Plemeniti metali podjela

Grupu plemenitih metala ine zlato, srebro, platina i platinski metali.

Zlato

- hemijski simbol Au (lat. aurum)

- atomski broj 79
- atomska teina 196,967
- relativna gustina 19,3 g/cm3
- temperatura topljenja 1064C

U elementarnom stanju zlato je plemeniti metal ute boje i jakog sjaja, mekan i vrlo plastian.
Temperatura topljenja zlata, 1064C, jedna je od fiksnih taaka za badarenje termometara. isto zlato
izvanredno je otporno na vazduh, vodu, kiseonik, sumpor, sumporvodonik, razne kiseline i veinu
sonih rastvora.
Veoma je teko dobiti zlato u hemijski potpuno istom obliku jer se esto spaja s drugim
metalima mijeajui kristale. Kako se ta oneienja mogu vrlo teko potpuno odstraniti nije se do
danas mogla gustina zlata odrediti sa potpunom sigurnou. Najpouzdanije vrijednosti su 19,369 g/cm 3
pri 0C i 19,297 pri 20C. Zlato je, prema tome, peti po redu najtei, prirodni hemijski elemenat; jedan
kilogram zlata odgovara kugli od samo 42mm prenika.

Zlato kroz istoriju

U Egiptu, kulturnom sreditu s velikim radijusom djelovanja, naen je nakit koji potie ak iz
neolitika, Nagada-kulture na izmaku mlaeg kamenog doba. Vjerojatno je dobijanje i obraivanje zlata
bilo povezano kao u svim ranijim kulturama s mitologijskim ubjeennima: za zlato se smatralo da je u
srodstvu sa Suncem, da daje ivot i rastjeruje mrak.

Slika 1. Zlato
Kasnije je zlato igralo znaajnu ulogu u egipatskom kultu koji je bio pod dravnom kontrolom,
a prema kojem je vladar bio sin bogova. Zacijelo se u najranije doba zlato dobijalo ispiranjem pijeska
iz Nila i naplavljenih nanosa isuenih korita. Naeni su mnogi ostaci egipatskog kopanja zlata i na
povrini i u dubini zemlje. U 2100 metara visokoj planinskoj pustinji izmeu Nila i Crvenog mora
naeno je 36 zlatnih rudnika. Ta svjedoanstva potvruju zanimanje egipatskih vladara za dobijanje
zlata koje vie nije sluilo samo za ukraavanje slika bogova, nego je, osim religioznog, steklo i
privredno-politiko znaenje.
Rani i srednji vijek bili su siromani sa zlatom pa su ispiranjem dobijene male koliine zlata
bile znaajne. Svuda gdje se ispiranjem pojavilo i najmanje zlata, brzo su se proirile vijesti o pravoj
zlatnoj rijeci to je rezultiralo pojavama zlatnih groznica.
Nada u pronalaenje velikih koliina zlata 1848. g. Uspjela je u Americi pokrenuti mnogo vie
ljudi nego to je to prije bio sluaj. Vijest o zlatu brzo se proirila, a groznica je ubrzala unapreivanje
saobraajno-tehnike pristupanosti amerikog zapada.

Upotreba zlata

Izrada nakita. - Zlato se koristi u kombinaciji sa ostalim plemenitim ili poluplemenitim

metalima kao i dragim kamenjem.

Slika 2. Zlato kao nakit

Posjedovanje jedinstvene kombinacije osobina rezultira korienjem u velikom broju razliitih

industrijskih primjena. U ovim primjenama troi se oko 450 tona zlata godinje. Postoje dobri razlozi
za vjerovanje da e se korienje zlata u ovim oblastima porasti u narednim godinama.

Katalizator to su supstance koje ubrzavaju stepen hemijskih reakcija a da same ne uestvuju u

njima. Katalizatori su veoma vane komponente u mnogim razliitim industrijskim procesima u
proizvodnji hemikalija, prehrambenih materija i ostalih materija. Jedna od prvih primjena
katalizatora je u fermentaciji eera pri spravljanju alkohola. Druga, veoma esta, svakodnevna
primjena katalizatora je u kontroli izduvnih gasova kod automobila.
Karakteristika primjene zlata kao katalizatora, koji se koristi od nedavno, zahtijeva veoma paljivu
pripremu zlata, baziranu na postizanju komada veoma malih veliina.

Slika 3. Zlato kao katlizator

Dekorativna primjena Zlato i njegove legure koriste se u dekorativne svrhe vie od 6000
godina. Osobine zlata koje su vane za ovu primjenu, slino kao za druge oblasti, su:
jedinstvena pojava, boja i ljepota, mogunost obrade i otpornost na koroziju. Da bi se uspjeno
primjenili u ove svrhe proizvodi od zlata moraju biti debljine oko 10 mikrona, a ako se koriste
za unutranje dekorativne svrhe debljina je manja od jednog mikrona, sa kasnijom pogodnom
sposobnou za lakiranjem.
 Slika 4. Zlato u dekorativne svrhe

Primjena u stomatologiji Jo 1530. godine prva tampana knjiga iz oblasti stomatologije

preporuivala je upotrebu zatnih umetaka za plombiranje zuba. Prednost zlata i njegovih legura
za ovu upotrebu je biokompaktibilnost, dobra mogunost obrade i koroziona stabilnost.

Slika 5. Zlato u zubotehnici

Primjena u biomedicini Saznanja o medicinskim povoljnostima zlata datiraju mnogo godina

unazad. Postoji veliki broj primjena zlata u medicinske svrhe. Kao i kod primjene u
stomatologiji ovo je povezano sa izvanrednom biokompaktibilnosti zlata kao materijala.
Primjena ukljuuje ice za pejsmejkere i drugo vezano za srane bolesti. Zlato posjeduje i veliki
stepen otpornosti na kolonije bakterija pa je zato materijal koji je izbor kada su potrebni
implantati gdje postoji rizik od infekcija, posebno u unutranjim disajnim organima. Takoe
primjena mu je i u raznim mikroipovima.

Slika 6. Zlato u biomedicini

Srebro
- hemijski simbol Ag (lat. argentum)
- atomski broj 47
- atomska teina 107,870
- relativna gustina 10,5 g/cm3
- temperatura topljenja 960,5C

Elementarno srebro je bijeli, kovak, vrlo rastegljiv plemenit metal. U prirodi se nalazi samorodno,
najese u blizini zlata i bakra, i u nekim rijetkim rudama.
Oko jedne treine svjetske proizvodnje srebra upotrebljava se za kovanje novca, ostatak najveim
dijelom za stoni pribor i za nakit. Prevlaenjem stakla metalnim srebrom proizvode se ogledala.
isto srebro, kao i isto zlato, premekano je za izradu nakita pa ga je potrebno legirati. Najbolje se
legira sa bakrom to mu daje dobru ilavost bez gubljenja bljetavog sjaja koji je karakteristian za
srebro.
Platinski metali
Grupa metala koja obuhvata platinu i metale koji se u prirodi redovito nalaze uz platinu, a imaju slina
fizika i hemijska svojstva (paladijum, rodijum, rutenijum, iridijum i osmijum).

Platina
- hemijski simbol Pt (platinum)
- atomski broj 78
- atomska teina 195,08
- relativna gustina 21,5 g/cm3
- temperatura topljenja 1773C

U elementarnom stanju sivo bijel, sjajan i ilav metal koji se uaren moe kovati.
U zemaljskoj kori rasprostranjenija je vie nego drugi metali platinske grupe. Nakit s platinom sadri 5-
10% iridijuma ili 5% rutenijuma.

Paladijum
- hemijski simbol Pd (paladium)
- atomski broj 46
- atomska teina 106,42
- relativna gustina 12,0 g/cm3
- temperatura topljenja 1555C

Bijeli metal sjajniji od srebra, neto tvri i ilaviji od platine. Nalazi se u rudama platine, a ponekad
kao legura sa zlatom i srebrom.

Rodijum
- hemijski simbol Rh (rhodium)
- atomski broj 45
- atomska teina 102,91
- relativna gustina 12,4 g/cm3
- temperaturatopljenja 1966C

Hemijski element iz grupe platinskih metala otkriven i odvojen iz platine 1803g.

Bijeli je poput srebra, ilav, rastegljiv i kovak metal, tvri od srebra i platine. U proizvodnji nakita slui
za izradu prevlaka preko nakita (debljine samo nekoliko desetina milimetara).

Titan
- hemijski simbol Ti (titanium)
- atomski broj 22
- atomska teina 47,867
- relativna gustina 4,5 g/cm3
- temperatura topljenja 1675C
 U elementarnom stanju crn ili siv metalni prah ili masivan metal slian eliku. Tvrd je poput
elika, postojan na vazduhu i u morskoj vodi.
Slui za proizvodnju predmeta koji trebaju uz malu specifinu teinu imati veliku otpornost
prema koroziji i veliku mehaniku vrstou (rakete, mlazni motori, dijelovi aviona).
U izradi nakita koristi se najvie zbog atraktivnih nijansi boja koje se dobijaju nakon grijanja.

Materijali koji se koriste kao legirajui pri obradi plemenitih metala

Mesing
- hemijski simbol - -
- atomski broj - -
- atomska teina - -
- relativna gustina 8,5 g/cm3
- temperatura topljenja 954C

Legura bakra i cinka.

Neke vrste sadravaju i manje koliine drugih metala. Tvri je od bakra i da se dobro valjati, savijati,
izvlaiti i polirati. Koristi se u graevinarstvu i mainogradnji. Od njega se rade razni dijelovi maina,
ukrasni predmeti i biuterija.

