Professional Documents
Culture Documents
Razvojna Psihologija Brkovic PDF
Razvojna Psihologija Brkovic PDF
1
Razvojna psihologija
Autor:
Prof. dr Aleksa D. Brkovi
Recenzent:
Prof. dr Dragana Bjeki
Izdava:
Regionalni centar za profesionalni razvoj zaposlenih u
obrazovanju - aak
Za izdavaa:
Dr eljko M. Papi
Tira: 300
ISBN 978-86-911757-4-0
2
PROF. DR ALEKSA BRKOVI
RAZVOJNA
PSIHOLOGIJA
AAK, 2011
3
4
SADRAJ
5
RAZVOJ LINOSTI............................................................................................... 299
6
PROBLEMI PSIHIKOG RAZVOJA
7
psihologija predkolskog i kolskog doba, psihologija saznajnog razvoja, psihologija
razvoja linosti deteta.
Najznaajnije teorijske orijentacije i pristupi u izuavanju psihikog razvoja, kako u
detinjstvu tako i u narednim uzrastima, prikazani su u posebnom poglavlju o teorijama
psihikog razvoja.
Psihologija adolescencije se bavi prouavanjem razvoja psihikog ivota u
prelaznom periodu od detinjstva do odraslog doba. Savremena razvojna psihologija
govori o periodu adolescencije kao o periodu odrastanja - kako fizikog tako i psihikog.
Mladi danas ranije ulaze u pubertet, to se dovodi u vezu sa porastom zdravstvenog i
ukupnog standarda ivljenja, ali kasnije izlaze iz adolescencije, zbog produene pripreme
za zanimanja i druge sve sloenije zahteve savremenog drutva. Za ranu i srednju
adolescenciju karakteristian je brz telesni razvoj i dostizanje reproduktivne zrelosti,
razvija se apstraktno logiko miljenje, oblikovanje identiteta, izbor poziva, relativno
psiholoko osamostaljivanje od znaajnih drugih osoba, kako starijih tako i vrnjaka, to
e se nastaviti i u poznoj adolescenciji. Za prelazak u odraslo doba nije samo dovoljna
fizika zrelost. Adolescencija obuhvata dostizanje i ostalih vidova relativne psiholoke
zrelosti: intelektualne, emocionalne, socijalne i psihoseksualne zrelosti.
Psihologija odraslog doba se bavi izuavanjem razvoja psihikog ivota u prvim
postadolescentnim fazama. U okviru savremene razvojne psihologije pokrenuta su pitanja
o razvoju sposobnosti prilagoavanja u odraslom dobu na uveane profesionalne,
porodine i drutvene zahteve. U srednjoj i poznoj zrelosti treba utvrditi izvore, uzroke i
uslove razvojnih promena kod odraslih, koje nisu vie pokrenute organskim sazrevanjem i
razvojem. Zatim, da li se i koliko sposobnosti prilagoavanja odraslih mogu objasniti
promenama unutar pojedinih psihikih funkcija i/ili promenama u interakciji psihikih
funkcija?
Ova pitanja su pokrenuta tek u novije vreme pa se moe rei da je psihologija
odraslog doba najmanje razvijena, manje razvijena od gerontopsihologije. Interesovanje
za psihologiju odraslog doba poveano je sa javljanjem andragokih problema koji trae
precizan odgovor na brojna pitanja: kakve su sposobnosti i motivacija za uenje kod
odraslih, ta je specifino za procese socijalizacije i adaptacije na promene, kod sebe i
svoje okoline, u odraslom dobu. Tada se pokazalo da saznanja o psihikom ivotu koja
prua opta psihologija nisu dovoljna da objasne mogunosti i ponaanja odraslih i da
sistematskim istraivanjima treba utvrditi karakteristike i dinamiku razvoja u ovom
ivotnom dobu. Jedan od razloga za sistematsko prouavanje psihologije odraslih bio je i
pomeranje paradigme od prouavanja razlika meu uzrasnim grupama istraivanjima
poprenim presekom na longitudinalna istraivanja. Ta promena je usledila nakon
saznanja da utvrivanje uzrono-posledinih odnosa u studijama razvoja zahteva
prouavanje istih ispitanika u razliitim vremenskim intervalima. U sedamdesetim
godinama dvadesetog veka realizuju se studije kojima se sistematski izuavaju odrasli na
saznajnom (Perry, 1970; Schaie, 1977-78), linosnom (Levinson, 1978; Costa & McCrae,
1980) i socijalno-moralnom podruju (Neugarten, 1968; Kohlberg, 1973). Time poinje da
se prevazilazi propust i paradoks da su u "centru" izuavanja razvojne psihologije najraniji
i poslednji period ontogeneze, a na "periferiji" izuavanja najdui, najproduktivniji i
najkreativniji period - odraslo doba (, 1977 str. 336).
Psihologija starakog doba - gerontopsihologija prouava psihike promene u
starosti. U ovom periodu javljaju se promene u ponaanju koje su posledica regresivnih,
degenerativnih organskih funkcija. Otuda su osnovni problemi u podrujima kojima se
bavi gerontopsihologija: otkrivanje uzrasta kada znaajnije poinju da opadaju organske
i/ili psihike funkcije; otkrivanje povezanosti opadanja psihikih sa organskim promenama
8
i promenama uslova i naina ivota; otkrivanje prave prirode fenomena starenja i u skladu
s tim saznanjima redefinisanje uloge stare osobe: sadraja aktivnosti, statusa, odnosa sa
mlaim generacijama. Sve je vie nalaza, dobijenih u razliitim sredinama, koji ukazuju
da se neaktivnost i socijalna izolacija smatraju danas glavnim uzrocima ubrzanog
negativnog psihofizikog menjanja u starosti.
9
istoriju kolskog ivota: uzrasta uenika, tipova kolskih ustanova, nastanka
kolskih razreda od uenika istih godina, promene ciljeva i metoda disciplinovanja
uenika, prelazak sa dnevne kole na internatski smetaj - ali i uticaja svega toga na
ponaanje dece;
mesto i funkciju dece u "staroj" i "savremenoj" porodici.
Arijes ilustrativno pokazuje da pojam detinjstva ima sloen, u raznim epohama
razliit, socijalni i kulturni sadraj. On se posebno interesuje za odnos odraslih prema
deci i detinjstvu. Preko naina kako drutvo prihvata i vaspitava svoju decu otkrivamo
glavne karakteristike jedne kulture u celini. Promene u stavovima prema deci mogu
objasniti mnoge druge makrosocijalne promene, na primer, u strukturi i funkciji porodice
(Arijes, 1989).
Na razvoj etnografije detinjstva najvei uticaj je imala M. Mid (Mead, 1950). Njene su
zasluge to u kroskulturalnom psiholoko-etnografskom izuavanju detinjstva i
adolescencije usmerava panju na nove probleme, uvodi nove metode, nove grupe
ispitanika. Kon ukazuje da je Mid uvoenjem ena u uzorak ispitanika doprinela
prevladavanju androcentrizma, da se norme ponaanja ne izvode samo na osnovu
posmatranja mukaraca.
Savremene etnografske studije postavljaju vii nivo zahteva istraivaima. Istraivaki
centri izvode kroskulturalna ispitivanja, slue se sve kompletnijim kompjuterskim
bankama podataka o ivotu mnogih naroda sveta, koriste savremene postupke
statistikog opisivanja i zakljuivanja - da bi otkrili kakav je stvarni proces socijalizacije u
pojedinim kulturama.
Demoz (deMause, 1974) daje najpotpuniju psihoanalitiku koncepciju istorije
detinjstva u kojoj ispred ostalih izvora promena stavlja "psihogene", koji imaju korene u
uzajamnim odnosima dece i roditelja. Demoz, po ovom kriterijumu, deli istoriju detinjstva
na est perioda. Karakteristino je da svaki od njih ima nov, poboljan stil vaspitanja i tip
odnosa roditelja i dece. To su:
1. infanticidni stil (od davnina do IV veka), karakteriu ga edomorstvo i nasilje;
2. odbacujui stil (od IV do XIII veka), preputanje dece dojilji, manastiru, vaspitanju u
tuoj porodici;
3. ambivalentni stil (od XIV do XVII veka), dete je voljeno ali i "modelovano" ibom;
4. dominirajui stil (XVIII vek), karakterie blizina sa roditeljima ali i njihova jaka
kontrola;
5. socijalizujui stil (XIX vek pa do sredine XX veka), dete pripremaju za samostalan
ivot ali kao objekt socijalizacije;
6. permisivni stil (od sredine XX veka), u porodinom i/ili drutvenom okviru u vanim
domenima, doputa se vlastiti izbor - dete (adolescent) nije samo objekt, ve i subjekt
socijalizacije.
Kon je predstavnik etnopsiholokog prouavanja detinjstva. Osobenosti njegovog
pristupa su sveobuhvatno prouavanje ivotnog puta pojedinca, to podrazumeva
praenje brojnih i raznovrsnih problema vezanih za odrastanje, interdisciplinaran pristup
tim problemima (psiholoki, etnoloki, antropoloki, filozofski, istorijski, lingvistiki...),
istovremeno koristei uporedno-kulturnu metodu (dete i kultura razliitih naroda danas) i
uporedno-istorijsku metodu (dete i stilovi vaspitanja u razliitim istorijskim epohama).
Ovakvim pristupom problemima detinjstva i razvoja linosti deteta kod razliitih vremenski
i prostorno udaljenih kultura - Kon uspeva da izdvoji i sintetiki prikae najznaajnije
probleme razvojne psihologije. Uz prikaz narodne, tradicionalne periodizacije ivotnog
10
puta pojedinca, normativne slike deteta, etnopsihologije roditeljstva, socijalizacije polnih
uloga - Kon uspeva da ostvari i preciziranje istraivakih problema koji "ve stoje ili bi
trebalo da stoje u sreditu interesovanja naunika".
Kon upozorava na injenicu, da nalazi pokazuju, da kad god su deci, u odreenom
drutvu, poeli da posveuju mnogo veu ljubav i panju - istovremeno su te sredine
poele da im nameu nove, za decu veoma teke, socijalne i kulturne uloge. Savremene
pristupe odlikuje uvaavanje deteta kao samosvesnog, aktivnog subjekta ivotne
aktivnosti - ali to ne znai da su reeni stari problemi. Kon postavlja pitanje da li oni vode
prevazilaenju asimetrinog odnosa "odrasli-dete", gde se prvi shvata kao subjekt (uitelj,
rukovodilac), a drugi kao objekt - produkt i rezultat te delatnosti. Da bi se proniknulo u
stvarni proces socijalizacije treba otkriti kako izgleda svet odraslih kroz prizmu dejih
doivljavanja. Imajui sve ovo u vidu ovaj autor ukazuje: ako naunici ele da dou do
novog kruga problema treba da priu izuavanju detinjstva kao autonomne sociokulturne
realnosti, subkulture koja ima svoj vlastiti jezik, strukturu, funkcije, pa i tradicije (,
1991).
11
Sokrat (469-399 pre n. e.) je poznat po tome to je svoje uenje i ivotni smisao
posvetio razvoju moralnosti. Najvie saznanje je poznavanje samog sebe; vaspitni
zadatak je doi do pravih pojmova o vrlinama; najvea vrlina je mudrost, koja je uslov za
postizanje svih ostalih vrlina. Kao uitelj razvio je svoju originalnu induktivnu metodu, u
formi razgovora, kojom navodi uenike da otkrivaju sutine i grade pojmove. Sokrat nije
lino pisao o svom uenju ve o njemu doznajemo iz Platonovih zapisa, koji je kao njegov
uenik bio na izvoru informacija.
Platon (427-347 pre n. e.) u svojim radovima govori o iniocima razvoja, ali je na
poziciji biolokog naslea. Mnogi savremeni psiholozi navode njegova tri aspekta due
(psihe): ulni, emocionalni i racionalni. Sam Platon je na osnovu toga razlikovao tri tipa
linosti; za savremene psihologe to je ukazivanje na postojanje tri oblika iskustva:
kognitivni, afektivni i konativni. Ovaj antiki filozof govori o vaspitanju kao "uvebavanju
dece na prikladan nain". U svojim delima opisuje decu i mlade u okviru tri uzrasna
perioda: (1) od roenja do tree godine starosti, (2) od tree do este godine i (3) od
este godine pa nadalje. Dok u prvom periodu roditelji treba da tite decu i zadovoljavaju
njihove potrebe; u drugom je najznaajnija aktivnost deja igra u kojoj deca stiu motorne
i socijalne vetine; u treem deca najpre ispunjavaju zahteve odraslih a neto kasnije kad
se razviju sposobnosti racionalnog i kritikog razmiljanja ele svet sama da istrauju i
razvijaju svoje vlastite metode istraivanja.
Aristotel (384-322 pre n. e.) u vie svojih radova govori o psihikim pojavama. Od
drugih antikih filozofa izdvaja ga ne samo enciklopedijski, ve i empirijski i razvojni
pristup. Jedno delo u celini posveuje psihologiji ("O dui" /Pery psyches/). Njegovi
prikazi oseta, opaaja, ulnih iluzija, miljenja, emocija, snova, karaktera, samokontrole - i
brojne druge ideje podsticajno su uticali na psihologe novijeg doba. Najee se navode
njegovi zakoni asocijacije (slinosti, kontrasta i dodira - u vremenu i prostoru). Njegova
uzrasna periodizacija je u znaku broja sedam: rano detinjstvo traje do 7 (odlika perioda je
razvoj motorike), pozno do 14. (do puberteta, preovlauje tenja samostalnosti), a zrelost
poinje od 21. godine (prema: Ko, 1991). Za razliku od svog uitelja Platona, Aristotel ne
prihvata psihofiziki dualizam i istie da je dua ekspresija ivog bia, a ivo bie
ekspresija due.
Sa stanovita razvojne psihologije posebno su interesantna gledita Kvintilijana,
rimskog uitelja retorike (42-118 n. e.), koji razmatra probleme razvoja, posebno govori o
tetnosti telesnog kanjavanja dece; istie prednosti uenja u javnim kolama nad
privatnom instruktaom dece, koja je tada preovlaivala u Rimu. U delu "O vaspitanju
govornika" istie da dete treba upoznavati i s njim individualno postupati; uitelj treba da
dobro poznaje maternji jezik, da bude to obrazovaniji, strpljiv i da voli decu; nastava
treba detetu da bude izazov radosti - u tu svrhu iskoristiti deju sklonost za igru i
samoradnju; uz ukazivanje vanosti koncentracije panje dodaje da detetu treba u
nastavi pruati smisaono zaokruene celine.
Kao i antiki velikani i Kvintilijan je mnogo kasnije ponovo "otkrivan". U esnaestom
veku na njegove stavove o vaspitanju ukazuje tadanji veliki nemaki humanista Erazmo
Roterdamski, a u sedamnaestom veku, preko uticaja na Komenskog, deo zahteva
Kvintilijana je preuzet ili "prosleen" savremenoj koli da ih aktualizuje.
U sedamnaestom veku Komenski (1592-1670) na principu prirodnog razvoja deteta
zasniva sistem vaspitanja u koli; naglaava potrebu uvaavanja individualnosti i
posebnosti dece i daje uzrasnu periodizaciju uz preporuke da se oblici obuavanja
prilagode razvojnim mogunostima deteta. Prvi period traje do este godine i u njemu je
najvaniji razvoj senzomotornih spretnosti; u drugom periodu, do dvanaeste godine, dete
pre svega veba sposobnosti predstavljanja i pamenja, ui jezik, drutvene obiaje i
12
religiju; u treem periodu, do osamnaeste godine, razvija se razumevanje uzrono-
posledinih odnosa, zakljuivanje i predvianje; u etvrtom periodu, do perioda zrelosti
kod pojedinaca se formira identitet. Ukazuje da se deje miljenje razvija od konkretnog
ka apstraktnom, otuda nastavu treba zasnivati na oiglednosti i indukciji; napisao je prvi
udbenik oigledne nastave "ulni svet u slikama" (Orbis sensualium pictus).
Engleski filozof Don Lok (1632-1704) je svojim empirizmom: da je deja dua
"neispisana tabla" (tabula rasa) i da vaspitanje i uenje treba da ponu od roenja; i
teorijom asocijacija, u emu mu je Aristotel bio prethodnik, znaajno uticao na karakter i
pravac razvoja psihologije u 19. veku (asocijativnu i strukturalnu psihologiju). Lokvo
uenje je izazvalo promene u vaspitanju dece: od otre discipline do ljubaznosti i
naklonosti prema njima.
Meutim, tek sa pojavom Rusoa (1712-1778) javlja se sasvim nov pravac u
prouavanju deteta jer ovaj autor u svom delu "Emil ili o vaspitanju" (1762)
nedvosmisleno kae roditeljima i uiteljima da dete najpre treba shvatiti pa vaspitavati; ne
polaziti samo od toga ta dete treba da zna ve najpre otkriti ta je dete u stanju da naui;
ne traiti u detetu oveka ve otkriti ta dete u stvari jeste pre nego to postane ovek.
Rusovljeva filozofija sadri dva bitna pojma: pojam razvojnog stadijuma i sazrevanja, koje
nalazimo i u savremenim teorijama razvoja. Njegova ideja o rekapitulaciji filogeneze - da
ovek u individualnom razvoju ponavlja razvoj vrste, koju su kasnije preuzeli Hekel i
Stenli Hol, nije izdrala naunu verifikaciju.
Ovo je bio impuls da zapone jedan plodonosan period koji odlikuje empirijski pristup
izuavanju deteta, kada nastaju mnoge biografske studije, koje se bave opisom razvoja
dece u prvim godinama nakon roenja. One su prethodnica razvoja moderne deje
psihologije, koja nastaje sa uvoenjem naunih postupaka u izuavanja razvoja psihikog
ivota.
Ve 1774. Pestaloci u vajcarskoj poinje biografskom metodom pratiti i u dnevnik
beleiti zapaanja o razvoju svoga sina (do 3;6 god.); u Nemakoj Tideman (1787)
objavljuje biografiju o posmatranju svoga sina, u kojoj opisuje sistematsko longitudinalno
praenje psihofizikog razvoja u toku prve tri godine; svoje biografske studije objavljuju
Sigismund (1856) i Kusmail (1859).
Zatim se, jedna za drugom, pojavljuju Tenove (1876) beleke o govornom razvoju i
Darvinova (1877) biografska studija svoga sina, koja se uzima kao prvo teorijsko
interesovanje za razvoj deteta, jer je nalaze sistematskog posmatranja Darvin koristio za
komparativnu studiju razvoja emocija kod ljudi i ivotinja (The expression of the emotion
in man and animals).
Njegovo tumaenje ponaanja ivotinja bilo je povremeno antropomorfno, dok se, kasnije,
kod bihejviorista ispoljila obrnuta tendencija.
Pod uticajem Darvinove evolucione teorije posebno su se razvijale funkcionalna i
diferencijalna psihologija; psiholozi usmeravaju panju na inioce razvoja. Empirijska
istraivanja u psihologiji poinju da se zasnivaju na korienju naunih postupaka. Za
nekoliko decenija univerzitetski centri irom sveta formiraju psiholoke institute i/ili
laboratorije (u Nemakoj, SAD, Francuskoj, Engleskoj, vajcarskoj, Rusiji). Time su
stvoreni uslovi i za poetak naunog perioda razvojne psihologije. Pojedini ogranci
razvojne psihologije razvijaju se odvojeno, meutim, najpre i najintenzivnije se razvija
deja psihologija. Nastavljeno je objavljivanje biografskih studija, ali one u sebi imaju nov
kvalitet - podaci su prikupljeni sistematskim posmatranjem i prvim eksperimentima.
Nauni pristup u deju psihologiju prvi uvodi nemaki fiziolog Prajer pri izradi
biografske studije o svom sinu ("Dua deteta", 1882). Njegov rad je sistematski izvetaj o
13
dejem razvoju u prve etiri godine, u kome jasno odvaja opis psihikih pojava od svojih
tumaenja. Pri izuavanju ponaanja deteta neke postupke je planski izazivao, to je prvi
pokuaj eksperimentisanja u dejoj psihologiji.
Prajer je imao mnogo sledbenika. Neke od biografskih studija prate pojedine procese
i aktivnosti deteta i prerastaju u monografske studije. Brani par tern prati razvoj govora,
a 1914 V. tern (W. Stern) objavljuje prvi udbenik deje psihologije "Psihologija ranog
detinjstva". Svojom teorijom konvergencije tern nastoji da prevazie suprotnosti izmeu
nativizma i empirizma.
Znaajne studije o razvoju daju brani par Skupin, o prvom detinjstvu, i brani par
Kac "Razgovori sa decom". Engleski psiholog Valentajn je prouavao petoro svoje dece u
periodu od dvanaest godina; novine koje je on primenio su metodoloke prirode -
uporeivanje svojih nalaza sa drugim studijama, angaovanje drugih psihologa pri
testiranju njegove dece, radi objektivnosti nalaza. U SAD su objavljene biografske studije
K. Mur (1896) i M. in (1900).
U isto vreme u SAD Stenli Hol osniva "Pokret za prouavanje deteta" i uvodi novi
metod za dobijanje informacija o deci. Podatke je prikupljao upitnikom a za tu svrhu je
angaovao veliki broj nastavnika. I pored brojnih nedostataka u konstrukciji instrumenta,
izboru problema i saradnika - Holov pristup dejoj psihologiji je predstavljao napredak, a
znaajno je i to to je izazvao veliko interesovanje za prouavanje dece. Njegov
najznaajniji rad je o psihologiji adolescencije (Adolescence, 1904).
Holov pokret se, zahvaljujui pokrenutim asopisima i angaovanju saradnika,
proirio na mnoge zemlje Evrope, a stigao je i u Srbiju. 1906. u Beogradu je osnovano
"Srpsko drutvo za deju psihologiju" koje je pokrenulo i svoj asopis za deju
psihologiju. U drutvo su ulanjeni mahom profesori i lekari. Priloge za asopis slali su i
poznati svetski psiholozi (Klapared, Hol, Mojman). 1908. godine u Beogradu boravi P.
Radosavljevi, Holov saradnik, koji je odrao kurs obuke o nainu ispitivanja dece.
Internacionalizovanje interesovanja za prouavanje dece koje se ispoljilo na poetku
dvadesetog veka ilustruje pojava knjige "Vek deteta" (E. Key, 1900).
Pokret za prouavanje deteta, i vrednost podataka koji su sakupljani upitnikom,
osporili su ameriki psiholozi Minsterberg i Boldvin, koji zastupaju gledite da deji razvoj
mogu kompetentno da prouavaju samo specijalisti, deji psiholozi. Boldvinov doprinos
dejoj psihologiji je izuavanje ranog kognitivnog razvoja. Pretpostavio je da se razvoj
odvija u obliku niza razliitih stadijuma, koji zapoinje sa uroenim refleksnim
reagovanjem, nastavlja stvaranjem navika i sa razvojem govora sve do loginog
miljenja. Utvrdio je i opisao dva glavna mehanizma razvoja: asimilaciju i akomodaciju.
Njegov rad je imao veliki uticaj na Pijaeovu teoriju saznajnog razvoja.
Znaajne doprinose razvojnoj psihologiji daju i autori raznih drugih grana psihologije.
Meu njima u istoriji razvojne psihologije najee se istiu: Votson, Levin, Frojd.
Osnivau biheviorizma Votsonu pripada zasluga da je metodu eksperimenta uveo u
razvojnu psihologiju. Izuavao je reflekse i emocije kod dece najranijeg uzrasta. Njegovo
stanovite je da na razvoj odluujui uticaj imaju sredina i uenje. Bihejvioristiku teoriju
razvoja Langer (1981) podvodi pod "teoriju mehanikog ogledala" koja vidi oveka kao
pasivno, reaktivno bie koje "izrasta u ono to od njega naini okolina".
Mnoge razvojne psihologe privlai Levinova topoloka koncepcija koja deju psihu
prikazuje u obliku polja koje se tokom razvoja diferencira u regije koje se funkcionalno
osamostaljuju, istovremeno zadravajui meusobnu povezanost i uticaj. Levin je
razradio eksperimentalne metode izuavanja motivacije, ali je od analize individualne
motivacije preao na izuavanje grupne dinamike: vostva, konflikta i drugih socijalno-
14
psiholokih problema, u raznim socijalnim uslovima (pa i onim u kojima rastu i razvijaju se
deca).
Uticaj psihoanalize na razvojnu psihologiju je vie posredan, i on se moe dovoditi u
vezu sa Frojdovim genetikim pristupom - uenjem o znaaju ranog detinjstva za ukupan
razvoj. Psihoanaliza je teorija stadijalnog razvoja u kojoj se naglaava vanost vaspitanja
deteta i kako ga ono doivljava. Langer (1981) ukazuje da "psihoanalitika postavka
glasi: ovek je konfliktno bie koje na delanje i rast podstiu sopstvene strasti odnosno
instinkti i zahtevi koje postavlja spoljni svet". Povezanost psihoanalize sa izuavanjem
problema razvoja je ispoljena u radovima Ane Frojd, M. Klajn, S. Ajzaks, E. Eriksona, A.
Nila, ali se ona moe nai i u izuavanjima dejih crtea i igre u dijagnostike i terapijske
svrhe.
Be nije bio samo centar psihoanalize. Dvadesetih godina ovog veka u njemu su
brani par Biler osnovali centar za prouavanje deteta. Karl Biler je predloio
klasifikacionu shemu razvoja psihikog ivota, ivotinja i oveka, sa tri stadijuma: instinkti,
navike, intelekt. Bavio se psihologijom jezika; razlikovao je: komunikativnu,
reprezentativnu i ekspresivnu funkciju jezika. arlota Biler se bavila problemima
dijagnostike psihikog razvoja na ranom uzrastu. Dala je periodizaciju ivotnog puta
linosti, uz naglaavanje da aktivnost i samodeterminacija subjekta vodi jedinstvenom
sklopu svake linosti.
Bineu (Binet, 1857-1911) pripada zasluga za izradu i primenu testova za merenje
inteligencije kod dece. Bine se bavio prouavanjem procesa miljenja kod dece; 1903
objavio je rad "Eksperimentalno prouavanje inteligencije", a za potrebe francuskog
kolstva konstruisao je prvu skalu za merenje inteligencije (Bine-Simonova skala, 1905)
koju je Bine revidirao (1908 i 1911). Bine je prvi izradio testove, koji su se temeljili na
normama saznajne aktivnosti - uvodi pojam mentalni uzrast, koji razlikuje od hronolokog
uzrasta.
Problemima merenja individualnih razlika u SAD se bavio M. K. Katel, Vuntov uenik,
koji je prvi uveo pojam "mentalni test" (1890), radi merenja senzomotornih svojstava i
obima panje. Meutim, Bine je prvi konstruisao skalu kojom je zapoelo merenje viih
psihikih funkcija. Bineov rad privukao je panju nemakih naunika, posebno Mojmana i
terna. V. tern je prvi predloio da se iz dobijenih skorova na skali izraunava kolinik
inteligencije (IQ): deljenjem mentalnog uzrasta sa hronolokim; Bine se bio zadovoljio
nalaenjem samo mentalnog uzrasta.
Terman je u SAD svoju prvu "Stanfordsku reviziju" (1916) Bine-Simonove skale
zasnovao na uzorku od hiljadu subjekata i standardizovao je u formi testova za uzraste
od tri do osamnaest godina, dodajui nove testove kojih nije bilo u Bineovoj verziji; nove
revizije izvrio je 1935 i 1960. Terman je poznat po tome to je dvadesetih godina
zapoeo longitudinalnu studiju 1500 intelektualno obdarene dece.
U Srbiji je B. Stevanovi (1934) izvrio Beogradsku reviziju Bine-Simonove skale,
standardizovao je i odredio norme ukljuujui u uzorak decu iz seoskih i gradskih sredina
Srbije; nekoliko godina kasnije objavio je rad "Merenje inteligencije" (1937). Nova
Beogradska revizija Bine-Simonove skale za merenje i ispitivanje razvoja inteligencije
dece u Srbiji uraena je pod rukovodstvom akademika Stevanovia u periodu 1963-1973.
godine.
Od 1911. godine na Jelskom univerzitetu, u okviru Klinike za deji razvoj, zapoinju
longitudinalna istraivanja dejeg motornog, govornog i emocionalnog razvoja. Ove
ambiciozne istraivake programe vodio je A. Gezel, nastojei na otkrije faze i norme
dejeg razvoja. Nalazi Gezela i njegovih saradnika znaajno su doprineli razvoju
15
moderne razvojne psihologije. Na njegovom pristupu temelje se savremeni testovi
razvoja, kao to su npr. Denverski razvojni test i Test ranog razvoja Nensi Bejli (Nancey
Bayley). Gezelove norme dejeg razvoja koriste i oni autori koji se ne slau sa njegovim
teorijskim objanjenjima razvoja, da su razvojne faze genetski odreene.
U istoriji razvojne psihologije najistaknutije figure su an Pijae i Lav Vigotski.
Pijae (1896-1980) je privukao panju psihologa jo svojim prvim radom "Govor i
miljenje deteta" (1923), jer u njemu predstavlja svoju koncepciju kognitivnog razvoja i
novu metodologiju koju koristi u istraivanju (kliniki intervju). Kroz narednih est decenija
sa svojim brojnim saradnicima obogauje svoju teoriju kognitivnog razvoja novim
studijama i nalazima. U svetu su poznati kao enevska kola razvojne psihologije.
Osnovne konstante Pijaeovog uenja su principi razvojnosti i stadijalnosti; osnovni
pojmovi su: shema, struktura, asimilacija, akomodacija i adaptacija. Langer (1981)
Pijaeovu teoriju svrstava u "teoriju organske svetiljke" jer je u njenoj sri "autogenetska
postavka da se ovek razvija u ono to e sopstvenim postupcima stvoriti od sebe".
Vigotski (1896-1934) je tridesetih godina dvadesetog veka stvorio kulturno-istorijsku
teoriju razvoja deteta koja otkriva zakonitost nastanka viih psihikih funkcija (istorijskog i
ontogenetskog). Njegovo glavno delo je "Miljenje i govor". Psihiki razvoj linosti je
ovladavanje i prisvajanje kulturnih vrednosti koje je akumuliralo oveanstvo - koje se
nalaze u humaniziranoj sredini: fiksirane u oruima i produktima ovekovog rada,
verbalnim i drugim simbolima, sistematizovanim znanjima. To usvajanje se deava u
procesu socijalne komunikacije deteta, a alomorfni razvoj i interiorizacija su osnovni
pojmovi kojima se tumai. Prema naelu "istorizma" Vigotskog (1931) "svaka funkcija u
kulturnom razvoju deteta pojavljuje se na sceni dva puta, u dva plana, - najpre
socijalnom, potom - psiholokom. Najpre meu ljudima kao iterpsihika kategorija, potom
unutar deteta kao intrapsihika kategorija".
Ideje Vigotskog su inspirisale mnoge ruske psihologe to je uticalo na formiranje
moskovske psiholoke kole u koju se najee ubrajaju njegovi saradnici Leontijev i
Lurija, a zatim Rubintajn, Galjperin, Zaporoec, Elkonjin, Boovi, Davidov i drugi. Ovi
autori su u brojnim teorijskim radovima i eksperimentalnim istraivanjima preispitivali i
primenjivali uenje Vigotskog.
Uenje Vigotskog tek od ezdesetih godina, od prevoenja i objavljivanja njegovih
glavnih dela (na engleskom jezikom podruju), ima snaan uticaj i na modernu razvojnu
psihologiju u svetu.
Namena ovog kratkog istorijskog pregleda bila je da se stekne uvid u nastajanje
razvojne psihologije. Pomenuti su samo neki od stvaraoca razvojne psihologije. O
ostalima, posebno savremenim, bie prilike i potrebe da se govori kasnije.
16
METODE ISTRAIVANJA PSIHIKOG RAZVOJA
Razvojna psihologija u istraivanju primenjuje veinu metoda i tehnika koje koriste i
druge grane psihologije, ali razvija i nove, saglasno potrebama sistematskog praenja
razvoja psihikog ivota na pojedinim uzrastima, posebno u najranijem detinjstvu.
Pojam metode
Pod metodama psihologije podrazumevamo opti nain istraivanja psiholokih
problema koji prolazi kroz odreene etape ili faze:
izbor i formulisanje problema,
izrada projekta istraivanja,
sprovoenje istraivanja,
obrada, analiza i tumaenje podataka,
proveravanje zakljuaka istraivanja.
Izbor problema spada u najtei deo istraivakog procesa jer nema odgovarajuih
standarda koji obezbeuju pravilan izbor. Problem e biti pogodniji za istraivanje ako je:
znaajan, originalan, interesantan, izvodljiv u datim uslovima - da se moe istraivati
naunim postupcima kojima se slui psihologija. Iskaz kojim se formulie problem je bitan
jer usmerava istraivaa (ta e istraivati i u kom obimu).
Izrada projekta sledi posle utvrivanja problema istraivanja. Nakon preciznog
odreivanja ciljeva i zadataka, postavljanja hipoteza, biraju se metode, tehnike i
instrumenti za prikupljanje podataka, planira uzorak ispitanika, istraivaka ekipa,
materijalno-tehniki preduslovi, vremenski okvir istraivanja i nain prikupljanja i obrade
podataka.
Sprovoenje istraivanja realizuju obueni strunjaci prema planu istraivanja. Ovo je
znaajno za sva istraivanja a posebno ona koja imaju primenu standardizovanih
postupaka ili sistematsko uvoenje eksperimentalnog faktora.
Obrada podataka i interpretacija rezultata zahtevaju da se uspeno razree brojne
tekoe. Rezultate treba interpretirati u skladu sa postavljenim problemom, uslovima
ispitivanja, karakteristikama ispitanika, postavljenim hipotezama - i, uz diskusiju i
uporeivanje sa slinim istraivanjima, izvesti zakljuke i preporuke.
Vrednosti nalaza istraivanja proveravaju se ponovnim praenjem pojave koja je
istraivana i testiranjem zakljuaka i predvianja koja su data na osnovu njih. Ako su
nalazi ujednaenih uzastopnih istraivanja iste pojave konzistentni - onda oni imaju
naunu i praktinu vrednost.
Ukratko, nauna metoda u psihologiji je sistematski nain bavljenja injenicama i
pojmovima psihikog ivota. Nacrtom istraivanja se obezbeuje nauni pristup predmetu
psihologije - selektivna upravljenost na odreene probleme, sistematsko, objektivno i
kontrolisano njihovo izuavanje i oprezno izvoenje generalizacija.
Tehnike istraivanja su posebni postupci koji se koriste pri prikupljanju, obradi i
prikazivanju podataka.
Razvoj i diferenciranje psihologije kao nauke omoguilo je preuzimanje,
prilagoavanje i korienje, u psiholokim istraivanjima, metoda i tehnika drugih nauka.
Meutim, u poslednjim decenijama beleimo i obrnutu pojavu - da metode i tehnike koje
17
je psihologija uspeno razvila i primenjuje, preuzimaju mnoge prirodne i drutvene nauke,
to je znak zrelosti psihologije kao nauke.
Metode strukturne analize govora razvijene u psiholingvistici preuzela je i lingvistika;
principe izrade mernih instrumenata i verifikacije njihovih mernih karakteristika (koji se koriste
za izradu testova, skala procene) preuzimaju pedagoke i medicinske nauke; mnoge postupke
psihometrije, posebno faktorsku analizu, preuzimaju i koriste mnoge prirodne i drutvene
nauke.
Specifini pristupi
Uzrasni pristup u istraivanjima razvojne psihologije je prikupljanje podataka kod
jednako starih uzoraka ispitanika, koji pripadaju razliitim generacijama, a to znai
18
pristupamo im u razliitim istorijskim trenucima (npr. nakon svakih deset godina
prikupljamo podatke kod etrdesetogodinjaka). Ovim pristupom se verifikuje da li na
odreenu zavisnu varijablu deluju generacijske razlike i/ili vreme merenja, inioci, koji
moda oteavaju ili izopauju starosna uporeivanja u uzdunim i poprenim studijama.
Najbolje rezultate istraivanja daje kombinovana primena transverzalnog i
longitudinalnog postupka koju u istraivanjima razvojne psihologije nazivamo
sekvencijalnim pristupom. Ako u studiji preovlauju komponente uzdunog istraivanja,
govorimo o uzdunosekvencijalnom pristupu, i obratno, ako preovlauje popreni, imamo
poprenosekvencijalni pristup prikupljanja podataka. Izraz sekvencijalan se odnosi na
sekvence uzoraka (dve ili vie starosnih grupa), ije promene razvoja u studiji prate
(jedanput ili vie puta). Prednosti: uzrasna poreenja nisu ograniena na jednu generaciju
i jedno vremensko merenje, koje zahvata kako popreni tako i uzduni i takoe uzrasni
pristup. Zbog toga su podaci validniji, iako je postupak prikupljanja podataka istovremeno
kompleksan i trai mnogo vremena.
Sa poprenosekvencijalnim pristupom razliite uzrasne uzorke ukljuujemo u
ispitivanje bar dva puta ime se izbegava uinak vebe i reagovanja subjekata to su u
naunoj studiji, koji se pojavljuju u uzdunim studijama, bar delimino se odvaja
generacijski uinak i uinak vremena merenja od uinka uzrasta.
U uzdunosekvencionom pristupu prati se razvoj bar dve razliite generacije
ispitanika. Grupe razliito starih ispitanika prouavamo vie puta istovremeno
(komponenta poprenog pristupa) ime se dobija nadzor nad uinkom vremena merenja i
vea mogunost za utvrivanje uticaja starosti i generacijskih razlika na prouavano
svojstvo. Ako uporeujemo grupe ljudi koje su jednako stare, a roene u razliito vreme,
moemo u uzdunosekvencionalnoj studiji da utvrdimo da li moemo da iskljuimo uticaj
generacijskih razlika i vremena merenja.
Mikrogenetskim pristupom u istraivanju se podaci prikupljaju, kod uzoraka
jednako starih ispitanika, od trenutka kada npr. ispitanici zaponu uenje neke
vetine do trenutka kada njome ovladaju. Na taj nain moemo ustanoviti procese,
koji dovode do promena u ponaanju, u relativno kratkom vremenskom periodu. Ovaj
pristup se naroito upotrebljava pri prouavanju saznajnog razvoja na prelazima izmeu
pojedinih stadijuma. Meutim, sa njim je teko i sporo prouavati spontane promene u
razvoju.
Podela metoda
Prema nainu organizovanja istraivanja imamo metode eksperimentalnog i
neeksperimentalnog istraivanja. Istraivanje psihikih pojava moe da se vri u
prirodnim i laboratorijskim uslovima. U prirodnim uslovima organizuju se oba naina
istraivanja - neeksperimentalni i eksperimentalni. Laboratorijski uslovi se uglavnom
koriste za eksperimentalna istraivanja.
Prema predmetu istraivanja metode delimo na objektivne - ekstrospekcije, koje
izuavaju objektivne podatke: fizioloka zbivanja u organizmu i spolja vidljiva ponaanja -
dobijene putem opaanja ili pomou praenja razliitim tehnikim ureajima; subjektivne -
introspekcije, one kojima doznajemo o neposrednom, linom doivljavanju koje prati
javljanje i tok aktuelnih saznajnih, emocionalnih i motivacionih pojava. O nekim pojavama
psihikog ivota podaci se mogu dobiti samo putem samoposmatranja - introspektivnih
izvetaja.
19
Neeksperimentalne metode
Razvojna psihologija koristi veliki broj neeksperimentalnih i eksperimentalnih
postupaka za posmatranje, merenje i registrovanje pojava psihikog razvoja u prirodnoj
situaciji, meutim, samo neeksperimentalno istraivanje izuava psihike pojave koje se
spontano javljaju u prirodnom kontekstu.
Prednost neeksperimentalnih istraivanja je to se odvijaju u ekoloki validnoj
situaciji, ukljuuju prirodni kontekst u kome se ispitanici razvijaju, pa i nalazi, principi i
norme koje otkrivaju, ne trpe prigovor da li zaista vae u svakodnevnim ivotnim
situacijama. Meutim, psiholozi ukazuju i na brojne probleme koje treba reiti pri praenju
pojava razvoja koje se spontano odvijaju.
Tekoe koje ovaj nain ispitivanja postavlja pred istraivae najvie su vezane za
problem da se ovlada multidimenzionalnom prirodom promenljivih vrednosti koje se
odnose na ispitanike i kontekst u kome se posmatra njihov razvoj i ponaanje. To je
razlog to psiholozi vie vole da ispitanike uvode u problem situacije i uklapaju ih u
unapred pripremljene, kontrolisane uslove. Rajt (Wright, 1969) navodi da su radovi o
problemima razvoja, nastali korienjem posmatranja pojava u prirodnim situacijama, u
strukturi uzorka istraivakih radova objavljenih u prvih sedam decenija XX veka
zastupljeni samo sa 8%.
Introspekcija
Prouavanje psihikih pojava zapoelo je upravo ovom metodom,
samoposmatranjem sopstvenih psihikih doivljaja. Introspekcija je specifina metoda
psihologije i nju druge nauke ne mogu koristiti. Njome direktno moemo zahvatiti svoje
unutranje doivljaje: misli, elje, emocije i druga stanja svesti. Na poetku razvoja
naune psihologije mnogi naunici su introspekciju smatrali ne samo glavnom ve i
jedinom metodom kojom moemo doi do podataka o psihikom ivotu. Meutim, kasnije
su razvijeni i usavreni postupci posmatranja spoljanjih manifestacija ponaanja preko
kojih se doznaje o psihikim fenomenima.
Metoda introspekcije imala je, naroito u psiholozima bihejvioristima, protivnike koji je
osporavaju tvrdei da ona, poto se oslanja na subjektivna iskustva, ne moe dati naune
podatke o psihikom ivotu. Meutim, savremena psihologija je zadrala ovu metodu
zbog njenih vrednosti. Introspekcija je esto nezamenljiva - bez nje ne bismo mogli
doznati kako se odvijaju mnogi psihiki procesi, kao to su procesi miljenja, snovi, i dr.
Mnoge tehnike psiholokog istraivanja zasnovane su, delimino ili potpuno, na
introspektivnim podacima. Odgovori u testovima, upitnicima, skalama procene,
projektivnim tehnikama, zasnovani su na samoposmatranju.
Istraivai su svesni i ogranienja za korienje introspekcije. Njeni podaci mogu biti
nepotpuni i netani. Najei razlozi za to su:
Ispitanici ne poznaju dovoljno sami sebe, pa i kad se trude da odgovore to tanije i
potpunije o svojim doivljajima ne uspevaju sasvim u tome.
esto nisu svesni uzroka svojih postupaka jer se uz neke doivljaje aktiviraju
mehanizmi odbrane linosti, koji tome doprinose.
Postoji niz psihikih doivljaja, kao to su brojne emocije, koje se pri introspekciji
kvalitativno menjaju ili izmiu samoopaanju. Ako se o njima saoptava unazad,
retrospekcijom, podaci po seanju mogu biti nepotpuni.
20
Ispitanici mogu namerno da daju "socijalno poeljne" ili netane izvetaje, u elji da
neto o sebi ulepaju ili preute.
Nemogue je direktno kontrolisati i verifikovati introspektivne izvetaje. Meutim,
podatke introspekcije mogue je indirektno proveravati. To se ini uvoenjem
eksperimentalnog ispitivanja ili sistematskog posmatranja za prikupljanje podataka o
istom fenomenu. U eksperimentalnoj situaciji ista pojava se izaziva kod vie subjekata
koji samostalno opisuju svoje doivljaje, to daje proverljivije podatke, jer se na osnovu
saglasnosti vie introspektivnih izvetaja izvode zakljuci. Kad god je to mogue treba
koristiti i introspekciju i sistematsko posmatranje, o istim fenomenima, jer se tako dobijaju
najpotpuniji i najpouzdaniji podaci.
U razvojnoj psihologiji introspekcija se ne koristi ili veoma retko koristi sve do kolskog
uzrasta dece. Osnovni razlog za to je u razvojnim karakteristikama, najpre u nemogunosti deteta
da opaa samo sebe ali i da uspeno komunicira sa ispitivaem i da verbalno izrazi svoje doivljaje.
U srednjem detinjstvu, iji se poetak poklapa sa polaskom deteta u kolu, i jezika zrelost i razvoj
linosti omoguavaju primenu introspekcije i tada se ee koriste introspektivni izvetaji u
postupcima kojima se ispituju razvojne karakteristike. Tada razvijena verbalna komunikacija i
uspeno uspostavljanje interpersonalnih odnosa omoguavaju primenu intervjua i drugih tehnika
psiholokog istraivanja koje se zasnivaju na samoopaanju.
U istraivanju problema psihikog razvoja novoroeneta, odojeta i ranog detinjstva koristi se
objektivno opaanje ponaanja.
Nesistematsko posmatranje
U prednaunom periodu su mahom koriene metode koje se znaajnije ne razlikuju
od posmatranja na koje se oslanjamo u svakodnevnom ivotu, sem to su bile usmerene
na posmatranje i beleenje pojava koje su nekim svojim odlikama privukle panju
posmatraa.
Prvi empirijski radovi o dejem psihikom razvoju su bili u formi biografskih studija i
anegdotskog opisivanja.
Anegdotsko opisivanje je meu najstarijim i njime su registrovani istaknuti dogaaji iz
razvoja deteta, koji su se "nametnuli" prigodnom posmatranju. Osnovni mu je nedostatak
to nema selektivne usmerenosti, opisuje dogaaje koji se iznenada pojavljuju i deavaju
razliitoj deci, nema dovoljno relevantnih podataka o uslovima u kojima se pojava
odigrala.
Biografske studije su sledei oblik prigodnog posmatranja. Starije biografske studije
sadre empirijske podatke koji takoe nemaju pravu naunu vrednost, ali su doprineli
porastu interesovanja za nauno istraivanje dejeg razvoja i uoile mnoge probleme
razvoja koje e postati predmet sistematskog istraivanja i proveravanja.
Novije biografske studije su uglavnom otklonile te nedostatke, odlikuju se selektivnijim
izborom problema posmatranja, unoenjem elemenata sistematskog posmatranja i
eksperimenta, odvajanjem opisa od tumaenja, vode ih psiholozi koji su pripremljeni za
primenu ove metode - pa ih mnogi autori razvrstavaju u jedan od oblika sistematskog
posmatranja.
21
Sistematsko posmatranje
Kod sistematskog posmatranja je unapred odreen cilj - predmet i svrha posmatranja,
plan kojim se predviaju postupci i uzorak posmatranja; zapaanja o posmatranoj pojavi
se belee sistematski, objektivno - uz razdvajanje opisa od tumaenja, i uz kontrolisanje
uslova u kojima se ponaanje izuava.
Da bi se sve to ostvarilo angauje se istovremeno vie obuenih posmatraa, koriste
se razna tehnika sredstva za registrovanje podataka ili kontrolu uslova, podaci se
prikupljaju odabranim, ili za tu svrhu konstruisanim, instrumentima psiholokog
istraivanja. Opservacija se vri u prirodnim uslovima u trenutku kad se ponaanje
spontano javi. Sistematsko posmatranje je pogodno za primenu u razvojnoj psihologiji,
posebno za rani deji uzrast. U ustanovama za ispitivanje dejeg razvoja paljivo su
projektovani uslovi sa ugraenim brojnim tehnikim ureajima za registrovanje dejeg
ponaanja i uslova u kojima se ono prati (na primer: ugraena interna televizija za
registrovanje i prouavanje aktivnosti dece u zabavitu ili koli, koja sarauje sa
istraivaima).
Sistematsko posmatranje ima vie varijanti koje se razlikuju po vremenskom okviru u
kome se prati ponaanje, uzorku ponaanja koje se prati i korienju tehnika za
prikupljanje podataka.
Sve one se mogu podeliti u dve podvrste. Jedna je slobodno posmatranje, otvorenog
tipa, u kome se registruju sva zbivanja koja se pojave u toku posmatranja. Drugu grupu
ine strukturirana posmatranja, zatvorenog tipa, u kojima se unapred odreuju vremenski
okvir i uzorak zbivanja na koja e posmatra obratiti panju.
Dnevnike zabeleke spadaju u kategoriju slobodnog posmatranja o kome se beleke
vode o svemu to se deava u razvoju opserviranog deteta.
Pribeleke se vode iz dana u dan, njima se dodaju promene u ponaanju i novi
dogaaji i uslovi u kojima su se odvijali - a sve se opisuje u narativnom stilu uz odvajanje
linih tumaenja. Biograf je osoba koja je u bliskoj vezi sa detetom, ivi sa detetom. Ovaj
postupak spada u longitudinalne studije u kojima se prirodno povezuju ponaanje i
kontekst; njime se dobija multidimenzionalna slika individualnog razvoja deteta i otkrivaju
problemi koji su dragoceni za kasnije prouavanje. Pored potpunih dnevnika o ukupnom
razvoju deteta voene su dnevnike zabeleke koje prate razvoj samo pojedinih psihikih
procesa: razvoj govora, senzomotroni razvoj, emocionalni razvoj.
U strukturirane oblike sistematskog posmatranja razvoja spada metoda kratkih
vremenskih uzoraka. Ima vie varijanti ove metode ali je svima zajedniko da se
opaanje ispitanika vri u toku jednoobraznih kratkih vremenskih intervala. Duina,
raspored i broj intervala treba da obezbede dobijanje reprezentativnih vremenskih
uzoraka za posmatranu pojavu. irok je izbor mesta i pojava koje su opservirane ovom
metodom. Deca su posmatrana u kui, zabavitu ili koli; opservirani su: sisanje palca,
nervozne navike, prijateljstvo i svae dece, reagovanje uenika na asu, reagovanje
uitelja - ee su praene socijalne pojave, interakcije ispitanika nego jedinice
individualnog, molekularnog ponaanja. Intervali posmatranja se kreu od 5 sekundi do
20 minuta; najei su do 5 minuta. Veina autora rotira redosled opserviranja dece.
Kao jedinice kojima se kvantifikuje pojava koriste se: (a) broj pojava po intervalu
posmatranja, (b) broj intervala u kojima se pojavljuje fenomen, (c) ukupan broj svih
pojava. Za beleenje opservacija koriste se protokoli sa unapred definisanim kodiranjem
pojava. Prvi autori koji su koristili ovaj metod su Olson (Olson, 1929), Gudinaf
(Goodenough, 1928), Parten (Parten, 1932).
22
Prednosti ove metode su:
sistematska kontrola putem selekcije pojava koje treba opaati,
standardizovan vremenski uzorak i kodifikovanje, to je jednoobrazno i za
opservatore i za analitire;
ekonomina je, s obzirom na vreme i napor koji zahteva;
njome se prikuplja dovoljan broj opaanja koji dozvoljava da se pojava pouzdano
registruje i interpretira.
Nedostaci su:
metoda nije pogodna za pojave koje se retko javljaju;
vremenski uzorci mogu biti krai ili dui od prirodnog trajanja pojave;
vremenski uzorci mogu stvoriti "situacioni vakum", ako "odsecaju" ponaanje od
relevantnog konteksta bez koga se ponaanje ne moe tumaiti.
Kao ilustraciju primene ove metode navodimo rad M. Parten (1932, tabela 1 i slika 2).
23
agresivnost, pozdravljanje ili deje igre. Beleenje se najee vri u pripremljene
obrasce sa ifrovanim kodiranjem.
Prednosti ovog naina rada su sline onima koje su navedene kod metode kratkih
vremenskih uzoraka, a specifine vrednosti postupka su:
dogaaj se najpre u celini posmatra u kontekstu u kome se javlja a potom analizira
zabeleeni sadraj,
ispitivanje se moe prilagoditi fenomenu koji se spontano javlja samo jednom u
relativno dugom vremenskom periodu (Gudinaf je za takva posmatranja edukovala osobe
koje ive sa decom).
Osnovno ogranienje postupka je to se uzimanjem uzorka dogaaja razbija iri
kontinuitet ponaanja, to je nedostatak i metode kratkih vremenskih uzoraka.
Kao primer posmatranja uzorka dogaaja navodimo istraivanje dejih svaa (uzrast 2-5
godina, N = 40) u igrovnoj aktivnosti u zabavitu (Dawe, 1934).
Dejv je u svom obrascu za opserviranje deje svae imala sledee kolone: (1) uesnici (ime,
uzrast, pol), (2) trajanje svae, (3) aktivnost koja prethodi svai, (4) razlog svae, (5) uloga
uesnika u svai, (6) nain svaanja - pratee verbalne i motorne pojave, (7) ishod svae, (8)
emocionalna atmosfera posle svae (dobro raspoloenje / odbojnost).
Nalazi: Opservirano je 200 svaa. Svae su trajale u proseku 24 sekunde, a uestalost je 3-4
svae na sat. Svae na igralitu su due nego u sobi; deaci se ee svaaju nego devojice;
ee su svae izmeu uesnika istog pola, ali se one pre kompromisno zavravaju, nego svae
izmeu uesnika razliitog pola. Sa uzrastom se smanjuje uestalost svaa ali se poveava broj
osvetnikih ponaanja. Skoro sve svae su praene motornim akcijama (samo tri su bile "isto"
verbalne). Najei ishod je poputanje pred jaim. Svae skoro jednako traju bilo da spontano
prestanu ili kad intervenie vaspita. Deca nakon svae ee nastavljaju igru u dobrom
raspoloenju, nego to su ozlojeena (3: 1).
Eksperimentalna metoda
Eksperiment je najpouzdaniji nauni postupak za otkrivanje uzronih veza meu
pojavama. Eksperimentalna istraivanja su doprinela osamostaljivanju i razvoju naune
psihologije, koja se za jedan vek diferencirala u veliki broj samostalnih disciplina. Primena
eksperimenta u izuavanju razvoja psihikog ivota posebno je doprinela otkrivanju
pravilnosti razvoja i prirode razvojnih promena.
Prednosti ove metode nad ostalim oblicima ispitivanja su:
mogunost namernog izazivanja pojave, pa kako su poznati mesto, uslovi i vreme
javljanja pojave, posmatra se unapred priprema za tano opaanje pojave;
mogunost sistematskog i namernog menjanja uslova u kojima se neka pojava
javlja, to je njena sutinska odlika;
mogunost da se pojava izazove vie puta uz plansko variranje uslova, sve dok se
ne uoe uzroci i karakteristike promena na ispitivanoj pojavi.
Ukratko, eksperiment omoguava da se ostvari kvalitativna, kauzalna i kvantitativna
analiza pojave koja se izuava.
Glavni cilj psiholokog eksperimenta je da se ispita da li odreeni uslov, faktor ili
varijabla deluje na pojavu koja je predmet istraivanja. Pojava koja je predmet ispitivanja
naziva se zavisna varijabla ili kriterij varijabla. Uslovi koji se u eksperimentu namerno,
sistematski uvode i menjaju, da bi se proverilo da li i koliko deluju na zavisnu varijablu,
oznaeni su kao nezavisne varijable ili eksperimentalne varijable. Treba naglasiti da
istraivai nastoje da u psiholokom eksperimentu dre pod kontrolom sve druge
24
relevantne faktore, pojave koje se ne uvode u eksperiment jer one ve postoje i moraju
se kontrolisati da se ne bi njihov uticaj pripisao eksperimentalnom faktoru. To su
kontrolne varijable, a njihov uticaj se neutralie sledeim postupcima:
a. izborom sluajnog uzorka, kojim se doprinosi eliminisanju nesistematskih faktora;
b. uvoenjem kontrolne grupe, ime se neutraliu nesistematski faktori jer deluju i na
kontrolnu i na eksperimentalnu grupu, a nezavisne varijable samo na eksperimentalnu,
to omoguava da se izdvoji i meri njihov uinak na zavisnu varijablu;
c. postojee relevantne faktore drimo konstantnim, ujednaavanjem ispitanika
kontrolne i eksperimentalne grupe, po mernim vrednostima kontrolnih varijabli, ime
obezbeujemo da one ne utiu na utvrivanje krajnjih rezultata eksperimenta.
U nacrtu eksperimenta planiraju se: problem istraivanja - zavisna varijabla, hipoteze,
nezavisne varijable, ispitanici, nain provoenja eksperimenta i postupci merenja,
kontrola (pomou paralelnih grupa, rotacijom faktora - kada se izbegava pogreka
merenja zbog uticaja vebe i umora, statistikim postupcima - analizom kovarijanse).
Zavisno od mesta gde se izvodi imamo laboratorijski eksperiment i eksperiment u
prirodnim uslovima.
Eksperimentalno istraivanje psiholokih pojava ima i svojih ogranienja. Iz etikih
razloga ono se ne primenjuje kad moe imati tetne posledice po ispitanike. Drugi razlog
za ogranienja u primeni moe biti taj to se neke psiholoke pojave kvalitativno menjaju
kad ispitanici znaju da su uesnici eksperimenta (kao to je sluaj kod ispitivanja
emocija). U svim ovim sluajevima istraivai koriste sistematsko posmatranje pojava u
prirodnim uslovima javljanja.
Ako istraiva prouava uticaj nezavisnih promenljivih, na koje posebno ne utie, koje
su prisutne u ispitanikovoj prirodnoj sredini, imamo kvazieksperiment.
Primena eksperimenta u razvojnoj psihologiji od istraivaa zahteva da uspeno
kontrolie sve relevantne varijable i promene povee sa pravim uzrocima. Pored precizne
kontrole uticaja sadanje okoline na razvoj treba odrediti delovanje sazrevanja i prolog
iskustva, istorije razvoja.
25
Uslove okoline najlake je kontrolisati u laboratorijskom eksperimentu. Meutim, ovi
eksperimentalni nalazi ne mogu se generalizovati na ponaanje u prirodnoj situaciji. U
tumaenju socijalnog razvoja predkolske dece Masen (Mussen et al., 1984) uglavnom
koristi nalaze neeksperimentalnih metoda ili eksperimenata u prirodnoj situaciji.
26
Slika 6: Ilustracija "principa razlikovanja" (Hopkins, 1976)
27
Tehnike psiholokog istraivanja
Tehnike istraivanja su posebni postupci koji se koriste pri prikupljanju, obradi i
prikazivanju podataka. Ovde e biti date tehnike za prikupljanje podataka.
Testovi
Testovi su jedna od najrazvijenijih i najee korienih tehnika. Psiholoki test je
merni instrument sastavljen od niza zadataka ili problema, sistematski odabranih,
pomou kojih se na objektivan nain, na izazvanom uzorku ponaanja, ispituju (mere)
sposobnosti, osobine linosti ili znanje pojedinca.
Psiholozi u istraivanju koriste standardizovane testove. Da bi test bio standardizovan
merni instrument potrebno je da poseduje merne karakteristike: validnost, pouzdanost,
osetljivost i objektivnost, da ima standardizovano uputstvo za zadavanje i ocenjivanje i
norme za vrednovanje dobijenih podataka. Testove izrauju specijalizovane institucije
angaujui tim strunjaka koji nakon sloene procedure izrade i standardizacije konanu
verziju testa daju za upotrebu.
Vrste testova
Klasifikacije se prave na osnovu velikog broja kriterijuma pa se moe navesti i veliki
broj kategorija testova.
Prema predmetu ispitivanja testovi se dele na:
testove sposobnosti,
testove linosti.
testove znanja,
testove gotovosti ili spremnosti.
Najrazvijeniji su testovi sposobnosti, a meu njima testovi za merenje inteligencije.
Veliki broj testova koji mere intelektualne sposobnosti konstruisan je u psiholokim
centrima gde su nastale pojedine teorije o strukturi intelektualnih sposobnosti. U skladu
sa tim shvatanjima sastavljene su baterije testova koje mere pojedine sposobnosti.
Testovi linosti slue za otkrivanje i merenje pojedinih osobina ili crta linosti. Oni se
mogu razvrstavati po varijablama koje mere i po nainu kako su konstruisani (od
inventara linosti do projektivnih testova).
Testovi znanja mere nivo znanja ili vetina steenih u okviru pojedinih oblasti. Mogu
biti normativni - ako se individualni rezultat ocenjuje na osnovu uspeha grupe u kojoj je
ispitanik, to ini individualni rezultat relativnim (prosenim, ispod proseka ili iznad
proseka grupe); kriterijski - ako se individualni rezultat ocenjuje prema unapred
postavljenom kriterijumu (traenom nivou uspenosti), pa ocenjivanje pojedinca ne zavisi
od rezultata drugih ve od toga da li je dostigao kriterijum ili nije. (O testovima znanja,
njihovim odlikama i nainu izrade i primene videti u pedagokoj psihologiji).
Testovi gotovosti ili spremnosti su kombinacija testova sposobnosti i znanja. Na
osnovu njihovih nalaza vri se procena da li je dete spremno (zrelo) da poe u osnovnu
kolu ili da se ukljui na neki sledei nivo kolovanja.
29
Prema broju ispitanika kojima se zadaju testove delimo na:
individualne testove
grupne testove.
Individualni testovi se obino koriste za ispitivanje mlae dece. Pogodniji su za
postavljanje dijagnoze o ispitaniku jer je ispitiva u stalnom kontaktu sa njim i moe da
opaa i njegovo ponaanje. Meutim, za njihovu primenu potrebna je strunost i iskustvo
ispitivaa. Ispitiva mora dobro da poznaje psihologiju linosti, psiholoku karakteristiku
koju ispituje i proceduru zadavanja i ocenjivanja testa.
Grupni testovi su standardizovanog uputstva za primenu, ekonominiji, ali primenljivi
tek kod starije dece, adolescenata i odraslih - koji su u stanju samostalno da rade.
Ostale kriterijume podele samo navodimo:
testovi brzine - testovi snage
verbalni testovi - neverbalni testovi
testovi sa predloenim izborom odgovora - testovi sa slobodnim odgovorima
objektivni testovi (spoljnje ocene) - subjektivni testovi (samoocene)
strukturirani testovi - nestrukturirani testovi
testovi papir-olovka - testovi izvoenja
testovi uinka - testovi tipine aktivnosti
testovi produkcije - testovi procesa
Vrednosti testova
Pri ocenjivanju vrednosti testova strunjaci se slau da su oni pouzdaniji u
odreivanju svojstava pojedinca od procena na osnovu obinog posmatranja, zato se
esto koriste u naunim istraivanjima. Meutim, i testovi imaju svoje vrednosti i
ogranienja.
Prednost je to se relativno brzo i objektivno mogu utvrditi odlike merenih
karakteristika. Rezultati testiranja su izraeni skorovima, merama sposobnosti, znanja ili
osobina linosti - koje imaju prognostiku validnost. Najee se koriste za odreivanje
deje gotovosti za polazak u kolu, pri analizi kolske uspenosti, za potrebe
profesionalne orijentacije.
Ogranienja testova su u tome to njima merimo svojstva pojedinca koja su podlona
uticaju raznih faktora: situaciji testiranja, uzrasnim odlikama ispitanika, razlikama istorije
razvoja pojedinaca, polnim razlikama. Testovi mere samo uzorak aktivnosti na osnovu
ega se procenjuje svojstvo. Meutim, realna karakteristika ne samo da moe biti
kompleksnija, nego se njeno ispoljavanje menja u zavisnosti od interakcije sa drugim
svojstvima linosti. Prognostika validnost je vea ako se moe imati uvid u integrisanost
svojstava linosti, jer od stepena integrisanosti zavisi kompetentnost i uspenost linosti.
Upitnik
Upitnik je tehnika psiholokog istraivanja u kojoj se pitanja i odgovori daju pismeno.
Sistem pitanja sastavlja se po odreenim principima, pa zato taj posao zahteva strunost
i iskustvo. Bitno je da pitanja budu jasno formulisana, nedvosmislena, da nisu sugestivna,
da ne zadiru u intimni ivot ispitanika. Zato se obino pre konane verzije upitnika vre
30
probna ispitivanja i korigovanje pitanja. Pitanja u upitniku mogu biti otvorenog, zatvorenog
i kombinovanog tipa.
Kod pitanja otvorenog tipa ispitaniku je ostavljena mogunost da slobodno odgovori.
Kod njih se dobijaju kvalitetniji podaci o ispitivanoj pojavi ali su sloenija za obradu jer su
odgovori raznovrsni i tee se klasifikuju.
Kod pitanja zatvorenog tipa ponueni su odgovori i od ispitanika se trai da izabere
jedan koji je najpribliniji njegovom stavu. Prednost ovog tipa upitnika je to je laki za
statistiku obradu ali se njime manje saznaje o ispitivanoj pojavi.
Kombinovana pitanja sadre ponuene odgovore ali i mogunost da ispitanik, ako ne
prihvati ni jednu ponuenu alternativu, dopie odgovor.
Iskusni istraivai probna ispitivanja vre sa upitnikom u kome su pitanja otvorenog
tipa, pa od dobijenih odgovora sastavljaju odgovore za pitanja zatvorenog tipa.
Tehnika upitnika se koristi pri sastavljanju testova linosti ili u anketiranju.
Upitnike ne moemo koristiti kod dece, koja ne znaju da itaju, a takoe i na mlaem
kolskom uzrastu, ako deca imaju tekoa sa stvarnim razumevanjem proitanih pitanja
tj. sa samorefleksijom, jer nedostaje validnost merenog ponaanja i/ili znanja.
Intervju
Intervju je istraivaka tehnika u kojoj se usmerenim razgovorom prikupljaju
informacije u svrhu naune analize, savetovanja, dijagnoze - od ega i zavisi nain
motivisanja subjekta i voenja razgovora. U prvom sluaju ispitanik treba da prui uslugu
nauniku da doe do podataka, u drugom ispitanik trai pomo, savet. U zavisnosti od
stepena usmeravanja razgovora intervju moe biti nestrukturiran i strukturiran.
Nestrukturirani intervju se vodi kao slobodan razgovor, u prisnoj atmosferi. Meutim,
tako dobijeni podaci se tee obrauju. Ovaj oblik je pogodniji za kliniki rad nego za
prikupljanje podataka u naunom istraivanju.
Strukturirani intervju ima unapred pripremljena pitanja, kodirane alternative odgovora,
pripremljene obrasce za beleenje odgovora. Pogodan je za statistiku obradu, ali ne
ostvaruje prisan kontakt sa ispitanikom i njime se doznaje samo ono to je planirano.
Intervju je esto koriena tehnika za prikupljanje podataka u razvojnoj psihologiji: u
studijama razvoja pojmova, istraivanjima stavova i vrednosti, aspiracija i strahovanja -
to mu je i osnovna prednost u poreenju sa posmatranjem kome ovi fenomeni nisu
dostupni. U odnosu na upitnik prednost intervjua je to prua uvid da li je dete razumelo
pitanje i to intervjuista moe bolje da kontrolie sadraj i redosled pitanja. Kod upitnika
ispitanik moe najpre da proita sva pitanja, pa da zatim odgovori na poetna pitanja
budu pod uticajem sadraja kasnijih pitanja.
Prednost intervjua je to, pored odgovora na pitanja, ispitiva moe da registruje i
neverbalne reakcije ispitanika.
U poreenju sa upitnikom intervju zahteva vie vremena i manje je ekonomina
tehnika. Za uspeno voenje intervjua potrebno je solidno poznavanje razvojne
psihologije - karakteristika uzrasta i same tehnike - kako voenja tako i registrovanja
razgovora i ponaanja. Intervjuista mora da ovlada vetinom uspostavljanja i odravanja
bliske komunikacije sa ispitanikom koja obezbeuje validne podatke. Meutim, postupci
kojima se pridobija ispitanik za saradnju menjaju se sa uzrastom.
Od kog uzrasta deca mogu uspeno da uestvuju u istraivakom intervjuu? Razvojni
psiholozi najvie vode rauna o dostignutom razvoju dejeg govora, da dete moe
31
uspeno verbalno da komunicira, da razume pitanje i saopti svoj odgovor. Psiholozi
ukazuju da je taj nivo dostignut na uzrastu 5-6 godine, mada ima uspenih intervjua i sa
mlaom decom.
Za uspean intervju vano je da u prvom kontaktu situacija bude jasno definisana, i
verbalno i neverbalno. kolskom detetu intervjuista najpre razjanjava svoj identitet,
ulogu, svrhu i trajanje razgovora, poverljivost sadraja. U radu sa predkolskom decom
uobiajeno je da se intervju predstavi kao igra. Za uspean intervju vana je i fizika
situacija - kako je ispitanik doekan, gde je smeten, moe li slobodno da se odvija
razgovor. Ukratko, za intervju treba sistematska priprema a sam pristup zavisi od
problema i uzrasta ispitanika.
U razvojnoj psihologiji su poznate brojne adaptacije tehnike intervjua uvoenjem
igrovne aktivnosti i igraaka, opisom i tumaenjem slika ili dovravanjem pria i reenica.
Pijaeov kliniki intervju je kombinacija intervjua i eksperimenta. To je pristup u kome
se pitanja formuliu prema nivou razvoja dece. Najpre se posmatra deja spontana
aktivnost da bi se procenio taj nivo i formulisala pitanja za intervju. U intervjuu je vano da
dete slobodno govori i da se to to vernije registruje. Dakle, u delimino strukturiranom
razgovoru koji je fleksibilan i otvoren, ispitiva sledi deje inicijative u razgovoru i krajnji
cilj mu je da to vie otkrije o psihikoj pojavi koja je predmet ispitivanja.
Primer: razgovor Pijaea sa deakom (5 g) na temu "ta pravi senku?"
P.: Je l zna ta je senka?
D.: Da, pravi ih drvee, ispod drvea.
P.: Zato postoji senka ispod drveta?
D.: Zato to je na drvetu mnogo lia, lie je pravi.
P.: Kako lie to ini?
D.: Zato to je lie upljikavo.
P.: Kakve to veze ima?
D.: To pravi senku.
P.: Zato?
D.: Zato to je unutra u liu no.
P.: Zato?
D.: Zato to je dan spolja. Listovi su veliki i u njima je no.
(Prema D. Tarner. 1979 str. 89)
Skale procene
Skala procene je tehnika koja se moe odrediti kao psiholoka lestvica u kojoj je
ovek "instrument" merenja. Predmet procene mogu biti tue i vlastite osobine. Ova
tehnika se upotrebljava kada je u ispitivanju potrebno razvrstavanje po kategorijama.
Skale mogu biti: verbalne, numerike i grafike. Primenjuju se tako to ocenjiva
oznaava mesto na skali koje ocenjivanom pojedincu (osobini) pripada. Skale se koriste
radi procene karakteristika linosti, smera i intenziteta stavova, stepena pogodnosti ili
sposobnosti pojedinca za neki posao, za oznaavanje estetskih preferencija i u kolskom
ocenjivanju. Procenjiva treba da bude kompetentan - da poznaje ono to procenjuje, i
uveban - da je osetljiv u razlikovanju manifestacija osobina i ponaanja i da poznaje
mogue izvore greaka u procenjivanju.
Izvori pogreaka u (pr)ocenjivanju
32
Halo-efekat - tendencija pri (pr)ocenjivanju ili donoenju miljenja da se bude pod uticajem
jedne druge karakteristike ili opteg utiska o toj linosti, to dovodi do pogrene generalizacije pri
donoenju ocene.
Lina jednaina - konstantna pogreka pri (pr)ocenjivanju koja se javlja u tri glavna oblika: (a)
procenjiva je strog ili blag; (b) biranje sredine skale, centralna tendencija; (c) biranje samo niskih i
visokih ocena na skali, nema srednjih vrednosti.
"Logika" greka - se javlja kada procenjiva misli da su neke osobine ili ponaanja logiki
povezani pa ih zato isto i procenjuje.
Pogreka blizine - javlja se kod procenjivanja vie osobina na skali; procena prethodne
osobine neopravdano utie na slinu procenu sledee, pa su vee korelacije za blie osobine.
Pogreka kontrasta - (ne)povoljnija procena posle izrazito dobrog ili loeg prethodnika.
Prilagoavanje kriterijuma uzorku - u jakoj grupi kriterijum procene je povien, a u slaboj grupi
snien. Kada se prelazi iz jedne u drugu grupu deluje pogreka koju zovemo "nivo adaptacije",
posle bolje grupe slabija se stroije procenjuje i obrnuto.
Predrasude - o inferiornosti ili superiornosti ispitanika razliitog pola ili etnike pripadnosti u
ispitivanim osobinama.
Pogreke u procenjivanju mogu se ublaiti uvoenjem vie nezavisnih procenjivaa,
uvebavanjem procenjivaa i konstruisanjem kvalitetnih skala procene.
Primeri skala procene
Verbalna skala /Izvod iz skale interesovanja/
Uputstvo: Proitaj rei iz datog popisa i za svaku re navedi kakav utisak ona u tebi ostavlja (za
svaku re zaokrui jedan od ponuenih odgovora):
1. jaku neprijatnost
2. izvesnu neprijatnost
3. ravnodunost ili neodlunost
4. izvesnu prijatnost
5. jaku prijatnost
16 Muzika 1 2 3 4 5
17 Matematika 1 2 3 4 5
Numerika i grafika skala. Kod numerike skale procenjiva bira broj kojim e oznaiti
procenjivano svojstvo ispitanika. Ako se, na primer, procenjuje marljivost numerika skala (a) moe
biti u rasponu 0 (veoma lenj) do 10 (veoma marljiv) a grafika skala (b) na poetnoj levoj strani
oznaava da je ispitanik - veoma lenj, a na krajnjoj desnoj - veoma marljiv. (Ispitanik na numerikoj
skali svoju procenu iskazuje zaokruivanjem broja, a na grafikoj skali stavlja znak x)
(a) 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10
(b)
Veoma Veoma
lenj marljiv
Ozgud (Osgood, 1952) je predloio skalu za prouavanje viedimenzionalnosti
znaenja pojma, koja slui da znaenje odreenog pojma diferencira od drugih pojmova;
zbog toga je ovaj merni instrument nazvao semantiki diferencijal.
Semantiki diferencijal je bipolarna skala. Ona ispitaniku nudi pojam, simboliki
sadraj, i pridevsku skalu koja najee ima sedam stupnjeva od kojih je srednji
neutralan, a po tri levo i desno opisuju polarizovan gradijent odnosa.
Na primer: procenjuje se znaenje pojma "utiv"; deo bipolarne skale ima sledei izgled:
33
aktivan 3 2 1 0 1 2 3 pasivan
hladan 3 2 1 0 1 2 3 topao
Ispitanik kod svake pridevske skale oznaava svoj izbor a ispitiva meri brzinu
donoenja odluke - ime se belei intenzitet njegovog odnosa: kognitivnog, afektivnog ili
konativnog, prema procenjivanom pojmu.
To znai viedimenzionalnost pojma se ispituje preko briljivo odabrane pridevske
skale. Otuda je i osnovni metodoloki problem u izboru prideva od kojih se prave
polarizovane skale, jer taj izbor treba da obezbedi reprezentativan uzorak kognitivnih,
konativnih i afektivnih odnosa prema pojmu koji je predmet ispitivanja.
U obradi podataka, da bi se prikazao viedimenzionalni semantiki prostor, koristi se
trodimenzionalni koordinantni sistem na kome se prikazuju tri semantike diferencijacije:
evaluacija (procena), intenzitet (snaga), aktivitet (brzina reakcije, izbora).
Navodimo primer grafikog prikaza procene dva pojma:
A grupa (N = 20, nalazi za pojam "revnostan")
B grupa (N = 20, nalazi za pojam "vatren")
Anketa
Kada u istraivanju koristimo tehnike upitnika, intervjua ili skale procene na
izabranom uzorku ispitanika, radi prikupljanja podataka, tada kao istraivaku tehniku
primenjujemo anketiranje. Anketa treba da bude izvedena po utvrenim principima jer
samo tada moe imati naunu vrednost. Anketa je ekonomina tehnika jer se podaci
prikupljaju na uzorku; ako se potuju principi biranja uzorka, onda se dobijeni rezultati
mogu generalizovati kao podaci koji vae za celu populaciju kojoj pripada uzorak
anketiranih.
Anketa se najee upotrebljava za ispitivanje javnog mnjenja. Meutim, u razvojnoj i
pedagokoj psihologiji pomou ove tehnike moe se saznati o sociodemografskim
karakteristikama ispitanika, u uslovima u kojima ive i ue, mogu se ispitivati stavovi
uenika o koli, nastavnicima, kvalitetu udbenika i nastave.
Prednosti i ogranienja ankete povezane su sa tehnikom koja se koristi u njoj za
prikupljanje podataka - a to su upitnik, intervju ili skala procene, o ijim vrednostima je
ve reeno.
34
Sociometrijski postupak
Sociometrijska tehnika se koristi za ispitivanje dinamike i strukture male grupe. Ona
se zasniva na dva glavna odnosa meu pojedincima u grupi: izboru i odbijanju.
Sociometrijski kriterij na kome se zasnivaju izbori i odbijanja je zajedniko uee u
nekoj od osnovnih aktivnosti grupe. Njime se ispitanici motiviu da daju iskrene odgovore.
Nakon prikupljanja podataka sociometrijski materijal se sreuje. Dobijeni rezultati se
mogu prikazati grafiki - u vidu sociograma (slika 7). Na njemu je svaki lan grupe
oznaen brojem a izbori su ucrtani strelicama.
Drugi nain sreivanja podataka je izrada sociometrijske matrice, u kojoj se sa leve
strane (u redovima) nalaze ispisana imena svih uesnika grupe, a u kolonama su redni
brojevi tih lanova grupe. U matrici se sa + oznaavaju izbori a sa odbijanja, i to se
unosi za svakog lana grupe.
Trei nain prikazivanja dobijenih rezultata su sociometrijski indeksi koji pokazuju: (a)
socijalni status ili prihvatljivost pojedinca u grupi, (b) unutargrupne odnose, (c) stepen
integrisanosti ili kohezivnosti grupe.
Slika 7: Sociogram
35
sociometrije sa nekoliko drugih vanih dimenzija grupnih procesa: razvojem moralnosti,
uspenou i sklopom komunikacije u grupi.
Projektivne tehnike
Projektivni postupci koriste se za otkrivanje i tumaenje karakteristinih naina
ponaanja jedne linosti, njenih stavova, motiva ili dinamikih crta - na osnovu njenih
odgovora/ponaanja koje izazivaju projektivni materijali. Sutina postupka je da se
ispitaniku daje nedovoljno strukturiran materijal i od njega se zahteva da ga dovri ili
tumai. Oekuje se da e ispitanici sasvim spontano u svoje tumaenje projektovati elje,
tenje, lina stanja, shvatanja i osobine. Tako e se svojstva linosti ispoljiti u njenim
odgovorima.
Od brojnih projektivnih tehnika najpoznatije su Rorahove mrlje, koje je kao tehniku
uveo vajcarski psihijatar Rorah (Rorschach, 1921), od kojih je jedna, kao ilustracija
prikazana na slici 8.
Rorahov test se sastoji od deset slika (kartona) simetrinih mrlja od mastila. To je
asocijativna tehnika u kojoj se od subjekta trai da pogleda sliku mrlje i kae ta vidi na
njoj. Ispitiva doslovno belei izjavu i nastavlja sa pokazivanjem ostalih mrlja. Nakon toga
sledi ispitivanje subjekta da se dobiju podaci za skorovanje lokacije, determinante i
sadraja datih u opisu. To je osnova za kategorizaciju i tumaenje odgovora.
Analiza sadraja
Analiza sadraja je tehnika za izuavanje raznih verbalnih i neverbalnih simbolikih
materijala radi izdvajanja i shvatanja njihovog sistema znaenja - poruke. Predmet
analize mogu biti pisani materijali: knjige, dnevnike zabeleke, korespondencija, kolska
dokumentacija; panju istraivaa privlae i razni drugi produkti: filmski i video materijali,
crtei i umetnike tvorevine ili projektivni materijali subjekata.
Najsloeniji i najvaniji je pripremni deo analize: (a) izbor reprezentativnog uzorka
sadraja za analizu, (b) odreivanje kategorija za klasifikaciju i kvantifikaciju. Iskusni
istraivai briljivo analiziraju sadrinsku i formalnu osnovu materijala pri izboru postupka
i kategorija kojima e se sluiti. Pri tome se odreuju i ciljevi analize. Oni se najee
usmeravaju ka otkrivanju:
karakteristika materijala, koje poruke on sadri,
karakteristike stvaraoca sadraja (autora knjige ili subjekta u projektivnoj tehnici),
analiza sadraja otkriva esto i svojstva onih kojima su poruke namenjene, ili samo
podatke kako ih autor vidi.
Kod analize udbenika esto se otkriva da pisac ne poznaje dovoljno karakteristike uenika
kome su poruke namenjene; na primer, znaajno se mogu razlikovati renik udbenika od pasivnog
i aktivnog renika uenika koji koriste knjigu.
Kao kategorije za klasifikaciju sadraja odreuju se:
jedinica analize, koji deo sadraja se uzima u toku sukcesivne analize,
jedinice sadraja, simboli, ideje, teme - koje su logika osnova analize,
37
kategorije sadraja, koje se izvode na osnovu kvantitativnih i kvalitativnih
kriterijuma.
Tek kad se utvrde jedinice analize, jedinice sadraja i kategorije sadraja - poinje
stvarna analiza sadraja koji je predmet ispitivanja.
Istorija sluaja
Ova tehnika se razvila u klinikoj praksi i slui za prikupljanje podataka o raznim
sluajevima koji odstupaju od normalnog ponaanja. I u kolskoj praksi slui za
prikupljanje podataka o ueniku koji ima tekoa u uenju i prilagoavanju. Pri tome se
uzimaju svi vani podaci o ueniku i njegovoj okolini. U tu svrhu se vodi razgovor sa
samim uenikom, njegovim roditeljima, nastavnicima, lekarom i strunim saradnicima u
koli. Pri tome se blie upoznaje kako sadanje stanje tako i istorija razvoja deteta.
Ogranienje ovakvog prikupljanja podataka je pojava halo-efekta, selektivne usmerenosti
da se objasni "sluaj".
Za prikupljanje podataka koriste se, po potrebi, razne tehnike psiholokog ispitivanja.
Meutim, i kad se dodaju i ovi podaci o detetu oni mogu samo poveati praktinu, ali ne i
naunu, vrednost ovog postupka.
Kumulativni karton
Kumulativni karton se formira od podataka prikupljenih longitudinalnim postupkom i
predvien je da bude zvanini kolski dokument o istoriji obrazovanja jednog uenika. Za
razliku od istorije sluaja kumulativni karton ili dosje vodi se za sve uenike. Poto je
predvieno da se kumulativni karton vodi od poetka do kraja kolovanja uenika, onda u
njemu treba da se nau, saeto dati, samo najvaniji podaci o toku razvoja. Da bi to bilo
sistematino i jednoobrazno, jer nakon uitelja karton preuzimaju drugi nastavnici u
starijim razredima, obino se daju prirunici koji sadre pregled psiholokih karakteristika
uenika kolskog uzrasta i uputstvo za praenje uenika, voenje i korienje
kumulativnog kartona. Kumulativni karton obino ima sledei sadraj:
opti podaci o ueniku i porodici uenika,
uspeh uenika u koli,
podaci psiholokih ispitivanja,
zdravstveno stanje uenika,
tekoe u prilagoavanju,
specifine sposobnosti, sklonosti i interesovanja uenika,
profesionalna interesovanja uenika.
U kumulativni karton se unose znaajniji dogaaji iz kolskog ivota deteta, a podaci
se mahom koriste za potrebe savetovanja i profesionalnog usmeravanja uenika. I za
ovaj postupak psiholozi ukazuju da ima samo praktinu vrednost u radu sa uenicima u
koli; ako se sistematski vodi omoguava upoznavanje individualnog razvoja pojedinih
uenika i time stvara preduslov za individualizovan pristup u vaspitno-obrazovnom radu i
usmeravanju razvoja.
38
Navodimo primer jednog kumulativnog kartona ili dosjea uenika (prema: . uri, 1994)
PORODINA SREDINA
Opte porodine prilike:
FIZIKI RAZVOJ
Opta telesna razvijenost:
Reagovanje na nedostatke:
1. povlai se iz aktivnosti u kojima dolaze do izraaja njegovi nedostaci;
2. trai naroito te aktivnosti i tei da postigne to bolje rezultate u njima;
3. tei da se istakne u drugim aktivnostima u kojima njegovi nedostaci ne dolaze do izraaja
ZDRAVSTEVENO STANJE
Opte zdravstveno stanje
39
Odnos prema drugovima:
1. drueljubiv je, lako nalazi prijatelje, omiljen je i prihvaen od drugova;
2. rezervisan je, nepoverljiv, izbegava drutvo, usamljuje se, nema mnogo drugova, bojaljiv je;
INTERESOVANJE UENIKA
Koji kolski predmeti naroito interesuju uenika i kakav uspeh postie u njima:
ANEGDOTSKI KARTON
Datum: Datum:
Datum: Datum:
Datum: Datum:
Datum: Datum:
Datum: Datum:
Datum: Datum:
Datum: Datum:
Datum: Datum:
NASTAVNICI KOJI SU VODILI DOSJE
Pme i ime Datum poetka Datum prestanka kola
praenja praenja
40
POJAM, INIOCI I ZAKONITOSTI RAZVOJA
Pojam razvoja
Razvoj se u najirem smislu rei shvata kao promena u karakteristikama organizma i
ponaanja - i vrste (filogeneza) i pojedinca (ontogeneza).
Filogenetski razvoj je ljudsku vrstu doveo do specijalizacije organske osnove za
prilagodljiv i fleksibilan nain ponaanja. Najsavrenije promene su se dogodile u
nervnom sistemu, posebno korteksu, koje su dovele do mogunosti stvaranja i upotrebe
simbola, uvanja i prenoenja iskustva sledeim generacijama - to je otvorilo oveku
"put civilizacije" i razvoj osobene psiholoke konstitucije i ponaanja.
Kod ljudske vrste ontogenetski razvoj je bitno drugaiji od ivotinjskog, gde svaka
jedinka razvija svoj bioloki repertoar i svaka generacija poinje "od poetka" i stie
individualno iskustvo putem adaptacije - dok kod ljudi na ontogenetski razvoj utie ne
samo bioloki plan i individualno iskustvo ve bitnu ulogu ima usvajanje socijalnog
iskustva (interiorizacija), koje se fiksira i kumulira u proizvodima materijalne i duhovne
kulture (eksteriorizacija). Otuda razvoj oveka ine promene u karakteristikama
organizma i ponaanju koje su uslovljene genetskim planom, i nastaju kroz proces
sazrevanja ili maturacije, i uslovima (ne)prikladne okoline i uz prisustvo i prenoenje
ljudskog socijalnog iskustva - kroz proces socijalizacije, tako da svaka generacija zna
vie od prethodne. Meutim, da bi dete razvilo simbolike sposobnosti i sve druge
potencijale ljudske vrste ono mora od poetka i stalno da ui. "Dete je animal educandum
- bie koje ne samo da moe, ve mora da ui i da se vaspitava kako bi realizovalo svoje
potencijale ljudskog bia" (Schmidt, 1992).
Razvoj je ona vrsta promena za koje je karakteristino:
da su znaajno povezane sa protokom vremena; uzrast ne uzrokuje promene ve je
procesima sazrevanja i psihikim procesima potrebno vreme da se pojave;
da su kvantitativne prirode (vee uestalosti i intenziteta) i kvalitativne prirode (bolje
strukture i organizacije);
manifestuju se u vidu napredovanja, progresivnih promena: vee sloenosti i
efikasnosti; i regresivnih promena: u smeru manje sloenosti i efikasnosti (nazadovanje je
patogeneza);
da je viesmeran, to znai da razvoj nije ogranien na poveanje ili smanjenje
svojstava, sposobnosti, naprotiv u svim periodima dolazi kako do poveanja tako i
smanjenja specifinih ponaanja;
da je multivarijantan - psihiki razvoj se odvija u razliitim podrujima (telesnom,
kognitivnom, emocionalnom, socijalnom, linosnom) koja su meusobno povezana;
da vodi sve veoj diferencijaciji i sve fleksibilnijoj integraciji sistema;
da na ovaj nain vodi izgradnji sve celovitije povezanih struktura koje funkcioniu u
skladu sa svojim specifinim zakonitostima;
da ovi procesi razvoja vode izgradnji sve bolje ravnotee i efikasnosti
funkcionisanja;
ovekovo ponaanje je prilagodljivo u svim ivotnim dobima kako na promene kod
sebe tako i na promene u okolini.
41
Razvojna psihologija treba da odgovori na pitanja KOJE i KADA se javljaju psihike
pojave i ponaanja; KAKO se odvija proces razvoja i ZATO se na odreenom uzrastu
pojavljuju ti psihiki fenomeni i ponaanja.
Nauno prouavanje razvoja najpre je bilo usredsreeno na opis razvoja u pojedinim
periodima sa ciljem da se ustanove uzrasne norme razvoja. Savremena razvojna psihologija
se mnogo vie bavi objanjenjima razvoja: zato i kako dolazi do promena u ponaanju i koji
uzroci utiu na te promene, nego normama. Pri tome ona traga za (ne)povoljnim uslovima i
uticajima na razvoj. Ispituje promene i doslednosti, napredovanje u razvoju i na temelju toga
pravi prognozu narednog razvoja i nalazi naine kako na razvoj da utiemo: optimizujemo ga
a ako je to potrebno i etino - modifikujemo ga.
Najee istraivani problemi razvoja koji trae nauno tumaenje razvojne
psihologije, jer su znaajni kako za objanjenje razvoja tako i za vaspitno-obrazovnu
praksu, su:
- odreivanje pojma zrelosti,
- inioci koji utiu na psihiki razvoj,
- zakonitosti psihikog razvoja,
- kritini periodi razvoja,
- razvojne krize,
- razvojni konteksti.
Pojam zrelosti
Pojam zrelosti se koristi u vie znaenja.
Zrelost kao najsavreniji oblik ponaanja
Autori koji govore o stadijalnosti razvoja zrelost shvataju kao najsavreniji oblik
ponaanja kojim se zavrava dobro usmeren razvojni proces. Prema Pijaeovoj teoriji
kognitivnog razvoja to je prelazak u stadijum formalnih operacija i korienje apstraktnog
miljenja; za Kolbergovu teoriju razvoja moralnosti to je ovladavanje
postkonvencionalnim, autonomnim moralnim principima; Frojd smatra da je zrelost
prevladavanje konflikta koji su karakteristini za deji period a dostizanje formi
socijalizovanog ponaanja kojim se uspostavljaju efikasni odnosi sa drugima; Erikson za
svaki stadijum razvoja linosti odreuje vrlinu ije dostizanje je najsavreniji oblik zrelosti.
Relativna zrelost
Kvantitativne i kvalitativne promene u razvoju nastaju postepeno. Pojmom relativne
zrelosti oznaava se ponaanje koje je zrelo u odnosu na uzrast. U tom smislu se govori i
o zrelosti deteta predkolskog uzrasta ili deteta mlaeg kolskog uzrasta - a kriterijum za
poreenje je oekivani stepen razvijenosti koji je karakteristian za taj uzrast.
Bioloka zrelost organizma
Psihiki razvoj je uslovljen fizikim razvojem pa su uenje i vebanje najdelotvorniji
ako zaponu u trenutku bioloke zrelosti organizma. Empirijski nalazi ukazuju da se, na
primer, poetak uspravnog hoda ne moe ubrzati uvebavanjem; hodanje zahteva
bioloku spremnost (zrelost) za ije je formiranje potrebno oko dvanaest meseci.
Zrelost kao pripremljenost ili gotovost
Pripremljenost ili gotovost ukljuuje sazrevanje i potrebno iskustvo; zrelost za polazak
u kolu pored bioloke ukljuuje i psihiku razvijenost deteta: intelektualnu, emocionalnu i
42
socijalnu. Relativna psiholoka zrelost za polazak u kolu stie se uenjem i vebanjem u
predkolskom periodu (u porodici, predkolskoj ustanovi, u grupi vrnjaka).
Zrelost kao status odraslog
esto se odraslo doba oznaava kao zrelo doba, za koje se najee podrazumeva
vremenski raspon izmeu 21. i 65. godine ivota. Neki psiholozi u status odraslog
ukljuuju i dostizanje relativne psiholoke zrelosti: intelektualne, emocionalne i socijalne.
Za Krea i Krafilda to je kriterijum za prelazak adolescenta u mlae odraslo doba (Kre i
Krafild, 1973, str. 623).
Zrelost linosti
Pojam oznaava stepen ostvarenog sklada izmeu razvojnih potencijala i postignua
i uspenosti integracije u drutvenu sredinu voenjem rauna o osnovnim normama i
vrednostima sredine kojoj linost pripada. Hrnjica (1982) odreuje zrelost linosti kao
stepen postignute ravnotee izmeu identiteta i integriteta jedne linosti. Maslov (1982)
zrelu linost odreuje kao samoaktualizovanu, samoostvarenu linost. Za Eriksona
(1959) pravu zrelost je dostigla linost koja ima formirano oseanje identiteta, koja ima
potpun odgovor na pitanje: "Ko sam ja?"
43
Nativisti su prenaglaavali ulogu faktora naslea u psihikom razvoju, naroito na
razvoj sposobnosti, osporavajui da sredina i vaspitanje u tome imaju neku vaniju ulogu.
Prema nativistima individualne razlike kod dece nastaju kao uroena svojstva, a to znai
bez obzira na uticaj sredine i aktivnosti pojedinca.
Empiristi, pak, prenaglaavaju uticaj sredine. Po njihovom shvatanju svi ljudi imaju
jednake mogunosti za razvoj, sem u patolokim sluajevima. Individualne razlike meu
ljudima nastaju zbog toga to oni ive u razliitim prilikama, a ne zbog razliitih
nasleenih dispozicija. Prema tome ovek je onakav kakvim ga je formirala sredina i
vaspitanje. Meutim, ova teorija ima tekoa da objasni zato se javljaju individualne
razlike kad ljudi ive u istoj sredini.
I nativisti i empiristi koriste nalaze o razvoju identinih blizanaca ali selektivno
izdvajaju ono to ide u prilog njihovog uenja. Nativisti tvrde da su blizanci istih
karakteristika i ponaanja jer im je isto bioloko naslee; empiristi tvrde da su blizanci
istih karakteristika i ponaanja jer imaju jednaku sredinu i vaspitanje.
V. tern ukazuje da za deji razvoj imaju znaaja i naslee i sredina i predlae teoriju
konvergencije. On tvrdi da naslee ne daje gotove osobine i sposobnosti ve samo
dispozicije, a od sredine zavisi hoe li se dispozicije razviti u sposobnosti i osobine. Ni
ova teorija nije bez jednostranosti; ona je zanemarila ulogu pojedinca.
Aktivnost pojedinca je trei bitan inilac koji ostvaruje razvoj. Ona deluje u interakciji
sa faktorima naslea i sredine. Dakle, interakcionisti ukazuju da na razvoj uzajamno
deluju svi inioci: s jedne strane naslee, sa druge sredina sa svojim osobenim fizikim,
drutvenim i socijalnim uslovima, ali tek aktivnost i uenje pojedinca ostvaruje razvoj.
Naslee i sazrevanje
Faktori koji odreuju naslee su hromozomi u ijim se strukturama nalazi mnogo
hiljada gena. Nasledni inioci prenose se genima - koji sadre osobeni sklop genetskog
materijala u veoma sloenim hemijskim lancima sastavljenim od molekula DNK, koji se
nalaze u jedrima ovih elija. Svaka zametna elija nosi po 23 hromozoma a njihovim
spajanjem dobijeni zigot imae 46 hromozoma, od kojih polovina dolazi od oca a polovina
od majke. U svakoj oplodnoj eliji jedan par predstavlja polne hromozome a dvadeset dva
ostala hromozoma su autozomi. U poetku elije zametka imaju isti broj hromozoma kao i
elije tela. Par mukih polnih hromozoma oznaava se sa XY a enskih sa XX. Meutim,
od puberteta, dostizanja polne zrelosti, procesom mejoze (deljenjem elija) nastaju zrele
oplodne elije gameti (spermatozoidi i jajne elije). Nakon procesa mejoze polovina
mukih oplodnih elija sadri Y a druga polovina X polni hromozom. Jajna elija sadri
uvek X hromozom. Spajanjem jajne elije sa spermatozoidom koji nosi Y polni hromozom
nastaje muki pol; spajanje XX polnih hromozoma odreuje enski pol. Teorijski broj
23
moguih kombinacija hromozoma je 2 a to iznosi preko 8 miliona kombinacija. Sa
roenjem se ne donose sve nasledne dispozicije. Neke se pojavljuju tek posle odreenog
perioda sazrevanja organizma i njegovih organa. Sazrevanje ili maturacija je fizioloki
proces razvijanja naslednih osnova koje su neophodan uslov za razvitak. Nikakvim
vebanjem ne moe se razviti, nauiti funkcija za koju nema naslednih osnova. To je
dokazano uporednim gajenjem bebe oveka i mladuneta impanza (L. A. Kellog & W. N.
Kellog; N. L. Kots).
Uloga sredine
Svaka osobina i ponaanje razvija se i formira tek na osnovu aktivnosti u odreenoj
sredini. Za neke uroene, filogenetske funkcije (ulne sposobnosti, uspravan hod) gotovo
44
redovno postoje uslovi da se razviju; za ontogenetske odlike oveka (skijanje, vonja
bicikla) potrebni su sredinski uslovi i aktivnost pojedinca. Nalazi ukazuju da uenje ima
ogroman znaaj u razvoju deteta i da taj razvoj treba posmatrati u kontekstu interakcije
deteta sa drugim ljudima. mit (1992) ukazuje da je od svih meuodnosa za razvoj
linosti najvanija interakcija koja se odvija izmeu odraslih kao vaspitaa i dece kao
vaspitanika.
Razvojni psiholozi ukazuju na znaaj predkolskog perioda razvoja. Pri tome imaju u
vidu da sticanje socijalnog iskustva na tom uzrastu odreuje nivo intelektualnog,
emocionalnog i socijalnog razvoja. Boravak u kulturno osiromaenim porodinim
sredinama moe usporiti ukupan razvoj. Poetak kolovanja ne uklanja ve produbljuje
razlike - jer u koli bre napreduju deca koja imaju bolju pripremljenost ili zrelost za
savlaivanje obrazovnih zahteva. "Psiholoka pripremljenost za uenje u koli sadri dva
kljuna momenta: saznajna interesovanja i sposobnost upravljanja svojim ponaanjem"
(aenko & Lavrentjeva, 1998).
45
razvoja i druge veoma znaajne individualne razlike meu decom istog uzrasta, koje se
manifestuju i kod uenika, zahtevaju individualizovan pristup uitelja.
Jedna od pojava u razvoju pojedinih ponaanja je intermitentnost. Ona ukazuje da
odreeni oblik ponaanja nije ovladan i uvren kad se prvi put pojavi. Ponaanje se
moe pojavljivati i gubiti; nakon odreenog vremena, sve uestalijeg pojavljivanja i dueg
odravanja taj oblik ponaanja se konano ustaljuje (na primer, kontrola miia vrata -
dizanje i dranje glave). Razvojni psiholozi ukazuju da za dobijanje verne slike o nivou
razvoja i mogunostima deteta (otkrivanje intermitentnosti) nije dovoljno jedno ispitivanje
deteta (popreni presek).
Alternativnost u razvoju oznaava pojavu naizmeninog napredovanja u razvoju
pojedinih funkcija. Kod jednog deteta moe napredovati razvoj govora a da za to vreme
stagnira usavravanje hodanja. Kod drugog deteta moe se ispoljiti obrnuta pojava.
Javljanje alternativnosti u razvoju zahteva uporedno ispitivanje ukupnih mogunosti
deteta, da bi se stekla prava, kompletna slika o njegovom razvoju.
Cefalokaudalni pravac razvoja manifestuje se u pravilnosti po kojoj razvoj
osetljivosti, pokretljivosti i koordinacije pokreta napreduje od glave prema nogama. Primer
naveden za redosled ovladavanja voljnom kontrolom miia ilustruje i ovu zakonitost
(videti sliku 9).
Proksimodistalni pravac razvoja znai da razvoj (osetljivosti, pokretljivosti,
koordinacije) ide od bliih delova kimenom stubu ka udaljenijim - distalnim delovima tela.
Na primer, dete prvo ovlada namernom kontrolom pokreta ruku iz ramena, pa tek zatim
lakta, ake i prstiju (sl. 9).
46
- Pri savlaivanju motornih navika i vetina javlja se tendencija ka sve veoj
ekonominosti miinog napora. Na poetku uenja radnje javljaju se suvini pokreti i
ulae vei napor nego to je potrebno. Savlaivanjem vetine pokreti se svode na
neophodne, a upotrebljava se i stvarno potrebna energija. Ova pojava se ispoljava i kod
prvaka pri uenju pisanja.
- Sa uzrastom se javlja funkcionalna asimetrija organa, prelaz od bilateralnog ka
unilateralnom korienju organa. Na primer, kod veine sluajeva kod upotrebe ruku
javlja se dominantno korienje desne ruke.
Na razvoj u celini i razvoj pojedinih funkcija deluje princip stadijalnosti.
- Razvoj prolazi kroz kvalitativno razliite razvojne faze. Mogunosti reagovanja
deteta se uveavaju na viim fazama razvoja; u interakciji sa detetom mora se o tome
voditi rauna jer e ono moi da odgovori zahtevima koji su primereni njegovom nivou
razvoja.
- U okviru razvoja pojedinog deteta postoje velike razlike u brzini razvoja pojedinih
funkcija i sposobnosti (heterohronija). Otuda i upozorenje da "dete nije jednako udaljeno
od odraslih u svim oblastima razvoja" (Ivi, 1983, str. 17). Ovo je od posebnog znaaja za
komunikaciju i interakciju odraslih i deteta, odnosno za podsticanja razvoja.
- Od ranog uzrasta dete je vrlo aktivan inilac sopstvenog razvoja. U izboru aktivnosti
ono je i selektivno - "od svih mogunosti uticaja iz okoline ono je veoma prijemivo za
neke - one koje idu u susret njegovim razvojnim i linim potrebama" (Ivi, 1983, str. 18).
Ako odrasli paljivo opservira aktivnosti koje dete samo zapoinje onda e svojim
prikladnim, nenametljivim ukljuivanjem moi da ih obogauje i time podstie razvoj.
Uslovi razvoja - kvalitet sredine (fizike i kulturne) u ranom detinjstvu "imaju velike
neposredne i izvesne dugorone posledice" na razvoj (Ivi, 1983, str. 20).
Najvei broj istraivanja bavio se liavanjem ili osiromaenom fizikom i kulturnom
sredinom, odnosno obogaenom i stimulativnom sredinom. Praen je uticaj fizike i
senzorne sredine, mogunosti za motorike i intelektualne aktivnosti, socijalne interakcije
i emocionalnu sigurnost. U oba sluaja nalazi ukazuju na neposredne i dugorone
(ne)povoljne efekte. Ukljuivanje dece iz osiromaene sredine bilo u predkolsku ili
kolsku ustanovu ne smanjuje zaostajanje u razvoju za vrnjacima, razlike se ak i
uveavaju.
47
je nauila letenje, ali je u poreenju sa kontrolnom grupom trajno zaostajala u vetini
letenja.
Razvojna kriza
Razvojna kriza se javlja u momentu "socijalnog prelaza", kada je ravnotea naruena
zbog pojave novih potreba i reorganizacije motivacione sfere linosti. Nijedan psihofiziki
ili socijalno-psiholoki dogaaj u kome najee dolazi do razvojne krize (prelazak iz
jedne razvojne sfere u drugu, polazak u kolu, poetak polne zrelosti, stupanje u brak...),
ne moe biti potpuno shvaen ako se ne dovede u vezu sa: (a) hronolokim uzrastom
osobe, (b) njenom grupnom pripadnou i (c) vremenom zbivanja tog dogaaja -
kulturno-istorijskom varijablom.
Vigotski (1984, 1996) posebno izdvaja razvojne krize: novoroeneta (prelazni period
od uterinog ka spoljanjem, individualnom ivotu); prve godine (prelazak na uspravni hod
48
i poetak govora); tree godine (pojava psihikog Ja i tendencija ka samostalnosti i novim
odnosima sa odraslima); sedme godine (pojava socijalnog Ja, uoptavanje iskustva
komuniciranja sa odraslima i njihovih uloga, prvo javljanje samoocenjivanja) i trinaeste
godine (polno sazrevanje i prelazak od neposrednog opaanja ka razmiljanju i
dedukciji).
Erikson smatra da se razvojne krize javljaju na prelazu iz jednog u drugi stadijum
razvoja, a posebno u periodu adolescencije.
