FRANZ KAFKA / ODABRANA DJELA FRANZ KAFKA

SVEZAK PRVI

UREDNIK

NOVAK SIMIC

!
NASLOV ORIGINALA

FRANZ KAFKA
ERZAHLUNGEN
PRIPOVIJETKE
1
s. Fischer Verlag
Lizenzausgabe
Von Schocken Books, New York 1946. '.f, KNJIGA PRVA

S njemakog preveo
ZLATKO GORJAN

Likovno opremio
ZORA
ANTE SCHRAMADEI ZAGREB 1968
 UMJETNIK U GLADOVANJU
etiri pripovijetke

12 Pripovijetke I
 PRVI BOL

Neki je umjetnik na trapezu - poznato je da je to

umijee koje se izvodi visoko pod kupolama velikih va-
rijetetskih pozornica, jedno od najteih ljudima dostinih
umijea - isprva u stremljenju za usavravanjem, a
poslije i iz navike koja je njime tiranski ovladala, svoj
ivot tako udesio da je, dok je radio u istom poduzeu,
dan i no provodio na trapezu. Svim njegovim, uostalom
vrlo skromnim potrebama udovoljavale su sluge to su
se dolje izmjenjivali i bdjeli i sve to bi gore ustrebalo
u posebno konstruiranim posudama na konopcu dizali i
sputali. Iz tog naina ivota nisu proizlazile nikakve
osobite potekoe za njegovu okolinu; samo je to malko
smetalo za vrijeme drugih taaka programa to je on, a
to se nije dalo sakriti, ostajao gore, premda bi se u ta-
kvim prilikama obino vladao mirno, a od vremena do
vremena i poneki pogled iz publike dolutao k njemu.
No uprava bi mu to pratala, jer je bio izvanredan, ne-
nadolmadiv umjetnik. Takoer su uviali da ne ivi tim
ivotom iz obijesti, te zapravo samo na taj nain moe
sauvati tjelesnu kondiciju, samo tako sauvati savren-
stvo svoga umijea.
Ali i inae je gore bilo zdravo, i kada bi u toplije go-
dinje doba uokrug kupole pootvarali sve prozore i, za-
jedno sa svjeim zrakom, sunce monim mlazom uviralo
u sumrani prostor, onda bi tamo bilo ak i lijepo. Da-
kako, njegovo je druenje s ljudima bilo ogranieno, sa-
mo bi se pokatkad neki kolega akrobat uspentrao k nje-
mu po ljestvama od ueta; onda bi obojica sjedili na tra-

179
 pezu, naslanjali se slijeva i zdesna o konop za dranje
te avrljali, ili bi neki radnici popravljali krov te izmi-
jenili s njim poneku rije, ili bi mu vatrogasac na najvi-
oj galeriji, pregledavajui rasvjetu za sluaj nude, do-
viknuo nekoliko rijei punih strahopotovanja, ali slabo
razumljivih. Inae je oko njega vladala tiina; ponekad
bi samo neki namjetenik, koji bi popodne odlutao u pra-
zno gledalite, zamiljeno pogledao u gotovo nedoglednu
visinu, gdje je umjetnik, a da nije mogao znati da ga
netko promatra, izvodio svoje vjetine ili poivao.
Tako bi umjetnik na trapezu mogao nesmetano ivjeti
da nije bilo onih neizbjenih putovanja od mjesta do
mjesta, koja su mu bila jako neugodna. Impresario se,
dodue, brinuo da umjetnika na trapezu potedi od sva-
kog nepotrebnog produenja njegovih muka: za vonju
po gradovima sluili su se trkakim automobilima, u
kojima su, po mogunosti nou ili u najranijim jutarnjim
satima, jurili najveom brzinom kroz ulice gdje nije bilo
ni ive due, ali, dakako, jo uvijek odve sporo za e mnogo lake da tjei umjetnika na trapezu: obeao je da
nju umjetnika na trapezu; u vlaku bio je rezerviran ci-
jeli kupe, gdje bi umjetnik na trapezu provodio ure u
mrei za prtljagu, koja bijae jadna, ali ipak barem ne-
kakva zamjena za njegov uobiajeni nain ivota; u na-
rednom mjestu gostovanja bio je u kazalitu trapez ve
na svome mjestu davno prije dolaska umjetnika na tra-
pezu, 'a bila su irom otvorena i sva vrata to vode u
gledalite, i svi hodnici ispranjeni - no ipak bi u i-
votu impresarija najljepi trenuci bili kada bi umjet-
nik na trapezu zatim stavio nogu na ljestvice od ueta
i u tili as, napokon, opet visio gore na svom trapezu.
Premda su impresariju dobro uspjela ve mnoga pu-
tovanja, ipak mu je svako novo bilo vrlo neugodno, jer
bez obzira na sve druge, putovanja su razorno djelovala
na ivani sistem umjetnika na trapezu.
Tako su se jednom ipak vozili zajedno, umjetnik na
trapezu je leao u mrei za prtljagu, sanjarei, dok je
impresario sjedio u kutu kraj prozora preko puta, naslo-
njen u svom sjeditu i itajui knjigu, kadli ga umjetnik
na trapezu tiho oslovi. Impresario bio je odmah spreman
da mu uini sve po volji. Umjetnik na trapezu ree, gric-
kajui usne, da mjesto dosadanjeg jednog odsada mora
uvijek imati dva trapeza za svoje gombanje, jedan na-
180
suprot drugom. Impresario se odmah s njim suglasio. No
umjetnik na trapezu, kao da eli pokazati da je u ovom
sluaju pristanak impresarija isto tako nevaan kao to
bi bilo i njegovo eventualno protivljenje, ree da vie ni-
kada nee, ni pod kojim uvjetima, vjebati samo na jed-
nom trapezu. Zamiljajui kako bi se to ipak jednom
moglo desiti, sav se zgrozio. Impresario jo jednom izja-
vi, oklijevajui i promatrajui ga, da je potpuno su-
glasan da su dva trapeza bolja od jednoga, a i inae je
ta novotarija probitana, jer oivljava itavu produk-
ciju. Tada umjetnik iznenada brizne u pla. Duboko pre-
plaen, impresario skoi i upita ga to se dogodilo, a
kada nije dobio odgovora, popne se na sjedite, pomilova
ga i priljubi njegovo lice uz svoje, tako da su i njega
kvasile suze iz oiju umjetnika na trapezu. Ali tek nakon
mnogih pitanja i umilnih rijei, umjetnik na trapezu e
jecajui: Kako mogu ivjeti - samo s tom jednom je-
dinom ipkom u rukama! Sada je impresariju bilo ve
e odmah sa prve stanice brzojaviti u slijedee mjesto
gostovanja da nabave i drugi trapez; a predbacivao je
sebi to je umjetnika na trapezu tako dugo putao da
izvodi svoje majstorije samo na jednom trapezu, te mu
zahvaljivao i mnogo ga hvalio to ga je konano upo-
zorio na taj nedostatak. Tako je impresariju malo-po-
malo uspijevalo da umiri umjetnika na trapezu te se
mogao vratiti u svoj kuti. Ali on sam se nije smirio; te-
ko zabrinut, kradom je preko knjige promatrao umjet-
nika na trapezu. Ako su ga jednom poele moriti takve
misli, mogu li ikada sasvim ieznuti? Nee li te misli
postati sve crnje? Nisu li one ugroavale ivot? I zbilja,
impresariju se kanda inilo da vidi kako se u na izgled
mirnom snu kojim se pla zavrio, poinju urezivati prve
bore u glatko djeje elo umjetnika na trapezu.
JEDNA MALA :ZENA
Mala je to ena: po prirodi prilino vitka, ipak je jako
utegnuta; vidim je uvijek u istoj haljini od ukastosive
tkanine, u neku ruku boje drva, te ukraena kiankama
181
 ili visuljcima nalik na puceta iste boje; uvijek je bez e-
ira, priguenoplava kosa je glatka i nije neuredna, ali
vrlo labavo poeljana. Premda nosi steznik, ipak se la-
ko kree, ali pretjeruje s tom pokretljivou, rado se
podboi i iznenaujuom brzinom, jednim trzajem izba-
cuje gornji dio tijela u stranu. Kakav dojam njena ruka
ostavlja na mene, mogu predoiti samo ako velim da
jo nikada nisam vidio ruke u koje bi pojedini prsti bili
tako otro odijeljeni jedan od drugoga kao kod nje; ali
ruka joj nipoto ne pokazuje neku anatomsku osobitost
to je posve normalna ruka.
. A ta je mala ena sa mnom vrlo nezadovoljna, uvijek:---
Ima neto da mi prigovori, uvijek joj inim neku ne-
pravdu, ljutim je na svakom koraku; kad bi se ivot
mogao podijeliti na najsitnije djelie i o svakom djeliu
napose izrei svoj sud, za nju bi sigurno svaki taj djeli
bio povod da se na mene ljuti. esto sam o tome raz-
miljao zato je toliko ljutim; moda je sve na meni u
protivnosti s njenim smislom za ljepotu, s njenim osje-:
ajem za pravednost, s njenim obiajima, s njenim tral
dicijama, s njenim nadama, a ima takvih protivurjenih~
priroda, ali zato toliko pati zbog toga? Ta izmeu nas
ne postoji nikakva povezanost koja bi je prisiljavala da~"~
zbog mene pati. Samo bi se morala odluiti da u meni
vidi potpunog stranca, to i jesam, i ja se ne bih pro-
tivio takvoj odluci, ve bih je rado pozdravio, samo bi se
morala odluiti da zaboravi da ja uope postojim to joj
ja nikada nisam nametao niti bih to elio- i sva bi ne-
volja .oito iezla. Ja, dakako, uope ne vodim rauna o
njoj i o tome da je njeno ponaanje naravno i meni ne-
ugodno, ne vodim o tome rauna jer dobro razumijem
da sve te neugodnosti nisu nita ako ih usporedim s nje-
nom patnjom. Pri tome sam, dakako, potpuno svjestan
da to nije ljubavna patnja; njoj nimalo nije stalo do to-
ga da me zaista popravi, budui da ionako sve ono to
meni zamjerava nije takve prirode da bi spreavalo moj
napredak. Ali, to je ono da njoj nije ni stalo do mog
napretka, njoj je stalo samo do njena linog interesa;
naime, da se osveti zbog patD.Jekoju-jOjllanosim~Tda
sprijei patnju koja jofpri}etcoa--meneu-budunosti.
Ve sam jedanput pokuao da joj ukaem na to kako bi
se najbolje okonala ta neprestana ljutnja, no upravo
182
time sam izazvao navalu njena bijesa te vie neu pono-
viti taj pokuaj.
A na meni lei, ako emo pravo, i izvjesna odgovor-\
nost, jer ma kako mi strana bila ta mala ena, i koliko J
je god ljutnja koju u njoj izazivam ili, bolje rekavi,-
ljutnja koju ona doputa da je u njoj izazivam, ipak mi
ne bi smjelo biti ravnoduno,_kako--~na zbog--t~ -!}Utnje
oito i tjelesno pati. Ovda~onda dopiru do mene- govor-
kanja: a u posljednje vrijeme sve ee, kako je nekoga
jutra bila blijeda, neispavana, izmuena glavoboljom i
' gotovo nesposobna za rad; time zadaje b:r,:iga svojoLobi-
telji koja stalno nagaa o_uzrocima-njemr stanja,-ali ih
dosada jo nije otkrila. Oni su samo meni poznati, to je
ona stara i vazda nova ljutnja. Ja, dakako, ne dijelim
brige_njenih roaka; ona ja-Snana i ilava; tko se-moe
tako ljutiti, bit e valjda kadar i odoljeti posljedicama te
ljutnje; ja ak i sumnjam na nju da se- barem djelo-
mino - ne samo gradi kao da pati, da bi na taj nain
skrenula sumnju svih ljudi na mene. Ona je odve po-
nosna_da otvoreno kae kako je muim svojim postoja-
njem~ da apelira~riaaruge;-ro-bi-usjeala-:Kao-ponii:mje
same sebe; samo iz odvr_atnosti, odvratnosti koja ne pre-
staje i bez prestanka je podjaruje, ona-~~ _bavi l!l:I?:~:me,
da o ovoj prljavoj stvartgQY-OrLu-javnosti, to njena sra-
meljivost ne bi p-odnijela. Ali, u drugu ruku, ne moe
podnijeti ni to da uope ne govori o toj stvari ijem se
pritisku ni naas ne moe oteti. I tako, u svojoj enskoj
lukavosti pokuava da se dri rieke sredine; utke, samo
vanjskim znaCima svoje potajne patnje nastoji da sve to
iznese pred sud javnosti. Moda se ak nada da e, kada
javn'Ost obrati svu svoju panju na mene, da e protiv
mene planuti opa srdba svih ljudi koji e me svojom
svesilnom moi potpuno, do konanosti, mnogo jae i
bre osuditi nego to bi to mogla njena ipak nemona
privatna ljutnja; ali onda e se ona povui, odahnuti i
meni okrenuti lea. No ako se tome nada, onda se vara.
Javnost nee preuzetCnjen~ ulogu; javnost nee ni~ada
moi da mi tako .. neizmjerno mnogo spoiTava;ffiakar
me stavila i pod najotrije povealo. Nisam ba takav
nikogovi kao to ona misli; neu da se hvastam, a na-
roito ne u ovoj prilici; no ako se ne odlikujem naroi
tim sposobnostima, ni u kojem sluaju neu pasti u oi
183

