(2) S vatk o lima pravio na zatitu m oralnih i m aterijaln ih in teresa

k o ji protticu m a old k o je g znanstvenog, k n jievn og dilli um|jetnli!klog p r o

izvo d a fcoijemiu je on autor.
L A N A K 28. Svatko dima p ra v o na drutveni ii m eunarodni p o re
d a k u ikojem priava ii sliolbode izloen e u o vo j D eklaraciji mogiu bultd p o t
puno 'dtviair eme.
L A N A K 29. (1) S va tk o itna obveze prem a zajednici iz ikoje je
jeidliino m ogue islolbodbo i pumo razvti'jainlje n jego ve iliionoistii.
(2) U vrenju svojliih p ra v a i sloboda svatko trelba da buide podvrgn u t
samo oimiim oigranienjiimia Ikoljia su odreena zakonom isklju ivo u cilju
osiguranja dunog priiznamijia i potovanja p ra va i sltolboda idirug'i'h i u
diljiu zaidovoljenrja pratviiionilh za h tjeva moiralia, jiavnog poretka fi. opeg
blagostanja u dem okratskom drutvu.
(3) T a iprtava i slobode n i u kojem sluaju ne mogu se p rim je n jiv a ti
pridbivno ciljevim a ii macedonia U jed in jen ih naroda.
L A N A K 30. M ta ise u ovoij Deklanacijli ne moe tum aiti kao p ravo
m a k o je (drave, skupine il!i osolbe da uestvuje u Who k o jo j djelatn osti
iUi ida vri Milio kakvu iraidnlju usmjerenu na unitenje ibilo Ikojih o v d je
izloenih prava i slolbodia.
U je d in je n i narodi

POSTANAK OPE DEKLARACIJE

O PRAVIMA OVJEKA

P r ije dvadeset godina, dana 10. prosinca 1948, Opa skuptina U je

dinjenih naroida na svom treem zasjedanju u iPariau prihvaitfla je i p ro
glasila O pu deklaraciju o p ra vim a ovjeka. Od tada se itaj dan slavi
svake godine kao Dan p rava ovjeka. Jubilarna prola godina p rosla v
ljen a je u cijelom svijahu kao M eunarodna godina p rava ovjeka.
Ono, to D eklaracija sadri, rezu ltat je ra zvo ja ovjekove miisli i n je
g o ve uporne bonbe za hum anizaciju ljudskih odnosa kroz vjek o ve . Iako
je D eklaracija donesena neposredno (poslije dru gog svfjetskog rata, u k o
jem u su se na maroilt nain is p o ljile nem ilosrdne okrutnosti, bru taln i
zloini i masovna u b ija n ja lju di, ona niijje samo humanistika reak cija
poslijeratnih Ijuldi. N a n jezin u stvaranju, ti jelkom p o vij esiti civilizira n og
ovjeanstva, radile su ita ve gen eracije filozofa, pravnika i teologa. Id eja
o postojanju odreenih p riro d n ih prava ovjeka nastala je jo u antiko
vrajjeme. Poetke jo j nalazim o u grkim gradovim a dravam a kod
filo zofa ktasliionoig diolba. Za Herakliita iiz Efeza (576 480), 'kojli se
smatra jednim od p rvih filo z o fa p rirodn og p rava,1 u ovjeku postoji jdan

1 R. H u bert: C on tribu tion l tude sociologique des origines du droit n atu re l,

A rchives de philosophie du droit et de sociologie juridique, 1933, br. 34, str. 127.

