Uvod u modernu fiziku

- kvantna fizika
- atomska i molekularna fizika
- nuklearna fizika
- fizika elementarnih estica i kozmologija
---------------------
- fizika vrstog stanja
- astronomija i astrofizika
- biofizika
- nanotehnologija
- ...
Dodatna literatura

1. I. Supek, M. Furi, Poela fizike, kolska knjiga Zagreb, 1994.

2. I. Supek, Teorijska fizika, 2. dio, kolska knjiga Zagreb, 19??.
3. E. H. Wichmann, Kvantna fizika, udbenik fizike sveuilita u Berkeleyu
4. I. Supek, Povijest fizike, kolska knjiga Zagreb, 1990.
5. I. Picek, Elementarne estice, kolska knjiga Zagreb, 1997.
Uvod
Poetkom 20. stoljea nekoliko je pojava zadavalo fiziarima ogromne muke.
Spomenut emo neke od njih:
1. zraenje crnog tijela (elektromagnetsko zraenje koje emitira zagrijano
tijelo)
2. fotoelektrini efekt (emisija elektrona iz osvijetljenog metala)
3. linijski spektar atoma plina (otre spektralne linije u emisijskom spektru
atoma plina pri elektrinom izboju)
Pokuaj objanjavanja ponaanja materije na atomskom nivou, koristei
zakone klasine fizike, bio je postojano neuspjean.
Izmeu 1900.-1930. nastala je moderna verzija mehanike nazvana kvantna
mehanika ili valna mehanika koja je bila vrlo uspjena u objanjenju
ponaanja atoma, molekula i jezgri.
Najranije ideje kvantne teorije uveo je Planck, a za veinu nadogradnje
matematikog aparata, interpretacija i poboljanja zasluni su brojni fiziari:
Einstein, Bohr, Schrdinger, de Broglie, Heisenberg, Pauli, Born, Dirac, ...
14. prosinca 1900. roena je kvantna mehanika: Max Planck na susretu
Njemakog fizikalnog drutva iznio je svoj rad O teoriji zakona distribucije
energije normalnog spektra
Kvantna fizika predstavlja poopenje klasine fizike koje ukljuuje klasine
zakone kao specijalne sluajeve:

RELATIVNOST KVANTNA FIZIKA

-proiruje podruje primjene

klasinih zakona fizike na podruje:

-velikih brzina -malih dimenzija

-univerzalna konstanta
- c (brzina svjetlosti) - h (Planckova konstanta)
 Savreno crno tijelo
Savreno crno tijelo. = 1, za sve valne duljine i sve temperature.
Savreno crno tijelo. Ne postoji u prirodi. Prikazuje se kao
izotermna upljina s malim otvorom:
upljina potpuno apsorbira upadno zraenje koje
ue u upljinu: Zraka upadnog zraenja se
brojnim refleksijama potpuno apsorbira.
Reflektirane zrake su sve tanje i tanje, do potpune
apsorpcije.
Prisjeanje: Toplinska ravnotea. Svako
tijelo i apsorbira i emitira toplinu. Definiramo
intenzitet emitiranog zraenja:
e
I=
S
dI
Ako je rije o kontinuiranom spektru: I = I d = d
0 0
d
 Savreno crno tijelo 2

dI
Ako je rije o kontinuiranom spektru: I = I d = d
0 0
d

Emisiona mo crnog tijela ili dI

f (,T ) =
spektralna gustoa zraenja: d ct

R = f(, T) Vrlo esta oznaka (Obino se crta za tijelo poznate T).

W
f ( , T ) = 3
m
Faktor emisije = Def = Omjer emitiranog e
=
zraenja i ukupnog zraenja:
 Kirchhoffov zakon
Kirchhoff Prouavao odnose faktora apsorpcije i emisije za crno
tijelo. Zakljuak: U ravnotei je emitirani tok jednak
apsorbiranom.
act = ect

Za sivo tijelo (< 1): e = up = a = up =

Ako je spektar sastavljen od vie valnih duljina: (,T ) = (,T )

(,T )
=1 Kirchhoffov zakon
(,T )
Omjer faktora emisije i faktora apsorpcije jednak je jedinici za bilo
koje tijelo.
 Kirchhoffov zakon 2

R = f(, T) Umjesto pomou valne duljine. Pomou frekvencije

f ( , T ) d = f ( , T ) d

Teorija valova. Veza valne duljine i frekvencije: c =

c c
d = d = 2 d

c
f ( , T ) = 2 f ( , T )

"minus" Frekvencija pada kada raste valna duljina.
 Spektar zraenja crnog tijela

Izotermnu upljinu ugrijemo na neku T. Kontinuiran spektar

Ogibna reetka. Mjerimo intenzitet dijelova spektra irine d za
raliite :

Zakljuak: Spektar bitno ovisi o temperaturi. Via T Ukupna

izraena energija vea (povrina ispod krivulje).
Zakljuak: Svaki spektar ima maksimum na odreenoj m. Via
T Maksimum se pomie prema manjim .

Stefan, Boltzmann i Wien Uoili gornja svojstva. Zakoni.

 Stefan - Boltzmannov zakon
Joef Stefan Iz eksperimentalnih spektara zraenja uoio
zakonitost: Ukupni intenzitet zraenja (energija koju zrai 1m2
povrine tijela u sekundi) razmjeran je s etvrtom potencijom
apsolutne temperature crnog tijela.
L. Boltzmann (neovisno o Stefanu) teorijskim razmatranjima
(zakonima termodinamike) doao do istog rezultata:

I = f ( , T )d = T 4 I = T 4 Stefan-Boltzmannov zakon
0
W
= 5, 67 108
2 4
Stefan-Boltzmannova konstanta
m K
Ukupna snaga P zraenja crnoga tijela povrine S: P = S T 4

Za realna tijela (siva), koristimo faktor emisije. I = T 4

 Stefan - Boltzmannov zakon 2

Primjer: Koliku snagu emitira 1 cm2 povrine crnoga tijela pri

temperaturi 1000 K, odnosno 2000 K?
T1 = 1000 K
P = S T 4
T2 = 2000 K
S = 1cm 2 = 104 m 2 P1 = S T14 = 10 4 5, 67 10 8 1000 4 = 5, 67W
W
= 5, 67 108 2 4 P2 = S T24 = 10 4 5, 67 10 8 2000 4 = 90, 7W
m K

2 puta vea temperatura. 16 puta vea snaga!

 Wienov zakon pomicanja

W. Wien (1864. 1928.) Iz spektara zraenja. Uoio zakonitost:

mT = b = 2,898 103 Km

Valna duljina koja odgovara maksimumu izraene energije m

obrnuto je razmjerna apsolutnoj temperaturi.