Razvojni konteksti
Razvojni konteksti se najee razvrstavaju u tri sistema: uzrasno normativni uticaji,
istorijsko normativni uticaji i nenormativni uticaji.
Uzrasno normativni uticaji su faktori koji su vezani za odreenu uzrasnu grupu ili
situaciju, pa su predvidljivi u pogledu toga kad se javljaju i koliko traju. Oni obuhvataju
unutranje bioloke procese (npr. pubertet) i spoljanje, socijalne uticaje (npr. kolovanje,
penzionisanje).
Kulturno-istorijski normativni uticaji su faktori koji jednokratno deluju u odreenom
istorijskom trenutku (npr. ekonomsko-politike promene, rat), koje doivljavaju svi ljudi u
sredini u kojoj se pojavio.
Nenormativni uticaji su iznenadni, nepredvidljivi dogaaji koji se deavaju nekim
pojedincima i utiu na njihov razvoj. Mogu biti pozitivni i negativni (npr. saobraajna
nesrea, zgoditak na lutriji). Obe vrste dogaaja uzrokuju stres, koji od pojedinca zahteva
prilagoavanje na nove okolnosti.
49
50
TEORIJE PSIHIKOG RAZVOJA
51
Psihoanaliza kao teorija razvoja
To je bioloko instinktivistika teorija. Frojd je pretendovao da d uenje o psihikoj
delatnosti linosti u celini ali je najvie i najuspenije razradio njen dinamiki aspekt, pa je
neki autori i oznaavaju kao psihodinamiku teoriju.
Frojdova psihoanalitika teorija, izloena u prvim radovima na poetku XX veka,
primljena je kao revolucionarna koncepcija jer je razliito poimala oveka i njegovu
prirodu od tadanjih tradicionalnih shvatanja i tumaenja oveka. Ona je na mesto
shvatanja da je ovek svesno, racionalno i odgovorno bie, jer slobodno bira kako e
postupiti, dala potpuno drugaiju koncepciju oveka prikazujui ga kao bie
determinisanog ponaanja kod koga nesvesni procesi dominiraju nad svesnim. Langer
(1981) saima psihoanalitiki model na shvatanje da je "ovek konfliktno bie koje na
delanje i rast podstiu sopstvene strasti odnosno instinkti i zahtevi koje postavlja spoljni
svet".
Prema Frojdovom uenju strukturu linosti ine tri sistema ili instance: id, ego i
superego. Id je bioloka, ego psiholoka a superego socijalna komponenta. Osnovna
struktura linosti stie se u ranom detinjstvu - "dete je otac oveka".
Id je izvor energije i najstariji je deo linosti: id sadri sve to je nasleeno od predaka
ukljuujui i instinkte i potpuno je nesvestan. Idom vlada princip zadovoljstva i zato on
sprovodi redukciju nastale tenzije u organizmu. Tenzija ima etiri izvora: (1) procesi
raenja, (2) frustracije, (3) konflikti i (4) ugroavanje. Za redukciju tenzije idu su na
raspolaganju refleksne aktivnosti i primarni procesi, zamiljanje (predstava) objekta. Id
nema dodira sa svetom realnosti i primarni procesi ne mogu da zadovolje potrebu te
angauje ego koji sekundarnim procesima, psiholokim funkcijama koje su u skladu sa
principom realnosti, postie zadovoljenje razliitih instinkta, potujui zakone logike i
morala (zahteve superega). To je osnova za razvoj ega, ali uenje novih metoda koje e
redukovati tenziju predstavlja i razvoj linosti u celini.
Kada dete shvati da i svoj ego treba kontrolisati, da ne bi dolo do sukoba sa
drugima, poinje upravo proces socijalizacije. Zahteve drutva dete ugrauje u sebe, u
svoj najvii psihiki sloj: superego. Superego (nadja, kontrolni deo linosti), se razvija
izmeu tree i este godine. Superego ima tri izdvojene funkcije: savesti,
samoposmatranja i ideala. On se razvija mehanizmom identifikacije, preuzimanjem uloga
i vrednosti, na ta je dete primorano zbog sukoba i osujeenja. Razvija se kroz interakciju
sa roditeljima i odraslima, koji istrajavaju u spoljanjem nadziranju naina zadovoljenja
dejih potreba. Dete postepeno taj nadzor interiorizuje i preuzima norme i standarde
ponaanja. Kad se formira superego, ego se suoava sa zaista sloenim usklaivanjem
zahteva ida, sredine i superega
Frojd pod dinamikom linosti podrazumeva nain i puteve raspodele psihike
energije i uzajamne odnose pojedinih instanci linosti pri zadovoljenju potreba. Instinkti su
odreeni kvantum energije a njihov izvor su potrebe (tenzija - telesno uzbuenje) a
psihiki predstavnik je elja (zamiljeni objekt). Cilj je redukcija tenzije dostizanjem
objekta; ponaanje je "kretanje od tenzije do redukcije tenzije". Otuda su karakteristike
instinkta regresivnost i konzervativnost, vraanje prethodnom stanju i njegovo
odravanje. No, psihika energija ima sposobnost pomeranja na nove objekte to dovodi
do substitutivnih aktivnosti, to je uslov normalnog razvitka linosti jer tako nastaju
interesi, ukusi, stavovi i navike linosti.
Poseban oblik energije pomou kojih instinkti deluju Frojd naziva libidom. Na poetku
id ima svu energiju i koristi je za refleksne aktivnosti. Nakon prvih osujeenja razvijaju se
primarni procesi a energija se investira u predstave objekta (kateksa objekta). Poto id
52
nema sposobnosti za dostizanje realnih objekta to ego pozajmljuje energiju od ida i
razvodi je u razne psihike procese - sekundarne procese. Meutim, iako je sekundarnim
procesima stekao monopol nad psihikom energijom, ako ne udovolji zahtevima koji
dolaze iz ida ego gubi energiju - id ponovo preuzima snagu. Time se objanjava zato
neuspena linost ima slab ego i obrnuto - uspena linost ima snaan ego; ako na
dozvoljen nain dostigne cilj ego uvek zadri deo preostale, neutroene energije
investirane u tu aktivnost. Ego deo energije koristi za obuzdavanje ida (antikateksa). Za
reavanje pritiska superega na ego koriste se odbrambeni mehanizmi. Treba dodati da
ego koristi deo energije za odravanje integriteta tri sistema, zadatke organizacije linosti.
Mehanizam identifikacije daje energiju superegu jer pomou katekse sa roditeljem deji
superego dobija energiju iz ida. Poto pohvale smanjuju tenziju a kazne je poveavaju,
dete ee ini ono to oekuje da e biti hvaljeno i tako introjektuje moral, preuzima
roditeljske ideale i zabrane (savest).
U novijoj verziji teorije Frojd govori o instinktima ivota (eros) i smrti (tanatos). Prvi je
najvie tumaen kroz seksualni nagon a drugi proizvodi agresivnost i destruktivnost
linosti.
Stupnjevi razvoja linosti su konstantnog redosleda.
1. Pregenitalni stadijum, prvih pet godina u kojima se formiraju najvanije osnove
linosti. Ovaj stadijum ima tri faze razvoja:
oralnu fazu, vezana je za prvu godinu ivota tokom koje je panja odojeta
usmerena na zonu usta;
analnu fazu, vezana je za drugu i treu godinu ivota kada se dete ui da vri
kontrolu izluivanja i uspostavi higijenske navike;
falusnu fazu, etvrta i peta godina, karakteristina je po auto-erotskoj orijentaciji
deteta (narcistike katekse) i tendenciji vezivanja za roditelja suprotnog pola i
ambivalentnom odnosu prema roditelju istog pola (Edipov/Elektra kompleks).
Ako u bilo kojoj fazi doe do osujeenja, frustracija, moe doi do fiksacije izvesne
koliine energije i tendencije da na kasnijim uzrastima linost trai izvor zadovoljstva u
aktivnostima te faze (oralnoj, analnoj, autoerotskoj).
2. Period latencije, izmeu este i dvanaeste godine, kada je energija libida
priguena, skrivena, a dete ispoljava snanu radoznalost i elju da saznaje, ui.
3. Genitalni stadijum, poinje sa periodom puberteta i odlikuje ga: "grananje" psihike
energije i "investiranje" u nove objekte, vee interesovanje za sebe i druge ljude,
uspostavljanje heteroseksualnih veza, a vidljivi su znaci ubrzanog emocionalnog
sazrevanja i socijalizacije.
53
.
uvaavanja dinamikih varijabli linosti u vaspitno-obrazovnoj praksi1 Ocena ne zavisi
samo od sposobnosti uenika, ocena pokazuje kako funkcionie linost u celini. Veina
autora se zalae za poboljanje klime u razredu, za bolje socijalno prilagoavanje
uenika. Ideal vaspitanja treba da bude dostizanje stabilne ravnotee izmeu ida, ega i
superega. Idealno je da superego olakava prilagoavanje na socijalnu realnost bez
ekscesivnih zabrana, a da ego bude sposoban da kontrolie nagone i njihovu energiju
kanalie ka kreativnim potencijalima. A da bi razvili samostalnost i kreativnost uenika
nastavnici moraju vie biti orijentisani na to ta je u uenikovoj glavi, a manje na to ta e
u nju "smestiti". Ali saznanja o drugima poinju sa upoznavanjem samog sebe; ako
nastavnik naui da bude senzitivan prema sebi - nauio je da razume i prihvati druge.
Transfer je centralni faktor u uenju, kako u ostvarivanju obrazovnih tako i vaspitnih
ciljeva. Bez razvijanja interesovanja za kolovanje i pojedine predmete nema kreativne
produkcije, ali ni razvoja nezavisne i samopouzdane linosti.
Nilova (Neill, 1960) Samerhil kola je ilustrativan psihoanalitiki pristup vaspitanju
dece. Nilova polazna osnova je da linu sreu donosi zdravo drutvo i zato stvara kolu u
kojoj su deca srena i vole ivot u njoj. Njegova oekivanja su da promene koje nastanu u
linosti, njenom afektivnom ivotu i nainu miljenja, mogu promeniti i njeno ponaanje
prema sebi i prema drugima, jer je spoljanje ponaanje manifestacija unutranjeg stanja.
Bernstajn (Bernstein, 1968) je bio impresioniran Nilovim rezultatima pa je trajnost tih
efekata pratio na uzorku polaznika Samerhila koji su, posle iskustva sa slobodom i
samostalnom odgovornou, otili iz "staklene bate" i morali da se prilagode uslovima
ivota u drugim kolama, profesiji, porodici i drutvu onakvom kakvo jeste. Pratei i
analizirajui efekte vaspitanja u Samerhilu autor nalazi da ovakva kola:
Omoguava zadovoljenje i razvoj motiva tako da se linost uspeno snalazi u
kasnijim akademskim i drugim ozbiljnim zahtevima.
Razvija pozitivan stav prema vlastitom polu i odnosima sa suprotnim polom.
Osposobljava linost da ima poverenje u sebe i komotno se osea pred autoritetom.
Prua sredinu u kojoj se deca mogu razvijati prirodno u okviru svojih interesovanja i
sposobnosti.
Pomae da se kasnije razumeju vlastita deca i gaje u zdravom porodinom
ambijentu.
Jedina zamerka polaznika Samerhila je bila da su u toj koli nedovoljno usmeravani i
angaovani da ovladaju jo bogatijim obrazovnim sadrajima. Bernstajn na kraju
nagovetava da e pokuati da "preuzme" ambijent Samerhila a zadri na potrebnoj visini
akademske zahteve - i tako uravnotei potrebe i linosti i drutva.
1 Roberts, T. B. (Ed., 1975): Psychologies Applied to Education, Freudian Psychology, New York:
John Wiley & Sons, 3-130.
54
Psihosocijalna teorija E. Eriksona
Erikson je poao od Frojdove psihoanalize i stvorio svoju psihosocijalnu teoriju
razvoja. Meutim, Erikson je svojom teorijom napravio radikalan zaokret u
psihoanalitikom uenju. To je ego psihologija, jer je ego prihvaen kao glavni sistem
linosti, njenog funkcionisanja i njenog razvoja. Ego dobija status autonomne strukture
koja je odluujua za socijalnu adaptaciju pojedinca. Razvoj linosti deteta se povezuje
sa meuodnosima sa porodicom i socijalnom sredinom, ukljuujui i drutveno istorijske
inioce. Konano Erikson svojim uenjem obuhvata itavu ontogenezu, od roenja do
kraja ivota. Erikson se razlikuje od Frojda i u shvatanju da konflikti linosti ne moraju da
se zavre traumom; ego ima svojstva i mogunosti da line i psihosocijalne krize savlada
i iz njih izae jai i adaptabilniji.
I Erikson u svojoj teoriji polazi od genetiki uslovljene stadijalnosti dejeg razvoja, da
su raniji stadiji osnova kasnijih, ali oni su nazvani psihosocijalnim jer u svakoj fazi razvoja
postoji poseban odnos i uticaj socijalne okoline i pojedinca. Sam Erikson uvia da je od
poetnog prikupljanja dokaza za Frojdovo uenje doao do svoje nove teorije. O tome on
kae: "Tek sam postupno shvatio da svako izvorno posmatranje ve podrazumeva neku
promenu u teoriji. Nauna klima se toliko izmenila da stare i nove teorije odista ne mogu
da se porede". (Prema Evansu, 1988, str. 319).
Razvoj svake linosti prolazi kroz osam faza u kojima se pozitivno/negativno
ostvaruju razvojni zadaci. Pojavljivanje pojedinih stadija determinisano je naelom
epigeneze. Pod ovim naelom Erikson (1963) podrazumeva da se stadiji pojavljuju po
planu, da svaki ima "svoje presudno i kritino vreme" nastajanja u kome je energija u
njega investirana, to je preduslovljeno kodom sazrevanja. Razvojne faze su povezane
integrativnim uenjem a prelaske prati kriza zbog pomeranja energije na razvoj nove
faze. Prema tim specifinim psihosocijalnim krizama Erikson je imenovao razvojne
stadijume. Erikson jo dodaje da epigeneza "oznaava da se neto razvija preko ili povrh
neega drugog u prostoru i vremenu". Tu hijerarhiju stupnjeva prikazuje epigenetski
dijagram (slika 11).
55
Meutim i situacije nepoverenja su isto tako realne i putem njih dete naui u ta (ne)moe
da veruje i gde je opasnost. Ako je odnos izmeu poverenja i nepoverenja povoljan, ako
poverenje prevlada, pojavie se prva deja vrlina: nada, psihosocijalna tekovina koja
oveku daje snagu i veru u sebe i druge.
2. Faza sticanja autonomije/stida i povlaenja, 2. i 3. god. (analna faza); osnovni
nain delovanja ega postaje zadravanje i odstranjivanje koje ne obuhvata samo analno
podruje (po Frojdu), ve ire podruje delovanja. Ovladavanje hodom, govorom i
poetak miljenja vodi u autonomiju. Stadijum karakteriu gestovna komunikacija i kriza
tree godine, sticanje prvog identiteta (JA); razvoj mogu ometati prerani i nerealni zahtevi
odraslih, pa e dete doivljavati ponienje, stid pred drugima i oseaj da je "na oku"
drugih, to ugroava razvoj samostalnosti i samokontrole. Pozitivan ishod je sticanje
autonomije. Ako je dominantnija samostalnost od oseanja srama razvija se druga deja
vrlina: volja, samostalno donoenje odluka. Volja daje odlunost osobi da pri vlastitom
izboru potuje oekivanja i zabrane, ima nadzor nad vlastitim impulsima
3. Faza sticanja inicijative/krivice, 4. i 5. godina (falusna faza); preovlaujui nain
delovanja dejeg ega postaje inicijativa; ovaj period odlikuje saznajna komunikacija;
razvoj govora i miljenja vodi u fazu "zapitkivanja", dete ispoljava radoznalost i inicijativu,
to je doba igre. U tim igrama deca preuzimaju na sebe uz odreene uloge i odreenu
odgovornost. U razreavanju psihosocijalne krize inicijativa/krivica razvija se superego.
Superego postaje preduslov socijalizovanog ponaanja i njegovim delovanjem dete
preusmerava inicijative na smisaone i prihvatljive aktivnosti. Oseanje krivice nastaje kod
dece iji se roditelji kritiki odnose prema njihovoj samoinicijativi ili onemoguavaju
zavravanje zapoetih aktivnosti. Deja ponaanja su sve vie usmerena smisaonim i
prihvatljivim ciljevima, a osobena vrlina koja se iz svega toga razvija obuhvaena je
pojmom svrha. Svrha predstavlja sposobnost postavljanja i sleenja ciljeva, koji su
smisaoni, realni, socijalno prihvatljivi i vredni.
4. Faza marljivosti, umenosti/inferiornosti, od 6. do 11. godine (faza latencije);
faza u kojoj je izrazita elja da se ui, saznaje, steknu odreene vetine koje ceni
zajednica u kojoj dete ivi. Tei realistinim i smisaonom aktivnostima u kojima se
ispoljavaju paljivost i marljivo istrajavanje, potovanje pravila, saradljivost, potovanje
zajednikih napora pri ovladavanju zajednikim zadacima. Ova faza se posebno
manifestuje kroz krizu sedme godine kada dete eli da radi "ozbiljnije" stvari i spremno je
da ui o ulogama odraslih ali i ono to se od njega zahteva. Dete se poistoveuje sa
osobama koje su pri radu efikasne i uspene. Opasnosti prete od oseanja inferiornosti
ako dete misli da nije sposobno da savlada zahteve koje sebi postavlja ili mu drugi
zadaju. Uitelji su presudan faktor u razvoju i tu je bitan princip individualizacije zahteva,
voenje rauna o (ne)uspehu deteta. Osobena vrlina koja se razvija u povoljnom ishodu
je oseanje kompetentnosti.
5. Faza identiteta/zbunjenosti, konfuzije uloga, od 12. do 20. godine (faza
adolescencije); u njoj pojedinac eli da utvrdi ko je i kakav je; u fazi oformljenja identiteta
najbolje izglede imaju oni koji sa oseanjem samopotovanja ulaze u ovu fazu, oblikuju
ivotnu perspektivu i smer razvoja, koji u identitet ukljuuju deo detinjstva i u mladalatvu
proverena iskustva i anticipiraju sebe u budunosti. Mladi biraju poziv i stiu identitet
polne uloge. Ispoljavaju kritian stav prema sebi i drugima, formiraju se karakterne
osobine. Narueno samopotovanje vodi u samozavaravanje. Vrlina koja se razvija na
ovom stupnju jeste vernost, odanost. Vernost se odnosi na sleenje naina ivljenja, za
koji se adolescent opredelio pri razreavanju krize.
6. Faza intimnosti/izolacije, od 21. do 30-40. godine (rano odraslo doba); sticanje
intimnosti, prisnosti sa drugima ali i sa sobom; ova sposobnost da se svoj identitet
56
udruuje s identitetom nekog drugog, bez straha da e se izgubiti neto od sebe, vodi
tenji za zajednikim ivotom i sklapanju braka; u suprotnom javlja se izolacija i takve
osobe ulaze u povrne heteroseksualne odnose jer ele da imaju odstupnicu iz veze. Deo
mladih u tom periodu dovrava kolovanje, ulazi u profesiju i radni odnos. Vrlina koja se
razvija u ovoj fazi je afilijativnost, zrela ljubav, uzajamnost u meusobnim odanostima.
7. Faza plodnosti (generativnosti)/stagnacije, od 30-40. do 65. godine (odraslo
doba); osobe koje su uspene, produktivne investiraju se u porodicu i posao i preuzimaju
odgovornost za to to rade; neuspeni se bave fantazmima i "proputenim" ansama
(koje su obino fiktivne). Vrlina koja prati produktivne osobe je briga, staranje o onome
to treba uraditi, zatititi, ili onome to ne treba dozvoliti, uiniti.
8. Faza integriteta/oajanja, od 50+ godina (pozno odraslo doba i starako doba).
Sinteza iskustva i realna ocena sebe vodi dobrom integritetu i samopotovanju. Osobe sa
negativnim ivotnim bilansom su razoarane i nepoverljive prema sebi i drugima, to se
sa godinama pojaava. Dobro integrisane osobe ovog doba imaju vrlinu mudrosti,
promiljenosti koja se kumulirala iz vlastitih i preuzetih iskustava. Ona se izraava tako da
ljudi nalaze vrednosti i smisao ivota uprkos njegove konanosti na individualnoj ravni.
57
U tabeli 2 dat je sintetiki prikaz Eriksonove teorije, odnosno psihosocijalnih kriza u
pojedinim stadijima i njihovih ishoda. U izradi ove sinteze korieni su radovi Eriksona od
1950-1982. godine (Chapman, 2010.).
Kako se ishodi iz prva etiri stadijuma manifestuju u adolescenciji (petoj
psihosocijalnoj krizi). Poverenje se diferencira u poverenje u sadanjost, optimizam u
pogledu na budunost, sposobnost sleenja izabranih ciljeva, dok nepoverenje ima
suprotne efekte. Pozitivan ishod drugog stadijuma u adolescenciji se diferencira u
samostalnost, spremnost na akciju, a negativan kroz bavljenje sobom i nesamostalnost.
Pozitivan ishod tree faze vodi adolescenta u isprobavanje uloga pri oblikovanju
identiteta, negativan ka fiksaciji uloga i dvoumljenju o vlastitim vrednostima. Pozitivan
ishod etvrtog stadijuma olakava u adolescenciji prihvatanje zadataka i uenje vetina
za efikasno njihovo savlaivanje, dok negativan ishod ima suprotne efekte.
Formiranje identiteta vodi u estom stadijumu ka intimnosti, konfuzija identiteta pak
ka izolaciji. Posledica negativnog ishoda iz pete psihosocijalne krize vodi do konfuzije
autoriteta u srednjem odraslom dobu, a u poznom odraslom/starakom dobu do
vrednosne konfuzije (nesposobnost odreivanja ivotnog smisla).
Pedagoke implikacije
Eriksonova teorija je interakcionistika i ima vaspitne implikacije na sva ivotna doba.
Ne treba zanemariti injenicu da razvoj pojedinca zavisi ne samo od uspeno dovrenih
prethodnih vlastitih stadija, ve i od ishoda narednih stadija kroz koje prolaze osobe koje
su sa mladima u interakciji i prihvaene su od mladih kao model. Otuda je Eriksonova
teorija i svojevrsna teorija socijalizacije linosti iz koje i za podruje vaspitanja, kojim se
vri namerna socijalizacija, imamo vane poruke. Ako vaspitai nastoje da mladima
omogue da realizuju svoje potencijale za kreativnou, tada zahtevi moraju biti odmereni
prema stanju zrelosti i nivou razvoja ega, to je povezano sa motornim, kognitivnim,
socijalnim i psihoseksualnim stadijima.
58
Pijaeova teorija kognitivnog razvoja
Osnovne konstante u Pijaeovom uenju su princip razvojnosti i stadijalnosti
kognitivnog razvoja. Pijae razvoj tumai kao uspostavljanje ravnotee kroz neprekidno
odvijanje dvaju procesa: asimilacije i akomodacije. Pijae nije shvatio razvoj ni kao
nativista ni kao empirista, ve kao interakciju organizma i sredine, gde posredstvom
aktivnosti organizam asimilira sredinu i informacije primenjujui svoje strukture, a pri
akomodaciji menja sheme/strukture u skladu sa osobenostima sredine, ime se postie
adaptacija.
Pijae na razvoj gleda kao na autoformativan proces, samoregulaciju, a to znai na
oveka kao aktivnog, delotvornog inioca u interakciji. U situaciji kada sheme nisu u
stanju da prime novu informaciju subjekt je izbaen iz ravnotee, njegove
sheme/strukture se akomodiraju novoj situaciji i ravnotea se ponovo uspostavlja. Ovaj
proces ponovnog uspostavljanja ravnotee Pijae oznaava kao uravnoteavanje
(ekvilibracija). To je dinamika funkcija, koja je stalno povezana sa dejim iskustvom sa
okolinom. Psihiki razvoj se sastoji u kretanju ka sve "pokretljivijoj" ravnotei. Pri tome su
psihike funkcije preduslovi (one su pokretai, sredstvo) ali i produkti (krajnji cilj)
odreenih aktivnosti. Unutranje psihike strukture se stvaraju iz spoljanjih procesom
interiorizacije. Prema Langerovoj (1981) interpretaciji Pijaeovog uenja "ovek se razvija
u ono to e sopstvenim postupcima stvoriti od sebe".
Pijae naglaava (1953) da je kognitivni razvoj u sutini razvoj fundamentalnih
procesa a ne jednostavno dolaenje do nekih specifinih saznanja ili informacija. Pijae
objanjava kognitivni razvoj pomou konstantnih, invarijantnih funkcija: organizacije,
adaptacije i ekvilibracije, i promenljivih saznajnih struktura koje se menjaju kako se
organizam razvija. Upravo po promenljivim saznajnim strukturama se razlikuje misao
deteta od misli odrasle osobe. Pojedinac u toku razvoja reorganizuje postojee i integrie
nova saznanja u celovitije i povezanije misaone strukture i time ih ini osmiljenijim, time
to razdvaja bitnije informacije od manje znaajnih. Osnovni misaoni procesi su ve
prisutni u prvim danima detetovog ivota.
Na relativno esta pitanja o ulozi naslea ili vaspitanja u razvoju miljenja, koja su
postavljali Pijaeu on odgovara (Anastasi, 1958) tzv. "formulom" za razvoj:
razvoj = telesna maturacija + iskustva sa fizikom okolinom + socijalna iskustva +
uravnoteavanje (ekvilibracija).
Na ovaj nain Pijae daje objanjenje mehanizama koji generiu razvojne promene.
Ovu svoju polaznu osnovu o odnosu uenja i razvoja Pijae je zastupao i na
meunarodnom kongresu psihologa u Moskvi 1966. godine, o emu e kasnije biti vie
govora.
Redosled stadijuma je konstantan i sekvencionalan; svaki stadijum je neophodan za
sledei. Strukture se uklapaju jedna u drugu. Stadijume obeleavaju celovite strukture
koje postaju nune, ali to nisu bile na poetku. Na primer: konkretne strukture postaju
nune kada su potpune strukture identiteta; formalne strukture postaju nune kada su
konkretne strukture potpune.
Dakle, Pijaeovi postulati su: (1) adaptacija organizma - autoregulacijom koja
karakterie "epigenetski sistem"; (2) adaptacija inteligencije u toku obrazovanja njenih
struktura - zavisno od progresivnih unutranjih koordinacija i steenog iskustva; (3)
obrazovanje kognitivnih struktura neprekidnom interakcijom subjekta i objekta. Langer
(1981) daje preglede interakcija varijabli koje utiu na razvoj kroz prikaze transverzalnog
(slika 12) i longitudinalnog praenja razvoja (slika 13).
59
Slika 12: Transverzalni prikaz razvoja
Slika 14: Senzomotorni stadijum razvoja (desno je prikazan razvoj postojanog objekta)
Dete pored koga je poluotvorena kutija ibica u kojoj je jedna kocka pokuava najpre
matnipulativnom operacijom da otvori kutiju (reakcija pete faze), ali posle neuspeha, ono ispoljava
tu krajnje novu reakciju, reakciju prestanka delanja i paljivog ispitivanja situacije (tokom kojega
polako otvara i zatvara ruku, kao da imitira rezultat do koga treba da doe, tj. poveanje otvora
kutije): posle toga, iznenada, sputa prst u pukotinu i tako uspeva da otvori kutiju (Pijae, 1990 str.
16-17).
61
Tercijarna kruna reakcija dovodi do namernog i sistematskog ispitivanja svojstava
predmeta to predstavlja pravu kognitivnu aktivnost. Dete otkriva zahteve sredine i prema
tome poinje da modifikuje svoje ponaanje. Kada se gestovnoj i glasovnoj signalizaciji
predmeta i radnji pridrui korienje simbola onda akcija prelazi na unutranji plan: dete
razmilja pre radnje. Simbolika misao se manifestuje kroz odloenu imitaciju, simboliku
igru i ukljuivanje govora u pokazivanje.
Inteligencija se javlja mnogo pre pojave govora - ali to je praktina inteligencija koja
koristi opaaje i pokrete organizovane u "akcione sheme" (korienje sredstva za
dohvatanje cilja: sa 11 meseci povlaenjem pokrivaa, sa 18 meseci korienjem tapa).
Dete poinje sa "eksperimentima" (bacanje predmeta) i koordiniranjem izgraenih
akcionih shema.
Inhelderova dodaje da se koordiniranje akcija vri pomou reciprone (uzajamne)
asimilacije. Koordinacije mogu:
- meusobno povezivati akcije subjekta i
- odnositi se na detetove akcije na objekte, i obratno.
Koordinacijom poinje praktina inteligencija. To dovodi do obrazovanja objektivnog
univerzuma u kome se sopstveno telo pojavljuje kao elemenat (kao i drugi elementi), i
kome se suprotstavlja unutranji ivot, smeten u vlastitom telu subjekta.
Ovu intelektualnu revoluciju obeleavaju etiri procesa:
1. Obrazovanje kategorije objekta - krajem prve godine javlja se traganje za objektom
van vidnog polja i to je poetak eksternalizacije materijalnog sveta.
2. Obrazovanje kategorije objekta omoguava obrazovanje kategorije prostora - dete
uspeva da rekonstruie putanje, predvia kretanje, koordinira pokrete - a to je tesno
povezano sa senzomotornom inteligencijom.
3. Obrazovanje kategorije vremena - paralelno sa objektivacijom uzronosti dete
uspeva da rekonstruie kratke vremenske nizove.
4. Obrazovanje kategorije uzronosti - uzronost je najpre povezana sa sopstvenom
aktivnou u njenom egocentrizmu. ("magijsko - fenomenistika"). Tokom druge godine
dete razabira uzrone odnose meu objektima i na taj nain, ono objektivira uzrone
odnose i smeta ih u prostor.
Sve etiri kategorije samo su praktine ili isto akcione, a jo uvek nisu pojmovi u
pravom smislu rei.
Pijaeov rezime: Ukratko, u svim oblastima otkrivamo vrstu kopernikanske
revolucije, koja omoguava senzomotornoj inteligenciji da izvue zametke razuma iz
njegovog nesvesnog i radikalnog egocentrizma, da bi ih smestila u "univerzum" koji je
toliko "praktian", a tako malo "refleksivan". Inhelder dodaje da e tek zahvaljujui
semiotikoj funkciji te akcije postepeno prerasti u misaone operacije.
Stupanj senzomotornog razvoja se pomera sa podstupnja mentalnih kombinacija, na
same sposobnosti reprezentacije, koje se pojavljuju izmeu osamnaestog i dvadeset
etvrtog meseca. Dete sada na okolinu oko sebe ne deluje vie neposredno (sa probama i
grekama), nego je mentalno sposobno da zamisli (predvidi) svoje aktivnosti pomou
predstava o realnosti (ima uvid). Postojanost predmeta je u tom periodu potpuno razvijena,
jer je malian sposoban da u mislima takoe predstavi i premetanje predmeta, koje
neposredno (stvarno) nije videlo.
62
2. Preoperacioni stadijum (od 2 g - 7 g)
Preoperacioni stadijum je priprema za konkretne operacije. Pojava simbolike
(semiotike) funkcije koja pored jezika ukljuuje mentalne predstave, odloeno
podraavanje - oznaava razvoj novog stadijuma na kome dete koristi simbole i nije vie
ogranieno na radnju. Na ovom stupnju dete mora da pojmovno rekonstruie sve to je u
senzomotornom periodu nauilo na nivou radnji i izgradilo pomou shema. U tom periodu
se razvija govor, formiraju predstave, dolazi do "interiorizacije" radnje. To vodi razvoju
sposobnosti anticipacije: predvianju posledica svojih akcija i akcija predmeta. Oko
etvrte godine poee mentalno razvrstavanje objekata to oznaava poetke
klasifikacije. Meutim, intuitivnim miljenjem dominiraju perceptivna iskustva. Pijae to
ilustruje ogledom sa presipanjem tenosti (perli) gde dete koje je ovladalo konstantnou
percepcije ne moe da proiri to saznanje na kolekciju objekata (slika 15).
U gornje dve ae se do pola sipa tenost (sok) sve dok se dete (ispitanik) ne saglasi da u
obe ae ima isto soka. Nakon toga se sok isputa u ae ispod (drugi red) i dete pita: "Da li u
obema aama ima isto soka da se pije?" Nakon odgovora tenost se isputa u ae na dnu (koje
su istog oblika i veliine kao prvi par na vrhu).
Nalazi eksperimenta pokazuju da dete staro 4-5 godina izjavljuje da je u drugom redu
vie soka u ai koja je uska i visoka - nadvladao je perceptivni efekat i dominacija
centracije: obraanje panje samo na jednu karakteristiku (dimenziju) ae. Do promene
miljenja deteta ne dovodi ni ponavljanje ogleda.
Karakteristike preoperacinog miljenja su: dominacija elja, zavisnost od opaajnog
iskustva, korienje vlastitog gledita (egocentrizam), u miljenju (objanjavanju) ne
koristi indukciju (od pojedinanog ka optem) i dedukciju (od opteg ka pojedinanom) - u
miljenju dominira transdukcija: od pojedinanog ka pojedinanom, zbog ega izostaje
pravo objanjenje pojave.
Naputanje egocenrizma (decentracija) je mnogo tea i vremenski dua na planu
reprezentacije nego na planu akcije (gde je trajala bar 18 meseci). Pijae navodi sledei primer:
dete e tek oko 4-5 godine znati da pokae svoju "desnu" i svoju "levu" ruku, iako ih moda
razlikuje ve od stadijuma akcije; ali iako zna da primeni ove pojmove na svoje telo, trebae mu jo
dve ili tri godine da shvati da je drvo vieno, pri odlasku, na desnoj strani puta, pri povratku sa leve
strane, ili da se desna ruka osobe koja sedi naspram deteta, nalazi naspram njegove leve ruke. Jo
63
mu vie vremena treba da prihvati da objekt B koji se nalazi izmeu A i C moe u isto vreme da
bude desno od A i levo od C (Pijae, 1990).
Intuitivno miljenje dovodi do delimine akomodacije. Na primer: ako se u cev stave
bela, crna i uta kuglica dete e predvideti da e se na izlazu kuglice pojaviti istim
redosledom. Meutim, ako se cev obrne za 1800 ono to vie nije u stanju. U prvom
sluaju dete je uspelo jer interiorizovane slike opaaja i pokreta produavaju
senzomotorne sheme; u drugom sluaju deju intuiciju ograniava nedostatak
reverzibilnosti: da se pored anticipiranja nastavka akcije mogu rekonstruisati njena
prethodna stanja i ponititi transformacije vraanjem (u mislima) na poetak. Na ovom
stupnju dete obrazuje strukture kvalitativnog identiteta, ali u ovim preoperacionim funkci-
jama dete jo nije u stanju da uzme u obzir nekoliko aspekata situacije, jo nije dostiglo
logiku reverzibilnosti.
2 Na stadijumu konkretnih operacija deca daju tane odgovore jer shvataju da svojstva predmeta
ostaju ista uprkos promenama u njihovom spoljanjem izgledu; miljenje je reverzibilno i deca koriste
operacije: (a) prosti ili zbirni identitet, (b) reverzibilnost inverzijom i (c) kompenzaciju ili reverzibilnost re-
ciprociteta odnosa.
65
Konkretne operacije ine prelaz izmeu akcija i optijih logikih struktura (formalnih
operacija) koje sadre kombinatoriku i strukturu "grupe" koja povezuje dva mogua oblika
reverzibilnosti. Nalazi pokazuju da se i konkretne operacije mogu koordinirati u celovite
strukture koje Pijae naziva "grupisanja" jer stvaraju postepena povezivanja i sadre
kompozicije direktnih operacija.
66
Na stadijumu konkretnih operacija dete konstruie odmah hijerarhijske klasifikacije sa
naizmeninim kombinovanjem silaznih (deljenje na potkolekcije) i uzlaznih (postupno
spajanje potkolekcija) postupaka. Osim toga, na stadijumu konkretnih operacija dete
shvata logiki odnos inkluzije izmeu nadreene klase i njoj podreenih klasa i shvata
kvantifikaciju inkluzije (da je podreena klasa manja od nadreene klase jer je njen deo).
Kvantifikacija inkluzije je shvatanje da je podreena klasa deo nadreene klase i da je
manja. Ispituje se tako to npr. detetu pokaemo deset drvenih perli od kojih je sedam
crnih i tri bele.
Postavimo pitanja: da li ima vie crnih ili belih perli, da li ima vie drvenih ili crnih perli.
Dete na preoperacionom stupnju tvrdi da ima vie crnih nego drvenih perli, jer se
usredsreuju (centriraju) na delove i ne porede celinu (koja je u opaaju razruena) sa
delovima.
Dete na stadijumu konkretnih operacija moe istovremeno da misli i o celini i o
delovima, na osnovu reverzibilnosti miljenja, i shvata da drvenih perli ima vie, jer deo
(potklasa) ne moe biti vei od celine.
Na stadijumu konkretnih operacija deca ve otkrivaju da odreene karakteristike
objekta mogu istovremeno pripadati u nekoliko kategorija, to Pijae oznaava kao
manipulaciju klasa i odnosa.
I serijacija i klasifikacija poivaju na aditivnim operacijama, bilo sa relacijama bilo sa
klasama. Ovde se spontano javljaju i multiplikativna grupisanja koja se odnose na vie
serijacija ili vie klasifikacija istovremeno.
Primer multiplikativne klasifikacije:
Devojica od 6;6 g klasifikuje kvadrate i krugove, i jedni i drugi su crveni i plavi; poinje sa
kolekcijama oblika kvadrati i krugovi, zatim ih deli prema boji (crveni i plavi), tada zapaa da se
crveni i plavi mogu spojiti nezavisno od oblika i stavlja crvene krugove ispod crvenih kvadrata, a
plave krugove ispod plavih kvadrata to predstavlja tabelu sa dva ulaza.
Pokazuje: Ovde su okrugli a ovde etvrtasti (horizontalno), ovde crveni a ovde plavi
(vertikalno).
Meutim, konkretne operacije su jo uvek vezane za same objekte, moraju imati
predstavni i opaajni identitet, i zbog toga ne sagledavaju sve mogunosti transformacije.
One se jo ne odnose na verbalno iskazane hipoteze. Dete na ovom stadijumu ima
tekoa da rei takav zadatak: "Edita je via od Suzane, Lili je nia od Suzane. Ko je
najvii?" Meutim, ako je problem zadan slikom na kojoj su tri devojice i postavi isto
pitanje - odgovor je detetu (smeno) lak.
Pojam broja je kod deteta u neposrednoj vezi sa stvaranjem serijacije i ukljuivanjem
(inkluzijom) klasa. Broj je originalna nova sinteza koja se obrazuje u uskoj vezi sa
serijacijom i klasifikacijom; pojam broja nastaje kao sinteza redosleda nizanja sa
inkluzijom (ukljuivanjem, obuhvatanjem): [{ (1) 1}]. Dakle, dete ui brojeve prema
redosledu njihovog nizanja, a taj niz predstavlja prirodnu operacionu strukturu.
(Prebrojavanje je fizika akcija a sabiranje mentalna operacija koja ima sistem i pravila).
Merenje je prostorna operacija: sinteza deljenja i premetanja. Operacija merenja
nastaje oko 7. ili 8. godine i prethodi joj niz faza spontanog dejeg merenja.
- Operacija deljenja kontinuuma, odgovara inkluziji, i poiva na blizinama, a ne na
slinostima;
- sreivanje delova, to odgovara serijaciji; i
- sinteza deljenja i premetanja = merenje.
67
Operacione strukture koje se tiu prostora su: topoloke operacije - konstruisanje
redosleda i konzervacije blizina; euklidovske strukture - operacione konstrukcije
konzervacije duina, povrina i zapremina kao i izgraivanje sistema koordinata
(horizontalnih i vertikalnih); projektivne strukture - transformacije perspektiva.
Operacije koje se tiu vremena obuhvataju operacije sreivanja: nizanje dogaaja
prema njihovom redosledu; operacije deljenja i uklapanja: podele intervala vremena
(trajanja) i uklapanje manjih intervala u vee; vremenska metrika: odabiranje jednog
intervala kao jedinice i njegovom nanoenju na druge intervale (sinteza deljenja i
premetanja).
Pojam brzine - dete (8. g) najpre poredi brzine dva pokretna tela i smatra da je bre
ono koje pretekne drugo (ne uzima u obzir preeni put). Na uzrastu od 10. -12. godine
pojam brzine se izgrauje u svom metrikom obliku povezivanjem vremena (trajanja) i
preenog puta; metrike operacije se mogu odnositi i na jedno pokretno telo ija je brzina
odreena relacijom = s/t.
68
Slika 17: Klackalica koju treba dovesti u ravnoteu
Kombinatorika objekata
Npr. damo detetu etone u vie razliitih boja (oblika):
zahtevajui od njega da ih kombinuje u grupama dva po dva.
Dete na nivou konkretnih operacija e uspeti da napravi samo nekoliko kombinacija,
radei pokuajima i pogrekama. Npr.
Dete na nivou formalnih operacija e pristupiti problemu sistematski i realizovati sve
kombinacije:
Kombinatorika iskaza
Osoba na stadijumu formalnih operacija je sposobna da kombinuje ideje, ili hipoteze,
u obliku afirmacija, ili negacija i da tako upotrebljava logiku iskaza: operacije kao to su
implikacija (ako... onda...), disjunkciju (ili... ili... ili oba), ekskluziju (ili... ili...) itd.
Proporcije
Pojam proporcije se javlja od 11-12 godina u razliitim podrujima najpre u
kvalitativnom, logikom obliku, a zatim u kvantitativnom obliku.
Primer vage (slika 18):
Dete poinje da shvata da se polazei od dve jednake teine (T) na istom rastojanju
(D) od centra, ravnotea odrava pri smanjivanju, ali udaljavanju jedne i pri poveanju i
pribliavanju centru druge veliine (T/D=2T/2D)
69
Slika 18: Vaga
Pojmovi verovatnoe
Osobe na stadijumu formalnih operacija postaju sposobne da procene verovatnou
da se iz kutije koja sadri npr. 3 crvene, 2 plave i 4 ute kuglice izvuku dve kuglice iste
boje. Ovo je mogue na osnovu kombinatorike koja prua uvid u sve mogue asocijacije
datih elemenata i shvatanja proporcija (shvatanje da je npr. verovatnoa 3/6 jednaka 2/4)
70
Eksperimentalno miljenje
Propozicionalne kombinacije predstavljaju osnovu eksperimentalnog duha koji se
formira na ovom stadijumu, a koji predstavlja sposobnost osobe da diferencira faktore,
postavlja i proverava hipoteze i tako vri indukciju zakona.
Ovo se moe ilustrovati u eksperimentu sa klatnom i u eksperimentu o elastinosti.
Eksperiment sa klatnom
Od deteta traimo da odredi od kojih faktora zavisi frekvencija oscilacije klatna.
Pokaemo mu da se kratko, teko klatno brzo njie, a da se dugaako, lagano klatno
sporo njie.
Deca na preoperacionom stadijumu obraaju panju samo na jedni dimenziju: rei e
da se krae klatno njie bre, ili da se tee klatno njie bre (zavisno od toga ta im se
opaajno namee).
Deca na stadijumu konkretnih operacija e rei da se krae i tee klatno njie bre jer
to opaaju, ali ovo nije taan odgovor, jer je teina zapravo irelevantna.
Pojam uzronosti
Pijae je ispitivao kako deca shvataju i objanjavaju prirodne pojave, tumae
nastale promene. Na osnovu toga tvrdi da postoji razlika u pogledu
funkcionisanja dejeg miljenja i u pogledu logike (logiki egocentrizam) kojom
deca dolaze do tih shvatanja, u poreenju sa miljenjem odraslih.
Pratei razvoj shvatanja kauzalnih odnosa Pijae nalazi sedamnaest oblika
ispoljavanja dejih objanjenja:
1. motivacioni uzrok - psiholoka kauzalnost: sve to se deava prouzrokovao je
ovek;
2. finalizam - "reka tee da bi stigla u jezero";
3. fenomenalizam - "kamen tone zato to je crn";
4. participacija - "senke u sobi se stvaraju zbog senki napolju";
5. magijska uzronost - desie se ono to ja (neko) pomisli (kae);
6. moralna uzronost - amac pliva da se ljudi ne udave;
7. artificijelizam - prirodne pojave i objekte stvara ovek;
8. animizam - predmeti su ivi, imaju unutranje "motore" koji im daju snagu;
9. dinamika uzronost - odbaen je animizam ali predmeti i dalje imaju neku
unutranju snagu;
10. reagovanje okoline - predstavlja prvo deje fiziko objanjenje u traenju
odgovora "kako" (pedale pokreu bicikl);
11. mehanika uzronost - (7-8 godina) odbacuje se dinamizam i okolina, uzrok je
spoljanje dejstvo (oblake goni vetar);
12. uzronost nastajanja - rasta tela jednih iz drugih (oblaci su nastali iz dima);
13. spajanje elemenata - stvari ne rastu ve nastaju od sitnih delova (sunce od oblaka
koji se kotrljaju);
14. sheme kondenzacije, zgunjavanja - kamen je nabijena zemlja;
15. objanjavanje atomskim sastavom - kamen je od zrnaca peska;
16. prostorno objanjenje - (9-10 godina) vode ima vie jer je podie zapremina
potopljenog tela;
17. objanjenje posredstvom logike dedukcije - (10-11 godina) to je prava uzronost,
deca tano odgovaraju zato je u spojnim sudovima nivo vode isti.
Mnogi autori su u svojim ispitivanjima proveravali Pijaeove zakljuke. Meu njima su
zapaena istraivanja M. Joviia (1974) koji je ukazao da je bitan sadraj miljenja - ta
deca objanjavaju i koliko je to pojava koja je bliska dejem iskustvu. Pravilna objanjenja
72
dete najpre nalazi u predmetnoj delatnosti, zatim za pojavno (perceptivno) date situacije i
objekte, pa tek onda za ono to je verbalno dato.
Jovii (1974) je utvrdio stupnjeve u razvoju kauzalnosti:
- odsustvo bilo kakvog shvatanja uzronosti (do 4. godine);
- dete navodi uzrok - bez objanjenja kako deluje (4 i 5 godina);
- shvatanje kauzalnih odnosa - kako uzrok izaziva posledicu, ali od 5-8 godine
odgovori su esto netani i zasnivaju se na ulno-konkretnom obliku eksplikativnog
principa; od 8. godine objanjenja su sve tanija i ne oslanjaju se samo na pojavno dato
ve je shvatanje uzrono-posledinih veza zasnovano na fizikim uzrocima i simbolikim
komponentama.
Savremeni razvojni psiholozi (Wellman, 1990). ukazuju da meu zaetnike
prouavanja teorije uma moemo uvrstiti Pijaea (1939), jer je sa postavljanjem pitanja
detetu, kao to su Odakle dolaze snovi? ta misli o tome?, upuivao ih ka poimanju
(svesnosti) svojih mentalnih procesa i mentalnih procesa drugih. Na osnovu odgovora je
zakljuio, da deca do este godine starosti ne prave razliku izmeu miljenja odn. snova i
realnih fizikih entiteta. Pijae je takav nain miljenja nazvao realizmom.
73
Za oba vida celovitih struktura formalnih operacija (kombinatoriku i INRC) nalazi
ukazuju na uzajamno dejstvo jezikih mehanizama i operacionih mehanizama. I ovde je
jezik neophodan ali ne i dovoljan uslov. Neophodan za:
(1) simboliko saimanje - da integrie skup uzajamno zavisnih transformacija;
(2) drutvenu regulaciju - da obezbedi interindividualnu razmenu i saradnju.
Zakljuak:
Izmeu jezika i miljenja postoji genetiki krug, uzajamno zavisno delovanje -
obrazovanje i napredovanje. No, oba lana zavise od same inteligencije koja prethodi
govoru i nezavisna je od jezika. Jezik je sredstvo u slubi same inteligencije.
74
Za sticanje "fizikog iskustva" u procesu nastave dovoljno je obezbediti potrebne
materijale i podsticati uenike da otkrivaju svojstva predmeta.
Za sticanje logiko-matematikog iskustva neophodna je refleksivna apstrakcija
koja je nuno konstruktivna - a to znai da prethodnu strukturu obogauje novim
elementima, dodaje nove akcije i operacije, obrazuje novu kognitivnu strukturu.
Pored fizikog i logiko-matematikog iskustva u koncept znanja su takoe ugraena
i socijalna iskustva, izmeu same dece i dece i odraslih.
Kami (1971) naglaava razliku izmeu otkria (discovery), pri sticanju fizikog
iskustva, i izuma (invent), koji je neophodan za sticanje logiko-matematikog iskustva.
Zakljuak je da logiko-matematike strukture ne moemo ueniku dati u gotovom stanju
- on ih mora sam stvarati. Pijae naglaava da je upravo u tome klju konstruktivnog
karaktera uravnoteavanja pomou autoregulacije. Hant (Hunt, 1961) poredi asimilaciju
sa funkcijom transfera: postojee strukture se primenjuju na nove informacije i ostaju
nepromenjene; dok akomodaciju poredi sa funkcijom vebe: ona dovodi do
promena/razvoja kognitivnih struktura koje omoguavaju bolju adaptaciju subjekta u
okolini.
Meninska (1981) istie da je Pijae svojim uenjem o usmerenosti intelektualnog
razvoja i nainom klasifikacije iskustva razreio konflikt teorija uenja o reaktivnoj -
aktivnoj ulozi uenika, jer su ta iskustva - fiziko (reaktivno) i logiko-matematiko
(aktivno) - u procesu obrazovanja povezana i prepliu se.
Za Rubintajna (1981) Pijae u svom uenju "izvanredno razotkriva ulogu operacija,
delatnosti subjekta koji misli" - to je "klju za pravu teoriju miljenja".
Pijae istie da je pojava neravnotee - potreba za novom adaptacijom - motivacioni
faktor razvoja. Ona je doivljena od strane uenika kao kognitivni konflikt. Kognitivni
konflikt moe nastati izmeu subjekta i objekta ili razliitih podsistema subjekta. Konflikti
su pokretai zato to subjekt tei da prevazie nesklad i uspostavi ravnoteu. Za razvoj je
najpovoljnije ako dolazi do umerenog stepena neravnotee - koja budi aktivnost i
dozvoljava samostalno dolaenje do reenja problema. To razvija interesovanje i
poveava unutranju motivaciju, ali razvija i osetljivost za probleme - to je preduslov za
razvijanje individualnih potencijala. Iz ovog proizilazi da se u procesu nastave
araniranjem kognitivnih konflikta, po navedenom principu "umerene diskrepance", uvode
istinski pokretai razvoja uenika. To bi bio jedan od naina razvoja kognitivnih struktura,
koje postaju sve vie predmet istraivanja od strane autora koji ele da razviju programe
kojima se obogauju sposobnosti uenika i kreativni procesi kod uenika - kojima se
poveava transferna vrednost nastave.
Ispred deteta na stolu je model tri planine i fotografije, na kojima su te tri planine slikane sa
razliitih pozicija. Detetov zadatak je, da meu fotografijama najpre izabere onu, na kojoj su planine
prikazane tako, kako ih vidi lutka, koja sedi naspram njega. Zakljuak Pijaea izveden iz nalaza
ogleda bio je da deca do osme godine ne mogu da savladaju zadatak "tri brda" zbog centracije
nesposobnosti da se stavi na poziciju drugog.
U svojim eksperimentima (Hjuz i Donaldson, 1978, 1979) pred dete stavljaju ukrtene pregrade
i dve lutke: jedna - policajac, druga deak. Ovi zadaci su ipak bili istovremeno interesantniji za decu
i zahtevali su njihovu veu socijalnu angaovanost i autori su dobili znatno drugaije rezultate. U
poetnom ogledu (slika 22a) policajac je u poziciji da "vidi" pregrade B i C; eksperimentator stavlja
lutku deaka u pregradu A i pita dete da li ga policajac vidi; to se pitanje ponavlja i kad se lutka
deaka premesti u pregrade C, B ili D. Zatim se policajac premeta na poziciju da vidi pregrade A i
B i od deteta trai da sakrije lutku deaka od policajca.
Nalazi pokazuju da to deca uspeno ine i vrlo retko gree. Zatim je u eksperimentu uveden i
drugi policajac (videti sliku 22 b) ali i sada 90% ispitanika na uzrastu od 3;6 do 5;0 godina reava
zadatak. U zadatku slike 22c 73% dece je pravilno prepoznalo kvadrate D i F kao "skrivene"
prostore. U sloenijoj situaciji (slika 22d) 70% ispitanika nije napravilo ni jednu greku. Donaldson
zakljuuje da su deca ovog uzrasta sposobna da uzmu u obzir taku gledanja drugoga ako dobro
razumeju zadatak koji se postavlja u problem situaciji.
Donaldson (1978) je ponovila i zadatke klasifikacije. U eksperimentu je estogodinjem
detetu pokazala etiri krave igrake od kojih su tri bile crne a jedna bela. Sve krave su leale bono
a eksperimentator je govorio detetu da one spavaju. Zatim detetu daje prvo pitanje po uzoru na
Pijaea: "Da li je ovde vie crnih krava ili krava?" Drugo, novo pitanje: "Kojih je krava vie, crnih ili
76
zaspalih?". Na prvo pitanje tano je odgovorilo 25% ispitanika. Na drugo pitanje bilo je 50% tanih
odgovora. Preformulisano pitanje deca bolje razumeju i uspenija su u klasifikaciji, zakljuuje
Donaldson.
Pijae je pokazao da deca na preoperaconom stadijumu ne uspevaju na zadacima serijacije,
zato to nisu sposobna da shvate i primene pravilo tranzitivnosti. Ukazuje da su zadaci serijacije
teki deci i na nivou konkretnih operacija ako su dati u verbalnoj formulaciji. Deci od 4-5 godina su
u ogledu saoptili tvrenja: 1. Piter je istog rasta kao Dejvid. 2. Dejvid je vii od tebe. 3. Ti si istog
rasta kao Don. Na pitanje: "Ko je vii, Piter ili Don?" posle prvog itanja skoro sva deca su
odgovorila netano. U ponovljenom ogledu eksperimentator vodi rauna da dete zapamti zadatak u
celini. Kada je nekoliko puta ponovio iskaze, i tek onda postavio pitanje, 75% dece je tano
odgovorilo. Ovim se ukazuje da, pored nerazumevanja, i nedovoljno zapameni podaci i instrukcija
mogu da sakriju realne mogunosti deteta (Mussen et al., 1984).
Donaldson je (1978) ponovila ogled konzervacije koliine. U prvoj varijanti ogleda ila je po
shemi Pijaea: nakon saglasnosti deteta da u dva reda ima isto dugmia, u jednom redu
eksperimentator je poveao razmak izmeu dugmia. Na pitanje: "U kom redu je sada vie
dugmia?" deca, od 4-6 godina, samo u 16% sluajeva tvrde da je isto, ostali misle da je u duem
redu vie. Ovaj nalaz je istovetan kao i u ogledu Pijaea. U modifikovanoj varijanti ogleda sve se
isto radi sem to dugmie, umesto eksperimentatora, razmie lutka medvedia. U tom sluaju 63%
dece smatra da je koliina dugmia ostala ista. Neznatna izmena u proceduri ogleda dovodi do
rezultata koji otvara pitanje u kojim situacijama je i deci ovog uzrasta dostupno operaciono
miljenje.
Pod uticajem nekih novijih teorijskih saznanja i rezultata empirijskih istraivanja
krajem dvadesetog veka ukazano je da su i novoroenad i odojad kognitivno
kompetentnija, da im se sposobnosti razvijaju pre nego to je to naveo Pijae.
Razvojni psiholozi koji su na poziciji kognitivno-informacione teorije posebno
naglaavaju strategije miljenja, koje se razlikuju od logiko ekvilibracijskih procesa
(Case, 1985), Psiholozi kognitivno informacionog pristupa kritiki ukazuju da Pijae
istrauje formalna svojstva akcionih shema, zanemarujui specifine kognitivne procese i
strategije koje ine sadraj akcionih shema.
Vigotski (1978) ukazuje da je kognitivni razvoj socijalni proces i kritiki analizira
gledita Pijaea o egocentrinosti dejeg govora, odnosu jezika i miljenja, nainu
razvoja pojmova, odnosu uenja i razvoja (videti Kulturno-istorijsku teoriju Vigotskog u
ovoj knjizi).
Flejvel (Flavell, 1977) i Bruner smatraju da validnost Pijaeove teorije smanjuje
njegovo zanemarivanje dinamikih (emocionalnih i motivacionih) faktora linosti; kod
Pijaea ponaanje dece se pojaava rastom kognitivnih struktura koji se odvija procesom
samoregulacije; nedostaje cilj kome dete tei.
Rezime
Pijae u traenju odgovara kako se ljudi adaptiraju na svoju sredinu izdvaja
inteligenciju kao temeljno i jedino sredstvo da se to postigne. Osnovne konstante u
Pijaeovom uenju su princip razvojnosti i stadijalnosti kognitivnog razvoja. Odlike
razvojnih stadijuma su:
Univerzalnost - kognitivne sposobnosti i razvoj univerzalni u svim kulturama
(senzomotorni stadijum, preoperacioni stadijum, konkretne operacije, formalne operacije).
Invarijantnost redosleda i razliita brzina - sve osobe u kognitivnom razvoju
prolaze stadijume istim redosledom i nijedan ne mogu preskoiti. Dok je redosled isti
brzinu karakteriu velika odstupanja pa Pijae ukazuje da navedene uzraste u kojima se
javljaju stadijumu treba smatrati prosekom.
77
Samoregulisanje i ravnotea -kognitivni konstruktivizam (individualna gradnja
znanja) - organizam je samoreguliui sistem i kada nae obrazac kojim uspeno
usklauje interakcije sa svojom sredinom Pijae to naziva ravnoteom. Pijae pojmom
ravnotea oznaava i odgovarajuu usklaenost procesa asimilacije i akomodacije koji
dovode do adaptacije.
Transformacija (pretvaranje) i ireverzibilnost (nepovratnost). Svaki prethodni
stadijum je preduslov za razvoj novog. Kada dete dostigne vii razvojni stadijum, ne vraa
se vie na nii razvojni stadijum.
Postupnost u razvoju - dosezanje vieg stadijuma se ne dogaa iznenadno - ono
proistie iz dostizanja konstrukcija u prethodnom stadijumu razvoja.
Uenje i razvoj su nezavisni; razvoj je pretpostavka uenju.
Geneza logike - kognitivni razvoj "boji" sve ostalo (npr. kognicija prethodi razvoju
jezika).
78
Kolbergova teorija moralnog razvoja
I ova teorija je interakcijska. Moralno rasuivanje zavisi od intelektualnog razvoja.
Kognitivno-razvojni pristup Kolberg preuzima od Djuia (Dewey, J.) i Pijaea i redefiniui
njihova uenja provodi longitudinalne studije u raznim kulturama i stvara svoju teoriju
razvoja moralnosti. U svojim istraivanjima je upotrebljavao intervju, koji je sa ispitanicima
izvodio individualno po prikazivanju pojedine moralne dileme. U prilogu navodimo
najee navoenu dilemu koju je Kolberg koristio u ispitivanjima.
N i lek
Negde u Evropi je N-ova ena umirala od posebne vrste raka. Lekari su mislili, da bi joj mogao
pomoi samo novi lek. To je poseban oblik radijuma, koji su pre kratkog vremena otkrio farmaceut,
koji ive u istom mestu gde i N. Sastojci za lek su veoma skupi, ipak apotekar trai za taj lek deset
puta veu vrednost od realne. U terapiji bi bile potrebne male doze leka uz upotrebu vie puta. N je
na sve naine pokuao da posudi novac, ali je sakupio priblino polovinu cene leka. Apotekaru je
govorio da njegova ena umire, i molio ga da mu lek proda jeftinije ili da dozvoli, da ostatak plati
kasnije. Apotekar mu je odgovorio: "Ne, taj lek sam sm otkrio i s njim nameravam zaraditi." N je
oajan i poeo je razmiljati o tom, da provali u njegovu apoteku ukrade lek za enu. Da li bi N
morao da ukrade lek? Zato?
Po Kolbergu moralni razvoj prolazi kroz tri nivoa a unutar svakog od njih mogu da se
razlikuju po dva stadijuma:
2. Instrumentalno-realistika orijentacija.
Dete veruje da je ispravan onaj postupak koji slui kao sredstvo za zadovoljenje
vlastitih potreba, a povremeno i potreba drugih. "Ako ti meni - ja u tebi", i nema ni rei o
lojalnosti, zahvalnosti i pravednosti. Dakle, shvatanje pravednosti i reciprociteta je
pragmatino, kao uzvratna usluga. Smatra, da je vladanje u skladu sa drutvenim
pravilima, potrebno zato, jer ljudi sa takvim nainom vladanja dostiu individualne ciljeve.
K: Potuj pravila da bi dobio nagradu, da bi stekao pogodnosti
I: "Ne sme ga ukrasti, jer je apotekareva svojina. Apotekar mora takoe da zaradi sa svojim
poslom. Zato radimo, da bi zaradili."
3 Kolberg je (1976, 1984), pored odgovora ispitanika na moralnu dilemu, saeto dao i motiv
za moralno ponaanje na svakom stadijumu.
79
II Konvencionalni nivo (dogovorni)
Na ovom nivou podravaju se oekivanja deje porodice, grupe ili nacije; prihvataju
se i ispunjavaju dobra ili ispravna dela, bez obzira na neposredne posledice. Stavove
deteta ne odlikuje samo saglaavanje sa zahtevima autoriteta ili sa drutvenim redom,
ve i lojalnost s njima i aktivno podraavanje i identifikovanje sa linostima i grupama
ukljuenim u to. Motivacija za moralno ponaanje postaje unutranja, dok kontrola na
konvencionalnom nivou jo ostaje spoljanja. Pojedinac naime jo ne razume drutveni
izvor pravila, normi i zakona kao ishod iz drutvenih dogovora, koje je mogue kritiki
preispitivati i saglasno menjati. Konvencionalni nivo je dominantan nivo moralnosti za
veinu kultura, a u 4. stadijumu je 50-60% osoba.
80
Promene koje se javljaju na ovom nivou povezane su sa kognitivnim razvojem,
strukturama formalnih operacija.
81
Grafiki prikaz stadijuma pokazuje da je prekonvencionalno moralno suenje
karakteristino za rano, srednje i pozno detinjstvo. Konvencionalna usmerenost u
moralnom suenju u adolescenciji postepeno preovlauje nad predkonvencionalnim,
pored toga u srednjoj adolescenciji opaamo i postepen prelaz ka postkonvencionalnoj
usmerenosti, koja poinje u odreenim grupama adolescenata (npr. studentima)
preovlaivati u poznoj adolescenciji. Tako se npr. trei stadijum moralnog suenja po
Kolbergu kao preovlaujui pojavljuje izmeu priblino 13. i 16. godine, etvrti stadijum,
na kome je takoe suenje na konvencionalnom nivou, priblino u 16. godini.
Postkonvencionalni nivo poinje sa petim stadijumom moralnog suenja da se uveava
po 18. godini, mada takav nain suenja nije est kod veine u poznoj adolescenciji a
takoe ni kod odrasle populacije.
Vaspitne implikacije
Kolberg smatra da deca treba da razumeju posledice svojih moralnih opredeljenja,
treba da slobodno odluuju, ali i da ive u sredini u kojoj je moralnost na visokom nivou.
Dosledno svojoj kognitivnoj orijentaciji Kolberg predlae da nastavnici podstiu rast
kroz ove stadije moralnog miljenja pogodnim raspravama koje ukljuuju prave moralne
dileme iz svakodnevnog ivota, istorije, literature. Da bi moralni razvoj uspeno tekao
moralne poruke koje proistiu iz rasprave treba da budu neto iznad uenikovog nivoa
razumevanja.
Ako moralna objanjenja suvie premauju ili zaostaju za nivoom uenika ne moe se
oekivati napredak.
82
Kulturno-istorijska teorija Vigotskog
Vigotski razrauje kulturno-istorijsku teoriju psihikih pojava. On polazi od teze da sa
nastankom savremenog biolokog tipa oveka organska osnova (mozak, pre svega) ne
trpi dalje bitnije promene - to zahteva tumaenje kako dolazi do ogromnog napretka u
razvoju viih mentalnih funkcija.
Po njemu priroda psihikih delatnosti presudno zavisi od sredstava pomou kojih se
izvode te delatnosti. Otkriva da je ovek u procesu istorijskog razvoja stvorio izuzetno
znaajna pomona sredstva za svoje pamenje, miljenje, panju.
Vigotski uvodi naelo "istorizma", "da svaka via psihika funkcija prolazi kroz
spoljanji stadij svog razvitka, zato to se ona prvobitno javlja kao socijalna funkcija" - i
time otkriva optu zakonitost razvoja koja omoguava da se objasni kako geneza
psihikih procesa tako i opti razvoj linosti.
Socijalni konstruktivizam
Razvoj se ostvaruje kroz interakciju pojedinca s kompetentnijim osobama iz njegove
okoline. Do tree godine dete u interakciji sa drugima savlauje situacije (dobija uputstva
i zahteve); od tree godine u slinim situacijama i igri dete poinje da usmerava zahteve
ili pitanja sebi i pri toj usmerenosti povremeno glasno govori; oko sedme/osme godine
samousmereni govor se vie ne uje, taj govor nije nestao iz repertoara dejeg
ponaanja, nego se interiorizacijom preobratio u unutranji govor.
Prema gleditu Vigotskog kulturni znakovni sistem ima preovlaujui uticaj na
kognitivni razvoj. Psihiki razvoj linosti je ovladavanje kulturnim vrednostima, njihovo
usvajanje. To usvajanje moe nastati samo u procesu komunikacije. Znaci postaju
obeleja za individuu zato to su obeleje i za druge. Znak se najpre stvara za druge i tek
kasnije, kad dobije funkciju obeleja i odredi ponaanje, "premeta" se iz spoljanjeg
sistema odnosa u unutranji. Vigotski i rast voljnog ponaanja povezuje sa spoljanjim
posrednicima - znacima, koji se interiorizacijom pretvaraju u unutranje simbole i postaju
posrednici ponaanja linosti stvarajui najvii samoregulacioni sistem. Vigotski i razvoj
miljenja i govora smeta u drutveno-istorijski okvir.
Prema Vigotskom sve fundamentalne kognitivne aktivnosti vode poreklo iz matrice
kulturno istorijskog razvoja i u ontogenezi se formiraju kao produkti socijalnog razvoja
(Lurija, 1976). Tako kognitivne vetine i obrasci miljenja nisu primarno determinisane
uroenim faktorima, ve su nastali u socijalnim aktivnostima i interakcijama pojedinca u
kulturi u kojoj raste.
To znai: kulturno istorijsko naslee sredine koje okruuje dete i njegova istorija
razvoja su odluujue determinante kako ukupnog razvoja tako i razvoja njegovog
miljenja. U procesu kognitivnog razvoja jezik je osnovno orue koje odreuje kako e
dete uiti i kako e razmiljati zato to se preko znaenja rei prenose razvijeni obrasci
miljenja.
Prema uenju Vigotskog shvatanje meusobnih veza i odnosa miljenja i jezika je
neophodno za razumevanje intelektualnog razvoja. Jezik nije samo izraavanje znanja
koje je dete steklo. Jezik je fundamentalni posrednik izmeu miljenja i govora kojim se
preuzimaju saznanja od drugih; jezik je bitan za formiranje karakteristika miljenja i
linosti.
83
Misao i re
Misao i re nisu meu sobom povezani iskonskim vezama. Ta veza nastaje, menja
se i raste tokom samog razvoja misli i rei. Ali, to ne znai da e zbog toga ta nastala
veza biti samo spoljanja - da e ona biti izmeu dva sutinski razliita vida delatnosti
svesti. Do izvesnog trenutka oba razvoja teku nezavisno da bi se u jednom trenutku linije
razvoja ukrstile posle ega miljenje postaje govorno, a govor postaje intelektualan.
Vigotski ukazuje na jedinstvo miljenja i govora - koje on nalazi u znaenju rei. To je
istovremeno govorna i intelektualna pojava - fenomen verbalne misli i smislene rei.
Za ovo Vigotski nalazi potvrdu u svojim istraivanjima i pri tome kao sutinsko otkrie
naglaava da se znaenje rei razvija.
Kakva je funkcionalna uloga znaenja rei u misaonom inu? Prema Vigotskom
odnos misli i rei nije predmet, nego proces, taj odnos je kretanje od misli ka rei i
obratno - od rei ka misli. Vigotski razlikuje pravce kretanja glasovnog i smisaonog
govora. Glasovnost se razvija od delova ka celini, smisaonost od celine ka delovima. Ali
ova suprotna usmerenost vodi istinskom jedinstvu.
Vigotski: "Ustrojstvo govora nije obino ustrojstvo misli. Stoga se govor ne moe
oblaiti na misao kao gotovo odelo. Govor ne slui za izraavanje gotove misli.
Pretvarajui se u govor misao se preobraava i menja. Misao se ne izraava reju nego
ostvaruje u rei".
U razvoju deteta gramatika prethodi logici. To znai da se razvoj semantinosti i
glasovnosti rei ne podudara. Podela govora na semantiku i fonologiju ne nastaje
odjednom - ve u toku razvoja. U poetku je karakteristina predmetna vezanost rei -
struktura rei, i samo indikativna i nominativna funkcija. Znaenje, nezavisno od
vezanosti za predmet, i signifikacija, nezavisna od ukazivanja i imenovanja - nastaju
kasnije. No, tada govor zahteva prelazak sa unutranjeg plana na spoljanji, a
razumevanje ima obrnuto kretanje.
Semantiki sloj govora je poetni - prvi. Iza njega je unutranji govor. Kakva je
njegova psihika priroda? Nakon analize kako drugi tumae unutranji govor, Vigotski
iznosi svoj stav: da je unutranji govor tvorevina osobite psihike prirode. Unutranji
govor je govor za sebe, spoljanji govor je govor za druge. Unutranji govor niti prethodi
spoljanjem, niti ga reprodukuje u seanju. Ako je spoljanji govor pretvaranje misli u rei,
unutranji je obrnut proces - proces isparavanja govora u misao (Vigotski, 1996).
Vigotski koristi Pijaeovo uenje o egocentrinom govoru ali ga drugaije interpretira:
egocentrini govor predstavlja niz stupnjeva koji prethode razvitku unutranjeg govora,
pristupaan je neposrednom posmatranju i eksperimentisanju, pa je zato pogodnost i
klju za izuavanje unutranjeg govora, jer se tada moe izuavati dinamiki, u procesu
razvoja.
Egocentrini govor je primarno socijalan. Prema Vigotskom egocentrini govor je
prelaenje od interpsihikih funkcija (od vidova socijalne kolektivne delatnosti deteta) ka
intrapsihikim (ka njegovim individualnim funkcijama).
Ovo je opti zakon razvoja svih viih psihikih funkcija. Otuda potencijalni govor ima
svoju evoluciju - i konano pretvara u unutranji.
Prema tome opadanje i gubljenje egocentrinog govora je nastajanje novog govora a
ne isezavanje. Unutranji govor je nem, bez vokalizacije. To je izraz apstrahovanja od
glasovnosti i spoljanjeg govora.
Osnovni stav Vigotskog je da unutranji govor predstavlja sasvim osobitu,
samostalnu, autonomnu govornu funkciju. To je naroiti unutranji sloj govornog
84
miljenja, i prelaz od unutranjeg na spoljanji je prestrukturiranje govora. To je sloena
dinamika transformacija - pretvaranje predikativnog i idiomatskog govora u sintaktiki
sloen i drugima razumljiv govor.
Jedinice misli i jedinice govora se ne podudaraju. Ti procesi su jedinstveni, ne
istovetni. Jedna ista misao moe se izraziti u raznim reenicama, kao to jedna ista
reenica moe biti izraz raznih misli. Misao uvek predstavlja celinu, neto znatno due i
obilnije od pojedine rei. "Misao je oblak koji izliva kisu rei". Ono to se u misli sadri
simultano, u govoru se razvija sukcesivno.
Konano, sama misao nije samo spolja isposredovana znakovima nego je i iznutra
isposredovana znaenjima. Po Vigotskom sama misao ne raa se iz druge misli nego iz
motivacione sfere svesti - milju upravlja afektivna i voljna tendencija. ("To je vetar koji
pokree oblake, koji izlivaju kiu rei").
Pri svemu tome Vigotski naglaava da je celo ovo tumaenje zasnovano na istorijskoj
teoriji - a nastanak govora (miljenje i govor su klju za razumevanje prirode ljudske
svesti) je najneposredniji izraz istorijske prirode ljudske svesti.
Govor je nastao na najviim stupnjevima ovekovog razvoja - "re je konac koji delo
krasi". Govor je sredstvo komunikacije meu ljudima upotrebom konvencionalnih
glasovnih simbola za oznaavanje predmeta, pojava i odnosa; govor ima i signifikativnu
funkciju: rei su nosioci znaenja, pojmova, uopteno odraavanje stvarnosti. Govor
privlai panju psihologa i kao jedno od najvanijih sredstava socijalizacije i podsticanja
psihikog razvoja u celini. Pomou govora, usmenog i pismenog, uenik identifikuje,
diferencira i organizuje stvari i svet oko sebe, proirujui ga i van opaajnog domena.
Udaljavanje od konteksta neposredne stvarnosti i sagovornika posebno je izraeno u
pisanom govoru. U pisanom govoru sve se mora reima saoptiti to zahteva od
pojedinca vie svesnog odluivanja i zato je on najreitiji, najtaniji i najrazvijeniji vid
govora ; ono ima i formativnu funkciju jer "pisanje osveava govor" (Vigotski, 1977).
Pisani govor je monoloka vrsta govora. I unutranji govor predstavlja monoloku vrstu
govora. Meutim, glasovni govor je u veini sluajeva dijaloki.
Razvoj u koli
Uenje Vigotskog, koji jo tridsetih godina ovoga veka govori o vanosti kolskog
uenja za razvoj viih mentalnih funkcija, znaajno je uticalo na promenu shvatanja o
dejem razvoju, ne samo kod ruskih psihologa. Poznata je njegova teza da dobra obuka
vodi za sobom razvoj. "Uenje je samo onda dobro kada prethodi razvitku. Tada ono budi
i izaziva ceo niz funkcija koje sazrevaju i nalaze se u zoni narednog razvitka" (Vigotski,
1977, str. 259). Otuda je za obrazovanje i intelektualni razvoj deteta vanije znati ta ono
moe da rei uz malu pomo i podrku nastavnika, nego proveravati ta uspeva bez iije
pomoi.
Vigotski ukazuje na vanost kolskog uenja za razvoj viih mentalnih funkcija;
posebno naglaava znaaj transferne vrednosti nastave za razvitak viih psihikih
funkcija. Svim viim psihikim funkcijama odlike su: svest, apstraktnost i kontrola. Od
naina obuavanja zavisi kakvi e biti efekti kolovanja.
I nastava, kao i drugi oblici rada ljudi, ako se izvodi uz pomo savrenijih tehnikih
pomagala je faktor psihikog razvoja (alomorfni razvoj). Najvanije je da nastava podstie
razvoj poimanja - refleksivnih vetina. Dete treba da u procesu uenja bude svesno
onoga to ini - a poimanje e biti in svesti usredsreen na samu delatnost svesti.
Naglasak Vigotskog je na funkcionalnoj i dinamikoj strani uenja, prenoenju uenja
sa jednog nivoa na drugi - putem preobraavanja nivoa. Prelazak na novu vrstu
85
unutranjeg opaanja znai i prelazak na viu vrstu unutranje psihike delatnosti. Samo
poimanje se zasniva na uoptavanju sopstvenih psihikih procesa, koje uslovljava
ovladavanje njima. Refleksivne vetine omoguavaju poimanje - svest o samoj delatnosti
svesti (metakognitivne sposobnosti). To je posebno izraeno pri razvitku naunih
pojmova.
Uenje Vigotskog, dato u okviru kulturno-istorijske teorije psihikih pojava, prihvata
veina autora koja se bavi ispitivanjem razvoja i menjanja psihikih pojava. Postojanje
divergentnih linija razvoja viih psihikih funkcija objanjeno je stalnim promenama
znakovnih sistema i naina njihove upotrebe - varijabli koje se nalaze u "ii mentalnih
procesa".
"Za razliku od niih (prirodnih) funkcija (motorike, senzorne, elementarni oblici
pamenja, primarne emocije, itd.), koje su jednostavne strukture i istorijski nepromenljive,
vie funkcije (logiko pamenje, voljna panja, govor, miljenje, govorno miljenje,
sloena oseanja, itd.) su sloene strukture, jer se u njih ugrauje znak i znaenje koji se
menjaju, pa su stoga vie mentalne funkcije razliito organizovane kod razliitih ljudskih
grupa, u razliitim istorijskim razdobljima i kod dece u razliitim razvojnim fazama". (Ivi,
4
1977)
4 Ivi, I. (1977): "Kulturno istorijska teorija psiholokih pojava L. S. Vigotskog", predgovor knjizi
"Miljenje i govor", Beograd: Nolit, str. 20
5 Vigotski kao primere stimulansa-sredstava (psiholokih orua) navodi jezik, razliite oblike numeraci-
je i raunanja, mnemotehnika prilagoavanja, algebarsku simboliku, umetnika dela, pismenost, eme, dija-
grame, karte, crtee, najrazliitije uslovne znake itd.
86
napisan je naziv: mur, sev, lag ili fik. Za nazive, kao stimuluse-sredstva, su uzete rei bez
smisla jer za njih nije vezano nikakvo iskustvo ispitanika.
88
Na ovo se nadovezuje uspostavljanje veza meu pojmovima, odreivanje njihovog
mesta u sistemu pojmova.
91
Slika 26b: Prikaz napredovanja (skoka na novi nivo, stepenicu) u zoni narednog razvitka
Etapa 1 u ZNR
U etapi 1 izvoenje je:
uz asistenciju sposobnijih drugih;
posredovano od sposobnijih drugih;
ili je pomognuto od pedagoki efektivnih medija.
Pre nego to deca profunkcioniu kao nezavisni izvrioci, ona se oslanjaju na druge
za spoljnju regulaciju izvrenja zadatka (slika 27). Koliina i vrsta spoljnje regulacije zavisi
od uenikovog uzrasta/sposobnosti i od prirode zadatka.
92
Za vreme etape 1:
Etapa 2 u ZNR
U drugoj etapi ZNR, uenik je preuzeo pravila i
odgovornost za oba uea (tj. medijatora i uenika, slika
28). Uenik obavlja zadatak bez pomoi.
Slika 28: Samostalna veba
Na primer, predkolsko dete moe samo kompletirati slagalicu testere; uenik koji koristi
internet moe ovladati WWW (na primer, on/ona zna koja vrsta informacija se moe dobiti
"help" komandom i zna gde da zapone pretraivanje. Samovoenje ili samokontrola je
most izmeu pomoi drugih i potpuno interiorizovane vetine. Na primer, uenici esto upo-
trebljavaju samousmeravajui govor (tj. govore naglas ili u sebi) da pomognu izvrenje u
uslovima tenzije usled tekog zadatka. Da li ste zapazili kako neki ljudi poinju da govore
sami sa sobom (i kompjuterom) kada reavaju problem na raunaru?
Samosvesnost, sistematsko korienje strategije samousmeravajue pomoi je
refleksivna u etapi 2. Ipak, to ne znai da je izvoenje potpuno razvijeno ili
automatizovano; to se javlja u etapi 3.
Etapa 3 u ZNR
Izvoenje u etapi 3 vie se ne razvija; ono je ve razvijeno.
Vigotski opisuje to kao "fosilizaciju" time naglaavajui njegovo
uvrivanje. Na primer, im nauite da vozite bicikl, to uenje ili
znanje je uvreno ili postalo navika (slika 29).
Za one koji ovladaju osnovnim raunskim radnjama u osnovnoj koli, primena je brza
i nema ogranienja sa godinama. Permanentno uenje jedne osobe sadri ove sekvence
ZNR - preko pomoi drugih ka samopomoi - javlja se i ponovo javlja razvijanje novih
sposobnosti, vetina, razumevanja, itd.
93
Za svaku osobu, u bilo kom trenutku, bie miksiranja: regulacija od dugih,
samoregulacija i automatizacija procesa. Uenjem preko interneta uenik koji je
automatizovao korienje WWW moe jo uvek biti u etapi 1 za korienje nekog drugog
programa i kreiranje projekata u njemu.
Etapa 4 u ZNR
Deautomatizacija i ponavljanje se javlja tako pravilno da nju treba ugraditi u normalan
razvojni proces. Ono to smo jednom znali, ne moemo da se setimo.
Ovo moe biti izazvano individualnim stresom ili nesposobnou da to prizovemo iz
dugorone memorije. Ako ta znanja ili sposobnosti za izvrenje neega treba restaurirati,
tada razvojni proces mora biti obrnut.
Prva linija povratka je etapa 2.
Uenik se moe vratiti na:
vokalizaciju nekog teeg intelektualnog problema,
korienje neke od metakognitivnih strategija,
svesno ponovo prizvati glas nastavnika i onoga to je on/ona rekla,
ili setiti se slike kako tekst/pojam izgleda na ekranu.
Ovo su efektivne tehnike samokontrole (samopomoi).
Ako strategije samoregulacije ne pomognu, uenik treba
da se vrati u etapu 1 i potrai pomo sposobnijeg drugog ili
da uz pomo knjige obnovi zaboravljeno (slika 30).
Slika 30: Obnavljanje zaboravljenog
94
Takva kognitivna tehnologija omoguava nam da restrukturiramo nae sposobnosti, ono
to radimo, i rekonfiguriemo nae miljenje, vrednosti i pogled na svet.
Znaenja nisu univerzalana; ona su pod snanim uticajem kulture. Na primer,
gledanje ljudima u oi smatra se izrazom potovanja u jednoj kulturi i nepotovanja u
drugoj. Eskimi imaju oko 17 opisa (pojmova) za sneg dok ljudi koji ive u mnogim drugim
zemljama imaju jednu re, "sneg".
Skele (pomo drugih - Scaffolding, slika 32)
Takva pomo izvoenju moe biti opisana kao postavljanje "skela", metaforom
usvojenom za zidanje konstrukcija (zgrada).
Pomo obezbeuje pet glavnih olakica:
1. ona daje podrku;
2. funkcionie kao kognitivno orue;
3. proiruje radijus dejstva uenika;
4. dozvoljava ueniku da rei zadatak koji bez nje ne bi uspeo;
5. ona se koristi selektivno da pomogne ueniku gde i kada je potrebno.
Pomo drugih olakava transfer onog to uenik ve zna na zadatak koji reava. To
znai ouvanje optimalnog nivoa izazova. Suvie mali izazov pokazuje se dosadnim dok
suvie veliki izazov moe frustrirati. Pomo drugih zatvara pukotinu izmeu uslova
zadatka i nivoa vetina.
Pomo treba da bude smanjena, reorganizovana, prilagoena ili eliminisana kako
uenici pokazuju znake razumevanja za odreeni zadatak ili pojam koji ue.
Iterpersonalno i intrapersonalno uenje
Svako uenje u dejem sociokulturnom kontekstu javlja se dva puta:
a. socijalnom, kada je izmeu deteta i druge osobe ili nekog medija ili druge
sposobne osobe; ovo je inter psiholoka kategorija, i
b. onda sledi interiorizacija, ovo je u detetu kao intra psiholoka kategorija.
Tako, svaki kognitivni korak je posredovan u socijalnoj situaciji preko aktivnosti koje
su:
95
(a) interpsiholoka (kognitivno prenoenje od
individue do individue u interakciji sa drugima).
U predstavljanju inter psiholokog uenja, ovaj grafikon sa
strelicama povezuje usta sagovornika (slika 33).
Slika 33: Komunikacija
Rezime ZNR
Zona narednog razvitka je razlika izmeu:
(a) onoga to uenik moe da dostigne individualno i
(b) onoga to uenik moe da dostigne u saradnji sa sposobnijim drugima.
Dakle, da bi se kvalifikovalo kao zona narednog razvitka, voenje mora biti
interiorizovano, da je intrapsiholoko tako da se izvoenje na viem kognitivnom nivou
javlja nezavisno od te socijalne inerpsiholoke interakcije sa sposobnijim drugim ili
drugima (slika 35).
Uenik se kree:
od pozicije... gde je uenje... pomognuto i kooperativno (inerpsiholoko)
do pozicije... gde je uenje... samoregulisano (intrapsiholoko).
Zona narednog razvitka ima mnoge pedagoke implikacije. Jedna od njih je ideja da
ljudsko uenje pretpostavlja specifian socijalni ambijent i deo je procesa u kome se dete
96
razvija zavisno od intelektualnog ivota onih oko njega (Vigotski, 1978). Saglasno
Vigotskom (1978), sutinska odrednica uenja je da e ono podstai (probuditi) brojne
unutranje razvojne procese koji su u stanju da se jave samo kada je dete u interakciji sa
drugim ljudima iz okruenja ili sa vrnjacima.
Koncept ZNR je osnova za postavljanje modernog naina uenja drugog jezika.
Prema Krashen`s "input hipothesis sticanje jezika poinje kada uenik shvati da su
''imputi'' drugog jezika jedan korak iznad njegovog/njenog sadanjeg nivoa jezike
kompetencije. Na primer, ako je uenik na nivou ''I'' tada e maksimum sticanja biti kada
on/ona otkrije dostian input koji pripada nivou ''I + 1''. .
Sledbenici Vigotskog
Kod ruskih psihologa nalazimo u primeni postulat o interiorizaciji u uenju Galjperina i
njegovih saradnika o etapnom formiranje umnih radnji; uenja o alomorfnom razvoju i
razvoju metakognitivnih sposobnosti su ugraena u model kolskog uenja koji uvodi
Davidov (1981) sa ciljem da kod uenika razvija osnove eksperimentalnog, naunog
miljenja.
Ruski psiholozi, sledbenici uenja Vigotskog, smatraju da je prouavanje zakonitosti
razvoja miljenja jedan od najvanijih zadataka razvojne psihologije. Posebnu panju
privlai razvoj miljenja na ranom dejem uzrastu kome ovi autori pridaju viestruki
znaaj:
radi osvetljavanja razvojnih faza: opaajno-praktinog i opaajno-predstavnog
miljenja koji su bitni preduslovi za pojavu verbalnog (pojmovnog) miljenja;
prve faze miljenja utiu na ukupan intelektualni razvoj i formiranje mnogih
sposobnosti u toku ivota; razvoj miljenja se moe podsticati i ako se nita ne uradi za
njegov razvoj u najranijem detinjstvu, kasnije se manje moe nadoknaditi proputeno.
Za sledbenike Vigotskog je karakteristino da, uz socijalni interakcionizam u
tumaenju razvoja psihikog ivota, pa i razvoju miljenja, prepoznaju i uvaavaju uticaj
sazrevanja i individualnog uenja. Od roenja deteta poinju socijalne interakcije, dete je
od samog poetka razvoja "utkano u socijalno korito humano elaborirane sredine"
(Vigotski).
Dete je od poetka socijalno bie jer su njegove individualne akcije socijalno
posredovane. U tom socijalnom odnosu javljaju se svi psihiki procesi koji su, pre razvoja
procesa interiorizacije, svojevrsna iterpsihika tvorevina.
Otuda za dete ljudska sredina nije samo uslov, ve izvor psihikog razvoja. Psihiki
razvoj se odvija u procesu aktivnosti i zavisi od uslova i prirode te aktivnosti. Najpre se
javlja manipulativna delatnost (prva godina), zatim predmetna delatnost (od druge
godine), igrovna aktivnost (predkolski uzrast), kolsko uenje...
ta, prema ruskim psiholozima, predstavlja sam proces razvoja miljenja?
O prvim misaonim procesima moe se govoriti pri kraju prve godine kada dete
uspeva da rei konkretnu "problemsku situaciju", npr. da dohvati igraku sa dna kreveta,
koja je van domaaja ruke, privlaenjem pokrivaa. Poetni oblici miljenja imaju
opaajno-praktini karakter: dete reava probleme uz pomo praktinih radnji.
aenko i Lavrentjeva (1998) ovu karakteristiku opaajno-praktinog miljenja u
reavanju zadatka saimaju sa "misliti - znai raditi". Ovo ilustruju primerom deteta koje
uporno skakue i pokuava da dohvati igraku sa ormana. Kada je odrasli sugerisao
97
detetu da stane i prvo razmisli, malian je, ne prekidajui pokuavanje, odgovorio: "Ne
treba da mislim, treba da dohvatim".
Prva intelektualna reenja deteta su primena ranije formiranih navika u novim
uslovima. Neto kasnije dete pronalazi nain reavanja nove problemske situacije: nalazi
sredstvo da doe do cilja. Ruski psiholozi istiu da deji nain reavanja problema
pomou praktinih radnji sa predmetima sadri dve sutinske karakteristike po kojima se
miljenje malog deteta razlikuje od miljenja impanza; to su korienje ljudskih orua i
govora.
Ovladavanje nainima korienja najprostijih ljudskih orua i njihova upotreba, pri
reavanju misaonih zadataka ili saznavanju svojstava okruenja, ne znai samo sticanje
novih operacija ve i razvoj misaonih sposobnosti. Pri korienju sredstva da se doe do
cilja dete treba da savlada motornu vetinu upotrebe ljudskih orua. Da bi formiralo
operaciju sa oruem dete treba da otkrije nain njegove upotrebe.
Dete eksplicitno ili implicitno od odraslog ui socijalno izgraene naine upotrebe
orua.
Sa pojavom govora dolazi do kvalitativne promene intelektualne aktivnosti. Najpre
dete vie govori povodom zadatka nego o zadatku. Zatim se govor javlja kao objanjenje
situacije, njime dete objanjava optu shemu aktivnosti u zadatku: to je neka vrsta
verbalnog bilansa radnje kojim se fiksira sam put reenja.
U treoj fazi govor poinje da prethodi radnji i ima funkciju planiranja; dete misli
naglas to mu pomae da uvia nove smisaone veze koje izlaze iz opaajnog polja, to
omoguava reenje problema.
Meutim, rei mogu imati funkciju planiranja samo ako za dete imaju odreeno
znaenje, ako su postale nosioci izvesnih generalizacija.
U treoj godini, kada poinje da se formira znakovna ili simbolika funkcija saznanja,
u intelektualnom razvoju deteta nastaje vaan preokret, koji je vidljiv i u simbolikoj igri
deteta. Sada je dete u mogunosti da koristi jedan objekt u funkciji zamene drugog. Pri
tome se u aktivnosti umesto predmeta koristi njegova zamena. Na uzrastu 4-5 godine
dete ve moe da reava zadatke na unutranjem, mentalnom planu, oslanjajui se na
svoje vizuelne predstave predmeta.
Nastajanjem opaajno-predstavnog miljenje javlja se kvalitativno novi stupanj u
razvoju dejeg miljenja. Reavanje zadataka na predstavnom planu prua nove
mogunosti. Predstave pruaju mogunost preobraavanja predmeta na mentalnom
planu; dete razvija sposobnost da na planu predstava izdvaja, kombinuje i povezuje
razliite delove i detalje predmeta. Tako na predstavnom nivou moe nastati struktura,
uoptena shema, koja reava problem. Dete izdvaja i povezuje ona svojstva predmeta
koja su vana za reavanje datog zadatka.
Koristei uopteno iskustvo dete moe rasuivati na verbalnom planu, da misaono
pripremi i predvidi karakter budue radnje. Verbalno miljenje kod dece se javlja na
uzrastu 5-6 godine. To znai da se interiorizacijom spoljanjih akcija obrazuju opaajno-
predstavne i verbalne, pojmovne forme miljenja.
Zaporoec i Minska (1967) su prouavali uslove i mehanizme prelaska sa opaajno
praktinog na refleksivno miljenje (slika 36).
Iz prikaza na grafikonu vidimo da najvie uspeha imaju deca koja zadatak reavaju
praktino (oznaka 1); tada 55% dece uzrasta 3-4 godine uspeva da nae pravilno
reenje, dok su na uzrastu 6-7 godine skoro sva deca uspena (96,3%). Sa uzrastom
raste uspenost reavanja zadataka na opaajno-predstavnom nivou (oznaka 2), uz
98
pomo crtea i slika. Na verbalnom planu (oznaka 3) deca poinju uspeno da reavaju
zadatke tek na uzrastu 5-6 godine (15%).
ta je razvoj?
Postupna interiorizacija orua miljenja i znanja koja postoje u nekoj kulturi
Kree se od intermentalnog ka intramentalnom, od socijalnog ka psiholokom
Na poetku razvoja orua miljenja i znanja postoje izvan deteta (u kulturi); kroz
socijalne interakcije s kompetentnijim pojedincima dete ih postupno usvaja (interiorizuje)
Najvaniju ulogu u interiorizaciji ima jezik
99
Doprinosi i nedostaci teorije Vigotskog
DOPRINOSI NEDOSTACI
Istakao vanost konteksta (kulturnog, dru- Nedovoljno istie individualne kara-
tvenog, istorijskog) za razvoj pojedinca kteristike (razlike) dece u procesu
Bronfenbrener uenja i razvoja
Objasnio mehanizme prenosa kulture na Naglaava ulogu deje aktivnosti
pojedince orua intelektualnog prilagoava- (konstruktivizam), meutim, u socijal-
nja, socijalne interakcije, pouavanje, zona nim interakcijama veu panju je pri-
narednog razvoja) dao odraslima.
PIJAE VIGOTSKI
GENEZU LOGIKE GENEZU POETNIH SOCIJALNIH ODNOSA
ODNOS DETETA PREMA STVARIMA, FIZIKOJ ODNOS DETETA SA DRUGIM OVEKOM, SOCIJALNIM
REALNOSTI OKRUENJEM
KOGNICIJU KOJA "BOJI" SVE OSTALO ZAJEDNIKE AKTIVNOSTI OBOGAENE AFEKTIVNIM
ZNAENJIMA
100
Kognitivno-informacione teorije
Autori kognitivno-informacionih teorija (Siegler, 1991; Sternberg, 1989; Miller, 1993 i
dr.), koji se prvenstveno orijentiu na izuavanje kognitivnog razvoja, u poetku su
svrstavani u neopijaetiste. Meutim, vrlo brzo je uoeno da se oni u svom pristupu
izuavanja razvoja kognicije razlikuju od drugih teorija. Baucal (1998) stavlja kognitivno-
informacioni pristup u grupu dominirajuih teorija izuavanja kognitivnog razvoja, uz
Pijaeovu teoriju kognitivnog razvoja, kulturno istorijsku teoriju Vigotskog i psihometrijski
pristup. Svaki od ovih pristupa ima vlastiti konceptualno-metodoloki sistem kojim
odreuje osnovne pretpostavke o prirodi saznanja i njegovom razvoju, definie probleme
koji su relevantni, kao i nain na koji te probleme treba istraivati.
Kognitivno-informacioni pristup prua najbolje mogunosti za ispitivanje i utvrivanje
konkretnih kognitivnih procesa, i njihove organizacije, koji posreduju izmeu informacija
koje osoba dobija i registruje i njenog pokuaja da rei neki problem i ostvari odreeni cilj.
Ti specifini kognitivni procesi i strategije koje ine sadraj akcionih shema (Pijae) ili
kognitivnih funkcija pri interakciji sa sredinom i problemom (Vigotski), nisu neposredan
predmet izuavanja ni u jednoj od ove dve teorije. Dok Pijaeov pristup traga za optim
kognitivnim karakteristikama koje definiu misaone mogunosti i ogranienja tzv.
"epistemikog subjekta", kognitivno-informacione teorije detaljno objanjavaju, kako npr.
dete prepoznaje slova u abecedi, pamti brojeve, odluuje, da li je bezbedno prei ulici ili
nije, prepoznaje, da se njegov drug vratio ljut... Kada koriste isti zadatak, npr. klasifikacije
predmeta po teini, Pijae koristi navedeni zadatak da bi utvrdio da li dete razume
mislene operacije, kao to su reverzibilnost i tranzitivnost, dok autori kognitivno-
informacionog pristupa utvruju koja specifina pravila dete upotrebljava pri reavanju
zadatka.
Razvojne kognitivno-informacione teorije podrobno opisuju razvoj procesa, kao to su
sakupljanje informacija, oblikovanje misaonih strategija, uoptavanje, automatizacija,
upotreba pravila, koja znaajno doprinose razvoju kognicije. Ti procesi su meusobno
povezani i zajednikim delovanjem omoguuju primereno reagovanje odnosno reavanje
misaonih problema. Pri tome se kognitivno-informacioni pristup orijentie ka otkrivanju
optih pravilnosti u reavanju specifinih zadataka zanemarujui individualne razlike.
Baucal je (1998) napravio interesantnu komparaciju na kojoj poziciji se KI pristup
nalazi kada se razmatraju kljuna pitanja kognitivnog razvoja. Dajemo saet pregled toga
poreenja.
Koje sposobnosti su u potpunosti ili delimino razvijene kod tek roenih beba? Od tri
pozicije: 1. "tabula rasa", 2. kompetentno novoroene i 3. konstruktivizma; KI pristupu je
najblie stanovite 2. kompetentnog odojeta.
Da li je razvoj usmeren ka nekom cilju? Od dve pozicije: 1. razvoj je konstantno
progresivno "kretanje" ka cilju (a. modalnim kognitivnim karakteristikama realnih odraslih
osoba i b. kognitivnim karakteristikama koje bi odlikovale odrasle osobe kada bi se
razvijale pod idealnim okolnostima) i 2. razvoj je "otvoren" proces; kod KI pristupa
dominira shvatanje: 1a. kognitivni razvoj je usmeren ka zreloj formi - modalnim
kognitivnim karakteristikama odraslih.
Da li se razvoj odvija istim tokom i ka istom zavrnom stanju? Od tri stanovita: 1.
nema razlika u razvojnom toku i krajnjem ishodu razvoja (utvrivanje univerzalnog toka i
zavretka razvoja), 2. ljudi se razlikuju i po razvojnom toku i po krajnjem ishodu razvoja
(socio-kulturni faktori su formativni) i 3. srednje gledite: razvojni ishodi su bar u bazinim
crtama uglavnom isti, ali se ljudi razlikuju u pogledu naina na koji se razvijaju (zbog
101
razlika u osetljivosti i konteksta); KI pristup: 1. kognitivni razvoj se odvija istim tokom i
zavrava se na isti nain.
Da li postoji razvoj i u odraslom dobu? Od dve pozicije: 1. postoje razvojne promene,
2. nema razvojnih promena; KI pristup: 2. nema razvoja - promene strategija u reavanju
problema tretiraju kao predmet uenja, a ne kognitivnog razvoja.
Da li se razvoj odvija kroz stadijume? Od dve pozicije: 1. da, razvoj je
diskontinuiran i se sastoji od kvalitativnih promena, 2. ne, razvoj je kontinuiran i sastoji se
od kvantitativnih promena; autori KI pristup se po ovom pitanju dele na one koji prihvataju
1. razvoj je stadijalan (neopijaetisti) i one koji kau da se moe govoriti o lokalnim
stadijumima, ali ne i o globalnim stadijumima.
Da li je znaajnije naslee ili sredinski uticaji? Od dve pozicije: 1. vei naglasak na
nasleu, 2. vei naglasak na uticaju sredine; KI pristup po ovom pitanju nema konanu
poziciju. Uspesi u okviru genetike i za KI autore otvaraju probleme naslea; dok uspesi
socio-kulturnog pristupa otvaraju ulogu sredine.
Da li je dete aktivni subjekt sopstvenog razvoja? Od tri pozicije: 1. dete je pasivno a
sredina aktivna (bihejbioristi), 2, dete je aktivno (Pijae), 3. i dete i sredina su aktivni
(Vigotski); KI pristup nema dileme - u KI pristupu osnovni formativni faktor kognitivnog
razvoja sama kognitivna aktivnost.
Kakav je odnos izmeu uenja i razvoja? Postoje tri shvatanja: (1) razvoj je uenje
(bihevioristi), (2) razvoj je nadreen uenju (Pijae), i (3) izmeu razvoja i uenja postoji
meusobna interakcija (Vigotski); U KI pristupu po ovom pitanju nisu jedinstveni ali
preovlauje: uenje moe da utie na razvoj, ali pri tome se razvoj ne svodi na uenje.
Da li je razvoj u bitnoj meri odreen socio-kulturnim faktorima? Postoje tri stanovita:
(1) promene su izazvane genetskim preprogramiranjem, a realizovane sazrevanjem, (2)
promene su izazvane samostalnom aktivnou (promene Pijaeovog tipa), i (3) promene
su izgraene kroz socijalnu interakciju i zajedniku delatnost sa drugim osobama, a zatim
interiorizovane (Vigotski); u konceptualno-metodoloki sistem KI pristupa podrazumeva
se da je jedinica analize izolovani pojedinac, pa je ovo pitanje zanemareno.
Na oblikovanje KI pristupa u znaajnoj meri su uticali: bihejviorizam i
neobihejviorizam, istraivanja verbalnog uenja, lingvistika, praktina (inenjerska)
reavanja problema interakcije izmeu oveka i maina, teorije komunikacije i teorije
informacija, i razvoj kompjuterske nauke (computer science).
Baucal (1998) daje pregled ta su autori KI pristupa "pokupili" ili "ostavili" od pojedinih
pristupa. KI pristup je od bihejviorizma i neobihejviorizma preuzeo: (a) nomotetsko
objanjenje kao osnovni cilj, (b) naelo da se sve mora empirijski dokazati, (c)
preferenciju laboratorijskih eksperimenata pod strogo kontrolisanim uslovima uz
sistematsko uvoenje i variranje razliitih faktora, i (d) operacionalizam. KI pristup je iz
tradicije verbalnog uenja preuzeo: (a) pamenje kao osnovni problem istraivanja, (b)
podatke do kojih se dolo, (c) laboratorijske procedure i mere, i (d) mnoge produktivne
naunike. Kl pristup je od lingvistike (teorije omskog) preuzeo: (a) razloge za
odbacivanje eksperimenata sa ivotinjama kao izvora znanja o ljudima, (b) prihvatanje da
postoje uroene sposobnosti specifine za vrstu, (c) jezik i govor kao vaan predmet
ispitivanja, (d) kreativnost (stvaralatvo) i potovanje pravila kao vana svojstva ljudskog
ponaanja, (e) razlikovanje potencijalne sposobnosti i znanja (competence) i konkretnog
ponaanja, primene znanja (performance), (f) korienje introspekcije i intuicije prilikom
formulisanja hipoteza. Od inenjerske psihologije KI pristup je preuzeo novu koncepciju
oveka, nove pojmove (input, output, kapacitet, skladite, filter itd.) i nove probleme. Od
teorije komunikacije i teorije informacija KI pristup je preuzeo neke osnovne pojmove kao
102
to su: kodiranje, kanal komunikacije, serijalno i paralelno procesiranje, efikasnost,
informacija i neodreenost (uncertainty). Kompjuterske nauke uticale su da KI pristup
predstavu o oveku bazira na uspostavljanju analogije izmeu kompjutera i ljudskog
saznanja. Analogija s kompjuterom je bila vrlo plodna u smislu da je pruila oslonac u
pokuaju da se osmisli konkretan nain na koje se simbolizuju informacije, i konkretni
kognitivni procesi kojima se ti simboli formiraju, pamte, transformiu i obrauju.
103
kulturne koncepcije kognitivnog razvoja poslednjih godina postaje sve vie prihvaena,
ak i od strane nekih znaajnih pripadnika KI pristupa (Nelson, 1993).
104
Etoloka teorija
Etologija je nauna disciplina koja prouava ponaanje ivih bia u prirodnoj sredini.
