Professional Documents
Culture Documents
Aspekti Globalizacije Beogradska Otvorena Skola PDF
Aspekti Globalizacije Beogradska Otvorena Skola PDF
Za izdavaa
Vesna uki-eibovi
Recenzenti
Prof. dr Vladimir Cvetkovi
Lazar estovi
Urednik
Marinko Vuini
Lektor i korektor
Miroslav Maksimovi
Tehniki urednik
Aleksandar Kostadinovi
Dizajn korica
Goran Milovanovi
Slog i prelom
Aleksandar Kostadinovi
Tira
300 primeraka
tampa
ASPEKTI GLOBALIZACIJE
Priredili
Ivana Panteli
Vlado Pavievi
Vladimir Petrovi
Goran Milovanovi
SADRAJ:
Beleka prireivaa
Predgovor
Miroslav Peujli
Dva lika globalizacije
Jovica Trkulja
Globalizacija kao potinjavanje ili ansa
Vladimir Vuleti
Rivalski pristupi globalizaciji
Miroslav N. Jovanovi
Globalizacija i evropske vrednosti
edomir Anti
Globalizacija i istorija
Slobodan Relji
Mediji i globalizacija
Goran Milovanovi
Internet i globalizacija: zavojite staze ka informatikom drutvu
Pojmovnik globalizacije
Vladimir Petrovi
Globalizacija i budunost nad knjigom Pripreme za XXI vek Pola Kenedija
Beleka prireivaa
Ova knjiga je nastala na osnovu inicijative grupe saradnika Beogradske Otovrene kole,
koji su uestvovali u modulu Sukob civilizacija. Motivisani odsustvom ozbiljne i
instruktivne literature na srpskom jeziku o globalizaciji, odluili smo da oko ovog
projekta okupimo strunjake koji se ovim fenomenom bave, kao i mlade diplomce
zainteresovane za ovu temu. Ovaj zbornik rezultat je njihovih napora. Tematski je
podeljen u dve celine. Prva se sastoji od strunih lanaka posveenih pojedinim aspektima
globalizacije. BO se zahvaljuje autorima ovih lanaka. Drugi deo knjige, Pojmovnik
globalizacije, sastavljen je od odrednica koje relevantnih za temu. Prireivai koriste ovu
priliku da se zahvale autorima ovih odrednica ( Milan Daki, Dejan Dragojevi, Draen
Krsmanovi, Milica Jevremovi, Jovan Jaki, Jelena Jerini, Jelena Jovanovi, Iva Neni,
Darko Ninkov, Ivan Matavulj, Dragan Mihajlovi, Goran Milovanovi, Nina
Ostrogonac, Ivana Panteli, Miljana Pantovi, Vladimir Petrovi, Milica Popovi, Milan
Sitarski, Milan Stankovi, Marko St. Tasi i Bojan Vraevi.) ije su znanje, vreme,
energiju i prijateljstvo nemilice iskoriavali. U izradi ove knjige uestvovao je i Forum
za pitanja globalizacije iz Novog Sada. Prireivai se zahvaljuju svim saradnicima i
piscima teksova u knjizi.
Odrednice koje su obraene u pojmovniku nikako ne iscrpljuju temu, niti je pokrivaju u
potpunosti. Projekat Pojmovnika globalizacije nastavlja se razvojem kompletmnog
hipertekstualnog izdanja knjige, koje e biti potpuno podrano bazom podataka i
omoguavati korisnicima da je svojim prilozima upotpune.
Predgovor
Vladimir Pavievi
Prof. dr Miroslav Peujli
Pravni fakultet u Beogradu
Ako bismo izabrali jedan pojam koji simbolizuje duh dananjeg vremena
to bi bio pojam globalizacije. Rogobatna re, koja samo deceniju ranije gotovo
da nije imala mesto u akademskim radovima ili medijima, postala je
nezaobilazna. Globalisation, mondialisation, globalizacion,
Globalisierung re koja je dola gotovo niotkuda danas krui svuda,
obeleavajui najmoniju silu koja oblikuje ivot savremenog sveta. Pre samo
pola milenijuma polovina Kolumbove mape u momentu otkria Amerike bila je
prazna, obeleena kao terra incognita. Drutva, tada razdvojena kao oaze
pustinjama, danas tvore bezbrojnim nitima povezan Svetski sistem. Globalni
poredak jo jue delovao je tako daleko i tue kao da se zbiva u nekom drugom
svetu, kao da se deava nekim drugim ljudima. Ve danas on postaje nova
sudbina, sila koja pokree nevidljive konce naeg svakodnevnog ivota.
1. Teorijski dijalog
prepliu. Niz objektivnih elemenata, tehnoloke inovacije, forme trinih odnosa, globalne elite
moi prerauju, fomiraju prema svom subjektivnom projektu, interesima i filozofiji. I obrnuto,
forma, projekat globalizacije tokom vremena se "objektivizira", dobija vid objektivnog procesa,
"prirodnog" i jedino mogueg toka iji drukiji, alternativni oblik je gotovo nemogue i
zamisliti. No, uprkos tome, nuno je razlikovanje objektivnog procesa i poveavanja
meuzavisnosti i forme koju ona zadobija.
revolucionarno razaranje jednog punog krila planetarnog socijalnog organizma:
nacionalne drave, suvereniteta i kulture. Slika sveta skeptika tog ekstremnog
kontrasta potpuno je, pak, slepa za ovu novu, nezadrivu i brzo nastajuu
realnost, globalizaciju planetarnog ivota. Za skeptike kao da se nita novo ne
deava pod nebeskom kapom. Pogledi TRANSFORMACIONISTA ublaavaju
ekstremne poglede, dok KRITIKA TEORIJA ocrtava istovremeno razliite
likove, svetle i tamne strane globalizacije.
Na odnos prema rivalskim teorijama nije ni idolopokloniki ni
kverulantski. On je istovremeno i uvaavajui i kritiki. Niz uvida mi
posmatramo kao dragocene pokazatelje razliitih aspekata neobino protivrenih
likova, grau za KOMPLEKSNU TEORIJU GLOBALIZACIJE.
4. Adaptacija i demokratizacija
LITERATURA:
B. Barber (1995): Jihad vs. McWorld, How Globalism and Tribalism Are Reshaping the
World, Ballantine Books, New York.
Z. Bauman (1998): Globalization, The Human Consequences, Columbia University
Press.
Z. Baumann (1999): In search of Politics, Polity Press.
U. Beck (1999): World Risk Society, Polity Press.
U. Beck (2000): What is Globalization, Polity Press.
U. Beck (2000): The Brave New World of Work, Polity press.
M. Castells (2000): End of Millenium, Blackwell.
R. Falk (1995): On humane Governance, Polity Press.
T. Friedman (1999): The Lexus and the Olive Tree, Understandig globalisation, Farrar
Straus Giroux, New York.
F. Fukuyama (1992): The End of History and the Last Man, London, Hamish
Hamilton.
A. Giddens (1998): The Third Way, Polity Press.
A. Giddens (1999): A Run Away World, Polity Press.
Ledger (2000): Globalisation, Global Business Policy Council.
M. Guillen (1999): Is Globalisation Civilizing, Destructive or Feeble? A Critique of Six
Key Debates In the Social Science Literture, The Wharton School Univestity of
Pennsylvania.
D. Held (1997): Demokratija i globalni poredak, Filip Vinji, Beograd.
D. Held, McGrew, D. Goldbatt, J. Perraon (1999): Global Trasnformation Politics,
Economics and Culture, Polity Press.
D. Held, A. McGrew (2000): The Great Globaliyation debate: An Introduction, The
Global transformation Reader, Polity Press, Camridge.
S. Huntington (1996): The Clash of civilisation and the remaking of world order, Simon
and Schuster, New York.
T. Knutsen (1999): The Rise and Fall of World Orders, Manchester University Press.
E. Luttwak (1998): Turbcapitalism, Winners and Losers in the Global Economy,
Harper-Collins Publishers.
R. Mishra (1999): Globalisation and the Welfare State, Edward Wlgar, UK.
M. Peujli: Izazovi tranzicije, Novi svet i postsocijalistika drutva, Pravni fakultet,
Beograd 1997.
T. Roberts, A. Hite: From Modernization to Globalization, Perspectives on
Developpment and Social Change, Blackwell, 2000.
W. Robinson (2001): Social Theory and Globalisation, The Rise of Transnational Statem
Theory and Society, Renewal and Critique in Social Theory, Vol. 30/2, April 2001.
G. Soros (2002): On Globalisation, Public Affairs Ltd, Oxford.
J. Tomlinso (1999): Globalisation and Culture, Polity Press, Cambridge.
A. Touraine (2000): Can we live Together; Equality and Difference, Polity Pres.
U.N.Human Developement Report 1999.
I. Wallerstein (1974): The Modern World System, New York, Academic.
M. Waters (1955): Globalisation, London, Rotledge.
Dr Vladimir Vuleti
Filozofski fakultet u Beogradu
RIVALSKI PRISTUPI U IZUAVANJU GLOBALIZACIJE
Zakljuak
Cilj ovoga teksta, to je nadamo se do sada postalo jasno, nije bio usmeren
u pravcu evaluacije ili definitivnog zakljuka o tome koja je klasifikacija najbolja
ve smo pre svega hteli da istaknemo bogatstvo sadraja i razliitih pristupa u
savremnim raspravama o globalizaciji. U strogo naunom pogledu to nije
posebno uzvien cilj, ali s obzirom na stanje svesti o globalizaciji kod nas, dakle u
zemlji koja je dugo godina bila u centru globalne panje ali van globalnih tokova,
ovakav cilj se nametnuo sam po sebi. U situaciji mekburekizacije kulture
(Vuleti) kada se globalni trendovi prihvataju samo na povrinskom i formalnom
nivou, a sadraj svesti ostaje manje vie nepromenjen, inilo nam se da bi
isticanje razliitih pristupa moglo pomoi da se skrene panja da se
jednostranim, esto emocijama nabijenim pogledima na globalizaciju u
saznajnom pogledu ne moe puno postii.
Tolerancija i koegzistencija razliitih shvatanja upravo odlikuje sredine u
kojima je svest o globalizaciji poodmakla i vice versa. Drugim reima, makar se u
sav glas i slono promovisala globalizacija, kao nekad uostalom tranzicija ili pre
toga samoupravni socijalizam, time se nee postii ni znanje ni svest o tom
procesu koji sa sobom donosi mnogo vie neprozirnosti, nedoumica i
protivurenosti nego to jedna parohijalna, lokalizovana svest moe da podnese.
Miroslav N.Jovanovi
GLOBALIZACIJA
TRANSNACIONALNE KORPORACIJE
3Henry Kissinger, Globalisation: Americas role for the millennium, The Irish Independent, 13
October 1999.
moguu bezobzirnost preduzea je drava. Svojim zakonima, politikom i
njihovim sprovoenjem, drava moe i treba da regulie ulazak, funkcionisanje i
izlazak transnacionalnih preduzea (globalne ekonomije) u svoj domai
ekonomski prostor.
GLOBALNI STANDARDI
TRANSATLANTSKI SUKOBI
Regionalna reenja povezana sa trgovinom u, recimo, Evropskoj uniji,
mogu ali ne moraju da budu bolja od globalnih reenja u Svetskoj trgovinskoj
organizaciji. Postoji niz ozbiljnih problema izmeu Evropske unije i Sjedinjenih
Drava u okviru Svetske trgovinske organizacije koji lako mogu da buknu u
budunosti. Osvrnimo se na neke od njih:4
Trgovina bananama. Evropska unija ima od 1993. godine sistem carina i kvota
na uvoz banana koji prua olakice zemljama izvoznicama banana koje su
nekad bile evropske kolonije. Takve povlastice pruaju pomo u razvoju
nerazvijenih zemalja korisnica. Bez takvih povlastica, ove nerazvijene zemlje
(meu kojima su i zemlje u Karibima) bi verovatno proizvodile drogu koja bi
zavravala na tritu Sjedinjenih Drava. Sistem Evropske unije diskriminie
amerike korporacije koje su mnogo efikasnije u proizvodnji banana
realizovanoj u zemljama Latinske Amerike. Zbog ovoga su Sjedinjene Drave,
uz odobrenje Svetske trgovinske organizacije, uvele godinje carine u visini
od $ 191 milion na uvoz proizvoda iz Evropske unije. Proizvodi na koje se te
carine primenjuju se stalno menjaju. Ove carine su ukinute jula 2001. godine
zbog reenja spora sa Evropskom unijom.
Junetina u ijoj su se proizvodnji koristili hormoni. Ovo je najstariji sukob i potie
iz 1985. godine. Evropska unija zabranjuje bilo kakav uvoz ivih ivotinja ili
njihovih preraevina ako su se u njihovoj proizvodnji koristili hormoni.
Sjedinjene Drave su, na osnovu nedovoljne zasnovanosti na nauci, zbog
ovog uvele sankcije prema Evropskoj uniji u visini od $ 117 miliona. Svetska
trgovinska organizacija je podrala ameriki stav.
Genetiki izmenjena hrana. Ovaj problem je tesno povezan sa prethodnim i
odnosi se na hranu za stoku i semensku robu, pogotovo kukuruz. Evropska
unija je uskratila Sjedinjenim Dravama mogunost za izvoz takvog
kukuruza u paniju i Portugaliju u godinjoj vrednosti od $ 200 miliona.
Audio i video proizvodi. Pod uticajem Francuske, Evropska unija pokuava da
ogranii uvoz amerikih audio i video proizvoda u zemlje centralne i istone
Evrope. Od zemalja koje pregovaraju sa Evropskom unijom o prijemu u
punopravno lanstvo, Unija zahteva poveanje barijera za uvoz takve robe
koja ne potie iz Evrope.
Super dambo det. Britanska, francuska i nemaka vlada pruaju velike
zajmove Erbasu za istraivanje i razvoj novog super dambo deta koji moe
da ue u komercijalnu proizvodnju u budunosti. Sjedinjene Drave
zahtevaju od Evropske unije da se pridrava meusobnog sporazuma o
subvencijama iz 1992.
ZAKLJUAK
Mr edomir Anti
Balkanoloki institut SANU
GLOBALIZACIJA I ISTORIJA
1 A. G. Hopkins, The History of Globalization and the Globalization of History, A. G. Hopkins (ed.) Globalization
in World History, (Pimlico,Sydney) 2002, p. 16.
2C.A. Bayley, Archaic and Modern Globalization in the Eurasian and African Arena, c. 17501850, A. G.
Hopkins (ed.) Globalization in World History, (Pimlico, Sydney) 2002, pp. 5051.
model njihovog razvoja i gotovo istovetan cilj kome su teile. Tako su Asirci
verovali da je njihova drava sredite sveta, zbog ega su dananju Evropu
nazivali Ereb (zemlja sutona), dok su staru Kinu njeni itelji znali kao sredinje
kraljevstvo. Nastojei da oivotvore ideologije vaseljenskog carstva7 i
univerzalne religije, drevni dravotvorci i osnivai ili reformatori religija
uspostavili su principe koji u sutini nisu naputani sve do 18. veka. Tako je
Aleksandar Veliki nastojao da dopre do ivica sveta, dok su rimski vojniki carevi
svoju dravu doivljavali kao planetu zemlju, zbog ega je imperator Aurelijan i
smatrao da je, pobedivi u graanskom ratu, obnovio svet. 8
Mnogi teoretiari globalizacije slau se da je drevna globalizacija bila
nepotpuna i da se sutinski radilo pre svega o neuspenim preteama moderne
globalizacije.9 Ipak, tekovine svetskih carstava Starog sveta svakako nisu odlazile
u dim sa padom Limesa ili provalom Masageta. Evropska civilizacija, recimo,
prema takvom tumaenju, nije u razdoblju srednjeg veka prola samo i iskljuivo
kroz doba stagnacije i mraka, ve je mediteranska civilizacija, prosto, kroz seobe,
razvitak tehnike i promene u klimi postala kontinentalna.10 Iako vezana za
politike i religijske tenje drevnih drava, arhajska globalizacija je imala i jasno
izraenu privrednu i tehnoloku stranu. Mada nije izraen kroz akcije na
berzama u Njujorku ili Tokiju ovaj aspekt je ipak svakako ostao u izvesnoj meri
zanemaren. Usvajanje tehnologije izrade bronzanog, a zatim i gvozdenog oruja
uslovilo je smene civilizacije u Mesopotamiji i Heladi, kada su Semiti sruili Asir,
a Dorani potisli Ahajce.11 Zamena pluga ralom u zemljama vizantijskog kruga i
izum konjskog ama do koga je u Evropi dolo tokom 12. veka, predstavljali su
deo privredne globalizacije koja je uglavnom imala politike konsekvence.12
Putevi ilibara, soli ili svile bili su stalni tokovi koji su prevazilazili drave i
carstva i svet, sa izuzetkom amerikog i australijskog kopna, inili jedinstvenom
ekumenom. Zaini, kao nova potreba Zapadne Evrope, oporavljene posle Velike
kuge, Stogodinjeg rata, rekonkviste, te provale Osmanlija, sve od reda tekovina
zlosrenog etrnaestog veka, podstakli su nov talas globalizacije kojoj su uslove
obezbedili izum astrolaba i konstruisanje karavela, a put utrli Dijaz, Degama i
Kolumbo. Ipak, princip potinjavanja sveta i njegovi motivi ostali su
nepromenjeni, o emu svedoe sporazumi izmeu panije i Portugalije koji su za
ishod trebalo da imaju geometrijsku podelu politikih sfera na zemljinoj lopti.13
14J. H. Elliot, H. Kamen, The Rise and Decline of Spain, 14921665 (disscussion), P. Wells (ed. ) European
History, 15001700, London, 1976.
15L. James, The Rise and Fall of the British Empire, London 2000, pp. 121, 138; C.P. Hill, J. C. Wright, British
History, 18151914, Oxford, 1984, pp. 266267.
moderne globalizacije.16 U politikom smislu postkolonijalna globalizacija
znaila je opti talas regionalizacije koju je mogue najbolje sagledati ako se u
obzir uzme masovno osnivanje novih drava na afrikom kontinentu i Bliskom
istoku tokom pedesetih i ezdesetih godina, ali i novi uspon nacionalizma koji je
doveo do osnivanja dvadesetak novih drava na evro-azijskom kopnu tokom
devedesetih. Fenomen politikog usitnjavanja bio je, meutim, uporedan sa
stvaranjem nadnacionalnih privrednih i vojnih saveza koji su imali razliite
politike pretenzije, uspeh i dugotrajnost (meu njima je, svakako, najuspenija
dananja Evropska unija). Takav razvoj, iako naizgled neoekivan, u sutini je
posledica velikog naunog i privrednog razvoja koji je dranje velikih vojski i
odravanje imperijalnih administracija uinio u izvesnoj meri i suvinim, ali
svakako i prevelikim optereenjem. Takvom trendu doprinele su i saobraajna i
informatika revolucija koje su omoguile uspostavljanje demokratija sa
graanstvom od vie stotina miliona pripadnika. Naposletku, stabilnost mu je
pruila i uspostava svetskog trita roba i kapitala.
Globalizacijom, kao donekle ciklinim procesom koji se tokom istorije
postepeno uslonjavao postajui sveobuhvatnijim, mogue je kroz drugaiju
prizmu sagledati i istoriju Srbije. Arhajska globalizacija, kojoj su usledile
imperijalna, postkolonijalna i savremena-moderna moe se prepoznati, i pored
izvesnih nedoreenosti i diskontinuiteta, jo u vreme srednjeg veka. Tako je, na
primer, veoma indikativan ulazak srednjovekovne Srbije u evropsku hijerarhiju
drava.17 Primanjem hrianstva, a zatim i pismenosti, srednjovekovne srpske
drave su u dva navrata postajale deo hrianske ekumene prvog
sveevropskog globalizacionog sistema posle Rimskog carstva. Prvo razdoblje,
koje je zapoelo postepenom i deliminom hristijanizacijom, iz vremena
Moravske misije i bugarskog pokrtavanja, ali i aktivnijeg delovanja Barske
nadbiskupije, zavrilo se krunisanjem Mihajla Vojisavljevia za kralja Zete 1089.
godine, to se, opet, poklopilo sa vrhuncem Klinijkog pokreta i krajem
pontifikata pape Grigorija VII. Posle godina feudalne anarhije ali i oporavka
Vizantije, sledei ulazak srednjovekovne Srbije u novu fazu arhajske globalizacije
dogodio se u vreme kada je 1217. krunisan prvi Nemanji. Politikom
priklanjanju Rimu, koje je bilo neminovna posledica prvog pada Vizantije,
usledilo je i sticanje crkvene autokefalije, dve godine docnije, i tako je formalno
uspostavljen, na prostoru Srbije, udnovat kondominijum istonih i zapadnih
uticaja koji e svakako nadiveti srpsku srednjovekovnu dravu. Razdoblja
globalizacije putem koje je Srbija ulazila u okvire ideolokog, dravnog ili
religijskog poretka srednjovekovne Evrope smenjivala su se sa razdobljima
imperijalne globalizacije u kojoj je itav Balkan ulazio u sastav nekog od
savremenih carstava ije su imperijalne pretenzije esto bile svetske. Nastala na
16 P. Kenedi, Uspon i pad Velikih sila; Ekonomska promena i ratovanje od 1500. do 2000. godine, Podgorica 1999,
str. 463.
17 S. irkovi, Srbi u srednjem veku, Beograd, 1995, str. 56.
periferijama efemernog Franakog carstva i Istone Rimske imperije, Srbija je u
11. i 12. veku ponovo ula u sastav ove poslednje.