5
unutranji zafcon, k o ji regu lira meuljudske odnose. T a j zatooin je izraz
opeg zakona ili boanskog logosa. Misao, da p ostoji jedno prirodno
i vjeno pravo, kolje n igdje n ije napisano, a ikoje predstavlja moralni
red u svijetu , bila je ope prihvaena id e ja u staroj G rkoj. Ona je
dolazila do izra a ja i u k n jievn im djelim a, npr. u S ofo k io vo j (495 406)
Antigond. A ntigon a, kada je odluila suprotstaviti se K reon tovoj tira-
niji, u potrebljava posljedn ji argument navodei da postolje vje n i i ne
p ro m jen ljiv i zakoni, k o je ne mogu izm ijen iti pisani zakoni to ih donosi
vlast.
K o d (rimskih filo zo fa sitoika i kod rim skih p ra v n ik a nalazim o jo
razraeniju Mejiu prirodnog tprava. Zbog toga su rim ski pravn ici (tvrdili
da je p ra v o vjetin a dobroga i jednakoga (Iu s est ars boni et aequi),
te da postoje tri tem eljn a principa u pravu : poteno iv je ti, idirugom ne
koditi i svakom e svo je dati (honesite vive re, alteru m non laedere, suurn
cuique tnibuere). Unutranja p o vij est rim ske d ra ve bila je ispunjena
borbama za politika i socijalna prava. Poznate su iborbe plebeijaca za
ravnopravnost s patricijim a, zaitim ustanci robova pod Eunusom i pod
Spartakom i pokuaji provoenja agrarne re fo rm e za v r ije m e tbrae Tiibe-
rija i G aja Grakha. P oja m ius n atu rale n alazim o u d jelim a velikih
rim skih p ravn ika iz doba klasine juriispruencije. T o ije razdoblje, u
kojem u je rim sko pravo d oivjelo svoj n ajvei dom et i kada je poelo
poprim ati znaaj univerzalnoga prava, k o je e po.slije p rih va titi gotovo
svi civilizira n i narodi. U ibome vrem enu stvarali su s vo ja idjela Gaj, U lpi-
jan i Paulus, k o ji u nijima go vo re o prirodnom pravu. Za Paulusa je
prirodno p ravo ono, ije su norm e izraz (trajne pravedn osti i dobrote,
lus plurilbus modis diditur : uno modio, cum id quod sem per aequum
ac bonum est ius didijtur, ut est ius -naturale (D igesta 1, 1, 11). Postkla-
siono rim sko pravo, k o je je ve bilo pod u tjeca jem g rk e filo z o fije i
uenja kranstva, smatra, da ius n atu ra le p red sta vlja m etafizik i p o
redak s v ije ta i da je kao takvo vjen o i n ep ro m je n ljivo .2
Nem a sumnje, da je utjecaj kranstva fornaio revoliudiOnairni znaaj
na odnoaje m eu lju d im a u Romskom carstvu. K ranstvo je predstav
ljalo m oralnu i politiku revoluciju. Od p o ja v e (kranstva ovjekova
osoba p red sta vlja jednu viu vrijedn ost u odnosu n a d ra vu i druge poje
dince. o vjek se p o ja v lju je Ikao nosilac jedn og lju dskog (dostojanstva,
kojem u n e pripada poradi toga, to mu ga drava ikomcedira, nego zato,
jer je ono svojstven o n jego vo j ljudskoj prirodi. P o shvaanju kranstva
svi su lju d i djeca B oja i meu sobom braa. S vaki ovjek, samim tim,
ito je ovjek, bez o'bz'ira na svoj drutveni poloaj, -dostojan je poto
vanja. O va nauka o .bratstvu i jednakosti svih lju d i n em in ovno je morala
utjecati i na n jih o vu svijest, da im pripadaju odreena p ra v a samo zato,
to su Ijuldi, i ida (ta prava nitko ne sm ije kriti ii oduzim ati, pa ni drava.
O vim s vo jim uenjem kranstvo n ije uspjelo u potpunosti izm ijeniti
sviijest i shvaanja ljudi. Dapae, m oemo kazati, da je utjecaj ovoga
uenja na u re en je ljudskog drutva bio vrlo spor. T o je donekle razum
ljiv o poradi toga, to o va nauka n ije bila jedin i faktor, k o ji je utjecao
2 E isn erI-Iorvat : R im sk o p ra v o , Z agreb, 1948, str. 8 i 9.

