UDK 316.32(49):261 Izvor znanstveni Slanak Primljeno 12/98 Globalizacija i Crkva Teolosko vrednovanje jedne pojave Ladislav NEMET Sazetak Ovaj ée élanak pokusati dati jednu teolosku ocjenu pojave globalizacije. Prvi dio rasprave opisat éé Sto je globalizacija, u drugom dijelu ispitat ée se korijeni te pojave, a u zavrinom, trecem dijelu, bit ée predstavljena njezina ocjena. Kriteriji ocjene globalizacije su: dostojanstvo Ijudske osobe i njezin prioritet nad trzixtem i sredstvima proizvodnje; globalizacija i siromaitvo u svijetu te opée pravo osobe na rad. Na kraju lanka trazit 6e se odgovor i na pitanje, u demu bi globalizacija mogla pomoéi Katoliékoj erkvi u evangelizaciji suvremenog svijeta. Uvod Jedan od &e8ée kori8tenih pojmova posljednjih godina, mogli bismo resi posljednjeg desetljeéa na¥eg stoljeéa, jamacno je rijeé globalizacija. O glo- balizaciji moZemo ¢uti u raspravama gospodarstvenika, polititara, crkvenih Ijudi, znanstvenika, pa éak i obiénih gradana koje je dodirnuo neki oblik te pojave. Ono Sto se moZe odmah zapaziti u svim tim raspravama jest to kako se globalizacija ocjenjuje i kako se 0 njoj govori. Mi8ljenja se razilaze neka- da potpuno radikalno: za neke je globalizacija izvor »spasac i steée, za dru- ge stra8na sila koja sustavno Zeli promijeniti sudbinu ve¢ine ljudi nagore. Vidjev8i sve te ocjene ove pojave, nameée se svakako pitanje: Sto je glo- balizacija, koje su njezine glavne znatajke, kako je do nje do8lo, kako se ona ovituje u naem dru8tvu, kako djeluje na gospodarstveni, polititki, kulturni sustav pojedinih drZava i cijelog planeta te na Zivot obitnog gradanina. Isto se tako moramo pitati je li globalizacija ne8to Sto se razvilo samo po sebi, kao neminovni rezultat povijesnih procesa ili je ona isto tako plod svjesnih djelo- vanja nekih timbenika koji se mogu definirati. Kao kr3éani moramo postaviti i pitanje: je li globalizacija u skladu s natelima Katoliéke crkve, njezinih opéep- rihvaéenih vrednota; moze li globalizacija pomoéi Crkvi u evangelizaciji suv- remenog svijeta? Promiée li globalizacija humaniji svijet, pretvara li naSu zemlju u bolju Zivotnu sredinu u kojoj se svi Ijudi mogu razvijati u skladu s BoZjim spasiteljskim namjerama? Ili je globalizacija ne8to negativno, Sto bi Crkva svakako morala osuditi i odbaciti? Ako bi pak morala osuditi, na teme- 23L. Nemet: Globalizacija i Criva Obnov. Zivot (54) 1 (1999) str. 23-34. Iju dega bi to wdinila is kakvim pravom se Crkva smije mijeSati u svijet eko- nomije, velikog kapitala, kapitalisti¢kog drustva i razvoja? 1. Sto je globalizacija Medu znanstvenicima i onima koji se bave problematikom globalizacije ne postoji opéeprihvacena definicija te pojave. Isto je tako te8ko dak i opi- sati sve pojave koje su vezane uz taj pojam. Slitno bogatstvo ideja moZemo na¢i i kada se pitamo koji su korijeni globalizacije, koji su ¢imbenici uzro- kovali to da se nekoliko pojava svjetskih razmjera smjestilo pod velikim, sveobuhvatnim krovom koji se danas opisuje kao globalizacija? Sigurno je i opéenito prihvaeno da se globalizacija, kako je ona danas poznata, pojavijuje u drugoj polovici XX. stoljeéa, a u svojem razvijenom obliku predstavlja se po&etkom osamdesetih godina naSega stoljeca i traje sve do danas. Ako se gledaju bibliografski podaci 0 ovoj temi, rijetko se mogu naéi dublji i obuhvatniji radovi 0 toj pojavi koji bi bili stariji od pet- naestak godina. U erkvenim krugovima pojam globalizacija potinje se rabiti tek potetkom ovog desetljeca.' Globalizacije je opéesvjetska pojava koja je prvotno zahvatila sfere proi- zvodnje i prodaje industrijskih dobara. Radilo se o globalnoj povezanosti proizvodnog procesa i unovéenju gotovih proizvoda na cijelom svijetu, a cijela je pojava na pogetku bila togno regulirana pravilima tr2i8ne filozofije i ideologije; vazna su bila pitanja kao ponuda i potra%nja, jeftinija radna sna- ga, manji porezi, ve¢a zarada za vlasnike tvornica, poduzetnike, banke. U tom smislu mo%emo sigurno reéi, da je globalizacija potela mnogo prije druge polovice naSega stoljeéa. Golema gibanja u dru’tvu te putovanja koja su potela votkrivanjem« Juzne Amerike, Aftike i Azije te uvodenje kapita- listitkog sustava proizvodnje, stvorili su uvjete veé mnogo prije za globalnu razmjenu dobara. Medutim, pojave koje su vezane uz danaSnji oblik global- ne razmjene dobara a koje ée biti dalje u élanku predstavijene, dokazuju da je fenomen koji danas opisujemo kao globalizacija, nesto drugo nego ono Sto se dogodilo u XVI. i XVIL stoljesu.” 