Nakon potpune emancipacije balkanskih drava i krajnjeg opadanja
Vizantije tokom 14. veka, na poluostrvo su prodrle Osmanlije. Osnovano je novo
Osmansko carstvo, koje je u svojim osnovnim principima podrazumevalo
postojanje svetske muslimanske zajednice (umma-e) na prostoru nazvanom
jednostavno Islamska zemlja (dar al-islam).18 Ipak, Osmansko carstvo se
umnogome razlikovalo od arabljanskih kalifata, poto je u svoje tradicije utkalo
mnogobrojne uticaje pokorenih drava, a pre svega Vizantijskog carstva, ije su
imperijalne tradicije podraavali i njima se diili njegovi sultani.19
Borba za osloboenje i ponovno stvaranje nezavisne dravne zajednice u
kojoj su, samostalno, ili podstaknuti od drugih sila, uestvovali delovi srpskog
naroda, uspela je tek u trenutku kada je dolo do novog talasa evropske
globalizacije i postepenog rastakanja imperijalnih drava koje su imale
dominione i na matinom, evropskom kontinentu. Tokom 19. veka, sa poetkom
nacionalnih pokreta, iz osnova su poljuljani principi na kojima je poivala
Osmanska drava: odanost vladaru valjalo je zameniti odanou prema zemlji
(otadbini), dok je modernizacija, pa i tehnika, bila malo mogua u
destratifikovanoj istonjakoj despotiji ija je snaga poivala na nepobedivoj
konjici i bezbrojnoj peadiji, a ne na malim, ali fanatizovanim vojskama
slobodnih graana ili seljaka naoruanih vatrenim orujem.20 Nacionalni pokreti
koji su razjedali Osmansko carstvo od poetka 19. veka podelili su njegove
podanike i po etnikoj osnovi. Dok su manjinski, a naroito hrianski narodi
imali obrazac za svoju emancipaciju u zapadnoevropskim nacijama i njihovim
dravama, to nije bio sluaj sa Turcima, koji su, branei svoje carstvo, doli u
priliku da ga korenito redefiniu tek kada su mogli da ga bez kobnih potresa
ukinu i umesto njega uspostave potpuno novu dravu sa teitem u Maloj
Aziji.21
Ipak, to nije bio kraj proto-globalizacionim procesima na prostoru
Balkana. Nacionalna emancipacija ovog poluostrva dogodila se u predveerje
Prvog svetskog rata, koji je rezultirao ruenjem etiri evropska carstva i
trijumfom nacionalnosti u Evropi. U razdoblju podeljene Evrope, koje je od 1918.
zamenilo koncert sila, junoslovenska drava bila je faktor koji bi u osetljivoj
ravnotei snaga uvek bio na strani protivnoj promeni uspostavljenog stanja.
Tako je bilo za sve vreme postojanja podeljene Evrope, bilo da je podela izvrena
18 A. K Benson, Muslim Universalism and Western Globalization, A. G. Hopkins (ed.) Globalization in World
19 H. Inaldik, Osmansko carstvo; Klasino doba 13001600, Beograd 1974, str. 8081 i 108109.
20 A. K. Benson, pp. 9091.
23 Istraivanja britanskog javnog miljenja iz prolea 2002. pokazala su da je ak 80% ispitanih Britanaca,
starih izmeu 18 i 31 godinu, elelo da napusti svoju zemlju. Istovremeno je oko iste populacije tvrdilo
kako je nemogue verovati Vladi, dok su ispitanici najmanje nepoverenja pokazivali prema policiji. Daily
Mirror, 19. June 2002, p. 6.
24 Ikonoklazam (ikonoborstvo), pokret protiv kulta ikona u Vizantiji (726797 i 813843).
25 Ludisti pripadnici anti-industrijskog pokreta iz ranih godina industrijske revolucije, koji su pokuavali
da, unitavanjem maina, zaustave siromaenje britanskih radnika. Pokret je nazvan po jednom od
predvodnika, Nedu Ludu (Ned Ludd General).
Slobodan Relji
Glavni i odgovorni urednik NIN-a
MEDIJI I GLOBALIZACIJA
INTERNET I GLOBALIZACIJA:
ZAVOJITE STAZE KA INFORMATIKOM DRUTVU
III. omoguava, koristi ili ini pristupanim, bilo javno ili privatno, usluge
visokog nivoa koje poivaju na komunikacijima i prateoj infrastrukturi ovde
opisanoj."27
26 Popularni i iroko korieni termin "cyberspace" ("sajberprostor") nikako ne treba meati sa kljunim
pojmom faznog prostora kibernetke i teorije sistema. "Cyberspace", u tradiciji koja poiva na uvenom SF
romanu Neuromancer William Gibson-a, podrazumeva referisanje na odreene mentalne korelate koji bi, u
hipotetikoj situaciji "direktnog" povezivanja neuralnog sistema u neki kompatibilan vid informacione
arhitekture, konstituisali subjektivnu percepciju. Meutim, domen SF-a bi u ozbiljnim raspravama trebalo
da ostane domen SF-a; od promena stanja svesti pri ueu na svetskoj mrei nema ni pomena u strunoj
psiholokoj literaturi. Ukoliko neko eli da stekne vrstu totalnog uvida u to ta je Internet, od pomoi moe
biti koncept faznog prostora iz kibernetike: tada, Internet moemo da shvatimo kao skup svih moguih
stanja svih moguih promenljivih koje odreuju stanje sadraja na hipertekstualnim stranicama koje ine
World Wide Web. Nije teko zakljuiti da se radi o kompleksnom, nelinearnom sistemu ije "totalno"
razumevanje premauje i stavove najoptimistinije nauno-popularne literature. Zajedno sa autorima, u
"cybertheory" mogu da odahnu i teoretiari zavere: kibernetika, kao teorija upravljanja, ni u radovima
vrhunske avangarde teorije upravljanja ne predvia nikakvu mogunost centralne kontrole ovakvih
sistema.
27 "The Federal Networking Council (FNC) agrees that the following language reflects our definition of the
term Internet.
Internet refers to the global information system that --
(i) is logically linked together by a globally unique address space based on the Internet Protocol (IP) or its
subsequent extensions/follow-ons;
(ii) is able to support communications using the Transmission Control Protocol/Internet Protocol (TCP/IP)
suite or its subsequent extensions/follow-ons, and/or other IP-compatible protocols; and
(iii) provides, uses or makes accessible, either publicly or privately, high level services layered on the
communications and related infrastructure described herein."
(http://www.itrd.gov/fnc/Internet_res.html)
Ova definicija moe znaiti vie ili manje onima koji su upueni ili nisu u
strukturu samog TCP/IP protokola na kome poiva standard razmene
informacija na Internetu. Ono to je za sve diskusije o Internetu u domenu
drutvenih nauka, ergonomije i filozofije kljuno, to je da revoluciju u globalnoj
komunikaciji sutinski ne nosi masa kablova, satelitskih linkova ili na neki drugi
nain povezanih sistema za obradu informacija. Sutina globalnog razvoja
informacionih tehnologija koju je odredila pojava Interneta je to da je u pitanju
definisanje i kompletno slaganje oko standarda prenosa tih informacija. Ono
osnovno to treba razumeti je injenica da razvoj Interneta ne implicira, niti za
svoje nune posledice ima razvoj kompjuterskih tehnologija na kakve smo
navikli; dananje kompjutere mogu zameniti bilo kakvi budui kompjuteri
ukoliko standardni kod razmene informacija meu njima ostane isti, onaj koji
definie TCP/IP protokol, nita sutinsko u naem shvatanju Interneta se nee
promeniti. Drugim reima, ukoliko mobilni telefoni budunosti budu
komunicirali preko TCP/IP protokola a ve naredna generacija mobilne
telefonije bi trebalo da sutinski poiva na ovom standardu oni e biti deo
Interneta, iako svakako nisu "kompjuteri" u uobiajenom znaenju te rei.
Drugo, definisanje Interneta od strane ove ili one institucije ne znai mnogo; dok
se drugi uesnici u globalnoj igri slau sa tom definicijom, mrea ostaje logiki i
funkcionalno koherentan medij. Tree, promena jednog ustaljenog standarda je
veoma skup poduhvat; zamislite kakav bi haos na tritu i u saobraaju izazvala
iznenada promena metrikog sistema teine i rastojanja? Sva ova zapaanja
navodimo kako bismo istakli sledee: jednom definisan, i, kako e razvojni
trendovi koje prikazujemo u ovom radu jasno pokazati, iroko prihvaen standard
informacione razmene, teko da e trpeti krupne izmene u razumno odreenoj
budunosti. Internet je tu sa nama da bi ostao; najverovatnije, dugo vremena u
formi koja nam je ve sada poznata.
Ono to ne treba izgubiti iz vida ako se razmatra upravo navedena
definicija Interneta je njena trea taka, prema kojoj se podrazumeva da u
odreenje svetske globalne komunikacione tehnologije ulazi i mogunost usluga
obezbeenih prateom infrastrukturom. U ovoj (III) taki definicije impliciran je
celokupan "drutveni odraz" razvoja Interneta.
Kada govorimo o razvoju I-drutva, zato, ne treba zaboraviti da je ono
sutinski povezano sa pitanjem definisanja i prihvatanja odreenih standarda. Na
apstraktnoj ravni drutvenih nauka, zato, pravedno je rei sledee: sutinski
razvoj ljudskog drutva u aktualnom trenutku ne poiva na Internetu, jer on je
samo manifestna ravan teorijskog i praktinog proboja u matematikoj logici,
kibernetici i fizici XX veka, koje su postavile prave fundamente tog razvoja.
Internet je, u pravom smislu te rei, stvar dogovora, konsenzusa i definisanja.
Trenutno, taj dogovor, koji omoguava egzistenciju onoga to uobiajeno
nazivamo svetskom mreom, odgovara svim globalnim igraima, prosto zato to
je jednom usvojen, privlai enormnu masu kapitala, a praktino se pokazuje
veoma korisnim. Meutim, analize koje slede pokazae da na globalnom planu
ne mogu svi biti podjednako zadovoljni mreom kakva jeste, posebno to je njen
razvoj uslovljen ve unapred odreenim politikim i ekonomskim (pre svega)
faktorima. Zato, da li e budunost poivati na jedinstvenoj "mrei mrea" koja
danas postoji, ili e doneti nove globalne sisteme komunikacije, ostaje otvoreno
pitanje i posle naih analiza trenutnih razvojnih trendova Interneta. Sve to je
sada mogue rei je da je svaka fundamentalna promena ovog usvojenog
standarda dogaaj koji bi isto tako fundamentalno promenio svetsku scenu u
svakom moguem smislu na kojoj se sam odvija.
28 Kod nekih autora se prostorno-vremensko saimanje koristi i za odreenje samog procesa globalizacije: "A
variety of data indicate that we are undergoing a process of compression of international time and space and an
intensification of international relations." (Hargittai & Centeno, 2001).
na procese globalizacije sutinski ostvaruje oslanjajui se na "stari recept", poznat
od samog svitanja oveanstva. Osnovna funkcija svetske mree, funkcija koju
ona ostvaruje daleko premaujui po efikasnosti sve svoje prethodnike, jeste
redukcija prostorno-vremenske dimenzije ljudske egzistencije. Sa razvojem ICT,
fizika udaljenost i vreme prenosa poruke postaje sve manje i manje znaajan
faktor u onim domenima ljudske prakse koji se oslanjaju na ovu tehnologiju. Kao
nekad razvoj dvokolica, pote, eleznice, motora sa unutranjim sagorevanjem,
telegrafije, telefona, radija ili televizije, ova tehnologija premouje za krae
vreme dalja rastojanja i omoguava da udaljeni delovi populacije ostvaruju
organizacione forme koje su prethodno bile nezamislive upravo zbog
ogranienih resursa u prostoru i vremenu. Visoko integrisan sa tehnologijama
obrade informacija, oslanjajui se na procesne moi kompjutera elemenata
mrea koje ine Internet, "mreu mrea", bilo da je re o obradi informacija na
kompjuteru recipijenta (client-side scripting) ili na serverima koji odreuju tok
prenosa informacija (server-side scripting), Internet se kao tehnologija prenosa
informacija potpuno nalazi i u domenu tehnologija obrade informacija, tako
proirujui i polje naih moguih akcija.
Neki vizionarski (ali ne nerealni!) pristupi uviaju da Internet ujedinjuje
domen ljudske volje, percepcije, akcije i drutvene interakcije sa domenom
automatske obrade podataka, omoguujui nesluena unapreenja u organizaciji
i reavanju sloenih problema. Potaknuti ovakvim uvidom, neki od vodeih
kibernetiara dananjice, okupljeni oko belgijskog naunika Francis Heylighen-a
i grupe autora sa slavnog amerikog instituta Santa Fe, razvili su teorijske radove
u kojima se Internet razmatra kroz tzv. "Global Brain" metaforu, naglaavajui
jedinstvo (a) specifino ljudske sposobnosti reavanja kompleksnih problema u
realnom vremenu, i (b) prednosti u brzini automatske obrade velikog broja
jednostavnih informacija koja poiva na poluprovodnikim tehnologijama
(Bollen J. & Heylighen, 1996). Proimajui se, ovek i informacione tehnologije
poinju da stvaraju novu super-strukturu, ostvarenu delom u organskoj hemiji
baziranoj na ugljeniku, naoj fiziolokoj osnovi, i delom in silico, u arhitekturi
digitalnih elektronskih sistema za obradu informacija. Kibernetiki pristup
prouavanju Interneta kao informacionog sistema u novijim radovima doveo je i
do stvaranja "slike sveta" u smislu preciznog poznavanja strukture hiperlinkova,
tako otvarajui mogunosti za napredne statistike analize od kojih neke ulaze i
u domen obrade znaenja (semantike analize, analiza diskursa) grupa visoko
povezanih prezentacija (Lawrence & Kleinberg, 2001).
Bez obzira na kompletan kontinuitet u istoriji tehnologije i diskusiju
mogue "slike oveka informatike ere", postoje teorijski stavovi prema kojima je
uee ove nove tehnologije u procesima globalizacije po mnogo emu
jedinstveno i drugaije od prethodnih tehnolokih revolucija (ba kao to postoje
i stavovi prema kojima je aktualna globalizacija kompletnija od prethodnih i
jedinstvena po mnogim parametrima). Pre svega, multimedijalna priroda Interneta
razlikuje ga od svih prethodnih medija po tome to su ovi ograniavali prenos
poruke na odreeni ulni modalitet u funkciji sopstvene definicije (telefon
audio percepcija, film i fotografija vizuelna). Meutim, kodiranje svih
informacija koje se prenose fizikim signalima u univerzalnom digitalnom
kodu, omoguilo je oslobaanje ICT od ovog ogranienja. Digitalizacija je tako
fundamentalan fenomen nove tehnoloke revolucije da je zaista realno rei da je
ona inherentno, sutinski drugaija od prethodnih revolucija u komunikaciji
(Mayer-Schenberger, & Hurley, 2000).
Drugo, razvoj tehnologija za obradu informacija je neverovatno brz, toliko
brz da se (iako je to fundamentalno netano) ponekad ini neogranienim,
beskonanim. Godine 1965, Gordon Moore (kasnije suosniva Intel-a) formulisao je
pravilnost koja se danas naziva Murovim zakonom, prema kome e se razvoj
procesnih kapaciteta mikroprocesora udvostruavati svakih 18 meseci, dok e se
cene i potronja energije neophodne za obradu smanjivati slinom brzinom.
Murove prognoze su validne i tane i danas, a eksperti predviaju da e se ova
razvojna tendencija nastavljati najmanje do kraja XXI veka. to se brzine razvoja
ICT tie, pored Murovog zakona treba navesti i pravilnost vezanu za razvoj
kapaciteta kanala koji prenose informaciju kroz mree (bandwith). Za razliku od
razvoja procesnih moi mikroprocesora, koje se udvostruuju svakih 18 meseci,
kapaciteti kanala se utrostruuju svakih 12 meseci, sa procenom da e ova
tendencija trajati jo najmanje 20 godina.
Konano, kao to smo ve pominjali, sutinska stvar u razumevanju
Inerneta je to da se radi o sistemu koji svoje postojanje, funkcionalnost i
efikasnost duguje jednom standardu koji je konsenzusno prihvaen - TCP/IP
protokolom. Potrebno je ovome dodati shvatanje da je Internet decentralizovana
mrea, mrea iji rapidni razvoj i prikazan u narednim redovima ne
omoguava nikakvu centralnu kontrolu. Ona poiva na jednom standardu, i
dokle god se potuje taj standard, nee biti smetnji u ukljuivanju ovih ili onih
dopunskih struktura u jednom razvijen globalni sistem komunikacije. Paradigma
decentralizovane mree sutinska je u shvatanju mnogobrojnih prednosti koje
Internet poseduje u odnosu na prethodne tehnoloke napretke u komunikaciji
(Mayer-Schenberger, & Hurley, 2000).
Naveli smo neke inherentne odlike Interneta kao informaciono-
komunikacione tehnologije koje pruaju osnovu da se tehnoloka revolucija to
na njemu poiva posmatra drugaije od prethodnih. Takoe, smatramo da
prethodno izneto predstavlja dovoljan skup uslova pod kojima moemo da
tvrdimo da je, zbog navedenih specifinosti, uticaj ove tehnoloke revolucije na
procese globalizacije idiosinkratian u nizu "prethodnih globalizacija". Meutim,
u ovakvim diskusijama neprestano vreba opasnost od donoenja sudova o
specifinostima novih razvojnih trendova. Internet je posledica odreenih
prethodnih razvoja (matematika logika, teorija upravljanja, silikonske
tehnologije, itd.) kao i politiko-ekonomskih preduslova da se ovakva tehnologija
uopte razvije. U tom smislu, on je i posledica i motor globalizacije u kojoj
uestvujemo. Pitanje tehnolokog determinizma29 (Chandler, 1995), kljuno u
raspravama ove vrste, zahteva da bude prethodno reeno kako bi se stekla
osnova za validaciju stavova o specifinom ueu ove ili one tehnologije u
drutvenim procesima.
http://www.aber.ac.uk/media/Documents/tecdet/tecdet.html
uspeha u konkurentskoj trinoj igri od spremnosti i mogunosti da se
odgovarajua informacija iskoristi u razvoju inovacija i proizvodnji novih
informacija. Globalizacionizam, s druge strane, oznaava injenicu da je
centralna funkcija proizvodnje, potronje i komunikacije postala organizovana na
globalnoj skali i posredovana globalnom svetskom mreom. Prema ovom
autoru, samo pitanje tehnolokog determinizma je loe postavljeno: relacija kroz
koju tehnologija determinie dinamike aspekte kompleksnih socijalnih struktura
je sloena, i moda je najbolje tvrditi da naa tehnologija odslikava nae drutvo
da je naa drutvena egzistencija sve vie tehnoloki posredovana (Anttiroko, 1999).
30Uopte nije pitanje da li e se TCP/IP protokol i dalje menjati; naravno da su svaka unapreenja dobra, a
njihova pojava je predviena definicijom Interneta.
rasprostranjenost govornika engleskog i drugih jezika kao stranih. Poznavanje
engleskog i drugih jezika koji su iroko zastupljeni na Internetu je prednost za
korisnike Interneta; bez sumnje, u sredinama sa niskim pristupom Internetu, koje
logino mora da prati i nizak razvoj internet prezentacija na maternjem jeziku,
pristup se odvija preko stranih jezika, pre svega engleskog. Podaci koje
prikazujemo u narednom segmentu su rezultat kontinuiranog istraivanja
agencije Global Reach (http://www.global-reach.biz), ije je poslednje istraivanje
datirano na 30. septembar 2002. (http://www.global-reach.biz/globstats). Prema
procenama ove agencije, u svetu je krajem 2002. godine bilo oko 619 miliona
korisnika, od toga 36.5% korisnika sa engleskog govornog podruja, 35.5%
korisnika sa podruja evropskih jezika iskljuujui engleski, i 28.3% korisnika
sa podruja azijskih jezika. Procena agenacije Global Reach je da e do kraja 2004.
godine, sa istim trendom porasta broja korisnika, u svetu biti oko 940 miliona
korisnika Interneta.
Na sledeem grafikonu prikazujemo distribuciju korisnika Interneta
prema maternjim jezicima:
Slika 1. Distribucija korisnika Interneta u svetu prema maternjim
jezicima korisnika (izvor: agencija Global Reach, septembar 2002.,
http://www.global-reach.biz).
31 Da bi se dolo do ovakve slike digitalne podele, koja zaista prikazuje realan odnos razvijenih i
nerazvijenih, neophodno je koristiti kategorije proseka broja korisnika Interneta po dravama. Ukoliko
bismo prikazivali ove podatke pojedinano (tj. da je svaka drava predstvljena jedinstvenom takom na
grafikonu), dobili bismo trend u kome bi se teko opaala "teina" digitalne podele. Meutim, on bi bio
posledica velikih razlika u GDP, broju korisnika, veliinama populacije i vrednosti drugih faktora. Na izbor
kategorija po broju korisnika Interneta po dravi je donekle arbitraran, ali omoguava jasan i pregledan
uvid u fenomen digitalne podele.
Bliski istok;
1%
SAD i
Kanada; 30%
Evropa; 31%
Latinska
Amerika; 6%
Afrika; 1%
Azija/Pacifik;
31%
32Na ovom mestu je vredno podsetiti se da je u prvoj nedelji septembra 2002. godine kineska vlada blokirala
pristup najjaem svetskom pretraivau Google, u oprezu prema politikim previranjima pred 16. kongres
KP Kine. Samo etiri dana kasnije, mahom pod pritiskom samih kineskih korisnika Interneta, Google je
deblokiran i pretraga je mogla da se odvija neometano. Meutim, svi linkovi sa Google-a koji se odnose na
teka spoljno-politika pitanja upuena Kini (npr. ljudska prava) se preusmeravaju na sajtove koje je
prethodno odobrila kineska vlada, ili se korisnicima blokira pristup Google-ovom sajtu na par sati (up.
WIRED 11:01, "Google Sells Its Soul", pp 130135). Sa isto tehnikim razvojem Interneta, brzine pristupa i
multimedijalne podrke, nemamo razloga da ne verujemo da e u budunosti upliv zvanine politike na
razvoj i pristup biti samo vei; sa ovime se slau i analitiari The Economist-a (up. "Digital dilemas: A Survey
of the internet society", 25. Januar 2003, The Economist). U tom smislu, pitanje je samo vremena kada e lepe
elje za distribucijom Interneta i ICT uopte postati dileme.
Slika 7. Porast broja javnih website-ova od 1998. do 2002. godine.
U podatke su ukljueni sajtovi raunati samo na osnovu odziva
jedinstvene IP adrese, kao i procena broja prezentacija
konstantnog sadraja koji se nalaze na razliitim IP adresama.
72
Slika 9. Porast broja host-kompjutera u svetu od 1993. do 2003.
(prema Internet Domain Survey, http://www.isc.org/ds/)
36 Za sve one koji su zainteresovani za konkretne vrednosti raznih indikatora radi sprovoenja
sopstvenih analiza ili iz drugih razloga, u prethodnim poglavljima su uredno navoeni izvori prema
kojima je pravljen pregled razvoja Interneta.
