JU etvrta gimnazija- Ilida

Maturski rad

Sarajevo, 2016/2017 godina

 Maturski rad
Tema: Luminescencija
Predmet: Bosanski jezik i knjievnost

Profesor: Uenik:

Sadraj
Uvod...........................................................................................................................................1
1. O Mei Selimoviu.............................................................................................................2
2. O djelu Dervi i smrt..........................................................................................................3
3. Tragina sudbina Ahmeda Nurudina..................................................................................4
4. Moralni problem u romanu................................................................................................5
5. Hronoloko praenje ivota Ahmeda Nurudina i Hasana..................................................6
6. Karakterizacija lika Ahmeda Nurudina..............................................................................8
Zakljuak....................................................................................................................................9
Zakljuak..................................................................................................................................10
Uvod

Dervi i smrt je psiholoki roman Mee Selimovia pisan u razdoblju od 1962. do 1966.
godine; uglavnom se smatra njegovim najuspjenijim djelom. 1972. je po njemu snimljena
televizijska serija, a dvije godine kasnije i film.

Glavni lik romana je sredovjeni dervi (pripadnik muslimanskog vjerskog reda) Ahmed
Nurudin, upravitelj jedne tekije (derviki samostan) u osmanskoj Bosni. Promjene u njegov
skroman i miran ivot unosi vijest da mu je brat uhien iz politikih razloga. Pokuavajui
pomoi bratu sam se suoava s vlau i drutvom pri emu biva potresen njegov dotadanji
svjetonazor i nain ivota.

Osim psiholoke problematike, u romanu su izraena i mnoga filozofska pitanja vezana uz

ljudski ivot, drutvo i politiku, a takoer je izloena i analiza drutvenog i politikog stanja u
Bosni za vrijeme Osmanskog Carstva. Slinu tematiku ima i Selimoviev
roman Tvrava objavljen 1970.

4
 1. O Mei Selimoviu

Mehmed Mea Selimovi (Tuzla, 26. travnja 1910. Beograd, 11. srpnja 1982.) bio
je bosanskohercegovaki[1][2] i srpski knjievnik.[3][4]

Diplomirao je na Sveuilitu u Beogradu. Biran je za predsjednika Saveza knjievnika

Jugoslavije, bio je poasni doktor Sarajevskog sveuilita (1971.), redovni lan ANUBiH-a i
SANU-a. Dobitnik je brojnih nagrada od kojih su najznaajnije NIN-ova nagrada za
roman Dervi i smrt (1967.), Goranova nagrada (1967.), Njegoeva nagrada (1967.), potom
Dvadesetsedmojulska SRBiH, nagrada AVNOJ-a, itd.

Najpoznatiji Selimovievi roman su "Dervi i smrt" i "Tvrava". Pisac se poziva na sredinju

europsku narativnu tradiciju, posebice Dostojevskog, kao i na opu struju knjievnog
modernizma 20. stoljea. No, noen temperamentalnim znaajkama i osebujnom
stvaralakom vizijom, Selimovi je stvorio vlastiti izraz koji se ne moe jednoznano svrstati
ni u koju kategoriju.
Selimovi je dobro razumio da za dojmljiv prikaz unutarnjih borbi nisu odgovarajue tehnike
biljeenja struje svijesti, kakve nalazimo kod Jamesa Joycea ili Hermanna Brocha, jer u tim
djelima dolazi do rastakanja svijesti protagonista, koji kao pasivni receptor ne moe biti
sudionikom moralne i metafizike drame. Prvi roman, Dervi i smrt, pisan ivim stilom u
kojemu se mijeaju introspekcija, mudrosni sudovi o ivotu i ljudska drama dervikog ejha
Nurudina, ostvarenje je univerzalne vrijednosti koje je privuklo panju strane italake
publike, dijelom i zbog upravo magnetinog spoja egzistencijalne drame i opojne rezignacije
kojom zrai islamsko-orijentalni milje. Roman nije realistiki prikaz dervia ili sufizma,
islamskog misticizma, jer Nurudinove dileme postaju besmislene promatramo li ih u
kontekstu vrsto ukorijenjene religijske svijesti. No, to nije kritika vrijednosti djela koje i nije
imalo nakanu dokumentaristiki i vjerno prikazati mistine zanose ili sufijski svjetonazor,
nego je smjeralo i uspjelo opeljudske dileme i muke postaviti u bosansko-islamski kontekst i
smjestiti univerzalno u lokalnom.