1 Usp. S. Bevans, Partner i prorok: KoSciét a globalizacja, Nurt SVD 31 (1997) br. 4, 67. Na kraju Bevansova Slanka mozemo naci bogatu literaturu o danoj temi iz koje se vidi da se Crkva pogela zanimati za globalizaciju pod kraj osamdesetih i potetkom devedesetih godina; usp. takoder: F. Wilfred, No Salvation outside Globalisation? Sedos Bulletin 28 (1996) 305; P., Breyer, Religion and Globalisation, London, Sage, 1994, 2 O suvremenom shvaéanju pojma globalizacija, usp. G. Kruip, Deutschland vor den Hera- usforderung der Globalisierung, u: B. Nacke (ut.), Sozialwort der Kirchen in der Diskus- sion (Wrzburg, Echter, 1997.) 365; R.J. Schreiter, The changing contexts of intercultural theology: a global view, u: M. Dhavamony (ut.), Local Theologies (Rim, PUG, 1996.) 363 fi. H.-P. Martin, H. Schumann, Die Globalisierungsfalle. Der Angriff auf Demokra- tie und Wohlstand (Reinbek b. Hamburg, 1996.) 25; K. Raiser, Ubetholt die Globalisie- rung die Skumenische Entwicklung? Eth 58 (1998) 93-94, 24Obnov. Zivot (54) 1 (1999) str. 23-34. L, Nemet: Globalizacija i Crkva Zbog golemog razvoju telekomunikacije, informatike i raéunarske teh- nologije, dolazi do prije nikad videnih moguénosti komunikacije i razmjena informacija. Taj timbenik globalizacije uzrokuje to da je cijeli svijet stvarno postao jedno globalno selo (global village). Brzina razmjena informacija, moguénost donosenja odluka na temelju informacija a ne na temelju osobne nazoénosti (vodeée garniture) uzrokuje to da sjedi8te neke organizacije, po- litiéke, gospodarstvene ili bilo koje druge uopée ne mora biti fizitki poveza- no s mjestom proizvodnje, distribucije ili s takozvanom bazom. Jedna od znatajki globalizacije je odredena homogenizacija t2Zi8ta i proizvodnje. Kod temeljnih proizvoda jedne multinacionalne kompanije, Giji se proizvodi mogu naéi po cijelom svijetu (kao, primjerice, McDonalds Hamburger) Suva se vanjska identitnost proizvoda, ali se koriste lokalni iz- vori i materijali za proizvodnju. Tako se stjeve dojam da je u stvari lokalnom proizvodu. Medutim ono Sto je mnogo vaznije: stvaraju se homo- genizirani natini proizvodnje koji obuhvaéaju cijeli svijet; ono Sto se mi nja manje-viSe je drugotno.” Ta homogenizacija nosi sa sobom i pozitivne pojave; ovdje se sada ne misli na modu, konzumizam i slitno, nego na go- lemu svjetsku povezanost u znanostima, medicini, vi8oj naobrazbi (osobito sveudiligna razina odgoja i naobrazbe), gospodarstvo. Sljedeéa je znatajka globalizacije sve veéa sloboda kretanja golemih ko- ligina kapitala putem elektronskog bankovnog sustava.’ Sto su veée koligine novea tako pokretane, to je manja moguénost nadzora nad novcem i uplita- nja u novéane tokove. Dodatno, golema fluktuacija novea sluZi vrlo esto malim skupinama [judi ili Zak i pojedincima koji se — zahvaljujuéi novim moguénostima manipulacije tréi8ta novea — u toku dana mogu obogatiti ili zaraditi milijune. Uloga nacionalnih drzava u gospodarskim zbivanjima globalnih razmjera i moguénost utjecaja na bankovni sustav opada razmjerno prema moguénosti provedbe novéanih transakcija. Uloga drzavnog aparata svodi se na kontroli- ranje situacije u danoj dréavi, na ofuvanje mira i reda te polititke stabilnos- ti? Ako bineka dréava htjela nadzirati bankovni ili porezni sustav, dolazi do toga da se multinacionaine kompanije povlaée iz dane drZave i prenose go- leme koliine novea, tvornice i radna mjesta u druge krajeve svijeta. Drzava kao takva éak i ne mora pokuSati nadzirati i provesti restrikeije; veé sama ideja da se u nekoj drugoj dréavi ili mjestu moze brZe, jeftinije ili bolje proi- zvoditi, uzrokuje to da tvrtke mijenjaju svoje adrese, Prema jednoj studiji iz Usp. Schreiter, The changing contexts of intercultural theology: a global view, 367. 4 Prema proravunima ekonomskih analiti¢ara u svakoj sekundi mijenja viasnika oko 500.000 amerigkih dolara na globalnom finaneijskom tr2i8tu, usp. Kruip, Deutschland vor den Herausforderung der Globalisierung, 365. 5 Usp. isto, 366; Martin, Schumann, Die Globalisierungsfalle. Der Angriff auf Demokratie und Wohlstand, 269. 