Temperatura odreuje gdje e biti maksimum spektra:

npr. T = 1000 K Maksimum u infracrvenom podruju.
T = 6000 K Maksimum u podruju vidljive svjetlosti.
 Wienov zakon pomicanja 2

Primjer:
Odredite temperaturu povrine Sunca i snagu koju zrai 1 m2
njegove povrine pod pretpostavkom da Sunce zrai kao crno tijelo.
Maksimum Suneva zraenja je za m = 480 nm.
b = 2,898 10 3 Km
mT = b = 2,898 103 Km
m = 480nm
W 2,898 10 3 2,898 103
= 5, 67 10
8 T= K = K
m2 K 4 m 480 10 9

T = 6040 K
W 7 W
I = T 4 I = 5, 67 10 8 6040 4 = 7,5 10
m2 m2

SVAKE SEKUNDE, SVAKI KVADRATNI METAR SUNEVE

POVRINE IZRAI 7,5 . 107 W ENERGIJE!!!
 Ultraljubiasta katastrofa
Kraj 19. st. Izmjeren spektar zraenja crnog tijela. Pokuava
se (metode statistike fizike, valna teorija svjetlosti) objasniti oblik
krivulje spektra za pojedine temperature.
Atomi Shvaeni kao harmoniki oscilatori koji kada se pobude.
Emitiraju kontinuirani spektar.
Jeans i Rayleigh (engleski fiziari) "Zraenje unutar izotermne
upljine se sastoji od stojnih valova." Nali ukupan broj valova
unutar frekventnog podruja + Nali srednju energiju jednog vala
(kT). Dobili zakonitost za spektralnu gustou zraenja:
2 c
f (,T ) = kT
4

Usporedba s eksperimentom?
 Ultraljubiasta katastrofa 2
2 c
f (,T ) = kT
4

Poreenje s eksperimentom?

Formula je dobra za velike valne duljine (male frekvencije).

Potpuno neslaganje za male valne duljine, tj. u ultraljubiastom
podruju.
RayleighJeansova funkcija nema maksimum. (Eksperimentalna ima.)
RayleighJeansova funkcija U ultraljubiastom podruju bi
zraenje crnog tijela imalo beskonano veliki intenzitet. Tzv.
ULTRALJUBIASTA KATASTROFA.
 Poetak kvantne fizike

RayleighJeansova funkcija se ne
slae s eksperimentalnim spektrima!

Mnogi fiziari su godinama

pokuavali nai pogreku u izvodu!

Nisu je nali!
Da li to znai da fizikalna teorija nije tona? Ali mnoge druge pojave
se jako dobro opisuju s tom istom teorijom!
Rjeenje: Klasina fizika svojim zakonima ne moe objasniti sve
pojave u prirodi, pogotovo u mikrosvijetu atoma i molekula. Za
objanjenje zakona zraenja crnog tijela trebaju neke nove ideje.
Max Planck, 14. prosinca 1900. Uveo pojam kvantiziranosti
energije. = Roendan kvantne fizike.
 Planckov zakon zraenja
Klasina fizika (prije Plancka). Atome i molekule u vrstom tijelu
aproksimira harmonikim oscilatorima koji titraju. Atomi mogu
kontinuirano mijenjati svoju energiju. Metode statistike fizike
daju srednju energiju koju ima atom (molekula) na temperaturi T:
Esr =kT.
Energija zraenja e biti proporcionalna srednjoj energiji molekule.
Krivi rezultat, tj. ne slae s s eksperimentom.
M. Planck 1900.Smiona hipoteza o kvantiziranosti energije atoma.
Drugim rijeima: Atom ne moe primiti ili emitirati bilo kako malu
koliinu energije, nego samo odreenu koliinu (KVANT) energije ili
viekratnike toga kvanta.
M. Planck Atom zrai EM zraenje u obliku kvanata energije ija
je energija proporcionalna frekvenciji zraenja: E = h.

h = 6,626 .10-34 Js Planckova konstanta

 Planckov zakon zraenja 2
Klasina fizika Energija Kvantni harmoniki
je neprekinuta varijabla i oscilator (atomi, molekule)
klasini harmoniki oscilator Mogu imati samo
moe imati bilo koju odreene diskretne
vrijednost energije, od nule vrijednosti energije; 0, h,
do maksimalne. 2h, 3h, ...

Max Planck (1858.-1947.)

 Planckov zakon zraenja 3
Kolika je srednja vrijednost energije Planckova oscilatora?

Za razliku od klasinih oscilatora, svako stanje

kvantnog oscilatora ima svoju vjerojatnost.
Neka stanja su vjerojatnija od drugih:
hv
n
Pn = Ae kT

hv
0
n=0 N 0 = Ae kT
A = N0
n=1
hv
Srednja energija = Ukupna
N1 = N 0 e kT
energija/ukupan broj oscilatora
hv
2
n=2 N 2 = N0e kT Eukupno
E=
n
hv N ukupno
n=n N n = N 0e kT
n n
N ukupno = N i Eukupno = Ei N i
i =0 i =0
 Planckov zakon zraenja 4
n
Eukupno
N ukupno = N i Eukupno = Ei N i
hv n
n
E= N n = N 0e kT
N ukupno i =0 i =0

hv
2
hv
n
hv

N ukupno = N 0 1 + e + e
kT kT
+ ... + e kT

( )
hv

Uvodimo skraenicu: x=e kT N ukupno = N 0 1 + x + x 2 + ... + x n
n
Eukupno = Ei N i = E0 N 0 + E1 N1 + E2 N 2 + ... + En N n
i =0

hv
2
hv
n
hv

Eukupno = N 0 0 + h e + 2h e
kT kT
+ ... + nh e kT


Eukupno
Eukupno = N 0 h ( 0 + x + 2 x + ... + nx )
2 n
E=
N ukupno
N 0 h ( 0 + x + 2 x 2 + ... + nx n )
E= 1 + 2 x + 3 x 2
+ ...
N 0 (1 + x + x + ... + x )
2 n E = h x
1 + x + x 2 + ...
 Planckov zakon zraenja 5
1 + 2 x + 3 x 2 + ...
E = h x
1 + x + x 2 + ...
Uoimo: U nazivniku je geometrijski red.
Uoimo: DERIVACIJA NAZIVNIKA JE BROJNIK!!!
d
(
1 + x + x 2 + ... )
E = h x dx
1 + x + x 2 + ...
1 dz
Za logaritamsku funkciju vrijedi: ( ln z ) ' =
z dx
d
(
E = h x ln 1 + x + x 2 + ...
dx
)
Prisjeanje: ( ) 1
S n = lim 1 + x + x 2 + .. =
n 1 x
Suma geometrijskog reda:
d 1
E = h x ln
dx 1 x
 Planckov zakon zraenja 6
d 1 hv
E = h x ln x=e

kT
dx 1 x

Raunamo derivaciju od ln:

1 1 1 ( )
1
' =
= (1 x ) (1 x ) ( x ) '
2
ln ' = (1 x ) 1 x '
1 x 1 1 x
1 x
1 1 h x x 1
ln ' = E= E = h = h
1 x 1 x 1 x 1 x 1
1
h x
Vraamo x: E= Srednja energija
hv
e kT
1 kvantnog oscilatora
Sluaj klasine fizike, h 0 :
h
hv E= = kT
hv hv Slaganje!!!
e kT
1+ + ... 1+ + ... 1
kT kT
 Planckov zakon zraenja 7
h
E= hv Spektralna gustoa zraenja crnog tijela?
e 1
kT
2 c
Sjetimo se RayleighJeansova funkcije: f (,T ) = kT
4

U klasinoj fizici je kT bila srednja energija oscilatora. Umjesto

nje, treba uvrstiti srednju energiju oscilatora za Planckov oscil.
2 c h Koristimo relaciju: = c/
f ( , T ) = 4 hv

e kT 1
2 h c 2 Planckova formula za spektralnu
f ( , T ) = 5 hv
gustou zraenja crnog tijela.
e kT 1
Eksperiment?
JAKO DOBRO SLAGANJE S PLANCKOVOM FORMULOM!

Opravdanje za kvantiziranost energije? Nema je. To je svojstvo

prirode, fundamentalna injenica u prirodi!
 Planckov zakon zraenja 8
Veza formula za spektralnu gustoa zraenja crnog tijela (klasina
fizika i Planckova formula?
2 c 2 h c 2

f ( , T ) = 4 kT f ( , T ) = 5 hv

e kT 1

Bila dobra samo za visoke temperature! h <<kT

hv
hv 2 h c2 2 hc 2 2 c
e kT
1+ + ... f (,T ) = 5 kT = 4 kT
kT 5 1+
hv
+ ... 1 hv
kT
Zakljuak:
Na visokim temperaturama, Planckova formula prelazi u Rayleigh
Jeansova funkciju. Nije bilo pogreke u klasinoj fizici, ako
promatramo visoke temperature!
 Planckov zakon i Stefan-Boltzmannov zakon
Iz Planckove formule izraunajmo ukupan intenzitet zraenja za sve
valne duljine:
2 h c 2
f ( , T ) = 5 hv I = f ( , T )d

e kT 1 0

2 hc 2 d h
I = Koristimo zamjenu: x=
5 hv
kT
0
e kT
1

h c 2 k 4T 4 x3
x=
kT
I=
h c 0 e 1
3 2 x
dx Tablini integral:

x3 4
0 e x 1dx = 15 I=
2 k 4T 4 2 k 4 4 4
3 2
= 3 2
T
hc 15h c

I = 5, 67 10 8 Wm 2 K 4T 4 = T 4 Stefan-Boltzmannov zakon
 Planckov zakon i Wienov zakon pomicanja
Wienov zakon povezuje valnu duljinu u spektru na kojoj imamo
maksimum zraenja.
mT = b = 2,898 10 3 Km
df ( , T )
Kreemo od Planckova zakona, traimo extrem: =0
d
df ( , T ) d 2 h c 2 ( ) 2 h c 2
= df , T
=
d
d d 5 hv
d d 5 hc

e 1
kT
e 1
kT

hckT 5 kT
hc
hc
df ( , T )
5 e 1 e 2
4
hckT hc hckT
kT 5 e 1 + e =0
=
d kT
2
hc

10 e kT 1

hc
hc e kT hc xe x
=5 Zamjena: x = =5
kT hc
kT e 1
x

e kT
1
 Planckov zakon i Wienov zakon pomicanja
x
xe
mT = b = 2,898 10 3 Km =5
e 1
x

Transedentna jednadba iji je korijen x = 4,9652:

hc
x = = 4,9652
m kT
hc 6, 6256 10 34 3 108
mT = = 23
Km
4, 9652k 4, 9652 1,3805 10

mT = 2,898 10 3 Km

Wienov zakon pomicanja

 xe x
rjeavanje jednadbe: =5
e 1
x

x=
(
5 ex 1 )
ex
x 5(ex-1)/ex
1 3,1606
2 4,3233
3 4,7511
4 4,9084
5 4,9663
4,9 4,9628
4,96 4,9649
4,965 4,9651
4,9651 4,9651
 Neke primjene zakona zraenja crnog tijela
Efekt staklenika:
Prozirna tijela (kvarc, kalcit, saharoza, prozirna stakla, prozirne
plastine mase, ). Prozirni su za vidljivu Sunevu svjetlost.
Npr., prozorsko staklo debljine 2 mm. Za valne duljine 400
2500 nm. Apsorpcija skoro jednaka nuli, tj. staklo potpuno
proputa te valne duljine.
Npr., prozorsko staklo debljine 2 mm. Za valne duljine vee od
5000 nm. Apsorpcija skoro jednaka jedinici, tj. staklo je
neprozirno za te valne duljine.
Efekt staklenika: Sunce emitira vidljivu svjetlost. Ona prolazi
kroz staklo, grije biljke i tlo. Biljke i tlo isijavaju termiko
zraenje (uglavnom infracrveno). Za te valne duljine staklo je
neprozirno. Infracrveno zraenje se zadrava u stakleniku i
povisuje temperaturu u njemu.
 Neke primjene zakona zraenja crnog tijela 2
Tijela crne boje:
Crna tijela za vidljivu Sunevu svjetlost: aa, ugljena praina,
Crna tijela Gotovo potpuno apsorbira vidljivu Sunevu svjetlost.

Crna tijela Infracrveno zraenje?

Za infracrveno zraenje aa
ima koeficijent apsorpcije manji
od 1 aa je u infracrvenom
podruju propusna.
 Neke primjene zakona zraenja crnog tijela 3
Tijela bijele boje:
Bijela tijela za vidljivu Sunevu svjetlost: bijeli papir, snijeg,
Bijela tijela Difuzno reflektiraju vidljivu Sunevu svjetlost.
Bijela tijela Infracrveno zraenje?
Za infracrveno zraenje snijeg ima
koeficijent apsorpcije 1! "Snijeg je u
infracrvenom podruju crn kao aa."

Zato se snijeg bre topi u gradovima nego u prirodi?