5
 2. O djelu Dervi i smrt

Dervi i smrt je najuspjeniji roman bosanskohercegovakog pisca Mee Selimovia.

Roman je pisan u razdoblju od etiri godine (1962-1966) u pievom poodmaklom dobu.

Objavljen je 1966. godine od strane izdavake kue Svjetlost iz Sarajeva i doivio
nevjerovatan uspjeh u okvirima italake javnosti irom tadanje Jugoslavije. Roman je
doivio brojna reizdanja. Dervi i smrt donio je Selimoviu mnogobrojne najvie
jugoslavenske nagrade, izmeu ostalih Njegoevu, Goranovu i NIN-ovu nagradu.

anr romana je psiholoka drama sa primjesama filozofije uskomijeane s lirskim

doivljajem okolnosti i unutarnjih previranja.

Glavni protagonista romana je Ahmed Nurudin koji se susree sa potekoama koje mu nosi
hapenje njegovog brata i sudar sa totalitarnom vlau 19. vijeka u Bosni, u okolnostima koje
izaziva navedeni dogaaj. Prema rezimeu na koricama 2. izdanja BIGZ-a (Beograd, 1986):

Klasian sklad Selimovievog pripovjedanja, pratei u neemu Andriev nenadmani uzor,

obogaen izuzetnim filosofskim i lirskim sjenenjima, u kojima duhovna drama ejha
Nurudina zvui u sloenom akordu: prisutni su i andrievski motivi bosanske kasabe i njenih
arolikih prizora i surovih naravi, ali i osobita orijentalna poezija i duhovnost. Povrh svega,
tragedija Selimovievog dervia, suoenog sa zamkama postojanja i sa neminovnou
propasti ljudskih vrijednosti, uzdignuta je do univerzalne slike ljudske sudbine u rvnju
neovjene historije i totalitarne ideologije. Selimovi je tako odista dao jednu od
najuzbudljivijih knjiga nae epohe, pri tom, knjigu "za sva vremena".

Dervi i smrt je doivio ekranizaciju 1972. godine, u reiji Save Mrmaka i sa Zoranom
Radmiloviem u glavnoj ulozi, u obliku TV serije. 1974. je snimljen i film "Dervi i smrt" u
reiji Zdravka Velimirovia, sa Vojom Miriem u glavnoj,

6
i Velimirom Batom ivojinoviem, Borisom Dvornikom, Pavlom
Vujisiem, Abdurrahmanom aljom, Farukom Begollijem i drugima u ostalim ulogama.

3. Tragina sudbina Ahmeda Nurudina

Gradei ovaj glavni lik u romanu ''Dervi i smrt'', Mea Selimovi je itaocu dao umjetniku
viziju ovjeka, tj. pojedinca u svijetu. Uspio je da nam ppkae odnos pojedinca i vlasti, da nas
uvrsti u uvjerenju kako je mnogo apsurdnog u svemu to nas odreuje: sluaj, strah, samoa,
oaj, sile koje su iznad naih moi, naa sputanost i ogranienost da ovladamo tim silama,
stalno raspinjanje izmeu onoga to inimo i to bismo eljeli biti i, na kraju, smrt. Mnogo je
ta u ivotu zbog ega bi ovjek mogao da izgubi vjeru u sve postojee i da prosto izludi, ili
da zakorai u tragediju A da se to ne bi desilo, ojvek mora da nae neku taku oslonca u
Bogu, u nekoj ideji, u nekom injenju, u sebi.

