TEHNOLOGIJA II 1. VJEBE (9.3.2017.

)
POLIMERI
POSTUPCI PROIZVODNJE POLIMERNIH PROIZVODA

Polimeri su skupni naziv za tvari i materijale kojih su osnovni sastojak makromolekule, pa se stoga
nazivaju i makromolekularnim spojevima. Upravo je makromolekula ta specifina razina
strukturiranja tvari koja polimere ini posebnom klasom tvari.
Mnogobrojni predstavnici te skupine tvari nalaze se u prirodi. Radi se o prirodnim polimerima. To
su tvari organskog podrijetla, npr. prirodni kauuk, celuloza, lignin, polisaharidi, krob,
bjelanevine i nukleinske kiseline. Danas se proizvode na stotine vrsta sintetskih polimera. Oni su
kao i prirodni, veinom organskog podrijetla, ali mogu biti i anorganski. Sintetski polimeri danas
ine temelj industrijske primjene polimernih materijala.

1. PROIZVODNJA SINTETSKIH POLIMERA

Sintetske polimerne tvari, polimerizati, proizvode se od monomera dobivenih od razliitih sirovina,
uglavnom nafte, zemnog plina ili ugljena njihovim polimeriziranjem. Tijekom kemijske reakcije
polimerizacije od malih molekula (monomera) nastaju visokomolekulni spojevi, polimeri. Ti se
spojevi sastoje od linearnih, granatih ili umreenih makromolekula, u kojima su meusobno
povezane jednake strukturne jedinice meri. Polimerizacija jest proces stvaranja strukture polimera
lananjem uz umreivanje ili bez njega.
 1.1. BROJ TIPOVA MERA
Prema broju tipova mera u makromolekuli mogu se razlikovati homopolimeri i kopolimeri.
Makromolekule homopolimera izgraene su samo od jednog tipa mera, a makromolekule
kopolimera imaju dva ili vie mera, koji mogu biti rasporeeni statistiki, naizmjenino
(alternirajui), u blokovima ili biti cijepljeni.

1.2. OPI IZGLED MAKROMOLEKULE

Po opem izgledu makromolekule su linearne, granate ili umreene.
Linearna makromolukula ima samo dvije krajnje skupine, tj. svaki mer u lancu vezan je samo s dva
susjedna mera. U granatim makromolekulama na neke od mera u glavnom lancu vezani su boni
lanci. Ako su ti boni lanci relativno kratki u usporedbi s glavnim lancem, granata makromolekula
jo uvijek zadrava veinu svojstava karakteristinih za linearnu makromolekulu. Ta slinost nestaje
kad ukupna duljina bonih lanaca premauje duljinu glavnom lanca i kad se boni lanci isprepliu.
Ako se boni lanci veu meusobno kemijskim vezama, nestaje glavni lanac svi su meri spojeni u
trodimenzijsku mreu. Takvi umreeni polimeri imaju bitno razliita svojstva od linearnih polimera.

2. KLASIFIKACIJA I OZNAAVANJE POLIMERNIH MATERIJALA

Brojne su klasifikacije polimernih materijala na temelju razliitih kriterija podjele, npr. podruja
primjene, sastava, ureenosti strukture, fizikalnom stanju pri uporabnim i preradbenim
temperaturama itd.
iroko prihvaena i dovoljno obuhvatna jest podjela polimernih materijala u skupine temeljem
njihova ponaanja pri povienim temperaturama, koje je posljedica postojanja odreenih veza
izmeu makromolekula. Prema toj podjeli postoje tri temeljne skupine polimernih materijala:
plastomeri
duromeri
elastomeri