Temelje savremene etoloke teorije postavili su zoolozi / etolozi Tinbergen (1907-1989) i
Lorenz (1903-1989, Nobelova nagrada 1973). U etologiji se istiu bioloki i genetski
mehanizmi razvoja i evolucioni koreni dananjih ponaanja. U okviru etologije interes je
usmeren na: uroene obrasce ponaanja i kritine / senzitivne periode u razvoju. Svaka
vrsta je u razvoju razvila oblike adaptivnog ponaanja, koja su potrebna za preivljavanje
(reprodukciju). U prirodnoj selekciji su bolje prilagoene jedinke preivele, reprodukovale
se i tako prenele svoje crte na potomke. I ovek se sagledava iz komparativne
perspektive: razvoj adaptacija na okolinu. Koja su obeleja uroenih obrazaca
ponaanja? Naveemo ona koji se najee pominju i njihove osnovne odlike:
1. Specifini su za vrstu,
2. Univerzalni za sve lanove vrste,
3. Bioloki programirani, ne zahtijevaju uenje,
4. Podstie ih specifian nadraaj (uroeni podsticajni sklop),
5. Stereotipni su,
6. Pod minimalnim su uticajem okoline,
7. Vani su za opstanak vrste.
Etoloka teorija je promovisana u objanjavanju detetovog razvoja u 60-tim
godinama dvadesetog veka i ostala uticajna do danas.
Lorenc i Tinbergen su posmatrali ponaanje, koje poveava verovatnost
preivljavanja, kod razliitih vrsta ivotinja u njihovom prirodnom okruenju. Lorenc je
otkrio pojavu utiskivanja (impriting), brzog uenja u vremenu kritinog perioda, koje
vezuje mladune za prvi pokretni objekt (vie o ovome u poglavlju Pojam, inioci i
zakonitosti razvoja - Kritini periodi razvoja). Pojave ekvivalentne utiskivanju kod ljudi
nema, neke slinosti sa njim ima afektivno i socijalno povezivanje tj. veza izmeu
odraslog i novoroeneta. Kritinim periodima kod dece (kod razvoja govora, afektivne
vezanosti i dr.) u svojim istraivanjima bavili su se razvojni psiholozi. Savremeni
istraivai ukazuju da uinak okoline na deji razvoj moemo mnogo bolje da pojasnimo
sa periodom senzitivnosti, nego sa kritinim razdobljem, (Bornstein, 1989); Period
senzitivnosti je razvojni period optimalne osetljivosti za odreene vrste uticaja, koji su
(ne)povoljni za razvoj odreenih ponaanja. Granice toga razdoblja su manje strogo
omeene nego kritinog razdoblja (meseci i godine).
Od psihologa koji su u svojim istraivanjima polazili od etolokog pristupa
prikazaemo one koji se najee navode.
Keler (W. Khler, 1925) je kod impanza istraivao i objasnio uenje uvianjem.
Kroz opite sa impanzama Keler je pokazao da uenje putem uvianja postoji i
kod ivotinja (ili barem kod primata).
Nakon razliitih neuspenih pokuaja reavanja problema, impanzo se obino
povlai, kao da mu je potreban predah. U tim trenucima odsutnosti ivotinja uspeva
da nae reenje, njeno lice ispoljava promenu mimike, kao da se ozari.
Nakon toga impanzo u nizu neprekinutih, direktnih i jasno usmerenih pokreta
najkraim putem ostvaruje cilj: spoji dva tapa i dohvati bananu van kaveza ili uspeva
da stavi sanduke jedan na drugi da bi dohvatio bananu okaenu na vrhu kaveza.
Ono to je bitno za opis ponaanja u ovom obliku uenja je to to u drugom
105
pokuaju, kad se ponovo stavi u kavez, impanza odmah dohvata bananu, bez
prethodnih bezuspenih odgovora.
Getaltistikim terminima reeno, dolo je do restrukturacije opaajnog polja i do
uvianja odnosa izmeu elemenata u ovoj situaciji odnosa izmeu sredstava i cilja.
Jo jedna znaajna odlika ovog oblika uenja jeste da se tako otkriveni principi,
odnosi, zakonitosti i sl. lako generalizuju ili transferiu na sline situacije uenja.
Harlou (H. Harlow, 1961) je kod mladunadi impanza ispitivao afektivno vezivanje za
majku.
Bebe majmuna su pri roenju daleko usklaenije od deteta. Njihovi odgovori
mogu se posmatrati i pouzdano procenjivati na uzrastu od 10 dana ili ak i ranije. Iako
oni sazrevaju mnogo bre od svojih ljudskih vrnjaka, bebe obeju vrsta idu uglavnom
istom razvojnom putanjom.
Ova posmatranja dovela su do serije eksperimenata u kojima se poredi znaaj
dojenja - i svih aktivnosti povezanih s njim - sa znaajem koji ima jednostavni fiziki
kontakt u pobuivanju vezanosti majmuneta za majku.
U tu svrhu napravljen su dve surogat majke. Jedna je od gole zavarene ice
cilindrinog oblika i na njoj se nalazi drvena glava sa nedoraenim licem. Kod druge,
ta zavarena ica bila je presvuena omotaem od krznene tkanine. Osam novoroenih
majmuna su stavljeni u zasebne kaveze, a svaki je imao podjednak pristup krznenoj i
ianoj majci, meutim, mladune je pokazivalo preferenciju prema krznenoj majci,
bez obzira to je flaica sa hranom bila na ianoj surogat majci (slika 39a i b).
106
Slika 40: Krznena surogat majka prua utehu i sigurnost
a b
U sledeem ogledu koji je nazvan "test otvorenog polja" Harlou je proveravao kako
e se ponaati mladune kada je u prostoriji sa nepoznatim predmetima samo, nema
surogat majke, a kako kada je ona tu. Slika 41a pokazuje da bez surogat majke
mladune se uplaeno sklupa u uglu sobe; povratkom surogat majke privija se uz nju
i ona mu je uteha i sigurnost (slika 41b); nakon smirivanja mladune poinje sa
istraivanjem (slika 41c), potom se vraa "majci", nakon toga ide jo dalje.
107
Kako etolozi objanjavaju ponaanje koje ispoljava mladune impanze ili gorile
prema majci?
Najpre treba rei da savremeni etolozi ne prihvataju staru dihotomiju na uroeno i
steeno u ponaanju. Umesto toga, oni razlikuju tzv. sredinski stabilna i sredinski
labilna ponaanja. Sredinski stabilna su ona ponaanja koja ostaju relativno
nepromenjena pod uticajem sredinskih uslova; sredinski labilna ponaanja se
znaajno menjaju u razliitim sredinskim uslovima. Vano je dodati da to nisu dva
razliita tipa ponaanja, nego dva pola jednog kontinuma.
Dve su osnovne karakteristike ovog ponaanja mladuneta prema majci. Najpre,
kod mladuneta i prave majke, postoji diskriminativno individualno prepoznavanje sa
obe strane, mladuneta od strane majke i majke od strane mladuneta. Drugo, postoje
diferencirana ponaanja, koja su takoe obostrana.
Skup ponaanja kojim mladune majmuna uspostavlja i odrava vezanost za
majku sainjavaju posebni oblici ponaanja koji se zovu fiksirani (ili modalni) akcioni
sklopovi (kao to su privijanje uz telo, sisanje i sl.).
Za etologe je to jedan primer instinktivnog ponaanja. Uzet u celini, taj sistem
ponaanja je sredinski stabilan, dok pojedini modalni sklopovi kod pojedinih vrsta
(naroito kod oveka) mogu biti sredinski labilni (jer su promenljivi i individualno i
uzrasno).
Bolbijevo (J. Bowlby, 1973) izuavanje deje afektivne vezanosti (attachment) 60-tih
godina prolog veka smata se prvom primenom etolokih naela na deji razvoj. Bolbi
ukazuje da je:
afektivna vezanost kod dece nuna za opstanak;
filogeneza decu opremila karakteristikama (signalima: socijalni osmeh, pla) i
ponaanjima (nenutritivno sisanje, privijanje, praenje) koja osiguravaju brigu od strane
odraslih i opstanak;
odrasle osobe opremila osjetljivou za te detetove karakteristike i signale,
ponaanjima brige i negovanja, kojima na njih reaguju.
Afektivno vezivanje prema jednoj osobi sa svim komponentama vezivanja (signalima i
ponaanjima) upostavlja se sa est meseci starosti; tada se moe jasno zapaziti i strah
od nepoznate osobe, jo jedan od kritikih pokazatelja uspostavljene vezanosti (detaljnije
o teoriji Bolbija u poglavlju Afektivno vezivanje).
Zapaanja etologa su dovela do tvrenja, da mnogi oblici detetovog socijalnog
ponaanja podseaju na ponaanje primata. Time potvruju genetske i bioloke izvore
(faktore) ponaanja, ali ne zanemaruju sasvim uenje, to vodi ka veoj fleksibilnosti u
odreivanju inioca razvoja.
Savremena neoetoloka teorija (Hinde, 1989), slino kao i klasina, naglaava filogenet-
ske temelje razvoja ponaanja, ali u veoj meri uvaava i uinke okoline. Etolozi su razvili
precizne metode za posmatranje ponaanja, slino bihejvioristima, ipak za razliku od njih
istiu znaaj opaenog ponaanja u prirodnoj sredini (domu, vrtiu, koli itd.), a ne u labora-
toriji. Znaajan doprinos neoetoloke teorije je u tome, da pokuava da objasni ponaanje
deteta sa stanovita razvojnog stadijuma a ne sa stanovita odraslog.
Kritiari ukazuju da klasina i neoetoloka teorija ne posveuju dovoljnu panju
kognitivnom razvoju u ontogenezi. Usredsreene su na emocionalni i socijalni razvoj,
posebno na razvoj odnosa izmeu deteta i majke, delimino i na razvoj linosti i na razvoj
igre kod ivotinja i posredno deje igre.
108
Ekoloka teorija
Ekologija ljudskog razvoja obuhvata nauno istraivanje progresivne, uzajamne
akomodacije izmeu aktivnog ljudskog bia u razvoju i promenljivih odlika neposrednih
okruenja u kojima ivi osoba u razvoju, dok na ovaj proces utiu odnosi izmeu
okruenja i iri kontekst u kome se okruenja nalaze. Ekologija ljudskog razvoja na razvoj
oveka gleda kao na proces koji se uvek deava u nekom kontekstu, ije je osobenosti,
kardinalne i diskretne karakteristike i prirodu, neophodno poznavati da bi se razumela
priroda i svojstva samih razvojnih procesa i ishoda.
Svet - ekoloka sredina kako bi ekolozi rekli - ne interesuje ekologiju ljudskog razvoja
onakav kakav objektivno jeste ve onakav kakav je za dete, kakvim ga vidi dete koje u
njemu ivi i razvija se.
Prema Bronfenbreneru (1997), fenomenoloko stanovite je neka vrsta zatitnog
znaka ekologije ljudskog razvoja, samim tim to fenomenologija predstavlja orijentaciju na
psihike funkcije (sadraje svesti).
Ekoloki razvoj je proces koji se odvija tokom celog ivota. To je proces stalnog
usklaivanja organizma i sredine. Ekologija ljudskog razvoja sam razvoj odreuje
srazmerno usko - kao sticanje pojmova o ekolokoj sredini.
Bronfenbrener istie da je razvoj "proces kroz koji jedinka stie sve obuhvatnije,
istananije i valjanije pojmove o svojoj ekolokoj sredini i postaje motivisana i sposobna
da se uputa u aktivnosti pomou kojih otkriva tu sredinu, odrava je ili restrukturie na
nivoima sline ili vee sloenosti u pogledu forme i sadraja".
Razvoj pojedinca se odvija u kompleksnom sistemu odnosa, na koje utiu multipli siste-
mi sredine. Ekoloka teorija objanjava razvoj sa sociokulturne perspektive, koja poseduje
pet nivoa sredinskih sistema, od neposrednih interakcija sa lanovima porodice do kulture:
mikrosistem, mezosistem, egzosistem, makrosistem i hronosistem (slika 42).
Mikrosistem je obrazac aktivnosti, uloga i interpersonalnih odnosa doivljenih od
strane osobe u razvoju u datom okruenju sa odreenim fizikim i materijalnim
karakteristikama. Okruenje je mesto gde ljudi lako mogu stupiti u interakciju licem - u -
lice - kua, obdanite, igralite, lokalne institucije kola, religijske institucije, vrnjaci,
svojstva fizikog okruenja. Bronfenbrener pojedinca u mikrosistemu ne poima kao
pasivnog prijemnika iskustva, ve kao aktivistu, koji oblikuje i menja svoju trenutnu
okolinu. Svi odnosi pojedinca sa okolinom su dvosmerni i reciproni.
Mezosistem je drugi sredinski nivo i sainjavaju ga odnosi izmeu dva ili vie
okruenja u kojima osoba koja se razvija aktivno uestvuje (kao to su za dete odnosi
izmeu kue, kole i grupe vrnjaka iz komiluka; za odraslog, izmeu porodice, posla i
drutvenog ivota). On se formira kada god osoba u razvoju ulazi u novo okruenje. U
razvojnoj psihologiji sve vie se znaaj posmatranja ponaanja pojedinca u multiplim
kontekstima (npr. porodici i koli), da bi se mogla utvrditi kompleksnija predstava o
njegovom razvoju. kolska uspenost je zavisna i od uticaja kole i od uticaja porodice.
Egzosistemom nazivamo jedno ili vie okruenja koja ne ukljuuju osobu u razvoju
kao aktivnog uesnika, ali u kojima dolazi do zbivanja koja utiu na ono to se deava u
okruenju u kome se nalazi osoba u razvoju. Ukljuuje razliite institucije, socijalne
slube u zajednici, kojoj dete pripada, sredstva informisanja, zaviajne drutvene
organizacije. Egzosistemski oslonac moe takoe biti neformalan, npr. socijalna mrea
prijatelja roditelja i pripadnika ire zajednice, koji roditeljima daju socijalni i emocionalni
oslonac.
109
Uticaj deteta see van porodice, u okruenja u koja ono nikada ne stupa, u okruenja
koja su deo njegovog egzosistema.
Poto TV program u kuu dolazi iz spoljanjeg izvora, on ini deo dejeg
egzosistema. "Najvea opasnost od TV ekrana nije toliko u ponaanju koje prouzrokuje
koliko je u ponaanju koje spreava - prie, igre, porodine radosti i svae kroz koje dete
mnogo ui i na osnovu kojih se obrazuje njegov karakter" (Bronfenbrener, 1997).
Osnovni pojmovi
Pored odreenja pet nivoa sredinskih sistema (od mikrositema do makrositema)
potrebno je navesti i jo neke vane pojmove kojima se slui ekoloki pristup.
Pod ekolokom validnou Bronfenbrener smatra stepen poklapanja izmeu
iskustva ispitanika o sredini u kojoj se ispituje i pretpostavki koje o tom iskustvu ima
ispitiva. to su razlike u tom pogledu vee to su izgledi za postizanje ekoloke valjanosti
manje.
Ekoloki prelaz nastupa kad god se poloaj osobe u ekolokoj sredini menja kao
rezultat promene uloge, okruenja ili i jednog i drugog. Do ekolokog prelaza dolazi
tokom celog ivota: povratak majke i deteta iz bolnice; polazak deteta u obdanite;
dolazak mlae brae i sestara; polazak u kolu...
Ljudski razvoj je proces putem koga osoba u razvoju usvaja iru, diferenciraniju i
validniju predstavu ekoloke sredine i postaje motivisana i sposobna da se ukljui u
aktivnosti koje otkrivaju odlike sredine, odravaju ili restrukturiu tu sredinu na nivoima
sline ili vee sloenosti oblika i sadraja. Da bi se pokazalo da je dolo do ljudskog
razvoja neophodno je ustanoviti da se promena u koncepcijama i aktivnostima osobe
prenosi u druga okruenja i na druga vremena. Pokazivanje ovoga je razvojna
validnost.
Ekoloki eksperiment je napor da se istrai progresivna akomodacija izmeu
rastueg ljudskog organizma i njegove sredine putem sistematskog suprotstavljanja dveju
ili vie sredinskih sistema ili njihovih strukturalnih komponenti, sa paljivim pokuajem da
se kontroliu drugi izvori uticaja ili putem sluajne raspodele ili putem ujednaavanja.
Glavni, osnovni efekti u ekolokom istraivanju su, po svemu sudei, interakcije.
112
ini mi se da ameriki istraivai stalno pokuavaju da objasne kako dete postaje
ono to jeste; mi u SSSR-u se svim snagama trudimo da otkrijemo ne kako dete postaje
to to jeste, ve kako moe da postane ono to jo nije (Leontijev).
Autori iji su radovi publikovani u Ekolokoj dejoj psihologiji (1985) - R. Barker, D. Bel-
ski i V. Tolan, D. L. Vendel, D. Belski, D. Keri, R. Bredli i Beti Koldvel, O. Advin i D. ma-
kler, D. Strejer svojim nalazima potvruju Brobfenbrenerovo stanovite da razvoj nije zavi-
san samo od spoljanjih sredinskih inilaca, niti samo od individualnih unutranjih inilaca,
nego istovremeno od jednih i drugih (interakcija): pojedinci su produkti i stvaraoci svoje oko-
line, koji oblikuju zapletene meusobne uinke na razvoj.
113
Teorija bihejviorizma
Votson, Skiner i njihovi sledbenici uvaavaju faktor naslea ali posebno naglaavaju
ulogu sredine i procesa uenja. Langer (1982) ukazuje da je to model pasivnog oveka
jer "ovek izrasta u ono to od njega naini okolina". Bihejvioristi se bave onim
ponaanjima koja se mogu objasniti S R emom, ponaanjima koja su rezultat
aktivirajuih podsticaja. Oni ignoriu unutranji saznajni plan ponaanja. Otuda i osnovna
pretpostavka ove teorije je "da je ovekovo ponaanje ujedno i njegova psiholoka
sutina".
Bihevioristiko shvatanje psihikog razvoja ne prihvata stadijalnost razvoja, ve na
razvoj gleda kao na kontinuirani proces, koji se sa uzrastom odvija bre ili sporije, ali bez
kvalitativnih prelaza. Za bihejvioriste u sreditu naunog interesovanja treba da bude
proces uenja, jer po ovom shvatanju ovek je uglavnom ono to je stekao procesom
uenja. Uenje znai relativno trajne promene u ponaanju, koje su rezultat iskustva,
opaanja i vebe. Klasino uslovljavanje je uene pri kome neutralna dra uzrokuje
refleksnu reakciju, jer je bila povezana sa bezuslovnom drai. Neutralna dra tako
postaje uslovna dra. Operantno uslovljavanje je oblik uenja, pri kome je bitno
potkrepljivanje ponaanja, to znai, da je operantno ponaanje pod uticajem svojih
posledica. Potkrepljivanje nije vezano samo za eljena pozitivna ponaanja, nego
uveavanje verovatnosti svakog ponaanja koje vodi do pozitivnih posledica, a ne samo
onog ponaanja koje odrasli ocenjuju kao primereno. Diskriminativno uenje je vrsta
uenja pri kome deca svoje ponaanje prilagoavaju draima, koje signaliziraju priliku za
potkrepljenje ili opasnost kanjavanja.
Ova teorija razvoja bavi se rastom, postignuem, koji se mogu pripisati poetnim
(draima, pokretaima) i drugostepenim uzrocima (nagrada, kazna). Rast je sloaj
jednostavnih procesa koje su pokrenuli delotvorni uzroci. A da bi se otkrili ti uzroci koriste
se laboratorijski i prirodni eksperimenti; u prvom se variranjem nezavisne promenljive
otkrivaju uzroci, u drugom se pomou korelacione, faktorske analize otkrivaju uzroci i
stepen njihovog delovanja.
Vaspitno-obrazovne implikacije
Istraivanja bihejviorista su nesumnjivo dovela do boljeg razumevanja procesa
uenja, a u nekim svojim modelima doprineli su unapreivanju obrazovne prakse. Tako
Skiner razvija programirano uenje koristei teoriju potkrepljenja, Blum daje taksonomiju
vaspitno-obrazovnih ciljeva uz operacionalizaciju dostizanja; Blumov model nastave
"Mastery learning" kompenzira razlike u sposobnostima, uenjem do ovladavanja
obezbeuje uspeh veini; bihejvioristi nisu za selekciju i represiju, meutim, umesto
kompenzacijskih programa treba izbei faktor deprivacije - obezbediti optimalno
angaovanje deteta primereno moguoj komunikaciji (Bruner).
114
Razvojna teorija humanistike psihologije
Zaetnik ovog pristupa je Maslov (1954). Kao osnovnu potrebu linosti istie "da
postane ono to jeste". A to e joj omoguiti zadovoljenje potrebe za istraivanjem,
predstavljanjem i dokazivanjem. To vodi samoaktualizaciji linosti. Otuda Maslov (1975) i
od vaspitaa (roditelja i nastavnika) trai da prihvate dete onakvo kakvo jeste i pomau
mu da razvije svoje najbolje potencijale, da se samoaktualizuje. Prepustiti detetu da samo
otkrije ko je i ta je. Filozofija humanistikog vaspitanja su nezaboravni doivljaji,
intrinzika nagrada. Tada kognitivni razvoj i razvoj linosti idu uporedo.
Roberts (1975) ocenjuje da razvoj treba uiniti humanistikim i usmeriti ga
samoaktualizaciji linosti. On nastoji da izgradi humanistiku teoriju razvoja ugraujui u
nju Maslovljevu teoriju motivacije, to je prikazano u donjoj tabeli (tabela 3).
self
ekspertiza
socijabilnost
stabilnost
preiveti
uzrast 0-1 2-11 12-19 20-24 25 i
vie
Eriksonovi odoje detinjstvo adolescenci mlai zrelost
stadiji ja odrasli
115
Odnos meu razvojnim teorijama
O meudejstvu brojnih faktora koji utiu na razvoj Pijae kae: "Kad posmatrate
psihiki razvoj, nemogue je odvojiti njegove bioloke vidove od socijalnih. Jedna pojava
je u svom korenu bioloka, u krajnjim takama socijalna. No, ne smemo zaboraviti ni da
je izmeu toga dvoga mentalna" (prema Evansu, 1988, str. 54).
Autori savremenih teorija psihikog razvoja uvaavaju interaktivno delovanje faktora,
ali se razlikuju u tome kako to meudejstvo vide.
Stadijalnost razvoja je zajedniki imenitelj mnogih teorija. Meutim, dok kod Frojda
stadije karakteriu dominantna obeleja (oralno, analno...), dotle se kod Gezela skoro
iskljuivo zasnivaju na maturaciji; a kod Pijaea uz konstantan redosled, faktor
uvremenjenosti, imamo neprestanu interakciju subjekta i okoline, a to znai
samoregulaciju uz neprekidno konstruisanje novih struktura potrebnih za adaptaciju.
Bihevioristi ne prihvataju stadijalnost i dominanatnu ulogu daju uticaju uenja i sredine i
za njih rast je neprekidan proces uenja ponaanja.
Humanistika psihologija je blia psihoanalizi nego biheviorizmu. Ona deji razvoj vidi
kao progresivan, stadijalan, pokrenut vie unutranjim iniocima nego spoljanjim
potkrepljivaima.
Moglo bi se rei da je sloenost fenomena psihikog razvoja razlog to ga autori
tumae sa razliitih teorijskih pozicija. I pored razliitih prisrupa i doprinosi pojedinih
teorija u tumaenju psihikog razvoja, moglo bi se rei da se one u tome meusobno
dopunjavaju.
116
UENJE I RAZVOJ
Da li se zakonitosti psihikog razvoja mogu svesti na zakonitosti po kojima se odvija
proces uenja ili razvoj ima svoje specifine zakonitosti? Da li je razvoj subordiniran
uenju ili je uenje subordinirano razvojnom procesu?
Ovo je centralni problem razvojne psihologije jer su odgovori na ova pitanja od
sutinskog znaaja kako za teoretiare tako i praktiare. Rasprava o njemu data je u
brojnim radovima, bila je u sreditu panje na vie naunih skupova, ali posebnu panju
privlai ona na meunarodnom kongresu psihologa u Moskvi 1966. godine. Na njemu su
se psiholozi podelili na one koji stavljaju naglasak na vei udeo razvoja i one koji smatraju
da je uenje vanije. U sutini to je bila rasprava izmeu enevske i moskovske
psiholoke kole.
Centralna teza enevske kole je da se razvoj odvija po sopstvenim zakonitostima
koje su bioloke i socijalne prirode. Pijae kae: "Uenje je izgleda podreeno
mehanizmima razvoja i vodi trajnom uspehu samo u meri u kojoj koristi izvesne vidove
ovih mehanizama". A to znai uenje je subordinirano razvojnom procesu, a brzina
uenja zavisi od stepena ostvarenog razvoja. Zbog toga to razvoj ima vodeu ulogu -
deca na predkolskom uzrastu ostaju neprijemiva za bilo kakvo uenje logikih
struktura.
Ako uenje nije pokreta razvoja - koji faktori to jesu? Za Pijaea kognitivni razvoj je
sistem sa sposobnou za autogenezu: osnovni proces je uravnoteavanje (preko
asimilacije i akomodacije - kojima se postie adaptacija). Istraivake metode ove kole
su prilagoene da prate spontan razvoj deteta. Pijae prihvata Vodingtonov princip
uvremenjenosti i smatra da na deji razvoj ne mogu povoljno uticati pokuaji ubrzavanja.
Kritiarima koji govore o nekim efektima ubrzavanja postavlja pitanje da li znaju ta dete
gubi u razvoju ako se vreme razvojnih procesa skrauje.
Centralna teza moskovske kole zasniva se na uenju Vigotskog "da dobra obuka
vodi za sobom razvoj". Psihiki ivot vue svoje korene iz socijalne interakcije u kojoj
dete uenjem preuzima socijalno iskustvo. Ni razvoj se ne odvija po nepromenljivim
zakonitostima - on zavisi od aktivnosti subjekta, a to znai od uenja. Polazei od teze da
razliito obuavanje daje razliite efekte Galjperin razvija metodu etapnog formiranja
umnih radnji - koja poinje od formiranja "osnovne orijentacije operacije", i kroz sledee
etape odigrava se preobraaj praktinih, spoljanjih aktivnosti u unutranje, mentalne
aktivnosti. Ovom metodom dete na ranijem uzrastu formira pojmove konzervacije.
Ono to je zajedniko u nalazima obe kole je sledee:
Logike operacije imaju svoje korene u praktinim, materijalnim radnjama, koje se
kroz proces interiorizacije transformiu u mentalne operacije.
Postoji saglasnost rezultata kada se pojave prate u slinim uslovima - u spontanom
razvoju deteta.
Razlike se pojavljuju u shvatanjima ove dve kole po pitanjima:
faktora razvoja,
mogunosti ubrzavanja razvoja obuavanjem.
Veliki broj radova pokuava da odgovori na pitanje moe li razvoj biti ubrzan, a to
znai i na pitanje da li je pri tome prioritetniji faktor sazrevanja ili uenja. Klaricio (Clarizio,
1977) navodi argumente obe grupe autora - koji su pristalice i protivnici "ubrzavanja
gotovosti" za polazak dece u kolu.
117
Pristalice "ubrzavanja gotovosti" svoje shvatanje potkrepljuju sledeim argumentima:
postoje kritini periodi za intelektualni razvoj koji trae raniji poetak vebanja;
rano vebanje daje kasniju superiornost te dece kroz kolovanje;
rano shvatanje osnovnih pojmova olakava da se pre pree na tee - apstraktnije
pojmove;
rano obuavanje je preventiva da ne doe do uenja i uvrivanja pogrenih
shvatanja;
poetni uspesi ranog vebanja poveavaju interesovanje za uenje u koli;
poetni uspesi uveavaju samopouzdanje i stimuliu razvoj linosti;
dananja deca su spremna za ranije uenje jer ive u boljim uslovima, vie
komuniciraju, vie pitaju, bogatiji im je renik;
ako obuka pone ranije do sedme godine razvie se mnoge vetine;
ako (nad)proseni ranije ponu sa itanjem bre e napredovati;
ogledi su pokazali mogunost ubrzanja spremnosti za kolu.
Protivnici ubrzavanja, autori koji su za potovanje spontanog razvoja gotovosti, svoje
shvatanje potkrepljuju sledeim argumentima:
u sedmoj godini dete je spremno da ui osmiljeno, pre toga ui napamet, jer
operaciono miljenje nastaje tek u sedmoj godini;
eksperimenti ubrzanja nisu doveli do breg prelaska iz stadijuma u stadijum -
prema tome oni su neuspeni;
deca koja ponu kolovanje u sedmoj godini sustiu u znanjima "ubrzane" koji su
ukljueni u 5-6 godini, pa ak ih i prestiu;
sazrevanje je osnova za razvoj jezika, skeletno-miinih struktura ruke i prstiju - koji
su uslov gotovosti za polazak u kolu (itanje i pisanje);
ubrzanje krije opasnost da dete doivi frustracije, da se "intelektualno opee", da
pone da mrzi i izbegava kolu;
ubrzavanje zahteva individualizaciju nastave i poveava trokove obrazovanja, a
ne daje opipljive rezultate;
ukljuivanjem mlae dece u kolu u odeljenjima njihove generacije "nestaju"
nadproseni;
kritini periodi intelektualnog razvoja nisu jasno i pouzdano odreeni;
preuveliava se uticaj "organizovane obuke", vie je dokaza da je deja igra
najsvestraniji podsticaj za razvoj;
pokret za "ubrzavanje gotovosti" vie otkriva motive odraslih nego potrebe dece.
Jedan broj radova pokuava da izdvoji kriterijume pomou kojih se moe odrediti da li
su promene kod dece nastale kao rezultat sazrevanja ili uenja. Za razlikovanje uroenih
od steenih promena navode se:
- rano javljanje,
- univerzalnost,
- konstantan redosled javljanja,
118
- uporeivanje mogunosti razvoja jedinki razliitih vrsta,
- uporeivanje razvoja dece istih i razliitih genetskih potencijala (identinih bliznaca i
vrnjaka).
Nalazi ukazuju na relativnu vrednost ovih kriterijuma. Sve to je uroeno nije dato
odmah po roenju; ima univerzalnih pojava ponaanja koje su steene; mnogi procesi
imaju istovetni redosled formiranja kad uenje tee od jednostavnijih ka sloenijim
vetinama; i pristalice nativizma i empirizma tvrde da nalazi o istovetnosti razvoja
identinih blizanaca potvruju njihovo uenje: nativisti: da je to rezultat sazrevanja istih
potencijala, empiristi: da je to efekat delovanja iste sredine.
Meutim, savremena razvojna psihologija ne bavi se vie dilemom "nasleeno -
steeno", jer nema ni jedne pojave u psihikom ivotu koja nije rezultat interakcije ovih
procesa, ona je vie usmerena razumevanju ljudskog obrasca ontogeneze pri emu se
autori razliitih teorijskih pogleda slau da je razvoj zavisan od vaspitanja, a sve vie njih
"vidi" i subjekta vaspitanja.
119
120
RAZVOJ POJMOVA
121
se moe primeniti na nove sluajeve. Za Brunera pojmovi su u osnovi pravila pomou
kojih se vri grupisanje vrednosti svojstva kako bi se odredili pozitivni i negativni primeri
pojma. Kao primere razliitih vrsta pravila on navodi: konjuktivne, disjunktivne i relacione
pojmove.
Pri postavljanju eksperimentalnih zahteva Bruner polazi od pretpostavke da je za
sticanje pojma vano razlikovanje izmeu definiuih i kriterijumskih svojstava. Od
ispitanika oekuje da izdvoji i da se koristi definiuim svojstvima pozitivnih primera
pojma. Ova svojstva slue kao kriterijum za procenu identiteta i ekvivalentnosti. U
eksperimentu su date kartice u kojima se variraju po tri: oblika, boje, broja i okvira na
karticama (slika 43). Ispitaniku se pokae jedna kartica bez ukazivanja na ta da obrati
panju i prati kako on otkriva pojam (ili ono to koristi umesto pojma).
Slika 43: Kartice koje su Bruner i sar. koristili u eksperimentu (prazne figure su zelene
boje, osenene su crvene a popunjene crne boje)
U eksperimentu se koristi kartice sa etiri svojstva (oblik, boja, broj i okvir); svako od njih ima
tri vrednosti: oblik (kvadrat, krug, krst), boja (zelena, crvena, crna), broj (jedan, dva, tri) i okvir
(jedna, dve i tri linije). Svaka kartica sadri sva etiri atributa; za variranje svih kombinacija
vrednosti atributa bila je potrebna 81 kartica (3x3x3x3). Ako se ispitaniku pokae jedna kartica koja
je pozitivan primer onda je njegov zadatak da nae bitne atribute pojma birajui jednu po jednu
karticu a eksperimentator mu saoptava da li je izabrao pozitivan ili negativan primer.
122
Naene su etiri strategije:
1. usmeravanje na jedno svojstvo, konzervativno fokusiranje;
2. usmeravanje na vie atributa, poigravanje svojstvima fokusa;
3. sukcesivno ispitivanje, isprobavanje samo jedne hipoteze;
4. simultano ispitivanje kartica je najtee jer zahteva procenu svih mogunosti,
donoenje prave odluke ta proveravati, izdvajanje bitnih a eliminisanje nebitnih atributa -
dok se ne "rei problem"; zbog sloenosti i teine retko se koristi.
Brunerov saradnik Olson je naao da se deca razliitog uzrasta (3, 5, 7 i 9 godina)
razlikuju u strategijama. Najmlai (3 g) koriste strategiju traganja (pokuavanja);
petogodinjaci koriste strategiju uzajamnog sparivanja; sedmogodinjaci vre selekciju
informacija, to zahteva sposobnost sastavljanja mape informacija, lociranje informacija i
korienje informacija.
Primer za "konzervativno fokusiranje":
123
Slika 45: Promene naina definisanje pojmova sa uzrastom
Samo etvrti oblik, logiko definisanje, ukazuje da je kod deteta formiran pravi pojam
koji je sredstvo sve dominantnijeg oblika misaone aktivnosti deteta - logikog miljenja.
Meutim, pri analizi nalaza dobijenih postupkom definisanja treba uvaavati injenicu na
koju je ukazao Vigotski a potvrdili su je i drugi istraivai: formiranje pojma ide ispred
mogunosti njegovog odreivanja verbalnim iskazom. Dete primenjuje re kao pojam a
definie re kao kompleks.
I Masen (1984) istie da se razvoj pojmova kree u tri smera:
- Sadraj pojmova poinje da odgovara onome to u taj pojam ukljuuje veina
odraslih.
- Deca sa uzrastom sve bolje operiu pojmovima.
- Deca naue da odreuju i opisuju jedan pojam pomou drugih pojmova.
Ukratko: pojmovi ne dobijaju konanu formu sa usvajanjem - oni su dinamian sistem
koji se stalno razvija.
126
ODLIKE RAZVOJA DEJEG MILJENJA
Miljenje je mentalna simbolika aktivnost kojom posredno saznajemo o stvarnosti
uvianjem i otkrivanjem odnosa i veza potrebnih da se savlada aktuelna situacija -
adaptivni zadatak. Posebno je znaajno svojstvo miljenja njegova mogunost otkrivanja
onih potrebnih veza i odnosa koji: (1) nisu dati u opaajima i (2) nisu deo prolog
iskustva, kojih nema u dugoronom pamenju.
Meutim, ova sposobnost i osnovne forme miljenja: apstrahovanje, poimanje,
zakljuivanje, suenje, zamiljanje, anticipacija ili zamiljanje unapred - postepeno se
formira i usavrava od roenja do odraslog doba.
Iz teorija psihikog razvoja videli smo da se istraivai ne slau kako i zato nastaju
razvojne promene u miljenju - koji su mehanizmi razvojnih promena i koji su im uzroci.
Bihevioristike teorije i razvoj miljenja tumae kao kvantitativan proces u kome sve
promene nastaju pod uticajem specifinog iskustva - uenja, u datim sredinskim
uslovima. Otuda po ovom shvatanju nema kvalitativnih razlika izmeu dejeg miljenja i
miljenja odraslih.
Po kognitivnim teorijama razvoj miljenja je proces koji se sastoji iz niza kvalitativnih
promena: od elementarnih oblika miljenja do viih razvojnih stadijuma koji se zavravaju
dostizanjem pojmovnog - apstraktnog miljenja. (Videti o stadijumima razvoja miljenja u
Pijaeovoj kognitivnoj teoriji i Kulturno-istorijskoj teoriji Vigotskog u ovoj knjizi).
Prvi misaoni procesi javljaju se krajem prve godine sa poetnim manifestacijama
senzomotorne inteligencije. To je opaajno-praktino miljenje koje je neposredno
povezano sa predmetnim radnjama - senzomotorno miljenje. Valon (Valon, 1985)
takoe naglaava da su zaeci misaonih akata u dejoj akciji i da linija razvoja intelekta
vodi "od ina do misli".
Izmeu dejeg miljenja i miljenja odraslih postoje kvalitativne razlike u pogledu
sadraja, strukture i naina funkcionisanja. Nalazi istraivaa daju uvid u prirodu promena
koje se dogaaju u toku intelektualnog razvoja iz kojih moemo da zakljuimo da se
miljenje razvija:
127
unutranjim radnjama. Za razliku od Pijaea, koji govori o privatnim dejim simbolima u
prelaznoj fazi, Vigotski istie da se kognitivni razvoj odvija interiorizacijom spoljanjih,
socijalnih simbola. Galjperin je ovaj postulat Vigotskog o interiorizaciji primenio i potvrdio
u etapnom formiranju umnih radnji.
Bruner tok kognitivnog razvoja prikazuje uenjem o akcionoj (motornoj), ikonikoj
(predstavnoj) i simbolikoj reprezentaciji (rei - pojmovi), to je najznaajnije dostignue u
razvoju ljudskog miljenja.
Ve pri analizi prvog principa razvoja miljenja ponovo su dole do izraaja razlike u
gleditima Pijaea i Vigotskog. Njihovi teorijski sistemi se razlikuju u pristupu izuavanju
dejeg psihikog razvoja, to je saeto prikazano u tabeli 7.
Ova dva teorijska sistema najvie se razlikuju po pitanju inilaca psihikog razvoja.
Meutim, ova dva teorijska sistema se sagledavaju i kao komplementarni,
sadopunjavajui u sagledavanju ranog saznajnog razvoja: "Dok nam Pijae otkriva sliku
jednog individualnog sistema ponaanja, Vigotski definie uslove za njihov nastanak i
razvoj" (Mateji-urii, 1994).
128
govor. U prilog svome stanovitu Vigotski navodi da se egocentrini govor poveava kada
se dete suoi sa teim zadatkom.
Kritike Pijaeovih postavki o egocentrizmu (deje percepcije) koje daje Donaldson
ve smo naveli (str. 75-77).
Eksperimentalne provere razvoja kauzalnih odnosa kod dece ukazuju da miljenje
treba izuavati kao proces i ne poistoveivati ga sa dejom sposobnou verbalnog
izraavanja. Ako se tako pristupi onda nalaenje pravilnih objanjenja slede razvojnim
redom: na planu predmetne delatnosti, na planu opaajne datosti pa tek na verbalnom
planu.
131
132
PERIODIZACIJA PSIHIKOG RAZVOJA
Periodizacija je podela celokupnog ontogenetskog razvoja na razdoblja, periode,
prema nekom usvojenom kriterijumu ili kombinaciji kriterijuma - to zavisi od teorije
razvoja koja lei u njenoj osnovi.
U proteklom periodu bilo je vie pokuaja da se d periodizacija psihikog razvoja.
Razvojni psiholozi se uglavnom slau da iz praktinih razloga treba individualni razvoj
podeliti na uzrasne periode. Do neslaganja dolazi pri izboru sistema klasifikacije i
kriterijuma na osnovu kojih se vri podela. Kroz pristup periodizaciji reflektuju se teorijske
polazne osnove autora.
Autori koji razvoj shvataju kao stadijalan proces sa kvalitativnim promenama u
razvoju, gde se svaki stadijum razlikuje od prethodnog po nastajanju novih struktura -
opredeljuju se za sistem klasifikacije. Pri izradi periodizacija korieni su bioloki,
psiholoki, pedagoki i socijalni kriterijumi - pojedinano ili u kombinaciji. Oni koji na
razvoj gledaju kao na kontinuirani proces, postepeno kvantitativno menjanje i rast bez
posebnih stadijuma - opredeljuju se za "kriterijum preglednosti" i proizvoljnu, arbitrarnu
podelu na uzrasne periode.
Prvi pokuaj sistematske analize periodizacija psihikog razvoja nalazimo kod
Vigotskog u radovima koji se bave problemom uzrasne periodizacije dejeg razvoja
(Vigotski, 1996-IV str. 193). On postojee sheme periodizacije razvrstava u tri grupe. U
prvoj grupi su pokuaji da se periodizacija d na osnovu stupnjevitog razvoja drugih
procesa koji su posredno povezani sa individualnim razvojem (na primer: primenom
biogenetskog principa - "ontogeneza je rekapitulacija filogeneze"; ili, pedagokog
kriterijuma: podela psihikog razvoja prema stupnjevima vaspitanja i obrazovanja). Drugu
grupu ine pokuaji da se jedna odreena karakteristika u razvoju uzme kao uslovni
kriterijum podele na periode (na primer: na osnovu dentacije - nicanja i menjanja zuba; na
osnovu seksualnog razvoja ili razvoja psihikih procesa - na primer: saznajnog razvoja).
Treu grupu ine pokuaji da se izdvoje sutinske osobenosti samog razvoja i na osnovu
toga uradi periodizacija. Vigotskoi ovo oznaava kao pravu postavku problema, kao pravi
pristup, iako u postojeim periodizacijama nije mogao da nae njegovu uspenu primenu.
Za Vigotskog je osnovni kriterijum periodizacije: princip novih uzrasnih struktura. "Pod
novom strukturom treba razumeti onaj novi tip razvoja linosti i njene delatnosti, one
psihike i socijalne promene koje se prvi put pojavljuju na datom uzrasnom stupnju i koje,
uglavnom, odreuju saznanje deteta, njegov odnos prema sredini, njegov unutranji i
spoljanji ivot, itav tok njegovog razvoja u datom periodu" (Vigotski 1996-IV str. 196).
Vigotski posebnu panju posveuje tumaenju prelaska iz jednog razvojnog perioda u
drugi. Osnovni pojmovi pomou kojih objanjava dinamiku psihikog razvoja su, pored
nove strukture, socijalna situacija razvoja i razvojna kriza. Saglasno njegovoj kulturno-
istorijskoj teoriji socijalna situacija je osnovni izvor razvoja - "put na kome socijalno
postaje individualno". Socijalna situacija razvoja je sistem odnosa izmeu deteta
odreenog psiholokog uzrasta i date socijalne stvarnosti. Nastajanjem nove strukture,
promenom deteta, menja se i socijalna situacija - uzajamni odnosi deteta i okruenja.
Nestajanje stare i stvaranje osnova nove socijalne situacije razvoja ini glavni sadraj
razvojne krize - na prelasku iz jedne faze razvoja u drugu. To je razlog to Vigotski u
periodizaciji detinjstva, koju sam predlae, ispred svakog perioda ukljuuje i razvojnu
krizu.
Ruski psiholozi nastavljaju rad Vigotskog i njegov kulturno-istorijski, holistiki i
sistemski pristup. Tako Kon (1990) istie da se periodizacija individualnog razvoja temelji
133
na izdvajanju niza univerzalnih razvojnih procesa (raenje, sazrevanje, razvoj, starenje),
blagodarei kojima dolazi do formiranja odgovarajuih uzrasnih karakteristika po kojima
se razvojni periodi i razlikuju. Razvojni procesi ukazuju kako se formiraju uzrasne
karakteristike i kako dolazi do prelaza iz jednog u drugi stadijum. To znai da je svaka
periodizacija pokuaj da se strukturira tok vremena, da se razvojnim periodima odredi
sadrajno znaenje. Otuda izrada periodizacije psihikog razvoja zahteva ne samo izbor
hronolokih jedinica merenja ve i samog sistema klasifikacije i principa njegovog
raslanjavanja.
Ruski psiholozi (, 1990; , 1990) blie odreuju znaenje pojmova koji se odnose
na individualni razvoj. Navodimo najvanije uzrasne kategorije:
kalendarski, hronoloki uzrast: datiranje; starost individue, merena od momenta njenog
roenja;
razvojni, psiholoki uzrast: odreeni kvalitativno osobeni stupanj, period ontogenetskog
razvoja; na uzrasne karakteristike su uticale zakonitosti fizikog razvoja, uslovi ivota, vaspitanja i
obrazovanja i konkretni istorijski uslovi; Kon ukazuje na viedimenzionalnost ovog pojma i kao
njegove etalone izdvaja: bioloki uzrast, socijalni uzrast, psihiki uzrast i subjektivni uzrast ili
uzrasna samosvest;
vreme ivota: hronoloki okvir postojanja individue; interval izmeu roenja i smrti bez
ukazivanja na sadraje ivota;
ivotni ciklus: ukazuje na ciklino kretanje ovekovog ivota: roenje, rast, sazrevanje,
starenje, smrt; ne sadri individualne varijacije i socijalne interakcije;
ivotni put: pojam koji najpotpunije obuhvata itav ontogenetski razvoj, ukljuuje u sebe i
ivotni ciklus; viedimenzionalan je i ukljuuje u sebe mnotvo tendencija i linija razvoja jedne iste
linosti u interakciji sa sredinom koja ga okruuje; ivotni put obuhvata karakteristike uzrasno
diferenciranog vremena ivota.
Prednosti ili praktini razlozi postojanja periodizacije su u tome to njeno postojanje
omoguuje:
identifikovanje karakteristinih razvojnih pojava, razvojnih zadataka i problema
odreenog uzrasta;
prilagoavanje naune metodologije za istraivanje uzrasnih karakteristika;
upoznavanje toka i tempa razvoja u pojedinim periodima, to omoguava izradu
uzrasnih normi koje slue roditeljima i/ili vaspitaima kao okvir za procenu relativne
zrelosti razvoja dece istog uzrasta.
Nedostaci i ogranienja periodizacije su:
tekoe pri izboru kriterijuma i sistema klasifikacije za odreivanje preciznih granica
perioda;
privid da je vreme glavna nezavisna varijabla, to moe voditi opisu pojava umesto
objanjavanju procesa i uzroka razvojnih promena; razvojne promene jesu znaajno
povezane sa protokom vremena ali uzrast ne uzrokuje promene ve je procesima
sazrevanja i psihikim procesima potrebno vreme da se pojave;
varijacije u tempu razvoja (kako meulinih - istih procesa kod vrnjaka, tako i
unutarlinih - razliitih procesa kod iste linosti) do kojih dovodi zakon heterohronije i
druge psihofizike zakonitosti razvoja, uslovi ivota, obrazovanja i vaspitanja i drugi
faktori.
Ovo navodi na zakljuak da se uzrasni stupnjevi dati u periodizacijama odlikuju
relativnou, uslovnim uproseavanjem pri opisu karakteristika uzrasta. Meutim, i pored
toga to uzrasne granice nemaju apsolutno znaenje zbog njihove promenljivosti - u
svakom periodu su ipak prikazane one karakteristike, fizike i psihike, koje obeleavaju
134
taj uzrast. Veina ljudi odreenog razvojnog uzrasta, koja ivi u priblino jednakim
socijalno-ekonomskim uslovima, ima sline razvojne karakteristike koje omoguavaju da
se stekne slino socijalno iskustvo i sistem znanja koji ta sredina zahteva od te
generacije, to odreuje i socijalni rang i identitet svakog pojedinca. Ovu okolnost
uvaava i zakonodavstvo pa se prava i dunosti graana povezuju sa uzrastom: poetak
kolovanja, graanskog punoletstva, birakog prava, vojne obaveze, prava na penziju.
Zbog toga se u opisu pojedinih uzrasnih perioda, pored fizikih i psiholokih
karakteristika, navode oekivane i propisane drutvene uloge - razvojni zadaci za svaki
uzrasni period.
Kod nas se najee navode periodizacije koje polaze od psiholoke podele razvoja
ili sa kombinacijom psiholokog i pedagokog kriterijuma. Pri tome se u periodizaciju
psihikog razvoja ukljuuje i prenatalni period. Psihiki razvoj u ontogenezi podeljen je na
sledee uzrasne periode:
PRENATALNI PERIOD (od zaea do roenja);
NOVOROENE (prvi mesec nakon roenja);
ODOJE (od prvog meseca do kraja prve godine);
PRVO DETINJSTVO (do 2-3. godine);
RANO DETINJSTVO (do 6-7. godine);
SREDNJE DETINJSTVO (do 9. godine);
POZNO DETINJSTVO (do 12. godine);
RANA ADOLESCENCIJA (do 16. godine);
SREDNJA ADOLESCENCIJA (do 21. godine);
POZNA ADOLESCENCIJA ili RANA ZRELOST (do 25. godine);
SREDNJA ZRELOST (do 50. godine);
POZNA ZRELOST (do 65. godine);
PREDSTARAKO DOBA (do 70. godine);
STAROST (od 71. godine).
135
Slovenaka periodizacija 7
Slovenaki autori naglaavaju da je u odraslom dobu podela priblina i arbitrarna, jer nemamo
tako jasnih telesnih i socijalnih kriterijuma za razdvajanje perioda kao u detinjstvu.
PRENATALNI RAZVOJ
Razvoj poinje od trenutka oploenja jajne elije - formiranja zigota. Prenatalni razvoj
traje oko devet meseci (deset lunarnih meseci) to je priblino 1% ljudskog veka -
ivotnog ciklusa. Meutim, to vreme je dovoljno da se odigraju fascinantne kvantitativne i
kvalitativne promene u razvoju: iz jedne oploene elije razvije se ceo ovekov
organizam. Dovoljno je rei da novoroene ima razvijene sve delove tela, koji odmah po
roenju ili nakon relativno kratkog vremena mogu da funkcioniu. Meredit (Meredith,
1957) opisuje ontogenetski rast i razvoj kroz pet karakteristinih promena:
veliine, izgleda (organizam se razvija u odraslog mukarca ili enu);
brojano, kvantitativno uveavanje (od dve elije pri oploenju nastaje 20 triliona
elija);
svojstva tkiva (najbolja ilustracija je osifikacija - od hrskavice do vrstih kostiju);
pozicije - lokacije i/ili ugla organa (na primer: kod rasta i razvoja srca, organa za
varenje, udova);
relativne veliine (od embriona do odraslog organizma; kod promena proporcija
delova tela glava postaje relativno manja a noge relativno due u odnosu na ukupnu
visinu).
Metode ispitivanja
Za izuavanje prenatalnog razvoja koristi se objektivno sistematsko posmatranje
fetusa (intrauterino i ekstrauterino) i introspekcija - saoptenja trudnice. Naunici koriste
svako prevremeno roenje ili odstranjivanje fetusa iz uterusa, zbog zdravstvenih razloga,
da ekstrauterino prouavaju nivo razvoja i karakteristike fetusa. Sa razvojem tehnike
usavreni su postupci direktnog intrauterinog praenja razvoja fetusa. Umesto kimografa
sa mehanikim pisaima koji ostavljaju otiske na nagaravljenom bubnju, danas se koriste
skeneri koji omoguavaju da se na monitoru prati izgled i pokreti fetusa u celini ili
njegovih pojedinih organa. Korienje ovih ureaja ne izaziva tetne posledice ni kod
fetusa ni kod majke. I ova istraivanja se dopunjavaju saoptenjima trudnice.
Nakon oploenja i prve deobe nastaju iz dve haploidne, dve diploidne elije (sa
duplim brojem hromozoma), to je normalno stanje kod svih telesnih elija. Drugi
znaajan rezultat je odreivanje pola zametka. Spermatozoid, koji nosi X-hromozom, e
odrediti enski pol zametka (XX). Ako pak nosi Y-hromozom, bie zametak mukog pola
(XY). Oploena jajna elija se zove zigot. U ovoj prvoj fazi zametak zadrava oblik jajeta,
otuda i naziv ovarijalna faza (ovum - jaje). Kod ovuma, koji se iz proirenog dela jajovoda
kree ka uterusu, najpre dolazi do progeneze - kvalitativne reorganizacije jajne elije.
Nakon toga poinje deoba elija - blastogeneza. Formiraju se dve grupe elija: spoljanje
- trofoblast (trophos - hranitelj) i unutranje - embrioblast (blastos - zametak). Trofoblast,
se razvija u strukture koje e hraniti zametak: posteljicu ili placentu. Kod embrioblasta se,
jo u fazi ovuma, diferenciraju blastodermalni zametni listii: ektoderm (spoljanji list
zametka), endoderm (unutranji list zametka) i mezoderm (sredinji list zametka). Iz ta tri
dela zatim nastaju organi embriona. Za sve razvojne procese u ovoj fazi koristi se hrana
iz oploene jajne elije. Otuda je u fazi ovuma budui zametak veoma otporan na
teratogene uticaje iz okoline. Krajem druge nedelje od oplodnje dolazi do implantacije -
prirataja ovuma uz zid uterusa i time poinje embrionalna faza (videti sliku 46).
U embrionalnoj fazi razvoja dolazi do organogeneze - formiraju se delovi tela i
pojedini organi. Iz ektoderma nastaje centarlni nervni sistem, periferni nervni sistem, ulni
epitel uiju, nosa i oiju, koa sa dlakom i nokti, dojke, hipofiza, potkone lezde i zubna
gle. Iz mezoderma nastaje vezivno tkivo, hrskavica, kosti, glatki i prugasti miii, srce,
krvne i modane ile i elije, bubrezi, polni organ i njegovi kanali, opne koje obuhvataju
srce, plua i trbuni zid, te slezina, lezde sa unutranjim luenjem, jetra, pljuvane
lezde, epitelijske povrine mokranog mehura, unutranje uvo i eustahijeve cevi. Od
endoderma nastaju organi za disanje, jetra, pankreas, srednje crevo, drelo, krajnici,
pljuvane lezde, timus i titna lezda. Krajem osme nedelje posle zaea diferencirani
138
su svi glavni sistemi organa i organizam ima uoljivo ljudski oblik; embrion je dostigao
duinu oko 5 santimetara i teinu oko 2 grama.
Glava ini polovinu ukupne duine embriona (slika 47). To ukazuje da
prioritet u poetnom razvoju imaju mozak i nervni sistem. Ruke i noge
su sitne i nene a meu prstima na rukama i nogama nalazi se
koica. Embriolozi ukazuju da i drugi vani organi poinju rano da se
diferenciraju. Srce poinje da pulsira u etvrtoj nedelji nakon zaea.
Razvija se miino tkivo, organi za varenje, zapoinje razvoj
endokrinog sistema. Polni organi su ve diferencirani. U osmoj
nedelji, kada su diferencirani svi organi, javljaju se i prvi spontani
pokreti.
139
Rast i razvoj mozga i kimene modine ostaje zavisan od genetskog nadzora i od
neurotransmitera i neuromodulatora. Sa roenjem su mozak i kimena modina dobro
razvijeni i imaju veliku funkcionalnu sposobnost, premda se anatomski razvoj mozga
nastavlja jo dve godine po roenju. Mozak novoroeneta tei 300 do 400 grama.
Fetusna faza je najdua - traje od kraja drugog meseca pa do roenja (32 ned.).
Razvoj u ovoj fazi odlikuje nagli rast i razvoj - taj tempo rasta smatra se najbrim u
ontogenetskom razvoju. Duina tela se uveava od 5 na 50 santimetara; teina od dva
grama kod embriona na kraju ovog perioda dostie 3500 grama. U periodu fetusa bre se
razvijaju trup i ekstremiteti to dovodi do promene proporcije delova tela - koje postaje
sve skladnije (videti slike 49 i 51).
Relativna veliina se menja i u periodu detinjstva i adolescencije pa kod
odrasle osobe glava ini oko 1/8 ukupne visine. Kod fetusa se ubrzano
razvijaju pojedini organi i do kraja ovog perioda organizam e biti
formiran skoro u celini. Intenzivno se razvija nervni sistem. Najpre
sazrevaju kimena modina i potkorni centri, dok se najmlai delovi
korteksa jo intenzivno razvijaju. U treem mesecu lice fetusa postaje
sve slinije ljudskom. Oi, koje su najpre bile sa strane, pomeraju se na
srednji/prednji deo lica, ui se pak pomeraju na bone strane lobanje.
140
bolne inervacije fetusa starog od 13 do 18 nedelja (Wisser i dr., 1997; Lagercrantz i
Ringstedt, 2001);
oko 12. nedelje razvijeni su spoljanji oni miii; Izmeu 24. i 25. nedelje kod
fetusa se otvaraju oni kapci i do 40. nedelje se oi intenzivno razvijaju; vid se moe
proveravati tek nakon roenja; oni kapci i oi pokreu se pre roenja; kod prerano
roene dece konstatuje se pupilarni refleks na svetlosne drai;
sluni aparat kod fetusa je potpuno razvijen; pri kraju trudnoe fetus je neto
osetljiviji za visokofrekventne spoljanje zvuke; nakon roenja dete e moi da reaguje
ulom sluha na zvune drai tek kad se iz slunih puteva (unih kanala i Eustahijeve
trube) isprazni tenost (plodova voda);
receptori i mehanizmi za kinestetike osete rano se razvijaju ali nije precizno
utvreno kada oni poinju da funkcioniu; pomou ultrazvune istraivake metode i
video snimanja mogue je razlikovati pokrete fetusa.
Moe se zakljuiti da su receptorni sistemi pripremljeni za reagovanje nekoliko
meseci pre nego to je zavrena fetusna faza. Karmajkl (Carmichael, 1954) to naziva
zakonom anticipacije funkcija.
Uslovljavanje fetusa
Eksperimenti amerikog naunika Spelta (Spelt, 1948) su pokazali da u prenatalnom
periodu moe da se obrazuje uslovni refleks. U ogledima sa gravidnim enama u osmom
i devetom mesecu trudnoe kao prirodna dra korien je jak zvuk a kao
neutralna/uslovna dra taktilne vibracije. Posle dovoljno ponavljanja ove kombinacije
drai fetus je reagovao trzajem samo na vibracije. Spelt je koristio posebnu opremu za
izvoenje ogleda i registrovanje promena (videti sliku 3).
141
Faktori koji utiu na prenatalni razvoj
Oigledno da je prenatalni razvoj vaan kako za telesni razvoj tako i za psihiki
razvoj. Fiziki i psihiki razvoj su dvosmerno povezani. Zato savremena nauka nastoji da
otkrije faktore koji najznaajnije utiu na razvoj od zaea do roenja a time i na kasnije
psihike karakteristike deteta. Kao najvaniji faktori izdvajaju se: ishrana trudnice,
teratogeni inioci (neka oboljenja za vreme graviditeta, tetne hemikalije, neki lekovi,
alkohol, nikotin, droge, radijacija), psihiki stresovi majke.
Ishrana treba da bude raznovrsna, bogata belanevinama, vitaminima i mineralima.
Dugotrajna gladovanja trudnica, u ratnim uslovima ili socijalnoj bedi, dovodi ne samo do
telesne nerazvijenosti, smanjene otpornosti i vitalnosti dece tih majki - ve i do
retardiranosti i emocionalne nestabilnosti.
Kao ilustracija delovanja hemikalija i medikamenata navode se tzv. talidomidna deca.
Sedativ talidomid je imao teratogeno dejstvo - deformisao lance genetskog koda i
izazivao oteenja kod zametka, tako da su se deca raala bez ruku, oiju i sa drugim
nedostacima.
Placenta titi plod od mnogih tetnih materija ali ne i od teratogenih inioca: virusa,
bakterija, droga, alkohola, nikotina ili produkata endokrinih lezda pri emocionalnim
stresovima majke. Ova saznanja ukazuju koje faktore treba uvrstiti u tetne i opasne i
izbegavati ih.
Trudnice u Japanu ili Ukrajini, koje su bile izloene povienoj radijaciji, raale su decu
sa telesnim i psihikim defektima.
Kao povoljni faktori istiu se: odgovarajua ishrana trudnice; odgovarajua socijalna i
psiholoka atmosfera u kojoj budua majka ivi; da je dete eljeno i od majke i od blie
okoline, posebno supruga; neeljenost nosi velika optereenja i za period graviditeta i za
razvoj deteta nakon roenja - za socijalnu i afektivnu atmosferu kod roditelja i porodice u
celini.
Psihologija trudnice
U prva tri meseca od zaea trudnica se prilagoava i saivljava sa nastalim stanjem.
U tom periodu fetus doivljava kao deo sebe, kao neto novo u svom telu. U narednim
mesecima, sa doivljavanjem sve uestalijih pokreta fetusa, dolazi do prihvatanja deteta
kao neeg posebnog. Zadnje tromeseje je u znaku priprema za prihvatanje
novoroeneta, to doprinosi sazrevanju psiholokih karakteristika budue majke (Furlan,
1981). Period trudnoe, dakle, oznaava i razvoj identiteta roditelja; in roenja deteta
oznaava i "roenje" roditelja (Kapor-Stanulovi, 1985).
NOVOROENE
Saznanja o prenatalnom razvoju nam ukazuju da sa roenjem ne poinje ni fiziki ni
psihiki ivot deteta. Roenje oznaava prelazak deteta iz uterusa u spoljanju sredinu.
Roenje je sigurno najdramatinija promena u ivotu pojedinca. U priblino 95% sluajeva
plodovi se raaju glavom okrenuti izlazu. Nekoliko procenata se raa u nonom stavu i tada
su mogue poroajne komplikacije. Novoroene, koje je roeno u rasponu izmeu 37. i 42.
nedelje trudnoe je doneeno novoroene.
Nakon roenja dete mora da zapone samostalan ivot koji karakteriu brojne
fizioloke funkcije: disanje, varenje, izluivanje, termoregulacija, san i budno stanje.
142
Novoroene je prvi sat po roenju budno i paljivo i tada sledi prvi pokuaj dojenja.
Nakon toga koji sat po roenju duboko zaspi.
Period novoroeneta (prvi mesec postnatalnog ivota) Vigotski oznaava kao prvu i
"najizrazitiju" razvojnu krizu deteta koja odvaja period prenatalnog razvoja od perioda
novoroeneta. "Dramatina promena sredine pri roenju, kada novoroene dospeva u
potpuno novu sredinu, menja itav njegov ivot i obeleava poetak perioda postnatalnog
razvoja" (Vigotski, 1996-IV str. 199).
Poetak disanja, prolaenje vazduha preko glasnih ica proizvodi zvuk koji ujemo
kao prvi deji pla. Prvo hranjenje novoroene obavlja uroenim refleksima sisanja i
gutanja. Nekoliko asova po roenju poinje i izluivanje. Meutim, i pored toga to je
beba fizioloki opremljena za samostalno preuzimanje ovih najvanijih funkcija javljaju se
i znaci koji ukazuju i na tekoe adaptacije na novu sredinu (nepravilno disanje, trzaji,
kijanje, drhtanje).
Tipian ciklus kod novoroeneta
Spavanje buenje uznemirenost i pla hranjenje budnost (posmatranje okoline)
pospanost spavanje itd.
Sa sazrevanjem se menja trajanje pojedinih faza u ciklusu.
Karakteristike novoroeneta
Prosena teina novoroeneta je 3-4 kg; prosena duina je 48-52 sm, koa je
nabrana i ruiasta; oi su srazmerno krupne, sive / plave (tek kroz 1-2 meseca dobijaju
konanu boju), pokreti oiju nisu koordinirani; glava je srazmerno velika u odnosu na
ruke, trup i noge (videti sliku 51); na lobanji su meki, hrskaviavi delovi
(fontanele), to je olakavalo tok raanja deteta; u poreenju sa
odraslim ritam disanja i rada srca su skoro dva puta bri a krvni pritisak
dva puta nii; miii su slabi i meki i dete ih jo ne kontrolie.
Smatra se da veliki mozak kod novoroeneta ima sve nervne
elije (izmeu 12 i 15 milijardi); meutim, dok se njihov broj sa
uzrastom nee uveavati, promena oblika i veliine e se menjati sve
do esnaeste godine. Rastom nervnih produetaka i mijelinizacijom
uveava se i usavrava funkcionalno povezivanje nervnog sistema -
to stvara povoljnije uslove i za psihiki razvoj.
Refleksi novoroeneta
Novoroene raspolae nizom sloenih bezuslovnih refleksa:
refleks sisanja - (razvojni period: od roenja do 3. ili 4. meseca) dodirom usana ili
obraza dete reaguje i poinju pokreti sisanja (slika 52a);
refleks hvatanja ili Darvinov refleks - (od 7. meseca gestacijske starosti do 3. ili 4.
meseca) kada se dodirne unutranja strana dlana novoroene hvata i snano stiska
predmet (slika 52b);
refleks Babinskog - (od roenja, nestaje od 8. do 12. meseca) kada se drae tabani
javlja se lepezasto irenje palca i ostalih prstiju noge; kod odraslih isto draenje izaziva
plantarni refleks sa suprotnom reakcijom - skupljanjem prstiju;
refleks grljenja ili Moroov refleks - (od 7. meseca gestacijske starosti do 3. ili 4.
meseca) kada se u blizini deteta, koje lei poleuke na vrstoj podlozi, izazove jak zvuk
dete iri ruke i noge u stranu a zatim ih vraa u luku kao da nekog grli; istu reakciju
izaziva izmicanje podloge; refleks je najizraeniji u drugom mesecu a do sedmog meseca
se gubi;
refleks hodanja - (od 7. meseca gestacijske starosti do 3. ili 4. meseca) ako je
novoroene podignuto da nogama tek dodiruje tlo ono poinje da pokree noge kao kod
144
hodanja ili vonje bicikla; savremeni nalazi ukazuju da refleks hodanja pomae
prilagoavanje fetusa na okolinu i omoguava mu obrtanje u uterusu;
vratni tonini refleks - (od 7. meseca gestacijske starosti do 3. ili 4. meseca.) ako
detetu koje lei poleuke okrenemo glavu udesno podbradak se podie, desna ruka
isprua a leva savija; vratni tonini refleks omoguuje bebi da savlada problem praenja i
koordinacije glave, pogleda i ruke; ovaj refleks opisao je Gezel ukazujui da e ovaj
asimetrian sklop pokreta prei u simetrian oko esnaeste nedelje.
Veina opisanih refleksa je karakteristina samo za period novoroeneta, nakon
toga oni postepeno nestaju i gube u prvih est meseci odojeta.
Neki drugi refleksi se sa razvojem zadravaju, jer imaju i dalje funkciju prilagoavanja
(npr. kijanje pri nadraaju nosnih puteva, zevanje radi potrebe za dodatnim kiseonikom,
kaljanje, irenje zenica u tami).
145
ODLIKE I ZNAAJ RAZVOJA U PRVOM DETINJSTVU
Naunici ukazuju da je obrazac ljudske ontogeneze nastao u toku dugotrajnih
evolucionih procesa. Osnovna odlika tog obrasca je fetalizacija, neotenija, stanje
nezrelosti sa produenim periodom zavisnosti, to dovodi do produenog detinjstva u
kome se odvija bioloko, psiholoko i socijalno sazrevanje.
Prvo detinjstvo zauzima posebno mesto u istoriji pojedinca. U njemu se snano
ispoljava dejstvo inilaca razvoja, kako na fiziki tako i psihiki razvoj deteta.
Specifinosti razvoja u prvom detinjstvu odreuju dve meusobno zavisne
komponente:
fetalizacija novoroeneta - bioloka nezrelost, nerazvijenost biolokih funkcija za
samostalno zadovoljavanje ivotnih potreba;
genetika usmerenost deteta ka socijalnom okruenju - potpuna zavisnost od
odraslih, posebno majke.
Kao znake fetalizacije Vigotski navodi: nedovoljnu diferenciranost sna i budnog stanja
kod novoroeneta; fetusni poloaj deteta u snu i budnom stanju; dominaciju
subkortikalnih centara i vegetativnog nervnog sistema (san i uroeni refleksi); zavisnost
od majke i posle roenja (ishrana, nega, kretanje u prostoru, otklanjanje opasnosti).
Bioloka priroda deteta ini ontogenetski razvoj prilagodljivim i fleksibilnim, ali kako e
razvoj tei - posebno kakvi e biti ishodi psihikog razvoja - zavisi od socijalno-kulturnih i
istorijskih uslova toga razvoja.
Telesni razvoj
146
Odlike telesnog razvoja
Telesni razvoj odlikuje rast - promene u razmerama i diferencijacija - promene u
sloenosti strukture i oblika. Ve smo naveli na koje promene tokom telesnog razvoja
ukazuje Meredit (str. 135.
U etvrtoj godini mozak deteta dostie 80% ukupne teine. Meutim, za psihiki
razvoj i poveanje intelektualnih mogunosti vanije su promene unutranje strukture
mozga, a posebno mijelinizacija i funkcionalno osposobljavanje asocijativnih vlakana
(videti sliku 53a i 53b).
Nalazi o mijelinizaciji ukazuju da oblasti korteksa od kojih zavisi razvoj najsloenijih
formi psihike delatnosti sazrevaju u poznijim etapama; to je razlog to se i formiranje
psihikih procesa odvija od jednostavnijih ka sloenijim formama.
147
Slika 53: Mijelinizacija razliitih oblasti korteksa: a. spoljanja povrina; b. unutranja
povrina (krupnim takama oznaeni su delovi kore koji najranije sazrevaju a sitnim delovi kore koji
najkasnije sazrevaju; srednje take odnose se na zone koje se mijelinizuju u meuvremenu; prema: Luriji,
1976)
149
Razvoj limfoidnog sistema je najbri u detinjstvu, dostie maksimum u predpubertetu i
postepeno opada do kraja adolescencije gde se zadrava na nivou odraslih. Ako se ima u
vidu da je sa njegovim porastom smanjena smrtnost dece, onda je jasna i njegova
zatitna uloga.
Neuralni tip prikazuje ubrzan razvoj nervnog sistema, pre svega mozga, koji sa 6
godina dostie 9/10 teine mozga odraslog. Meutim, do perioda zrelosti tee
mijelinizacija (slika 53) i drugi procesi koji ga funkcionalno usavravaju.
Trei, opti tip odnosi se na rast i razvoj visine i teine, a to istovremeno znai
skeleta, miia i drugih organa; za ovaj sistem je karakteristino da ima ravnomeran
razvoj, sa ubrzanjem u prvim godinama posle roenja i u predpubertetu, kada se dostie
maksimalan rast skeleta i miia.
Genitalni tip, reproduktivni sistem ima postupan rast do predpuberteta (samo 10%) i
nagli rast u pubertetu i srednjoj adolescenciji (spoljanjih i unutranjih reproduktivnih
organa).
Razvoj motorike
Razvoj motorike u prvom detinjstvu, po miljenju mnogih naunika, dominira nad
drugim funkcijama, a ovladavanje pokretima i motornim vetinama i u narednim razvojnim
uzrastima ima snaan (ne)posredan znaaj za ukupan individualni razvoj. Motorni razvoj
je tesno povezan sa drugim podrujima razvoja: senzornim, kognitivnim, socijalnim i
emocionalnim.
U repertoaru pokreta novoroeneta preovlauju uroene refleksne aktivnosti, ali
odmah po roenju javljaju se i spontani pokreti koji su dosta nediferencirani, difuzni - na
stimulaciju pojedinih organa reaguje itavo telo. Na primer: novoroene snano reaguje
ako se preko njegovog lica stavi maramica, ali nije u stanju da je pokretom ruke ukloni.
Strunjaci to objanjavaju nalazom da u ovom periodu subkortikalni centri reguliu
motoriku. U toku prvog detinjstva, sa dinamikom sazrevanja viih centara, postupno se
javlja voljna kontrola pokreta. Motorni razvoj kod dece protie odreenim redosledom, a u
brzini njegovog razvoja ispoljavaju se priline individualne razlike. Motorni razvoj ne znai
samo usvajanje pojedinih odvojenih pokreta. Formirane motorne sposobnosti se sa
razvojem postupno udruuju u sve celovitije sisteme motornih ponaanja, koji
predstavljaju kompleksnije naine kontrole okoline.
I razvoj motorike se odvija po specifinom obrascu ljudske ontogeneze: po
funkcionalnom principu - to je vei znaaj neki funkcionalni sistem imao u filogenezi
ljudske vrste, to veu povrinu zauzima njegova projekcija u korteksu. Penfild daje
uporedne sheme na kojima delove tela prikazuje u srazmeri koja odgovara povrini u
korteksu sa koje mogu biti izazvani odgovarajui kinestetiki oseti i pokreti; u korteksu su
najvie zastupljeni oni organi sa kojima se najvie voljno upravlja: usta, lice, jezik, aka,
kaiprst, palac, stopalo... (Penfield, 1959; slika 57).
Razvoj motorike obuhvata sledee procese:
razvoj koordinacije i kontrole poloaja tela,
razvoj motorike ruke i prstiju - dohvatanja i hvatanja,
razvoj lokomocije - kretanja u prostoru,
razvoj lateralizacije,
150
Razvoj koordinacije i kontrole tela
Voljna kontrola pokreta tesno je povezana sa sazrevanjem nervnog sistema. Procesi
maturacije odvijaju se po zakonitostima psihofizikog razvoja, to utie da se i razvoj
koordinacije i kontrole uspostavlja odreenim redosledom. Taj razvoj tee po
zakonitostima cefalokaudalnosti i proksimodistalnosti (slika 58).
Slika 57: Penfildova shema relativne razmere organa usklaene sa povrinom kore
mozga sa koje mogu biti izazvani odgovarajui pokreti (prema: Penfield, 1959)
Najpre se javlja kontrola pokreta onih jabuica i dete prati objekte; u 1. mesecu dete
podie podbradak; u 4. mesecu kontrolie miie vrata - die i dri glavu. Zatim sledi
kontrola trupa: sa 4 meseca sedi uz podrku; sa 9 meseci sedi bez podrke vie minuta,
moe da se nagne napred i vrati u prethodni poloaj; puzanje na stomaku poinje u 9.
mesecu a na kolenima i rukama oko 10 meseca; u 10 mesecu iz sedeeg poloaja dete
moe da se naginje u stranu i povrati u sedei poloaj.
Proces uspravljanja ima sledei redosled: ustajanje i stajanje uz neki predmet poinje
sa 9. ili 10. mesecom, a samostalno stajanje sa 11 meseci, sa godinu dana moe da se
spusti iz stojeeg u sedei poloaj, da hoda kad ga odrasli vode za ruku.
151
njegovom vidnom polju i udaljenosti u dosegu ruke. To znai da je za ovladavanje
dohvatanjem potrebno uskladiti vizuelne podatke o predmetu i kinestetike osete pri
kretanju ruke.
Dete ve u etvrtom mesecu paljivo fiksira predmet ali ini neusmerene pokrete
kojima ga ne dohvata; u petom mesecu dodiruje predmet obema rukama a u 6-7 mesecu
predmet uspeno dohvata, najpre obema a zatim i jednom rukom. Razvoj dohvatanja
zapoinje nepreciznim pokretima, kojima dete ne pogaa ni pravac ni udaljenost
predmeta. Ovladavanje dohvatanja tee proksimodistalnim pravcem, dete najpre
kontrolie rameni zglob, zatim lakatni zglob i na kraju zglob ake.
152
Razvoj fine motorike u prvom detinjstvu odraava sve veu kontrolu, preciznost i
napredak u razvoju usklaenih pokreta oko - ruka. Fina motorika su pokreti, koji
zahtevaju upotrebu sitnih miia. Razvoj radnje hvatanja predmeta formira se izmeu 20
i 60 nedelja i prolazi vie faza; u zavrnim fazama nastaje ljudska upotreba ruke sa
opozicijom palca (v. slike 59 i 60).
153
Meutim, samostalno hodanje omoguava detetu veu aktivnost i istraivanje okoline.
Postepeno usavrava hod: irinu i ugao stopala, duinu koraka. Pri kraju druge godine
dete naui da hoda u stranu, nazad, uz stepenice (pri silaenju radije puzi natrake);
javlja se brzo hodanje i tranje. U treoj godini radnja hodanja se automatizuje, panja
deteta se esto usmerava na prenoenje predmeta i druge proste radnje u hodu;
ravnotea je sve stabilnija, dete moe da baca loptu, stoji na jednoj nozi; nauilo je da
hoda niz stepenice, da se u trku zaustavi ili da trei menja pravac. Pokreti su mu
usklaeni a ruke dri uz telo, kao odrasli. Silazi niz stepenice bez pridravanja, stepenik
po stepenik (25m). Skakue na obe noge kao zeka (27m). Hoda na prstima i peti unapred
i unazad (32m). Kratko stoji na jednoj nozi (36m). Vozi tricikl (4 g). U trku utira loptu (4
g). Skakue na jednoj nozi (5). Stoji na prstima (5). Sa razvojem tranje postaje sve
usklaenije i bre (slika 61). Sposobnost skakanja se razvija kasnije od hodanja.
Trogodinja i etvorogodinja deca skau u visinu od 30 do 40 cm.
Razvoj lateralizacije
Nakon roenja i u periodu odojeta dete je bilateralno u motornom ponaanju - prema
razliitim predmetima podjednako see jednom i drugom rukom. U drugoj godini deca
poinju radije da upotrebljavaju organe jedne strane tela, veina desne strane. Ta
tendencija je sve jaa u toku predkolskog uzrasta. Pored preferencije upotrebe jedne
strane, razvoj lateralizacije se ispoljava kao vea spretnost, snaga i preciznost upotrebe
oka, ruke i noge na toj strani. Meutim, ogromnu veinu, oko 90%, ine oni kojima je to
desna strana - dekstralnost (denjatvo). Kod ostalih se mogu javiti druge varijante
lateralizacije: dominantna upotreba leve strane - sinistralnost (levatvo); podjednaka
upotreba leve i desne strane - ambidekstrija; pojava da su neki organi dominantniji na
levoj a drugi na desnoj - ukrtena lateralizacija.
Da li je lateralizacija uroena ili steena karakteristika ljudi? Dosadanja istraivanja
nisu dala jednoznaan odgovor. Jedan broj naunika veruje da je lateralizacija posledica
specijalizacije modanih hemisfera (Sperry, 1967). Kod veine ljudi je dominantna leva
hemisfera u kojoj su lokalizovane funkcije govora, pisanja, simbolikih funkcija,
apstraktnog miljenja. Pojava lateralizacije je specifina za ljudsku vrstu i u filogenetskom
razvoju se pojavljuje istovremeno sa razvojem upotrebe ruke u radu i govora u
komunikaciji.
Meutim, jedan broj autora smatra da lateralizacija nije iskljuivo fizioloki fenomen,
koji se objanjava strukturalnim i funkcionalnim razlikama leve i desne modane
hemisfere; na lateralizaciju i njene posledice utiu psiholoki i socijalni faktori, to ovaj
fenomen ini jo sloenijim.
Panju psihologa posebno privlai levorukost kod dece. Levorukost je ea kod
deaka nego kod devojica. Prvo pitanje je da li e se ta deca uspeno prilagoditi u
okruenju koje je podeeno za desnoruke; drugo pitanje je povezano sa posledicama
"prevebavanja" levorukih, posebno pri polasku u kolu, jer su odreena istraivanja
154
ukazala da tada moe doi do smetnji u govoru i itanju. Pritisak na levoruke da se
preorijentiu na desnu ruku dovodi do pojave mucavosti. U pokuaju interpretacije ove
pojave istie se da u individualnom razvoju nastajanje lateralne dominantnosti i govora
idu uporedo - ako se to "prevebavanjem" menja javljaju se posledice. Otuda i stav da
izrazitu dominantnost upotrebe leve ruke ne treba "kidati" ni pri polasku u kolu;
levorukom detetu treba pomoi pri usvajanju motornih vetina u nastavi, na primer, kako
da postavi i koristi pribor i papir pri pisanju.
Norme motornog razvoja
Prikazuju karakteristian nain razvoja pojedinih funkcija; dobijene su na osnovu posmatranja
veeg broja dece istog uzrasta (= iskustvene norme). Slue za procenu i predikciju razvoja
pojedinca. Norme sadre podatke kada funkciju dostie veina ( 50%), kada skoro sva deca (
90%) (tabela 12).
Tabela 12: Norme u motornom razvoju - uzrast na kome 50% i 90% dece formira
odreenu motornu sposobnost ((prema: Acceto i dr., 1988).
Motorne sposobnosti 50 % 90 %
Sedi bez podloge 6m 4d 8m 13d
Stoji bez oslonca 7m 20d 10m 2d
Hvatanje sa opozicijom palca 9m 3d 13m 24d
Dobro hoda 12m 21d 15m 7d
Kula od dve kocke 13m 25 d 17m 8d
Precrtava krug 37m 8d 47m 8d
Skakue na jednoj nozi 42m 10d 55m 9d
Hvata baenu loptu 50m 1d 73m 17d
Do 3. godine dete ima tekoe pri koordinaciji oko-ruka (fine rune vetine - precrtavanje).
Veinu runih vetina razvija kroz igru.
Kognitivni razvoj
155
I kod razvoja ulne osetljivosti i opaanja Penfild daje uporedne sheme na kojima
delove tela prikazuje u srazmeri koja odgovara povrini u korteksu sa koje mogu biti
izazvani odgovarajui oseti (slika 62).
Taktilna osetljivost
Karmajkl (Carmichael, 1954) istie da je taktilna osetljivost najraniji oblik osetljivosti i
u filogenezi i u ontogenezi. Kod novoroeneta osetljivost za dodir je veoma razvijena,
naroito u oblasti usta, mada nalazi ukazuju da je cela koa osetljiva na dodir. Na dodir
obraza novoroene reaguje pokretima traenja i pokretima sisanja. Draenje ake
izaziva refleks hvatanja.
Slika 62: Penfildova shema relativne razmere organa usklaene sa povrinom kore
mozga sa koje mogu biti izazvani odgovarajui oseti (prema: Penfield, 1959)
156
Oseti toplog i hladnog
Odmah po roenju postoje izraene reakcije na drai koje su hladne ili tople u odnosu
na povrinu koe deteta. Neki nalazi ukazuju da je dete osetljivije za hladno, na te drai
jae negativno reaguje.
Kinestetika osetljivost
Dete rano ispoljava sposobnost kinestetike osetljivosti na promene poloaja
sopstvenog tela i ravnotee. Analize proprioceptivnih impulsa koji dolaze od
miinozglobnog sistema ruke pokazuju da se sa uzrastom smanjuje broj difuznih
reakcija, a reakcije postaju specijalizovane i lokalne. Uporeivanje nalaza sa uzrasta 4
godine i 6-7 godina pokazuje da je tanost procene teine poveana za dva do tri puta.
Sposobnost analiziranja miinog napora i vetina lokalizovanja motornog odgovora na
spoljnu dra raste sa uzrastom. Kod dece u 6-7 godini reakcije su bre, preciznije i
stabilnije, nego kod dece od 4-5 godina.
Oseti bola
U novijim istraivanima naene su reakcije na bolne inervacije fetusa starog od 13 do
18 nedelja (Wisser i dr., 1997; Lagercrantz i Ringstedt, 2001) pa se pitanje da li
novoroene osea bol vie ne postavlja. Na bol se osim sa plaem odziva jo i sa
poveanim sranim ritmom, povienjem krvnog pritiska, razdraljivou i sa smetnjama u
spavanju.
Olfaktivna osetljivost
Odmah po roenju dete reaguje na osnovne mirise, mada veina istraivaa ukazuje
da je ova osetljivost tek neznatno razvijena.
Gustativna osetljivost
Na osnovu reakcija novoroeneta pri delovanju gustativnih drai autori smatraju da
ono razlikuje slatko, kiselo, gorko i slano. Sa 2-3 meseca reakcije na razliite kvalitete su
izrazitije i odoje reaguje na ukus mleka.
Akustika osetljivost
Dete u prvim danima ivota reaguje na tonalne i netonalne zvukove. Neki ispitivai
nalaze da postoji diferencijalna osetljivost na akustike drai koje se razlikuju po visini i
boji tona; nakon gaenja orijentacione reakcije na akustiku dra davana je nova dra,
koja se od prethodne razlikuje po visini i boji tona, na koju dete reaguje ponovnom
reakcijom orijentacije i inhibiranjem pokreta sisanja. U 2-3 mesecu pojavljuje se
lokalizacija izvora zvuka.
Kod dece se formira govorni ili fonematiki sluh i muziki sluh ili sluh za razlikovanje
visina. Govorni sluh se razvija relativno rano, krajem prve i poetkom druge godine.
Muziki sluh se razvija kasnije. Deca od 3-5 godina u pevanju reprodukuju samo ritmiku
liniju. Od 5. godine javlja se preciznije razlikovanje visina i melodije, ali je jo uvek
superiornije razlikovanje ritma i tempa.
Otrina tonalnog sluha se uveava do puberteta, i to za sve frekvencije. Sa uzrastom
raste i otrina sluha za govor.
157
Vizuelna osetljivost
Novoroene odmah reaguje na svetlosne drai, to se posredno zakljuuje na
osnovu opte motorne aktivnosti. Posle 1-2 nedelje prati pokretom oiju svetlosne drai;
najpre prati drai po horizontalnom a zatim i one po vertikalnom pravcu. Od dve nedelje
prati obojene take, promene kontrasta, oblika, kretanje objekata. Due zadrava panju
na crno/belom kontrastu, posebno u vertikalnom poloaju (slika 63 a); panju mu privlai i
promena oblika pri emu pokazuje izrazitu preferenciju za zakrivljene linije (slika 63 b).
Trei mesec je period pojavljivanja aktivne percepcije kojom dete saznaje okolni svet.
Komunikacija sa odraslima je zasnovana na vizuelnoj percepciji. Dete prati objekte do
158
udaljenosti od 4 metra. U 4-5 mesecu javlja se samostalno razgledanje i manipulisanje
predmetima.
Sa pola godine dete diferencijalno reaguje na pojavu majke (plaem kad nije
namireno, gukanjem i razdragano kad jeste). Poinje da reaguje strahom na pojavu
nepoznatog lica. Dete sve primerenije reaguje na okolinu.
Poetkom druge godine dete na shemi objekta izdvaja "raspoznavajui znak" - kod
sheme oveka to je glava, kod sheme psa - noge. Psiholozi ukazuju na jo jednu pojavu
na ovom uzrastu. Detetu privlae veu panju umerene promene na objektu, nego veoma
velike ili vrlo male promene - to je "princip razlikovanja" (v. sliku 6).
159
izbegava providni deo, pokazuje strah i poinje da plae kada preko stakla ("provalije")
treba da doe do majke. Deca od godinu dana, koja uz informacije o dubini oseaju i
staklo na stolu, prihvataju da preko stakla - ("provalije") preu do majke, jer procenjuju da
nee propasti.
Bover je, ponavljajui ovaj ogled, ustanovio da i mlaa deca, koja jo ne puze, vide
dubinu.
160
sredstava komunikacije koje odrasli kao predstavnik drutvene i kulturne zajednice rano
uvodi. Brzina i druge osobenosti razvoja simbolike funkcije kod dece mogu biti objanjene
samo takvim spregom razliitih inilaca i povezivanjem razliitih mentalnih funkcija."
Novija saznanja, koja se temelje na upotrebi kompleksnijih istraivakih tehnika
(habituacije/dishabituacije) ukazuju, da su odojad i maliani mnogo vie kompetentni i da se
neke njihove sposobnosti razvijaju mnogo pre, nego to je to predviao Pijae (videti
Pijaeova teorija kognitivnog razvoja). Brzinu habituacije psiholozi uzimaju kao prognostiku
meru detetovog razvoja inteligentnosti zbog toga to habituacija na vidne drai ukljuuje
efikasnost procesiranja informacija, panju i pamenje.
Odoje je pri kraju prve godine sposobno za ponaanje koje nije vie dijadno, nego trijadno s
obzirom na trougao dete - odrasli - predmet; u interakciji usklauje panju na partnera sa panjom na
predmet. Pri tome je sposobno da svoju panju sa partnerom usmeri na isti predmet. Ta nova
sposobnost je zajedno povezana panja, koja ukljuuje niz posebnih socijalnih vetina i interakcija.
Najpre se razvija (a) zajedno vezana panja za isti premet (dete naui na to proverava pogledom
partneru u oi). Zatim (b) dete sledi panju (pogled ili kazivanje druge osobe i (c) socijalno dozivanje.
Socijalno dozivanje je detetovo pozivanje partnera na reakciju, da bi na taj nain dobilo podatak, sa
kojim bi moglo da osmisli odreenu situaciju. Npr. dete prilazi novom objektu i pogleda partnera da bi
od njega dobilo informaciju o kvalitetu objekta i od njegovog pozitivnog / negativnog izraza lica zavisie
dalje deje ponaanje.
Krajem prve i poetkom druge godine pojavljuje se socijalna imitacija kao ontogenetski prvi oblik
kulturnog uenja koje detetu omoguava da razume konvencionalnu upotrebu predmeta i orua.
Socijalna imitacija je namerno ponavljanje ponaanja druge osobe, pri emu dete pre svega imitira
ponaajnu nameru modela.
Razvoj intelektualnih sposobnosti u 3. g
Dete izvrava tri naloga. Uoava koliinu malo - mnogo. Igra "ko bajagi" - esto. Igra uloge
(vaspitaa, prodavca, doktora). Postavlja pitanja: ta je ovo?". Ko je to?, "Kako?".
Razvoj govora u 3. g
Govori o sebi u treem licu. Zavrava poslednji slog ili re stiha poznate pesmice. Razume tri
predloga (na, u, pored). Recituje krae recitacije. Razume pitanja: ta leti, pliva... ?". Upotrebljava
zamenice i mnoinu. Koristi zamenicu "ja". Trai da mu se priaju omiljene prie. Stalno postavlja
pitanja: Ko? ta? Upotrebljava 600 do 800 rei.
Emocionalno-socijalni razvoj
Sa roenjem je zapoeo individualni ivot deteta koji je nuno utkan u socijalni ivot
koji dete okruuje. Kontakt sa stvarnou je u celini socijalno posredovan. Dete je
prinueno da komunicira ali je ta komunikacija afektivna i neverbalna.
Dete veoma rano ispoljava znake primarne socijalnosti. Sa 2 meseca pokazuje da ga
privlai ljudsko lice, govor, blizina drugih ljudi, telesni dodir; podstie odrasle na kontakt
socijalnim osmehom, plaem, gukanjem, pokretima i signalima i ponaanjem koje
pokazuje da shvata znaenje reakcija odraslih. Time zapoinje dvosmerna komunikacija
jer i odrasli, posebno majka, reaguju na te signale.
Socijalni osmeh je osmeh, koji kod odojeta izaziva opaanje ljudskog lica. Poinje se
pojavljivati izmeu etvrte i este nedelje starosti. Etoloka teorija spontani socijalni osmeh tumai
kao uroeni signal, pomou koga odoje odrava ili poveava socijalnu stimulaciju; on takoe
ukazuje na poetak faze oblikovanja afektivne vezanosti. Za kognitiviste osmeh se pojavljuje tokom
161
asimilacije okolnih dogaaja u saznajnu shemu i odraava odojetovo prepoznavanje drai iz
okoline.
Od 5.-6. meseca dete poinje selektivno da reaguje - pozitivno prema osobama koje
ga neguju a ispoljavanjem straha od nepoznatih osoba. Krajem prve i poetkom druge
godine razume radnje odraslih ali i samo pokree svrsishodne aktivnosti, ukljuuje govor
u interakciju, pokazuje interesovanje za drugu decu, javlja se simbolika i ekspresivna
igra. U drugoj godini odrasli nastoje da decu naue navikama istoe, hranjenja i
spavanja u odreeno vreme.
Za psihiki razvoj deteta u ranom razvoju najznaajniji uticaj ima sistem afektivnog
vezivanja i afektivna komunikacija jer se na njoj zasniva socijalni i emocionalni razvoj.
Afektivna vezanost je bliska emocionalna veza roditelja i deteta koju pokree primarna
potreba (Harlow, 1966; Bowlby, 1969; Ainsworth, 1978; Zazo, 1980). Nastaje u periodu
odojeta, u prvih est meseci, kao posledica interakcije deteta i roditelja. Afektivna
vezanost je bioloko i interindividualno ponaanje.
Afektivno vezivanje ima zatitnu funkciju: da obezbedi blizinu odrasle osobe i njeno
zatitno ponaanje; kao primarna potreba, postoji i kod drugih vrsta ali u socijalnom
kontekstu dejeg razvoja ono prerasta u sloeni sistem interakcije i komunikacije sa
okolinom koji ima znaajne posledice na psihiki razvoj. To se posebno odnosi na
komunikaciju sa majkom.
Bioloka zavisnost dovodi do odnosa dete - majka - okolina, posredovanog socijalnog
odnosa; dete ne stie iskustvo u linoj interakciji ve na osnovu iskustva majke. U daljem
razvoju to dovodi do specifinih oblika uenja deteta koji se znaajno razlikuju od uenja
po S R shemi. To su uenja putem podraavanja (oponaanja), identifikacije,
opservaciono uenje i uenje po modelu. Uenje se odvija u svakodnevnoj socijalnoj
situaciji i pokree ga jaka motivacija jer izmeu deteta koje ui i modela postoji snana
afektivna veza.
Gestovna komunikacija - ispoljava se kao potreba za saradnjom u zajednikoj
aktivnosti (nege, hranjenja, kupanja, oblaenja, igre) sa odraslima. Dakle, ova
komunikacija ima posredujuu ulogu i ima intelektualna a ne samo emocionalna
znaenja. Radnje poinju da dobijaju smisao koji im pridaju odrasli, one su informativni
deo delatnosti: poinje "konverzacija radnjama"; gestovi, pokreti, privlaenje i udaljavanje
predmeta, osoba... ukazuju na ono to dete "saoptava" ali su istovremeno i sredstvo
kojima dete regulie i sopstveno ponaanje. U tome je osnovna razlika afektivne i
simbolike komunikacije.
Ivi (1978) ukazuje da celokupni proces prelaska sa praktino-situacione
komunikacije u toku zajednikih aktivnosti na semiotiku komunikaciju u ranom razvoju
poiva na primarnoj socijalnosti deteta koje, po prirodi svog poloaja i naslednim
osobinama, pokazuje selektivnu osetljivost za sve ono to potie od drugih ljudi, koje
izgrauje vrste socijalno-afektivne odnose sa odraslima i kod koga se rano formira
sistem afektivne komunikacije. U tom procesu "simultanog prevoda sa jezika praktino-
situacione komunikacije na jeziki sistem dete otkriva jeziki kod" to mu odrasli
olakavaju time to verbalnu komunikaciju sa detetom podeavaju detetovim saznajnim
mogunostima.
162
Sticanje socijalnog iskustva povezano je sa kognitivnim razvojem. Masen smatra da i
razvoj socijalnog miljenja ima svoje stadije; osnovne tendencije toga razvoja su:
od spoljanjih svojstava osobe do razmiljanja o vrednostima linosti i uzrocima
njenog ponaanja;
od uproenog do kompleksnog shvatanja povoda; od jednog svojstva do ireg
poimanja svih povoda;
od jednosmernog ka elastinom miljenju;
od konkretnog ka apstraktnom miljenju;
od nepovezanog i nedoslednog ka strukturiranom i svrhovitom miljenju.
Deca razlikuju ljude od fizike okoline. Osnovna svojstva za to razlikovanje je to se
ljudi sami kreu i ispoljavaju oseanja. Trogodinje dete odgovara da tvrdnja "devojica je
ogorena" ima smisla a "vrata su ogorena" - nema smisla.
Poimanje odnosa sa drugima i tue take gledanja stie se u komunikaciji.
Najraniji znaci empatije kod dece naeni su u drugoj godini. Veruje se da slinost
osoba ili poloaja pomae u saivljavanju (isti pol, uzrast). Empatija se vaspitanjem,
tumaenjem oseanja drugih, moe podsticati. Deca koja ne umeju da se postave na
gledite drugih imaju problema u komunikaciji. Nalazi ukazuju da sistematska obuka i u
drugim socijalnim vetinama pomae uspenijem uspostavljanju meuodnosa.
Empatija ili uivljavanje je stavljanje u poziciju druge osobe i zahvaljujui tome razumevanje
oseanja i potreba druge osobe, kao i mogunosti predvianja ta e drugi uraditi u pojedinim
situacijama. Empatija, dakle, sadri: emocionalno, kognitivno i konativno uivljavanje. Otuda je
razvoj sposobnosti uivljavanja bitan uslov socijalnog i ukupnog razvoja linosti deteta.
Tabela 13: Prikaz glavnih dimenzija u Petofaktorskom sistemu sa po tri crte za svaku
dimenziju
Slika 68: Struktura roditeljskih opisa odojetovih i malianovih karakteristika prema pet
glavnih kategorija petofaktorske sheme (prema Zupani 2001)
Skarenice u grafikonima: Ekst. (ekstraverzija), Sarad. (saradljivost), E. n/s (emocionalna /ne/stabilnost), Sav. (savesnost), Otv.
(otvorenost/intelekt)
164
Odlike temperamenta
Rezultati istraivanja pokazuju da izmeu odojadi i maliana postoje individualne
razlike i kod temperamenta. Razvojni pristup prouavanju temperamenta je relativno nov.
Meu prvim studijama je bila Njujorka longitudinalna studija temperamenta. Autori
(Thomas i S. Chess, 1977, 1984) su na osnovu nalaza razvili devetodimenzionalni model
temperamenta: nivo aktivnosti, ritminost, vaspitljivost, pribliavanje/izbegavanje,
prilagodljivost, panja (opseg i trajanje), snaga reagovanja, prag reakcije i kvalitet
raspoloenja.
Autori su takoe otkrili da se ove dimenzije najee kombinuju/udruuju i daju tri tipa
temperamenta: lako vaspitljivo dete (40%), teko dete (10%) i sporo dete (15%).
Lako vaspitljivo dete je dete, koje brzo uspostavlja uredan ciklus zadovoljenja svojih
biolokih potreba, koje je dobro raspoloeno i brzo se prilagoava novim iskustvima.
Teko dete je dete, koje ima neredovan ciklus biolokih potreba, sporo se
prilagoava novim iskustvima i reaguje snano i negativno.
Sporo dete je dete, koje je pasivno, blago i sporo reaguje na okolinu i sporo se
prilagoava novim iskustvima.
Vie od treine ispitivane dece inili su meoviti tipovi temperamenta.
165
166
AFEKTIVNA VEZANOST
Etoloka teorija smatra da je afektivna vezanost sistem stvoren prirodnom
selekcijom da bi se osigurali bezbednost i opstanak deteta. Bolbi ukazuje:
da je afektivna vezanost kod dece nuna za opstanak;
da je filogeneza decu opremila karakteristikama (signalima: socijalni osmeh, pla i
ponaanjima: nenutritivno sisanje, privijanje, praenje) koje osiguravaju brigu od strane
odraslih i opstanak;
da je filogeneza odrasle osobe opremila osjetljivou za te detetove karakteristike i
signale, ponaanjima brige i negovanja, kojima na njih reaguju.
Unutranja dinamika sistema afektivnog vezivanja je slina dinamici homeostatskog
kontrolnog sistema u kojem se postavljeni cilj odrava konstantnim kontrolisanjem
endogenih i egzogenih signala. U sluaju afektivnog vezivanja, postavljeni cilj je fizika ili
psihika blizina staratelja. Kada dete oseti da je osoba za koju je vezano u blizini i puna
razumevanja, osea se bezbedno, sigurno i samopouzdano, a ponaa najee
istraivaki. Kada, meutim, dete oseti pretnju odnosu ili sebi (bolest, strah, rastanak),
zabrinuto je ili uplaeno i trai panju i podrku od primarnog staraoca. U zavisnosti od
ozbiljnosti pretnje, ponaanja afektivnog vezivanja mogu se rangovati od obinog
vizuelnog traenja do intenzivnog ispoljavanja i energine aktivnosti (npr. plakanje,
uporno privijanje) (Hazan & Shaver, 1987).
Don Bolbi je prvi koji precizno opisuje i definie afektivno vezivanje i vezanost
(attachment) dajui nova teorijska reenja koja se sutinski razlikuju od, do tada,
dominantnih shvatanja u psihoanalizi i teoriji socijalnog uenja.
Frojdovo stanovite je bilo da se odnos s majkom razvija kroz situaciju dojenja koja
ukljuuje zadovoljenje nagona. Pod ovim odnosom - koji je nazvao anaklitikim - Frojd ne
podrazumeva oslanjanje osobe na osobu, ve oslanjanje nagona gladi na seksualni
nagon - zbog ega Frojdovu teoriju svrstavaju u teorije sekundarnog nagona".
Pozicija teorije socijalnog uenja je da je vezivanje deteta za majku sekundarna
pojava, koja se zasniva na tome to majka zadovoljava detetove brojne primarne potrebe.
Majka i kada ne daje primarno potkrepljenje, kao sekundarni potkrepljiva, podstie deji
razvoj, pa i fenomen vezivanja.
Don Bolbi je prvi uoio krupne nesaglasnosti psihoanalize i socijalne teorije, u
uenju o afektivnom vezivanju, sa injenicama utvrenim u prouavanju dece i odraslih
ljudi (dok je Harlou /1959, 1961/ slino uinio kod mladunadi rezus majmuna - videti vie
u Etoloka teorija).
Kakav je razvojni tok afektivne vezanosti deteta za majku, koji inioci utiu na nju i
kakve su njene posledice po razvoj?
Afektivnu vezanost ini sistem ponaanja koji se definie kao traenje i odravanje
blizine sa drugom jedinkom. Kao glavne komponente tog ponaanja Bolbi navodi:
- pla,
- socijalni osmeh,
- nenutritivno sisanje,
- privijanje,
- praenje,
- dozivanje.
167
Jedna grupa komponenti (pla, osmeh i dozivanje) su signali kojima dete priziva
staratelja (majku) a druga (privijanje, sisanje, praenje), ponaanja koja dete dovode do
majine blizine. Ovim Bolbi ukazuje da je dete aktivan uesnik u toj interakciji.
168
Afektivna vezanost i drugi sistemi ponaanja
Vezanost i zavisnost. Psihoanalitiari i autori teorije socijalnog uenja ova dva pojma
su smatrali sinoninima. Bolbi pravi razliku izmeu vezanosti i zavisnosti. Novoroene i
odoje su zavisni od majke dok jo nisu afektivno vezani. Nasuprot tome dete u periodu
prvog detinjstva je snano afektivno vezano a vie nije zavisno od majke. Zatim, videli
smo da vezanost oznaava sistem ponaanja, dok zavisnost ima funkcionalno znaenje.
Na starijim uzrastima povoljno je kada se ukazuje da npr. u porodici postoji afektivna
vezanost, dok zavisnost tada ima negativnu vrednosnu konotaciju.
Vezanost i seksualnost. Frojd je smatrao da su vezanost i seksualnost tesno
povezani. Meutim, prema Bolbiju i ova dva sistema se konceptualno razlikuju. (a)
Vezanost se razvija na ranom uzrastu i odmah je izraena u punom intenzitetu, dok je u
odraslom dobu ona aktivna na neto niem stepenu. Nasuprot tome, seksualnost se i
kasnije razvija i kasnije dostie pun intenzitet. (b) Ova dva sistema se razlikuju po
objektima kojima su usmereni. (c) Trei razlog povezan je sa prvim - senzitivni sitemi za
vezanost (od prve godine) i seksualnost (od rane adolescencije) su uzrasno
razliiti/odvojeni.
Vezanost i istraivako ponaanje. Ako je dete uspostavilo sigurnu vezanost ona e
biti baza sigurnosti koja uvodi dete u intenzivno istraivako ponaanje; ako vezanost nije
sigurna istraivako ponaanje je srazmerno tome oslabljeno.
Vezanost i strah. Primeri ponanja dece u nepoznatim i opasnim situacijama, i nalazi
Harlovljevig ogleda, ukazuju da uspostavljanje bliskosti sa majkom za koju je dete
(mldune ipanza) afektivno vezano predstavlja snaan izvor smirenja i oporavka od
straha.
Polazei od ovakvog odreenja sistema avektivne vezanosti deteta Bolbi i njenu
funkciju vidi kao: izvor sigurnosti, utehe i zatite.
Kvalitet vezanosti
Za ocenu afektivne vezanosti koriena je metoda M. Ejnsvort (Ainsworth, 1978).
Eksperimenat se sastoji iz osam epizoda koje traju po tri minuta (tabela 14). Sistematski
su posmatrane reakcije deteta u neoekivanim situacijama. Kao kljune epizode javljaju
se etvrta (dete je sa neznancem) i esta (dete je samo). Kao pokazatelj deje
privrenosti uzimaju se reakcije deteta posle odlaska majke i ponaanje posle njenog
vraanja.
170
bez obzira na njeno aktivno prisustvo u njegovoj blizini, jer emocionalni odnos s njom
interiorizuju - razvijaju unutranji radni model vezanosti (URM).
