GZM (A), N.S. sV. 44, 1989. SIr.

39-60

UDK 571 Originalni naučni rad

KASNA BUTMIRSKA KULTURA U ENEOLlTU

Mr BRUNISLA V MARIJANOVIĆ, Zemaljski muzej BiH, Sarajevo

Nakon isk opavanja buunirskog naselja Obre II , svi važni problemi vezani za
genezu i periodizaciju ove kasnoneolitske kulture su konačno razriješeni . U ovom
radu je, medutim, ućinjen pokušaj utvrdivanja njenog trajanja i izvan hronoJoškog
okvira koji odreduje faza III u abrama II, zajedno sa pokušajem utvrdivanja uloge te
kasne bULmirske faze u uobličavanju kulturne fizionomije vremena obilježenog
pojavom prvih eneol itskih kultura u Bosni i Hercegovini.

Kada su gotovo prije jednog stoljeća u luksuznoj monografiji F. Fiale, M. Hoemesa

i W. Radimskog objelodanjeni rezultati iskopavanja na Butmiru\ u naučnoj javnosti koja
se bavi problemima praistorijskog doba ujugoistoćnoj Evropi počeoje živi interes zajednu
od najmarkantnijih pojava mlađeg neolita, butmirsku kulturu. Specifične keramičke
forme, izvanredno visoke estetske vrijednosti ukrasnog sistema i jedinstvena figuraloa
plastika zasjenili su sve što je o neo1itskim kulturama do tada, ali i znatno kasnije, bilo
poznato, pa je ovakvo zanimanje predstavljalo prirodnu posljedicu otkrića jedne, kako je
to dugo izgledalo, potpuno izolirane pojave. Razumije se, ovo je vrlo simplificirano
objašnjenje interesa za ovu kulturu koja je više od pola stoljeća zaokupljala pažnju
praistoričara. Jasno je, naime, da su pravi problemi bili koncentrirani oko geneze i izvora
njenih tipičnih odlika. Rješavani u značajnom broju radova, često različito postavljenim,
a nekad i sasvim suprotstavljenim 2 , ovi problemi su sa daljim istraživanjem butmirskih
nalazišta postajali manje složeni, a kada je okončano iskopavanje Obra II i zaključena
analiza prikupljenog materijala i podataka, slaganje mozaika butmirske kulture bilo je
3
završeno, odnosno skoro završeno.

l.W. Radimsky - M. Hoernes, 1895; F Fiala - M. Hoernes, 1893

2.A. Stoeky, 1926, str . 54,
M. Vasić, 1929, str . 402,
G. Karo, 1930, str. 289,
M. Garašanin, 1947, str . 11,
J. Korošee, 1947, str. 145; 1955, str. 23; 1962, str. 20-22
B. Gavela, 1949/50, str. 397-402 sa pregledom mišljenja o porijeklu butrnirske kulture,
D. Srejović, 1964, str. 1-6,
A. Benae, 1952, str. 113 i dalje; 1971, str . J58 i dalje; u oba radaje izložen deLaljan pregled pogleda
na problematiku butmirske kulture,
3. A. Benae. 1971,
 GZM (A), N.S. sv. 1989. str. 39-60
40 B. KASNA BUn·HRSKA U ENEOLITU

rezervu u odnosu na potptmu definiranost svih pitanja vezanih za

razvitka butmirske kulture ovdje zadržavamo samo
nam se ne čini do kraja a koji, po našem mišljenju, nije ništa
vatan od onih problema koji su se pojavili na samom početku njenog izučavanja.
završetka.
Kada se ima na umu te definicija
pojedinih faza onako kako ih je A. Benac , ovo se, na prvi
može činiti sasvim toga ovdje treba odmah red da ovo pitanje
postavki A. Benca kojima se, u cjelini, ne može ništa
već od pretpostavke o daljem životu ove kulture i nakon
faze III u ObranJ.a za šta, po našem mišljenju, i sasvim odredene
riječinJ.a, a i iz samog naslova ovog rada uočljivo, ovdje se ne radi
kulturi u hronološkim okvirinJ.a neolita, već u hronološkim relacijanJ.a
korespondiraju sa pojavom prvih pouzdano eneolitskih kultura u Bosni i Hercegovini.
takoder, naglasiti da pitanje koje ističemo nije vezano isključivo za
kulturu. To je segment znamo obuhvamijeg problema koji se postavlja na
odnosa autohtonih neolitskih i ranih eneolitskih kultura na tlu Bosne i Hercegovine
a koji je naročito zadnjih godina dobio na potvrdivanjem već davno
eneolitskih kultura za posmeolitski razvoj na ovom
, te novijim saznanjima o dugom održavanju neolitskih kultura izvan hronoloških
neolita u užem smislu. U tom kontekstu, razumije se, jedno od najvažnijih pitanja
ono vezano za karakter autohtonog supstrata i njegove uloge u uo­
kulturne ranog eneolita, što prinJ.arno pokreće i problem kulturne
identifikacije tog supstrata posebno s obzirom na mogućnost transforntiranja
izraza. Kako bi, medutim, analiza čitavog problema daleko prevazilazila okvire jednog
za ovu priliku smo se opredijelili samo za butmirsku kulturu. Oslonac za
pokušaj nalazi sa tri lokaliteta, od kojih su dva - Crkvine u Turbetu kod
Travnika i Gradina u AlihodžanJ.a već odavno poznali, dok treći Biograd u Pruscu
kod Vakufa - predstavlja potpuno novo nalazište, bar kada su u pitanju praisto-

Radi lakšeg razumijevanja ovog priloga i otklanjanja mogućih nesporazuma, ovdje

potrebno definirati ijedno metodološkog karaktera. Naime, pod pojmom eneolit
u užem smislu na oosanskom prostoru podrazumijevamo čiju relativnohronološku
čini faza III u Obrama Il, odnosno onaj horizont koji se za cijelu Bosnu i
može postaviti sinhroniziranjem ove faze butmirske i drugih istovremenih

CRKVINE U TURBETU

Iskopavanje na ovom nalazištu izveo je već davne 1942. godine J. Korošcc ali to
zoog poremećenosti praislorijskog sloja različitim kasnijim aklivnostinJ.a,
u dosta obimu. J. Korošcc ipak, uspio dobiti koliko toliko
s!ratificiran rnaterijal iz sloja čija je debljina varirala od 0,70 do 1,30 m. 6

4. Ibid. str. 161 i dalje,

5. A. Benac, 1964, str. 134 i dalje.
6. J. Korošec, 1957, str, 5,
GZM (A), N.S. sv. 44, 19R9 SIr. 39-60
B. MARIJANOVIĆ, KASNA BUTMIRSKA KULT URA U ENEOLITU 41

Izuzimajući gornjih 0,15 do 0,20 m, za kulturni sloj ovog nalazišta]. Korošec kaže
da ,.koliko je usled male površine bilo moguće konstatovati, sloj nije nigde bio nasilno
poremećen, pa čak nije bilo nikakvog znaka da bi sloj bio prekinut« 7 . Ovu konstataciju je
autor, očito, uzeo kao važno polazište za ocjenu karaktera nalazišta u cjelini, jer na toj
konstataciji temelji i dalju obradu nalaza kao jedinstvene cjeline. Zahvaljujući takvom
pristupu, ]. Korošec je izveo i sljedeće zaključke:
l. Na Crkvinama se radi o miješalloj kulturi, koja se sastoji iz različitih kompone­
nata. Na prvom mjestu su to vinčanska, butrnirska i lengyelska kultura, ali i pojedini
badenski elementi.
2 . Pošto se naselje nalazi na teritoriju butmirske kulture, butmirski elementi
izgledaju primami, mada ihje stanovništvo Crkvina primilo u vrijeme nestajanja butmirske
kulture. Malo je vjerovatno da bi na tom ~estu ranije bilo neko čisto butmirsko naselje .
3. Naselje na Crkvinama nije moguće pripisati čistoj vinčanskoj kulturi ni u jednoj
fazi njenog života, premda mnoštvo vinčanskih elemenata pokazuje da su izrazito mladi i
pripadaju kulturnom sloju Vinče oko 4 m.
4. Badenski elementi su gotovo neznatni i prije bi se mogli vezati za lengyelsku
nego uz slavonsku (vučedoisku) kulturu.
5. Vučedoiska kulturaje'na Crkvinama zastupljena sa manjim brojem nalaza .
8