Plastomeri su taljivi i topljivi polimerni materijali iju strukturu ine linearne ili granate
makromolekule. Zagrijavanjem mekaju, a prije nego se otope bubre.
Duromeri su netaljivi i netopljivi polimerni materijali iju strukturu ine prostorno gusto umreene
makromolekule.
Elastomeri su polimerni materijali iju strukturu ine rahlo (djelomice) kemijski ili fizikalno
umreene makromolekule. Tipina im je karakteristika postojanje vrlo visokih vrijednosti
(uglavnom povratljivih) mehanikih deformacija. Kemijski umreeni elastomeri su netaljivi i
netopljivi, dok se fizikalno umreeni elastomeri mogu rastaliti
3. PODJELA POSTUPAKA PRAOBLIKOVANJA
Polimerne tvari i polimerni materijali pretvaraju se u polimerne tvorevine mnogobrojnim
reakcijskim i nereakcijskim postupcima. U proizvodnji polimernih tvorevina teite je na
postupcima kojima se povezuju estice, praoblikovanju polimera, preoblikovanju i obrade
polimernih pripremaka.
Prema trajanju pravljenja polimerne tvorevine, postupci praoblikovanja mogu biti kontinuirani i
cikliki. Praoblikovanje duromera i kauukovih smjesa te dijela plastomera uvijek je popraeno
komijskom reakcijom polimeriziranja ili umreavanja. Plastomeri se u naelu praoblikuju
nereakcijski. Slijedea slika prikazuje najvanije postupke praoblikovanja polimera.

3.1. KALANDRIRANJE
Kalandriranje je kontinuirani postupak pravljenja beskonanih trakova praoblikovanjem
visokoviskoznoga kapljastoga polimera njegovim proputanjem izmeu parova valjaka kalandra s
prilagodljivim rasporom.
Pri tome valjci pritiu polimer. Tvorevina, kalandrat u obliku traka, nastaje ovrivanjem
procesima geliranja i hlaenja. Kontroliraju se dvije izmjere, debljina i irina kalandrata.
Kalandriraju se smjese od prirodnoga i sintetskoga kauuka i plastomeri (preteno poli(vinil
klorid). Prema debljini, kalandrirani trakovi razvrstavaju se na filmove (do 0,2 mm), folije (0,2 2
mm) i ploe (> 2 mm).
Osnovni elementi linije za kalandriranje mogu se podijeliti u tri skupine. U prvoj je oprema
potrebna za pripremu i dobavljanje pripremljenog polimera kalandru, sam kalandar te oprema
potrebna da se izvaljana traka ohladi, oplemeni, okraji, kontrolira i namota na svitke, odnosno
izree u potreban oblik. Najvaniji element linije za kalandriranje je kalandar. Osnovna zadaa
kalandra je da tlanim djelovanjem razvalja na potrebnu debljinu dobavljeni, prethodno omekani
polimer. Kalandri se razlikuju prema broju valjaka i njihovu meusobnom poloaju. Valjci su
najvaniji i najosjetljiviji elementi kalandra. Moraju biti vrlo precizno izraeni, a kvaliteta povrine
mora biti vrhunska, ukljuivo postizanje visokog, zrcalnog sjaja valjaka. Prema broju valjaka
kalandri mogu biti od dvovaljanih (dvovaljci) do peterovaljanih. Prema poloaju valjaka razlikuje
se I, F, L, Z, i S izvedba. Valjke treba temperirati, preteno vodom, uz toleranciju temperature du
cijelog valjka +/- 1 K.
3.2. EKSTRUDIRANJE
Ekstrudiranje je postupak kontinuiranog praoblikovanja potiskivanjem kapljastog polimera kroz
mlaznicu. Istisnuti polimer ovruje u tvorevinu, ekstrudat, geliranjem i hlaenjem, odnosno
polimerizacijom i umreavanjem te suenjem. Ekstrudat se namotava ili slae. Kontroliraju se dvije
izmejere ekstrudata, irina i debljina odnosno jedna (promjer).
Ekstrudiraju se najee plastomeri, ali i kauukove smjese, te duromerni pretpolimeri. Potreban
tlak za potiskivanje tvari kroz mlaznicu najee se ostvaruje djelovanjem rotirajuega punog vijka
(puni ekstruder). Osnovni elementi linije za ekstrudiranje: ekstruder i alat za ekstrudiranje.
Ekstruder, najee vodoravni, slui za protiskivanje kapljastoga (omekanoga) polimera.
Protiskuje se punim vijcima, valjcima ili ploama. Najee su jednopuni ekstruderi, ali se
upotrebljavaju i ekstruderi s dva i vie punih vijaka.
Elementi ekstrudera s punim vijkom su sljedei: lijevak, cilindar za taljenje, puni vijak, glava sa
sitima i cjedilom, grijala, pogonski elementi i jedinica za voenje procesa. Postolje ekstrudera
najee je sastavljeno od zavarenih elinih profila.
Puni vijak smjeten je u cilindru za taljenje. Odreena koliina vrstog polimera u obliku granula
ili praha pohranjuje se u lijevak iz kojega se dobavlja u cilindar za taljenje. Zadatak je punog vijka
da uvueni plastomer postupno transportira prema ostalim zonama i stlauje ga. U kompresijskoj
zoni i istisnoj zoni plastomer se predgrijava, dopunski mu se sniava smina viskoznost na potrebnu
vrijednost (omekavanje) i homogenizira. Cilindar za taljenje zavrava prirubnicom na koju se
privruje glava ekstrudera.
Za razliku od ekstrudera koji je univerzalniji element linije za ekstrudiranje, alat i ostali elementi
linije za ekstrudiranje specifiniji su za pojedine proizvode. Stoga se za svaki proizvod, cijev, uplji
profil ili plat kabela, moraju izabrati odgovarajui elementi. Osnovna je funkcija alata za
ekstrudiranje da dobavljenu kapljevinu praoblikuje u poluproizvod propisana presjeka, jednoline
strukture i kvalitetne povrine. Pri odreivanju oblika mlaznice za neki eljeni profil ekstrudata,
treba uzeti u obzir visokoelastinost polimera i njihovo sakupljanje hlaenjem.