73
brojeva nema puno smisla u slici stvari koja je dinamina, menjajui se iz
meseca u mesec. Uopte, predstavljati razvoj Interneta i baviti se predikcijama
globalnih tokova, tim inae nezahvalnim poslom, prema nama, nema puno
smisla ukoliko se ograniavamo na predstavljanje "preseka situacije", ili
"stanja stvari". Na osnovu prethodno iznetih zapaanja, najvanije je stei
uvid u prirodu procesa razvoja Interneta, odn. ICT globalizacije uopte. Ukoliko
smo u stanju da razumemo ono to se dogaa sa razvojem mree, a to je
kao to se pokazuje vezano mnogo manje za tehnike aspekte nego to je
sutinski povezano sa optim drutvenim, ekonomskim, politikim i
kulturnim tokovima, svi budui grafikoni i dijagrami e za nas predstavljati
oekivane rezultate na osnovu jednog dubljeg poznavanja predmeta
istraivanja.
Ovakvo gledite iznosi i Sassen (2000), kada, raspravljajui o uticaju
razvoja svetske mree na problem suvereniteta, razlikujui pri tom vie
optimistina i vie pesimistina gledita o odnosima "krupnog kapitala" i
slobode i demokratije na Internetu, zakljuuje da je Internet struktura koja
poiva na ve prethodno izgraenim drutvenim strukturama u istoj meri
koliko se namee kao nezaobilazan faktor promene tih struktura na kojima
poiva.37
Naravno, onaj ko se nada da e do totaliteta procesa globalizacije doi
iskljuivo ujedinjenjem tabelarnih i grafikih prikaza ovih ili onih razvojnih
tendencija, sasvim sigurno grei. Zato je, kao i uvek u domenu istorije,
drutvenih nauka i nauka o ponaanju, uvek neophodno imati obezbeen
koherentan skup pretpostavki, koje e omoguiti naknadnu validnu
integraciju kvantitativnih podataka. Modelirati globalizacione procese, odn.
kreirati algoritme koji bi statistikim putem otkrivali latentne strukture iz
skupova poetnih podataka, predstavlja oblast naunog rada u kojoj se tek
oekuje proboj. U ovakvom pristupu, koji ujedinjuje sistemske pristupe u
politikim naukama sa dinamiko-strukturalnim pristupima u semiotici,
psihologiji i antropologiji, s jedne, i kibernetike pristupe (modeliranje, multi-
agentne sisteme, neuronske mree), s druge strane, sigurno lei bliska
budunost establimenta drutvenih nauka (Lansing, 2002). Meutim, u ovom
trenutku, drutvene nauke ne raspolau niti empirijskim podacima dovoljnog
kvaliteta za analize ovog tipa, niti jedinstvenom metodom modeliranja
socijalnih procesa, niti odgovarajuom teorijom koja bi pruala eksplanatornu
podlogu jednainama teorije sistema. Zato je jedini razuman put analize u
ovom trenutku onaj koji, zaobilazei popularna teoretisanja u
postmodernistikom duhu (cybertheory i sl. kvazi-kritike pristupe),
oslanjajui se iskljuivo na empirijski proverene injenice o globalnim
procesima, otkriva ono sutinsko u predmetu razvoja Interneta, donosi
sudove i prognoze oprezno i na nain koji e buduim istraivanjima otvoriti
prostor za nadgradnju korisnih zakljuaka do kojih se dolo. Ne gubei iz
vida razvojne trendove koje smo prethodno prikazali i svest o tome da gotovo
37 Ne slau se svi autori sa ovakvim vienjem odnosa razvoja Interneta i drutvenih struktura na kojima
on poiva; npr. Zoe Baird, predsednik Markle Foundation, u jednom prologodinjem broju Foreign
Affairs iznosi gledite po kome je regulisanje Interneta od strane drave neophodno, uz saradnju sa
poslovnim i neprofitnim sektorom kao ograniavajuim faktorima dravne regulacije (Baird, 2002).
74
pa sve budue praktine aktivnosti oveka sutinski zavise od stanja razvoja
informacionih tehnologija i infrastukture Interneta, slobodno moemo rei da
se ovakve analize direktno tiu nae neposredne budunosti, to pitanje
odgovornosti analitiara Interneta stavlja na prvo mesto.
Prouavanje Internet globalizacije nije jedinstvena disciplina u domenu
drutvenih nauka, ili bar za sada ona nije tako konstituisana. Daleko od ma
kakvog zasnivanja koje bi poivalo na donekle specifinim epistemolokim
osnovama, prouavanje globalnog razvoja ICT je u potpunosti konstituisano
kao predmet i po nama postavlja sutinske metodoloke zahteve pred
istraivae; problem o kome ovde govorimo sastoji se u tome da za sada ne
postoje (a) jedinstvena teorijska stanovita o ICT globaliazciji, (b) jedinstveni
indikatori globalnog ICT razvoja, i (c) postoji mali broj teorijski zasnovanih
shvatanja ovog razvoja, od kojih su mnoga pod uticajem odreenih
vrednosnih orijentacija (tehno-optimizam). Meutim, uprkos ovakvom stanju
stvari u prouavanju ICT globalizacije, neki pregledi postojee literature
uspeno otkrivaju osnovne trendove koji se ocrtavaju u masi raznorodnog
tiva posveenog globalnoj ulozi Interneta. Tako Wilson III, autor koji posle
detaljnog prouavanja postojee literature i sam iznosi svoje razoarenje
stanjem oblasti, u svom odlinom pregledu "Globalization, Information
Technology, and Conflict in the Second and Third Worlds" (Wilson III, 1998)
formulie tri zakljuka za koje veruje da odlikuju prouavanje ICT
globalizacije. Pre svega, on primeuje da svi raspoloivi podaci ukazuju na to
da je uticaj ICT na manje razvijene sredine mnogo manji od prognoza tehno-
optimistiki orijentisanih autora. On zakljuuje da se veliki broj radova vie
bavi iznoenjem impresija svojih autora o tehnologiji nego realnim stanjem
stvari. Drugo, za razliku od opte prihvaenog gledita, ICT u razliitim
sredinama mogu imati lo kao i dobar uticaj; priroda uticaja koji IT vre
veoma je situaciono zavisna, i esto odreena kulturnim vrednostima sredine
u kojoj se uticaj ostvaruje. Kao trei zakljuak, ovaj autor navodi da je na
osnovu svih do sada dostupnih podataka i literature mogue zakljuiti da je,
u igri izmeu drutva i tehnologije, drutvo to koje odreuje osnovni tok; ICT
nisu i ne mogu da predstavljaju nekakvu "silu" koja bi bila autonomna i iznad
drutva, ve su sredstvo u funkciji odreenih grupa, sredstvo ija je
distribucija zavisna od distribucije moi i bogatstva odreenog drutva. Nai
prikazi aktualnih podataka o indikatorima ICT globalizacije u poglavlju 2.
jasno govore u prilog svim zakljucima do kojih je 1998. doao ovaj autor.
75
svetskoj mrei. Meutim, podaci o broju korisnika Interneta prema tome koji
je njihov maternji jezik pokazuju da dominacija govornika engleskog nije
apsolutna. Opet, imamo i podatke koji ukazuju na to broj web-prezentacija
prema zemlji pripadnosti ne prati distribuciju korisnika Interneta prema
maternjem jeziku. Na ta ukazuje ovo injeniko stanje stvari? Koje su mogue
posledice ovih nesrazmernih odnosa po budui razvoj?
Pre svega, osnovni antagonizam koji se namee je onaj izmeu broja
korisnika/govornika/sajtova engleskog, kineskog i japanskog jezika. S
obzirom na prirataj u broju korisnika koji belei Kina (do kraja 2003. godine
oekuje se da e biti vie kineskih korisnika Interneta nego japanskih), kao i
na strateku poziciju ove zemlje kao globalnog igraa, osnovna napetost u
razvoju I-drutva e poivati na relacijama SAD Kina. Kina, s jedne strane,
ima sva prava da se osea kulturno ugroenom: njeni korisnici protestuju
zbog ukidanja pristupa pretraivau Google, koji ih, prema navedenim
podacima, nee odvesti na veliki broj stranica na kineskom jeziku. Pitanje je
zato razvoj web-prezentacija na kineskom jeziku zaostaje za brojem
prezentacija na drugim jezicima. Pre svega, moemo da pretpostavimo da se
radi o efektima ekonomske prirode: 160 miliona korisnika Interneta u SAD
predstavljaju daleko zanimljivije trite i po broju i po platenoj moi, to je
stimulacija za razvoj najrazliitijih e-commerce inicijativa ne mrei. Dalje, ne
treba isputati iz vida ni injenicu da se veliki broj javnih web-prezentacija
razvija dvojezino, kako bi bile znaajne za vei broj korisnika, kao i to da je
drugi jezik u takvim sluajevima gotovo uvek engleski. Trenutno stanje na
Internetu je takvo da bez dobrog poznavanja engleskog jezika korisnik moe
da iskoristi zapravo veoma mali deo mogunosti koje mrea prua.
Pitanje koje je na ovom mestu teko diskutovati prosto zato to mu je
neophodno posvetiti zasebnu analizu je pitanje kulturnog uticaja koji
zapadna civilizacija, na elu sa SAD, vri na Kinu i druge zemlje putem
Interneta, kao i pitanje procene kakva e biti reakcija na taj uticaj. iroka
zastupljenost engleskog jezika na mrei, zastupljenost koja ga ini
standardom u pravom smislu rei, uveliko predstavlja i zastupljenost
odreene strukture stavova koji se mreom propagiraju. Daleko od ma kakve
teorije zavere prema kojoj bi ovakav proces bio centralno rukovoen i
politiki odreen, on je sasvim prirodan i tie se ne samo semantikih
aspekata sadraja koji se nalaze na mrei, ve i osobina jezikih formi kao
takvih. Razvoj Interneta? ne zaboravimo Vorf-Sapirovu hipotezu. U ovom
kontekstu, vreme je da shvatimo kako razvoj Interneta u kontekstu procesa
globalizacije uvek predstavlja nelinearno ubrzanje i irenje efekta inicijalnih
uslova u kojima je mrea nastala. Ovi uslovi su, antropoloki posmatrano,
potpuno "anglo-saksonski", a kako e druge civilizacije reagovati na
distribuciju ovih inicijalnih parametara u situaciji kada ne mogu da "odbiju"
uticaj kao takav, ostaje da se vidi. Dobar deo te reakcije zavisie od buduih
odluka Kine po pitanju sopstvene strategije Internet razvoja, ulaganja u razvoj
prezentacija na kineskom jeziku kao i fundametalnih odluka vezanih za
distribuciju operativnih sistema (Microsoft Windows/distribucije Lynux-a) i
status piratskog softvera. Ukoliko se ostvare inicijative kontrole poput
76
Palladium-a i vizija skorog (narednih nekoliko godina) povlaenja ideje
instalacionog softvera pred idejom da su sva reenja dostupna samo preko
servera, Kina e na mrei imati krupnijih problema od kulturnih i verovatno
biti sklonija jo nervoznijim potezima od onog kojim je onemoguen pristup
Google-u iz politikih razloga.
Naalost, pored Kine koja jeste globalni igra, dominira i sumorna slika
o ogromnom broju "autsajdera" koji svakako podleu kulturnom uticaju
Zapada, pre svega kroz dominaciju engleskog jezika na mrei. Kao to je ve
napomenuto, mrea se razvija na bazi koja je ve izgraena vrednostima
fundamentalnih parametera: distrubucije svetske populacije, jezika, kapitala i
politike moi. Nita ne moe da utie na razvoj Interneta kao istorijske
okolnosti u samim poetnim momentima njegovog razvoja. U tom smislu, ako
se ve o civilizacijama govori "u sukobu", Zapad ulazi u igru sa daleko
najpovoljnijim pozicijama, ak i ako ne posmatramo samo aktualnu politiko-
ekonomsku situaciju fundamentalno, ideja automatske obrade informacija,
kao i sva matematika teorija na kojoj ona poiva, proizvod je zapadnog
kulturnog naslea i zapadnog arhetipa kontrole koji je kulminaciju doiveo u
pozitivistikom idealu nauke, a ostvarenje u disciplini kakva je kibernetika.
Prednost koja je sada jasno vidljiva, Zapad je stvorio mnogo pre nego to je
stvorio globalni sistem komunikacije u materijalnom smislu, i standard
razmene informacija koji predstavlja Internet.
Pitanje zastupljenosti razliitih kultura na Internetu je zanimljivo jer
tek sagledano iz vie perspektiva prua "the big picture" globalizacije: s jedne
strane, dominacija jednog svetskog jezika nad ostalima je gotovo neophodna
u procesu kao to je globalizacija, s druge strane, pitanje je koliko se vrednosti
pojedinanih kultura gube u toj dominaciji, i tree, moda najvanije za sve
nas, jeste to da ubrzani trend razvoja mree diktira tajming bitnih odluka
vezanih za ovu problematiku.
77
vrednosti. Dalje, problem esto predstavlja i temporalno ustrojstvo tabela koje
su javno dostupne: neki od najkompletnijih prikaza globalnog stanja stvari
ukljuuju "ravnopravno" podatke iz nekoliko razliitih godina za razliite
drave ili regione. Meutim, do odreene osnovne slike ICT globalizacije je
ipak mogue doi.
78
na Slici 10. su izrazito visoki (svi prelaze vrednost r = 0.90) i statistiki
znalaajni.
Globalni indikatori. Analizirali smo odnose izmeu (a) veliina
populacija, (b) GDP per capita, (c) broja telefonskih pretplatnika, (d) broja
pretplatnika mobilne telefonije, (e) broja korisnika Interneta, (f) broja host
kompjutera i (g) procene broja personalnih kompjutera za 153 zemlje, prema
podacima International Telecommunication Union (ITU,
http://www.itu.int/ITU-D/ict/statistics/) iz 2000. i 2001. godine. Tabela 2.
predstavlja matricu korelacija dobijenu iz ovih 7 indikatora.
Host
Korisnici Interneta Procena PC
kompjuteri
Populacija 0,15085 0,33517 0,27994
GDP
0,27337 0,38589 0,36391
per capita
Korisnici
0,28939 0,38284 0,36296
telefona
Korisnici
0,57583 0,82918 0,76315
mob. telefona
Host
1,00000 0,89383 0,95224
kompjuteri
Korisnici
0,89383 1,00000 0,97989
Interneta
Procena
0,95224 0,97989 1,00000
PC
79
Tabela 2. Korelacije izmeu veliine populacije, broja korisnika
telefona i mobilnih telefona, Interneta, broja host kompjutera,
procenjenog broja personalnih kompjutera i GDP per capita za 153
zemlje (ITU, 2001). U tabeli su oznaene statistiki znaajne korelacije
(p < 0.05).
80
Slika 11. Indikatori ICT globalizacije - hijerarhijska klaster
analiza, Ward-ov metod. Koriena je 1-r transformacija
korelacija iz Tabele 2. (izvor: ITU).
81
5. Island 5,51 25. panija 4,67
6. Kanada 5,44 26. Italija 4,60
7. Velika Britanija 5,35 27. Luksemburg 4,55
8. Danska 5,33 28. eka 4,43
9. Tajvan 5,31 29. Brazil 4,40
10. Nemaka 5,29 30. Maarska 4,30
11. Holandija 5,26 31. Portugal 4,28
12. Izrael 5,22 32. Malezija 4,28
13. vajcarska 5,18 33. Slovenija 4,23
14. Juna Koreja 5,10 34. Tunis 4,16
15. Australija 5,04 35. ile 4,14
16. Austrija 5,01 36. Juna Afrika 3,94
17. Norveka 5,00 37. Indija 3,89
18. Hong Kong 4,99 38. Latvija 3,87
19. Francuska 4,97 39. Poljska 3,85
20. Japan 4,95 40. Slovaka 3,85
38 Svi navodi su prema Elements and Principles of the Information Society, Sarrocco, C. (2002).
82
internet globalizaciji. To je injeniko stanje stvari koje je jo jednom u istoriji
doprinelo da se jaz izmeu Zapada i Drugih pokae kao nepremostiv.
Univerzalni servis (Universal service) je u meunarodnim
dokumentima i deklaracijama definisan kao dugoroni cilj ije ostvarenje
podrazumeva pristup komunikacijama svakog lana drutva na individualnoj
osnovi ili po domainstvu, a najee se upotrebljava u pravno-regulativnom
kontekstu da oznai obavezu telekomunikacionih operatera da svoje usluge
pruaju celokupnoj populaciji [Sarrocco, 2002]. Meutim, kao to smo
pokazali, ovaj cilj je daleko od ostvarenja u zemljama u razvoju. Zato se
koncept univerzalnog servisa dopunjuje konceptom univerzalnog pristupa
(Universal access), koji oznaava dugoroni cilj otvaranja mogunosti pristupa
telekomunikacijama, ukljuujui Internet, itavoj populaciji. Reenje koje se
prvo namee u ostvarenju cilja univerzalnog pristupa je program grupnog
povezivanja (group connectivity), koji podrazumeva razvoj javnih taaka
pristupa Internetu (public access points). U Evropi i Severnoj Americi, ovakav
program se odvija i ini se da e najvie ostvarenja dostii kroz programe
digitalizacije bibliotekog sistema, koji u EU podrazumevaju i pretvaranje
biblioteka u javne take pristupa Internetu. Meutim, u zemljama u razvoju
problem je i mogunost samog univerzalnog pristupa. Razvoj ovakvih
mogunosti podrazumeva prethodno izgraenu internet infrastrukturu, a ova
opet poiva na ulaganjima i intelektualnom kapitalu neophodnom kako bi se
zadovoljili kljuni standardi uea u informatikom drutvu.
Univerzalni pristup ponekad ukljuuje i ire drutvene, ekonomske i
kulturne konotacije [Sarrocco, 2002], podrazumevajui tako jednakost
pristupa, informatiku pismenost, diverzitet sadraja na mrei i sl. Oigledno
je da se kroz ovaj koncept, u kontekstu koji namee krupna ogranienja
razvoju infrastrukture i pojedinanog pristupa mrei, traga za "zaobilaznom
strategijom" razvoja I-drutva. Nae je miljenje da takve strategije zaista
predstavljaju dobro poetno reenje u situaciji kada se sa stratekim
miljenjem u razvoju Interneta kree od nule, ali svakako je tano da one ne
predstavljaju konano reenje u razvoju I-drutva. Zbog potpune zavisnosti
razvoja Interneta od politikih i ekonomskih inilaca, i sve veoj "feedback"
petlji preko koje se ova tehnologija na Zapadu ugrauje u sam sistem
politike ekonomije, mi smo ve izneli stav po kome je nemogue posmatrati
razvoj mree van globalnog razvoja kao takvog i vice versa.
39 Pratei razvoj pripremnih aktivnosti WSIS 2003, svesni irine problematike koju samit treba da
obradi, samo odravanje samita i ukljuivanje svih strana u proces razvoja I-drutva treba smatrati
velikim organizacionim uspehom.
83
povezivanje, naa procena je da ni WSIS 2005. u Tunisu nee moi da se
pohvali napretkom van domena zapadnih zemalja i nekoliko zemalja van
Zapada. to se tie ovog, realno definisanog cilja, naa procena je da je
mogue postii mnogo, ali ne treba raunati s tim da e same aktivnosti
samita biti u stanju da efikasno reavaju ovaj problem. Reenje problema lei
u dinamici razvoja Interneta, koja se nalazi, i jo dugo e se nalaziti, pod
kontrolom globalnih (ekonomskih) igraa. U tom smislu, treba podjednako
podravati sve lokalne i regionalne inicijative, kao i biti oprezan u procenama
u narednoj deceniji razvoja. Nae je miljenje da se u narednim godinama
globalna slika stvari nee bitno promeniti, ali da e se upravo u deceniji pred
nama stei uslovi za njenu promenu, pre svega odreeni potrebama za
otvaranjem novih online trita, razvojem sektora usluga na Internetu i
potrebom istone i jugoistone Azije da se, sa razvijenom infrastrukturom,
rastuim pristupom i ICT industrijom, ukljue u najvie krugove razvoja
svetske mree, za sada rezervisane za zemlje zapadne civilizacije.
Literatura
Anttiroko, A. (1999). Remark on the relation between social science and ICT. With
special reference to theories of power and democracy. UK-Nordic Initiative on
Information and Communication Technologies, Workshop, University of
Karlskrona/Roneby, Sweden 15 16 April 1999.
Dutta, S., Lanvin, B. & Paua, F. (Eds.) (2003). Global Information Technology
Report 20022003 Readiness for the Networked World. World Economic Forum,
2003. Kompletan izvetaj u PDF formatu moe se nai na sajtu Svetskog
ekonomskog foruma: http://www.weforum.org
J. Kleinberg, S. Lawrence. The Structure of the Web. Science 294(2001), pp. 1849.
84
Lansing, J. S. (2002). Artificial Societies and the Social Sciences. Santa Fe
Institute Working Paper.
Apstrakt. Internet globalizacija (ili ICT globalizacija) jeste fenomen koji je praen i
prouavan poev od same pojave Interneta, meutim, do danas ovo prouavanje nije
dovelo do stvaranja koherentne slike tog fenomena. Nekoliko razliitih disciplina i
nekoliko razliitih, najee vrednosno orijentisanih teorijskih stavova, uestvuju u
ovom istraivanju globalnog razvoja informacionih tehnologija. Cilj ovog rada je
diskusija fenomena internet globalizacije, odn. uzajamnih zavisnosti koje postoje
izmeu razvoja Interneta kao nosioca globalnog uticaja informaciono-
komunikacionih tehnologija, i drutvenih struktura na kojima Internet poiva, i koje
same sve vie i vie poivaju na njemu. U susret Svetskom samitu o informatikom
drutvu (World Summit on the Information Society, Geneva, December 2003),
izuzetno je vano da budemo svesni ovog globalnog razvoja, u onoj meri u kojoj nam
raspoloivi podaci i nauna istraivanja to omoguavaju, kako bismo mogli
objektivno da sudimo o mogunostima svetskog ICT razvoja, pre svega u smislu
premoavanja ogromnih razlika izmeu razvijenih i zemalja u razvoju. U prvom delu
rada, na cilj je uvoenje osnovnih pojmova i linija diskusije. Razmatra se tehnika
definicija Interneta i u njoj ve otkrivaju odreenja koja povezuju tehnike aspekte
svetske mree sa optim drutvenim razvojem, kratko se diskutuje shvatanje
Interneta kao tehnologije/medija i uvodi se koncept informatikog drutva. Takoe,
ukratko se prikazuju neke osnovne idiosinkratike crte internet globalizacije,
mogunosti koje ukazuju na to da se zaista radi o sasvim drugaijoj tehnolokoj
revoluciji od prethodnih. U drugom delu rada, prikazujemo i diskutujemo nalaze o
85
osnovnim kvantitativnim indikatorima globalnog ICT razvoja. Ovaj, najopirniji deo
rada, prikazuje realnost razvoja Interneta u svetu, uvodei indikatore razvoja mree
koji se odnose na rasprostranjenost njene upotrebe u razliitim sredinama (jezikim,
nacionalnim, ekonomskim). Osnovni koncept koji se razmatra i uvodi u drugom delu
rada je koncept digitalne podele, koji predstavlja ogromne razlike u ICT razvoju
ekonomski razvijenih i zemalja u razvoju. U treem delu analitiki obraujemo i
diskutujemo prethodno iznete podatke, uz prikazivanje razvoja Interneta u sklopu
opteg razvoja komunikacionih tehnologija. Predstavljamo odnose nekih najbitnijih
indikatora globalnog ICT razvoja i statistiki analiziramo odnose meu njima.
