplinski tok sveden na povrinu A1 glasi:

2r1L( A B )
Q
s = = k1 A1 ( A B ) , (10.73)
1 r1 r2 r1
+ ln +
A c r1 r2 B

koeficijent prolaza topline je:

1
k1 = , W/(m2 K), (sveden na povrinu A1). (10.74)
1 r1 r2 r1
+ ln +
A c r1 r2 B

Za toplinski tok sveden na povrinu A2 glasi:

2r2 L( A B )
Q
s = = k 2 A2 ( A B ) , (10.75)
r2 r r 1
+ 2 ln 2 +
r1 A c r1 B

koeficijent prolaza topline je:

1
k2 = , W/(m2 K), (sveden na povrinu A2). (10.76)
r2 r r 1
+ 2 ln 2 +
r1 A c r1 B

Usporedbom jednadbi (73) i (75) vidi se da vrijedi: k1A1 = k2A2, tj. na manjoj povrini A je k
vei i obratno.

Toplinski tok Q
s moe se raunati iz bilo koje prethodne jednadbe, ovisno o raspoloivim
podacima temperatura, samo onda kada su te temperature konstantne, ili neznatno variraju
du povrine A. U protivnom se mora koristiti proraun izmjenjivaa topline.

Suprotno tome, jednadbe (10.74) i (10.75) mogu se koristiti za odreivanje koeficijenta k u

svim sluajevima.

144