6
na svijesit lju d i i na ja vn i ivot. Osim toga, n ije bilo ni m ogue tako brzo
izm ijen iti n avike i shvaanja nimsfcog i helenistikog drutva onoga doba.
U staro i n vijek u ropstvo je postojalo iu svih naroda. O datle porazna
injenica, da se u doba, kada je kranstvo ve u velike b ilo raireno,
ustanova ropstva nastavlja, to je ooilto u protivnosti s uenjem o jedn a
kosti ljudi. Mada kranstvo n ije uspjelo u jednom relativn o 'kratkom
povijesn om razdoblju u kinuti iropstvo, ono je, bez sumnje, u tjecalo na
hum anizaciju odnosa izm eu gospodara i roba. Gospodar je nald robom
imao p ravo vlasnitva kao i nad svakom drugom stvari, jer je rob bio
stvar (res), a ne osoba. Zato ga je m ogao i ,proda'ti. Osim toga, gospodar
je slobodno m ogao roba i u b iti (ius vita e ac neois). T eli je privi kranski
car Konstantin hotim ino usmren je roba proglasio zloinom u m orstva
zbog k o jeg a je gospodar kazneno odgovarao kao i za usm renje dru gih
osolba.3 Rim sko pravo za v rijem e kranskih careva u velo je jo jedan
n ovi nain putanja na slobodu robova, tzv. orlkvenli oblik (manumissio
in ecclesia). Gospodar roba, pred skupljenim vjernicima i sveenicim a
izj'aivio bi, da ga ortputa iz ropstva. O vaj nain putanja na slobodu im ao
je taj uinak da je oslolboeridlk postajao rim ski graanin/1
Izm eu IV i X stoljea, kada je kranstvo poelo u tjecati na ja vn i
ivot. K atolika C rkva poduzim ala je efikasne m jere u svrhu zatite
i osloboenja robova. N a 22 crkvena koncila u tom razddblju ra sp ra vlja lo
se i donoene su odluke sa svrhom , da se popravi poloaj ro b o va .5 P o
rim skom pravu rob n ije im ao, ne samo (imovinskih prava, nego n i o b i
teljskih. On n ije m ogao stupiti u brak. Djeca, (koja su nastala liz spolne
veze izm eu roba i ropkiinje, nilsu pravno bila u 'srodstvu s ro d iteljim a ,
a ,miiti izm eu sebe. M eu ostalim , zasluga je kranstva, to je u srednjem
vijek u robovim a priznato p ravo da im aju obitelj.6
Iz o voga vidim o d a ljudim a, po pravilu, nije svojstveno brzo p rih va
anje n ovih ideja, n ego da su esto potrebna i velik a vrem enska razdob
lja, da nove ideje sazru u svi jesti lju d i i da budu d efin itivn o prihvaene.
O vdje je bitno, da je kranstvo donijelo ljudim a iideju o dostojanstvu
ovjeje osobe i o jedinakositi svih ljudi, ibez obzira na rasu, narodnost,
drutveno p orijek lo i spol, kako to ui sv. P avao: N e m a tu vlie ni
id ova n i G rka; nem a v i e mi roba n i slobodnjaka; nem a vie n i m ukog
nli enskog, jer ste svii samo jeldan u Kristu Isusu (Gatlaainiima 3, 28).
Sv. Pavao takoer sm atra, da postoji prirodno pravo. On ga o tk riva
u ljudskoj n aravi i u savjesti ljudi. Tu je sv. Pavao b liz stoikoj filo z o fiji
rim ske epohe. Bitna je ra zlik a meu n jim a u tome, to stoici iz v o r toga
prava nalaze u samoj p riro d i kao takvoj, olk ga sv. Pavao .nalazi u Bogu.
Da sv. Pavao prihvaa id eju o postojanju prirodnog prava, v id im o iz
n jegove poslanice Rlim 2, 14 16: Jer, kad pogani ikoji nem aju eafcona
vre, voeni naravlju , propise zakona, onda su oni, nem ajui zakona,
sami sebi zakonom. Oni inom dokazuju, da ono, to propisuje zakon,
3 EisnerH o rvat: cit. d jelo, str. 108.
'< E isnerH orvat : cit. d jelo, str. 111.
n J. Eppstein : T h e catholics tradition of the la w of nations, N e w -Y o r k , 1950, str.
306461, gdje su navedeni svi koncili s godin am a odravanja od god. 305. do god. 992,. i
gdje se pisac poziva na p ojedin e kanone, k o ji govore o zatiti robova.
n D. Rops : L histoire de l E glise du C hrist, tome IV , Paris, 1962 65, str. 238241.