Takoe, predstavljamo NRI (Network Readiness Index) indeks ICT razvoja i rejting
vodeih zemalja prema ovom sloenom indikatoru. U etvrtom, zakljunom delu rada
predstavljamo i kratko diskutujemo koncepte univerzalne usluge i univerzalnog
pristupa, kao definiue smernice globalne politike ICT razvoja. Na osnovu iznetih
podataka i diskusija, zakljuak rada je da ni realnije postavljeni cilj univerzalnog
pristupa, koji se zasniva na konceptu grupnog prikljuivanja na ICT mree, nije
dostian u skorijoj budunosti.
86
POJMOVNIK GLOBALIZACIJE
ANTIGLOBALISTIKI POKRET
APEC
87
seditem u Singapuru osnovan je 1993, a zatim i Komisija za trgovinsku i
investicionu saradnju sa zadatkom poboljanja protoka robe, usluga i kapitala
izmeu zemalja lanica. APEC od diskusionog foruma prerasta u instituciju
sa jasnim ciljem, a to je rad na realizaciji zakljuaka efova vlada lanica
APEC-a iz novembra 1994. da se do 2020. godine uklone sve postojee
institucionalne i trgovinske barijere i tako stvori najvea slobodna trgovinska
zona na svetu.
ASEAN
88
dominaciju uspenih firmi, i to zahvaljujui razvoju bankarstva, prerade nafte
i proizvodnje kompjuterske opreme.
ATLANTIZAM
AUTONOMIJA
BALKANIZACIJA
89
Stereotip, po kome velike i autarhine ekumenistike imperije (v.)
garantuju stabilnost, mir i prosperitet, a male ekspanzionistike nacionalne
drave nuno predstavljaju rasadnik kriza i konflikata, uinio je da pojam
balkanizacija (i slini pojmovi v. orijentalizam, vizantinizam) poprimi
peorativnu konotaciju. Politikom fenomenu koji ovaj pojam opisuje
pridodato je i kulturoloko odreenje balkanskog mentaliteta
ultranacionalistikog, tradicionalistikog (v. tradicionalizam), violentnog i
opasnog po mir u Evropi. Ubistvo nadvojvode Franca Ferdinanda, krvavi
obrauni balkanskih naroda tokom I i II svetskog rata i esti dravni udari ili
su na ruku razvoju ovakvog miljenja. Budui da ono nije moglo da izdri
ozbiljniju naunu verifikaciju, ustuknulo je nakon II svetskog rata, ali je
pojaanom estinom izbilo kao posledica krvavog raspada SFRJ.
BIPOLARNOST
BRETONVUDSKI SPORAZUM
90
na kojoj su uestvovale 44 zemlje, potpisan je tzv. Bretonvudski sporazum,
kojim su postavljene osnove posleratnog meunarodnog monetarnog sistema.
Formirane su dve specijalizovane agencije UN za monetarnu i finansijsku
saradnju, tzv. bretonvudske institucije, ija se delatnost odnosi na domen
meunarodnog plaanja i finansiranja. Posle dvogodinjih rasprava u osnovi
je prihvaen Vajtov plan o osnivanju Meunarodnog monetarnog fonda
International Monetary Fund IMF (v.). Takoe je doneta odluka o osnivanju
Meunarodne banke za obnovu i razvoj (International Bank for
Reconstruction and Development IBRD).
Ugovor o osnivanju MMF-a stupio je na snagu 27.12.1945, a poslovanje
je zapoelo 1. 3. 1947. Dodue, prvobitna ideja o globalnoj monetarnoj saradnji
kompromitovana je odmah na poetku marta 1946. SSSR je istupio iz MMF-
a i okrenuo se privrednoj autarhiji socijalistikog sistema.
CIVILNO DRUTVO
91
CYBERSPACE
DEMOGRAFSKA EKSPLOZIJA
92
napetost izmeu njih i bogatih evroatlantskih drava koje ne pate od visokog
prirataja. Gradovi Treeg sveta (v.) bie megalopolisi pretrpani ozlojeenim i
siromanim stanovnicima. Migracije e uestati, a one mogu uticati na
poveanje nacionalne netrpeljivosti ili getoiziranje odreenih kategorija
stanovnitva. Ekoloka ravnotea bie i dalje unitavana. Ovoj mranoj
perspektivi moe se protivstaviti nada. Najvei broj svetski relevantnih
faktora identifikovao je demografsku eksploziju kao opasnost, i ine se brojni
pokuaji da se ona kontrolie a njene posledice otklone ili ublae.
DEMOKRATIJA
93
civilno drutvo), uspostavljanja plebiscitarne demokratije, u kojoj graani
faktiki svoja politika prava prenose na autoritarnog i harizmatskog vou
iako formalno ostaju njihovi uivaoci. Jedan od pokuaja da se sprei takav
razvoj, pogotovo u etniki i verski heterogenim drutvima, jeste razvoj
konsocijativne ili konsenzualne demokratije, u kojoj je prevlast veine nad
manjinom ublaena ne samo nepovredivim pravima pojedinaca, ve i
kolektiviteta koji se pojavljuju kao institucionalizovani akteri drutvenog i
politikog ivota.
DRAVA BLAGOSTANJA
DRUTVENI POKRETI
94
vlasti. Reavaju bitna drutvena pitanja i mogu biti znaajni akteri drutvene
dinamike. Delanje je uvek praeno odreenom negativnom dimenzijom
(protestom, poricanjem, revoltom, neprihvatanjem, oblicima nenasilnog
otpora itd.).
Istorijski posmatrano, postoje tri etape u razvoju drutvenih pokreta: period trgovakog
drutva, u kome su glavnu ulogu imali graanski pokreti za prava i slobode oveka; period
industrijskog drutva, u kome je bila presudna uloga radnikog pokreta, i period postindustrijskog
drutva, u kome se javljaju mnogobrojni novi drutveni pokreti. Pojava drutvenih pokreta modernog
doba obeleava konano dovrenje procesa razdvajanja politike drave od civilnog drutva i
istovremeno uspostavljanje mosta izmeu njih. Najoptija podela drutvenih pokreta je na
emancipatorske (koji proiruju polje ljudske slobode i demokratije) i neemancipatorske (koji suavaju
prostore slobode). S obzirom na drutveni sadraj i osnovne socijalne nosioce mogu biti: klasni,
politiki, nacionalni (v. nacionalizam), populistiki, rasni, verski, kulturni, omladinski, sportski itd.
Savremeni drutveni pokreti su: ekoloki (v.), studentski, neofeministiki, mirovni (v.), antinuklearni,
za alternativnu tehnologiju i energiju, za alternativnu ekonomiju, graanske inicijative i pokreti za
graanska prava i slobode, antipsihijatrijski itd. Institucionalizovani pokreti u vidu meunarodnih
nevladinih organizacija (v.), danas su vani akteri meunarodnog drutva (Greenpeace, Human Rights
Watch, Amnesty International itd.).
EKOLOKI POKRETI
EKUMENIZAM
95
Antiki Grci su svet, tanije onaj njegov deo naseljen ili makar
dotaknut njima, narodom koji je svoju kulturu doivljavao kao izrazito
superiornu, nazivali pojmom OIKOMENA. U nju, dakle nije spadao prostor
nastanjen ostalim, u grkoj percepciji varvarskim narodima, mada su neki od
njih u pojedinim dostignuima kulture prevazili i same Grke. Tokom istorije
termin je i dalje ostao u upotrebi. U periodu postojanja Rimskog carstva,
drave sa pretenzijama da okupi ceo njenim stanovnicima poznati svet unutar
svojih granica i pod svojom vlau, pojam ekumene je oznaavao ba tako
shvaen svet praktino identifikovan sa PAX ROMANA, podrujem pod
vlau ili uticajem rimske svetske drave (v. imperija). Kada je hrianstvo
postalo dominantna i zvanina religija Carstva, ekumenom je poeo da se
naziva hrianski svet.
Nadivevi propast Zapadnog (476. g.) i Istonog (1453) rimskog
carstva, hrianska ekumena je, usled tih dramatinih istorijskih lomova,
konstituisana mnotvom vie ili manje meusobno antagonistiki
postavljenih drava, uglavnom monarhija. Meu njima su postojale carevine
(imperije) koje su pokuavale da, imitirajui rimski prototip, ovladaju celom
ekumenom, usled ega je istovremeno postojanje nekolicine njih predstavljalo
apsurd po merilima tadanje dravno-pravne doktrine. Ispod njih su se,
unutar hijerarhije drava koja je normirana upravo na ekumenskom nivou,
nalazile kraljevine koje su bile donekle i etnike, narodnosno zasnovane,
predstavljajui tako pretee novovekovnih nacionalnih drava (v. nacija), dok
su jo nia mesta zauzimale isto dinastiki zasnovane dravne tvorevine
karakteristine uglavnom za srednji vek i epohu feudalizma (kneevine,
vojvodstva itd.).
Teorijsko jedinstvo ekumene koje je proisticalo iz univerzalistike
prirode imperijalne dravne doktrine, kao i hrianske crkve i njenog uenja
postalo je, meutim, bitno narueno u istorijskoj stvarnosti, ne samo
pomenutim pluralizmom carstava, ve i dubokim organizacionim i
doktrinarnim raskolima unutar hrianstva. Tako su 1054. konano faktiki
nastale bar dve hrianske ekumene istona, na vrhu ije hijerarhije su stajali
istonorimski (vizantijski) car i carigradski patrijarh, dok je zapadna
(rimokatolika), sa rimskim patrijarhom (papom) i carem obnovljenog
Zapadnog carstva (Sveto rimsko carstvo nemake narodnosti) na elu,
doivela nove crkvene raskole tokom protestantske reformacije, koja je samo
pospeila dalje politiko usitnjavanje, olieno uglavnom u procesu formiranja
nacionalnih drava. Istona (pravoslavna) ekumena (v. vizantinski
komonvelt)je, uostalom radikalno smanjena, bez imperije koja je nestala u
korist slinog, takoe ekumenskog sistema konstituisanog od strane
nehrianske monoteistike religije islama, poduprtog svojim imperijama
(kalifatima Bagdadskim, Kordovskim, Osmanlijskim).
Daljim tokom evropske, pa i svetske istorije koja je u novom veku
postajala sve zavisnija od evropske, svaka od ovih ekumena je postala daleko
vie teorijska nego praktina injenica. Pravi centri realne politike,
ekonomske i vojne moi, kao i ideolokog i kulturnog uticaja, imali su u tim
periodima kontrolu nad veim stanovnitvom i teritorijama nego njihovi
96
srednjovekovni prethodnici ekumenskih pretenzija, ali su bili zasnovani na
etnikom, partijskom ili na neki drugi nain svetovno ili partikularistiki
baziranom konceptu, svakako nekompatibilnom sa idejom ekumene. Nikako
se ekumenskim ne mogu nazvati pokuaji kontinentalne ili planetarne
dominacije preduzeti od Burbonske ili Napoleonove Francuske, Vilhelmove
ili Hitlerove Nemake, nekolikih generacija engleskih i britanskih kolonijalnih
osvajaa, sovjetske Rusije i od nje predvoenog svetskog komunistikog
pokreta, Sjedinjenih Amerikih Drava u drugoj polovini XX veka, posebno
na njegovom kraju. Posle zdruenog pokuaja panske i austrijske grane
Habzburke dinastije da ugue reformaciju i osamostaljivanje nacionalnih
drava u XVI i XVII veku, jedino pokuaji carske Rusije da osvoji Carigrad u
periodu od poetka XVIII do poetka XX veka, obnovi Grko carstvo i
uspostavi dominaciju nad Evropom u simbiozi sa njenim najkonzervativnijim
snagama, posle Napoleonovog poraza okupljenim u Svetoj alijansi, mogli su
uslovno biti nazvani pokuajem usmeravanja dravne sile radi ponovnog
ujedinjenja hrianske ekumene.
U poslednjih sto i vie godina, kao ekumenizam se uglavnom smatraju
aktivnosti na ujedinjenju hrianskih crkava. Ove aktivnosti njihovi promoteri
preduzimaju gotovo uvek uz izrazitu obazrivost, karakteristinu za crkve kao
izuzetno konzervativne institucije ne samo u doktrinarnim, ve i ostalim
pitanjima, ako uporedimo dinamiku njihovih aktivnosti sa ostalim
institucijama modernog drutva (v. religija). Ovu obazrivost dodatno podstie
iskustvo steeno tokom ranijih pokuaja ujedinjenja crkava, koji su se
uglavnom svodili na pokuaje uspostavljanja dominacije jedne hrianske
crkve, uglavnom Rimokatolike kao pojedinano najvee meu njima.
Nepoverljivost ostalih crkava prema njoj samo je podstaknuta njenim
dugogodinjim odbijanjem da pristupi institucijama koje svojim ustrojstvom
onemoguavaju dominaciju bilo koje lanice, pre svega Svetskom savetu
crkava. Ekumenski procesi su, ipak, u poslednjim decenijama XX veka znatno
uznapredovali, naroito poto su vaseljenski (carigradski) patrijarh Atinagora
i Papa Pavle VI uzajamno povukli anateme kojima su se njihovi daleki
prethodnici darivali. Slinu vrstu skepse, kao i pravoslavne, prema
ekumenistikim tenjama pokazivala je velika veina protestantskih crkava,
takoe zbog istorijskih iskustava. One su, meutim, postale neuporedivo
otvorenije za saradnju sa rimokatolicima posle zbliavanja pape Jovana Pavla
Drugog i predsednika SAD Ronalda Regana poetkom osamdesetih godina
XX veka koje je neposredno prethodilo koordiniranim akcijama amerike
administracije i Vatikana na slamanju sovjetskog bloka i sistema. Te akcije su
predstavljale operativan uvod u stvaranje uslova za nastanak savremenog
sveta kome je pojam globalizacije praktino glavna determinanta, ba kao to
je neke meu ranijim svetovima determinisao ekumenizam.
ELEKTRONSKO POSLOVANJE
97
Savremeni pojam koji oznaava trgovinu robom, uslugama i
informacijama, kao i marketing, putem globalne raunarske mree
Interneta.
Ukljuuje odnose preduzea sa krajnjim korisnicima (busines-to-
consumer, b2c) plaanje rauna, rezervacija karata, on-line kupovina itd.,
kao i odnose preduzea sa partnerskim preduzeima (business-to-business,
b2b) naruivanje, fakturisanje, finansijske transakcije.
Najpoznatiji oblik EP iz vremena pre Interneta je EDI (electronic data
interchange) sistem razmene elektronske dokumentacije izmeu preduzea,
koji je nastao u posleratnom Berlinu, a vrhunac korienja dostigao tokom
sedamdesetih godina 20. veka. EDI je znaajno poveavao efikasnost
poslovanja, ali je zahtevao kompleksnu i skupu raunarsku opremu, to ga je
inilo dostupnim samo velikim kompanijama.
Razvojem, tokom devedesetih, javne globalne raunarske mree i
posebno servisa World Wide Web (WWW), koji je osnova savremenog EP,
kao i padom cena raunarske opreme, stvoreni su uslovi za iroko korienje
prednosti EP, uz relativno mala ulaganja.
Te prednosti obuhvataju, izmeu ostalog:
globalnu vidljivost i dostupnost globalno trite,
smanjenje trokova marketinga,
smanjenje transakcionih trokova,
manje zalihe,
bri obrt sredstava.
EP je primena Interneta koja se trenutno najbre razvija. Taj razvoj je,
izmeu ostalog, znaajno finansijski stimulisan od strane Klintonove
administracije, koja je pokazala koliko joj je vaan time to je na elo svog
projekta za razvoj Interneta postavila lino potpredsednika Al Gora.
Nesumnjivo je da razvijene privrede zapadnog sveta vide svoju dobit u
razvoju globalnog digitalnog trita. Meutim, zahvaljujui tehnolokom
napretku sredstava za transport, koji je omoguio pad cena transporta robe i
ekspanziju internacionalne trgovine, danas svako moe da profitira od
globalne vidljiivosti i dostupnosti koju prua Internet. Ipak, pojava EP
primorava preduzee da bude globalno konkurentno, ak i ako posluje samo
na lokalnom tritu trina utakmica vie ne poznaje geografske distance i
svako preduzee je u isto vreme prisutno i globalno i lokalno. Zar ovo ne ini
tradicionalni pojam transnacionalne kompanije zastarelim (v. multinacionalne
korporacije)?
EVROPSKI PARLAMENT
98
prenele na Uniju) i pravo odreivanja budeta. Nad drugom komponentom
evropske vlade, Evropskom komisijom (v.), vri demokratsku superviziju, tj.
izglasava njegove lanove. Iako se njegovi poslanici od 1979. biraju, od strane
graana drava lanica, na mandat od 5 godina, vlade lanica imaju vei
uticaj na formiranje centralnih organa EU nego delovi bilo koje, makar i
federalne savremene demokratske drave. Evropska komisija, dodue, mora
uivati poverenje parlamentarne veine, ali zato drugi deo izvrne vlasti EU,
Evropski savet (v.), predstavlja skup izaslanika nacionalnih vlada, i to u rangu
ministara. Broj poslanika koji se bira u dravi lanici proporcionalan je
njenom ueu u ukupnoj populaciji EU, a poslanici se, kao i u nacionalnim
parlamentima, grupiu u parlamentarne odbore po strukovnoj i poslanike
grupe po politikoj pripadnosti. Predlozi Konventa, ad hoc tela koje priprema
novo ustrojstvo EU, kreu se prema jaanju uloge Parlamenta, koji bi trebalo
da presudno utie na formiranje izvrne vlasti, ime bi politiki sistem EU
postao sliniji sistemima lanica, tj. drava. Sedite Parlamenta je u Strazburu.
EVROPSKA KOMISIJA
Telo koje obavlja deo izvrne vlasti u EU. Predsednika i lanove bira
Evropski parlament na predlog drava lanica. Komisija priprema i podnosi
predloge zakona Evropskom savetu i Parlamentu, sprovodi njihove odluke i
rukovodi unutranjom i spoljnom politikom Unije. Komisija zaseda u Briselu.
U poreenju sa Savetom, Komisija mnogo vie lii na demokratski izabranu
vladu, karakteristinu za sve drave lanice EU.
EVROPSKI SAVET
EVROPSKA UNIJA
99
ali parcijalnih pitanja nastalih poetkom Hladnog rata. Te integracije su bile
pokuaj specifinog evropskog odgovora na nove izazove. Njihovim
objedinjavanjem (Evropska zajednica za ugalj i elik i Evratom) 1957, tj.
potpisivanjem Rimskih sporazuma, nastala je Evropska zajednica. Nju su
isprva inile Francuska, Italija, Belgija, Holandija, Luksemburg i tadanja
Savezna Republika Nemaka. Velika Britanija, Irska i Danska se pridruuju
1973, Grka 1981, panija i Portugalija 1986, a vedska, Finska i Austrija 1994.
Pored prijema novih lanica, Unija se vremenom i produbljuje 1992, na
osnovu ugovora iz Mastrihta, stvara se jedinstveno evropsko trite bez
unutranjih barijera, dok poetkom 2002. od ukupno 15 lanica njih 12 stupa u
monetarnu uniju, prihvativi zajedniku valutu evro. Paralelno sa
pripremama za stvaranje vreg unutranjeg ustrojstva i prijema 10 novih
lanica poetkom 2004. (Estonija, Letonija, Litvanija, Poljska, eka, Slovaka,
Maarska, Slovenija, Malta i Kipar), EU pokuava da na svetskoj sceni
nastupa to samostalnije, emancipujui se pre svega od do skora
neprikosnovenog patronata SAD. U tom kontekstu se moe razumeti
formiranje Evrokorpusa kao jezgra oruanih snaga Unije, uprkos injenici da
veina njenih sadanjih i buduih lanica pripada NATO (v.). Osamostaljenje
se ogleda i u preuzimanju od tog pakta misije ouvanja mira u Makedoniji,
kao i obavljanja meunarodne policijske misije u Bosni i Hercegovini.
FUNDAMENTALIZAM
100
zapadnom politikom odbrane osnovnih prava oveka (v. ljudska prava), koja u
najnovije vreme podrazumeva i doktrinu opravdanog vojnog angaovanja u
cilju odbrane tih prava.
U osnovi ovog sukoba, iskljuujui na as ekonomske interese obe
strane, nalazi se pitanje univerzalnosti osnovnih ljudskih prava. Za zapadnog
oveka, koncepti koji obezbeuju univerzalnost osnovnih ljudskih prava
dobro su utemeljeni u dve i po hiljade godina zapadne filozofske tradicije,
dok se pitanje interpretacije zavisne od kulture otvara sa mogunou da se
koncept prava zasnuje na nekom drugom simbolikom sistemu, npr. uenju
Kurana. Strogo govorei, pozivanje na sopstvenu filozofsku tradiciju u
sukobu sa drugim kulturnim normama nije argument koji bi ovakav sukob
mogao da dovede u mirne vode. Tek sa postmodernizmom (v.), i prihvatanjem
da je i zapadna metafizika jedan sistem interpretacije u koji su uitane
zapadnjake vrednosti, omogueno je shvatanje ovog problema. Teko da je
mogue da e Zapad ikada reiti problem univerzalnosti osnovnih ljudskih
prava analitiki, drugaije nego oslanjanjem na sopstveno moralno oseanje.
