GLAZBENI 4.R.

Igor Fjodorovi Stravinski (rus. , Igor' Fdorovi Stravinskij;

Oranienbaum, 17. lipnja 1882. - New York, 6. travnja 1971.), je bio ruski skladatelj ukrajinskog
porijekla kojeg danas mnogi, i na zapadu i u njegovoj rodnoj domovini, smatraju najutjecajnijim
skladateljem glazbe XX. stoljea. Bio je utjelovljenje kozmoplitskog Rusa kojeg je asopis TIME
imenovao kao jednog od najutjecajnijih ljudi prologa stoljea. U dodatku priznanjima koje je dobio
za svoje skladbe, zadobio je slavu i kao dirigent i kao pijanist, najee na premijerama vlastitih mu
djela.

Skladateljska karijera Igora Stravinskog znaajna je zbog njezine stilsitike promijenjivosti.

Meunarodnu slavu prvo je zadobio sa svoja tri baleta, koja je naruio Sergej Djagilev, a iji ih je
Ballets Russes i praizveo. Tri baleta su ar-ptica (1910.), Petruka (1911.) i Posveenje proljea
(1913.). Posveenje proljea, ija je premijera izazvala pobunu, preobrazila je nain na koji su kasniji
skladatelji gledali ritmiku strukturu. Do danas, njegova vizija poganskih rituala oivljenih u
imaginarnoj prapovijesnoj Rusiji oarava i oduevljava publike.

Nakon ruske faze, za vrijeme 1920-ih Stravinski se okree neoklasicizmu. Djelima iz ovog perioda
namjera je bila koritenje tradicionalnih glazbenih formi (concerto grosso, fuga, simfonija), esto
sakrivajui plat intenzivnih emocija ispod povrine koja je ostavljala dojam odvojenosti i
jednostavnosti i esto je odavala poast glazbi ranijih majstora kao to su Johann Sebastian Bach,
Giuseppe Verdi, Petar Ilji ajkovski i drugi.

Za 1950-ih adaptirao je serijske procedure, koristei nove tehnike tijekom zadnjih 20 godina svog
ivota da pie djela koja su kraa i vie ritmina, harmonina i strukturalno kompleksnija od njegove
ranije glazbe. Unato njihovoj kompleksnosti, ova djela dijele karakteristike sa svim prijanjim djelima
Igora Stravinskog. Ritmika energija, konstrukcija proirenih melodikih ideja iz malih struktura
kompromirajui samo dvije ili tri note, te istoa forme, instrumentacije i ekspresije.

Stravinski je bio i pisac, i kompilirao je, uz pomo Alexisa Rolanda-Manuela, teoretsko djelo Poetika
glazbe, u kojem je rekao poznatu reenicu da je glazba nesposobna da "izrazi ita drugo osim same
sebe". Mnogi intervjui u kojima je Stravinski razgovarao s Robertom Craftom izdani su kao knjiga
nazvana Razgovori s Igorom Stravinskim. Njih dvoje suraivali su na jo 5 izdanja tijekom sljedeih
desetljea.

Biografija

Ukrajina

ira obitelj Igora Stravinskog porijeklom je iz zapadne Ukrajine, tonije regije Volinj. Njegov otac
Fjodor Stravinski roen je u sredinoj Ukrajini odnosno ernigivskoj guberniji u sklopu tadanjeg
Ruskog Carstva, i imao je jak profesionalni utjecaj na svog sina Igora ve od samog djetinjstva. Fjodor
je zavrio svoje glazbeno obrazovanje u Niinu, a nakon toga od 1873. radi kao profesionalni bas
pjeva u Kijevu. Od 1876. zaposlen je kao ravnatelj u Marijanskom kazalitu, takoer u Kijevu. U
Ukrajini se danas nalazi vie muzeja posveenih umjetniku Igoru Stravinskom i njegovoj obitelji.
Posebno je zanimljiv muzej otvoren u gradu Lucku koji prikazuje kulturno-glazbenu povezanost
Stravinskog i Ukrajine.

Rusija

Mladi Stravinski s Vaclavom Niinskim.