Već iz ovih, samo sumarno navedenih podataka i zaključaka očigl edno je da je].
Korošec relativno dobro uočio složenost kulturne slike ovog nalazišta, ali je jasno i to da
su njegove interpretacije danas umnogome manjkave. Tu nemamo u vidu samo npr.
zaključak o naknadnom preuzimanju butmirskih elemenata od strane stanovništva na
Crkvinama u vrijeme kadaje butmirska kultura u nestajanju, zatim vrIo nesigurno a nekad
i sasvim neodgovarajuće kulturno opredjeljenje pojedinih grupa nalaza, ili danas potpuno
prevazideno tretiranje badenske kulture isključivo u okviru vučedolske i sl. Već sama
konstatacija autora da u kulturnom sloju nalazišta postoje butmirski, vinčanski, badenski
i vučedolski elementi otvara problem hronoloških odnosa tih elemenata, a i karaktera
nalazišta u cjelini, koji se više ne može riješiti jednostavnim zaključkom o postojafljujedne
,.miješane kulture«.
Osim toga, oprez prema zaključcima]. Korošca nalaže još jedno zapažanje samog
autora koje on, bez obzira što gaje izrekao, u kasnijoj obradi ipak nije uzeo u obzir. Naime,
naglašavajući da iako sloj nije prekinut,]. Korošeckaže, ,.ipakje tolike debljine da moramo
računati sa dosta dugim životom na našem lokalitetu. Donekle to zapažamo i u samom
sloju, koji, medutim, ne možemo pravilno podeliti. Uglavnom bismo mogli povući samo
neku idealnu granicu izmedu donjeg i gornjeg dela sloja na taj način što bi granica tekla
nekako 30-50 cm ispod površine uključivši ovamo i sloj naplavine. Kulturni ostaci donjeg
dela, što se tiče oblika, umnogome se nastavljaju i u gornjem delu, no ipak postoji ovde
nekoliko bitnih razlika, pogotovo u tehničkom radu, a, s druge strane, i u nekim novim
elementima. U donjem delu sloja je keramika vrlo često sjajno uglačana i ornamentirana
sa udubljenim ornamentima, što je u gornjem delu sloja vrlo redak slučaj «9.
Očigledno je, dakle, da su postojali i stratigrafski utemeljeni razlozi za drugačije
tretiranje nalazišta od onog kojeg je imao]. Korošec, što istovremeno znači da svako

7. Ibid, str. 6,
8. Ibid . str. 13-14,
9. Ibid. str. 6,
 N.S. sv. 44, 1989, str. 39·60
42 ULTURA U ENEOLITU

ozbiljnije ponovno razmatranje odlika ovog nalazišta mora počivati na sasvim pouzdanim
podacima. Tu se, odmah sukobljavamo sa objektivnim teškoćama odredenim
da nam danas na raspolaganju uglavnom podaci J. Korošca i ilustrativni
pa i zakUučci
I mogu biti više spekulativni nego utemeljeni. No,
neovisno od čini nam se da dosta realna da na Crkvinama treba
razvojne faze. Oslonac za takvu pretpostavku' nalazimo u sasvim
autora o podjeli sloja unutar se uočavaju
sjedne strane, te na hronološki neodrživom
eneolitskih kultura kao što to vučedoIska, s strane.
Drugim fazi bi oni nalazi J. Korošcc dovodi u vezu sa
butmirskom i vinčanskom kulturom, a mladoj ona grupa nalaza ima vučedolski
karakter. Ostali ovakvu pretpostavku ne ospora-
IIi u okviru jedne ili u okviru faze.
naime, pretpostaviti na osnovu na nalazištima
govora.
ovakva naša onda se odmah nameće problem karak­
u kQloj se javljaju i butmirski elementi ali ne u obliku jedne kouzistentne
već u obliku elemenata, kako toj. Korošcc definira. Nasuprot
stoji mišljenje A. Benca koji~e već davno upozorio da naselje
ništa drugo do Neba 0. Nema nikakve sumnje da
A. Benca neusporedivo bliža stvarnom karakteru nalaza na koje se ona odnosi,
te da ne može biti ni govora o njihovom butm1rsko-vincanskom karakteru s posebnim
naglaskom na ovoj drugoj komponenti. Dovoljan je već i sasvim površan pregled raspo­
loživog materijala da bi se zaključilo kako većina formi i kod grube i kod fine keramike
ulazi u standardnih oblikq butmirske kulture, pa njihove izvore nije ni moguće a ni
potrebno tražiti izvan butmirskog kruga. Sve poluloptaste i bikonićne forme ovog
nalazišta prepoznatljive odlike butmirske keramografije, sl. 1-8. Istinaje da se
zastupljeni bikonični oblici Crkvina mogu naći i u vinćanskoj kulturi, što konstatira
i J. Koroike i izvodi zakljućak o njihovom vinćanskom porijeklu, ali se ovdje ne
zaboraviti da su oni važan sastavni dio i butmirske kulture. Kada bi ih trebalo dovoditi u
vezu sa vinčanskom kulturom, pogotovo u u kojoj lO autor pretpostavlja, trebalo bi,
čini nam se, računati i sa još nekim vinčanskim elementima. Takvib medutim,
ovdje nije moguće pronaći. Osim nekih tipološki h odlika na razmišljanje o
kulturi1. Korošca su, vjerovatno, dvije okolnosti. dosta ćesto ukrašavanje
bikoničnih zdjela kaneliranjem, i nedostatak butmirske
spiraJoidne i trakaste posebno. Ove dvije okolnosti, posmatrane zaista su
dovesti do pogrešnog zaključka, jer se o pravoj fizionomiji butmirske kulture, a pogotovo
o pravcima njene u tom trenutku još nije moglo imati sasvimjasnu predstavu.
Ako danas pouzdano znamo da butmirsku kulturu karakterizira i te da njena
degeneracija podrazumijeva, prvenstveno, sistema sa nestankom
i trakaste ornamentikell, onda je jasno da se ni prisustvo kaneliranib orname­
nata ni odsustvo tipične butm.irske ornamentike ne može uzeti kao za
butmirskog karaktera osnovnog fonda nalaza. Naime, potpuni nedostatak tipićne butmir­

10. A. Bcnac, 1964, str. 50,

l! A. Benac, 1971, str. 168 i dalje,

GZM (A), N.S. sv. 44, 1989. SIr. 39-60

B. MARIJANOVIĆ, KASNA BUTMIRSKA KULTURA U ENEOLITU 43

( . _. -- - -- (­

\
\
D
I;
2

,r- '1 -.

\ .~
3

\I ) J) /

" ) /~ '\
/
/'
/ '
--
.r -
6
,
T---­- r--:- ­
( ,
I ) (
S
\"

7 ,- - -, - - - . - ­

II

prema j . korošcu
 GZM (A), N.S. sV. 44, 1989. SIr. 39-60
44 B. MARIJANOVIĆ, KASNA BUH·IIRSKA KULTURA U ENEOLlTU

ske ornamentike ne može biti nišla drugo nego prirodan završetak procesa zapaženog u
Obrama II, cxinosno postupnog razgradivanja njenog omamentalnog sistema kao n­
ajočiglednijeg pokazatelja idejne iživljenosti i slabljenja kreativnih sposobnosti njenih
nosilaca. Upravo zbog toga nam se ni misao A. Benca o Crkvinama kao »depandansi~
Neba danas više ne čini sasvim sretnim rješenjem. Naime, takav pristup implicira i
relativno čvrstu hronološku paralelu ova dva naselja koja se, medutim, ne može sasvim
uspješno braniti ako se imaju u vidu karakteristike pokretnog materijala. Sve okolnosti
ukazuju na to da butmirski nalazi sa Crkvina moraju biti mladi od onih iz Neba, a to
istovremeno znači i od faze III u Obrama II. Kako je butmirska kultura na Crkvinama
prcpoznatljiva samo na osnovu tehnoloških i tipoloških karakteristika keramičkog mate­
rijala, nužno se nameće zaključak daje ona ovdje zastupljena u sasvim razgradenom obliku
i sasvim kasnoj fazi razvoja, koja isključuje hronološku paralelu sa krajcm butmirske
kulture formulirane prema odlikama završne faze u Obrama II. Ako je naše razmišljanje
ispravno, onda to istovremeno znači da ona izlazi i iz hronoloških okvira kasnog neolita
u užem smislu.
Spomenuto mišljenje A. Benca ne čini nam se sretnim rješenjem još zbog jednog
razloga. Naime, to rješenje podrazumijeva postojanje dviju razvojnih faza; jedne čiste
neolitske i druge čiste eneolitske. Ako bi se takav karakter starije faze i mogao uslovno
prihvatiti, ostaje činjenica da mlada faza djeluje vrlo neubjedljivo, jer je definiraju slabi
nalazi badenske i još slabiji nalazi vučedolske kulture. Istina A. Benac se nije ozbiljnije
bavio ostalim nalazima sa ovog nalazišta i svoje mišljenje o karakteru mlade faze je,
vjerovatno, temeljio na stratigrafskim zapažanjima na nekim drugim lokalitetima, gdje se
izvjesne odlike badenske kulture uočavaju u slojevima u kojima je vučedoiska kultura
neosporno g Iavm" lac razvoJa
nosI . . 12
Mi smo ovdje, takoder, pretpostavili postojanje dviju razvojnih faza na Crkvinama,
ali je takva podjela u mladu fazu uključivala samo vučedolske nalaze ili one koji se sa
vučedol skom kulturom mogu dovesti u vezu. Ostale nalaze koji ne pripadaju ni butmir­
skom ni vučedolskom krugu smo tada ostavili po strani. Zato ovdje odmah moramo
naglasiti daje njihovu poziciju moguće postaviti i nešto drugačije nego što je to učinio A.
Benae. Riječ je o maloj grupi nalaza, bar onih čije se tipološke ili ornamentalnc karakte­
ristike, na osnovu ilustracija, mogu uzeti kao sigurne.
U prvu grupu tili nalaza spadaju oni koje je 1. Korošcc doveo u vezu sa lengyelskom
kulturom. Tu, na prvom mjestu, mislimo na fragmente na sl. 9 i 10. Očiglednoje, naravno,
da o takvom kulturnom opredjeljenju ovdje ne može biti ni govora, već se radi o
primjercima karakterističnim za badensku kulturu. Prema 1. Korošcu, lengyelskog je
karaktera i posuda na nozi sl. ll, za koju je, medutim, vrlo lako utvrditi da se ne uklapa
u rcpertoar posuda te kulture, već je mnogo bliža odgovarajućim tiszapolgar tipovima. S
druge straIle, autor spominje i malobrojne nalaze koji se mogu dovesti u vezu sa badenskom
kulturom . On tu, naravno, ne misli na primjerke koje je već prethodno doveo u vezu sa
lengyelskom kulturom, niti na pojedine primjerke bikoničnih zdjela za koje kaže da
pripadaju vinčanskoj kulturi, »mada se pojedini oblici mogu naći i u drugim kulturnim
grupama, prije svega badenskoj«. Riječ je o primjercima vrčeva sa dvije drške koji, bar
prema tipološkim karakteristikama, jednako mogu pripadati i bronzanom dobu.
Ostavljajući po strani neka očigledno neodgovarajuća kulturna opredjeljenja, ovdje