Tabela 15: Povezanost izmeu detetove vezanosti i preovlaujueg stila vaspitanja dete-
ta
171
Deca D (dezorganizovanog) tipa imaju negativan model i sebe i drugih.
Nalazi istraivanja ukazuju na relativnu doslednost URM sa uzrastom. Meutim,
otkriveno je da model nije uvek stabilan. Do znaajnih promena najee dolazi: (a) ako
radni modeli sebe i znaajnih drugih ne prate razvojne promene (fizikih, socijalnih i
kognitivnih sposobnosti deteta); (b) kada se ivotne okolnosti drastino promene (u
smeru poboljanja ili pogoranja). Do promene (akomodacije) URM dolazi ako su
iskustva interakcije dosledno drugaija nego to su bila ranije. Nalazi istraivanja
pokazuju da se to deava kod 25% ispitanika.
Tabela 16: Opisi indikatora za pojedine tipove vezanosti (Collins & Read, 1994, prema Ste-
fanovi-Stanojevi, 2006. )
SIGURNA VEZANOST IZBEGAVAJUA AMBIVALENTNA
VEZANOST VEZANOST
USPOMENE IZ Roditelji topli i oseajni. Majke hladne i odbojne. Oevi nepravedni.
DETINJSTVA
Visok nivo svesti o sops- Drugima se ne moe verovati Drugi su komplikovani i
tvenoj vrednosti uz malo i na njih se ne moe osloniti. teki za razumevanje.
STAVOVI
nesigurnosti. Doivljaj da Sumnja u iskrenost drugih. Ljudi imaju nedovoljnu
PREMA
se drugima generalno Nedostatak samopouzdanja u kontrolu nad sopstvenim
VEZIVANJU
dopada, pozitivnih namera. socijalnim odnosima. Nije ori- ivotom.
Drugima se moe verovati. jentisan na meuljudske
Orijentisan na meuljudske odnose.
odnose.
CILJEVI I Potreba za intimnim veza- Potreba da se ouva distan- Potreba za ekstremnom
POTREBE U ma. Trai ravnoteu u blis- ca. Ograniava intimnost da intimnou. Trai nie
ODNOSU NA kosti i autonomiju u veza- bi zadovoljio potrebu za auto- nivoe autonomije. Plai
AFEKTIVNU
ma. nomijom. Veliki znaaj pridaje se odbijanja.
VEZU
materijalnom postignuu.
Kolins i Rid ukazuju da URM utie: na kognitivne procese osobe, usmerava primarnu
i sekundarnu emocionalnu reakciju linosti i reakcije u ponaanju - ljudi biraju okruenja
koja odgovaraju njihovim uverenjima o sebi i drugima.
172
Afektivno vezivanje odraslih
U poslednjim decenijama dvadesetog veka zapoinju intenzivnija istraivanja
afektivne vezanosti adolescenata i odraslih osoba. U koncipiranju instrumenta
ispitivanja (Intervju za procenu afektivnog vezivanja odraslih, George, Kaplan & Main,
1985) polo se od navednog stanovita da URM utie na kognitivne, afektivne i
ponaajne procese.
Meu brojnim istraivanjima posebnu panju privlae ona koja se bave
transgeneracijskim prenosom obrazaca afektivnog vezivanja. Prvo istraivanje uradila je
Mejn (Main et al., 1985), uporedila je roditelje i decu. Sledi vei broj istraivanja iji su
nalazi bili predmet metaanalize (van Ijzedoorn, 1995), sa ciljem procene podudarnosti
izmeu klasifikacija odraslih i klasifikacija dece. Dobijene su statistiki znaajne
korelacije izmeu ispitivanih obrazaca vezivanja.
I kod nas je uraeno jedno istraivanje transgeneracijskog prenoenja afektivnih
obrazaca (Stanojevi, 2000). Istraivanjem su obuhvaene tri generacije (bake, majke i
deca) u 90 formalno kompletnih porodica. "Rezultati istraivanja potvrdili su hipotezu o
transgeneracijskom prenosu, odnosno dobijena je znaajna povezanost izmeu
vaspitnih stavova majki u prethodnim generacijama i kvaliteta afektivne baze deteta.
Majke koje se oseaju prihvaeno u odnosu na svoje majke odgajaju decu sa
optimalnom bazom rasta i razvoja. Rezultati koji se odnose na povezanost izmeu
vaspitnih stavova odbacivanja, prezatiivanja i nedoslednosti, statistiki znaajno su
povezani sa maladaptivnom bazom rasta i razvoja deteta (slika 69b). " (Stanojevi,
2006).
Naeno je da na afektivnu bazu deteta bake imaju mnogo vei uticaj od oeva (63a,
63d), kao i da su prvoroena deca ea u grupi sa negativnim vaspitnim stavovima i
maladaptivnom bazom (63c).
a b
173
c d
Nain tumaenja ranih iskustava vezanosti referentnih osoba (majka, otac, baba,
deda) u toku intervjua omoguava istraivaima da prepoznaju URM odraslih. Autori ih
klasifikuju u etiri kvalitativno drugaija radna modela vezanosti: sigurni, oputeni,
preterano ukljueni i nerazreeni. Kvalitet tih modela kod majke (referentne osobe) se
jasno povezuje sa kvalitetom detetove vezanosti za nju, kako prikazuje tabela 17.
Tabela 17: Povezanost izmeu tipa detetove vezanosti i URM kod referentnih odraslih osoba
(Benoit i Parker, 1994; prema: Marjanovi i sar., 2004 )
174
Partnersko afektivno vezivanje
Iz dosadanjeg izlaganja moe se zakljuiti da je mehanizam unutranjeg radnog
modela kljuni sistem u ontogenetskom razvojnom sledu. Emocionalnom dinamikom i
ranog afektivnog i partnerskog odnosa upravlja isti sistem. Bolbi je isticao da se
afektivna vezanost u odraslom dobu prenosi s figure roditelja na partnersku figuru,
meutim, tek osamdesetih godina prolog veka ova hipoteza je poeta da se
proverava, operacionalizuje i dobija empirijsku potvrdu. Pojmovi koji su definisani u
afektivnom vezaivanju dece: ouvanje blizine, protest odvajanju, sigurna baza
(sklonite) - poinju da se koriste kao okvir za razumevanje prirode i etiologije izolacije i
intimnosti odraslih u partnerskim vezama. Istraivai uoavaju povezanost izmeu
partnerskih veza i (ne)adekvatnih odnosa sa roditeljima u detinjstvu.
ejver i Hazan (Hazan & Shaver, 1988) ukazuju da se i odrasli oseaju bezbednije
i sigurnije kada im je partner u blizini, dostupan i pun razumevanja. I odrasla osoba kada
je u nevoljama obino se oslanja na partnera kao izvor sigurnosti, utehe i zatite.
Posmatranjem te interakcije moe se jo uoiti niz paralela izmeu odnosa majka-dete i
partnerskih odnosa. Vrste individualnih razlika primeene u odnosima dete-majka sline
su individualnim razlikama identifikovanim u partnerskim odnosima.
Meutim, ubrzo je u istraivanjma dolo do kompleksijeg pristupa partnerskim
odnosima, umesto pojednostavljenog korienja i prevoenja obrazaca deije
vezanosti. Hazan i ejver (1987) su razvili test prinudnog izbora (Atachment Style
Prototipes) jedne od opisane tri kvalitativno razliite vrste partnerske afektivne
vezanosti. Nakon ovog usledila su brojna istraivanja i poboljanja metodologije
prikupljanja podataka radi otkrivanja stilova afektivnog vezivanja partnera i individualnih
razlika osoba koje pripadaju pojedinim tipovima vezivanja.
Bartolomju (Bartholomew, 1994) daje model etiri kategorije vezanosti adolescenata i
odraslih. Model je izveden iz Bolbijevog unutranjeg radnog modela afektivne
vezanosti. Model sebe i model drugog su dihotomni (pozitivni i negativni); u osnovi ovih
modela su dimenzije anksioznosti i odbacivanja.
Obradom podataka prikupljenih Upitnikom o bliskim vezama (Relationship
Questionnaire) sa 36 ajtema i korienjem faktorske analize autor izdvaja etiri glavna
stila vezanosti: sigurni, preokupirani, odbacujui i bojaljivi stil vezanosti (tabela 18).
Tabela 18: Stilovi partnerske vezanosti (Bartholomew, 1994, prema Stefanovi-Stanojevi, 2006)
MODEL SEBE
(Anksioznost)
Pozitivno (niska) Negativno (visoka)
Pozitivno SIGURNOST: PREOKUPIRANOST:
MODEL DRUGIH
175
Sigurni stil partnerske vezanosti odreuju niska anksioznost i nisko izbegavanje
(pozitivan model sebe i pozitivan model drugih).
Izbegavajui stil partnerske vezanosti odreuje niska anksioznosti i visoko
izbegavanje (pozitivni model sebe i negativni model drugog).
Preokupirani stil partnerske vezanosti je obrazac s visokom anksioznou i niskim
izbegavanjem (negativnim modelom sebe i pozitivnim modelom drugih).
Bojaljivi stil partnerske vezanosti definisan je visokom anksioznou i visokim
izbegavanjem (negativnim modelom sebe i negativnim modelom drugog).
Empirijskom proverom vrednosti modela autorka je dola do zakljuka da je on
primenljiv i na bliske prijateljske i partnerske odnose vezanosti adolescenata i na
iskustva u branim odnosima odraslih (Bartholomew, 1994).
(Uporediti sa prikazom razvoja partnerstva /koje daju autori: Udry, 1974; Sternberg,
1986; Rice, 1998/, u poglavlju Odraslo doba).
177
178
RANO DETINJSTVO
Za razvoj u periodu ranog detinjstva, od tree do este godine ili do nicanja prvih
stalnih zuba, posebno je karakteristino uveanje igrovne aktivnosti, ekspanzija razvoja
simbolikih funkcija i imaginacije i intuitivnog miljenja. U tom periodu se razvija govor,
formiraju predstave, dolazi do "interiorizacije" radnje. Dete postaje sve samostalnije u
pogledu brige za sebe, obavljanju svakodnevnih aktivnosti i ima vii nivo tolerancije za
"odvajanja" od roditelja.
Razvojni psiholozi u ranom detinjstvu posebno izuavaju:
odlike telesnog razvoja
odlike motornog razvoja
kognitivni razvoj:
- razvoj ulne osetljivosti i opaanja,
- razvoj uenja i pamenja,
- razvoj inteligencije,
emocionalni i socijalni razvoj
razvoj linosti
Telesni razvoj
Intenzivno poveanje imamo u ranom detinjstvu i u vreme puberteta. U ovom periodu
rast je umeren (tabela 19; slika 56).
I u periodu ranog detinjstva pojedini delovi tela rastu razliitom brzinom. Od tree do
este godine procentualno uee glave u visini smanjuje se za 5% a za isto vreme uee
nogu poveava za 5%. Za isti period se uee trupa i ruku ne menja (tabela 20).
Tabela 20: Promene procentualnog uea pojedinih delova tela u telesnoj visini
Starost Glava i vrat Trup Ruke Noge
Pri roenju 30 45 10 15
2g 20 50 10 20
6g 15 50 10 25
Odrasli 10 50 10 30
179
Tabela 20 pokazuje da na ranijim uzrastima preovlauje dimenzija glave nad trupom,
a trupa nad ekstremitetima. Sledi dinamika rasta, koji uzrokuje intenzivniji rast od
periferije ka centru. Tako se npr. prvo poveavaju dlanovi i stopala, slede podlaktice i
golenice, zatim nadlaktice i butine i na kraju trup.
Slika 70 prikazuje tzv. filipinski test koji bi trebalo da uspeno rei dete koje ima
fiziku zrelost za polazak u kolu. Prikaz A - obim glave jo dominira i dete ne dosee uvo
- rano detinjstvo. Prikaz B - ruke deteta sa 6-7 godina rastu bre od glave i dete lako
dosee uvo na suprotnoj strani (srednje detinjstvo).
Slika 70: Filipinski test (A rano i B srednje detinjstvo, prema: Flugel, 1986)
Proces dentacije
Na kraju ranog detinjstva (6-7 god.), mlene zube (20) poinje da smenjuje faza stalnih
zuba (32) koja se zavrava krajem adolescencije nicanjem umnjaka. (Proces dentacije
povezan je sa psihikim razvojem; ve smo naveli da je korien kao kriterijum
periodizacije).
Znaajnu ulogu u menjanju razmera imaju promene u skeletnom sistemu. U ranom i
srednjem detinjstvu najbre raste donja vilica, koja se prilagoava izrastanju zuba. U toku
ovog perioda intenzivno se nastavlja proces osifikacije. Telesnoj muskulaturi estogodinjeg
deteta je svojstvena slaba razvijenost tetiva i ligamenata pa stoga nije u stanju da izdri
velika naprezanja. Oko 6-7 godina dobro su razvijeni krupni miii trupa i udova, ali su slabije
razvijeni sitniji miii lea znaajni za pravilno dranje kimenog stuba (Andropova i
Koljcova, 1986, 17. str.).
Motorni razvoj
Krupna motorika
U etvrtoj godini dete moe da hoda po pravoj liniji, vozi tricikl, u trku utira loptu,
preskae prepreku irine 20 cm. Poskakivanje i preskakanje predstavlja dva oblika skakanja,
koja deca esto izvode u dejim igrama i plesovima. Te dve sposobnosti se razvijaju nakon
deje tree godine, u petoj i estoj godini deca skau i preskau predmete veoma tano i
usklaeno. U periodu 4-5 godina dete moe da u tranju menja pravac, ovladava stajanjem
na prstima, da skakue na jednoj nozi. U 5-6 godini u skoku hvata loptu i precizno je baca.
Vozi bicikl.
180
Preduslovu za rast telesne snage su razvijene odgovarajue miine strukture, kontrola
miia i sposobnost koordinisanog kretanja. Najvei problem do 5. godine je sa
koordinacijom. Najvei napor za predkolsko dete je smireno hodanje u koloni: monotonost
+ neprestano koenje + ponovno ubrzavanje (skladna koordinacija razvija se tek oko 10.
godine). Ovo treba da imaju u vidu vaspitaice u vrtiima kad planiraju grupne etnje dece.
Fina motorika
U 3-4 godini dete u pokuaju da nacrta oveka crta "punoglavca". Precrtava kvadrat i
kopira nekoliko tampanih slova. U treoj godini deca mogu da natoe tenost u olju,
poinju upotrebljavati viljuku, u petoj godini koriste kompletan pribor za jelo. Crta figuru
oveka koja ima trup i noge (5 - 6 g), zatim se pojavljuju ruke (7 g). Precrtava trougao, boji
crtee (5 g), palcem moe da dotakne svaki prst (6 g), prepisuje sva tampana slova (6 g).
Odlike razvoja fine motorike u ranom detinjstvu uoavamo praenjem detetovih vetina u
oblaenju: u 4 godini oblai se uz pomaganje, ima tekoe u zakopavanju dugmadi; u 6-7
godini oblai se i obuva samo, zakopava dugmad i vezuje pertle.
Dete i sport
Pojedinci, koji se jo u detinjstvu bave takmiarskim sportovima, razvijaju efikasnije
strategije za suoavanje sa stresom nego njihovi vrnjaci "nesportai".
Usporen motorni razvoj esto utie na tok celokupnog dejeg razvoja - linosti.
Kognitivni razvoj
181
za formiranje kompleksa obeleja na osnovu kojih se opaa forma potrebno vreme.
Pored selektivne vizuelne fiksacije, dete koristi predmetnu radnju za upoznavanje forme.
Ruski psiholozi posebno naglaavaju vezu izmeu oka i ruku u razvoju opaanja.
Opaanje izuavaju u kontekstu aktivnosti jer postoji njihova razvojna i funkcionalna
povezanost. Sve do 3-4 godine praktino manipulisanje daje bolje rezultate nego vizuelno
upoznavanje predmeta. Tek od 5. godine vizuelno upoznavanje postaje efikasnije. Kod
dece od 6-7 godina taktilno-motorna komponenta ve postaje suvina za vizuelnu analizu
forme.
U eksperimentima koji su imali za cilj da decu naue opaanju forme, uoeno je da na
uzrastu 3-4 godine forma jo nije izdvojena kao obeleje (znak) predmeta, ve je
nerazdvojno povezana sa predmetom. Od 5-7 godina deca poinju da izdvajaju formu
kao jedan od znakova predmeta. To je upravo prelazna etapa od predmetno-praktine
faze u razvoju opaanja na perceptivnu aktivnost u pravom smislu. Karakteristine crte
perceptivnih operacija su njihova podrobnost i sukcesivnost. Otuda se pokreti oiju mogu
koristiti kao indikatori procesa opaanja. Upravo na osnovu analize snimaka oiju
ustanovljeno je da se razlikuju perceptivne operacije upoznavanja forme i prepoznavanja
forme.
Pokreti oiju mogu koristiti kao indikatori procesa opaanja. Upravo na osnovu analize
snimaka oiju ustanovljeno je da se razlikuju perceptivne operacije upoznavanja forme i
prepoznavanja forme.
Na osnovu informacija o pokretu oiju praen je razvoj vizuelnog opaanja forme. Deca
od tri godine ne ispituju predmet, fiksacije su duge i retke; u 4-5 godini zapoinje aktivnost
istraivanja forme; u 6-7 godini oi kratkim fiksacijama sistematski modeluju formu figure
sa svim njenim osobenostima, to kasnije daje nepogreivo prepoznavanje. Pri ispitivanju da
li je kod dece razvijena sposobnost aktivnog perceptivnog pretraivanja i analize objekta vri
se snimanje pokreta oiju u toku reavanja testovnih zadataka (videti sliku 71).
Slika 71: Da li su prozori na kuama isti ili razliiti (Vurpillot, 1968, prema: Marjanovi i
sar., 2004)
U istraivanje su ukljuena deca od 4-8 godina. Mlaa dece nisu imala nikakvog plana
za reavanje zadatka, esto su uporeivala prozore na razliitim mestima i sluajnim
redosledom. Starija dece su koristila sistematsku kontrola (od gore i levo - desno, leva kua -
desna kua) i onda, kada su ustanovila prvu razliku meu prozorima, zakljuila, da se kue
razlikuju. Ovaj ogled je istovremeno ilustracija za korienje panje pri opaanju. Mlaa deca
koriste nenamernu panju a starija deca sve vie koriste namernu panju.
Upravo i proces obuke, kako da se senzorno uenje usavri, usredsreen je na
savlaivanje sistema operacija kojima se istrauje figura (Zinenko, 1967). Rezultat
182
obuke je da se deca usredsreuju na ona obeleja koja daju najveu informaciju; u toj
fazi se ostvaruje vea interiorizacija perceptivnog procesa i formira unutranji model
figure. Ova obeleja kasnije opaena, u procesu prepoznavanja, aktuelizuju unutranji
model i dovode do trenutnog uvianja svojstva predmeta koji se opaa. To znai da
usavrena forma opaanja nastaje kao rezultat dueg uticaja praktinog iskustva i uenja.
U saznajnoj aktivnosti deca preuzimaju socijalnu kulturu, senzorno iskustvo sredine:
govorne foneme, sisteme muzikih zvukova, geometrijske oblike... i sve ih oznaavaju
pomou jezika.
Proces socijalizacije deteta od poetka je svesno usmeravan, pa i proces opaanja treba
posmatrati kao socijalno usmerenu i socijalno posredovanu aktivnost. U toku kolovanja
dalje se razvijaju sposobnosti opaanja.
Razvoj pamenja
Dete od 3-4 godine ponavlja etiri broja ili reenice od est rei; od 5 godina ponavlja niz
od pet brojeva ili reenicu od osam rei. U etvrtoj godini prepoznaje osobu i posle rastanka
od godinu dana.
Na uzrastu 4-5 godine poinje razvoj namernog zapamivanja i seanja. Ali dete
najpre shvati cilj da neto treba da zapamti pa tek postepeno otkriva operacije
zapamivanja. Dete u igrovnoj aktivnosti otkriva da ne moe neega da se seti to mu je
tada potrebno; to utie na formiranje operacija voljnog zapamivanja. Prvi pokuaji su
vezani za prosto ponavljanje onoga to eli da upamti. U 6. godini javlja se poetna
logika analiza i osmiljavanje onoga to treba da se upamti. Tada dolazi do poveanja
obima pamenja. Meutim, sve do sedme godine uspenije je spontano nego voljno
pamenje. U 7. godini namerno pamenje i seanje imaju svoj cilj i razvijenije tehnike
zapamivanja; na tom uzrastu vodeu ulogu ima govor radi uspostavljanja smisaonih
veza (v. tabelu 21).
183
Tabela 22: Poveanje opsega radnog pamenja sa uzrastom
Uzrast 1g 3-4 g 5-6 g 7-8 g 15 g
Elemenata 1 2 4 5-6 7-8
Slika 72: Intelektualne operacije koje dete koristi pri zapamivanju (prema:
Endovicka\, 1967
Sa razvojem pojmova, koji u sebi sadre karakteristike cele klase objekata, uveava
se semantiko pamenje.
Intelektualni razvoj
O razvoju miljenja i inteligencije u ranom detinjstvu bilo je govora u Pijaeovoj teoriji
kognitivnog razvoja (v. Preoperacioni stadijum str. 62 i Kritike nekih postavki i nalaza
Pijaea, str. 75) i u Kulturno-istorijskoj teoriji Vigotskog (v. odeljak o sledbenicima
Vigotskog, str. 96).
Teorija uma
Savremeni razvojni psiholozi (Wellman, 1990). ukazuju da meu zaetnike
prouavanja teorije uma moemo uvrstiti Pijaea (1939), jer je sa postavljanjem pitanja
detetu, kao to su Odakle dolaze snovi? ta misli o tome?, upuivao ih ka poimanju
(svesnosti) svojih mentalnih procesa i mentalnih procesa drugih. Pijae je na osnovu
odgovora zakljuio, da deca do este godine starosti ne prave razliku izmeu miljenja
odn. snova i realnih fizikih entiteta; takav nain miljenja nazvao je realizmom.
Teorija uma su misli i uverenja, koja se odnose na misaoni svet. Odnosi se na
pojedinevo poimanje i razumevanje vlastitih mentalnih stanja i mentalnih stanja drugih ljudi
(Marjanovi i sar., 2004). Rezultati vie novijih istraivanja pokazuju, da na uzrastu izmeu
druge i pete godine dolazi do znaajnih promena u razvoju teorije uma. Dok je Pijae
184
zahtevao da deca svoje razumevanje zadatka posreduju verbalno, u novijim istraivanjima
autori koriste objekte i rei, koji su detetu bili bliskiji i zanimljiviji. Nalazi ukazuju da
trogodinja deca prave razliku izmeu pravog i zamiljenog. Sama se mogu pretvarati ("ko
bajagi") i takoe znaju, kada se drugi pretvaraju. U teoriji uma igra znaajnu ulogu takoe
detetova sposobnost razlikovanja izmeu prividnog i stvarnog. Flavel (Flavell, 1983) nalazi
da trogodinja deca jo ne razumeju da je spoljanji izgled predmeta odn. njegova pojavnost
samo njegova reprezentacija. Trogodinje dete kad gleda sneg kae da je beo, kad sneg
gleda kriz zelene naoari kae da je zelen. Posle etvrte godine starosti deca razumeju da je
jedna od reprezentacija pogrena. Od etvrte godine starosti deca razvijaju i
metareprezentacijske sposobnosti razumevanja namera i razumeju uzronu povezanost
izmeu namere i aktivnosti. Sa razvojem ovih sposobnosti dete nameru povezuje sa
mentalnim stanjem a ne aktivnou (slika 73).
Slika 73: Primer zadatka za ocenjivanje prepoznavanja namere (prema: Marjanovi i sar.,
2004)
Na pitanje Koja devojica ide da crta? Koji deak bi se rado ljuljao? tano odgovara 13%
trogodinje , 44% etvorogodinje, 61% petogodinje. Naeno je da uporedo teku razvoj
razumevanja namere i pogrenog ubeenja (slika 74).
To je Nika. To je Ana.
Nika ima korpu. Ana ima kutiju.
185
Dok trogodinja deca polaze od stvarne situacije i prosuuju u skladu s njom (da e Nika
traiti kliker u kutiji), etvorogodinja deca odgovaraju pravilno (da e Nika traiti kliker u
korpi) polazei od toga da ona nezna da je kliker premeten. Prikazani zadatak ukljuuje
ubeenje prvog reda (prva osoba zna ta druga osoba misli); ubeenje drugog reda je
sloenije (prva osoba treba da zna ta druga osoba misli o treoj osobi), jer zahteva vii nivo
reprezentacije.
Tabela 23 prikazuje kako autori koji su istraivali ovu oblast (Wellman & Perner) prikazuju
razvojni tok teorije uma.
Wellman Perner
187
deca shvataju motive ponaanja drugih? Da li na ponaanje utiu postojane crte linosti
i/ili nastala situacija?
Petogodinjaci najvei znaaj pridaju situaciji. Nalazi ukazuju da sve do puberteta nije
dovoljno formirano razumevanje psiholoke strukture linosti.
Drugovi i druenje
Od pete do sedme godine drug je onaj sa kojim se dete igra, ee via, koji blizu
stanuje, iz istog je razreda, sa kojim deli slatkie; veze lako nastaju i lako se prekidaju.
Razvoj emocija
U etvrtoj godini pojavljuju se emocije stida, zavisti, ponosa i prva estetska oseanja.
Prepoznaje svoje emocije ljubavi, sree, besa, razoarenja. Nalazi ukazuju da deca u
periodu ranog detinjstva imaju vie strahova nego odojad i maliani, a takoe vie nego
deca u periodu srednjeg detinjstva. Neka deca u ovom periodu imaju omiljeni predmet.
Omiljeni predmet je predmet (npr. igraka, odea), koji detetu nudi oseaj sigurnosti, kad
je samo, i za vreme spavanja ga redovno uzima kod sebe u postelju.
Predkolska deca imaju tekoa sa razumevanjem postojanja istovremenih emocija
takoe u sluaju, kad ih sama doivljavaju. estogodinjak na pitanje, da li je neko
istovremeno veseo i alostan, esto odgovara da to nije mogue (kau da je neko ili
veseo ili alostan).
Razvoj govora i sposobnosti predstavljanja u ranom detinjstvu detetu omoguavaju
oblikovanje novih strategija za kontrolu nad emocijama, koje doivljavaju. Deca u 4-5
godini razumeju da ako se pojedinac prisea proteklih dogaaja da pri tome doivljava s
njima povezane emocije. estogodinjak takoe objanjava, da e pojedinac, koji se
prisea veselog dogaaja, time doiveti pozitivne emocije, meutim, ako je bio negativan
dogaaj, koji izaziva negativne emocije, radije ga treba to pre zaboraviti.
188
Deca ovog uzrasta moraju takoe da naue, gde i kada je primereno svoje emocije
izraavati. Detetovo razumevanje socijalnih pravila emocionalnog izraavanja protie u dva
razvojna stupnja. U 3-4 godini ono to roditelji ne odobravaju prikriva, ali jo ne pravi razliku
izmeu prave i pokazane emocije. U 5-6 godini poinju da prave razliku izmeu
doivljavanja i izraavanja emocija, to im omoguava, da se u odreenim situacijama
zatite pred ljutnjom ili podsmehom druge dece ili odraslih.
Na ovom uzrastu pojavljuje se deje prosocijalno ponaanje. Sa pojavljivanjem
prosocijalnog ponaanja kod dece se pozitivno povezuje sposobnost zauzimanja stanovita
drugoga, koja sa detetovim razvojem raste i ukljuuje razumevanje emocija i emocionalnog
reagovanja drugoga i razumevanje njegovih misli, motiva i namera (empatija).
Pored prosocijalnog ponaanja kod dece ovog uzrasta javlja se i agresivno ponaanje.
Razlikujemo verbalnu i telesnu (fiziku) agresivnost. U pogledu namere agresivnog
ponaanja razlikujemo instrumentalnu agresivnost, ija je namera pridobijanje predmeta,
privilegije ili prostora, i neprijateljsku agresivnost, ija je namera naneti tetu osobi ili
predmetu.
189
razvojem govora kod dece. U ranom detinjstvu su prilagodljivost i paljivost/istrajnost u
pozitivnoj korelaciji sa verbalnim sposobnostima dece.
Tabela 24: Prikaz razvoja faktorske strukture linosti u detinjstvu (prema: Zupani,
2002)
1-3 g 3-5 g 5-7 g 7+ g
Intelekt-Otvorenost Intelekt-Otvorenost /Savesnost Intelekt-Otvorenost /Savesnost Intelekt-Otvorenost
Savesnost
Ekstravertnost Ekstravertnost Ekstravertnost Ekstravertnost
Omiljenost Socijalna prilagodljivost Saradljivost Saradljivost
Emocionalna stabilnost Emocionalna stabilnost/ Omiljenost Emocionalna stabilnost Emocionalna stabilnost
190
Od sedme godine, kod kolske dece, pojavljuje se svih pet faktora u strukturi linosti.
U tabeli 25 prikazana je struktura linosti kolske dece sa po tri crte za svaku dimenziju
kao i u tabeli 13 kod petofaktorske eme za prvo detinjstvo. Uporedna analiza ukazuje da
su se sa uzrastom crte pojedinih dimenzija znaajno promenile.
Tabela 25: Prikaz glavnih dimenzija u Petofaktorskom sistemu sa po tri crte za svaku
dimenziju (Little i B. Wanner, 1998).)
Ekstravertnost Saradljivost Savesnost Emocionalna Otvorenost/
stabilnost intelekt
ekstravertnost empatija/simpatija urednost opta nervoza radoznalost
introvertnost pruanje pomoi trud inferiornost saznajna osetljivost
ivahnost prosocijalnost istrajnost socijalna briga reavanje problema
191
192
DEJA IGRA
Teorije igre
Rane teorije prikazuju igru kao razonodu, rekreaciju, aktivnost u kojoj se troi "viak"
energije (Spenser, iler). Meutim, ovakvo odreenje igrovne aktivnosti vie se odnosi na
igru odraslih. Stenli Hol je pokuao da na igru primeni princip da je "ontogeneza
rekapitulacija filogeneze". Meutim, analiza igre uloga pokazuje da u njoj deca
"proigravaju" aktivnosti i uloge osoba iz svoje okoline, a ne, za savremeni ivot,
"nekorisne delatnosti predaka".
Po teoriji K. Grosa igra, pre svega, predstavlja prvu pripremu za ozbiljan ivot. Gros
smatra da ima isto toliko igara koliko ima i nagona (npr. lov, borba, ljubav i dr.). Gros i
njegovi sledbenici u teoriju unose dopunu: da dete u igri usavrava i fiksira novosteene
funkcije. Polazei od ove najoptije karakteristike Gros je naziva teorijom treninga ili
samovaspitanja.
193
Po shvatanju Klapareda igra je aktivnost u kojoj dete ispoljava tenje za
sveobuhvatnim razvojem. Najbitniju odliku igre Klapared vidi u fikciji. Aktivnosti koje nisu
mogue u stvarnom ivotu dete skree u fikciju koja mu "prua mogunost da za trenutak
ostane pri onome to ga najivlje interesuje i onda kada to ne moe postii ako se oda
ozbiljnoj delatnosti" (Claparde, 1916).
Prema Pijaeovom shvatanju "sutina igre je asimilacija ili primat asimilacije nad
akomodacijom". Pijae smatra da je detetu za njegovu afektivnu i intelektualnu ravnoteu
neophodno da "raspolae delom aktivnosti ija se motivacija ne sastoji u prilagoavanju
stvarnosti, ve naprotiv, u asimilovanju te stvarnosti u sebe, bez prinuda i kazni". Pijae,
dakle, igru izuava kao razvojni fenomen u sklopu opteg, a posebno kognitivnog razvoja.
On razlikuje etiri kategorije igre, to su: (a) funkcionalna igra ili "igra vebe" koja je
prvobitni oblik igre koji se javlja na senzomotornom nivou; (b) simbolika igra koja dostie
svoj vrhunac izmeu 2-3 i 5-6 godine i ona je jedan oblik reprezentacije u
preoperacionom miljenju; (c) igra sa pravilima zamenjuje simboliku igru i ona napreduje
u skladu sa socijalizacijom deteta; (d) uporedo sa simbolikom igrom razvijaju se
konstrukcione igre, koje su na poetku razvoja proete ludikim simbolizmom ali kasnije
tee da predstavljaju prave adaptacije ili reenja problema i zato ih tada i oznaavaju kao
stvaralake igre (Pijae, 1990).
Teorija igre ruskih psihologa povezana je sa uenjem Vigotskog, kulturno-istorijskom
teorijom razvoja. Razradili su je Leontijev, Zaporoec, Elkonjin i brojni drugi autori. Ovo
shvatanje se moe ilustrovati sledeim tezama:
igra je u svojim osnovnim oblicima istorijska pojava; nastala je sa izmenom poloaja
deteta u sistemu drutvenih odnosa;
igra se moe povezati sa alomorfnim razvojem: dete je od poetka ivota okrueno
predmetima koje je stvorio ovek; ti predmeti i pomagala imaju razraen nain upotrebe i
ovladavanja i to dete ui u zajednikim aktivnostima sa odraslima a zatim u igrama uloga
koje su socijalna pojava po svojoj prirodi, poreklu i sadraju;
igra je povezana sa osnovnim procesom razvoja u predkolskom uzrastu:
motivacionim, stavljanjem u poziciju suigraa, razvija (samo)kontrolu ponaanja;
Vigotski smatra da se igra uloga kree ka igri s pravilima i razvoju unutranjih
psihikih procesa.
Prema Elkonjinu razvijeni oblik igre uloga sadri:
a. sadraj i sie;
b. ulogu s pravilima;
c. igrovnu aktivnost koja ima uslovni, uopten i saet karakter;
d. igrovne predmete koji uslovno zamenjuju realne predmete;
e. razvijen sistem realnih odnosa meu uesnicima i igrakama.
Psihoanaliza ne pridaje poseban znaaj igri. Frojd igru koristi za otkrivanje unutranjih
konflikta - jer polazi od svoje osnovne teze da je svako ponaanje odreeno impulsima
ida i ega. Igra se koristi i kao terapeutsko sredstvo. Po psihoanalitikoj teoriji dete
pribegava igri jer u njoj vlada "princip zadovoljstva" a u stvarnosti "princip realnosti" pa id
pre moe da ispuni elje u igri. Dete u igri moe da ponavlja i neprijatne doivljaje sa
tenjom da redukuje tenziju aktivnim ovladavanjem konfliktnom situacijom, odnosno
anksioznou. Igra ima kreativnu funkciju u nastojanju deteta da stvori svoj sopstveni svet
u kome su objekti rasporeeni na nov nain. U igri se aktivira organizam i sama ta
igrovna aktivnost detetu priinjava zadovoljstvo. Prema psihoanalitiarima u dejoj
194
simbolikoj igri veza izmeu znaka i oznaenog za dete ostaje skrivena, u dubljim
nesvesnim slojevima.
Neobihejviorista Berlajn igru povezuje sa radoznalou, manipulacijom i
eksploracijom - a tada su motivacione komponente unutranje (intrizine) i nisu izvedene
iz homeostazikih i socijalnih potreba, ve "ponaanja i aktivnosti manipulacije i
eksploracije same sebe i potkrepljuju" ali istovremeno razvijaju iskustvo i sposobnosti za
adaptivno ponaanje.
Etoloki pristup je usmeren da odredi bioloki znaaj igre u filogenezi i ontogenezi. Za
etologe je igra samo na prvi pogled "nesvrsishodna". injenica da se ona javlja kod
mladunadi koja ne nasleuju gotove obrasce ponaanja moe biti dovedena u vezu sa
potrebom da se ti obrasci ue: istrauju, isprobavaju i konstruiu u nova sloenija
ponaanja - u najmanje rizinoj situaciji kakva je igra. I etolozi povezuju igru sa potrebom
zadovoljenja radoznalosti, manipulacije i eksploracije - ali i socijalnom organizacijom
ivota.
Odlike igre
ta je igra? Ivi (1981) daje est osnovnih obeleja igre:
aktivnost koja se ispoljava u vidljivom praktinom ponaanju koje se moe
objektivno posmatrati;
samostalnost - za razliku od ostalih praktinih aktivnosti u igri odrasli daju detetu
punu samostalnost;
autotelinost - igra poseduje vlastite izvore motivacije, igra se izvodi sama radi
sebe, dete je vie usmereno na proces igre nego na rezultat igrovne aktivnosti (motiv
deteta koje slae kocke je vie da gradi kulu nego da napravi kulu);
divergentnost - svojstvo koje ukazuje da se igrovna aktivnost moe razvijati u
razliitim smerovima - dete moe isprobavati igrake i igrovnu situaciju, a moe u igri
probati kombinacije u kojima dolaze do izraaja njegove razliite mogunosti; ovo
svojstvo ini igru fleksibilnim i kreativnim ponaanjem; u igri s pravilima moe biti vie
reenja ali ona se dele na pravilna i nepravilna;
ekspresivnost - je svojstvo koje ukazuje da u igri dete izraava unutranje potrebe;
igra pokazuje ono to dete doivljava u tom trenutku, jer igra angauje celokupnu deju
linost;
fikcija - imaginativnost, stvaranje iluzornog plana, to je obeleje simbolike igre.
Oblici igre
Sa razvojnim uzrastom se menjaju razvojni oblici igre. U prvoj godini, u funkcionalnoj
igri, preovlauju aktivnosti dejih funkcija a ne karakteristike materijala ili izraajnost
igraaka. Odlike funkcionalne igre su:
- do 6 m pokreti tela;
- od 6 m do kraja prve godine funkcionalna igra rukama;
- na poetku druge godine, posebno kad prohoda dete "istrauje" okolinu, veba
hvatanje i bacanje predmeta;
- u periodu 1;6 godine do 2;0 godine dete pokazuje interesovanje za igrake i drugu
decu; javlja se recepcijska igra i igra mate i dramatizacije - igre uloga (3;0 g);
- u 4 godine poinje stvaralaka igra i igra u grupi od 2-3 dece;
195
- u 5 godini dete privlai graenje i oblikovanje i igra van kue;
- u periodu 6 - 8 godine preovlauju stvaralake igre i igre s pravilima, sportske igre,
receptivne i izvoake igre.
Sa uzrastom se smanjuje broj igara i ukupno vreme provedeno u igri. Na to utiu
razvojne karakteristike ali i raspoloivo vreme, jer poinje kolsko doba. Meutim, sa
uzrastom se poveava vreme provedeno u specijalnoj igri. Na to utiu promene u
motivaciji, pojava preferencije odreenih igara.
Sa uzrastom i pojavom igre sa pravilima igra se, iako je u poetnim oblicima bila
neformalna aktivnost, sve vie formalizuje - od spontane igre postaje aktivnost sa krutim
pravilima.
Didaktike igre smiljaju odrasli (vaspitai) radi njihovog formativnog uticaja.
Karakteristike ovih igara su to se u njima stvaraju potrebni uslova za primenu razliitih
znanja, reavanje problema koji podstiu intelektualni razvoj, pomau socijalizaciji deteta.
Otuda ove igre imaju element uenja. Osnovne njihove komponente su:
sadraj (zadatak: uporeivanje i izbor, pamenje i reprodukovanje, biranje
predmeta po zadanoj oznaci, konstruisanje);
cilj (razvijanje opaanja, razvijanje govora, miljenja, snalaljivosti);
pravilo igre (podela uloga, nain reavanja i redosled reavanja problema)
aktivnost igre (organizacija aktivnosti u kojoj se detetu preputa da rei i uradi ono
za ta je sposobno - zadre afilijativne karakteristike igre i postignu razvojni efekti).
Tradicionalne igre imaju slinosti sa didaktikim igrama po svojim razvojnim
efektima. To su obino grupne igre, koriste prirodan materijal (igrake esto prave sama
deca), imaju osmiljena pravila, zahtevaju (razvijaju): spretnost, snalaljivost, okretnost,
samostalnost, govornu vetinu, panju, matu, istrajnost, uvaavanje partnera. Stare igre
imaju izvanrednu vaspitnu vrednost, to je bio razlog da nai razvojni psiholozi provedu
akciju njihovog sakupljanja, beleenja i reafirmisanja, uvoenjem u repertoar dejih igara
u predkolskim ustanovama.
Deje igrake
Razvoj igre se odvija u skladu sa razvojem sposobnosti deteta. Osnovu deje igre
ine igrake, koje igri daju ideju i sadrinu. Igraka je svaki predmet kojim se dete igra.
Igraka je vie od sredstva igre; dete igrake personofikuje - pa je ona njegov verni
pratilac i pravi drug u igri. Igrake se obino klasifikuju po njihovoj osnovnoj funkciji, po
zahtevima uzrasta i za razliite vrste igre.
Po funkciji igrake se mogu razvrstati u:
- igrake za razgibavanje i razvijanje spretnosti;
- igrake za milovanje;
- igrake i sredstva za igru uloga;
- igrake za konstrukciju;
- igrake za drutvene igre;
- prigodne igrake koje deca sama prave.
Igrake treba da budu usklaene razvojnom stupnju. Pri tome dobra igraka treba da
je: bezopasna, skladnog oblika, funkcionalna, postojana, sadrajna, prigodno obojena,
primerene veliine, da zadovoljava higijenske i estetske zahteve. Igrake podstiu razvoj
ako nude razne mogunosti za igru, ako zahtevaju od deteta kretanje, spretnosti,
196
posmatranje, uporeivanje, samostalno uobliavanje, zajedniku igru i saradnju. Deje
igrake su onoliko dobre koliko pomau ukupan razvoj i razvoj kreativnosti linosti. Dete
ne treba pretrpati igrakama - javie se zasienost.
Uzrast i igrake
- prva godina: sopstveno telo, igrake ivih boja koje proizvode zvuk, plivaju...;
- druga godina: kolica, zvune igrake, kocke, pesak i pribor, jednostavne slikovnice;
- trea godina: automobili, tricikl, konj za ljuljanje, materijal za oblikovanje, igrake od
gume, delovi odee za igre uloga, pribor za crtanje, slikovnice...;
- 4 - 7 godine: bicikl, mehanizovane igrake, plastelin, materijal za graenje, crtanje,
lutke, pribor za igre uloga, sanke, skije...
- kolsko doba: lopte, muziki instrumenti, komponente za konstruisanje, aparati,
zbirke, TV, video, raunar...
197
198
DEJI CRTE
Crtanje je, kao i igra, jedna od najznaajnijih potreba deteta i jedna od osnovnih formi
dejeg izraavanja. I razvoj crtanja povezan je sa dejim ukupnim, a posebno
intelektualnim razvojem.
Prema Pijaeu crte je oblik semiotike (simbolike) funkcije koji se nalazi na pola
puta izmeu simbolike igre i mentalne slike. Kao i simboliku igru crtanje odlikuje
autotelizam a sa mentalnom slikom crte deli napor imitacije stvarnosti.
U aktivnosti crtanja mogu se izdvojiti odreene razvojne faze, koje su u skladu sa
ukupnim psihikim razvojem deteta.
krabanje (2 - 3 g)
U drugoj godini dete ve poinje sa krabanjem. To je motorna aktivnost i desnom i
levom rukom koju pobuuje rezultat: olovka ili bojica ostavlja tragove na hartiji to privlai
deju panju i ono se, u stvari, tako igra (slika 75).
U jednom ogledu deci je dato shematski nacrtano lice oveka (slika 77 A) i od dece
traeno da reprodukuju crte. Rezultat crtanja dece od 16 meseci bila je "krabotina". Na
uzrastu od 20 meseci dete uspeva da nacrta zatvorenu krivu, ali nacrtano ne lii na krug.
Dete od dve godine pokuava da nacrta krug a dete od 30 meseci uspeva da nacrta lice
koje ima oi, nos i usta (slika 77 B).
199
Slika 77: Crtei (po uzoru) dece razliitog uzrasta (prema: Mussen et al., 1984)
Simboliko crtanje (3 - 7 g)
Na ovom uzrastu dete ve govori o svojoj nameri da e neto da nacrta. Dete crta
predmete onako kako ih doivljava - u likovnom izrazu povezani su delovi koji u stvarnosti
ne idu zajedno. Simboliko crtanje odlikuje:
intelektualni realizam - dete crta prema seanju, shematizovano, crte prua
konceptualna svojstva modela, ono to prema njemu osea a zanemaruje trenutno
opaanje. Na primer, dete e ako traimo od njega da nas nacrta napraviti crte koji je na
stadijumu "glavonoca" - krug predstavlja glavu a iz njega su povuene dve tanke crte
koje oznaavaju noge (nema vrata, ruku i trupa, slika 78 a i b); deca od 3 g uspevaju da
sastave ljudsku figuru od elemenata (79a) - ali i nakon toga crtaju punoglavca (79b). Tek
kasnije se pojavljuju oi, zatim se, sa uzrastom, diferenciraju ostali delovi (videti u prilogu
norme koje daje Gudinaf. str. 200);
200
Slika 79: Dete sastvlja ljudsku figuru od elemenata a zatim crta punoglavca (prema:
Koks, 2000)
Slika 80: Ako odrasli nastoje da dete nacrta i telo - ona ga dodaje - crta na glavi (b)
prema: Koks, 2000)
Vizuelni realizam (8 - 9 g)
Sad je profil dobro nacrtan, skriveni delovi se ne vide iza zaklona; objekti se u
zadnjem planu postepeno smanjuju. Meutim, realistiko crtanje se postupno razvija.
Crte je dinamian ali nedovoljno strukturiran. U prvom planu je novo saznanje. Dete
201
dinamike aktivnosti prikazuje sledom slika - stripom. Jo povremeno dominira
emocionalni faktor - vee dimenzije privlanijih objekata, produena ruka koja neto treba
da dohvati... Povremeno se javi i "rendgenski" nain prikazivanja. Ali u crteu se
pojavljuje reverzibilnost - dvojna socijalna i prostorna perspektiva.
Slika 83: Razvoj crtanja ljudske figure u akciji (prema: Koks, 2000)
202
Crte kao dijagnostiko i terapijsko sredstvo
Kao i igrovna aktivnost i crtanje moe posluiti kao dijagnostiko sredstvo za
upoznavanje deteta: (a) linosti i (b) stepena intelektualnog razvoja; crtanje se koristi i
kao terapijsko sredstvo.
Kao primer dijagnostikog sredstva navodimo Gudinaf test crtanja "ljudske figure" (norme za
period 3 - 12 godina): glavonoac (3 g), glavonoac sa oima (4 g), plus trup i noge (5 - 6 g),
pojavljuju se ruke (7 g), ui i stopala (7 g), delovi povezani u celinu (8 g), eir (8 g), na crteu
figure razlikuje se pol (9 g), nacrtan je prirodan oblik prstiju (10 g), detalji na odei (11 g), osoba ima
tap, torbu i druge predmete (11 - 12 g).
Petogodinja devojica koja je nacrtala ovu figuru ima rezultat koji je u granicama
proseka intelektualne zrelosti za njenu uzrasnu grupu. I devojica, stara 9 godina i 6
meseci, koja je nacrtala oveka slika 85 ima rezultat koji je u granicama proseka
intelektualne razvijenost za njen uzrast.
204
DECA U VRTIU
Kod nas i u svetu uraeno je vie istraivanja kako vrti kao predkolska institucija
utie na razvoj deteta, ali po tom pitanju nema potpune saglasnosti. To ne iznenauje jer
nalazi pokazuju da su vrtii razliito organizovani, imaju razliite programe, nemaju isti
broj dece u grupi, neki imaju vei naglasak na uvanju a drugi na edukaciji dece.
Meutim, istraivanja su potvrdila da vrtii koji poseduju visok kvalitet predkolskog
vaspitanja podstiu deji razvoj, to se ispoljava u veoj zrelosti te dece za polazak u
kolu i kolskoj uspenosti, nego kod vrnjaka koji nisu pohaali vrti. Ovi nalazi su uticali
da veina evropskih drava razvija strategije, kako u vrtie ukljuiti to vei procenat
dece.
NIVO PODRUJE
PROCESNI Planiranje kurikuluma
Izvoenje kurikuluma
Dete u procesu izvoenja kurikuluma
Rutinske aktivnosti
STRUKTURNI Organizacija rada i ivota u vrtiu
Prostor i materijalna opremljenost
POSREDNI Saradnja sa drugim institucijama
Saradnja sa porodicom
Saradnja zaposlenih
Profesionali razvoj i zadovoljstvo zaposlenih
205
procena rada vrtia odreuje se nacrt i mehanizmi za poboljanje kvaliteta, na podrujima
na kojima su slabosti, i ouvanje kvaliteta na podrujima, koja su ocenjena kao kvalitetna.
206
u jasle doiveli intenzivan stres zbog odvajanja, tee su se i due prilagoavali na jasle
nego maliani majki, koje su doivele manji stres.
207
Uticaj planskog i redovnog itanja deje literature na razvoj govorne kompetentnosti
dece (Marjanovi i sar., 2004) ispitivan je na uzorku sedamdesetoro dece iz vrtia stare
od 4 i 5 godina. Eksperimentalna grupa (N = 35, dva odeljenja) je radila po kurikulumu za
vrti i uz to u toku dva meseca vaspitaice su deci proitale 16 dejih knjiga koje je
posebno izabrala bibliotekarka deje biblioteke (bajke, priice, zagonetke, pesme). U
kontrolnoj grupi (N = 35, dva odeljenja) je takoe relizovan kurikulum vrtia, ali ta deca
nisu imala dodatno sistematsko itanje deje literature.
Govorna kompetentnost dece autorke su utvrivale na dva naina, i to sa: (a)
analizom odgovora na standardizovanoj lestvici govornog razvoja, (b) analizom zapisa
detetovog verbalnog ponavljanja odn. pripovedanja prie, nakon to mu je
eksperimentator proitao Andersonovu bajku Kraljica na zrnu graka.
Nalazi istraivanja pokazuju da su deca eksperimentalne grupe, kako na podruju
govornog razvoja tako i govornog izraavanja, dostigla znaajno vie rezultate nego
kontrolna grupa.
Eksperimentalna grupa dostigla je i znaajno vii razvojni nivo u pripovedanju pria, u
koje su, u poreenju sa decom kontrolne grupe, unosila vie dinamikih elemenata, vie
je bilo strukturno i sintaksiki kompleksnih reenica, npr. vremenskih, uzronih i
predmetno zavisnih.
Ovi nalazi ukazuju da sistematsko itanje deje literature od strane odraslih je jedan
od znaajnih naina podsticanja govornog razvoja dece u vrtiu. Moe se rei da su deje
pesme, bajke i prie izvor beskonanog dejeg uenja, divljenja i kao takve neposredno
utiu kako na razvoj deje linosti tako i na njihov govorni razvoj.
208
SREDNJE I POZNO DETINSTVO
U srednjem (priblino do osme godine) i poznom detinjstvu (do desete godine za
devojice i do dvanaeste godine za deake) telesni razvoj se usporava. Uprkos tome dete
napreduje i poveava miinu snagu i motornu spretnost. To isto vai i za razvoj spretnosti
sitnih miia, koji doprinose razvoju sposobnosti crtanja i pisanja, koje su potrebne na
poetku kolovanja. Deje miljenje u tom periodu postaje logino, a povezano je sa
opaanjem konkretnih stvari, dogaaja i pojava. Istovremeno tada opada egocentrizam. U
skladu sa razvojem miljenja dete se sve vie zanima za drutvene osmiljene aktivnosti
koje su usklaene sa datom realnou. Vrnjaci, pored odraslih, koji su za njega jo uvek
najznaajniji, postepeno zauzimaju centralnu ulogu u dejem ivotu, dijadna i trijadna
prijateljstva postaju trajnija. Doba poznog detinjstvo je za devojice za dve godine krae
nego za deake, jer se za toliko pre kod njih pojavljuje pubertet.
Skelet ostaje istih proporcija u svim uzrasnim periodima i fazama osifikacije: 15-20%
od teine tela. Ovaj proces je tesno povezan sa ukupnim sazrevanjem organizma - kod
devojica se zavrava u proseku dve godine ranije nego kod deaka. Kod deaka je
209
snimak zgloba ake, koji na kraju puberteta treba da ima osam kostiju, najpouzdaniji test
polne zrelosti.
Pri odreivanju optimalnog vremena za polazak u kolu posebno se vodi rauna da
osnovni fizioloki sistemi postignu nivo zrelosti da dete moe sa uspehom da ispuni
razvojne zadatke koje postavlja kola.
Za poetak kolovanja odreena je sedma godina. Da li je to uzrast na kome sva
deca dostiu psihofizioloku zrelost za polazak u kolu? Koji kriterijumi se koriste u praksi
za odreivanje stepena telesne zrelosti deteta?
Sistematska merenja pokazuju da na uzrastu 6-7 godine svi fizioloki sistemi i organi
jo rastu i diferenciraju se - a to znai da su morfoloki i funkcionalno nezreli. Meutim,
dostignut je nivo razvoja na kome deca mogu uspeno da se suoe sa zahtevima
savremene nastave. Relativna telesna zrelost za polazak u kolu procenjuje se preko
sledeih pokazatelja: telesne visine, telesne teine, nivoa razvijenosti kotano-miinog
sistema, razvoja i funkcionalne zrelosti kardiovaskularnog sistema i organa disanja i
posebno preko funkcionalne zrelosti velikog mozga.
Telesna visina je osnovni pokazatelj fizikog razvoja i zrelosti. Ona se uzima u obzir i
kada se procenjuje telesna teina ili obim grudnog koa deteta. Vano merilo telesne
zrelosti je dostignuta proporcija delova tela. Kao posredni pokazatelj ovog kriterijuma
bioloke zrelosti koristi se "filipinski test"; dete je uspeno prolo test ako moe prstima
desne ruke, prebaene preko glave u uspravnom poloaju, da pokrije levu unu koljku
(v. sliku 70).
Za uitelja je vano da poznaje odlike i nivo razvoja kotano-miinog sistema kod
prvaka. Ve je reeno da do punog razvoja kotanog i miinog tkiva dolazi tek u
pubertetu. Na uzrastu od 7 godina na kostima glave, ramena, lopatica, grudnog koa,
kimenog stuba, udova - ima jo hrskaviavih delova; to je period u kome su, pod
nepovoljnim okolnostima, kimeni stub i grudni ko veoma podloni deformacijama.
Kod prvaka su dobro razvijeni krupni miii trupa i udova, ali su slabije razvijeni sitni
miii - posebno miii ake, to utie na kvalitet pisanja i brzinu zamaranja. Do slabije
koordinacije i usklaenosti finih pokreta ake i prstiju dolazi kako zbog nedovrenosti
okotavanja falangi ruke i korena ake, tako i zbog nedovrenosti eferentne inervacije;
razvoj ovih procesa traje do 12. godine (v. sliku 86, kod deteta starog 8 godina svi
osifikacijski centri su prisutni). Kod prvaka povoljnije je smenjivanje kraih perioda
vebanja pisanja; kod duih intervala javlja se zamor.
210
Organi disanja i kardiovaskularni organi na ovom uzrastu su jo daleko od konanog
formiranja, ali su dostigli nivo razvoja da funkcioniu kao relativno stabilni sistemi. Izuzev
pinealne lezde, veina endokrinih lezda do polaska u kolu ne dostie pun nivo
diferencijacije (slika 54). U procesu prilagoavanja prvaka na kolske obaveze menja se i
dinamika rada nekih lezda. Andropova i Koljcova (1986) navode da kod prvaka, kao
odgovor na poveane napore, dvostruko raste nivo izluivanja "osnovnog metaboliteta
serotonina" a primeuje se i aktivacija "simpatoadrenalonog sistema".
Od svih fiziolokih pokazatelja gotovosti deteta za polazak u kolu najvaniji su
podaci o stepenu razvija i zrelosti mozga. Podaci o procesima mijelinizacije (slika 53)
pokazuju da pojedine oblasti mozga imaju razliitu brzinu i vreme dostizanja funkcionalne
zrelosti. Od nivoa razvijenosti viih delova korteksa, posebno asocijativnih veza, zavisi u
kom obimu je ostvarljiva koordinacija razliitih kortikalnih zona; od stepena te interakcije
zavise svi psihiki procesi: kognitivni, emocionalni i konativni.
Za utvrivanje funkcionalne zrelosti mozga jedna od pouzdanih mera je elektroencefalogram
(EEG). Kod odraslog u fazi mirovanja dominira alfa-ritam koji je pokazatelj koherentnih integrativnih
procesa unutar i izmeu hemisfera. U toku individualnog razvoja koherentnost alfa-ritma se
ostvaruje postepeno (do 18 g), a utvreni paralelizam toga razvoja sa funkcionalnim sazrevanjem
eonog dela korteksa ukazuje da ga i reguliu te vie kortikalne strukture. Istovremeno sa
sazrevanjem alfa-ritma poveava se uticaj viih struktura korteksa na subkortikalne centre. To utie
da procesi ekscitacije (razdraenja) i inhibicije (koenja) postaju sve uravnoteeniji; na
predkolskom uzrastu dominantniji su prvi procesi. To dovodi do jaanja autonomnih voljnih
ponaanja i bolje kontrole emocija.
To dovodi i do promena u socijalnoj interakciji: druenju, shvatanju autoriteta,
kvalitativnih promena u kognitivnim procesima i razvoju moralnosti. Na uzrastu 7g EEG
pokazuje relativnu zrelost alfa-ritma, to je pouzdan znak gotovosti CNS prvaka za
uspean prijem i preradu informacija.
Kod veine prvaka formirani su mehanizmi koji omoguavaju organizovanje sistema
panje i opaanja, sa mogunou njihove voljne kontrole u zavisnosti od shvatanja
znaaja zadatka koji se obavlja. Znaajno raste uloga verbalnog miljenja. Meutim, kod
dece sa niim nivoom funkcionalne zrelosti korteksa manja je stabilnost panje, javlja se
zatitna ekscitacija koja se ispoljava u motornom nemiru i skretanju deje panje sa
aktivnosti nastave.
Andropova i Koljcova (1986) ukazuju da u reimu radnog dana prvaka negativne
reakcije izaziva statiko optereenje, daleko vie od intelektualnog i dinamikog
optereenja. Koji raspored radnih obaveza doprinosi poboljanju intelektualne radne
sposobnosti prvaka i ne remeti njegov razvoj i zdravstveno stanje?
Nalazi ruskih psihologa ukazuju da se kod prvaka ne pojavljuje prekomeran zamor
ako u toku radnog dana u koli imaju tri asa po 30 minuta i dva odmora po 20 minuta, od
kojih se jedan obavezno koristi za pokretne igre a drugi za uinu.
Kognitivni razvoj
U odgovoru na pitanje ta je saznanje Masen i sar. (1984) kau: "Taj pojam je dosta
irok. Odnosi se na one vidove intelektualne aktivnosti koji su vezani za sticanje znanja,
njihovu organizaciju, preradu i korienje".
ta su pak saznajni procesi? Oni oznaavaju sve procese putem kojih saznajemo
svet i nas same, procese putem kojih postajemo svesni sveta oko nas i u nama. Osnovni
saznajni procesi su: opaanje (percepcija), panja, uenje, pamenje, imaginacija, govor,
miljenje, reavanje problema. isto leksiki gledano moemo rei da re kognicija znai
saznanje. Izraz kognicija moemo prevesti sa naa dva izraza: saznavanje i saznanje.
211
Prvi od njih oznaava proces aktivnog dolaenja do znanja a drugi - rezultat tog procesa,
ishod. Ova se razlika u svakodnevnoj upotrebi esto ne uoava.
Razliita znaenja rei saznanje ili kognicija mogu se svesti na dva osnovna:
(1) Reprezentacija ili predstavljanje objekta koji je opaen, zamiljen ili predstavom
aktiviran iz prolog iskustva konceptualnim terminima koji mogu biti konkretni ili
apstraktni, i
(2) Razumevanje ili objanjenje osobenosti objekta koji je predmet saznajne
aktivnosti, utvrivanje njegovih bitnih karakteristika i odnosa analiziranog objekta u
odnosu na ostale objekte u sadanjem vremenu, kao i razumevanje znaaja objekta u
relaciji sa prolim iskustvom.
Odlike panje
Psihiko stanje usredsreenosti nae svesti i aktivnosti na odreeni sadraj nazva se
panja.
Strukturalisti povezuju panju sa jasnou predmeta u polju svesti.
Funkcionalisti opisuju panju kao proces selekcije elemenata opaajnog polja pre
nego to oni dospeju u polje svesti.
To je "filter" koji se nalazi izmeu senzornog ulaza i struktura u kojima se odvijaju
kognitivni procesi.
Panja nije samo aspekt opaajnog procesa, ve autonoman proces. Panju prate
karakteristine telesne promene. Pojave na koje je panja usmerena praene su veom
jasnoom doivljaja.
Na pojavu i trajanje panje utiu dve grupe inilaca.
Prvu grupu ime osobine drai (veliina, intenzitet, kretanje, istaknutost u opaajnom
polju i sl.) = nenamerna ili spontana panja.
Drugu grupu ine unutranji faktori (potrebe, interesi, postavljeni zadatak). Panja
koja je aktivirana unutranjim faktorima obino se naziva namerna ili voljna panja.
Osobine panje
Obim panje se ogleda u broju elemenata koji istovremeno mogu biti u fokusu panje
u radnoj memoriji (7 2).
Intenzitet panje se ogleda u stepenu usredsreenosti, koncentrisanosti svesti na
odreeni sadraj. Trajanje panje je ogranieno i javlja se fluktuacija panje, spontano
pomeranje to omoguava istraivanje sloenih sklopova drai.
Psiholoka saznanja o panji imaju brojne praktine primene. U obrazovnom procesu
koriste se za odravanje panje razni postupci kojima se podstie interesovanje za
nastavne sadraje.
Razvojnu psihologiju posebno interesuje kako dete stie sposobnost da smo
usmerava svoju panju i vri izbor u perceptivnim i drugim aktivnostima.
Na mlaim uzrastima dominira spontana panja - sama priroda stimulusa vezuje
deje opaanje. Odluujuu ulogu ima novina drai, njen intenzitet, iznenadna promena.
Prirodni odgovor deteta je orijentaciona reakcija koja je usmerena na upoznavanje tih
drai. Sa uzrastom ova forma panje postaje sloenija i izaziva reakcije koje su usmerene
na potpunije upoznavanje okoline: reakcije orijentacije i istraivanja.
213
Meutim, takvo usmeravanje panje deteta mogu izazvati odrasli (majka) koji neguju
dete posredstvom gestova ili rei, kojima ukazuju na neki predmet iz okoline. Lurija
(1976) ukazuje da to socijalno posredovanje ini prelaznu etapu iz koje u toku dalje
socijalizacije dolazi do razvoja voljne panje. Do interiorizacije socijalno organizovane
panje dolazi posredstvom govora.
Na poetku kolovanja usmeravanje dejeg opaanja vri se preko oba vida panje.
To zahteva dostignuti nivo kognitivnog razvoja i specifinosti drugih osobina prvaka. Prvi
vid se ostvaruje uvoenjem oigledne nastave, preko dobro organizovanog, privlanog
izlaganja, aktivnom nastavom. Pri svemu tome moraju da se uvaavaju principi teorije
nastave. Meutim, kod uenika treba razviti sposobnosti i spremnost da se samostalno
voljno usmeravaju na brojne ake obaveze koje zahtevaju ulaganje napora pri reavanju
problema. Tu uitelja oekuje zadatak da od poetaka uvodi postupke koji razvijaju
namernu panju, jer je ona preduslov uspenog kolskog uenja.
214
dete je radije samo, povlai se od grupe;
po govoru bez intonacije i sa slabim izgovorom rei.
Neposredna posledica smanjene mogunosti korienja vida i sluha je zaostajanje u
kognitivnom razvoju; posredne posledice odraavaju se na ukupan razvoj linosti.
Korigovanje vida i sluha, pored povoljnih efekata u komunikaciji, utie na povoljniju
samoocenu linosti i emocionalnu sigurnost deteta.
Razvoj miljenja
Deca u srednjem i poznom detinjstvu su prema Pijaeovoj teoriji kognitivnog razvoja
na razvojnom stadijumu konkretno operacionog miljenja (v. Stadijum konkretnih
operacija (str. 64) u Pijaeovoj teoriji kognitivnog razvoja, u kome je prikazan razvoj
miljenja i inteligencije u ovom periodu detinjstva).
Strategije pamenja
Strategije pamenja su tehnike, koje pojedinac upotrebljava da bi odreene stvari
lake upamtio.
Uporedo sa razvojem ponavljanja kao strategije pamenja tee takoe razvoj
strategije pojmovne organizacije.
Razvojno je jo zahtevnija elaboracija kao strategija pamenja, pri kojoj, po pravilu
tek adolescenti, spontano upotrebljavaju predstave ili elaborirane (obraene) govorne
jedinice, koje povezuju u neku sastavnu celinu.
Metakognicija je znanje o vlastitim misaonim procesima.
Metamemorija je znanje o procesima vlastitog pamenja i zaboravljanja i
sposobnost ocenjivanja vlastitog pamenja. to je dete starije to je i tanije njegovo
predvianje koje se odnosi na sopstvene mogunosti pamenja.
U jednom eksperimentu su predkolskoj i kolskoj deci postavili isto pitanje: "Zamislite da ste
reili da telefonirate vaem drugu i neko vam kae njegov broj telefona. Da li ete odmah
telefonirati ili pre toga piti vodu?" Kod mlae dece veina njih je odgovorila da e prvo piti vode pa
tek onda telefonirati, jer ne mogu sebi da predstave ta e se desiti sa informacijom - jo
nedovoljno poznaju vlastito pamenje. kolska deca su izabrala da prvo telefoniraju, izjavljujui da
treba da telefoniraju dok nisu zaboravila broj, a vodu mogu da piju i kasnije (Mussen et al., 1984).
Deca, stara 5 do 6 godina, razumeju, da se poznate stvari lake pamte nego
nepoznate, da je prepoznavanje jednostavnije nego prizivanje (priseanje, reprodukcija).
Razvoj pamenja deteta povezan je sa porastom: sistema znanja, opsega radne
memorije i metamemorije, sa ovladavanjem intelektualnim operacijama pamenja -
strategijama zapamivanja.
Ve je ukazano da u 7. godini dolazi do novih mogunosti u funkciji korteksa -
pojaano uee eonih oblasti odraava se na kvalitativne promene u sloenim
psihofiziolokim funkcijama: panji, prijemu i proceni vanosti senzornih informacija. U
215
tom periodu znaajno raste aktivirajui potencijal verbalnih instrukcija i mogunosti
organizacije voljne panje.
Kod prvaka su se stekli preduslovi da spontano pamenje, predkolskog deteta, u
veoj meri zamenjuje namerno, voljno pamenje; da verbalno pamenje postane
dominantnije od opaajno-praktinog pamenja. Uitelja oekuje da od poetka uvodi
prvake u praksu namernog uenja i zapamivanja, da pri tome koriste verbalno miljenje
pri obradi informacija - radi lakeg i trajnijeg zapamivanja, ali i bre interiorizacije
procesa opaanja, uenja i pamenja.
Pedagoka psihologija posebnu panju posveuje razvoju sposobnosti uenja i
pamenja na mlaem kolskom uzrastu.
Drugovi i druenje
Izmeu osme i jedanaeste godine drugovi se pomau, dele iste interese, a uslov za
prijateljstvo je uzajamno poverenje. Znaajna promena, karakteristina za ovo razvojno
doba, je takoe veliina vrnjake grupe - koje su vee nego u predkolskom periodu.
Vrnjake grupe ukljuuju od troje do devetoro dece, dece istog pola. Deca sve realnije
ocenjuju svoj poloaj i popularnost u grupi.
U periodu srednjeg i poznog detinjstva dolazi do kvalitativnih promena u oblikovanju
koncepta prijateljstva. Posle dvanaeste godine drug je onaj koji nas razume, sa kojim se
dele skrivene misli ali koji ume da uva tajnu; druenje je u funkciji reavanja psiholokih
problema: usamljenosti, potitenosti, zaljubljenosti,... Vrnjaci mogu imati veoma snane
pozitivne i negativne uticaje na lanove grupe.
216
Razvoj polnog identiteta
Shvatanje mukih i enskih polnih uloga kod nas je istraivala V. Smiljani (1989).
Pregled nalaza istraivanja ukazuje da razlike izmeu ponaanja mukaraca i ena nisu
iskljuivo bioloki odreene. Za objanjenje nastajanja psiholokih polnih razlika treba
ukljuiti socijalni kontekst. Uloga pola u pojedinim kulturama je razliita zbog razliite
socijalizacije. Mogu se izdvojiti sledei faktori:
razlike u socijalizaciji muke i enske dece;
konformisanje deaka i devojica u skladu sa socijalnim pritiskom;
dejstvo oekivanja u ponaanju mukaraca i ena;
vrednosni sistem i stavovi, koji esto dovode do pristrasnosti istraivaa.
Ulogu socijalizacije potvruju i antropoloki nalazi. Kritini period za usvajanje polne
uloge je do tree godine. U emu su bitne razlike u gajenju muke i enske dece koje
dovode do usvajanja polnih uloga?
Autor odgovara da je to (to je razliito) u socijalnoj kognitivnoj i emocionalnoj
atmosferi koja okruuje dete u porodici i drutvu. Neki od inilaca iz nae sredine su:
Razliito vrednovanje muke i enske dece:
- u narodnim poslovicama i umotvorinama eksplicitno se kae da je mukarac
vredniji;
- superiornost muke uloge u narodnim obiajima i obredima (esnicu lomi muko
dete, vraa se samo za dobijanje mukog deteta,...);
- dobiti po svaku cenu muko dete (zato mlada u krilu dri nakone - deaka);
- odravanje uverenja da je lake biti muko.
elja za dominacijom mukaraca (dok jedni smatraju da je ona motivisana
ekonomskim razlozima - nasleivanjem imovine, psihoanalitiari nalaze psiholoku
komponentu: da je ona proizala iz zavisti mukarca to ena ima najveu stvaralaku
snagu - raanje deteta).
Razliita oekivanja za ponaanje mukarca i ene - u svakoj sredini postoje
stavovi o poeljnim mukim i enskim osobinama koji modeluju ponaanje deaka i
devojica.
Ispitivanja kod nas pokazuju da su poeljne muke osobine: ambicioznost,
energinost, odlunost, samouverenost, hrabrost, otrina, samoinicijativa,...; poeljne
enske osobine: vernost, poslunost, paljivost, privrenost, skromnost, strpljivost,
nenost, finoa,...
Ispitivanja u SAD (Kagan, 1964) nalaze da su poeljne muke osobine: da bude
agresivan kada ga neko napada, nezavisan i odluan kad reava probleme, da bude
seksualno agresivan, da potiskuje i kontrolie jake emocije,...; poeljne enske osobine:
da se uzdrava od agresivnog ponaanja, da ne pokazuje otvoreno seksualne potrebe,
da bude pasivna, nena, da sa drugima odrava uravnoteene emocionalne odnose.
Razvoj linosti
U vie studija autori su izuavali strukturu linosti slobodnim opisima i bipolarnim
skalama. Rezultati istraivanja su poduprli petofaktorsku strukturu linosti dece u periodu
srednjeg i poznog detinjstva. Korelacije izmeu pojedinih faktora su se sa uzrastom dece
sniavale, a njihovo opadanje odraava sve veu nezavisnost (diferenciranost) faktora.
Karakteristino je da na ovom uzrastu najvei deo varijabilnosti objanjava faktor savesti
a ne ekstravertnosti (to su autori protumaili vrednosnom orijentacijom uitelja).
Za srednje i pozno detinjstvo, koje obuhvata kolsku decu, vrene su analize
prognostike vrednosti dimenzija linosti na kolsku uspenost. Najbolju prognostiku
vrednost uspenosti uenja imali su savesnost i intelekt/otvorenost. Sa merama
inteligencije i kreativnosti dece najvie je povezan faktor otvorenost/intelekt. Praena je i
povezanost dimenzija linosti sa pokazateljima detetovog socijalnog prilagoavanja.
Ekstravertni se najbre prilagoavaju svojim novim vrnjacima; saradljivi i savesni su se
najefikasinje ukljuivali u proces uenja i usvajali kolska pravila; emocionalno nestabilni
su se najtee prilagoavali na zahteve kole.
218
DECA U KOLI
Andropova i Koljcova (1986) iznose nalaze ruskih naunika da na uzrastu 7. godine
dolazi do integracija razliitih kortikalnih centara to, zajedno sa uspostavljanjem alfa-
ritma, stvara optimalne uslove za poetak kolovanja.
Do tih promena dolazi zahvaljujui sazrevanju prednjoasocijativnih oblasti korteksa
velikih hemisfera koje ine najvaniju kariku u integrativnom funkcionisanju mozga. Od
svih fiziolokih pokazatelja gotovosti deteta za polazak u kolu najvaniji su podaci o
stepenu razvija i zrelosti mozga. Od nivoa razvijenosti viih delova korteksa, posebno
asocijativnih veza, zavisi u kom obimu je ostvarljiva koordinacija razliitih kortikalnih zona;
od stepena te interakcije zavise svi psihiki procesi: kognitivni, emocionalni i konativni.
Pojaano uee eonih oblasti odraava se na kvalitativne promene u sloenim
psihofiziolokim funkcijama: panji, prijemu i proceni vanosti senzornih informacija. U
tom periodu znaajno raste aktivirajui potencijal verbalnih instrukcija i mogunosti
organizacije voljne panje.
Asocijativne oblasti, pored funkcije sinteze spoljanjih drai i pripreme za aktivnost,
imaju i funkciju planiranja i predvianja ishoda. Andropova i Koljcova ukazuju da je
poetak sistematske nastave prilika za usavravanje procesa opaanja ali i podsticaj za
dalje funkcionalno usavravanje ovih delova korteksa.
U prikazu srednjeg i poznog detinjstava ukazano je na dostignute nivoe telesnog i
psihikog razvoja koji odreuju zrelost deteta za polazak u kolu. Za decu koja su mlaa
od sedam godina, a ele da se ukjljue u kolu, tim strunjaka (psiholog, lekar, socijalni
radnik, uitelj) procenjuje spremnost ili gotovost deteta za polazak u kolu.
219
injenicu da e njihovo dete prihvatiti uitelja i uticaj njegovog veoma snanog autoriteta,
u ijoj senci e povremeno biti i roditeljski autoritet.
221
Shvatanje cilja i problema uenja. - Otkrivanje osnovnog postupka je sutina
zadatka uenja. ta je to ime uenik treba da ovlada? To nisu pojedinani zadaci i
pojedinani oblici uenja. Dete koje nije shvatilo da ga, kroz reavanje pojedinih zadataka
u kojima treba sabrati koliine, uimo sabiranju - nije otkrilo zadatak uenja. Umeti
izdvojiti zadatak uenja - znai jasno zamisliti kakvim nainom, postupkom je nuno
ovladati da bi se reio problem uenja. Prvo je potrebno otkriti zahteve situacije (kriterijski
obrazac) pa tek onda traiti repertoare ponaanja. Repertoari ponaanja, reakcija mogu
ve postojati u iskustvu deteta, kada nedostaju treba ih otkrivati, konstruisati. Dete koje je
shvatilo da prvo treba otkriti zadatak uenja - zahteve situacije (problema), kada naui
jedan princip (na primer sabiranja) moi e taj postupak da primenjuje na sve sline
situacije. U razvijanju sposobnosti otkrivanja zadatka uenja detetu treba ukazivati da
treba da razmilja kako je reilo prethodne zadatke, da se osvrne unazad i koristi ta
iskustva.
Postupak uenja
Broj postupaka je veliki, a primerenost zavisi od gradiva koje se ui, od uzrasta i
sposobnosti uenika. Dete je, na primer, dobilo zadatak da napamet naui neku pesmicu.
Ono treba da otkrije kako da to uradi: - da ita pesmicu vie puta; - da proita pesmicu
dva puta pa da se presliava; - da je podeli na neke ue celine i ui. injenica da dete
uspeva da jedanput ponovi pesmicu napamet jo ne znai na ju je nauilo; to treba da mu
uspe bar 2-3 puta.
(Samo)kontrola uenja
Sutina kontrole je da ono to je dete uradilo uporedi sa nekim obrascem ili modelom
i da se vidi da li je taj rezultat odgovarajui u poreenju sa obrascem ili modelom. Detetu
samokontrolu oteava to to se na neki nain osea kao izvrilac - za uenje neko drugi
postavlja zadatke, odreuje postupke i kontrolie. Treba, ustvari, kod deteta razviti
sposobnost sopstvene kontrole. U ogledu su uitelji pripremljeni da za vreme
dvonedeljnog boravka uenika u "koli na planini", kada organizuju celodnevni program
njihove aktivnosti, izvedu vebanja radi formiranja navika i prakse samostalnog uenja
(Brkovi, 1998). Deca su, uz asistenciju uitelja, trebala da otkrije postupke kontrolisanja
samog procesa uenja i izrade zadatka. Pojedini uenik je u tome uspean ako ovlada sa
sve tri komponente aktivnosti uenja:
- shvati cilj i problem uenja
- razvije postupke uenja
- razvije sposobnost (samo)kontrole uenja.
Nalazi pokazuju da su uenici E odeljenja uspeno ovladali praksom samostalnog
uenja i u poreenju sa K odeljenjima na kraju II razreda postigli znaajno poboljanje
opteg uspeha u koli (F = 14.81; p < 0.001).
222
i razlika meu predmetima, govornom razumevanju, grafomotorinim vetinama,
zakljuivanju i poimanju koliine, multiploj klasifikaciji predmeta i konzervaciji koliine. U
okviru ispitivanih poduzoraka vei uspeh na merenim varijablama pokazivala su deca iji
roditelji imaju vii stepen ovrazovanja (Marijanovi i sar., 2004)
U odnosu na rano detinjstvo decu pri polasku u kolu odlikuje diferencijacija
sposobnosti. Izmeu este i devete godine se kod njih brzo razvijaju sposobnosti
zakljuivanja o sloenim fizikim i socijalnim situacijama, vetine sistematskog
simbolikog reprezentovanja konkretnih predmeta (itanje, pisanje). U poznom detinjstvu
se brzo razvija detetova sposobnost uoptavanja i oblikovanja hipoteza. Dete razmilja i
ponaa se na sve organizovaniji nain, to mu omoguavaju narastajue sposobnosti
posmatranja svojih vlastitih aktivnosti i mentalnih procesa (metakognicija).
223
Nalazi Katela ukazuju da se prediktivna vrednost testova sposobnosti poveava ako
uporedo koristimo i mere osobina linosti i motivacije uenika. Polazei od nalaza u
svojim istraivanjima i rezultata drugih autora, Katel zakljuuje da faktori linosti i
motivacije doprinose uspehu u koli isto onoliko koliko i sposobnosti. Na ova tri
modaliteta crta (sposobnosti, crte temperamenta i dinamike crte) "otpada oko dve
treine do tri etvrtine objanjene varijanse individualnih razlika u postignuu" (Katel,
1978, str. 400).
Do slinih saznanja dolaze i drugi autori. U istraivanju Kvaeva i Radovanovia
(1977) potvreno je da uspeh u kolskom uenju nastaje kao rezultat "sadejstva
inteligencije, osobina linosti i motivacije". Autori, na osnovu svojih nalaza i na osnovu
rezultata do kojih je doao Katel, izraavaju uverenje da bi se "smiljenim vaspitnim
postupcima" moglo uticati na povoljniji razvoj faktora linosti koji znaajno utiu na
postignue.
U posebnu grupu moemo izdvojiti autore koji naglaavaju povezanost izmeu
kolskog postignua i afektivnih crta linosti (N. Entwistle, 1968; Entwistle & Welch, 1969;
Khan, 1969; Coopersmith, 1967).
Meutim, Blum (1976) i njegovi saradnici meu prvima istiu da su karakteristike
linosti i preduslovi i "produkti" kolskog uenja. Od istorije uenja, od doivljavanja
uspeha ili neuspeha, zavisi razvoj i menjanje kognitivnih i afektivnih karakteristika linosti.
Da poveanjem efikasnosti nastave i uenja moemo uticati i na povoljniji razvoj
opte intelektualne sposobnosti ukazuju nalazi istraivanja u savremenoj kognitivnoj
psihologiji. Te nalaze istraivanja, o uticaju kolovanja na intelektualni razvoj, Snou
(Snow, 1988) formulie u sasvim odreeno teorijsko shvatanje: "Obrazovanje je
prvenstveno program razvoja sposobnosti. Inteligencija je i primarna sposobnost za
uenje u procesu obrazovanja i primarni produkt uenja u procesu obrazovanja".
Brukover (1964) konstruie test za merenje samoocene sposobnosti za kolu (Test of
self-concept of ability)) i ukazuje da je za razvoj i menjanje ove varijable najvanije kako
uenik reaguje na povratne informacije o svom uspehu koje dolaze preko kolskih ocena
ili reagovanja nastavnika, vrnjaka i roditelja.
Socijalna interakcija i komunkacija uenika sa drugima, u porodici i koli, su najvaniji
faktori i razvoja samoocene vrednosti linosti (self-esteem), o emu govore radovi
Kupersmita (Coopersmith, 1967) i esnokove (1977). Kupersmit je posebno proveravao
Rodersove postavke u vezi sa razvojem samopotovanja i razvio je instrument za
merenje samoocene vrednosti linosti (Test of self-esteem). Samoocena linosti dobrim
delom sadri reflektirane procene koje daju, pre svega, "znaajni drugi" iz okoline.
Posebnu panju istraivaa privlai konstrukt "mesto kontrole" (locus of control),
kako linost vidi svoje ponaanje i ono to joj se deava - da li su uzroci od kojih zavise
ishodi pod njenom kontrolom ili van njene kontrole. Krandal (Crandal, 1965) konstruie
instrument za merenje mesta kontrole (Intelektual achivement responsibility scale).
224
Vajner (Weiner, 1979) u svojoj atribucionoj teoriji motivacije u taksonomiji uzroka
uspeha i neuspeha uvodi tri uzrone dimenzije: mesto (unutranje/spoljanje), kontrolu
(pod kontrolom/van kontrole) i stabilnost (stabilan/nestabilan).
Vajner (1979) posebnu panju posveuje analizi psiholokih posledica do kojih dovodi
vezivanje postignua za razliite faktore, a samim tim i razliite uzrone dimenzije.
Dimenzija stabilosti utie na to kakva e biti procena i oekivanje promena u
uspehu ili neuspehu.
Lokalizacija mesta povezana je sa emocionalnm reakcijama i samoocenom linosti.
Psiholoki efekti mogunosti kontrole dolaze do izraaja u toku interakcije sa
okolinom - pri ocenjivanju, odluivanju o pruanju pomoi i pri formiranju sentimenata.
227
Slika 89: Samoocena vrednosti linosti - U, P i N
u srednjoj koli (F=9.06 p < 0.001), to ukazuje da sa poveanjem zahteva nastave vei broj
srednjokolaca svoje postignue tumai "spoljanjim" faktorima koji su van njihove kontrole.
Nalazi istraivanja pokazuju da na skali neuroticizma sa kolskim uzrastom dolazi do
znaajnog poveanja srednjih vrednosti, to je izrazitije u osnovnoj nego u srednjoj koli.
Meutim, ostaju i uveavaju se razlike izmeu grupa razliite kolske uspenosti koje su
najizrazitije u petom razredu (slika 91). Kod osnovne kole F=22.70 p < 0.001, kod
srednje kole F=13.20 p < 0.001. Karakteristino je da se pri kraju srednje kole srednje
vrednosti prosenih i neuspenih na ovoj varijapli skoro izjednauju, dok uspeni od
petog razreda ostaju na niem nivou neuroticizma.
Nalazi istraivanja dalje ukazuju da se pozitivne razlike uspenih, i osnovnoj i u
srednjoj koli, uveavaj i na merama opte intelektualne sposobnosti (slika 92). U
osnovnoj koli F=132.6 p = 0.000; u srednjoj koli F=244.2 p = 0.000. I korelaciona
naliza ukazuje na poveanje povezanosti opte intelektualne sposobnosti i uspeha u
koli; u prvom razredu osnovne kole r = 0.26, na karaju IV razreda srednje kole r =
0.64.
228
Slika 91: Srednje vrednosti na skali neorotinosti - U, P i N
230
RAZVOJ UENJA
"Nijedno drutvo nije do sada izvuklo
masimum iz potencijala svojih lanova"
Hant
231
istraivanja uinka faktora koji deluju i na kasnijim uzrastima. Drugim reima, itav razvoj
je vaan.
Meutim, autori istiu da su granice linog menjanja jedinke sve nie sa porastom
godina; oni mogunosti razvoja i menjanja prikazuju u vidu "klina" iji je najiri kraj
okrenut najranijem uzrastu, kritinom periodu kada se organizam odlikuje poveanom
senzitivnou za odreene podsticaje, a vrh pubertetu (slika 94).
Slika 94: Shematski prikaz uticaja deprivirane sredine na razvoj - opadanje mogunosti
poinje od kritinog perioda razvoja
Klasino uslovljavanje
Osnovni oblik uenja u periodu novoroeneta i odojeta je uslovljavanje. Ovaj oblik
uenja je primenljiv za objanjenje odreenih promena kod ljudi svih uzrasta.
Klasino ili respodentno uslovljavanje je najjednostavniji oblik uenja koji dovodi do
stvaranja uslovnog odgovora, reakcije. Procesom klasinog uslovljavanja se neka ve
postojea bezuslovna reakcija vezuje za novu (neutralnu) dra koja se javlja istovremeno
ili neto pre sa bezuslovnom drai koja izaziva tu reakciju. Klasino uslovljavanje se
odvija bez namere subjekta.
Ovaj oblik uenja objasnio je ruski fiziolog i psiholog Pavlov pomou ogleda sa psima
koristei hranu kao bezuslovnu dra za refleks salivacije kao bezuslovnu rekciju i zvuk zvona
kao neutralnu (uslovnu) dra. Ako je zvuk zvona dovoljno puta ponovljen istovremeno ili neto pre
davanja hrane on poinje sam, i kad se izostavi davanje hrane, da izaziva salivaciju. Tada kaemo
da je uspostavljen uslovni refleks. Za objanjenje uslovnog refleksa Pavlov koristi sledee
pojmove:
potkrepljenje - primena bezuslovne drai sa, neto pre datom, neutralnom (uslovnom) drai;
orijentacioni refleks - usmeravanje panje na neutralnu dra ("ta je to?"
analizator - centar u korteksu koji odgovara na dospele impulse iz receptora;
privremena veza - nastaje izmeu neurona u korteksu ije se razdraenje poklapa u
vremenu;
iradijacija razdraenja - jae razdraen centar bezuslovne reakcije privlai sebi drugo slabije
razdraenje u korteksu; iradijacija formira privremenu vezu;
generalizacija - pojava da uslovni refleks izazivaju i drai sline uslovnoj drai; to je zato to
je prethodna privremena veza formirana sa celim analizatorom;
232
inhibicija - nastaje kada se uslovna dra ponavlja bez bezuslovne drai; ona ima zatitni
znaaj - uva nervni sistem od iscrpljenja, zato izaziva:
gaenje - uslovnog refleksa; nakon pauze, perioda odmora uslovni refleks se opet moe
izazvati - to je:
spontano obnavljanje;
uslovljavanje vieg reda - nastaje kada se neutralna dra potkrepljuje uslovnom drai.
Pavlov je isticao da je bezuslovnih refleksa relativno malo pa uslovni refleksi
omoguavaju uravnoteenje delatnosti organizma sa uslovima okoline - prilagoavanje.
Dete vrlo rano poinje da se uslovljava na situaciju hranjenja. Na primer, pre poetka
dojenja majka stavlja bebu u odreeni poloaj za hranjenje; ubrzo dete poinje sa
pokretima sisanja, kada se nae u poloaju za hranjenje. Uslovne reakcije mogu da
nastaju i vezuju se za kupanje, uspavljivanje i brojne druge situacije. Meutim,
uslovljavanje ne izgrauje samo dobre navike ve se njime lako stvaraju i loe navike i
nepotrebni strahovi; tada govorimo o emocionalnom klasinom uslovljavanju, kada
uslovni strah nastaje posle jednog intenzivnog doivljaja.
Na primer: ako dete koje kroz prozor gleda da prolazi autobus (neutralna dra) - istovremeno
uje zvuk groma (bezuslovna dra) snano e se uplaiti (bezuslovna reakcija) i zaplakae. Sledei
put kada vidi da prolazi autobus (uslovna dra) pokazivae strah (uslovna reakcija) (Mussen et al.,
1984).
Psiholozi su koristili uslovljavanje u postupku ispitivanja senzorne osetljivosti, na
primer: da li dete uje. Ako se korienjem zvuka kao neutralne drai moe da formira
uslovni refleks kod deteta, onda je to pouzdan znak postojanja akustike osetljivosti.
Uslovljavanje je korieno i u terapiji radi promene loih navika kod dece. Najee
se pominju primeri odvikavanja dece od none enureze i razuslovljavanje straha kod
dece.
U razuslovljavanju se uslovna dra (izaziva straha) koristi umesto neutralne i
potkrepljuje prirodnom drai koja izaziva pozitivnu prirodnu reakciju deteta. Nakon
dovoljno ponavljanja formira se nova uslovna reakcija ime se istovremeno dete oslobaa
od straha.
Sa uzrastom, sazrevanjem nervnog sistema mehanizam uslovne rekcije se lake i
bre uspostavlja i igra znaajnu ulogu u sticanju novih iskustava i navika deteta.
Instrumentalno uslovljavanje
Instrumentalno ili operantno uslovljavanje, koje se po mnogo emu razlikuje od
klasinog uslovljavanja, pojavljuje se kod deteta neto kasnije - od treeg meseca.
Instrumentalno uslovljavanje je uenje koje zavisi od posledica koje prate odreena
spontana reagovanja. Ponaanje koje je nagraeno, potkrepljeno - tei da se ponovi;
kanjena reakcija se inhibira. I instrumentalno uslovljavanje se odvija bez namere
subjekta. Isto tako i majka moe svesno, ali i nesvesno da oblikuje odreena ponaanja
deteta koja se najpre spontano javljaju - da ih pojaava ili sputava.
Na primer: Majka smeta dete u krevet, iskljuuje svetlo i izlazi iz sobe - dete poinje da
plae. Pla zaustavlja majku i ona se vraa, ukljuuje svetlo i seda pokraj deteta i ostaje dok ono
ne zaspi. Takvo postupanje najverovatnije vodi ka tome da u ponovljenoj situaciji dete jo jae
zaplae - zato to je vraanje majke imalo potkrepljujui efekat na plakanje (Mussen et al., 1984).
Kada efekat potkrepljenja zadovoljava fizioloke potrebe (glad, e) govorimo o primarnom
potkrepljenju. Stimulusi i situacije koji povezani sa fiziolokim zadovoljenjem potreba steknu
potkrepljujue znaenje postaju sekundarno potkrepljenje. Obe vrste potkrepljivaa efikasno mogu
razvijati deja socijalna ponaanja: vokalizaciju, osmehivanje i druge oblike komunikacije.
233
Na kasnijim uzrastima kod dece se javlja instrumentalno uenje - oblik uenja
reavanja problema putem pokuaja i pogreaka u kome se postepeno uvruje ona
reakcija koja dovodi do cilja, zadovoljenja potrebe, reenja problema. Potkrepljujui uticaj
efekata uspene reakcije, dolaska do cilja oznaen je pojmom "zakon efekta". Ovaj oblik
uenja se razlikuje od instrumentalnog uslovljavanja po aktivnom angaovanju subjekta,
pokuajima da u svom repertoaru ponaanja pronae reakciju koja ga vodi do cilja,
reenja problema.
Uenje po modelu
U prvoj godini, u 7-8 mesecu, pojavljuje se uenje putem oponaanja (imitacije). O
oponaanju govorimo kada dete kopira ono to je videlo kod modela i kada je sposobno
za izborno imitiranje. Dete najpre oponaa ono to ve i samo zna da izvodi ali ubrzo i
ono to je videlo i ulo od odraslih: gestove, kombinacije glasova, forme ponaanja.
Ovim oblikom uenja znaajno se proiruje deja mogunost sticanja iskustva.
Imitacija je izuzetno vana za uenje govora. U govornoj komunikaciji sa detetom odrasli
treba pogrenu deju re glasno da ponove u ispravnoj verziji; dete e oponaanjem te
verzije nauiti pravilan izgovor. Krajem druge godine razvija se igra uloga u kojima dete
oponaa ono to je videlo kod drugih. Sa ovim oblikom uenja preplie se instrumentalno
uslovljavanje i uenje uvianjem odnosa. Ako dete hvale kad oponaa to razvija sklonost
ka usvajanju novog, utie na izbor ponaanja koja e imitirati. U treoj godini u prvom
planu su odreene osobe i njihova ponaanja. Na tom uzrastu deca primeuju svoju
slinost sa roditeljem istog pola, s njim se identifikuju i oponaaju ga. Dete radije oponaa
osobu za koju je afektivno vezano. U igri pasivno dete imitira aktivno. Imitiranje je esto
saznajna proba: da li moe da se dostigne eljeni cilj. Dakle, afektivna veza odreuje -
koga e dete oponaati, a tenja nekom cilju - ta e oponaati.
Polazei od ovih kriterijuma uenja po modelu razlikujemo:
oponaanje ili imitaciju - kopiranje opaenih ponaanja modela;
indetifikaciju - saobraavanje u celini sopstvenog ponaanja uzoru sa kojim se
poistoveujemo;
uenje uloga - zapoinje u igri uloga a kasnije pri preuzimanju socijalnih obrazaca
ponaanja u koli i svakodnevnom ivotu.
Bandura (Bandura, 1977) pojmom modelovanje obuhvata sve ono to se iskazuje
pojmovima: oponaanje, imitacija, kopiranje, identifikacija, opservaciono uenje. Za ovog
autora modelovanje je oblik uenja u kome se vri transfer od najjednostavnijih do
najsloenijih socijalnih iskustava i ponaanja. Modelovanje skrauje vreme uenja.
Najvee efekte ostavljaju posledice do kojih dovode preuzeta ponaanja. Ishodi mogu
imadi dvojako dejstvo: (a) na menjanje statusa modela (uzora) i (b) na promene osobe
koja imitira.
U naoj terminologiji koristi se vie izraza kada se govori o osobi koju oponaamo:
model, uzor i idol.
Ti pojmovi imaju sledea znaenja:
model - je najiri pojam, koristi se za oznaavanje svih osoba koje imitiramo i ne implicira
vrednosno znaenje; imitirano ponaanje modela moe biti (ne)korisno i (ne)poeljno;
uzor - je samo onaj model koji je drutveno poeljan, zato oponaanje uzora dovodi do
pozitivnih posledica;
234
idol - je model koji je predmet oboavanja i njegovi se uticaji primaju nekritiki - ono to on
sugerie lako prihvata, emo se suprotstavlja - lako odbacuje; selektivnost opaanja je slina kao
kod predrasuda.
Uenje uvianjem
Poetni oblik ovog uenja kod dece se javlja pri kraju prve godine. Dete, na primer,
uspeva da rei problem dosezanja predmeta koji je van dohvata njegove ruke (uvia da
povlaenjem pokrivaa igraka moe biti dovedena u neposredni dohvat ruke, jer je
otkrilo mehaniku vezu izmeu ta dva opaena objekta). To je prvo manifestovanje deje
praktine inteligencije, dejeg opaajno-praktinog miljenja.
Ovaj naziv dali su getaltisti uenju sa razumevanjem, smisaonom uenju. Odlikuje
ga naglo reorganizovanje svesti pri reavanju problem situacije i uvianje koje aktivnosti
treba izvesti da bi se reio problem - dolo do cilja. Reavanje problema uvianjem je
oblik uenja u kome dolazi do otkrivanja novih odnosa - to je "klju" reenja.
Uvianje je najsloeniji oblik uenja i u njemu se angauju dostignuti oblici miljenja.
Sredstva misaone aktivnosti mogu biti elementi opaene situacije, predstave, pojmovi -
to sve zavisi od problem situacije i nivoa kognitivnog razvoja subjekta. Posle kraeg ili
dueg traganja do reenja dolazi naglo; uvianje prati emocionalna reakcija - "aha -
doivljaj". Meutim, treba rei da se, i kod dece i kod odraslih, jedan broj "uvianja" sa
"aha - doivljajem" moe javiti i uz pogreno reenje, reenje koje "ne prolazi" u
praktinoj primeni, to zahteva nastavak reavanja.
Uenje uvianjem se javlja, zajedno sa drugim oblicima uenja, pri formiranju
motornih i verbalnih vetina, usvajanju socijalnih obrazaca ponaanja - ono sa razvojem
deteta postaje dominantan oblik uenja. Uenje sa razumevanjem ili osmiljeno uenje
je uslov uspenog kolskog uenja. Sami nazivi nekih oblika nastave - oenje putem
otkria, uenje reavanjem problema - ukazuju da se oni zasnivaju na uvianju.
235
236
RAZVOJ PAMENJA
Pamenje je proces uvanja - zadravanja fiziolokih reprezentanata (tragova,
kodova, engrama) shema ponaanja steenih uenjem. Kao i proces uenja i proces
pamenje se sa uzrastom razvija, menja i kvantitativno i kvalitativno.
Ve u prvom mesecu se javlja u najelementarnijem obliku kod zadravanja i
aktuelizacije uslovne veze. Od 3-4 meseca pojavljuje se prepoznavanje vizuelne i
akustike percepcije, to znai da je dete sposobno da novi opaeni utisak dovede u
vezu sa mentalnom slikom, predstavom tog objekta. Dete prepoznaje lik i glas majke,
prepoznaje predmete koji se koriste pri hranjenju. Oko 6. meseca dete diferencirano
reaguje na poznate i nepoznate osobe. Javlja se reakcija straha na pojavu nepoznatih
lica. U 7-8 mesecu dete u komunikaciji sa odraslima pokazuje da prepoznaje rei kojima
odrasli imenuje predmete i usmerava pogled na te predmete. U 8-9 mesecu odrasli mogu
da govorom kod deteta pokrenu reprodukciju pokreta ("pa-pa" i "tai-tai"). Krajem prve
godine dete razume govor odraslih. U drugoj godini dete poinje da izgovara re
neposredno poto odrasli imenuju predmet, a zatim stie sposobnost da samo imenuje
predmet kad ga ugleda.
Za ocenu razvoja sposobnosti prepoznavanja koriste se ogledi sa traenjem
skrivenog predmeta. U ogledu se varira vreme do pokuaja traenja: 1, 3 ili 7 sekundi.
Samo neka osmomesena deca su uspena ako pokuaju da nau predmet posle 1
sekunde; sa 12 meseci skoro sva deca uspevaju da nau skriveni predmet posle 3
sekunde, a veina je uspena i posle 7 sekundi; sa 18 meseci dete retko grei i kroz 10
sekundi.
Kada se kod deteta javlja radno ili operativno pamenje? Pojava funkcije radnog
pamenje je uslov da se javi mogunost da dete sravni, uporedi opaeno sa ranije
saznatim (v. sliku 90) - a ta sposobnost se ispoljava od 8. meseca; poetni opseg radnog
pamenja je 1 elemenat (stavka). U tabeli 8 dati su podaci o poveanju opsega radnog
pamenja.
237
Radno pamenje je jedna od glavnih funkcija u sistemu pamenja. U njemu se obrauju
informacije i iz njega se skladite u dugorono pamenje. Ima funkciju da prilikom seanja zadri
informaciju iz dugoronog pamenja radi upotrebe. U njemu se informacija zadrava do 30 sekundi.
Opseg radnog (operativnog, neposrednog, kratkoronog) pamenja je, kod prosenih odraslih
osoba, u proseku 7 2 elemenata (shema, predstava ili pojmova).
Dugorono pamenje je skladite obraenih informacija, pojmova, pravila, motornih vetina.
Ono ima glavnu funkciju da relativno trajno zadrava informacije, i zato se oznaava kao pravo
pamenje; sa uzrastom se uveava semantiko pamenje koje sadri znanje o znaenjima rei i
pravilima njihove upotrebe i kombinovanja.
238
obima pamenja. Meutim, sve do sedme godine uspenije je spontano nego voljno
pamenje. U 7. godini namerno pamenje i seanje imaju svoj cilj i razvijenije tehnike
zapamivanja; na tom uzrastu vodeu ulogu ima govor radi uspostavljanja smisaonih
veza (v. tabelu 27).
Slika 96: Intelektualne operacije koje dete koristi pri zapamivanju (prema: Endovicka\, 1967
240
SIMBOLIKA (SEMIOTIKA) FUNKCIJA
Opis oveka kao razumne ivotinje (animal rationale - Aristotel) po oceni Kasirera
(1946), jeste valjan, ali je jednostran opis. Ljudska racionalnost je samo deo neega mnogo
ireg i fundamentalnijeg: sposobnosti formiranja simbola. Kasirer opisuje oveka kao bie
koje stvara simbole (animal symbolicum) i izgrauje svoj simboliki svet. "ovek ne moe
pobei od svog vlastitog ostvarenja. On ne moe a da se ne prilagoava uslovima ivota. Ali
ovek ne ivi samo u obinom fizikom univerzumu, on ivi i u simbolikom univerzumu.
Jezik, mit i religija su delovi tog univerzuma." Time filozof Kasirer ukazuje na postojanje op-
te simbolike funkcije oveka.
I psiholozi zastupaju gledite o optoj simbolikoj funkciji i ne svoditi tu sposobnost
oveka samo na jeziku sposobnost kako to najee ine lingvisti. Poto se uveliko
govori i istrauje niz drugih semiotikih sistema Ivi (1978) smatra da je plodnije razvijati
gledite o optoj simbolikoj funkciji i ne svoditi tu sposobnost oveka samo na jeziku
sposobnost.
mit (1999) naglaava da je govor vrhunski, ali ne i usamljeni, simboliki sistem
oveka, to su i mitologija, religija, umetnost, matematika i nauka.
Traenje odgovara na pitanja kada se u procesu antropogeneze pojavljuje simbolika
sposobnost i kada se to odigrava u ontogenezi, predmet je brojnih interdisciplinarnih
ispitivanja sa ambicijama da se, ako je mogue, da potpun opis organizacije i strukture
semiotikih sredstava. Meutim, za Ivia se tu otvara i pitanje: "Da li je specifinost
semiotikog samo u formalnim karakteristikama ili je i u nainu njegovog korienja u
komunikaciji i miljenju, u organizovanju psihe pojedinaca u celini i u stvaranju novog
ekolokog okvira simbolike realnosti koja je takoe ovekova realnost."
Prema Iviu (1978) traenja osobenosti semiotikog odvijaju se na tri nivoa:
- na nivou traenja neurofiziolokih osnova simbolikih vidova ponaanja,
- na nivou analize ponaanja i
- na nivou analize specifinosti semiotikih sistema kao gotovih proizvoda.
Autor najpre navodi distinktivna obeleja i razliite aspekti semiotikog.
241
Kategorijalnost (postojanje principa ili pravila na osnovu kojih se odluuje da li
pojedinani primerak spada u odreenu klasu);
Relaciona struktura (ukljuuje: odnose meu kategorijama, odnose unutar kategorije,
odnose odnosa);
Propozicionalnost (iskazi kojima se saoptava neka intelektualna informacija);
Diskretnost (simboliki sistemi mogu se ralanjavati na diskretne smisaone jedinice
/konstitutivne elemente/);
Gramatika (sintaksa - sistem pravila za kombinovanje diskretnih jedinica)
Polisemija (postoje izvesne varijacije znaenja);
Vieslojna struktura (semiotiki sistem je organizacija koja ima vie nivoa koji su
meusobno povezani);
Stvaralatvo (to je vie stvaralatvo /produktivnost/ samog sistema);
Stvaranje lanih poruka (stvaralatva na osnovu pravila" semiotikog sistema);
Vaspitljivost (za puni razvoj simbolikih sistema neophodno je uenje);
Specijalizacija (imaju specifinu funkciju simbolizacije i komunikacije);
Polazei od teorije i nalaza Vigotskog, Ivi (1978) grupi distinktivnih svojstava
semiotikog pridruuje celu jednu drugaiju grupu tih obeleja, koja su jo veeg znaaja
nego neka formalna distinktivna obeleja, to su:
Istorijska promenljivost simbolikih sistema (koju nameu promenljive potrebe ljudi);
Kontekstualna promenljivost simbolikih sistema (npr. zavisnost strukture iskaza
od konteksta);
Stvaranje funkcionalnih sistema sa drugim psiholokim funkcijama (zasniva se na
teoriji znakova, na teoriji simbolike funkcije);
Interiorizacija socijalnih komunikativnih sistema i njihov preobraaj u individualne
semiotike sisteme, uz zadravanje prethodne socijalne funkcije.