Igor Fjodorovi Stravinski roen je 17. lipnja 1882. u Oranienbaumu (od 1948. Lomonosov), a
djetinjstvo je proveo u Sankt-Peterburgu. Njegovo djetinjstvo, kako pie u svojoj autobiografiji, u
emotivnom smislu nije bilo bajno: "Nikad nisam sreo nikoga tko je stvarno neto osjeao prema
meni." Zahvaljujui ocu Fjodoru, mladi Igor rano je zapoeo sa satovima klavira, a kasnije je uio
glazbenu teoriju i okuao se u skladanju. Godine 1890. Stravinski je gledao izvedbu Uspavane
ljepotice Petra ajkovskog u Mariinskome. Izvedba, koja je ujedno bila njegov prvi susret s orkestrom,
potpuno ga je oarala. U dobi od 14 godina usavrio je Mendelssohnov koncert za klavir u G-molu, a
sljedee godine zavrio je skraenu, klavirsku verziju jednog gudakog kvarteta Aleksandra
Glazunova.

Stravinski (prvi lijevo) i Nikolaj Rimski-Korsakov (prvi do Stravinskog) s jo 3 osobe 1908.

Unato svojem entuzijazmu prema glazbi, njegovi roditelju su od njega oekivali da postane
odvjetnik. Stravinski je upisao pravo u St. Petersburgu, no profesija mu je bila dosadna, te je u 4
godine studija prisustvovao na manje od 50 predavanja. Nakon smrti njegova oca 1902., Stravinski je
sve vie panje posveivao svojim glazbenim studijama. Stravinski je diplomu na pravnom fakultetu
dobio 1907. i nakon toga je mogao svo svoje vrijeme posvetiti glazbi. Na savjet Nikolaja Rimski-
Korsakova, koji je tada vjerojatno bio vodei ruski skladatelj, odluio se ne upisati na St. Peterburki
konzervatorij. Umjesto toga, 1905. je zapoeo privatno uenje (dva puta tjedno) kod Rimski-
Korsakova, koji mu je postao kao drugi otac.

Te iste godine, zaruio se sa svojom roakinjom Katerinom Nosenko, koju je poznavao od ranog
djetinjstva. Vjenali su se 23. sijenja 1906., te su u roku od dvije godine dobili dvoje djece - sina
Feodora (1907.) i ki Ludmilu (1908.).

Godine 1909., njegov Vatromet je izveden u Sankt-Peterburgu, gdje ga je uo Sergej Djagilev, ef

Ballets Russesa u Parizu. Djagilev je bio dovoljno impresioniran djelom da je odmah angairao
Stravinskog da mu napie orkestracije, a kasnije i cijeloveernji balet - ar-pticu.

vicarska

Stravinski je 1910. otputovao u Pariz kako bi gledao premijeru ar-ptice. Nedugo zatim pridruila mu
se i njegova obitelj, te su odluili da e ostati na zapadu jedno vrijeme. Preselio se u vicarsku, gdje je
ostao do 1920., i to, izmjenino, u mjestima Clarens i Lausanne. U tom periodu, skladao je jo 3 djela
za Ballets Russes - Petruku (1911.), napisanu u Lausannei, Posveenje proljea (1913.) i Pulcinellu,
oba napisana u Clarensu.

Dok je obitelj Stravinski boravila u vicarskoj, roen je njihov drugi sin, Soulima (1910.), i njihova
druga ki, Marija Milena (1913.). Tijekom zadnje trudnoe, otkriveno je da Katerina boluje od
tuberkuloze, te je smjetena u vicarski sanatorij na njegu. Nakon kratkog povratka u Rusiju u srpnju
1914. da pokupi materijale za Vjenanje, Stravinski je napustio svoju domovinu i vratio se u vicarsku
tik prije poetka rata. U Rusiju se nije vratio skoro cijelih 50 godina.

Francuska

Godine 1920. preselio se u Francusku. Nakon kratkog boravka u blizini Pariza, on i njegova obitelj
preselili su se na jug Francuske gdje su ostali do 1934., kada se ponovno vraaju u Pariz gdje se
smjetaju u rue Fabourg St.-Honor. Stravinski je kasnije rekao da mu je to bila poslijednja i najtunija
europska adresa na kojoj je boravio. Dok je tu boravio, tuberkuloza njegove supruge prela je na
njegovu najstariju ki Ludmilu i na njega samoga. Ludmila je preminula 1938., a Katerina sljedee
godine. Dok je Stravinski boravio u bolnici, gdje je lijeen 5 mjeseci, preminula mu je i majka.
Stravinski je ve tada imao kontakte u SAD-u. Tada je radio na simfoniji u C-molu za ikaki
simfonijski orkestar i pristao je predavati na Harvardu tijekom kolske godine 1939/40. Kada je u
rujnu izbio rat, otputovao je u SAD. Na poetku je ivio u Hollywoodu, no 1969. seli se u New York.