Nikal
- hemijski simbol Ni
- atomski broj 28
- atomska teina 58,71
- relativna gustina 8,9 g/cm3
- temperatura topljenja 1453C

Bijeli metal lijepog srebrnog sjaja. Moe se lako zavarivati, kovati, valjati, izvlaiti u icu i polirati.
Legure nikla sa eljezom slue za magnete, a legure s bakrom za kovanje novca. Dodatak nikla
mesingu daje lako obradivo leguru lijepog izgleda (alpaka), a kod legiranja sa zlatom dobijamo bijelo
zlato.

Bakar

- hemijski simbol Cu (cuprum)

- atomski broj 29
-atomska teina 63,54
- relativna gustina 8,96 g/cm3
- temperatura topljenja 1083C
Crveni metal koji je poslije srebra najbolji vodi topline i elektriciteta.
Duim stajanjem potamni od oksida i s vremenom se prevlai zelenom patinom. U izradi nakita koristi
se za legiranje zlata i srebra.
 Sistem karatae i zlatne legure
- podjela / osobine

Sistem karatae za zlatni nakit

Zlatni nakit je obino opisan izrazom karataa, to oznaava sadraj zlata u njemu - na primjer 18
karata ili 18K. Alternativno sadraj zlata moe biti opisan izrazom finoa, kojim je sadraj zlata
izraen u djelovima na hiljadu.
Od kada je cijena koja se plaa u trgovini za zlatni nakit zasnovana na sadraju zlata u njemu, za
kupce je znaajno da znaju koliko karata zlata ima u pojedinom komadu nakita.Veina nakita irom
svijeta je oznaeno sa karataom ili finoom.
isto zlato (fino zlato) je 24 karata,te je stoga 24 karata teoretski 100% zlata.

Karataa

Svaka karatana vrijednost manja od 24 mjera je koliko zlata ima u nakitu od zlatne legure.Tako
18 karata je 18/24 od 100% zlata a to je 75% zlata.U izrazima finoe ovo je opisano kao finoa 750, to
znai 750 djelova zlata na 1000 djelova.Tabela koja slijedi daje razliizu karatau, i njoj ekvivalentan
sadraj zlata izraen u procentima ili finoi koji se koristi po meunarodnim standardima.To nije
uvijek tana matematika vrijednost.Na primjer 22 karata je matematiki 22/24 x 100=91.666% ali
prihvaeni meunarodni standard je 91.60%.

Tabela 1. Sistem karatae

Karataa Finoa, Sadraj zlata, %

24 999 99.9
24 990 99.0
22 916 91.6
21 875 87.5
(19.2) 800 80.0
18 750 75.0
14 585 58.5
10 417 41.7
9 375 37.5
8 333 33.3

Mnoge zemlje ne dozvoljavaju svim brijednostima karatae zlata da se slobodno prodaju.Na primjer u
Velikoj Britaniji moe se izraivati i prodavati 9,14,18 i 22 karatni nakit ali ne i 12 karatni koji ne
poznaje karatani standard doneen zakonom.U nekim zemljama nakit,nie vrijednosti od 12 karata
( 50% zlata ili finoe 500) ne moe biti oznaen kao zlatni.
Prednost izrade nakita vrijednosti karatae ispod 24 karata, osim u pogledu cijene, predstavlja i iroka
paleta boja koja se moe postii- od tzv. zelene, blijedo ute,ute,roze/pink do crvene, kao i bijele
zavisno od sadraja legirajuih metala.Pri nioj karatai mogu je iri rang boja.Takoe, mehanike
osobine(tvrdoa) poboljavaju se u odnosu na isto zlato to vodi poveanju otpornosti na habanje i
manjoj podlonosti krivljenju i razaranju.
 Zlatne legure

isto (24 - karatno zlato) jake je ute boje , meko je i veoma plasrino. Obojene zlatne legure sa
sadrajem zlata od 8 do 22 karata (od 33.3% do 91.6% zlata) mogu se postii u sledeem opsegu boja:
zelena (zapravo zelena sijenka ute boje), blijedo uta, uta, jako uta, pink/roza i crvena. Postoji,
takoe, i bijelo zlato kao i neuobiajeno obojeno zlato purpurno zlato. Sve vrste imaju razliite
mehanike osobine kao to su vrstoa, tvrdoa i istegljivost. Neke legure mogu se termiki tretirati
kako bi se poveala vstoa i tvrdoa.
Postoje legure koje su optimizovane za razliite proizvodne tretmane kao to su livenje po
topivim modelima (lost wax casting) i igosanje (utiskivanje).
Kako boja moe da varira i zato razliite zlatne legure (legura je smjea dva ili vie ista
metala) imaju razliite mehanike i druge osobine?
Odgovor na ova pitanja zahtijeva dobro tehniko poznavanje metalurgije. Ipak mogue je dati
nekoliko jednostavnih odgovora.

Obojeno karatno zlato

Gotovo svo uobiajeno obojeno karatno zlato, zasnovano je na legurama sistema zlato-srebro-
bakar, esto sa malim legirajuim dodacima. Sva tri metala imaju istu kristalnu strukturu povrinski
centriranu kubnu, pa su stoga kompatibilni jedni sa drugima u irokom rangu sastava. Tipini mali
dodaci ukljuuju dezoksidatore kao to su cink i silicijum, elemente koji obnavljaju zrno kao to su
iridijum i kobalt i elemente kao to je nikal koji ovruje leguru. Vei dodatak cinka (oko 1-2%) moe
poboljati teljivost i osnaiti livkost kod 'lost wax casting', kao i silicijum, to rezultira boljim
popunjavanjem kalupa i kvalitetnijom reprodukcijom povrinskih detalja. Vei dodatak cinka (preko
10%) moe poboljati izduenje razliito karatnog zlata, posebno 14 to karatnog i nie, koje se koristi
u zlatarstvu. Dodatkom metala koji smanjuju temperaturu topljenja, kao: cink, titan, kadmijum i
indijum smanjuje se opseg topljenja.

Boja zlata

Zlato je uto a bakar je crven i to su jedina dva obojena ista metala. Svi ostali metali su ili
bijele ili sive boje. Dodatak crvene boje utoj, utu boju pretvara u rozu ili u crvenu. Dodatak bijele
boje ini utu boju bleom ili bijelom. Ovaj princip mijeanja boja vai i kod karatae zlata. Dodatkom
bakra zlatu ono dobija crvene nijanse a dodatkom srebra, cinka i drugih sivih metala, zlato blijedi.
Tako moemo razumjeti da pri manjoj karatai zlata , jer dodajemo vie legirajuih elemenata, moe se
dobiti iri rang boja nego kod viekaratnog zlata.
Tako kod 22-karatnog zlata (91.6% zlata) moemo dodati maksimalno 8.4% legirajuih
elemenata i tako postii utu do pink/rozu nijansu. Kod 18-karatnog (75.0% zlata) i nie karatae
moemo dodati 25% legirajuih elemenata i tako postii rang boja od zelene preko ute do crvene,
zavisno od procenta srebra, bakra i cinka. Ovo je prikazano na sledeoj tabeli:
 Tabela 2. Efekat dodatka bakra i srebra na boju zlata
Tip Zlato % Srebro % Bakar % Boja
91.6 8.4 - uta
91.6 5.5 2.8 uta
22 K
91.6 3.2 5.1 Jako uta
91.6 - 8.4 Pink/roza
75.0 25.0 - Zeleno-uta
75.0 16.0 9.0 Blijedo uta
18 K 75.0 12.5 12.5 uta
75.0 9.0 16.0 Pink
75.0 4.5 20.5 Crvena
58.5 41.5 - Blijedo zelena
14 K 58.5 30.0 11.5 uta
58.5 9.0 32.5 Crvena
37.5 62.5 - Bijela
37.5 55.0 7.5 Blijedo uta
37.5 42.5 20.0 uta
9K
37.5 31.25 31.25 Jako uta
37.5 20.0 42.5 Pink
37.5 7.5 55.0 Crvena

Fizike i mehanike osobine zlatnih legura

Kako se smanjuje vrijednost karatae, opseg topljenja i gustina legure se takoe smanjuju. Za
svaku datu karatau (sadraj zlata) vrijednost ovih fizikih karakteristika zavisi od relativnog sadraja
srebra i bakra.
Efekat dodatka legirajuih elemenata odnosno njihov uticaj na fizike osobine prikazan je u
sledeoj tabeli:

Tabela 3. Fizike osobine tipinih zlatnih legura

Sastav % Gustina Opseg topljenja
Karat Boja
Srebro Bakar g/cm3 C
24 - - uta 19.32 1064

5.5 2.8 uta 17.9 995-1020

22
3.2 5.1 Tamno uta 17.8 964-982

4.5 8.0 uta-pink 16.8 940-964

21 1.75 10.75 Pink 16.8 928-952
- 12.5 Crvena 16.7 926-940

16.0 9.0 Blijedo uta 15.6 895-920

12.5 12.5 uta 15.45 885-895
18
9.0 16.0 Pink 15.3 880-885
4.5 20.0 Crvena 15.15 890-895
 Kao to utiu na fizike osobine, legirajui elementi koji se dodaju zlatu poveavaju vrijednosti
mehanikih osobina kao to su vrstoa i tvrdoa sa izvjesnom redukcijom/smanjenjem plastinosti
odnosno izduenja. Atom srebra je neznatno vei od atoma zlata, pa legiranje zlata sa srebrom daje
umjereno poboljanje vstoe i tvrdoe. Atom bakra je znaajno manji nego atom zlata, pa on ima vei
efekat na ovravanje zlata nego srebro, tako to vie utie na kristalnu strukturu zlata.
Tako, smanjenje karatae zlata od 24 karata preko 22K i 21K do 18K rezultira jaom i tvrom
legurom kao to se vidi iz sledee tabele.