242
Kao primeri semiotikih operacija, koje se izvode po unutranjim pravilima semiotikih
sistema, navedeni su: denotiranje, kombinovanja jedinica sistema, raznovrsne
transformacije poruka.
Trei nivo: "Simbolika funkcija je opta sposobnost sticanja i korienja, odnosno
stvaranja znakova, semiotikih sistema i izvoenja semiotikih operacija i sticanja ili
stvaranja semiotikih realnosti."
Operacionalni pokazatelji pojave ovog nivoa simbolike funkcije jesu procesi:
formiranje funkcionalnih sistema i interiorizacija.
Ovaj najvii nivo ispoljavanja simbolike funkcije jeste proces stvaranja spoljanjih
simbolikih realnosti (stvaranje kulture u najirem znaenju) i stvaranja unutranjeg sveta
linosti (unutranje instance linosti, mentalne delatnosti).
243
ovakvu sliku. Gardnerovi su sa majmunicom koju su nazvali Vaoe, koristili jezik gluvonemih.
Sa 25 meseci Vaoe je posedovala renik od 25 rei koje je spontano kombinovala. Time je
ispunjen deo uslova iz Ivieve prve definicije simbolike funkcije (sticanje, ali ne i stvaranje,
znakova razliitih od onoga to oznaavaju, stvaranje relativno postojanih denotata, stvara-
nje nagovetaja klasa denotata, ali bez postojanja odsutnih denotata).
Premak je izveo eksperiment sa impanzom po imenu Sara. Kao zamena za rei koristio
je plastine etone razliitih oblika i boja koji su sa zadnje strane imali metalnu ploicu, to je
omoguavalo lepljenje na namagnetisanu tablu na kojoj je, "pisano" sve to je Sara uila (i to
vertikalino a ne horizontalno). Premak je koristio razvijene metode bihejvioristikog uenja.
Uenje se odvijalo nekom vrstom metode samo jedne nepoznate". On je razloio problem
na proste jedinice i ispitivao koje od etiri osnovne jezike funkcije impanzo moe da usvo-
ji? Pri tome je odabrao sledee funkcije: re, reenicu, pitanje i metajezik. Meu 130 rei
koje je Sara nauila, pored ostalog, ima 8 linih limena, 22 glagola, 21 naziv prehrambenih
artikala, 26 naziva raznih predmeta, 33 sloenija pojma, prideva i predloga. Premak istie da
je teko dokazati njenu kompetenciju u sintaksi. Sara je razumevala pitanja i bila je kadra da
ih i sama postavlja.
Uz dovitljive uitelje (kao to su Gardnerovi i Premak) i uslove koje nemaju u prirodnom
okruenju, impanze uspevaju da ispune samo neke uslove iz minimalne definicije simboli-
ke funkcije;
impanze mogu:
- stvarati denotate,
- nauiti da koriste neke supstitute za oznaavanje tih denotata,
- da delimino primenjuju operaciju denotiranja (gest pokazivanja),
impanze nisu sposobne:
- da formiraju pojam objekta (nema shvatanja pravila stvaranja predstavnika klasa i
shvatanja logikih odnosa klasa i potklasa ili klase i predstavnika klase).
Granini domaaji inteligencije ivotinja su negde na samim poecima semiotikih
sposobnosti.
244
praktinim aktivnostima sa detetom odrasli se pojavljuje kao nosilac kulturom odreenih
znaenja.
"Dva su osnovna izvora simbolike funkcije u ontogenezi, jedan bioloki neka
svojstva ovekovog mozga koja se ispoljavaju kroz razvoj inteligencije oveka, drugi
socijalni praktina socijalna interakcija i komunikacija sa socijalnom sredinom." (Ivi,
1978).
Ivi ukazuje da je osobenost mentalne ontogeneze da postoji simultanost i plodan
razvojni spreg izmeu razvoja senzomotorne inteligencije, ranog socijalno-afektivnog
razvoja, praktino-situacione komunikacije u toku zajednikih aktivnosti i semiotikih
sredstava komunikacije koje odrasli kao predstavnik drutvene i kulturne zajednice rano
uvodi. Brzina i druge osobenosti razvoja simbolike funkcije kod dece mogu biti
objanjene samo takvim spregom razliitih inilaca i povezivanjem razliitih mentalnih
funkcija.
Dakle, socijalna interakcija izmeu deteta i odraslih, s jedne strane, i razvoj
senzomotorne inteligencije, s druge, dovode do pojave simbola. Prvi oblici semiotikog
ponaanja u razvoju deteta pojavljuju se u toku druge godine ivota. Manifestacije tih
ponaanja su: motoriki simboliki supstituti u procesu reavanja problema, odloena
imitacija, mentalne slike, aktivnosti "kao da", komunikativni neekspresivni gestovi,
korienje simbolikih objekata, govor, snevanje, grafiko prikazivanje. Za prepoznavanje
pojave simbolike funkcije operantna su distinktivna obeleja semiotikog navedena kod
prvog nivoa definicije semiotikog - sticanje ili stvaranje znakova (diferencijacija znaka i
oznaenog i dr.). Fenomenoloka distinktivna obeleja poetka semiotikih ponaanja su
intencionalnost reprezentacije i svest o imaginarnosti simbolike reprezentacije.
Naredni razvojni stupanj je formiranje semiotikih sistema. U ontogenetskom
razvoju koji protie u adekvatnom oktuenju formiraju se prirodni ikoniki sistemi
(sistem mentalnih slika, san, i kao prolazni oblik simbolika igra deteta) i arbitrarni
prirodni jeziki sistem (sistem usmenog i pisanog jezika, kod gluvonemih jezik
gestova).
Za pojavu semiotikih sistema operantna su distinktivna obeleja: gramatika,
stvaralatvo, propozicionalnost, relaciona struktura i vieslojna struktura. Osnovne vrste
semiotikih sistema, jeziki i ikoniki, razlikuju se po svojim odlikama i prirodi.
Osnovne odlike ikonikog sistema su celovitost, spacijalnost i simultanost. Za
razliku od jezikog sistema nema kodifikovana gramatika pravila (osnovna gramatika
sredstva ikonikih sistema se sastoje u izgradnji prostornih celina), nije diskretan i ima
ograniena sredstva za izraavanje relacija.
Jeziki sistem odlikuje diskretnost, arbitrararnost, konvencionalnost i kodifikovana gra-
matika pravila. "Pod 'pravim jezikom' mi podrazumevamo jezik koji se razvija izvan podruja
ekspresivnih glasova i gestova, izvan sistema signala koji operiu u jednoj konkretnoj situaci-
ji, izvan jednostavnog izraavanja emocionalnih stanja i namera - jezik koji poinje da se
artikulie kao sistem simbola koji pripadaju humanom svetu znaenja" (mit, 1999) Jezik je
najpodesnije semiotiko sredstvo za kognitivnu komunikaciju, pre svega za komunikaciju o
okolini, a takoe i o unutranjem iskustvu.
Ikoniki i jeziki sistem se dopunjuju. Ikoniki sistemi su efikasni tamo gde jeziki
sistem nije, posebno kada treba misliti o perceptivnim konfiguracijama i o prostornim
odnosima. Ikoniki sistemi su podesniji za izraavanje celovitosti dogaaja (pojava,
procesa) i svega onog to je individualno i osobeno. Znaajna je injenica da se ikoniko
moe prevoditi u druge semiotike sisteme. Ivi ukazuje da se individualno iskustvo
245
preko funkcionalnog lanca: doivljaj ikoniki semiotiki sistemi socijalni semiotiki
sistemi uvodi u interindividualnu razmenu i podvrgava dejstvu socijalnog fidbeka.
Vigotski je ukazao da jezika sredstva ne slue samo za izraavanje nego i za
stvaranje novih misli. Pored toga pomuu jezika se ostvaruju funkcije kao to su:
evokacija prolosti, anticipacija budunosti, razlaganje iskustva na diskretne jedinice i
stvaranje novog, prevazilazi faktiko i uvode kategorije hipotetikog i mogueg.
Preobraaj socijalnog komunikativnog govora u unutranji privatni govor je naredna
radikalna promena u razvoju semiotike funkcije. Taj preobraaj odigrava se u procesu
interiorizacije glasnog privatnog (egocentrinog") govora kod predkolske dece. Osnovni
stav Vigotskog je da unutranji govor predstavlja sasvim osobitu, samostalnu, autonomnu
govornu funkciju. To je naroiti unutranji sloj govornog miljenja, i prelaz od unutranjeg
na spoljanji je prestrukturiranje govora. To je sloena dinamika transformacija -
pretvaranje predikativnog i idiomatskog govora u sintaktiki sloen i drugima razumljiv
govor.
Ivi ukazuje da formirani unutranji govor kao sekundarni privatni sistem, u
funkcionalnoj interakciji sa primarnim privatnim ikonikim semiotikim sistemima, jeste
bitan unutranji mentalni proces koji je osnovini mehanizam psiholoke veze izmeu
unutranjih individualnih i socijalnih inilaca ponaanja jedinke.
246
RAZVOJ GOVORA
Govor je sredstvo komunikacije meu ljudima upotrebom konvencionalnih glasovnih
simbola za oznaavanje predmeta, pojava i odnosa; govor ima i signifikativnu funkciju:
rei su nosioci znaenja, pojmova, uopteno odraavanje stvarnosti. Govor je samo jedan
oblik jezika u kome se upotrebljavaju artikulisani zvuci i rei da bi se saoptile misli i
oseanja. Govor privlai panju razvojnih psihologa i kao jedno od najvanijih sredstava
socijalizacije i podsticanja psihikog razvoja u celini. Pomou govora dete identifikuje,
diferencira i organizuje stvari i svet oko sebe, proirujui ga i van opaajnog domena.
Ovakvo odreenje govora proizalo je iz nalaza sistematskih interdisciplinarnih
prouavanja (razvojnih psihologa, lingvista, psiholingvista, razvojnih psiholingvista...) koja
su otkrila sav opseg varijacija ljudskog govora. Time je bila prevaziena konvencionalna
faza u kojoj je govor oznaavan samo kao osnovna odlika koja oveka razlikuje od
ivotinja, a poelo je da se sagledava koliko je dubok uticaj uenja jezika na ukupan
razvoj onih koji ga usvajaju; tada je shvaeno da je tok razvoja govora i njegovi efekti
znaajno distinktivno svojstvo pri uporeivanju ljudi meusobno.
Kada u razvojnoj psihologiji analiziramo uenje govora kod dece onda se moraju
upoznati saznanja raznih disciplina o tom multidimenzionalnom procesu, ali ne samo o
komponentama od kojih se ti procesi sastoje, nego i o faktorima i uslovima u kojima se ti
razvojni procesi odvijaju.
Organski faktori
Organski preduslovi za razvoj govora su:
formiran govorni aparat,
dobar sluh,
morfoloko i funkcionalno sazrevanje modane kore.
Mehanizam za stvaranje glasova, govorni aparat, spreman je za rad jo pre roenja.
Ali da bi se od ove sposobnosti za oglaavanje formirao artikulisani, strukturirani govor
247
potrebno je kako dalje sazrevanje organskih komponenti, tako i dugotrajno uenje uz
auditivnu i socijalnu stimulaciju, dok se ne ovlada vetinom govora.
Detetov kapacitet za uenje jezika u tesnoj je vezi sa fizikim sazrevanjem CNS i
jedinstvenim stepenom lateralizacije funkcije. To znai da se moe govoriti o kritinom
periodu u usvajanju jezika. Nalazi ukazuju da od gotovo svih aspekata cerebralnog rasta
oko 60% od vrednosti zrelog stanja je dostignuto pred poetak lingvistike faze (poetak
kritinog perioda), dok je kraj kritinog perioda vremenski blizu trenutka kada se dostie
100% te vrednosti. Primarni jezik ne moe da se stekne sa jednakom lakoom ako
zapoinje na razliitim takama kritinog perioda. Na to posredno ukazuju i posledice
steenih povreda korteksa. Naeno je da u vreme kada je cerebralna lateralizacija
uspostavljena (oko puberteta) simptomi steene afazije postaju ireverzibilni ako ne
nestanu 3-6 meseci nakon povrede. Leneberg (Lenneberg, 1967, 1981) daje sumarni
pregled nalaza koji govore o organskoj uslovljenosti razvoja govora (tabela 28).
Tabela 28: Uporedni pregled organske uslovljenosti razvoja govora (Lenneberg, 1981)
Normalan Posledice steenih Fiziko Lateralizacija funkcija Ekvipotencija Objanjenje
Uzrast jeziki lateralnih lezija sazrevanje lnost
razvoj CNS hemisfera
0; 0 - 1; 8 pojava nikakve posledice na oko 60% - ne postoji: simptomi i perfektna neuro-anatomske i
gukanja (0- pojavu jezika u polovini 70% izgled identini za obe ekvipotencijaln fizioloke osnove su
3 m); od svih sluajeva; druga razvojnog hemisfere ost uspostavljene
brbljanja do polovina imala je odloenu toka
rei (4-20 pojavu normalnog razvoja dovreno
m)
1; 9 - 3; 0 usvajanje sva jezika postignua tempo pojava preferencije jedne desna jezik angauje itav
jezika isezavaju; jezik se ponovo sazrevanja ruke hemisfera lako mozak; mala kortikalna
stie ponavljanjem svih usporen moe sama da specijalizacija u odnosu
stadijuma primi na jezik mada leva
odgovornost hemisfera poinje da
za jezik biva dominantna
krajem ovog perioda
3; 1 - 10; 11 neke pojava afazikih simptoma; vrlo sporo ustanovljena cerebralna u sluajevima mogue je ponovo
gramatike poremeaji se mogu odvijanje dominacija izmeu 3. i 5. gde je jezik uspostaviti jezik
finese; popraviti bez rezidualnih procesa godine; ali postoje dokazi ve preteno preteno reaktiviranjem
proirenje jezikih deficita (osim u sazrevanja da desna hemisfera jo lokalizovan u jezikih funkcija u
renika itanju ili pisanju); tokom moe esto da bude levoj hemisferi desnoj hemisferi
perioda ozdravljenja dva su ukljuena u govorne i i afazija
procesa aktivna: jezike funkcije; oko 1/4 nastaje usled
isezavanje afazike afazija u ranom detinjstvu leve lezije,
interferencije i dalje moe se pripisati lezijama
usvajanje jezika desne hemisfere
11; 0 - 14; 0 javlja se neki afaziki simptomi asimptotu oigledno vrsto jasni znaci jezik je jasno
strani postaju ireverzibilni dostiu uspostavljena redukcije lateralizovan a
akcenat pri (posebno u sluaju kada je gotovo svi ekvipotencijaln unutranja organizacija
ovladavanju steena lezija bila parametri; osti ireverzibilno
drugim traumatska izuzeci su uspostavljena za itav
jezikom mijelinizacij ivot; delovi mozga koji
a i EEG nisu ukljueni u jezik ne
spektar mogu da preuzmu
funkcije ukoliko
lateralizacija nije
okonana ili je bila
patoloki blokirana
tokom detinjstva
Od adol. usvajanje simptomi koji ostanu posle nikakvo oko 97% celokupne ne postoji za
do star. drugog 3-5 meseci nakon povrede populacije jezika jezik
jezika ireverzibilni su definitivno je
postaje sve lateralizovano u levoj
tee hemisferi
248
Psihiki faktori
Kao najvanije psihike faktore, koji su direktno povezani sa razvojem govora,
istraivai navode:
razvijenost opaanja, predstava, uenja, miljenja i sposobnosti koje su u uzajamnoj
vezi sa govorom;
emocionalna stabilnost;
govornu aktivnost treba potkrepljivati.
Socijalni faktori
Uz dokaze o relevantnosti sredine na ukupan razvoj deteta - intelektualni, socijalni i
emocionalni, sve je vie radova o uticaju sredine na govor. Kao najvaniji inioci izdvajaju
se:
socijalni govorni uzor koji je blizak detetu i stimulie imitaciju,
govorna kulturna sredina,
ukupna aktivnost deteta i njegovo doivljavanje.
U istraivanjima uticaja sredine izuavan je govor roditelja, njihove reakcije na
ponaanje dece, osobenosti govora svojstvene razliitim socijalnim sredinama.
Uporeivan je govor koji koriste majke ija deca su imala ubrzan, odnosno prosean
razvoj govora. Naeno je da je govor majki dece sa ubrzanim razvojem prilagodljiviji
jezikim mogunostima i potrebama deteta, one su vie stimulirale uspehe deteta u
usvajanju jezika, ee su ponavljale i/ili proirivale deju iskazanu misao (Mussen et al.,
1984).
Veina radova o uticaju sredine na govor bavi se posledicama razvoja deteta u
depriviranoj sredini, sredini koja ne utie stimulativno na razvoj deteta a to u govornom
razvoju dovodi do "lingvistike depriviranosti" (Bernstein, 1967). Kod nas su provedena
istraivanja o uticaju seoske i gradske sredine na veliinu renika dece razliitog uzrasta.
Prelingvistika faza
Prelingvistika faza je razvojno prva faza u govornom razvoju, koja pored ranog
opaanja i razumevanja govora, ukljuuje pla, vokalizaciju, brbljanje i sluajne imitacije
glasova bez razumevanja njihovog znaenja.
249
b. Vokalizacija
Glasovna ekspanzija
Glasovi se javljaju spontano, sazrevanjem; u prvim mesecima javljaju se svi govorni
zvuci koje ljudski glasovni sistem moe proizvesti (francuski trileri, arapski grleni
suglasnici, nemaki umlauti, i dr.). Kada dete ovlada kontrolom dijafragme (drugi mesec)
igra se jainom proizvedenih zvukova; kada ovlada kontrolom miia glasnih ica (3 - 4
meseca) igra se visinom tona. Vrlo rano preko vokalizacije dete izraava i svoje
emocionalno doivljavanje (Ferguson & Slobin, 1973, slika 98).
Glasovna kontrakcija
Pod uticajem okoline, uenja imitacijom (maternjeg) jezika, ustalie se glasovi koji se
uju i ponavljaju u detetovoj okolini, a ostali e se postepeno gubiti.
Praktini aspekt ovog saznanja o glasovnoj ekspanziji/kontrakciji vezan je za
odreivanje optimalnog vremena za poetak uenja drugog jezika, koji neki autori vezuju
za uzrast izmeu 4 - 8 godina (Penfield, 1959).
c. Slogovanje (brbljanje)
U petom mesecu dete koordinira rad dijafragme, glasnih ica, jezika, usana i vilice -
pomou kojih se regulie kvalitet izgovorenih glasova i to omoguava prelazak na
slogovanje - izgovaranje zajedno vokala i konsonanata. Dete najee poinje razvoj
artikulacije glasom "a (e) ", prednjim samoglasnikom koji je izmeu "a" i "e" i iz njega se
razvija slog "ma", a zatim uz ovladavanje "srednjim" i "zadnjim" samoglasnicima
slogovanje se sve vie uveava i prelazi u udvajanje slogova.
250
d. Opaanje i razumevanje govora drugih
Uporedo sa tim razvija se opaanje govora drugih i razumevanje poruka, najpre na
osnovu prepoznavanja melodijske strukture - intonacije; roditelji brzo ustanove, da se
novoroene odziva na njihov glas, npr. intenzivno se trza, uvija, gue i grgolji, i u
njihovoj interakciji dolazi do zamene uloga; pri kraju prve godine javlja se razumevanje na
osnovu glasovnog sastava rei - dolazi do razumevanja poruke, govornog saoptenja
drugih. Razumevanje govora se razvija ranije i bre nego stvaranje. Odojad esto, dok
ne naue da govore, reaguju na pitanja i zahteve gestovima i radnjama.
Lingvistika faza
a. Prva re
Prva re je izgovorena grupa glasova koja mora imati znaenje i biti u vezi sa neim
to se pojavljuje kada se izgovara: osobom, predmetom ili radnjom / situacijom; osim toga
ona izraava i neko emocionalno stanje deteta: elju, tenju, potrebu.
b. Uveavanje renika
Razvoj govora zavisi od naina gajenja - da li se govor podstie, neguje ili ne neguje.
Znaaj povoljnih uslova za napredovanje govora ilustruju nalazi H. Hecer (Hetzer, tabela
29).
Nalazi ukazuju da se govor usporeno razvija i kada deca rastu u dejim domovima. U
periodu ranog detinjstva istraivai (Deskoenders, A., 1921; Smith, M. E., 1926) nalaze
sledee uveanje renika:
Autori navode da dolazi do dva znaajna skoka u razvoju renika. Do prvog dolazi na
uzrastu od esnaest do dvadeset meseci, do drugoga pri starosti od dvadesetetiri do
trideset meseci.
Vrste rei
Vie od 55% dejeg govora ine imenice, zamenice i glagoli. Veina rei, koje su
deca upotrebljavala, su bile imenice za predmete tj. stvari, koje se same kreu, npr.
mama, otac, pas, dete, auto, sat, ili one sa kojima dete samo neto s njima radi, npr.
mleko, sok, keks, lopta, cipela, nogavica (prema: Marjanovi i sar., 2004). U porastu je
251
upotreba predloga, prideva i veznika. Pri kraju predkolskog uzrasta nivo usvojenih
morfolokih i sintaksikih formi ine deji jezik pouzdanim sredstvom komunikacije i
miljenja.
c. Razvoj reenice
U drugoj godini dete najvie koristi imenice, no te rei imaju znaenje itave reenice
("holofraza"). Kombinovanje dve rei (imenica i glagol) javlja se krajem druge godine. I
ove reenice su redukovane i mogu se, kao i "holofraze", razumeti samo u kontekstu u
kome dete govori. U treoj godini u reenici se pojavljuje najpre zamenica u treem licu
(Ona hoe...") a tek u drugoj polovini tree godine u prvom licu ("Ja bih..."). Postepeno se
u reenicama deteta pojavljuju lanovi, prilozi, nastavci, pomoni glagoli. Faza potpune
reenice javlja se u 4. i 5. godini i odlikuje se korienjem svih vrsta rei (Mussen et al.,
1984, tabela 31).
Fonoloki razvoj
Fonoloki sistem jezika sastoji se od:
sistema glasova i
prozodijskog sistema (sistema intonacije, naglasaka i pauza).
Foni su organizovani u odreen funkcionalni sistem, a osnovne klase tog sistema su
foneme (samoglasnici i suglasnici). Fonoloki razvoj upravo poinje im je zavren period
gukanja. Sticanje fonolokih sposobnosti zahteva razlikovanje promenljivih jezikih
jedinica manjih od rei. Bilo koja fonema je skup distinktivnih odlika odreenih
artikulacijom i njenim akustikim manifestacijama koje postavljaju jednu fonemu nasuprot
drugoj. Foneme su izrazi pomou kojih okolina ukazuje detetu na slinosti i razlike meu
stvarima i dogaajima. To pored jednostavnih zvunih razlika mogu biti razlike kojima se
izraava vreme radnje, broj i pade; to mogu biti razlike izmeu "tipova" glasova - zvunih
i bezvunih i druge razlike.
Drugi put su znaajnije prozodijske osobine: modulacija (u upitnim oblicima
"uzlazna"), naglaavanje, pauze. Istraivai nalaze da za normalan razvoj govora na
ranom uzrastu nije neophodno da deca izdvajaju specifine glasove u sklopu rei.
Imitacijom se ovladava znatno pre nego prvim reima i pojedinim glasovima; sa uzrastom
razvijaju se oblici intonacije glasa koji se mogu interpretirati kao: nezadovoljstvo (od 1.
m), umirujui glas (od 3. m), zadovoljstvo (od 3. m), smeh (od 3. m), oduevljenje (od 6.
m), zahtev (od 7. m), pitanje (od 13. m) /Ferguson & Slobin, 1973, videti sliku 98/.
Znai, u ranim godinama se postepeno razvijaju glasovne i prozodijske osobine, sve
dok dete ne postane sposobno da razume i samo stvori fonemske varijacije svog
252
maternjeg jezika i da ispravno interpretira i primeni pravila intoniranja i akcentovanja.
Dete e primiti postojee jezike obrasce sa kojima se slue socijalni uzori. U razvoju
fonolokog sistema receptivna kontrola (razumevanje znaenja govora drugih) prethodi
produktivnoj kontroli (ovladavanju distinktivnim odlikama fonema kojima dete iskazuje
poruke). Dakle, dete poinje kao imitator ali e u govornom razvoju postati stvaralac koji u
govornom iskazu saoptava neto novo to nije ulo od drugih. U fazi "zapitkivanja", 4-5
godina, dete ubrzano razvija govor ali istovremeno uveava saznanja o svetu koji ga
okruuje. Tada dobija zamah i deje stvaralatvo u jeziku, razvoj dejeg dinamikog
odnosa prema jeziku. Istraivai ukazuju da se u kolskom periodu nesumnjivo ubrzano
proiruju i deja saznanja i deji renik, usavrava usmeno i pismeno izraavanje, ali
zapaa i nagli pad deje kreativnosti. Ako je to zbog rigidne nastave, kako mnogi ukazuju,
onda svaki vaspita, uitelj ima obavezu da, pri ostvarivanju nastavnih programa, nae
formu fleksibilnije nastave u kojoj e opstati i deja radoznalost i kreativnost.
"Telegrafski" govor
Najpre deca upotrebljavaju jednu re u znaenju itave reenice. Prve reenice su
"telegrafske" i prilagoene komunikativnoj funkciji. Sagovornici prilagoavaju govor deci,
emu doprinosi neposredni "fidbek", samo deje ponaanje.
Slobin (Slobin, 1959) nalazi da "telegrafski" iskazi - iju osnovu ine imenica, glagol i
u malom broju sluajeva prilog - u raznim jezicima izraavaju slina znaenja: poloaj,
naziv predmeta, zahtev, elju, isezavanje objekta, odricanje, pripadanje, odreivanje,
osoba - radnja, radnja - objekt, osoba - objekt, radnja - poloaj, radnja - primalac, radnja -
instrument, pitanje.
Sloene reenice
Neophodno je da dete razume neku strukturu da bi je ostvarilo. Dete poinje da
usvaja gramatiku strukturu od druge godine. U treoj godini pojavljuju se sloene
reenice koje se najee sastoje iz dve proste reenice. Za sastavljanje sloenih
reenica deci je neophodno da ovladaju pravilima sjedinjavanja grupa rei, predloga,
veznika. Najpre se koristi veznik "i". Reenice mogu izraavati razliit smisao. Prvo se
javljaju pokazne zamenici, a zatim poinje da se odreuje vreme radnje, uzroci, da se
pojavljuje uporedni i odredbeni nain. Usavrava se kako razumevanje tako i postavljanje
pitanja. Dvogodinja deca razumeju opta pitanja koja trae odgovor "da" ili "ne", i
specifina pitanja koja poinju sa "gde", "ko", "ta". Tek od tree godine poinju korektno
da odgovaraju na pitanja "zato", "radi ega". Prva opta pitanja koja deca postavljaju su
u vidu tvrenja sa upitnom intonacijom na kraju reenice: "Mamina tana?" I deca
postavljaju prva specifina pitanja koristei "ta" i "gde".
253
Istraivanja pokazuju da deca od 3-5 godina imaju tekoa da razlikuju znaenje rei
"ovaj", "taj", "ovde", "tamo", "ispred", "pozadi" - ako njihov poloaj u prostoru nije isti kao i
sagovornikov. Deca ne razumeju i retko sastavljaju konstrukcije u pasivu. U situaciji kada
nisu sposobna da prepoznaju gramatiku strukturu reenice najee se slue
kognitivnim metodama - lake shvataju verovatne nego neverovatne dogaaje.
Usvajajui maternji jezik dete ui one strukture morfologije i sintakse koje se u njemu
zahtevaju da bi se stvorili gramatiki valjani iskazi. Primer: u engleskom jeziku subjekt i
objekt se odreuju pomou poloaja rei u reenici (sintaksa), dok su u latinskom jeziku
subjekt i objekt odreeni zavretkom padea imenica (morfologija). Deca stvaraju nove
oblike pomou analogije sa reima koje ve znaju. esto deca grade morfoloku
referenciju: "vazelin" - "mazelin", "milicionar" - "ulicionar".
Semantiki razvoj
Pod semantikim razvojem se podrazumeva razvoj procesa razumevanja i stvaranja
znaenja. Mnoge nove rei i njihova znaenja dete usvaja uz pomo roditelja koji ukazuju
na predmete i imenuju ih. Dete najpre usvaja nazive srednjeg stepena uoptenosti. I
roditelji deci od 2-3 godine takoe imenuju predmete na srednjem nivou optosti (pas,
auto). U govoru dece od 4-5 godina pojavljuju se sloene semantike i sintaksike
konstrukcije. Meutim, deca nisu svesna da su rei proizvoljno izabrane da oznaavaju
predmete. Deca misle da ime pripada objektu (Vigotski, 1962). Osim toga, predkolska
deca obino smatraju da re ima samo jedno znaenje - otuda i ne razumeju ale
zasnovane na igri rei. Znaenje detetovih prvih rei moe biti preusko ili preiroko u
odnosu na govor starije dece i odraslih (slika 99).
Slika 99: Prikaz moguih odnosa znaenja dejih rei (D) i rei odraslih (O)
Nalazi ukazuju (Reich, 1986, prema: Marjanovi i sar., 2004) da postoji sedam
moguih odnosa izmeu dejih znaenja i znaenja koje iste rei imaju za odrasle. Sa
razvojem jezika dete poinje da shvata razliite vidove jezike mnogoznanosti, najpre
fonoloku a zatim i leksiku mnogoznanost. Pozitivni semantiki razvoj je osnova za
254
razumevanje procesa usvajanja govora. Semantiki razvoj prethodi sintaksikoj
realizaciji.
Najpre se razvija situacioni govor. Izgovoreno moe imati instrumentalnu, regulativnu,
interakcijsku ili personalnu ulogu. Kasnije nastaje konteksni govor (heuristika,
imaginativna, informativna uloga), razvija se dijalog, dete shvata socijalni svet i svoju
ulogu u njemu. Konteksni govor se ubrzanije razvija sa pisanim govorom koji mora da
bude osmiljen i ima u sebi apstraktnu sadrinu, pored konkretne tematike.
Funkcija govora
Jo je Vunt (Wundt, W., 1912) ukazao na ekspresivnu funkciju govora: izraavanje
misli, elja, raspoloenja. Drugi istiu instrumentalnu funkciju govora, njime se: moli, trai,
zapoveda, zabavlja.
Za Luisa (Lewis, 1951) govor ima tri funkcije:
(1) izraavanje emocija,
(2) reprezentativnu (stoji umesto stvari i ukazuje na njih),
(3) evokativnu ili socijalnu (pobuuje odgovore kod sagovornika).
Pijae i Makartijeva vre podelu na egocentrini i socijalizovan govor.
Egocentrian govor:
- eholalija (dete sa uivanjem ponavlja slogove ili rei),
- monolog (dete glasno govori samo sebi, kao da misli naglas),
- monolog udvoje (dete glasno govori u drutvu drugih ali ne oekuje da se oni
ukljue kao sagovornici).
Socijalizovan govor:
- adaptirana informacija (ovaj deji iskaz je uvod u dijalog, razmenu miljenja i
uticanje na akciju drugih),
- kritika i ruganje (govorno reagovanje na ponaanje drugih),
- naredbe, albe i pretnje,
- pitanja i odgovori,
- socijalne fraze ("Molim", "Hvala"),
- dramska imitacija (govor u igri uloga kojim se podraava govor odraslih: razgovor
telefonom, razgovor lekara sa bolesnikom).
Na osnovu nalaza novijih ispitivanja zakljueno je da je Pijae u znaajnoj meri
potcenio govornu komunikaciju male dece. Dvogodinje dete u razgovoru sa odraslima
daje kratke iskaze ili ponavlja ono to oni kau. Kod deteta od tri godine u polovini
njegovih odgovora javljaju se nove informacije primerene iskazu odraslog. U razgovoru
sa drugim detetom postavlja pitanja o tome ta je rekao ili uradio sagovornik. U etvrtoj
godini dete ve usklauje razgovor sa potrebama sabesednika. U igri zahteve esto
izraavaju u indirektnoj formi: "Moe li mi dati eki?" - jer na takav zahtev drugo dete
ee reaguje pozitivno nego na direktni zahtev (Mussen et al., 1984).
255
Teorije o usvajanju govora
I pored obilja radova o razvoju dejeg govora malo je radova koji prouavaju deji
govor u celini. Jo je manje studija sa holistikim pristupom - koje prouavaju razvoj
govora u sklopu razvoja deteta u celini. Brejn (Braine, 1963) uoava da su psiholozi,
krajem 19. i poetkom 20. veka, poeli sa izuavanjem jezikih struktura; nakon toga
dominiraju pristupi sa pozicija S R teorija, da bi nakon 50-tih godina zapoelo veoma
plodno interdisciplinarno prouavanje govora, kada se razvijaju i posebne naune
discipline koje se bave prouavanjem jezika.
Skiner (1957) "verbalno ponaanje" klasifikuje u motorne reakcije i tumai ga kao
sadejstvo SR faktora u danoj situaciji, a ne na osnovu njihovih znaenja
("mentalistikih" procesa). Otuda i u objanjavanju usvajanja govora Skiner polazi od
principa operantnog uenja u kome je potkrepljenje uvek socijalne prirode. Sutina ovog
bihejvioristikog tumaenja je da dete sluajno emituje prve glasove ili podraava govor
drugih, a ovi se potkrepljenjem mogu oblikovati i uvrivati - da iz njih nastane bogatstvo
govora. Detaljnije govorei to su sledee situacije:
dete imitira glas koji uje od roditelja, a roditelji ovo podraavanje nagrauju;
dete sluajno izgovori neki glas to izaziva reakciju roditelja da zadovolji neku deju
potrebu, to dovodi do dejeg ponavljanja tog glasa u odgovarajuoj situaciji;
verbalna reakcija moe biti steena po "dodiru", dete izgovara neki glas u trenutku
kada na njega deluje neka dra, i kasnije ponavlja taj glas kada se pojavi ista dra.
Meutim, u objanjavanju kako nastaju sloenije verbalne konstrukcije ova teorija
nailazi na ozbiljne tekoe da identifikuje dra-odgovor-potkrepljenje u takvom govornom
ponaanju.
Ni Ozgudova (Osgud, 1957) medijaciona teorija nije mogla da objasni sloena
reenika znaenja. Ozgud istie da je verbalno ponaanje modifikovano znaenjima koja
pridajemo stvarima. To ilustruje primerom uslovljavanja (videti donju shemu). Ako se re
"pauk" izgovara vie puta sa stvarnim pokazivanjem pauka, ona e postati uslovna dra.
Ozgud pretpostavlja da je posredi uslovljavanje samo jednog dela, a ne ukupne
spoljanje reakcije (na prirodnu dra). Proces tee tako to ova unutranja medijaciona
reakcija (rm) izaziva unutranju dra (sm) koja posreduje da se javi nova spoljanja
reakcija da datu re:
256
Na neodrivost bihejvioristikog svoenja usvajanja jezika i govornog ponaanja na
tumaenja principima S R teorija uenja ukazuje omski. Kako se kod dece razvija
sposobnost govora u kome povezuju sve mogue sekvence glasova sa njihovim
smisaonim interpretacijama?
omski (Chomsky, 1959) daje teoriju generativno-transformacione gramatike, jer je
analizirajui jezik otkrio da je sintaksika komponenta temelj sloenog sistema jezika. Iz
injenica da dete naui da govori za relativno kratko vreme (3 - 4 godine), da mu je za to
potrebna minimalna podrka okoline (da uje govor), da je pri tome deji govor pre
inovativan nego imitativan, omski izvodi zakljuak da dete poseduje uroene jezike
univerzalije, skup sintaksikih, semantikih, fonolokih obeleja jezika, koje mu to
omoguavaju.
Uenje omskog izazvalo je snane reakcije osporavanja ili podravanja i
podsticajno je delovalo na lingviste i psihologe da u empirijskim istraivanjima to
proveravaju. Jedan od efekata teorije omskog je nastajanje nove granine discipline
razvojne psiholingvistike. Jednu deceniju kasnije i Lurija (1975) gradi osnove
neurolingvistike koristei uenja Vigotskog i omskog.
U objanjavanju procesa pretvaranja misli u govorni iskaz (kodiranja) i procesa
razumevanja smisla govornog iskaza (dekodiranja) Lurija uvodi postulate generativno-
transformacione gramatike o dva razliita nivoa organizacije govornog iskaza: (a)
dubinske sintaksike strukture jezika i (b) povrinske sintaksike strukture iskaza, koji
transformacijom nastaju iz dubinskih sa svom svojom raznovrsnou. Otkrie omskog
da se dubinske sintaksike strukture jezika grade na osnovu malog broja pravila znaajan
su doprinos razumevanju kako naina na koji dete ovladava govorom, tako i
produktivnosti i promenljivosti povrinskih sintaksikih struktura govornog iskaza.
Analize ranog dejeg govora nisu potvrdile oekivanja sledbenika omskog da e se
u dejoj sintaksi ispoljiti veza, slinost sa modelom o uroenim jezikim univerzalijama.
Otkriveno je da dete i u "telegrafskim" reenicama od dva lana koristi izvesna pravila, ali
je bilo jasno da dete ta pravila otkriva i da istraivanja treba usmeriti praenju
sintaksikog razvoja. Uz to su otvorena i nova pitanja o razvoju dejeg govora, posebno o
znaenjima i funkciji dejeg govora.
Ni bioloke teorije nisu dale spektakularna otkria o neurofiziolokim korelatima
jezikih sposobnosti ("upisanim" jezikim univerzalijama). Potvreno je da postoje
bioloke predispozicije ljudskih bia za razvoj govora u ontogenezi i da se moe govoriti o
kritinom periodu za razvoj govora (Lenneberg, 1967, 1968; Eliot, 1981).
Nalazi istraivanja su ukazali da za uenje jezika nije dovoljno da dete bude izloeno
govoru u sredini pa da i samo progovori. Otkriveno je da itav socijalni kontekst (u
semantikom, sintaksikom, fonolokom i funkcionalnom smislu) utie na razvoj jezikih
sposobnosti.
Braun (Brown, 1964, 1973) ispituje sintaksike strukture kod dece i daje svoju teoriju
o uenju pravila. Njegova ispitivanja su posebno usmerena na otkrivanje ta na kom
uzrastu dete zna, ali nastoji da otkrije i kojim procesima dete stie znanja o jeziku.
Kao osnovne procese Braun izdvaja:
dete podraava govor odraslih, to najee samo delimino uspeva;
majka "podraava" ali i upotpunjuje deji govor, to je ea pojava od dejeg
podraavanja majke;
dete podraava svoju "popravljenu verziju" koju je izgovorila majka, to je sada
potpunije i gramatiki ispravnije;
257
dete samo pravi govorni iskaz sastavljen prema pravilima koja samo otkriva iz
jezika.
Braun posebno ukazuje na ovaj proces dejeg otkrivanja pravila sintakse i semantike,
koji je najtee objasniti. Pogreke koje dete pravi u iskazu govore o tome da ono ui,
otkriva pravila, izlae se podraavanju i "popravljanju", to je put da napreduje u
govornom razvoju.
I drugi autori, posebno sociolingvisti, naglaavaju znaaj socijalnog konteksta i nalaze
da i jezik okoline sa kojim se dete susree ima svoje osobenosti (semantike, sintaksike,
fonoloke), koje su rezultat sistematskog prilagoavanja odraslih jezikom saznajnom
nivou deteta.
Luis (Lewis, M., 1957, 1963) prouava deji govor posmatranjem deteta u celini.
Vredni panje su njegovi principi kojih se pridravao u izuavanju jezika: voditi rauna o
tome ta dete kae, kada i kome kae, kako njemu odgovaraju drugi, kako ono odgovara
drugima. Za Luisa uenje jezika je dinamika celina u kojoj dete u interakciji sa sredinom
od prvog dana koristi glasove u istoj funkciji u kojoj se koristi govor odraslih.
Semantiki usmerena istraivanja razvojne psiholingvistike nametnula su potrebu da
se uvede kognitivistika teza o uslovljenosti govora saznajnim razvojem. Jo su radovi
Pijaea i njegovih saradnika pokazali da su saznajne kategorije nuan uslov za javljanje
govora. Preverbalna (praktino - situaciona) komunikacija deteta i odraslog u toku
zajednike aktivnosti priprema uslove za pojavu i razvoj simbolikih funkcija i razvoj
govora. Prvi iskazi dece obino se odnose na ono to dete ve razume i poznaje, na ono
to mu je interesantno - to privlai njegovu panju. Slobin (1979) pretpostavlja da dete
ovladava sposobnostima, principima i metodama koje dosledno sledi pri usvajanju i
tumaenju govora. On istie da deca posebnu panju pridaju zavretku rei, redu rei i
korienju optih pravila a izbegavanju izuzetaka. Korienje ovih metoda, za analizu i
interpretaciju pojava okoline - a u tom sklopu i govora, povezano je sa pravilnou ranog
dejeg govora.
Meutim, pokazalo se da je saznajni razvoj nuan ali ne i dovoljan uslov. Treba
rasvetliti ulogu motivacionih, dinamikih faktora i prirodu procesa usvajanja govora.
Pokazalo se da neke sloene sintaksike strukture nastaju tek na odreenom nivou
kognitivnog razvoja; ali drugi nalazi govore da neke gramatike konstrukcije dete poinje
da koristi pre javljanja odgovarajuih intelektualnih operacija pomou kojih moe da
razume ta se njima oznaava.
Moe se zakljuiti da je u poslednjim decenijama ostvaren krupan napredak u
teorijskom i empirijskom znanju o razvoju govora deteta. Ali isto tako i da tek predstoji da
se zapoetim interdisciplinarnim pristupom stigne do novih otkria koja e objasniti
meusobne odnose govora i drugih psihikih funkcija koje su sa njim u kauzalnom
sistemu i odreuju razvoj i ponaanje linosti.
Pijae
Pijae polazi od odnosa jezika i miljenja i razmatra ga sa take gledita obrazovanja
inteligencije i, naroito, logikih operacija.
Pijae je zakljuio da miljenje prethodi govoru, a govor temeljno preobraava
miljenje, preko razvijenije shematizacije i pokretljivije apstrakcije. Nalazi ukazuju na
uzajamno dejstvo jezikih mehanizama i operacionih mehanizama. I ovde je jezik
258
neophodan ali ne i dovoljan uslov. Neophodan (1) za simboliko saimanje - da integrie
skup uzajamno zavisnih transformacija; (2) drutvenu regulaciju - da obezbedi
interindividualnu razmenu i saradnju.
Zakljuak: izmeu jezika i miljenja postoji genetiki krug, uzajamno zavisno
delovanje - obrazovanje i napredovanje. No, oba lana zavise od same inteligencije koja
prethodi govoru i nezavisna je od jezika. Jezik je sredstvo u slubi same inteligencije.
Veina razvojnih psihologa smatra da kognitivni procesi lee u osnovi mnogih uspeha
u usvajanju jezika. Nalazi ispitivanja potvruju i da pri usvajanju raznih pojmova i
kognitivnih vetina jezik igra znaajnu ulogu. Preko govora deca usvajaju socijalne
odnose i socijalne pojmove. Verbalno posredovanje - pomae da se zapamti i ponovi
doivljaj, olakava reavanje problema: rei su sredstva misaone aktivnosti, reima se
formulie problem i principi reavanja (Mussen et al., 1984).
Bruner
I Bruner naglaava da je jezik instrument miljenja. Meutim, razvoj jezika ne
omoguuje samo reprezentovanje iskustva ve i njegovo transformisanje. Jezik je
medijum za oslobaanje od neposrednog. Kako jezik biva interiorizovan? Proces
interiorizacije zavisi od drugih, od potreba da se razviju odgovarajue interakcije i
transformacije za zajedniku akciju. To je potreba za kognitivnom razmenom sa onima od
kojih zavisimo.
Bruner nalazi da jezik kao oblik simbolike reperezentacije ima tri funkcije:
a. ostenzivnu (ukazivanje, pokazivanje na objekt),
b. oznaavanja (verbalna etiketa),
c. reeniku (oznaka je ukljuena u reenicu).
Nekolovani koriste (a) a sa uzrastom je u porastu (b); kolovani koriste (b) a sa
uzrastom raste (c).
Pisani jezik je udaljavanje od pokazivanja (Vigotski) a nije ni prosto oznaavanje -
pisanje je upotreba jezikog konteksta nezavisno od neposredne stvarnosti. U koli se
jezik usavrava i postaje snaan faktor u kognitivnom razvoju.
Vigotski
Tragajui za razvojnim osnovama miljenja i govora Vigotski otkriva da je znaenje
pojava koja pripada i govoru i miljenju. Otuda govoru treba pripisati ne samo
komunikativnu ve i signifikativnu funkciju.
Vigotski nalazi da miljenje i govor imaju razliite razvojne korene.
U filogenezi miljenja i govora moemo pouzdano utvrditi predgovornu fazu u razvitku
intelekta (zaetke upotrebe orua kod impanza) i predintelektualnu fazu razvitka govora
(fonetika govora - emocionalni govor i zaeci socijalne funkcije govora kod impanza).
I u razvitku deteta (ontogenezi) pouzdano se moe utvrditi predgovorni stupanj
miljenja (praktino miljenje, upotreba sredstva) i predintelektualni stupanj govora (ime
je sastavni deo stvari).
Do izvesnog trenutka oba razvoja teku nezavisno da bi se u jednom trenutku linije
razvoja ukrstile posle ega miljenje postaje govorno, a govor postaje intelektualan.
Vigotski jedinstvo miljenja i govora nalazi u znaenju rei. On ukazuje (1) da re
sadri uoptavanje i (2) na razvojnost rei i njenog znaenja. Odnos misli i rei je proces:
259
od misli ka rei i od rei ka misli. Meutim, jedinica misli i jedinica govora se ne
podudaraju. "Misao se ne izraava reju nego ostvaruje u rei". Na taj nain je spoljanji
govor materijalizacija misli. Ono to je u misli sadrano simultano u govoru se izraava
sukcesivno. "Misao je oblak koji izliva kiu rei".
U unutranjem govoru u prvi plan dospeva semantika, smisao, a ne fonetika. To je
naroiti unutranji sloj govornog miljenja. Ujedno to je misaoni koncept za pisani govor.
Za Vigotskog pisani i unutranji govor su monoloke vrste govora. U pisanom govoru se
sve mora reima saoptiti i zato je on "najreitiji, najtaniji i najrazvijeniji vid govora". On
je od poetka povezan sa svesnou i namernou. Teorija Vigotskog o nastanku
unutranjeg govora od egocentrinog glasnog govora posluila je sledbenicima kao
osnova za teoriju o etapnom formiranju umnih radnji.
Vigotski prethodna tumaenja zasniva na svojoj kulturno-istorijskoj teoriji razvoja, a
nastanak govora je najneposredniji izraz istorijske prirode ljudske svesti. Govor je nastao
na najviim stupnjevima ovekovog razvitka - "re je konac koje delo krasi". Pismo je
vetako pamenje oveanstva.
Lurija
Koji procesi se odvijaju kod onih koji govore i onih koji sluaju i razumeju govor? Kako
nastaje proces formiranja poruke, ali i proces percepcije, usvajanja govornog sadraja?
Postavljanjem ovih pitanja Lurija se opredelio za analizu govorne komunikacije:
prouavanje promena do kojih dolazi u procesu formiranja (kodiranja) govornog iskaza i u
procesu razumevanja (dekodiranja) govornog iskaza. Pri tome je panja usmerena ne
samo na sastavne komponente od kojih se ti procesi sastoje, ve i na uslove u kojima se
ti procesi odvijaju.
260
Blia analiza teorije omskog pokazala je da je nedovoljno razraena semantika
struktura leksikih jedinica. Bavljenje ovim problemom dovelo je do teorije leksikih
funkcija i transformacija sinonimnosti. Pokazalo se da leksike jedinice koje ine
semantiku osnovu govora grupiu u parove na osnovu relativno malog broja tipova
leksikih funkcija.
Nakon ovih saznanja istraivai su se usmerili analizi mehanizma pretvaranja misli u
iskaz i obrnuto (model "Smisao - Tekst"). Oni ele da opiu nivoe na kojima se dogaa taj
prelaz i osnovna pravila tog procesa. Najdublji nivo su semantiki zapisi (semantike
predstave, sistem simultanih smisaonih shema); sledei nivo je dubinsko-sintaksika
struktura. Lurija smatra da se od semantikih zapisa na ovaj nivo prelazi pomou
unutranjeg govora. Sledei nivo su povrinskosintaksike strukture koje se dalje
sukcesivno razvijaju morfoloki, fonoloki i fonetiki - ka spoljnoj gramatikoj strukturi
oformljenog iskaza.
Kako se u govornom saoptenju uporedo sa izlaganjem sadraja misli, uporedo sa
prenoenjem znaenja, izraava i subjektivni smisao - afektivni odnos prema tom
sadraju? Lurija ukazuje da, umesto formalnih sredstava sintakse, afektivni smisao
odreuje organizacija reenice, prozodijska sredstva (raspored pauza, akcentovanje,
unoenje potrebne intonacije). Prozodijska sredstava posebno se ispoljavaju u
umetnikoj interpretaciji, bilo teksta ili muzike, i odreuju njihov unutranji smisao -
osnovnu poruku. Tako prozodijska organizacija osigurava semantiku stranu saoptenja.
Ima osnova da se tvrdi da od mogunosti sluaoca (itaoca) koji prima poruku i
interpretatora muzike, da u preradi sadraja pree sa povrinske na dubinsku sintaksu, a
od ove na najdublje nivoe semantikih zapisa - zavisi "dubina" razumevanja poruke ili
umetniki nivo interpretacije.
261
kada tvoj iskaz nije shvaen, razjasniti izreeno; adekvatnoj proceni mnogoznanosti
iskaza sabesednika; izazvati panju i umeno odravati komunikaciju pogledom i drugim
neverbalnim sredstvima.
U toku kolovanja deca uz pomo uitelja treba da razviju metalingvistiku svesnost
koja osvetljava razvoj dve sposobnosti: detetove sposobnosti analize jezikog znanja u
strukturirane kategorije i njegove sposobnosti kontrole misaonih operacija odn.
usmeravanja panje, koja omoguava selekciju i procesiranje specifinih jezikih
informacija.
Dolaskom u kolu deca raspolau bogatim renikom da mogu da razumeju poruke
uitelja. U jedinstvenom renikom fondu dece najobimniji je pasivni renik jer su u njemu
sve rei, one koje prepoznaje i razume ali ih aktivno ne koristi. Ispitivanja govornog
razvoja kod uenika osnovne kole pokazuju da se sa kolskim uzrastom renik znaajno
uveava, kako pasivni renik tako i aktivan renik koji se koristi usmenom govoru i
pismenom izraavanju (V. Luki, 1972, tabela 32).
Pregledom tabele 32 nalazimo da postoje razlike izmeu seoske i gradske dece koje
se na mlaem kolskom uzrastu uveavaju, a pri kraju osnovnog kolovanja znatno
smanjuju. Blia analiza ukazuje da postoje i vrlo velike individualne razlike u pasivnom
reniku uenika na svim uzrastima.
Tabela 33: Pregled ukupnog broja tekuih i razliitih rei i njihovog odnosa
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10
Raz. N k. N Uzrast M Opseg Zbir t Opseg r Zbir r r/t
II 33 949 8; 05 61. 67 255-9 58521 111-7 3398 5. 81
III 42 1189 9; 05 94. 60 349-17 112486 150-13 5123 4. 55
IV 41 1195 10; 05 130. 92 479-15 156448 255-12 3852 2. 46
V 41 1221 11; 06 151. 99 574-21 185578 272-12 5605 3. 02
VI 42 1226 12; 06 188. 86 693-17 231544 283-14 6043 2. 61
VII 42 1226 13; 07 233. 81 867-28 286648 365-21 7562 2. 64
VIII 42 1141 14; 07 257. 03 851-25 293268 391-13 8703 2. 97
Zbir 8147 162. 57 1324493 14754
Kolone u tabeli oznaavaju/sadre: (1) razred, (2) broj kola, (3) broj uenika, (4) proseni
uzrast ispitanika, (5) prosean broj rei u pismenim sastavima, (6) opseg tekuih rei, (7) ukupan
broj tekuih rei, (8) opseg razliitih rei, (9) ukupan broj razliitih rei, (10) % razliitih rei na
svakom uzrastu u odnosu na ukupan broj tekuih rei.
263
U tabeli 35 dati su nalazi Lj. Mioinovi (1972) o frekvenciji upotrebe pojedinih vrsta
rei u pojedinim situacijama.
Analiziran je udbenik poznavanja prirode i drutva za II razred osnovne kole i renik
uenika toga uzrasta. Nalazi ukazuju da postoji sklad kod upotrebe imenica, glagola,
reca i usklika; redosled i zastupljenost je poremeena kod prideva, predloga, zamenica,
sveza, priloga i brojeva i udaljena je od strukture dejeg jezika. Ako se poredi deji
aktivan renik II razreda, na jednu novu re, a njih je 5.64%, dolazi 17.8% ponovljenih; u
udbeniku poznavanja prirode i drutva analiza ukazuje na obrnut odnos: na jednu novu
re, kojih je 18.2%, dolazi 5.4% ponovljenih. Ova velika razlika u redundantnosti aktivnog
dejeg renika i renika udbenika ukazuje da prijem i obrada informacija koje daje
udbenik moe biti oteana kod jednog broja uenika.
264
Poremeaji govora i pedagoke implikacije
Na usporen razvoj govora, da deca kasnije progovore najee utiu:
- zdravstveni problemi,
- dete nema adekvatan uzor za podraavanje, ili postojei uzor nije adekvatan za
podraavanje,
- retardiranost,
- smanjena potreba komunikacije i podraavanja odraslih kod blizanaca.
U poremeaje govora na ranom uzrastu ubrajaju se:
tepanje - radi se o poremeenoj artikulaciji, koja je najee posledica loeg uenja;
greke - isputanje ili umetanje glasova, zamena mesta pojedinih glasova ili
slogova, umesto imena izgovara onomatopejsko podraavanje;
defekti:
- ukanje - obino se sastoji u zamenjivanju izvesnih glasova drugima: "s" sa "",
isputa se "r" a naglaava naredni samoglasnik; uzroci mogu biti pogreno uenje koje je
na ranom uzrastu podrano ili organski - deformacija nepca, vilica, zuba ili usana;
- nejasan govor - koji je ponekad posledica emocionalnih uzroka - uzbuenja,
zbunjenosti, straha; moe biti posledica nedovoljne pokretljivosti usana, vilice i jezika;
- zamuckivanje (manifestuje se kao ponavljanje prvog glasa ili cele rei, ponekad se
javlja zbog neslaganja u tempu miljenja i govora, ali najei uzroci su emocionalni
faktori na to ukazuje i uestalija pojava u krizi tree i sedme godine, ako je detetu
prilagoavanje oteano; neka deca zamuckuju samo u izvesnim prilikama i pred izvesnim
osobama);
- mucanje (predstavlja najtei defekt govora u kome dolazi do blokade govora zbog
grenja miia govornih organa; ee je psiholokog porekla - zavisno, konfuzno,
emocionalno nestabilno dete ili su u pitanju psiholoki razlozi i organske smetnje; u
prvom sluaju mana moe da se otkloni a u drugom da se ublai, to u najveoj meri
zavisi od stava okoline i vaspitaa).
Jedan broj poremeaja kod kolske dece javlja se kao psiholoki problem u
savlaivanju itanja i pisanja.
Osnovni uzroci takvih poremeaja su:
1. primarna nesposobnost uenja (organski faktori),
2. sekundarna nesposobnost uenja (nedostatak motivacije, pogreni vaspitni
postupci, anksioznost).
Najelementarnija tekoa je nesposobnost dekodiranja (slovo - glas, re - znaenje).
Oko 10% dece ima tekoe u itanju i pisanju. Ako uitelj ima u razredu decu koja
ispoljavaju poremeaje govora najpre nastoji da sprei fiksaciju i poveanje problema
(stvaranjem tople klime, prihvatanjem uenika takvih kakvi jesu), a zatim e proceniti da li
i koliko moe sam da pomogne detetu ili je neophodna pomo strunjaka za ovu oblast.
Kao najtei poremeaj koji se javlja kao primarna nesposobnost uenja strunjaci
navode disimboliju (dissimbolia - nesposobnost razumevanja simbola). Oblik disimbolije
koji se ispoljava kao nesposobnost povezivanja slova - glasa je legastenija (legastenia).
Disleksija (dyslexia) je tekoa u uenju itanja i nju mogu izazivati i primarni i sekundarni
uzroci. Disgrafija (disgrafia) je sporost i netanost u pisanju koju takoe izazivaju i
primarni i sekundarni faktori.
265
Naini otkrivanja poremeaja u koli
Praksa pokazuje da je za konanu dijagnozu najpovoljnije vreme drugo polugoe u
drugom razredu. Meutim, uitelji mogu preko manifestacija poremeaja u govornom
ponaanju da ih uoavaju od dolaska deteta u kolu na osnovu sledeih manifestacija u
toku uenja itanja i pisanja:
uenik ne uspostavlja vezu izmeu slova i glasa (itanje i pisanje);
zamena slova, znakova: r b, 6 9 (itanje);
premetanje slova: no - on, dok - kod (itanje);
gutanje slova (itanje);
umetanje slova (itanje);
izostavljanje slova (pisanje);
uenik ne zna da proita ta je napisao (pisanje);
pisanje kao odraz u ogledalu (pisanje).
Kod jednog broja uenika javlja se funkcionalna nepismenost - nesposobnost
razumevanja teksta.
Uenik dostie pravu pismenost kada je sposobnost dekodiranja automatizovana,
kada automatski tee traenje i pronalaenje smisla proitanog, kad uz itanje tee
misaoni proces i vrednovanje (emocionalno doivljavanje) - kada se u proces
itanja/pisanja ukljuuje itava linost.
Posebnu grupu poremeaja izazivaju povrede korteksa (slika 101).
Slika 101: Nivo funkcija u centralnom nervnom sistemu (ulaz - integracija - izlaz)
Afazija se odreuje kao bilo koji poremeaj sposobnosti potrebnih za formulisanje ili
razumevanje govornih simbola, koji je posledica organskih oteenja centralnog nervnog
sistema. Senzorna afazija, slepilo za rei ili gluvoa za rei, je nesposobnost
razumevanja rei ili zaboravljanje znaenja rei. Motorna afazija je nesposobnost
izgovaranja rei. Agrafija je oblik motorne afazije koji se ispoljava kao smanjena
sposobnost pisanja.
266
Agnozija je termin koji oznaava govorni poremeaj koji izaziva prekid primanja
govornih stimulusa. Vizuelna agnozija nastaje usled poremeaja u vizuelno-
transmisionom mehanizmu; auditorna agnozija je prouzrokovana poremeajem u
auditorno-transmisionom putu.
Apraksije su prouzrokovane poremeajima motorno-transmisionih puteva. One mogu
uticati na smetnje u pisanju i na oralne smetnje. Slika 101 prikazuje shematski model
koncepcije nervnog funkcionisanja: ulaz - integracija - izlaz (Wepman, 1960).
Dvojezinost
Kao kriterijumi za odreivanje postojanja dvojezinosti i njen tip uzimaju se:
- vreme, uzrast uenja;
- simultano ili odvojeno uenje jezika i
- stepen vladanja, uestalost upotrebe.
Simultano usvajanje je lingvizam (bilingvizam). Uenje sa vremenskim razmakom je
glotizam (bi/poli/glotizam).
Razvoj dvojezinosti u ranom detinjstvu protie u tri faze (Volterra i Taeschner, 1977;
Hakuta (1986; prema: Marjanovi i sar., 2004).
1. U prvoj fazi dete oblikuje jedan leksiki sistem, koji sadri rei iz oba jezika, to je
nedostatak diferencijacije izmeu dva jezika. Glavni zadatak deteta, koje je u tom periodu
simultano izloeno jezicima, je razlikovanje glasova, renika i gramatike oba jezika. Ta
faza se zavrava izmeu 2. i 3. godine.
2. U drugoj fazi (3. i 4. godine) dete pravi razliku izmeu dva razliita renika, mada
upotrebljava jednaka gramatika pravila u oba jezika. Za skoro svaku re u jednom jeziku
dete sada poznaje takoe odgovarajuu re u drugom jeziku.
Rei iz dva razliita renika se nikad vie ne pojavljuju zajedno u istoj govornoj vezi.
U tom periodu su deca sposobna da prevode jedan jezik na drugi, mnoga meu njima su
pak svoje dvojezinosti takoe svesna.
3. U treoj fazi razvoja dvojezinosti dete govori dva jezika, koja imaju razliitu
sintaksu i renike, svaki jezik pak obino povezuje sa odreenom osobom, koja taj jezik
sa njim govori.
Jedan od osnovnih problema kod bilingvizma je mogunost interferencije jezika i
tetne posledice od toga. To se moe desiti ako dete od iste osobe (majke) ui oba
jezika. Nalazi istraivanja pokazuju da uspeh u uenju drugog jezika zavisi od motivacije
deteta. Pokazalo se da drugi jezik uspenije ue deca koja ele da postanu prihvaeni
lanovi druge jezike grupe (integrativna motivacija), nego ako je uenje drugog jezika
radi nekog odreenog cilja (instrumentalna motivacija). Psiholozi ukazuju da je jedan od
efekata integrativne motivacije manifestovan i u veim promenama linosti deteta.
Problemi dvojezinosti su postali aktuelniji sa poveanjem broja dece koja sa
roditeljima provode rano detinjstvo u drugim zemljama.
267
268
RAZVOJ INTELIGENCIJE
Psihomotorne sposobnosti
Psihomotorne sposobnosti su sposobnosti izvoenja miinih pokreta (motornih
radnji) koji zahtevaju brzinu, preciznost i koordinaciju: spretnost prstiju, spretnost ruku,
mirnoa ruku / tremor, koordinacija pokreta delova tela, senzomotorna koordinacija,
sposobnost odravanja ravnotee, tanost, snaga i fleksibilnst pokreta.
Od vrste aktivnosti zavisi vanost pojedinih aspekata navedenih psihomotornih
sposobnosti.
Intelektualne sposobnosti
Intelektualne sposobnosti odnose se na uspenost u obavljanju onih aktivnosti koje
odlikuje sloenost, neutemeljenost u ranijem iskustvu i teina zadataka. One se angauju
bilo da otkrivamo poznato u novom, nepoznatom okruenju, bilo da shvatamo novi odnos,
bilo da odvajamo bitno od nebitnog, bilo da stvaramo novo.
Psiholozi su saglasni u oceni da u okviru saznajnih i adaptivnih procesa linosti stoji
unutranji opti faktor koj nazivaju inteligencijom.
Pojam inteligencije
Inteligencija je sposobnost snalaenja u novim situacijama ili problem situacijama u
kojima za reenje nije dovoljno staro iskustvo; do reenja dolazi uvianjem bitnih odnosa i
veza u datoj situaciji i konstruisanjem sredstava reenja. Ovo odreenje je samo pokuaj
da se iz brojnih definicija inteligencije izdvoji ono to im je zajedniko.
Tarner (Turner, 1977) prikazuje razliite pristupe u odreivanju pojma inteligencije i
autore grupie po kriteriju kako definiu pojam inteligencije. Po tome osnovu ona izdvaja
etiri shvatanja koja inteligenciju odreuju kao:
produkt ili postignue: testiranja, miljenja, intelektualnih procesa (Galton, Binet,
Burt);
svojstvo intelekta koje poseduje pojedinac: koje odreuje njegov naine mentalnog
funkcionisanja (Spearman, Thurstone, Guilford);
269
proces: koji posreduje izmeu organizma i sredine; dispozicija, (Ryly, Piaget,
Wertheimer);
evaluativnu dimenziju: suenje (Jensen, Hudson).
Ivi i saradnici (1976) ukazuju da od poetka ovoga veka postoje dve osnovne linije
istraivanja inteligencije:
eksperimentalna: teorijski pristup koji pokuava da odredi ta je inteligencija, koji su
procesi i oblici njenog funkcionisanja;
psihometrijska: merenje inteligencije, prouavanje individualnih razlika i testiranje,
izrada i usavravanje mernih instrumenata.
Jo od Bineovog doba otvorene su dileme o inteligenciji, kao to su: jedna opta ili
vie nezavisnih sposobnosti; proste (ulne, motorne) i sloene (vie mentalne) funkcije
kao pokazatelji sposobnosti; verbalna i neverbalna priroda inteligencije; odnos izmeu
pamenja (znanja) i inteligencije; pitanje steenosti i uroenosti inteligencije.
I savremeni pristupi izuavanju inteligencije jo uvek pokuavaju da, uz nove, razree
ove stare dileme. Najvei broj autora savremenih istraivanja inteligencije moe se
svrstati u psihometrijski, eksperimentalni, kognitivni, razvojni ili bioloki pristup. Meutim,
jedan broj autora vidi perspektivu u kombinovanim pristupima: eksperimentalno-
kognitivnom, kognitivno-razvojnom, kognitivno-informacionom pristupu (Stankov, 1991;
Baucal, 1998).
Struktura inteligencije
O prirodi mentalne organizacije linosti i strukturi inteligencije prve su pokuale da
daju odgovor faktorske teorije sposobnosti.
Engleski psiholog Spirman (Spearman, 1904) je, primenjujui postupak faktorske
analize, prvi dao dvofaktorsku teoriju inteligencije. Uspeh u reavanju problem situacije
zavisi od dve grupe faktora:
opteg, generalnog faktora inteligencije (g) koji utie na mentalno funkcionisanje u
svim situacijama;
specifinih faktora (s) koji dolaze do izraaja u reavanju odreenih problema ili
obavljanju odreenih poslova. Kasnije je, na osnovu meusobne povezanosti, ove
specifine faktore Spirman grupisao u verbalne, numerike, perceptivne i druge.
Ameriki psiholog Terston (Thurstone, 1938) je primenio multifaktorsku analizu i
izdvojio sedam primarnih sposobnosti koje su nesvodive na faktor "g". Dajemo kratak
prikaz tih faktora:
S - spacijalna (prostorna) sposobnost (brzo i precizno predstavljanje, zamiljanje ili
vizuelizacija odnosa u prostoru);
P - perceptivni faktor (brzo i tano opaanje prisutnih podataka, vidna diskriminacija);
N - numeriki faktor (brzo, lako i uspeno operisanje brojevima u raunskim
operacijama);
V - verbalni faktor (sposobnost razumevanja rei i jezika uopte, shvatanje napisanog
i verbalno zakljuivanje);
W - verbalna fluentnost (sposobnost brzog produkovanja rei, bogatstvo renika, lako
pronalaenje rei da se izrazi misao ili rei koje poinju na isto slovo);
M - faktor pamenja, memorije (kapacitet neposrednog pamenja, radne memorije,
lako zadravanje i meusobno povezivanje utisaka);
270
R (I) - sposobnost rezonovanja ili faktor induktivnog zakljuivanja (shvatanje odnosa
meu datim podacima i pronalaenje opteg principa, pravila).
Terston je konstruisao bateriju testova za ispitivanje primarnih sposobnosti. Dobijeni
intelektualni profil bio je "upotrebljiviji" za profesionalno usmeravanje i selekciju nego
nalaz o "g" faktoru.
Tendencija koju je zapoeo Terston kulminira u multidimenzionalnom pristupu
strukturi intelekta Gilforda (Guilford, 1965, 1979; (slika 102).
On u svoj model strukture intelekta uvodi tri dimenzije: operacije (kognicija, memorija,
divergentno miljenje, konvergentno miljenje i evaluacija), sadraje (ponaajni,
semantiki, simboliki i figuralni) i produkte (jedinice, klase, relacije, sistemi,
transformacije i implikacije), to daje 150 posebnih i nezavisnih sposobnosti oveka.
Gilford je nastojao da sposobnosti date u modelu empirijski pronae i faktorskim
postupcima dokae. Pri tome je naao da grupni faktori nisu meusobno povezani i
zakljuio da inteligenciju ne moemo analizirati kao jednu sposobnost.
Katel je (Cattell, 1963, 1971) dao teoriju dva opta faktora: fluidne (gf) i kristalizovane
(gc) inteligencije. Fludna inteligencija je opta sposobnost opaanja odnosa, povezana sa
neuralnim razvojem modane kore i nezavisna je od drugih specifinih sposobnosti. U
toku sticanja iskustva iz fluidne inteligencije se, pod uticajem motivacije i sredinskih
faktora, razvija kristalizovana inteligencija koja se ispoljava kao visoko organizovana
vetina rasuivanja u niz oblasti. Nastavljajui Katelov rad Horn (Horn, 1991) dolazi do
zakljuka da je i gc, a ne samo gf, rezultat genetskih faktora, ali da razliite grupe gena
utiu na njihov razvoj. Druga dopuna teoriji je da se i gf i gc razvijaju pod uticajem
obrazovanja i uenja. Meutim, kristalizovana inteligencija je uglavnom zavisna od
kolovanja dok je fludna inteligencija pod uticajem individualnog uenja linosti u
svakodnevnim ivotnim situacijama i pre kolovanja, a kasnije u vankolskom
angaovanju linosti.
Momirovi i saradnici (1998):
(1) Faktor perceptivnog rezonovanja ili faktor ulazno-izlaznih procesa (I/O)
(2) Faktor simbolikog rezonovanja odnosi se na procese apstrakcije i generalizacije.
271
(3) Faktor edukcije. U osnovi ovog faktora su sposobnosti za reavanje problema koji
zahtevaju uvianje.
(4) Koliina efikasnih informacija u trajnoj memoriji. Od ovog faktora zavisi uspeh u
reavanju onih problema za koje je neophodno ranije iskustvo.
Osnovna razlika izmeu psihometrijskog pristupa i Pijaeovog uenja je: za statistiki
pristup inteligencija je samo jedan produkt mentalnog funkcionisanja; za razvojni pristup
inteligencija je mehanizam individualnog razvoja. To je za D. Tarner (1977) razlog da
najvie prihvata Pijaeov kognitivno-razvojni pristup koji shvata inteligenciju (invarijantnu
funkciju) kao adaptaciju na sredinu pri emu se stvaraju i/ili kvalitativno menjaju
kognitivne (promenljive) strukture i u zavrnom stadijumu kognitivnog razvoja dostie se
formalno operaciona inteligencija.
Poeci inteligencije
Koji oblici dejeg ponaanja se mogu smatrati ispoljavanjem ove funkcije -
inteligencije? Na osnovu longitudinalnog prouavanja razvoja inteligencije Nensi Bejli
ukazuje da se ne moe sa sigurnou zakljuiti kroz kakve oblike ponaanja se, u prve tri
godine, ispoljava ova funkcija. Statistika istraivanja nisu nala znaajnu povezanost
izmeu ponaanja na ranom uzrastu i kasnijih ponaanja; do 20. meseca uspeh deteta
objanjava "senzomotorna ivost", od 20. do 40. meseca dominira faktor "perzistencije" a
posle 48. meseca faktor "manipulacije simbolima". Ne moe se govoriti o postojanju iste
sposobnosti na svim uzrastima. Intelektualne funkcije koje ispituju testovi najsrodnije su
izmeu susednih uzrasta; to su deca starija to tanije moemo, prema naenom IQ,
predviati budue rezultate (tabela 36).
272
Problem situacija postavlja vee zahteve detetu, ali i dete u veoj meri ispoljava
senzomotornu inteligenciju, u sluajevima:
- kad postoji vei stepen novine situacije;
- kad je vea, tea prepreka koju treba savladati i
- kad treba, pri tome, udruiti vie shema radnji u novo ponaanje.
Na osnovu briljivog posmatranja i analiziranja ponaanja deteta u spontanim i
eksperimentalnim problem situacijama Pijae je pratio rane manifestacije inteligencije i
njeno preobraavanje u sloenije oblike.
Razvojne promene
Psihometrijski pristup je naiao na tekoe ne samo kod odreivanja poetaka
razvoja inteligencije, ve i kod praenja njenog kontinuiranog preobraavanja sa
uzrastom. Osnovni problem je kako prikazati razvoj inteligencije kao jedne te iste funkcije
kada ona u pojedinim razvojnim periodima ima razliite manifestacije.
Teorije stadijuma su pokuaj da se konstantnim redosledom kvalitativno razliitih
razvojnih faza opie preobraaj inteligencije.
Pijae, kao to smo ve isticali, postulira etiri glavna stadijuma u razvoju
inteligencije. Problem prelaska iz jednog u drugi stadijum Pijae objanjava dostizanjem
celovitih struktura koje obeleavaju stadijume, kada se kao posledica toka razvoja javlja
nunost prelaska u novi stadijum. Pijae kod stadijuma inteligencije otkriva: (1) na
senzomotornom nivou - praktine grupe premetanja, (2) na preoperacionom nivou -
kvalitativne identitete, (3) na nivou konkretnih operacija - strukture grupisanja, (4) na
nivou formalnih operacija - strukture grupa. Stadijumi su obeleeni uzastopnim
strukturama koje ne zamenjuju jedna drugu, ve se uklapaju jedne u druge. Redosled
stadijuma je konstantan i sekvencijalan. Meutim, kritiari ukazuju da je ovim Pijae dao
teoriju stadijima razvoja logiko-matematikog miljenja. Razvoj kauzaliteta ili razvoj
pamenja, kako i sama enevska kola istie, ima svoje razvojne faze.
Vigotski u svojoj teoriji opisuje stadijalni razvoj pojmova (sinkreti, kompleksi, pojmovi).
I ove faze su nune, konstantne i daju nove razvojne strukture.
Bruner je razvio teoriju stadijuma reprezentovanja informacija: akcioni, ikoniki i
simboliki. I ovi stadijumi se javljaju po utvrenom redosledu i imaju sopstvene zakonitosti
funkcionisanja, to Bruner u svojim empirijskim istraivanjima nastoji da dokae.
Meutim, problem je to nijedan dosada konstruisani razvojni test nije osetljiv na
merenje ovih stadijalnih preobraaja inteligencije. Razvojni psiholozi pokuavaju da
izrade takav merni instrument koji bi registrovao te promene.
U razvojnoj psihologiji inteligencije zapaeno je uenje o procesu diferencijacije kao
osnovnom procesu preobraavanja inteligencije. Garet i Bert ukazuju da se u procesu
diferencijacije iz optijih, globalnih sposobnosti tokom uzrasta izdvajaju sve specifinije
sposobnosti (tabela 37). Bert smatra da se to moe dovesti u vezu sa promenama koje
se deavaju u korteksu: diferencijacijom i specijalizacijom korteksa sa uzrastom.
273
Tabela 37: Procentualna zastupljenost optih i posebnih faktora na razliitim
uzrastima (Burt, 1954; prema Ivi i dr., 1976)
Uzrast (u godinama)
Faktor 8 10 12
% % %
Opti 52. 1 35. 6 27. 8
Verbalni 7. 3 9. 3 10. 7
Aritmetiki 3. 1 3. 0 13. 4
Manuelni 2. 5 5. 9 6. 5
Intelektualna zrelost
Prema ranijim nalazima transverzalnih ispitivanja zakljueno je da se intelektualna
zrelost dostie izmeu 16. i 25. godine, zatim do 50 godina mere inteligencije sporo
opadaju, nakon toga bre a u poznoj starosti jo ubrzanije opadaju. Meutim, u novijim
longitudinalnim ispitivanjima prethodni nalazi nisu potvreni (slika 103).
Nalazi ovih studija nisu nali opadanje inteligencije sa godinama; zakljueno je da su
u ranijim, transverzalnim studijama, zanemarene razlike meu generacijama, da su
zadaci testova prilagoeniji mlaim osobama i da se, sa uzrastom, menja motivacija
postignua (Smiljani, 1974, 1975). Kod nadprosenih i intelektualno aktivnih osoba
naen je porast inteligencije i posle 50. godine.
274
Efekti pojedinih inilaca se ne mogu direktno meriti ve o tome doznajemo posredno,
praenjem razvoja inteligencije (zavisne promenljive) kod ispitanika razliitog ili
istovetnog genotipa, koji su odgajani u razliitim ili istovetnim uslovima (nezavisno
promenljive). Ivi i saradnici (1976) navode podatke 56 studija koje su pratile povezanost
rezultata na testovima kod parova razliitog srodstva, kada rastu odvojeno ili zajedno
(slika 104).
Uporeivanje rezultata parova bez srodstva ukazuje da nema pozitivne korelacije;
kako stepen srodstva raste - poveava se i korelacija koja je kod identinih blizanaca
veoma visoka (oko 0. 90). Ovi empirijski nalazi potvruju ulogu naslea: da razvoj
inteligencije zavisi od karakteristika organske osnove, pre svega korteksa.
Slika 104: Grafiki prikaz korelacija rezultata na testovima inteligencije parova ispitani-
ka razliitog stepena srodstva
Meutim, kako nije sporno da interakcija faktora ini osnovu razvoja inteligencije,
mnogi psiholozi su miljenja da je, umesto istraivanja udela faktora u razvoju
inteligencije, daleko vanije otkrivati kako deluju naslee, socijalno-kulturni faktori i
aktivnost pojedinca, kako u toj interakciji faktora u toku ontogeneze nastaju individualne
razlike u razvoju.
Mnoge studije koje se bave ispitivanjem delovanja sredine na intelektualni razvoj
posebno istiu:
znaaj govora, iji razvoj u predkolskom uzrastu zavisi od (ne)povoljnog govornog
obrasca u porodinoj sredini;
znaaj kolovanja (Bruner, Vigotski).
Nalazi o uticaju socijalne sredine, posebno porodice i kole, mogu se objasniti
naelom interiorizacije (Vigotski). Nalaze psihologa o uticaju kolovanja na intelektualni
razvoj, Snou (Snow, 1988) formulie u sasvim odreeno teorijsko shvatanje:
"Obrazovanje je prvenstveno program razvoja sposobnosti. Inteligencija je i primarna
sposobnost za uenje u procesu obrazovanja i primarni produkt uenja u procesu
obrazovanja".
I u novijim radovima ruskih psihologa ukazuje se da je detinjstvo do polaska u kolu
najvaniji period razvoja jer se u njemu formiraju opteljudske sposobnosti. Venger
275
(1998)8 kae da se razvojni psiholozi sve vie okreu tom periodu jer se u toku i ishodima
njegovog razvoja "krije tajna" uspeha i neuspeha u kolskom dobu.
Inteligencija i pol - su bili nezaobilazno pitanje studija koje su ispitivale uticaj polnih
razlika na psihiki razvoj. Analizom svih dostupnih radova ustanovljeno je da se u
preadolescenciji, bez posebnog tretmana, kod mladia bre razvijaju perceptivne (P) i
spacijalne sposobnosti (S), a kod devojaka verbalne sposobnosti (V); u oba sluaja te
nastale razlike se zadravaju i u kasnijem periodu. Meutim, na prosenim merama
inteligencije nema znaajne razlike izmeu polova (Maccoby & Jaclin, 1977). I u
studijama kod nas nisu naeni uticaji polnih razlika na razvoj inteligencije (Ivi i sar.,
1976).
Individualne razlike u intelektualnom razvoju se esto prikazuju klasifikovanjem
ispitanika prema koliniku inteligencije (tabela 38).
Mentalna zaostalost obuhvata kategorije koje imaju umni kolinik nii od 70. Uzroci umne
zaostalosti mogu biti: organski (genetski i/ili teratogeni faktori), socijalni (izolacija), psiholoki
(emocionalne blokade). Osobe sa blagom umnom zaostalou naue, uz tekoe, da itaju i piu;
obue se da rade jednostavne poslove, nisu upadljivog ponaanja; zapoinju izgradnju operacionog
miljenja ali ostaju na nivou konkretnih operacija. Osobe sa umerenom zaostalou naue da se
samostalno hrane i odevaju ali ne dostiu opismenjavanje; mogu da ovladaju praktinim
repetitivnim poslovima i uz pomo okoline brinu o sebi. Teka umna zaostalost ograniava sve
oblike uenja; ovakve osobe, uz specijalno vebanje, naue elementarni govor i navike kojima
zadovoljavaju osnovne potrebe. Osobe sa umerenom i tekom umnom zaostalou ostaju na
preoperacionom miljenju (kompleksivnom, ireverzibilnom). Potpuna umna zaostalost zahteva
stalnu brigu i nadzor takvih osoba; one ostaju u okviru senzomotornog nivoa razvoja.
8 Venger, L. A. (1998): Predgovor knjizi: Psihiki razvoj predkolske dece, autori - aenko &
Lavrentjeva, Zavod za udbenike i nastavna sredstva, Beograd.
276
Meutim, posle poetnog oduevljenja sa IQ kao sigurnom individualnom konstantom
(nepromenljivom tokom ivota), kao merom inteligencije pojedinca koja pokazuje njegov
razvojni stupanj i brzinu intelektualnog razvoja, usledila su osporavanja kritiara.
Osporeno je da se mentalni uzrast, kao statistika mera, moe smatrati razvojnim
stupnjem. Ni shvatanje o nepromenljivosti IQ tokom ivota nije potvreno u
longitudinalnim studijama; do kolebanja dovode bioloki, socijalni i psiholoki faktori
(videti tabelu 36).
Veksler je bio jedan od najotrijih kritiara IQ; dokazivao je da je to obian
psihometrijski skor. On uvodi "devijacioni umni kolinik" (DUQ), ime se vraa na prvi -
Goltonov princip: odreivanje relativnog poloaja pojedinca u grupi istog uzrasta.
Teorije stadijuma, koje smo prethodno prikazali (Pijae, Vigotski, Bruner), su pokuaj
da se konstantnim redosledom kvalitativno razliitih razvojnih faza opie razvoj
inteligencije. Razvojni psiholozi pokuavaju da, uvaavajui teorije stadijuma, izrade
merni instrument koji bi utvrivao na kom je stadijumu intelektualnog razvoja ispitanik i
koji je tempo njegovog razvoja. Ovi pokuaji su na liniji realizacije Bineovog principa u
novim, povoljnijim, okolnostima kada su stadijumi razvoja jasnije opisani.
277
278
RAZVOJ EMOCIJA
Emocionalni razvoj je jedan od vanih procesa u razvoju linosti koji se odvija pod
uticajem faktora sazrevanja i socijalnog uenja.
Emocionalne reakcije prate sve nae doivljaje. Moemo rei da su emocionalne
reakcije psihiki procesi kojim vrednujemo saznato, izraavamo subjektivni odnos prema
dogaajima, osobama i vlastitim postupcima. Pored subjektivnog (emocionalnog)
doivljaja ove procese odlikuju organske promene i emocionalno ponaanje. Ove
psiholoke i fizioloke promene su u meusobnoj vezi. Kao dispozicije za ustaljene
naine reagovanja emocije ine sloenu strukturu linosti koja se naziva temperament.
Katel za temperament koristi izraz opta crta linosti, obuhvata stilistike reakcije:
karakteristine naine ispoljavanja ponaanja i odnosi se na brzinu, oblik, trajnost i
promenljivost reakcije.
Emocije su sastavni deo svih sloenih dinamikih dispozicija linosti: motiva, stavova,
vrednosti (vrednosnih orijentacija) i interesovanja.
Pre analize nalaza razvojnih psihologa o emocionalnom razvoju kod dece,
naveemo koji se osnovni pojmovi koriste pri opisu emocionalnih reakcija.
Mogue je razlikovati vie tipova emocionalnih reakcija:
AFEKTIVNI TON - je najjednostavnija emocionalna reakcija izraena kao doivljaj prijatnosti
ili neprijatnosti; ova osnovna emocionalna reakcija prati sve nae doivljaje (kognitivne, konativne),
pa i sloenije emocionalne reakcije.
OSEANJA ili emocije su vie izdiferencirani subjektivni aktuelni doivljaji (radost, alost,
strah, ljutnja).
SENTIMENT - je kompleksna dispozicija, sloena emocija, trajni afektivni i konativni odnos
prema neemu (drugoj osobi, nekom objektu, apstraktnoj ideji). Sentiment se odreuje kako
objektom tako i centralnim afektivnim odnosom izmeu linosti i tog objekta. Od stavova ga
razlikuje priroda i to, za razliku od stavova, sentiment ne zahteva racionalno obrazloenje.
Sloenost sentimenta ilustruju oseanja prema drugima (na pr. sentiment ljubavi majke prema
detetu izaziva strah ili ljutnju u sluaju ugroenosti deteta, zavisno od toga da li opasnost jo traje ili
je prola).
AFEKAT - je vrlo intenzivno i relativno kratkotrajno emocionalno stanje praeno izrazitim
telesnim promenama i burnim reakcijama (bes, panini strah). Afekat esto dovodi do "suenja
svesti" to ima za posledicu neobuzdano a ponekad i neuraunljivo ponaanje.
RASPOLOENJE - je prijatno ili neprijatno emocionalno stanje, koje due traje i malog je
intenziteta. Dominirajua raspoloenja su psihika stanja karakteristina za odreene tipove linosti
i temperamenta.
281
Slika 106: Prikaz Dems-Langeove teorije
Slika 108: Prikaz uloge amigdale u emocionalnom procesu (prema Golemanu, 1998)
Vrste emocija
Primarne emocije
Emocije koje se prve diferenciraju su osnovne ili primarne emocije: gnev, strah,
radost i tuga. One se javljaju kod dece svih kultura i odravaju tokom itavog ivota ali se
nain njihovog javljanja i ispoljavanja menja pod uticajem uenja. Prve tri najee
poveavaju tenziju i podstiu na aktivnost, dok je tuga emocija niske tenzije i aktiviteta.
Gnev i radost sadre tenju ka cilju, dok je strah emocija izbegavanja, beanja od
opasnosti.
Ljutnja se javlja kada neka prepreka (fizika ili socijalna) spreava aktivnost ili
postizanje nekog cilja, to dovodi do osujeenja (frustracije); od vanosti cilja, trajanja
osujeenja i nivoa tenzije emocija gneva se javlja u rasponu: od blage ljutnje do stanja
besa. Ljutnja moe biti praena direktnom ili pomerenom agresijom. Sa uzrastom fizike
agresivne reakcije opadaju a verbalne rastu; meutim, zbog nepovoljnih posledica koje
ove reakcije izazivaju dete ui da kontrolie ispoljavanje ove emocije.
Strah se javlja u situaciji (stvarnoj ili anticipiranoj) koja preti integritetu organizma
(linosti). Strah izazivaju neoekivane promene, jer smanjuju kontrolu nad situacijom, a
uveava ga neizvesnost (sumnja) da se opasnost moe izbei ili savladati. Strah prate
intenzivne promene u organizmu i ponaanju (promene u radu vitalnih organa, bledilo,
znojenje, drhtavica, bekstvo, skrivanje ili agresija). I ova emocija se moe javiti u irokom
rasponu: od manjeg straha do afekta uasa (doivljaj nesree sa stranim posledicama
uz oseanje da se na nju ne moe uticati). Opaanje straha kod drugih esto izaziva
paniku ("emocionalnu zarazu"), ak i kad posmatra nezna kakva to opasnost preti. Strah
koji ispoljava majka prenosi se i na dete koje to opaa.
U kolskoj situaciji javlja se trema: strah od javnog nastupa, strah od ispita. Psiholozi
ukazuju da postoje fizioloki efekti treme (povien stepen tenzije), psiholoki aspekti
treme (opaanje predstojee situacije kao "opasne" i "ugroavajue", to uveava
strepnju) i komponente treme koje se ispoljavaju u ponaanju (izbegavanju aktivnosti
uenja, izbegavanje ispita, javnog nastupa). Razreenje problema treme zahteva upravo
286
obrnuto ponaanje: pojaavanje uenja i uvebavanje odgovora, repertoara ponaanja,
koje zahteva "ugroavajua" situacija.
Radost se javlja nakon postizanja eljenog cilja. Intenzitet radosti zavisi od vrednosti
dostignutog cilja, nivoa nakupljene tenzije u toku motivisane aktivnosti i trenutka u kome
se se cilj postie a tenzija smanjuje. (Laka pobeda u igri izaziva umerenu radost, dok
neizvesna pobeda, dostignuta nakon preokreta u poslednjem trenutku, izaziva ushienje).
Tuga nastaje nakon gubitka neega emu smo teili ili objekta koji smo voleli i cenili.
Kod dece se tuga razvija kasnije od ostalih primarnih emocija zbog sloenosti situacionog
sklopa u kojoj se ova emocija javlja; tuga zahteva shvatanje gubitka i posledica do kojih
on dovodi. I ova emocija se moe javljati u rasponu od umerenog intenziteta do
najsnanijeg oajanja zbog gubitka.
Gaenje ili odvratnost je primarna emocija koju izazivaju razliiti objekti kad ih vidimo,
pomiriemo, okusimo ili dodirnemo; karakteriu je neprijatno ulno i motorno stanje:
telesne senzacije koje nastaju usled muke, tendencije ka povraanju i drugim gastrikim
reakcijama; gaenje je povezano sa snanom tendencijom izbegavanja.
Sloene emocije
Sa uzrastom dolazi do stabilnijeg povezivanja emocija sa drugim psihikim
procesima: kognitivnim i konativnim. Njihov razvoj je povezan sa procesom socijalizacije i
287
interiorizacijom standarda vrednovanja. One se esto, kao sastavne komponente, mogu
vezivati za interesovanja, stavove, vrednosti ili pojedine crte linosti.
U ovu grupu spadaju emocije koje se odnose na samoocenu: oseanja uspeh i
neuspeha, ponosa, srama, krivice i kajanja.
Oseanje uspeha prati subjektivnu samoocenu da je rezultat povoljan; nepovoljan
ishod izaziva oseanje neuspeha; obe ove emocije su povezane sa sopstvenim nivoom
aspiracije i motivom postignua; to je razlog to se zadovoljstvo zbog uspeha i
nezadovoljstvo zbog neuspeha razvrstavaju u intelektualne emocije.
Oseanje ponosa javlja se uz doivljaj relativno visoke vrednosti svoje linosti ili svoje
uloge; obrnuto, oseanje srama javlja se uz svest o sopstvenim nedostacima ili
nedolinim postupcima. Ove emocionalne reakcije mogu da se kod deteta jave tek kad se
formira psihiko Ja (trea godina); najpre se koriste spoljanji socijalni standardi za
vrednovanje ponaanja a kasnije se samoocena vri na osnovu interiorizovanih
standarda o ispravnom/pogrenom.
Oseanje krivice javlja se kod osobe koja doivljava da se ogreila o moralne norme
ponaanja; prati je "gria savesti". Psihoanalitiari je tumae kao oblik samokanjavanja
koji se javlja zbog nesvesnih, potisnutih doivljaja koji nisu bili usaglaeni sa superegom.
Kajanje je neprijatna emocija koja se javlja kad se seamo naeg ponaanja zbog koga
nam je "nemirna savest". Intenzitet ove emocije, vezane za ranija iskustva, uveava svest
o nemoi da se ravi postupci isprave.
Emocije koje se odnose na druge ljude su: ljubav, ljubomora, mrnja, prezir, zavist,
saaljenje, divljenje, strahopotovanje. Kre i Krafild daju "mapu" emocionalnih odnosa
prema drugim ljudima; to su kompleksne dispozicije - sentimenti: trajni afektivni i konativni
odnosi prema poznanicima (v. sliku 111).
Slika 111: Prikaz emocionalnih odnosa prema drugima (prema: Kre i Krafild, 1973)
288
godine. Uspeh osobe prema kojoj gajimo naklonost, a procenjena je kao superiornija od
nas, izaziva oseanje divljenja; neuspeh osobe, koja nam je simpatina, a procenjena
kao inferiornija od nas, izaziva oseanje saaljenja.
Mrnja je sentiment u ijoj su strukturi oseanja nenaklonosti, averzije i odvratnosti.
Meutim, da su to jedine komponente one bi dovele do reakcije izbegavanja objekta
mrnje. injenice ukazuju da je to emocija koja u sebi sadri i tenju za pristupanjem
objektu mrnje sa destruktivnim namerama. Sledea njena odlika je relativna trajnost, jer
mrzimo samo psiholoki blisku osobu (koja je u naem ivotnom prostoru). Kre i Krafild
smatraju da se najintenzivnije mrzi osoba koja je slinih sposobnosti kao to su nae,
slina po mnogim drugim osobinama ali se od nas razlikuje po nekim kritinim negativnim
osobinama i uz to "opasno" ugroava nae ciljeve. Isti autori ukazuju da superiornija
osoba, koja je objekt nenaklonosti, izaziva oseanje zlobe, a inferiornija prezir i
omalovaavanje.
Ljubomora je sentiment koji se javlja kao reakcija na realnu ili zamiljenu opasnost da
e voljeni objekt biti izgubljen jer se pojavio rival kome je upuena naklonost voljene
osobe. Kod dece se javlja polovinom druge godine. Jedna od situacija koja izaziva
ljubomoru je novoroena beba (brat ili sestra), kada se obino panja roditelja premeta
na novoroene. Ljubomorno dete reaguje otvoreno (fizika ili verbalna agresija) ili
prikriveno (regresija, strahovi, mucanje, enureza); skrivene reakcije su nesvesne. Frojd je
opisao ljubomoru na odnos izmeu majke i oca (Edipov kopleks, Elektra kompleks).
Ljubomora se manifestuje kao gnev, mrnja, teskoba, oseanje potitenosti, srama, da od
voljene osobe dolazi prezir i odbojnost. Produena ljubomora je jedan od simptoma
emocionalne nezrelosti. Masen i saradnici (1984) savetuju roditeljima da u periodu
dolaska prinove ne zanemaruju stariju decu. I roditeljima i nastavnicima se sugerie da
izbegavaju situacije koje su pogodan okvir za pojavu ljubomore.
Zavist je negativna emocija koja se kod linosti javlja u situaciji kada opaa da njoj
psiholoki bliska osoba poseduje ili ostvaruje neto za ime i sama udi. Intenzitet zavisti
uveavaju inioci koji smanjuju njene anse: ako je u pitanju redak objekt, ako je
nepravedno steen, ako se radi o osobi koja ima centralno mesto u njenom ivotnom
prostoru.
Od emocija vezanih za procenjivanje izdvajamo estetska oseanja. Estetskom
emocijom je obuhvaen kompleks emocionalnih doivljaja lepog koje izaziva objekt ili
situacija koju doivljavamo ili smo je doivljavali. Nalazi ukazuju da je estetski ukus
vaspitljiv i da se standardi lepog i runog menjaju, meutim, individualni estetski doivljaj
esto zavisi i od trenutnog psihofizikog stanja.
U psihologiji muzike ispitivano je afektivno reagovanje dece preko sledeih reaktivnih
potencijala: sposobnosti estetskog procenjivanja, preferencija i muzikog ukusa. Nalazi
pokazuju da je uoavanje estetskog znaenja muzike najvii vid muzikalnosti; uoeno je
da se na uzrastu 8-11 godine znaajno uveava sposobnost estetskog procenjivanja. Sa
uzrastom se postepeno ostvaruje spoj kognitivnog i afektivnog; sredina i obrazovanje
mogu znaajno da ubrzaju proces razvoja estetskog procenjivanja. Sistem podsticaja
treba obezbediti u kritinim periodima detetovog razvoja: temelji preferencija, estetskog
procenjivanja i estetskog ukusa postavljaju se u predkolskom periodu.
289
se na pravu osobu, u pravoj meri, u pravo vreme, zbog valjanog razloga i na pravi nain -
to nije lako". Aristotelov izazov se nalazi u usklaivanju emocionalnog ivota sa
intelektualnim; problem nije u emocionalnosti ve u tome kako emocije ukljuiti u
reavanje problema i dostizanje vrednosti, umesto da se deava obrnuta pojava.
Goleman kae da je osnovna razlika izmeu uspenih i neuspenih uenika u tome to
prve, u dobroj meri, na uenje pokree intrinsika, unutranja motivacija (doivljaj
prijatnosti pri aktivnostima i rezultatima uenja); kod neuspenih je unutranja motivacija
ukljuena samo pri aktivnostima koje nisu kolsko uenje.
Goleman definie emocionalnu inteligenciju oslanjajui se na Gardnerovu
(Gardner, 1993) kategoriju personalne inteligencije, odnosno na podruja koja izdvaja
Salovej (Salovey, 1990), a to su:
samosvest - prepoznavanje emocije u trenutku kada se ispoljava;
upravljanje emocijama - sposobnost savladavanja i upravljanje emocijama;
samomotivacija - emocionalna samokontrola, upravljanje emocijama koje vode
nekom cilju;
empatija - prepoznavanje emocija kod drugih;
umee odravanja meusobnih odnosa, vetina razumevanja tuih emocija.
Blok (Block, J. 1995) za emocionalnu inteligenciju radije koristi termin "prilagodljivost
ega": samoodreivanje, kontrola impulsa, oseanje sopstvene vrednosti i socijalna
inteligencija.
Goleman ukazuje da programi koji podstiu emocionalno uenje mogu da ponu, ako
su dobro osmiljeni, ve u drugoj godini (empatija, emocionalna samoregulacija). Tokom
predkolskog uzrasta mora se uvaavati emocionalni "raspored" razvoja (tempo
sazrevanja neokorteksa i stepen njegove interakcije sa potkornim centrima). Emocionalne
lekcije treba davati po spiralnom sistemu: na nain koji odgovara dostignutom dejem
razvoju. Na primer, svest o oseanju skromnosti javlja se u petoj godini (pre toga se deca
"hvaliu").
Polazak u osnovnu kolu je znaajan trenutak dejeg prilagoavanja uz pomo
razvijajue emocionalne inteligencije. U kolama, koje primenjuju program emocionalnog
razvoja, deca u poetnim razredima ue o samosvesti, prijateljstvu (druenju), donoenju
odluka; od etvrtog razreda da budu empatina i kontroliu svoje nagone.
Za razvijanje samokontrole, obuzdavanje impulsivnog reagovanja i ljutnje, koristi se
postupak "signalno svetlo":
290
RAZVOJ MORALNOSTI
U svakom drutvu postoje merila za pojedine vrste ponaanja. Svako drutvo
proklamuje svoj moral kao bitan uslov drutvenog i individualnog opstanka i razvoja. Pri
tome u nekim segmentima ponaanja drutvo moe biti strogo, iznad deklarisanih
zahteva, u drugim oblastima moe biti veoma tolerantno. Slina dinamika postoji i u
ponaanju pojedinca.
Treba istai da moralnost ini zavrnu sekvencu u razvoju linosti adolescenta, ne
samo sa vrednosnog ve i sa psiholokog stanovita. I ne samo da se javlja kao
sekvenca koja zahteva dui period za dostizanje relativne zrelosti, razvoj moralnosti se -
za razliku od drugih psiholokih dimenzija, protee u duboku starost. Meutim, valja
naglasiti da raspadanje linosti ide u suprotnom smeru - od zadnjih instanci razvoja (a to
znai da je moralnost prva ugroena; slino je i kod razvoja korteksa: neokorteks
poslednji dostie zrelost a u sluaju bolesti obino je prvi ugroen).
U teorijama psihikog razvoja nalazimo razliita shvatanja razvoja moralnosti.
Psihoanalitika teorija
Psihoanalitiko shvatanje razvoja moralnosti istie da novoroene nije ni moralno ni
nemoralno - tek sa kasnijim razvojem doi e do obrazovanja nadja (superega), sloja
linosti iji se sadraji sastoje od etikih i estetskih normi. Po psihoanalitikoj teoriji itav
psihiki ivot se zasniva na energiji libida koja se investira na mnogo naina, a vode je
princip zadovoljstva i princip realnosti. U poetku dominira hedonistiki princip a sa
razvojem sve se vie uvaavaju realne okolnosti. Dakle, pokretai su pobude voene
prvim (hedonistikim) a izvrenje je usmereno drugim principom (realnosti). U ovoj
dinamici funkcioniu i razvijaju se id, ego i superego. Bioloki deo - id, pokree motive;
psiholoki deo - ego, izvrava samo deo zahteva. Neke ne dostie zato to su objektivno
neostvarivi a druge "cenzurie", odbacuje superego, socijalni sloj linosti. Analitiari kau
da se ego nalazi izmeu dva mona gospodara: ida i superega. Normalno stanje je kad
se sva tri dela linosti nalaze u stanju dinamike uravnoteenosti. Ego do izvesne mere
moe "preruavati" zahteve ili "omekavati" norme superega - da bi ih realizovao.
Meutim, jae konflikte, ugroenost ega prati oseanje nesigurnosti, anksioznosti,
strepnje od dezintegracije linosti.
Kako se razvija superego? Na poetku razvoja dete je "neutralno" u odnosu na
moralnost. Sa razvojem najpre se javlja primarni narcizam, a pri jaem investiranju libida
na objekte javlja se i "sekundarni" narcizam, u obliku "ego ideala" koji sadri i mnoge
socijalne vrednosti. Dete "ulazi" u obrasce ponaanja i identifikacijom sa roditeljima. Uz
identifikaciju Frojd uoava razvoj Edipovog (Elektra) kompleksa. Kroz njegovo
razreavanje raa se superego koji upravlja moralnim ponaanjem pojedinca.
Anksioznost prati i sve docnije sukobe linosti sa svojim superegom jer to ona doivljava
kao pretnju sopstvenom integritetu. Frojd je dao klasino tumaenje razvoja moralnosti ali
e neopsihoanaliza manje naglaavati ulogu ida a vie ega i superega, tj. uenja i
podraavanja.
Bihevioristiko shvatanje
Bihevioristika teorija razvoja moralnosti polazi od uenja moralnosti (slino ostalim
ponaanjima) putem uslovljavanja i operantnog uenja, putem potkrepljenja -
kanjavanja. Objektivista, dakle, smatra da kroz stalno procenjivanje dejeg ponaanja, i
odgovarajuim odnosom prema pojedinim oblicima ponaanja (nagraivanje ili
291
kanjavanje) - vodi put razvoja moralnosti. Meutim, to dalje znai da je moralno
vaspitanje prvenstveno spoljni proces a unutranji procesi se svode na poznate
mehanizme uenja. Dakle, moralna naela bie "ugraena" u linost nagraivanjem i
kanjavanjem, bez obzira na prirodu tih naela. Meutim, ako je ovo uenje u stanju da
objasni jednostavnije vidove moralnosti, kod tumaenja sloenih, univerzalnih ljudskih
forme moralnosti nailazi na ozbiljne tekoe.
Kognitivno-razvojna teorija
Kognitivno-razvojna shvatanja prvi daje Pijae analizirajui moralna suenja kod
dece. On polazi od pretpostavke o meusobnoj uslovljenosti celokupnog psihikog ivota.
Istovremeno Pijae smatra da uzajamnost odnosa ljudi predstavlja jedan od glavnih
izvora moralnosti. Iz odnosa deteta sa odraslima razvija se moralna heteronomija koja se
zasniva na prinudi (do 7 - 8 godine). Odnosi su jednosmerni, dete potuje autoritet
starijih; tu je i moralni realizam: dete smatra normativno ponaanje objektivno datim.
Ukratko, to je:
autoritarna moralnost - biti dobar znai biti posluan, moral je dunost koja proizilazi
iz potovanja (ljubavi i straha) prema roditeljima; zapovesti su neprikosnovene;
dete potuje slovo, a ne duh normativa, rigidno prihvata pravila; merila dobrih i
ravih postupaka ne spori; krivica se "iskupljuje" kaznom;
objektivizacija odgovornosti - vaan je objektivni in ponaanja a ne subjektivna
namera, motiv; krivica se zasniva na na veliini objektivne tete.
Uoljivo je da je razvoj moralnosti uslovljen ukupnim, posebno kognitivnim razvojem,
ali i obrazovno-vaspitnim uticajem. Ako roditelji naglaavaju nameru u ponaanju - deca i
pre 7 - 8 godine shvate subjektivnu odgovornost. U prelaznoj fazi ona znaju da je lo
postupak izvren namerno - loiji od sluajnog (zato predkolsko dete eksploatie izgovor
da se neto "desilo sluajno", da bi izbeglo posledice kazne za prekraj).