neim suprotnim; samo njoj, u njenim oima iz kojih iz-
bija neka gotovo bijela svjetlost, izgledam takav, a ni-
koga drugog nee moi u to uvjeriti. Dakle, mogao bih
u tom pogledu biti posve miran? Ne, ipak ne; jer ako se
uistinu sazna da se ona naprosto razbQl_i od moga vla-
dg~~.!-JJ.__neki promatrai, ba oni --najr~vniji, rasturili
vijesti, samo to to ve nisu prozreH ili se bar grade da
to proziru, pa ako dou ljudi te mi postave pitanje za-
to ja tu jadnu ~i_~~-~ypj_9m nepopravljivou j
da li, moda, kanim da je natjeramu-smrt, f kada u,
konano, biti toliko razuman i osjetiti najosnovniju ljud-
sku samilost da prestanem s tim - ako mi ljudi postave
to pitanje, bit e teko da im odgovorim. Moram li onda
priznati kako nisaE!__ ba naroito uvjeren u one simpto-
me bolesti, i moram n na taJ namizazvati dojam kako
ja, da bih skinuo krivicu sa sebe, o~z:iy]j_gjem druge, i
jo na tako ruan nain? A da li bih, moda, mogao-ak
otvoreno rei kako ne bih imao ni najmanje samilosti,
tavie ni onda kada bih vjerovao u istinsko bolovanje,
jer mi _k_~ ena potpuno strana, i da je vezu koja meu
nama postoji uspostavila ona sam_al-Lda postoji samo s
njene strane. Ne velim da mi ne bi povjerovali; prije e
biti da mi ne bi vjerovali niti ne vjerovali; uope se ne
bi ni dolo tako daleko da bi se o tome govorilo, svijet
bi naprosto primio na znanje moj odgovor koji sam dao
u pogledu nejake, bolesne ene, i to za mene ne bi bilo
nimalo povoljno. Tu, kao i u prilici svakog drugog odgo-
vora, tvrdoglavo e se preda mnom isprijeiti nesposob-
nost ljudi da u sluaju kap to je ovaj ne posumnjaju u
postojanje neke ljubavne veze, premda je do skrajnjih
granica oito da takva veza ne postoji i da bi, i da po-
stoji, prije mogla potjecati .od mene, koji bih ipak bio
sposoban diviti se udarnoj snazi prosuivanja te male
eni~emirnosti nielllfiZakljuiika:kada me ba te
njene odlike ne bi uvijek kanjavale. No kod nje, ni u
kom sluaju, ne~a ni traga od kakva prijateljskog od-
nosa -~a mnom; u tomeje-onaJ:SRtenailsti.nita;natome
se zas~moja posljednja nada; pa ak i onda ako bi
bilo u skladu s njenim ratnim planom da ljude uvjeri u
takav odnos prema meni, ona se ne bi toliko zaboravila da
tako neto uini. Ali javnost, koja je u tom pogledu
184
potpuno tupa, ostat e pri svom miljenju i uvijek e
presuditi na moju tetu.
I zato bi mi, zapravo, pre.o.sJ?~!?-. .~-)?. to da. se pra-
vovremeno prije nego to se SVIJet umlJesa, toJ.l:.~().J~_r:_()_;
mijenim d~ barem donekle ublaim srdbu. mal~ ~e~e,
premda)e- ne mogli raspriti, to se ne da m ~a~mshtL. I
zbilja sam se esto pitao da li me moe s,adasn~e ~ta~Je
uistinu do te mjere zadovoljiti da ga uopce ne zehm IZ-
mijeniti, i da ne bi bilo mogue provest~ izvj;.s~e pro-
mjene u pogledu moje osobe, makar to 1 ne cm10 zat~
to bih bio uvjeren u njihovu neophodnu potrebu, vec
samo da umirim tu enu. I ja sam to poteno pokuav~o,
ne bez muke i briljivog nastojanja; ak mi je to b1lo
po udi, gotovo me uveseljavalo; pokazale su .se neke
promjene, nadaleko vidljive; ~isam. n:o;a? ze~u na
njih ni upozoravati; ona tako nesto pnmJeCUJe. ?nJe .me:
ne; primjeujE! _yei:_jzmJlamiere u moje~u b1cu; ah. m1
'-lil]ebilo sueno da postignem neki ':SpJeh. Kako bl to
i bilo mogue? Pa njeno je nezadovolJstvo m~ome, ka~?
sada uviam, principijelno; nita ga ne moze uk~o~1h,
ak ni uklanjanje mene samoga; kada b~~~a pnmJ~r,
ula da sam izvrio samoubistvo, njeni E._~E,<!-_<J!!:ji bjesmla
ne bllinali-granica. Pasad; n.emo-gitzamisliti da ona, ta
o~na ena to ne uvia ba kao i ja, koliko beziz-
glednost svojih ~apora, toliko i moju nevinost, moj~ ~e
sposobnost da i uz najbolju volju doem u s~s~et nJe~m~
zahtjevima. Ona to sigurno uvia, no po SVOJOJ borackoJ
naravi, ona to zaboravlja u zanosu bitke, a moja nesret-
na priroda koju, dakako, ne mogu izmijeniti, jer takav
sam se rodio, nagoni me na to da nekome, kad se raspo-
mami, doapnem tihu opomenu. Na taj se nain, na~~v
no, nikada neemo sporazumjeti. Ja u, reciffio;-uVlJek
izlaziti iz kue, proet-sreunf]>tvin jutarnjih sati i gle-
dati to zbog mene ojaeno lice i mrgodno napuene usne
i ispitujui pogled koji ve prije ispitivanja zna ~ako
e sve zavriti i koji prelazi preko mene, pogled koJemu
ni pri najveoj letiminosti nita ne moe izmai, pa onaj
gorki smijeak to se uvrijeio u djevojake obraze, ono
vapijue uzdizanje oiju k nebu, ono podboivanje, ~a
bi to vre stajala i, najzad, ono blijeenje i drhtanJe
od silnog negodovanja.
185
 Onomad sam, uope po prvi put, kako sam u toj pri-
lici u udu sebi morao priznati, nekom dobrom prijatelju
neto natuknuo o tome, tek onako uzgred, samo s neko-
liko rijei; ma koliko malo, u biti, bilo znaenje svega
toga, ja sam ga uinio jo manjim nego to je bilo isti-
na. I bilo je udno to moj prijatelj unato tome nije
htio to uti te je, tavie, iz vlastite pobude pridavao
neku vanost toj stvari, ne doputajui mi da skrenem
njegovu panju na neto drugo i bandoglavo ustrajao
pri tome. A jo je udnije da je ipak u jednoj odlunoj
taci potcjenjivao tu stvar, jer mi je ozbiljno svjetovao
da na krae vrijeme otputujem. Nikakav drugi savjet ne
bi mogao biti nerazboritiji; cijela stvar je, dodue, jed-
nostavna i svak je moe progledati kada joj pristupi ma-
lo blie, ali ipak nije toliko jednostavna da bi se mojim
odlaskom moglo sve ili barem ono najvanije uskladiti.
Naprotiv, prJje se mor~alJl__uvatLda otputujem; ako se
moram ravnatipreffia nekom planu, onda svakako pre-
ma onom da tu stvar drim u njenim dosadanjim uskim
granicama koje jo ne obuhvaaju vanjski svijet, dakle,
da ostanem mirno gdje sam i da ne doputam velike,
upadljive promjene, koje bi ta stvar prouzrokovala, e
mu spada i to da ni s kim o tome ne govorim, ali sve to
ne s razloga to bi to bila neka opasna tajna, ve zato
to je to mala, posve lina stvar, koja se kao takva ipak
moe lako snositi, a i _zato to to mora i ostati. U tom
pogledu pirijateljeve primjedbe ipak nisu bile bez kori-
Jt!;__njs_l:l__l!le_nat1@~~piem_nO'J70l1l,__ ali su urstile moje
osnovne poglede. - ---------- - - _______ e : - - - -
~--!ka~ to se~izop~ prrt'anijem razmiljanju pokazuje\
da promjene koje se,.naizgled, zbivaju na nekom stanju
stvari, nisu promjene same_ stvari nego samo razvitak
moga gledita<>.. njoj, utoliko to se to gledite smiruje ,
i postaj.e muevnije,_ ;P~ibliav.a_ se jezgri; a dijelom; s~~)
gurno, 1 pod nesvladivim uplivom neprestanih potresa,
makar bili ne znam kako laki, postaje u neku ruku
nervozno.
Mirnije se odnosim prema toj stvari kada mi se ini "
da uviam da ta odluka jo nee pasti, premda ona,
pokadto, kao da neposredno predstoji; vrlo smo lako
skloni, osobito kada smo jo mladi, da pridajemo odve
veliku vanost onom tempu kojim odluke nadolaze; kada
186
bi mome malom sucu gdjekada postalo slabo kada me
samo ugleda te bi bokom klonula u stolicu, drei se jed-
nom rukom 'vrsto za naslon, a drugom neto petljala po
stezniku, dok bi joj suze srdbe i oaja potekle ni: obra-
ze, ja bih uvijek pomiljao kako je sada kucnuo .ea~ od-
luke te u odmah biti pozvan da se opravdam. Ah m tra-
ga od odluke, ni traga od opravdavanja, ~enama se b~~o
smui, a svijet nema vremena da budmm okom ?dl]e
nad svim takvim sluajevima. A to se, ~:p~~::_~_,_:_~1valo
u toku svih tih godina? Nita drugo osim sto ~~J-J._S_E~U~.
kvi-sluajevi ponavljali, jedanput jae, drugi put sla-
bije, ito-je, dakle, njihov ukupni broj sada por~stao.
I da se ljudi muvaju u blizini te bi rado posredo~~lr kad
bi im se za to pruila prilika; ali ta im se pnhka. ne
prua, zasad se uzdaju samo u svoj njuh, a sai? n~ll_h:
dodue, dostaje da svoga vlasnikaobilno zaposli, ~h m
za to drugo ne vrijedi. No tako je, zapr~v~, o~vaJkada
bilo, uvijek je bilo danguba n~ svako~. cosku l proda:
vaa zjala, koji su svoju nazocn~st ~:'IJek o?ra~davall
na neki vrlo prepreden nain, naJradiJe rodbmskn~ ve-
zama, uvijek su pazili, uvijek im se nozdrve n~d1m~l:
od njukanj aLaJi rez11ltat__svega !l?~ a- j~_ S~!!!<?.~<ll ~~~~~
uvij(!_k stoje na istom, II1je!i_tu.~--~v:Je. razhk~ u .tome .st~
~--=S::..:a:.=m ill- malo-pomalo upoznao, sto Im razlikUJem hca.
prije sam vjerovao da e se oni malo~pom~lo .o~asvud
sakupiti da e se dimenzije te stvan uvecatl l same
od sebe' izboriti odluku; a danas mi se ini. d~ _znam. da
je sve to bilo tu od pamtivijeka i ~a sa pnbhzavanJ:m
odluke nema nikakve ili gotovo mkakve veze. A zast~
samu odluku nazivam tako krupnom rijeju? Kad.a bl
jednom - a posigur.no ne sutra i prekosutra, a vJero:
jatno nikada - dolo do toga da se jav~o~t ~~zabavi
tom stvari, za koju, to u uvijek ponavlJati, niJe nad-
lena, ja se, istina, neu neoteen izvui iz toga p~ocesa,
ali e se, valjda, uzeti u obzir da nisam ne~oznat Javno-
1
sti, da oduvijek ivim u njezinoj svjet osti, s pun~ po-
vjerenja i dostojan povjerenja, i ~a ?i z~to ta ~a.la ~en~=
-muenica, koja se naknadno poJaVIla, 1_ u koJ~J bl, u
gred reeno, netko tko nije kao_ j~ mazda_~== oda;~~
prepoznao krpelj te je, posve n:cuJnO za ?y_!lo~~-~.--:
pod svojom. izmom, da. bi_ta, ze_n.:a__l:l_~~JgC::C:~~ ~~1lc_a_J~
ip~k-samo mogla dodati n~ki sitan,ru~~n ~~P~~- d1plom1
187
 kojom me javnost ve odavna priznaje za poto.vanja
v;-ij~dnog lana. To je dananje stanje stvari koje me,
dakle--;nemoe ba naroito uznemiriti.
A to sam u toku godina ipak postao malko uznemi-
ren, to nema nikakve veze s pravim stanjem stvari: mi
naprosto nismo kadri da nekoga neprestano ljutimo, ak
i kada dobro spoznajemo neosnovanost te ljutnje; po-
stajem? nemirni, poinjemo, tako rei samo tjelesno,
vrebati na odluke, premda nam razum brani da vjeruje
u njihov dolazak. A djelomice je tu posrijedi samo po-
java starosti; :n:J.lacl.~!_ sve dobro pristaje; nelijepe po-
jedinosti iezavaju u nepresunomvrelu mladenake
snage; ako je netko kao mladi imao malo podmukli po-
gled, nitko mu to nije zamjerao, nitko to uope nije ni
zapaao, a~ ni o~ ~am; ali ono ~~ u starosti preostaje~
to su ostaci; svaki Je potreban, niJedan se ne obnavlja, l
svaki~- paskom, i kad ovjek koji stari ima vre- JI
bajui pogled, onda je posve jasno da je to vrebajui
pogled, i nije teko da ga ustanovimo. Samo to ni u
ovom sluaju nije posrijedi neko stvarno bitno pogor
avanje.
I tako, ma s koje strane ja pogledao, uvijek se poka-
zuje, i pri tome ostajem, da u, budem li samo malice
rukom prikrivao tu malu stvar, jo vrlo dugo nesme-
tano od svijeta, mirno nastaviti svoj dosadanji ivot,
usprkos svem mahnitanju one ene.'''
UMJETNIK U GLADOVANJU
Posljednjih desetljea je zanimanje za umjetnike u
gladovanju znatno opalo. Dok se prije i te kako ispla-
ival.o prireivati takve predstave u vlastitoj reiji, da-
nas Je to sasvim nemogue. Bila su to druga vremena.
Onda se itav grad bavio umjetnikom u gladovanju: za-
nimanje je raslo iz jednog dana gladovanja u drugi;
svatko je elio da barem jedanput na dan vidi umjet-
nika u gladovanju; u poznijim danima bilo je pretplat-
nika koji su dane i dane prosjedili pred malim kave-
zom; posjeti su se prireivali i nou da bi, pod svjet-
lou buktinje, pojaali efekt; za lijepih dana iznosili bi
188
-~"'- ... """-~----
kavez van, i tada bi naroito djeci pokazivali umjetnika
u gladovanju; dok je on za odrasle bio samo zabava, u
kojoj su uestvovali jer je to bilo u modi, djeca su u
udu, razjapljenih usta i drei se za ruke sigurnosti
radi, promatrala kako on, blijed, u crnom trikou, jako
izboenih rebara, prezirui ak i stolicu, sjedi na prostr-
toj slami, utivo kimajui glavom, i s naporom smije-
ei se, odgovara na pitanja, prua ruku kroz reetke
da djeca opipaju njegovu mravost, onda opet sasvim
tone u sebe, ne marei ni za koga, ak ni za otkuca-
vanje sata koji je za nj bio tako vaan, predstavljajui
jedini komad namjetaja u kavezu, i gotovo zatvorenih
oiju samo gleda preda se, a ponekad iz siune aice
srkne kap vode da ovlai usne.
Osim gledalaca koji su se smjenjivali, bilo je i stal-
nih uvara koje je birala publika, zaudo obino me-
sari to su, uvijek po trojica istovremeno, imali dunost
da danju i nou promatraju umjetnika u gladovanju da
ipak kradom ne uzima hranu. No bijae to tek puka
formalnost, to su je uveli radi umirenja svjetine, jer
upueni su dobro znali da umjetnik u gladovanju za vri-
jeme gladovanja, ni po koju cijenu, ak ni pod prisilom,
ne bi ni najmanju sitnicu pojeo; to mu nije doputala
ast njegove umjetnosti. To, dakako, nisu svi uvari mo-
gli shvatiti; bilo je ponekad i takvih grupa nonih u
vara koji bi vrlo labavo ispunjavali tu svoju dunost te
namjerice posjedali u.n.eki udaljeni kut i sasvim se pre-
dali kartanju, s oitom namjerom da umjetniku u gla- .
davanju priute neku malu okrepu koju je on, kako su
mislili, mogao izvui iz nekih tajnih zaliha. Umjetnika-
u gladovanju nije nita toliko muilo kao takvi uvari;
oni su ga rastuivali; oni su mu strano oteavali gla-
dovanje; ponekad bi svladao svoju slabost i pjevao za
vrijeme takva straarenja, dokle bi god samo mogao
to izdrati, da bi ljudima pokazao kako ga nepravedno
sumnjie. Ali to mu nije mnogo koristilo; uvari bi se
onda samo udili njegovoj spretnosti to moe jesti i dok
pjeva. Mnogo vie je volio uvare to su posjedali tik
uza same reetke te se nisu zadovoljavali mutnom no
nom rasvjetom u dvorani, ve ga obasjavali depnim
svjetiljkama koji im je impresario stavio na raspolaga-
nje. Otra mu svjetlost nije nimalo smetala, ta spavati
189
 uope nije mogao, a malko kunjati mogao je uvijek, pri
bilo kakvoj rasvjeti i u koje god doba, pa ak i u pre-
punoj bunoj dvorani. Bio je vrlo rado spreman da s