Tabela 4. Mehanike osobine tipinih zlatnih legura

Sastav %, Tvrdoa Napon teenja
Karat Stanje
Srebro Bakar HV N/mm2
areno 20 45
24 - -
Valjano 55 200

areno 52 220
5.5 2.8
Valjano 138 390
22 areno 70 275
3.2 5.1
Valjano 142 463

areno 100 363

4.5 8.0
Valjano 190 650
21
areno 123 396
1.75 10.75
Valjano 197 728

areno 150 520

12.5 0 12.5
Valjano 212 810
18
areno 165 550
4.5 20.5
Valjano 227 880

Po dvije vrijednosti za tvrdou i napon teenja u prethodnoj tabeli date su za dva razliita stanja
u kojem se nalazi legura. Prva vrijednost data je za areno stanje termiki obraeno, a druga za
valjano stanje. Izuzetak predstavlja 18 karatna legura sastava 4.5 % Ag i 20.5 % Cu kod koje su date
vrijednosti samo za areno stanje.

Bijelo zlato

Izuzev bakra, svi ostali elementi, koji se dodaju zlatu kao legirajui, tee da izbljejuju utu boju
zlata do potpuno bijele pa je stoga mogue formirati karatani sistem bijelog zlata. Bijelo zlato za nakit
razvijeno je dvadesetih godina prolog vijeka kao zamjena za platinu.
Dodatak bilo kojeg bijelog metala zlatu uslovljava izbjeljivanje njegove boje.U praksi, nikal i
paladijum (kao i platina) su jaki izbjeljivai zlata, dok su srebro i cink slabiji. Ostali metali imaju slabiji
efekat ove vrste.
 Na osnovu ovoga razlikujemo dvije osnovne klase bijeloga zlata niklovo bijelo zlato i
paladijumovo bijelo zlato. Bijelo zlato je dostupno do 21K. Meutim mnoge komercijalne legure od
bijelog zlata nemaju sasvim istu bijelu boju.

Niklovo bijelo zlato

Dodatak legirajueg elementa nikla stvara tvrdu i snanu leguru do vrijednosti karatae od 18K.
Te legure su teke za obradu. Mnogim komercijalnim legurama zasnovanim na sistemu zlato-nikal-
srebro-cink esto se dodaje bakar radi poboljanja plastinosti/izduenja. Ovaj dodatak bakra, naravno,
utie na boju pa tako legure bijelog zlata nisu sasvim bijele boje nego vie blijedo ute, posebno ako je
sadraj nikla mali. Zbog toga nakit izraen od ovakvog bijelog zlata oblae se sa rodijumom
(platinskim metalom) koji daje jaku bijelu boju.
Naalost, mnogi ljudi, posebno ene, alergini su na kontakt koe sa niklom. Zemlje Evropske
Unije donijele su zakon koji je stupio na snagu 20.januara 2000.godine koji ograniava sadraj nikla u
zlatnom nakitu. Zbog toga u Evropi niklovo bijelo zlato postebeno izbacuju iz upotrebe i zamjenjuju sa
paladijumovim bijelim zlatom. U SAD-u imaju mnogo leerniji pristup, pa se tako zahtijeva da nakit
koji sadri nikal bude tako samo oznaen.
Sastav nekih od tipinih legura niklovog bijelog zlata dat je u sledeej tabeli.

Tabela 5. Tipino niklovo bijelo zlato

Bakar Nikal Zink Tvrdoa Topljenje
Zlato % % % Hv C
%
75 2.2 17.3 5.5 220 960
18K 75 8.5 13.5 3.0 200 955
75 13.0 8.5 3.5 150 950
14K 58.5 22.0 12.0 7.4 150 995
10K 41.7 32.8 17.1 8.4 145 1085
9K 37.5 40.0 10.5 12.0 130 1040

Paladijumovo bijelo zlato

Dodatak oko 10-12% paladijuma zlatu daje jaku bijelu boju.Meutim, paladijum je skup metal,
rei od zlata a takoe i teak metal. Tako, nakit od paladijumovog bijelog zlata je skuplji nego identini
nakit od niklovog zlata iz dva razloga: prvo zbog cijene, a drugo zbog uticaja gustine. Paladijumovo
bijelo zlato je gue pa e i nakit izraen od njega biti tei a takoe i sadrati vie zlata. Ono je i tee za
dobijanje poto je njegova temperatura topljenja via.

Mnoge komercijalne legure paladijumovog bijelog zlata sadre oko 6 8 % paladijuma plus
srebro, cink i bakar. Neke mogu sadrati ak i manje koliine nikla (tako da paladijumovo bijelo zlato
ne mora uvijek biti bez sadraja izvjesne koliine nikla). Neke mogu takoe imati i neto slabiju bijelu
boju pa se moraju prevui rodijumom.
Paladijumovo bijelo zlato je meke i elastinije u poreenju sa niklovim a takoe je otpornije na
habanje. Ono je dostupno u karatai do 21K.Neki tipini sastavi legura ovog zlata su dati u sledeoj
tabeli.

Tabela 6. Tipine paladijumove legure

 Tvrdoa Topljenje
Zlato Pd Ag Cu Zn Ni
Hv C
75 20 5 - - - 100 1350
75 15 10 - - - 100 1300
75 10 15 - - - 80 1250
18K
75 10 10.5 3.5 0.1 0.9 95 1150
75 6.4 9.9 5.1 3.5 1.1 140 1040
75 15 - 3.0 - 7.0 180 1150
58.3 20 6 14.5 1 - 160 1095
14K
58.5 5 32.5 3 1 - 100 1100
10K 41.7 28 8.4 20.5 1.4 - 160 1095
9K 37.5 - 52 4.9 4.2 1.4 85 940

Drago kamenje podjela

Postoji vie od 30 popularnih vrsta dragog kamenja i jo mnogo onih manje
poznatih i cijenjenih samo od sakupljaa. Drago kamenje se klasificira prema
razliitim kriterijima: hemijskom sastavu, boji, nekim fizikim svojstvima. Ipak,
kako je izgled jedan od najvanijih atributa dragog kamena, najee se
klasificiraju prema ljepoti i vrijednosti. Osnovna podjela je na drago kamenje i
poludrago kamenje. Drago kamenje se onda opet dijeli ne redove, prema
optikim svojstvima, istoi ili rijetkosti. Vrijednost kamena moe se poveati ako
ima neki neobini optiki fenomen ili slavnu prolost.
Tvrdoa dragog kamenja

Tvrdoa je mehaniko svojstvo vrstih tijela, zapravo otpor kojim se tijelo odupire prodiranju
nekog stranog tijela u njegovu povrinu.
U sluaju dragog kamenja, tvrdoa se odnosi na otpornost od struganja (ogrebotina). Odreuje se
paranjem povrine minerala nepoznate tvrdoe mineralima poznate tvrdoe.
Drago kamenje se potom svrstava u Mohsovu skalu sa 10 stepeni.
Svi minerali i drago kamenje poznati do danas uvrteni su u Mohsovu skalu tvrdoe sa 10 stepeni
gdje se kamenje pod 1 i 2 smatraju mekanim, 3-5 srednje tvrdim i iznad 6 - tvrdim.
Mohsova skala tvrdoe je relativna. Ona samo pokazuje koji kamen je tvri ili mekaniji od nekog
drugog u toj skali. Tako je recimo najtvri kamen dijamant u skali pod brojem 10 ak 140 puta tvri od
rubina i safira koji su u skali odmah iza njega pod brojem 9.

Boja

Boja je vana karakteristika dragog kamenja iako ona u veini sluajeva nije glavni faktor za
odreivanje same vrste kamena zbog toga to se u prirodi pojavljuju pojedine vrste u vie boja ili
razliite vrste kamena istih boja.
Sama boja je produkt svjetlosti i ovisi o frekvenciji svjetlosnog zraenja. Ljudsko oko zapaa
samo "vidljivo" zraenje tj. elektromagnetske talase duine priblino 380-760 nm. Zraenje svake
pojedine duine talasa daje utisak odreene boje.
U sluaju dragog kamenja, razni metali i njihove kombinacije u strukturi kamena apsorbiraju
izvjesne talasne duine svjetlosti i tako dolazi do raznih boja. Metali koji najvie utiu na boju su hrom,
eljezo, kobalt, bakar, nikal i vanadijum.
 Kod nekih kamena (cirkon) na boju manje utiu strane substance, a vie sama deformacija
kristalne strukture koja rezultuje selektivnim upijanjem svjetlosti i zbog toga promjenom originalne
boje.
Boje nekih kamena mogu biti promjenjive izlaganjem direktnoj sunevoj svjetlosti ili raznim
postupcima grijanja na visokim temperaturama, a mogu se mjenjati i izlaganjem kamena X-zracima.
Teine u trgovini dragim kamenjem

Mjere koje se koriste u tritu dragim kamenjem su mjere teine karat i gram.
Karat je mjera za teinu koja se koristi jo od davnine. Danas je to mjera koja se najee koristi
kod vaganja dragog kamenja.
Jedan karat je proporcionalan teini od 0,2 grama i dijeli se na razlomke ili decimale, a najmanja
teina je 0,01 karat.
Nekad je karat bio teinska mjera i za zlato, a zatim, tokom vremena postaje samo oznaka za
finou zlata.
Gram je standardna mjera za teinu, a u trgovini dragim kamenjem se koristi rijee, uglavnom za
vee drago kamenje koje ima manju materijalnu vrijednost.

Gustina

Gustoa je fizika veliina definisana kao odnos mase i zapremine nekog tijela. Jedinica gustine
je kilogram po kubnom metru ili gram po kubnom centimetru.
Kod dragog kamenja gustina se kree izmeu 1 i 8 gr/cm 3. Vrijednosti gustine ispod 2 gr/cm3
smatraju se lakim, one izmeu 2 i 4 gr/cm3 normalnim, a iznad 4 gr/cm3 teim.
Vrjednije drago kamenje (dijamant, rubin, safir) ima veu gustinu nego neki poludragi minerali iz
stjena (kvarc).
Gustina se moe odrediti principom hidrostatikog balansa pomou hidrostatike vage.