7
 Stoji upisano u njihovim srcima, o emu zajedno s tim daje svjedoanstvo
njihova savjest: unutranji sudovi, koji ih m eusobno optuuju ili
brane.
K r o z ita v sredn ji vijjk m nogi s<u katoliki teo lozi nauavali posto
ja n je prirodn ih p ra va i zafoona. Lju dski zalkoni, p o n jim a, m oraju biti
u sikladu s Uim pruirodnim zakonima, je r inae prestaju ibiti zalkoni. Citirat
emo jedinoga od n ajveih meu njima, sv. Tom u Afcvinslkoga (1225-1274),
On fcaze: S v a k i zakon, k o ji je sastavio ovjek, lima karakter zakona
toruo do one granice, dio k o je se izvodii iiz pniirodnog zakona. Alli, ako
je m a u k o jo j toki u sukobu s prirodnim zakonom, on odjednom prestaje
biti zalkon; om je samo jedno izopaenje zakon a.7
U X V I I i X V I I I stoljeu filo zo fi, pravnici i publicisti, kao (reakciju
na vladarske apsolutizm e u Evropi, ponovno istiu id eju p rirod n og prava.
Stvara se tzv. koda prlirodniog p ra v a , ijliim se osnivaem sm atra hioland-
ki p ra vn ik H ugo Groltius (1583 1645). O n je ni svom e glavn om djelu
D e iu re belili ae pacds konano dotjerao teoriju p rirod n og prava. Po
njemu, prirodn o p ravo pirolizliazi iz lju dskog razuma. V rije d i za sve na
rode i u^sfviiim vrem enim a, je r je vjen o ii nepromgecnljiiwo. P o zitivn o pravo,
k oje d ra va propilsuje u svojoj zakonodavnoj djelatnosti, treba da bude
u skladu s tra jn im i jedinim ispravnim nepisanim norm am a prirodnog
prava, odnosno lju dskog razuma. Lju di se raaju s odreenim prirodnim
pra/yama. T a p ra va ovjeku ne pripadaju zboig toga, to mu !ih je dalo
drutvo, n ego zato, to je on ovjek i kao ta k a v im a ta pravia. Drutvo,
odnosno drava, m ora potovati ta prava. Porr,adi toga mdltiko ne sm ije ta
p rava odu zeti oovjieku. Ona se m ogu ograniiti u interesu nuitva i dru
gih pojedinaca, a li o tim ogranienjim a opet o d re u je pojedinac preko
svojih predstavnika.
Flilozofslke tem e lje kole prirodnog prava postavio je engleski filo zof
John Lo.cke (1632 1704). Locke je ivio u v r ije m e druge engleske revo
lucije, k o ja je sruila dinastiju Stjuart te postavila tem e lje ustavnoj
monarhiji. U borbi izmeu k ralja i parlam enta, L ocke j e staio na stranu
parlam enta, k o ji je iao za ogranienjem k ra lje vsk e vlasti. Locke-ova
teonija n ije b ila nova. Ve p rije refor.madije fcol teologa je postojala ten
dencija, da se k raljevsk a vlast ogranii. P o m iljen ju Rus'selta, to je bio
dio borlbe izm eu C rk ve i drave, k o ja se u E vrop i vo d ila gotovo itav
eredlnjii viijefc. U to j boribi sveenlicii sai odliunio poidupliralli pira/vo poda
nika, d a se oduipiru tiranskim vladarim a. Iako oni to nisu in ili u inte
resu naroda n ego pape, n jih o ve m isli i rije i im a le su svoj uinak i kod
naroda. RuJsseOll citira teologa BeHamiiina (1542 1621), kioijli (je ve u ono
vtriiijeme /tvrdio, da svjetovna vlast p otjee od naroda, a ne od Boga, i da je
namoid dddjeljiufje vladaru.8
Pirema L o ck e-o vo j teo riji svakoj ljudskoj vlasti prethodi prirodn o
stanje. U tom e stanju vladaju p riro d n i zakon i, Ikoji su stvarno Boje
zaipovijedi. O vo prirodn o sta n je n ije historijski postojalo, nego je to

1 C itirano p rem a B. R ussell: H isto ry o f western p h ilo so p h y , prijevod, izanie

K K osm osa, B e o g ra d , 1962, str. 599.
8 B. R u ssell: cit. djelo, str. 594 i dalje.