Vladati sobom i sputavati, disciplinovano krotiti nemire i strasti u sebi i ne dati im da provale,
bio je osnovni imperativ dervia Ahmeda Nurudina. Vjerska dogma bila je njegova odbrana,
njegov tit, a tekija utvrda. Dok je bio vezan samo za njih, sve je funkcionisalo: u njemu je
vladala harmonija, on se osjeao bezbjednim, ivot mu je naliio na zidanicu od kamena.
Prva ''pukotina'', i to velika, javila se kada mu je brat bez pravog razloga uhapen i otjeran u
tvravu. Sve se u njemu poljuljalo, izokrenulo; nita nije bilo kao prije: dolo je do
nesporazuma izmeu svijeta i njega. Nurudinu, uasnutom i uspanienom, ivot se odjednom
ukazao kao nepoznanica i velika tajna. Brat je ubijen, govor je odran, prijetnje su dole:

7
opomenuli su ga, na njega nalijetali konjima, bievima ga izudarali, kasnije ga zatvorili u
tvravu... Usadili su mu strah, ponizili ga pred drugima, sve sa ciljem da se odrekne brata, da
zaboravi na njega, da se vrati u svoju tekiju. Izaavi iz tekije i krenuvi za istinom, i dolazei
u dodir s vlau, on e otkriti da vlast i ljudi na vlasti idu za svojom logikom, da je i njihovo
shvatanje pravde drugaije, da vlast odlikuju posebni mehanizmi upravljanja, stvoreni da
izazivaju strah, da ih ovjek uvijek doivljava kao prijetnju i ugroavanje sebe. Mrnja,
umjesto vjere i reda, postaje Nurudinova nova taka oslonca. Sa mrnjom Nurudin je ojaao.
Voljom drugih, postae i kadija, nosilac vlasti i moi. Jedino svijetlo to je upoznao i kao
amajliju nosio u sebi do kraja, to je bilo prijateljstvo sa Hasanom. Ali, i to su mu uskratili.
Vlast ga, dakle, nije usreila. Naprotiv, uinila ga je jo usamljenijim, nesrenijim i
traginijim.

4. Moralni problem u romanu

Glavni junak romana, Ahmed Nurudin, "svjetlo vjere", sejh mevlevlijske tekije, sav svoj zivot
je posvetio vjeri, tekiji i bogu. Sav njegov svijet nalazi se u tekiji, koja je zidovima odvojena
od ostatka kasabe, bas kao sto su dervisi svojim shvatanjima i nacelima odvojeni od drugih.
Kada je saznao da je njegov brat neduzan zatvoren u tvrdjavu, Ahmed nije ucinio nista da bi
ga spasao. Dervis Ahmed Nurudin je duhovni covjek, posvecen vjerskim principima i
Kuranu. U duhu religije, on vjeruje da je sve sto se dogadja unaprijed predodredjeno i da ljudi
ne treba da ucine nista da bi mijenjali boziju volju, vec da je smireno prihvate i da joj se
pokore. Ahmed se cak ljuti na brata i osudjuje ga sto svojom nesrecom baca sjenku i na
njegov ugled. Tek na ocevu molbu, on ide da pita za brata. U ocajanju otac govori Ahmedu: "
Reci im da mi je samo jos on ostao." Tim rijecima otac je nehotice duboko uvrijedio Ahmeda.
Za oca vazan je samo produzetak porodicne loze. Pozivom i putem za koji se opredjelio,
Ahmed se odrekao te mogucnosti i time kao da je umro za oca, kao da a nikada nije ni bilo.
Ahmed se otudjio od porodice svojom odlukom. Svoju porodicu on je zamijenio duhovnom
porodicom, ali ipak su ga oceve rijeci zaboljele." Mene nema. Mir dusi grijesnog dervisa
Ahmeda, umro je i samo izgleda da je ziv...Zar je put koji sam izabrao toliko nistavan za mog
oca da me radi toga ziva sahranio? Cak ni zalosti nije bilo u njemu sto me izgubio, toliko je
taj gubitak davno i konacno prezaljen."