Nakon izlaska iz alata proizvedeni ekstrudat prolazi i kroz ostale ureaje, koji zajedno s
ekstruderom ine liniju za ekstrudiranje.
4. CIKLIKI POSTUPCI PRERADBE POLIMERA
4.1. IZRAVNO PREANJE
Izravno se preaju duromeri i elastomeri. Izravno preanje je cikliki postupak praoblikovanja.
Polimer u obliku praha (duromeri), pripremka (duromeri, elastomeri) stavlja se u otvorenu,
temperiranu kalupnu upljinu. Slijedi zatvaranje kalupa. To omoguuje istodobno djelovanje tlaka
i topline na preraivanu tvar koja mora postii potrebnu sminu viskoznost, nunu radi postizanja
oblija kalupne upljine. Otpresak ovrsne reakcijom umreavanja (elastomeri, duromeri) i postaje
podoban za vaenje iz kalupne upljine. Naelo izravnoga preanja prikazuje slijedea slika.

4.2. INJEKCIJSKO PREANJE

Injekcijsko preanje je najvaniji cikliki postupak preradbe polimera. Injekcijsko preanje
plastomera pripada postupcima praoblikovanja ili prevljenja vrstog tijela od bezoblinih tvari, pri
emu se postie povezanost meu esticama, stvara se graa materijala. Openito, injekcijsko
preanje plastomera definira se kao cikliki postupak praoblikovanja ubrizgavanjem plastomerne
tvari potrebne smine viskoznosti iz jedinice za pripremu i ubrizgavanje ubrizgavalice u
temperiranu kalupnu upljinu. Otpresak postaje hlaenjem podoban za vaenje iz kalupne
upljine.
Pod nunom opremom ubrajaju se ubrizgavalica, kalup i temperiralo. Ubrizgavalica slui za
ostvarenje funkcije pripreme tvari i ubrizgavanja, kalup za praoblikovanje i strukturiranje, a
temperiralo za odravanje propisanog temperaturnog polja kalupa.
Injekcijsko preanje plastomera dinamiki je proces koji se sastoji od 4 temeljne faze: pripreme
plastomerne taljevine (plastificiranja), punjenja kalupne upljine, djelovanja naknadnog tlaka i
vaenja otpreska iz kalupne upljine.