8
jedina zam iljena zajednica, u k o jo j lju di ive u skladu s razum om , ali
bez ik a k v e vlaisti. V last mi'je potrebna, jer se lju di pokoravaju razumu,
k o ji je boanskog porijek la. U ovom prirodnom stanju lju d i su slobodni.
M ada je o vjek slobodan, zakon razuma namee mu stanovita o gra n i
enja u 'toj zajednici slobodnih ljudi. Budui da iz to g p rirod n og zakona
razum a proizlazi, da su svi lju d i jednaki, niltfco ne sm ije dru gom e nano
siti tetu u pogledu n'jegova ivota, slobode i im ovine. M eutim , s v i lju d i
ne iv e po prirodnim zakonima. Postoje pojedinci, k o ji kre o v e zakone.
U ta k vo m sluaju o vjek im a p ravo da se od 'takvih pojedinaca brani,
je r oni u groavaju n je g o v 'Opstanak. U prirodnom stanju svaki bi o vjek
m orao braniti sam sebe, je r nem a vlasti, pa 'bi svatko m orao biti sudac
u svojoj stvari. T o b i b ilo nemogue. Poradi toga su se lju d i d o g o vo rili
da sitvore vlaslt, odnosno dravu. T o 'je Locke-ov drutveni u g o v o r.
Oilto je, 'da on historijski n ije postojao, nego je to jedna p ravn a fik c ija
sa svrhom , da se o pravda postanak d ra ve ii da se ona ogranii u svo jim
pravim a. Temelljem tog a u go vo ra na dravu su pojedinci p ren ije li o d re
ena prava. A li ne sva. N ek a prava pojedinac n ije ni m ogao p ren ije ti
na dravu, jer su ona n eotu iva i neprenosiva. Ona su tako vezana
s ovjekom , da su od n jega n eodvojiva. o vjek je ta iprava zadrao
i on ih m oe suprotstaviti i drutvu i drugim pojedincim a. T o su pravo
na ivot, na ljudsko dostojanstvo, na slobodu, na sigurnost liltd. T a prava
Locke zove prirodn im pravim a. Ona su identina s m oralnim normama.
D rava donosi zakone, ikoji m ogu b iti ii dobni i lo'i. K r ite rij za etiku
ocjenu doltaniih zakona jesu prirodn i zakoni. Sve ono, to je u suprot
nosti s prirodnim p ravom , m oralno je loe i ne obvezu je pojedinca na
poslunost prem a dravii.

Socijalne i p o litik e p rilik e u evropskim dravam a i u S jevern oj

A m erici u drugoj p o lo v ici X V I I I stoljea do vele su ido p o litik o g i p ra v
nog inormiranja o vih id e ja kole prirodnog prava. P r v i ta k a v poliitiko-
-pravrni akt na svijetu jest poznata D eklaracija o nezavisnosti S A D , koju
je 4. srpnja 1776. donio tzv. D ru gi Ikonitinentalni kongres, u k ojem u su se
nailazili predistaviiici 13 engleslklih kolon ija u S jevern oj A m erici, poslije
privih lanica SAD, Tekst D ek la ra cije napisao je Thomas Jefferson, koji
je uz Washimgtona i Benjamiina Franklina bio jedan od vo a p ok reta za
nezavisnost. U D e k la ra c iji se sveano proglaava nezavisnost dotadanjih
kolon ija i prekid svih p o litik ih veza s V elikom B ritan ijom , te se na
stavlja: M i smatramo, da su oigledne i neosporne o v e istin e: ida su svi
lju di stvoreni kao m eu sobom jedn aki; da im je S tvoritelj dao [stanovita
neotuiva p rava; da m eu ta prava pripadaju pravo na ivot, pravo
na slobodu i pravo na postizavan je vlastite sree.9 N em a sum nje, da
su u D e k la ra ciji dola do izra a ja Locke-ova shvaanja. T o p rizn a je i sam
Jefferson, kad kae, da n je g o v zadatak n ije bio da pronalazi n ova shva
anja, nego da izra zi shvaanja, koga su postala shvaanjim a velik og
broja Amerikanaca.