12. A. Bense, 1949/50, str. 12 i dalje,

GZM (A), N.S. sV. 44, 1989. str. 39-60
B. MARIJANOVIĆ, KAS NA BUTMIRSKA KULTURA U ENEOLITU 45

treba naglasiti upravo raznorodnost tih nalaza koja je utoliko značajnija što je njihov
ukupan broj vrlo skroman. Upravo ta skronmost i relativna tipološka neizrazitost nalaza
nesunmjivo ide u prilog tvrdnji da se u ovom slučaju ne može govoriti o samostalnom
horizontu kojem bi ti nalazi pripadali, već da se radi samo o pojedinačnim elementima
koji, po našem mišljenju, stoje u vezi sa starijom fazom, odnosno onom obilježenom
butmirskim materijalom. Razlozi za takvo povezivanje su sljedeći:
Prvo, ovakvom povezivanju se ne suprotstavljaju problemi hronološke prirode jer
butmirski nalazi izlaze izvan okvira faze III u Obrama II, a to znači da mogu korespondirati
sa horizontom obilježenim prisustvom badenske kulture.
Drugo, problemi hronološke prirode ne bi se suprotstavljali ni dovodenju badenskog
materijala u vezu sa vučedolskim, ali bi takvo povezivanje moralo podrazumijevati
postojanje izvjesnog hronološkog hijatusa izmedu starijeg i mlađeg dijela sloja koji bi se,
u pravilu, morao iskazati odredenim stratigrafskim pokazateljima u samom sloju. Iako se
u odnosu na podatke J. Korošca mora zadržati izvjesna rezerva, izgleda ipak, da taj hijatus
nije moguće dokazati.
Treće, relativna neizrazitost badenskog materijala, ajoš više njegova malobrojnost,
ukazuje i na njegov ograničen značaj u kulturnoj slici nalazišta, a takva njegova uloga bi
više išla u prilog povezivanja sa starijom nego sa mlađom fazom naše pretpostavljene
podjele.
Ukoliko su naša razmišljanja ispravna, onda se u osnovnim potezima može definirati
i karakter starije faze na Crkvinama. Vidjeli smo da najveći broj nalaza ovdje pripada
butmirskoj kulturi koja predstavlja primarnu komponentu kulturne slike ove faze. Vjero­
vabIO je da ta primarnost podrazumijeva i populacionu osnovu koju ovdje čine njeni
nosioci. To nije ništa neobično jer se radi o butmirskom teritoriju, a i naselje Nebo nije
previše udaljeno. Uz butmirsku komponentu treba dodati i nalaze baden skog karaktera .
Ti nalazi nisu brojni i više imaju vrijednost kulturnih elemenata nego što bi se mogli
smatrati razvojnom komponentom u pravom smislu rijeći. Vrlo oskudan broj nalaza koji
joj se mogu sa sigurnoŠĆu pripisati potpuno isključuju njenu populaciju kao aktivnog
činioca u formiranju kulturne fizionomije . Šta više, čini nam se da njihovo prisustvo ovdje
odražava, u prvom redu, ograničen nivo kontakata nosilaca kasne butmirske i badenske
kulture, te da u tom kontekstu njihovo prisustvo ovdje ima u najvećoj mjeri vrijednost
hronološkog pokazatelja. Kada je rijeć o tiszapolgar nalazima situacija je još jasnija, jer
samo jedan nalaz, koji joj se sa izvjesnom sigurnoŠĆu može pripisati, ne pruža nikakve
mogućnosti za raspravu o njenom ozbiljnijem sudjelovanju u uobličavanju kulturne slike
Crkvina.
Prema tome, naselje na Crkvinama, po našem mišljenju, pokazuje dvije razvojne
faze. Stariju reprezentira kasna butmirska kultura u okviru koje se uoćavaju izvjesni
elementi badenske i tiszapolgar kulture što, uz činjenicu da je i sama butmirska kultura
zastupljena u vrlo reduciranom broju prepoznatljivih odlika, govori u prilog njenog
hronološkog opredjeljenja u rani eneolit. Ova faza traje sve do pojave vučedolske kulture
čiji elementi definiraju sadržaj mlađe faze na ovom nalazištu.
Potpuno smo svjesni da dosadašnje izlaganje i podaci na kojima je ono zasnovano
ne predstavljaju dovoljno pouzdan oslonac za Iješavanje problema koji smo postavili na
poćetku ovog rada. Uostalom, da su sve pojedinosti u vezi s ovim nalazištem jasne,
vjerovatno je da bi i sam problem bio znatno ranije obrađen. Nama i nije bio cilj da problem
Iješavamo samo na osnC)vu ovog nalazišta, već smo ga uzeli u razmatranje zbog moguće
podudarnosti sa opštim odlikama drugih nalazišta, o kojima će biti govora.
 GZM eA), NS sV. 44,1989. str. 39-60
46 B. M ARIJANO V I Ć, KASN A BUTMIRSKA KULTURA U ENEOLlTU

GRADINA U ALIHODŽAMA
Iskopavanje kojeje na ovom nalazištu izveo A. Benac PQkazalo je vrlo neujednačenu
debljinu kulturnog sJoja, koja je varirala od 0,20 do 1,50 m • Objavljujući rezultate tih
13

iskopavanja A. Benac je naveo da je u poćetku »izgledalo da na ovom lokalitetu postoje

dva sloja~, ali se u toku daljih ispi tivanja pokazalo da j e u pitanju jedinstven slojl4. Prema
ovom autoru , "do pogrešnog zaključka došlo se na poćetku zbo; toga što se slavonska
keramika u dubljim slojevima pojavljivala samo do 0,40 m«1 . Navodeći dalje da je
pojedinačnih nalaza vučedolske kera mike bilo i u dubljim slojevima, A Benac ipak
konstatira da se ova keramika »pojavljuje pretežno (da ne kažemo, gotovo redovno) u
gornjim slojevima« . 16 Kako sc pojedinaćni nalazi vučedolske keramike vezuju i za dublje
slojeve, A Benac ovaj lokalitet tret ira kao j edinstvenu cjelinu.
Prilikom iskopavanja, A. Bcnac j c na Al ihodžama konstatirao postojanje šest
»kući š ta«, odnosno plitkih ovaInih ili okrug lih udubljenja koja su imala karakter nastam­
bi. 17 . Naš interes je ovdje vezan, ~rije svega, za o va "kućišta« kojima je prije dvadesetak
godina pažnju posvetio i B. Čović 8 konstatirajuć i sljedeće:
I. U kućištima nije pronaden nijedan primjerak keramike koja se može dovesti u
vezu sa vučedolskom kul turom.
2. Kulturni sadržaj ku ćišt a čine dvije g rupe nalaza: jedna koja se može označiti
neolitskom keramikom i druga, koja ima sva obilježja eneolitske keramike. Pored posve
grube keramike koja se sa neolitom može dovesti u vezu samo na osnovu tehnoloških
svojstava, neolitski karakter imaju i sljedeći nalazi:
- fragment široke cilindrične noge, crvenkaste u prelomu, sa debljom crnom
prevlakom na površini, T.I, l . ;
- fragment grube šiljate nožice, crvenkaste površine, raden e sa znatnom primjesom
bj e ličastog krcćnog pijeska, T.I, 2;
- fragment trbuha i ramena duboke zdjele, crvenkaste u prelomu, sa debljam crnom
prevlakom na površini, T.I, 3.
Eneolitsku keramiku kućišta odreduje znatan broj ornamentiranih fragmenata, medu
kojima su najbrojniji oni na kojima su izvedeni motivi guŠĆe ili rj ede postavljenih cik-cak
linija, T. II, l, a nešto rjedi su primjerci na kojima je izveden mrežasti moti v, T.II, 2. U
manjem broju su zastupljeni i primjerci posuda sa istaknutim ramenom i izdvojenim
vratom, na kojem su izvedene kose ili vertikalne kaneJure, finije ili grublje izrade, T.II,
3,4.
3. Kulturni sloj iznad kućišta karakterizira, prije svega, dalje brojno prisustvo
posuda ukrašenih paralelnim cik-cak linijama i zdjela ukrašenih kratkim, vertikalnim
kanelurama na ramenu, često u kombinaciji sa vertikalnim plastičnim rebrima. Pored toga,
kulturni sloj iznad kućišta karakterizira značajno prisustvo tipične vučedolske keramike.