8
 Nakon tog razgovora sa ocem, Ahmed ide da moli predstavnike vlasti da oslobode
njegovog brata. U Ahmedu, koji je citav svoj zivot navikao da bude poslusan i da se
pokorava, prvi put se javljaju revolt i pobuna. Drskost, ravnodusnost i osiono ponasanje
muftije i muselima izazivaju u dervisu osjecaj nemoci, koji ga dovodi do bijesa, mrznje i
zelje za pobunom. Kada saznaje za bratovu smrt, Ahmed ga iskreno zali, ali uskoro zalost
zamjenjuje mrznja, koja je jaca i od morala i od pravde. Mrznja ga ispunjava i predstavlja
svrhu njegovog zivota. "Moje srce je naslo oslonac. Mrzim ga, saputao sam zaneseno iduci
kasabom...Necemo se vise odvajati. Ona ima mene i ja nju. Zivot je dobio smisao. " Svaka
religija uci prastanju i ljubavi prema ljudima. Iako je Ahmed "tekija i njena slava i njena
svjetlost, njen temelj i njen krov", mrznja preovladava u njemu, on ne nalazi snage za
oprostaj, vec od vjerskog dogmatika postaje pobunjenik i osvetnik vodjen slijepom mrznjom.

Jedna od najtezih moralnih dilema dervisa Ahmeda vezana je za bjegunca Ishaka. Ishak je
bjegunac od vlasti, koji se pojavio u djurdjevskoj noci, u kojoj je po paganskim obicajima,
dozvoljen grijeh. Dok kasaba obasjana mjesecinom i ispunjena "razbludnim mirisom
miloduha i ljubavi, miloduha sto grijesno mirise na zenu i ljubavi sto mirise na miloduh
zenskih bedara", dok priguseni glasovi i "vjesticje kikotanje" odjekuju kasabom, dok se
djevojke gole kupaju na vodenicama "i sejtani, sto tad ustaju iz svojih legala, rutavim sapama
ih pljeskaju po vlaznim butinama, sjajnim od mjesecine", bjegunac i dervis se srecu. Ishak je
olicenje hrabrosti i pobune. U noci, "kad se sve namece kao izazov", Ishak pronalazi jedinu
nadu i priliku za spasenje i zivot. Kad je dervis spazio Ishaka u tekijskom dvoristu, na
trenutak je pomislio da ga oda strazarimna, medjutim hajka koja je mirisala na krv i smrt,
postajala je sve zanimljivija. Sudbina Ishaka bila je u dervisevim rukama, ali on nije odao
bjegunca zato sto je htio "da se igra produzi, da bude gledalac i svjedok, uzasnut i uzbudjen",
a zatim je prvobitno uzbudjenje zamijenio strah od ishoda te potjere, koji je morao biti ruzan.
Kad god je dervisu bilo tesko, oslonac je nalazio u poboznim rijecima i molitvama, medjutim
uskoro je primjetio da rijeci molitve izgovara mehanicki, da ga one vise ne ohrabruju i ne
tjese, nego ga opterecuju, jer "Zivot je siri od svakog propisa. Moral je zamisao, a zivot je
ono sto biva." Dervisevo utociste u teskim trenucima predstavlja misao na Ishaka. Ishak je
olicenje pobune nemirenja sa zivotnom stihijom, koja je puna nepravde. On je sve ono sto bi
dervis zelio da bude, al ne moze. Ishak postaje drugo ja dervisa Ahmeda, dio njegove licnosti
koji zudi za pobunom i bijegom.

Nerazumna mrznja i zelja za osvetom sve vise obuzimaju Ahmeda, pa on na kocku stavlja
cak i zivot nevinog covjeka, zlatara Hadzi-Sinanudina. On zrtvuje nevinog covjeka, samo da
bi bar na kratko bio nadmocan ."Bio mi je prirodan taj osjecaj nadmocnosti. Jedva sam ga
zapazao dok je trajao, zracio je iz mene kao miris, kao snaga , kao pravo..." U tim trenucima,
on se odrice svih svojih principa i morala.

Dok iscekuje zoru i smrt, dervis razmislja kako je njegov zivot mogao da bude potpuno
drugaciji da ga je jedina zena u njegovom zivotu sacekala. Susret sa mladicem, koji bi mogao
da bude njegov sin, pred samu smrt predstavlja jos jedno podsjecanje na ono sto je mogao da
ima a cega se odrekao. "Covjek je proklet i zali za svim putevima kojima nije prosao. A ko
zna sta bi me i na njima cekalo."