Iz razloga koji se nalaze u samoj prirodi najveeg broja verskih spisa
koje pojedine verske zajednice smatraju svetim, svaka njihova direktna
interpretacija to vodi ka verskom fundamentalizmu nuno e se nai u
sukobu sa prevladavajuim vrednosnim sistemima zapadnih zemalja, u
kojima je naelno prihvaena slobodnija interpretacija verskih spisa. Dobar
deo zapadne istorije sastoji se u vaspostavljanju i odbrani, s jedne strane, i
osloboanju od pritiska, s druge strane, stavova koji proistiu iz Biblijskih
tekstova. Ekonomska, politika i vojna mo Zapada, kao i reenost da se
sopstveni interes i osnovna ljudska prava brane i vojnim sredstvima,
neminovno se nalaze u suprotnosti sa verskim fundamentalizmom. Raspored
resursa, pre svega nafte, kao i ukupni geostrateki znaaj bliskoistonog
regiona i regiona jugoistone Azije u kome se nalazi Indonezija,
najmnogoljudnija muslimanska drava, ine pitanje islamskog
fundamentalizma nezaobilaznim u svim raspravama o procesima globalizacije
(v.).
GLOBALIZACIJA
101
interakcije sve vie i vie eliminiu informacione tehnologije (v.) Internet (v.)
koje se tako nalaze u samoj sri savremenih rasprava o globalizaciji.
Termin "globalizacija" svojim znaenjem obuhvata irok spektar
ekonomskih, politikih i kulturnih trendova savremenog sveta, i jednu je od
najvie upotrebljavanih "kljunih rei" koje se koriste u savremenom diskursu
drutvenih nauka i drutvene teorije. U ekonomskom smislu (v. globalna
ekonomija), ona se najee koristi da oznai globalan uticaj klasinog
liberalizma (ili ideje "slobodnog trita") na svetsku ekonomiju (v. liberalizam),
dok se u politikom smislu pod globalizacijom najee podrazumeva
dominacija zapadnjakih (ponekad se misli iskljuivo na amerike) formi
politikog, ekonomskog i kulturnog ivota. U kulturnom smislu, gotovo
sinonimno se upotrebljava termin "vesternizacija" (v.) ponekad sa negativnom
konotacijom, oznaavajui trend preuzimanja dominantnih vrednosti i ideala
zapadne civilizacije od strane pripadnika drugih kultura i civilizacija. Drugi
aspekti globalizacije mogu se podvesti pod njene politike, ekonomske i
kulturne forme, a meu njima najvie vredi izdvojiti razvoj i distribuciju
informacionih tehnologija, pre svega Interneta, kao i razvoj industrije
informatikih tehnologija kao bitne odlike savremenog svetskog ekonomskog
sistema. Pored navedenog, globalizacija podrazumeva i mogunost
eksplicitnog razvoja jedinstvenog svetskog sistema u politikom smislu rei,
odn. izgradnju sloenih transnacionalnih entiteta (v. transnacionalna drava) i
njihovu moguu koordinaciju od strane jo viih instanci.
Izuzetno je bitno razumeti da globalizaciju, kako je opisana u
prethodnim redovima, moemo shvatiti samo kao mogunost, da samo neke
od sloenih procesa koje ona obuhvata moemo da konstatujemo kao faktiko
stanje stvari, i da ona zapravo predstavlja tendenciju, koja nalazi kako svoje
zagovornike, tako i svoje protivnike (v. antiglobalistiki pokret). Gotovo je
nemogue formirati jedinstven stav prema globalizaciji kao fenomenu;
potrebno je prouavati njene segmente, pojedinane procese u kontekstu
ostalih, kako bi uopte mogle da se sagledaju potencijalno dobre i loe
posledice globalizacije u celini. Ona je vrsta fenomena koja u naunoj diskusiji
zahteva visoko razvijenu kritiku svest i paljivu analizu; naalost, zbog
brzine kojom se odvijaju savremeni procesi globalizacije i politikih posledica
koje ostavljaju, izvori o procesima globalizacije esto predstavljaju meavinu
iznoenja realnih injenica, zatim ideologija i stavova, to rezultira razvojem
stereotipnih shvatanja i unekoliko oteava nauni pristup prouavanju ovog
fenomena.
Gotovo je izvesno da su neki aspekti dananje globalizacije
nezaustavljivi, kao to je to verovatno sluaj sa razvojem Interneta i optom
primenom informacionih tehnologija u svim aspektima drutvenog ivota.
Posmatrajui samo ovaj proces, mogue je uoiti koliko on odreuje svoju
"okolinu" u optem toku globalizacije, samo ako se uzme u obzir koliki je broj
tehnikih, pravnih i drugih standarda neophodno usvojiti na globalnom
nivou kako bi on mogao nesmetano da se odvija. Meutim, stepen u kome je
ovakav proces, tipian u diskusijama globalizacije, odreen kulturnim
kontekstom u koji prodire, esto se manje naglaava od uticaja koji on sam
102
vri. Tako se razvijaju stereotipi koji ometaju razumevanje procesa u celini,
npr. stereotip o dominaciji evropskih jezika u svetskoj mrei (u zastupljenosti
korisnika Interneta, prema pripadnosti lingvistikim grupama, kineski jezik
se trenutno nalazi na drugom mestu, japanski na treem).
Koliko su procesi globalizacije, shvaene sa konotacijom prenoenja
zapadnih ideja, vrednosti i stavova u druge civilizacije i kulture, u stanju da
vre realne promene u onim sredinama koje bismo shvatili kao recipijente
njenih uticaja, pod znakom je pitanja. Hantingtonove analize najbolje
pokazuju koliko je opasno posmatrati izdvojene aspekte globalizacije, npr.
samo ekonomske, van socio-kulturnog konteksta u kome se javljaju,
predstavljajui odnose ekonomskog sistema sa srodnikim sistemom u
sinikim kulturama. Zakljuci do kojih ovaj autor dolazi ukazuju na to da, bez
obzira na prihvatanje "forme" liberalizma, realni rezultati, u smislu svih
ekonomskih posledica koje globalizacija moe da ima po neki sistem, ne
moraju da budu kopija onih rezultata koje bismo oekivali u zapadnoj
civilizaciji. U islamskom svetu, ija se kultura esencijalizuje u
fundamentalistikim islamistikim pokretima, najdirektnije se javlja otpor
usvajanju zapadnog vrednosnog sistema, ali ne nuno uz odbacivanje
modernizacije u tehnolokom, ekonomskom i svakom drugom smislu. ini se
da je realnosti najblia slika u kojoj lokalni faktori (posebne kulture) igraju
ulogu drutvenih katalizatora u prihvatanju uticaja globalizacije, filtrirajui
uticaje zapadne civilizacije u funkciji unapreenja sopstvenog drutvenog
sistema, ali uz odranje njegovog kulturnog i politikog identiteta (v.
tradicionalizam). Slika globalizacije koja ubrzano stvara uredno administriran
svetski sistem u politikom, ekonomskom i kulturnom smislu ini se da nije
realna u bliskoj budunosti.
Vie u:
U.Bek, Rizino drutvo, Beograd 2001; Z. Beinski, Velika ahovska tabla,
Podgorica 2001; P.Drucker, Postkapitalsiitko drutvo, Beograd 1995;
F.Fukujama, Kraj istorije i poslednji ovek Podogrica 1997; Jeremy Fox,
Chomsky i globalizacija, Zagreb, 2001; E.Gidens, Posledice modernosti,
Beograd 1998; S.Hantington, Sukob civilizacija, Podgorica 1998; D.Held,
Demokratija i globalni poredak, Filip Vinji, Beograd 1997. M.Peujli,
Izazovi tranzicije, Novi svet i postociocijlistika drutva, Beograd 1997.
S.Pokrajac, Tehnologija, tranzicija i globalizacija, Beograd 2002;
GLOBALNA EKONOMIJA
103
ekonomije su multinacionalne kompanije (v.) koje su u stanju da planiraju i
obavljaju poslovanje na globalnom nivou. Kao regulator globalne ekonomije,
sem meunarodnih viestranih ugovora kojima se uspostavljaju odreena
pravila, javljaju se meunarodne ekonomske odnosno finasijske institucije,
kao to su MMF (v.), STO (v.), Svetska banka. Globalno kao odrednica u
okviru ovog pojma, podrazumeva stanje u kome je zaista mogue ostvariti
stalno svetsko kretanje kapitala, odreenu standardizaciju pravila igre na
svetskom tritu, te postojanje izrazitog uticaja globalnih kretanja na sve
nacionalne ekonomije i subjekte koji u okviru njih deluju.
GLOBALNE KORPORACIJE
104
korporacija. Za razliku od multinacionalnih korporacija ije se osnovne
funkcije (marketing, istraivanje i razvoj, finansije, prodaja...) vode iz sedita
u matinoj zemlji, u globalnim korporacijama ove funkcije su izmetene i
voene sa mesta u kojima su ljudi najstruniji, a trokovi najnii. Pored
nastajanja izvornih novih globalnih kompanija, mnoge multinacionalne
korporacije su evoluirale u globalne (npr. General Motors, Royal Dutch,
Siemens AG, Nestle SA...)
GRANICE
HEGEMONIJA
105
definicija hegemonije. Danas je u upotrebi i pojam izveden iz hegemonije,
hegemonizam, kojim se oznaava politika nametanja globalnog vostva od
strane jedne drave (v. unipolarnost).
ICANN
IMPERIJA
106
sa hrianstvom, koje postaje dravna religija, a u ijem svetonazoru vano
mesto zauzima ideja jednog Boga na nebu i jedne pravoverne drave na
zemlji na elu sa jednim carem. Ova konstrukcija nadivee krah Rima, i
produie se u Vizantinskom carstvu (v. vizantinski komonvelt) ali i u Zapadnoj
Evropi, politiki iscepkanoj ali verski integrisanoj kroz aktivnosti Katolike
crkve sa ekumenskim centrom u Rimu. Hrianski ekumenizam (v.) u srednjem
veku ima svoje takmace u muslimanskim dravama (arapskim kalifatima,
docnije Otomanskom carstvu), koje takoe prtenduju na svetsku vlast.
Rasapom Vizantije (XV vek) i raskolom unutar katolicizma (XVI vek)
zamano je osporena ideja o hrianskoj svetskoj dravi, koju je uzaludno
pokuavao da pod svojim ezlom okupi Karlo V, car Svetog rimskog carstva i
kralj panije. Evropa je odluno krenula put policentrizma (v. multipolarnost) i
odnosa ravnotee meu najmonijim dravama (Engleska, Francuska,
Holandija, Austrija, Pruska, Rusija, panija, Portugal...). Istini za volju, neke
od ovih drava su u svojoj ideologiji imale jasno ugraene ekumenske
pretenzije, poput Rusije (v. Trei Rim) i Habzburke monarhije. Takoe, a
posebno u XVIII veku, kolonijalna ekspanzija Evropljana krnjila je mo
neevropskh drava koje su se smatrale imperijama (Otomansko, Mogulsko i
Kinesko carstvo).
U XIX veku ponovo je u Evropi pokuano stvaranje imperije (pod
Napoleonom I), definitivno sahranjeno na Bekom kongresu 1815. (v. Sveta
Alijansa), ali imperijalna ideja doivljava novu transformaciju krajem XIX
veka, kada mnogi vladari (nemaki, engleski) uzimaju titulu imperatora. To je
epoha imeprijalizma u kojoj ove imperije postoje naporedo, ne pretendujui
na iskljuivu vlast, ali eljne da ojaaju svoje pozicije, posebno u kolonijama.
Ova epoha prestaje Prvim svetskim ratom, u kojem nestaju etiri carstva
(Nemako, Habsburko, Rusko i Otomansko). Ubrzan tehnoloki razvoj,
ateizacija drutva, policentrizam i razvoj meunarodnih organizacija ine u
XX veku ideju imperije arhainom (poslednji put se njom okoristio Adolf
Hitler u Treem rajhu), to ne znai da je izumrla i elja za svetskom
dominacijom. SSSR, kao drava-predvodnik svetske revolucije, otvoreno je
pretendovao na planetarno irenje svoje ideoloke matrice, a slino su
postupale i SAD kao njegov arhiprotivnik (v. bipolarnost). Krahom socijalizma
na izmaku XX veka, liberalna demokratija doivljava svoj trijumf (v. kraj
istorije) i sama pretenduje na iskljuivu prevlast njenog ideolokog obrasca, u
emu joj globalizacija (v.) ide na ruku, i pritom se sueljava sa jakim otporima
tradicionalnih vrednosnih sistema.
107
primenu polu-provodnikih (silicijumskih) tehnologija u procesu digitalnog
kodiranja informacija. Digitalno kodiranje informacija zasniva se na binarnom
brojnom sistemu, u kome se svaka vrednost predstavlja nizom nula i jedinica.
Ovako kombinovani nizovi "0" i "1" odreuju informacionu strukturu nekog
sistema, stanje memorije tog sistema, u krajnjoj liniji i kod za obradu tog
stanja, tj. tranziciju sistema iz jednog u drugo diskretno stanje. Koncept
"kompjutera", kao nosee jedinice savremenih informacionih tehnologija,
podrazumeva postojanje (a) procesora, odn. centralne jedinice za obradu
informacija, (b) memorije, jedinice za skladitenje informacija, i (c) magistrale
podataka, jedinice koja ostvaruje vezu izmeu procesora i memorije. Ovo su
minimalni zahtevi za obradu informacija u informacionim tehnologijama na
kakve najee mislimo kada danas o njima govorimo. U daleko irem
kontekstu, govori se o informaciono-komunikacionim tehnologijama (ICT),
pojam pod kojim se danas podrazumevaju sve tehnologije obrade i prenosa
informacija koje su zasnovane na digitalnoj tehnologiji. Ogromna prednost
nad prethodnim tehnologijama, i sutina njihovog uea u procesu
globalizacije, kod informacionih tehnologija se sastoji u tome to se prenosom
svake mogue informacije u binarni kod gube specifinosti koje su zahtevale
tehnologije bazirane na specifinim signalima (analogne tehnologije, poput
tonskog zapisa na traci). U tom smislu, IT predstavljaju univerzalnu
tehnologiju obrade i prenosa podataka.
INFORMACIONA ENTROPIJA
INFORMATIKA REVOLUCIJA
108
Sutinski, informatika revolucija podrazumeva ubrzan razvoj
procesnih mogunosti sistema za obradu informacija (mikroprocesora, odn.
poluprovodnikih tehnologija koje su osnova integrisanih kola). Prema
Murovom zakonu (Moore' s law), koji je postavljen ezdesetih godina XX veka,
procesorska snaga mikroprocesora e se udvostruavati svakih 18 meseci, dok
e cene i potronja elektrine energije ove tehnologije padati istom stopom.
Murov zakon potvren je empirijski, a eksperti u informacionim
tehnologijama tvrde da e se ovakva pravilnost odrati najmanje do kraja XXI
veka. Informatika revolucija, u iroj interpretaciji, predstavlja kompletnu
revolutivnu promenu (v. revolutivne promene organizacije) drutvenih sistema u
kojima je distribucija moi i bogatstva omoguila iroku primenu i razvoj
informacionih tehnologija. Zasnovana na izuzetno brzom razvoju procesorske
moi, industrija informacionih tehnologija (v.) brzo je razvila sopstveno stabilno
trite i, potiskujui starije tehnologije, osvajala prostor medija na raun
nedigitalnih (analognih) formi tonskog i filmskog zapisa informacija. Razvoj
informacionih tehnologija omoguio je kontrolu sloenih sistema druge vrste i
danas je osnov za razvoj naprednih tehnologija uopte. Sutina informatike
revolucije nalazi se u opisanom ubrzanom razvoju procesne moi, kao i
nosee, revolucionarne ideje "digitalizacije informacija", koja podrazumeva
kodiranje svih informacija u univerzalni binarni kod, omoguavajui da isti
materijalni nosioci informacija prenose informacije koje su sasvim razliite
prirode kada se analogno interpretiraju (slika, ton, itd.).
INFORMACIJA
INTEGRACIJA
109
Integracija podrazumeva neophodnost prihvatanja skupa zajednikih
vrednosti, odnosno uvrivanja solidarnosti izmeu grupa koje zauzimaju
razliita mesta u drutvenoj podeli rada. Integracija, bilo ekonomska, politika
ili socioideoloka, je objektivan proces, koji regulie i svesno usmerava
politike partije koje su na vlasti. To je proces koji zavisi od lidera, a
karakteristian je za zemlje u tranziciji. Iskustva zemalja koje su uspeno
upravljale procesom integracije imaju dvostruku korist. Imaju pristup
meunarodnim izvorima kapitala za poveanje investicija, kao i mogunost
diverzifikacije rizika. Koristi od integracije su u najveem delu indirektne,
kao to je sticanje novih znanja, poboljanje alokacije resursa i jaanje
domaeg finansijskog sektora. Dobro integrisana drutva su ona gde se
najvanije drutvene vrednosti iroko prihvataju (konsenzus oko bazinih
drutvenih vrednosti i ciljeva) i gde su drutvene grupe relativno zadovoljne
nadoknadama koje primaju za svoje drutvene uloge (ekonomske, politike,
statusne i druge nadoknade).
INTERNET
110
standarda za prenos informacija. Svaki kompjuter na svetu koji je u stanju da
podri TCP/IP ili kompatibilan standard razmene, moe da postane uesnik
u razmeni informacija na svetskoj mrei.
Internet omoguava korisnicima upotrebu nekoliko servisa, od kojih su
svakako najznaajniji elektronska pota (E-mail) i svetska mrea (World Wide
Web). Svetsku mreu (WWW) ini sada ve ogroman broj vebsajtova koji
pokrivaju praktino sve mogue vrste sadraja. Materijalno, svetska mrea je
mrea meusobno povezanih host kompjutera kompjutera koji funkcioniu
kao poetne i kranje take transfera podataka kroz Internet, i koji se najee
popularno predstavljaju kao "mesta" gde se nalaze vebsajtovi. Svaki internet
host ima jedinstvenu internet adresu (IP adresa) i ime (domain name, ili host
name).
Prema nekim novijim istraivanjima (Internet Software Consortium,
http://www.isc.org/, jul 2002), na svetu trenutno postoji oko 162,128.493 host
kompjutera, sa potencijalno eksponencijalnim rastom ovog broja. Prema
proceni UN, iz decembra 2001. godine, u svetu je bilo oko 500 miliona
korisnika Interneta, pri emu i ovaj broj rapidno raste. Geografska raspodela
korisnika je zabrinjavajua u tom smislu to je, prema istoj proceni, 36.6%
korisnika u Americi, 31.9% u Aziji, 29% u Evropi, dok ih je samo 1.4% u Africi
i 1.7% u Okeaniji.
INTERNACIONALIZAM
INTERVENCIONIZAM
111
Doktrina koja zahteva hijerarhijsko ureenje meunarodnog poretka,
pri emu glavni njegovi nosioci (velike sile) poseduju pravo da vojno, politiki
ili ekonomski interveniu u sluaju da se unutranji procesi u manjim
dravama odvijaju mimo utvrenih pravila. Doktrina je formulisana
osnivanjem Svete alijanse (v.) na Bekom kongresu 1815, na osnovu iskustava
iz ratova protiv revolucionarne i Napoleonove Francuske, iju je ponovnu
ekspanziju Alijansa trebalo da sprei. Znaajni elementi intervencionizma
karakterisali su i tzv. Versajski poredak, uspostavljen posle I svetskog rata,
kojim su sile Antante pokuale da spree povratak poraenih drava u red
potpuno suverenih drava. Pun procvat intervencionizam dostie u doba
Hladnog rata, kada SAD (Grka, Koreja, Kuba, Vijetnam, Grenada) i SSSR
(Maarska, ehoslovaka, Poljska, Avganistan) daju sebi za pravo da pomou
vojne sile svrgavaju nepodobne vlasti u zemljama koje pripadaju njihovoj
interesnoj sferi (doktrina ogranienog suvereniteta). Po zavretku Hladnog
rata, SAD su praktino monopolizovale praksu intervencionizma, sprovodei
vojne intervencije u Iraku, Somaliji, SRJ, Avganistanu itd., uglavnom ih
pravdajui spreavanjem humanitarne katastrofe ili borbom protiv terorizma
(v.).
112
KORPORATIVNA GLOBALIZACIJA
KOSMOPOLITIZAM
KRAJ ISTORIJE
113
Nauna teorija po kojoj je slomom komunizma u poslednjoj deceniji XX
veka i potvrivanjem kapitalistikog drutvenog poretka, liberalne
demokratije i ljudskih prava zavrena ideoloka evolucija oveanstva. Ovu
tezu prvi je izneo (oslanjajui se na Hegelov filozofski sistem) ameriki
naunik japanskog porekla Frensis Fukujama ve 1989, a proirio ju je
knjigom Kraj istorije i poslednji ovek (1992). Delo je nastalo pod direktnim
utiskom pada Berlinskog zida i rastakanja Sovjetskog Saveza. Nestanak
bipolarnog sveta i krah socijalistike supersile, uvoenje demokratskog
poretka u drave naslednice SSSR i drave istonog lagera navele su
Fukujamu, ali i druge naunike i politike analitiare na trijumfalistiku misao
o kraju istorije. Ovim se okonava idejni razvoj ljudske vrste, jer je krah
realnog socijalizma dokazao da liberalna demokratija kao najracionalniji oblik
dravne zajednice nema alternativu. Fukujama konstatuje da su u
savremenom svetu, uprkos protivurenostima od kojih pati, liberalna
demokratija i trina privreda opteprihvaena naela kojima se tei.
Isprva se teza o kraju istorije pokazala veoma prijemivom u naunom
svetu, dok je trajala euforina atmosfera pobede nad komunizmom i dok su
radikalno napredovale evropske (v. EU) i evro-atlanske (v. NATO,
Partnerstvo za mir) integracije (v.). Meutim, sa krizama koje su se nizale u
devedesetim godinama (ratovi za jugoslovensko naslee, kuvajtska kriza,
napetosti u Izraelu, eskalacija (v.) terorizma...) opadao je broj njenih pristalica i
pojavila su se prva osporavanja. Fukujami se zamera idealistiki pogled na
budunost sveta i ovekovu prirodu, praen simplifikacijom meunarodnih
odnosa. Istiu se velike civilizacijske razlike izmeu islamskog sveta i
zapadnih demokratija, ogromna nesrazmera u bogatstvu izmeu Severa i
demografski eksplozivnog Juga (v. demografska eksplozija), opasnosti od
ireverzibilnog unitenja ovekove sredine. Prognozira se, takoe, prelaz ka
multipolarnom svetu (v. multipolarnost), u kojem demokratija (v.) i kapitalizam
ne moraju nuno ostati neprikosnoveni politiki i drutveni sistemi.