tJ. Ibid, str . 15,

14. Ibid, str . 16,
15. Ibid, str. 16 ,
16. Ibid, str . 16,
17. Ibid, str . IS ,
18. B. Čović, 1965, str. 66,
GZM (A ), N.S. sV. 44, 1989. Sir. 39-60
B. MARIJANOVIĆ, KASNA BUTMIRSKA KULTURA U ENEOLITU 47

Ona se, medutim, po fakturi ne razlikuje od eneolitske keramike zastupljene u kućištinu,

izuzev nekoliko primjeraka koji prethodnu konstataciju ne dovode u pitanje. Vučedoiska
keramika je, prenu A. Bencu, brojnije zastupljena tek u gornjem dijelu sloja, koji je dao
i nešto kostolaćke keramike. Najzad, treba naglasiti i ćinjenicu da taj dio sloja nije dao
nikakve nalaze koji bi se mogli dovesti u vezu sa neolitom.
Ovdje odmah moramo istaći da spomenuta zapažanja B. Čovića i danas inuju svoju
punu vrijednost, te da ponovnim pregledom nalaza nismo mogli naći nikakav razlog koji
bi ih osporavao. Na temelju takvih zapažanja, jasno je, nameće se i potreba drugaćijeg
pristupa ovom nalazištu.
Već je P. Korošec istakla da se u Alihodž.anu mora »raćwlati i sa starijim slojevinu
od slavonske kulture« i založila za vezivanje jednog dijela nalaza za »jadransku grupu
eneolita i ranog bronzanog doba. «19
A. Benac je kasnije istaknuo brojnu zastupljenost ,.badenskih« elemenata u keramici
ovog nalazišta , ali je mišljenja da se oni ovdje, kao i na nekim drugim nalazištinu, javljaju
istovremeno sa vućedolskom kulturom i u njenom okviru. 20.
B. Čović je mišljenja da i »pored kontinuiteta života koji je dovoljno dokumentovan
treba razlikovati dvije osnovne faze« . Stariju fazu, prenu B. Čoviću, karakteriziraju
elementi badenske kulture i nulobrojni elementi karakteristićni za mladi neolit (eneolit)
istočne i centralne Bosne. Mlada faza je obilježena koegzistiranjem badenskih i vućedol­
21
skih elemenata.
Mišljenja koja smo naveli medu sobno se dosta razlikuju, ne samo u pogledu pristupa
stratigrafskim karakteristikanu nalazišta već i u pogledu hronološkog i kulturnog opred ­
jeljenja nalaza. Moramo odmah reći da smo vrlo skloni prihvatanju interpretacije koju je
dao B. Čovi ć , jer je ona zasnovana na vrlo ubjedijivim argumentinu i uz puno poštovanje
relevantnih stratigrafskih podataka. B. Čović se, medutim, nije detaljnije bavio onom
grupom nalaza koja pokazuje neolitska svojstva, već je te nalaze samo okvirno vezao za
neolit centralne i istočne Bosne. Pitanje njihovog preciznijeg kulturnog odredivanja je za
ovaj rad, medutim, od velikog znaćaja.
Moramo odmah naglasiti da je izvjesna rezerva B. Čovića prenu odredenijem
kulturnom opredjeljenju ove grupe nalaza i danas sasvim razumljiva, jer svi relevantni
elementi koji se za tu potrebu mogu uzeti u obzir nis'u uvijek dovoljno indikativni. Tako
se npr. šuplje zvonolike noge posuda na nozi mogu naći i u vinćanskoj i u butmirskoj
kulturi. Grube šiljate nožice su izvorno vezane za vinćansku kulturu u Gornjoj Tuzli, ali
se u znaćajnom broju nalaze i na butmirskim naseljima. Samoje fragment trbuha i ramena
duboke zdjele mnogo bliži butmirskim nego vinćanskim posudama ovog tipa .
Nasuprot ovoj tipološkoj neizrazitosti, koja nas može dovesti u nedoumicu oko
kulturnog opredjeljenja ovih nalaza, stoje njihove tehnološke karakteristike, koje se mogu
usporedivatijedino sa tehnikom izrade butmirske keramike. Ova konstatacija važi za svu
keramiku ove faze, razumljivo onu koja inu oeolitska obiljefja. Kada se u obzir uzme i
ćinjenica da se naselje u Alihodž.anu nalazi na teritoriju kojije pripadao butmirskoj kulturi,
onda nam se upravo ta podudarnost u tehnologiji izrade keramike ćini odlućujućim
elementom za njeno povezivanje sa nosiocinu butmirske kulture, bez obzira na tipološku

19. P. Korošee, 1962, str. 219 i dalje,

20. A. Bense, 1964, str. 146,
21. B. (ović, 1965, str. 67,
 GZM (A ), N.S. sv 44,1 989. SIr. 39-60
48 B. MARIJANO V IĆ , KASN A BUTMIRSKA KULTURA U ENOLlTU

srodnost sa nekim odlikama vinčanske kulture u sjeveroistočnoj Bosni. U vezi sa ovakvim

opredjeljenjem otvara se, naravno, problem potpunog nedostatka butmirske ornamentike,
kao jednog od elemenata koji bi tu kulturnu pripadnost mogao potkrijepiti. Medutim, taj
nam se nedostatak ne čini posebno važnim argumentom za osporavanje ovakvog kulturnog
opredjeljenja, jer ga je moguće objasniti na isti način na koji smo nedostatak butmirske
ornamentike protumačili i u Crkvinama. Dakle, rijeć je ojednoj sasvim kasnoj butmirskoj
kulturi, prepoznatljivoj prema dijelu tipoloških karakteristika i tehnološkim osobinama
keramičkog materijala. A daje rijeć o njenoj kasnoj fazi ne govori samo potpuno odsustvo
ornamentike, već i relativno skroman fond nalaza, koji skoro više govore u prilog tradicije
nego kulturne konzistentnosti.
Ako su naši zaključci tačni, za rješavanje karaktera naselja u Al ihodžama , odnosno
njegove starije faze, bitan je upravo odnos butmirskog i badenskog materijala, a u
odredenoj mjeri i vučedolskog. Taj odnos je potpuno jasan. U kućištima su zastupljeni
butmirski i badenski (vučedolskih nalaza nema), a u sloju iznad kućišta badenski i
vučedolski nalazi (ovdje nema butmirskog materijala) . Očiglednoje, dakle, koegzistiranje
butmirskih i badenskih elemenata. Karakter tog koegzistiranja definira , prije svega, njihov
procentualni odnos koji ide u prilog dominantnijeg značaja badenskih elemenata. S druge
strane, osim očiglednih tipoloških razlika sasvim su jasno uočljiv e i razlike u tehnici izrade
ove dvije keramičke vrste, što bi istovremeno moralo označavati i dvojnost populacionog
sastava ove faze. Prema tome, badenski i butmirski elementi kako smo ih do sada
označavali , imaju vrijednost kulturno-etničkih komponenti u fizionomiji ove faze Ali­
hodža . Budući daje njihov procentualni odnos neujednačen i u značajnoj mjeri ide u prilog
dominanl11e uloge badenske komponente, mora joj se pripisati i primaran značaj u
fizionomiji starije faze Alihodža. U tom kontekstu, butmirska komponenta se iskazuje kao
posljedica prisustva više pojedinačnih njenih pripadnika nego organizirane zajednice. Iz
ovakve postavke, razumije se, proizilazio bi i zaključak o kulturnom i el11ičkom presloja­
vanju butmirske kulture badenskom, ali se taj zaključak ne može u cijelosti priIl'Jjeniti na
naselje u Alihodžama. Po karakteru njegove starije faze, taj proces se u izrazitijem obliku
odvijao na nekom susjednom mjestu , a ovdje su vidljivi samo refleksi njegove skoro
završne faze.