Grob Igora Stravinskog na groblju San Michele.

Sjedinjene Amerike Drave

Stravinski je nastavio sa ivotom u SAD-u od 1939. pa sve do smrti 1971. Dravljanstvo je dobio 1945.
Pria kako ga je dobio dosta je zanimljiva. Kada je s 58 godina doao SAD i otiao u ured za dobivanje
dravljanstva, slubenik ga je pitao za prezime. Stravinski je rekao da se prezima Stra-vin-ski pazei na
naglasak svakog sloga. Kada je slubenik zapisao prezime, nasmijeio se i rekao: Znate, mogli biste ga
i promijeniti. Stravinski se navikao na ivot u Francuskoj, no preseljenje u SAD u dobi od 58 godina
bila je velika promjena. Jedno vrijeme drao je krug prijatelja emigranata iz Rusije, no eventualno je
shvatio da to nee ograditi njegov intelektualni i profesionalni ivot u SAD-u. Kada je planirao napisati
operu sa Wystanom Hughom Audenom, potreba da se bolje upozna s engleskim jezikom poklopila se
s njegovim susretom s dirigentom i glazbenikom Robertom Craftom. Craft je ivio sa Stravinskim sve
do skladateljeve smrti, te mu je pomagao gao interpretator, kroniar, pomoni dirigent i pomaga u
mnogim glazbenim i socijalnim zadacima.

Godine 1962., Stravinski je pristao na poziv natrag u rodnu Rusiju da bi odradio seriju koncerata, no
ostao je emigrant baziran vrsto na Zapadu.

Igor Fjodorovi Stravinski preminuo je 6. travnja 1971. u New Yorku u 88. godini ivota, a pokopan je
na venecijanskom groblju San Michele. Njegov grob nalazi se u blizini groba njegovog dugogodinjeg
suradnika Sergeja Djagileva. ivot Igora Stravinskog obuhvatio je veinu XX. stoljea, ukljuujui i
mnoge njegove moderne stilove klasine glazbe, a sam Stravinski je utjecao na mnoge skladatelje
tijekom svog ivota, ali i nakon njega. Stravinski ima zvijedzu na Hollywoodskoj stazi slavnih na 6340
Hollywood aveniji, a posthumno je dobio Grammya za ivotno djelo 1987.

Osobnost

Stravinski je prezentirao neiscrpnu elju da istrauje umjetnost, knjievnost i ivot. Ta elja se

manisfestirala u dosta njegovih parikih kolaboracija. Ne samo da je bio principalni skladatelj za
Djagilevljev Ballets Russes, nego je suraivao i s umjetnicima kao to su Pablo Picasso (Pulcinella),
Jean Cocteau (Edipus rex) i George Balanchine (Apollon Musagte).

Relativno niskog rasta i ne ba posebno zgodan, Stravinski je svejedno bio fotogenian, kako mnoge
slike pokazuju. Iako je njegov brak s Katerinom izdrao 33 godine, njegova prava ljubav koja je ostala
s njim do njegove smrti, i s kojom s oenio nakon Katerinine smrti je Vera de Bosset. Iako je bio
zloglasni enskar (ak se govori da je imao afere s osobama iz visokog drutva kao to je Coco
Chanel), Stravinski je bio i obiteljski ovjek koji je dosta svog vremena posvetio svojim sinovima i
kerima. Jedan od njegovih sinova, Soulima Stravinski, je takoer skladatelj, no malo je znan u
usporedbi s njegovim ocem.

Kada je Stravinski upoznao Veru za vrijeme 1920-ih, ona je bila u braku sa slikarom i dizajnerom
Sergejom Sudejkinom, no ona i Stravinski su ubrzo zapoeli aferu to je dovelo do Verinog naputanja
njezinog supruga. Od tada pa do smrti njegove supruge Katerine uzrokovane rakom 1939., Stravinski
je vodio dvostruki ivot, provodei dio svog vremena s obitelji, a ostatak slobodnog vremena s
Verom. Nakon Katerinine smrti, Stravinski se vjenao s Verom u Bedfordu 9. oujka 1940. Za to
vrijeme, oboje su napustili Francusku i otili u SAD kako bi se sakrili od Drugog svjetskog rata.
Stravinski se odselio 1939., a Vera 1940.