FAZA 1. plastificiranje
Plastomerne granule se dobavljaju kroz lijevak ubrizgavalice u cilindar gdje ih zahvaa puni vijak.
Toplina dovedena grijalima i razvijena vrtnjom punog vijka pri emu se mehaniki rad trenja
pretvara u toplinu dovodi do taljenja plastomera. Tijekom pripreme plastommerna taljevina
sakuplja se ispred vrha punog vijka (sabirnica) koji biva potisnut unatrag.

FAZA 2. ubrizgavanje i djelovanje naknadnog tlaka

Kada se u sabirnici pripremi dovoljno plastomerne taljevine, rotacija punog vijka se zaustavlja.
Nakon toga hidrauliki sustav potiskuje puni vijak i dolazi do ubrizgavanja taljevine u kalupnu
upljinu. Nakon ubrizgavanja slijedi faza djelovanja naknadnog tlaka, tijekom koje se tlak u kalupnoj
upljini odrava pri propisanoj vrijednosti dok plastomerna taljevina ovruje.
Faza djelovanja naknadnog tlaka nastavlja se sve dok ne ovrsne podruje ua nakon ega tlak u
kalupnoj upljini pada na okolini tlak.

FAZA 3. hlaenje i vaenje otpreska iz kalupa

U trenutku ovrivanja ua otpresak poprima svoj konani oblik u kalupu, no temperatura
otpreska je jo uvijek previsoka da bi se otpresak mogao sigurno izvaditi iz kalupne upljine. Stoga
je otpresku potrebno osigurati nuno vrijeme hlaenja do postizanja temperature postojanosti
oblika. Ta faza ciklusa injekcijsog preanja naziva se fazom hlaenja otpreska, a ujedno ukljuuje i
fazu plastificiranja, tijekom koje se u cilindru za taljenje priprema nova koliina plastomerne
taljevine za idui ciklus. Nakon to otpresak dovoljno ovrsne za sigurno vaenje iz kalupne
upljine, nastupa faza vaenja otpreska iz kalupa.
Kvalitetu otpreska mogue je podijeliti u etiri skupine: stanje povrine otpreska, dimenzijska
stabilnost, mehanika svojstva, ostala svojstva. Istraivanja su pokazala da su pri klasinom
injekcijskom preanju najutjecajniji parametri na kvalitetu otpreska:
temperatura stijenke kalupne upljine
tlak u kalupnoj upljini
temperatura teljevine
brzina (vrijeme) ubrizgavanja

5. PUHANJE UPLJIH TIJELA

To je cikliki postupak preoblikovanja pretvaranjem pripremka u uplje tijelo. Pritom stlaeni zrak
oblikuje unutranjost, a kalupna upljina vanjski oblik plastinog proizvoda koji zatim ovruje
hlaenjem.
Puhanje je vrlo vaan obradni postupak, namijenjen izradbi zatvorenih upljih tijela (lopte, igrake)
ili otvorenih na jednom kraju (boce, spremnici). Najproireniji su postupci ekstruzijskog puhanja i
injekcijskog puhanja.
Izbor postupka puhanja ovisi, meu ostalim, i o eljenoj kvaliteti puhanog proizvoda. To su:
vrstoa i teina plastenke, potrebna debljina stijenke, tonost i preciznost izmjera (promjer,
debljina stijenke i ovalnost grla plastenke), kvaliteta povrine i sjaj. Za neke proizvode potrebna je
prozirnost. Vano je pitanje, smije li plastenka imati vidljivi srh, kada se rabi ekstruzijsko puhanje
ili srh nije doputen to se ostvaruje injekcijskim preanjem potrebnog pripremka.