0 Citirano u p rije vod u po A . M a u ro is : P o v ije s t Sjedinjenih A m erik ih D r a v a , Z a

greb, 1960, str. lai.

9
 U E vrop i je p rvu takvu deklaraciju donijela francuska Ustavotvorna
skuptina 26. kolovoza 1789, za traijanija francuske revolu cije, pod n azi
vom D e k la ra cija o pravim a ovjeka i graanina (D claration des droits
de l hom m e et du citoyen). I ta je D eklaracija donesena pod utjecajem
ideja p riro d n o g prava, a po ugledu na deklaracije, ikoje su do itaa bile
donijele p o jed in e drave S A D . Deklaracija im a 17 lanaka, a poinje
poznatim l. 1. (koji glasi: L ju d i se raaju ii ostaju slobodni ii jednaki
u piavim a. D rutvene razlike m ogu se u tem eljiti samo ra d i ope koristi.
U l. 2. g o v o ri se o prirodnim i nezasitarivim p ra vim a ovjeka, a to su:
sloboda, Vlasnitvo, sigurnost i oltpor p ro tiv u gn jetavanja. D eklaracijom
je proglaeno naelo narodnog suvereniteta. P o D e k la ra c iji sve, to n ije
zakonom zabranjeno dozvoljeno je. Osim toga, niltfco ne moe biti
prisiljen initi neto, to zakon ne nareuje. D ek la ra cija proglauje pravo
na slobodu savjesti i Vjere, m iljenja i izraavan ja, ina slobodu 'tampe
itti O va je D eklaracija poslije stavljena na poetak francuskog ustava,
koji je donesen god. 1791, ii od tada je ona dio ustavnih prava (graana
u Francuskoj. Znaajno je, da i novi francuski ustavi iz god. 1946. i iz
1958. u svom uvodu proglasu ju, d a svako ljudsko bie, bez razlike na
rasu, re lig iju i vjerovan je, posjeduje neotuiva i sveta p ra va .
P r ije o v ih deklaracija u Engleskoj su postojali odreeni ustavni akti,
k ojim a su se garantirala neka ustavna prava. T i su akti im ali drukiji
znaaj, je r se nisu izravno odnosili na p r a v a . graana. T a k va je bila
Magna Charta iiz god. 1215, k o ja je predstavljala pakt izm eu engleskog
kralja Ivan a bez Z em lje ii engleskih plem ia, k o jim su se paletom ograni
avala apsolutistika kraljeva prava. Z akon o p ra vim a (Balli o f Riiighits),
koji je donio engleski parlam ent god. 1689, takoer se ne odnosi izravno
na prava graana. T im je zakonom zajam ena sloboda parlam entarnih
izbora i im u n itet lanova parlamenta. Graani su stelklli p ravo upuivanja
peticija kralju.
Francuska revolu cija i sama D eklaracija o p ra v im a ovjeka i graa
nina im a le su prijelom n o znaenje u ipovijesiti p ra v a ovjeka. Od tada
se postepeno poin ju u m nogim dravam a svije ta proglaavati prava gra
ana. T o je p eriod politike porvijesti, kada go tovo sve drave donose
pisane ustave. Iako je jo A ristotel u svojoj (P o litic i defin irao ustav,
ipak je u stav kao pisani pravni akt nastao tak saida. Osnovna svrha
stvaranja ustava bila je zatita prirodnih p ra v a ovjeka. S pomou usta
va, ikoji je u h ijera rh iji pravnih norm a n ajvii p ra v n i akt, tj. jai od
zakona i dru gih propisa, htjelo se, da graani budu zatieni i od zadi
ranja zakonodavne vlasti u n jih o va tem eljna prava. S v i zakoinii i drugi
niiii iproiplisi 'treba da buldu u skladu s ustavom. Alko ibi se doario
neki zaikoin, kolji ne bi bio u skladu s ustavom zajam enim pravim a
giaana, onda takav zakon ne bi ibio pravno va lja n . Poradi toga su se
poeli u stan ovljivati posebni ustavni sudovi, k o ji treba da ocjenjuju sklad
zakona s ustavom. Da bi ustav bio jai od zakona, n jega ne donosi zako
nodavni orgain (narodna skuptina), nego posebni organ (ustavotvorna
skuptina) ili ak izravno sam narod putem referendum a. U koliko ga pak
donosi zakonodavni organ, onda ga donosi u posebnom postupku. Tako