Druga, zrelija faza moralnosti poinje oko 10-te godine i njena osnovna odlika i
tekovina je razvoj autonomije u moralnom rasuivanju, dete shvata recipronost i
uzvratnost pravde. Biti dobar ne znai vie biti posluan, ve pravedan a pravednost je
dvosmerna. Gubi se moralni realizam, normativi ponaanja se shvataju kao unutranja
obeleja ljudi. Pravila se mogu menjati ako se veina o tome dogovori. Razvija se
uvianje optih posledica nemoralnog ponaanja. Sada laganje nije loe samo zbog
kanjavanja, krivice - ve zbog mogunosti gubljenja poverenja. Kod prestupa vie nije
panja samo na kazni krivca ve na otklanjanju tete i obeteenju rtve.
Shvatanje Kolberga*, koji u analizi razvoja moralnosti polazi od uenja Pijaea,
izloeno je u poglavlju o teorijama psihikog razvoja i treba ga koristiti kao sastavni deo
ovog poglavlja.
Humanistika teorija
Humanistiko shvatanje razvoja moralnosti povezano je sa razvojem
samoaktualizacije i vrednosnog sistema linosti. Autori ove orijentacije smatraju da nisu
samo vani formalni principi morala, ve koliko oni uvaavaju ovekovo unutranje bie,
koliko potuju bitne vrednosti oveka. Oni zameraju to se u moralnom razvoju legalizuje
ono to "jeste" a ne ono to "treba" u ovekovom moralnom razvoju. Humanisti
autoritarnom pristupu suprotstavljaju samoaktualizaciju.
293
njihovu funkciju u prilagoavanju gde slue kao orijentiri, kriterijumi i standardi u ivotu
linosti, njenoj interakciji sa okolinom.
294
Slika 113: Prikaz uestalosti navoenja dobrih postupaka (M i ) *
*
U grafikonu brojevi dobrih postupaka oznaavaju: 1. fiziko-materijalna pomo, 2. psiholoko-
socijalna pomo, 3. uspeh u koli, 4. posedovanje pozitivnih osobina linosti, 5. bavljenje
sportom, hobijem, 6. izvrenje naloga roditelja, 7. pomo i nega ivotinja, 8. vraanje izgubljene
stvari, 9. sticanje znanja, 10. potovanje reda u kui i koli.
a. Uenici b. Uenice
Na vrhu liste ravih postupaka nalazi se verbalna agresija za uenice i fizika agresija
za uenike (tabela 40, slika 115). Meu ravim postupcima slede: izazivanje materijalne
tete (deaci), neuspeh u koli (deaci i devojice), laganje (devojice).
295
Tabela 40: Lista ravih postupaka
M
Postupak % Rang % Rang
Verbalna agresija 12 3 19 1
Fizika agresija 20 1 11 2
Laganje 5 7 10 3
Neuspeh u koli 9 4 9 4
Izazivanje materijalne tete 12 2 8 5
Neizvravanje naloga roditelja 9 5 6 6
Kraa 6 6 6 7
Krenje reda u koli i kui 5 8 6 8
Posedovanje negativnih osobina linosti 4 9 4 9
Uskraivanje fiziko-materijalne pomoi 3 10 4 10
Odavanje tajne 2 13 3 11
Uskraivanje psiholoko-socijalne pomoi 3 11 3 12
Muenje ivotinja 2 12 2 13
Prestanak bavljenja omiljenom aktivnou 2 14 2 14
a. Uenici b. Uenice
*
U grafikonu brojevi razloga dobrog ponaanja oznaavaju: 1. briga o drugima, 2. zadovoljstvo
sobom, 3. predvianje dobrih posledica po sebe, 4. potovanje autoriteta starijih, 5. uzvratnost, 6.
iskustvo dobre posledice po sebe, 7. uvianje na osnovu stavljanja na tue mesto, 8. prihvatanje
optih normi, 9. ponaanje u skladu s uzorom, 10. izbegavanje oseanja krivice.
Postupci su svrstani u rave zbog sledeih razloga (slika 118):
- nepotovanje autoriteta starijeg, vrednosti razbijenog predmeta, iskustva loe
posledice po sebe (mlai uzrast);
- nebrige o drugima, nezadovoljstva sobom, neuzvratnosti, odstupanja od uzora,
uvianja na osnovu stavljanja na tue mesto, oseanja krivice, krenja optih normi
(stariji uzrast).
297
Slika 118: Lista razloga ravog ponaanja (M i ) *
*
U grafikonu brojevi razloga ravog ponaanja oznaavaju: 1. nepotovanje autoriteta starijih, 2.
nebriga o drugima, 3. iskustvo loe posledice po sebe, 4. nezadovoljstvo sobom, 5. predvianje
loe posledice po sebe, 6. oseanje krivice, 7. neuzvratnost, 8. odstupanje od uzora, 9. vrednost
razbijenog predmeta, 10. uvianje na osnovu stavljanja na tue mesto, 11. krenje optih normi.
298
RAZVOJ LINOSTI
Linost je jedinstvena organizacija osobina koja je u stalnom razvoju i dinamikoj
promeni. Razvoj se odvija pod uzajamnim uticajem faktora naslea, sredine i aktivnosti
pojedinca. Olport naglaava da je linost "dinamika organizacija onih psihofizikih
sistema unutar individue koji odreuju njeno karakteristino ponaanje i njen
karakteristian nain miljenja" - njenu jedinstvenu podeenost prema svojoj sredini.
Razvoj linosti zahteva da se potencijali deteta razvijaju (diferencijacija) i da se
skladno ukljue u celovitu organizaciju koju nazivamo linost (integracija). U procesu
nastajanja linost se stalno menja ali se menjaju i zahtevi koje joj postavlja sredina. U toj
interakciji dete je aktivan uesnik koji je sposoban da do izvesne mere bira ta e iz
sredine usvojiti - najpre zato to je osetljivije na neke drai nego na druge, a sa razvojem
stie sposobnost da to sve vie ini svesno i voljno.
300
samooseanje, intuitivno saznanje. Ali i to je dovoljno za preuzimanje uloge aka u
sedmoj godini, odnosno za shvatanje uloge uitelja.
U periodu posle este godine, a posebno sa polaskom u kolu, dete postaje svesno
svoje sposobnosti miljenja, da misli o miljenju (refleksija). Otuda Olport ovaj aspekt
samosvesti naziva "ja kao razumni reavalac".
Poslednji aspekt u razvoju samosvesti vezan je za funkcionisanje formalnog
miljenja, za dalekosene namere i udaljene ciljeve, i zato Olport to naziva
"samosvojnim tenjama". Ovaj aspekt samosvesti je osnova integriteta linosti. U toj
fazi linost je svesna svojih mogunosti i osposobljena je za autonomiju u odnosima sa
drugim ljudima.
Olport istie da svih ovih sedam aspekata Ja ine "stanja jedne Ja relevantnosti koju
oseamo". Zato je smatrao da ih treba spojiti jednim imenom i odabrao je naziv
proprium, kojim obuhvata i Ja ,,kao objekat znanja i oseanja.
Formirano samosaznanje, Ja linosti, je subjektivni entitet koji omoguuje integraciju
opaanja, oseanja i misli o vlastitoj linosti. Ono omoguuje:
samoposmatranje,
zauzimanje distance u odnosu na sebe i svoje impulse,
formiranje pojma o sebi.
Meu najvanije izvore stabilnosti "Ja oseanja" dolaze odnosi drugih ljudi prema
nama. Posle konflikta veina ima doivljaj konfuzije vlastite linosti. Takoe i nagla
popularnost moe voditi konfuziji u doivljavanju vlastite linosti i neodgovarajueg
ponaanja.
Ako je osoba u realnom ivotnom prostoru onda e JA biti najizraeniji deo tog
prostora. Meutim, egocentrini imaju JA blie centru nego refleksivni, koji imaju JA kao
posmatraa. U jednom momentu mi smo svesni samo dela ivotnog prostora koji
obuhvatamo pojmom psiholoka situacija.
Nalazi o verodostojnosti opaanja sebe ukazuju da se najtanije opaa telesno Ja.
Neto manje tano opaamo kome "tipu" ljudi pripadamo po sposobnostima, navikama,
stavovima ... kakav nam je status u grupi, kako nas drugi vrednuju. Inteligencija se
doivljava sutinskijim delom JA, nego radne navike (marljivost). Svoje stavove i
vrednosne orijentacije vie vrednujemo od znanja steenih u koli.
Kad nastane kriza, kad linost izgubi imovinu, dragu osobu, socijalni status - jedni se
uz pridravanje vrednosti i uverenja vraaju u ravnoteu, a kod drugih ostaje samo strast
za osvetom.
Idealno Ja, predstava koju ovek ima o sebi u buduem vremenu, kad ostvari bitne
ciljeve, je znaajan aspekt slike o sebi. Otuda i ima najvii nivo u hijerarhiji ovekovog JA,
Meutim, tek realna slika o sebi omoguuje oveku da se priblii idealu
samoaktualizacije. Ako ovek razvije potencijale koje ima i dobije priliku da ih primeni -
produktivan je, zadovoljan je, kreativan je; ako nema prilike da ih iskoristi - frustriran je u
znatno veoj meri nego ovek koji i nije razvio svoje potencijale.
Za funkcionisanje linosti i njenu motivaciju vano je da distanca izmeu "idealnog
Ja" i "realnog Ja" bude u zoni narednog razvitka - da su ciljevi ostvarljivi uz ulaganje
napora i reavanje date problem situacije. Takve osobe odlikuje formiran identitet i dobar
integritet linosti.
301
Pojam identiteta se odreuje kao jedinstvo linosti u toku jednog vremenskog
perioda; kao karakteristike linosti bilo da su u planu jasne svesnosti, na njenoj periferiji ili
pak u predelu nesvesnog.
Pod pojmom integriteta linosti se podrazumeva jedinstvena organizacija osobina
linosti; proces tokom koga se organska, psiholoka i socijalna svojstva kombinuju na
viem nivou: integritet se ispoljava kroz radnu efikasnost i zadovoljstvo sobom.
Prema Olportu najiri pojam je organizam, on obuhvata linost a u njoj se odigrava
svesno doivljavanje - svest, a ono ega smo neposredno svesni o sebi je JA.
Tabela 41: Dimenzije i aspekti FFM modela (Costa & McCrae, 1997)
303
SARADLJIVOST (A) osobine koje dolaze do izraaja u meuljudskim odnosima
Poverenje (A1) vera da su drugi ljudi poteni i dobronamerni
Iskrenost (A2) iskrenost, potenje, estitost
Altruizam (A3) aktivna briga za dobrobit drugih;
Popustljivost (A4) inhibicija agresivnosti; potovanje drugih;
Skromnost (A5) skromnost, povuenost
Blaga narav (A6) simpatija i briga za druge; humanost;
A+: kapacitet da se izgrade bliski, iskreni odnosi sa drugima, odsustvo agresivnosti,
kompetitivnosti, spremnost da se pomogne i sposobnost da se saosea
A-: nedostatak saoseanja prema drugima, nesocijalizovana agresivnost, veoma nizak skor
upuuje na mogunost psihopatskih tendencija linosti
DIMENZIJE FFM
Jezik
N E O A C
304
inioci razvoja linosti
I razvoj linosti se odvija u interakciji faktora naslea, sredine i aktivnosti pojedinca.
Poto je ve bilo rei o ovim faktorima ovde izdvajamo neke od nalaza koji govore o
uticaju pojedinih socijalnih inilaca.
Dete koje raste u neharmoninoj porodici u nepovoljnoj je situaciji jer nema prilike da
se identifikuje i razvija po uzoru na roditelja, nema realne nagrade za oblike ponaanja
koji se razvijaju uz podrku i odobravanje, nema ni dosledne kazne za prekraje
moralnog kodeksa.
Masen i saradnici (1984) dolaze do dve osnovne dimenzije porodinih odnosa:
prihvatanje - odbacivanje i autonomija - kontrola (slika 119).
Njihovi nalazi ukazuju da su deca najbolje napredovala ako se roditelji i dete nalaze u
toplim uzajamnim odnosima, kada se kao osnovna sredstva vaspitanja pojavljuju panja i
podsticanje i objanjavanje postupaka.
305
neno, toplo i sa razumevanjem, blagonaklono i puno su sa njima optili, kontrolisali de
cu da usvoje ponaanja koja oni podravaju, ali da ih svesno prihvate (videti tabelu 44 i
sliku 120).
Drugi model ine roditelji zapovednikog, autokratskog stila - ija deca su nedovoljno
samouverena, povuena i nepoverljiva (2. model). Trei model oznaava popustljivo
ponaanje roditelja, to za posledicu ima nizak nivo socijalnog razvoja deteta - jer ova su
deca ispoljila najmanju samouverenost, najnii nivo kontrole i zrelosti ponaanja (3.
model).
2. Zapovedniki Povueno,
nesamouvereno dete
Slika 120: Uporedni pregled ponaanja roditelja/model ponaanja dece (prema: Baumrind,
1973)
306
Autori na sledei nain odreuju sadraje ponaanja roditelja kod ispitivanih obeleja:
kontrola: uticanje na postupke deteta da se u ponaanju pridrava prihvaenog
kodeksa;
zahtevi zrelosti: vrenje pritiska da postupci deteta budu visokog socijalnog i
emocionalnog nivoa;
nivo optenja: roditelji se slue objanjavanjem svojih stavova da bi dobili eljeno
ponaanje deteta;
blagonaklonost: roditelj je zainteresovan, topao, saosea i raduje se sa detetom.
iroko su izuavana tri tipa uticaja roditelja:
upotreba vlasti, to jest prinude;
takozvana induktivna tehnika, koja se realizuje u vidu objanjenja;
liavanje roditeljske ljubavi.
Rezultati tih ispitivanja su jasno pokazali da ponaanje dece u osnovi zavisi o itavog
kompleksa vaspitnih interakcija (uticaja). Obe grupe roditelja - autoritativni i zapovedniki
- nastoje da kontroliu decu, ali to ostvaruju razliitim nainima.
Zapovedniki roditelji iskljuivo se uzdaju u upotrebu sile, trae da se dete potinjava
bez razmiljanja.
Autoritativni, obrnuto, koriste induktivnu tehniku vaspitanja. Oni uvaavaju miljenje
dece, odazivaju se na njihove probleme, dozvoljavaju deci da ispolje samostalnost i
inicijativu.
307
Sa roenjem drugog deteta privilegije starijeg brata ili sestre prestaju ili se
ograniavaju. Starije dete mora sada da se bori za panju roditelja, ali ne samo njih, jer i
okolina u veoj meri obraa panju na mlae dete.
Odnosi roditelja sa svakim detetom, posebno majke, odraavaju se na odnose
izmeu dece. Longitudinalne studije pokazuju da se poetni odnosi starije dece prema
mlaoj stabilno odravaju. Starije dete koje pokazuje (ne)prihvatanje mlaeg u prve tri
nedelje od njegovog roenja, pokazuje socijalno (ne)poeljno ponaanje i kada ono
napuni 14 meseci. To ukazuje na vanost pripremanja i prilagoavanja starijeg deteta pre
i neposredno posle roenja mlaeg.
Odnosi brae i sestara na predkolskom uzrastu odlikuju se time to starije stremi
vostvu, bilo da su u pitanju korisne akcije ili neposlunost. Starija braa odravaju svoje
prvenstvo, ee nego devojice, koristei fiziku snagu; starije sestre su vie sklone
objanjavanju, ispoljavanju razumevanja. Deaci koji rastu uz starijeg brata u veoj meri
ispoljavaju interesovanja svoga pola, nego devojice koje rastu uz stariju sestru.
Devojice koje imaju starijeg brata su astoljubivije, agresivnije, sa vie maskulinih crta,
ali bolje reavaju i testove inteligencije, nego vrnjakinje koje su rasle uz starije sestre.
Devojice, starije sestre, su bolje u ulozi "uitelja", pokazuju vie empatije, raspolau sa
vie povratnih informacija. Ako je vie dece u porodici mlaa deca za obuavanje radije
trae pomo starije sestre, nego starijeg brata (Mussen et al., 1984).
Nepotpuna porodica
Posebni problemi nastaju kada doe do raspada porodine zajednice: razvoda, smrti
jednog od roditelja, dueg odvajanja od kue. Jedna treina amerikih porodica postaje
nepotpuna pre nego to deca napune 18 godina ivota (Mussen et al., 1984). U
razvedenim brakovima deca uglavnom ostaju sa majkom (u 90% sluajeva), koja dobija
decu na staranje. Meutim, uporedo sa porastom broja razvoda, raste i broj ponovnog
ulaenja u brak razvedenih osoba. To esto dovodi do sloenog seta porodinih odnosa u
koje ne ulaze samo ouh i maeha, deca iz prethodnih brakova, ve i babe, dede ...
Nalazi ukazuju da osobenosti razvoja linosti u nepotpunoj porodici zavise od pola i
uzrasta deteta, razloga koji su doveli do raspada porodice, odnosa majke-oca, od toga da
li u porodici ima jo dece, roaka koji u nekoj meri mogu da zamene oca ili majku.
Deaci sa mnogo vie posledica proivljavaju odsustvo oca nego devojice. Deaci
koji se razvijaju bez oca pokazuju znakove zaostajanja u socijalnom, emocionalnom i
kognitivnom razvoju. Takvi deaci ispoljavaju manje maskulinih crta, manju samostalnost
a vie su nemirni i agresivni nego vrnjaci iz potpune porodice.
Osobine devojica koje rastu samo uz majku malo se po emu razlikuju od
vrnjakinja iz potpunih porodica. Meutim, ove devojice manje su uspene na testovima
kognitivnih sposobnosti. I deaci i devojice koje rastu samo sa majkom imaju razvijenije
verbalne sposobnosti nego numerike.
Nalazi ukazuju da na decu i na njihov razvoj negativno utiu konflikti roditelja koji su
prethodili razvodu ili se nastavljaju posle razvoda - oko podele imovine, poretka vianja
dece ... Longitudinalna ispitivanja su pratila da li su vee negativne posledice za decu ako
ive u potpunoj porodici sa roditeljskim "kavgama" ili u nepotpunoj porodici, nakon
razvoda. Nalazi ukazuju da su negativnije posledice po razvoj deteta izazvale dve godine
ivota u "potpunoj" porodici sa konfliktima roditelja.
Kako deca reaguju na pojavu ouha ili maehe, u novom braku roditelja? Ispitivanja
pokazuju da deca na uzrastu od 9-13 godina najburnije (negativno) reaguju na ponovni
brak roditelja. Meutim, ako su deca mlaa ili starija od ovog uzrasta, lake se
308
prilagoavaju i stiu se povoljniji uslovi za razvoj u porodici sa novim uspenim brakom,
nego u nepotpunoj porodici. Ponovo udate majke bile su nenije, odreenije u zahtevima
prema sinovima, nego razvedene majke koje nisu "preudesile" svoju sudbinu. Novi brak
nije samo prilika da se ublae materijalne tekoe, ve da se prevlada samoa, dobije
podrka za reavanje problema i odvoji vie snage i vremena za decu. Ali, nije svaki novi
brak uspean. U jednom broju sluajeva on je jo vie komplikovao odnose, posebno kad
se udrue dva nezrela partnera sa decom iz prethodnih brakova (Mussen et al., 1984).
Uticaj vrnjaka
Vrnjaci imaju znaajan uticaj na razvoj linosti i ponaanje deteta i adolescenta. Pri
ovome se posebno misli na vrnjake sa kojima se dete drui. Grupa vrnjaka je manje
odreena socijalna grupa od porodice i otuda je istraivaima tee da steknu uvid u
njihove odnose. Zato i postoji vea razlika autora u proceni uticaja vrnjaka na razvoj
linosti. Dok jedni smatraju da su vrnjaci u periodu adolescencije uticajniji faktor od
porodice, drugi misle da vrnjaci samo pojaavaju i kristalizuju ve ranije ispoljene
tendencije u ponaanju koje je dete steklo u porodici. Ukljuivanje u grupu vrnjaka
smatra se prvim ozbiljnijim testom relativne zrelosti linosti na odreenom uzrastu.
Istovremeno doprinos vrnjaka nije samo stvaranje optimalnih uslova za samoocenu;
optenje i zajednika delatnost sa vrnjacima dozvoljava da se vrednuju i usvoje ili
odbace odgovarajui postupci, ovlada vetinama koordiniranja svojih radnji sa akcijama
drugih. Na taj nain formiraju se realni stavovi prema sebi, prema drutvu, prema koli,
seksu i suprotnom polu. Meutim, deca koja do ukljuivanja u grupu vrnjaka nisu
postigla potreban stepen zrelosti imaju tekoa u prilagoavanju na grupne norme.
U kolskom uzrastu krug drugova poinje da se uveava a privrenost postaje
stabilnija. U sve veoj meri druenja su orijentisana na dostizanja zajednikog cilja.
Optenje postaje uspenije zbog toga to deca poinju da shvataju motive postupanja
vrnjaka, to doprinosi stvaranju uzajamnog razumevanja.
Na mlaem kolskom uzrastu (6-8 godina) obrazuju se neformalne grupe sa
odreenim pravilima ponaanja ali one nisu trajne. U periodu odrastanja (10-14 godina)
grupe vrnjaka postaju stabilnije, odnosi se sada zasnivaju na strogim pravilima, veu
ulogu igra slinost interesa. Na ovom uzrastu mladi se vie drue meusobno nego sa
odraslima. Adolescent sam trai i bira prijatelja. Nov kvalitet odnosa ini uzajamno
razumevanje i, to je posebno vano, potovanje razlika meu linostima. Odanost
postaje sastavni deo prijateljstva, to je samo jedan vid uzajamnog razumevanja.
Intimnost je sledea znaajna odlika novog kvaliteta odnosa. Ona je uslov za poverenje,
oseanje prihvaenosti i spremnosti za pruanje podrke. Ako se posumnja u poverenje
onda je veza znatno ugroena ali se ne kida odmah, kao u detinjstvu, ve se razgovara o
nesporazumu i esto prevazilaze smetnje. Devojke su ee spremne da se povere nego
mladii. Kroz ovakve procese druenja ostvaruju se vane funkcije prijateljstva:
dogovorno vrednovanje - uzajamno poveravanje radi dobijanja komentara i
evaluacije, bez rizika od konflikta - kao kad se doivljaj poveri roditelju;
graenje principa bliskih prijateljskih veza: - meusobnog potovanja, - poverenja, -
zainteresovanosti za ono to se prijatelju deava;
princip individuacije - osamostaljivanja, ali ostajanja u vezi sa prijateljem, bez
potrebe udaljavanja, kao pri individuaciji u porodici.
309
Uticaj kole
kola je znaajan integriui faktor socijalizacije kao drutvenog procesa u kome
deca i adolescenti dostiu drutvene norme i pravila ponaanja u drutvu, osnovne
principe uzajamnih odnosa meu ljudima. U koli deca naue da osim linih postoje i
interesi njihove grupe, ali i jo iri interesi, o kojima moraju voditi rauna kad postavljaju
neke zahteve.
kola moe znaajno da stabilizuje oseanje sigurnosti ali je preduslov za to da dete
bude prihvaeno od nastavnika i vrnjaka i da je uspeno u koli. Kada dete nije
prihvaeno i kada doivljava neuspeh u koli, kumulativno se pogorava slika o sebi,
javlja se emocionalna nestabilnost, agresivnost ili povlaenje. Takvi uenici ne realizuju
intelektualne i druge potencijale i zaostaju u ukupnom razvoju linosti.
U narednom prilogu dajemo uporedni pregled razliitih metoda podsticanja uenika u koli
(Mussen et al., 1984):
310
ADOLESCENCIJA
Psihologija adolescencije, nauno prouavanje razvoja psihikog ivota u prelaznom
periodu od detinjstva do ranog odraslog doba (priblino izmeu 11.-13. i 23.-24. godine),
konstituisana je na poetku dvadesetog veka. To znai da adolescencija koja obuhvata:
predpubertet, pubertet, srednju i kasnu adolescenciju nastaje tek u modernom drutvu.
Sve do poetka 20. veka adolescencija nije bila formalno definisana kao poseban period.
Stenli Hol je 1904 publikovao prvu studiju o adolescenciji. Ranije je preovlaivalo
shvatanje da sa pubertetom prestaje detinjstvo a poinjao period odraslosti.
Savremena razvojna psihologija ne shvata adolescenciju kao artefakt; ona ne
prihvata ni stav da je to "period bura i oluja", ve o adolescenciji govori kao o periodu
odrastanja - kako fizikog tako i psihikog. Pri tome se uzima u obzir kulturno-istorijski
kontekst i uvaavaju individualne specifinosti razvoja svakog pojedinca. Za ovaj novi
pristup zasluni su i antropolozi koji su ukazali da se procesi socijalizacije bitno razlikuju u
predindustrijskom, industrijskom i postindustrijskom periodu. U savremenom tehnolokom
drutvu i odrasli i mladi moraju da ispolje sposobnost suavanja sa promenama, da
prihvataju novine i prilagoavaju strategije za novonastale probleme.
Mladi danas ranije i bioloki sazrevaju, to se dovodi u vezu sa porastom
zdravstvenog i ukupnog standarda ivljenja, ali znatno kasnije ulaze u period odraslosti
zbog produene pripreme za zahteve svakodnevnog i profesionalnog ivota.
Razdoblje puberteta odlikuje intenzivan fiziki razvoj i dostizanje polne zrelosti.
Adolescencija obuhvata i dostizanje ostalih vidova zrelosti - to je period svih razvojnih
promena kojima se prelazi od detinjstva do odraslosti. Lake je odrediti poetak
adolescencije, po vidljivim telesnim promenama, nego gornju granicu - koju odreuje
dostizanje relativne psiholoke zrelosti: intelektualne, emocionalne, socijalne i
psihoseksualne zrelosti.
Razvojni psiholozi adolescenciju obino dele na:
- ranu adolescenciju (do priblino 14. godine),
- srednju adolescenciju (do priblino 17. ili 18. godine),
- poznu adolescenciju (do priblino 22. ili 24. godine).
Razvojni zadaci adolescencije su:
prilagoavanje na telesne promene;
izgraivanje emocionalne nezavisnosti od porodice i drugih;
oblikovanje socijalne polne uloge;
razvijanje intelektualnih vetina i postizanje intelektualne zrelosti;
oblikovanje novih i stabilnih socijalnih odnosa sa vrnjacima;
postizanje vetina komuniciranja i razvoj socijalno odgovornog ponaanja;
profesionalno opredeljenje i oblikovanje odnosa prema radu i pozivu;
priprema za sticanje ekonomske nezavisnosti;
priprema za brak i porodine obaveze;
stvaranje nove slike o sebi koja ukljuuje nastale promene;
formiranje linog identiteta (to se smatra kljunim zadatkom adolescencije);
stvaranje vlastitog pogleda na svet i oblikovanje vrednosnih usmerenja.
311
(Ne)uspeno ovladavanje razvojnim zadaciima vodi do socijalnog (ne)odobravanja,
predstavlja (ne)prilagoeno ponaanje u drutvu, a na nivou pojedinca dolazi do
njegovog subjektivnog (ne)zadovoljstva. Od uspenosti ovladavanja razvojnim zadacima
ovog perioda zavisi i kako e pojedinac savlaivati razvojne zadatke u narednom
razvojnom periodu.
Promene u adolescenciji
Fiziki razvoj
Uz nagle telesne promene (visine i teine), javljanje primarnih i sekundarnih polnih
karakteristika - menja se slika o svome fizikom izgledu (fiziko Ja), to dovodi do opteg
(ne)prihvatanja sebe i (ne)zadovoljstva sobom. Devojke su osetljivije na (ne)povoljnu
sliku o sebi. Posebno reaguju na svojstva koja su atipina za vlastiti pol.
Postoje vremenske razlike poetka i zavretka faze puberteta kod devojica i deaka.
Prosek za devojice je 12-14 godina a za deake 13-15 godina. Razvojni psiholozi
posebno analiziraju posledice ranog/kasnog poetka puberteta na psihiki razvoj,
posebno socijalni razvoj.
I kod promena u fizikom razvoju prisutna je heterohronija. "Skok rasta" poinje na
razliitom uzrastu, kod jednih on moe poeti onda kada se kod drugih zavrava. Isto tako,
kao i skok rasta, polno sazrevanje moe poeti kod deaka i devojica na razliitom uzrastu.
Zbog toga su i psiholoki aspekti ranijeg i zakasnelog sazrevanja kod deaka i devojica
predmet iziavanja razvojnih psihologa.
Deaci koji rano sazrevaju imaju poetne prednosti u socijalnim odnosima i
kontaktima, ali zbog preranog ulaska u odraslost kasnije mogu biti rigidniji ako se jave
potrebe prilagoavanja - tada ele da zadre status uspenosti bez osetljivosti na
socijalni kontekst.
Deaci koji kasno sazrevaju imaju poetne probleme adaptacije ali postepeno
sazrevanje ih dovodi na vii nivo socijabilnosti. Meutim, tipian pubertetski konflikt
"nezavisnosti - zavisnosti" traje kod njih obino due, nego kod deaka sa ranim
sazrevanjem.
Devojice koje rano sazrevaju mogu razliito reagovati. Formirana fizika privlanost
moe ih uvesti u socijalne odnose karakteristine za neto starije devojke, ali e zato
preskoiti neka vana iskustva koja se stiu u druenju sa vrnjacima. Ove okolnosti utiu
na uspostavljanje odnosa sa osobama suprotnog pola sa nedovoljno razvijenom
psihikom zrelou.
Devojice koje kasne u razvoju takoe gube blisku vezu sa vrnjacima i mogu da
brinu o tome zato zaostaju i da li e biti sve u redu sa njima. Smiruje ih, kao i deake koji
kasno sazrevaju, informacija da u tom periodu svako ima svoj individualni tempo razvoja i
da su i raniji ili kasniji, i bri ili sporiji razvoj u granicama normalnosti.
Socijalni razvoj
U adolescenciji dolazi do znaajnih promena u svim oblastima socijalnog ivota: u
porodici, kontaktu sa vrnjacima, kontaktu sa kolom i drugim institucijama - gde od
posrednih odnosa preko porodice adolescent prelazi na direktnu komunikaciju (polaganje
prijemnih ispita, upis, prvo glasanje, ...). Kakva je priroda tih promena u socijalnim
odnosima?
312
Odnosi u porodici se menjaju ali meusobni uticaj ostaje i veina adolescenata
zadrava bliske odnose, uestvuje u porodinim aktivnostima i planovima, deli sistem
vrednosti, gradi sline moralne stavove. To sve potvruje da roditelji na (in)direktan nain
utiu na razvoj mladih.
ta se menja u odnosima roditelji - adolescent? Menja se kvalitet odnosa. Od deje
poslunosti interakcija se sve vie zasniva na recipronosti. Roditelji koji primeuju da
njihovo dete ne menja samo fiziki izgled, nego i da poseduju sve razvijenije intelektualne
sposobnosti (miljenja, zakljuivanja), i to uvaavaju u komunikaciji - obino nemaju
problema u odnosima. Ali roditelj je taj koji treba da primeti promene kod svog deteta i
njegova nastojanja da u odnose, interakciju unese vie dogovaranja, uea u
odluivanju. Praktino u tom periodu treba da se dogaa obostrana socijalizacija, da se
menjaju i prilagoavaju i roditelji, jer to je preduslov da ne nastanu problemi u odnosima.
Adolescent je u komunikaciji sa roditeljima selektivan: o nekim temama razgovara sa
ocem, o drugima sa majkom, a o nekima ni sa jednim od roditelja. Oevi su vie u toku
kolskog ivota i planova za budunost. Majke su neposrednije ukljuene u socijalni i
emocionalni ivot dece. Ali ni jedan ni drugi roditelj nema sve informacije - nekada zato
to ih ne trai potujui privatnost, a drugi put zato to adolescent "cenzurie" informacije.
Kvalitativna novina je da adolescent postepeno naputa deja nerealna gledanja i
vrednovanja roditelja - da je to osoba koja moe da uradi sve ono to je njemu
nedostupno, a namesto toga formira se realnija slika - sa vrlinama i manama svakog od
roditelja. Ova transformacija se bre odvija u odnosima sa majkom, jer u veini sluajeva
deca sa njom vie i opte u vezi sa svakodnevnim problemima. Otac i dalje vai kao
autoritet koji postavlja odreena oekivanja pred dete.
Adolescent se postepeno odvaja od porodice, oslobaa stanja zavisnosti, ali nastoji
da ostane u vezi sa roditeljima. Meutim, potreba za osamostaljivanjem moe u pubertetu
biti, naroito u prvoj fazi, ispoljena u formi otre diferencijacije od roditelja kroz
negativizam i kritiki stav. U drugoj fazi adolescent praktikuje, "uvebava" tu svoju
nezavisnu poziciju. Veernji izlasci, za koje se "izborio", svakodnevno se praktikuju iako
nema uvek posebnog plana o njihovom sadraju. Tada su novosteene veze sa
vrnjacima neka vrsta zamene za smanjene emocionalne veze sa porodicom. Meutim,
kad se formira oseanje nezavisnosti javlja se bojazan od potpunog kidanja veze sa
roditeljima, javlja se potreba za vrim osloncem u svojoj kui. Tada poinje trea faza
koja je u znaku ponovnog pribliavanja sa roditeljima, ali i njen poetak i tempo zavise od
subjektivnog doivljaja adolescenta da je dobio sopstvenu autonomnost. To se pre javlja
u porodicama gde su se roditelji prilagodili nastalim promenama, shvatili da je umesto
zahtevanja automatske poslunosti deteta potrebno dogovaranje. U etvrtoj fazi se
odnosi meu adolescentom i roditeljima ustaljuju - kvalitativno se preoblikuju tako, da
adolescent dobija srazmerno ravnopravan poloaj u odnosu sa roditeljima, od njih je
istovremeno nezavisan i sa njima umereno emocionalno povezan. Dakle, nova bliskost
uslovljena je dobrovoljnom saradnjom i oekivanom slobodom odluivanja svih uesnika
komunikacije. To je uslov i da u zadnjoj fazi osamostaljivanja adolescent gradi identitet
koji obuhvata sva prethodna iskustva kao bazu za nezavisnost i individualnost. Uz
oseanje nezavisnosti prihvaeno je i oslanjanje na roditelje jer to adolescentu vie ne
ugroava vienje samog sebe kao samostalne linosti. O toku sekundarne individuacije u
kojoj se adolescent na emocionalnom, vrednosnom i ponaajnom planu osamostaljuje od
roditelja videti u tabeli 46.
Istraivana je povezanost kvaliteta afektivne vezanosti, formirane u detinjstvu, i
deavanja u procesu osamostaljivanja. Nalazi ukazuju da kvalitet vezanosti utie na nain
roditeljskog i adolescentovog reagovanja na dogaaje odvajanja. Pri sigurnom
313
unutranjim modelu vezanosti roditelji pozitivno reaguju na proces odvajanja od svojih
adolescenata, doivljavaju to kao pozitivnu etapu u adolescentovom razvoju i pruaju mu
primerenu podrku. Pri nesigurnom-izbegavajuem unutranjem modelu vezanosti
roditelji poimaju osamostaljivanje adolescenta kao odbijanje ili ugroavanje integriteta
njihovog odnosa, to vodi u konfliktne odnose sa adolescentom.
Tabela 46: Razvojne faze sekundarne individuacije (Josselyn, 1971; Josselson, 1980;
prema: Marjanovi i sar., 2004 )
314
Autori su takoe saglasni da su neefikasna ponaanja roditelja kada su najee na
repertoaru: vika, pridika, pretnje, kanjavanje, izazivanje krivice i sl. - jer oni intenziviraju
konfliktnu situaciju a ne razreavaju je.
Neki nalazi ukazuju da se vie konfliktnih situacija izmeu roditelja i adolescenta
javlja u srednjoj adolescenciji nego u ranoj adolescenciji. Uestalost i sadraj neslaganja
sa roditeljima prikazan je na sl. 121. Najvea neslaganja su po pitanjima: uspenog
ivljenja, nepodobnog ponaanja, smisla dobrih ocena i nezavisnosti i slobode
adolescenata u tom vrednovanju.
Slika 121: Uestalost i sadraj neslaganja sa roditeljima izmeu rane i srednje adolescencije
(Puklek).
Odnosi sa vrnjacima
Na ovom razvojnom uzrastu odnosi sa vrnjacima su ei nego to su bili u
detinjstvu i dobijaju sloenije forme. Na ovom uzrastu mladi se vie drue meusobno
315
nego sa odraslima. Nov kvalitet je tenja bliskom prijateljstvu, odanosti uz uzajamno
potovanje razlika meu linostima. Druenje sa vrnjacima omoguuje aktivnu ulogu u
razvoju tj. pri njegovom osamostaljivanju od primarne porodice, formiranju identiteta,
sticanju socijalnih vetina, moralnom suenju i ponaanju, pri uspostavljanju odnosa sa
suprotnim polom. Prijatelju se izlau svoje ideje, ocene i shvatanja o sebi i svetu oko
sebe, zauzimaju stavovi u odnosu na budunost - to dovodi do otvorene i simetrine
komunikacije radi dobijanja emocionalne podrke i povratnih informacija: komentara,
primedbi, kritikih ocena - radi testiranja novonastalih vrednosti i nove slike o sebi. Na taj
nain se lake shvata sopstvena linost, modifikuje sopstveno ponaanje, stie vetina
ophoenja sa drugima - osposobljava za samostalno kompetentno funkcionisanje. Nalazi
istraivanja ukazuju da je kvalitet vrnjakih, posebno prijateljskih odnosa u adolescenciji
najbolja prognoza pojedinevog prilagoavanja u odraslosti.
ta oekuju i/ili dobijaju adolescenti od ukljuivanja u vrnjaku grupu? Rezultati istrai-
vanja prikazani su u tabeli 47 gde autori (Brown, Eicher i Petrie, 1986) efekte druenja razvr-
stavaju u est kategorija.
316
Tabela 48: Karakteristike adolescenata, koje vrnjaci (a) prihvataju, (b) odbijaju i (c) pre-
ziru.
Razvoj druenja u adolescenciji prema Danfiju (Danphy, 1963) prolazi kroz pet
stadijuma (slika 122):
5. stadijum: parovi
Slika 122: Stadijumi razvoja grupnog ivota u adolescenciji (prema: Dunphy, 1963)
317
- izolovane grupe lanova istog pola,
- poetak interakcije grupa istog pola,
- poetak formiranja heteroseksualnih grupa,
- povezane heteroseksualne grupe,
- parovi.
Prijateljstva imaju posebno znaajno mesto u ivotu adolescenta i ona se temelje na
visokoj meusobnoj otvorenosti, poverenju, uzajamnosti nego u detinjstvu i odraslosti.
Prijateljske veze doprinose razvoju efikasnih strategija kako za samootkrivanje tako i za
uravnoteavanje vlastitih emocija i ponaanja; kroz otvorene razgovore o skoro svim
aspektima ivljenja (lina iskustva, planovi za budunost, oekivanja, dileme) i potpuno i
uzajamno prihvatanje u prijateljskom odnosu adolescent oblikuje svoj identitet, suoava
se sa konfliktima, teskobama i dilemama.
U ispitvanjima je naeno da su kod devojaka prijateljstva intimnija i uzajamnija nego
kod mladia, kod kojih su prijateljstva brojnija jer ele da u raznim aktivnostima imaju
stalnog pratioca (Fischer, 1981; tabela 49).
Legenda: prijateljstvo = stepen dobrovoljnog ukljuivanja pojedinaca u uzajamne aktivnosti sa odreenom osobom (prijateljem);
intimnost = stepen psiholoke blizine, vezanosti, uzajamnog izraavanja pozitivnih emocija, manja usmerenosti na sebe, lakoa
komunikacije.
318
Kognitivni razvoj
Adolescencija predstavlja poslednji period brzih promena u razvoju opte
intelektualne sposobnosti. Rana adolescencija ne predstavlja samo skok u fizikom
rastu ve i intelektualni skok koji se u proseku deava oko dvanaeste godine (u rasponu
od 11-14 g). Te brze promene se najvie ispoljavaju u poveanju sposobnosti
procesiranja informacija to doprinosi efikasnosti reavanja misaonih zadataka. Do
poveanja intelektualnog kapaciteta dovode promene i u drugim kognitivnim procesima:
poveanju i trajanju namerne panje, sposobnosti inhibicije panje na nerelevantne
podatke, u kapacitetu radnog pamenja, to i omoguava pojedincu efikasno misaono
kombinovanje podataka. Ovi nalazi potvruju hipotezu o povezanosti opte telesnog i
neurolokog sazrevanja i intelektualnog skoka (Kre i Krafild, 1973).
Kvalitativni skok u intelektualnom razvoju je dostizanje stadijuma formalnih operacija
na uzrastu 11-12 godine. Pojavljuje se hipotetiko-deduktivno miljenje koje omoguava
anticipaciju dogaaja, da se razmilja o sopstvenim procesima miljenja (metakognicija),
da se javi vii nivo sistema pojmova koji proiruju mogunosti apstraktnog miljenja. Pri
usvajanju informacija odigrava se dvosmerna interakcija izmeu kognitivnih struktura i
novih konceptualnih sadraja. Adolescent ulazi u novo uenje s postojeim kognitivnim
operacijama, a zavisno od domena znanja i zadatka razvie se kognitivna ponaanja
(procedure i strategije reavanja zadataka) koje povratno utiu na menjanje kognitivnih
struktura, njihovu koordinaciju i povezivanje u sloeniji sistem. Time se sve vie uveava
kompetentnost adolescenta i od njega se mogu oekivati sve sloeniji produkti miljenja.
(Osnovne odlike formalnih operacija date su u tabeli 50; detaljniji prikaz videti u Pijaeova
teorija kognitivnog razvoja)
Ove kognitivne promene utiu na ukupan razvoj adolescenta. One ozbiljno utiu na
uzajamne odnose adolescenta sa roditeljima, vrnjacima, na javljanje novih crta
karaktera, na razvoj samosaznanja ali i na kritiki odnos prema sebi i okolini. Sve postaje
predmet razmiljanja, analize i samoanalize. Ali mnoge njihove "plodotvorne" teorije o
mogunostima preureivanja postojeih odnosa u opticaju su samo u razmiljanjima.
Meutim, iako adolescent pribegava intelektualizmu, esto zbog potrebe da izbegne
sukobe i nemir, pri svemu tome on se ui da apstraktno misli, postavlja probleme,
formulie i proverava hipoteze - anticipira budua deavanja.
Moralni razvoj
U periodu adolescencije dolazi do kvalitativnih promena u sposobnosti zauzimanja soci-
jalnog stanovita, koja se odnosi na razumevanje kako se take gledita drugih ljudi meu
sobom povezuju i usklauju (Selman, 1980). Njemu su prethodili zauzimanje stanovita
319
recipronosti (srednje i pozno detinjstvo) i uzajamnog stanovita u poznom detinjstvu. Prikazi
uzajamnog i socijalnog stanovita dati su na slici 123.
Slika 123: Prikazi uzajamnog i socijalnog stanovita (prema: Marjanovi i sar., 2004 )
Legenda: (a) Zauzimanje uzajamnog stanovita: pojedinac "moe" opaati interakciju sebe
sa drugom osobom (ili samim sobom) sa stanovita neutralne, tj. tree osobe - samo tako
moe uskladiti dva razliita stanovita; (b)zauzimanje socijalnog stanovita: pojedinac moe
zauzeti opte socijalno stanovite, sa koga moe "opaati interakcije sebe sa drugima (ili
drugih meusobno) i usklaivati razliite nivoe stanovita.
320
istraivanja, u kojima su autori prouavali nivo povezanosti meu moralnim suenjem i
ponaanjem pojedinca u laboratorijskim situacijama, navodi umerene korelacije.
Za analizu i praenje pojedinih naina moralnog ponaanja u pojedinim situacijama Rest
(1984) daje model sa etiri komponente koje su prikazane u tabeli 51.
Tabela 51: etiri komponente moralnog ponaanja po Restu (prema: Marjanovi i sar.,
2004)
KOMPONENTA OPIS
1. Interpretacija moralne situacije Odreivanje moguih postupaka u danoj situaciji, koga bi doticali i kako.
2. Moralno prosuivanje moguih Utvrivanje pravilnosti, pravinosti postupaka, prosuivanje o tome ta bi
postupaka pojedinac morao uraditi u danoj situaciji.
3. Odreivanje prioriteta, moguih Oblikovanje odluke, izbor najprimerenijeg postupka u danoj situaciji.
postupaka
4. Sposobnost izvoenja moralnog Vrenje izbora, istrajnost, prevazilaenje prepreka na putu do cilja.
postupka
Formiranje identiteta
Jedan od osnovnih psihosocijalnih zadataka razvoja u adolescenciji je formiranje
identiteta. Poetak adolescencije je u znaku nastojanja da se otkrije vlastita priroda, a kraj
oznaava formiranje oseanja identiteta. Meutim, u odeljku o razvoju linosti ukazano je
da formiranje identiteta zapoinje u detinjstvu, intenzivira u adolescenciji a nastavlja do
kasne odraslosti. Na pitanje zato je period adolescencije u znaku formiranja linog
identiteta psiholozi odgovaraju da je to u skladu sa nastalim fiziolokim i psiholokim
promenama koje zahtevaju redefinisanje slike o sebi i vlastitom mestu i odnosu na
sredinu.
Proces formiranja identiteta ukljuuje evaluaciju osobina, ubeenja, stavova, motiva,
sistema vrednosti, stila ponaanja, ranijih uzora ali i sadanjih uzora, usmerenja i elja.
Identitet obuhvata i kognitivne i afektivne komponente od kojih su kljuni faktori
samorazumevanje i samopotovanje. Taj proces vodi integraciji razliitih aspekata sebe u
jedan jedinstven doivljaj sebe. Smer razvoja je od fizikih ("povrinskih") ka psiholokim
("dubinskim") svojstvima linosti. U skladu sa tim se menja samoposmatranje i socijalna
percepcija. to je struktura identiteta razvijenija to je osoba svesnija svoje jedinstvenosti
(osobenosti) ali i slinosti sa drugima. Osobe slabog identiteta imaju potrebu da se stalno
"ogledaju" u drugima, da na osnovu reakcija drugih sebe procenjuju. Formiranje identiteta
olakavaju povoljna klima u porodici, bliski odnosi sa oba roditelja. Posebno je znaajno
da je roditelj istog pola poeljan model identifikacije koga uvaava i drugi roditelj.
Istovremeno i stepen zrelosti postignute nezavisnosti od porodice je i faktor postizanja i
indikator ostvarenja linog identiteta.
Istraivai ukazuju da je proces formiranja identiteta jedinstven za svaku osobu. Ima
pokuaja da se, na osnovu nalaza istraivanja, klasifikuju adolescenti prema nivou
formiranog identiteta (Marcia, 1966). Izdvojene su etiri kategorije:
321
postignut identitet (konano formiran identitet linim izborom);
odloeno formiranje identiteta (jo nije proao period krize i osoba traga za
konanim izborom);
prihvaen identitet (izbor je izvren bez kriznog perioda ali pod uticajem drugih);
difuzija identiteta (osoba se nije opredelila, niti dalje pokuava da doe do izbora.
Pojedine kategorije identiteta odreuje prisutnost ili odsutnost dva bitna elementa: same
krize (tj. perioda odmeravanja, ispitivanja, preispitivanja alternativa i odluivanja) i oprede-
ljenja za odreene ciljeve i vrednosti (tabela 52).
Tabela 53: Karakteristike pojedinih kategorija identiteta (Marcia, 1980; Berzonsky, 1989; Kroger,
1993).
322
Pratei promene u kategorijama identiteta autori su nali da neki pojedinci koji su u
toku pozne adolescencije zauzimali poloaj preuzetog i difuznog identiteta, ukoliko im
krizu obnove socijalna oekivanja, najpre su napredovali u odloeni i zatim u dostignuti
identitet.
Ispitivanja u Sloveniji, na uzorku uenika 8. razreda i uenika srednje kole (slika
124), pokazuju da tek pri kraju srednje kole oko 20% adolescenata je u kategoriji
dostignutog identiteta, dok je najvei procenat u poloaju odloenog identiteta (preko
60%).
Stabilnost postignutog identiteta poveava se sa uzrastom. Studenti prve godine
pokazuju vea kolebanja nego oni koji su u zavrnoj godini.
Slika 124: Prikaz razvoja identiteta od 8 razreda do kraja srednje kole (prema:
Marjanovi i sar., 2004 )
Razvoj emocija
U istraivanjima emocija adolescenata psiholozi se usredsreuju na njihovo
subjektivno opaanje emocionalnih stanja i prate povezanost emocija sa linim
iskustvom, ponaanjem, tipom temperamenta i karakteristikama linosti pojedinca.
Potvrena je srazmerno visoka povezanost preovlaujuih emocionalnih stanja i
karakteristika temperamenta. Sa emocionalnim stanjem povezane su i dimenzije linosti,
ekstravertnost i otvorenost sa izraavanjem pozitivnih emocija, a neuroticizam sa
izraavanjem neraspoloenja.
Longitudinalna istraivanja emocija ukazuju da su naini emocionalnog reagovanja
adolescenata u kontinuitetu sa reagovanjima u detinjstvu; na oba uzrasta oni zavise od
karakteristika temperamenta i preovlaujuih vrsta iskustva pojedinca.
Znanje o emocionalnom iskustvu osobe je kritino za nae razumevanje sutine te
osobe. Emocionalne reakcije otkrivaju individualne vrednosti i ciljeve. Istraivanje
emocionalnog iskustva predstavlja poseban izazov za psihologe. Emocije su sloen
fenomen koji se mora razumeti na osnovu viestrukih nivoa analize. Uroeni kvaliteti
doprinose razlikama u afektivnom iskustvu. Lini ciljevi, standardi, uverenja o kontroli i
gledita o selfu, oblikuju emocionalne reakcije. Kulturni sistemi ue ljude kako da
323
interpretiraju svoja oseanja i odreuju tip emocionalne reakcije u odreenim dogaajima.
Psiholog mora uzeti u obzir svaki od ovih nivoa analize da bi postigao potpuno
razumevanje linih razlika i intraindividualnih varijacija i koherentnosti u afektivnom
iskustvu.
Sloena emocionalna reakcija ukljuuje odreeni broj odvojenih komponenata koje
imaju razliite funkcije. Mogu se razlikovati etiri emocionalne komponente.
Tri su sistemi koji postaju aktivni za vreme emocionalnog iskustva. To su fizioloki
mehanizmi koji posreduju i podravaju emocionalne reakcije, izraajnost u ponaanju,
koja ukazuje na emocionalno stanje pojedinca, i subjektivni doivljaji koji prate
emocionalne reakcije.
etvrti sistem je najvaniji prethodnik emocije; taj sistem obuhvata kognitivne
mehanizme procene okolnosti, koji izazivaju emocionalnu reakciju.
Razlike izmeu individua se mogu nai u svim ovim komponentama emocionalne
reakcije. Ljudi se mogu razlikovati po nainu na koji procenjuju sredinu, u svojim
fiziolokim reakcijama na tu procenu, u svojim tendencijama da izraze ili potisnu
emocionalnu reakciju kada se ona javi, i u svom subjektivnom doivljavanju afektivnih
stanja.
Kognitivne procene usmeravaju ljude na izvore njihovih emocija, omoguavajui im
da ue iz svojih emocionalnih iskustava. Putem te, emocijom izazvane, samorefleksije,
ljudi mogu izbei emocionalno neprijatne situacije i kontrolisati okolnosti sa kojima se
susreu. Subjektivna afektivna iskustva takoe pruaju povratne informacije o prirodi
ivotnih okolnosti konkretne osobe.
Procesi kognitivne procene, fizioloki mehanizmi koji posreduju u reakciji organizma
na sredinske pretnje, mehanizmi emotivne ekspresivnosti koji ukazuju ljudima na namere
odreene osobe i subjektivni doivljaji emotivnih stanja su interaktivni sistemi linosti.
Svaki od ovih sistema moe doprineti individualnim razlikama u emocionalnom iskustvu i
varijacijama u afektivnom iskustvu date osobe u razliitim okolnostima.
Veina istraivanja individualnih razlika u afektima nije prouavala konkretne emocije.
Istraivai su, umesto toga, prouavali ire dimenzije afektivnog iskustva, koji vie
spadaju u faktore raspoloenja nego u emocije. Intenzivna emocionalna stanja su
relativno kratka i relativno retka.
Legenda: 1, Radost (reprodukcija), 2. Prihvatanje (ukljuivanje), 3. Impulsivnost (nekontrolisanost), 4. Strah (samozatita), 5. alost
(liavanje), 6. Gnuanje (odbijanje), 7. Oekivanje (eksploracija), 8. Ogorenje (agresivnost)
324
Horvat i Zupani (1995) su na osnovu nalaza kod uenika gimnazije (16 g i 18 g,
autori su longitudinalno pratili iste ispitanike) uradili profil emocija (slika 125). Najvie
vrednosti ima radost (reprodukcija), pozitivno emocionalno stanje i ponaanje; visoke
vrednosti ima prihvatanje (ukljuivanje). Sledee mesto pripada impulsivnosti
(nekontrolisanosti) po emu se adolescenti najvie razlikuju od ispitanika u odraslosti.
Za proveru viedimenzionalnog modelu emocija (Plutchik, 1962) korien je
instrument koji pored profila emocija prikazuje stepen u kome se svaka od emocija
izraava i nain njihovog povezivanja sa ponaanjem pojedinca (tabela 54)
Tabela 54: Emocionalna stanja, postupci linosti i rezultati testa Profil indeks emocija
(Plutchik i Kellerman, 1974)
EMOCIONALNO POSTUPCI VISOK REZULTAT NIZAK REZULTAT
STANJE LINOSTI
Radost Reprodukcija Veseo, drutven, prijateljski, srdaan Retko govori, usamljen, ima samo
odabrane prijatelje
Prihvatanje Ukljuenje Poverljiv, posluan, sugestivan, Teko prima ljude i dogaaje,
lakoveran nepoverljiv, promiljen
Impulsivnost Nekontrolisanost Impulsivan, prednost daje novinama, Protivi se novinama, tei ka
radoznao, pustolovan, aktivan stabilnosti i gotovosti, krut,
stereotipan.
Strah Samozatita Obazriv, paljiv, anksiozan, brian. Nerazuman, sklon riziku, preterano
se izlae.
alost Liavanje alostan, snuden, pesimistian, Zadovoljan, optimistian.
nehajan.
Gnuanje Protivljenje Tvrdoglav, zlovoljan, sarkastian, Neodluan, zavisan, submisivan,
(Odbijanje) pasivno agresivan neborben, predusretljiv
Oekivanje Eksploracija Organizovan, isplaniran, precizan, Niska kontrola nad ponaanjem,
ambiciozan, svestan sa visokom neorganizovan.
samokontrolom.
Ogorenje Agresivnost Svaalica, buntovnik, destruktivan, sa Pasivan, neekspanzivan, uzdran.
(ljutnja) (Unitavanje) snanom tenjom za
samodokazivanjem.
Kliniki psiholozi navode pak, da adolescent, koji ima tekoe sa savlaivanjem svojih
agresivnih impulsa, tei ka bezlinom intelektualizovanju i filozofskim diskusijama sa
vrnjacima o nasilju.
Linost adolescenta
Retultati istraivanja ukazuju da se pet faktora linosti, u poreenju sa srednjim i
poznim detinjstvom nastavlja da diferencira, korelacija meu njima se sniava (r = 0.20 i
nia).
Makrej i sar. (2000) si izveli kroskulturalnu studiju u kojoj su poredili rezultate pet
faktora linosti (v. tabelu 41, kod poglavlja Razvoj linosti) kod pet starosnih grupa, od
srednje adolescencije do zakljuno srednje odraslosti. Iz adolescencije u ranu odraslost
su u svim kulturama dosledno opadali rezultati kod dimenzija neuroticizam i ekstraverzija,
poveavala se savesnost. Manje poveanje su istraivai otkrili u pogledu saradljivosti,
dok uzrasne promene kod otvorenosti u razliitim kulturama nisu bili dosledni.
I u adolescenciji dimenzije linosti se takoe povezuju sa emocionalnim i ponaajnim
tekoama odn. sa socijalnom prilagoenou. Adolescenti, koji su manje saradljivi,
savesni i otvoreni, izraavaju vee ponaajne tekoe u koli nego oni, koji dostiu vie
rezultate u tim dimenzijama linosti, dok se neuroticizam pozitivno povezuje sa
emocionalnim tekoama (tekoama interiorizacije, tj. sa anksioznou i depresivnou).
U poslednje vreme sve vie razvojnih psihologa se u izuavanju uzrasnih promena
linosti opredeljuje za tipoloki pristup. Najpre su to uinili autori koji su u longitudinalnim
studijama pratili tipove temperamenta, njihovu stabilnost sa uzrastom i povezanost sa
socijalnom prilagoenou i karakteristikama linosti. Na slinu tipologiju su ukazali autori
326
nakon klasterske analize upitnika Velikih pet na uzorku vie hiljada adolescenata izmeu
12 i 18 godina (v. tabelu 55).
327
328
ODRASLO DOBA
Psihologija odraslog doba se bavi izuavanjem razvoja psihikog ivota u prvim
postadolescentnim fazama. U okviru savremene razvojne psihologije pokrenuta su pitanja
o razvoju sposobnosti prilagoavanja u odraslom dobu na uveane profesionalne,
porodine i drutvene zahteve. U srednjoj i poznoj zrelosti treba utvrditi izvore, uzroke i
uslove razvojnih promena kod odraslih, koje nisu vie pokrenute organskim sazrevanjem i
razvojem. Zatim, da li se i koliko sposobnosti prilagoavanja odraslih mogu objasniti
promenama unutar pojedinih psihikih funkcija i/ili promenama u interakciji psihikih
funkcija?
Ova pitanja su pokrenuta tek u novije vreme pa se moe rei da je psihologija
odraslog doba najmanje razvijena, manje razvijena od gerontopsihologije. Interesovanje
za psihologiju odraslog doba poveano je sa javljanjem andragokih problema koji trae
precizan odgovor na brojna pitanja: kakve su sposobnosti i motivacija za uenje kod
odraslih, ta je specifino za procese socijalizacije i adaptacije na promene, kod sebe i
svoje okoline, u odraslom dobu. Tada se pokazalo da saznanja o psihikom ivotu koja
prua opta psihologija nisu dovoljna da objasne mogunosti i ponaanja odraslih i da
sistematskim istraivanjima treba utvrditi karakteristike i dinamiku razvoja u ovom
ivotnom dobu.
Jedan od razloga za sistematsko prouavanje psihologije odraslih bio je i pomeranje
paradigme od prouavanja razlika meu uzrasnim grupama istraivanjima poprenim
presekom na longitudinalna istraivanja. Ta promena je usledila nakon saznanja da
utvrivanje uzrono-posledinih odnosa u studijama razvoja zahteva prouavanje istih
ispitanika u razliitim vremenskim intervalima. Od sedamdesetih godina dvadesetog veka
realizuju se studije kojima se sistematski izuavaju odrasli na saznajnom (Perry, 1970,
1981; Schaie, 1977-78), socijalno-moralnom podruju (Neugarten, 1968; Kohlberg, 1973)
i linosnti odraslih (Levinson, 1978; Costa & McCrae, 1980). Time poinje da se
prevazilazi propust i paradoks da su u "centru" izuavanja razvojne psihologije najraniji i
poslednji period ontogeneze, a na "periferiji" izuavanja najdui, najproduktivniji i
najkreativniji period - odraslo doba (, 1977 str. 336).
332
i pojedincu omoguava efikasno suoavanje sa neodreenim situacijama, sa kojima se
esto sree u svakodnevnom ivljenju.
Kao ilustraciju razvoja postformalnog miljenja odraslih navodimo ejovu stadijalnu
teoriju kognitivnog razvoja koja obuhvata itavu ontogenezu. ejova teorija sve Pijaeove
stadijume stavlja u "stadijum sticanja", a dalji kognitivni razvoj posle adolescencije
prikazuje kroz naredna tri stadijuma (slika 127) iji nazivi ukazuju da je autor svoje nalaze
interpretirao kao promene u raznovrsnosti upotrebe intelekta uz razvoj novih saznajnih
kompetentnosti u razliitim periodima odraslosti i starosti (Schaie i Willis, 1991).
333
REINTEGRATIVNI STADIJUM preovlauje u periodu starosti, iako se njegove komponente
delimino pojavljuju jo u prethodnim razvojnim periodima. Stare osobe menjaju ivotni kon-
tekst i suoavaju se sa proveravanjem i reintegracijom svojih interesa, stavova i vrednosti.
Svoje kognitivne sposobnosti, vetine i potencijale koriste selektivno u skladu sa procenom
koliko reavanje odreenih problema ima znaaja za njih same.
334
toleranciju za dvosmislenost, motiv za postignuem i spremnost da se istraje na putu do
cilja uprkos privremenih zastoja (Sternberg i Lubart, 1995).
335
Strategija selekcije je u upotrebi pri postavljanju ciljeva i promene ciljeva. Pri tome
se vri alternativno usmeravanje energije i posveenosti ciljevima koji su izabrani kao
prioritet, a kod vie ciljeva usredsreivanje na najznaajniji.
Zavisno od vrste ciljeva i podruja aktivnosti razvija se strategija optimizacije:
sticanje, upotreba i usavravanje odgovarajuih sredstava/strategija, sa kojima se dostiu
postavljeni ciljevi. U tom sklopu su dobra koncentarcija panje, izbor pravog trenutka
zapoinjanja ostvarenja, istrajnost.
Dok se strategija selekcije vie odnosi na promene ciljeva pojedinca, strategija
kompenzacije implicira posebno promene sredstava za dostizanje ciljeva - upotrebu
alternativnih sredstava. Te promene mogu biti vezane za uvoenje efikasnijih naina
delovanja ali i za prilagoavanje opadanju sposobnosti sa uzrastom (telesnih,
perceptivnih ili saznajnih sposobnosti).
Nalazi istraivanja ukazuju da se sa uzrastom sve vie izraavaju preferencije ali i
vea efikasnost upotrebe strategija selekcije, optimizacije i kompenzacije. Pri tome osobe
srednje i pozne zrelosti su relativno najefikasnija starosna grupa u reavanju
svakodnevnih problema (na poslu, u porodici i ostalim podrujima).
336
Verbalno razumevanje od srednje odraslosti blago opada, meutim, spacijalne
sposobnosti i induktivno zakljuivanje rastu do pozne zrelosti a onda poinje blag pad.
Numerike sposobnosti i verbalna fluentnost blago opadaju od pedesetih godina (Schaie,
1994,).
Tabela 57: Procenat odraslih osoba kod kojih primarne intelektualne sposobnosti nisu u
padu do kraja ezdesetih (Schaie, 1990 )
Od 53-60 g
Primarna sposobnost
%
Verbalno razumevanje 85
Prostorna orijentacija 78
Induktivno zakljuivanje 88
Numerika sposobnost 85
Verbalna fluentnost 77
Konfliktni (samo u Odrasli eli intimnije i vie pozitivne odnose sa ocem, mada on
odnosu na oca) takve odnose nije sposoban oblikovati; interakcije su preteno
konfliktne.
338
I kod mladih odraslih vrnjaci i prijatelji imaju znaajnu ulogu u socijalnom razvoju.
Dobri odnosi sa vrnjacima su izvor pozitivnih socijalnih iskustava i omoguavaju
efikasnije suoavanje sa stresnim dogaajima i razvojnim zadacima u ovom periodu.
Nalazi istraivanja (Eronen i Nurmi, 1999) otkrivaju i kod mladih odraslih pet kvalitativno
razliitih poloaja, koje pojedinci mogu zauzimati u svojoj grupi vrnjaka (npr. u
prijateljskoj druini, na poslu, u kontekstu daljeg obrazovanja):
popularni (imaju visok socijalni uticaj i poeljni su),
proseni (proseni socijalni uticaj i eljenost u grupi),
kontroverzni (visok socijalni uticaj, relativno visoka poeljnost/nepoeljnost u
vrnjakoj grupi)
prezreni (nizak socijalni uticaj, niska eljenost),
odbaeni (nizak socijalni uticaj, relativno visoko nepoeljni i nisko poeljni).
Autori smatraju da stil socijalnog reagovanja, subjektivno zadovoljstvo sa socijalnim
odnosima i povratni odzivi, koje pojedinci primaju od svojih vrnjaka, dvosmerno i kumulativ-
no utiu na razvoj socijalnih odnosa vrnjakih grupa mladih odraslih.
Razvoj partnerstva
Kod mladih odraslih partnerski odnosi postaju stalniji nego u adolescenciji. Dato je neko-
liko modela izbor partnera. Saeto emo prikazati proces izbora stalnog partnera kroz redos-
led "sita" (Udry, 1974). Model sadri est sita:
geografska blizina,
telesna privlanost i privlanost svojstava linosti,
socijalna primerenost partnera,
skladnost meu svojstvima linosti, vrednostima, stavovima, potrebama,
oekivanjima, obiajima i interesima,
komplementarnost karakteristika linosti,
spremnost za razvoj stalne partnerske veze.
Sternberg (1986) je razvio trougaoni model partnerske ljubavi, koji je opisao sa tri
karakteristike:
intimnost (dimenzija emocionalne razmene i stepena prisnosti meu partnerima),
strast (elja za telesnom blizinom, iskazivanje naklonosti i polni odnosi) i
odlunost (saznajni i motivacioni aspekt partnerskog odnosa).
Sternberg svoj model prikazuje trouglom u kome duina starnice predstavlja izraenost
pojedine dimenzije kod pojedinca. Sa partnerskim odnosom su zadovoljniji oni partneri, koji
imaju skladnije trouglove; najbolji partnerski odnos prikazuje ravnostrani trougao (slika 131).
Kombinujui izraenost pojedinih dimenzija Stemberg je opisao osam oblika
partnerske ljubavi:
1. Kod prazne ljubavi sve tri dimenzije su nisko izraene (veza traje iz praktinih razlo-
ga).
2. Kod intimne ljubavi su strast i odlunost nisko izraeni, intimnost pak visoko (visok
stepen razumevanja).
3. Za strasnu ljubav je karakteristina snana telesna privlanost, dok su odlunost i
intimnost nisko izraeni (poinje kao "ljubav na prvi pogled", kratkotrajna je).
339
Slika 131: Sternbergov trougaoni model prtnerskih odnosa
4. Kod rutinske ljubavi su strast i intimnost nisko izraeni, odlunost pak visoko (vezu
odrava socijalna sigurnost).
5. Romantinu ljubav odlikuje velika intimnost i strast, odlunost je nisko izraena (veza
kratko traje).
6. Za drugarsku ljubav karakteristina je intimnost i odlunost, strast je nisko izraena
(ostvaruju plan o zajednikoj budunosti).
7. Kod letee ljubavi je intimnost meu partnerima nisko izraena, a strast i odlunost
visoko (obino se relativno brzo raziu).
8. U uravnoteenoj ljubavi sve tri dimenzije su visoko izraene (uravnoteen i trajan
parterski odnos).
Kvalitet i trajanje partnerskih odnosa zavisi od prilagoavanja, uspenosti reavanja raz-
vojnih zadataka koje otvara partnerstvo (Rice, 1998), koje navodimo u tabeli 59.
Tabela 59: Razvojni zadaci partnerstva (Rice, 1998; prema Marijanovi i sar., 2004)
PODRUJE PRILAGOAVANJA RAZVOJNI ZADATAK
Intimnost Razvoj intimnog odnosa meu partnerima
Line navike i ivotni Saznavanje linih navika partnera (npr. u pogledu ishrane, line
stil higijene, troenja novca), njegovo korienje slobodnog vremena.
Komunikacija i Sticanje vetina za konstruktivno reavanje meusobnih konflikta.
reavanje konflikta
Odluivanje Sticanje vetina za zajedniko donoenje i ostvarivanje odluka.
Seksualnost Upoznavanje i zadovoljavanje seksualnih potreba partnera.
340
Roditeljska uloga
U opisu psihologije trudnice naglaeno je da period trudnoe oznaava i razvoj
identiteta roditelja; in roenja deteta oznaava i "roenje" roditelja (Kapor-Stanulovi,
1985). Roditelji se po roenju deteta suoavaju i prihvataju multiple zahteve: gajenje
deteta, odnosi sa partnerom i zahtevi posla. Smanjuje se vreme koje su partneri
namenjivali jedno drugome, zajednikim ili individualnim slobodnim i socijalnim
aktivnostima. Potrebno je upoznati deje potrebe, njegov ritam sna/budniosti i naina
ponaanja detata u budnom stanju, tehnike za njegovo smirivanje kad je uznemireno.
Nalazi istraivanja pokazuju da se veina roditelja efikasno prilagoava navedenim
zahtevima. Pokazalo se da pojedinci, koji su imali veih tekoa prilagoavanja na
partnera pre roenja deteta, imaju vee tekoe i sa prilagoavanjem na roditeljsku
ulogu.
U istraivanjma se kvalitet partnerskih odnosa po roenju deteta povezuje sa
kvalitetom oblika afektivne vezanosti izmeu roditelja i deteta. Roditelji sigurno vezane
dece su u poreenju sa roditeljima dece ugroene vezanosti saoptavali o veoj panji od
strane partnera, vie telesnih kontakta i reih konflikta i prepirki po dejem roenju. Te
razlike u izraavanju meusobne naklonosti su bile najvee upravo u fazi razvoja afektivne
vezanosti, u prvoj godini deejeg ivota.
Roditeljska uloga ima formativnu funkciju - utie na proirivanje pojma o sebi, u koji se
sada ukljuuje pojam sebe kao roditelja. Kroz koje sve faze prolazi razvoj roditeljske uloge?
Longitudinalno praenje razvoja roditeljstva kod ispitanika od rane do pozne zrelosti
(Galinsky, 1987) navelo je autora da odredi est stadijuma:
stadijum oblikovanja (period trudnoe, priprema za roditeljsku ulogu, idealizovana
oekivanja);
stadijum negovanja (prihvatanje uloge roditelja, formiranje afektivne vezanosti,
uspostavljanje ravnotee izmeu raznih uloga);
autoritativni stadijum (do este godine deteta, kritiko preispitivanje sebe u ulozi
stvarnog roditelja i poetnih /idealizovanih/ oekivanja);
integrativni stadijum (kolski period do adolescencije, uloga roditelja u detetovom
kolovanju, poreenje svojih oekivanja sa detetovim stvarnim kolskim postignuem);
nezavisni stadijum (suoavanje i prihvatanje samostalnosti adolescenta, reciproni
odnosi);
odlazni stadijum (dete odlazi u svoju kuu ("prazno gnezdo"), pokuaj revitalizacije
partnerskih odnosa).
341
U odraslom periodu se pojedinci postepeno usmeravaju na svoje roditelje koji stare,
posveuju im vie vremena i panje i preuzimaju odreene mere odgovornosti za njih, pa
koliina razliitih vrsta pomoi dece roditeljima sa godinama raste. Kvalitet odnosa meu
osobama srednje i pozne zrelosti i njihovih roditelja se povezuje sa kvalitetom njihovih
odnosa u prolosti i sadanjosti. Nalazi istraivanja pokazuju da veina odraslih dobrovoljno
vodi brigu o svojim roditeljima sve dok im objektivne okolnosti to doputaju, ne pokuavaju
da ih ukljue u domove sa stare. Odrasli, koji ive u zajednikom domainstvu sa roditeljima,
za koje brinu, doivljavaju vie nsporazuma sa njima nego oni, koji sa roditeljima ne ive
zajedno. To se dogaa najee zbog razliitih naina voenja domainstva i stilova ivljenja
ali i zbog promena linosti roditelja u poznoj starosti.
342
Normativno krizni model
Autori ovog modela opisuju razvoj linosti pojedinca u odraslosti kao predvidljiv niz sa
uzrastom povezanih biolokih i psihosocijalnih promena (Levinson, 1978, 1996; Gould,
1978 i Vaillant, 1977). Pojam krize u ovom modelu koristi se u smislu traganja, probanja
mogunosti i alternativnih izbora sa namenom, da se pojedinac za neke od njih opredeli.
Moemo uoiti slinost sa pojmom krize koju Mar (Marcia, 1966,1980) koristi u opisu
kategorije odloenog identiteta ili razvojne krize koju Vigotski vezuje za "socijalne
prelaze".
Levinson je svoj model gradio na osnovu nalaza vie izvedenih studija. Autor je
razdelio razvoj u odraslom dobu na etiri kvalitativno razliita perioda:
- predodraslost (do 22. godine);
- rana odraslost (izmeu 17. i 45. godine);
- srednja odraslost (izmeu 40. i 65. godine);
- pozna odraslost (od 60./65. godine do kraja ivota).
Levinson se usredsredio na promene u ivotnoj strukturi pojedinca. ivotna struktura
u njegovom modelu razvoja predstavlja temeljne naine ivljenja koji ukljuuju razliite
socijalne uloge, line preferencijie, uverenja i vrednosti. Svakom od perioda prethodi
prelazni podperiod (slika 132).
343
prelaznih podperioda upotrebljava pojam krize. Prelaznu krizu pokree saznanje
pojedinca da mu postojea ivotna struktura ne omoguava vie zadovoljavajue i
efikasno delovanje u postojeem okruenju. Veina ispitanika u prelaznom podperiodu
tridesetih izjavljuje da su pri postavljanju ciljeva u dvadesetim godinama bili previe
idealisti, zato se usmeravaju u traenje primerenijih, realno dostinijih ciljeva.
Na poetku srednje odraslosti po Levinsonu pojedinci se suoavaju sa etiri konfliktne
(bipolarne) tenje linosti, na kojima temelji promene u toku stabilnih i prelaznih
podperioda: (a) mladosti i starosti; (b) destruktivnosti i konstruktivnosti; (c) maskulini i
feminini; (d) povezivanjem sa drugima i odvajanjem od njih.
Guld (Gould, 1972, 1978) je nakon opsenih istraivanja dao model u kome prikazuje
razvojne periode od srednje adolescencije do pozne odraslosti, i u tom kontekstu je
odredio sedam razvojnih perioda (slika 133).
Dok je u "bazi sigurnosti" dete je zavisno od znaajnih drugih koji ga brane od
opasnosti i obezbeuju mu doivljaj sigurnosti. U tom kontekstu dete razvija niz
pogrenih pretpostavki o ivljenju, koje stvaraju sadrinski razliite mitove koji deluju na
nesvesnom nivou. Zato je po autorovom miljenju temeljni razvojni zadatak pojedinca u
procesu osamostaljivanja odbacivanje pogrenih pretpostavki.
345
Slika 134: Prikaz sistema 4S
346
Slika 135: Poreenje perioda srednje odraslosti (prema Eriksonu, Vaillantu i Gouldu)
347
348
STARAKO DOBA
Psihologija starakog doba - gerontopsihologija prouava starenje kao proces i
psihike promene u starosti. U ovom periodu javljaju se promene u ponaanju koje su
posledica regresivnih, degenerativnih organskih funkcija. Otuda su osnovni problemi u
podrujima kojima se bavi gerontopsihologija: otkrivanje uzrasta kada znaajnije poinju
da opadaju organske i/ili psihike funkcije; otkrivanje povezanosti opadanja psihikih sa
organskim promenama i promenama uslova i naina ivota; otkrivanje prave prirode
fenomena starenja i u skladu s tim saznanjima redefinisanje uloge stare osobe: sadraja
aktivnosti, statusa, odnosa sa mlaim generacijama.
Starako doba poinje sa 60-70-tim godinama i traje do kraja ivota. U ovom periodu
dolazi do promena u ponaanju koje su posledica opadanja fizike snage, brzine, zdravlja
i mogunosti organizma da se prilagoava promenama. Svi ovi gubici i brzina i
elastinost reagovanja mogu se donekle nadoknaivati kumuliranim iskustvom i
ekonomskom i drutvenom moi.
Moderna shvatanja gerontopsihologije prebacuju teite sa biolokog uzroka
opadanja sposobnosti u starosti na socijalne faktore. Drutveno definisana uloga starih u
modernom drutvu propisuje smanjenje ili prestanak aktivnosti, telesne i socijalne, to
dovodi do stvarnog slabljenja sposobnosti i do ubrzanja procesa degeneracije i zavisnosti
od okoline. Istovremeno, od starih se oekuje niz novih prilagoavanja uz oteane
materijalne, emocionalne i socijalne uslove.
349
svoje teine. Dok u centrima za vid, sluh i motoriku izumre do 50% neurona, u frontalnom
renju dolazi do mnogo manjih promena.
U ovom dobu dolazi do znaajnijeg slabljenja ulne osetljivosti. Najvie je ispitivan vid,
jer je to ulo preko koga ovek prima najvie informacija. Ustanovljeno je da do slabljenja
otrine vida dolazi zbog promena (smanjenja) zenice i promena onog soiva (smanjene
sposobnosti akomodacije). Posledice starenja odraavaju se i na sposobnost adaptacije ula
vida na mrak. U toku starenja neznatno se smanjuje sposobnost razlikovanja boja. U poznoj
starosti sposobnosti vidnog opaanja nastavljaju da opadaju zbog novih strukturnih promena
ne samo u spoljanjim delovima oka, nego i na mrenjai i centralnom nervnom sistemu.
Vea oteenja vidnog sistema mogu znaajno uticati na svakodnevno ivljenje starih oso-
ba, jer im npr. uzrokuju tekoe pri vonji automobila; zbog smanjene efikasnosti opaanja
dubine i prilagoavanja na svetlost/tamu spotiu se u toku etnje, nisu vie u stanju da sami
vre popravke u domainstvu.
Slabljenje opaanja zvuka visoke frekvencije koje je zapoelo u srednjoj odraslosti,
nastavlja se u ovom periodu, ali poinje da opada i opaanje niskofrekventnih zvukova.
Kod ula sluha karakteristino je smanjenje sposobnosti za zvuke odreenih raspona
oscilacija (npr. posle 65 godina osobe imaju tekoe da uju zvuke iznad 10 000
oscilacija). Na njihove socijalne odnose i ivotno zadovoljstvo utie posebno tekoa sa
opaanjem govor. Za razgovor sa drugom osobom biraju prostor bez ometajuih zvukova
ili upotrebljavaju sluni aparat.
Nalazi pokazuju da se i kod ostalih ula u poznim godinama javlja opadanje
osetljivosti ali se u tome javljaju velike individualne razlike.
Starenjem se usporava celokupno ponaanje osobe - opada brzina reakcije, to je
povezano sa promenama u ulnoj osetljivosti i centralnom nervnom sistemu. Kod
psihomotornih vetina brzina tih regresivnih promene bre raste posle 70. godine.
Stare osobe moraju da prilagode tempo obrade informacija u procesu uenja i
pamenja. Zbog promena ulne osetljivosti, brzine reakcija i nervnog sistema potrebno je
srazmerno due vreme za uenje i pamenje, pa da efekti budu zadovoljavajui.
U poznoj starosti zbog smanjenja osetljivosti receptornih elija, koje u mozgu posreduju
podatke o poloaju tela u prostoru, opada takoe osetljivost za ouvanje telesne ravnotee.
Gubljenje ravnotee poveava verovatnost padova, a strah da se to ne desi moe doprineti
smanjenom ukljuivanju starih osoba u fizike i socijalne aktivnosti.
Prilagoavanje na penziju. Socijalna mrea, koju je uspostavio u srednjoj odraslosti,
pojedinac pokuava da zadri i nakon odlaska u penziju. Meutim, vrlo brzo se suoava sa
redukcijom druenja i potrebom prilagoavanja kada izgubi prijatelja, jer smrtnost u tim godi-
nama raste.
Preoblikovanje identiteta i socijalnog poloaja. Penzionisanje je tesno povezano sa
razvojnim zadatkom preoblikovanja identiteta i socijalnog poloaja, jer pojedinac penzionisa-
njem izgubi jednu od znaajnih socijalnih uloga. Dolazi do preraspodela vremena i energije
na aktivnosti u drugim ulogama koje je zadrao. Meutim, ta preraspodela zahteva i preob-
likovane identiteta. Za stare osobe je ouvanje finansijske nezavisnosti veoma znaajno.
Penzije su ogranien finansijski prihod pa stare osobe poinju briljivije i dugoronije pla-
nirati, postaju tedljiviji. Stare osobe uglavnom ele da to due ive relativno samos-
talno u svom domu.
350
Ouvanje partnerstva i prijateljstva i uspostavljanje novih sa penzionerima. Jedna
od psihosocijalnih tekoa kod starih moe biti usamljenost. To je period u kome se povea-
va verovatnost gubljenja partnera i pojedinih prijatelja i poznanika. Narastajuu socijalnu
usamljenost stari u prilinoj meri kompenziraju sa redovnim susretima i izletima u drutvu
penzionera i odravanjem estih kontakta sa prijateljima. Nalazi istraivanja pokazuju da se
na promene u starosti efikasnije prilagoavaju oni koji su razvili relativno stabilne oblike slo-
bodnih aktivnosti u srednjoj odraslosti.
Prilagoavanje na nove socijalne uloge. Neke promene u socijalnim ulogama ve
smo pomenuli (penzionisane, gubljenje partnera i prijatelja). Znaajni ivotni dogaaji starih
su sve ono to se dogaa deci i unucima. Oni koji se svemu tome uspeno prilagode zadr-
avaju optimistian pogled na svoje ivljenje.
Prihvatanje i osmiljavane prolog i sadanjeg ivljenja. Ovo je prema
Eriksonovom (1959) tumaenju ontogenetskog razvoja najznaajniji razvojni zadatak u
starosti. Sinteza iskustva i realna ocena sebe vodi dobrom integritetu i samopotovanju.
Osobe sa negativnim ivotnim bilansom su razoarane i nepoverljive prema sebi i
drugima, to se sa godinama pojaava.
Teorije starenja
Bioloke teorije starenja taj proces tumae biolokim promenama koje utiu na sma-
njenje telesne kompetentnosti. Nabrojaemo neke od njih: (a) teorija korienja i istroenosti,
(b) teorija naslea, (c) teorija starenja elija (maksimalan broj deoba elija u svakom organi-
zmu), (d) teorija programiranog starenja (prestanak rada gena koji kontroliu izluivanje
hormona), (e) teorija prostih radikala (tete u organizmu nastaju od slobodnih radikala), (f)
teorija postepenog skraivanja telomera (to zaustavlja deobu elija i vodi propadanju), (g)
teorija propadanja DNK (uzroci su zraenja i slobodni radikali), (h) teorija smanjenja imunite-
ta organizma ili greke u delovanju sistema imuniteta.
Bioloka tumaenja starosnih promena se meusobno dopunjavaju. Najverovatnije je da
genetski inioci "obeavaju" optimalni ivotni vek a individualne razlike u sredini i nainu
ivota utiu u kojoj meri e se pojedinci pribliiti tom maksimumu.
Socijalno-psiholoke teorije starenja objanjavaju starosne promene sa
uestalou i kvalitetom socijalnih aktivnosti.
Neke rane teorije, nastale ezdesetih godina dvadesetog veka, suvie
pojednostavljuju starosne promene u socijalnim odnosima:
- teorija prekidanja socijalnog ukljuivanja (stari se dobrovoljno izmiu iz socijalnih
aktivnosti, smanjuju stres);
- teorija aktivnosti (sa starou se gube odreene uloge npr. sa penzijom, sa smru
partnera - koje ele da nadomeste drugima);
Novije teorije, nastale u posllednje dve decenije, kompleksije shvataju proces starenja
i naglaavaju znaaj individualnih razlika u socijalnim aktivnostima starih osoba:
- teorija emocionalno-socijalnog biranja (stari postaju "izbirljivi" i ostvaruju
komunikacije radi: - dobijanja informacija, - ouvanja pojma o sebi i - uravnoteavanja
emocija);
351
- teorija socijalnih odnosa (koncentrini krugovi socijalnih odnosa sa razliitim
stepenom intimnosti, unutar kojih stara osoba dobija pomo, zadovoljstvo i socijalni
oslonac - u unotranjem krugu su partner, deca i unuci);
- teorija kontinuiteta (znaaj povezanosti izmeu prolosti i sadanjosti: primereno
mogunostima ouvati nain ivljenja);
- teorija ivotnog stila linosti (stara osoba bira aktivnost u skladu sa karakteristikama
linosti koje odreuju nain njenog starenja).
352
Slika 136: Viedimenzionalna struktura sposobnosti u starosti
353
Tabela 60: Promene kognitivnih sposobnosti sa starenjem (prema: Miles, W.R.)*
Uzrast
Sposobnosti 10-17 18-29 30-49 50-59 70-89
Motorne sposobnosti 92 100 98 88 70
Mehaniko pamenje 90 100 98 79 71
Brzina reagovanja 87 100 98 79 71
Uenje lavirinta 95 100 92 83 55
Uporeivanje i rasuivanje 72 100 100 87 69
Vizuelna tanost 100 95 93 76 46
*
Podaci u tabeli su izraeni u procentima.
Efikasno saznajno delovanje u poznoj odraslosti ukljuuje upotrebu strategija
upravljanja sa ivljenjem: selekcije, optimizacije i kompenzacije (videti Odraslo doba,
Saznajni razvoj u funkciji efikasnijeg ivljenja) sa kojom stari nadometaju opadanje
svojih saznajnih sposobnosti na specifinim podrujima (Baltes, 1997). Oni, koji ih
upotrebljavaju ee uspeniji su u svakodnevnom ivljenju, a optimizacija se
najdoslednije i najsnanije povezuje sa ivotnim zadovoljstvom
Umerena telesna aktivnost je povezana sa telesnim zdravljem, koje ima povoljan uinak
na saznajno delovanje u starosti. Intelektualna aktivnost (npr. posete kulturnim
priredbama, itanje, reavanje ukrtenica) ima povoljan uinak na zadravanje saznajnih
sposobnosti
Istraivana je svakodnevna kompetentnost u poznoj i veoma poznoj starosti. Na osnovu
nalaza ona je podeljena na izvrenje osnovnih aktivnosti (lina higijena, hranjenje, oblaenje,
kupovine) i iru kompetentnost koja je vezana za sloenije instrumentalne aktivnosti
(voenje svojih finansija, putovanje, posete priredbama). Naeno je da obe zavise od stanja
zdravlja pojedinca.
Relativno najea psihika smetnja u poznoj odraslosti postaju demencija i
depresija. Noviji nalazi ukazuju da svega 10% starih ulazi u pravu senilnost ili nemo i
nesposobnost koja je posledica promene nervnog sistema, prvenstveno mozga.
Neaktivnost i socijalna izolacija smatraju se danas glavnim uzrocima negativnog
psihofizikog razvoja u starosti. To znai kreativnost i fizika aktivnost, kao i
angaovanost u porodici i socijalnoj zajednici prolongiraju posledice starenja daleko iza
prosenog veka ljudi. Porast opteg standarda pomera granicu prosenog ivota ljudi i
populacija starih je sve vea, to pred drutvo postavlja nove zadatke. To u prvom redu
zahteva redefiniciju uloge starih ljudi. To sigurno ne treba da budu neaktivnost i izolacija -
i stare drutvo mora edukovati kako svrsishodno da upotrebe svoje slobodno vreme.
354
Tabela 61: Referentne osobe sa kojima stare i veoma stare osobe odravaju komunikaciju
(Wagner i dr., 1999; prema Marijanovi i sar., 2004)
REFERENTNE OSOBE STARE OSOBE VEOMA STARE OSOBE
Odrasla deca tri etvrtine tri petine
Prijatelji dve treini manje od pola
Drugi srodnici dve treini dve treini
Unuci tri petine vie od pola
Poznanici polovina polovina
Srodnici polovina treina
Snahe i zetovi dve petine treina
Susedi treina manje od treine
Partneri etvrtina manje od desetine
Praunuci manje od petine manje od treine
Drugi pojedinci manje od petine manje od petine
355
suoavaju sa bolestima, stresom i drugim oteavajuim okolnostima u svakodnevnom
ivljenju. Kvalitetni socijalni odnosi predstavljaju i sigurnosni inilac u odravanju ivotnog
optimizma, zadovoljstva, smisla ivljenja i zdravlja i povezuju se sa duinom ivljenja
pojedinca.
Istraivai najee govore o instrumentalnoj i emocionalnoj podrci starim osobama.
Instrumentalna podrka je za stare osobe izvor konkretne pomoi u njihovom
svakodnevnom ivljenju. Oni joj sami pripisuju i znaaj brige i simpatije, koju doivljavaju
u svojoj socijalnoj okolini. Ova vrsta pomoi raste u poznoj starosti. Starim osobama u
braku u manjoj meri nedostaje emocionalna podrka i naklonost nego svim drugim grupama.
Stari u domovima za stare primaju bitno manje neformalne pomoi, emocionalne i
socijalne podrke nego stari, koji ive kod kue.
Istraivanja usamljenosti starih osoba ukazuju da se tu moe govoriti o dve nezavisne
vrste usamljenosti: socijalnoj usamljenosti i emocionalnoj usamljenosti. Emocionalna
usamljenost je problem posebno kod veoma starih osoba koje us izgubile prijatelje-
vrnjake. Porodini lanovi i mlai prijatelji mogu da zadovolje njihove socijalne potrebe,
ali ne i potrebu za intimnim kontaktima sa vrnjacima.
356
Slika 138: Raskorak izmeu stvarne i eljene starosti u starakom dobu (Smith i Baltes, 1999)
358
LITERATURA
Acceto, M., Kenda, R. & Bele-Potonik, Z. (1988). DRPT. Denverski razvojni presejalni test.
Prironik. Ljubljana: Zavod SR Slovenije za produktivnost dela.
Ainsworth, M., Blehar, M. & Waters, E. (1978). Patterns of attachment, Hillsdale, NJ: Erlbaum.
, . . (1977). , : .
Anastasi, A (1958). Heredity, environment, and the question "How?". Psychological Review. 65.
197-208.
Andrilovi, V. (1986). Metode i tehnike istraivanja u psihologiji odgoja i obrazovanja, Zagreb:
kolska knjiga.
Andrilovi, V. i udina, M. (1986). Osnovi ope i razvojne psihologije, Zagreb: kolska knjiga.
Antropova, M. V. i Koljcova, M. M. (ur., 1986). Psihofizioloka zrelost dece, Beograd: Zavod za
udbenike i nastavna sredstva.
Arijes, F. (1989). Vekovi detinjstva, Beograd: Zavod za udbenike i nastavna sredstva.
Barker, D. P. & Fall, C. H. (1993). Fetal and infant origins of adult disease. Archives of Disease in
Childhood, 68, 797-799.
Baucal, A. (1998). Kognitivni razvoj: Kognitivno-informacioni pristup, Beograd: Institut za
psihologiju.
Bowlby, J. (1973). Attachment and Loss, Vol. 2: Separation: Anxiety and Anger. London: Hoga rth
Press and Institute of Psycho-Analysis
Braine, M. D. S. (1963). The Ontogeny of English Phrase Structure the First Phase, Language,
3John Bowlby and Mary Ainsworth. Developmental psychology,28, 759-775.
Bretherton, I. (1994). The Origins of Attachment Theory: Bretherton, John Bowlby and Mary
Ainsworth. Development Psychology, 28, 759-775.
, . (1994). , : .
, . (2000). , : .
Brodzinsky, D. M. (1985). On the relationship between cognitive styles and cognitive structures. V: E.
Neimark in R. DeLisi (ur.) Modemtors of competence. Hillsdale, NJ: Erlbaum.
Bronfenbrenner, U. (1989). Ecological systems theory. U. R. Vasta (1989), Annals of child deve-
lopment (Vol 6, str. 187-351). Greenwich: JAI Press.
Bronfenbrenner, U. (1995). The bioecological model from a life course perspective: Reflections of a
participant observer. U: P. Moen, G. H. Elder, Jr. in K. Luscher (ur.), Examining lives in
context (str. 599-618). Washington: American Psychological Assosiation.
Bronfenbrener, J. (1997). Ekologija ljudskog razvoja, Beograd: Zavod za udbenike i nastavna
sredstva.
Bruner, J. S. & Greenfield, P. M. (1969). Kultura i kognitivni razvoj, Psihologija, 1.
Bruner, J.(1983). Child Talk. New York: Norton.
Bukvi, A. (1982). Naela izrade psiholokih testova, Beograd: Zavod za udbenike i nastavna
sredstva.
Case, R.(1985). Intellectual development: Birt to adulthood. Orlando: Academic Press.
Caspi, A. (2000). The child is father of the man: Personality continuities from childhood to adulthood.
Journal of Personality and Social Psychology, 78 (0, 158-173.
359
Chapman, A. (2010). Erik and Joan Erikson psychosocial development theory 1950-97; review and
contextual material 2006-2010; http: //www. businessballs.com/erik_erikson_psychosocial
_theory. htm
Chomsky, N.. (1972). Gramatika i um, Beograd: Nolit.
Clarizio, H.F. et al. Eds.(1977). Contemporary Issues in Educational Psychology, Boston: Allyn and
Bacon.
Collins, N.L. & Read,J. (1994). Cognitive reprezentations of attachment: The structure and function
of working models. U K. Bartholomew & D. Pelman (ur.) Advances in Personal
Relationships: Vol. 5 Attachment Processes in Adulthud, str. 53-59. London: Jessica
Kingsley.
Conger, J.J. (1979). Adolescence: Generation under pressure. New York: Harper & Row.
deMause, L. Ed. (1974). The History of Childhood, New York: Psychohistory Press.
Donaldson, M. (1978). Um deteta, Beograd: Zavod za udbenike i nastavna sredstva.
aenko, O. M. i Lavrentjeva, T. V. (1998): Psihiki razvoj predkolske dece, Beograd: Zavod za
udbenike i nastavna sredstva.
, . (1984). , : .
, . (1994). , :
.
Evans, R. (1988). Graditelji psihologije, Beograd: Nolit.
Elkonjin, D. B. (1981). Psihologija deje igre, Beograd: Zavod za udbenike i nastavna sredstva.
Fantz, R.L. (1958). Pattern vision in young infants, Psychological Racord, 8.
Flavell, J.H.(1977). Cognitive development. Englewood cliffs, New Jersey: Prentice-hall.
Furth, H.G. (1970). Piaget for teachers. Englewood cliffs, New Jersey: Prentice-hall.
Furlan, I. (1981). ovjekov psihiki razvoj, Zagreb: kolska knjiga
George, C.N., Kaplan, N. & Main, M. (1985). An Adult Attachment Interview: Iterview Protocol,
University of California, Berkeley, Department of Psychology.
Gibson, E.J. & Walk, R.D. (1960). The "Visual Cliff". Scientific American.
Gibson, E.J, Osser, H. & Pick, A. (1963). A study in the development of grapheme-phoneme corre-
spondences, Journal of Verbal Learning and Verbal Behavior 2 .
Greg, V. (1980). Ljudsko pamenje, Beograd: Nolit.
Grin, Y. (1978). Miljenje i jezik, Beograd: Nolit.
Grupa autora (1985). Ekoloka deja psihologija, Beograd: Zavod za udbenike i nastavna sredstva.
Grupa autora (1983). Igra i igrake, Beograd: Zavod za udbenike i nastavna sredstva.
Grupa autora (1982). Kognitivni razvoj deteta, Zbornik radova iz razvojne psihologije, Beograd:
Savez drutava psihologa Srbije
(2006). , , :
Harlow, H. (1961). The development of affectional patterns in infant monkeys. U.B. Foss (ur) Deter-
minants of infant behaviour. London: Methuen.
Hartley, A. A. (1981). Adult age differences in deductive reasoning proces. Joumal of Gerontology,
36, 700-706.
Hartup, W.W. The peer system. In P.H.Mussen (Ed). Handbook of child psychology (Vol.4):
E.M.Hetherington (Ed) Personality, and social development . New York: Wiley, 1983.
360
Hazan, C. & Shaver, P.R. (1987). Romantic love conceptualized as an attachment process. Journal
of Personality ans Social Psychology, 52, 511-524.
Hinde, R. A. (1989). Ethological and relationship approaches. U: R. Vasta (ur.),Annals of child
development (Vol. 6, str. 351-385). Greenwich: JAI Press.
Hock, E., Eberly, M.. Bartle-Haring, S., Ellwanger, P. in Wildaman, K. F. (2001). Separation
anxiety in parents of adolescents: Theoretical significance and scale development. Child
Development, 73 (1), 284-298.
Horvat, L. (1986). Predkolsko vaspitanje i intelektualni razvoj, Beograd: Zavod za udbenike i
nastavna sredstva.
Horn, J. (1991). Uspon i pad ljudske sposobnosti, Pshologija, 3-4, str. 25-48
Howes, C. & Hamilton, C. E. (1992). Children's relationships with caregivers: Mothers and child care
teachers. Child Development, 63, 859-866.
Howes, G. & Hamilton, G. E. (1993). The changing experience of child care: Changes in teachers
and in teachier-child relationships and children's social competence with peers. Earlj Child-
hood Research Quarterly, 8, 15-32.
, . . (1989). , :
.
Ivi, I. i dr. (1976). Razvoj i merenje inteligencije, Beograd: Zavod za udbenike i nastavna
sredstva.
Ivi, I. (1978). ovek kao animal symbolicum, Beograd: Nolit.
Ivi, I. i dr. (1983). Vaspitanje dece ranog uzrasta, Beograd: Zavod za udbenike i nastavna
sredstva.
Ingli, H. B. i Ingli, A. . (1872). Obuhvatni renik psiholokih i psihoanalitikih pojmova, Beograd:
Savremena administracija.
Jaroevski, M. G. (1976). Psihologija XX stoljea, Sarajevo: Zavod za udbenike.
Josselson, R. (1980). Ego development in adolescence. V: J. Adelson (ur.). Handbook of
adolescent psychology (str. 188-310). NewYork; JohnWiley & Sons.
Josselyn, I. M. (1971). Adolescence. NewYork: Harper and Row.
, . (1974). , :
.
Kami, K. (1971). Skica programa za predkolsko obrazovanje izraena na osnovu Pijaeove teorije,
Beograd: Predkolsko dete, br. 4,
Kapor-Stanulovi, N. (1985). Psihologija roditeljstva, Beograd: Nolit.
Kapor-Stanulovi, N. (1988). Na putu ka odraslosti, Beograd: Zavod za udbenike i nastavna
sredstva.
Kaprara, .V. & ervone, D. (2003). Linost, determinante, dinamika i potencijali, Beograd: Dereta.
, . . (1990). , , : .
Klark, A. M. i Klark, A. D. B. (1987). Rano iskustvo, Beograd: Zavod za udbenike i nastavna
sredstva.
Kneevi, G., Damonj-Ignjatovi, T. & uri-Joi, D. (2004). Petofaktorski model linosti,
Beograd: Centar za primenjenu psihologiju.
Khler, W. (1925). The mentalizy of apes, N.J. Harcourt.
Kohlbrg, L. (1976). "The child as a moral philosopher" u Psychology today, 1968, vol. 2, 25-30.
361
Kohlbrg, L. (1976). The Development of Chidrens Orientations Toward a Moral Order: Sequence in
the Development of Moral Thought, u knjizi: Neubauer, M. D. (Ed.), The Process of Child
Development, New York: A Meridian Book, pp. 143-163
Kohlbrg, L. (1984). Essays on moral development. Vol. 2: The Psychology of moral development,
San Francisco: Harper & Row
Koks, M. (2000). Deji crtei, Beograd: Zavod za udbenike i nastavna sredstva.
Kon, I. S. (1991). Dete i kultura, Beograd: Zavod za udbenike i nastavna sredstva.
Kre, D. i Krafild, R. (1973). Elementi psihologije, Beograd: Nauna knjiga.
Krsti, D. (1980). Uenje i razvoj, Beograd: Nauna knjiga.
Lagercrantz, H. & Ringstedt, T. (2001). Epigenetic and functional organization of the neuronal
circuits in the CNS during development. u: M. I. Levene, F. A. Chervenak & M. J. Whittle
(ur.) Fetal na neonatal neurology and neurosurgery (str. 3-9). London: Churchill,
Livingstone.
Langer, D. (1981). Teorije psihikog razvoja, Beograd: Zavod za udbenike i nastavna sredstva.
Leve, R. (1980). Childhood, the study of development, New York: Pergamon Press.
Levinson, D. J. (1978). The seasons of a man's life. NewYork: Knopf.
Luki, V. (1970). Uticaj gradske i seoske sredine na veliinu pasivnog renika uenika
osnovnokolskog uzrasta, Beograd: Nauna knjiga.
Lurija, A. R. (1982). Osnovi neurolingvistike, Beograd: Nolit.
Marfi, G. (1963). Istorijski uvod u savremenu psihologiju, Beograd: Savremena kola
Marjanovi, Lj. U. i sar. (2004). Razvojna psihologija, Ljubljana: Zaloba Rokus
Maslow, A.H. (1954). Motivation and personality, N.Y.: Harper & Row.
Maslow, A.H. (1982). Motivacija i linost, Beograd : Nolit.
Mateji-urii, Z. (1994). Senzomotorna inteligencija i socijalno posredovanje, Beograd: Zavod za
udbenike i nastavna sredstva.
McCrae, R.R. & Costa, P.T. (1989). The structure interpersonal traits: Wiggin's circumplex and the
five factor model. Journal of Personality and Social Psychology, 56, 586-595
Mekgark, H. (1978). Razvoj i promena, Beograd: Nolit.
Milanovi-Nahod, S. (1988). Kognitivne teorije i nastava, Beograd: Prosveta.
Miller, P. H. (1993). Theories of developmental psychology. NewYork: W. H. Freeman.
Miri, J. & Dimitrijevi, A. (Ur.) (2006). Afektivno vezivanje, Eksperimentalni i kliniki pristup, Zbornik 7,
Beograd: Centar za primenjenu psihologiju.
Momirovi, K. (ured., 1998). Realnost psiholokih konstrukata, Beograd: Institut za psihologiju
Mussen, P. H. (Ed.) (1969). Prirunik o istraivakim metodama dejeg razvoja, Beograd: "Vuk
Karadi".
Musen P. H., Conger J. J., Kagan J. & Huston A. C. (1984). Child development and personality,
Nenj York: Harper &Ronj, Publishers, Inc.
Neugarten, B. L. (ur.) (1968). Middle age and aging. Chicago: University of Chicago Press.
Ozgud, . (1963). Metod i teorija u eksperimentalnoj psihologiji, Beograd: Savremena kola.
Pek, D. i Vitlou, D. (1975). Teorije linosti, Beograd: Nolit.
Pejak, V. (1984). Stvaranje psihologije, Beograd: Zavod za udbenike i nastavna sredstva.
362
Perry, W. G. (1970). Forms of intellectual and ethical development in the college years. New York:
Holt.
Perry, W. G.(1981). Cognitive and ethical growth. V: A. Ghickering (ur.), The moern American college
(str. 76-116). San Francisco: Jossey-Bass.
Piaget, J. (19760. Piagets Theory, u knjizi: Neybauer, M. D. (Ed.), The Process of Child
Develoment, New York: A Meridian Book, pp. 164-212.
Pijae, . i Inhelder, B. (1977). Intelektualni razvoj deteta, Beograd: Zavod za udbenike i nastavna
sredstva.
Pijae, . i Inhelder, B. (1990). Psihologija deteta, Novi Sad: Dobra vest.
Petrovskij, A. V. (1979, ured.). Vozrastna i pedagogieska psihologi, Moskva: "Prosveennie".
Podakov, N. N. (1984). Praktino miljenje kod dece, Beograd: Zavod za udbenike i nastavna
sredstva.
Popovi, B i Mioinovi, Lj. (1977). Moralne vrednosti dece i mladih i njihov razvoj, Beograd:
Prosveta.
Roberts, T. B. (Ed.) (1975). Four Psychologies Applied to Education, New York: John Wiley &
Sons.
Sandstrom, C.I. (1976). The Psychology of Childhood and Adolescence, Penguin Books.
Schaie, K. W. (2000). The impact of longitudinal studies on understanding development from young
adulthood to old age. International Journal of Behavioral Development, 34. (3), 357-366.
Scammonu R. E.(1930). "The Measurement of the Body in Childhood", Minneapolis.
Siegler, R. S. (1996). Emerging minds: The process of change in children's thinking. Oxford: Oxford
University Press.
Siegler, R. S. (1997). Concepts and methods for studying cognitive change. U: E. Amsel in K. A. Ren-
ninger (ur.), Change and development. Issues of theori, method and application (str. 77-98).
Mahwah, London: Lawrence Erlbaum Associates, Publishers.