5.1. EKSTRUZIJSKO PUHANJE

Ekstruzijsko puhanje je najjednostavniji, najisplativiji i najraireniji postupak izradbe plastinih
boca. Razlozi proirenosti ovoga postupka meu ostalim su i gotovo neograniene mogunosti
geometrije puhanog komada, npr. mogu se praviti plastenke s drcima, dvostrukim komorama,
pomaknutim grlima s obzirom na sredinjicu. Proizvodi mogu biti osnosimetrini (boce), ali i
nepravilna oblika, npr. pakovanja, spremnici za gorivo u vozilima.
Poluproizvod prve faze ekstruzijskog puhanja je pripremak, dobiven iz ekstrudera u obliku gipke
cijevi crijeva. Za manje proizvode, mase do 1 kg i obujma do 30 L, taljevina polimernog materijala
istiskuje se iz ekstrudera kontinuirano. Kontinuirano ekstruzijsko puhanje pogodnije je pri izradbi
veine pakovanja jer omoguuje vei uin.

Dio ekstrudiranog pripremka zatim se okruuje kalupom izraenim od lakog metala radi
djelotvornijeg odvoenja topline. Kalup se zatvara i pritom se jedan kraj pripremka, obino donji,
njime prignjei i zavari. Na drugom se kraju pripremak odree i u njega ulazi puhalo. Utiskivanjem
puhala oblikuje se grlo budueg proizvoda. Dijelovi grla i navoja za zatvaranje se iznutra kalibriraju
te su zadovoljavajue kvalitete. Kroz puhalo se zatim upuhuje zrak pod tlakom od 1 MPa, koji iri
pripremak i potiskuje do stijenki kalupa. Kalup mora biti tako izraen da se lako moe ukloniti zrak
koji se prije upuhivanja nalazio u prostoru izmeu pripremka i zatvorenog kalupa. Na proizvodu
nastaju avovi od zavarivanja i gnjeenja, a pravi se i zamjetna koliina otpada, osobito pri
kompliciranim konstrukcijama.
Kalupi za ekstruzijsko puhanje esto su od aluminija, a cijena je najvie treina cijene kalupa za
injekcijsko puhanje.
5.2. INJEKCIJSKO PUHANJE
Injekcijsko puhanje primjenjuje se za izradbu malih plastenki i dijelova, obujma do nekoliko litara.
Za vee koliine malih boca, injekcijsko puhanje je postupak s najniim trokovima, no izrada veih
plastenki tim postupkom nije gospodarski isplativa. Postupak je namijenjen izradbi upljih tijela
nepropusnih za plinove i kvalitetne povrine.
U osnovi se razlikuju dvije skupine postupaka injekcijskoga puhanja. Prvi je postupak vrlo proiren;
pripremak se pravi injekcijskim preanjem u preaonici i dostavlja u puhaonicu, gdje se napue
plastenka. Drugi je nain da se injekcijsko preanje pripremka i puhanje provode na jednom
mjestu, integrirano injekcijsko puhanje koje prikazuje slijedea slika.

Integrirano injekcijsko puhanje sastoji se od dvije radne faze. U prvoj se pripremak izrauje
injekcijskim preanjem, pri emu se rastaljeni plastini materijal ubrizgava u kalupnu upljinu na
jezgreno puhalo. Pripremak se jo topao i na jezgrenome puhalu prenosi u kalup za puhanje. Kroz
jezgru puhala upuhuje se stlaeni zrak koji proiruje pripremak do stijenki kalupne upljine, to
hladi proizvod.
Tijekom injekcijskog puhanja ne stvara se otpad i nema srha koji se mora rezati ili reciklirati.
Nema ni otiska od trganja srha, pa su proizvodi kvalitetnije povrine, emu dopunski pridonosi
kvaliteta pripremka zbog visoko poliranih kalupnih upljina za injekcijsko preanje i puhanje.
Mogue je iznimno tono upravljanje masom i geometrijom otpuhaka te izmjerama grla. S druge
strane, dimenzije proizvoda su ograniene i spremnici s rukom nisu praktini. Trokovi kalupa
relativno su visoki. Osim kalupa za puhanje, potreban je i kalup za injekcijsko preanje pripremka.