25L, Nemet: Globalizacija i Crkva ‘Obnov. Zivot (54) 1 (1999) str. 23-34, Sjedinjenih Ameriékih DrZava, ako se teznja globalizacije bude Sirila i raz- vijala kao do danas, do 2010. godine 80% svih radnih mjesta industrijalizi- ranih zemalja bit ée preseljeno izvan granica tih zemalja.° Ili Sto se nerijetko dogada: tvrtke — osobito one koje rade s novcem i porezima — jednostavno prenose svoja sjedi8ta na male otoke pred obalama Velike Britanije ili Sred- nje Amerike. Tu se radaju takozvane »Off-shore« tvrtke i banke koje desto postoje samo kao poStanski sanduéié, tj. fiktivna adresa.’” Iz navedenog se vidi da je stvarno te&ko dati ne samo definiciju pojave globalizacija, nego ju je te8ko i opisati. Sto jo8 zasigurno treba napomenuti, globalizacija se umnogome razlikuje od modernizacije koju je svijet doZivio u ovom stoljecu, napose poslije Dru- gog svjetskog rata. Modernizacija je znatila vise izvoz znanja, kapitala ili gotovih proizvoda iz visoko razvijenih i industrijaliziranih drzava u takoz- vane »nerazvijene« krajeve. Pravac gibanja u modernizaciji mogao bi se o- pisati kao od sredi8ta prema periferiji. Razvijene su drzave, osobito one koje opéenito opisujemo kao »Zapadne drzave«, osjetile vecinom samo dobrobit modernizacije, vece zarade, vise posla, Kod globalizacije, medutim, poslje- dice te pojave osjecaju i najrazvijenije dréave, jer ni one nisu postedene ne- zaposlenosti (ta se nezaposlenost i rada upravo zbog prenoSenja radnih mje- sta izvan granica danih dréava), sve veéeg osiromaenja veceg dijela stanov- niStva, nestanka srednjeg sloja gradanstva.® Pravac pak gibanja u globaliza- ciji ne moze se opisati kao od sredi8ta prema periferiji nego kao multipola- ran (multidirekcionalan) fenomen; informacije, novac, znanje, ne idu samo iz dréava razvijenog Zapada prema periferiji, ili manje razvijenim drzavama, nego i iz tih pravaca prema visoko razvijenim zemljama. Zato se moze naéi nekoliko jatih srediSta globalizacije, ali se i ona mogu vrlo brzo mijenjati i medusobno utjecati na velike skupine i drzave na zemlji, u zavisnosti od so- cijalnih ili gospodarsko-politiékih pitanja i problema. Globalizacija — to se isto mora priznati — nosi sa sobom i pozitivne pojave. Osim opéeg napretka u maloprije navedenim poljima, moraju se zasigurno spomenuti takve Ginjenice kao moguénost komuniciranja, razmjena informa- cija, jedan razmjeran industrijski razvoj u dravama gdje je radna snaga jefti- nija nego u visoko razvijenim, industrijaliziranim drZavama. U svijetu se stva- ra ozraéje povezanosti, zahvaljujuci takoder nekim kulturalnim pojavama koje su nazoéne na cijeloj zemlji, globalnom potrosnjom dobara koja su »u modi«. 6 Usp. 8. Lorz, Zuriick zu den Wurzeln, u: Rheinischer Merkur, 1997., br. 39, tri tiskane stranice na Internetu pod adresom: hppt//www.merkur.de/archiv/texte/globalisierung. 7 Usp. Martin, Schumann, Die Globalisierungsfalle. Der Angriff auf Demokratie und Wohistand, 91. 8 Sve vike radnici rade kao »nadniari«, bez socijalnog osiguranja, bez prava na mirovinu, usp. ibid., 164; Lorz, Zuriick zu den Wurzeln, 1. 9. Usp. Schreiter, The changing contexts of intercultural theology: a global view, 364. 26Obnov, Zivot ($4) 1 (1999) str. 23-34. L. Nemet: Globalizacija i Crkva Kao posljedica gospodarstvene globalizacije sve se vie razvija univer- zalna kultura koja uzrokuje odredene uniformizacije kultura, ili stvara ymono-kulture«,!” koja se postize opéenazoéno&éu medija, sredstava drus- tvenog priopéavanja. Najbolji znakovi te uniformizacije su ratunala, Coca~ Cola, jeans, McDonalds, engleski jezik. Iz. navedenih polja uniformizacije kulture moze se zapaziti da ta pojava dotige samo mali isjetak one stvarnosti Koju mi nazivamo kultura. Kultura je natin kako jedna odredena skupina Ijudi Zivi, kako organizira svoj Zivot, kao pojedinac ili kao cijela skupina. Osranienje »kulture« na samo maloprije navedena polja druStvenog Zivota jasno pokazuje da iza uniformizacije kulture stoji dobro organizirana poli- titka i gospodarstvena strategija.'! Kao negativna reakcija na tu uniformiza- ciju kulture jest ja’anje nacionalizama, gospodarstveni protekcionizam, pov- ratak ykorijenima«, pojave koje nekada uzimaju éudna obiljezja.'