BIOGRAD U PRUSCU

Gradinsko naselje u Pruscu bilo je predmet iskoravanja u dva navrata i to 1980. i

1985. kadaj e najprije poe! rukovodstvom Z. žeravice,2 a zatim B. Marijanovića istražena
2
površina od cca 150 m . Iskopavanje Z. žeravice je bilo usmjereno na istraživanje
srednjovjekovnih ostataka, a B. Marijanovića na ispitivanje praistorijskih slojeva.
Kulturni sloj nalazišta dostiže debljinu od cca 3,80 ill i omogućuje sasvim sigurno
diferenciranje pet razvojnih faza, od kojih su dvije starije izdvojene na osnovu pouzdanih
stratigrafskih podataka, dok su ostale tri zbog poremećenosti sloja fiksirane na osnovu
tipoloških karakteristika pokrel11og materijala. Ta okolnost, medutim, za nas nema bitnijeg
značaja jer samo dvije starije faze pripadaju eneolitu, dok se ostale kreću u hronološkom
rasponu od bronzanog do kraja željeznog doba.
Kada je rijeć o eneolitskim fazama, treba odmah naglasiti da je njihova podjela

22. Iskopav anja Z. Žeravice nisu objavljena , a rezultati su inkorp orirani u izvještaj podnesen
SIZ-u nauke pod naslovom »Župa Uskoplje II srednje m vijeku i ranom tursk om periodu «,
GZM eA), N.S. sV. 44,1989. SIr. 39-60
B. MARIJANOVIĆ, KASNA BUTMIRSKA KULTURA U EN EOLITU 49

zasnovana na činjenici da faza II pripada vučedolskoj kulturi, dok faza I, kojajoj prethodi,
pripada predvučedolskom eneolitskom razvoju. Budući da se ovdje ne radi o cjelovitom
publiciranju rezultata iskopavanja, te da karakter faze II nema direktne veze i odl uč ujuć eg
značaja za problem koji se ovdje obraduje, zadrŽ3ćemo se samo na odlikama najstarij faze
ovog nalazišta.
Ovoj fazi pripadaju sedimenti od zdravice do dubine od cca 1,50 m. Kulturni sloj
je potpuno homogen i ne pruža bilo kakvu mogućnost dalje podjele.
Osnovnu masu keramičkog materijala, što je i sasvim uobičajeno, čini gruba
keramika. Njena izrazita karakteristikaj e potpuna uskladenost s tehnikom izrade neolitske
keramike, ili, da budemo sasvim precizni, upadljiva bliskost sa butmirsko m keramikom .
Ova odlika ostaje trajna odrednica grube keramike tokom čitave ove faze. Druga njena
karakteristika je relativno siromašan repertoar oblika, koji se uz izvj esna variranja, kreću
unutar tri osnovne forme: lonac sa nešto višim, jasno izdvojenim vratom i obično jako
istaknutim trbušnim segmentom, T .IlI, l; duboka bikonična zdjela sa redovito kratkim
gornjim dijelom uvučenim prema unutra, T.IlI,2; duboka loptasta zdjela sa diskretno
naglašenim prstenastim ili jasno izdvojenim vratom, T.III,3,4.
Ijoš nešto. Medu grubom kerami kom ove faze zapaženi su, istina rijetko, primjerci
grubih šiljatih nožica, T .IlI,5.
Nasuprot ovim vrlo stereotipnim karakteristikama grube keramike stoji vrlouočlj iva
raznovrsnost fine keramike . Dakako, ta raznovrsnost podrazumij eva samo njene tipološkc
karakteristike, dok su sve ostale odlike, ornamentaini sistem prije svega, vrlo ograničene.
No, prije nego li predemo na prikaz tih karakteristika treba , naglasiti još dvije važne
činjenice. Prvo, to je izrazito neolitski karakter tehnologije daleko najvećeg dijela nalaza
i, drugo, kulturnu sliku ove faze karakterizira nekoliko različitih ko::nponenata.
Prvoj i najbrojnije zastupljenoj komponenti pripadaju nalazi koji se mogu obuhvatiti
pod nazivom ,.neolitska keramika~, tačnije, butmirska keramika . U pitanju je keramika
fine fakture, odličnog kvaliteta, tamnosmede do izrazito crne boje. Najveći broj ovih
nalaza ima sjajno uglačanu površinu. Od tipova su najčešće zastupljene različite varijante
loptastih i poluloptastih zdjela ili šolja sa kratkim prstenastim ili blago izvijenim vratom,
T.III ,6; široke plitke zdjele, vjerovatno recipijenti posuda na nozi, T .IlI,7, te minijaturne
piriformne posude, T. IV ,l.
Ornamentaini sistem ove grupe nalaza u potpunom je znaku kaneliranja. U pitanju
su vertikalne ili kose kanelure izvedene na ramenom segmentu posude, a njihovo izvodenje
je vrlo pažljivo i plitko tako da površina posude nikada nije izrazito valovita, T.III,6.
Izvan ovih ornamentainih karakteristika stoji jedan primjerak zdjele na kojoj su
očuvani ostaci crvene pastozne boje. Kako nije moguće razaznati bilo kakav motiv ili
kompoziciju, vjerovatno je u pitanju bojenje čitave površine posude, ili njenog većeg
dijela.
Drugu komponentu karakterizira, takoder, odlična faktura i visoka kvaliteta izrade,
a ako se izuzme činjenica da posude koje ovoj komponenti pripadaju imaju pretežno
svijetlosmedu do crvenkastosmedu boju površine (mada ima i gotovo crnih prin*raka),
može se reći da ne postoji nikakva razlika u odnosu na način izrade prve komponente. Ili,
da budemo sasvim jasni, neolitska tehnologija karakterizira i ovu grupu nalaza.
Medutim, da ova komponenta nema izvorno neolitski karakter, vrlo dobro ilustri­
raju tipološke odlike keramike, koje su u potpunom skladu sa odgovarajućim odlikama
badenske kulture. Upitanjuje, praktično,jedanjedini tip posude sa manje ili više loptastim
donjim dijelom i visokim cilindri čnim vratom, T .IV,2,3.
4 - Gl asni k
 GZM (A), N.S. sV. 44, 1989. str. 39-60
50 B. MARIJANOVIĆ , KASNA BUTMIRSKA KULTURA U ENEOLITU

Ornamentaini sistem je i ovdje u potpunom znaku kane Iiranja, ali u odnosu na

kaneliranje butmirske keramike postoje i izvjesne razlike. Pored finih vertikalnih kanelura,
T.lV,2, često se javljaju i vrlo široke kanelure sa jasno naznačenim rebrima, T.lV,3, što
kod butmirske keramike nije zabilježeno. .
Badenskoj komponenti ovog nalazišta će, svakako, pripadati i primjerak duboke
konične zdjele sa izrazito naglašenim vratom, izvijenim prema vani. Za ovaj primjerakje
vezana i upotreba crvene pastozne boje, kojom je prevučena čitava gornja površina, sl.
12.

Crtež: N. l:majčanin

Treću komponentu smo ovdje izdvojili prvenstveno zbog toga što nalaze koje
obuhvata nije moguće dovesti u vezu ni sa butmirskom ni sa badenskom kulturom. Neki
od tih nalaza se mogu usporedivati sa lasinjskom kulturom, mada se ta usporedba ne može
u svim detaljima sprovesti. Kod prva dva prin1ierka koja ovdje uzimamo u obzir, T.lV,4,5,
u vidu imamo sličan tip zdjela koji se javlja već u ranoj lasi njskoj kulturi, a posebno
plastične aplikacije na prelomu donjeg i gornjeg konusa. Ova usporedba nije potpuna jer
naše primjerke ne karakterizira oštar prelaz iz donjeg u gornji konus, što je izrazita odlika
lasinjskih zdjela ovog tipa, a i lasi njske kulture u cjelini. No, ako se ovaj tip zdjela može
dovesti u vezu sa lasi njskom kulturom, spomenutu je razliku moguće objasniti činjenicom
da ovdje nije moguće računati sa tom kulturom u njenom izvornom obliku, već samo sa
njenim izvjesnim elementima . S druge strane, kako se tehničke odlike ovih posuda ne
razlikuju od ostale keramike ove faze, moguće je da one predstavljaju samo lokalnu
interpretaciju, u kojoj i nije moguće očekivati potpuno vjerno prenošenje svih karakteri­
stika. Uostalom, ovu fazu u cjelini karakteriziraju više zaobljeni nego oštro prelomljeni
recipijenti. Kada je riječ o druga dva primjerka, T.IV,6,7, veza sa lasi njskom kulturom
nam se čini sasvim izvjesnom ne samo zbog tipoloških karakteristika, već i zbog razlike
u tehnici izrade koju oni pokazuju u odnosu na ostalu keramiku ove faze. Na kraju, još
nekoliko zapažanja o stratigrafskim odnosima ovih komponenti. Prvo, sve tri komponente
dolaze istovremeno u svim dijelovima sloja koji pripada ovoj fazi. Nije moguće izdvojiti
nikakve izolirane stratume, meduslojeve, ukopavanja, zatvorene cjeline i sl. i na toj osnovi
temeljiti razdvajanje ovih komponenti. Drugo, ovaj sloj je potpuno zatvoren i mora se
isključiti bilo kakva mogućnost sekundarnog miješanja materijala. Treće, osnovna kom­
ponenta ove faze je keramika sa tehnološkim i tipološkim karakteristikama butmirske
GZM (A), N.S. sv. 44, 1989. str. 39-60
B. MARIJANOVIĆ, KASNA BUTMIRSKA KULTURA U ENEOLTTU 51