Siegler, R. S. (1991). Children's thinking (2. izd.). New Jersey: Prentice Hall.
Skinner, B. F. (1957). Verbal Biheviour, Nenj York: Appleton-Century-Grafts.
Smiljani, V. (1979). Psihologija starenja, Beograd: Nolit.
Smiljani, V. (1989). Razvojna psihologija, Savez drutava psihologa Srbije, Beograd.
Sperry, R. W., Gazzaniga, M. S. & Bogen, J. E. Interhemispheric relationships: the neocortical
commissures; syndromes of hemisphere disconnection. In: P. J. Vinken & G. W. Bruyn
(Eds.), Handbook of Clinical Neurology. Amsterdam: North-Holland Publishing Company,
1969, 4, 177-184.
Stankov, L. (1991). Savremene perspektive u istraivanju inteligencije, Pshologija, 3-4, str. 13-24.
Stanojevi, T.S. (2000). Afektivno vezivanje, transgeneracijski pristup, Neobjavljeni magistarski rad,
Beograd.
-, . (2006). () -
, : (2006): ,
, :
Sternberg, R. J. (1989). Mechanisms of cognitive development. New York: Cambridge University
Press.
Sternberg, R.J. & Lubart, T.I. (1995). Defyng the crowd. New Zork; Basic Books.
mit, V. H. O. (1992). Razvoj deteta, Beograd: Piccadilly Books Co.
Tarner, D. (1979). Saznajni razvoj, Beograd: Nolit.
363
Thomas, A. & Chess, S. (1977). Temperament and development. NewYork: Brunner/Mazel.
Thomas, A. & Chess, S. (1984). Genesis and evolution of behavioral disorders: From infancy
to adult life. American Journal of Orthopsychiatry, 141 (1), 1-9.
Turner, J. (1977). Pschicology For the Classroom, London: Methuen.
Tarner, D. (1979). Saznajni razvoj, Beograd: Nolit
Valon, A. (1985). Psihiki razvoj deteta, Beograd: Zavod za udbenike i nastavna sredstva.
Valsiner, J. (1997). ovekov razvoj i kultura, Beograd: Zavod za udbenike i nastavna sredstva.
Van Ijzendoorn, M.H., Goldberg, S., Kroonenberg, P.M. & Frenkel, O.J. (1993): The relative effects
of maternal and child problems on the attachment in clinical samples. Child Development,
63, 840-858.
Vasi,S., Luki,V., Knafli,V., Krsti,D. i Mioinovi, LJ.(1972). Govorno ponaanje uenika
osnovnokolskog uzrasta, Beograd: Nauna knjiga, 1972
Vigotski, L. S. (1977). Miljenje i govor, Beograd: Nolit.
Vigotski, L. S. (1996). Deja psihologija, etvrti tom sabranih dela, Beograd: Zavod za udbenike i
nastavna sredstva
Weiner, B. (1979). A Theory of Motivation for Some Classroom Experiences, Journal of Educational
Psychology, 3-25.
Wellman, H. M. (1990). The child's theory of mind. Cambridge, MA: MITPress.
Wisser, J., Kurmanavicius, J., Lauper, U., Zimmermann. R., Hucb, R. in Huch, A. (1997). Successful
treatment of fetal megavesica in the first half of pregnancy. American Journal of Obstetrics
and Gynecology, 177, 685-689.
Zazo, R. (1980). Poreklo ovekove oseajnosti, Beograd: Zavod za udbenike i nastavna sredstva.
Zaporoec, A. V i Elkonjin, D. B. (ur., 1967). Psihologija predkolskog deteta, Beograd:
Jugoslovenski zavod za prosvetna pitanja.
*** (1981), Razvoj govora kod deteta, Izabrani radovi, Beograd: Zavod za udbenike i nastavna
sredstva.
*** (1973), Deji govor, Zbornik 6, Institut za pedagoka istraivanja, Beograd: Nauna knjiga.
364
RENIK PSIHOLOKIH POJMOVA
a
ABREAKCIJA - smanjenje emocionalne napetosti, naboja, mentalnog sukoba ili kompleksa, koji su
najee prethodno bili potisnuti. Ponovnim doivljavanjem (iivljavanjem) otklanjaju se tekoe
linosti (katarza). Ima veliku mentalnohigijensku ili terapeutsku ulogu; abreakcije su este bilo kao
spontani dogaaji, bilo kroz terapeutsku provokaciju i voenje abreakcije.
ADAPTACIJA - (Pijae) ravnotea asimilacije i akomodacije, opti oblik psiholoke ravnotee izmeu
misaonih struktura i okoline.
ADITIVNI NAIN NASLEIVANJA - je nain nasleivanja, po kome svaki gen, koji se vezuje za odree-
nu karakteristiku, aktivno doprinosi njenom konanom izrazu.
ADOLESCENCIJA - razvojna faza izmeu detinjstva i odraslog doba; faza u kojoj pojedinac postie
fiziku i (relativnu) psiholoku zrelost (intelektualnu, emocionalnu, socijalnu, psihoseksualnu i
moralnu zrelost). Poetak adolescencije se lake odreuje - preko specifinih fiziolokih kriteriju-
ma, dok se kraj, granica izmeu adolescencije i odraslog doba, moe samo priblino odrediti. Kon-
vencionalne granice adolescencije najee se vezuju za uzrast od 12-13 do 21-22 godine.
ADOLESCENTNSKA DRUINA - je manja grupa pojedinaca sline starosti, koji dele sline preferencije,
interesovanja, i naklonost, srazmerno su dobro organizovani i tesno meusobno povezani.
ADOLESCENTNSKA MASA - je srazmerno veliki, labavo povezan skup pojedinaca, obino pojedinih
grupa, koje imaju bar neke sline karakteristike, i deluju zato da bi dostigle zajedniki cilj.
ADOLESCENTNA STERILNOST - je fizioloko stanje kod devojica u pubertetu, koje poinje sa menar-
hom i traje, dok se ne uspostavi ovulacioni ciklus.
AFAZIJA - poremeaj govora koji je posledica povrede korteksa. Senzorna afazija (slepilo za rei ili
gluvoa za rei) je nesposobnost razumevanja rei ili zaboravljanje znaenja rei. Motorna afazija
je nesposobnost izgovaranja rei.
AFEKAT - vrlo intenzivno i relativno kratkotrajno emocionalno stanje praeno izrazitim telesnim pro-
menama i burnim reakcijama. Afekat esto dovodi do "suenja svesti" to ima za posledicu neobu-
zdano a ponekad i neuraunljivo ponaanje.
AFEKTIVNA VEZANOST - bliska emocionalna veza roditelja i deteta koju pokree primarna potreba (R.
Zazo, Bowlby). Nastaje u ranom detinjstvu, u prvih est meseci, kao posledica interakcije deteta i
roditelja. Afektivna vezanost je bioloko i interindividualno ponaanje. Vezanost predstavlja pose-
ban sistem ponaanja koji se definie kao traenje u odravanje blizine sa drugom jedinkom; u taj
sistem ponaanja ukljuena su najjaa oseanja. Sainjava ga est glavnih komponenata: pla,
365
osmeh, nenutritivno sisanje, privijanje, praenje, dozivanje (ukljuuje se kasnije u razvoju). Teorija
afektivne vezanosti je objanjenje procesa, u kome se razvija afektivna veza i reciproan odnos
meu osobama. Empirijske provere (Ejnsvort i drugi) nalaze sledee oblike vezanosti: (A) Sigurna
vezanost je kvalitet vezanosti, za koji su karakteristina detetov distres pred i po odvajanju od refe-
rentne osobe te brzo smirivanje pri ponovnom susretu; (b) Izbegavajua vezanost je kvalitet ugroe-
ne vezanosti, za koji nije karakteristian detetov distres za vreme odvojenosti od referentne osobe,
odlikuje je izbegavanje te osobe pri ponovnom susretu; (c) Ambivalentna vezanost je kvalitet
ugroene vezanosti, karakteristina za decu, koja trae veliku bliskost sa referentnom oso-
bom pred odvajanje od nje i izraavaju ljutnju, ponaanje odbijanja, kad se ona ponovo vra-
ti; (d) Dezorganizovana/dezorijentisana vezanost je kvalitet ugroene vezanosti, karakteristian
za decu, koja se odzivaju na smuen i protivrean nain kad je prisutna, odvojena i po vra-
anju referentne osobe.
AFEKTIVNO UENJE - razvijanje odnosa privlaenja ili odbijanja - formiranje sudova, interesovanja,
stavova i vrednosti. Ono odreuje optu usmerenost i sistem vrednosti pojedinca.
AGNOZIJA - nesposobnost tumaenja ulnih utisaka (vizuelnih, taktilnih i auditivnih) koja nastaje kao
posledica povrede korteksa. Gubi se mogunost prepoznavanja i identifikovanja ranije poznatih
objekata i svojih delova tela.
AGRAFIJA - oblik motorne afazije koji se ispoljava kao smanjena sposobnost pisanja.
AGRESIJA - napad na prepreku koja je na putu do cilja. Agresija moe biti stvarna i zamiljena, ver-
balna i fizika, na pravu prepreku ili pomerena na drugi objekt.
AGRESIVNOST - tendencija ka agresiji. Agresivnost ima za cilj da nanese psihiku ili fiziku povredu.
AKCELERACIJA - ubrzanje, ubrzano napredovanje; razvojna: dostizanje vieg stepena razvoja u nekoj
funkciji, u odnosu na vrnjake; vaspitna: ubrzano napredovanje darovitih uenika koje moe biti izra-
eno: kao napredovanje u kolskim razredima (na primer: dva razreda za jednu kolsku godinu) ili
kao vii stepen postignua u nekoj oblasti, ustanovljen standardnim merilima.
AKSON - ili nervno vlakno - je deo nervne elije (neurona), po kome se iri uzbuenje spram sre-
dnjeg dela elije (perikarionu) koji tada nazivaju dendrit. Kada se nadraaj iri stranom sred-
njeg dela neurona, je neurit.
AKTIVAN RENIK - skup rei kojima se sluimo u vlastitom govornom komuniciranju - izraavanju.
Aktivan renik je znatno manji od pasivnog renika, skupa rei koje razumemo (posedujemo) ali ne
upotrebljavamo.
ALGORITAM - propis, sistem pravila i operacija ijim izvravanjem se sigurno dolazi do cilja, tanog
reenja. Algoritamski model miljenja odlikuje determinisanost (propis), masovnost (primena na
sve zadatke iste klase) i rezultativnost (propis garantuje pravilnost i istovetnost reenja).
ALGORITMIZACIJA UENJA - pristup uenju u kome su postupci traenja reenja poreani u logiki
niz ili algoritam. Uspenost svake etape u tom uenju zavisi od uspenosti prethodne etape.
366
ALEKSIJA - oblik senzorne afazije koji se ispoljava kao gubitak sposobnosti itanja rei, iako je
neoteeno vienje i/ili inteligencija.
ALOMORFNI RAZVOJ - razvoj spoljnjih oslonaca mentalnih funkcija: tehnikih sredstava, pomagala i
instrumenata - koji uveavaju efikasnost reavanja problema.
AMNEZIJA - gubitak pamenja, nesposobnost da se prepozna ili javi seanje na prola iskustva.
Moe se javiti kao posledica povrede korteksa ali i kao posledica potiskivanja. Zavisno od vreme-
na, mesta, obima ili tipa iskustva amnezija dobija i specifian naziv.
ANALIZA - proces rastavljanja celine na delove. Analizom se objekt miljenja rastavlja na jednostav-
nije delove.
ANALIZA KOVARIJANSE - metoda statistike kontrole zavisnih varijabli. Analiza kovarijanse definie
se kao srednja vrednost unakrsnih proizvoda devijacije, to postie proirenjem analize varijanse
"prilagoavanjem" srednjih vrednosti kvadrata devijacija uzimanjem u obzir korelacija izmeu
rezultata poetnog i zavrnog testiranja.
ANALIZA KRITERIJUMA - faktorska analiza koja ukljuuje kriterijsku varijablu u testovnu matricu koja
se faktorizuje.
ANALIZA VARIJANSE - metoda testiranja znaajnosti razlika (izraene kao varijansa) naenih u zavi-
snoj promenljivoj, kad se ona izloi uticaju jedne ili vie eksperimentalnih promenljivih. F odnos
predstavlja odnos izmeu meugrupne i unutargrupne varijanse.
ANALOGIJA - objanjavanje i/ili reavanje problema uporeivanjem neeg sa neim drugim slinim.
ANDROGENIJA od lat. andros - muki, gynes - enski) - oznaava osobe (oba pola) koje su uspeno
spojile u sebe i u svom ponaanju kako tradicionalno muke, tako i tradicionalno enske psiholo-
ke karakteristike.
ANEUPLOIDNOST - nedostatak ili suviak jednog ili vie hromozoma; je uslov, u kome nedostaje
jedan ili vie hromozoma u haploidnom nizu, ili je pak u tom nizu dodatni hromozom. Nastaje
zbog spontanih ili induciranih greaka u mejozi ili mitozi.
ANIMIZAM - tendencija kod dece da stvari smatraju ivima i obdarene voljom; kada dete karakteristi-
ke ivog pripisuje neivim stvarima i predmetima.
ANKETA - istraivaka tehnika kojom se pomou upitnika, intervjua ili skale procene prikupljaju
podaci na uzorku ispitanika.
ANKSIOZNOST - doivljaj strepnje, teskobe, u kome uzrok nije jasno opaen kao u strahu. esto je
pokree anticipacija budue opasnosti i zla. Anksioznost je pokreta odbrambenih mehanizama i
dinamiki centar neuroza. Socijalna anksioznost je oblik anksioznosti, koja se pojavljuje u stvarnim ili
zamiljenim socijalnim interakcijama.
ANOREKSIJA - je nedostatak elje za hranom; teak gubitak apetita iji su razlozi emocionalne priro-
de.
367
ANTICIPACIJA - primanje / reagovanje unapred, pre nego to se dobije prava dra - reagovanje na
signale koji "najavljuju" (ne)oekivano.
ANTROPOMETRIJSKE MERE - su mere ovekovog tela sa upotrebom tano odreenog poloaja tela, izabranog
mesta merenja i instrumenata.
APCISA - horizontalna osnovna linija jednog grafikona (obeleava se sa ("x")
APRAKSIJA - nesposobnost da se izvede nameran pokret (izuzev govora) koja je posledica povrede
korteksa, a forma apraksije zavisi od mesta povrede.
APSTRAKTNO MILJENJE - oblik miljenja u kome se kao komponente kojima se reava problem
koriste simboli (apstraktni pojmovi).
ARITMETIKA SREDINA - (M) srednja vrednost, najee koriena mera centralne tendencije. Dobija
se kada se aritmetiki zbir svih pojedinanih vrednosti podeli sa brojem sluajeva.
ARTIFICIJELIZAM - nain miljenja, tendencija kod dece da smatraju da su prirodne pojave prouzro-
kovali ljudi (na primer, ljudi su napravili planine, reke,...).
ARHETIP - (Jung) naziv za nasleene modele koji su reprezentanti kolektivnog nesvesnog iskustva;
filogenetski engrami prolosti (praslike). Po Jungu arhetipovi su apriorni organizatori iskustva koji
se javljaju u snovima, halucinacijama, tvorevinama kulture i umetnosti. Najpoznatiji arhetipovi su:
persona - predstavlja javnu linost, usvojenu ulogu nastalu pod uticajem drutvenih zahteva; anima
- enska svojstva u prirodi mukarca; animus - muke premise u psihi ene; senka - tamne strane
ljudske prirode, animalni deo koji uzrokuje individualno i svetsko zlo, eli i ini sve ono to ego
odbacuje; nadsvest - arhetip koji integrie sve sisteme linosti.
ASERTIVNOST - je jedan od naina na koji osoba moe braniti svoj lini prostor i uticati na druge lju-
de na nedestruktivan nain. Asertivno obraanje drugima je zauzimanje za svoja prava, a da istov-
remeno ne naruavamo prava drugih. Asertivna osoba koristi metode komunikacije koje joj omo-
guuju da zadri samopotovanje, zadovolji svoje potrebe, ostvari svoja prava i odbrani svoj lini
prostor tako da istovremeno ne iskoriava ili ne dominira drugim ljudima. Druge osobe e nas
najbolje razumeti (i najverovatnije nam udovoljiti) ako se izraavamo u obliku JA-poruka koje istiu
oseanja govornika, primalac ih doivljava kao poziv na zajedniko reavanje problema, izazivaju
elju za saradnjom. Ja poruka opisuje ponaanje koje smeta, izraava oseanja i pojanjva kon-
kretne posledice.
ASIMILACIJA - (Pijaeova teorija) slui za interpretaciju novih iskustava; postojee kognitivne struktu-
re se primenjuju na nove podatke, u novoj situaciji i ostaju nepromenjene; asimilacija spoljanjeg
sveta u ve obrazovane strukture.
ASTENIKI TIP - tip telesne konstitucije; osobenosti: visoka mrava osoba. Kremer u svojoj tipologiji
ovaj telesni tip povezuje sa izoidnim tendencijama.
ATRIBUCIJA - teorija motivacije koja ukazuje da kod linosti postoji generalizovano oekivanje koji
uzroci, spoljanji ili unutranji, presudnije utiu na njeno ponaanje i postignue. U taksonomiji
uzroci se razvrstavaju i prema dimenzijama: stabilnosti (stabilan / nestabilan), mesta (unutranji /
spoljanji) i kontrole (pod kontrolom / van kontrole).
368
AUTIZAM - tendencija povlaenja u svet fantazije i simbolike a gubitak kontakta sa realnou.
AUTISTINO DETE - (deja psihoza), bolesno stanje u kome je, u manjoj ili veoj meri, izgubljen kon-
takt sa realnou, dete se povuklo u sebe, smanjen je ili prekinut prijem povratnih informacija iz
okoline; izvori autizma potiu iz celokupne linosti - njene saznajne, afektivne i konativne sfere;
javljaju se smetnje govora, neadekvatne reakcije na spoljanje stimuluse, manirizam i druge reak-
cije koje ukazuju da je realnost odbaena i na subjektivnom planu izopaena.
AUTOMATIZACIJA - proces kojim jedan akt postaje rutinski, automatski, bez svesne namere ili uprav-
ljanja; dete zahvaljujui tome moe paziti na druge aspekte problema, koje zato reava uspenije;
to je poveanje efikasnosti kognitivnih operacija koja je posledica uenja ili treninga.
AUTONOMNA MORALNOST - je Pijaeov drugi stupanj moralnog razvoja, dete shvata recipronost i
uzvratnost pravde. Biti dobar ne znai vie biti posluan, ve pravedan a pravednost je dvosmer-
na. Gubi se moralni realizam, normativi ponaanja se shvataju kao unutranja obeleja ljudi. Pravi-
la se mogu menjati ako se veina o tome dogovori. Razvija se uvianje optih posledica nemoral-
nog ponaanja.
AUTORITATIVNA ATMOSFERA - socijalna atmosfera koja nastaje u grupi u kojoj je primenjen autoritati-
van nain voenja. Autoritativni roditelji puno zahtevaju od dece, ali su istovremeno odzivni na nje-
gove potrebe i poglede. Racionalno i prilino demokratino postavljaju granice detetovom ponaa-
nju, daju objanjenja detetu o tome i naklonjeni su mu.
AUTORITARNO (RUKO)VOENJE - nain voenja u kome rukovodilac, nastavnik ili roditelj sam odreu-
je smernice, planove i donosi odluke, ne obrazlae svoje postupke i ne obzire se na miljenja gru-
pe. Autoritarni roditelji puno zahtevaju od deteta, a malo se odzivaju na njegove potrebe, interese,
prava. Od deteta pre svega oekuju konformizam i bezuslovno poslunost i esto ispoljavaju svoju
mo nad detetom.
AUTOZOM - je svaki hromozom, osim polnih; atozom ili autozomni hromozom (telesni hromozom) je
vrsta hromozoma u humanom kariotipu oveka koji nosi gene za odreivanje telesnih osobina.
Razlikuje se od polnih hromozoma kojima se determinie pol kako oveka tako i drugih biolokih
vrsta.
b
BEZUSLOVNA DRA - prirodna dra koja bez ikakvog uslova, vebanja odmah izaziva reakciju.
BEZUSLOVNA REAKCIJA - uroena reakcija koju bezuslovna, prirodna dra izaziva bez ikakvog ue-
nja.
BESMISLENI SLOG - verbalni materijal za eksperimente u kojima se ispituje proces uenja i pamenja
(Ebinghaus), a sastavljen je sluajnim udruivanjem suglasnika - samoglasnika - suglasnika; slo-
govi bez smisla (znaenja) eliminiu faktor iskustva.
BIHEJVIORIZAM - psiholoka kola koja odbacuje svesne doivljaje kao predmet a introspekciju kao
metodu psihologije; prihvata ponaanje kao predmet a objektivno posmatranje kao metodu psiho-
logije; uvodi S-R emu psiholokih problema i zakona.
BILINGVIZAM - uenje dva jezika u isto vreme. Kod dece koju ista osoba ui oba jezika moe biti
emocionalnih smetnji, ako su oba jezika podjednako savladana, ako se javi konflikt kojim jezikom
da se komunicira.
369
BINOKULARAN - gledanje sa dva (oba) oka. Binokularno gledanje najznaajniji je faktor opaanja
dubine. Binokularni znaci dubine su znaci, nastali zbog prijema unekoliko razliitih slika vidnog
polja svakog oka, koje se u mozgu udruuju u jednu stvarajui trodimenzionalnu sliku.
BIOLOKO NASLEE - (hereditet) celokupnost uticaja prenetih genima od predaka na potomka, koji
ine naslednu determinaciju razvoja (uz uticaj faktora sredine i aktivnosti pojedinca i njihovu inte-
rakciju).
BIT - (binary digit) merna jedinica iznosa informacije (bit = log2 k, gde je k broj alternativa); bit je onaj
iznos koji, kad se stavi u odreeni skup poznatog broja alternativnih ishoda za neki dogaaj, sma-
njuje alternative za jednu polovinu.
BLASTOCISTA - je mlad zametak kod sisara, koji je sastavljen iz unutranjeg embrioblasta i okru-
ujueg trofoblasta.
BLASTOMER - je elija, koja nastaje pri brazdanju oploenog jajeta i sastavlja morulu i blastulu.
BLIZANCI - identini: razvijaju se podelom jednog oploenog jajeta ili zigota; fraternalni: razvijaju se
iz dva posebno oploena jajeta. Identini su uvek istog pola i pretpostavlja se da imaju isto biolo-
ko naslee (hereditet), dok fraternalni blizanci nisu blii od obine brae i sestara.
BROJ - je misaoni odn. logini konstrukt, sa kojim izraavamo koliinu jedinica u nekoj mnoini
(masi). Broj je originalna nova sinteza koja se obrazuje u uskoj vezi sa serijacijom i klasifikacijom.
Pojam broja nastaje kao sinteza redosleda nizanja sa inkluzijom (ukljuivanjem, obuhvatanjem)
c
CEFALOKAUDALNOST - psihofiziki princip razvoja koji ukazuje da se rast i razvojne funkcije miia
kreu u smeru od "glave prema repu", od glave nadole.
CIRKULARNA REAKCIJA - kruna reakcija, jedan ciklus ponaanja (reakcija) koji je dra za sopstveno
ponavljanje. Cirkularna (kruna) reakcija je organizovan nain osmiljavanja iskustva, sa kojom
odojad pokuavaju da ponove prethodni dogaaj, koji su proizveli vlastitim pokretima.
CRTE LINOSTI - relativno trajne dispozicije ili osobine linosti koje omoguavaju da se objasni / pre-
dvidi relativna doslednost u ponaanju. Termin crta se ee koristi za afektivno-konativnu oblast a
za kognitivnu - sposobnosti.
370
ITANJE - kognitivna sposobnost koju ini opaanje, razumevanje i povezivanje pisanih simbola i
sistema simbola i shvatanje njihovih poruka; proces itanja sadri dve glavne faze: (a) fiksacione
pauze, mirovanje oiju pri emu se obuhvata odreen broj znakova koje treba dekodirati - tada se
odvija itanje: (b) pokrete oiju sa jednog dela na drugi deo teksta, sa reda na red, pri emu se
znakovi ne opaaju i ne razumeju. U nastavi itanja mogu se javiti specifine tekoe u itanju -
nesposobnost razumevanja simbola, nemogunost povezivanja simbola sa onim to on predstavlja
(slova sa glasom, rei sa predmetom); najei oblik, koji uslovljavaju primarni i/ili sekundarni
uzroci, je disleksija, a najtei oblik, koji izaziva organski nedostatak, je legastenija.
ITANJE - VIZUELNO - odvija se uz uee vida i centralnih modanih procesa, a bez zaetaka
motornih pokreta govornih organa, to doprinosi i brem itanju i boljem razumevanju.
ITANJE - KREATIVNO - da uenik upotrebi svoje iskustvo kad tumai ili kritikuje tekst. Ako uenik ima
sopstveno originalno miljenje o tekstu koji je proitao to je znak da ita kreativno. Kreativno ita-
nje se podstie ako se od uenika trai da d naslov proitanom tekstu, da nastavi priu prema
svojoj zamisli, da iznese svoj doivljaj o proitanom, da otkrije implicitno obuhvaena znaenja -
pieve namere i emocionalna stanja koja su indirektno izraena u tekstu.
ITANJE - KRITIKO - evaluacija teksta koji se ita. Uenik je ovladao kritikim itanjem ako je u sta-
nju da o proitanom tekstu iznese svoje sopstvene ocene. Da bi se razvijalo kritiko itanje treba
podsticati uenike da saoptavaju svoje sudove i naine doivljavanja proitanog.
ITANJE - FLEKSIBILNO - podeavanje brzine itanja prema tekstu koji se ita, cilju i zadacima ita-
nja. Cilj itanja moe biti: traenje odreenih injenica, pronalaenje redosleda zbivanja ili pronala-
enje glavne ideje, poruke teksta.
ITANJE - FUNKCIONALNO - upoznavanje izvora iz kojih se mogu dobiti podaci, upoznavanje knjige i
njenih delova, nalaenje i pravilno tumaenje tabela, grafikona i drugih ilustracija. Funkcionalno
itanje zavisi od optih znanja kako pronai knjigu u biblioteci ili pojam u enciklopediji ili reniku.
ITLJIVOST - kvalitet pisanog teksta koji omoguava lako itanje i razumevanje; psiholoke mere
itljivosti teksta su: brzina itanja, broj regresivnih pokreta, itanje kratko izloenih materijala, ita-
nje na daljinu, posredno itanje i itanje pri smanjivanju osvetljenja. Faktori itljivosti su: to vei
kontrast slova i osnove, optimalna duina reda (105 mm), optimalna veliina i oblik slova.
ULNE ILUZIJE - ulne obmane, pogreno opaanje spoljanjih objekata; jedan broj iluzija zavisi od
rasporeda drai, druge su centralnog porekla, pod uticajem psiholokih faktora, kao: oekivanja,
prethodna znanja, oseanja. Najee su iluzije ula vida.
d
DAROVITO DETE - obdareno dete, dete koje ima visok stepen nekog specijalnog talenta; obdarene
odlikuje i veoma visoka opta intelektualna sposobnost. Darovitim se smatra dete koje ima specifi-
nu strukturu linosti koja mu omoguava da u jednom ili vie podruja stvaralatva konstantno
ostvaruje nadprosene rezultate.
DARVINOV REFLEKS - refleks hvatanja, ako se nekim predmetom odgovarajue veliine dotakne dlan
novoroeneta ono e vrsto uhvatiti taj predmet.
371
DEJA PSIHOLOGIJA - psiholoka disciplina koja se bavi istraivanjem i prouavanjem dejeg psihi-
kog razvoja; savremenu deju psihologiju karakterie nastojanje da otkrije zakonitosti psihikog
razvoja dece, a osnovni cilj je objanjavanje tog razvoja.
DEDUKTIVNO ZAKLJUIVANJE - nain razmiljanja koji polazi od premisa ili propozicija iz kojih se
izvodi validan zakljuak; dedukcijom utvrujemo da ono to vai uopte - vai i u pojedinanim slu-
ajevima.
DEKODIRANJE - prevoenje simbola u ono to oni znae; proces pri kome primalac prevodi signale u
poruke.
DEMENCIJA - je psihopatoloki sindrom, koji se sastoji iz niza smetnji u saznajnom delovanju poje-
dinca (obino starih osoba), koja je ve imala u prethodnim periodima normativno razvijene saz-
najne sposobnosti. Porast saznajnog pada se odraava i na promene linosti pojedinca i na pod-
ruje njegovih socijalnih odnosa.
DEMOKRATSKI NAIN (RUKO)VOENJA - odlikuje stil voenja u kome svi lanovi grupe donose odluku
i dele odgovornost za realizaciju. Demokratski voa razjanjava ciljeve, predlae reenja, razmatra
zakljuke i dogovara se sa grupom ("mi..."), podstie samoinicijativu.
DESURGENCIJA (Katel) - izvorna crta koja se manifestuje zaplaenim, pesimistikim, brinim, utlji-
vim, trezvenim, osamljenim ponaanjem.
DETERMINIRAJUA TENDENCIJA - opta usmerenost linosti koja je rezultat prihvatanja cilja da se rei
neki zadatak (problem); pri reavanju zadatka angauju se svi psihiki procesi, ali determinirajua
tendencija posebno usmerava i strukturire misaone operacije.
DIMENZIJE - svaki merljiv obim ili veliina, svaka karakteristika na osnovu koje se neki dogaaj,
doivljaj ili crta moe staviti u kvantitativnu seriju.
DIREKCIJA - usmerenost misaonog toka, model traganja koji omoguuje i odreuje kombinovanje
datih elemenata ili starih iskustava u novu celinu - sredstvo kojim se reava problem.
DISCIPLINA - (u koli) oblici prihvatljivog ponaanja koji ne ometaju nastavni proces, a koji istovre-
meno znae usmerenost panje na sadraje rada u koli; samodisciplina - je sposobnost linosti
da se ne angauje u aktivnostima koje su nesaglasne sa usvojenim ciljevima (normama).
DISHABITUACIJA - predstavlja obnovu panje na nove drai. Nova dra (promena u okolini) uzrokuje
porast reagovanja na poetni nivo, koji je bio prisutan pre habituacije. Dishabituacija detetu omo-
guava, da usmeri panju na one objekte okoline o kojima najmanje zna.
372
DISKRETNI MOTORNI ZADACI - motorne navike, sastoje se od odvojenih reakcija, ponaanja - na
osnovu kojih zakljuujemo da je dolo do relativno trajnih promena u organizmu u toku uenja.
DISKRIMINATIVNOST - svojstvo koje omoguava da se predmeti ili dogaaji razlikuju od nekih drugih;
merna odlika instrumenta koja ukazuje kolike se male razlike meu merenim veliinama mogu
otkriti.
DISKRIMINATIVNO UENJE - je vrsta uenja pri kome deca svoje ponaanje prilagoavaju draima,
koje signaliziraju priliku za pozitivno potkrepljenje ili opasnost kanjavanja.
DISTINKCIJA - svojstvo koje ini mogunom diskriminaciju izmeu bilo koje dve pojedinosti.
DISTRIBUCIJA - (stat.) - sistematsko grupisanje podataka u klase ili kategorije, prema uestalosti
javljanja vrednosti.
DIVERGENTNO MILJENJE - sposobnost nalaenja vie odgovora koji zadovoljavaju dani uslov ili
informaciju; originalnost i fluentnost ideja; sposobnost misaonog reavanja onih problema, pri
kojima su mogua razliita reenja.
DNK - dezoksiribonukleinska kiselina, strukturalna komponenta gena koja je nosilac koda naslea,
"pamenja vrste".
DOKIMOLOGIJA - nauka koja identifikuje i prouava faktore koji utiu na ocene i postupak ocenjiva-
nja.
DOMINANTNI ALEL - je alel, koji produkuje odreeni fenotip, ako je prisutan u heterozigotnom obliku.
DOSADA - psiholoko stanje u koje linost zapada pod uticajem retke ili jednoline stimulacije, koje
prati uznemirenost, neugodnost, tenja da se situacija promeni.
DOWNOVA BOLEST (sindrom) - uroena bolest sa teom duevnom nerazvijenou i karakteristinim
telesnim znacima (meu ostalim kos poloaj onih otvora ("mongoloidno"), nizak rast, veliki
jezik...) oteen je 21. hromozom. Kliniki se ispoljava kao mentalna retardacija razliitog stup-
nja i poremeajima u nizu organskih sistema.
DUBINSKA STRUKTURA - (omski) jezika je pojam koji se odnosi da uroeno znanje, koje imaju ljudi
o karakteristikama jezika. U svim jezicima je veoma slina. Dubinska struktura ulazi u semantike
komponente i dobija semantiku interpretaciju, i tako se sa transformacionim pravilima preslikava u
odgovarajuu povrinsku strukturu.
DUGORONO PAMENJE - jedna od glavnih funkcija u sistemu pamenja: skladite obraenih infor-
macija, pojmova i pravila, motornih vetina.
373
DVOJEZINOST - odn. viejezinost je sposobnost razumevanja i saoptavanja u dva ili vie jezika.
Simultano usvajanje je lingvizam (bilingvizam). Uenje sa vremenskim razmakom je glotizam
(bi/poli/glotizam).
d
DEMS-LANGEOVA TEORIJA EMOCIJA - oba autora, nezavisno jedan od drugog, su iznela shvatanje
da telesne promene nisu samo pratilac emocija, niti su njihova posledica - ve su njihov uzrok;
emocija, po njima, nije nita drugo do doivljaj telesnih promena, svest o tim promenama je - skup
oseanja koja su eho tih promena.
e
EBINGHAUSOVA KRIVA - krivulja toka zaboravljanja materijala koji je potpuno nauen; ona ukazuje da
je zaboravljanje najvee neposredno posle uenja a sa vremenom opadanje preostalog je sve spo-
rije.
EGO - (psihoanalit.) - psiholoka komponenta linosti, sistem saznajnih procesa: opaanje, milje-
nje, planiranje i odluivanje. Ego posreduje izmeu ida (bioloke komponente linosti), sredine i
superega (socijalne komponente linosti).
EGO IDEAL - (psihoanalit.) - deo ega tesno povezan sa superegom - predstavlja zbir pozitivnih identi-
fikacija sa roditeljima, od kojih proistiu svesno eljeni standardi izvrsnosti, onoga to neko istinski
eli da bude.
EGOIZAM - pojava kada je vlastiti interes osnova motivacije, ponaanja. Ova vrednosna orijentacija
linosti suprotna je tendencija od altruizma.
EGOCENTRINI GOVOR - deji monolog, glasan govor koji prati i usmerava deju igru i aktivnosti. Dok
Pijae ovaj oblik smatra prelaznim od individualnog na socijalni, Vigotski ukazuje da je monolog
stvaranje plana, sredstvo miljenja, da ima socijalno poreklo i da prelazi u unutranji govor, interio-
rizuje se.
EDIPOV KOMPLEKS - psihoanalitiko uenje da deak nesvesno upravlja erotska oseanja ka majci.
Frojd smatra da su fiksacija libida na toj fazi razvoja i potisnute elje - kod odrasle linosti uzrok
svih neuroza.
EFEKTOR - izvrni organ, organ koji odgovara na naredbe (podraaje) iz nervnog sistema; efektori
kod oveka su miii i lezde.
374
EFIKASNOST - uspenost (intelektualna, kognitivna, radna, obrazovna, socijalna). Spoljanji kriterij
efikasnosti je uspeh u ivotu. Unutranji kriterij je vezan za stepen oslobaanja latentnih sposob-
nosti - koji se izvodi iz razlike potencijalnih sposobnosti i realizovanih sposobnosti.
EKSTRAPOLACIJA - odreivanje vrednosti jedne promenljive izvan njenog opsega, na osnovu zaklju-
ivanja iz varijacija te promenljive unutar poznatog opsega; u psihologiji ekstrapolacija ima ograni-
enu vrednost - ne moe se bez rezerve prihvatiti da uslovi u laboratoriji simuliraju situaciju u
porodici ili koli; problemi nastaju i pri ekstrapolisanju nalaza na relaciji odrasli - dete, ivotinja -
dete, dete - dete razliitih kultura.
EKSTRASENZORNA PERCEPCIJA - odgovor na neki spoljni dogaaj koji se ne pojavljuje ni pred jednim
poznatim ulom.
EKSTRINZINA MOTIVACIJA - spoljanja motivacija, tenja da se aktivnou postigne nagrada ili izbe-
gne kazna koja dolazi spolja.
375
EMBRION - organizam u poetnoj fazi prenatalnog razvoja, od privrivanja ovuma za zid materice
pa do kraja drugog meseca od zaea, tj. u periodu, kada intenzivno nastaju organi i organski
sistemi.
EMOCIJE - psihiki procesi kojim vrednujemo saznato, izraavamo subjektivni odnos prema dogaa-
jima, osobama i vlastitim postupcima. Pored subjektivnog (emocionalnog) doivljaja ove procese
odlikuju organske promene i emocionalno ponaanje.
EMOCIJE SAMOOCENE - su emocije, koje ukljuuju negativno ili pozitivno doivljavanje sebe; npr.
sram, neprijatnost, krivica, zavist i ponos
EMOCIONALNI RAZVOJ - jedan od vanih procesa u razvoju linosti koji se odvija pod uticajem faktora
sazrevanja i socijalnog uenja.
EMPATIJA - uivljavanje, stavljanje u poziciju druge osobe i zahvaljujui tome razumevanje oseanja
i potreba druge osobe i odzivanje sa komplementarnim oseanjima; kao i mogunost predvianja
ta e drugi uraditi u pojedinim situacijama.
EMPIRIZAM - shvatanje da je iskustvo jedini faktor razvoja i jedini izvor znanja (ovek je samo proiz-
vod svoje okoline i prilika u kojima ivi).
ENGRAM - kod, nervni model, mnemika shema, mnemogram - organska promena u nervnoj eliji
kojom se objanjava retencija.
EPIGENEZA - termin je preuzet iz embriologije i njime se oznaava javljanje u toku razvoja svojstava i
pojava koje nisu sadrane u prethodnoj etapi razvoja. Erikson "epigenezom" naziva osam stadija
razvoja u ontogenezi; on smatra da je pojavljivanje pojedinih stadija razvoja determinisano nae-
lom epigeneze: stadiji se javljaju po planu i svaki ima "kritino vreme" nastajanja u kome se energi-
ja u njega investira, a to je preduslovljeno kodom sazrevanja.
EPIFENOMEN - pojava koja prati neki drugi dogaaj a da nije s njim u kauzalnoj vezi.
EPISTAZA - je neaditivna interakcija meu genima na razliitim lokusima. uinak jednoga gena je
zavisan od uinka drugoga.
EPISTEMOLOGIJA - teorija saznanja, prouavanje (filozofski) porekla, prirode i granica ljudskog saz-
nanja.
ESTETSKA ORIJENTACIJA - vrednosna orijentacija u kojoj je traenje i stvaranje lepog osnovni ivotni
cilj.
ETNOLOGIJA - nauka koja izuava etnike grupe, njihovo poreklo, obiaje i kulturu.
ETNOPSIHOLOGIJA - ogranak socijalne psihologije koji izuava uticaj etnosa na proces i forme socija-
lizacije; produkti materijalne kulture i psiholoke karakteristike etnosa su inioci i rezultat tog pro-
cesa.
376
ETOLOGIJA - u prvobitnom znaenju nauka o etici; u savremenoj upotrebi ovaj termin oznaava
nauku o biolokim osnovama i obrascima ponaanja koji su rezultat prilagoavanja uslovima odre-
ene sredine.
EUGENIKA - primena genetike radi poboljanja uroenih osobina rase ili soja posebno ljudi; povea-
njem razmnoavanja pogodnih ili spreavanjem razmnoavanja nepogodnih naslednih svojstava.
EUFORIJA - oseanje poviene prijatnosti i poleta, koje se esto javlja bez vidljivog objektivnog
povoda.
f
FAKTORSKA ANALIZA - korelaciona analiza kojom se skorovi raznovrsnih testova stavljaju u meu-
sobne odnose i izdvajaju faktori - koji su u osnovi razliitih psihikih aktivnosti. Faktorskom anali-
zom otkriva se struktura sposobnosti, struktura linosti - u faktorskim teorijama.
FAKTORSKO-ANALITIKA TEORIJE LINOSTI - teorije koje se zasnivaju na faktorskoj analizi (R. Katel).
Po Katelu faktori nastaju inerakcijom faktora naslea i sredine; faktori se mogu grupisati u dinami-
ke, sposobnosti i temperament.
FENOTIP - je celina svih svojstava organizma - skup vidljivih struktura, stanja, funkcija ostvarenih iz
genotipa (skupa naslednih karakteristika); razvija se u interakciji gena i sredine
FIZIKI RAZVOJ - razvoj tkiva i organa koji se progresivno odvija u prvih 20 godina; faze ubrzanog
razvoja su na poetku ranog detinjstva i u predpubertetu. U osnovi telesnog razvoja su: osifikacija,
rast miia i mijelinizacija. Spolja se taj razvoj uoava preko promena telesne visine, telesne teine
i promene telesnih proporcija.
FIZIKO ISKUSTVO - (Pijae) iskustvo koje dete dobija neposrednim opaanjem i manipulisanjem
predmetima svoje okoline; iskustvo koje nastaje empirijskom apstrakcijom, izvlaenjem iz samog
objekta apstrakcijom jednih a zanemarivanjem drugih, nebitnih, svojstava. Za sticanje fizikog
iskustva u procesu nastave dovoljno je obezbediti potreban materijal (princip oiglednosti) i podsti-
cati uenike da otkrivaju svojstva predmeta.
FIZIOGNOMIJA - procenjivanje strukture, prirode linosti na osnovu izgleda i pojedinih crta lica. Psiho-
loka ispitivanja uglavnom nisu potvrdila uenje fiziognomije.
FIZIOLOKA PSIHOLOGIJA - grana psihologije koja se bavi odnosima fiziolokog, posebno centralnog
nervnog sistema i endokrinog sistema, i pojava psihikog ivota.
377
FIKSACIJA - uvrivanje i kasnija nepromenljivost stanja ili funkcije.
FILOGENEZA - poreklo i evolucija vrste; filogenetsko se odnosi na ono to je nasleeno u vrsti ili vari-
jetetu.
FINA MOTORIKA - su pokreti, koji zahtevaju upotrebu sitnih miia (kontrola onih pokreta, pokreti
prstiju - hvatanje i dohvatanje).
FLEGMATIK - tip temperamenta koji odlikuju spore, retke i slabe reakcije; slabih je oseanja ali je
vedar i optimista; Ajzenk istie da se flegmatian temperament dobija kombinacijom stabilnosti i
introverzije i ini ga sledei sindrom crta: pasivnost, briljivost, misaonost, miroljubivost, kontrolisa-
nost, pouzdanost, ravnodunost i mirnoa.
FLUENTNOST - brz tok rei - verbalna fluentnost, brz tok ideja; kod Terstona je fluentnost jedan od
primarnih intelektualnih faktora (W); fluentnost je pozitivno povezana sa razvojem divergentnog i
kreativnog miljenja.
FLUIDNA INTELIGENCIJA - (R. Katel) jedan od faktora inteligencije koji je presudno odreen nasled-
nim faktorom, ali se ta inteligencija "investira" u sticanje iskustva i razvoj drugog intelektualnog fak-
tora - kristalizovane inteligencije; fludna inteligencija opada sa starenjem.
FOBIJA - preteran i, sa neutralnog stanovita, bezrazloan strah od nekih spoljnjih situacija, objekata
ili sopstvenih unutranjih stanja. Fobije su specifian oblik anksioznog stanja. Od vie desetina
fobija najee se pominju: klaustrofobija (strah od zatvorenih prostora), agorafobija (strah od
otvorenog prostora), aktrofobija (strah od visine), aglofobija (strah od bola), tanatofobija (strah od
smrti), glasofobija (strah od govora).
FONEM - glas u govoru (jeziku) koji ima funkciju semantikog razlikovanja; fonem je glas koji menja
znaenje rei, sam pak nema znaenje.
FORMALNE OPERACIJE - (Pijae) javljaju se u etvrtom stadijumu intelektualnog razvoja koji poinje u
pubertetu; to su logike operacije sa apstraktnim pojmovima i simbolima, u zamiljenim i hipoteti-
kim situacijama i pri zakljuivanju uoptava pravila propozicione logike. One omoguavaju refleksi-
ju: miljenje o sopstvenom miljenju.
FRUSTRACIONA TOLERANCIJA - sposobnost linosti, snaga ega da u stanju frustracije ne menja pret-
hodno razvijeno ponaanje; izostaju agresija, regresija, fiksacija na frustraciju. Otpornost, toleran-
cija su u naelu ea pojava kod dobro integrisane linosti, ali uz to i linosti koja ima optimalno
iskustvo sa frustracionim situacijama. Na problem usmereno suoavanje je nain suoavanja sa frus-
tracijom/stresom, pri kome se pojedinac neposredno usmerava na reavanje problema. Na emocije
usredsreeno suoavanje je nain suoavanja sa stresom, pri kome je pojedinac usmeren na urav-
noteavanje svojih emocionalnih stanja, koja su se pojavila kao reakcija na problem.
FUNKCIONALNA PSIHOLOGIJA - psiholoka kola koja odreuje mentalne pojave kao procese ili akti-
vnosti; otuda i kao osnovni predmet psihologije istiu funkcionalnu prirodu svih psihikih operacija i
378
njihove uloge kako u odnosu sa sredinom, tako i obezbeivanju skladnog funkcionisanja celog
organizma. Danas se pojavljuje u kibernetikim nainima miljenja u psihologiji. Funkcionalisti
tumae emocije kao centralne mehanizme adaptacije i razvoja svih vidova ovekove aktivnosti.
FUNKCIONALNA AUTONOMIJA MOTIVA - (Olport) mehanizam sticanja novih motiva; pojava da jedan
obrazac ponaanja postane nezavisan od dinamikog izvora (primarnog motiva) od koga je vodio
poreklo, i nastavi da samostalno podstie na aktivnost.
FUNKCIONALNA IGRA - je igra sa senzomotornim funkcijama. Dete se igra svojim telom i njegovim
funkcijama sa i bez rekvizita. Jednostavniji oblici funkcionalnih igara, npr. igra prstiima, pojavljuju
se ve oko 3. mjeseca ivota. U tu grupu spadaju razliiti naini kretanja (na prstima, na petama,
etveronoke, puzei, skaui...). Kroz funkcionalne igre dete istrauje sebe i svet, stie kontrolu
nad pokretima, razvija koordinaciju, razvija osjete i motoriku.
g
GAENJE - redukcija i prestanak uslovnog odgovora ako uslovnu dra ne prati bezuslovna dra.
GENERALIZACIJA - (a) pojava pri uslovljavanju da dolazi do izazivanja uslovne reakcije draima koje
su sline uslovnoj drai. (b) uoptavanje, proces povezivanja bitnih osobina razliitih objekata mi-
ljenja u jednu celinu - pojam.
GENERALNI FAKTOR (g) - faktor koji se izdvaja u testovima sposobnosti pri faktorskoj analizi; zajed-
niki koren inteligentnog ponaanja.
GENERATIVAN - (nlat. generativus): koji slui raanju, stvaranju, koji je u vezi sa raanjem, stvara-
njem; proizvodan, tvoraki, rodilaki.
GENETSKA ANTICIPACIJA - je proces, u kome odreena smetnja postaje intenzivnija i/ili se kod poto-
maka pojavljuje u znatno ranijim razvojnim periodima. Neke smetnje uzrokuje meugeneracijsko
proirivanje ponovljenih nizova DNK.
GENOM - predstavlja svu DNK nekog organizma za jednog pripadnika hromozomskog para; skup
gena koje sadri jedna haploidna elija. Geni se nalaze na hromozomskoj DNK i predstavljaju line-
arni raspored nukleotida u toj DNK.
GENOMSKO UTISKIVANJE - je proces, u kome se alel na donjem lokusu izraava razliito u zavisnosti
od toga, da li je nasleen od majke ili oca.
GESTACIJSKA STAROST - ili trajanje noenja je vreme, koje traje od implantacije oploenog jajeta u
matericu, odnosno vremenski period intrauterinog razvoja ploda.
379
GETALTISTIKA PSIHOLOGIJA - psiholoka kola koja istie celovitost doivljaja; u opaanju celine,
getalti su primarno dati i nesvodivi su na sumu elemenata.
GETALT (CELOVITOST PREDMETA) - je poimanje predmeta kao jedinstvenih bez obzira na to, da ih
pojedinac ne moe opaziti u celini (jer su delimino zaklonjeni).
GLOBALNA METODA - metoda uenja celina gradiva; njeno korienje se usklauje sa karakteristi-
kama gradiva i karakteristikama linosti koja ui.
GNEV - primarna emocija izazvana ometanjem, pretnjom ili povredom koju prati otvorena ili prikrive-
na agresija kojom se redukuje napetost.
GOVORNO MILJENJE - sutinska karakteristika rei jeste njeno znaenje; uei govor dete usvaja i
prve oblike miljenja - interiorizacijom govorne aktivnosti (v. ETAPNO FORMIRANJE UMNIH
RADNJI).
GRADIJENT CILJA - promena privlanosti ili odbojnosti cilja sa promenom (psiholoke) udaljenosti
cilja.
GRAFOLOGIJA - svako ispitivanje rukopisa; disciplina koja prema karakteristikama rukopisa pokua-
va da odredi karakteristike linosti.
GRAMATIKA - veine jezika ukljuuje tri glavne komponente, i to redosled rei (sintaksa), deklinaciju i
konjugaciju (menjanje, oblike) i akcentovanje (intonacija).
GREKE MERENJA - u naunim istraivanjima nastaju: (a) Uinak vebe - to je promena u spontanim
odgovorima ispitanika, koju je prouzrokovalo ponovno izlaganje ispitnom materijalu. Ispitanici u
istraivanju naue tane odgovore ili vetine, to im pomae da bre i efikasnije ree zadatke
testa. (b) Uinak uea u studiji je uinak snanog dejstva saznanja ispitanika da su postali
predmet studije. Zbog toga ne odgovaraju spontano, ve u smeru socijalne poeljnosti. (c)
Uinak vremena merenja je uinak, koji se pojavljuje ako u trenutku izvoenja studije postoje sna-
na drutvena deavanja. To moe uticati na odgovore ispitanika. (d) Generacijski uinak je
uinak kulturno-istorijskih dogaanja na rezultate razvojne studije. Na razvoj pojedinaca,
koji su bili roeni u odreenom istorijskom periodu, utiu posebni kulturni i istorijski uslovi;
na pojedince, koji su bili roeni u drugom periodu utiu drugi uslovi. Razlike u socio-
istorijskim uslovima mogu voditi do razlika meu uzrasnim grupama.
GRUPA - skup od dve ili vie osoba sa uzajamnim zavisnim odnosima i zajednikim normama, vero-
vanjima i vrednostima - koje reguliu njihova uzajamna ponaanja.
GRUPNA DINAMIKA - pojam oznaava sloene odnose u grupi u kojoj na ponaanje utiu povratne
informacije; nain kako se grupa obrazuje i funkcionie.
GUDINAF TEST - test inteligencije. Koristi se kod dece. Od subjekata se trai da nacrtaju ljudsku figu-
ru a zatim sadraj figure boduje i odreuje mentalni uzrast.
380
h
HABITUACIJA - navikavanje, proces kojim se organizam ui da zanemari stimulaciju koja se ponavlja
koje ne moemo pripisati jednostavnoj promeni u njegovom stanju, ve najverovatnije odraava
porast poznavanja drai. Habituacija je bitan preduslov za selektivnu panju - usmeravanje na
vane i nove stimuluse a zanemarivanje poznatih i nevanih. U stanju habituacije repetitivne stimu-
luse mozak prati na niem, nesvesnom nivou, i reaguje na male promene u stimulaciji.
HALO-EFEKAT - tendencija pri (pr)ocenjivanju ili donoenju miljenja da se bude pod uticajem jedne
druge karakteristike ili opteg utiska o toj linosti, to dovodi do pogrene generalizacije.
HALUCINACIJA - privienje, prihvatanje ulne imaginacije kao stvarnog opaanja, lani opaaj - koji
nije proizaao iz ulne stimulacije ve je centralnog porekla a praen je subjektivnim uverenjem da
je realan. Javlja se u svim ulnim modalitetima, obino kod duevnih oboljenja, ali ponekad i kod
zdravih osoba.
HEDONIZAM - psiholoka doktrina da je osnovni pokreta ljudi tenja za uivanjem, odnosno averzija
prema patnji, bolu, neugodnostima. Hedonistiko shvatanje je u osnovi psihoanalize (princip zado-
voljstva) i biheviorizma (princip potkrepljenja).
HEMIZIGOTNOST -
JE PRISUTNOST SAMO JEDNOG ALELA NA ODREENOM LOKUSU X-HROMOZOMA U POLNOM
PARU HROMOZOMA KOD MUKARACA, JER ODGOVARAJUI LOKUS NA Y-HROMOZOMU NE POSTOJI.
HIJERARHIJA MOTIVA - najpoznatija je ona koju daje Maslov u svome uenju: najosnovnije su fiziolo-
ke potrebe, ouvanje telesnog integriteta (sigurnost), potreba za afektivnom vezom, potreba za
uvaavanjem i potovanjem i na kraju potreba za samoaktuelizacijom. U naelu vii nivo se ne jav-
lja dok se ne zadovolji nii motiv, meutim, u praksi linosti nije uvek tako.
HIPERMNEZIJE - pojmom se oznaava fenomen izuzetnog pamenja, moe se odnositi na obim i/ili
vremensku duinu pamenja; navode se primeri osoba koje su suoene sa opasnou za ivot
imale hipermnezije - brzi protok u svesti "line istorije", tj. javili su im se davno zaboravljeni sadraji
kojih se nisu seali u normalnim situacijama.
HIPERTROFIJA - je elijski rast sa gomilanjem materijala unutra svake elije - poveanje same elije.
HIPNOZA - izmenjeno stanje svesti u kome je pojedinac poveane prijemivosti za sugestije hipnoti-
zera i pokazuje veliku reaktivnost - izvrava sugerisano, u okviru vlastitog fiziolokog i psiholokog
repertoara ponaanja, ali neke od tih mogunosti postaju izvrne tek u hipnotikom stanju (aneste-
zija, paraliza, amnezija, stanje u miiima, i dr.). Uvoenje u hipnotiko stanje odigrava se preko
unutranjih procesa, otuda je za hipnozu bitnija uloga subjekta (da je on prihvata i moe da ue u
381
hipnotiki set); hipnotizer igra ulogu spoljanjeg stimulusa. Ovaj fenomen se najee tumai sa
pozicija refleksologije i psihoanalitikog uenja, ali je jo nedovoljno razjanjen.
HIPOFIZA - je lezda sa unutranjim izluivanjem koja proizvodi najmanje osam hormona znaajnih
za rast, razvoj i delovanje ostalih lezda sa unutranjim izluivanjem.
HIPOMNEZIJA - pojava smanjene sposobnosti zapamivanja novih informacija i/ili korienja starih
doivljaja; uzroci su povrede, bolest, skleroze, psiholoke traume.
HIPOTALAMUS - je evoluciono stara struktura meumozga, koja kod sisara omoguava povezivanje
izmeu nervnog i endokrinog sistema. Hipotalamus oveka izluuje hormone, koji ubrzavaju ili
koe proizvodnju hormona hipofize. Regulativne funkcije: telesnu temperaturu, srani ritam, cirku-
lacija krvni, hranjenje i pijenje, a uz to upravlja i aktivnou autonomnog nervnog sistema i (preko
hipofize) endokrinog sistema. Takoe ima vanu ulogu u emocijama i motivaciji.
HOLOFRAZA - je jedna re, obino imenica, koja ima znaenje itave reenice; javlja se u govoru
deteta u drugoj godini na poetku razvoja reenice. Sa holofrazom poinje proces razvoja sintaksi-
kog nivoa jezikog sistema.
HOMEOSTAZA - je samoregulacioni proces, odravanje stalnih odnosa ili ravnotee u telesnim pro-
cesima i automatska aktivnost organizma za uspostavljanjem ravnotee, kad se poremeti; odra-
vanje fizioloke ravnotee, sa kojim bioloki sistemi obezbeuju stabilnost, ako se prilagoavaju na
uslove, koji su optimalni za preivljavanje. Poto je sastavni deo ivotnih procesa, homeostaza
nastoji da uspostavlja narueni sklad mehanizmom povratne veze (engl. feed back), automatski,
bez svesne namere reguliu se svi vei poremeaji ravnotee u unutarsomatskim, socijalnim ili
psihikim procesima.
HORMONI - su hemijske materije, koje izluuju odreena tkiva, neposredno u krv, s kojom putuju do
mesta delovanja. Funkcija hormona je da slui kao signal do ciljne elije; aktivnost hormona je
determinisana nainom sekrecije i prenosnim signalom primajueg tkiva. Hemijski glasnici, koje
sintetizuju neuroni ine neuro-hormone, a druge posebne elije sintetizuju "klasine" hormone.
Najpoznatiji hormoni su proizvedeni u endokrinim lezdama.
HORMON RASTA - (= somatotropin = GH = growth hormon) je peptidni hormon koga lui prednji
reanj hipofize (adenohipofiza); on je glavni pokreta (koji ubrzava) bioloki rast, koji izluuje hipo-
fiza pod nadzorom hipotalamusa, a ima ulogu i u regulaciji raznih metabolikih procesa.
382
HROMOZOM - je struktura, sastavljena iz DNK i proteina, koji se nalaze u jedru elije.
i
ID - ono, prema psihoanalitikoj teoriji to je bioloka komponenta linosti (nesvesni deo linosti) koja
nije strukturirana ni organizovana i uvek je u podsvesti ali je izvor osnovnih i instinktivnih energija
koje tee da neposredno dovedu do zadovoljenja osnovnih biolokih potreba i elja (princip zado-
voljstva).
IDENTITET - u konkretnim operacijama (Pijae) identitet je misaona operacija pomou koje dete
razume, da je neki predmet isti, iako se promenio njegov oblik.
IDENTITET LINOSTI - je koherentno i celovito organizovano poimanje sebe kao od drugih razliitog
pojedinca, koje ukljuuje vrednosti, uverenja, ciljeve, za koje se pojedinac opredelio, kontinuiranost
i istovetnost tih atributa u vremenu i socijalnu uzajamnost (poimanje sebe je slino, mada ne pot-
puno jednako poimanju, koji o pojedincu imaju drugi ljudi). Pojam identiteta (Hrnjica) se odreuje
kao jedinstvo linosti u toku jednog vremenskog perioda; kao karakteristike linosti bilo da su u
planu jasne svesnosti, na njenoj periferiji ili pak u predelu nesvesnog.
Dostignuti identitet po Marcii je onaj identitet, koji sledi krizu, pojedinac je ispitivao, probao i sam se
opredelio za razliite ivotne ciljeve i vrednosti. Kategorija preuzetog identiteta je po Marcii stanje
opredeljenosti odreenim ivotnim ciljevima i vrednostima, koje pojedinac u procesu proba nije
sam izabrao, nego su ih za njega oblikovali druge znaajne osobe u njegovom ivotu.
IDENTIFIKACIJA - poistoveivanje, sebe sa nekim licem ili grupom. Moe biti razvojna (primarna iden-
tifikacija sa roditeljima) i odbrambena - mehanizam odbrane (sekundarna identifikacija).
IDIOGRAFSKI - individualni pristup u ispitivanju; koji prikazuje ono to je individualno; opis onoga to
se samo jednom desi i vie se ne ponavlja.
IGRA - aktivnost koja se vri sa uivanjem ili oekivanjem uivanja; u igri moe biti podele uloga i
odreenih pravila izvoenja; svrha igre je rekreacija, uenje, troenje vika energije, takmienje.
IGRA ULOGA - je igra u kojoj dete preuzima odreenu ulogu i pretvara se, da je neko drugi.
Sociodramska igra je igra uloga, koja protie na osnovi interakcije meu bar dvoje dece suigraa,
koja preuzimaju svako svoju ulogu.
IGRE S PRAVILIMA - je igra, koja od deteta zahteva prepoznavanje, prihvatanje i podreivanje unap-
red datim, dogovorenim i prihvaenim pravilima. U prvom detinjstvu to su razliite didaktike igre
(ovjee ne ljuti se, Memori). Deca razvijaju govor (dok se dogovaraju oko pravila), ue pravila i
ue da se ponaaju prema pravilima
ILUZIJA - pogreno opaanje predmeta i pojava; spoljanji stimulusi postoje ali je percepcija iskriv-
ljena, pogrena - zbog sklopa drai i/ili unutranjih stanja, inilaca.
383
IMAGINACIJA - mata, fantazija, proces zamiljanja, rekombinovanje delova prolog iskustva.
IMITACIJA - radnja koja kopira neiju tuu radnju, sa namerom ili bez namere. Uenje imitacijom je
ponaanje, koje je vezano za posmatrano i jednako je ili slino ponaanju modela. Selektivna imita-
cija se javlja zbog inhibicije odgovora za ona ponaanja modela koje je kanjavano. U prvom detinj-
stvu dete imitira osobu za koju je afektivno vezano.
INDUKTIVNO MILJENJE - misaoni tok koji polazi od pojedinanog i posebnog a u zakljuku se izvodi
opti stav, zakonitost meu pojavama; indukcija je postupak generalizacije.
INDUSTRIJSKA PSIHOLOGIJA - najrazvijeniji deo psihologije rada koja se bavi psiholokim pitanjima
rada u industriji, sa ciljem da se poboljaju uslovi rada i povea uinak.
INFORMACIJA - obavetenje, novost, jedinica optenja; (PRIJEM) prijem informacija ukljuuje identifi-
kaciju kritinih informacija u odreenoj situaciji i njihovu upotrebu za planiranje, miljenje.
INHIBICIJA - zadravanje ili zaustavljanje jednog procesa da pone ili da se nastavi; hipotetiko ner-
vno stanje ili proces koji dovodi do spreavanja.
INHIBIRANO DETE - je dete koje se udaljava (izbegava) i pokazuje negativno raspoloenje za nove
drai.
INKLUZIJA KLASA - znai detetovu sposobnost, da u mislima uporeuje broj predmeta u celini (npr
svih igraaka) i njenih podcelina - sastavih delova (npr. medvedia).
INRC - je skup od etiri logike transformacije (identitet, negacija, recipronost i korelativnost - grupa
dve reverzibilnosti /inverzija N i reciprocitet R/), koje su kljune u razvoju formalnologikog milje-
nja. Identitet (I) je logika transformacija jednakosti. Znai, da se sastojci samo naizgled razliiti ili
da za iste sastojke upotrebljavamo razliite simbole. Negacija (N) je logika transformacija, koja
ponitava neku drugu logiku operaciju (npr. sabiranje poniti oduzimanjem). Recipronost (R) je
logika transformacija, pri kojoj jedna varijabla nadometa drugu, tako da se stanje stvari ne
menja. Pri tome ne ponitava uinke neke varijable, nego ga neutralizuje. Korelativnost (C) je logi-
ka transformacija, pri kojoj istu logiku transformaciju izvodimo na vie komponenti tako, da se
konano stanje stvari ne menja (npr. jednainu na obe strane delimo sa istim brojem).
INSTRUMENTALNO UENJE - oblik uenja reavanja problema putem pokuaja i pogreaka u kome
se postepeno uvruje ona reakcija koja dovodi do cilja, zadovoljenja potrebe, reenja problema.
384
INSTRUMENTALNO USLOVLJAVANJE - uenje koje zavisi od posledica koje prate odreena spontana
reagovanja. Ponaanja koja su nagraena tee da se ponove, kanjena reakcija se inhibira. Ue-
nje se odvija i bez namere subjekta.
INTEGRITET - jedinstvena organizacija osobina linosti; proces tokom koga se organska, psiholoka i
socijalna svojstva kombinuju i organizuju u kompleksnu celinu na viem nivou: dobar integritet se
ispoljava kroz radnu efikasnost i zadovoljstvo sobom.
INTELEKTUALNI SKOK - je srazmerno brz kvantitativni i kvalitativni rast misaonih sposobnosti u odre-
enom uzrastu (najoigledniji je u ranoj adolescenciji /kad i telesni rast/, a ispoljava se u poveanju
i trajanju namerne panje, sposobnosti inhibicije panje na nerelevantne podatke, u kapacitetu
radnog pamenja, mogunosti efikasnog misaonog kombinovanja podataka - formalne operacije).
INTENCIONALNO SEBE - je specifini oblik detetovog razumevanja sebe kao intencionalnog posredni-
ka dogaaja u spoljanjoj okolini. Sadri svesnost vlastitih ciljeva te aktivno biranje meu razliitim
sredstvima, pomou kojih su ti ciljevi dostini.
INTERESOVANJE - pozitivan stav koji ima dinamiko dejstvo, pokree ponaanje linosti; tendencija
ka angaovanju u jednoj aktivnosti jedino iz zadovoljstva od angaovanja u njoj.
INTERPOLACIJA - umetanje jednog ili vie lanova izmeu dve vrednosti nekog niza, pod uslovom da
oni sadre sve osobine podataka niza i na taj nain ga dopunjuju.
INTIMNI PARTNERSKI ODNOS - znai partnerski odnos, u kome su partneri meusobno nezavisni, u
isto vreme su poverljivi i emocionalno snano povezani.
385
INTRIZIKA MOTIVACIJA - unutranja motivacija u kojoj se zadovoljenje postie u samoj aktivnosti;
uivanju u samoj aktivnosti.
INTROVERZIJA - okrenutost linosti unutra ka samoj sebi; svojstva itrovertnog tipa linosti su: rezer-
visan, ne vezuje se, kritian, blage naravi, visoke osetljivosti.
INVENTARI LINOSTI - upitnik zatvorenog tipa sa veim brojem pitanja ili tvrdnji kojima se ispituje
odreeno svojstvo linosti.
IZBOR ZANIMANJA - opredeljenje za jednu alternativu od moguih izbora poziva; period zamiljanja je
doba u pozivnom razvoju, u kome deca zamiljaju svoje pozivne opcije u igri mate; period provera-
vanja je doba u pozivnom razvoju, u kome adolescenti razmiljaju, "vagaju", probaju, uporeuju
pozivne opcije sa svojim interesovanjima, sposobnostima i svojstvima; realistiki period je doba u
pozivnom razvoju, u kome se stariji adolescenti i mladi odrasli usredsreuju na odreenu vrstu
poziva, neto kasnije ustaljuju se u specifinom pozivu.
j
JA - psiholoki deo linosti, svest o sebi; sve to je jedno lice sklono da nazove moje; doivljaj
samog sebe (fizikih, socijalnih, emocionalnih komponenti).
JA-KONCEPT - slika o sebi koja obuhvata stavove, samoocenu sebe, vrednosni sistem, ukljuuje
kognitivnu, socijalnu i emocionalnu komponentu - za koje pojedinac veruje da ga odreuju; u
samooceni osoba zauzima poloaj subjekta u odnosu na sopstvenu linost koja je tada objekt
posmatranja i procene. Pojam o moguem sebi je predstava o sebi usmerena u budunost, o tome,
ta neko eli i/ili ega se boji, da e postati.
JAVNO MNJENJE - mnjenje, miljenje, stav populacije ili grupe ljudi o nekom dogaaju, osobi, aktuel-
nom pitanju; opti trend miljenja koje podrava grupa.
JEDINE - jedino dete u porodici; ta okolnost utie na status i razvoj jedineta, strukturu linosti i
ponaanje.
JEDINSTVEN - unikatan, sklop karakteristika koji osobu, predmet ili dogaaj ini jedinim u vrsti ili kla-
si; idiosinkratian.
JEDINSTVO - funkcionlno: svi delovi nekog sistema rade kao celina, ne ometajui jedan drugog; celi-
na: stanje takve slinosti svojstava da sva pripadaju istoj kategoriji.
JEZIK - sistem znakova, verbalnih ili neverbalnih, kojima se predstavljaju odreena znaenja, kao i
sistem pravila kojima se upravlja upotrebom znakova u komunikaciji; govorno (verbalno) ponaa-
nje.
k
KARAKTER - vrednovana linost, aspekt linosti kojim se oznaavaju moralne i konativne osobine;
integrisan sistem crta linosti koje oveku omoguavaju da se ponaa, uprkos preprekama, na
relativno dosledan nain.
386
KARDINALNOST - je naelo koje znai, da zadnji broj u prebrojanom nizu znai broj u nizu.
KARIOTIP - je potpuna hromozomska slika pojedinca; skup svih hromozoma. Kariotip kod oveka
(2n = 46; n = 23).
KAZNA - svaka neprijatna posledica pretrpljena zbog prethodnog postupka (ponaanja); naruava-
nje integriteta organizma linosti zbog nekog njenog prethodnog postupka koji po oceni drugih nije
u skladu sa normama ponaanja.
KIBERNETIKA PSIHOLOGIJA - smer u psihologiji koji se bavi simulacijom psihikih procesa radi nji-
hovog izuavanja. Na primer, pomou "vetake inteligencije" simuliraju se procesi miljenja.
KIFOZA - je ukrivljenost kime nazad kod zdravih odraslih, u predelu grudnog koa i krsta.
KINETIKI ZNACI DUBINE - su znaci, koje proizvode pokreti tela pri kretanju u okolni ili pri manipulaciji
sa predmetima.
KLASIFIKACIJA - mentalna operacija kojom se vri grupisanje neega u uzajamno iskljuive klase ili
kategorije, prema datim kriterijima; u poetnim oblicima kod dece se javlja oko 4. godine, a zahtevi
klasifikacije su: (a) uvianje zajednikih osobina svih lanova klase (intenzija) i (b) uvianje obu-
hvata klase (ekstenzija).
KLINIKA METODA ISPITIVANJA - je metoda, koju je Pijae esto upotrebljavao pri ispitivanju dejeg
miljenja. Eksperimentator ima pripremljena poetna pitanja, kasnije pak, uvaavajui deje kon-
kretne odgovore, postavlja nova pitanja.
KOD - znak kojim se neki sadraj moe preneti i nedvosmisleno opisati. Kodovi se prouavaju i kori-
ste u teoriji informacija.
KODIRANJE - proces kojim se jedna poruka prevodi u signal, ili signal u poruku; u procesu uenja
kodiranje znai obradu i oznaavanje informacije, pretvaranje u oblik saznanja pogodan za kasniju
upotrebu; dekodiranje u upotrebi saznanje pretvara u prikladnu informaciju. Kodiranje moe biti
psiholoko (nova kognitivna struktura, pojam) i fizioloko (promene u nervnim strukturama).
KOEFICIJENT INTELIGENCIJE - odnos izmeu mentalnog uzrasta, odreenog rezultatom u testu inteli-
gencije, i kalendarskog uzrasta pojedinca izraenog mesecima starosti (IQ = MU/KU 100). Zasni-
va se na pretpostavci o postojanju odnosa izmeu mentalnog i kalendarskog uzrasta i uverenju da
se taj odnos moe utvrditi. Prosena vrednost IQ se kree izmeu 90 i 109.
KOEFICIJENT KORELACIJE - (r indeks) broj koji pokazuje stepen povezanosti varijabli. Potpuno slaga-
nje izmeu njih (prirataj u jednoj varijabli praen je priratajem u drugoj) izraeno je sa +1.
00; potpuno neslaganje izmeu njih (ako u jednoj dolazi do poveanja a u drugoj do opadanja)
izraeno je sa -1. 00; potpuno odsustvo povezanosti ili potpuna nezavisnost varijabli izraena je sa
0. 00.
KOEFICIJENT OBRAZOVANJA - indeks koji pokazuje odnos izmeu obrazovnog uzrasta, rezultata na
testu znanja, i kalendarskog uzrasta (OK= OU/KU 100).
387
KOEFICIJENT POSTIGNUA - indeks koji pokazuje odnos izmeu obrazovnog uzrasta - rezultata na
testu znanja, i mentalnog uzrasta - rezultata na testovima inteligencije (KP = OU/MU 100).
KOGNITIVNA TEORIJA UENJA - teorija koja za uenje postulira centralne modane procese kao
intermedijatore; naueno je rezultat procesa saznanja, vie jedna kognitivna struktura nego jedan
odgovor. Uenje nastaje kao rezultat uvianja, vienja stvari iz novih uglova, to dovodi do razvoja
novih saznajnih struktura.
KOGNITIVNI STIL - saznajni stil, nain kako pojedinac upoznaje okolinu i u njoj deluje; nain kako
obrauje i upotrebljava informacije; sticanje znanja specifinim nainom opaanja, pamenja, mi-
ljenja i reavanja problema; dispozicije koje uslovljavaju reakcije oveka na veliki broj kognitivnih
zadataka sa slinim oblicima ponaanja. Neki od kognitivnih stilova: preferencija senzornih modali-
teta (vizuelna, auditivna, psihomotorna); zavisnost/nezavisnost od polja, impulsivnost / refleksiv-
nost, rigidnost / fleksibilnost panje, konceptualni / perceptualni stil, kognitivna kompleksivnost /
simplifikativnost, i dr.
KOGNICIJA - saznanje. Opti pojam za proces kojim pojedinac postaje svestan unutranje i spolja-
nje realnosti i stie znanja o njima. Kognitivni ili saznajni procesi su opaanje, uenje, pamenje i
miljenje.
KOHEZIVNOST GRUPE - oseanje pripadnosti lanova jedne grupe; stepen privlanosti jedne grupe
za svakog od njenih lanova i meusobne privlanosti lanova grupe. Ukoliko je kohezivnost vea
zahtevi u pogledu komformisanja lanova grupe sa nekim standardima su izraeniji.
KOLERIK - tip temperamenta, Hipokrat ga prikazuje kao linost sa brzim i intenzivnim reakcijama
koje due traju; plahovit ovek - sklon ljutnji. Prema Ajzenkovoj teoriji crte kolerika ine: osetljivost,
uznemirenost, agresivnost, razdraljivost, promenljivost, impulsivnost, optimizam i aktivnost.
KOMBINATORIKO MILJENJE - je nain miljenja, pri kome pojedinac iz pojedinih sastojaka oblikuje
sve mogue vrednosti svih varijabli.
U konkretnim operacijama (Pijae) u ogledu presipanja tenosti dete kae "aa je via ali i ua, pa je to
onda isto" (kompenzacija ili reverzibilnost reciprociteta odnosa).
KOMPLEKS - (psihoanalit.) uzajamno povezani sklop, viedimenzionalno iskustvo; sklop emocional-
no povezanih misli, delimino ili potpuno potisnut i nesvesne prirode - koji se smatra uzrokom psi-
honeuroze i neprilagoenog ponaanja (Edipov, Elektra, Kain, Dijana kompleks i dr.).
KOMPETICIJA - takmienje, nadmetanje u neemu, dostizanje nekih ciljeva i/ili vrednosti u utakmici
sa drugima; suparnitvo, esto znai raditi protiv uspeha svog rivala koliko i na svom vlastitom
uspehu.
KOMPETENTNOST (POZIVNA) - ine je sposobnosti, vetine, znanja, koja pojedinac upotrebljava pri
obavljanju poslova poziva; ukljuuje i motivisanost za rad, lini stil i odnos prema sebi i pozivnoj
ulozi.
KOMUNIKACIJA - prenoenje i/ili primanje informacija, signala ili poruka posredstvom gestova, rei ili
drugih simbola, od jednog do drugog organizma. U psihologiji se govori o komunikaciji, interakciji
ljudi; kod dece se najpre javlja afektivna komunikacija, pa gestovna i saznajna komunikacija.
388
KONACIJA - jedna od tri osnovne dimenzije psihikog sa optim znaenjem voljnog, namernog u
ponaanju; dimenzija namere i htenja u mentalnoj i motornoj operaciji.
KONCENTRACIJA - usmeravanje panje na jedan ogranien predmet ili aspekt predmeta; usredsrei-
vanje psiholokih procesa u jednu taku.
KONFLIKT - sukob dva ili vie neudruivih procesa ili stanja priblino jednake snage. Obuhvata saz-
najne funkcije, motivaciju i emocije. Konflikti se javljaju u tri osnovna oblika: (a) dvostruko privlae-
nje, (b) dvostruko odbijanje (izbegavanje) i (c) privlaenje - odbijanje.
KONKRETNA OPERACIJA - (Pijae) period razvoja inteligencije koji poinje oko 6-7 godine i zavrava
se na poetku puberteta. Odlikuje ga pojava reverzibilnosti i razvoj kauzalnih odnosa, razvoj kon-
zervacije, ispravno formiranje pojmova - ali je miljenje konkretno, ogranieno na konkretnu real-
nost i prisutnu sadanjost.
KONKRETNO MILJENJE - miljenje koje se preteno koristi opaajima i predstavama kao simbolima
kojima operie.
KONSTRUKCIONA IGRA - je igra u kojoj dete od komponenti igraaka neto gradi. Tu spadaju Lego
kocke, igra plastelinom, perlicama, igra kolaom, lepljenje razliitih materijala. Nekad je svrha
samo igra, a nekad zbilja stvaraju neto, najee igraku.
KONSTRUKCIONO PAMENJE - oznaava oblik procesa pamenja pri kome deca neto zapamte (ali
ne sve), pa nedostajue informacije u mislima dodaju i urede ih u misaonu celinu.
KONTEKST - okolina, sredina u kojoj se neto javlja. Znaenje rei, smisao poruke moe potpuno
razumeti samo u okviru celine (okoline) u kojoj se javlja.
KONTEKSTUALNOST RAZVOJA - razvojni psiholozi govore o tri kontekstualna sistema: (a) uzrasno nor-
mativni uticaji su faktori koji se vezuju za odreenu uzrasnu grupu ljudi u zajednici pa su predvidljivi
u pogledu toga kad se javljaju i koliko traju (npr. pubertet, penzionisanje); (b) istorijski normativni uti-
caji su jednokratni inioci u specifinom istorijskom trenutku (npr. rat), koji doivljavaju svi ljudi u
zajednici u kojoj su se pojavili; (c) nenormativni uticaji su nepredvidljivi faktori, koji se dogaaju poje-
dincima ili nekim pojedincima i utiu na njihov razvoj (npr. roenje blizanaca, premija na lutriji).
KONTINUIRANA VETINA - optiji oblik vetine da se izvode operacije u nekoj oblasti. Razvija se kao
jedinstven program sa vie modaliteta koji su prilagodljivi novim okolnostima.
KONTROLA EMOCIJA - socijalizacija izraavanja emocija, socijalna okolina stvara kod deteta navike
da neke emocije prikrije, smanji njihov intenzitet izraavanja ili da ih izraava na socijalno prihvat-
ljiv nain.
389
KONTROLNA VARIJABLA - (v. VARIJABLA)
KONVENCIONALNI NIVO - je drugi nivo moralnog suenja po Kolbergu, koji ukljuuje trei i etvrti sta-
dijum. Na tom nivou moralno suenje se temelji na konformisanju socijalnim pravilima, koja su pot-
rebna za dobre odnose meu ljudima. Orijentacija vida "dobar deko - dobra devojica" je trei
stadijum u Kolbergovoj teoriji, koji se temelji na pojedinevoj tenji ka socijalnom odobravanju od
strane referentne grupe. Dete moe dostii trei stadijum moralnog suenja, ako je razvilo sposo-
bnost razlikovanja izmeu vlastite take gledita i gledita druge osobe i (referentne) grupe. Orijen-
tacija zakonom i redom je etvrti stadijum u moralnog suenja u Kolbergovoj teoriji, koji se temelji na
potovanju stanovita velike drutvene grupe - drutvenih zakona.
KONVERGENTNO MILJENJE - sposobnost nalaenja jednog odgovora koji zadovoljava dati uslov ili
informaciju; sposobnost misaonog reavanja onih problema, koji imaju samo jedno pravilno ree-
nje.
KONVERZIJA - obrtanje: stavova, verovanja, sistema vrednosti; prevoenje psihikih sukoba u teles-
ne simptome.
KREATIVNO MILJENJE - oblik miljenja koji dovodi do otkrivanja povezanosti pojava na nov i origina-
lan nain, to dovodi do stvaranja novih produkata (reenja problema, proizvoda). Kreativno mi-
ljenje prolazi kroz etiri faze: preparaciju, inkubaciju, iluminaciju i verifikaciju.
KREATIVNOST - sposobnost da se stvore nova reenja problema, nov nain umetnikog izraza - koji
su drutveno korisni produkti; u irem znaenju: ostvarenje reenja, izraza, proizvoda koji su novi
za individuu (a ne i za druge).
KREATIVNA IMAGINACIJA - novi sklop ili sekvenca slika ili ideja koje omoguavaju uvianje novih
relacija, stvaranje novih pojmova, reenje problema. Stvaralako zamiljanje zavisi od strukture
linosti i naina njenog funkcionisanja.
KRITERIJSKI TEST - test u kome se rezultat pojedinca ocenjuje prema unapred postavljenom kriteriju
(traenom procentu uspenosti). Ocenjivanje pojedinca ne zavisi od rezultata drugih, ve od toga
da li je dostignut kriterij ili nije.
390
KRITINI PERIOD - je invarijanta ontogeneze i oznaava optimalni raspon vremena u kome se orga-
nizam odlikuje poveanom senzitivnou na odreene spoljne i/ili unutranje faktore, iji uticaji
upravo na datoj taki razvoja, a ne na nekoj drugoj, ostavljaju naroito znaajne, (ne)povoljne pos-
ledice. Danas se naglaava da je kritini period kratko i otro omeeno doba u kome je pojedinac
prijemiv za specifine uticaje sredine. Kritini periodi kod ljudske vrste imaju znaajnu praktinu -
pedagoku vanost, optimalan razvoj e se dogoditi ako podsticaji iz okoline dou blagovremeno.
KRIVULJA NORMALNE RASPODELE - Gausova kriva, zvonastog oblika prema kojoj je mogue odrediti
procenat odreene veliine u pojedinim delovima krive. Prilikom merenja kod gotovo svih osobina
ljudi dobijaju se normalne raspodele.
KRIVULJA UENJA / NAPREDOVANJA - grafiki prikaz odnosa izmeu vremena uenja i koliine nau-
enog, koji pokazuje brzinu i tok napredovanja procesa uenja i vebanja. Napredovanje uenja se
ispoljava: (a) u porastu koliine nauenog, (b) smanjenju vremena potrebnog za izvoenje ili novo
uenje i (c) smanjenju broja greaka. Oblik krivulje zavisi od jedinica koje se unose na apcisu i
ordinatu i od vrste uenog materijala. Opti tipovi krivulja su: (a) ispupena (negativnog ubrzanja -
ako se ui lako gradivo i/ili ako postoji pozitivan transfer), (b) izdubljena (pozitivnog ubrzanja -
karakteristina za uenje tekog gradiva i/ili ako nema transfera), (c) kombinovana - sa jednim ili
drugim poetkom /nastavkom.
KRIZA SREDNJIH GODINA - je period intenzivnih doivljaja psiholoke neravnotee ("nemira"), dileme
u efikasnost i primerenost vlastitog ponaanja, sutinskog reorganizovanja linosti. Obino se
pojavljuje na prelazu u srednju odraslost. Takvi doivljaji su karakteristini za manji deo odraslih.
KRUPNA MOTORIKA - su pokreti, pri kojima upotrebljavamo velike miine skupine (sedenje,
puzanje, stajanje, hodanje, tranje, skakanje).
KULTURNO-ISTORIJSKA TEORIJA RAZVOJA - teorija Vigotskog kojom objanjava razvoj viih psihikih
funkcija. Svaka via psihika funkcija javlja se dva puta: (a) kao spoljna socijalno-simbolika (inter-
psihika) i (b) kao individualni proces (intrapsihika). Pretvaranje znakova u psihike strukture vri
se interiorizacijom. U tim procesima vri se i socijalizacija deteta. Iz ove teorije vodi uenje o etap-
nom formiranju umnih radnji.
l
LABORATORIJSKI EKSPERIMENT - istraivanje se obavlja u laboratoriji uz strogu kontrolu uslova ali i
vii stepen artificijelnosti situacije.
LAD - SREDSTVA ZA USVAJANJE JEZIKA - (omski, Language Acquisition Device - LAD) je uroeni
mehanizam za obradu govornih informacija, mehanizam za analizu govora, koji detetu omogua-
va, da brzo usvoji jezik, kome je izloeno u neposrednom okruenju.
LATERALIZACIJA - razvoj dominantne upotrebe leve ili desne strane tela (ruke, noge, oka), to se
ustaljuje oko 4. godine. Lateralizacija se ispoljava u funkcionaloj asimetriji leve i desne modane
391
hemisfere. Meutim, lateralnost nije iskljuivo fizioloki fenomen - utiu psiholoki i socijalni faktori,
to ovaj fenomen ini jo sloenijim.
LA KOD DECE - laljivost, osobina dejeg ponaanja koja nije prirodan deo razvoja ve se javlja, po
pravilu, u porodicama gde dete nema dobar status. La se javlja u situacijama kada treba izbei
kaznu. Promena ponaanja deteta podrazumeva i promenu ponaanja roditelja.
LEGASTENIJA - nesposobnost povezivanja slova s glasom koja izaziva tekoe u itanju i pisanju.
To je najtei oblik disleksije kome je, najee, uzrok organske prirode.
LEVORUKOST - tenja da se vie koristi leva ruka, leva strana tela; levatvo, dominantna upotreba
leve ruke.
LIBIDO - (psihoanal.) oznaava osnovnu psihiku energiju. Libido se razvija prolazei odreene
faze: oralnu, analnu, falusnu, latencije i genitalnu. U svakoj fazi postoji mogunost da doe do zas-
toja u razvoju - fiksacije. Psihiki poremeaji mogu se povezati sa nepravilnostima u razvoju libida.
Dok Frojd libido povezuje sa seksualnim nagonom za Junga libido predstavlja optu mentalnu
energiju, to je kasnije prihvaeno i od ostalih psihoanalitiara.
LINOST - jedinstvena organizacija osobina, koja je u stalnom razvoju i dinamikoj promeni, koja
odreuje karakteristian i relativno dosledan nain ponaanja osobe. Razvoj se odvija pod uzaja-
mnim uticajem faktora naslea, sredine i aktivnosti pojedinca. Olport naglaava da je linost
"dinamika organizacija onih psihofizikih sistema unutar individue koji odreuju njeno karakteristi-
no ponaanje i njen karakteristian nain miljenja" - njenu jedinstvenu podeenost prema svojoj
sredini. Linost je celovita organizacija telesnih, intelektualnih, socijalnih i emocionalnih karakteris-
tika pojedinca.
LIDERSTVO - vostvo; osobine ili umenja karakteristina za vou ili za funkciju voenja; akcija koja
utie na grupu u njenim stremljenjima ka cilju ili zadovoljavajuoj meusobnoj interakciji.
LIMBIKI SISTEM - deo mozga (srednji donji potkorni) za koji se pretpostavlja da ima ulogu u emoci-
onalnim procesima i uestvuje u regulaciji odnosa prema realnosti. Limbiki sistem ima brojne
veze s novim korteksom i retikularnom formacijom.
LOBOTOMIJA - hirurko presecanje nervnih vlakana koja povezuju frontalne renjeve sa talamusom;
primenjuje se radi saniranja ponaanja kod teih mentalnih poremeaja.
LOGIKO ZAKLJUIVANJE - sledi iz danih premisa, logiki je validno bez obzira na njegovu empirijsku
validnost. Zakljuak je empirijski validan, ako je u skladu sa empirijskom stvarnou (injenicama).
Silogizam je oblik logikog zakljuivanja, koje je sastavljeno iz tvrdnji ili pretpostavki (premisa) i zak-
ljuka, koji nuno sledi iz danih tvrdnji.
392
mu sa mnogo karika u stalnoj dinamikoj interakciji - oteenje jedne dovodi do niza lananih pos-
ledica.
LONGITUDINALNI PRISTUP - uzduno istraivanje, praenje subjekta kroz razliite periode i prikuplja-
nje kontinuiranih podataka o razvoju ispitivanih pojava. Osim tekoa u odravanju uzorka ostaje
problem adekvatnosti instrumenta sa promenom uzrasta.
LORDOZA - je ukrivljenost kime napred kod zdravih odraslih, u predelu vrata i bubrega.
lj
LJUBAV - sentiment: oseanje naklonosti, nenosti i privrenosti prema nekome ili neemu.
LJUBOMORA - stav ili sentiment koji je reakcija na realnu ili zamiljenu opasnost da e voljeni objekt
biti izgubljen jer se pojavio rival kome je upuena naklonost voljene osobe. Manifestuje se kao
gnev, mrnja, teskoba, oseanje potitenosti, srama, da od voljene osobe dolazi prezir i odbojnost.
m
MALADAPTACIJA - loe prilagoavanje, neuspean odgovor na zahtev sloenih uslova situacije;
neuspeno bioloko prilagoavanje - organizam koji nije uspeo da razvije karakteristike korisne za
interakciju sa sredinom.
MATURACIJA - promene u organizmu i njegovoj funkciji koje su prevashodno rezultat delovanja fak-
tora naslea (genetskog koda) i zbog toga se manifestuju kod svih pripadnika iste vrste na isti
nain i priblino u isto vreme.
MEDIJANA - Md - pedeseti percentil, vrednost koja deli sve sluajeve u rangovanoj distribuciji na
polovinu.
MEDIJATOR - (teorija komunik.) sistem u kome se kombinuju funkcije destinacije i izvora, koji se
umeu izmeu prijemnika i predajnika.
MEDICINSKA PSIHOLOGIJA - psihologija za medicinske radnike; disciplina koja se bavi svim psiholo-
kim problemima u okviru zdravstva.
MEJOZA - je elijska deoba koja se pojavljuje pri oblikovanju gameta i izraava se tako to se
podeli broj hromozoma tako, da svaka gameta sadri po jedan pripadnik svakog hromozom-
skog para. Pri deobi dolazi do izmene nizova DNK kod pripadnika pojedinih hromozomskih
parova. U MEJOZI od jedne diploidne elije nastaju 4 haploidne elije
MELANHOLIK - tip temperamenta koji retko, intenzivno reaguje, preovlauju neprijatna oseanja tuge
i zabrinutosti; melanholinu osobu odlikuje: potitenost, uznemirenost, rigidnost, uzdranost, pesi-
mizam, rezervisanost, nedrutvenost i mirnoa.
393
MEMORIJA - pamenje, opta funkcija oivljavanja i ponovnog preivljavanja prolog iskustva; govori
se o etiri faze memorije: (a) uenje ili memorizovanje, (b) retencija, (c) prepoznavanje ili rekogni-
cija i (d) seanje ili reprodukcija. Savremena psihologija govori o senzornom pamenju, neposred-
nom (opreativnom) pamenju i dugoronom sistemu pamenja. U psihologiji muzike se mentalno
predstavljanje muzikih struktura vezuje za funkcije: (a) tonske memorije - prepoznavanje i repro-
dukovanje izolovanih tonova; (b) muzike memorije - davanje odgovora o onome to se ulo: har-
monijska, melodijska i/ili ritmika celina.
MENOPAUZA - je izdenadni ili postupni prestanak menstrualnog ciklusa, posle koga prestaje aktiv-
nost jajnika, a samim tim i kraj reproduktivne funkcije ene.
MENTALNA ZAOSTALOST - pojam obino oznaava sve oblike subnormalnosti intelektualnog razvoja.
Razlikuje se granina zaostalost (IQ 70-80), blaga zaostalost (IQ 55-69), umerena zaostalost (IQ
40-54), teka zaostalost (IQ 25-39, potpuna zaostalost (IQ ispod 25).
MENTALNA ZRELOST - zreli nivo funkcionisanja svih vanijih sposobnosti, ili svih funkcija ponaanja;
prosean nivo sposobnosti odraslih.
MENTALNA KONDICIJA - efekat dueg sistematskog uenja kojim se poboljava psihofiziko stanje za
uenje. ine je osposobljenost za efikasnu organizaciju uenja, aktivno osmiljeno uenje, kreati-
van pristup u obradi i upotrebi sadraja uenja i sve bolje poznavanje vlastitog sistema pamenja.
Linost sa dobrom mentalnom kondicijom moe da se due vreme bavi sloenim intelektualnim
radom.
MENTALNA HIGIJENA - nauka koja primenom psiholokih principa pomae da se postigne i odri
zadovoljavajue prilagoavanje na ivotne probleme - radi ouvanja mentalnog zdravlja. Usmere-
na je i na pojedinca i na drutvo ukazujui koji su to optimalni naini reavanja problema koji ne
ugroavaju i/ili poboljavaju mentalno zdravlje oveka.
MENTALNI UZRAST - rezultat na testu; sposobnost izvoenja mentalnih operacija koje se smatraju
standardnim za odreeni uzrast.
MENTALNO ZDRAVLJE - deo opteg zdravlja koji se pozitivno definie kao: dobro integrisana linost
koja ima usklaen odnos sa okolinom, tei stvaralakoj egzistenciji (samoaktuelizaciji), uspeno
funkcionie uprkos tekoama.
MERENJE - je proces, pri kome dete uporeuje koliinu razliitih stvari (npr. u pogledu teine, dui-
ne, trajanja). Operacija merenja nastaje oko 7. ili 8. godine i prethodi joj niz faza spontanog dejeg
merenja. Razvojni procesi merenja: - operacija deljenja kontinuuma, odgovara inkluziji, i poiva na
blizinama, a ne na slinostima; - sreivanje delova, to odgovara serijaciji; i - sinteza deljenja i
premetanja = merenje.
394
METAKOGNICIJA - znanje o sopstvenoj kogniciji, o vlastitim misaonim procesima, koje kao jezgro ima
proces formiranja naunih pojmova. Po Vigotskom u toku kognitivnog razvoja dolazi do "osvei-
vanja" - pod im podrazumeva akt kognicije u kome intelektualne operacije postaju predmet intele-
ktualne analize, i "ovladavanja" - voljne kontrole: upravljanja, voenja i procene kognitivnih aktiv-
nosti.
METALINGVISTIKA SVESNOST - je sposobnost refleksije jezika kao komunikacijskog orua i sebe kao
korisnika jezika.
MEHANIKO UENJE - uenje napamet, memorisanje materijala onako kako je dat; rutinsko uenje
bez razumevanja koje zahteva vei broj ponavljanja do uspenog reprodukovanja.
MEHANIZMI ODBRANE - mentalne strukture koje odreuju ponaanje i deluju nesvesno; javljaju se
kao reakcije na povienu anksioznost (stvorenu konfliktima, frustracijama) i slue da se redukuje
napetost i "popravi" slika o sebi. Javljaju se u razliitim oblicima. Jedna od klasifikacija (Kameron)
ih deli na: (a) mehanizme u kojima je ponaanje usmereno na problem, ali je nain reavanja
nerealan (identifikacija, kompenzacija, racionalizacija, projekcija, reakciona formacija) i (b) meha-
nizme u kojima je reakcija u sutini bekstvo od problema (izolacija, negativizam, regresija, represi-
ja, sanjarenje, insulacija).
METODE PSIHOLOGIJE - nain istraivanja psiholokih problema koji prolazi kroz odreene etape ili
faze: formulisanje problema, izrada projekta istraivanja, sprovoenje istraivanja, obrada podata-
ka, analiza i tumaenje podataka. Prema nainu istraivanja mogu biti eksperimentalne i neekspe-
rimentalne, a prema predmetu istraivanja dele se na objektivne i subjektivne metode. Korienje
istraivakih metoda u razvojnoj psihologiji znai upotrebu objektivnih, merljivih i ponovljivih
metoda, tehnika i pristupa, koje istraivai koriste za prikupljanje podataka, prouavanje odno-
sa meu pojavama i vrednovanje konstatacija.
MIJELINIZACIJA - je proces ovijanja neurona mijelinskom opnom, koja je elijska opna oligoden-
drocita (jedne vrste modanih glija elija). Mijelinizacija funkcionie kao izolator koji ubrzava
prenos neuralnog signala. Kortikalna mijelinizacija prvo poinje i najbre napreduje u podruji-
ma direktno povezanim s modanim deblom i primarnim senzornim i motorikim podrujima, a
najkasnije poinje i najsporije napreduje u traktovima i slojevima zaduenim za interkortikalne
veze i u asocijacionim podrujima. Senzorna i motorika podruja obino zavravaju mijeliniza-
ciju pre 2. godine ivota, ali integrativni sastav moe nastaviti mijelinizaciju i mnogo due (do
druge i tree decenije ivota). Kako mijelinizacija olakava kognitivne operacije? Case je 1985.
istaknuo dve primarne funkcije mijelina. Jedna je ubrzavanje neuralnog prenoenja (transmisi-
je), a druga je da kao izolator spreava curenje du neuralnog puta. Nakon mijelinizacije brzina
linearnog prenosa je velika, a lateralni prenos zanemariv. Posljedica toga je veliko poveanje
efikasnosti neuralnog prenosa.
395
ljuju, do uravnoteavanja ponaanja, npr. od trenutka, kada ispitanici ponu uenje nove veti-
ne, pa sve do trenutka, kada ovladaju tom vetinom.
MISAONA SHEMA - je organizovan uzorak ponaanja, u kojima se odraavaju pojedinani naini inte-
rakcije odojeta sa okolinom, fleksibilne aktivnosti, pomou kojih dete u tom periodu razume sebe i
svet oko sebe. To je Pijaeovo poimanje misaonih struktura kod novoroeneta i odojeta. Pijae:
"Shemom radnje emo nazvati ono u jednoj radnji to se moe prenositi, uoptavati i diferencirati
sa jedne situacije na drugu ili, drugim reima, ono to je zajedniko u razliitim ponavljanjima i pri-
menama jedne radnje"
MISAONA STRUKTURA - je nain miljenja, koji je, po Pijaeu, karakteristian za odreeni stadijum.
Za misaonu strukturu je karakteristino, da se u razvoju menja i da je fleksibilna.
MIT - je unutranji koherentan sklop uverenja o psiholokoj sigurnosti pojedinca, koji deluje na
nesvesnom nivou. Odbacivanje iracionalnih dejih mitova (Guld, 1978; McCrae i Costa, 1990) je
uslov za razvoj samostalne, slobodne linosti, koja je sposobna da usklauje svoje potrebe sa
drutvenim zahtevima i svome ivljenju pripie odgovarajui smisao.
MITOZA - je deoba telesnih elija. Sastoji se od: kariokineze deobe naslednog materijala; citokine-
ze deobe citoplazme. Faze kariokineze su: profaza, metafaza, anafaza i telofaza. U mitozi od
jedne diploidne elije nastaju 2 diploidne elije.
MNEMOGRAM - trag pamenja, engram, nervni model - hipotetiki konstrukt koji opisuje promene
nastale u nervnom sistemu kao posledica uenja. Pretpostavlja se da promene nastaju u strukturi
RNK u nervnim elijama mozga.
MOD - (stat.) najea vrednost ili klasa vrednosti u jednoj seriji; vrh ili vrhovi u jednoj krivulji distri-
bucije.
MODEL - uzor, ono to treba kopirati, idealan ili savren oblik neega ili kopija uzora; na pr. u kiber-
netikoj psihologiji model pamenja: prijem, prenos, obrada i upotreba informacija (senzorno, ope-
rativno i dugorono pamenje).
MODEL SITA - je model, koji tumai proces izbora partnera. Pri tome se najee koriste sledea
"sita": (1) fizika blizina, (2) telesna privlanost i privlanost svojstava linosti partnera, (3) socijal-
na primerenost partnera (starost, narodnost, obrazovanje...), (4) uzajamna skladnost meu svojs-
tvima linosti (vrednostima, stavovima, potrebama, oekivanjima, obiajima...) (5) komplementar-
nost svojstava linosti, (6) pripremljenost za razvoj stalne partnerske veze.
MODELOVANJE PROCESA UENJA - odvija se kao: (a) modelovanje strukture sadraja koji treba da
budu naueni u skladu sa strukturom saznanja savremene nauke u toj disciplini i psiholokim pre-
duslovima uenja tih sadraja, (b) modelovanje strukture postupka uenja i razvoja odgovarajuih
mentalnih operacija za tu naunu oblast. Oba modela su uzajamno povezana - pri oblikovanju jed-
nog mora se anticipirati onaj drugi.
MONOTONIJA - monotona situacija: retki i jednolini stimulusi; subjektivni doivljaj monotone situacije
je dosada: uznemirenost, emocionalna neugodnost, elja za promenom situacije. Na pojavu i
manifestacije monotonije pored spoljanjih stimulusa utiu i karakteristike linosti.
MORAL - skup obiaja i merila ponaanja; lina merila linosti o ponaanju kao dobrom ili ravom
koja su najee nastala u toku socijalizacije, preuzeta od osoba i grupa sa kojima se individua
identifikuje.
MORALNI KODEKS - definisana grupa pravila koja su prihvaena u datom drutvu, pisana ili nepisa-
na. Njihovo krenje dovodi do sankcija grupe kojoj pojedinac pripada.
MORALNI REALIZAM - je razumevanje socijalnih pravila kao spolja opaljivih fizikih crta istinitosti a
ne kao naela, koja oblikuju ljudi, da bi usklaivali svoje namere; objektivizacija odgovornosti -
vaan je objektivni in ponaanja a ne subjektivna namera, motiv; krivica se zasniva na veliini
objektivne tete. Karakteristian je heteronomni stupanj moralnog suenja.
397
MORALNOST - svojstvo linosti, vladanje u odnosu na moralni kodeks i kriterije ponaanja sredine;
moral ima svoju manifestaciju (preko ponaanja) i unutranju (posebno intencionalnu) dimenziju.
MORULA - zaetni stadijum u razvitku organizma, skup elija odn. vrsta gomila blastomera, nastalih
brazdanjem oploenog jajeta.
MOTIV - unutranji faktor koji pokree, usmerava i integrie ponaanje linosti. Izvori motiva su pot-
rebe - organske ili psiholoke.
MOTIVACIJA - aktivnost pokrenuta unutranjim faktorima (motivima) koji je integriu i usmeravaju (ka
cilju) da bi se zadovoljila potreba; pojam motivacije obuhvata sve ono to dinamiki odreuje neko
ponaanje, ima regulativnu (usmerava i kontrolie) i integrativnu funkciju (integrie sve procese ka
odreenom cilju).
MOTIVACIONI CIKLUS - oznaava ponavljanje tri glavna stanja u motivacionim procesima: (a) potreba,
(b) aktivnost (ka cilju), (c) redukcija potrebe (nakon dostizanja cilja). Posle izvesnog vremena nor-
malne ivotne aktivnosti ponovo se javlja potreba i zapoinje novi motivacioni ciklus.
MOTIV POSTIGNUA - tenja da se uloi vei napor kako bi se dostiglo neto to se u datoj kulturi
visoko vrednuje i obezbeuje presti; orijentacija ka postignuu se postie angaovanjem ega,
uenik bira cilj koji smatra znaajnim i korisnim, dok je oekivanje da e ga dostii reprezentovano
pomou subjektivne verovatnoe uspeha - a ona je povezana sa samoocenom sposobnosti, ose-
anjem kompetentnosti, samodeterminacije i procenom teine zadataka. Uenika sa razvijenim
motivom postignua privlae tei zadaci.
MOTORNA VETINA - kompleks koordiniranih pokreta koji se izvode ekonomino i tano. Razvija se
kao jedinstven program sa vie modaliteta koji su prilagodljivi novim uslovima. Uenje i izvravanje
vetina ukljuuje senzornu kontrolu, posebno kinestetskih oseta, kako o zahtevima situacije tako i
o uincima izvrenih pokreta (na osnovu povratnih informacija). Tri su osnovne faze u razvoju
motorne vetine: kognitivna (analiza zadatka i plan akcije), asocijativna (uvebavaju se, povezuju i
uvruju tani sklopovi ponaanja) i autonomna (poveava se brzina i tanost).
MOTORNA NAVIKA - dobro nauena motorna radnja koja se automatski, s lakoom i stereotipno
moe ponavljati u slinim situacijama (oblaenje, pokretanje neke poluge, iskljuivanje prekidaa).
MOTORNI REPERTOAR - ini motorne navike i motorne vetine. Neki autori prve oznaavaju kao dis-
kretne, a druge kao kontinuirane zadatke.