~ Te primjedbe daju nam razumjeti koliko je sloZena pojava globalizacije. S jedne strane uzrokuje veée jedinstvo cijele zemlje, a s druge pak strane sve dublju podijeljenost svijeta. 2. Korijeni suvremene globalizacije Kao &to je bilo te8ko na¢i zadovoljavajuéu definiciju ili opis same pojave globalizacije, ni8ta se manje lak’om ne Cini ni zadaéa konkretiziranja korije- na globalizacije ili imbenika koji su je uzrokovali.'? ‘Analizirajuéi pak temelje globalizacije, njezin povijesni razvoj, uzroke i tim- benike koji su povezani s tom pojavom, mogu se temeljno definirati dva opéenita izvora: s jedne strane, imamo novu povijesnu fazu u na’em svijetu zahvaljujuci opéem razvoju Sovjetanstva, as druge strane moze se zapaziti i niz politi¢kih i ideoloskih odluka koje su svjesno uzrokovale sve veti stupanj globalizacije. 10 Tako se opisuje taj novi oblik kulture u Zavr8nom dokumentu Prvog sveopéeg azijskog seminara $ temom o Ijudskim pravima, usp. Erklérung des ersten asiatischen Menschenre- chtsseminars der ICMICA, Die Herausforderung der Globalisierung fir die Menschenrec- hte in Asien, Die Anregung 50 (1998) 251; usp. takoder P. Poupard, Conclusions finales de I'Assemblée Pléniere du Conceil Pontifical de la Culture, 1997., Culture et foi 5 (1997) 93. 11 Usp. Raiser, Uberholt die Globalisierung die ékumenische Entwicklung?, 95. 12. O jatanju nacionalizma kao posljedici globalizacije, usp. M. Mohamad, Call Me a Heretic if You Like, Malaysia is not going to prostrate itself to the dogmas of global capitalism, Time 10. listopada 1998., 57. Korijeni globalizacije trae se u razlititim pojavama ovog stoljeca, a medu autorima ne postoji opéa suglasnost glede tih Simbenika, usp. Martin & Schumann, Die Globalisie- rungsfalle. Der Angriff auf Demokratie und Wohlstand, 63; M. Vidal, Neoliberale Wirtschaft und Krise des Sozialstaates, Concilium 33 (1997) 234; U. Duchrow, Das Chri- stentum im Kontext globalisierter kapitalistischer Markte, Concilium 33 (1997) 170; Schreiter, The changing contexts of intercultural theology: a global view, 363. 14 Usp. Raiser, Uberholt die Globalisierung die 6kumenische Entwicklung?, 100. 27L. Nemet: Globalizacija i Criva Obnov. Zivot (54) 1 (1999) str. 23-34. U &imbenike iz prve skupine (vezane s opéim razvojem Eovjetanstva) mora se u prvom redu svrstati ponovno otkri¢e kapitalizma, tj. neoliberalnog kapitalizma koji je sjedinio u sebi oznake potetnog, »divljeg« kapitalizma (koje su bile odluéujuée i za brzi razvoj tog gospodarstvenog sustava u XIX. stoljeéu) i moguénosti bankarskog i burzovnog sustava u sadagnjem elektro- nsko-digitalnom drustvu. Tu je rijeé 0 takvim pojmovima kao Sto su, pri jericé, konkurencija, &isti dobitak, racionalizacija proizvodnje, spekula na burzama, kupoprodaja golemih koligina novca (manipulacija vrijednosti novea, primjerice, funte u Engleskoj i pesosa u Meksiku). Internacionaliza- cija u gospodarstvenom Zivotu (putem golemih multinacionalnih tvrtki) za- sigurno je jedan od korijena globalizacije. Razvoj informatike i moguénost komunikacije stvorilo je virtualan svijet (kao i virtualne tvrtke). Granice nisu viSe mjerodavne za razmjenu dostignu- éa.u znanostima, gospodarstvu i proizvodnji. Novi oblici komuniciranja koji se mijenjaju i usavrSavaju svake godine, uzrokuju stvaranje jednog global- nog svijeta i sve vesu globalizaciju.!> Neoliberalni kapitalizam ojaéao se takoder i padom komunizma, poslije 1989. godine. Pokazalo se kako jedini gospodarstveni sustav koji moze a stvarno i odivotvoruje razvoj gotovo u svim drZavama svijeta, jest kapitali- zam. Kina je u tome poseban sluéaj, ona se ne moze jamatno u potpunosti svrstati u te dréave, medutim, i tamo mozemo zapaziti da se sve vie »koketira« s privatnim vlasni8tvom i nekim aspektima kapitalizma. Osobito se jakim pokazao anglosaski kapitalisti¢ki model, koji je povezan s parlamentarnom demokracijom. I tu se mora pripomenuti: svaki gospodarstve- ni sustav ima u sebi ugradenu Ijestvicu vrednota ili éak i odredenu ideologiju. Ameritka vlada ili predstavnici vlade vole povezati gospodarstveni razvoj i sustav s naéelima demokracije u anglosaskom izdanju, sto se ne prihvaéa uvi- jek s rado8éu u drugim krajevima svijeta.'