I dok "nemilosrdni pijetlovi" vec pjevaju, dervis Ahmed shvata da se zivot sastoji od
lutanja i "trazenja zlatne ptice", usamljenosti i nesporazuma sa svijetom i prihvatanja

9
sopstvene nemoci. Njegovo posljednje osjecanje je strah, a njegova posljednja misao je o
besmislenosti svega, zivota i smrti: "Zivi nista ne znaju. Poucite me, mrtvi, kako se moze
umrijeti bez straha, ili bar bez uzasa. Jer smrt je besmisao, kao i zivot.

5. Hronoloko praenje ivota Ahmeda Nurudina i

Hasana

Ako hronoloki pratimo luk Nurudinovog ivota uoavama da je Ahmed proao dug put od
strastvenog, svetom verom i besom protiv nevernika ispunjenog ratnika za islamsku veru
preko dervia ime postaje naelo vere i kontemplacije i branilac dogme do
osvetoljubivog brata, da bi na kraju romana postao tragini junak poraza ali i junak koji
odbija da jednim potezom pera donese smrtnu presudu svom prijatelju. Misaonost, misaona
tajna, odanost dogmi i kontemplacija, a potom mrnja i osvetoljubivost, ali i ovekoljubivost
jesu one (kontroverzne) osobine koje ga odslikavaju.
Na suprotnoj strani polarnosti misaonost ivljenje nalazi se Hasan. Poto je zavrio visoke
kole u Carigradu, zahvaljujui obrazovanju dospeva to je porodica volela ponosno da
istie do visokog poloaja. Iznenada, na svoju ruku, napustio je slubu, doao u kasabu,
oenio se kako mu ne odgovara, poeo da se drui sa obinim i prostim svetom, poeo da pije
i razbacuje imetak. A zatim je postao na zaprepaenje one iste porodice koja je bila
ponosna na njega kiridija: odgonio je stoku iz Srbije i Vlake u Austriju i Dalmaciju.
Hasan ostaje veita lutalica, neko ,,koga ne dri mesto ni ko moe niti eli da se smiri, onaj
ko iznad svega strastveno voli neposredan ivot uprkos saznanju do kojeg dopire intuitivno a
ne kontemplativno o njegovoj traginosti.Duh aktivne predanosti, ivotni polet, sloboda
izbora jesu dominantne osbine njegove linosti.

Hasan je pokret, Nurudin misao o pokretu; Hasan je ivot, Nurudin misao o ivotu; Hasan je
spontanost, Nurudin misao o njoj. Takvi, kao in to je Hasan, i kontemplacija o inu to
je Nurudin oni se dopunjuju kao avers i revers istog novia. Pri tome ove dve linosti se
osvetljavaju i orkestriraju: jedan nam omoguava da bolje sagledamo onog drugog. Hasan je
u funkciji drugog: onog koji slui da Ahmeda bolje vidimo. On je ba kao i neznanac koga
e Nurudin u svojim mislima nazivati Ishakom ono to je Ahmed u jednom trenutku ivota,
nakon verskih ratova i svoje ivotne ljubavi da je samo u sebi naao elje i hrabrosti da to
uini mogao postati. Ahmedova svest treperi nad mnotvom ivotnih sadraja ali te sadraje
Hasan ivi.
Hasan je olienje vita activa, ivotnog obilja, koji eli ivot, koji eli pun ivot bez ostatka.
On je olienje muke podanosti ivotu. eljan, ulan, vreo u nameri i gestu, topao i srdaan
kao prijatelj. Pohlepan na svet i novosti sveta. Prividno, ali samo prividno, on nema sredite
koje mu poput kompasa omoguava da se kree kroz ivot.
Ali, ovo vienje je vienje suprotne prirode i ono koliko govorilo o Hasanu govori nam i
ocrtava lik onoga koji nam tu sliku prua.,,Prokletsvo elje koje Nurudin pominje su strast i