takvim uvarima provede cijelu no, da ne bi ni oka
stisnuo; bio je spreman da se s njima ali, da ih za-
bavlja priama iz svog vandrokakog ivota, pa da onda
slua i njihovo prianje, a sve to samo zato da bi ih dr-
ao budne, da bi im uvijek nanovo mogao pokazati ka-
ko nema nikakve hrane u kavezu i da gladuje kako to
nitko meu njima ne bi mogao. No najsretniji bi bio
onda kada bi svanulo jutro i kad bi im, na njegov ra-
un donijeli preobilan doruak, na koji bi se naklopili
s tekom zdravih ljudi nakon naporno provedene noi.
Bilo je, dodue, i takvih ljudi, koji su taj doruak htjeli
objasniti kao nekakvo nedolinoutjecanje na uvare,
no u tome su ipak prekardail( i kada bi takve ljude pi-
tali da li bi, moda, samo zbog same stvari bili voljni
preuzeti nonu strau bez doruka, oni bi se izgubili,
ali bi ipak ostajali pri svojim sumnjienjima.
U svakom sluaju, to je ve spadalo u sumnjienja
to se uope ne mogu razdv.ojiti od gladovanja. Nitko
nije bio kadar toliko dana i noi bez prestanka provo-
', , diti kao uvar uz umjetnika u gladovanju, nitko, dakle,
'. ;, : nije na temelju vlastitih promatranja mogao znati da li
' se tu zaista nepreiano- i besprijekorno gladovalo; to je
mogao znati samo umjetnik u gladovanju, samo on je,
dakle, mogao biti istovremeno i gledalac potpuno za-
dovoljan vlastitim gladovanjem. On, pak, iz nekog dru-
gog razloga nije nikada bio zadovoljan; moda uope
nije od gladovanja toliko omravio da neki, na svoju
alost, nisu posjeivali te priredbe, jer nisu mogli pod-
nijeti da ga gledaju, ve je toliko smrao samo zbog
nezadovoljstva samim sobom. Samo on je, naime, znao,
i nitko od upuenih to nije znao, kako je lako glado- tl-n
1
vati. Bijae to najlaka stvar na svijetu. On to nije ni l
taji9, ali mu nisu vjerovali, smatrali ga, u najboljem ~
sluaju, skromnim, ali veinom ga drali za ovjeka
eljnog reklame ili ak za varalicu kojemu uspijeva da
lako podnosi glad, a koji je osim toga toliko drzak da
to upola prizna. Sa svim tim morao se pomiriti te se u
toku godina na to navikao, no u dui ga je to nezado-
voljstvo bez prestanka grizlo, i jo nikada nakon ne-
190
kog perioda gladovanja - to su mu morali priznati -
nije od svoje volje napustio kavez. Kao najdublji rok
gladovanja impresario je odredio etrdeset dana; dulje
od toga ne bi ga nikada pustio gladovati, pa ni u naj-
veim gradovima, a za to je imao svoje opravdane raz-
;)oge. Iz iskustva se znalo kako je kroz etrdeset dana
. ! bilo mogue da se reklamom sve vie potie zanimanje
:i u nekom gradu, reklamom koja se postepeno pojaa-
': vala, no onda interes publike jenjava; razumije se da
su u tom pogledu postojale male razlike izmeu pojedi-
nih gradova i zemalja, ako je kao pravilo vailo da je
etrdeset dana skrajnji rok. Tada bi, dakle, etrdesetog
dana otvorili vrata cvijeem okiena kaveza; oduevlje-
ni gledaoci bi do posljednjeg mjesta napunili amfitea-
tar, vojni bi orkestar svirao, dva lijenika bi ula u ka-
vez da izvre potrebna mjerenja umjetnika u gladova-
nju, preko megafona bi dvorani saopili rezultate i, naj-
poslije, dole bi dvije mlade dame, sretne to su koc-
kom ba one bile odreene, i htjele bi umjetnika u
gladovanju odvesti iz kaveza nekoliko stepenica nie do
stolia na kojem bijae serviran brino probran boles-
niki objed. I u tom bi se asu umjetnik u gladovanju
vazda branio. Dodue, jo bi svoje koate ruke stavio
na ispruene ruke dviju dama to bi se sagle k njemu,
ali ustati nije htio. Zato da prestane upravo sada, na-
kon etrdeset dana? On bi jo dugo izdrao, neograni-
eno dugo; zato upravo sada da prestane kad je bio u
najboljem, ak jo niti u najboljem gladovanju? Zato
cb. ga lie slave da dalje gladuje te da postane ne samo
najvei umjetnik u gladovanju svih vremena, to je on,
vjerojatno, ionako ve bio, ve da i samoga sebe nad-
mai do neshvatljivosti, jer je osjeao kako njegovoj
sposobnosti za gladovanje nema nikakvih granica. Za-
to je ta svjetina, koja se gradila kao da mu se toliko
divi, pokazivala tako malo strpljivosti za njega? Kad
on moe jo izdrati, zato da ne izdri i ta gomila? A
bio je i umoran, leao je ugodno na slami, a sada je tre-
balo da se upravi u svoj svojoj visini i da se prihvati
jela, koje mu se ve pri samoj pomisli gadilo, pa se samo
iz obzira prema damama teko svladavao da to ne po-
kae. I digao bi pogled k oima na izgled tako p rij az-
nih, a zapravo tako .okrutnih dama, te bi vrtio prete-
191
-----kom glavom na mravom vratu. No tada bi se desilo
to se vazda deavalo. Doao bi impresario, i bez rijei
- jer muzika je spreavala svaki govor - digao ruke
nad umjetnikom u gladovanju, kao da poziva nebo da
baci pogled na svoje djelo ovdje na slami, na ovog mu-
enika vrijednog aljenja, to je umjetnik u gladova-
nju dakako i bio, samo u sasvim drugom smislu; uhva-
tio bi umjetnika u gladovanju Qko tankog pasa, pri
emu je pretjeranom opreznou htio uvjeriti gledaoce
s koliko krhkim stvorenjem ima ovdje posla; i onda bi
ga - ne prepustivi priliku da ga kriom malko pro-
drmusa, tako da bi se noge i gornji dio tijela umjetni-
ka u gladovanju pomjerali- amo-tamo - izruio dama-
ma koje bi za to vrijeme nasmrt problijedjele. Sada bi
umjetnik u gladovanju sve trpio; glava mu je leala na
prsima, inilo se kao da se onamo otkotrljala te se na
neobjanjiv nain dri u tom poloaju; tijelo bijae upa-
lo, noge mu se kao u nagonu samoodranja vrsto sti-
skale koljeno uz koljeno, ali su usprkos tome strugale
po tlu, kao da to nije pravi, nego tek trae pravo tle. A
cijela, dodue vrlo mala teina tijela, poivala je na
jednoj dami koja je, traei pomo i teko diui - ona tu tvrdnju naprosto pokazivanjem fotografija, jer na
je drugaije zamiljala svoju poasnu dunost - naj-
prije sve vie izdizala vrat da barem lice sauva od do-
dira umjetnika u gladovanju, a onda - poto joj to
ne bi uspjelo i njena joj sretnija kolegica nije prisko-
ila u pomo, nego se zadovoljila time da drhtei nosi
pred sobom ruku umjetnika u gladovanju, ruku koja
bijae tek siuna pregrt kostiju, briznula u pla, dok
se razdragano smijanje razlijegalo dvoranom, pa bi na
njeno mjesto morao doi neki sluga koji je ve dugo
ekao da intervenira. Zatim bi dolo jelo koje bi im-
presario malo-pomalo stavljao u usta umjetnika u gla-
dovanju, utonulog u polusan nalik na nesvjesticu; on je
to inio veselo avrljajui da bi odvratio panju publi-
ke od stanja umjetnika u gladovanju; zatim bi nazdra-
vio publici, izgovarajui rijei koje mu je umjetnik u
gladovanju toboe doaptavao; orkestar bi sve to potvr-
dio velikim tuem, svijet bi se poeo razilaziti, i nitko
ne bi imao prava hiti nezadovoljan onim to je vidio,
nitko osim umjetnika u gladovanju, uvijek samo njega.
192
Tako je, uz redovite male predahe, ivio mnogo go-
dina, u prividnom sjaju i potovan od svijeta, ali us-
prkos svemu obino u tmurnom raspoloenju, koje je
postajala sve tmurnije, jer nitko nije bio kadar da ga
shvati ozbiljno. A ime bi ga i mogli tjeiti? Sto mu je
jo preostalo da sebi zaeli? A kada bi se gdjekad na-
. ao neka dobriina koji bi ga alio te mu htio objasniti
kako njegova tuga vjerojatno potjee od gladovanja,
onda bi se, osobito u poodmakloj fazi gladovanja, znalo
dogoditi da umjetnik u gladovanju reagira provalom bi-
jesa i na uas sviju pone drmati reetke kao zvijer. Ali
za takva stanja impresario je imao neko sredstvo ka-
njavanja. Zamolio je skupljenu publiku da oprosti
umjetniku u gladovanju, priznavi da se njegovo pona-
anje moe objasniti samg_razdraljivou.. uslijed .. gla-
-ciOVaiija; koju sit ovjek ne_ moe tako lako razumjeti;
zatim bi, s tim u vezi, poveo rije i"o-fsto--tak~o-obfa-:.
:iljivoj tvrdnji umjetnika u gladovanju, da bi mogao jo
dulje gladovati, pohvalio njegovo plemenito stremlje-
nje, dobru volju, veliki samoprijegor, to je sve tako-
er sadrano u toj tvrdnji; no onda bi pokuao pobiti
tim se slikama vidjelo umjetnika u gladovanju etrde
setog dana gladovanja, u postelji, upola mrtvog od is-
crpljenosti. To izvrtanj~. istine mu je, dodue, bilo do-
bro poznato, ali mu --je svaki put nanovo rastrojavalo
.:
ivce. Sto je bilo posljedica prijevremenog zavretka
gladovanja, to se ovdje prikazivala kao uzrok! Nije bilo
mogue boriti se protiv te nerazumnosti, protiv toga
svijeta nerazumnosti. On bi jo uvijek svaki put u naj-
boljoj namjeri, iza reetaka, poudno sluao impresa-
rija, ali kada bi se pojavile fotografije, svaki put bi se
okrenuo od reetaka i s uzdahom opet pao na slamu, a
umirena bi publika opet mogla prii i promatrati ga.
Kada bi se svjedoci takvih prizora poslije nekoliko-
godina toga prisjeali, esto sami sebe nisu mogli shva-
titi. J er u meuvremenu je nastupio onaj spomenuti
preokret; to se desilo gotovo iznebuha; moda je to ima-
lo dubljih razloga, no kome je bilo stalo do toga da ih
pronae; bilo kako bilo, jednog se dana naao razmaeni
umjetnik u gladovanju naputen od svjetine eljne za-
bave; napustila ga je i radije jurila na druge predstave.
13 Pri povij etke I 193
 Jo jedanput je impresario s njim pvojurio kroz pola
Evrope da vidi hoe li se jo ponegdje pojaviti ono neg-
danje zanimanje; sve bijae uzalud; kao po nekom taj-
nom dogovoru, gotovo svuda se pojavila prava odboj-
nost prema javnom pokazivanju gladovanja. Naravno
da do toga nije moglo doi tako iznenada, i sada su se
naknadno prisjeali mnogih predznaka za koje u za-
nosu uspjeha nisu marili, koje nisu dovoljno priguivali,
ali da sada neto poduzmu protiv toga, za to je bilo od-
ve kasno. Bilo je, dodue, sigurno da e jednom i za
gladovanje opet kucnuti as, ali za ive to nije bila ni-
kakva utjeha. to je umjetnik u gladovanju sada mo-
gao uiniti? On, kojemu su tisue klicale, nije se mo-
gao pokazivati u kakvoj atri po malim sajmovima, a da >
se lati kakva drugog zvanja, za to je umjetnik u glado- ,
vanju bio ne samo odve star ve je, prije svega, bio J
odve fanatino odan gladovanju. I tako je otpustio im-
presarija, druga u besprimjernoj karijeri, te prihvatio
angaman u nekom velikom cirkusu; da bi potedio svo-
ju osjetljivost, nije ni pogledao uvjete ugovora.
Neki veliki cirkus s bezbrojnim ljudima, ivotinjama
i aparatima to se meusobno neprestano dre u ravno-
tei i nadopunjuju, moe svakoga i u svako doba tre-
bati, pa i umjetnika u gladovanju, dakako, ako ima od-
govarajue skromne zahtjeve, a osim toga, u ovom po-
sebnom sluaju, nisu angairali samo umjetnika u gla-
dovanju ve i njegovo staro slavno ime, tavie, zbog
osobitosti te umjetnosti koja u toku godina- ne postaje_.
slabija, nije se moglo ak ni to rei da islueni umjet- ""Kada bi se velika gomila izgubila, nadolaz1h su om sto
nik koji vie ne stoji na vrhuncu svoga umijea trai
utoite u nekom mirnijem cirkuskom zaposlenju, na-
protiv, umjetnik u gladovanju je uvjeravao da e, a
to je bilo vrlo vjerodostojno, isto tako uspjeno glado-
vati kao prije, ak je tvrdio i to da e, ako mu dopuste
da radi po svojoj volji, a to su mu bez daljega obeali,
tek sada opravdano zadiviti svijet, no ta je tvrdnja,
dodue, s obzirom na raspoloenje tadanjeg vremena,
koje je umjetnik u gladovanju u svojoj revnosti lako
smetao s uma, kod cirkuskih strunjaka izazivala samo
smijeak.
No, u biti, ni umjetnik u gladovanju nije izgubio spo-
sobnost da pravilno ocijeni stvarne prilike te je srna-
194
trao za neto posve razumljivo da ga nisu u njeg~:'u
kavezu stavili nasred manjea kao glavnu at_rakclJ~,
nego smjestili vani na nekom, uostalo~, vrlo ~nstu~>a~
nom mjestu, blizu staja. Veliki ar~m~ ~lo,~1:na ISpl-
sani natpisi uokruavali su kavez, naJaVlJUJUCl sto se tu
moe vidjeti. Kada bi se publika, u stankama, gur_ala_ u
pravcu staja da gleda ivotinje, bilo je goto:ro ~elzbJe
no da proe pored umjetnika u glado~anJU ~ ~a se
tamo malo zadri; moda bi ljudi i dulJe ost~Jah k?d
njega, kad ne bi oni koji su se gu~ali kroz ~ki ?o.dmk,
ne shvaajui to zadravanj~- na putu.-~. ~Ivot~nJa~a~~
onemoguavali dulje i mirno razgledavanJe .. To Je b1~ I/
razlog to je umjetnik u gladovanju strep10 pred tlm:
posjetima koje je, dakako, tako :'.rue ~ri.eljkivao kao 1
svoju ivotnu svrhu. U prvo vnJeme Je Jedva mogao)
doekati stanke nakon jednog dijela progr~ma; sav b~~
en gledao je u susret mnotvu koje_s: _v_al_Ja.!?. sye b~~e
k njemu, dok se nije i suvie brzo - Jer m. n~JU?~rmJa,
gotOVO SVjesna samoobmana nije ~ogla .odol~:h ISkUS-
tVU - uvjerio da su ti ljudi, s obzirom. n~ n~Ihov~ ,na-
mjeru, veinom bili gotovo sam_o -pos~e.tw~: staJa. A
onaj pogled iz daljine ostao je uviJek naJlJepsl. Jer kada
bi se sasvim pribliili, odmah bi oko njega buknula
graja i psovanje dviju grupa koje su se n:prestano stva-
rale, grupa onih koji su ga - a. t~ mu Je gr~pa ubrzo
postala neugodnija - u miru htJel; ~ro~atr~tl, ne mo:
da zbog nekog razumijevanja, vec IZ h1ra 1 prkosa,_ I
grupa onih koji su prvenstveno eljeli d?~i do s:a]a
su zakasnili, no ti su, premda ih nije nit~ ~preava~o
da se zadre dokle god ih je volja, ti su vehkim koraci-
ma, gotovo i ne skreu~ ~ogle~~' p~o~urili ~irno ka-
veza da bi na vrijeme stlgh do zivotmJa. I mJe se od-
ve esto deavao sretan sluaj da naie neki otac sa
svojom djecom i prstom pokae umjetnik~ u glad~:ra
nju, opirno objanjavajui o e~u se rad1, g?vv~rec1 ~
minulim godinama, kada je on pnsustvovao s~1cmm, _ah
neusporedivo velianstvenijim p~edst~vama, ~ ~~ onda
djeca, iako nedovoljno pripremlJena skol?O:. I Zivot?~'
pa ni nakon tog objanjenja ne poka~UJUCI :azumiJe-
vanja - ta to za njih znai gladovanJe? -:: Ipak n:a-
kar sjajem svojih ispitivakih oiju nagoviJeste nesto
195