° Ta pojava pripada zacijelo u drugu skupinu gimbenika procesa globalizacije; tu je rije’ o politiékim odlukama s nakanom da se ubrza globalizacija, da se nacionalne, drzavne granice otvore medunarodnom kapitalu. Jasno je da je u posljednja dva desetljeca sve jai postao liberalan model dréave, a ne toliko socijalno-orijentirani koji je prev- ladavao odmah poslije rata sve do velike gospodarstvene krize 1973. godine (naftna kriza)."” Usporedo s ovim neoliberalnim kapitalizmom razvija se i jedna rastuéa globalna ekolo’ka svijest: ono Sto se dogada ovdje i sada, djeluje na cijeli 15 Usp. D. McCullagh, E.T. - Phone Home!, Time, 23. studenog 1998., 56-59. 16 O tome svjedoti i veliki diplomatski skandal koji je prouzrokovao ameritki zamjenik predsjednika, Al Gore u Maleziji, usp. G. von Glinski, Krach in Malaysia, in: Rheinischer ‘Merkur, 20, studenog 1998., br. 47, 4. O nanglosaskom« i »njemaékom« modelu kapita- lizma i s njom vezanom ideologijom, usp. Lorz, Zurick zu den Wurzeln, 2. 17 Usp. Vidal, Neoliberale Wirtschaft und Krise des Sozialstaates, 234-236. 28Obnov. Zivot (54) 1 (1999) str. 23-34. L. Nemet: Globalizacija i Crkva svijet danas i sutra, ovdje i na cijelom zemaljskom planetu. Ekologka svijest nije vie pitanje samo jedne skupinice »zelenih« koji se Zele politi¢ki afirmi- rati, nego je ona postala dio jedne vladajuce, svjetske kulture. »Zeleni« su prvi put 1998. godine uSli u vladu jedne od najbogatijih drzava na svijetu, potvrdujuéi istinu da se sve vi8e ljudi aktivno zalaze za okoli8, za ekoloSki bolji Zivot i buduénost. 3. Crkva i globalizacija Papa Ivan Pavao II. ve¢ je nekoliko puta za vrijeme svoga papinstva upozo- rio syjetsku javnost na opasnosti nekontroliranog »strogog ili ¢istog« kapita- lizma. Prema njemu, svaki sustav, koji — nezavisno od toga kako se on nazivao — umjesto prioriteta osobe i rada naglasak stavlja prvenstveno na zaradu, pri- vatno vlasni&tvo i kapital, te dosljedno te istine »dogmatizira«, mora se nazvati »strogo« kapitalistitkim i kao takav ne moze biti prihvacen i podupiran od kr- 8éana.'® Stovi8e, u enciklici Centesimus annus, papa jasno kazuje da se nikako ne moze prihvatiti teza da je samo kapitalizam, kakav je on ostao poslije pada komunistitkih drZava i gospodarstvenih odnosa, jedini gospodarstveni sustav koji bi odgovarao danagnjem momentu Ijudske povijesti.!° Njegove rijeéi treba Citati i shvatiti u kontekstu crkvenih dokumenata, o- sobito od vremena Lava XIII (Rerum novarum), koji je dao temelje katolié- kog socijalnog nauka. Drugi vatikanski sabor, te noviji dokumenti erkvenog utiteljstva sve vie govore 0 novom, kr8éanskom humanizmu i 0 novoj civi- lizaciji ubavi, koji se moraju odraziti i u gospodarstveno-politi¢kom Zivo- tu. Bitno obiljezje nove kulture ili civilizacije ljubavi je apsolutno prvenstvo dostojanstva ljudske osobe, ljudskog Zivota: »Sa%eto, moZemo reéi da kultu- rni zaokret koji se ovdje Zeli, zahtijeva od svih hrabrost preuzeti novi stil Zivota koji se izraZava u tome da se u temelj konkretnih odluka na osobnoj, obiteljskoj, dru8tvenoj i medunarodnoj razini postavi ispravna Ijestvica vre- dnota: prioritet biti nad imati, osobe nad stvarima.«”° U tim izjavama ja- 18 Usp. Johannes Paul Il, Laborem exercens, u: Sekretariat der Deutschen Bischofskonfe- renz (ur.), Verlautbarungen des Apostolischen Stuhls, br. 32 (Bonn: 1981) 13; tu opéu kritiku je papa produbio u enciklici Centesimus annus, usp. Johannes Paul II, Centesimus annus, u: Sekretatiat det Deutschen Bischofskonferenz (ur.), Verlautbarungen des Apos- tolischen Stuhls, br. 101 (Bonn: 1991) 41-42. O krS¢anskom shvaéanju gospodarstva usp. K-H. Pesche, Wirtschaft aus christlicher Sicht, (Trier, Paulinus, 1992.) 22. 19 Usp. Johannes Paul Il, Centesimus annus, 35; usp. takoder D. Hollenbach, Der Markt und die katholische Soziallehre, Concilium 33 (1997) 202. 20 Usp. Ivan Pavao Il., Evangelium vitae. Evandelje Zivota (Zagreb, KS, 1995.) totka 98. Usp. takoder Johannes Paul Il, Sollicitudo rei socialis, u: Sekretariat der Deutschen Bischof- skonferenz (ut.), Verlautbarungen des Apostolischen Stuhls, br. 82 (Bonn, 1987.) 28, Pa- pinsko je Vijeée za kultur odlutilo da ée njihova sljedeéa plenarna sjednica 2000. godine biti posveéeno upravo toj temi, usp. Poupard, Conclusions finales de I'Assemblée Pléniere du Conceil Pontifical de la Culture, 92. 