10
slast uzimanja a ako moe neka to bude puna aa. Hasan je lien ritma, ritmikog
uproavanja izvan one vrste discipline koja sputava.
Nurudin misli ivot, Hasan ivi, ejh je um, Hasan fantazija.
Prvi ispituje teinu stvari, sloenost njihovih odnosa u svetu; Hasan u ivot uranja; on
arolikost ivota voli isto onoliko koliko i vlastitu slobodu.
Nurudin ,,vino ivota pretvara u esenciju misli [20] i na kraju osea, ne slast, nego gorinu
spoznaje. On je stalno u zamkama misli s obzirom da misao otkriva zamke slobodnom ivotu.
Hasan od ,,esencije stvara vino kako znaju samo linosti opijene ivotnim sokovima,
predani konkretnom ivotu. Sa intuicijom koja dopire do spoznaje o jadu ivota ivi u
ironinom i aljivom odnosu, skoro neobavezno prema ivotu, prema onome to zna i vidi:
svaa se i miri sa svojim ocem, neosetno putuje u Dubrovnik, koketira, uputa se u vezu sa
Dubrovankom i vraa se; kocka se, enlui, ljuti se i smiruje lako kako to ine ljudi ogrezli u
ivotu i nadahnuti njim.
Ali Hasan u surovom svetu koji nam Selimovi slika u svom romanu ima jednu za taj svet
skoro neverovatnu crtu ovekoljublja. On se posveuje spahinici, majci mladia poginulog u
ratu: eni, sluenoj od bola za sinom koja se zatvorila u sobu ivei na hlebu i vodi itavih
dvadeset godina i koja je svake noi spavala na golom podu stavljajui na prsa teki crni
kamen. elela je da umre, ali nije imala snage da se ubije. A onda je u njen ivot uao Hasan,
predstavivi se kao prijatelj njenog sina i priao joj najlepe prie o njemu: o pametnom,
lepom, plemenitom, dobrom a prema njoj nenom mladiu. Isterao je senku smrti iz njenih
oiju i ubedio je, da kao bogata spahinica, pomogne deci iz kraja oko njihovog kolovanja.
Aktivnim ivljenjem Hasan je tiha, skoro neujna kritika onog kontemlativnog ivota koji
ivi Ahmed.
Kontemplativno prema aktivnom, svest prema neposrdnom elanu ivota, sloenost analize
prema spontanosti i jednostavnosti intuicije.
Ta dva lika se sreu, razilaze, ponovo sreu, nalaze u drugaijim pozicijama, raspravljaju,
srdano razgovaraju, vezuju, razilaze.
Roman najvie njima duguje svoju punou i izrazitost.
Bez Nurudina romana ne bi bilo; bez Hasana roman bi bio nepodnoljivo mraan.
Uprkos razlikama i polaritetu i jedan i drugi su nezavisno od onog drugog i na naine koji
su svojstveni njihovim prirodama doli do jedne spoznaje koja predstavlja onu tanku nit koja
ih vee vie nego bila ta drugo i na kojoj e njihovo prijateljstvo rasti. To je spoznaja da je
dobra isuvie malo u svetu, ,,da je svet sapet nevidlivim zamkama, kao da se neki nevidljivi
bog ruga sudbini toga sveta, gurajui ljude u greh, u nesrei i jad. Ako je navedena misao o
izostanku dobra u svetu tana onda prijateljstvo ima neprocenjivu vrednost: to je svet gori,
to je vie jada u njemu i ljudima utoliko je prijateljstvo vrednije.
Hasan, obogaen neposrednim iskustvom neposredno i intuitivno uvia jad u svom prijatelju;
Ahmed jad svog prijatelja vidi u Hasanovoj nesreenosti, u njegovom nemiru i
nomadstvu; taj jad i svest o svetu u kom egzistiraju jeste ono to ih vie nego ta drugo
spaja.