o~ n~vih boljih ~rei?ena to nadolaze. Moda bi, govo-
r~o h1 onda ';lmJetmk u gladovanju sebi, ipak sve to
b1~0 mal~ bolJe kada njegova nastamba ne bi bila tako
?lizu staJa. Na taj se nain ljudima i odve olakao
~zbor? ~ da i ne govorimo o tome, kako su ga jako vri-
~~al~ 1_ bez pre~~anka titali vonj iz staja, uznemirenost
z~vo~mJa. _u _n~c1, _prox:oenje komada sirova mesa za
d~~lJ~ ZVIJeri,_ 1 nJ~OVl krikovi kada su ih hranili. Ali
~IJe Imao ~~Je~os_tl da od direkcije neto trai; pa ipak
Je ~pr_avo ZivotmJama morao zahvaliti na tolikom broju
~OSJe~Ilaca: meu kojima se ovda-onda naao i poneki
sto _h~ k nJemu navratio, a tko zna u kakvu rupu bi ga
?acil1 kada bi _htio podsjetiti na svoje postojanje a time
l na to kako ~e on, strogo uzevi, samo neka prepreka
na putu k staJama.
Jest,_ p~edstavlj_ao je malu prepreku, dodue, prepre-
ku koJa Je postaJala sve manja. Ljudi se navikoe na
tu nast~anosty d~ u dananje vrijeme netko jo trai da
s~ 'Obraca p_aznJ~ n~kon: umjetniku u gladovanju, i ta
~J~d~ka navika__bila Je UJedno i njegova osuda. Mogao je
JOS l ~~ k:~o liJepo gladovati, a on je to i inio, no vie
mu n;J: l o spasa, ljudi su ipak prolazili mimo njega.
Pok~saJte samo da nekome objasnite umjetnost glado-
v~~Ja: Tko to ~e. osjea, njemu to ne moe ni objasniti.
LIJepi s~ natpiSI postali prljavi i neitki, svijet ih tr-
gao .~a ~Idova~. a nikome ne bi padalo na pamet da ih
zamiJem;_ ploci.ca s brojem u gladovanju provedenih
da?~ koJa se Isprva svakog dana briljivo obnavljala
vec Je odav?a _ostal~ j~dna te ista, jer poslije prvih tj~
da~a, o_soblJU Je doJadiO ak i taj mali posao; i tako je
U~Je~n~k ~ gladov~_nju, dodue, produio svoje gladova-
nJe, . a o Je to priJe u snu prieljkivao i njemu je to
bez l,kakve. muke uspijevalo sasvim on~ko kako je to
nekoc p~on~ao, ali nitko nije brojao dane, nitko, ak ni
sam u;nJetn:k u ~ladovanju nije znao kakav je rezul-
tat, vec postigao, l bilo mu je teko oko srca. A kada bi
vec nekog _da~a zast~o neki dokonjak, te se narugao
starom _broJu_ 1 govono o nekoj podvali, onda bi to u
tom smislu h1la najgluplja la koju ravnodunost i uro-
en~ zloba mogu izmisliti, jer nije umjetnik u glado-
vanJu varao, on je poteno radio, ve je svijet njega
varao ravo ga nagraujui za njegov rad.
196
No opet je minulo mnogo dana, pa se i to okonalo.
Jednom je nekom nadgledniku pao u oi kavez te je
upitao sluge, zato ovaj jo dobro upotrebljiv kavez s
istrulom slamom tu stoji a da nikome nije od koristi;
nitko to nije znao, dok se netko, ugledavi ploicu s bro-
jem, ne sjeti umjetnika u gladovanju. Uzee motkama
kopkati po slami te otkrie umjetnika u gladovanju.
Jo uvijek gladuje? upita nadglednik, pa kada e
jednom ve prestati? Oprostite mi svi vi, proapta
umjetnik u gladovanju; a razumio ga je samo nadglednik,
koji je uho prislonio uz reetku. Pa naravno, ree nad-
glednik te stavi prst na elo, da bi time osoblju nagovije-
stio u kakvu se stanju nalazi umjetnik u gladovanju, da
ti opratamo. Vazda sam elio da se divite mo'em gla-
dovanju, ree, ~JEl~~fl.L~ u gradovanju. Pa i divimo-'.
se'"t'oiiie<<;n.a to e nadgled.niTrm:rsretljivo. Ali ne treba \
da_s~o_me divite, ree umjetnik u gladova?ju. No, ya j
onda se, dakle, ne divimo, ree nadgledmk, a ~
da se tome ne divimo? >0JUQ to moram gladova~\_
mogu drugaije, odgovori umjetnik u gladovanJu . ~>.Gle
tf"lijega,-ree--naaglemk, zasto ne nro:5' drugaciJe?
Zato t~<<, otpovrne umjetnik u gladovanj?, pri~i~ui
malko glavicu i nakubivi usne kao za polJubac 1 sap-
ui nadgledniku ravno u uho, da se ne izgubi nijedna
rije to nisam naao jelo koje ~-rijalo. Da sam
ga daao, -vje;ruj ml,_ne-l:i1fi-pravio nikakvih glup~~ti i
nakljukao bih se kao i ti i svi drugi. To mu biJahu
posljednje rijei, ali njegove ve ug::ene oi jo _su
uvijek izraavale vrsto, premda ne v1se ponosno uvJe-'---
renje da i dalje gladuje.
Ali sada napravite malo reda! ree nadglednik, a za-
tim pokopae umjetnika u gladovanju zaje~no ~a sla_m~~: -:-
A u kavez smjestie mladog pantera. A 1 naJotupJehJOJ
dui osjetno je odlanulO,gleda]ui kako se u odavna ve
pustom kavezu sada prebacuje ta divlja zvijer. Ne raz-
miljajui mnogo, uvari su mu donosili hranu koja mu
je prijala; ivotinja kao da ne osjea ni gubitak slobode;
to plemenito tijelo, u koje su natrpali sve to mu je bilo
potrebno te samo to se nije rasprslo, kao da je oko sebe
irilo i slobodu; kao da se ona krila negdje u eljusti; a
radost ivovanja izbijala je takvim arom iz njegova
drijela da gledaocima nije bilo lako da joj odole. No oni
197 -
 Je li to uope neko pjevanje? Usprkos naoj nemuzi-
~i.se svladavali, naetili se ok k . . .
siJali da se maknu s mjesta. o aveza l ne bl m pomi- kalnosti imamo pjevaku tradiciju; u davno vrijeme na-
ega naroda postojalo je pjevanje; stare nam bajke go-
vore o tome, ak su se i neke pjesme sauvale koje, da-
kako, vie nitko ne umije pjevati. Mi, dakle, imamo ne-
kog pojma o tome to je pjevanje, a taj pojam, zapravo,
PJEVACICA JOZEFINA, ILI SVIJET MiEVA ne odgovara Jozefininu pjevanju. Je li to uope pjeva-
nje? Nije li to ipak samo zvidanje? A zvidanje nam je,
Naa se pjevaica zove Jozef Tk . .. dakako, svima poznato, to je ona prava umjenost nae-
ne poznaje mo pJ"evanJa N ma. "k o Je mJe sluao, taj ga naroda ili, bolje rekavi, to uope nije nikakva vje-
.. l . erna m oga koga b"
mJe o njeno pjevanje to ne 1 za- tina nego znaajno iskazivanje ivota. Svi mi zvidimo,
zna da na narataj ka t s~ mora to ~ie cijeniti kad se
n:
kojstvo je naa najljep~a ~l avb .':oh ~lazbt~: Ti_ho spa-
smo kadri, ak ni onda ka az a, Zivot J~ nas tezak; ni-
ali nitko, dabogme, i ne misli da to smatra za umjetnost;
zvidimo, ne obraajui tome nikakvu vanost, tavie,
mi to i ne primjeujemo, pa ak ih ima mnogo meu
svakodnevnih briga d dad~e otaraslmo svih svojih nama koji uope i ne znaju da je zvidanje jedna od
inae tako daleko od n::;
o~~-lgne~o do neega to je
zba. No mi se zbog toga i n c~og z~vota kao to je gla-
naih osobina. Kada bi, dakle, bila istina da Jozefina ne
pjeva, ve samo zvidi, pa ak i ne prelazi granice obi
ni do toga ne moemo uzd" ,: za Irno ogzna kako; ak se nog zvidanja - tavie, moda nema ni dovoljno snage
l" k . 1c1, smatramo za svo ,
o d l u Izvjesno praktino lu k avstvo koJe
. na JU naJvecu
d k za to obino zvidanje, dok obian kopa, uza sav drugi
~ Je, a a-