29L. Nemet: Globalizacija i Crkva Obnov. Zivot (54) I (1999) str. 23-34. magno nije rijeé 0 nijekanju prava privatnog viasnistva ili nagela tr2i8ta, proizvodnje, ponude i zarade; Stovise, potvrduje se vi’estoljetni nauk Crkve da je privatno vlasni8tvo od Boga dano pravo svake osobe ili organizirane skupine. Vlasni8tvo medutim ne moze biti najvi8i cilj kapitalistiékog sustava (isto tako kao i razvoj po svaku cijenu), samo u sebi, nego mora biti uskla- deno s Sovjekovim nadnaravnim pozivom i njegovim cjelovitim razvojem.”! Neka obilje3ja globalizacije koja su predstavljena u prvom i u drugom dijelu ovog élanka, jasno kazuju da se to nagelo kr8éanskog humanizma sve Be8ée zaboravija ili svjesno obilazi. Osoba je u visoko razvijenim oblicima globalizacije jedna od sastavnica proizvodnje, ponajéesée ona najskuplja koju se u svakom trenutku moZe zamijeniti jeftinijim gimbenikom, ako se takav moge naéi na tr2iStu rada. Skrajnji je pak cilj te »racionalizacije« po- veéanje tistog dobitka, zarade, koji se Sesto ne investira u stvaranje novih radnih mjesta ili proizvodnih kapaciteta nego u burzovno-bankarske transa- keije, Takav oblik privredivanja nosi sa sobom opasnost eksplozije egoizma kod pojedinaca, skupina i Sitavih naroda. Protiv te eksplozije treba se boriti, i to tako Sto Ge se stvarati globalna kultura solidamosti, koja ée se zauzeti za najslabije, za marginalizirane, napuStene i siromane.”” Papa je svjestan, kako je to istakao i u svom govoru Slanovima Udruge Centesimus annus — Pro Pontefice u Vatikanu, 9. svibnja 1998. godine da globalizacija ima puno dob- rih strana, ona moze pozitivno pridonijeti razvoju kulture, demokracije, soli- damosti i mira, ali da bi se to moglo postici, globalizacija mora biti u skladu s nagelima etike i socijalne pravednosti, ane samo pratiti krute zakone tr2i8ta. Tu se javija sljedeée pitanje oojene globalizacije, a rije& je o njezinu od- nosu prema siromagtvu u svijetu kao opéeljudske pojave koja se sve vise iri, Poslije Drugog svjetskog rata, kada je zapoteo golem industrijski razvoj u zemljama takozvanog »Prvog svijetac, vjerovalo se da je moguée svladati siromastvo modernizacijom i razvojem proizvodnje. Danas, wjeku globali- zacije, postaje sve jasnije da su ta oekivanja ostala neostvarena, Stovise, siromastvo je poraslo i to ne samo u zemljama »Treéeg svijetac ili »Juga«, nego i u visokorazvijenim industrijaliziranim dréavama »Prvog svijeta« ili »Sjevera. Prema posljednjim podatcima oko 1,3 milijarde Ijudi Zive u skrajnjem siromastvu.”” Kriterij ocjene globalizacije na tom polju mora biti socijalni nauk Katolitke crkve, prema kojem je Covjek dru8tveno bie, on je zajedniéarski orijentiran, Zivi u svijetu koji je radikalno medusobno povezan. 21 Usp. Johannes Paul [1, Laborem exercens, 14; Johannes Paul II, Sollicitudo rei socialis, 28-29; Johannes Paul II, Centesimus annus, 43. 22 Usp, Johannes Paul I. zur Globalisierung: Ja, aber... Kathpress 11/12. svibnja 1998., 11. 23 Usp. Kruip, Deutschland vor den Herausforderung der Globalisierung, 371. Austrija, kao jedna od najbogatijih zemalja svijeta i Europske unije ima oko 1 milijun ljudi koji Zive is- pod granice siroma8tva (prema mjerilima te drZave). O kretanju nezaposlenosti u drZava- ma OECD izmedu 1986.~1996,, usp. http://www. oecd.org/sge/min/cover_study. htm. 30Obnoy. Zivot (54) 1 (1999) str. 23-34. L. Nemet: Globalizacija i Crkva Individualistitka ideologija razvijenog kapitalizma ili globalizacije ne smije se ine moze uzeti kao jedini temelj razvoja, modemnizacije, proizvodnje.* Na- Belo drustvene pravednosti je — prema udenju Crkve — da svaki pojedinac, sva- ko drustvo, svaka drava ima pravo udjela u opéem razvoju naSega svijeta i u plodovima toga razvoja. To znati stvoriti moguénosti udjela u proizvodnji i udjela na tr2i8tu, ne samo rada, nego prodaje, unovéenja proizvoda. Globalizacija i s njom povezani razvoj i industrijalizacija moraju biti ocjenjivani i prema kriteriju pomazu li te pojave u svladavanju globalnog siromastva, ili ga jo8 vie poveéavaju. Treba se isto pitati: kako djeluju glo- balizacija i njezine posljedice na najslabije u drustvu, na marginalizirane, na nezaposlene, ili konkretnije: na zaposlenost u danom drustvu. Pomaze li globalizacija u izgradnji sustava samopomoéi lokalnog stanovni8tva, osobito najsiromasnijih, i moze li se razvoj, koji je plod globalizacije, ekolo8ki op- ravdati i ostvariti. To zna&i da ofuvanje okoli§a nije samo luksuz bogatih drZava, nego i najsiromasnije zemlje moraju tako gospodariti da ne bi uni8- tile svoje prirodne izvore i time jo8 vie osiromasile buduée narastaje.”