kulture, dok su druge dvije zastupljene u manjoj mjeri. S druge strane, nalazi badenskog
tipa su uočljivo više zastupljeni od onib koje smo doveli u vezu sa lasinjskom kulturom.
Ova zapažanja odreduju pravac razmatranja karaktera ove faze u cjelini.
Vidjeli smo, naime, da osnovni fond nalaza predstavlja keramika butmirske kulture,
pa je prirodno pretpostaviti da i ova faza u cjelini pripada njenim nosiocima. Ovdje nije
riječ samo o butmirskom dijelu fine keramike već i o gruboj, dakle svakodnevnoj keramici,
koja obzirom na ulogu upravo u svakodnevnom životu vrlo dobro ilustrira izrazitost
butmirske komponente. S druge strane, but rnirskuje komponenru ovdje moguće identifi­
cirati na osnovu slijedećih elemenata: tehnologija izrade, tipovi posuda i ukrašavanje
kaneliranjem. Nema nikakvih tragova klasične butrnirske ornamentike, a nedostaje i dobar
dio njenih keramičkih formi. Očigledno je, dakle, da i u ovom slučaju nije moguće
uspostaviti direktnu hronološku paralelu niti sa jednim butmirskim naseljem ili nekom
njegovom razvojnom fazom, jer za takvu usporedbu nedostaju mnogi važni elementi. Ako
se ima u vidu, već ranije spomenuti karakter III faze u Obrama II, koja je reprezentant
procesa razgradnje ove kulture, onda je potpuno jasno da na našem nalazištu moramo
računati sa njenom kasnom fazom, kasnijom i od one dokumentirane u samim Obrama.
Kasnijoj zbog toga što ovdje nema ni traga ne samo od spiraloidne, već ni od trakaste
dekoracije, a to, prema Obrama II, znači definitivnu razgradnju njenog ornamentalnog
sistema. Istina , neobično je da se kaneliranje manifestira u svom gotovo klasičnom obliku,
jer bi prema Obrama II i ovaj način ukrašavanja trebalo da postupno odumire. Tu,
medutim, treba pomišljati i na odreden poticaj druge komponente koju smo ovdje
konstatirali, a koja ovaj način ukrašavanja, takoder, njeguje, usljed čega je mogla ovdje
biti oživljena ili nastavljena jedna stara tradicija butrnirske kulture.
Naravno, riječ je o badenskoj komponenti. Moramo odmah naglasiti da karakter
nalaza koji se sa ovom kulturom mogu dovesti u vezu, ne dopušta nikakvu mogućnost za
tvrdnju o konzistentnosti badenske kulture na ovom nalazištu, a to se odnosi i na njenu
populaciju . Bilo kakvoj pretpostavci te vrste ozbiljno se suprotstavlja činjenica da izmedu
nalaza badenskog tipa i butm..irske keramike nema nikakve razlike u tehnici izrade. To bi,
svakako, moralo značiti da u njihovoj produkciji učestvuje samo jedna populacija. Prema
izrazitosti neolitskog načina izrade, jasno je, to može biti samo butmirska populacija.
Badenski nalazi, vidjeli smo, u keramografiji ove faze učestvuju samo sa jednim tipom
posuda, a isključujući kanel i rane omarnente, nedostaju sve ostale karakteristike badenskog
ukrasnog sistema. Kada se ovome doda već spomenuta činjenica da badenska komponenta
i u procentualnim odnosima znatno zaostaje za butrnirskom, te daje ograničena isključivo
na finu keramiku, onda je nužan zaključak da je prisustvo badenskih karakteristika u
okviru ove faze posljedica uticaja s područja badenske kulture, ali da badenske forme ovdje
predstavljaju lokalne proizvode bez učeŠĆa badenske populacije.
Isti bi karakter imali i nalazi tzv. treće komponente. Izuzev dva spomenuta primjerka
ni tu nema nikakve razlike u tehnici izrade, ornamenti lasinjske kulture su potpuno odsutni,
a i tipološka povezanost nije izrazita. Kada se ima u vidu i činjenica da je ovo najslabije
zastupljena komponenta,jedino rješenje koje nam se čini prihvatljivimje da su ovi elementi
samo posljedica kulturnih uticaja, a nikako rezultat prodora i prisustva nosilaca lasi njske
kulture .
Imajući u vidu sve dosad izneseno, čini nam se da je stariju fazu ovog nalazišta
moguće definirati kao predstavnika kasne butm..irske kulture. Nedostatak mnogih njenih
tipičnih forr.)..i, potpuno odsustvo karakteristične ornamentike, te jasni i u cjelini uzev
dosta trojni eneo1itsk..i elementi govore u prilog ne samo njene bronološke pripadnosti
4'
 GZM (A ), N. . sv. 44, 1989. str. 39 60
52 DUH-liRSKA KULTURA U ENEOLITU

eneolitu , v eć u pućuju na mogućnost i njene kulturne pripadnosti cncolitu .

Pret hodno obradena nalazišta, njihova kulturna slika i stratigrafski podaci omo­
gućav aj u uočavanje nekih zaj edničk ih odlika, u prvom redu onih kqje su od značaj a za
defini ranje horizoota kasne butlUirske kul ture u smislu problema koj i smo istakli na
početk U ovog rada.
l. Na sva tri nal azišta se u većoj il i manjoj mje ri uočava prisustvo nosilaca butmi rske
kulture. Njihova iden tifikac ij a je moguca samo na osnovu tipološk ih i tehnoloških
vrijednosti keram i čkog materijala, 'ako on u jelini odaje sl iku sasvim degeneri rane
kul ture. Ta konstatacij a podrazumijeva, pri 'e svega, potpuni nedostatak lipitnog dekora­
tivnog siste ma.
2 . U odnosu na poč e tn i proces kulturne razgradnje, kakav je ut vrden na Obran13 II ,
butmi rski nal azi sa naših lokaliteta pol:azujujoš izrazitije znake degeneracije. Ta okolnost,
vj erovatno, dopušta i pretpostavku o monološkoj razlici izmedu naših nalaza i faze III u
Obra ma II, a to istovremeno podrazun ijeva i produžetak traj anja butmirske kulture izvan
hronološkib okvira zav ršne faze Obra.
3. Na svim nalazišti maje mo guće konstatirati hronoloSki kontakt nosilaca butmirske
i badenske kulture, to implicira i položaj kasne butmir ke kulture W1utar hronološkog
okvira koji karakterizira prisustvo prvi h eneolitskib kultura tl Bo ni i Hercegovini. Ovakav
hronološki položaj bu tmi rskc kultllfe je u Alihodžan13 i u Biogradu sasvim izvjestan , a na
Crkv inan e može dosta osnova pretposta iti.
4. Na nalazi tu Biograd je odnos butmirske j badenske komponente takav da ova
prva odreduje karakt r naselja II cjelini, dok se u Crkvinama m že pretpostaviti pribl ižno
istovetan njihov odnos. Samo je u Alihodžama taj odnos potpuno obratan i ukazuje na
primarn i zn ačaj badenske kulture. Istovremeno, jedino na tom nalazištu se može govoriti
O badenskoj ku ltu ri u njenom izvornom obliku i konzistenmoj ku ltu rno------emićkoj pojavi,
dok su i na Crkvinan13 i u Biogradu badenski elementi zastupljeni u obliku koj i isključ uje
prisustvo njenih nosilaca.
5. Pored badenskib elemenata na Pruscu i Crkvinan1a se zapažaj u i lasinjski , odnosno
tiszapolgar elementi , ali je njihov udio u kulturnoj slic i tih naJazišta od sekW1darnog
znač aja. Na Alihodžal113 ti elementi nisu zabi lježeni.
6. Na Alihod.žama i Biogradu jc. iznad sloja u kojem koegzisti raj u butmirski i
badenski elementi, utvrdeno i postojanje sloja vučedolske kulture u kojem sc produiavaju
i neke odlike badenske kulture, ali pOtpW10 nedostaju butmirski elementi. Na Crkvinal113
taj odnos nije jasno utvrden, ali se može pretpostaviti izvjesna pod udarnost sa ova dva
nalazišta.
Izneseni podaci, či n i nam se, dovoljno jasno ukazuju da je prethodno postavljeno
pitanje trajanja butmirske kulture izvan hronolo kib okvira faze III u Obrama II imalo
osnova. Očigl ed no j e da butmirska kultura ne zavrSava svoje trajanje sa prestankom života
u Obrama II, već poznaj e još jednu kasnu fazu razvoja, koja II najv ećoj mjeri pokazuje
znakove potpune degeneracije. Postojanje ovako kasne razvojne faze je logi čno, jer
kulturna degeneracija ne podrazumijeva i populacionu degeneraciju, a još manje njeno
potpuno iščezavanje. Butmirska populacija nije nestala sa nestankom njenih vanjskih i
jasno prepoznatljivih obilježja, jer ta obilježja ne predstavljaju ništa drugo do odraz
stvaralačkih potencijala, a njihov nestanak , druge strane, ne znač i niSta drugo do kulturnu
iživljenost i bezidejnost. Uostalom, potpuno nestajanje bulmir ke populacije i ne predsta­
vlja nikakvu uzročno-posljedičnu mLŽnost izazvan objektivnim okolnost in1a kakva je
npr. prostorni odnos i razmještaj autohtonih i migracionill populacija. Naime, niti na
GZM (A), N.S . v. 44, 1989. If. 39-60
B. M A RIJ ANOVIĆ, KASN A BUTMIRS KA KULTURA U ENl:OLl U 53