MODANI TALASI - spontana aktivnost, elektrino pranjenje elija mozga, posebno u cerebralnom
korteksu. Tehnikom EEG mogu se registrovati talasi a grafiki prikaz je elektroencefalogram. Pre-
ma karakteristikama talasa razlikuju se: Alfa (mentalna neaktivnost), Beta (mentalna aktivnost),
Delta (san ili oboljenje), Theta (emocionalna stanja), Gama, Kappa (nedovoljno proueni). EEG
slui u dijagnostici povreda i tumora mozga.
MRNJA - sentiment, trajna dispozicija koja sem oseanja odbojnosti, netrpeljivosti, odvratnosti i dr.
u svojoj sri ima tenju (elju) da se objekat mrnje uniti (fiziki i/ili psihiki).
MUCANJE - govorna mana, poremeaj ritma (zastajkivanje, ponavljanje slogova ili glasova, gr
govornih organa); uzrok mucavosti nije jasno odreen - vezuje se za emocionalne uzroke i organ-
ske faktore.
398
MULTIVARIJANTNO ISTRAIVANJE - statistika procena istovremenog uticaja vie varijabli, na pr. fak-
torskom analizom se otkriva ta je u razliitim ponaanjima zajedniko te se tako odreuju (ekstra-
huju) temeljni faktori ponaanja.
MUTACIJA - nagla i trajna promena osobina (prirode) jednog gena. Uvedene promene u nasleiva-
nju mogu biti neprimetne, male ili znatne (oigledne) u menjanju osobina roda ili vrste.
MUZIKE SPOSOBNOSTI - mogu biti opte i specifine; one obrazuju sistem sloene dinamike pove-
zanosti koji je hijerarhijski organizovan: senzornog nivoa (sposobnost slune diskriminacije, perce-
pcija visine tonova); asocijativnog nivoa (muzika memorija); relacioni nivo (fluidne i kristalizovane
muzike sposobnosti); muziki talenat ukljuuje pored senzornih sposobnosti i kvaliteta muziko
predstavljanje, matu i pamenje, muziku inteligenciju (muziko miljenje), oseanja i muziko
izvoenje.
n
NAGON - svesno doivljena potreba koja pokree na aktivnost da se ponovo uspostavi poremeena
ravnotea.
NAGRADA - u instrumentalnom i operantnom uenju to je stimulus ili objekt koji ima znaaj za orga-
nizam u datom motivacionom stanju - koji prua zadovoljstvo to se stie posle uspeno izvrenog
zadatka. Nagraeni akt ili odgovor se ui, uvruje (v. ZAKON EFEKTA).
NASLEE - (gen.) celokupnost uticaja, bioloki prenetih od roditelja na potomstvo genetskom matri-
com (definisani hromozomima, genima i DNK).
NASTAVA - najorganizovaniji vid obrazovanja i vaspitanja. Osnovni zadaci nastave su: (a) sticanje
znanja, umenja i navika, (b) razvijanje sposobnosti, (c) razvijanje osobina linosti. Pouavanje
(nastavnika) i uenje (uenika) dve su strane jedinstvenog procesa nastave u kome se ostvaruju
navedeni zadaci.
NATIVIZAM - uenje da je faktor naslea jedini, ili bar odluujui, inilac u toku razvoja struktura ili
funkcija jednog organizma.
NAUNI POJMOVI - su apstraktni pojmovi, koje dete naui pouavanjem, oni su optiji i meusobno
povezaniji nego spontani pojmovi. Nauni pojmovi se formiraju "uoptavanjem misli", refleksivnom
apstrakcijom. Nauni pojmovi od samog nastanka imaju sistem i karakteriu se isposredovanim
odnosom prema objektima i drugim pojmovima. Razvoj naunih pojmova poinje od svesnosti i
voljnosti i nastavlja ka konkretnosti (primerima). Vigotski zakljuuje da stepen ovladavanja sva-
kodnevnim pojmovima pokazuje nivo aktuelnog razvitka deteta, a stepen ovladavanja naunim
pojmovima - zonu najblieg razvitka. Zato uenje naunih pojmova igra ogromnu ulogu i pre-
sudnu ulogu u psihikom razvoju deteta.
NAVIKA - steena reakcija ije se ispoljavanje, usled ponovljenog izvoenja, skoro automatizovalo
(v. MOTORNA NAVIKA); nervozne navike javljaju se u situacijama tenzije i svrha im je da je redu-
kuju; senzorne navike oznaavaju steeni obrazac opaanja; navike se mogu odnositi i na sloeni-
je dinamike stereotipe: jezike, miljenje, i dr.
NEGATIVIZAM - tvrdoglavost, prkos, otpor, dosledno odbijanje da se uradi kako je predloeno - bez
oiglednog objektivnog razloga. Javlja se kod dece u 3. godini i u pubertetu (u oba sluaja je izraz
tenje za samostalnom pozicijom linosti i u funkciji je formiranja slike o sebi). Aktivan negativizam:
radi suprotno od predloenog ili nareenog; pasivni negativizam: ne radi ono to je normalno,
399
uobiajeno ili se oekuje; u oba sluaja sam od sebe prolazi ako nije suzbijan represivnim mera-
ma.
NEGACIJA - mehanizam odbrane kojim se Ja brani od opasnosti; negiranje ili odbacivanje opasnosti
od linosti koja nee (ne moe) da se suoi sa realnou (na primer: prirodom svoje bolesti).
NEDONOE - fetalna beba (novoroene), roena nakon sedam meseci, koja zahteva specijalnu
negu (inkubator) da bi uspeno nastavila proces razvoja van uterusa. Ona se i izgledom i po teini
razlikuje od donesenog deteta (roenog nakon devet meseci). Uz pravilnu negu nedonoe se
razvija ak neto bre nego da je ostalo u uterusu majke. Zdravo nedonoe nema posledica prev-
remenog poroaja ako se samo u poetku specijalno neguje a kasnije gaji bez prezatiivanja, kao
i normalno roena deca.
NEINHIBIRANO DETE - je dete koje tei pribliavanju i izraava pozitivno raspoloenje za nove drai.
NENAMERNA PANJA - usmerenost mentalne aktivnosti na odreene drai, situacije, koje svojim
karakteristikama - intenzitetom, iznenadnom pojavom - izazivaju akt panje.
NEOFROJDIZAM - sinonim za neopsihoanalizu koju razvijaju Frojdovi sledbenici koji, iako sebe smat-
raju njegovim uenicima, znatno modifikuju ortodoksno psihoanalitiko gledite dajui veu ulogu
egu i spoljnim uticajima. (v. PSIHOANALIZA).
NERVNI SISTEM - svi organi koji se sastoje od nervnog tkiva (neurona) i koji su funkcionalno poveza-
ni u organizmu. Strukturalno je podeljen na centralni i periferni nervni sistem; funkcionalno je pode-
ljen na autonomni i somatski. Nervni sistem je najvanija osnova psihikog ivota i ima tri glavne
funkcije: (a) regulaciju i usklaivanje rada pojedinih organa i organizma u celini, (b) uspostavljanje
veze organizma sa okolinom, i (c) obradu, povezivanje i upotrebu primljenih informacija.
NESVESNA MOTIVACIJA - motivacija o kojoj se zakljuuje na osnovu ispoljenog ponaanja neke li-
nosti koja ni sama nije svesna porekla svojih potreba i elja.
NESVESNO - zajedniki naziv za nesvesne psihike aktivnosti; kolektivno nesvesno (Jung): deo
nesvesnog koji je nasleen i koji je zajedniki svim lanovima vrste; lino nesvesno: onaj deo
nesvesnog koji se razvija kao rezultat linog iskustva i ispoljava izvan kontrole rezonovanja (u sno-
vima, intuiciji, emocionalnim reakcijama).
NEUROZA - blai poremeaj u psihikom funkcionisanju pri kome je smanjena sposobnost prilago-
avanja ali i neurotiar tano ocenjuje da ima tekoa; dinamiko jezgro neuroze je anksioznost a
najee reakcije su: opsesivno-kompulzivne reakcije (prisilne misli i radnje), fobine reakcije
(snaan strah od objekata i/ili situacija koje ne predstavljaju realnu opasnost), histerine reakcije
(fiziki simptomi bez organskog uzroka), neurotska depresija (jaka i dugotrajna tuga neprimerena
povodu); neurotini simptomi umanjuju socijalnu i radnu efikasnost.
NEURON - osnovna strukturalna jedinica nervnog sistema; nervna elija sa svim svojim delovima:
telo elije iz koga polaze vlakna dendrit i akson (neurit). Mesto na kome se sastaju akson i dendrit
drugog neurona je sinapsa. Neuroni mogu biti senzorni (koji je u dodiru sa receptorom), vezivni i
motorni (koji se zavrava u efektoru).
400
NEUROPSIHOLOGIJA - grana psihologije koja se bavi pruavanjem fiziolokih osnova viih psihikih
funkcija, posebno fiziolokim mehanizmima oteenja (zbog bolesti, povreda, i sl.) i psihikih funk-
cija.
NEUSPEH - subjektivno oseanje koje prati rezultat ili subjektivnu ocenu neke delatnosti kojom li-
nost nije zadovoljna.
NIVO ASPIRACIJE - nivo tenji, rezultat to ga pojedinac na osnovu poznavanja svog uspe-
ha/neuspeha u nekom poslu predvia kao svoj sledei rezultat u toj oblasti zadataka; postavljeni
subjektivni kriterijum za stepen dostignua u nekoj uoj oblasti; postavljeni nivo zavisi od prethod-
nih rezultata i osobina linosti (slike o sebi); standard na osnovu koga jedno lice procenjuje svoje
dostignue (izvoenje) kao uspeh ili neuspeh - da li je na visini onog to oekuje od sebe.
NOMOTETSKI - prilaz ili postupak kojim se otkrivaju opti zakoni, opte osobine, opti pojmovi; psiho-
lozi nomotetske orijentacije bave se osobinama koje se mogu generalizovati, ponaanje objanja-
vaju optim terminima, u istraivanju koriste eksperiment i kvantitativne postupke radi utvrivanja
optih tendencija kod pojava koje ispituju.
NORMATIVNI TEST - test u kome se pojedinani rezultat ocenjuje prema normi izraunatoj za grupu -
tako da taj rezultat ili moe biti prosean, iznad proseka ili ispod proseka, to ini individualni rezul-
tat relativnim, zavisnim od rezultata lanove grupe.
NOVOROENE - dete na uzrastu do mesec dana posle roenja; dete ovladava disanjem, varenjem i
regulacijom toplote; na ovom uzrastu ispoljavaju se uroeni refleksi a zapoinje senzomotorni
period.
NOVOROENE SA POVEANIM RIZIKOM - je dete koje je ugroeno zbog deavanja u toku noenja,
na poroaju ili posle raanja, mada (jo) nije kliniki bolesno. To su najee nedonoad i
zahirano novoroene - koje je roeno sa telesnim merama ispod 10. percentila.
NUMERIKI FAKTOR - (N) sposobnost da se tano i brzo manipulie brojevima (aritmetiki raun).
o
OBDARENO DETE - (v. DAROVITO DETE)
OBJEKTIVNOST - merna karakteristka testa koja ukazuje u kolikoj meri je rezultat nezavisan od ispiti-
vaa. Ako ispitivai koriste isto uputstvo za rad (primenu), adekvatno utvrene norme i ako razliiti
ispitivai dolaze do jednakih rezultata merei istu varijablu - znai da je postupak merenja objekti-
van.
401
OBRADA INFORMACIJA - proces analize informacija u kratkoronom pamenju iji ishod zavisi od
perceptivnih i misaonih procesa sa kojima je neka informacija bila razmatrana. U namernom ue-
nju informaciju treba razumeti (kodirati), izabrati (transferno dejstvo) ili formirati reakciju, odgovor i
zapamtiti (transponovati u dugorono pamenje).
OCENJIVANJE (OCENA) - procena, koja je sastavni deo institucionalnih sistema (kola), i razvrstava-
nje u kvalitativne kategorije a zatim pretvaranje tih kategorija u kvantitativne vrednosti (ocene) koje
su dogovoreni nazivi tih kvalitativnih kategorija i nije ih opravdano sabirati, deliti i sl. jer su one
tranzitivne, nema ekvidistance izmeu stupnjeva (na pr. ocena dva ne oznaava dva puta manje
znanja od ocene etiri). Proces ocenjivanja je u dananjoj kulturi bitan uslov napredovanja poje-
dinca otuda i potreba za usavravanjem ocenjivanja pouzdanim i doslednim kriterijima.
ODMOR - namerno prekidanje aktivnosti s ciljem da se zaustave i odstrane negativni uticaji umora.
Vreme, broj i trajanje odmora zavisi od vrste rada. Odmor treba zapoeti im doe do opadanja
uinka. Aktivan odmor je promena a ne prestanak aktivnosti. Pasivan odmor je prekid aktivnosti:
sedenje, leanje, spavanje.
ODNOS - relacija, ono to stvara vezu izmeu dve stvari; srodnost, neto to je zajedniko za neza-
visne jedinice; uoavanje relacija predstavlja osnovu inteligencije.
ODRASLO DOBA - je faza u ovekovom ivotnom ciklusu, koja poinje dvadesetih godine, ili doba u ivotu,
kada pojedinac dostie nivo delovanja (telesnog, emocionalnog, saznajnog, socijalnog i moralnog)
zrele osobe (odraslog). Prvi deo traje to kraja perioda plodnosti (pozne etrdesete godine) i to je vreme home-
ostaze u fiziologiji. Starost oznaava smanjenu funkcionalnost tkiva i organskih sistema. Pozna faza odraslosti
traje od kraja perioda plodnosti do smrti.
OKVIR REFERENCIJE - sistem standarda ili vrednosti, obino samo implicitnih, na koje se oslanja i
poziva neki sistem tvrdnji, ili neka pojedinana tvrdnja. U datom okviru iskazi i tvrdnje se prihvataju
kao ve dokazani i slue kao posredan dokaz za nove tvrdnje koje se pozivaju na taj okvir referen-
cije.
OMETENOST U RAZVOJU - pojava da jedan broj dece zaostaje od brzine, nivoa i kvaliteta razvojnog
toka koji prolazi veina iz generacije. Ta grupa nije jedinstvena ni po oblicima ni po uzrocima ome-
tenosti. Uzroci mogu biti bioloki (oteenja organske prirode), socijalni (kulturno-obrazovna depri-
vacija) ili viestruko, interaktivno delovati. Oblici ometenosti: mentalna retardiranost, telesna hen-
dikepiranost (invalidnost), poremeaji sluha, vida i govora, poremeaji u ponaanju.
ONTOGENEZA - ivotna istorija individue; postanak i razvoj nekog organizma od zaea do kraja
ivota; podrazumeva i nastanak nekog organa i njegovih funkcija.
OPAAJ - percepcija, saznajna funkcija zasnovana na ulnim podacima kojim se uspostavlja odnos
sa realnou (spoljanjom i unutranjom). Opaaj je svest o predmetu u celini, sklop organizovanih
informacija o dogaaju. Opaaj nastaje prijemom i obradom ulnih nadraaja pri emu vanu ulogu
igra ranije iskustvo. Taj dogaaj je prvenstveno kognitivan ali u nastajanju opaaja uestvuju i afe-
ktivni i konativni procesi - pa je opaaj sloaj kogntivnih, afektvnih i konativnih iskustava.
OPAANJE - saznajni proces kojim postajemo svesni predmeta, pojava, dogaaja, u naoj okolini ili
u nama samima - prvenstveno preko ula. Pri opaanju je obino angaovano vie od jednog ula
to doprinosi da slika bude realnija ili postojana.
402
OPERANTNO USLOVLJAVANJE - (v. INSTRUMENTALNO USLOVLJAVANJE)
OPISNO OCENJIVANJE - kvalitativna analiza i razvrstavanje u opisne kategorije - ta neko zna/ne zna.
OPOZICIJA PALCA - u psihomotornom razvoju ruke i prstiju izmeu 36. i 60. nedelje palac razvija
elastiniju pokretljivost od ostalih prstiju ruke i na kraju se javlja ljudski nain hvatanja prstima: sup-
rotstavljanje, opozicija palca svim ostalim prstima. Hvatanje sa jagodicama palca i kaiprsta nazi-
vaju i pincetno hvatanje.
OPSESIJA - misao, ideja koja progoni linost i koje ona ne moe da se oslobodi; protiv opsesije,
kojoj se ne zna razlog javljanja, linost se bori odbrambenim ritualima koji menjaju njeno ponaa-
nje i nastaje opsesivna neuroza.
OPTA PSIHOLOGIJA - generalna psihologija, koja prouava osnovne psiholoke funkcije normalnog
odraslog oveka: opaanje, uenje, pamenje, zaboravljanje, miljenje, emocije, motivaciju i li-
nost.
ORALNI KARAKTER - karakteristike linosti koje odraavaju njene doivljaje iz njene oralne faze (jer
je ostala fiksirana ili regredirana na tu fazu); odlike su: oralni erotizam, optimizam/pesimizam, eufo-
rija/depresija, govorljivost, pohlepa, zavisnost, pasivnost, sklonost ka jelu i puenju, ispunjavanje
elja sanjarenjem.
ORDINALNOST - je naelo pri kome konkretan broj znai uzastopnost jedinice u nizu.
ORGANIZACIJA LINOSTI - integracija linosti, proces objedinjavanja ili stanje objedinjenosti delova u
celinu - iji je rezultat unutranja doslednost i svoenje unutranjih sukoba na najmanju meru.
Takvu linost odlikuje dobar integritet i konvergentni procesi u razvoju i ponaanju.
403
sa realnou, da ima udela u procesu uenja i stvaranju individualnih razlika u sposobnostima i da
je znaajan za nauno i drugo stvaralatvo oveka.
ORTOGENEZA - doktrina da jedan organizam ima normalan tok razvoja kojim ide ako ga ne spree
neke jake promene sredine; linost ima jake intrinsike pokretae za zdrav i normalan razvoj i
ponaanje, ako nije pod uticajem snanih deformiuih sila spolja.
OSET - oset je svest o prisustvu drai i njenim osobinama to je ishod centralnih procesa; oset je
subjektivni doivljaj svojstava okoline (kvalitet, intenzitet, trajanje) koji nastaje delovanjem fizikih
procesa (energija) na ulne organe u kojima se stvaraju impulsi koji se nervnim vlaknima prenose
u modane centre gde se pristigle informacije obrauju i tumai njihovo znaenje.
OSEANJE IDENTITETA - znanje osobe ko je ona - Ja-oseanje; oseanje sopstvene istovetnosti bez
obzira na promene koje se uoavaju u sebi.
OSEANJE INTEGRITETA - opaanje svoje linosti, svoga selfa, kao stabilne strukture koja je odvoje-
na od drugih i dosledna, ali ne samo tokom kraeg perioda, ve tokom vremena (v. INTEGRITET).
OSEANJE KRIVICE - oseanje linosti da se ogreila o norme ponaanja - koje esto nije obrazloe-
no ili je nerelevantno vezano za neke dogaaje. Osoba sklona oseanju krivice je bojaljiva,
samoprekorna, nesigurna, sumnjiava, depresivna. Psihoanalitiari je tumae kao oblik samoka-
njavanja koji se javlja zbog nesvesnih, potisnutih doivljaja koji nisu bili usaglaeni sa superegom.
OSETLJIVOST NA KONTRAST - je razlika u kontrastu izmeu dva vidna uzorka drai: odoje preferira
onaj, koji ima vei kontrast - razliku u koliini svetline figure i pozadine.
OSIFIKACIJA - razvoj kotanog tkiva iz hrskaviavog i vezivnog tkiva - koji se zavrava u adolescen-
ciji.
OVUM - jaje, enska polna elija; faza ovuma: 10-14 dana nakon zaea kada se oploena elija
delenjem poinje razmnoavati (do prirastanja za zid materice kada poinje faza embriona).
404
p
PAMENJE - proces uvanja prolog iskustva - zadravanje fiziolokih reprezentanata (kodova, tra-
gova) i ema ponaanja, steenih uenjem. Razlikuju se tri stupnja pamenja: senzorno, kratkoro-
no i dugorono pamenje. Senzorno pamenje znai senzorno skladite, koje zadrava informaciju
veoma kratko vreme u obliku koji je jednak ulaznoj informaciji (podatku). U kratkoronom (radnom)
pamenju poinju mentalne operacije, kao to su prebrojavanje i kategorizacija; nakon obrade
informacije se iz njega skladite u dugorono pamenje. Ima funkciju da prilikom seanja zadri
informaciju iz dugoronog pamenja radi upotrebe. Dugorono pamenje je skladite obraenih
informacija, pojmova, pravila, motornih vetina iz dueg vremenskog perioda.
PANJA - usmerenost ulne i mentalne aktivnosti na odreene drai (spoljanje ili unutranje) koja
dovodi do selektivnog izbora i poveane svesti o jednom ogranienom delu opaajnog polja. Pa-
nja je proces, pomou koga pojedinac aktivno vri selekciju informacija iz okoline.
Zajedniki povezana panja je trijadno ponaanje, koje se pokazuje u referentnom trouglu dete -
odrasli - predmet (dogaaj) i sa kojim dete i odrasli dele panju o istom predmetu (dogaaju) -
dakle panja je istovremeno usmerena na isti predmet ili dogaaj.
PEDAGOKA PSIHOLOGIJA - psiholoka disciplina koja prouava psiholoku stranu procesa vaspita-
nja i obrazovanja, posebno uslove od kojih zavisi uspenost uenja i razvoja. Otuda se sve ee
govori o psihologiji vaspitanja i obrazovanja, kao adekvatnijem nazivu za ovo podruje.
PERIODIZACIJA - podela celokupnog razvoja na razdoblja, periode, prema nekom usvojenom kriteriju
ili kombinaciji kriterija: psiholokim, pedagokim, prema karakteristinom fizikom stepenu razvoja
i drutveno definisanoj ulozi. Glavna razvojna razdoblja, koja odlikuju posebne zakonitosti prome-
na, su: detinjstvo, adolescencija, odraslo doba i starost.
PERSONALISTIKA TEORIJA - njeni autori zastupaju opte uenje da je linost jedinstvena, nepo-
novljiva celina - crte u linosti ine specifian sloaj i zato ova teorija metodoloki ima idiografski
prilaz.
PETOFAKTORSKI MODEL LINOSTI - se predstavlja kao sveobuhvatna taksonomija crta linosti koja sa
pet faktora obuhvata normalno i patoloko u jedinstveno polje linosti; svaka dimenzija se sastoji
od est crta; : FFM model Koste i Makreja (dimenzije i aspekti):
Ekstravertnost Saradljivost Savesnost Emocionalna Otvorenost/
(ne)stabilnost intelekt
Toplina Poverenje Kompetencija Anksioznost Fantazija
Drueljubivost Iskrenost Red Hostilnost Estetika
Asertivnost Altruizam Dunost Depresivnost Oseanja
Aktivitet Popustljivost Postignue Socijalna nelagodnost Akcija
Potraga za uzbuenjem Skromnost Samodisciplina Impulsivnost Ideje
Pozitivne emocije Blaga narav Promiljenost Vulnerabilnost Vrednosti
405
PISANI GOVOR - razlikuje se od usmenog ne samo po korienju slova za zapisivanje ve i po sinta-
ksi i stilu. Pisani govor mora biti briljivo ureen da drugi u proitanom nau poruku pisca - a to
znai da pisana govorna komunikacija zahteva veu elaboriranost od usmene.
PLATO - zaravan, deo krivulje uenja koji pokazuje zastoj u napredovanju koji nastaje zbog: (a) pot-
rebe da se uz nie mentalne strukture ukljue vie strukture, (b) pada u motivaciji. Plato je oeki-
vana pojava u uenju i on se nastavkom aktivnosti uz adekvatne mere moe vie puta otkloniti,
sve dok ne doe do "plafona", fizioloke granice u uenju i napredovanju.
PLEOTROPIJA - kada jedan gen moe da utie na izraavanje vie razliitih karakteristika.
POVRATNA INFORMACIJA - obavetenje organizmu ili maini o njegovom stanju ili uinku. Jedna je od
osnovnih pretpostavki regulisanja ponaanja. Povratna informacija kod organizma nazvana je bio-
fidbek, za razliku od one kod maine - fidbek (povratna sprega).
PODSTICAJ - insentiv, privlani objekt ili drutveni sadraj koji pojedinca pobuuje na odreenu akti-
vnost, budi latentan motiv. Motivacija koja nastaje na taj nain zove se insentivna motivacija i ona
se naroito koristi u psihologiji reklame.
POHVALA - izraz iskrenog odobravanja ili priznanja linosti njenih dela ili proizvoda.
POJAM - koncept, mentalni sadraj o optim svojstvima vie od jedne pojave; reprezentovanje aps-
trahovanih atributa. Pojam predstavlja simboliku zamenu za bitnu zajedniku karakteristiku svih
pojedinanih sluajeva. Sa pojmovima dete dosee sutinu, bit saznatog.
POJAM POLA - znai razvoj mentalnih struktura pojedinca u smeru od polnog identiteta do polne
stalnosti. Polni identitet je pojam osobe o sebi kao deaku ili devojici, koji se preslikava u tvrdnje,
kao to su ja sam deak, ja sam devojica. Polna shema je saznajna struktura, koju pojedinac upot-
rebljava za organizaciju podataka, koji se odnose na vlastiti pol. Polna diferencijacija ukljuuje formi-
ranje polnog identiteta i polne uloge odn. sve procese, koji su u pozadini njihovog razvoja.
POLNI STEREOTIP - je verovanje o tome, ta znai biti devojica a ta deak. Ukljuuje informacije o
spoljanjem izgledu, poloaju, interesovanjima, psiholokim karakteristikama, socijalnim odnosima,
zanimanju.
POLNA ULOGA - diferencijacija ponaanja, statusa, prava i obaveza, stavova, u zavisnosti od polne
pripadnosti, za koje se u nekom drutvu smatra da dolie vie jednom polu nego drugom. Ta uloga
se ui putem obiaja, propisa, primera (modela). Polna uloga je tip ponaanja i poloaja, koji je
primeren za devojice ili deake u kulturi u kojoj ive. Meutim, u savremenim drutvenim odnosi-
ma se uloge znaajno menjaju, uz emancipaciju ena. Istie se da ne postoji ni jedan akt, osim
poroaja i dojenja, koji ne bi predstavljao i deo muke uloge, a takoe ni jedan akt koji ne bi bio
deo enske uloge. Androginost je vrsta identiteta polne uloge, koji ukljuuje izraavanje kako tradi-
cionalnih mukih tako i enskih psiholokih karakteristika.
PONAVLJANJE - repeticija, uzastopno vrenje jedne iste mentalne ili radne operacije. Najpoznatije je
kod uenja novog ili ponovnog uenja i osveavanja nauenog gradiva. Obino ponavljanje je sve-
sno zadravanje informacija u obliku u kome je primljena. Integracijsko ponavljanje znai da se
nova informacija ugrauje u postojee strukture i izaziva transformacije - stvaranje novih kognivnih
406
struktura. Obino ponavljanje se odvija po kriterijumu repetitivnosti a integracijsko sadri inovaciju
(kreaciju).
PONAANJE - delatnost organizma. Termin se danas koristi mnogo ire nego kod klasinog bihevio-
rizma i sem spoljanjeg ponaanja znai i odgovor u datoj situaciji, jeziko ponaanje, i dr.
POSTIGNUE - dostignue, uspeh u izvesnoj oblasti; stepen ili nivo uspeha dostignutog u nekoj
oblasti znanja.
POTINJAVANJE - biti pod kontrolom drugog lica, podlegati tuem miljenju, biti pod uticajem vrnja-
ka, raditi po uputstvima drugih, prihvatiti vostvo i sugestije.
POTREBA - manjak ili viak neega, zbog ega nastaje stanje napetosti i spremnosti na aktivnost.
Potrebe se dele na primarne (unutranje, uroene), sekundarne (steene, izvedene), organske
(manjak ili viak materija), psiholoke (socijalne, intelektualne). Potrebe su izvori motiva i postoje
nezavisno od toga da li ih svesno doivljavamo.
407
POUZDANOST - relijabilnost, doslednost, merna karakteristika testa ili drugog postupka, koji se ogle-
da u istoj i slinoj vrednosti rezultata dva uzastopna merenja iste veliine. Doslednost mere ukazu-
je da nema uticaja nekontrolisanih faktora - to omoguuje dalji rad i upotrebu mera (rezultata).
POVRINSKA STRUKTURA - (omski) se odnosi na nain udruivanja rei i izraza u govornom jeziku,
koji se moe od jednog do drugog govornog jezika znaajno razlikovati. Povrinska struktura daje
fonoloka pravila i odgovarajuu fonetsku interpretaciju.
PRAGMATINO MILJENJE - je miljenje pri kome pojedinac upotrebljava logiku kao orue za reava-
nje ivotnih problema, istovremeno u svojim zakljucima (reenjima) prihvata i nedoslednosti i
nepotpunost reenja.
PRAVILA IZRAAVANJA EMOCIJA - su pravila, koja odreuju, gde, kada i kako je primereno izraavati
emocije.
PRAVILA PONAANJA - mogu biti: (a) Moralna pravila, koja uvaju dobrobit i pravdu ljudi. (b) Konvenci-
onalna pravila su arbitrarna socijalna pravila, kao npr. stil oblaenja, ponaanje za stolom, rituali u
socijalnim interakcijama. (c) Lina pravila su ona, koja se odnose na line preferencije pojedinca i u
naelu ne utiu na dobrobit, prava drugih ljudi i ne smetaju aktivnostima grupe.
PREDRASUDA - stav ili sentiment, povoljno ili nepovoljno verovanje, koje pojedinca ini sklonim da
opaa, misli, dela na nain koji je u skladu sa predrasudom. Otuda su kod predrasuda emocional-
na i delatna komponenta veoma izraene, dok je kognitivna komponenta nedovoljno razvijena, u
drugom planu.
PREDSTAVA - mentalna slika predmeta ili dogaaja razvijena na osnovu prolog ulnog iskustva i
imaginacije. Predstave se dele prema ulnom poreklu: vidne, slune, i dr.
PREKONVENCIONALNI NIVO - je prvi nivo moralnog suenja po Kolbergu, koji ukljuuje prva dva stup-
nja moralnog razvoja. Dete razumevanje pravilnosti / nepravilnosti delovanja temelji na konkretnim
posledicama postupanja, nagraivanju i kanjavanju i na verovanju u mo autoriteta ili na jednos-
tavnoj recipronoj razmeni obostranih koristi. Stadijum poslunosti i straha pred kaznom je prvi stadi-
jum moralnog prosuivanja u Kolbergovoj teoriji, koji se temelji na pojedinevom egocentrinom
potovanju superiorne moi autoriteta i na strahu pred kaznom. Instrumentalno realistika orijenta-
cija je drugi stadijum moralnog suenja u Kolbergovoj teoriji, koji se temelji na recipronoj izmeni
moi i privilegija meu konkretnim pojedincima. "Ako ti meni - ja u tebi", i nema ni rei o lojalnosti,
zahvalnosti i pravednosti.
PRENATALNI PERIOD - period pre roenja (traje 10 lunarnih meseci) - od zaea do roenja; deli se
na tri faze: (a) ovum (prve dve nedelje), (b) embrion (do kraja drugog meseca), (c) fetus (od kraja
drugog meseca do roenja), na kraju perioda organizam je sposoban za samostalno disanje, hra-
njenje, izluivanje, termoregulaciju.
PRENAUENOST (overlearning) oznaava nastavak uenja (vebanja) i kad se ueno izvodi bez
greke, kad je repertoar ponaanja razvijen u celini. Efekti su da na tako (pre)naueni materijal
manje utiu faktori zaboravljanja.
PREOPERACIONA FAZA - razvojni period miljenja, od 18 meseci do 7. godine, koji odlikuje razvoj
simbolikih funkcija, razvoj jezika, ali period odlikuje ireverzibilnost miljenja i predkauzalnost;
umesto pojmova dete raspolae kategorijama vremena, prostora, shvata jednine i mnoine, razvija
se stvaralaka igra.
408
PREOPTEREENOST - veliki broj i predugo trajanje kolskih aktivnosti, to ide na raun odmora i
rekreacije, odnosno dovodi do umora u koli.
PREPOZNAVANJE - svesnost da je neki objekt, sadraj koji sada opaamo ve ranije doivljen; sves-
nost znaenja nekog simbola: prepoznavanje rei.
PREIROKO ZNAENJE REI - kada dete u ranom govornom razvoju upotrebljava rei za oznaavanje
veeg broja predmeta, ljudi, aktivnosti, nego to ih oznaava pojedina re.
PREUSKO ZNAENJE REI - kada dete u ranom govornom razvoju upotrebljava rei, koje oznaavaju
uu skupinu predmeta, aktivnosti, nego to ih oznaava pojedina re.
PRIJATELJSTVO - je odnos koji traje due vreme izmeu najmanje dve osobe za koje su karakteristi-
ni prisnost, uzajamna privlanost, recipronost, poverenje.
PRILAGOAVANJE - proces promena u samom sebi ili u svojoj sredini da bi se postigla relativna pri-
lagoenost; sposobnost prilagoavanja u dati socijalni kontekst zavisi od strukture linosti i od
datih socijalnih uslova. Pri tome su od osobina linosti posebno znaajne socijalna percepcija,
socijalna inteligencija, motivaciona struktura i sistem vrednosti linosti.
PRIMARNE EMOCIJE - osnovne emocije koje se javljaju u ranom detinjstvu kod dece u svim kulturama
i odravaju se tokom itavog ivota; moemo ih neposredno prepoznati na osnovu izraza na licu.
One su po pravilu povezane sa tenjom ka cilju i visokim stepenom tenzije, optim oseanjem pri-
jatnosti i neprijatnosti. To su: strah, gnev, radost i alost.
PROAKTIVNA INHIBICIJA - pojava da naueno gradivo koi uenje sledeeg slinog gradiva (negati-
van transfer). to su gradivo ili aktivnost bolje naueni manje podleu interferenciji (v.
INTERFERENCIJA).
PROBLEM - zadatak, situacija koja trai reenje. Problem se moe javiti kod linosti u psiholokoj
sferi - sa brojnim varijacijama, to zavisi od psiholokog konteksta. U nauci termin se odnosi na
definiciju predmeta istraivanja.
PROBLEM DETE - dete koje, u porodici ili koli, kri norme ponaanja, i uz to ne pokazuje uobiajenu
osetljivost na vaspitne mere to namee potrebu za posebnim tretmanom u vaspitanju i obrazova-
nju. Meutim, ovde su esto u pitanju problemi odraslih u odnosu sa decom, kako u porodici tako i
u koli - to se mora imati u vidu pri razmatranju ovog problema.
PROBLEMSKO UENJE - uenje koje zahteva od uenika postavljanje problema / zadatka ili da zadat
problem samostalnom misaonom aktivnou zapone reavanje, otkrije ono to nedostaje da se
rei problem, potrai informacije i otkrije reenje. Ovaj oblik uenja razvija refleksivne vetine,
motivaciju za stvaralaki rad - unutranju motivaciju. Osnovna ogranienja ire primene u kolama
su to ovaj pristup uenju zahteva edukovanje nastavnika za ovaj rad i odgovarajuu strukturu
uenika / studenata u grupi.
PROJEKTIVNE TEHNIKE - postupak za otkrivanje karakteristinih naina ponaanja jedne linosti (nje-
nih stavova, motiva ili dinamikih crta) na osnovu njenih odgovora/ponaanja na relativno nestruk-
turiranu, dvosmislenu ili nejasnu situaciju koju sadri projektivni materijal (nedovrene reenice,
prie, Rorahov test ili TAT).
PROSOCIJALNO PONAANJE - je ponaanje sa kojim pojedinac deluje za druge ljude, i od tih radnji
uopte ne oekuje koristi za sebe.
PROFESIONALNA SELEKCIJA - izbor onog kandidata za koga, na osnovu zahteva zanimanja i profila
osobina, postoji najvea verovatnoa za uspeh u kolovanju i/ili poslu.
PROMENA - sve to neto ini drugaijim; (a) kvantitativna promena je promena u uestalosti, intenzi-
tetu ponaanja; (b) kvalitativna promena je promena u vrsti, nainu, strukturi, organizaciji ponaanja;
progresivna promena je promena u smeru vee sloenosti/efikasnosti ponaanja; regresivna promena
je promena u smeru manje sloenosti/efikasnosti ponaanja.
PRVA RE - je re, koju dete izgovara i ima znaenje; prva re je izgovorena grupa glasova koja
mora imati znaenje i biti u vezi sa neim to se pojavljuje kada se izgovara: osobom, predmetom
ili radnjom / situacijom; osim toga ona izraava i neko emocionalno stanje deteta: elju, tenju, pot-
rebu.
PSIHIKI IVOT - ine psihiki procesi (intelektualni: opaanje, uenje, pamenje i miljenje; emocio-
nalni: oseanja; konativni ili voljni: motivacija i voljne radnje); psihike osobine: relativno trajne
odlike pojedinca (navike, sposobnosti, temperament, karakter); psihika stanja: kada jedan doiv-
ljajni kvalitet privremeno ili relativno trajno daje ton psihikom ivotu.
PSIHOANALIZA - je naziv za uenje, doktrinu koju je zasnovao S. Frojd a modifikovali brojni sledbe-
nici - iji su osnovni pojmovi, za tumaenje ponaanja linosti, nesvesna motivacija, konflikti i sim-
bolizam. Praktini zadatak psihoanalize je psihoterapija - otkrivanje konflikta i nesvesnih motiva
kako bi se odstranio uzrok poremeaja ponaanja.
410
PSIHODRAMA - vrsta grupne terapije kod koje pacijent glumi situacije koje su dovele do oboljenja i
ponovo ih svesno i emocionalno doivljava. Publika i drugi glumci su sastavni deo tog postupka i
nakon odigravanja sluaja zajedno ga analiziraju.
PSIHOGALVANSKI REFLEKS - elektrine reakcije na koi koje otkriva galvanometar - smanjenje elek-
trinog otpora na povrini koe usled poveanog znojenja pod uticajem emocionalnog stanja.
PSIHOFIZIKA - nauna oblast koja se bavi izuavanjem odnosa izmeu drai i oseta (odnos energije
drai i intenziteta oseta). Veber/Fehnerov zakon: intenzitet oseta jednak je logaritmu intenziteta
drai.
PSIHOLINGVISTIKA - psihologija jezika i govora; izuavanje odnosa izmeu komunikacija ili poruka i
karakteristika lica koja opte; obuhvata procese kodiranja i dekodiranja znakova i simbola.
PSIHOLOGIJA - nauka koja se bavi sistematskim izuavanjem psihikog ivota na osnovu prouava-
nja ponaanja i neposrednog iskustva o mentalnim sadrajima linosti.
PSIHOLOGIJA POUAVANJA - je deo pedagoke psihologije koji se bavi psiholokom stranom proce-
sa pouavanja - uvoenja uenika u proces saznavanja sa ciljem da efekti uenja budu odreene
promene u njihovom ponaanju - istraivakom uenju, od reproduktivnog prema produktivnom,
kreativnom uenju, a tei ka samopouavanju kao krajnjem cilju.
PSIHOLOKA SITUACIJA okolnosti koja utie na linost, koja moe da potraje tokom nekog perioda a
moe da bude i trenutna; u kontekstu, u dinamikoj interakciji, mogu da budu prole i sadanje,
unutranje i spoljanje, realne i imaginarne determinante.
PSIHOLOKE POLNE RAZLIKE - razlike koje se javljaju izvan primarnih i sekundarnih polnih karakteris-
tika. Nalazi ukazuju da o tim razlikama postoji mnogo stereotipija, neverifikovanih hipoteza i jedan
mali broj potvrenih razlika: enski pol pokazuje bolje rezultate u izvoenju operacija u jezikom
simbolikom sistemu; muki pol pokazuje bolje rezultate u zadacima koji zahtevaju angaovanje
neverbalnog simbolikog sistema - u prostornim i matematikim relacijama. To se manifestuje u
kolskom uenju. Devojke su bolje u jezikim disciplinama a mladii u matematikim i prirodnim
naukama.
PSIHOMETRIJA - psiholoka disciplina koja se bavi pitanjima razvoja i primene postupaka merenja
psihikih procesa i osobina.
PSIHOMOTORNE SPOSOBNOSTI - sposobnosti izvoenja miinih pokreta (motornih radnji) koji zahte-
vaju brzinu, preciznost i koordinaciju: spretnost prstiju, spretnost ruku, mirnoa ruku / tremor, koor-
dinacija pokreta delova tela, senzomotorna koordinacija, sposobnost odravanja ravnotee.
PSIHOMOTORNI RAZVOJ - obuhvata razvoj koordinacije pokreta glave i trupa, razvoj senzomotorike,
razvoj hvatanja, razvoj hoda i razvoj lateralnosti.
PSIHOMOTORNI REPERTOAR - repertoar ponaanja koji ine motorne navike (diskretni zadaci) i
motorne vetine (kontinuirani zadaci) koji su deo dugoronog pamenja (v. REPERTOAR
PONAANJA).
PSIHOPATA - osoba koja je zbog poremeaja ponaanja u stalnom sukobu sa socijalnom sredinom -
normama ponaanja i moralom. Kod takve osobe ne postoji ili je ogranien uvid da vre prestup.
PSIHOSOMATSKA OBOLJENJA - poremeaj funkcije nekog organa pod dejstvom psihikih faktora,
intenzivnog i trajnog emocionalnog stanja/reagovanja. Dominiraju dva objanjenja nastanka psiho-
somatskog poremeaja: (a) uslovljavanjem (vieg reda) zamenom signala koji pokree funkciju
organa i (b) psihoanalitiko tumaenje, da se radi o mehanizmu prebacivanja psihike tenzije u
fizioloke funkcije (abreakciji).
411
PSIHOSOCIJALNA TEORIJA - je Eriksonova teorija razvoja, koja naglaava socijalne inioce na sva-
kom stadijumu razvoja. Razvoj svake linosti prolazi kroz osam faza u kojima se pozitiv-
no/negativno ostvaruju razvojni zadaci. Zahtevi drutva na jednoj strani podstiu razvoj pojedine
linosti, a razvijaju vetine i druge naine ponaanja, koji su potrebni za aktivno uee u zajedni-
ci. Nain delovanja ega je u Eriksonovoj teoriji spoljanji (socijalni) nain delovanja, preko koga
ego pojedinca komunicira sa okolinom i razreava psihosocijalne krize. Psihosocijalna kriza je raz-
vojni period pojedinca u kome se on suoava sa specifinim nainima delovanja svoga ega na
socijalnu okolinu i delovanje te okoline na njega, koja u njemu stvara odreenu napetost, specifi-
an konflikt. Po tim specifinim konfliktima, psihosocijalnim krizama, Erikson je imenovao razvojne
stadijume: 1. poverenje/nepoverenje; 2. autonomija/srama i sumnje; 3. inicijativa/krivica; 4. marlji-
vost/inferiornost; 5. identitet/konfuzija identiteta; 6. intimnost/izolacija; 7. produktivnost/stagnacija i
8. integritet/oaj.
PSIHOZE - ozbiljni psihiki poremeaji koji imaju karakteristino poreklo, tok i simptome. Osnovna
odlika im je delimino ili potpuno gubljenje dodira sa realnou (halucinacije). Dele se na organske
(na pr. senilnost) i funkcionalne psihoze (na pr. izofrenija, manino-depresivne psihoze, paranoi-
dna stanja).
PUBERTET - rana adolescencija koju oznaava ponovna aktivacija centralnog nervnog sistema, koji
kontrolie polni razvoj, kada se javljaju sekundarne polne karakteristike i dostie polna zrelost.
Poetak puberteta prati intenzivno poveanje izluivanja polnih hormona i ubrzan i zavrni razvoj
sekundarnih polnih odlika. Pored karakteristinih telesnih promena: ubrzanog rasta teine i visine,
odlikuju ga i psiholoke promene: negativizam, emocionalna preosetljivost, kritiki stav, tekoe u
radu i uenju. Ovaj period odlikuje pojaana tenja za druenjem sa vrnjacima, razvoj karakternih
osobina i apstraktnog miljenja.
r
RACIONALIZACIJA - kao mehanizam odbrane linosti ima dve funkcije: (a) da opravda neko ponaa-
nje, neuspeh i (b) da sakrije pravu motivaciju ponaanja (od samog sebe). U oba sluaja linost to
ini nesvesno, pravi razlozi su potisnuti, i linost veruje da se rukovodi stvarnim razlozima. Racio-
nalizacija u kojoj se nedostignuti cilj omalovaava nazvana je "kiselo groe", a u drugom sluaju,
kada se velia beznaajan uspeh dat je naziv "slatki limun".
RAD - usmerena svesna aktivnost, koja zahteva odreene telesne i mentalne operacije, kojima se
postiu unapred postavljeni ciljevi ili izvrenje nekog psiholokog zadatka.
RADNA KULTURA - termin oznaava pozitivan odnos prema radu (voleti raditi) i razvijene navike i
sposobnosti za uspenu organizaciju i praktinu realizaciju zadataka (umeti raditi).
RADNA NAVIKA - kod uenika/studenata najee se dele na navike vremena i navike mesta uenja.
Navike vremena uenici stiu uz pomo pravljenja plana rada za uenje. Ustaljeno vreme rada
olakava poetak rada. Navika mesta olakava rad jer omoguava stvaranje optimalnih uslova
ureivanjem radnog mesta.
RADOZNALOST - tenja ka ispitivanju novog ili preispitivanju poznatog; tenja da se dobije informaci-
ja. Pozitivno korelira sa inteligencijom i kreativnou linosti.
RANO DETINJSTVO - neki autori pod ranim detinjstvom oznaavaju drugu i treu godinu ivota (to
drugi nazivaju prvim detinjstvom) koje karakterie poetak hodanja, govora, sticanje navika higije-
ne - odnosno javljanje odlika ljudske vrste; ee se pod ranim detinjstvom podrazumeva itav
period do polaska u kolu (od druge do sedme godine) koji drugi oznaavaju kao predkolsko
doba.
RASEJANOST - obuhvata razne oblike fluktuacije panje: od one koju uzrokuje visoka koncentracija
panje na specifine sadraje, usled ega je panja za sve drugo povrna - do fluktuacije panje
kod hiperaktivnosti, nedostatka interesovanja, kod retardiranih i dr.
412
RASPOLOENJE - prijatno ili neprijatno emocionalno stanje, koje due traje i malog je intenziteta.
Dominirajua raspoloenja su karakteristina za odreene tipove linosti i temperamenta.
RAZREDNA KLIMA - najee analizirane dimenzije razredne klime su: (a) socijalna atmosfera koju
stvara nastavnik kao rukovodilac, (b) razredne interakcije koje zavise od odreenih oblika komuni-
kacije, (c) atmosfera kooperacije (saradnje) ili kompeticije (takmienja) i (d) emocionalna atmosfe-
ra u razredu (sentimentalna, topla, hladna). Razrednu klimu odreuju i meusobni odnosi samih
uenika.
RAZVOJ - se u najirem smislu rei shvata kao (a) promena u karakteristikama organizma i ponaa-
nju i vrste i pojedinca. Kod ljudske vrste ontogenetski razvoj je bitno drugaiji od ivotinjskog - gde
svaka jedinka razvija svoj bioloki repertoar i svaka generacija poinje "od poetka", dok kod ljudi
na individualni razvoj utie ne samo bioloki plan ve i socijalno iskustvo koje se kumulira i svaka
generacija zna vie od prethodne; (b) viesmernost razvoja znai da razvoj nije ogranien na pove-
anje ili smanjenje svojstava, sposobnosti, naprotiv u svim periodima dolazi kako do poveanja
tako i smanjenja specifinih ponaanja; doslednost u razvoju se odnosi na prosenu doslednost sa
uzrastom s obzirom na odreenu osobinu/sposobnost; stabilnost razvoja odraava doslednost rela-
tivnog poloaja pojedinca u uzrasnoj grupi s obzirom na neku osobinu/sposobnost; multivarijantnost
razvoja znai na promene ponaanja (linosti) individue utiu meuodnosi razliitih podruja (kogni-
tivnog, emocionalnog, konativnog); kontiniitet (povezanost) je poimanje razvoja kao kumulativnog
procesa dodavanja novih karakteristika, vetina, sposobnosti iste vrste onima koje su kod individue
ve izraene; diskontinuitet (nepovezanost) je poimanje razvoja kao procesa u kome se pojavljuju
sasvim novi naini ponaanja (kvaliteti) u odreenim periodima razvoja.
RAZVOJNA KRIZA - javlja se u momentu "socijalnog prelaza", kada je ravnotea naruena zbog poja-
ve novih potreba i reorganizacije motivacione sfere linosti. Nijedan psihofiziki ili socijalno-
psiholoki dogaaj u kome najee dolazi do razvojne krize (prelazak iz jedne razvojne faze u
drugu, polazak u kolu, poetak polne zrelosti, stupanje u brak...) ne moe biti shvaen ako se ne
dovede u vezu sa: (a) hronolokim uzrastom osobe, (b) grupnom pripadnou pojedinca i (c) vre-
menom zbivanja tog dogaaja (kulturno-istorijskom varijablom).
RAZVOJNA PSIHOLOGIJA - prouava razvoj psihikog ivota ivih bia u toku njihove evolucije (filo-
geneza) i ispituje razvoj savremenog oveka od zaea do smrti (ontogeneza). Pri tome ona nas-
toji da opie pojave razvoja, kako razvoj tee i da objasni fenomenologiju razvoja - utvrdi pravilnos-
ti i zakonitosti pojedinih razvojnih razdoblja.
RAZVOJNI TEST - je standardni postupak, sa kojim utvrujemo trenutni razvojni status pojedinca u
poreenju sa relevantnim prosekom njegovih jednako starih vrnjaka.
RAZVOJNI ZADATAK - ine vetine, znanja, naini ponaanja itd., koje pojedinac mora na datom
uzrastu svoga ivota, u jednom datom drutvu, usvojiti jer se smatraju kao potrebni ili podesni za
socijalno prihvatljivo funkcionisanje.
REAKCIONA FORMACIJA - uspostavljanje crte ili stalnog oblika ponaanja koje je direktno suprotno
snanoj nesvesnoj (potisnutoj) tendenciji; navodi se kao mehanizam odbrane ali i istie da je trajni-
ja i obuhvata veu oblast linosti nego odbrambene reakcije.
REALISTIKI CRTE - znai crtanje figura i predmeta, koji su po izgledu, veliini, u srazmeri slinoj
stvarnim figurama i predmetima. Euklidovski prostor u dejem crtanju znai da dete uzima kao
ishod koordinantni sistem i u prostor unosi pojedine metrijske korespondencije kao npr. odreene
oblike, razmere, prikaz u perspektivama.
413
REALIZAM - (Pijae) je nemogunost razlikovanja izmeu mentalnih i fizikih entiteta.
RECENCIJA - njen efekat se manifestuje u veem uticaju kasnije datih informacija na formiranje
impresije, nego ranije i pre datih informacija. Efekat recencije psiholozi ne obajanjavaju samo
delovanjem zaboravljanja a ranije infrormacije nego i znaajem novih podataka kojima se zame-
njuju raniji podaci.
RECEPTIVNA IGRA - je igra u kojoj dete izraava razumevanje odnosa (poimanje, sleenje i davanje
zahteva, poimanje odnosa). U tu vrstu igre svrstava se: sluanje, posmatranje, imitacija i itanje.
Ta vrsta igre podstie razvoj govornog razumevanja i izraavanja, razumevanja uzrono-
posledinih odnosa i usmeravanje panje.
RECEPTIVNA AKTIVNOST - aktivnost primanja informacija itanjem, sluanjem - koje su manjeg inten-
ziteta angaovanja jer ostavljaju primaoca pasivnim.
RECEPTOR - ulni organ, specijalizovan organ za otkrivanje promena u okolini i samom organizmu;
osnovna klasifikacija vri se prema ulnom modalitetu ili smetaju i funkciji (interoceptori, ekstero-
ceptori).
RECESIVNI ALEL - je alel, koji produkje odreeni fenoip samo, ako je prisutan u homozigotnom obli-
ku.
RE - najmanja jezika jedinica koja je nosilac samostalnog znaenja i moe da stoji samostalno
(na pr. imenice i zamenice). Rei se izuavaju u okviru morfologije (sastav), fonetike (glasovi), sin-
takse (reenine strukture), leksike (struktura renika) i semantike (znaenja).
REENICA - je strukturna celina, sastavljena iz delova (rei), koji su u meusobnom odnosu. Faza
potpune reenice javlja se u 4. i 5. godini i odlikuje se korienjem svih vrsta rei
REDUNDANTNOST - (redundatia = obilje) u teoriji informacija oznaava viak signala; u nastavi, pre-
davanju je to ono to nije novo, to se od ranije zna, a pomae shvatanju novog, transformisanju u
vlastite kognitivne strukture. Predavanje ili tekst u kome nema ponavljanja poznatog teko se
saima i teko ui.
REFERENTNI STIL GOVORA - je karakteristian za onu decu, kod kojih su u ranom reniku preovlau-
jue imenice, sa kojima dete imenuje predmete, stvari, osobe.
REFERENTNA GRUPA - grupa koja slui kao model, obrazac ponaanja (po vrednosnim orijentacija-
ma, ciljevima, normama, standardima) i kao oslonac u proceni drugih. Uticaj referentne grupe ide
izvan ovog okvira - preko procesa identifikacije linosti proiruje se na proces socijalizacije, na
razvoj linosti.
REFLEKSI - vrlo prost akt koji je odgovor organizma, posredstvom nervnog sistema, na stimulus.
Odigrava se automatski, bez voljne kontrole. Ako se posebno ne navede vrsta misli se na uroene
reflekse (bezuslovne reflekse). Neki su karakteristini samo za period odojeta i odraavaju
normalni motorni razvoj od prenatalnog perioda do blizu 9. meseca po roenju, drugi se u raz-
voju zadravaju (kijanje, zevanje, irenje zenica u tami).
REFLEKSOLOGIJA - psiholoki pravac, doktrina prema kojoj se svako ponaanje moe objasniti
pomou refleksa (posebno uslovnih refleksa) i njihovih kombinacija.
414
REFRAKTORNA FAZA - vremenski period za koji je nervno vlakno koje je provelo impuls neosetljivo za
sledeu stimulaciju, provoenje novog impulsa (traje jedan hiljaditi deo sekunde).
REGRESIJA - se javlja kao samostalan mehanizam odbrane ili u sklopu drugih mehanizama linosti.
Regresija je vraanje ponaanja na razvojno nii, primitivniji nivo. Javlja se kao reakcija na neus-
peh, frustraciju. Tekoe strukturisanja i restrukturisanja linosti mogu biti praene regresijom i
tada ona slui kao predah linosti koja nastoji da se prilagodi, reorganizuje na novim osnovama.
REM - oznaka za brze pokrete oiju pri spavanju (rapid eye movemente). Ako probudimo spavaa
koji mie oima obino izvetava da je sanjao. Meutim, ima snova i bez pokreta oiju.
REPREZENTATIVNI UZORAK - onaj uzorak koji tano odraava svaku relevantnu ili zahtevanu karakte-
ristiku populacije.
REPRODUKTIVNO UENJE - uenje napamet, bez razumevanja gradiva, isto zapamivanje materija-
la onako kako je dat i reprodukovanje u datom obliku. Obino zahteva veliki broj ponavljanja. Pod-
lono je brzom zaboravljanju.
RESPONDENTNA AKTIVNOST - oznaava reakciju ili odgovor uenika na primljenu informaciju. Ako bi
intenzitet tih reakcija (angaovanje) reali po progresiji imamo: podvlaenje teksta, beleenje,
izrada pregleda, samostalno prepriavanje, diskusija, suprotstavljanje miljenja, reavanje proble-
ma.
RETIKULARNA FORMACIJA - splet neurona u modanom stablu. Uzlazni "stub" prima impulse iz
receptora i alje ih u korteks a silazni prima impulse iz kore velikog mozga. Smatra se da retikular-
na formacija deluje na budnost, regulaciju sna, da koi ili ubrzava senzorne i motorne impulse i
modifikuje voljne i refleksne pokrete. Neke njene sloene funkcije jo nisu istraene.
RETROAKTIVNA INHIBICIJA - koenje unatrag, pojava da novo naueno gradivo utie na zaboravljanje
ranije (prethodno) nauenog gradiva, oteava upotrebu pre nauenog. Retroaktivna inhibicija je
manja ako je prethodno dobro naueno, ako se uzastopno ue to razliitija gradiva, ako se pravi
razmak izmeu uenja. Najmanja je ako posle uenja sledi odmor spavanjem (v. INTERFE-
RENCIJA).
REAVANJE PROBLEMA - proces razreenja situacije koju postavlja neki problem; nalaenje odgovo-
ra koji zadovoljava zahteve situacije (v. PROBLEMSKO UENJE).
415
REVERZIBILNOST - povratnost nekih odnosa i/ili procesa. Reverzibilni psiholoki procesi javljaju se u
6/7 godini - misaone operacije koje detetu omoguavaju praenje procesa obrnutim redosledom.
Reverzibilne operacije dostiu se tek sa punom formalizacijom miljenja.
RIGIDNOST - krutost, termin se koristi da oznai pojavu nespremnosti ili nesposobnosti subjekta da
se prilagodi novim okolnostima, bilo u kognitivnom, afektivnom ili konativnom podruju.
RNK - ribonukleinska kiselina; psiholozi je povezuju sa procesima uenja i pamenja, jer se menja u
tom procesu - to daje povoda da se povezuje sa njenim ueem u kodiranju zapamenog.
ROENJE - je kraj poraanja, koje protie u vie faza od trudova, otvaranja usta materice i istiskiva-
nja ploda.
RUKOVOENJE - voenje grupe da bi se postigao unapred postavljen cilj, rezultat. Voa svojim
delanjem modifikuje, usmerava i kontrolie stavove ili akcije lanova grupe (v. AUTORITATIVNO /
DEMOKRATSKO (RUKO)VOENJE).
s
SAGOREVANJE NA POSLU - je sindrom emocionalne iscrpljenosti, doivljaj niskog linog ispunjavanja
i depersonalizacije, koja se pojavljuje kod nekih pojedinaca kao posledica duge izloenosti stresu
pri radu u emocionalno zahtevnim okolnostima (obino pri radu sa ljudima).
SAMOOCENA - kako subjekt vidi sebe sama - vrednovanje ili procena svojih linih kvaliteta ili crta,
vrednosti vlastite linosti. Slika o sebi nastaje na osnovu reakcija i procena okoline, na osnovu
uporeivanja sebe sa drugima, da bi se od tog okvira Ja - drugi (interpsihike kategorije) prelo na
vii nivo Ja-Ja (intrapsihiku kategoriju) koja ukljuuje samopoznavanje i emocionalno-vrednosni
odnos prema sebi.
SAMOSVEST - svesnost sopstvenog Ja; znanje o sebi kao jedinstvenoj i osobenoj linosti; uz ovo se
znanje pridruuju samoocene - kako sebe doivljavamo i kakve tenje imamo u vezi sa znanjem o
sebi kao osobi.
416
SANGVINIK - tip temperamenta koji odlikuju brze a slabe reakcije koje kratko traju, sklon je vedrom
raspoloenju. Ajzenk ga u svojoj teoriji linosti opisuje kao temperament koji je kombinacija ekstra-
verzije i stabilnosti, sa sledeim crtama: drutvenost, komunikativnost, govorljivost, odgovornost,
spokojstvo, veselost, bezbrinost i superiornost.
SASTAV ORGANIZMA - je uee apsolutne i relativne koliine masnog tkiva, miine mase, skeletne
mase, unutranjih organa i drugih tkiva u telu.
SEKULARNI TREND - je proces, koji uzrokuje prosene promene veliina ili oblika pojedinaca u popu-
laciji iz jedne generacije u drugu. Ti trendovi mogu biti pozitivni (poveanje veliine) ali i negativni
(smanjenje veliine).
SEMANTIKA - nauka o znaenjima rei i drugih simbola; lingvistika semantika bavi se znaenjima
sa psiholokog (subjektivnog) stanovita znaenja; opta semantika prouava ljudske odgovore na
simbole i znakove.
SEMANTIKI DIFERENCIJAL - bipolarna skala za ispitivanje i merenje znaenja. Ona ispitaniku nudi
pojam, simboliki sadraj, i pridevsku skalu koja najee ima sedam stupnjeva od kojih je srednji
neutralan, a po tri levo i desno opisuju polarizovan gradijent odnosa. Ispitanik na skali belei inten-
zitet svog odnosa (kognitivnog, afektivnog i konativnog). Osnovni metodoloki problem je izbor
pojmova i prideva od kojih se prave polarizovane skale jer taj izbor treba da obezbedi reprezentati-
vni uzorak predmeta ispitivanja. U obradi podataka, da bi se prikazao viedimenzionalni semantiki
prostor, koristi se trodimnzionalni koordinantni sistem na kome se prikazuju tri semantike diferen-
cijacije: evaluacija (procena), potencija (snaga) i aktivitet.
SENZITIVNI PERIOD - je razdoblje koje je optimalno za pojavu i/ili uenje odreenih sposobnosti i u
kome je pojedinac posebno osetljiv na sredinske uticaje. Savremeni razvojni psiholozi naglaavaju
da su granice toga razdoblja manje strogo omeene nego kritinog razdoblja; govore o mesecima i
godinama, a ne samo o nedeljama ili danima, razdoblje izvan granica senzitivnosti moemo da
smatramo razdobljem smanjene verovatnosti za razvoj pojedinih svojstava/ponaanja.
SENZORNE SPOSOBNOSTI - ulne sposobnosti, koje su klasifikovane prema pojedinim ulnim modali-
tetima: vid na blizinu, irina vidnog polja, razlikovanje boja, razlikovanje tonova, otrina sluha, itd.).
SENTIMENT - kompleksna dispozicija, sloena emocija, trajni afektivni i konativni odnos prema
neemu (drugoj osobi, nekom objektu, apstraktnoj ideji). Sentiment se odreuje kako objektom
tako i centralnim afektivnim odnosom izmeu linosti i tog objekta. Od stavova ga razlikuje priroda
i to, za razliku od stavova, sentiment ne zahteva racionalno obrazloenje. Sloenost sentimenta
ilustruju oseanja prema drugima (na pr. sentiment ljubavi majke prema detetu izaziva strah ili ljut-
nji u sluaju ugroenosti deteta, zavisno od toga da li opasnost jo traje ili je prola).
SERIJACIJA - je sposobnost deteta, da predmete uredi po vrsnom redu (npr. po veliini). Sistemat-
ska serijacija zahteva razumevanje dvostruke relacije > i < (reverzibilnost redosleda). Serijacija
pokazuje da je dete ovladalo principom tranzitivnosti.
417
SIMBOLIKI CRTE - dete crta predmete onako kako ih doivljava - u likovnom izrazu povezani su
delovi koji u stvarnosti ne idu zajedno. Simboliko crtanje odlikuje: intelektualni realizam, veliine i
boje zavise od dejeg raspoloenja, nacrtani modeli su bez vizuelne perspektive i sa "rendgen-
skim" nainom prikazivanja. Intelektualni realizam je crtanje, pri kome dete crta to to o predmeti-
ma, osobama, ivotinjama zna odn. poznaje. Shematski stupanj je drugi stupanj simbolikog crtanja,
za koji je karakteristino, da dete crta jednake sheme za iste predmete, ljude, ivotinje - sheme su
takoe sve slinije stvarnim predmetima, ljudima, ivotinjama, koje reprezentuju. Vizuelni realizam je
nain shematskog crtanja, pri kome se dete u velikoj meri oslanja na to, ta na predmetima, oso-
bama, ivotinjama vidi, i zato ih takoe pokuava to primerenije nacrtati.
SIMBOLIKA IGRA - je igra u kojoj dete reprezentuje neto iz stvarnog ili zamiljenog sveta. Dete
zamilja uloge, prostor i situaciju i kroz igru se stavlja u njih. Pojavljuje se u 2. godini i menja se do
7-8 godina. Sa 2 godine dete oponaa odrasle (kuvanje, popravljanje, minkanje, briga o lutki...).
Sa 4 godine deca se ve dogovaraju ko e koju ulogu uzeti. Sa 7 godina dete ukljuuje u igru pot-
punu situaciju iz stvarnog ivota (uloge, odnosi, emocije). Deca se igraju uglavnom u grupi, mada
mogu i pojedinano. Razvija se mata, govor, komunikacija i socijalizacija. Rezultati ispitivanja
pokazuju, da se takoe rana simbolika igra najpre pojavljuje u socijalnom kontekstu u toku intera-
kcije sa iskusnijim partnerom. Zreliji i kompetentniji partner od deteta moe podsticati detetov raz-
voj i voditi ga u zonu narednog razvoja.
SIMBOLIKO MILJENJE - je sposobnost korienja npr. mentalnih slika, rei, pokreta, likovnih izraza
kao simbola za oznaavanje neeg drugog. Simboliko miljenje drugog reda je sposobnost razmi-
ljanja i zakljuivanja o predstavama, pojmovima, odnosima, idejama, itd.
SINAPSA - je spoj meu susednim neuronima, gde se uzbuenje ili konica uzbuenja prevodi sa
neurona na neuron, ili spoj izmeu neurita i efektora, takoe prebacivanje. Postoje dve razliite
vrste sinspsi: elektrine i hemijske.
SINTEZA - spajanje delova u celinu; celina koja je nastala spajanjem delova; psiholoka sinteza oba-
vlja fuziju: potpuno sjedinjavanje gde se delovi ne mogu vie identifikovati. U jedinstvenu celinu
mogu biti sintetizovani kognitivni, afektivni i konativni sadraji. Miljenje u obliku sinteze poinje da
se razvija u periodu konkretnih operacija (ime se prevazilazi sinkretizam), a u punoj meri se obli-
kuje u periodu formalnih operacija. Kreativna sinteza je kombinacija elemenata koji daju novi sadr-
aj, sloeniji od proste sume prethodnih elemenata.
SISTEM VREDNOSTI - skup vrednosti u samoj strukturi linosti koje je ona usvojila i u kojima procesi
vrednovanja imaju svoje izvore, koji joj obezbeuju unutranju doslednost. U sluaju poremeaja
linosti ili drutva dolazi i do promena u vrednosnom sistemu.
SLIKOVNI ZNACI DUBINE - su znaci, koji stvaraju utisak trodimenzionalnosti, npr. promene teksture,
maskiranje premeta.
418
SOCIJALIZACIJA - proces prenoenja normi, vrednosti i obrazaca ponaanja i razvoja kod linosti
funkcija neophodnih za aktivno i pasivno uestvovanje u drutvenim odnosima. Traje itavog ivo-
ta ali su detinjstvo i adolescencija najvaniji periodi. Odvija se spontano (dete raste u datoj socijal-
noj sredini i izloeno je uticaju uzora) i namerno (vaspitanjem) u porodici i drutvenim institucijama.
Za objanjenje procesa socijalizacije kao dvosmernog procesa v. INTERIORIZACIJA i
PEDAGOKA INVERZIJA.
SOCIJALNA IMITACIJA - je namerno ponavljanje ponaanja druge osobe, pri emu dete pre svega
imitira njenu ponaajnu nameru. Sposobnost imitacije intencionalnih radnji sa predmetima je onto-
genetski prvi oblik kulturnog uenja. Ona detetu pomae da razume konvencionalnu upotrebu pre-
dmeta i na temelju toga sa razumevanjem dalje ui o ovekovoj intencionalnoj upotrebi odreenih
predmeta, o tome, emu predmeti slue, koja je njihova namena (alomorfni razvoj).
SOCIJALNA POELJNOST - pojava da se kod izbora odgovora ponuenih u upitniku, inventaru linos-
ti, introspektivnom saoptenju - mogu birati socijalno prihvatljiviji odgovori, umesto onih koji blie
opisuju linost a nisu socijalno poeljni (prema proceni ispitanika).
SOCIJALNA PSIHOLOGIJA - psiholoka disciplina koja prouava uticaj socijalnih faktora na razvoj li-
nosti, kao i ulogu psiholokih faktora u socijalnim zbivanjima. Posebno se bavi pitanjima socijaliza-
cije, opaanja i ocenjivanja drugih, razliitim oblicima interakcije meu ljudima - ukratko: prouava-
njem ponaanja i doivljavanja pojedinca u socijalnim situacijama.
SOCIJALNI OSMEH - je osmeh koji kod odojeta izaziva opaanje ljudskog lica. Etoloka teorija spon-
tani socijalni osmeh tumai kao uroeni signal, pomou koga odoje odrava ili poveava socijalnu
stimulaciju, te ukazuje na poetak faze oblikovanja afektivne vezanosti. Kognitivna teorija pak
zagovara tezu, da se osmeh pojavljuje zaradi odojetove asimilacije okolnih dogaaja u sredinju
saznajnu shemu. Osmeh dakle odraava odojetovo prepoznavanje drai iz okoline, to vodi do
zadovoljstva, ako je odoje u tome uspeno
SOCIJALNO DOZIVANJE - je detetovo pozivanje na reakcije drugih ljudi, da bi na taj nain pridobili
podatke, sa kojima bi mogli da osmisle odreenu situaciju. Ako dete prie novom objektu, koji
moe biti potencijalno opasan ili prijatan, ono pogleda majku/oca, da bi dobilo informaciju o kvalite-
tu novog objekta i u skladu sa dobijenim znacima postupa.
SOCIJALNO REFERENTNA KOMUNIKACIJA - je komunikacija pri kojoj govornik sluaocu opisuje npr.
predmet, osobu, koje ta osoba ne vidi; govornikova poruka treba da bude uverljiva i relevantna, da
bi slualac ostvario primerenu predstavu o predmetu odn. osobi o kojima je re.
SOCIOGRAM - grafiki prikaz rezultata sociometrijskog ispitivanja - struktura grupe i odnosi u njoj
(konkretne interakcije).
SOCIJALNO EKSPRESIVNI STIL GOVORA - je karakteristian za decu, kod koje je u ranom reniku naj-
vie prisutna pragmatina (ekspresivna) upotreba govora.
SOCIOMETRIJSKI POSTUPAK - tehnika za ispitivanje dinamike i strukture male grupe. Ona se zasniva
na dva glavna odnosa meu pojedincima u grupi: izboru i odbijanju. Sociometrijski kriterij na kome
se zasnivaju izbori i odbijanja je zajedniko uee u nekoj od osnovnih aktivnosti grupe - on ispi-
419
tanike motivie da daju iskrene odgovore. Ovim postupkom se moe ispitati: a. sociometrijski sta-
tus pojedinca u grupi (da li je vie biran ili odbijen), b. unutargrupni odnosi u grupi, (c) stepen inte-
grisanosti ili kohezivnosti grupe.
SPONTANI POJMOVI - su pojmovi, koje dete oblikuje u svome svakodnevnom ivotu na osnovu vlasti-
tog iskustva (Vigotski). Spontani pojmovi su "uoptavanja stvari". Kod spontanih dete poznaje
predmet, pojam o njemu, ali nije svesno pojma, svog misaonog ina pomou kog predstav-
lja taj predmet . Spontani pojmovi deteta su van sistema, jer su nastali iz iskustvenih veza;
slabost spontanih pojmova u nesposobnosti apstrahovanja.
SREDINA KOJU POJEDINCI NISU DELILI - predstavlja uticaje sredine, koji doprinose razlikama meu
lanovima porodice.
SREDINA KOJU SU POJEDINCI DELILI - predstavlja inioce sredine, koji doprinose slinostima meu
lanovima porodice.
SPOSOBNOSTI - osobine pojedinca koje omoguavaju da se neposredno izvedu telesne i/ili mentalne
operacije sa uspenim ishodom u datoj situaciji. Sposobnost podrazumeva izvrnu mogunost, da
se zadatak, operacija za reenje zadatka, moe obaviti sada, ako su dati potrebni uslovi - nije pot-
rebno dodatno vebanje. Pojedinci se prema sposobnostima znatno razlikuju - to se vidi iz razlika
u nivou i kvalitetu koji postiu u istim aktivnostima. Dele se na opte i specifine sposobnosti (v.
INTELIGENCIJA i STRUKTURA SPOSOBNOSTI).
STADIJ RAZVOJA - je kvalitativna promena kod pojedinca (u ponaanju), koja se pojavljuje u odree-
nom periodu razvoja. Psiholozi koji zastupaju ideju da se razvoj odvija u vidu stadijuma (npr. Pija-
e), koji se pojavljuju konstantnim redom, sastoji se od nekoliko meusobno povezanih pretposta-
vki: (a) pretpostavka o homogenosti ponaanja na odreenom stadijumu; (b) pretpostavka o kvali-
tativnoj razlici; (c) pretpostavka o diskontinuitetu; (d) pretpostavka o istovremenosti razvojnih pro-
mena. Svaki razvojni stadijum se kvalitativno razlikuje od prethodnog i budueg.
STALNOST OBLIKA - je opaanje oblika odreenog predmeta kao istog, bez obzira na promene obli-
ka njegove slike na mrenjai.
STANJE BUDNOSTI - ili takoe stupnjevi prisutnosti (ovde i sada) su karakteristina stanja pona-
anja novoroeneta, opisana obino sa sledeom skalom: dubok san, aktivno stanje sa brzim
pokretima oiju (REM - san), stanje pospanosti, stanje budnog mirovanja, stanje nemira, pla.
STAVOVI - jedno postojano mentalno i/ili neuralno stanje da se pozitivno ili negativno reaguje prema
odreenim situacijama, objektima i osobama. Stavovi se ue (stiu) i teko se menjaju (relativno
su trajni). Imaju uticaj na kognitivne procese (selektivnost u opaanju) i na ponaanje (direktivno i
dinamiko dejstvo). Imaju i niz drugih psiholokih funkcija: da se pojedinac lake prilagodi standar-
dima grupe i dostigne odreene ciljeve (utilitarni); esto pomau linosti da razrei unutranje
sukobe (ego-odbrana).
STARAKO DOBA - period koji poinje 60/70-tih godina i traje do kraja ivota. Starenje je proces sa
starou povezanim univerzalnim opadanjem ovekovog biolokog delovanja. U njemu dolazi do
promena ponaanja koje su posledica opadanja fizike snage, brzine i mogunosti organizma da
se prilagoava promenama. Meutim, ovi gubici se najee nadoknauju akumuliranim iskustvom
420
i ekonomskom i drutvenom moi. Savremena gerontopsihologija ukazuje da je znatan broj teko-
a u prilagoavanju starih osoba u socijalnim, a ne samo biolokim uzrocima.
STIL SOCIJALNOG REAGOVANJA - je nain kako pojedinac reaguje u socijalnim interakcijama i uklju-
uje saznajnu, emocionalnu i motivacionu komponentu ponaanja.
STRAH - primarna emocija koja se javlja u situaciji (stvarnoj ili anticipiranoj) koja preti integritetu
organizma (linosti) - koju prate intenzivne promene u organizmu i ponaanju (promene u radu
vitalnih organa, bledilo, znojenje, drhtavica, bekstvo, skrivanje ili agresija).
STRATEGIJE PAMENJA - su tehnike, koje pojedinac upotrebljava da bi odreene stvari lake upam-
tio.
STRUKTURA SPOSOBNOSTI - pod ovim pojmom najee se govori o strukturi intelektualnih sposob-
nosti, meutim, pod njim se mogu podrazumevati i sve sposobnosti koje psihologija razlikuje: tele-
sne, senzorne, psihomotorne i intelektualne sposobnosti.
SUPEREGO - nad-ja, socijalni sloj u strukturi linosti koji se sastoji od moralnih, estetskih i drugih
unutranjih obrazaca i normi. Periodizacija razvoja superega ukazuje na tri faze: (a) period koji
odlikuje slepo prihvatanje roditeljskih zabrana (do 6/7 godine), (b) faza heteronomnog morala, raz-
voj ego-ideala, identifikacije (do oko 12. godine), i (c) faza koju odlikuje autonomna moralnost
(posle 12. godine).
ELDONOVA TIPOLOGIJA - zasnovana je na telesnoj konstituciji i po tom kriteriju svi ljudi se mogu
svrstati u tri telesna tipa: endomorfni, mezomorfni i ektomorfni. Svaki telesni tip ima poseban sklop
osobina linosti: viscerotonini (endomorfni), somatotonini (mezomorfni) i cerebrotonini (ekto-
morfni).
KRABANJE - je prvi stupanj detetovog crtanja, ostavljanje tragova olovkom na podlozi; krabanje
istovremeno znai detetovu motornu aktivnost i izraz, ono se u stvari, tako igra. Sluajni realizam
je razvojni stupanj na prelazu sa stupnja krabana na predshematski stupanj simbolikog crtanja.
Dete nacrtanu krabu imenuje i odmah joj doda jo neki element.
t
TACITNO ZNANJE - je praktinog znanja, steeno u situacijama, u kojima podaci, vezani za odreen
problem/situaciju, nisu potpuno jasno izraeni (tacitni su), teko ih je artikulisati, izraziti reima ili
nekako drugaije odrediti.
421
TAKMIENJE - tenja dva ili vie lica da se u istoj delatnosti bude superiorniji, bolji od konkurenata.
Empirijski nalazi pokazuju da takmienje razvija meusobnu agresivnost i rivalitet, poveava oset-
ljivost za opaanje onog to je suprotno od interesa rivala, a cilj moe postati smanjivanje izgleda i
uinka drugih. U optimalnim okvirima, takmienja za grupu i sa ravnopravnim protivnicima, razvoj
takmiarskog duha doprinosi razvoju linosti.
TAKSONOMIJA - klasifikacija podataka ili skup principa na osnovu kojih se klasifikuju, sreuju podaci.
U psihologiji su poznate taksonomije ciljeva vaspitanja i obrazovanja za kognitivno (Bloom), afekti-
vno (Krathwol) i psihomotorno podruje (Harrow).
TAT - projektivni test, tehnika za ispitivanje motiva, potreba, stavova, konflikta. ini ga 30 crno/belih
fotografija (slika) koje predstavljaju neku od tipinih individualnih ili socijalnih situacija. Od ispitani-
ka se zahteva da o svakoj slici kae svoju priu. Na taj nain se linost projektuje a ispitiva zatim
vri obradu (ocenjivanje) i interpretaciju podataka.
TELESNE OSOBINE - kao karakteristike linosti utiu na ponaanje i linost indirektno - preko vlastitog
miljenja o sopstvenom izgledu ili povratnih informacija od drugih, to se kumulira u samoocenu
telesnih osobina - fiziko Ja. Opti telesni razvoj odnosi se na rast i razvoj visine i teine, a to istov-
remeno znai skeleta, miia i drugih organa; za ovaj sistem je karakteristino da ima ravnomeran
razvoj, sa ubrzanjem u prvim godinama posle roenja i u predpubertetu, kada se dostie maksima-
lan rast skeleta i miia (mladalaki rastni skok).
TELEOLOGIJA - uenje koje ukazuje da svako ponaanje ima svrhu; teleoloko je ono to je u vezi
sa ciljevima i svrhama.
TEMPO RAZVOJA - pojam oznaava individualne razlike u brzini razvoja pojedinih funkcija, koje se
moraju uzimati u obzir pri istraivanju.
TEMPERAMENT - jedna od osnovnih crta, karakteristika linosti koja se odreuje najee kao
dispozicija za emocionalno reagovanje (nain, brzina, snaga i trajanje) a u irem smislu i kao
osobina koja pokazuje i karakteristian nain ispoljavanja svih ostalih aktivnosti. To je celovita
organizacija srazmerno stabilnih individualnih karakteristika, kvaliteta i intenziteta emocionalnog
reagovanja, karakteristian stil reagovanja linosti na okolinu, koji ima primarno bioloke osnove.
Prvu tipologiju temperamenta dao je Hipokrat koji je verovao da na ponaanje utie preovlaujue
dejstvo telesnih sokova (krvi, ute i crne ui i sluzi) - otuda i nazivi etiri temperamenta: sangvinik,
kolerik, melanholik i flegmatik.
Faktorska analiza ispitivanja temperamenta dece ukazuje na sledee tipove: (a) Lako vaspitljivo dete je dete,
koje brzo uspostavlja uredan ciklus zadovoljenja svojih biolokih potreba, koje je dobro raspoloeno i brzo
se prilagoava novim iskustvima. (b) Teko dete je dete, koje ima neredovan ciklus biolokih potreba, sporo
se prilagoava novim iskustvima i reaguje snano i negativno. (c) Sporo dete je dete, koje je pasivno, blago i
sporo reaguje na okolinu i sporo se prilagoava novim iskustvima.
Psiholozi ukazuju na neophodnost adekvatnih uslova sredine za decu, npr. za aktivno dete je primerenije
proivljavanje pola dana na dejem igralitu nego u malom stanu.
TENTATIVAN - probni, prethodni, eksperimentalani, privremeni.
TEORIJA ETAPNOG FORMIRANJA UMNIH RADNJI - pojam je vezan za sledbenike uenja Vigotskog
(Galjperin i dr.) koji razvijaju model uenja koji prolazi kroz est etapa: (a) motivisanje da se savla-
daju predviene operacije, (b) stvaranje orijentacione eme osnovne aktivnosti, (c) izvoenje ope-
racije u materijalnom (materijalizovanom) obliku, (d) izvoenje operacije uz glasan govor, opis
aktivnsoti, (e) izvoenje operacije uz govor u sebi (unutranji govor), (f) u zavrnoj etapi interiori-
422
zovana operacija se izvodi na mentalnom planu, sve saetije i uoptenije, automatski. Ruski psiho-
lozi posebno ukazuju da se ovom metodom planski i sistematski vodi uenje i razvoj.
TEORIJA IGRE - matematiki model koji se koristi u istraivanju konfliktnih situacija i procesa ili pro-
cesa i mehanizama donoenja odluka. Pri tome se uzima u obzir interakcija vie relevantnih vari-
jabli i izraunava optimalan ishod.
TEORIJA UMA - su misli i uverenja, koja se odnose na misaoni svet. Odnosi se na detetovo poimanje
i razumevanje vlastitih mentalnih stanja i mentalnih stanja drugih ljudi.
TEORIJE RAZVOJA - teorija o psihikom razvoju ima veoma mnogo, a tome treba dodati da o razvoju
govore i teorije linosti. Razvojna teorija je sistematski niz tvrdnji i principa, sa kojima autor obja-
njava razvoj pa oblikuje okvir za postavljanje hipoteza, koje je potrebno u istraivanjima potvrditi.
Psihoanalitika teorija razvoj deli na faze polazei prvenstveno od psihoseksualnog razvoja, ali kako
prouava i razvoj linosti iz toga proizilaze odreene sugestije i za vaspitanje i obrazovanje. Sled-
benici psihoanalize dali su i teoriju psihosocijalnog razvoja deteta - gde se posebno istie
Eriksonova periodizacija koja daje razvojne zadatke za osam faza koji mogu imati pozitivne/ negativ-
ne ishode i posledice. Pijaeova teorija govori o stadijalnosti intelektualnog razvoja, Kolbergova o
stadijalnosti moralnog razvoja, Vigotski daje kulturno-istorijsku teoriju razvoja koja kao klju za razu-
mevanje psihikog razvoja uzima uenje, vaspitanje i obrazovanje (socijalni konstrktivizam) - pro-
ces interiorizacije. Iz ovog uenja proizala je teorija etapnog formiranja umnih radnji. Navedene i
druge teorije razvoja sve vie uvaavaju drutvenu prirodu oveka i ukazuju da su vaspitanje i psi-
hiki razvoj meusobno povezani i zavisni.
TEORIJE UENJA - postoji vie prilaza problemima uenja. Prvu grupu teorija ine one koje uenje
objanjavaju specifinim asocijacijama (uslovljavanjem, operantnim uenjem, zakonom efekta).
Druge vide uenje kao optu i celovitu promenu strukture (getalta). Kognitivna teorija naglaava
da je uenje proces saznanja a ne sticanje novih odgovora (reakcija). Po ovoj teoriji uvianje je
osnova procesa uenja (ime se pribliava getalt teoriji). Kulturno - istorijski prilaz govori o proce-
sima interiorizacije/eksteriorizacije, i iz njega proizilazi teorija etapnog formiranja umnih radnji.
TERATOGEN - je inilac, koji uzrokuje malformacije; koji prouzrokuje nakaznost ploda; npr. tera-
togeni lekovi (talidomid); teratogena oboljenja (rubeole).
TEST - merni instrument sastavljen od niza zadataka (problema), sistematski odabranih, pomou
kojih se na objektivan nain, na uzorku ponaanja, ispituju (mere) sposobnosti, osobine linosti ili
znanje pojedinca. Da bi test bio standardizovan merni instrument potrebno je da poseduje merne
karakteristike: validnost, pouzdanost, osetljivost i objektivnost, da ima standardizovano uputstvo za
zadavanje i ocenjivanje i norme za vrednovanje dobijenih podataka
TENJA - opti izraz za usmerenost ponaanja koja proizilazi iz nagona i motiva; ona nije, kao elja,
usmerena ka odreenom objektu ve ka nekoj vrsti objekata i situacija.
TIPOLOGIJA LINOSTI - klasifikovanje pojedinaca na osnovu dominantnih osobina ili oblika ponaa-
nja u tipove. Tipologije su najee bile zasnovane na psihikim osobinama i telesnoj konstituciji.
Najstarija je Hipokratova tipologija temperamenta koja u osnovi razvrstava pojedince prema
dimenzijama: emocionalnost / neemocionalnost, promenljivost / nepromenljivost. Pavlov je te dve
dimenzije spojio u jedinstvenu dimenziju stimulacija / inhibicija. Jung svoju tipologiju razvija du
dimenzije ekstravertnost / introvertnost. Meutim, u savremenoj psihologiji ee se koristi pojam
sindromni tip linosti - u kome se povezano javlja vie osobina, ali ni jedna nije posebno dominant-
na.
423
TIP LINOSTI SA NEGATIVNOM EMOCIONALNOU - je agresivan, otuen, sklon rizik i ima nisku kontro-
lu nad ponaanjem.
TIP LINOSTI SA POZITIVNOM EMOCIONALNOU - ima primerenu kontrolu nad svojim ponaanjem,
preteno pozitivno reaguje na ljude, stvari i dogaaje.
TIP DOBRO PRILAGOENE LINOSTI - je fleksibilna linost, relativno ekstravertna, saradljiva, savesna, emo-
cionalno stabilna i otvorena za iskustva.
TIP LINOSTI SA NEDOSTATKOM KONTROLE - je srazmerno ekstravertan, umereno emocionalno stabi-
lan i otvoren za iskustva i nesaradljiv i nesavesan.
TOPOLOKA PSIHOLOGIJA - (K. Levin) opis i klasifikacija psiholokih fenomena polazi od topologije
linosti; ova psihologija se bavi dinamikim odnosima u okviru strukture linosti, polja ponaanja,
kao i meusobnim dinamikim odnosima. Linost se sastoji iz senzomotornog dela koji odrava
vezu izmeu okoline i unutranjeg dela linosti (motivacije, emocija, s jedne, i stavova, miljenja i
ponaanja, s druge strane).
TRANSFER - prenos, dejstvo ranijeg uenja (vebanja) na kasnije uenje i kasnije aktivnosti. Moe
biti pozitivan, poboljavati novo uenje i negativan (interferencija), ometati uenje nove aktivnosti.
Ako su poboljanja u kognitivnoj operaciji govorimo o transferu uenja. Ako su operacije afektivno-
konativne, govorimo o transferu emocionalnih odnosa. Ako se prenosi uvebanost s jedne strane
tela na drugu govorimo o bilateralnom transferu. Transfer ima veliki znaaj za vaspitno-obrazovni
proces jer se na pretpostavci da e se transfer dogaati zasniva kolovanje.
TRANSFORMACIONA PRAVILA - (omski) predstavljaju niz pravila, vezanih za sredstva usvajanja jezi-
ka, po kojima se povrinska struktura jezika menja u dubinsku strukturu, za koju dete ima uroeno
razumevanje.
TRANZITIVNOST - jedna od osobina logikog odnosa elemenata skupa; ukazuje na pravac prohod-
nosti odnosa. Na primer: ako A stoji u odreenom odnosu sa B a B stoji u istom takvom odnosu sa
C, onda A stoji u istom takvom odnosu prema C. Za razliku od fizikih kvaliteta koji su tranzitivni,
psihiki kvaliteti ili aktivnosti ne moraju nuno da budu tranzitivni.
424
u
UENIKI STIL - (v. KOGNITIVNI STIL)
UENJE - saznajni proces koji dovodi do relativno trajnog menjanja ponaanja pojedinca pod utica-
jem njegove prethodne aktivnosti (opaanja i vebe/treninga).
UENJE PUTEM POUAVANJA - pouavanje je navoenje uenika na uenje bilo koje vrste, a sa
ciljem da se kod njih izazovu promene u ponaanju.
UMNI RAD - intelektualni rad, pojam se koristi da oznai psihonervnu aktivnost koja se najveim
delom zbiva u korteksu. Za to vreme hemijska energija se pretvara u bioelektrinu.
UMOR - predstavlja reverzibilno pogoranje spremnosti ili mogunosti za rad odreene vrste koje
nastaje zbog same aktivnosti. Kao psiholoki fenomen umor je veoma kompleksan doivljaj: nela-
godnosti, bezvoljnosti, iscrpljenosti, koji podstie da se aktivnost prekine ili promeni.
UNUTRANJI RADNI MODEL (URM) - u afektivnoj vezanosti deteta sastoje se od tri osnovne kompo-
nente: model druge osobe (da li je raspoloiva kada treba ili nije), model sebe (da li je vredan-a nei-
jeg staranja ili nije) i model odnosa. Svaki unutranji radni model je, po Bolbiju prilino verna slika
onoga to se stvarno dogaa u socijalnoj ravni.
UPITNIK - tehnika psiholokog istraivanja u kojoj se pitanja i odgovori daju pismeno; sistem pitanja
sastavlja se po odreenim principima i uz proveru mernih karakteristika instrumenta; upitnik moe
biti otvorenog tipa (slobodni odgovori) i zatvorenog tipa (izbor od ponuenih odgovora)
USLOVLJAVANJE - jednostavni oblik uenja koji dovodi do stvaranja uslovnog odgovora (reakcije);
procesom klasinog uslovljavanja dolazi do povezivanja neke reakcije sa stimulusom koji je ranije
nije izazivao, ali se ponavljano javljao, istovremeno ili neto pre, sa stimulusom (bezuslov-
nom/primarnom drai) koji izaziva tu reakciju.
USPEH - u pojmu uspeha sadrano je i subjektivno oseanje koje prati rezultat, subjektivna samoo-
cena da je rezultat povoljan, jer se to povezuje sa nivoom aspiracije; uspenost se odnosi na efi-
kasnost, odnos uloenog rada prema ishodima, rezultatima.
USPRAVNI HOD - ljudska odlika; uspravan hod se smatra kljunom fazom u evoluciji, razvoju oveka;
prohodavanje predstavlja prekretnicu u dejem razvoju jer ima znaajne psiholoke posledice. Hod
nastaje kao rezultat sazrevanja u prvih 60 nedelja ivota, obuavanje ne ubrzava prohodavanje;
tek od nastanka senzitivnog perioda obuavanje daje efekte.
425
UTEDA - "uteda" u vremenu ili broju ponavljanja na osnovu koje se odreuje mera zadravanja
(retencije), odnosno stepen zaboravljanja, kada se primenjuje metoda utede koja se zasniva na
ponovnom uenju nakon protoka vremena. Na osnovu razlika u vremenu uenja ili broju ponavlja-
nja izmeu originalnog i ponovnog uenja odreuje se iznos zadranog/zaboravljenog (na pr. ako
je originalno uenje zahtevalo 10 ponavljanja, a ponovljeno samo 4, to znai da je 40% bilo zabo-
ravljeno a 60% "uteda").
UTISKIVANJE - (impriting) utampavanje, vrsta ranog uenja koju odlikuje brzo sticanje a sporo
gaenje (zaboravljanje); mehanizam je bioloki vaan jer omoguava mladunetu zapamivanje i
identifikaciju roditelja. (Utiskivanje je opisao K. Lorenc navodei da je sluajnou bio jedini objekt
koji su videli tek izlegli paii to je dovelo do utiskivanja i aktivnosti upornog praenja naunika
kao "majke").
UVERAVANJE - ubeivanje, proces kojim se postie da neko drugi prihvati razloge i dokaze za neku
tvrdnju, predlog; ubeenje se zasniva na racionalnoj argumentaciji ali i emocionalnom odnosu.
UVID - shvatanje bitnih elemenata u problem situaciji, uoavanje relacija izmeu dva ili vie eleme-
nata situacije, to su i bitne odredbe inteligencije.
UVIANJE - nagla reorganizacija svesti, proces pomou koga smisao, znaenje, sklop, situacija ili
upotreba nekog predmeta postaju jasni; za iznenadno uvianje koristi se termin inspiracija ili ilumi-
nacija; getaltisti njime oznaavaju smisaono uenje u kome su misaoni procesi konstruktivnog
karaktera, u onoj meri koliko to situacija zahteva.
UZDRANI TIP LINOSTI - ima visoku kontrolu nad svojim ponaanjem, izbegava rizike i nanoenje
tete drugim i nije socijalno ekspanzivan.
UZORAK - a. Reprezentativni uzorak je deo populacije koji po svojim svojstvima i obelejima moe da
predstavlja osobine populacije u celini. Tako e zakljuci do kojih se dolo na osnovu uzorka biti
valjani za celu populaciju. Populacija moe da se odnosi na ljude, predmete, dogaaje, operacije, i
dr. to je uzorak reprezentativniji, to su i zakljuci valjaniji. Zbog toga je primena metoda za izbor
uzorka vaan sastavni deo svakog istraivanja. b. Uzrasni uzorak u razvojnoj psihologiji je pri-
kupljanje podataka kod jednako starih grupa ispitanika, koje pripadaju razliitim generaci-
jama, pa podatke od tih grupa prikupljamo u razliito vreme. c. Pristrasni uzorak je greka
pri izboru ispitanika: u studiji nije izabran reprezentativni uzorak populacije.
UZRAST - u psihologiji se najee uzima kao hronoloki uzrast, vreme od roenja pa do odreenog
trenutka; starost; razliiti uzrasti odreeni su periodizacijom (v. MENTALNI UZRAST).
v
VALIDNOST - valjanost, svojstvo koje ukazuje da je proces zakljuivanja ispravan. Test (instrument)
je valjan ako zaista meri ono emu je namenjen.
VARIJABLA - promenljiva, je pojava koja nema stalno odreene vrednosti u pojedinim situaci-
jama tj. moe promeniti vrednosti kod pojedinih dimenzija, koje prouavamo; kontrolna: rele-
vantni faktor, pojava koju eksperimentator ne uvodi jer ona ve postoji i mora se kontrolisati da se
ne bi njen uticaj pripisao eksperimentalnom faktoru; zavisna: pojava koja se u eksperimentu pos-
matra i meri da bi se odredilo koji su uslovi povezani sa tim promenama; nezavisna: ona se u
eksperimentu varira (uvodi, izvodi) da bi se videlo koliko i kako utie na ispitivanu pojavu (zavisnu
varijablu).
426
VASPITANJE - najiri pedagoki pojam koji obuhvata proces i uslove ali i rezultate formiranja linosti
u socijalnoj sredini, najee uz njeno aktivno uee. Vaspitanje je deo ireg procesa razvijanja
pojedinca kao drutvenog bia - namerna socijalizacija.
VERBALNI FAKTOR - sposobnost da se uspeno reavaju problemi koji obuhvataju verbalne simbole.
VERBALVNO UENJE - uenje da se verbalno odgovara na verbalne stimuluse; javlja se u dva osno-
vna oblika: (a) memorisanje, mehaniko uenje i (b) uenje sa razumevanjem, uvianjem odnosa.
VETINA - odreeni sled operacija koji se skladno izvodi; razlikujemo motorne i verbalne vetine.
Vetinu odlikuje fleksibilnost da se moe ispoljiti ne samo u nauenim ve i u izmenjenim uslovima.
VEBA - ponovljeno izvoenje jedne radnje u cilju uenja, uz poznavanje naina izvoenja i pojaa-
nje tih reakcija. Uinak vebe se mora kontrolisati u naunim istraivanjima, da ne doe do prome-
na u spontanim odgovorima ispitanika, koju je prouzrokovalo ponovno izlaganje istom ispitnom
materijalu. Uinak vebe je kad ispitanici u istraivanju naue tane odgovore ili vetine, to im
pomae da bre i efikasnije ree zadatke testa.
VLASTITOST - svest o sebi, struktura koja objedinjuje sve aspekte linosti u jednu celinu, otuda je
ovom pojmu blizak pojam integritet linosti.
VOKALIZACIJA - glasovni fenomen u prelingvistikoj fazi razvoja govora koji poinje sa 2/3 mesecom
a posebno je izraen oko 8/10 meseca. Vokalizacija poinje sa osnovnim vokalima a zatim se
kombinuju vokali sa konsonantima. Ova predveba audio-artikulacionih procesa je polazna osnova
za razvoj jezika i govora jer se preko sistema povratne sprege govorna aktivnost usmerava i sua-
va na okvire fonema maternjeg jezika. Na vokalizaciju utiu sazrevanje i sredina.
VOLJNA RADNJA - namerna akcija, aktivnost kojoj prethodi preferencija i izbor cilja.
VREME REAKCIJE - interval izmeu stimulusa i poetka reagovanja subjekta. Vreme reakcije zavisi
od vrste i kompleksnosti signala, s jedne, i karakteristika subjekta, sa druge strane.
VRNJAK - pojam koji se u uem znaenju upotrebljava za oznaku jednakosti u godinama; u irem
znaenju znai jednak (ne samo u godinama).
VRNJAKA KULTURA - (Corsaro) znai strukturu meusobnih odnosa, koji ukljuuju kako interakcije
meu vrnjacima tako i interakcije sa odraslima, i uenje, koje ukljuuje pre svega meusobno
razumevanje, reciprone i otvorene komunikacije.
VRNJAKE SOCIJALNE GRUPE - grupe pojedinaca, za koje je karakteristian odreeni stupanja reci-
pronog uticanja jednog na drugog.
427
z
ZABORAVLJANJE - gubljenje sposobnosti da se neeg setimo, da neto prepoznamo ili uinimo;
pojava da tragovi pamenja nisu dostupni pa se gubi, privremeno ili trajno, neto to je ranije nau-
eno.
ZADATAK - zahtev koji izvriocu postavlja neko drugi ili on sam. Zadatak ukljuuje cilj, uslove (dato i
zadato). Kada zadatak prihvatimo i reavamo on postaje logiko-psiholoka kategorija.
ZADRAVANJE - retencija onog to je prethodno naueno, pa su steene reakcije ili znanja pristupa-
na u kasnijoj prilici.
ZAKON EFEKTA - uenje, uvrivanje reakcije koja je nagraena, dovodi do cilja, zadovoljenja moti-
va; izbegavanje reakcija koje su kanjene.
ZAVISNOST - obim u kome se lanovi jedne grupe oslanjaju jedni na druge u obrazovanju svojih
pojmova o (drutvenoj) stvarnosti; odsutna individualnost, nezavisnost.
ZAVISNOST OD POLJA - kognitivni stil: koliko linost u proceni nejasne situacije zavisi od opaajnog
polja. Zavisni su manje uspeni u analitikoj obradi polja, manje fleksibilni i sporiji u zakljuivanju,
vie se orijentiu na druge kao izvore informacija.
ZIGOT - je oploen enski gamet koji nastaje spajanjem mukog i enskog gameta, odnosno, sper-
matozoida i jajne elije; zigot je diploidna elija, nastala udruivanjem enske i muke polne
elije, dok se ne podeli.
ZNAK - simbol koji predstavlja zamenu za neto drugo. ovek posebno koristi znakove u procesu
miljenja (predstave, rei, pojmove).
ZNANJE - poznavanje i razumevanje injenica, odnosa, pravila, metoda, i dr. (pojedinca ili kulture).
ZNAAJNI DRUGI - osobe koje su uzor, prama kojima su usmerena pozitivna oekivanja, od kojih
dolaze povratne informacije o naem ponaanju.
ZNAENJE REI - signifikantna funkcija govora: rei su nosioci pojmova - uopteno odraavanje
stvarnosti.
ZONA NAREDNOG RAZVITKA - pojam kojim Vigotski oznaava preduslov da obuka, uenje vodi za
sobom razvoj; uenje moe da budi i razvija ceo niz funkcija koje se nalaze u zoni narednog razvi-
tka ako se deci daju zadaci takve teine koji su izazov, nov problem i koje ono moe da rei uz
malu pomo i podrku - umesto da se daju zadaci koje reava bez iije pomoi (zona aktuelnog
razvitka). Zona narednog razvitka je razlika izmeu: (a) onoga to dete/uenik moe da dostigne
individualno i (b) onoga to dete/uenik moe da dostigne u saradnji sa sposobnijim drugima.
Meutim, da bi se kvalifikovalo kao zona narednog razvitka, voenje mora biti internalizovano, da
je intrapsiholoko tako da se izvoenje na viem kognitivnom nivou deteta javlja nezavisno od te
socijalne inerpsiholoke interakcije sa sposobnijim drugim ili drugima.
ZRELOST - pojam koji se koristi u vie znaenja: (a) kao najsavreniji oblik ponaanja kojim se zavr-
ava dobro usmeren razvojni proces; (b) relativna zrelost - kao ponaanje koje je zrelo u odnosu
na uzrast; (c) kao bioloka spremnost organizma za novo ponaanje; (d) zrelost kao pripremljenost
ili gotovost za npr. kolovanje, koja ukljuuje sazrevanje i potrebno iskustvo; (e) kao status odras-
log, kada pojedinac dostie nivo delovanja odraslog (telesnog, intelektualnog, emocionalnog, soci-
jalnog i moralnog), priblino izmeu 21. i 65. godine ivota. Zrelost se ne dostie istovremeno na
svim podrujima.
428
ZRELOST LINOSTI - stepen postignute ravnotee izmeu identiteta i integriteta jedne linosti; pojam
oznaava stepen ostvarenog sklada izmeu razvojnih potencijala i postignua i uspenosti inte-
gracije u drutvenu sredinu voenjem rauna o osnovnim normama i vrednostima sredine kojoj
linost pripada.
ZRENJE - sazrevanje, one razvojne promene koje podstie faktor naslea; proces postizanja zrelosti
koji prati princip istovetnosti razvojnog reda.
ELJA - o elji je re kada se uz doivljaj potrebe (nagon) javi predstava o privlanom cilju koji moe
da zadovolji datu potrebu.
ENEVSKA KOLA - (Pijae) - zastupa tezu da je uenje subordinirano razvoju i moe menjati svoje
mehanizme u zavisnosti od odreenog nivoa razvoja; razvoj se odvija po sopstvenim zakonitosti-
ma bioloke i socijalne prirode.
IVOTNA FILOZOFIJA - obuhvata osnovne ciljeve ivota i tenju ka ostvarenju tih ciljeva. Ona odreu-
je misaone tokove i karakteristine oblike ponaanja i u njenoj osnovi se nalazi vrednosni sistem
linosti. U Levinsonovom modelu razvoja predstavlja temeljne naine ivljenja pojedinca, koji
ukljuuju razliite socijalne uloge, line preferencije, uverenja, vrednosti.
IVOTNI CIKLUS - je pojam kojim se oznaava ciklino kretanje fiziolokih promena u ivotu pojedin-
ca: roenje, rast, sazrevanje, starenje, smrt. Pojam ne ukljuuje socijalne interakcije i individualne
varijacije linosti.
IVOTNI PROSTOR - oznaava ukupno shvatanje sveta pojedinca u kome on postoji i u kome se
ponaa. U ivotnom prostoru i zamiljene pojave imaju bar jednaku vanost kao i stvarne.
IVOTNI PUT - pojam kojim se oznaava mnotvo razliitih tendencija i linija razvoja jedne iste linos-
ti u interakciji sa sredinom koja je okruuje. Polazei od viedimenzionalnosti ivotnog puta ruski
psiholog Kon odreuje razvojnu psihologiju kao nauku koja prouava "individuu koja se razvija u
svetu koji se menja".
429
CIP -
,
159.922
, ., 1937-
Razvojna psihologija / Aleksa D. Brkovi.
- aak : Regionalni centar za profesionalni
razvoj zaposlenih u obrazovanju, 2011
(aak
: Svetlost). - 430 str. : ilustr. ; 25 cm
ISBN 978-86-911757-4-0
a)
COBISS.SR-ID 181798924
430