Download as pdf
Download as pdf
You are on page 1of 309
4 SAVREMENA ADMINISTRAGIA ee om Py Prim. dr Dragan, ni iQ iret <: eee reaeleta ere et -bolesti- S eclce-ne e ee u Resale eget : ms ‘ a men 8 ey I EMBRIOGENEZA SKELETA I ETAPE NJEGOVOG RAZVOJA Kostur se kao i sva vezivna tkiva tela formira iz mezenhimnog lista. Jedino zubi imaju dvojako poreklo, naime, gled ili substantia adamantina nastaje iz ektodermnog a ostali delovi (den- tin i pulpa) iz mezenhimnog lista. U toku intrauterinog zivota Covedijeg’ ploda njegov kostur prolazi kroz od- redene razvojrie etape. Najpre se for- miraju vezivne makete buducih kos- tiju (VBZIVNI STADUUM —_SKELE- TA), koje. se ubrzo potom. transtormi- Su u hrskaviéave makete —_ (HRSKAVI- CAVI. STADUUM SKELETA). I naj- zad, kada sve hrskavitave makete pro- du kroz odredene razvojne etape, one postaju sposobne da se preobraze u kosti - (KOSTANI STADUUM —_ SKELE- TA), Sto je na slici I-1 vizuelno pri kazano. Samo se u odredenim sekto- rima celog Zivota i dalje zadréavaju pojedine vezivne i hrskaviéave struk- ture, na primer rebarne, nosne, zglob- ne hrskavice itd. Iz ovog se ne bi smelo da zakljuci ka- ko je ‘ae u tim odsecima uéini- Razvojne etape skeleta ploda. Vezivna maketa (A) Hrskavigava_maketa (B) Pojava primarnog osifikacionog jezgra u hrskaviéavoj. maketi (C) Pojava_sekundarnih osifikacionih centara u epifiznim i apofiznim hrskavicama (E) Ja propust, naprotiv, ona je, ostavlja- juci mestimigéno navedene strukture, dala skeletu najbolje arhitektonsko reSenje za statitke i dinamitke funk- cije, koje skelet u zajednici sa neuro- muskularnim sistemom poseduje. Posmatrajuci_ komparativno razvoj- ne etape skeleta u Zivotinjskom sve- tu (Kod Zivotinja na niskom_ stupnju -razvoja skelet ostaje celog Zivota u vezivnom stanju. Kod neSto savréeni- jih, on preko vezivnog evoluira do hr- skaviéavog stadijuma i tu se zausta- vija. Kod najsavrSenijih skelet_ prvo prolazi kroz vezivni, zatim hrskavi- éavi stadijum,"da bi najzad okoStao.) izlazi da skelet kiémenjaka u su8tini redstavlja ARHIVSKU GRADU evo- Riivnih ‘etapa, koje su se odvijale milionima godina. Drugim retima, u svakoj se zaéetoj jedinki, kroz njen rast i razvoj, obnavljaju’ evolucione faze kao ubrzani film: Ovu opisnu is- tinu briljantno je sa%eo Heckel, re- kav8i: »Ontogeneza je kratka rekapi- tulacija filogeneze«. Iz mezenhimnog lista nastaju brojna vezivna tkiva (tetive, fascije, ligamen- ti, zglobne veze, ko8tano, osalno he- matopoetsko i mi8i¢no tkivo, kardio- vaskularni sistem, krv itd.). Tako je za sada misterija, zadivljujuce je alee iz_prvih zigotnih totipotent- nih éelija kasnije nastaju u_odrede- nom ritmu i nepogreSivo toliko razli- &iti organi i sistemi. Cesto se u struénoj literaturi podvla- & da urodene skeletne lezije mogu biti_pracene sa urodenim lezijama u kardiovaskularnom sistemu. U_ Dolihostenomeliji (Arahnodaktilij ili Marfan-u) malaze se sledeée lezije: 1. Slabost suspenzornih vlakana se nih sogiva (kolagena vlakna?). 2. Slabost elastignih viakana u tu- nici _mediji krupnijih arterija, zatim u sréanim valvulama i septumu. 3. Slabost elastiénih vlakana u plu- cima. ji fi 4. Slabost elastiénih vlakana u ko- rijumu koze. 5. Hiperproliferacija svih endohon- dralnih hrskavica skeleta. Sazeto mo- ze da se konstatuje da u Dolihosteno- meliji postoje dva baziéna defekta: a. Bolest clastiénih (u otima i kolage- nih?) vlakana skoro u svim delovima tela i b. Hiperproliferacija hrskavica skeleta. Dakle, iz oba zadnja primera jasno iz- lazi da su moguéne razne kombina- cije o8teéenja derivata mezenhima. Sto se samog skeleta tie i u njemu su moguéne razne kombinacije, nai- me on jednom moze biti zahvaéen kompletno, a drugi put parcijalno. Kao primeri parcijalne lezije mogu da posluze: Poliepifizarna displazija (Fa- irbank) i Metafizame (Jansen-ov, Schmid-ov i McKusickoy