Slika 7. Hidrostatika vaga

VRSTE DRAGOG KAMENJA

DRAGO KAMENJE I. REDA

Dijamant
boja: bezbojna, uta, smea; rijetko zelena, plava i crna
tvrdoa: 10
 gustina: 3,50-3,53 g/cm3
hemijski sastav: C, kristalizirani ugljik
indeks loma svjetlosti: 2,417-2,419
disperzija: 0,044 (0,025)

Ime dijamant potie od grke rijei adamas = nesalomljiv. Najtvri je mineral u prirodi, jake
refleksije, veinom bezbojan i proziran. Nastaje kristalizacijom magme u velikim dubinama zemlje.
Dosta je krhak i veliku panju treba posvetiti kod ugraivanja kamena od sluajnih udaraca. Neosjetljiv
je na hemijske reakcije, ali vrlo visoke temperature mogu mu otetiti povrinu. Zbog dobrih optikih
efekata, najvee tvrdoe, i svoje rijetkosti, smatra se kraljem dragog kamenja koji se upotrebljava kao
ukras jo od davnina.
Povrina im se najee izbrusi u piramide tako da su im iljci plosnato odbrueni, a po dvije
piramide imaju zajedniku bazu ime se dobiva jai sjaj. Tako bruen dijamant naziva se brilijant.
Vrijednost dijamanata odreuje se klasifikacijom po boji, istoi, obliku (vrsti bruenja) i
teini. Termin boje i njena gradacija ne odnosi se na sve boje nego samo na takozvanu "utu seriju" tj.
bezbojne i ukaste dijamante kakvi se u prirodi najee nalaze. Dijamanti ostalih boja su jako rijetki i
nemaju svoju odreenu gradaciju nego je vrijednost boje individualna.

Slika 8. Dijamanti

Rubin
boja: crvena
tvrdoa: 9
gustina: 3,97-4,05 g/cm3
hemijski sastav: Al2O3, aluminij oksid
indeks loma svjetlosti: 1,762-1,778
disperzija: 0,018 (0,011)

Rubin je dobio ime po svojoj crvenoj boji (lat. rubens = crveni kamen) i spada u grupu korunda.
Razne varijante crvene boje mogu se nai u istim nalazitima tako da nije mogue naknadno odrediti
izvor od kuda kamen potie. Supstanca zbog koje je rubin tako crven je hrom dok je u sluaju
smekastih nijansi prisutno i eljezo.
Najtvri je mineral poslije dijamanta, sedam puta tvri od topaza koji ga slijedi na tabeli tvrdoe.
Poetkom dvadesetog vijeka poeli su se izraivati sintetski rubini kvaliteta pravog kamena i
naroito njegovih hemijskih i optikih svojstava. Veina njih se ipak moe prepoznati najvie zbog toga
jer nemaju apsolutno nikakva oteenja to je kod pravih kamena rijetkost.
 Slika 9. Rubin

Safir
boja: plava u razliitim nijansama, bezbojna, roza, ljubiasta, uta, zelena
tvrdoa: 9
gustina: 3,95-4,03 g/cm3
hemijski sastav: Al2O3, aluminij oksid
indeks loma svjetlosti: 1,762-1,788
disperzija: 0,018 (0,011)
Ime safir upotrebljavano je za razno drago kamenje. U srednjem vijeku tako su nazivali i lapis
lazuli. Oko 1800g. priznati su safir i rubin kao varijacije korunda. Tada se plavo kamenje nazivalo
safirima, crveno rubinima, a sve drugih boja svrstavalo se pod mineral korund. Danas se minerali iz
grupe korunda svih boja osim crvenih nazivaju safirima.
Plavu boju safirima daju eljezo i titan, ljubiastu vanadijum. Mali dio eljeza daje rezultate u
utim i zelenim tonovima, a hrom e uzrokovati rozu boju kamena.

Slika 10. Safir

Smaragd
boja: zelena, ukasto zelena
tvrdoa: 7,5 - 8
gustina: 2,67-2,78 g/cm3
hemijski sastav: Al2Be3(Si6O18), aluminij beril silikat
indeks loma svjetlosti: 1,565-1,602
disperzija: 0,014 (0,011-0,013)

Smaragd (gr. smaragdos = zeleni kamen) je zeleno obojeni dragi kamen iz grupe berila i
najdragocjeniji u toj grupi minerala. Svoju zelenu boju dobija od hroma, a ponekad i od vanadijuma.
U ovom kamenu su este nakupine sitnih neistoa koje ga ine mutnim i neprozirnim te su samo
rijetki primjerci smaragda prozirni i isti. Takvi se ubrajaju u najskupocjenije drago kamenje.
Glavna su nalazita u Kolumbiji, Brazilu, Uralu, junoj Africi i zapadnoj Australiji.
 Slika 11. Smaragd

DRAGO KAMENJE II. REDA

Akvamarin
boja: svjetlo-plava, tamno-plava, plavo-zelena
tvrdoa: 7,5-8
gustina: 2,68-2,74 g/cm3
hemijski sastav: Al2Be3(Si6O18), silikat
indeks loma svjetlosti: 1,564-1,596
disperzija: 0,014 (0,009-0,013)
Akvamarin (lat. Aqua = voda + marinus: morski) vrsta je minerala berila. Boju morske vode mu
daje eljezo. Na temperaturama 400-500C boja im se moe lagano promjeniti dok na viim
temperaturama moe doi do totalnog gubitka boje tako da je potrebna velika panja kod izrade i
popravaka nakita sa tim kamenom.
Najvanija nalazita su u Brazilu, Junoj Africi, Kini, Indiji i u SAD.

Slika 12 Akvamarin

Topaz
boja: bezbojna, uta, crveno-smea, plava, crvena, roza-crvena
tvrdoa: 8
gustina: 3,49-3,57 g/cm3
hemijski sastav: Al2[(F,OH)2/SiO4], aluminij-fluor silikat
indeks loma svjetlosti: 1,609-1,643
disperzija: 0,014 (0,008)
Topaz je dobio ime po mjestu pronalaska na otoku u Crvenom Moru, Topazos. Boju dobiva zbog
eljeza i kroma. Podloan je pucanju pa ga treba paljivo ugraivati u nakit. Takoe nije otporan na
sumpornu kiselinu.
Danas su najpoznatija nalazita u Brazilu, a ostala u Afganistanu, Australiji, Burmi, Kini, Japanu,
Meksiku, Namibiji, Nigeriji i Rusiji. Poznati su plavi topazi naeni 1964. u Ukrajini, svaki teak preko
100kg.
 Slika 13. Topaz

Spinel
boja: crvena, uta, smea, plava, zelena, crna
tvrdoa: 8
gustina: 3,54-3,63 g/cm3
emijski sastav: MgAl2O4, magnezij aluminat
indeks loma svjetlosti: 1,712-1,762
U mineralogiji se spinelom naziva itava grupa srodnih minerala ali samo neki od njih slue kao
drago kamenje. Uglavnom su to crveni zeleni ili plavi spineli. Njihovu boju daju im hrom, eljezo
vanadijum i kobalt.
Spinel je razvrstan kao poseban mineral prije 150 godina. Prije toga se klasificirao kao rubin tako
da su neki svjetski poznati rubini zapravo spineli (rubin u Engleskoj kruni).

Slika 14. Spinel

Opal
boja: razne boje
tvrdoa: 5,5-6,5
gustina: 2,98-2,50 g/cm3
hemijski sastav: SiO2+H2O, mineral kremine kiseline
indeks loma svjetlosti: 1,37-1,52
disperzija: nema
Posebna karakteristika opala je njegov mlijeno-plavkasti ili biserni (votani) izgled povrine i
njegove razne boje koje mogu biti promjenjive, ovisno od kuta promatranja.
Opal uvijek u sebi sadri 3-30% vode. Tijekom vremena postoji mogunost da kamen izgubi
tenost, pukne i izgubi opalne vizualne osobine povrine. Zbog toga se ne preporua njegovo izlaganje
toploti. Opal je takoer neotporan na kiseline i razne kemikalije te treba izbjegavati kontakt sa sapunom
i parfemima.

Slika 15. Opal

 POLUDRAGO KAMENJE
U poludrago kamenje ubrajamo neke minerale koji nisu toliko rijetki, a
svejedno su lijepi pa se koriste kao ukras.

Malahit
boja: svjetlo-zelena, tamno-zelena
tvrdoa: 3,5-4
gustinaa: 3,25-4,10 g/cm3
hemijski sastav: Cu[(OH)2 | CO3], bakar karbonat
indeks loma svjetlosti: 1,655-1,909
disperzija: nema
Ime malahit je vjerojatno nastalo od grke rijei malakos to znai mekan, zbog njegove slabe
tvrdoe. Kada se izree, njegova struktura je puna tamnijih ili svjetlijih slojeva koji ine krugove, ravne
pruge ili neke druge oblike na povrini.
Malahit je zbog svoje male tvrdoe dosta neotporan, naroito na toplinu, kiseline, amonijak i
vruu vodu.
Samljeven u prah, u starom Egiptu i Rimu koristio se kao boja za oslikavanje zidova

Slika 16. Malahit

Ametist
boja: ljubiasta, crveno-ljubiasta, ljubiasta sa bijelim prugama
tvrdoa: 7
gustina: 2,65 g/cm3
hemijski sastav: SiO2, kremen
indeks loma svjetlosti: 1,544-1,553
disperzija: 0,013 (0,008)
Ime Ametist znai bez pijanstva (gr.). Najvie je cijenjen mineral u grupi kremena. Ljubiasto
je obojen od tragova mangana ili eljeza.
Zagrijavanjem na temperaturi izmeu 470-750C mogu se dobiti svjetlo-ute, crveno-smee,
zelene i bezbojne varijante. Orginalne boje mogu se vratiti pomou izlaganja radijaciji.