"isti" snijeg Slabo se zagrijava (skoro sve reflektira).
"Prljav" snijeg (npr. aa) aa apsorbira Sunevo zraenje
(zagrijava se). aa emitira toplinsko zraenje (infracrveno).
Snijeg upija infracrvene zrake. Zagrijavanje. Topljenje.
 Fotoelektrini efekt i estina teorija svjetlosti
Krajem 19. st. otkrivena je zanimljiva pojava (Hertz): eksperimenti su pokazali
da kada svjetlost upada na metalnu povrinu uzrokuje emisiju elektrona s te
povrine. Ova pojava nazvana je fotoelektrini efekt, a emitirani elektroni
fotoelektroni.
fotoelektroni

Shematski prikaz strujnog kruga za

svjetlost
prouavanje fotoelektrinog efekta.
Kada svjetlost upada na plou E
(emiter), iz ploe izlaze fotoelektroni
prema ploi C (kolektor) i stvaraju
struju u krugu koja se mjeri
ampermetrom A.
U mraku ne tee struja. Da bi struja
potekla, svjetlost mora biti odreene
napon valne duljine (frekvencije).
 Ovisnost fotoelektrine struje o naponu
izmeu E i C za razliite intenzitete upadnog
struja svjetla. Porastom napona, raste i struja dok
veliki intenzitet svjetla ne postigne maksimum (saturacija).
Porastom intenziteta svjetla, poveava se i
struja. Ako je napon negativan, struja se
mali intenzitet svjetla
smanjuje jer sada fotoelektrone odbija
negativno nabijena ploa C. Kada je napon
jednak Vs (potencijal zaustavljanja) niti
napon jedan fotoelektrona ne moe vie doi do
ploe C i struja=0. Taj napon zaustavljanja
ne ovisi o intenzitetu upadnog zraenja.
Maksimalna kinetika energija fotoelektrona
povezana je s potencijalom zaustavljanja:
Problemi oko objanjenja fotoelektrinog efekta klasinom fizikom ili valnom
prirodom svjetlosti:
nema emisije elektrona ukoliko je frekvencija upadne svjetlosti manja od
granine frekvencije (frekvencije praga) fc; Ovo je nekonzistentno s valnom
teorijom koja predvia da bi se fotoelektrini efekt trebao odvijati na bilo kojoj
frekvenciji, ukoliko svjetlost ima dovoljno jak intenzitet
maksimalna kinetika energija fotoelektrona ne ovisi o intenzitetu svjetlosti;
prema valnoj teoriji, svjetlost veeg intenziteta predaje vie energije metalu po
jedinici vremena i izbaeni fotoelektroni trebali bi imati veu kinetiku energiju
maksimalna kinetika energija fotoelektrona raste s porastom frekvencije
svjetlosti; valna teorija ne predvia nikakvu ovisnost izmeu frekvencije
svjetlosti i energije fotoelektrona
elektroni se emitiraju s povrine gotovo trenutno (manje od 10-9 s), ak i pri
niskom intenzitetu svjetlosti; klasino, oekuje se da fotoelektroni neko vrijeme
apsorbiraju energiju iz upadnog zraenja prije nego to napuste metal
Objanjenje fotoelektrinog efekta dao je Einstein (1905.) za to je 1921. dobio
Nobelovu nagradu.
Einstein je proirio Planckov koncept kvantizacije energije elektromagnetskih
valova. Pretpostavio je da se svjetlost sastoji od malih paketa energije (fotona)
iji je iznos jednak E=hf, gdje je h Planckova konstanta, a f frekvencija svjetla,
koja je jednaka frekvenciji Planckovog oscilatora. U Einsteinovom modelu
foton je lokaliziran tako da svu svoju energiju moe dati jednom elektronu u
metalu. Maksimalna energija osloboenih fotoelektrona je Ek,max=hf-, gdje je f
izlazni rad metala i karakteristika je metala.
Sada se mogu objasniti rezultati eksperimenata koji su nerazumljivi sa
stajalita klasine fizike:
fotoelektroni nastaju apsorpcijom jednog fotona, tako da energija fotona mora
biti vea od izlaznog rada, inae nema izbaenih fotoelektrona; to objanjava
kritinu frekvenciju
Ek,max ovisi o frekvenciji svjeta i izlaznom radu; intenzitet svjetla nije bitan
Ek,max linearno raste s porastom frekvencije
elektroni se emitiraju gotovo trenutno, bez obzira na intenzitet, jer je energija
svjetlosti koncentrirana u pakete (a ne rasprena u valovima);
Izmeu Ek,max i f postoji linearna veza (slika).
Sjecite s horizontalnom osi definira
frekvenciju praga fc (kritinu frekvenciju)
ispod koje nema fotoelektrinog efekta.
Moemo izraunati i graninu valnu duljinu:

Za svjetlost valne duljine vee od kritine,

nema fotoelektrinog efekta.
 Rendgenske zrake (X-zrake)
1895. na Sveuulitu u Wurzburgu, Wilhelm Conrad Rntgen (1845.-1923.)
prouavao je elektrine izboje u plinovima pod niskim tlakom kada je primijetio
svjetlucanje fluorescentnog ekrana, ak i na udaljenosti od nekoliko metara od
izbojne cijevi i uz prekrivanje ekrana kartonom. Zakljuio je da je uzrok ove
pojave zraenje nepoznatog podrijetla koje je nazvao x-zrake. Kasnija
istraivanja pokazala su da se x-zrake kreu brzinom bliskom c i da ne skreu
ni u elektrinom ni u magnetskom polju (dakle, ne sastoje se od snopa
nabijenih estica).
1912. Max von Laue (1879.-1960.) predloio je da ako su x-zrake
elektromagnetski valovi kratkih valnih duljina, trebalo bi biti mogue napraviti
njihovu difrakciju na reetki kristala. To je uskoro i potvreno i time je difrakcija
rendgenskih zraka postala nova nezamjenjiva tehnika za odreivanje strukture
materijala.
Tipina valna duljina x-zraka je oko 0,1 nm, to odgovara redu veliine
atomskih meurazmaka. X-zrake s lakoom prolaze kroz veinu materijala.
 X-zrake nastaju naglim usporavanjem
brzih (visokoenergetskih) elektrona; na
primjer kada snop elektrona ubrzan
naponom nekoliko kV pogodi metalnu
metu.

Shema Rendgenskog ureaja.