KO, l prlJeko potrebno i s o .. h posao, u tome bez po muke uspijeva - kada bi, dakle,
obino se tjeimo i pr~la . smiJek om te svoJe lukavosti
1

d . d zimo pre o svega P . d k sve to bila istina, onda bi, istina, Jozefinino umijee
a Je nom - to se m t" , a 1 on a a- bilo, dodue, opovrgnuto, ali bi u tom sluaju bilo to vi-
elju za onom sreom ~ ~ lm r:e doga_a - i osjetimo e potrebno rijeiti zagonetku njegova velikog djelo-
Jedino je Jozefina u tom OJa, lm;zda, ~~mzlazi iz glazbe.
glazbu i umije biti n. po g e u ~eki ~zuzetak, ona voli vanja.
nje vie ne bude glaz~en, posredmk; Jedino ona; kada No ipak, to ona proizvodi, to nije puko zvidanje.
i~znuti iz nae~a iv~:e- tko zna na kako dugo- Stanemo li prilino daleko od nje i oslukujemo ili, jo
bolje, dopustimo li da nas u tome oprobaju, ako, dakle,
Cesto sam
glazbom Ta o tome razmi"!" s Jao kako Je . zapravo s tom Jozefina moda pjeva zajedno s nekim drugim glasovi-
. ml smo posve nemuzik l . k k ma i mi sebi stavljamo u zadatak da prepoznamo njen
mijemo Jozefinino pjevan T b
zumijemo dok Jozefi
a m? a. o to da razu-
Je~-~ ar:m vJeruJemo da gara- glas, onda bezuvjetno neemo razabrati nita drugo osim
jednostav~iji bi odgo~~ P~_nc~ nase razumijevanje. Naj- obinog zvidanja koje se, u najboljem sluaju, istie ne
ba jako upadljivom njenou ili slabou. No stojimo
tako velika da joj ni n~ot . ~-~e lje~ota toga pjevanja
ti, no taj odgovor ne d upJe. IJa dusa ne moe odolje- li pred njom, onda to ipak nije puko zvidanje; za ra-
tako, morali bismo po:~ o~olJ_ava:. Ka~a bi zbilja bilo zumijevanje njene umjetnosti potrebno je ne samo da
ke izvanrednosti os"e' ~J~riJ~ l UVIJek Imati osjeaj ne- je sluamo nego je treba i gledati. Pa ak kada bi to
nikada prije nis~o ~~~Ji da IZ t~ga ?Tla zvui neto to bilo samo nae svakodnevno zvidanje, ipak tu ve po-
to ujemo da c"uJ"emo "ta uopce msmo ni sposobni da stoji u prvom redu ona naroitost da se netko sveano
' nes o za sl
so bljuje samo t. a J. edina J oze f'.ma i nitkousan. Jedrug
cega Nnas ospo- postavi, a da ini samo ono uobiajeno. Pokrckati orah,
to zaista nije nikakva umjetnost, zato i nee nikome pa-
o, po mom miljenJu niJ" . t" . . l. o upravo
dt rugi"h ms am nita slino
' e lS. ma. . ' .Ja to .OSJe'
. cam, a m u sti na pamet prikupiti gledaoce i pred njima, radi nji-
mi jedni drugima otvoren pn~mJe~w. U mtlmnom krugu hove zabave, krckati orahe. No ako to ipak uini i na-
vanje kao takvo ne pred otprll~naJ~_mo da Jozefinino pje- mjera mu uspije, onda to upravo i nije obino krckanje
s av Ja msta naroito.
199
198
 svejednako plaljivo zvidanje, a ovdje u publici ono
oraha. Ili je posrijedi krckan. h
da toj umjetnosti nismo pos;:ti~~ap:~ ~
1. .
s:
tspostavlja samozaboravno djeje zvidanje; ne bi bilo mogue opi-
puno njome ovladali i da nam tek t .znJu,. Jer s~o pot- sati razliku; ali ipak smo svi odmah psikanjem i zvidu-
pokazuje njenu pravu bit ri aJ .no:rl krc~ac oraha cima uutkivali uznemirivaa, premda to uope nije bilo
ak koristilo da taj ovjek ~udcemu ~ 1 nJ.e~u dJelovanju ni potrebno, jer bi se ono stvorence ionako povuklo i
oraha nego to je veina nas. e manJe VJest u krckanju skrilo od straha i postienosti, dok je Jozefina udarila
u svoje trijumfalno zvidanje i bila sasvim izvan sebe
Moda je tako i s Jozefininim . .
virno zbog onoga zbog pJev~nJem; mi joj se di- onako raskriljenih ruku i s vratom to ga nije mogla jo
uostalom, u tom poton e~ega se uopce ne divimo sebi; vie izdizati.
s nama. Jednom sam ~ P?gledu ona se potpuno slae Uostalom, ona je uvijek takva, svaku sluajnost, svaku
se esto deava upozo:~o prtsut~~ kada ju je netko, to upornost, pucketanje u parketu, krgut zubi, smetnju u
skromno, no Jo~efini 'eve~~ zvt~danje l~~di, i to vrlo osvjetljenju smatra prikladnim da povea djelovanje
nisam vidio takvo dr~ko : ~to btlo p::e;rtse.. Nikada jo svoga pjevanja. Ona, tako sama misli, pjeva pred gluhim
ona tada pokazala ona' k a. m.en~ smJeskanJe kakvo je uima; nije njoj nedostajalo oduevljenja ni odobrava-
njenost, upadljiv~ njenaoJ_a ~e. tzvan~, zapravo, sama nja, ali pravog razumijevanja kako ga je ona zamiljala
obiluje takvim enskim likca . l u .nasem narodu koji ve se odavna morala odrei. Zato joj sve smetnje do-
trenutku upravo prosta uosovLma, ~~g!edala je u tom laze u dobar as, sve to se izvana suprotstavlja istoi
svojoj velikoj osjetljivo~ti o~~~f:'. cmt se da j7 ~na u njena pjevanja ili u lakoj ili nikakvoj borbi samim su-
se pribrala. U svakom l . l sama to osJetila te protstavljanjem pobjeuje, moe doprinijeti da probudi
povezanost izmeu svo ~e uu~~' ona,. ~akl7~ por~e svaku gomilu i da je ui, dodue ne razumijevanju, ali tajan-
onima koji drugaije ~sl J~t~osh l zvlzdanJa. Prema stvenom strahopotovanju. A kada joj ve svaka malen-
jatno, mrnju koju neel :iz~Je~a sa~~ pre~_ir i, vjero- kost slui, kako e joj tek sluiti sve ono to je veliko?
jer ta opozicija kojoj u: l .a:l. To. mJe oblcna tatina,
se ne divi manje nego goo ~ l J~. prtpa~am, zacijelo joj
Na ivot je vrlo nemiran, svaki dan donosi iznenaenja,
strahovanja, nade i uase, te pojedinac sve to ne bi mo-
da joj se dive ne o da . ~ a, ~l Jozefma ne eli samo gao izdrati kada danju i nou ne bi imao potporu svo-
odredila a d ' g J~J s.e ~lve na nain kako je ona jih drugova; ali i onda to esto puta nije lako; ponekad
kada sj~dimo 0 P~::r~~~ dtvlJ~nJ~ nije jo~. nita stalo. A i tisue ramena podrhtavaju pod teretom koji je, zapravo,
pravimo samo iz daliinr:: ~~d a J~ ~~zumlJemo; opoziciju bio dosuen jednom jedinom ovjeku. Tada Jozefina sma-
znamo: to to ona tu zvid ~.sJe .Irno pred njom, onda tra da je kucnuo njen as. Evo je gdje ve stoji, njeno
Kak '"d . l mJe mkakvo zvidanje. stvorenje, preplaena drhtei osobito ispod grudi; ini se
o ZVlZ anJe spada u nae navik
sta ne mislimo, moglo bi
d .
. . . e' a .a pn tom m-
. kao da se sva njena snaga usredotoila u pjevanju, kao
ninu auditoriju zvide .s~ pomlshh da lJudi u Jozefi- da je svemu na njoj, to ne slui neposredno njenu pje-