Zatita nikad nije bila predaleko. Za ranih 1920-ih, Leopold Stokowski, je omoguio Stravinskome
potporu kroz pseudonimnog "donatora". Stravinski je takoer bio u mogunosti da privue komisije:
veina njegovih djela nakon ar-ptice napisana su za posebne prigode i dobro su plaena.

Stravinski se pokazao podoban za igranje uloge "svjetskog ovjeka", dobivi izotren instinkt za biznis
i nastupajui hladnokorvno i oputeno u mnogim velikim svjetskim gradovima. Pariz, Venecija, Berlin,
London i New York su ugostili Stravinskog i kao pijanista i kao dirigenta. Veina ljudi koji su ga
poznavali kroz poslovne dogovore oko izvedbi tvrdili su da je bio pristojan, obziran i spreman pomoi.
Na primjer, Otto Klemperer, koji je dobro poznavao Arnolda Schnberga, je rekao da je Stravinski
uvijek bio bolji i laki za suradnju. No u to vrijeme, Stravinski je obiljeio nepotovanje prema onima
za koje je bio da su bili socijalno iznad njega: Robert Craft se sramio njegovog obiaja da lupa licom o
staklo i vie u restoranu kako bi zadobio pozornost.
Igor Stravinski i Jurij Moskvitin (sredina) u pratnji Karen Blixen/Isak Dinesen (desno) u Kopenhagenu
tijekom 1950-ih.

Stravinskijev ukus u knjievnosti bio je velik, i uvijek je teio ka neemu novom. Tekstovi i literarni
izvori za njegova djela zapoeli su s periodom interesta u ruski folklor, pa na klasine autore i latinsku
liturgiju, s kojih je preao na francuske mu suvremenike (Andr Gide u Persefoni) i na koncu na
engleske knjievnike kao to su Wystan Hugh Auden i Thomas Stearns Eliot i srednjovjekovnu
englesku knjievnost. Na kraju svog ivota, u svoje djelo Abraham i Isak ubacio je i hebrejsku
skripturu.

Stilistiki periodi

Veina djela Igora Stravinskog moe se svrstati u tri stilistika perioda u koje se njegova karijera moe
podijeliti.

Ruski period

Prvi od znaajnijih stilskih perioda Igora Stravinskog (iskljuujui neka manja ranija djela) je oznaen s
tri baleta koje je napisao za Sergeja Djagileva. Ovi baleti imaju dosta slinih karakteristika: napisane
su za jako velik orkestar, koriste ruske narodne teme i motive i nose znakove imaginativnih nota i
instrumentacije Rimski-Korsakova. Unato ovome, pokazuju znatan stilistiki razvoj: od stliskih nacrta
Rimski-Korsakova iz ar-ptice, pa do vanosti bitonalnosti u Petruki, te sve do brutalnih polifonskih
disonanca u Posveenju proljea.

Prvi od ovih baleta, ar-ptica, je znaajan po svom neobinom uvodu (12/8 mjera u niim basovima) i
velikoj orkestraciji. I Petruka je distinktivnno napisana, te je prvi Stravinskijev balet koji se bazira na
narodnoj mitologiji. No tek je trei balet, Posveenje proljea, smatran apotezom Stravinskijevog
"ruskog perioda". U baletu, Stravinski se osvre na brutalnost poganske Rusije, reflektirajui te
dojmove u loe narisanim, bockajuim motivima koji se ponavljaju u cijelom djelu. Djelo ima podosta
poznatih prijelaza, no dva su posebno vana: uvodna tema koju svira fagot sa svojim najviim notama
i veliki, osmonotni motiv kojeg sviraju gudala uz pratnju roga.

Kako je Stravinski rekao o premijerama, njegova namjera je bila da ih sve "poalje k vragu". U tome je
i uspio: godine 1913. premijera Posveenja proljea izazvala je najpoznatiju pobunu publike u
povijesti glazbe.

Ostala vanija djela iz ovog perioda su: Le Rossignol, Renard (1916.), Vojnikova pria (1918.) i
Vjenanje (1923.).

MARKO TOMAKOVI