Slika desno predstavlja spektar zraenja

Rendgentskih zraka. Spektar se sastoji od
dvije komponente: jedna je kontinuirano
zraenje koje ovisi o naponu ubrzanja
elektrona (takozvano zakono zraenje od
min
njem. bremsstrahlung koje nastaje
rasprenjem elektrona na atomima mete) i
od niza intenzivnih linija koje ovise o
svojstvima mete (napon ubrzavanja mora
biti vei od odreene vrijednosti (napona
Spektar zraenja Rendgenskog
praga) da bi se pojavile ove linije.
ureaja na meti od Mo.
 Nastanak zakonog zraenja: prolaskom
elektrona pokraj pozitivno nabijene jezgre
atoma u materijalu mete, dolazi do otklona
elektrona (rasprenja) od prvobitne putanje,
tj. dolazi do ubrzanja elektrona. Prema
klasinoj fizici, svaki ubrzani naboj zrai
elektromagnetske valove; prema kvantnoj
teoriji to zraenje mora biti u obliku fotona
koji nose energiju; dakle, elektron gubi dio
Zakono zraenje (bremsstrahlung). svoje energije pri rasprenju i pri tome zrai
foton; elektron moe izgubiti svu svoju
energiju (zaustaviti se) pri jednom rasprenju
i tada je sva njegova energija (eV)
pretvorena u energiju fotona (hfmax):

Odavde moemo izraunati najkrau valnu duljinu emitiranog fotona:

Budui da se ne zaustave svi elektroni nakon jednog rasprenja, ve nakon niza

uzastopnih rasprenja, zraenje ima karakteristike kontinuiranog spektra valnih duljina.
 Difrakcija Rendgenskih zraka na kristalu

-difrakcija je obraena na kolegiju Osnove fizike 3 Braggov zakon

-vrlo vana tehnika za odreivanje strukture materijala

Shema difrakcije rendgenskih

zraka na kristalu.

Kubina kristalna struktura

NaCl: plave sfere su ioni Cl-,
a crvene Na+. a=0,563 nm.
 Comptonov efekt
Arthur H. Compton (1892-1962), ameriki fiziar
-pokus iz 1923.; usmjerio x-zrake valne duljine 0 prema grafitu; pronaao je da
rasprene x-zrake imaju veu valnu duljinu (manju energiju) nego upadne;
smanjenje energije ovisilo je o kutu rasprenja; ova pojava nazvana je
Comptonovim efektom; jo jedna potvrda fotonske (estine) prirode svjetlosti
-objanjenje: Compton je pretpostavio da se foton ponaa kao estica i da se
sudara s ostalim esticama poput biljarskih kugli dakle, foton ima mjerljivu
energiju i impuls koji moraju biti ouvani pri sudarima; ako se upadni foton
sudari s elektronom koji miruje, fotom mu preda dio svoje energije i impulsa;
posljedica toga je smanjenje energije i frekvencije rasprenog fotona, dok se
valna duljina povea; taj pomak u valnoj duljini iznosi:
- je kut izmeu upadnog i rasprenog fotona
-veliina h/mec naziva se Comptonova valna duljina i iznosi 0,00243 nm; zbog
toga je Comptonov efekt teko uoiti kod vidljive svjetlosti; efekt ovisi samo o
kutu otklona fotona, ali ne i o valnoj duljini; efekt je uoen za razliite mete

Pitanja:
1. foton x-zraka raspren je na elektronu. Frekvencija rasprenog fotona u odnosu na
upadni je a) vea
b) manja
c) ista
2. Foton energije E0 raspri se na elektronu. Raspreni foton energije E giba se
suprotno od smjera upadnog fotona (rasprenje unazad). Rezultantna kinetika
energija elektrona jednaka je
a) E0
b) E
c) E0-E
d) E-E0
3. Comptonov efekt opisuje promjenu valne duljine fotona dok se raspruju pod
razliitim kutovima. Ako neki materijal obasjamo vidljivom svjetlou i promatramo
reflektiranu svjetlost pod razliitim kutovima, hoemo li uoiti promjenu u boji materijala
zbog Comptonovog efekta?

~0,005 nm

0,00243 nm 180 premala promjena

za detekciju okom
 De Broglievi valovi materije
Prisjeanje:
Newton (kasnije i Einstein) Korpuskularna teorija svjetlosti.
Difrakcija i interferencija Svjetlost je valne prirode.
Dualizam, val korpuskula? Samo za svjetlost?
De Broglie Iskreno vjerovao u jedinstvo prirode (vjerovali skoro
svi veliki znanstvenici prije njega). Zato bi svjetlost bila neto
posebno, razliito od svega drugoga u prirodi?
Louis de Broglie (1924.) Poao od stajalita da se atomi i svjetlost
daju opisati istim zakonima!
Kako atomima pripisati valne osobine?
De Broglie Kako Bohrova stacionarna stanja protumaiti zornim
slikama? Ima li u prirodi neto slino stacionarnim stanjima u
svijetu atoma?

Odgovor? Pronaen kod valnih gibanja.

 De Broglievi valovi materije 2
Odgovor? Pronaen kod valnih gibanja.
Kad ica titra. ujemo osnovni ton, onaj koji potjee od titranja
ice kao cjeline.
Postoje i druge vibracije koje se nazivaju viim harmonicima. ica
ima vorove, tj. toke u kojima ostaje nepomina tijekom titranja.
Koliko god sloena bila vibracija, ona uvijek zadovoljava
uvjet da se duljina ice moe podijeliti samo na cijeli
broj polovica valnih duljina, tj izmeu oba kraja ice se
mora nalaziti cijeli broj valnih brijegova i dolova.

Valna duljina titranja ice je diskontinuirana!!!

De Broglie. "Napravimo od naih ica prstenove i
zamislimo da su to orbite elektrona u atomu!"
De Broglie. U mislima zamijenimo gibanje elektrona
po tim orbitama valom koji odgovara elektronu!
 De Broglievi valovi materije 3
De Broglie. Zamislimo da e gibanje elektrona biti stabilno onda i
samo onda ako u orbitu stane cijeli broj n elektronskih valova .
De Broglie. Kada se na krunici ne bi nalazio cijeli broj valnih
duljina, tada bi u jednoj njezinoj toki morao titraj vala imati dva
razliita stanja faze, a to je nemogue.
Matematiki (U opseg kruga treba staviti n valnih duljina): 2 r = n
Uporedimo li ovu formulu s prvim Bohrovim postulatom: 2 mvr = nh
h
= "valna duljina elektrona"
mv
Valna duljina elektrona obrnuto je proporcinalna koliini gibanja
elektrona, a konstanta proporcionalnosti je Planckova konstanta h.