zvidimo; ali u njen~ au: te

jui njenu umjetnost ~ O~J~camo tako lagodno prima-
t a ~: a~odno osjeamo, onda
vanju, oduzeta svaka snaga, svaka mogunost ivota, kao
da je sva obnaena, izvuena na milost i nemilost, data
mirni kao bubice kao d l onJU n~tk.o n.e zvidi, svi su pod zatitu jedino dobrih duhova, kao da bi je, dok tako
toliko eznuli k~J'i n a smo poshgh m1r za kojim smo sva uvuena u se, obitava u pjevanju, prolazan daak
.
v l astltom
' as, u najmanJ'u ruk mogao otpuhnuti. No upravo u asu kad bismo je ova-
. zvidanJ'u ' et o t a k o su
t'1mo J e liu,t sprecava
u
vanJe sto nas ushiuje il' .. o nJeno pJe- kvu gledali, mi tobonji protivnici znali bismo pomisliti:
okruuje onaj slabani g: ~z:;eJ ona sveana tiina to Ne umije ni zvidati; tako se strano mora naprezati
neko ludo stvorence u s ~slc .. ednom se desilo da je da bi prisilila sebe, ne na pjevanje- ne govorimo o pje-
elo zvidati. Elem t .
VOJ SVOJOj nevino t' t k
. d . . s l a o er po- vanju - ve da barem neto narodski odzvidi. Tako
ono Jozefinino ta~~ ~ea zv~~ ;n)e bllo potpuno nalik na nam se priinja, ali je to, kako rekosmo, dodue neizbje-
' pnJe ono usprkos svoj rutini
201
200
 ivi, Samo to pri takvim opim sudovima, naravno, ne smi-
, ali letimini
. doJam to brzo 1.
scezne Evo gdJ" e i
vec uranJamo u osjeaj gomile k . :. ml jemo ii predaleko; narod je ipak odan Jozefini, samo ne
tijelo uz tijelo, plaljivo diui. OJa, zagnJana, oslukuje bezuvjetno. Ljudi, na primjer, ne bi bili kadri da Joze-
finu ismijavaju. Moemo sebi priznati: na Jozefini mno-
I da bi oko sebe okup 1 ..
jek u pokretu, te iz ne ~: nas SVl~et ~oji je gotovo uvi- go to izaziva smijeh; a smijeh nam je sam po sebi bliz;
amo-tamo Jozefl"na ob"" posve Jasmh razloga trkara usprkos svemu jadu naega ivovanja, neko priguena
1cno ne mora T .
nego da zabaene . uclm l msta drugo smijanje se, tako rei, gotovo uvijek nalazi u nama;
tih o... g1a.vlCe, poluotvorenih usta uvis upr- ali Jozefini se ne smijemo. Katkad mi se priinja da
ClJU zauzme onaJ stav ko.. . '
rava pjevati Ona t ..Jl nagovJestava da namje- narod svoj odnos prema Jozefini shvaa na taj nain da
. o moze cmiti gdje god h , t je ona, to krhko stvorence koje je potrebno svakog ob-
mora biti nadaleko vidl"ivo . . . . . oce, o ne
kakav kuti to ga je u J_ ~Jesto,. lsto JOJ tako slui zira i nekako sudbinski predodreeno da se istie, po
da eli pjevati odmah se c:~~:'l. o~ hlru o,dabrala. Vijest njegovu miljenju da se istie pjevanjem, njemu povje-
cijele povorke ljudi No p ~m~ l e:'o, vec dolaze <mamo rena te da mora o njoj brinuti; razlog toga nije nikome
prepreke, Jozefina ~sobit~ora~~st~j~~:\is~:~~~~~.u nedke jasan, te se ini da je samo ta injenica vrsto utvrena.
ne, a nas mnogostruk b . . . . JlVe a- A tome to nam je povjereno mi se ne smijemo: smijati se
ite putove, pa se ni ~z ~~~~o~. nevo l~ e tJeraju. na razli- tome, bila bi povreda dunosti. Skrajnja je zloba to
brzo skupiti kako to Jo f"J }; v?lJU ne mozemo tako najzlobniji meu nama priivaju Jozefini, kada gdjekad
jeme, stoji tu u svom :~i:~ze ' l ~ada ona, neko vri- vele: Smijeh nam zamre kada gledamo Jozefinu.
dovoljnog broja sluatelja - ~.ostoJanstvu, moda bez Tako, dakle, narod brine o Jozefini, na nain kako se
padi, tupka nogama o zeml"uz~ ~m s.e, da~ako, r~zgoro otac zauzima za dijete koje prua ruicu prema njemu -
l
djevojake kletve; ak zna .l ~z ?Je .prste sasvlm ne- da ne zna pravo da li ono to moli ili zahtijeva. Mogli
meutim, ak ni takvo vladan~Je at:. NJ:nu .dobru glasu, biste pomisliti da narod nije kadar vriti takve oinske
zdamo njene odve velike Je ~e skodl; ~Jesto da o~u- dunosti, no u stvari, on ih, barem u ovom sluaju,
~~~;o~~~~o~:~~~~j~a g;::~;?~:ed~~~~~m:ru~:t:l~e~~
s:e
uzorno ispunjava. Nijedan pojedinac ne bi bio u stanju
uiniti to to je narod kao cjelina kadar uiniti. Dakako,
postavljene strae ko"e do u.cm~lo; ta.da vi.dimo ~okrug razlika u omjeru snaga izmeu naroda i pojedinca je ta-
da se poure a sve t Jt . migUJU omma sto pndolaze ko golema, dovoljno je da narod povue tienika u to-
-c---n_e skupi kak~a-takv~ g:~~li~a:~j:~;o dok se, najposlije, plinu svoje blizine, i to je dovoljna zatita. S Jozefinom
se, naravno, nitko ne usuuje tako govoriti. Ba mi pu-
to tjera narod da se n t . . .
Na to je pitanje jednak at ~~ nacm pon:~e za Jozefinu? ca prsluk za vau zatitu, veli tada. A mi mislimo: Da,
nJe o Jozefl.ni"nu . ~ es o odgovonh kao i na pita- da, puca ti prsluk. A osim toga, to i nije nikakvo pobi-
pJevanJU s k janje kada se ona buni, to je prije djetinjsko ponaanje
vezano. Ovo potonje "t ' . OJlm .Je ?rvo, dabome, po-
potpuno uklopiti u pr pl an~e :;ogh blsmo _odnemariti i i djetinjska zahvalnost, a otac se opet vlada tako da to-
da je narod zbo to a v~, a o. l se d~l? mozda, ustvrditi me ne obraa nikakvu panju.
Ali to nije tak:. n g. pJevadnJa Jozefml bezuvjetno odan. Ali pri tome djeluje jo i neto drugo to se teko moe
' as naro jedva i po . b objasniti po tom odnosu izmeu naroda i Jozefine. Joze-
odanost; taj narod koj"1 d k k 0 znaJe ezuvjetnu fina je, naime, protivnog miljenja, vjeruje da je ona ta
lukavstvo dJ" etinJ ast ~ a a nadasve voli bezazleno
' o saputanje ono d koja zatiuje narod. Iz loe politike ili privredne si-
ogovaranje uz gotovo stisnut ' ' zna se, ne ~zno tuacije navodno nas spaava njeno pjevanje, to i nita
ne moe bezuvjetno od t" e usne,. takav narod se Ipak drugo, pa ako ne odagna nesreu, daje nam barem sna-
i to je ono to ona pob~ l, a to .val}.da osjea i Jozefina,
snaga. lJa uz naJvecl napor svojih slabih gu da je podnesemo. Ona to ne izraava ba ovako, a ni
drugaije; uope malo govori, utljiva je usred svih onih
/~2o~ l
203

/
 . ne bi rtvovala
blebetala, ali oi joj sijevaju, s njenih zatvorenih usta sebi i ne bi bilo tako mala stvar, sigurno
- u nas su rijetki oni to mogu usta drati zatvorena, a svoje pjevanje. . ena umjetnost ne ostaje ne-
ona to umije - moete to proitati. No ona to i ne mora, Jer ~Jf aokupljaju posve druge
Pri svakoj looj vijesti - a u neke dane nadolaze zapaena. Premda ~as, u bl l, z za ljubav pjevanja,
one kao poplava, a meu njima ima i lanih i poluisti- stvari, a ~iina,nipost~vne vlal~~=a:e~ lice zagnjuri u su-
nitih - ona se odmah die, dok je inae, umornu, zemlja te ponekl uopce ~e dize. pog d kle tamo gore kanda
privlai k sebi, isprua vrat i nastoji da pogledom obu- sjedovu bundu, l Jozefma se, a ve'porei- neto od
hvati svoje stado, kao to to ini pastir kada se pribli- v k
to se ne mo z
uzalud muc1, 1pa - . d" i do nas. To zvida-
ava 'Oluja. Zacijelo, i djeca postavljaju takve zahtjeve njena zvidanja bezuvJetno p~o Ire . d ute dolazi sva-
na svoj divlji i neobuzdan nain, ali Jozefinini nisu to- nJe v
sto se dv
Ize k a d a su svi pnmoram a k naroda ta-
liko neosnovani kao oni djeji. Dakako, ona nas ne spa- kom pojed~n~u got.~vo ~ao u~r:~ ;:~~o:osnih ochuka
ava i ne daje nam novih snaga; lako je izigravati spa- nano Jozefmmo zviz~anJe . t vanje naega naroda
sioca u takvu narodu koji je navikao da pati, da se ne gotovo je nalik na ~_rJed~o biVS v~?eta Jozefina odolije-
tedi, da je brz u odlukama, poznavajui dobro smrt, sa- usred gungule .nepn~?telJ~ko;ts v~i r~zultat odolijeva i
mo na izgled zaplaen u atmosferi lude smionosti u ko- va, taj nitavm glaslc, taJ. m a to pomiljati. Kada
joj vazda ivi, i koji je ba toliko plodan koliko i odva- kri sebi put do ~as; godi ~am ~:vi umjetnik pjevanja,
an - l>ako je kaem, naknadno izigravati spasioca to- bi se meu nama Je~nom nasao p bismo podnosili, te bi-
ga naroda, koji se jo uvijek sam nekako spasio, pa bilo u takva vremena sig~r:lO ga ?e akve priredbe. Neka
to i uz rtve zbog kojih povjesniar - mi, uglavnom, smo jednoduno osudill besmisao t. kako je injenica
potpuno zanemarujemo istraivanja povijesti - obami- Jozefina bude sauvana od spo:.~a~jezina pjevanja. Bit
re od uasa. A ipak je istina da mi upravo u danima da sluamo njen glas dok~z pro z~to bi inae tako stra-
iskuenja budnije odslukujemo Jozefinin glas. Prijetnje e da ona to donekl~ sluh,v Jer ali ona uvijek iznova
to se nad nama gomilaju ine nas mirnijim, skromnijim, stveno poricala da Je sl.usamo, t lutnje.
poslunijim prema Jozefininoj zapovjednikoj vladavi- pjeva, zvidanjem pre~~Zl pre~o. ~asneka utjeha: ta mi
ni; rado se sastajemo, rado se stiskamo jedni uz druge, No za nju bi jo uviJek pos op l"da na slian nain
osobito zato to to biva u nekoj prilici koja lei sasvim je, u neku ruku, ~bilj~ slu~am~, :Vao~a ostizava djelo-
-po strani od glavne stvari koja nas mui; kao da na svu kako sluamo umJetm~a-~kv~ca, ko/nas uzalud po-
hitnju - jest, potrebna je hitnja, i to Jozefina i odve vanje koje bi neki u:n-Jetm -PJ~Va a u ravo svojim ne-
esto zaboravlja - prije boja zajedno ispijamo pehar kuavao postii, a. koJe ona_ postl~a:no: u vezi s naim
mira. To nije toliko pjevaka predstava koliko narodni dostatnim sredstvima. To Je, ug a '
zbor, i to zbor gdje je sve tiho te se uje jedino tamo nainom ivota. neko vrlo
naprijed ono slabano zvidanje; as je i odve ozbiljan 1 d t J"edva zna za
da bismo ga proerdali askanjem. Takav odnos, dakako, Na narod ne zna za m~ 0 ~' dodue trae-
ne bi uope mogao zadovoljiti Jozefinu. Usprkos svoj mrsavo dJetmJS t vo. Redov1to IskrsavaJU,
v
b loboda neka pa-
nja da se djeci osigura neka pose nrk~ bezbrinosti, na
njenoj nervoznoj nelagodnosti, koja ispunja Jozefinu zbog