10
npr. za donoenje zakona potreban je nadpolovini broj gla sova lanova
narodne skuptine, a za donoenje ustava potrebne su d'vtije trein e broja
glasova.
Odredbe o p ravim a graana danas se nalaze u go tovo svim pisanim
ustavima. Meutim , iz ustavne povijesti vidim o, da je broj tih p rava
u poetku bio malen, te su se ta prava proirivala, a n egd je i sm anjivala.
Tem eljn a prava graana, fcoja su priznavali usltavi X I X i X X stoljea,
jesu: osobna sloboda, j ednakost svih graana pred zakonom i p red su do
vim a, sloboda savjesti i vjere, sloboda u druivanja i zborovanja, sloboda
tampe, n epovredivost sitana i pisama, sloboda priva tn og vlasnitva, slo
boda rada i p rivre iva n ja iitd. T a prava nazivam o klasina ili politika
prava graana. P o slije p r v o g i drugog svjetskog rata ta su se prava
u m n ogim dravam a (proirila pod u tjecajem socijalistikih ideja. Ta
nova prava nazvana su soci jadnim ili ekonomskim pravim a. M eu ova
prava spadaju: p ra v o na besplatno kolovanje, pravo na soo.ijalno osigu
ranje, p ravo na rad, ipravo na odm or itd.
P o v ij est prava ovjelica ne predstavlja jednu veritikalnu liniju. Bilo
je vrem enskih razdoblja, kada su se neka od (tih prava, ndkaa vie,
a nekada m anje, ipak p rizn a va la i provodila u politikom ivotu o d re
enih zem alja. A li, bilo je i takvih mranih perioda, kada se ovjeku
n ije prliznavalo n i p ravo na ivot. To je posebno dolo do izra a ja u tata-
litaristikim reim im a izm eu dva rata. Takva nasilja nad ovjekom
nuno su m orala do vesti do id ejn ih i politikih pokreta za obranu dosto
janstva ljudske osobe. U svijetu se stvara odreena ljudska solidarnost.
Poijadlinidi, p a li /iltavi narodi, (Vie nisu in diferen tn i prem a onom e, to se
dogaa u drugim zem ljam a. N asilja nad pojedincem , ili nad pojedin im
narodima, pa ma igdje s e ona dogaala, vriijeaju savjest ovjeanstva.
Ratni zloini poin jeni nad pojedincim a i itavim narodim a u drugom
svjetskom ratu fo rm ira li su svjetsko javno m iljenje, pod u tjeca jem misli
i izja va istaknutih d ra vn ik a i publicista, u smislu stvaran ja jedine m eu
narodne organ izacije Ikoja bi, m eu ostalima, im ala zadatak ida titi prava
ovjeka. U loga i doprinos K a to li k e C rkve u ovom epohalnom djelu za
ovjeansltvo b ili su od posebnog znaenja. O vd je ito posebno istiemo,
je r je taj rad C rk ve u naoj sredini slabo poznat.
Rredlgjedniiik SiA D F. D. Roosevelt uputliio je 6. sijenja 1941. Kongresu
poruku u k o joj n avod i etiri osnovne slobode Ikao tem elj na ikojima e
poivati budui svijet. T o su: a) sloboda govora i izraavanja, b ) sloboda
svalkog ovjeka da se modi B ogu na nain Ikoji njem u odgovara, c) sloboda
od bijede, to na svjetsk om planu znai takvo ekonomsko u re en je svi
jeta k o je e stanovnitvu svih zem alja osigurati zdrav ivot, i d ) sloboda
od Straha, sito znai sm an jen je naoruanja na cijelom svije tu u tolikoj
mjerni i na takav nain d a n ijedan narod nee b iti u stanju iz v r iti fiziku
agresiju prem a s vo jim 'susjedima.10
Papa P io X I I za v r ije m e rata n ije prestao upozoravati na potovanje
dostojanstva lju dske osobe prem a k o joj su italko esto vren a nasilja. U
svojoj radio-iporuci od 1. lip n ja 1941. kae: B itn i zadatak sva k e javn e
10 L a protection internationale des droits de l h om m e, Publication des N ation s Unies,
Service Inf., N e w -Y o rk , 1948, str, 7071.