De Broglie Gibanje elektrona (i drugih estica), je valna pojava

koja se podvrgava istim zakonima kao i valovi svjetlosti.
Principijelna je razlika prema svjetlosti u tome to se de Broglievi
valovi mogu kretati razliitim brzinama.
 De Broglievi valovi materije 4
Clinton J. Davisson i Lester H. Germer (1927.) Eksperimentalna
potvrda de Broglieve hipoteze da materija ima i valna svojstva.
Pokus: Ogib elektrona. Proizveli katodne zrake snopove
elektrona- velike brzine ije su valne duljine bile u podruju
rendgenskog zraenja. Njima bombardirali kristale nikla.
Ako je de Broglieva hipoteza ispravna, moramo i kod refleksije
elektrona na kristalu opaziti iste ogibne slike kao i kod refleksije
rendgenskog zraenja.
Davisson i Germer Mjerenjem ustanovili
da izmeu brzine elektrona katodnog
zraenja i pridruene im valne duljine koja
izaziva ogib postoji odnos:
1
= 0, 0725
v

Interferentna slika elektrona.

Egzaktno se slae s de Broglievom relacijom!
 Luis de Broglie (1892 1987)
- francuski fiziar
- dobitnik Nobelove nagrade za fiziku 1929. za otkrie
valne prirode materije, odnosno dualnosti val-estica
- budui da fotoni (svjetlost) pokazuju valna i estina
svojstva (disertacija iz 1924.) za pretpostaviti je da
svi oblici materije imaju oba svojstva (val i estica)

Za fotone: Za sve materijalne estice:

, f = valna E, mv = estina
svojstva svojstva
 De Broglievi valovi materije 5
Primjer: Izraunajte de Broglievu valnu duljinu kuglice mase 1g
koja se giba brzinom od 1 cm/s?
h = 6, 626 10 34 Js
=
h 6, 626 10 34
m = 10 3 kg = 3 2 = 6, 63 10 29
m
mv 10 10
v = 10 2 m / s

Primjer: Izraunajte de Broglievu valnu duljinu ovjeka mase 70 kg

koja tri brzinom od 7 m/s?
h = 6, 626 10 34 Js
=
h 6, 626 10 34
m = 70kg = = 1, 35 10 36 m
mv 70 7
v = 7m / s
Na 1 m puta stane 1036 valnih duljina!!!
Pitanja:
1. Nerelativistiki elektron i proton gibaju se i imaju istu de Broglievu valnu duljinu. to
im je jo isto a) brzina
b) Ek
c) koliina gibanja (impuls)
d) frekvencija
2. Vidjeli smo da elektronu moemo pridruiti dvije valne duljine: Comptonovu i de
Broglievu. Koja je prava fizikalna valna duljina elektrona?
a) Comptonova
b) de Broglieva
c) obje
d) nijedna
3. Kolika je valna duljina elektrona brzine 107 m/s i bejzbol loptice (0.145 kg, 45 m/s)?
4. Kolika je valna duljina relativistikog elektrona 0.999c?

ak i pri relativistikim brzinama, valna duljina elektrona je znatno manja od

makroskopskih objekata.
 Elektronski mikroskop
-ureaj koji poiva na valnoj prirodi elektrona
-slian je optikom mikroskopu, ali za rad koristi elektrone ubrzane do velikih energija
to ima za posljedicu smanjenje njihove valne duljine, a time se poveava razluivanje
mikroskopa
izvor e-
vakuum
katoda
anoda
elektromag.
lee
snop
elektrona

uzorak
komora
za uzorak
ekran

okular

foto-komora

Katoda i anoda slue za ubrzavanje e-, a potom se oni fokusiraju pomou

elektromagnetskih lea. Snop e- potom dolazi na uzorak
Optiki (svjetlosni) mikroskop
Optiki mikroskop za poveanje koristi sustav lea i vidljivu svjetlost (valne duljine 400-
780 nm). Stoga je rezolucija takvog mikroskopa odreena polovicom najkrae valne
duljine vidljivog spektra, dakle oko 200 nm. Optikim mikroskopom moe se postii
uveanje predmeta do najvie oko 1000 puta.

Elektronski mikroskop:
Elektroni se ubrzavaju naponom od 100 kV. Valna duljina tako ubrzanog elektrona je
reda veliine piknometra (pm). To je 100 000 puta manje od valne duljine vidljive
svjetlosti. Rezolucija elektronskog mikroskopa je oko 50 pm, a poveanje moe biti ak
do 10 milijuna puta.

Valna priroda estica uoena je za elektrone, ali i za neutrone, te atome vodika i helija,
pa ak i za neke molekule. Difrakcija elektrona i neutrona koristi se pri utvrivanju
strukture materijala.

Primjer:
Odredi energiju i valnu duljinu elektrona ubrzanog naponom od 100 kV.
Alveole u pluima. Crvena krvna zrnca

Slomljena vlas kose. Krvni ugruak.

Premda se el. mikroskopom mogu razluiti ak i pojedinani atomi, koristan je i za
gledanje veih objekata jer omoguava promatranje njihovih detalja.

Mrav. Glava crva (Protophormia sp.). Grinja.

Branena grinja. Maja buha.

 Princip (naelo) neodreenosti
Mjerenje u fizici. Vie puta mjerimo. Javlja se pogreka.
Rezultat mjerenja: f = f f Precizan ureaj? Mogua vrlo
mala pogreka!
U svijetu atoma. Neto potpuno novo!
Postoji granica tonosti do koje se moe poznavati stanje nekog
fizikalnog sistema!
Poveana tonost mjerenja jedne fizikalne veliine vodi
nepoznavanju neke druge fizikalne veliine za taj sistem!
To svojstvo izraavaju tzv. relacije neodreenosti.
Za koliinu gibanja p i za poloaj x estice vrijedi: x p h
to tonije poznajemo poloaj estice, sve manje znamo o
njezinoj brzini, i obrnuto.
U svijetu atoma mjerenje utjee na stanje sistema!
Primjer:Kroz pukotinu proputamo snop elektrona
i promatramo gdje elektroni udaraju na zastor.

Tonost s kojom poznajemo poloaj estice koja

je prola kroz pukotinu jest: x = b
Snop elektrona je val. Ogib na zastoru.
Elektron je najvjerojatnije pao unutar glavnog maksimuma.
Valna optika sin = /b.