11
 6. Karakterizacija lika Ahmeda Nurudina

Ahmed Nurudin - ejh tekije, svijetlo vjere - glavni je junak Selimovievog romana "Dervi i
smrt". Na poetku je naivni dervi koji vjeruje u ljudsko potenje i pravedni poredak u
svijetu. U pitanju je izrazito kontemplativan karakter, zatvoren i nesrean ojvek koji je
duboko potisnuo sve svoje line probleme. Na iskustvo ejha Ahmeda Nurudina, izbjeglog sa
pozornice ivota, se ne moe raunati, pa zato sa njim, kao to kae njegov prijatelj i antipod
Hasan, treba razgovarati kao sa djetetom. To je polazna pozicija, dok se na kraju iskustvo
biveg dervia radikalno mjenja jer e i on ivjeti u svijetu. Kada stekne vlast, morae da
iznutra upozna drutveni mehanizam sa kojim je u prvi mah doao u sukob. Kada mu zatvore
brata, bez krivice, i dalje pokuava da odbrani svoja naela, pa se ne odluuje na akciju.
Nakon to brata i ubiju, njega ponize i takoe zatvore - odluuje se na osvetu. Na kraju
romana, kao novi kadija, postaje dio tog poretka, pa ponovo osjea potrebu da ga brani.
Potinjava mu se donosei odluke i presuujui mu. Djetinju naivnost i pobono uvjerenje
kako je via promisao odredila tokove sudbine, tragini junak Mee Selimovia izgubio je u
odluci da se po svaku cijenu osveti zbog bratovljeve smrti. Napustivi okrilje vjere, dervi e
pod pritiskom porodine tragedije pomisliti da ne postoji pravda mimo ovjekovog staranja
za nju. Ali ako pravda nije zagarantovana kao vii princip, a istina se svede na interes, onda
se obje gube. U igrama vlasti i vladanja, u kojima je privremeno imao nekog uspjeha, Ahmed
Nurudin je izgubljen. Te igre se ne vode prema principima istine i pravde, nego koriste i
upotrebe nasilja. Da bi vladao, do ega mu je stalo kako bi se izborio za pravdu, Nurudin
mora da ini nepravdu. Vlast unitava ono to bi morao da bude njen osnovni smisao. Zbog
toga je Ahmed Nurudin izgubljen.

Zakljuak

Na prvim stranicama romana sreemo Ahmeda kako u meditativnoj prozi ispisuje stranice
svoje line ispovesti. Susreemo se sa ovekom misaonim i razapetim pitanjima;saznajemo
njegovo ime, godine, poloaj; saznajemo da mu je etrdeset godina; ejh je tekije
,,mevlevijskog reda. Taj derviki red i on kao njegov stareina olienja su meditativnog
naela, potovanja dogme i islamske vere u kasabi.
Jedan nehuman in vlasti eljne vlastite odrivosti Ahmeda pogaa lino jer dovodi u pitanje
ivot njegovog brata a rui godinama graene svetove u njemu samom i stvara u rutini
Ahmedovog dervikog ivota i njegovoj svesti onu pukotinu koja e naeti sve na emu je
njegova linost bila izgraena.
Nurudin je prinuen da izae iz okrilja sigurnosti dervikog ivota.Ljubav prema bratu
suoie ga sa nepravdom.
I dok "nemilosrdni pijetlovi" vec pjevaju, dervis Ahmed shvata da se zivot sastoji od
lutanja i "trazenja zlatne ptice", usamljenosti i nesporazuma sa svijetom i prihvatanja

12
sopstvene nemoci. Njegovo posljednje osjecanje je strah, a njegova posljednja misao je o
besmislenosti svega, zivota i smrti: "Zivi nista ne znaju. Poucite me, mrtvi, kako se moze
umrijeti bez straha, ili bar bez uzasa. Jer smrt je besmisao, kao i zivot."

Zakljuak

Gradei ovaj glavni lik u romanu ''Dervi i smrt'', Mea Selimovi je itaocu dao umetniku
viziju oveka, tj. pojedinca u svetu. Uspeo je da nam pikae odnos pojedinca i vlasti, da nas
uvrsti u uverenju kako je mnogo apsurdnog u svemu to nas odreuje: sluaj, strah, samoa,
oaj, sile koje su iznad naih moi, naa sputanost i ogranienost da ovladamo tim silama,
stalno raspinjanje izmeu onoga to inimo i to bismo eleli biti i, na kraju, smrt. Mnogo je
ta u ivotu zbog ega bi ovek mogao da izgubi veru u sve postojee i da prosto izludi, ili da
zakorai u tragediju A da se to ne bi desilo, ovek mora da nae neku taku oslonca u Bogu,
u nekoj ideji, u nekom injenju, u sebi.

13