sebna poteda, njihovo pravo na ~a da im se prizna
njena nikada potpuno neobjanjenog poloaja, ona ipak,
malo ludog landaranja, na mal~ lg~: javljaju se takva
mada zaslijepljena svojom samosvijeu, mnogo to ne to pravo i pomogne da se to os van, Vta sVto bi
vidi, te je moete bez velika napora dovesti do toga da "h d brava nema ms
traenja i gotovo svak 1 0 0 ' nita na to
jo vie previdi; jato laskavaca u tom smislu, zapravo, d b t" no takoer nema
trebalo VIse o o rava 1
v
. . 1 v t ~:eupristati;
v oda-
dakle, u nekom opekorisnom smislu, neprestano djeluje bi se u naoj ivotnoj stvarnosti mogko tom smislu,
- ali da pjeva u narodnom zboru samo onako uzgred, v v se po usaJl
bravama takva trazenJa, eme . t om Na ivot
nezapaena, u prikrajku, za to ona, makar to samo po ali ne proe dugo i ve je opet sve pn s ar
205
204

jest upravo takav da dijete, im pone trati i malko ras-
poznavati svijet oko sebe, mora brinuti o sebi ba kao
i odrasli; podruja na kojima iz privrednih razloga mo-
:am~ r~trk~ni ~~jeti odve su prostrana, naih nepri-
Ja~:lJa Irna 1 suv1se mnogo, opasnosti to nam posvuda
~~IJete su neproraunljive - nismo kadri da djecu dr-
Zlrno daleko od borbe za opstanak; a kad bismo to ui
nili,, to ~i bio ?jihov prijevremeni kraj. Treba priznati da
se tlm zalosmm razlozima pridruuje jo jedan koji uz-
nosi: plod?ost naega roda. Jedan narataj - a svaki je
mnogobroJ~n- potiskuje drugi, djeca nemaju vremena
da. budu dJeca. Ako u drugih naroda djecu brino nje-
?UJ~, ~ko su ondje podignute kole za djecu, ako ondje
~z tih skola svaki dan kuljaju djeca, budunost naroda,
1pak su to. dugo vremena, dan za danom, ista djeca to
odatle p~o1zlaze.y n_~s nema kola, ali iz naega naroda
prokulJ~JU u ~aJk~ac1m vremenskim razmacima nepre-
gledu~ cete nase dJece, veselo piskajui i cijuui dok jo
sva r:lS~ ~auila z~idati, valjajui se ili uslijed pritiska
kotr~JaJUCl se dalJe se dok nisu nauila trati, svojom
g?~mlom trapavo vukui sve sa sobom, sve dok nisu na-
~clla ?ledati, ta naa djeca! I ne kao u onim kolama
ISta vdJeCa, n~, ~vij.:k, UVijek iznova nova, neprekidno,
t~~ sto s~ po~av1 diJete, ve i nije vie dijete, ve se za
~J~rn na~l~k.uJ~ n~_va djeja lica, neraspoznatljiva u svo-
J?.J gomil1 _I h.ltnJl, ozarena sreom. Naravno, ma kako
hJe~o. t~ b1lo 1 ma kako nam drugi zbog toga s pravom
z~V:l~Jeh,. p.ra~o .djetinjstvo naprosto nismo kadri pri-
ust:t: SVOJOJ dJeci. I to ima svoja posljedina djelovanja.
Nas Je. nva.rod proet izvjesnom nezamrlom, neiskorjenji-
vo~ ~JeCJ.om prostodunou; u izravnom protuslovlju s
omm sto Je u nas najbolje, s pouzdanom praktinom ra-
zumnou, ponekad postupamo skroz-naskroz ludo i to
U_Pravo o~ako kako djeca ludo postupaju, besmislen~, ra-
s~pno, velikoduno, lakomisleno, a sve to, esto puta, za
lJubav neke :nal~v ~le. Pa kada naa radost zbog toga, da-
kako, ne moze v1se Imati punu snagu djeje radosti neto
od n~e si~urno ipak jo ivi u njoj. Od te djeje prostodu-
nosti nasega naroda, Jozefina je oduvijek crpla koristi.
Ali na narod nije samo djetinjski prostoduan ve
je prerano sazrio u isti mah; djetinjska prostodu~ost i
206
sazrelost kod nas imaju drugaiji oblik. Nemamo mlado-
sti, mi smo odmah odrasli, a zatim smo odve dugo od-
rasli, izvjesna malaksalost i beznadnost o.d to?.a vrex;nena
povlai iroki trag preko cijele, ipak t?h~o z1l~ve l ?a-
dom proete bitnosti naega naroda. ~1t ce da J.e s time
povezana i naa nemuzikalnost; odvec smo ~tan z~ .gla-
zbu za njezinu uzbudljivost; njena uznositost ~Je u
skl~du s naom teinom i, umorni, mi joj odmahuJ.:mo~
zadovoljili smo se zvidanjem; ovda-onda malo ~vlzdu
kanja, to je ono pravo za n~s.. ~ko. zna n:m.a h v~ nas
glazbenih talenata; no kad b1 1h 1 b1lo, zna~.a~ nasih .su-
narodnjaka morao bi ih jo u zaetku ugus1ti. Jozefma,
pak, moe po miloj volji zvidati ili pjevati, ili kako gvod
ona to nazivala to ne smeta to nam odgovara, to moze-
mo lijepo podnijeti; ako je ~ tom~ sad~~an? ?eto .i vod
glazbe, onda je to smanjeno na naJmanJI m1mmum, cu:
vamo izvjesnu glazbenu tradiciju, ali tako da nas to m
najmanje ne optereuje.
Jozefina, meutim, donosi ovom na taj nain udeenom
narodu jo i vie. Na njenim koncertima, pogotovu u pr-
vo vrijeme, samo jo sasvim mladi im~ju i?teresa za
pjevaicu kao takvu, samo oni je gledaJU .~ cud~ ~ako
nabire usne kako izmeu draesnih prednJih zub1 Izba-
cuje zrak, divei se glasovima to ih sama pr?izvodi, ka-
ko zamire te se koristi onim klonuem da b1 sama sebe
potakla n~ nove, njoj samoj sve nerazumljiv~je podvige,
ali ono pravo mnotvo - i to se jasno zapaza - po~u
klo se u se. Tu, za vrijeme krtih poivki izmeu ~~t~
ka, sanja narod; kao da se svakom pojedir:c~ o~ustaJU
ruke i noge, te se ini kao da se bespokoJmk. Jedno~
moe po volji pruati i protezati u velikoj, topl~J postel~l
naroda. I u te snove, ovda-onda, prodire Jozefmmo ~Vl
danje; ona ga naziva biserastim iskrianjem, a m1 to
pjevanje nazivamo guranjem; no ovdje je na svome pr~
vom mjestu, kao nigdje drugdje, kao to glazba . n-
jetko kada nalazi onaj as koji na nju eka. U tome 1ma
neto od onog jadnog, kratkog djetinjstva, neto od one
izgubljene sree to se nikad vie nai ne moe, ali i..ne-
to od djelatne dananjice, od njene male, neshvatlJIVe,
a ipak postojee ivahnosti koja se ne da usmrtiti. A sve
to uistinu nije reeno velikim tonovima, ve lagano,
apui, povjerljivo, ponekad i malko promuklo. Razu-
207
 mije se da je to zvidanje. Kako da ne? Zvidanje je go-
vor naih ljudi, samo to. netko za cijelog svog ivota
zvidi pa to ne zna, no ovdje je zvidanje osloboeno
okova svakidanjice pa na kratko vrijeme oslobaa i nas.
Sigurno je da ne elimo biti bez tih predstava.
Ali odavle pa do Jozefinine tvrdnje da nam ona u ta-
kva vremena daje nove snage i tako dalje, jo je dalek
put. Za obine ljude, dakako, a ne za Jozefinine laskavce.
Kako bi i moglo biti drugaije, vele s hladnokrvnom
drskou, kako bi se inae mogla objasniti ona velika
navala sluatelja, osobito u neposredno prijeteoj opasno-
sti, navala koja je ve vie puta sprijeila ak i dovoljnu
pravovremenu odbranu upravo te opasnosti. Pa, ovo po-
sljednje je, na alost, istina, ali ipak ne spada meu Jo-
zefinine najslavnije titule njene slave, pogotovu ako se
doda da bi, kada bi neprijatelj neoekivano rasprio ta-
kve zborove i mnogi od naih morao pri tom izgubiti
ivot, Jozefina, koja je svemu bila kriva, tavie, koja je
svojim zvidanjem moda privukla neprijatelja, uvijek
zauzela najsigurnije mjestance i da bi se pod zatitom
:svojih privrenika u najveoj tiini i hitnji prva izgu-
bila. No i to je, zapravo, svima poznato, a ipak jure ona-
mo kada Jozefina negdje, u drugoj zgodi, bilo kada i ka-
ko nae za shodno da ustane i zapjeva. Iz toga bi se dalo
:zakljuiti da Jozefina stoji gotovo izvan zakona, da moe
initi to god hoe, pa ma to ugroavalo cjelinu, i da
joj se sve prata. Ako bi to bilo tako, onda bi i J ozefi-
nini zahtjevi bili posve razumljivi, tavie, moglo bi se,
u neku ruku, u toj slobodi koju bi joj narod dao, u tom
neobinom poklonu, koji se inae nikome ne bi odobrio
i koji je, zapravo, opovrgavao zakone, vidjeti priznanje
~nj~~ice da narod Jozefinu, kako ona tvrdi, ne razumije,
<hveci se nemono njenoj umjetnosti, ne osjeajui se nje
dostojnim, da narod tu bol koju Jozefini nanosi nastoji
izravnati nekim upravo oajnikim podvigom i, kao to
.se njena umjetnost nalazi izvan njegovih mogunosti
.shvaanja, takoer i njenu osobu i njene elje stavlja
izvan svoje zapovjednike moi. No to nipoto nije ta-
ko, moda narod, pojedinano, i odve brzo kapitulira
pred Jozefinom, ali kao to ni pred kime ne kapitulira
bezuvjetno, tako to ne ini ni pred njom.
208
Ve odavna, moda ve od poetka njezine umjetnike
karijere, Jozefina se, s obzirom na njeno pjevanj:, bori
da bude osloboena svakog rada; treba, dakle, da Je ras-
teretima brige za kruh svagdanji i za sve to je inae
povezano s naom borbom za opstanak; sve to- valjda
-treba prebaciti na narod kao cjelinu. Netko tko se br-
zo oduevljava - a nalo se i takvih - mogao bi ve iz
same naroitosti tog zahtjeva, iz duhovnog ustrojstva ko-
je je kadro izmisliti takav zahtjev, zakljuiti njegovu
unutranju opravdanost. Ali na narod izvodi druge za-
kljuke i mirno odbija taj zahtjev. Takoer se ba mnogo
ne mui da pobije obrazloenje toga zahtjeva. Jozefina,
na primjer, ukazuje na to kako napor pri radu kodi
njezinu glasu, da je napor pri radu, dodue, neznatan
prema pjevanju, ali da joj ipak oduzima mogunost da
se poslije pjevanja dovoljno odmara i jaa za novo pje-
vanje; ona se pri tom mora potpuno iscrpsti, te ipak u
takvim okolnostima ne moe nikada postii svoj najvei
uspjeh. Narod je slua i prelazi preko toga. Taj narod
koji se tako lako raznjei, ponekad se uope ne da ga-
nuti. Odbijanje je esto tako kruto, da ak i Jozefina
ustukne od uda, na izgled se potinjava, radi valjano,
pjeva to bolje moe, ali sve to samo izvjesno vrijeme,
onda se opet hvata ukotac s novim snagama - kojih
kao da ima neogranieno mnogo.
No meutim je, dakako, jasno da Jozefina, zapravo,
ne stremi za onim to doslovno zahtijeva. Razborita je i
ne boji se rada, kao to je neradnost u nas uope nepo-
znata; ona i nakon ispunjenja svojih zahtjeva zacijelo ne
bi ivjela drugaije nego prije, rad uope ne bi bila pre-
preka njenu pjevanju, a pjevanje, dodue, ne bi postalo
ni ljepe- za im ona stremi, to je, dakle, samo javno,
jednoznano priznanje njene umjetnosti, koje nadivlja-