> Jedan od kriterija oejene globalizacije su i opéa Ijudska prava koje je prihva- tilo Vijeée Ujedinjenih naroda 10. prosinca 1948.”° Govoriti o Opéoj Deklara- ciji iudskih prava ne znagi samo misliti na neka apstraktna naela. Clanci Opée deklaracije Ijudskih prava uvijek su vezani uz konkretne ljude, osobe, radnike. One izviru ne samo iz politiéke volje naroda i organizacija koje su 1948. godine sastavile i prihvatile Opéu deklaraciju; slobodno mozemo resi da su ta prava ukorijenjena u naravi Zovjeka, Kao Sto je jasno i ni od koga se ne dovodi u sum- nju da je Covjekova obveza raditi da bi mogao izdrZavati sebe i svoju obitelj, kao i radi uzdréavanja okoli8a, ispunjenja Boze zapovijedi (Post 1,28), izgradnje prava radnika vezana uz rad. Ovdje se posebice mora spomenuti 23. dlanak koji govori o opéem pravu Zovjeka na posao, o pravednoj placi koja mora osigurati radniku i njegovoj obi- telji Zivot dostojan tovjeka, o osiguranju na poslu i pravu organiziranja radnickih udruga i sindikata radi obrane svojih prava; zatim 24. tlanak koji govori o pravu na odmor i slobodno vrijeme, te ograniéeno radno vrijeme s moguénoXéu plaée- nog godiinjeg odmora, te na kraju 25. 8lanak koji opisuje prava radnika glede bolesti, nezaposlenosti, invalidnosti. Sve su to opée prihvaéena natela koja se, 24 Usp. Hollenbach, Der Markt und die katholische Soziallehre, 199. 25 Usp. Kruip, Deutschland vor den Herausforderung der Globalisierung, 372-374. 26 Usp. Amnesty International (ur.), Menschenrechte im Umbruch: 50 Jahre Allgemeine Erkldrung der Menschenrechte (Neuwied: Luchterhand, 1998.) 247. 27 Usp. Johannes Paul II, Laborem exercens, 16; usp. takoder o odnosu Ijudskih prava i razvoja: Johannes Paul Il, Sollicitudo rei socialis, 33. 31L. Nemet: Globalizacija i Crkva Obnov. Zivot (54) 1 (1999) str. 23-34. na Zalost, u konkretnom Zivotu esto ne ispunjavaju."® Samo u Austriji koja ima 8,5 milijuna stanovnika, ima oko 700.000 nezaposlenih. Taj bi broj jo8 vi’e porastao kad bi se u statistiku ubrojili i oni koji rade samo dio radnog vremena, koji nisu redovito prijavijeni, te stoga ne mogu uZivati sve mjere si- gurnosti vezane uz njihov rad. Situacija nije bolja ni u drugim razvijenim dr- Zavama, kako se to moglo saznati u prvom dijelu ovog lanka. Govoreéi o Ijudskim pravima i globalizaciji, mora se, bez sumnje, pripo- menuti Sinjenica da sve vise djece nema moguénosti skolovanja (a to je isto jedno od opéih Ijudskih prava), sve vi8e njih postaje Zrtva golemog trZista pornografije i prostitucije.’ Bilo bi nepravedno zavriiti ovaj élanak a ne kazati neSto i o pozitivnom djelovanju globalizacije na Katolitku crkvu, na shva¢anje njezine zadaée u svijetu. Globalizacija, kao proces koji obuhvaéa cijeli svijet, za Crkvu je iza- zov da postane jo§ vise katolitka u pravom smislu te rijeci. Saznali smo da je suvremeno dru8tvo zbog sve veée globalizacije postalo multipolarno (a ne bi- polarno — sredi8te/periferija, kao prije). Crkva bi trebala isto tako postati mul- tipolarna; jedna zajednica koja bi obuhvaéala sva bogatstva ove zemlje, jedna zajednica koja bi bila inkluzivna. Ni8ta Sto je dio Sovjekove povijesti, njegova Zivota, ne bi smjelo ostaviti Crkvu ravnodusnom, jer »tovjek je put Crkve«. Multipolarno shvaéanje katoliciteta Crkve znatilo bi odbacivanje svake tez- nje za jednom strogo uniformiranom Crkvom, i to u liturgiji, teologiji, ili dragim podrugjima njezina Zivota (prava inkulturacija Evandelja i evangelizacija kultu- ra). Crkva bi morala — kao Sto su to globalne, transnacionalne tvrtke — biti svug- dje nazoina, obuhvatiti sve (globalna obiljeZja), a istodobno cijeniti darove i objave Duha Svetoga u lokalnim kulturama i tradicijama (lokalna obiljeZja). Globalizacija, kao Sto smo vidjeli, uzrokuje sve veée podjele svijeta, fragmen- tizacije: bogati, siromasni, zaposleni, nezaposleni, razvijeni, nerazvijeni, »Prvi svijet, »Treéi svijet«, »Drzave Sjevera« i »Juga«. Crkva je uvijek bila svjesna svog Poslanja u svijetu i svoje najdublje naravi kao sakramenta jedinstva ljudske obitelji.’