LIBERALIZAM
114
najpre u Velikoj Britaniji a zatim u ostalim zemljama severozapadne Evrope
kao i u Severnoj Americi. Usled nesluenog razvoja industrije koji je
prouzrokovao ubrzanu drutvenu emancipaciju irokih masa stanovnitva,
bogate elite su u tim i ostalim zemljama u kojima je klasini liberalizam
zaiveo kao ideoloka osnova njihove dominacije, tokom XIX i XX veka
morale da popuste masovnim zahtevima za odreenim stepenom dravne
intervencije u raspodeli materijalnih dobara, kako bi se uopte odrao
poredak zasnovan na slobodnom raspolaganju privatnom svojinom. Tako je
nastao koncept drave blagostanja, praktino zasnovan na doktrini socijalnog
liberalizma Dona Stjuarta Mila. Mnoge tekovine liberalizma su danas
duboko usaene u drutveni poredak najveeg broja zemalja, ime je ova
ideologija neosporno potvrdila svoj dugoroni globalni znaaj.
LIMES
115
LJUDSKA PRAVA I SLOBODE
116
je ouvanje prirodnih i neotuivih prava oveka: ta prava su sloboda, svojina,
sigurnost i suprotstavljanje nasilju). U to vreme piu se prvi ustavi, tako da
ljudska prava pronalaze svoje mesto u njima.
Domen ljudskih prava dugo vremena je smatran iskljuivom
nadlenou drave, zatita ljudskih prava prestajala je na dravnoj granici.
No, ulaskom meunarodnih organizacija na svetsku scenu, ova slika se bitno
menja. Problem zatite ljudskih prava postaje briga celokupne ljudske
zajednice, globalni problem, na ijem reavanju mora da radi (i) svetska
zajednica.
Prvi meunarodni dokumenti o zatiti ljudskih prava datiraju iz 19.
veka. Na Bekom kongresu 1815. trgovina crnim robljem nailazi na otru
osudu, a ve 1841. na konferenciji u Londonu potpisuje se prvi viestrani
ugovor kojim se zabranjuje trgovina robljem. Neto kasnije zabranjuje se i
trgovina enama i decom. Nakon bitke kod Solferina, vajcarac Henri Dinan
pokree akciju za zatitu prava oveka u oruanim sukobima. Iz njegove
inicijative iznikao je 1861. godine Meunarodni komitet Crvenog krsta, NGO
koja je dala veliki doprinos zatiti ljudskih prava. Samo tri godine kasnije
zakljuena je Konvencija o poboljanju sudbine ranjenika u suvozemnom ratu, kojoj
je Srbija pristupila 1876. godine. 1899. i 1909. godine na hakim
konferencijama donete su konvencije kojima su regulisana prava ratnih
zarobljenika.
No, najvei doprinos borbi za ljudska prava dala je Organizacija
ujedinjenih nacija, koja je zatitu ljudskih prava proklamovala kao jedan od
svojih osnovnih ciljeva, jer je u nepotovanju tih prava videla jedan od uzroka
strahota II svetskog rata. Ve 1946. doneta je Univerzalna deklaracija o ljudskim
pravima, koja u uvodu kae da je ,,priznavanje uroenog dostojanstva i
jednakih i neotuivih prava svih lanova ljudske porodice temelj slobode,
pravde i mira u svetu. Deklaracija je predstavljala samo preporuku
dravama, ne i pravnu obavezu, ali je ostvarila nesumnjiv politiki znaaj, o
emu svedoi i niz posleratnih ustava koji se na nju pozivaju. Tek 1966.
godine doneti su prvi pravno obavezujui dokumenti UN. To su Meunarodni
pakt o graanskim i politikim pravima, Meunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim
i kulturnim pravima, kao i Fakultativni protokol, koji je iao uz Meunarodni pakt
o graanskim i politikim pravima. Ovi dokumenti predstavljaju standard koji
priznaje svetska zajednica i jedno su od merila civilizacijskog dostignua.
Posle II svetskog rata na meunarodnom planu napravljeni su
odreeni pomaci u pojedinim sferama ljudskih prava: zabrana rasne
diskriminacije (Konvencija o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije iz 1965.),
prava odreenih kategorija lica u vreme oruanih sukoba (enevske konvencije
iz 1949.), prava apatrida (Konvencija o pravnom poloaju lica bez dravljanstva iz
1954.), prava izbeglica (Konvencija o statusu izbeglica iz 1954.). Znaajni
rezultati na polju zatite ljudskih prava ostvareni su i na regionalnom planu
(Evropska konvencija o zatiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, koju je doneo
Savet Evrope 1950., Amerika konvencija o ljudskim pravima iz 1969.
(Organizacija amerikih drava), Afrika konvencija o pravima oveka i naroda
(Organizacija afrikog jedinstva)).
117
Problemi koji danas optereuju zatitu ljudskih prava na globalnom
nivou jesu pitanja adekvatnog pristupa i mogunosti zloupotrebe kako na
najbolji nain ostvariti zatitu ugroenih kategorija, i kako spreiti da tobonji
interes za zatitu ljudskih prava postane paravan za neije skrivene namere.
MEUNARODNA ZAJEDNICA
MEUNARODNI MARKETING
118
Meunarodna organizacija koja obezbeuje saradnju u oblasti
meunarodnih plaanja i politike deviznih kurseva, kao i odobrava kredite za
kratkorono uravnoteenje platnog bilansa. Ciljevi MMF-a su:
MIROVNI POKRETI
119
usmereni na sopstveno iskustvo i domae probleme militarizam u njihovom
okruzenju i promovisanje same kulture nenasilja i povezivanje mira i
demokratije. Krajem osamdesetih godina XX veka, veina ovih razlika je
prevaziena i mirovni pokret dobija jedinstveni razvojni put.
MRENA ORGANIZACIJA
MULTINACIONALNE KORPORACIJE
120
kompanije se optuuju za rast nezaposlenosti, iskoritavanje jeftine radne
snage u zemljama u razvoju, poveanje jaza izmeu bogatih i siromanih
zemalja, odnosno, pripisuje im se zasluga za rast bogatstva na svetskom
nivou, rast svetske trgovine, otvaranje novih radnih mesta, izuzetan napredak
u polju nauke i tehnologije, itd.
Multinacionalne ili transnacionalne kompanije bitno utiu na pravce,
strukturu i obim odvijanja meunarodne trgovine, a njihovi interesi i znaaj
prevazilaze nacionalne okvire, pa svojim delovanjem podstiu proces
globalizacije meunarodnih ekonomskih odnosa. Meutim, paralelno sa
podsticanjem internacionalizacije, kroz filijale one stvaraju sisteme
sopstvenih, zatvorenih trita, ime podstiu suprotan proces, internalizaciju.
Delovanje MNK se moe pratiti kroz njihovo prisustvo u spoljnoj trgovini
matinih zemalja, u spoljnoj trgovini zemalja domaina stranih filijala, u
meunarodnom prometu pojedinim proizvodima i na internim, zatvorenim,
meufirmskim tritima. Izmetanjem dela proizvodnje u filijale van matine
zemlje, TNK postaju, vrednosno i strukturno, pandan klasinom izvozu, a
njihovo visoko uee u svetskom izvozu opredeljuje kontrolu meunarodne
trgovine pojedinim proizvodima (npr. osamdesetih godina 90% svetskog
prometa penice, pamuka, duvana, gvozdene rude i jo nekih primarnih
proizvoda bilo je pod njihovom kontrolom). Devedesetih godina se ak 1/3
meunarodne trgovine odvijala kroz intrafirmske razmene izmeu matine
kompanije i njenih filijala (ne raunajui MNK iz sfere usluga). Interna
razmena izmeu matice i filijala se odvija na bazi transfernih cena koje su po
pravilu manje od trine vrednosti robe.
MNK se ire tako to investiraju u ve postojee kompanije ili prave
potpuno nove (tzv. greenfield investments). Polovina od 600 najveih MNK
ima matinu kompaniju u SAD. albe na aktivnosti MNK zemalja u razvoju
(koje se odnose pre svega na nepotovanje zakona zemlje domaina,
potpisanih ugovora, zatim na eksploataciju prirodnih resursa i ljudi)
podstakle su organizovanje grupe pri Ekonomsko-socijalnom savetu UN za
praenje i izuavanje rada MNK, a postoji predlog za donoenje kodeksa
ponaanja MNK na nivou UN koji bi bio obavezujui za ove svetske gigante.
MULTIPOLARNOST
121
1815, koji se odrao sve do I svetskog rata. Dananji meunarodni poredak je
teorijski koncipiran kao multipolarni jo ustrojstvom Ujedinjenih nacija (v.), tj.
Saveta bezbednosti sa njegovih 5 lanica sa pravom veta, ali je taj poredak do
kraja Hladnog rata faktiki bio bipolaran (v.), a po njegovom zavretku
unipolaran (v.). Znaci obnove prave multipolarnosti, i to u globalnim
razmerama, mogu se primetiti tek poslednjih nekoliko godina, to stavlja
savremeni svet i meunarodnu zajednicu pred veliku odgovornost i osetljivo
iskuenje prevencije traginih regionalnih i globalnih sukoba.
NACIJA
122
istorijsko iskustvo i konfesionalna podvojenost. Meutim, verska podela nije
smetala stvaranju nemake nacije, ija je homogenost nesporna iako u
Nemakoj ive i katolici i protestanti. Slino je i u Albaniji, mada pripadnici
albanske nacije (za razliku od Nemaca) nemaju svest o zajednikoj
pripadnosti, ve se dele na dve etnike skupine. I tako dalje.
Otvoreno je pitanje da li su u savremenom svetu nacije i nacionalne
drave pred odumiranjem. Takvim miljenjima daje za pravo ekspanzija
meunarodnih organizacija i kapitala, integrativni procesi, elektronska
revolucija, stvaranje globalnog trita. Premda zalaganje za multikulturalnost
nema ozbiljnu alternativu u najveem (ili barem najuticajnijem) delu sveta, i
ini se da je okvir nacionalne drave preuzak za suoavanje sa globalnim
izazovima, polemike oko dometa dravnog suvereniteta, ouvanja
nacionalnog identiteta u kontekstu antiglobalistikog diskursa ostavljaju
prostora i za druga miljenja.
NACIONALIZAM
123
osuene na propast, a nacionalizam je postao mono oruje dravne
imperijalistike politike. Tek je porazno iskustvo I svetskog rata, ijoj je duini
i estini doprinela nacionalna ostraenost, nateralo dravnike koji su kreirali
posleratni svet da daju podstreka nadnacionalnim organizacijama. Meutim,
neuspeh Drutva naroda da predupredi II svetski rat (iji je jedan od uzroka i
bio militantni nacionalizam sila Osovine) svedoio je o snazi nacionalizma. I
posle II svetskog rata nacionalna drava ostala je osnovna politika jedinica u
meunarodnim odnosima. tavie, proces stvaranja nacionalnih drava, do
pedesetih godina XX veka ogranien na evropski i ameriki kontinent, dobio
je novi zamah sa dekolonizacijom i umnoavanjem broja drava, koje su
gotovo bez izuzetka pretendovale da budu i nacionalne. Tim tendencijama
nije stala u kraj ni prevaga internacionalne komunistike ideologije u SSSR-u,
Istonoj Evropi i Kini. ak se ispostavilo da je snaga nacionalizama bila jedan
od vanih faktora u samorazaranju SSSR-a i SFRJ, kao i u raspadu Varavskog
ugovora. Ostaje otvorenim pitanje koliko e nacionalizam u XXI veku stajati
na putu globalizaciji (v.).
NACIONALNI IDENTITET
124
prevlast zapadnog modela i dopunio ga znaajnim novim elelmentima.
Njegovo glavno obeleje je naglaavanje zajednice roenja i rodne kulture.
Dok zapadni model stoji na stanovitu da pojedinac mora pripadati nekoj
naciji, ali moe izabrati kojoj, istoni ne doputa takvu slobodu. U vezi sa tim,
pripadnik odreene nacije, bilo da ne naputa svoju zajednicu bilo da
emigrira u drugu, neizbeno i organski ostaje pripadnik zajednice svoga
roenja. Nacija predstavlja zajednicu ljudi iste loze. Mesto prava, u zapadnom
modelu, zauzima u istonom modelu vernakularna kultura, najee jezici i
obiaji.
Ova dva suparnika modela ipak imaju zajednika verovanja o tome
ta obeleava naciju nasuprot svakoj drugoj vrsti kolektivnog, kulturnog
identiteta tj. ta sainjava nacionalni identitet.
Dakle, bitna obeleja nacionalnog identiteta su:
istorijska teritorija, odnosno domovina,
zajedniki mitovi i istorijska seanja,
zajednika masovna, javna kultura,
zajednika zakonska prava i dunosti svih pripadnika nacije,
zajednika ekonomija, s teritorijalnom mobilnou pripadnika nacije.
NACIONALNI SUVERENITET
125
Druga grupa, na elu sa Lokom i Monteskjeom, odreuje naciju
(nation) kao nosioca suverenosti, pri emu pod nacijom podrazumeva jedan
metafiziki entitet koji je potpuno razliit od prostog skupa graana. To je
koncept nacionalne suverenosti. Nacija je jedinjenje, sa potpuno novim
kvalitetima, a ne smesa njenih pripadnika. Nacija je nedeljiva apstrakcija, koja
nosi epitet suverenosti. Pojedinac, shodno tome, nema ni najmanji deo
suvereniteta. Posledica ovakvog stava je da opte pravo glasa uopte nije
nuan uslov za ostvarenje suverenosti (zato pripadnici ove teorije zagovaraju
razne vidove cenzusa ogranienja opteg birakog prava). Opte birako
pravo je samo jedan od moguih mehanizama za ispoljavanje suverene volje
nacije, ne nuno i najbolji. Ipak, poto je nacija apstraktna tvorevina, potrebno
je da se njena volja na neki nain konkretizuje, potreban je neko ko e
predstavljati naciju. Predstavljanje je nunost, a predstavnici su duni voditi
rauna iskljuivo o naciji i delovati u njeno ime, a ne u ime graana. Iz tog
razloga graani nemaju nikakvog uticaja na njih (teorija predstavnikog
mandata). Ovu teoriju rado je prihvatila buroazija, koja je upravo preuzela
vlast, jer joj nije odgovaralo da vlast deli sa svim graanima.
Ove dve teorije su se, nakon to je irom sveta uvedeno opte pravo
glasa, pribliile, gotovo izjednaile, pa je tako nastala konfuzija u pogledu
nosioca suverenosti (tako Ustav Francuske kae da nacionalna suverenost
pripada francuskom narodu). Ipak, evropske integracije ponovo zaotravaju
razliku izmeu teorija nacionalne i narodne suverenosti, jer je zauzet stav da
samo nacija moe biti predstavljena u EU. Time je oivljen diskurs o realnom
znaenju suverenosti, koje je preispitivano jo u drugoj polovini XX veka,
kada su, sa jedne strane, nastale supersile SAD i SSSR koje su faktiki sebi
podredile gotovo sve drave sveta, a sa druge strane, meunarodno pravo i
formiranje niza meunarodnih organizacija doveli su do pitanja da li je
dravna vlast jo uvek suverena. Kao odgovor na ovo pitanje pojavile su se
dve opcije.
1) kraj dravnog suvereniteta drava e u potpunosti izgubiti
epitet suverenosti. Njenu ulogu preuzee multinacionalne kompanije,
nevladine organizacije ili neko trei;
2)participativni suverenitet drava e svojom voljom uloiti
suverenitet u neki nadnacionalni entitet (UN, EU), a za uzvrat e
dobiti blagodeti koje prua lanstvo u toj organizaciji, kao i mogunost
uea (participacije) u procesu odluivanja.
NAFTA
126
finansijski kolaps devedesetih godina XX veka pretio da ugrozi stabilnost
severnoamerikih drutava. Zbog ogromnih drutvenih razlika izmedu SAD i
Kanade sa jedne, i Meksika, sa druge strane, tenja da NAFTA bude
severnoameriki pandan Evropskoj uniji do sada nije ostvarena. Krajem 1994.
na samitu u Majamiju (SAD) je odlueno da NAFTA do 2005. godine preraste
u Panameriku zonu slobodne trgovine (Free Trade American Association
FTAA) koja bi se prostirala od Aljaske do Ognjene Zemlje, u koju bi bile
ukljuene 34 zemlje na ijem podruju ivi 850 miliona ljudi.
NATO
NEOLIBERALIZAM
127
Drugi svetski rat ostavio je Evropu u ruevinama, a njena obnova (kao i
obnova ostatka sveta) zahtevala je dravnu intervenciju. Posledice rata, a i
pritisak komunistikih pokreta i SSSR-a obezvredile su umnogome osnovne
postulate liberalizma (v.). Mase su oekivale od drave da im obezbedi
socijalni mir, blagostanje i sl. Koncept drave blagostanja (v.) postao je
dominantan u zapadnom svetu. Meutim, krajem sedamdesetih godina ovaj
poredak je poeo da pokazuje svoje loe strane, a privredna recesija je
pokazala da je potreban novi impuls. On je naen u obnovi liberalne ideje, u
potrebi za dravnom deregulacijom i afirmacijom trita i rizika i
odogovrnosti koje ponaanje na njemu iziskuje. Ovakvi stavovoi prelili su se
u SAD i Velikoj Britaniji osamdedesetih godina u politiku praksu (v.
reganomika-taerizam) koja se pokazala isplativom i uspenom. Okretanje
neoliberalizmu nije ojaalo samo ekonomski poloaj, ve i pospeilo ideoloki
zamah Zapada, ime je hladnoratovski protivnik i definitinvo poraen (v. kraj
istorije)
128
lanovima ostvaruju najee preko nacionalnih ogranaka (kao to je
Jugoslovenski olimpijski komitet).
Da bi mogle da funkcioniu, NGO moraju da se registruju u nekoj
zemlji. Tako dobijaju pravnu zatitu, ali i kontrolu. Organizacionu strukturu
NGO najee ine skuptina (koju retko ine svi lanovi, najee delegati),
predsednik (koji ima veliki ugled, te tako pribavlja ugled i za NGO, ali po
pravilu nema znaajna ovlaenja), generalni sekretar i administracija.
Finansiranje NGO se vri iz lanarina, ali kako ove najee nisu dovoljne da
pokriju izdatke, NGO kroz proces fund-raising-a pribavljaju sredstva od
privatnih donatora, od vlade, meunarodnih organizacija, zadubina i drugih
izvora.
Kako su NGO van dravne sfere, a imaju snaan uticaj na javnu sferu
(javno mnjenje), vlade pribegavaju osnivanju kvazi-NGO, koje se finansiraju
iz budeta, a cilj im je promocija vladine politike. Ova pojava poznata je i pod
imenom QUANGO (od quasi-autonomous NGO) ili GONGO (od government's
NGO). Slino njima, organizacije koje se finansiraju iz kriminalnih delatnosti a
izdaju se za NGO nazivaju se MONGO (od mob's NGO).
ODRIVI RAZVOJ
129
Koncept planetarnog razvoja, inaugurisan u izvetaju koji je 1987.
izdala Svetska komisija za ovekovu okolinu, formirana 1983. od strane
Generalne skuptine Ujedinjenih nacija (v.).
Ovaj koncept polazi od pretpostavke da industrijski razvoj oveanstva
preti da izazove ireverzibilne ekoloke promene, potroi planetarne resurse i
time ugrozi ljudsku egzistenciju. Pojavio se kao reakcija na dotadanju praksu
stimulisanja nekontrolisanog ekonomskog razvoja i kvantitativnog rasta,
pomognut razvitkom ekolokih pokreta (v.). Nasuprot takvoj praksi, predloen
je odrivi razvoj, sa kontrolisanom razvojnom politikom koja podrazumeva
optimizaciju interakcija prirode, drutva i ekonomije iz vizure ekologije, ime
bi se ostvarila ravnotea izmeu potronje resursa i sposobnosti ekosistema
da slui i narednim generacijama.
Pomenuti principi su narednih godina postajali sve prihvaeniji. Na
meunarodnoj konferenciji u Rio de aneiru 1992. usvojena su dva
dokumenta (Agenda 21 i Program aktivnosti za XXI vek), rukovoena
naelima odrivog razvoja. Zatim je u Kjotu 1996. najvei broj svetskih drava
(ali ne i SAD) potpisao Ugovor o ograniavanju stopa zagaenosti, to je bio
novi pomak.
Premda su u centru pitanja odrivog razvoja problemi ekologije, on se
moe shvatiti i u irem smislu, pa se tako govori o celovitom konceptu koji
promovie ekoloki, ekonomski, socijalno, kulturno i politiki odrivi razvoj
ije trasiranje bi moglo biti jedan od putokaza u otklanjanju negativnih
posledica globalizacije (v.).
OECD
130
ORIJENTALIZAM
PAX AMERICANA
POPULARNA KULTURA
131
Popularna kultura (lat. popularis narodni, puki, od populus ljudi,
narod) kao odrednica funkcionie u razliitim tipovima diskursa i govora
sociolokom, antropolokom, kulturolokom, medijskom, svakodnevnom.
Inicijalna distinkcija popularna kultura vs. elitna/visoka kultura, nastala u XIX
veku, za svrhu je imala generiko i vrednosno razgranienje dva modusa
produkcije, recepcije i konzumacije u okviru klasnog drutva, gde pojam
visoke kulture podrazumeva pre svega ekskluzivnost. Nasuprot tome, pojam
popularne kulture upuivao je na nie drutvene slojeve, komercijalnu
produkciju, laku konzumaciju/pristupanost, te odsustvo vrednosti.
Premda ova distinkcija i danas funkcionie, savremeni pojam
popularne kulture se uglavnom ne konstituie na bazi vrednosnog suda, ve
se njegova znaenja formiraju u kontekstu produkcije/potronje
robe/informacije/znanja u drutvu, fenomena globalizacije i medijskog
simulakruma. Produkti popularne kulture pripadaju svima, a predstavljaju se
u obliku informacije koja se moe konzumirati bez prethodnog znanja ili
iskustva. U sprezi sa procesom globalizacije, objekti popularne kulture
postaju univerzalno pristupani putem medija, pri tome stvarajui mreu
prepoznatljivih oznaitelja u koje se lako mogu upisivati lokalna znaenja
(lokalna jela u restoranima MC Donald's, vierasne reklame kompanije
Beneton). Sa druge strane, tee obrnut proces u kojem se, posredstvom
multinacionalnih kompanija i ekspanzije ekonomskih trita, eksponiraju
popularne vrednosti zapadnog/amerikog drutva. Meutim, globalna
popularna kultura nije iskljuivi produkt amerikanizacije (iako kultura
Zapada posredstvom medija vri zavidan uticaj), ve predstavlja zanimljiv
proizvod tenzije izmeu globalnog i lokalnog, i gde je modus vivendi brza i
neprestana konzumacija informacije, nastale za masovnu upotrebu/potronju.