podmčju butmirske kultu niti na podmčj u bilo koj e k.asnoneoli tske kulture u Bosni i
Hcrcegovini , nUe mog uće utvrd iti postojanje nekog naselja na kojem se prestanak života
možc povezali sa dolaskom novih ( neolitsk ih) J.. ult llra i populaeij . S dmge strane, priliv
novog stanovništva, u rij me kojc odgovara prisustvu ranih eneolitskih kultura na ovom
prostom , j e u toj mjeri ograničen da je leSko pretpos aviti njegov od l učujuć i značaj za
ukupnost razvoj a u hronološkim okvirima od redenim njihovim nastupanjem. Uza sva
oI,lraničenja koj a po tavlja današ1ui nivo ist at nosti, valja ipak naglasiti da je malo
vjerovatno da će i bu duća istraži vanja tu sliku značaj nije promij eniti i dopustiti pretpo­
stavku o potpunom kulturnom i etniČ k o II pr . loja vanju autohtonih populacija od strane
novih ku ltu mo--etn i čki h gmpa. U tom kom kSIU, razumij e sc, i n ša nalazišta pokazuju,
prij e svega , pri sumost butmi rske populacij e u vrijeme čiji sadržaj i karakter od reduju i
nove, encolitske ku lture. U vezi s ti m, naravno, postav lja se pitanje araktera koegzisti ­
ranja autoh tonih i novih ku mmo-ctničk i h gmpa, il i, da budemo sasvim jasni , pitanje
uloge butmirske kulture u uobličavanju kultu og sadržaj a vremena koje ima obilježja
ranog eneolita .
Ovim pitanje m u okvirima Bosne i Hercegovine se, koliko nam je poznato,
odredenije bavio samo A. Benac, pa je jo prije dvadesetak godina iznio mi šljenje o
bUlmirskoj k"Ulturi kao neolitskoJ retardacij i u hronološkim okviri ma eneoli ta. 23 Ovakav
svoj pristup autor je temeljio na nesaglasnosti ukupnih odli ka butnti rske kulture sa
odli ka ma eneolita ka ) posebne kll llu rno-- istorijske epohe. Č ini nam se, medutim, daje
mogu ćc i nešto dlll ga ć lje gledanJc.
Kada bi se spomenuto mišljenje A. Benca pokušalo o."poravati sa stanovišta obima
promjena na osnovu koj ih bi eneolitski karakter butmi rske kulture bio nesporan, izvj esno
je da bi argumenti koji bi takav pristup podržavali bili manjkavi i umnogome neubjedlji vi .
Zbog toga nam sc čini da o mogućem cneolitskom karaktem kasne butmirske kuJ ture treba
ra pravljat i na posrcdan način .
Prvo, iz izloženog karaktera nalaza sa naših lokali teta vidljivo j e da se butmirska
kultura nalazi II stanju iživljenosti i bezidej nosti , a to znač i da njenim unutrašnjim
potencijali ma i nisu bile moguće od l učujuće promj ene, koje bi označavale njenu transfor­
macij u iz neoli tske u eneoli tsku manifcstaciju .
. Dmgo, obim priliva novog stanovništva nije bio tako velik da bi snagom same
populacij e i njen ih kul turn ih potencij ala preslojio autohtoni supstrat, ili da bi kod tog
autohtonog stanovništva izazvao nagle i kmpne promjene, koje bi u najvećoj mjeri bile
usaglašene sa odlikama eneolita u cj elini . Ovo istovrcmeno znači daje podmčj e butmirske
kulture, a to važi i za Bosnu i Hercegovinu u jelini, u dobroj mjeri ostalo po strani prvih
velikih populacionih kretanja i implika ij a na kul turnom i socij al n~konomskom planu
koje stoj i II vezi s tim.
Treće, izvj esne promjen se ipak uočav aj u a ogledaju se npr. u izboru n*sta za
podizanje naselja. Sva tri naša nal.:.zišta su po svom položaj u vrlo bliska naseljima
gradi nskog tipa. U odnosu na ostala naselja butmirske ulture, to je potpuno nova pojava .
Promjene II izbom mjesta za podizanje naselja ne mogu se iskoristiti za tvrdnju i o
promjenama u ekonomskoj strukturi , ali se ni takva povezanost ne može odbaciti. U
svakom slučaj u, drugač iji položaj naselja s vj edoči i o d mgačijim uslovima života.
Če t v rto , potpuno odsustvo bakarnih proizvoda i odsustvo tragova o poznavanju

23. A. n eone. 1964 , str. 132 i dalj e.

 GZM (A), N.S. sV. 44 , 1989. SIr. 39-60
54 B. MARIJANOVIĆ, KASNA BUTMIRSKA KULTURA U ENEOLITU

metalurgije bakra u cjelini, ovdje se ne mole uzeti kao argument za osporavanje mogućeg
eneolitskog karaktera butmirske kulture, zbog toga što je metalurgiju bakra na ovom
prostoru moguće i inače egzaktno dokazati tek u okviru vučedolske kulture.
Peto, kako se butmirski elementi vrlo jasno uoćavaju sve do vremena koje je
obiljeleno prisustvom vučedolske kulture a zatim nestaju, jasno je da se kroz čitav period
koji definiraju badenska i lasi njska kultura ima račUilllti i sa udjelom nosilaca butmirske
kulture u formiranju ukupne fizionomije ranog eneolita, izraženim kroz odnos njenih
nosilaca i nosilaca eneolitskih kultura, badenske prije svega. Karakter tih odnosa definiraju
odlike starijih faza u Alihodžama i Biogradu, te pretpostavljene starije faze na Crkvinama.
Na osnovu tih odlika, mole se reći da je odnos nosilaca butmirske i badenske odreden
njihovom istovremenošću iz koje proizilazi izvjestan oblik »kontaminiranja« butmirske
kulture badenskim elementima. Taj odnos je oćigledan u Biogradu, a vjerovatan na
Crkvinama. S druge strane, na Alibodžama se radi o egzistiranju butmirskih elemenata u
okviru badenske kulture što bi, kada je u pitanju to nalazište, moralo označavati već
izvršeno kulturno i etničko preslojavanje butmirskog supstrata. Prema torne, odnos
butmirske i badenske kulture odreduje njihova istovremenost iz čega proizilazi pojava
nekih badenskih elemenata u okviru butmirske kulture i to kao posljedica uticaja sa
badenskog područja. Na pojedinim mjestima ova istovremenost dovodi do preslojavanja
autohtonog butrnirskog supstrata badenskim. Iako se u osnovi radi o različitim procesima,
u oba slučaja to rezultira promjenama u materijalnoj kulturi butmirskog stanovništva.
Kako ove promjene nisu posljedica unutrašnjeg razvoja, već stoje u direktnoj vezi sa
vanjskim uzrocima, čini nam sc da je čiIav laj proces moguće označiti p r o c e s o m
e n e o l i t i z a c i j e kasne butmirske kul ture. U tom kontekstu je onda, razumije se, i
butOlirsku kulturu moguće smatrati predstavnikom ranog encolita, a njenu populaciju
Jednim od nosilaca razvoja tokom ovog hronološkog odsjeka eneoUta Bosne i Hercegovi­
ne.