! Kad se uzme u obzir tolika podijeljenost naSega doba, Crkva mora odluéno izreéi svoje mi8ljenje i boriti se za prava onih koji to ne mogu ili im nije dopu’teno. U svom zalaganju za marginalizirane i najsiromaSnije nageg drutva, u projektima koji Ge omoguéiti svim ljudima dostojan Zivot, Crkva mora suradivati solidamo sa svim medunarodnim organizacijama koje imaju isti zadaéu u svojem djelovanju. Samo se globalne ili medunarodne organiza- 2 B Detaljnije o odnosu socijalnog nauka Crkve do ovih opéih Ijudskih prava, usp. Johannes Paul Il, Laborem exercens, 17-23. Usp. Erklarung des ersten asiatischen Menschenrechtsseminars der ICMICA, Die Herau- sforderung der Globalisierung fir die Menschenrechte in Asien, 251. 30. Usp. Johannes Paul II, Centesimus annus, 53, 31. Usp. Lumen gentium 14, u; Dokumenti Drugog vatikanskog koncila (latinski i hrvatski), (Zagreb, KrS¢anska sada8njost, 1970.) 93; Johannes Paul Il, Sollicitudo rei socialis, 14. 2 8 32Obnov. Zivot (54) 1 (1999) str, 23-34, L. Nemet: Globalizacija i Crkva cije mogu suprotstaviti negativnim posljedicama i pojavama globalizacije (Ujedinjeni narodi i njezine Svjetske konferencije posveéene razligitim tema- ma: djeca, klima, zene, FAO, GATT, WTO, IMF, Commission on »Global Governance«).>” Usporedno sa suradnjom s ovim organizacijama Katolitka orkva mora intenzivirati svoju ekumensku anga¥iranost te voditi dijalog s veli- kim svjetskim religijama. Zakljucak Ako promatramo. globalizaciju kao odredeni stupanj razvoja ljudske svi- jesti (svijet kao globalno selo, zajedni8tvo ljudske obitelji), natina proizvo- dnje, razmjene informacija, znanja i dobara, onda uistinu moramo prihvatiti globalizaciju kao pozitivan korak u povijesti ovjetanstva. Puno pozitivnih pojava prati globalizaciju: stvaranje multipolarnog svijeta; razmjena infor- macija u medicini, odgoju i znanostima; razvoj i stvaranje novih radnih mje- sta u nekim manje razvijenim zemljama naseg planeta. Svi ti pozitivni aspe- kti globalizacije stvaraju zasigurno bolji, humaniji svijet, pa ih zato Crkva i krSéani mogu podupirati i promicati. Globalizacija, medutim, upravo kao i svaki novi stupanj razvoja u Ijud- skoj povijesti, ima i neke negativne pojave. Te su pojave jo8 pojatane tinje- nicom da su neki aspekti globalizacije (nagin privredivanja, razmjene infor- macija te progirenje tr2i8ta, racionalizacija na Stetu zaposlenosti) svjesno propagirani kao jedini natin vodenja gospodarstva te su i politiki podupira- ni, osobito u najrazvijenijim drzavama naeg planeta. Kr3éanin i Katolitka crkva ne mogu, teolo3ki gledano, ostati ravnodu’ni na negativne pojave koje prate globalizaciju. Potvrdujuéi pozitivne aspekte te pojave, mora se uvijek imati pred otima istina da je cijeli Sovjek i njegov cje- lokupan (integralan) razvoj najvazniji, temeljni kriterij svakog gospodarstve- nog i polititkog sustava, naéina proizvodnje ili vodenja trzi8ta. Katolitka crkva moze i mora odigrati u tom globalnom svijetu i te kako vainu ulogu, jer je jedna od njezinih zadaéa izgradnja boljeg, Ijudskijeg dru’- tva, gdje Ge svi Ijudi ~ neovisno o svojoj rasi, boji koZe ili ideolo8koj pri- padnosti — moéi Zivjeti u miru i dostojanstvu. 32. Sve se vi8e govori o prihvacanju medunarodne deklaracije duznosti viada i pojedinaca, 0 medunarodnoj odgovornosti na svjetskoj razini, usp. Kruip, Deutschland vor den Herau- sforderung der Globalisierung, 375-378; Raiser, Uberholt die Globalisicrung die okumenische Entwicklung?, 97-99, 33L. Nemet: Globalizacija i Crkva Obnov. Zivot (54) I (1999) str. 23-34. THE GLOBALISATION AND THE CHURCH - THE THEOLOGICAL EVALUATION OF THE ONE PHENOMENON Ladislav NEMET ‘Summary This article is an attempt to give a theological analysis for the phenome- non known as globalisation. The first part of the article describes what is globalisation, the second half seeks out the roots of this occurrence, while the third part gives analyses. The criteria for analysing globalisation are: the dignity of the person and priority of man over markets and production; globalisation and poverty in the world and the right to work. The article concludes by seeking out in what means globalisation could help the Catholic Church and its evangelisation in the modern world. 34