tip) displa- zije. Sa druge strane, u Ellis i van Creveld- “over sindromn’ pestoje sledece play: Helene: ‘© Hondrodisplazija i urodene sréa- ne mane (odraz lezije mezenhima), © LoSa izgradnja zuba, zubne gledi, noktijur lojnih Hleadal 1 Kose’ (od. He lectic ceeaeeeeyt Dakle, u ovom oboljenju ledirani su istovremeno, mezenbimni 4 ektoder- mali list, zbog éega je ovaj sindrom apravdano dobio jo8 jedan naziv — sHondrocktodermalna displaijac. rva_osifikacija poSinje u maketama Hijuenih, koala vez baler TT fo Seton epee ae Gna es odredenim redosledom, zbog éeza je bilo moguéno da se satine table, na See EO Eel neakS ok stupanje od normalne osifikacije. Vezivile che! iuakee welacions bie iransformaey-y brstavitave, evemuticn preobrataj hrskaviauih, maketau-Ko- sti, zavisno od sektora, traje veoma dase é “korpletne se zavedava oko 20 g. Neke hrskavitave strukture, ka rebarne, nosne i ugne ostaju celog zi vota u tom stanju. Mesto u kom se u nekoj hrskavitavoj ili vezivnoj_make- ti_javi_prva_osifikacija, ima_sledece nazive: »primarni osifikacioni centar« ili_sprimarna_koStana_jezgrac. Svi_se _PRIMARNI _ osifikacioni centri MORAJU da jave jo’ za vreme intra- uterinog Zivota ploda, a SEKUNDAR- NI_(u_epifizama i apofizama) se vedi- nom javijaju u postnatalnom perio- iu, od kojih samo veoma mali broj MOZE ili MORA da se javi u intrau- terinom periodu (vidi tabelu I-). TAHELA I-I Mogu da se jave 1. Centar 2a os cuboideun 2. Centar za proksim. epifizu tibije 3. Centar za caput humeri( po Lelong-u) Moraju da se jave 1, Centar za talus 2. Centar 2a calcaneus 3. Centar za dist. epificu butue kosti 4. Centar za proksin. epifizu tibije Najveci se broj sekundarnih osifika- cionih centara formira tokom prvih Sest godina, a od Seste pa do jedana- este (za devojtice) ili do trinaeste (za de&ake) taj je broj znatno manji. Zbog izvanrednog vizuelnog prikaza vremena, kada se sekundarni osifika- cioni centri javijaju) prilozena je Wil- kKins-ova tabela L-II. Osifikacija je tesno vezana za mesto insercije nutritivnih arterija, Sto je i razumljivo, jer kroz njih pristize »gra- devinski materijal<, neophodan za iz- gradnju skeleta. Pored »gradevinskog materijala« krvotokom stizu »stimu- lusi_rasta i sazrevanja skeleta.« Osifikacija prvo zapotinje u kljuénim a neSto kasnije i u ostalim kostima. Kljuénjaée su u tom pogledu vrio in- teresantne kosti iz sledecih razloga:; © Obzirom da u njima zapotinje prva osifikacija oko II f, m. logi- Eno se oéekuje da se ona u njima najpre zavrsi, medutim konstato- (A Ss RIS Seeded a SEB: ; Prlschs 1 |B 1B lB Tabela LIT (Wilkins) U prvoj vertikalnoj koloni crno su obojeni sekundarni osifikacioni centri, koji normalno veé na rodenju postoje. Svaka sledeéa vertikalna kolona predstavlja po jednu godinu vise i crno obojene sekundarne osifikacione centre, koji se u tom periodu javijaju. vano je da je njihova kompletna osifikacija veoma kasna, jer ster- nalni odseci okoStavaju tek oko 20 g. Zatim, one na dvojak naéin osi- ficiraju, naime sternalni i _akro- mijalni_ odseci_ po endohondral- nom, a sredi&nji po endesmal tipu. Zbog toga se kod endesmal- nih dizostoza uvek prave i snim- ‘ci Kijuénih_kostiju, jer postoji moguénost da se iu njima nadu Jezije u___ sredi8njim__sektorima, Oko 55—60 dana u skeletu se formi- raju primarni osifikacioni centri u ne- kim vezivnim maketama buducih ko- stiju lobanje. Ovaj se DIREKTNI pre- obrazaj vezivnih maketa u kosti_zove vendesmalna osifikacija«, za _razliku od endohondralne, koja se formira sa- mo na terenu zrelih hrskavica. Dobija se utisak da je endesmalna osifikaci- ja u stvari neka vrsta skraéenog oko- Stavanja, jer hrskavitavi stadijum izo- staje. Prva osifikacija u kostima kro- va lobanje nastaje u éeonoj liusci. Skoro se istovremeno javljaju primar- ni centri za dijafize humerusa, radiju- sa, ulni, butnih kostiju, tibija, fibu- la, V, VI, VI, VIII