Slika 17. Ametist

Ahat
 boja: razne boje u raznim tonovima
tvrdoa: 6,5-7
gustina: 2,60-2,64 g/cm3
hemijski sastav: SiO2, kremen
indeks loma svjetlosti: 1,530-1,540
disperzija: nema
Ahat je vrsta sitnozrnatog kremena iz grupe kalcedona. Ime je dobio po rijeci Achates u Siciliji.
Ispunjen je nepravilno koncentrinim nijansama boja. Neki od ahata sadre i substance opala.
U nekim se rudnicima vadi ahat ije su boje uglavnom samo nijanse sive te se tada primjenjuju
razni postupci bojanja da bi kamen bio atraktivniji. Prije bojanja iste se u toploj kiselini i bruse u
zavrne oblike, a nekad se i poliraju.

Slika 18 Ahat

ad
boja: svjetlo do tamno zelena ali i ostalih boja
tvrdoa: 6,5-7
gustina: 3,30-3,38 g/cm3
hemijski sastav: NaAl(Si2O6)
indeks loma svjetlosti: 1,652-1,688
disperzija: nema
ad dobiva svoju lijepu zelenu ili smaragdno zelenu boju od primjesa eljeza, a ponekad i kroma.
Javlja se u vlaknastim agregatima pa je zbog toga jako ilav. U pretistorijsko doba ad se radi toga
koristio u izradi oruja i raznih alata.

Slika 19. ad

Biser
boja: bijela, srebrno-bijela, ruiasta, crna
tvrdoa: 2,5-4,5
gustina: 2,60-2,85 g/cm3
hemijski sastav: organske substance, kalcijev karbonat, voda
indeks loma svjetlosti: 1,52-1,66
disperzija: nema
Biser je zrnata tvorevina koja nastaje kod nekih mekuaca, osobito kod koljaka bisernica,
viegodinjim izluivanjem sedefa na mjestu ozljede ako u ljuturu dospije zrno pjeska ili neko drugo
strano tijelo.
 Sastavljeni su od tankih, koncentrinih slojeva sedefa i veinom su okruglasti. Iako im je tvrdoa
po Moshovoj skali izmeu 2,5 i 4,5, biseri su iznimno kompaktni i nisu lako lomljivi.
Upotrebljavaju se za ukras i nakit, a cjene se po teini (veliini), boji, obliku i sjaju.
Biseri se dobijaju i umjetnim uzgajanjem (kultivirani biseri) gdje se koljke bisernice cjepe
unoenjem stranog tijela, vraaju u more te vade nakon nekoliko godina da bi se iz njih izvadio biser.
Umjetno uzgojeni biseri obino su okrugli, ali povremeno priroda stvara neke iznenaujue
oblike.

Slika 19. Biseri

Materijali koji se koriste pri obradi

plemenitih metala

Sumporna kiselina H2SO4

Suporna kiselina je jedan od osnovnih proizvoda velikohemijske industrije i zbog odreenih

fizikih i hemijskih osobina ima vrlo iroku primjenu, tako da skoro nema neke grane industrije gdje se
ona ili njeni produkti ne koriste.
U tehnici se 100% - na kisjelina naziva esto monohidratom, dok se u tehnologiji sumporne
kiseline pod monohidratom podrazumijeva 98 100% - na kisjelina, a pod koncentrovanom kiselinom
ona koja ima 92 96% H2SO4.

U praksi potiskuje druge kiseline slinih osobina prvenstveno to u odnosu na njih ima:
niu cijenu
visoku temperaturu kljuanja tako da proces u kome se ona koristi moe da se vodi bez gubitaka
usled isparavanja
veliki afinitet prema vodi
specifino katalitiko dejstvo
kao i zbog toga to je 96 98% - na kisjelina malo agresivna prema eliku, te moe da se transportuje u
elinim cisternama za razliku od komercijalne hlorovodonine i azotne kiseline.
 Primjena

Sumporna kisjelina najvie se koristiu ulozi elektrolita, rastvaraa, oksidacionog sredstva ili
katalizatora. Znatne koliine sumporne kisjeline koristi se za proizvodnju neorganskih soli, neorganskih
i organskih kisjelina, avionskog goriva, zatim u industriji prerade metala, u industriji hrane, tekstila,
organskih boja, lakova, farmaceutskih proizvoda.
ista bezvodna sumporna kiselina je gusta uljasta tenost (na sobnoj temperaturi) bez boje i
mirisa, dok tehnika sumporna kisjelina ima tamnu boju i eventualno izvjestan miris koji potie od
prisutnih neistoa. Sumporna kisjelina se mijea sa vodom u svim odnosima uz oslobaanje velike
koliine toplotei dobijeni rastvori su vrlo reaktivni tako da rastvara metale i njihove okside.
Sumporna kisjelina spada u strateke materije i njena proizvodnja predstavlja pokazatelj
industrijske aktivnosti zemlje, jer joj je mogunost skladitenja ograniena.

Azotna kisjelina HNO3

Azotna kisjelina, kao i druge neorganske kisjeline velikohemijske industrije, vaan je

poluproizvod potreban za izradu proizvoda te industrije i skoro se sama ne pojavljuje. Po obimu
proizvodnje dolazi odmah iza sumporne kisjeline.
U industriji se koriste dvije vrste azotne kisjeline: razblaena i konsentrovana. Tehnika
koncentrovana azotna kisjelina je prema standardima bistra ukasto obojena tenost sa najmanje
98.00% HNO3 koja na vazduhu dimi isputajui smeecrvenkastu paru.

Primjena

Azotna kisjelina se koristi u organsoj hemiji, za proizvodnju azotnih mineralnih ubriva. Koristi
se za spravljanje eksploziva kao to su: nitroglicerin, nitroceluloza, trinitrotoluol i dr.
Primjenjuje se u metalurgiji za nagrizanje plemenitih metala i odvajanje zlata od srebra, u
raketnim gorivima, a takoe i u farmaceutskoj industriji.
Pogoni za proizvodnju azotne kisjeline se uglavnom grade na mjestu primjene jer se teko
transportuje. U prostoriji gsje se skladiti ne smiju da budu drugi proizvodi i to naroito organske
materije koje lako podlijeu oksidaciji u dodiru sa kisjelinom.
Koncentrovana azotna kisjelina je jako oksidaciono sredstvo i lako zapaljive materije, kao
dravo, moe da zapali. Sve metale osim platine, rodijuma, iridijuma i zlata, prevodi u odgovarajue
okside. Jaka kisjelina obrazuje tanak gusti sloj oksida, i ako je on nerastvoran u kisjelini titi ga od
dalje korozije. Ova osobina povrinske pasivizacije koristi se u cilju zatite od korozije. Psivizacijom
npr. neplemeniti metali kao elik, aluminijum i hrom postaju otporni na azotnu kisjelinu.

Boraks Na2B4O7 10H2O

 Boraks je prirodni mineral sastava Na2B4O7 10H2O. Otkriven je prije oko 4000 godina. Boraks
se obino nalazio duboko unutar zemlje. Ima raznovrsnu industrijsku primjenu. Koristi se kao prirodni
topitelj, kao prirodni ista, kao sredstvo protiv gljiva,insekticid, pesticid. Nije zapaljiv i nije reaktivan.
Moe se mijeati sa drugim preiivaima ukljuujui i izbljeljivae. Boraks ima vie hemijskih
osobina koje doprinose snazi preiivanja. On isti i izbljeljuje konvertovanjem molekula vode u
hidrogen peroksid (H2O2). Ova reakcija je uspjenija u toploj vodi.

U metalurgiji plemenitih metala boraks se koristi kao topitelj za ubrzanje procesa topljenja
zlata ianjegovih legura.
I ako je boraks prirodan mineral, to ne znai automatski da je i bezbijedniji po ljude i okolinu
od drugih vjetako dobijenih hemikalija. U stvari on je takoe toksian za ljude i izaziva razliite
alergije i smetnje.

Osnovne operacije pri obradi plemenitih

metala
Topljenje
Zagrijavanje metala do temperature kod koje prelazi iz vrstog stanja u teno.

Livenje
Vri se izlivanjem ve istopljenog metala u pripremljen kalup koji mu daje oblik. Rastopljeni se metal u
kalupu ohladi i otvrdne te je spreman za dalju obradu.

Slika 20. Livnje zlata

Valjanje
Metal vee debljine ulazi meu valjke koji ga svojim okretanjem stanjuju, a ujedno i pokreu.
Promjenom razmaka valjaka mjenja se debljina ili se komadu daje odgovarajui oblik.

Slika 21. Valjanje zlata

Kovanje
Plastina obrada metala gdje udarcima mjenjamo njegov oblik u hladnom ili toplom stanju.
Razlikujemo slobodno kovanje, kovanje u kalupe i savijanje limova.

Turpijanje
Obrada metala skidanjem strugotine. Obavlja se sa raznim profilima i oblicima turpija.

Bruenje
Runo izglaivanje povrine nakita brusnim papirom prije obrade poliranjem.

Buenje
Runo ili strojno izraivanje rupe u raznim materijalima i predmetima koji se koriste za izradu nakita
(razni metali, kamenje, biseri).

Fasovanje
Postupak ugraivanja dragog ili poludragog kamenja u razni nakit.

Slika 22. Ugradnja dragog kamenja u nakit

Graviranje
Obuhvaa tehnike postupke urezivanja linija, ukrasa, znakova, likova u tvrdu podlogu u svrhu
dekoracije povrine predmeta.