Koliina gibanja u smjeru okomito na upadni snop: px = p sin

Ukupna neodreenost koliine gibanja u smjeru okomito na
upadni snop: px= 2px (otklon el. moe biti gore ili dolje)
h h
De Broglie p = h/ p = 2 p sin = 2 = 2
x x
b b
x p x = 2 h h
Zakljuak: Ua pukotina. Toniji poloaj. Ali zbog ue pukotine
imamo jai ogib. ira centralna pruga, tj. vea neodreenost
koliine gibanja.
Eksperimenti: Relacije neodreenosti: x p x h
y p y h
z p z h
E t h

Relacije neodreenosti su posljedica de Broglieve valne teorije

(estica valni paket).
Werner Heisenberg (1901.-1976.), njemaki fiziar
-1927. utemeljio princip neodreenosti:
Ako je mjerenje poloaja estice napravljeno s preciznou x, a istovremeno
mjerenje koliine gibanja (linearnog impulsa) napravljeno s preciznou px, tada
umnoak dviju neodreenosti ne moe nikada biti manji od h

x p x h

Drugim rijeima, fizikalno je nemogue istovremeno mjeriti i toan poloaj i tonu

koliinu gibanja estice. Ako je x jako malo, tada je px jako veliko, i obratno.

Slino vrijedi i za energiju odreenog kvantnog stanja i vremena boravka estice na tom
energijskom nivou:

Heisenbergovo naelo neodreenosti izazvalo je brojne kritike u svijetu fizike 20.

stoljea (Einstein: Bog se ne kocka.) jer se protivilo deterministikim principima
dotadanje fizike. Time je zapoela je era probabilistikog pristupa (uvoenje
vjerojatnosti) kvantnoj fizici i postavila se bitna granica preciznosti eksperimenta.
Relacije neodreenosti i apsolutna nula

Apsolutna nula = temperatura na kojoj prestaje gibanje svih estica

Princip neodreenosti: ako gibanje prestaje, tada je poznata koliina gibanja estica
(p=mv=0). Stoga je umnoak xpx=0, a to ne moe biti prema relacijama
neodreenosti. Stoga, estice ne miruju niti na apsolutnoj nuli.

Primjeri:
1. Neka je brzina elektrona 5103 m/s izmjerena s tonou (neodreenou) od
0,003%. Nai minimalnu neodreenost u poloaju elektrona.

kol. gibanja:

neodreenost p:

neodreenost x:
2. Elektron se u atomu moe nalaziti u pobuenom stanju u vremenu od 10-8 s. Koliki je
minimum neodreenosti u energiji?
 Schrdingerova kvantna mehanika
Schrdinger Polazi od de Broglieve ideje. Valovi titranja ice
su prikazani valnom jednadbom.
Schrdinger Slina jednadba vrijedi i za "valove" u svijeta
atoma. Pretpostavka da se oni ire brzinom svjetlosti (EM valovi):
1 2u
u 2 2 = 0
c t
Rjeenja gornje jednadbe?
Schrdinger Pretpostavlja rjeenje u obliku: = e it ( x, y , z )

Gdje su operatori:
= i + j + k gradijent
x x z
= Laplasijan
2 2 2
= 2 + 2 + 2
x y z
 Schrdingerova kvantna mehanika 2
1 2u = e it ( x, y , z )
u 2 2 = 0
c t
i t 1 2 it
e ( x , y , z ) + 2 e ( x , y , z ) = 0
c
i t 1 2
e ( x , y , z ) + ( x , y , z ) =0

2
c
Stacionarni sluaj Schrdingerove jednadbe. Kada je: e it 0
2
( x , y , z ) + 2
( x, y , z ) = 0
c
Svako rjeenje gornje jednadbe zovemo materijalni val, a funkciju
zovemo valna funkcija.

Zahtjevi za valnu funkciju: jednoznana, neprkidna, derivabilna,

 Schrdingerova kvantna mehanika 3
=e i t
( x, y , z ) 2
( x , y , z ) + 2
( x, y , z ) = 0
c
2 2 2
=? = = = 2 p
c c c h =
c c h
mv
p p h
= = = = reducirana Planckova konstanta
c h 2
2
2 p2 p2 = ? Iz energije: Ukupna energija estice = Ek + Ep
=
c2 2

mv 2 p2
E = Ek + E p = + U ( x, y , z ) E= + U ( x, y , z )
2 2m
p 2 = 2 m ( E U ( x, y , z ) ) Najjednostavniji oblik
2m Schrdingerove
( x, y , z ) + 2 ( E U ( x, y , z ) ) ( x, y , z ) = 0
jednadbe
 Schrdingerova kvantna mehanika 4
2m
( x, y , z ) + 2 ( E U ( x, y , z ) ) ( x, y , z ) = 0

Sloeno? Teko za pamtiti?

Nema problema. Postoji i "ljepi" oblik.
Erwin Schrdinger, Werner Heisenberg, Paul Dirac, Max Born,
Razvili tzv. KVANTNU MEHANIKU. (kolegij na 3. godini)
Ideja: Pronai vezu izmeu fiz. veliina u klasinoj fizici i fizikalnih
veliina u kvantnoj mehanici! (Neto slino kod jednolikog gibanja
po krunici: put kut; brzina kutna brzina, ..)
Koristimo nekoliko osnovnih naela kvantne mehanike:
1. Svakoj mjerivoj fizikalnoj veliini, koja ovisi o poloaju i koliini
gibanja estice, pripada neki operator.
Operator? "Izraz koji djeluje na neku funkciju."
 Schrdingerova kvantna mehanika 5
2m
( x, y , z ) + 2 ( E U ( x, y , z ) ) ( x, y , z ) = 0

Operator? "Izraz koji djeluje na neku funkciju."

Moe sadravati prvu ili drugu derivaciju, moe znaiti samo obino
mnoenje, .
Primjeri operatora za jednodimenzionalno gibanje:

Fiz. veliina Operator

poloaj x x
kol. gibanja p
i
x
kinetika p2 2
2

enegija 2m 2m x 2
ukupna p2 2
2
+ U ( x, y , z ) + U ( x, y , z )
energija 2m 2m x 2
 Schrdingerova kvantna mehanika 6
2m
( x, y , z ) + 2 ( E U ( x, y , z ) ) ( x, y , z ) = 0

Primjeri operatora za trodimenzionalno gibanje:

Fiz. veliina Operator

poloaj r r

kol. gibanja p i

moment kol.
gibanja L=rp L = i r

kinetika p2

2
2
enegija 2m 2m

ukupna p2
+ U ( x, y , z )
2
2 + U ( x, y , z )
2m
energija 2m
 Schrdingerova kvantna mehanika 7
2m
( x, y , z ) + 2 ( E U ( x, y , z ) ) ( x, y , z ) = 0

2. naelo kvantne mehanike:

Operatori fizikalnih veliina (A) su tzv. hermitski operatori: Za
svako rjeenje Sch. jednadbe mora vrijediti:

( )
A 2 dV = A 2 1dV
*
*
1

Za hermitske operatore vrijedi: Vlastite vrijednosti hermitskih

operatora realni su brojevi.
3. naelo kvantne mehanike:
Stanje nekog fizikalnog sistema moe biti opisano valnom funkcijom
= Cn n svojstvene funkcije
n

svojstvene vrijednosti
 Schrdingerova kvantna mehanika 8
Za nas. Koristimo samo prvo naelo:
2
p
2 2
Koristimo supstitucije: px i x
x 2
x
2
p y2 2
p y i y 2
y
2
pz i p
2 2

z 2
z
z

Polazimo od izraza za ukupnu energiju: E = K + U

p2 p2
E= + U ( x, y , z ) + U ( x, y , z ) = E
2m 2m
2 2 2 2
2 + 2 + 2 + U ( x, y , z ) = E
x y z 2 m 2
2
H = + U ( x, y , z )
+ U ( x, y , z ) = E 2m
2 m
HAMILTONIJAN
 Schrdingerova kvantna mehanika 9
2
2

+ U ( x, y , z ) = E H = + U ( x, y , z )
2m 2m

H = E Drugi oblik Schrdingerove jednadbe

Traenje funkcija koje zadovoljavaju Schrdingerovu jednadbu.

Traenje vlastitih funkcija operatora H (1, 2, , n)
Svaka od vlastitih funkcija operatora H ima vlastite vrijednosti
(diskretne) tako da vrijedi:
A n = an n
 Schrdingerova kvantna mehanika 10
Primjer: Nai svojstvene vrijednosti operatora A = -d/dx za
funkcije 1 = eikx i 1 = ex.
d ikx
A 1 = a1 1 e = ikeikx = ik 1 a1 = ik
dx
d x
A 2 = a2 2 e = e x = 1 a2 =
dx
 Atom vodika u kvantnoj mehanici
2
Za vodik je poznat izraz potencijalne energije: U ( x, y , z ) = 1 Ze
4 0 r
2
1 Ze 2
= E
2m 4 0 r
Teko za rijeiti u kartezijevom sustavu. Koristi se sferni sustav:

x = r sin cos
y = r sin sin
z = r cos
Laplasijan se tada moe prikazati kao:

1 2 1 1 2
= 2 r + 2 sin + 2 2
r r r r sin r sin 2
 Atom vodika u kvantnoj mehanici 2
2
1 Ze 2
= E
2m 4 0 r

Sferni koordinatni sustav omoguava da se rjeenje Sch. jednadbe

prikae kao umnoak radijalne i kutne komponente:

n ,l ,m ( r , , ) = Rn ,l ( r )Yl m ( , ) kuglina (sferna)

funkcija
radijalna funkcija

Par kuglinih funkcija: Prva radijalna funkcija:

1
Y0 =
0
3 Z
3/ 2 Zr
4 Y 1
= sin e i R10 ( r ) = 2 na0
8 e
1

a0
3 ...
Y =
0
cos
4
1
 Atom vodika u kvantnoj mehanici 3
2
1 Ze 2
= E
2m 4 0 r

Traenjem svojstvenih vrijednosti energije, dobije se spektar:

2 4
Z m e
EnZ = E1 2 gdje je: E1 = e2 2 = 13, 6eV
n 8 0 h

Isti rezultat kao u Bohrovom modelu atoma!

U ovisnosti o glavnom kvantnom broju n. Imamo orbitalne
kvantne brojeve l = 0, 1, 2, , n-1.
To znai da su energijska stanja degenerirana, tj. ako je n jednak.
Energije svih stanja su identine, iako imaju razliite valne funkcije
(razliiti l).
 Atom vodika u kvantnoj mehanici 4
2 4
Z m e
EnZ = E1 2 gdje je: E1 = e2 2 = 13, 6eV
n 8 0 h
Glavni i orbitalni kvantni
brojevi u vodikovu
spektru:

Uvoenje spina. Dodatak u valnoj funkciji:

n ,l ,m , s ( r , , ) = Rn ,l ( r ) Yl m ( , ) s

n, l, m, s kvantni brojevi, isto znaenje kao u Bohrovom modelu.

 Fizikalno znaenje valne funkcije

Ima li valna funkcija fizikalno znaenje?

Ima kvadrat valne funkcije! To je vjerojatnost nalaenja estice u
nekom prostoru.
P ( x) = ( x)
2

Vjerojatnost da naemo esticu unutar intervala a, b jednaka je:

b
P ( a < x < b ) = ( x ) dx
2

Budui da estica mora biti negdje. P mora biti normirana, tj.

+

( x) dx = 1
2

 Fizikalno znaenje valne funkcije 2

Primjer valne funkcije i njene gustoe vjerojatnosti:

 Kvantnomehaniko tuneliranje

= pojava u kvantnoj mehanici: ako estica naie na potencijalnu barijeru koju

ne moe prijei, ukoliko je barijera dovoljno uska, estica moe napraviti tunel
i proi kroz barijeru (iako ne moe preko nje); tuneliranje je posljedica valno-
estine prirode materije
klasina fizika:
penjanje uz brdo
E < EB
EB
kvantna fizika:
tuneliranje
E

- primjena: nuklearna fuzija, tunelirajua dioda, tuneliranje supravodljivih elektrona kroz

potencijalnu barijeru, STM (skenirajui tunelirajui mikroskop)
 Pretrani (skenirajui) tunelirajui mikroskop

- engl. STM, Scanning Tunneling Microscope

- konstruiran 1981. G. Binning & H. Rohrer (ETH, Zurich); Nobelova nagrada 1986.
- rezolucija: lateralna 0,1 nm, dubinska 0,01 nm
- slui za povrinsko snimanje uzorka (odreivanje poloaja atoma) i manipulaciju
atomima
- za rad je potreban jako visoki vakuum, ali postoje inaice koje rade u tekuini,
plinovima i u velikom rasponu temperatura (mK 500 K)

Ugljikova nanocijevica.

Povrina zlata (100).

Princip rada:
- piezoelektrina cijev, koja zavrava vrlo otrim vrhom (jednim atomom), prelazi preko
povrine uzorka na jako maloj udaljenosti; izmeu uzorka i vrha (probe) postoji odreeni
napon koji omoguava tuneliranje elektrona s povrine uzorka na vrh; na mjestu gdje se
nalaze atomi, struje tuneliranja se povea, a izmeu atoma slabi; tako se pretraivanjem
(skeniranjem) povrine mogu odrediti mjesta s oveanom strujom, odnosno poloaji
pojedinih atoma; rezultati se obrauju pomou raunala i na zaslonu se dobije slika
povrine

IBM logo nainjen od Xe

atoma na povrini Ni (1989.)

Kvantni koral: 48 at. Fe na Cu.