i IX rebra i za ter- minalne falange Saka i stopala. Oko 75 dana se formiraju jezgra u no- snim kostima, preostalim rebrima, pr- sljenskim telima, nekim kostima Sa- ka i stopala, okcipitalnoj i temporal- nim ljuskama, U petom f. m. plod ima nesrazmerno vecu glavu i trup od udova} Zbog postojeée nesrazmere ima se utisak da neki nevidljivi me- hanizam racionalno upravija _ ras- tom, naime po&to ekstremiteti u tom periodu nemaju nikakvu praktiénu i ov_pun razvoj privreme- no zaostaje. Medutim, ono Sto se tada propu&ta, biée posle rodenja brzo na- doknadeno. Ovo nije ‘jedini primer ne- ujednaéenog ritma rasta pojedinih se- Ktora skeleta i 0 njima ée biti govora u kasnijim poglavijima. Distalna epifiza femura mora da_osi- ficira joS za vreme intrauterinog Zivo- ta _ploda — negde 0 VIT | i ma tome, navedeno jezgro ima znaéaj- nu ulogu u pedijatriji i sudskoj me- dicini, jer se prema njemu_procenju- je normalna donesenost ili prerana rodenost ploda. Po J. Caffey-u zrno 2a proksimalnu epifizu tibije prisutno je u 96% dor zZenske a _svega u 2/3 donesene_muSke dece. Po Lelong-u_na- vedeno zrno_mora_biti_prisutnoveé na_rodenju, bez obzira na pol. Uloge skeleta 1, U_ svojim pri Supljinama sme&ta, a time i Stiti vadne organe i tkiva (npr. hematopoetsko tkivo, CNS itd). 2. Daje’ oblik i visinu telu. 3. Glavni je depo minerala, narodito kalcijuma i fosfora. U dugotrajnim hipokalcemiénim stanjima kaleijum se iz, tog depoa dobavlja preko odre- denih mehanizama. 4. Pogodnom arhitekturom kostiju zglobova omoguéeni su celishodni po- kreti i obezbedena je sigurna statika kostura. Il HISTOLOSKA GRADA ENDOHONDRALNIH HRSKAVICA I NJIHOVA ULOGA U RASTU Na slici 11-1 prikazani_ su zglobna, epi- fizna hrskavica, fuga ili metafizna hr- skavica i susedna metafiza. U predelu fuge (sinonimi: hrskavica rasta, spoj- na hrskavica, fizealna hrskavica, me- eens wane Slika IL-1, Slika IL-2. tafizna hrskavica) ucrtan je pravouga- onik, éija je epifizna povrsina obele- Zena sa E, a metafizna sa M. Ako se Sada ovaj-isetak u obliku pravougao- nika posmatra pod mikroskopom, on- da u njemu pogev od povrsine E do povrsine M postoje sledeci slojevi ili zone (Slika II-2): U zoni I, koja se nalazi u_kontaktu sa epifiznom’ hrskavicom (E) vide se male, vretenaste ¢elije (hondroblasti), koje su bez ikakvog odredenog reda rasute po osnovnoj hrskavi¢avoj sup- stanci. Iako se ova zona zove »slojem mirujuée hrskavice«, ona u stvari pred- stavlja germinativai sloj iz kog sve ostale zone proistitu. U zoni II odvija se proliferacija hrska- viéavih ¢elija (proliferativna zona ili sloj), koje se odmah svrstavaju u ko- lone ili stubiée. U normalne dece u jednom stubiéu ili koloni postoje 16 —18 hrskavitavih (nanizam ili_patuljast re fasuprot Ahondroplaziji_ zgod- no je da se kao obrnut primer uzme Marfan-ova_bolest, Naime, u ovo oboljenju postoji hiperprolifer dohondralnih hrskavica, zbog/& kva deca veé tokom rasta 12 visinu od svojih vr8njaka, a kada od- rastu_veoma su visoka. Proliferativni sloj (sloj I) ima vise naziva: kolonadni sloj, sloj uSorene hrskavice, sloj stubiéa. Polozaj stubi- éa je vertikalan u odnosu na termi- nalou ploéu li zonu privremene kal- cifikacije. U sledeéoj zoni (sloj IID) hrskavi¢ave Celije hipertrofigu, Sto se ogleda u po- veéanju volumena njihove citoplazme. U najdublioj se zoni (sloj IV) privre- meno talozi kalcijum i to ne samo iz. medu stubi¢a ve¢ i izmedu svake éeli je u jednom stubiéu. Ova zona ima mnogobrojne nazive, koji zbog toga unose veliku zbrku.’ Uglavnom nazivi su potekli prema stanovistu sa kog* se ona posmatra (histoloskog, makro- stone hemijskog i biolo’kog as- pekta): Sa histoloskog aspekta nazivaju je zo- nom »teSetke«. Zaista, ako se ona po- smatra pod mikroskopom i ako se tre- nutno apstrahuju hrskavigave éelije, onda raspored kalcijuma oko

You might also like