va vrijeme nadvisujui sve to je dosada postojalo. Ali
dok joj se ini da joj je sve drugo dostina, ovo potonje
se uporno uskrauje njenoj moi. Moda je trebalo od
samoga poetka napadaj usmjeriti u drugom pravcu,
moda sada sama uvia svoju pogreku, ali sada vie ne
moe natrag; povlaiti se znailo bi iznevjeriti se samoj
sebi; sada joj nema druge nego po svaku cijenu ustrajati
kod toga zahtijeva.
14 Pr! povij etke I 209
 . . J f' za nju ne postoje
Kada bi zbilja imala neprijatelja, kao to veli, oni bi t' Jozefina ne b1 b1la oze ma. v t v
lS ma, . . . . lasa Kada ona nesto raz1,
mogli, a da ni prstom ne maknu, veselo promatrati tu starenje ni slabosti nJezma ~ . skih stvari ve unu-
borbu. No ona nema neprijatelja, i premda ponetko, ov- ona do toga ~olazi vr;e pomoc~ v~~~e za najviim vijen-
da-onda, neto prigovara, ta borba nikoga ne razveselja- tranjom doslJednoscu. on: n . ~ alko nie nego to je
va. Ve zato ne jer narod ovdje pokazuje svoje hladno cem, jer ba u ton: trenu: u ~lSl ~ bila bi ga jo i na-
sudako dranje, kao to se to kod nas vrlo rijetko via. naJ.VISI;
v da Je to bilo u nJenoJ moci,
Pa ako tko u ovom sluaju i takvo dranje moe odo- vie objesila. d slui naj- .
briti, ipak ve sama predodba da bi se jednom narod . . . . d bome ne smeta a se
To preziranJe JOJ, . a ' . . njezino pravo izvan
i prema njemu mogao tako odnositi iskljuuje svako ra-
dovanje. Tu i pri odbijanju, slino kao i pri traenju, nije
nedostojniji~ sr~~stv~n:a. d:~l~JUnl-: stalo do toga ka~o
svake sumnJe; msta JOJ, 'v J tom naem svi-
posrijedi sama stvar, nego to da se narod od nekog ze- e ga postii; osobito s razloga sto se. n~zjaloviti Moda
mljaka moe tako nepronicljivo ograditi, i tim nepro- jetu upravo dostojna sred~tva moraJUpodruja ~jevanja
nicljivije budui da se inae upravo za tog zemljaka je ba zato borbu za SVOJ~ pr.a':o n~je bilo toliko stalo.
oinski, i vie nego oinski, ponizno brine.
p~ebacila n~ dr~go do ~?~;; Jl~Js 0 nekim njenim izre-
Kada bi umjesto naroda na tom mjestu stajao pojedi- NJene su pnstah~e promJos'e~ otpuno sposobnom ta-
nac, moglo bi se pomisliti kako je taj ovjek sve to vri- kama, prema koJima se J l? nJ egovim slojevima,
jeme poputao Jozefini, a uz to arko elio da konano t' d to narodu U SVlm v
ko pJeva 1 a J~. . .. ~. ravo uivanje, pravo uzi-
dokraji to poputanje; on je natovjeno mnogo popu- do u najskrivemJOJ opoZICIJI,.?. ko tvrdi da se to ui-
tao, vrsto uvjeren da e poputanje usprkos tome nai . . l aroda koJI lODa
vanJe ne u s~ms u n . , ' kada Jozefina pjeva, ne~o
svoju pravu granicu; dapae, poputao je vie nego to vanje odvaJk~da osJec~. 'eljkivanja. Ali, dodaJ~
je bilo potrebno, samo da pospjei tu stvar, samo da raz- uivanje u smislu Jozefmma _P~l no uzvieno ni laskah
mazi Jozefinu i da je tjera do uvijek novih elja, dok ta- ona, kako ne moe krivotvo~lt:. ~nako kako je. No dru-
da uistinu nije postavila taj posljednji zahtjev; no tada prostoti, mora t.o n~prost~ ~s a l oslobodi rada, to je, do-
se, naprosto, jer se ve dugo na to spremao, odluio na gaije je to u nJenoJ borb7 a se. anje ali tu se ona ne
konano odbijanje. No, sigurno to nije tako, narodu nisu due, takoer borba za r;Je~o pJeVjem' pjevanja; dakle,
potrebne takve lukavtine, osim toga je njegovo divljenje bori neposredno sk~pocJenll~. o~~e naodmet.
Jozefini iskreno i prokuano, a Jozefinin je zahtjev, da- .. d d t o koJim se s uzi mJ
mJe no sre s v . k k Jozefina na-
bome, tako neobian da bi joj svako dijete moglo pred- . promo glas a 0
Tako se, na pnmJer, t'li skratiti kolorature.
skazati kako e to zavriti; ipak, moe biti da se shva- . l oJ ne budu popus l ' . d
anju koje Jozefina ima o toj stvari pridruuju i takva
mJerava, a m J .. u kolorature, nisam mka a u
nasluivanja, unosei u bol odbijene ene i izvjesnu gor-
Ja se nU:Ualo ~e ra~u~IJ:m neto o koloraturama. No Jo-
njenu pJevanJU pnmiJe~lt~ l l ature zasada ne izosta-
inu.
zefma. va skrati
namJera . . l wdor. . obistinila ' pn-
svOJU
Ali makar imala i takvih slutnja, ona se nee dati za- .. , o skratiti Navo no Je .
v1tl, vec sam v . . . . tio nikakvu razliku pre-
straiti da prihvati borbu. U posljednje se vrijeme, ta- j etnju; j~, do~~s:, ~Isa~ P~:~:. Narod kao cjelina slu-
vie, borba zaotrava; ako je dosada vodila borbu samo ma njemm pnJaSnJlm ~z':ev . Juc'l' se o koloraturama,
rijeima, sada se poela sluiti i drugim sredstvima to v k 'ek ne lZJasnJava ..
sao Je ao UVlJ ' . . . ht'evom nije se promiJe-
su, po njenu miljenju, djelotvornija, po naem, pak, za a ni postupak s Joz~fm~mm z:ne~ad neto vrlo draesno
nju opasnija. nio. Uostalom, Jozefma liD~ P . t tako u svom nainu
Mnogi misle da Jozefina postaje tako prijeka zato to u svojoj pojavi .i' nesum_nJI.vo, lSa~on one priredbe, kao
osjea kako stari, da joj glas odraava izvjesne slabosti, miljenja. Ona Je, na pn;n~erk nloratura bila odve kru-
i da joj se, dakle, ini se da je skrajnje vrijeme boriti se da je njena odluka u pog e u d o. . 'la da e drugi put
za svoje priznanje. Ja u to ne vjerujem. Kada bi to bila ta ili prenagljena prema naro u IZJaVI '
211
210
 opet u cijelosti otpjevati sve kolorature. Ali nakon na-
rednog koncerta, ona se predomislila: sada je, navodno,
konano kraj velikim koloraturama, i vie se nee pono-
viti prije neke za Jozefinu povoljne odluke. Pa, narod
uje i ne uje sve te izjave, odluke i promjene odluka,
kao to odrasli ljudi, naelno dobrohotno ali neprijem-
ljivo, uju i ne uju avrljanje djeteta.
Ali Jozefina ne poputa. Tako je, na primjer, nedavno
ustvrdila da je za vrijeme rada zadobila ozljedu na nozi
to joj oteava stajanje dok pjeva; no budui da mo~ nego da je sudbina samo dalje tjera, sudbma koJa na to:n
pjevati samo stojei, mora sada i pjesme skratiti. Prem-
da epa te je njene pristalice moraju podravati, nitko
ne vjeruje da se uistinu ozlijedila. Pa ak i kada pri-
znamo da se uistinu ozlijedila i kada priznamo da je nje-
no tjelece naroito osjetljivo, ipak smo radni narod ko-
je~u i Jozefina pripada; no kada bismo zbog svake ogre-
botme epesali, onda cijeli narod uope ne bi smio
prestati epati. No makar se ona dala voditi kao bogalj,
makar se u tom alosnom stanju pokazivala ee nego
inae, narod, zadovoljan i ushien, slua njeno pjevanje
ali zbog onih skraivanja ne pmvi nikakve ispade. ' zvidanje. To je mala epizoda u VJec~OJ historiJI _nasega
. Kako ne moe povazdan epati, izmilja neto drugo,
Izgovara se umornou, neraspoloenjem, slabou. Sada
pored koncerta imamo i glumu. Vidimo iza Jozefine nje-
ne pristae gdje je mole i zaklinju da pjeva. Ona bi rado,
ali da ne moe. Tjee je, obasipaju je laskama, gotovo je
nose na mjesto, ve unaprijed odreeno, gdje bi morala
pjevati. Naposljetku poputa uz neobjanjive suze ali
kada oito s posljednjom snagom volje hoe da zap{eva,
te smalaksala i ne raskrilivi ruke kao obino, nego niz
tijelo oputenih ruku, pri emu imamo dojam da su mo-
da malko prekratke - kada na taj nain hoe da za-
pjeva, no, onda joj to ipak ne uspijeva, to nagovjetava
ljutit trzaj glavom, i ona se skljoka pred naim oima.
Dodue, onda ipak ponovo pribere svu svoju snagu i pje-
va, i meni se ini ne mnogo drugaije nego obino mo-
da, ako netko ima osjetljivo uho za najfinije ni{anse,
razabrat e malko neobino uzbuenje u glasu to samo
pogoduje cijelom nastupu. A na zavretku Je dapae
manJe . umorna nego prije, i ona se vrsta hoda, ako
' njeno'
lepravo cupkanje moemo tako nazvati, udaljuje, od-
212
bijajui svaku pomo svojih prijatelja, mjer~~i hlad?im
pogledom gomilu koju ustuknjuje sa strahopostovan~em.
Tako je to bilo i onomad; ali naj?ovij~ je _to da Je u
vrijeme kada se oekivalo njeno pJeva~Je b1la nes~ala.
Trae je ne samo njene pristae; mn~g1 su sp:e~m ~a
je trae; Jozefina je iezla, nee da _PJeva, ne _zeh da Je
mole da to ini, ovaj put nas je sasvim napustila.
udnovato, kako pogreno rauna, mudr~ glavica~ ta-
ko pogreno da bismo povjerovali da u?pce n_e racuna
naem svijetu moe biti samo alosna. Sama se o~vaJa
od pjesme, sama razara mo koju je stekla nad dusam?
Kako li je samo stekla tu mo kada tako ~labo pozn~Je
te due. Skriva se i ne pjeva, ali narod, m1ran, ~ez Vld_-
ljive razoaranosti, gord, masa koja poiva~ seb~ samoJ,
koja formalno, premda na izgled sve govon ?rot~v toga~
moe poklone samo darivati, ~ nika~.a ne pnmatl, pa m
od Jozefine, taj navod ide dalJe sVOJim putom. , ..
No s Jozefinom mora ii sve nanie. Uskoro e~ do~1
vrijeme kada e odjeknuti i zanije~~eti _nj~no ~?.slJe~nJe ,
naroda, i narod e pregorjeti taj gub1ta! Pa, ne~e nam
biti lako kako e biti mogue da se drze skupovl ':sred
' 1 Jozefmorn
potpune zanijemjelosti? Dakako, ~~su ~ l ~ .
bili niJemi? Je li njeno stvarno zv1zdan3e b1lo, dav Je ~o
. . 'l' v l' nego sto ce
uope spomena vrijedno, glasmJe 1.: zlV_Je. v .
ostati sjeanje na nj? Zar je to zv1zdanJe JO~ ~a nJe?.a
ivota bilo neto vie od pukog sjeanja? Ne b1 !l _se pr~Je
moglo rei da je narod u svojoj mud:?sti !ozef1~mo ~Je
vanje, upravo zato to je na taj nacm b1lo ne1zgub1vo,
tako visoko cijenio'?
Moda nam, dakle, i nee uope toliko n~dos~ajati, no
Jozefina, spaena od zemaljskih muka, ah koJ; su, ?
0
njenu miljenju, dosuene izabranima, veselo ce se ~~
gubiti u bezbrojnom mnotvu h.eroja _nae.~a narod~, te ce
uskoro, budui da se mi ne bav1mo hlsto:lJO~,, p~stl u za-
borav kao sva njena braa, dok emo m1 os]ecatl sve ve-
e olakanje.
213
' . l t. -,,, . ,l F.i
------
Pd!Sb'l!dF!k