Slika 23. Graviranje

Poliranje
Postupak za postizanje glatke i visokosjajne povrine nakita. U tu svrhu koriste se razne vrste etki i
pasti za poliranje.

Slika 24. Poliranje

Pozlaivanje
Pojam koji obuhvaa sve postupke kojima se metalni ili neki drugi predmeti oblau zlatom.
 Slika 25. Pozlaivanje

Rodiniranje
Slui da se pojedini dijelovi ili itavi komadi nakita obloe slojem rodija koji mu daje svjetlo-sivu boju.
Najee se rodinira bijelo zlato da bi se dobio jai kontrast u odnosu na klasino uto zlato.

Lotovanje
Postupak kojim se dijelovi plemenitih kovina, polugotovog ili gotovog nakita spajaju u nerazdvojni
spoj. Vri se pomou lota, tankog komada metala kojem je temperatura talita nia od dijelova koji se
spajaju.

Iskucavanje
Tehnika izrade reljefnog predmeta od lima koji u toku izrade kao podlogu ima smolastu masu koja je
podatna promjenama oblika. Za iskucavanje se upotrebljava eki i razne vrste punci.

Izvlaenje
Postupak kod kojeg se od deblje ice dobiva tanja i dua. ica se provlai kroz konino izbuene rupe u
ploi koje su postepeno sve manje radi lakeg izvlaenja.

Slika 26. Izvlaenje

ienje
Odstranjivanje neistoa sa nakita koje se skupljaju tijekom proizvodnje, a naroito u zavrnoj obradi
poliranja nakita.

Emajliranje
Prekrivanje povrina nakita raznim bojama u svrhu njegovog ukraavanja. Vri se zagrijavanjem emajla
na povrini pri emu se on tali i vee sa podlogom.

Cizeliranje
Izrada crtea na metalnoj povrini pomou ekia i malih dlijeta. Kombinira se sa postupkom
iskucavanja.
Filigran
Tehnika izrade ornamentalnog nakita pomou finih tankih komada ica kombiniranih sa malim
kuglicama (granulama).

Nieliranje
Jedna od najstarijih ukrasnih tehnika zlatarstva. Slui za bojanje graviranih udubina sa masom ija je
boja kontrastna od boje samog predmeta.

Taniranje
Tehnika ulaganja mekanijeg u tvri materijal. Najee se ulae zlato u bakrene, bronane ili eljezne
povrine.

Granulacija
Izrada sitnih zrnaca od plemenitih metala i izrada ukrasa na nakitu pomou njihovog lotovanja na
povrinu.

II Topljenje plemenitih metala

U procesu proizvodnje odlivaka (proizvoda koji se dobijaju postupkom livenja) topljenje metala
zauzima jedno od najvanijih mijesta.

Pei za topljenje
Topljenje metala se obavlja u peima razliitih konstrukcija to zavisi od:
raspoloive vrste goriva,
koliine metala koji treba da se pretopi,
vrste metala koji se topi,
reima rada (neprekidan ili povremeni rad),
potrebne temperature topljenja metala itd.

U osnovi, od topionickih pei se zahteva da se na najefikasniji nain obezbedi dobijanje legure

eljenog hemijskog sastava i dovoljno visoke temperature. Efikasnost rada pei, a time i topionice,
zavisi od proizvodnosti, gubitka metala i utroka energije ili goriva raunato po jedinici proizvoda.
Postoji veliki broj pei koje se koriste za topljenje raznih metala i legura. Klasifikacija svih pei za
topljenje izvrina je prema:
izvoru toplote,
mestu dovoenja toplote,
upotrebi,
konstrukciji.
Prema izvoru tolote pei za topljenje su podeljene u tri grupe, i to:
 pei zagrevane gorivom,
pei zagrevane sastojcima metala,
pei zagrevane elektrinom energiiom.
Poto se od topionikih pei zahteva ravnomerno zagrevanje metala, koje zavisi od meusobnog
poloaja izvora toplote i metala koji se zagrijava i topi, izvrena je podela pei i prema mestu dovoe-
nja toplote. Kod pei gde se toplota dovodi metalu odozgo, razlika izmedu temperature povrinskih
slojeva metala i slojeva pri dnu pei zavisi od toplolne sprovodljivosti metala, debljine njegovog sloja i
intenziteta odvoenja toplote kroz pod pei. Pri tankom sloju tenog metala postie se kod ovih pei
ravnomerno i dovoljno zagrevanje i ienje metala od primesa.
Kod pei zagrevanih odozdo postie se ravnomerno zagrevanje metala i ienje od stranih
primesa zahvaljujui konvencionalnim strujama.
U peima koje se zagrevaju sa svim strana, toplota se predaje ne samo putem toplotne
provodljivosti metala i konvencionalnih struja, ve i putem vetakog meanja rastopa.
Kao rezultat dobija se ravnomerna raspodela temperature, ali se is-tovremeno oteava izdvajanje
stranih primesa i neistoa, koje je prouzro-kovano meanjem metala sa zgurom za vreme obrtanja
pei.
Pei kod kojih se izvor toplote nalazi unutar metala, zagrevanje metala je potpuno ravnomerno.
Indukcione pei bez jezgra ravnomerno zagrevaju metal, ali je ukla-njanje neistoa oteano.
U grupi pei s kombinovanom predajom toplote dolaze kupolne pei, lune elektropei sa
elektrodom na dnu i niskofrekventne indukcione pei. Kod svih ovih pei metal se zagreva
ravnomerno. U kupolnim peima on se zagreva odilazeim vrelim gasovima i putem oksidacije
primesa. Kod lunih pei metal se zagreva odozgo voltnim lukom, a takoe i po itavoj debljini sloja
kroz koji prolazi elektrina struja na putu ka elektrodi u podu pei. Ova-kav nain zagrevanja
dozvoljava i vee visine rastopa u pei.

Elektrine pei sa loncima

Pei koje se zagrijavaju elektrinom energijom mogu da se podijele na elektrootporne pei i

indukcione pei bez jezgra.
Pei s loncima poele su se upolrebljavati za topljenje raziiitih metala jo u poetku XVIII veka.
Iako je od tada njihova konstrukcija pretrpola znatne promene, ipak je efekat ovih pei ostao vrlo
nizak (osim indukcionih pcj bez jezgra) s obzirom na inalu prnizvodnost. i velikc gubitke toplote,
odnosno nizak stepen iskorienja goriva i energije. S druge stranc ove pei imaju i izvesne prednosti,
koje se odraavaju kraz univcrzalncst primcne, kao i ogranicn dodir melala sa produkUma
sagorcvanja lchuo-lokog goriva to se pozitivno odrazilo na kvalitet istopljenog metala.

Po konstrukciji pei s loncima mogu biti stacionarne i nagibno sa grafitnim, amotnim ili
metalnim loncem. Lonci za topljenje u ovim peima moraju da zadovolje sledee uslove:

da su vatrostalni
otporni na povienim temperaturama,
da su dobri sprovodnici toplote,
da ne uticu na hemijski sastav metala koji se topi.
 Za topljenje svih vrsta lakih i obojenih metala, izuzev magnezijuma. najee se koriste grafitni
lonci. Oni se izrauju od meavine grafita, vat-rootporne gline i araota.
Izdrljivost lonca moe biti i vea to zavisi od kvaliteta lonca i njegove pripreme.

Elektrine pei s loncem

Podela elektrinih pei s loncem je izvrena na:
elektrootporne pei,
indukcione lonane pei bez jezgra, i to:

visokofrekventne i
niskofrekventne pei.

Elektrootporne lonane pei

Elektrootporne lonane pei koriste se u livnicama lakih i ultra lakih metala, kao i u livnicama
metala sa niom temperaturom topljenja. Ograni-ena upotreba ovih pei uslovljona je relativno
niskim temperaturama koje se mogu postii u pei. Zbog niskog uinka topljenja, ove pei se koriste
ug-lavnom za odravanje metala prilikom livonja, Zagrevanje materijala koji se nalazi u loricu vri se
kombinovano, i to:
zraenjem toplote sa usijanih namotaja na lonac i
sprovoenjem toplote kroz telo lonca i predajom metala putem dodira.
Efekat zagrevanja u loncu zavisi od temperature namotaja, kao i od toplotne sprovodljivosti
materijala od kojeg je izraen lonac. Namotaji, tj. otpornici u ovim peima se israuju od kantala"
(legure nikal-hrom). Radna temperatura ovih otpornika je max. 1100C.
Lonci za elektrootporne pei mogu biti od sivog liva, grafita ili vat-rootpornog elika. Lonci od
sivog liva mo-raju biti zatieni na isti nain kao kod lonanih pei grejanih gorivom.

Indukcione lonane pei bez jezgra

Indukcione pei bez jezgra tj. indukcuone pei sa loncem predstavljaju jedan od
najsavremenijih agregata za topljenje svih vrsta metala i legura. Prednost ovih pei u odnosu na druge
tipove pei su veoma velike tako da se one sve vie koriste naroito u onim zemljama gdje je elektrina
energija jeftina.
Osnovni djelovi pei su lonac i induktor. Induktor je izraen od Cu cijevi koja moe biti
pravougaonog, elipsastog ili krunog poprenog presjeka, kroz koju protie voda za hlaenje. Cijevi u
obliku spirale nalaze se oko lonca koji je napravljen od grafita ili vatrostalne mase. Induktor je vezan
za izvor naizmjenine struje inama ili gibljivim kalemom. Lonac i induktor su zajedno smjeteni u
specijalni omota koji ne smije biti napravljenod magnetnog materijala da se magnetno polje ne bi
obrazovalo van induktora.
 Osnovne karakteristike rada ove pei su: da ona vri pretvaranje elektrine energije u
elektromagnetnu a o0nda ponovo u elektrinu i na kraju u toplotnu. Kad se ukljui naizmjenina struja
obrazuje se naizmjenino magnetno polje.