LITERATURA
A. BENAC, 1949/50 - Istraživanje prehistorijskih nalazišta II dolini Bile, Glasnik Zemaljskog
muzeja, N. s.IV-V, 1949/50, Sarajevo, 1950.
1952 - Prehistorijsko naselje Nebo i problem buunirske kulture,
Ljubljana, 1952.
1964 - Studije o kamenom i bakarnom dobu u sjeverozapadnom
Balkanu, Sarajevo, 1964 .
1971 - Obre Il- Neolitsko naselje buunirske grupe na Gornjem polju,
Glasnik Zemaljskog muzeja, N.s . XXVI, 1971, Sarajevo, 1971.
B. (OVIĆ, 1965 - Uvod u stratigrafiju i hronologiju praistorijskih gradina u Bosni, Glasnik
Zemaljskog muzeja, N.s . XX, 1965, Sarajevo, 1965.
F. FJALA - M. HOERNES, 1898 - Die Neolitische Station von Buunir, TbeilU, Wien, 1898.
M. GARAŠANIN, 1947 - Položaj Buunira prema preistorijskim nalazištima u Srbiji, Glasnik
Zemaljskog muzeja, N.s. II, 1947, Sarajevo, 1947.
ll. GA VELA, 1949/50 - O pitanju originalnosti idatovanja buunirske kulture, Glasnik Zemaljskog
muzeja, N.s . IV-V, 1949/50, Sarajevo, 1950.
GZM (A), N.S. sv. 44, 1989 str. 39-60
B. MARIJANOVIĆ, KASNA BUTMIRSKA KULTURA U ENEOLITU 55

G. KARO, 1930 - Scllnachtgrabcr von Mdžcenai, Mi.inchen, 1930.

J. KOROŠEC, 1947 - Buunirska keramika, Zgodovinski časopis J, Ljubljana, 1947.
1955 - Nekaj pripomb k izvoru butmirske kullurne skupine, Arhco­
10ški ve,l11ik VI/l, Ljubljana, 1955 .

1957 - Neolitska naseobina na Crkvinama u Turbetu kod Travnika

Glasnik Zemaljskog muzeja, N.s . 1957, Sarajevo, 1957. '

. 1962. - Neka pilanja oko eneolita u Dalmaciji, Diadora 2, Zadar, 1962.

P. KOROŠEC, 1962 - Ncka pilanja oko eneolita u Dalmaciji, Arheološki radovi i rasprave JAZU,
2, Zagreb, 1962
W. RADIMSKY - M. HOEHNES, 1895 - Die neolilische Slation von Buunir Theil I Wien
1895. ' , ,
D. SREJOVIĆ, 1964 - Vcrsuch einer geschiehllichen WCllllng der Blltmir-Gruppc, Archaeo­
logia lugoslavica V, Beograd, 1964 .
A. STOCKY, 1926 - Pravck zemc česke, Prag, 1926.
M. VASIĆ, 1929 - DalO v3J1je ButInira, Zbornik u časl Bogdana Popovića, Beograd, 1929.

RESUME

LA CULTUHE DE BUTMIR TARDIVE A L'ENEOLlTHIQUE

A la ftn des foulllcs ;i Obre II cl apres avoir lermine I'3Jlalyse des trouv all les et des donnees
recuelllies, on a mis lU1lermc au gr3Jld inlćrcl que les prćhisloriens montraienl pour I'Wl des groupes
neolill1iques les plus impOfl3JllS dc CCltC panie des Balk3J1s, la culture de Buunir. On a resolu le
probleme de sa genesc, des sources de ses caracleres typiques el celui de sa periodisation - donc
toules les questions qui se posaient depuis la decouvene du site de Butmir. Cependant, selon
I'auteur, II est W1e question non moins impOfl3Jlle que les autres qui n'a pas etc~ resolue de fa<;on
satisfais3J1te. II s'agil de cell e de la fUJ de la culture de ButJnir, mais pas au sens de la phase III a
Obre ll, selon la formulation d'A. Benac, mais d3JIS WI cadre chronologique qui correspond a
I' apparition des premieres cultures vraimenl ćneolillliqucs eJI Bosnic--Herzegovine -les cultures
de Baden et de Lasinja.
En analys3J1l1es donnees elles trouvallles slraligrapi1iques des trois siles - Crkvina aTurbel
pres de Travnik, Gradina;} AllllOdže pres de Travnik el Biograd a Prusac pres de Donji Vakuf­
l 'auteur conelul que sur tous ces siles il esl possible de conSlaler avec certitude la presence de
maleriel de Buunir, donc de la cullure de Butmir, cOexiSl3J1l avec des trouvailles ayaJlI indubilable­
menlie caractere de Baden. Sur tous les sites, le maleriel de Butmir se reconnalt exclusivement a
partir des caraclerisliqucs tecllJlologiques el lypologiques de la ceramique, landis que loules les
caracteristiques typiques du systeme decoratif de la culture de Butmir font complelement deraul. A
partir de cela, I'auleur conclut que lJ. cullure de Buunir n'a PJ.s dispJ.fll a la fw de la phase III a
Obre II, mais qu'elle a eOlUlU encorc une pl1J.se de developpemenl defwie par W1e impoflante
reduction de ses caracleristiques typiqucs el par l 'absence complete de I'ornementalion classique
de Buunir. C'eslla fw naturelIe du processus de degenćrJ.lion de celle culture, lequel a debule des
la f111 de la vie fl Obre II el donll'orienlJ.lion eSl dćfmie pJ.r une reduction des caracteristiques du
systeme decoratif qui elaieJlljuslemem essenliellcs.
Qu'il ne s'agisse PJ.s seulemeJ1l sur ces siles d'une tradition, l'auteur le prouve en se bas3Jll
sur le fail que les trouvailles de BUlmir ont un role J.bsolumeJll dominant, l3Jldis que le maleriel de
Baden - fl l 'exception de celui de Gradina J. AllllOdže - n 'offre PJ.s de base permelt3Jll de disculer
sur la reslructuratiO.J culturellc el elllJliquc du subSlral aulocl1lone. Les types de recipients de Baden
 GZM (A), N.S. sV. 44,1989. Str. 39-60
56 B. MARIJANOYIĆ, KASNA BUTMIRSKA KULTURA U ENEOLITU

Cl ccm.iJl~ types J c LaslIljJ ne pcuvent Clre expliqu ć s quc [laf ICUf adopLion par les lniLiateurs de la
cul turc dc Butmir lard ivc , ct I'aulcur VOil Ll lc processus lI 'ćnćoliulisJLion de lJ populaLion locale.
Cc proces sus est lUle consequcncc nJlurcli c du rapport i! ć nĆrJ.I entre les cultures aUlochtones et les
cultu rcs migraloircs dans celle region, dans lequcl les prcmieres se revelent elfe des cultures
sufIi sammcnt vilJ.les biologiquemel1 t !luis co mpl' tement epuisees cul turellemenl, el les secondes
P J~ suifiS3. mmCnl nombrcuses ni expressi ves pour rcstructurcr culturellcment ct eUlI1iquement la
population autociltone.
Etaju dOJUlĆ que sur ces sitcs on J ćgJ l emCn l ćubli I 'cxistcnce d 'une slfate dc Vutedol, qui
vient :lU-dcss us de cellc cJ.racl ć r i s ć c par lc JIlJ l ćricl dc Bu unir ct dc BJ.den, I'aulcuf suppose que
I;} culture dc ButlTlir lreS lardive ct Ull lci processus dc son ćneoliUlisaLion ont dure jusqu'a
1'3ppJ rilioll dc b culture dc Vuč ed ol Cc n'cst lj JI 'aIlCC lj PCfC ĆC de ses i.nitiateurs quc toutcs les
trace, des popul ations Il(~ oliuliq lies Jutocil hlll<'S lIis pJ r:.li sselll complClcmenL

Traduc tion:
Marie-Agnes Vujić
GZM (A), N.S. s V. 44, 1989. SIr. 39·60
B. MARIJA NOV IĆ, KASNA BUTMIRSKA K LTURA U ENEOLlTU 57

TABLA I

Rl: l Crteži: N. Čmajćanin

 GZM (A), N.S. sv. 44, 1989. str. 39-60

58 B. MARIJANOVIĆ , KASNA BUTMIRSKA KULTURA U ENEOLlTU

TABLA II

~----
-- --

./

Rl: l Crteži: N. Čmajčanin

 GZM (A), N.S. sv. 44,1989. SIr. 39-60

B. MARIJANOVIĆ, KAS NA·i3UTMIRSKA KULTURA U ENEOLITU 59

TABLA III

RY * ~cm.
Crteži: 1. Radojević 1, 2, 3, 4

N. l:majčanin 5,6 i 7

 GZM (A), N.S. sv. 44, 1989. SIr 39-60

60 B. t.!ARJJA N O V r Ć . KA SNA BUT liRSKA KULTURA U ENEOLITU

TA BLAIY

Crteži: N. Čmajčanin