POSTMODERNA
132
nain da pravilnost njihove organizacije uvek moe da se uznese na formalnu
ravan analize u kojoj naknadno operiu teorijski termini neke drutvene
nauke. Ferdinand de Sosir je prvi veoma precizno formulisao ideju
organizacije jezikog znaenja po principu binarnih opozicija, "toplo-hladno",
"visoko-nisko", "muko-ensko", "dobro-zlo" i sl. Na primer, metodologija
Klod Levi-Strosa u antropolokim studijama u potpunosti poiva na ovom
principu. Svoj vrhunac strukturalizam postie u programu genetike
epistemologije ana Pijaea. Post-strukturalistiki stav, koji na najdirektniji
nain iznosi ak Derida, podrazumevao je kritiku praktino svake osnovne
pretpostavke strukturalistike misli. Derida je u delu O gramatologiji podrobno
kritikovao de Sosirova i Levi-Strosova stanovita, dolazei do zakljuka da
primena strukturalistikih metoda na predmete istraivanja po pravilu
dovodi do okupljanja parova binarnih opozicija oko izvesnih centralnih
koncepata koji ostaju nejasni i slabo definisani. Pojednostavljujui, rei emo
da je ovaj autor svoje istraivanje usmerio prema ispitivanju koncepta razlike,
naglaavajui time stav da je nemogue formalno izjednaavati identitete
pojedinih predmeta u domenu rasprave njihovom apstrakcijom na izvesnu
viu logiku ravan. Primenjen na problem identiteta, centralnu temu
drutvene teorije druge polovine XX veka, ovakav stav doveo je do masovnog
preispitivanja ovog pojma, utiui veoma snano na feministiku teoriju i
problem emancipacije. Problem emancipacije je sada formulisan kao problem
konstituisanja identiteta u razlici prema drugom koje ga okruuje. Otud potie
skoro opsesivna vezanost sa koncept "Drugog" u filozofiji i drutvenoj teoriji
druge polovine XX veka.
Posledice koje ostaju posle (zapravo nikad zavrene) rasprave izmeu
strukturalista i poststrukturalista, odn. modernista (v. moderna) i
postmodernista, prepoznaju se kao centralne teme savremene drutvene i
kritike teorije. Postmodernisti su skloni da svet i procese globalizacije
posmatraju kao multipolarne same po sebi; multikulturalizam, kao politiki
stav, u potpunosti je posledica postmodernistikog senzibiliteta. Politiki,
postmodernizam je sutinski povezan sa svim decentralistikim tendencijama;
postmodernizam uvek insistira na mnogostrukosti perspektiva, na
nemogunosti ma kakvog pokuaja objedinjenja razliitih entiteta koje bi
podrazumevalo raanje nekakvog formalnog jedinstva vieg reda, olienog u
pokuaju izgradnje klasinih naunih teorija u drutvenim naukama, ili neke
centralistike uprave u domenu ljudske prakse. Zabrinutost za manjinske
grupe, diskriminaciju i represiju, gotovo je definiui stav postmodernistikog
politikog duha. Postmoderna je uvek kritiki orijentisana prema ma kojoj
koncepciji koja poiva na konstrukciji teorijskog stava ili praktine akcije
polazei od izvesnog, unapred odreenog subjektiviteta.
irei istorijsku perspektivu u kojoj postmodernizam ostvaruje svoju
kritiku, dolazimo do dekonstrukcije jo jedan kljuni termin krupnih
teorijskih konstrukcija u drutvenim naukama koje su razvijane poetkom XX
veka, kao to je psihoanalitika teorija. U velikoj meri, spregu izmeu
marksizma i psihoanalize, koju su toliko potovali Andre Breton i nadrealisti,
a teorijski zasnovali teoretiari Frankfurtskog kruga (Markuze, Adorno,
133
Horkhajmer i From), u svojim radovima je pokuao da kritikuje jo jedan
veliki postmodernistiki mislilac, francuski sociolog i antropolog an
Bodrijar. irei dalje istorijsku perspektivu u kojoj operie postmoderna
kritika, stiemo do celine moderne epohe (jo Derida svoju kritiku vodi od
Levi-Strosa preko de Sosira ak do Rusoovih dela), i u odnosu na nju
postmoderna nosi svoje ime, i stie neku vrstu sopstvenog identiteta. Politika
ravan kritike dalje se proiruje na kolonijalnu ekspanziju, prve koncepcije koje
su Evropljani sticali u susretu sa kulturama razliitim od sopstvene, i politike
programe prema kolonijama koje su na osnovu tih, u potpunosti
neprilagoenih koncepcija, razvijali. Danas, sa radovima autora kakav je Said,
ovakvi uvidi konstituiu savremeno polje tzv. postkolonijalnih studija.
Kolika zaotrenost moe da postoji izmeu modernistikog i
postmodernistikog senzibiliteta, svedoi slavna "Social Text afera" iz 1996.
godine, kada je fiziar sa Njujorkog univerziteta Alan Sokal u asopisu
"Social Text", jednom od vodeih na polju studija kulture, objavio rad o
navodnoj povezanosti postmodernizma i kvantne mehanike, pod nazivom
"Transgressing the Boundaries: Toward a Transformative Hermeneutics of Quantum
Gravity". Na dan objavljivanja, Sokal je preko drugog asopisa objavio da je
njegov rad obina "patka", odn. da je svesno i namerno uao u slobodniji stil
postmodernih autora, kako bi time pokazao neosnovanost celokupnog
"projekta" postmoderne i jasno ukazao na injenicu da ona nije u stanju da
formulie nikakve kriterijume demarkacije koji su u naunom saznanju nuni.
Ovaj dogaaj je pokrenuo pravu lavinu diskusija, od kojih su neke meu
najinteresantnijim one voene izmeu postmodernista i njihovih kritiara.
Donekle je ispravno rei da postmodernizam i postmodernistiki stav
sutinski ne mogu da se odrede van razlike/kontrasta sa modernizmom i
modernistikim stavom. U gotovo svim domenima ljudskog duha, od
umetnosti i kritike teorije do politikih nauka, psihologije i sociologije, danas
se jasno prepoznaje podvojenost ova dva stava. Rei da ivimo u
postmodernoj epohi nasuprot epohi moderne zato bi bilo pogreno. Prema
jednom od najznaajnijih postmodernista u knjievnosti i semiotici, Umbertu
Eku, svaka epoha istorije Zapada imala je svoj "moderni", formativni i
konstituiui stav, i svoj "postmoderni", kritiki i dekonstukcionistiki stav
(up. Umberto Eco, "Reflections on the Name of the Rose", Encounter LXIV,
April 1985, pp. 719). Eko je sigurno u pravu kada se njegovo razmiljanje
primeni na dananje stanje, u kome se modernistiki i postmodernistiki
senzibilitet proimaju, negde jasno distancirani, negde se potpuno gubei
jedan u drugome.
POSTSOCIJALISTIKA DRUTVA
134
komandnu privredu....). Ovim je otvoren put uvoenju demokratskih (v.)
institucija (vladavina prava, parlamentarizam, viestranaje, trini uslovi
privreivanja...). Ova tranzicija izazvala je velike promene u drutvima tih
drava, poput pada standarda i nacionalnog proizvoda, pa i unutranje
trzavice koje su dovele do dezintegracija (SSSR, ehoslovaka) ili graanskih
ratova (SFRJ). Tranzicioni proces (v. tranzicija) se zapravo pokazao daleko
kompleksnijim no to se predvialo, i izazvao oprene sudove o (ne)potrebi
ouvanja nekih od tekovina socijalistikog sistema (poput socijalnog i
zdravstvenog osiguranja, jeftinog kolstva, velikih industrijskih postrojenja).
Ove kontroverze optereuju politiki ivot najveeg dela zemalja u tranziciji,
koje nisu uspele da u svetskom sistemu zauzmu mesto uz bok dravama
Zapada na koje su se ugledale. Put koji jo uvek prelaze izaziva drutvene
napetosti, i mnoge od tih drava nisu ispunile nune kriterije da bi se mogle
nazvati demokratskim. Stoga se operie sa terminom postsocijalizma, da bi se
ukazalo na osobenosti tih drutava u kojima su deklarativno, pa i zakonski
ostvarena demokratska naela, ali nisu u potpunosti zaivela.
POTROAKO DRUTVO
PREDUZETNITVO
135
zavisan od tipa delatnosti. Tako npr. firma od 100 zaposlenih je malo
preduzee ako se radi o brodogradnji, ali ako se radi o marketinkoj agenciji
moemo govoriti o velikom preduzeu. Preduzetnitvo i preduzetniki
poduhvat postoje i kada vlasnitvo nije u rukama jednog oveka. Ono postoji i
kada se odvija unutar ve etabliranog preduzea, kao posao koji narasta
unutar preduzea i tada se naziva unutar preduzetnitvo (engl.
Intrapreneurship). Preduzetnitvo je otvoreno za razne modalitete, a
definisano je sposobnou preduzetnika da privue investitore zarad novog
poslovnog poduhvata, to moe da rezultira i u raznim moguim oblicima
ulaganja i uestvovanja u realizaciji poduhvata.
PREDUZETNIK
PROTEKTORAT
136
proglasila Egipat protektoratom; posle I svetskog rata, usled nemogunosti da
se dogovore oko podele Bliskog istoka, Velika Britanija i Francuska izdeljuju
teritorije u protektorate pod sopstvenom upravom a sa "mandatom Drustva
naroda". Poslednji klasini protektorat je bila Namibija, koja je 1990. stekla
punu nezavisnost.
2. Politiko poimanje protektorata je u najuoj vezi sa njegovim
istorijskim razvojem. Protektorat podrazumeva da vlast postavljena na
njegovoj teritoriji ima kvazi-suverenost: moe da odluuje u svim stvarima u
skladu sa unutranjim ureenjem ali pod uslovom da njene odluke
zadovoljavaju interese sile zatitnice. Zbog podreenog poloaja, izbijaju
ustanci lokalnog stanovnitva, to su sile zatitnice koristile ili da zavedu
okrutniji rezim ili da protektorat pretvore u pravu koloniju. Posle II svetskog
rata, zahvaljujui uspenoj antikolonijalnoj borbi porobljenih naroda,
protektorat u klasinom obliku nestaje sa politike pozornice (v. suverenost).
3. Ekonomski protektorat je tvorevina modernog doba koja
podrazumeva da je jedna ili vie zemalja u potpunoj ekonomskoj zavisnosti
od jedne mone ekonomske sile. Zamenjuje u potpunosti politiki protektorat,
jer mada praktino ne zahteva neposredno meanje, ipak se putem
finansijskih i trgovinskih olakica utie na politiku zemlje. Zbog toga se esto
poistoveuje sa politikim protektoratom. Dobar primer ekonomskih
protektorata su zemlje Latinske Amerike.
REGANOMIKA-TAERIZAM
REGIONALIZAM
137
"top-down" i "bottom-up" regionalizam, gde prvi oznaava procese u kojima
drava uspostavlja regionalne institucije na koje prenosi mo i ingerencije,
dok drugi obuhvata sve sluajeve u kojima se ulae napor sa nieg politikog
nivoa kako bi se osvojili mo i ingerencije. Regionalizam je ideja jaanja
regionalnog politikog nivoa. Kree se od procesa koji vode preuzimanju
odreenih politikih kompetencija na nekom prostoru, do radikalnih formi
koje vode ka stvaranju nezavisnih drava (separatizam).
RELIGIJE
138
2. Islam se, ini se, po svojim unutranjim sadrajima i spoljnim
manifestacijama, nalazi se pred velikim izazovima koje donosi globalizacija.
Kao prevashodno zapadni koncept, koji kritiki nastrojeni istraivai nazivaju
i vesternizacijom (v.), ona meu islamskim vernicima (kojih ima blizu
milijardu) i verskim zajednicama (kako sunitskoj, tako i iitskoj) izaziva
podozrenje. Budui da najvei broj dravnih zajednica u kojima je islam
preovlaujua religija nema demokratsko ureenje (a neke od njih su i
teokratije), verski sentimenti igraju veliku ulogu u politici. Islam je u nekim
zemljama izveo prve korake ka modernizaciji (u Turskoj su oni, reformama
Mustafa Kemal-pae Ataturka, potpuno sporovedeni, u Egiptu i Siriji
delimino), ali se odmah kao reakcija javio konzervativni vahabitski pokret,
iji je centar Saudijska Arabija, a koji se protivi svim novotarijama. Meutim,
zamah globalizacije ini odravanje tradicionalnih formi sve teim, posebno
usled revolucije u komunikacijama (v. Internet), to ini pojedine nestabilne
regione, poput Bliskog istoka, jo nestabilnijim. Osnovno pitanje budunosti
islama je njegov odgovor na izazov globalizacije. Ukoliko ne uspe da napravi
upotrebljivu sintezu verske tradicije i tehnoloke inventivnosti, islam moe
odsudno uticati na poveanje svetske nestabilnosti, to je, po pojedinim
prognostiarima (primer: S. Hantington), veoma verovatno. Naravno,
mogue je da e kreativne snage ove drevne religije jo jednom
metamorfozirati i tako se prilagoditi izazovima XXI veka.
139
Pri tome su sve promene preduzea kvalitativne, kreativne i inovativne,
odnosno strategija i organizacija se menjaju kroz proces generisanja i
implementacije inovacija. Zbog toga je neophodno obezbediti stalnu pojavu i
testiranje novih ideja tako da preduzee ima vie verzija svoje budunosti,
meu kojima e adekvatnom selekcijom doi do optimalne.
Model revolutivnih promena zahteva nov pristup organizaciji
preduzea, u kome se ona ne posmatra vie kao hijerarhijska piramida ve
kao mrea poslovnih procesa u kojima se kreira vrednost za potroaa.
Klasina organizacija, zasnovana na specijalizaciji poslova, nije u stanju da
podri permanentno redefinisanje osnovnih koncepata poslovanja, usled ega
je njena zamena novom paradigmom organizacije, bazirane na procesima
nuna pretpostavka kontinualnih revolutivnih promena.
STRATEKA ALIJANSA
Saradnja dveju ili vie kompanija koje udruuju svoje snage radi
realizacije odreene poslovne aktivnosti. Pri tome, lanice alijanse zadravaju
svoju nezavisnost, delujui u okviru sklopljenog saveza kao samostalne
poslovne jedinice. Strateke alijanse se pojavljuju u okviru novih pristupa
poslovanju koji istiu da kontinuirani opstanak i uspeh na globalnom tritu
mogu ostvariti samo ona preduzea koja poseduju sposobnost prilagoavanja
i koegzistencije. Scenario jedan dobija drugi obavezno gubi zamenjuje se
scenarijem jedan dobija i drugi dobija. Strateka alijansa se moe javiti u
razliitim oblicima: moe biti ograniena samo na razmenu odreenih znanja
i informacija ili se moe odnositi na zajednike aktivnosti u oblasti
marketinga, proizvodnje, istraivanja i razvoja; moe se ticati samo odreenih
proizvoda i trita ili moe da bude dalekosena i da podrazumeva globalnu
saradnju; moe se formirati kao nukleus konzorcijuma sa namerom da se
tokom vremena privuku novi partneri ili se moe formirati kao ekskluzivna
alijansa. Mada je broj varijacija na temu ogroman, ipak se izdvajaju dva
osnovna oblika ovih poslovnih saveza:
a) ugovori o saradnji mogu se odnositi na saradnju u razliitim
oblastima poslovanja, ali najee podrazumevaju zajedniku
proizvodnju, distribuciju i prodaju ili istraivanje i razvoj;
b) zajednika ulaganja (joint venture) podrazumevaju formiranje
zajednike kompanije u ije poslovanje svi partneri ulau svoj kapital.
Iako kompanije, stupajui u strateke alijanse, ostvaruju znaajne
pogodnosti, one moraju biti spremne da se suoe i sa potencijalnim
slabostima ovih poslovnih saveza. Osnovni nedostatak ugovora o saradnji je
to to on nosi sa sobom trokove, kako pregovaranja tako i ouvanja i
nadziranja sklopljenih ugovora. On takoe zahteva uspostavljanje uzajamnog
poverenja i posveenost zajednikom delovanju. Zajednika ulaganja
prevazilaze pomenuti problem poverenja, uspostavljajui snanije veze meu
140
partnerima, meutim, problemi zajednike kontrole poslovnih operacija
mogu ograniavajue delovati na efektivnost ovakve alijanse.
SVETA ALIJANSA
141
SVETSKA BANKA
142
SVETSKA TRGOVINSKA ORGANIZACIJA
143
Meunarodna organizacija koja periodino organizuje savetovanje
svetskih voa, predstavnika velikih korporacija i strunjaka iz razliitih
oblasti povodom globalnih pitanja i problema. Iako nezavisna organizacija,
Forum je finansiran od oko 1.000 vodeih svetskih korporacija.
TERORIZAM
144
1. politiki karakter terorizam uvek nosi politiku poruku,
iskazivanje elje da se izbori secesionizam, promena drutvenog
sistema, promena spoljnopolitikog kursa i sl. Bez politike
komponente, nemogue je napraviti razliku izmeu terorizma i drugih
krivinih dela (ubistva, izazivanja opte opasnosti...);
2. nasilje pretnja ili upotreba sile su obavezan sastojak
teroristikog akta. Meutim, oni nikad nisu sami sabi cilj, ve sredstvo
teroristiki akt je samo instrument u kom je sadrana pretnja novim
nasiljem;
3. izazivanje straha cilj terorizma je da izazove strah i to ne kod
rtve, ve kod ire grupe koja se moe identifikovati sa rtvom;
4. simbolika terorista bira metu tako da ona ima odreenu
simboliku, pri emu postupa ili neselektivno, to simbolie mogunost
da svako moe da nastrada (primer za to je postavljanje bombe u
autobus, otmica aviona...), ili je bira krajnje selektivno, kada u stvari
trai krivca (vladara, politiara i sl.); simbolika odvaja terorizam od
gerile, gde se direktno unitava neprijatelj, mada je u praksi teko
razlikovati ova dva fenomena;
5. tri adresata rtva, koja trpi neposredne posledice, iri krug
graana, kod kojih se stvara oseaj straha i nezatienosti od strane
legalne vlasti, a ija reakcija je veoma bitna za teroriste, i vlade, kojima
se demonstrira sila;
6. nekonvencionalnost teroristiki akt je neoekivan, izvren na
upeatljiv nain; samo tekav, on moe da izazove prieljkivanu
reakciju; i
7. etika neprihvatljivost terorizam polazi od postavke da cilj
opravdava sredstvo. Konkretizacija ovog principa kroz teroristiki akt
dovodi do moralne osude od strane graana.
145
Ono to svakako preokupira svetsku scenu danas jeste borba protiv
terorizma. Naelno, postoje tri vida borbe: prvi se sastoji u otklanjanju uzroka
terorizma. Primera radi, davanje iroke autonomije Baskiji rezultiralo je
splanjavanjem (ali ne i prestankom) aktivnosti ETA. Problem je u tome to su
sami uzroci terorizma esto nerazumljivi i viestruki. Drugi nain je
prevencija: pojaane mere predostronosti dravnih organa. Na ovaj nain
vodi se borba na utrb graanskih sloboda, te se teroristima zapravo daju
novi argumenti u borbi protiv vlasti. Trei nain represija je jedini koji je
do sada imao efekta. Represija podrazumeva pootrenu kaznenu politiku
(propisivanje visokih kazni za uinioce krivinih dela) i saradnju meu
dravama u gonjenju osumnjienih. No, svedoci smo danas da represija moe
dobiti i oblik odmazde sa irokim meunarodnim reperkusijama.
TOBINOVA TAKSA
TRADICIONALIZAM
146
se lako da izvrgnuti u nekritino glorifikovanje vrednosti sopstvenog drutva
i opovrgavanje vrednosti tueg.
TRANSNACIONALNA DRAVA
147
ukljuenih u procese globalizacije i predstavlja sutinsko pitanje o prirodi
globalizacije uopte.
TRANZICIJA
TREI PUT
148
usklaivanje ekonomskih reformi sa socijalnim interesima kao prvenstveni
zadatak evropske socijaldemokratije, te je politika treeg puta izbaena iz
programa socijalistike internacionale.
TREI TALAS
TREI RIM
149
narodnosti) imala je veliki uticaj na razvoj Rusije. Po nekim naunicima, njime
je Rusija uvedena u evropski politiki sistem. Po drugima, oslonac na
preivelo vizantinsko naslee uticao je upravo na razvoj ruske autarhinosti i
usporavao je njeno otvaranje ka Zapadu. Kako bilo, ideologija Treeg Rima
vremenom je snaila, i svoj poseban znaaj dobila u XVII i XVIII veku, kada je
Rusija osvajala ogromne prostore u Aziji. Krajem XVIII veka, sekularizacija
koja uzima maha u Evropi utie i na odbacivanje ideje imperijalnog
ekskluzivizma, a i smanjuje se znaaj verskih centara. Od tada se teza o
Moskvi kao Treem Rimu upotrebljava alegorino, pa i politizirano, da se
okarakteriu ruske aspiracije u Evropi. Takva upotreba zadrala se i u prvoj
polovini XX veka, kada se Moskva, u kojoj se od 1919. nalazio centar Tree
internacionale, smatrala tabom svetske revolucije, koji je proleterijatu nudio
novu eshatologiju.
TREI SVET
TURBOGLOBALIZACIJA
150
kapitalizam, socijalizam i blok nesvrstanih, odeljeni gvozdenom zavesom,
Kineskim i Berlinskim zidom). Odlika ovog procesa su brzina i intenzitet
kojim se svet povezuje u jedinstven globalni poredak, kao i broj zemalja koje
uestvuju u igri zvanoj globalizacija (v.). Ovde nije re o revitalizaciji
globalizacije, ve o novom liku i ritmu sveta. Tehnoloka, informatika
revolucija jedan je od presudnih pokretaa ubrzanog ritma. Slom blokovske
podele sveta uklonio je najveu prepreku slobodnoj cirkulaciji robe, kapitala i
ideja, rasprostiranja istovetnih politikih formi na ranije nedostupne prostore.
Prvi put u istoriji planeta je organizovana oko zajednikih ekonomskih
pravila igre, guste mree nacionalnih institucija. S jedne strane, nikad nije
zabeleen tako brz ritam i tako gusta mrea globalizacije. Istovremeno, javlja
se duboki jaz izmeu socijalnih klasa, drutava i kontinenata.