Slika 27. Kruno kretanje tenog metala

Metal koji se nalazi u loncu apsorbuje najvei dio magnetne energije i pretvara je u Dulovu toplotu
ime se postie potrebno zagrijavanje tj. topljenje metala. Zbog struje koja nastaje u istopljenom metalu
javlja se jedna komponenta sile koja tei da teni metal potisne od zidova lonca, zato nastaje kruno
kretanje tenog metala (slika 27.) to obezbjeuje ujednaavanje hemijskog sastava i legiranje svih
dodatnih elemenata.

Veoma esto se upotrebljavaju srednje frekventne pei sa pokretnim induktorom. Presjek jedne
takve pei prikazan je na slici -- . Pe se sastoji od grafitnog lonca koji je postavljen na grafitno
postolje .Induktor je ugraen u omot, izraen u zavisnosti od oblika rama.

Slika 28. Srednjefrekventna indukciona pe

Izmeu induktora i rama postavljen je vatrootporni nemagnetini materijal. Induktor sa ramom

pomou specijalnog mehanizma postavlja se oko lonca i skida sa istog.
 a) Pe za toplenje bijelog zlata b)Pe za topljenje utog zlata

Slika 29. Pei za topljenje zlata

Proraun metalnog uloka - are

Da bismo u postupku livenja dobili eljeni proizvod, (u pogledu kvaliteta,osobina) neophodno

je obezbijediti eljeni hemijski sastav metalnog uloka are. Tako se u peima za topljenje stvara
stvara legura osnovnog sa legirajuim elementima od koje se u postupku livenja dobijaju proizvodi
odlivci potrebnih osobina.
eljeni hemijski sastav obezbjeuje se proraunom i odmjeravanjem svakog ponaosob elementa
koji ini datu leguru.

Primjer prorauna:

Zadatak: Potrebno je izliti 250g 14 to karatnog zlata ute boje. Koliko je grama svakog elementa
koji ini tu leguru potrebno odmjeriti i uloiti u lonac za topljenje?

14 to karatno zlato predstavlja leguru iji je sastav dat u tabeli br. .

Rjeavanje:
Iz tabele vidimo da tu leguru ini 58.5 % zlata, 30 % srebra i 11.5 % bakra.
250 * 58.5 / 100 = 146.25
250 * 30 / 100 = 75
250 * 11.5 / 100 = 28.75

Dakle, za pripremanje 250g 14 karatnog zlata ute boje potrebno je odmjeriti 146.25g zlata, 75g
srebra i 28.75g bakra.
 III Livenje plemenitih metala
Livenje predstavlja djelatnostkoja obuhvata razliite postupke uobliavanja tenih metala i legura
u proizvode koji se nazivaju odlivcima. Osnova ovih postupaka je unoenje tenog metala ili legure u
upljine eljenih veliina kalupe, u kojima se oni hlade i ovravaju.
Jedan od najee korienih postupaka za livenje plemenitih metala je postupak livenja po
topivim modelima (lost wax casting) ili precizno livenje.
Jo prije 4000 godina u Egiptu, Kini i Indiji korieni su metodi livenja koji su manje vie
eliminisani zbog brojnih nedostataka. Sutina ovih metoda sastojala se u tome to je od voska raen
model budueg odlivka koji je posle toga pokrivan gusto zamijeanom glinom. Nakon toga u glini su
probijani otvori za izlaz istopljenog voska, prilikom zagrijavanja i, kasnije, za ulivanje metala. Dobijeni
odlivci bili su precizne kopije modela. Ta iskustva i tu tehnologiju su u kasnijim vremenima koristili
italijanski vajari. Slina iskustva koriena su i u Rusiji u izradi spomenika znamenitim linostima kao
to je Petar I i dr. Krajem 19. vijeka donekle izmijenjen taj metod korien je i u zubotehnici.
Danas, nakon razumljive evolucije, posebno od sredine 20. vijeka, sa razvojem sofisticirane
opreme i materijala, ovaj metod se iroko koristi, ne samo za livenje plemenitih metala i bronze ve
uopte u industriji i mainogradnji.
Postupak livenja, u odnosu na ostale postupke prerade metala i legura, ima sledee prednosti:
veu slobodu dizajna, mogunost izrade najkomplikovanijih spoljanjih i unutranjih oblika i vijerna
reprodukcija finih povrinskih detalja, bolja kontrola boja i manja cijena kotanja zbog mogunosti
serijske proizvodnje.

PRECIZNO LIVENJE - KARAKTERISTIKE POSTUPKA

Ovaj postupak je namenjen proizvodnji manjih izlivaka sloenog oblika od kojih se zahtevaju
tane dimenzije, kvalitetne spoljne povrine i minimum mainske obrade.
 Postupak se naziva jo livenje sa topivim modelima, a ponekad livenje sa obloenim modelima.

Proizvodnja se sastoji od:

- izrade modela od lako topivog materijala voska ili plastinih masa;

a) b) c)
Slika 30. Izrada modela u gumenom kalupu a), b) i gotovi votani modeli c)

- oblaganja modela slojem pjeane meavine izuzetno fine granulacije (maralit)

a) b) c)
Slika 31. Formiranje grozda modela a), stavljanje u metalni kalup b) i oblaganje mjeavinem c)

- uklanjanja modela topljenjem, sagorevanjem ili rastvaranjem, pri emu se dobija

upljina koljkastog oblika;

- pripreme kalupa i livenja.

Ovaj postupak primenjuje se uglavnom za masovnu proizvodnju odlivaka sloene konstrukcije,

ali i za livenje manjih serija pa ak i prototipskih odlivaka, ukoliko je nemogue primeniti neki od
uobiajenih naina izrade. Kaluparski materijal i ostali tehnoloki parametri omoguavaju dobijanje
odlivaka velike dimenzionalne tanosti i izuzetno glatke povrine. Kadi ilustracije naveemo da se pri
optimalnim uslovima rada dobijaju izlivci sa tanosu + 0,05 mm/cm (za sitne izlivke do 3 cm), dok su
uobiajene tolerancije dimenzionalnih odstupanja 0,10 mm/cm.
 Postupak nema nikakvih ogranienja u pogledu materijala koli se lije. Moe se primeniti za sve
metale i legure koje su namenjene preradi u tenom stanju. Izvesna ogranienja postoje kada je u
pitanju teina odlivaka.
Jedna velika prednost ovog postupka je ta da se izvrsno mogu kontrolisati fiziko-metalurki
parametri kao to su veliina zrna, oblik zrna, usmjerenost ovravanja i dr. a samim tim i mehanika
svojstva gotovih komada. Proces se moe primeniti i na odlivke koji se liju u vakuumu ili inertnoj
atmsoferi.
Pri projektovanju i primeni ove tehnologije mora se voditi rauna i o ekonomskoj strani jer je
cijena alata za izradu topivih modela relativno visoka. Izvesne tekoe se javljaju pri razradi
tehnolokog postupka za odlivke sa sloenim unutranjim upljinama, mada se primenom specijalnih
jezgara ovakvi problemi mogu reiti.
U pogledu tehnolokog reenja ulivnog sistema postupak moe biti dvojak:
a) sa punim sprovodnikom,
b)sa upljim srovodnikom.
Ulivni sistem s punim sprovodikom je uobicajeni nain konstrukcije,dok je uplji sprovodnik
novo tehnoloko reenje koje prua niz prednosti.
U pogledu koncepcije izrade kalupa primenjuju se dva naana, i to:
ispunjen kalup obloen limom kao nekom vrstom kalupnika, i
koljkasti kalup koji se smatra savremenijim i pogodnijim za rad.

MODELI OD LAKO TOPIVIH MATERIJALA

Modeli za precizno livenje izrauju se od voska ili plastinih masa sa niskom temperaturom
topljenja. Kao materijal za izradu modela moe da se koristi i iva, ali upotreba ive ima dosta
nedostataka (zahteva rad na veoma niskim temperaturama).
Vosak koji se koristi za izradu najee je biljnog porekla, ali moe biti mineralni ili sintetiki.
On mora da zadovolji odreene tehnoloke zahtjeve, sadraj pepela ne smije biti vei od 0,05%, dok
viskozitet, zatezna vrstoa, ilavost, tvrdoa, temperaturni interval ovravanja i stapanja moraju se
kretati u uskim granicama. Takoe, treba voditi rauna o koeficijentu toplotnog irenja, skuplijanju i
sklonosti ka kavitaciji. Slina svojstva treba da imaju i plasticne mase koje se koriste za izradu modela.
Da bi se smanjilo skupljanje vosku se dodaje kalafonijum ili estar kalafonijuma u koliini od
35%. Duina intervala ovravanja voska takoe je znaajna. Meavine sa kratkim intervalom
ovravanja ubrizgavaju se uvijek u tenom stanju pod niskim pritiscima, pa su stoga pogodne za
izradu modela koji imaju jezgra od meavine pijeska, jer ona ne podnose visoke pritiske. Mjeavine sa
dugim intervalom ovravanja ubrizgavaju se na temperaturi koja odgovara gornjoj granici intervala
to zahtijeva vee pritiske, ali daje kompaktniji i vri model. S druge strane vei pritisak smanjuje
skupljanje modela pri ovravanju i hlaenju, a to doprinosi dimenzionalnoj tacnosti.
Plastine mase koje se primenjuju za izradu topivnih modela pripadaju grupi termoplastinih
smola, a najee se koriste polistirol i polietilen. Prednost polistirola je u tome to je on znatno
jeftiniji. Od ovih plastinih materijaia se zahtijeva da imaju zadovoljavajuu vrstou, sposobnost
sagorijevanja bez pepela i da daju modelu glatku spoljnu povrinu.
U poreenju sa voskom polistirol ima izvesnih prednosti. Modeli od polistirola imaju veu
vrstou, tako da ne zahtevaju specijalno rukovanje i omoguavaju automatsko izbacivanje modela iz
kutije. Zahvaljujui veoj vrstoi mogu se koristiti vei pritisci za ubrizgavanje, to takoe doprinosi
kvalitetu modela.
 Glavni nedostatak polistirola je njegov velki koeficijent termikog irenja, koji u procesu
uklanjanja iz kalupa moe da izazove pucanje zidova koljke, pa se zato ree koristi za izradu
koljkastih kalupa.
Modeli se izrauju ubrizgavanjem tenog voska ili polistirola pod pritiskom u specijalno
pripremljenu i obraenu kutiju za modele.
Kao materijal za izradu kutija za modele koristi se niskougljenini elik, mesing, legure
aluminijuma, legure magnezijuma, alatni elik, drvo ili livene plastine mase. Izbor materijala zavisi
od veliine serije koja se lije i od pritiska koji se koristi pri ubrizgavanju modela.
Za izradu modela koriste se uobiajene poluautomatske maine za ubrizgavanje. Kutija za
modele se zagrijava na temeraturu neto iznad sobne dok temperatura voska zavisi od njegove prirode.
Polistirol se zagreva na 160 do 200 C. Stopljeni materijal se ubrizgava u kutije za modele. Kada se
uliveni materijal ohladi ispod temperature ovravanja, klip se povlai u prvobitni poloaj, kutija se
otvara i dobijeni model se vadi runo ili pomou izbijaa. Jedan ciklus traje 20 do 80 sec. u zavisnosti
od veliine i oblika modela, konstrukcije kutije i uslova hlaenja. Da bi smo skratili vrijeme hlaenja i
ubrzali rad, kutija se moe konstruktivno tako reiti da se uvede sistem unutranjeg vodenog hlaenja,
naroito kod izrade plastinih modela.