UJEDINJENE NACIJE
151
- Meunarodni sud pravde, sainjen od 15 sudija koje bira SB i
Generalna skuptina. On reava sporove izmeu drava potpisnica
Povelje;
- Starateljski savet, koji se bavi organizacijom uprave nad
oblastima koje su izgubile status kolonije ali se nisu konstituisale kao
drave. Danas se i ne sastaje jer takvih oblasti vie gotovo ni nema;
- Sekretarijat UN se satoji od Generalnog sekretara i njegovog
osoblja, kojeg bira Generalna skuptina na predlog SB.
Sam cilj UN ideja da se kolektivna bezbednost vie ne sme odravati
sistemom suprotstavljenih saveza, ve meunarodnim mehanizmom,
pretvorila je UN u snaan motor globalizacije (v.), univerzalni forum u kojem
se afirmiu postulati meunarodnog prava (v.) i promoviu ljudska prava (v.).
Pristupanje drava OUN znailo je za njih odricanje od dela nacionalnog
suvereniteta (v.). Uprskos brojnim optubama za pristrasnost, UN su uspele
da, zajedno sa svojim sestrinskim organizacijama (MMF (v.), MAAE, MBOR,
UNESCO, SZO), izgrade prepoznatljiv imid i zadre ugled i delotvornost
u suzbijanju konflikata.
UNIPOLARNOST
152
Veoma vano teorijsko pitanje odnosi se na to da li je unipolarnost
politiki stabilna struktura, takva koja moe da omogui miroljubiv razvoj
meunarodnih odnosa baziranih na koncentraciji izuzetno velike moi u
rukama samo jednog igraa na svetskoj sceni. Savremene rasprave o
unipolarnosti osvru se, pre svega, na analizu amerike moi, analizu njene
spoljne politike i spoljne politike drugih aktera na sceni, kao i na analizu
stabilnosti i dugoronosti uticaja koji amerika mo moe da ostvari. Neki
autori (Wohlforth) smatraju da je dananji svet bez ikakve sumnje unipolaran,
sa Sjedinjenim Dravama kao vodeom silom, dok drugi dovode u pitanje
stabilnost i trajnost amerike dominacije (Huntington), predlaui fraze poput
"uni-multipolaran svet" kao podobnije za opis aktualnog stanja. U sreditu
panje su, dakle, analiza stabilnosti, trajnosti i efekata amerike moi.
Pristalice gledita da je savremeni svet potpuno unipolaran kao dokaze iznose
odnose nekih globalnih, agregatnih indikatora politike moi i uticaja, kao to
je COW, na osnovu koji dokazuju ameriku dominaciju i izvode dugoronu
stabilnost zasnovanu na nemogunosti suprotstavljanja ovoj moi. Kritiari
tvrde da sistem zasnovan na unipolarnoj amerikoj moi, ak i kada se slau
sa unipolarnom slikom sveta, nije u stanju da proizvede stabilnost i ostane
dugotrajno stabilan, a u prilog svojim tezama iznose podatke o razvoju ili
obnavljanju drugih velikih sila (Kina, Rusija), kao i niz socio-kulturnih faktora
koji e, po njihovom miljenju, onemoguiti asimilaciju normi neophodnih za
ostvarenje amerikih interesa u kulturama bitno drugaijim od amerike.
VESTERNIZACIJA
VIZANTINSKI KOMONVELT
153
drave poput Rusije, Moravske, Bugarske, Srbije, ali i Vlake, Maarske,
Hrvatske, pa i Venecije. One su se izgraivale po ugledu na Vizantiju, iji je
uticaj bio ogroman u crkvenom ritualu, vladarskoj ideologiji, zakonodavstvu i
administraciji novih drava, arhitekturi i umetnosti, odevanju, ishrani i
svakodnevnom ivotu.
Ove drave formirale su sa Vizantijom politiku i kulturnu zajednicu,
ije je osnovno jemstvo bila zajednika religija. Naime, hrianstvo je u najvei
deo ovih dravnih zajednica dolo vizantinskim misionarskim pregnuem, a
Carigradska patrijarija smatrana je neprikosnovenim verskim autoritetom. Iz
ovakvog odnosa proizlazio je i zajedniki pogled na svet u kojem je, barem u
teoriji, hrianska vaseljena imala dva poglavara vaseljenskog patrijarha i
vizantinskog cara. Razume se, politike realnosti dovodile su do trvenja
unutar zajednice, carsku titulu uzimali su bugarski (od IX veka), srpski (od
XIV veka) i ruski (od XVI veka) vladari, ali se na Vizantiju i tada gledalo kao
na duhovnu majku i uzor, ak i u periodima u kojima je njena realna mo bila
veoma mala.
Ovakav odnos, koji je trajao do pada Carigrada 1453, i koji se moda
najbolje odraava u grim, ruskim, bugarskim i srpskim tubalicama o tom
dogaaju, reito svedoi o snazi kulturne integracije u komonveltu, koja je
prevazilazila domen politikog. Ovu ogromnu zajednicu, koja je na okupu
drala ljude koji su govorili razliitim jezicima i pripadali razliitim etnosima,
vezivale su pre svega kulturne spone. Stoga je ona (u skladu sa hrianskim
ekumenskim pretenzijama) prevazilazila vizantinske dravne granice.
Zajednice okupljene u komonveltu izloene su uticaju hrianstva, ali i
antike tradicije, i tako uvedene u evropsku kulturnu sferu i politiki sistem.
VIZANTINIZAM
154
VIRTUELNA STVARNOST
ZEMLJE TRIJADE
155
PREDLOZI ZA DALJE ITANJE
156
M.Peujli, Globalizacija dva lika sveta, Beograd 2002.
S.Pokrajac, Tehnologija, tranzicija i globalizacija, Beograd 2002.
O.Rai, V.Dimitrijevi, Meunarodne organizacije, Beograd 1988.
S. Ransimen, Vizantinska civilizacija, Subotica Beograd 1964.
E.Said, Orjentalizam, Beograd 2000.
Hagen ulce, Drava i nacija u evropskoj istoriji, Beograd 2002.
Antoni D. Smit, Nacionalni identitet, Beograd 1998.
Marija Todorova, Imaginarni Balkan, Beograd 1999.
Wohlforth, W. C. (1999). The Stability of a Unipolar World. International
Security Vol. 24, No. 1 (Summer 1999), pp. 5-41
Vladimir Petrovi
157
lini izbor mi nalae da, u produetku, to vernije i saetije prikaem
predvianja britanskog istoriara Pola Kenedija, iskazana u knjizi Priprema za
XXI vek (Prepairing for the Twenty-First Century, 1993), retkom i hrabrom
pokuaju naunika da probije okvire svog esnafa i stavi struni ugled na
kocku i sud vremena. ta je zapravo Kenedi uradio? Osokoljen uspehom svoje
knjige Uspon i pad velikih sila (1988) u kojoj je, pratei vezu izmeu
ekonomskih trendova i posezanja za svetskom moi prikazao svetsku istoriju
od 1500. do izmaka XX veka i sa zauujuom tanou predvideo unutranji
slom Sovjetskog Saveza, odluio je da u novom delu objedini i analizira
aktuelne globalne trendove i prognozira njihov razvoj u XXI veku. Odmah po
izlasku iz tampe, knjiga je postala nezaobilazan orijentir za sve koji se
okuavaju na istom podruju, a zbog svoje itljivosti ostvarila je komunikaciju
sa irom publikom.
Kenedijevu knjigu ine instruktivnim osloncem dva osnovna razloga.
Pre svega, metodologija kojom se koristi oprezna je i sasvim nauna, i ona ga
otro razlikuje od kafanskih prognostiara. Analitiki pristup optim i
pojedinanim problemima i zavidno poznavanje pozadine najvanijih
politikih, ekolokih i tehnikih fenomena dananjice i sutranjice daju
njegovim sudovima uverljivost. To posebno imajui u vidu autorovu umesnu
ogradu on dri da istraivaki postupak koji je primenio ini njegove nalaze
relativno pouzdanim do 2025. godine, a upotrebljivim tek sredinom XXI veka.
S druge strane, Kenedijev rad je politiki neobojen (to se na ovom podruju
granii sa nemoguim), moda i zato to se on intelektualno formirao u
okrilju engleske istoriografije, sklone vrstom empirijskom uporitu, a imune
od ideolokog diskursa. Stoga Priprema za XXI vek nije impregnirana politiki
upotrebnim i stoga nauno spornim pojmovima kao to je moda i
globalizacija. To, razume se, ne znai da autor ne tumai implikacije ovog
fenomena, ve da samo ukazuje na njegov zamaan otklon od vrednosno
orijentisanog istraivanja (kakva su ona Fukujame, Hantingtona ili omskog).
Kenedi se ovom knjigom ne angauje u velikoj borbi za i protiv globalizacije u
budunosti, niti polemie sa kolegama (zbog ega sam se odluio da ni ja ne
polemiem sa njim, ve da se ograniim na prikaz, jedva gdegod kritiki u
sluaju da je budunost ve dala odgovore na neke od njegovih pitanja, ili ga
ak u odreenom smislu demantovala). Kenedi je angaovan samo u funkciji
humanizma, vrednosno se odreuje iskljuivo po tom kriteriju, i bez lane
skromnosti eli da svojom knjigom priblii itaocu aktuelna svetska zbivanja,
i utie na njih u budunosti. Pa, hajde, da vidimo kakva e, po Kenediju, ona
biti...
I) OPTI TRENDOVI
158
(Postanje, 1:28)
159
zainteresovane pre svega za profit, liene interesovanja za osobenosti
nacionalnih ekonomija (izuzev ukoliko ih te osobenosti liavaju profita). S
jedne strane, njihova aktivnost rui granine barijere, vri pritisak na
nacionalne drave, vre integrie planetu i stvara bezbrojne niti
meuzavisnosti koje vode stabilizaciji svetskog sistema. Nacionalno
indiferentni investitor e svoje fabrike otvarati tamo gde su uslovi
napovoljniji, u Mongoliji kao i u Luksemburgu. S druge strane, u praksi se
pokazuje da takav sistem ne ide na ruku smanjenju privrednih nejednakosti,
ve ih produbljuje, da se visoka tehnologija velikom brzinom razvija i
primenjuje u bogatim dravama, a postaje sve nedostupnija siromanim.
Takoe, multinacionalne kompanije ne mogu (jo uvek) uticati na
demografsku politiku nacionalnih drava, ali je uteno to je najvei broj
drava shvatio da im je u interesu politika obuzdavanja raanja, koja se sa
dosta uspeha sprovodi u najmnogoljudnijim dravama (Indija, Kina).
2. Biotehnoloka revolucija
160
Kenediju, osnovne prednosti automatizacije u industriji su dve poveanje
produktivnosti i reavanje oskudice u radnoj snazi. To objanjava i
privrenost Japana proizvodnji industrijskih robota (po statistici iz 1988, od
280.000 robota u svetu Japan poseduje 176.000). U drugim zemljama, poput
SAD, koje su i izvele pionirska istraivanja u ovoj oblasti, robotika nije stekla
najiru primenu zbog mogueg uticaja na poveanje nezaposlenosti. Situacija
u kojoj se nalaze zemlje u razvoju gotovo je izofrena. Robotika bi im donela
skokovit razvoj produktivnosti i poveanje nacionalnog proizvoda, ali bi
poveanje ve velike nezaposlenosti moglo liiti ove zemlje tunog, premda
jakog aduta jeftine radne snage, a moda bi moglo i podstai socijalne
nemire. Dodue, ove zemlje po pravilu i nemaju novaca za takve kapitalne
investicije, pa tako ova dilema najee i izostaje. Da izuzetaka ima potvruju
primeri Indonezije, Tajanda i Malezije (neke od najnaseljenijih zemalja Azije),
u koje je globalizacija, posredstvom multinacionalnih kompanija, dovela
automatizaciju, i koje se sa nezaposlenou sve uspenije rvu.
...i imajte vlast nad ribama morskim i nad pticama nebeskim, i nad svim ivotinjama
koje se po zemlji miu... ...evo dajem vam sve bilje to nosi seme po svoj zemlji i sva
drveta rodna koja seme nose.
(Postanje, 1:28)
161
kakvom regulativom na ovom podruju kompromituju svoje napore
industrijalizacije.
Posledice globalnog zagrevanja izvesno e pogoditi itavu planetu.
Izdizanje nivoa mora uskratie oveanstvu zamane koliine zemlje. Stoga
ista raunica nalae bogatim zemljama da pokreu inicijative i investiraju u
preventivne tehnike, i tako finansiraju "istiju" industrijalizaciju siromanih
zemalja. Koraci u tom pravcu ve su uinjeni u Montrealu je 1987. veliki broj
drava prihvatio okonanje proizvodnje opasnog hloro-floro-ugljenika, pri
emu su se bogatije obavezale da taj proces plate za siromanije. Naravno,
ei su primeri odsustva takve kooperacije, ali e XXI vek, radikalizacijom
ekolokog problema, po svoj prilici naterati meunarodne subjekte na
saradnju, u kojoj e prednjaiti (propagandno i finansijski) bogata drutva.
Decenija koja razdvaja itaoca od vremena nastanka Kenedijeve knjige
potvrdila je, u odreenom smislu, ovo nadanje. Drave uesnice
meunarodnih konferencija u Rio de aneiru (1992) i Kjotu (1996) su se,
afirmiui koncept odrivog razvoja, obavezale na naputanje dosadanje
prakse nekontrolisanog kvantitativnog razvoja i podreivanje razvoja
ekolokim parametrima u cilju ouvanja ivotne sredine. Interesantno je da
jedan od programskih dokumenata iz Rija nosi naziv Program aktivnosti za
XXI vek. Zabrinjavajue je, meutim, to su SAD odbile da potpiu Ugovor o
ograniavanju stopa zagaenosti iz Kjota.
162
trebalo da zamene aparat nacionalne drave ine istu jo uvek
nezamenljivom, a nacionalni identitet, jo uvek veoma jak, nee biti tako lako
supstituisan maglovitom ponudom upravljanja svetom preko poluvidljivog
upravnog odbora transnacionalnih kompanija i meunarodnih institucija.
Uzmak nacionalne drave nakon Drugog svetskog rata, a posebno nakon
kraha realnog socijalizma, posledica je, izmeu ostalog, relativne stabilnosti
svetskog sistema, a svaka turbulencija u istom verovatno e izazvati njen
povratak, kao to se ve desilo na Balkanu.
1. Japan
163
Tehnologija, pre svega u oblasti borbe protiv globalnog zagrevanja i u
oivljavanju poljoprivrede, moe pomoi Japanu u buduoj borbi sa njegovim
glavnim problemom oskudicom hrane i energije. Japanska poljoprivreda
ve je osnaena biotehnolokim pokusima i ostvaruje zamane uspehe, a u
ekolokom pogledu Japan prednjai meu visokorazvijenim zemljama. Pa
ipak, uprkos ovim optimistikim prognozama i mnogim procenama koje
Japan vide kao potencijlnog igraa br. 1 u XXI veku, ostaje injenica da njegov
prosperitet umnogome zavisi od stabilnosti i otvorenosti svetskog trita,
uvoza hrane i energenata, i mirnih uslova trgovanja koji ne iziskuju trokove
odravanja mone vojske ili razvijanja sopstvenog nuklearnog programa.
Promena ovih uslova mogla bi za veoma kratko vreme da izazove drastian
pad proizvodnje i standarda u Japanu.
3. EU
164
Moda je u odreenom smislu period 19922002. ublaio otricu
Kenedijevog euroskepticizma. ini se da je Unija u toj deceniji iznala
zadovoljavajuu formulu opreznog ali konstantnog produbljivanja, ija su
obeleja usvajanje zajednike monete (od ), a takoe i proirivanja...
3. Kina i Indija
165
Tranziciona kriza e se jednom zavriti, i u naredni period Rusija e ui sa
ozdravljenom ekonomijom i visokokvalifikovanim strunjacima, kojih je,
uprkos odlivu mozgova, ostalo mnogo, i sa respektibilnom vojnom snagom i
nuklearnim potencijalom. Uz umerene stope rasta, koje se oekuju ve u
drugoj deceniji XXI veka, ona bi u narednom veku mogla ponovo igrati
znaajnu ulogu. Meutim, teko da e se ponoviti irenje njenog uticaja na
zemlje istone Evrope i Balkana, koje bez kolebanja streme prijemu u
Evropsku uniju.
5. "Trei svet"
166
njihovog arhiprotivnika. Ogromne vojne i politike obaveze koje su preuzele
izazivaju podvojene komentare za jedne su one garant amerike
suprematije, a za druge izlian troak koji optereuje ekonomiju. Ekonomski
bum devedesetih, koji je zaustavio opadajui trend bruto nacionalnog
proizvoda SAD, odloio je ovo pitanje, ali je sva ansa da e ga XXI vek
postaviti u jo veoj teini. Njima se pridruuju i druge zabrinjavajue
tendencije porast stope kriminala, distribucija droge, i odreeni uzmaci u
kvalitetu obrazovnog sistema (ako se izuzme visoko kolstvo na tradicionalno
uglednim univerzitetima). Ipak, iza SAD i dalje stoji najjaa svetska
ekonomija.
U XXI veku demografija e SAD doneti starenje, a migracioni trendovi
uveae broj ne-belakog stanovnitva ("poseivanje" i "posmeivanje"), to
moe uticati na oivljavanje etnikih tenzija i smanjenje produktivnosi.
Imigracioni prilivi umanjuju tenju ka zameni ljudske radne snage robotima i
usporavaju automatizaciju. Globalno zagrevanje e, po brojnim studijama,
izazvati drastine promene u SAD, ali je ak mogue da e, efektom zelene
bate, pojedini krajevi postati plodniji. Velika ansa za zadravanje poloaja u
XXI veku je globalistika tendencija u finansijskim tritima, jer SAD jo uvek
uivaju prednoti novatorstva u stvaranju multinacionalih kompanija, ali
zabrinjavaju tendencije izvoza itavih industrijskih grana u inostranstvo.
Kenedi nije eleo da svoja predvianja u domenu politikog isuvie
konkretizuje, i pretvori u determinisani scenario, te je stoga veoma oprezno
nagovestio dve osnovne mogunosti daljeg razvoja spoljne politike SAD.
Budui najmonija drava na svetu, one mogu pokuati da politikim i vojnim
pritiscima to mesto ouvaju i tako produe da crpu propratnu ekonomsku
dobit, izazivajui oseanje ugroenosti i animozitet kod svojih suparnika, a i
nestabilnost u posebno osetljivim svetskim regijama. S druge strane, SAD se
mogu i drugaije postaviti prema raanju multipolarng sveta i omoguiti da
tranzicioni period, u kojem ogroman deo oveanstva XXI vek i doekuje,
proe i da se izrodi stabilnija globalna struktura. Dodue, ini se da bi za
takvu orijentaciju bila potrebna nesebinost (ili barem dalekovidost) bez
presedana u dosadanjoj istoriji oveanstva.
167
tendencija da se postojei odnos moi i raspodela bogatstva i resursa odri i
legitimie. Takoe, slamanje carinskih barijera ne garantuje i nestanak
graninih, to pokazuje neprekinuti porast meunarodno priznatih drava u
XX veku (usled dekolonizacije, a zatim raspada SSSR-a). Vei broj nacionalnih
drava, granica, netrpeljivosti u svetu u kojem neravnotea izmeu
tehnoloke revolucije u bogatim dravama i populacione revolucije u
siromanim teko da obeava stabilnost. Promene se deavaju dinamikom
jedva shvatljivom savremeniku, to takoe onemoguava promiljenu
aktivnost, a bogata potroaki orijentisana drutva postaju temeljno
nespremna za korenite reforme kojima bi se mogla preduprediti ekoloka (a i
socijalna) katastrofa koja oekuje planetu od 10 milijardi stanovnika.
Postavlja se takoe i pitanje: ko je spreman za XXI vek? Dinamine i
fleksibilne multinacioanlne kompanije, koje mogu svoj kapital i proizvodni
sistem glatko da pomeraju po skliskoj povrini globa, imaju dobre anse. Ali,
ove kompanije proizvode profit i teko da su zainteresovane (a i pozvane,
budui da nemaju politiki legitimitet) za optu politiku, a jo manje za
socijalne programe kojima bi zatitile one kojima XXI vek nosi pogoranje
kvaliteta ivota. Iz sasvim drugih razloga, nacionalne drave, od kojih se po
pravilu oekuje odgovor na globalni izazov, ne obeavaju. Reforme koje su
nune za predupreivanje ekoloke katastrofe uglavnom su neizvodljive.
Male i siromane drave nisu u stanju da ih izvedu. Ekspanzivne privrede to
ne ele da urade. Bogata demokratska drutva ne mogu, zbog svoje
potroake orijentacije, da se odaju reformama koje bi stanovnitu uvele
odreena ogranienja zarad koristi koja e se osetiti za par decenija. Pa ak i
kada bi se ustanovila potreba za korenitom reformom, bilo bi porebno da se
najvei broj svetskih igraa usaglasi i koordinira da bi ona bila efikasna.
Premda deklarativno postoji saglasnost po ovom pitanju (barem u sferi
ekologije), zajednike delatnosti je zabrinjavajue malo. Postoji nada da e se,
kako problemi budu postajali oiti, stepen saglasnosti poveati, ali i strepnja
da e destabilizacija svetskog sistema dovesti do reakcije u vidu
protekcionizma i preticanja potencijalnih suparnika. Ranjivost svetskog
sistema je na okrutan nain posvedoena permanentnim previranjem u kojem
se nalazi od teroristikog napada na SAD 11. septmebra 2002, za kojim je
usledio globalni odgovor vojna intervencija SAD koja u vreme pisanja ovog
prikaza jo uvek traje. Takav eksplozivan razvoj i sline napetosti mogle bi se,
po Kenediju, preduprediti neprestanim odravanjem stabilnosti na globalnom
nivou, detekcijom kriznih arita i prevencijom eskalacija u pojedinim
regionima, naposletku stratekom mudrou i dobrom namerom upravljaa
ekonomski najmonijih drava.
Budunost, mada plai, nije determinisana, ovek je i dalje njen aktivni
stvaralac sa snagom da je menja, ili, Kenedijevim reima za kraj: "Ipak, ostaje
injenica da je zbog toga to ne znamo budunost, nemogue sa sigurnou
rei da li e globalni trendovi odvesti ka uasnim katastrofama ili e biti
skrenuti s tog puta zadivljujuim napretkom u ljudskom prilagoavnju."
168
169