Slika 32. Sastavljeni grozd od votanih modela sa ulivnim sistemom

IZRADA MODELNOG SKLOPA (GROZDA MODELA)

U procesu preciznog livenja livenja po topivim modelima, najee se koristi sistem grupne
tehnologije. Dimenzije komada su obino male, a serije velike tako da se na ovaj nain postie
optimum troenja rada i materijala produktivnosti i ekonominosti postupka. Pojedinani modeli
sklapaju se u grozd modela koji se sastoji od ulivne ae, sprovodnika, ulivnika i samih modela (sl.
228).
 Modeli sa ulivnikom spajaju se za sprovodnik stapanjem. Ovo se moe izvesti tako da se model
svojim ulivnikom uroni u istopljeni vosak, a zatim spoji sa sprovodnikom i dri dok vosak ne ovrsne.
Savremeniji nain je slepljivanje uz pomo noa koji se zagrijava elektrinom strujom. Zagrejanim
noem zatopi se ulivnik i prilijepi za sprovodnik.
Elementi ulivnog sistema, ulivna aa i sprovodnik, pa i razvodnik koji se ree koristi, obino se
standardizuju i na taj nain se uproava izrada sklopa.

a) b) c)

Slika 33. Radijalno postavljeni modeli u odnosu na sprovodnik- uplji a); puni b) i c)

Postupak livenja

Liv se u kalupe uliva gravitaciono, pod pritiskom, u vakuumu i centrifugalno.

Gravitaciono livenje vri se kaikom ili direktno iz nagibne pei. Proces ulivanja moe se
mehanizovati tako da se kalupi postave na konvejer koji prolazi ispod usta pei. Naginjanjem pei vri
se ulivanje liva.
Kod livenja pod niskim pritiskom, kalup se privruje za usta pei, a u komoru pei puta se
pod pritiskom vazduh ili neki drugi gas. Komprimovani vazduh vri pritisak na metal u pei tako da pri
ulivanju poveava metalostatiki pritisak i omoguava da liv ispuni i tanke presjeke upljina kalupa.
Livenje pod vakuumom takoe olakava ulivanje i ispunjavanje upljine kalupa. Pripremljeni
kalup stavlja se u vakuum komoru i ukljuuje se vakuum pumpa. upljina kalupa predstavlja zonu
niskog pritiska i pri ulivanju vazduna struja povlai mlaz metala, tako da on ispunjava sve djelove
upljine bez obzira na oblik i dimenzije.
Centrifugalno ulivanje takoe se koristi ali je njegova primjena ograniena u pogledu oblika i
dimenzija odlivaka.
 Slika 34. Vakuum livnica

Tehnoloke karakteristike procesa

Osnovna karakteristika odlivaka dobijenih preciznim livenjem je velika dimenziona tanost i
glatka povrina. Dimenzione tolerancije zavise od vrste legure koja se lije i vatrostalnog materijala koji
se koristi za izradu kalupa. Skupljanje voska pri izradi modela i liva pri ovravanju i hlaenju, kao i
irenje kalupa pri ulivanju su tri glavna faktora od kojih zavisi tanost dimenzija.
Osim u zlatarstvu ovaj postupak nalazi primjenu u tehnici, zubarstvu, hirurgiji i livenju
umjetnikih predmeta.
Sa poveanjem stepena ekonominosti perspektive njegove primjene postaju sve ire.

Livenje u kokilama

Livenje u kokilama je proces kod koga je kalup izraen iz dva ili vie djelova od metala i slui
za proizvodnju veeg broja odlivaka u istom kalupu. Metal ulazi u upljinu kalupa pod dejstvom
gravitacije. Ovaj proces ukljuuje livenje samo gotovih proizvoda.

a) b)

Slika 35. Livenje u kokile a) ulivanje; b) vaenje odlivka

Livenje u kokilama je naroito pogodno za male, jednostavne odlivke, koji imaju dosta
ujednaene debljine zidova, bez unutranjih upljina za koje su potrebna posebna jezgra. Ovaj proces, u
stvari, moe biti primijenjen i za livenje veoma sloenih odlivaka, samo koliina mora biti dovoljno
velika da bi se isplatili visoki trokovi za kalupe i kutije za izradu jezgara.

Centrifugalno livenje

Centrifugalno livenje obuhvata ulivanje liva u kalup koji rotira, ovravanje liva i hlaenje
odlivka do momenta vaenja odlivka iz kalupa. Za svo vrijeme trajanja procesa hlaenja kalup rotira i
centrifugalna sila igra vanu ulogu u oblikovanju odlivka.
Centrifugalna sila koja se ostvaruje rotacijom kalupa je znatno vea od metalostatikih sila koje
se javljaju pri uobiajenom postupku. Posledica toga je veliki ukupni pritisak metala koji u uslovima
frontalnog ovravanja olakava ulivanje i ubrzava izdvajanje nemetalnih ukljuaka i rastvorenih
gasova iz liva.
Odlivci male duine mogu da se liju i na mainama sa vertikalnom i na mainama sa
horizontalnom osom obrtanja.

Greke na odlivcima

Od odlivaka se zahtijeva da odgovaraju kako u pogledu sastava i strukture materijala , tako i u

pogledu teine, kvaliteta povrine i spoljanjeg izgleda. To znai da odlivci ne smiju imati takve
nedostatke, odnosno greke, zbog kojih bi se moraki naknadno popravljati.
Ovdje se daje kratki pregled nedostataka na odlivcima po jednoj od klasifikacija:

Metalne izrasline ili zadebljanja

Uzrok ovim nedostacima mogu biti: nedovoljna vrtoa kalupne mjeavine, nedovoljna koliina
veziva, nepravilno sklapanje kalupa, pretjerani pritisak rastopa na metal, nepravilno vaenje
modela iz mjeavine, nepravilno postavljen i dimenzionisan ulivni sistem.
upljine
upljine na ili u odlivku najee dolaze zbog gasova kojih ima u rastopu ili koji se razvijaju
poto se rastop ulije u upljinu kalupa. upljine zbog gasova mogu se pojaviti bilo na jednom
mjestu, bilo na cijeloj povrini. Odlivak je po pravilu porozan
Lomovi prskotine
Pukotine nastaju mao posledica nejednakog skupljanja materijala ili zbog promjene u zapremini
odlivka na raznim temperaturama. Javljaju se i u toplom i u hladnom stanju. Pukotine mogu
nastati i usled nepravilnog sastava i konstrukcije modela, nepravilnog hlaenja, nepravilno
dimenzionisanog i postavljenog ulivnog sistema.

Povrinski nedostaci
Primjese kaluparske mjeavine u odlivcima posledica su nedostataka pri radu i to poevi od
izbora materijala za izradu kalupa, pa preko naina izrade kalupa i ulivnog sistema do ulivanja
rastopa u kalup.
Nepotpuni odlivak nedolivenost
Nedolivenost predstavlja manjak metala na pojedinim mjestima odlivka. Najee su ivice
nedolivene. Nedolivenost nastaje kad u loncu nema dovoljno liva, kad su tanki zidovi odlivaka,
usled nedovoljne teljivosti rastopa, niske temperature rastopa pri ulivanju u kalup.
Netaan oblik i dimenzije
 Dimenzije odlivka mogu odstupati nanie ili navie od propisane mjere. Netane dimenzije po
duini, irini ili visini nastaju bilo zato to je model pomjeren za vrijeme rada vie nego to je
doputeno, bilo to je kalupna mjeavina suvie vrsta pa ne doputa rastopu da se pravilno
skupi. Na ovaj nedostatak utie vie inilaca i to poevi od pripreme materijala za topljenje i
izrade kalupa pa sve do livenja.

Literatura

Dr Milo N. Tomovi
'Livenje obojenih i lakih metala'

Dr Cvijan Mirkovi
'Osnovi livarstava'

Dr Darko Vuksanovi
'Specijalne tehnologije u livaratvu'

www.gold.org

www.zlatarna.com