u
 vlastii jeat ii m ora b iti uvanje nepovreivoslti prava ljudske osobe i da
van je olakanja za ispunjavanje njezinih du n osti.11
Njemaka biskupi, medu m nogim p ro te s ta ta pismima, uputili su v la
di Reicha 10. prosinca 1941. jedno naroito znaajno pismo fcoje emo
o v d je u izvod im a navesti. Pism o je posebno znaajno zbog toga, je r je
napisano u v rije m e kad se nacistiki reim n alazio na vrbunou svoje
moi, U o vo m pism u njem aki biskupi protestiraju proltiv nasilja (i zloina
koji su na lju d im a vreni u Njem akoj, te se p o ziva ju na prirodna prava
ovjeka. Pism o u izvodim a glasii:
tSvakii o vjek im a prirodno pravo na osobnu slobodu u granicama
koje m u posta vlja ju sluenje Bogu, n jeg o vi odnosi s blinjim a ii zajed
niko dobro . . . Mi, njem aki ibilskupi, prosvjedu jem o p ro tiv svakog na
pada na osobnu slobodu i traim o sudsku re v iz iju izreenih kaznenih
m jera u on im sluajevim a, gd je n ije bilo dokaza, da je izvreno kanjivo
djelo za k oje se m oe izrei kazna lienja slobode.
S vaki o vjek im a p rirod n o pravo na iv o t i samo je B og gospodar
ivoita i s m r t i. .. Meultim, kranski n jem aki narod saznao je s dubo
kom poitresenou da su, po nalogu vladin ih organa, liene ivota osobe
'oboljele od duevnih bolesti, k o je su ibile sklon jen e u bolnicama i zavo
dima, je r su sm atrane nekorisnima. Sada se p ro v o d i velik a propaganda
za jedan film , preporuen od viasitii, u kojem u se id e za tim , ida se oprav
da u b ija n je n eizljeivih bolesnika. Mi, n jem aki biskupi, ne m oem o ne
p rosvjed ova ti p ro tiv u bijanja nevinih osdba . . .
Svaligi o vjek im a p rirod n o pra vo na p osjed ovan je im o v in e . . . Mi,
njem aki biskupi, prosvjedujem o proltiv napada ina prirodno pravo po
sjed ovan ja imoviine i zahtijevam o p ovratak za p lijen jen e (imovine, poseb
no samostana, k o ji su konfiscirani redovnicim a.
S vaki o vjek Im a p rirod n o pravo na zatitu svoje asti p rotiv izm i
ljotin a i klevdta . . , 12
To iniije Ibtiila jddiina osuda nacizma od Katioliiifce Grfcve. Papa Pik) X I
izdao je u ou jku 1937. encikliku na n jem akom jezJilku poid naslovom
Milt 'brennender S orge.13 Iako pape piu endiklilke na laltinskom jeziku,
ova je 'bila napisana na njemakom, je r je bila upuena Iskljuivo n je
m akom narodu u ijoj su d ra vi na vlaslti b ili nacisti. 'U n jo j se papa
poziva na p riro d n o pravo, k o je je sam om 'rukom S tvoritelja upisano
u ljudskom srou. T a prava ovjek u v ije k zadrava li on ih im a pravo
istaknuti i prem a drutvenoj zajednici, ikda ih ona pokua n egirati ili
likinuti. Z a P ija X I ljudski zakoni, k o ji su u suproltnosti s prirodnim
pravom , bolu ju od takvih izvorn ih nedostataka, d a ih n ikakva vanjska
sila ne m oe o zd ra viti i uioiiti obaveznim a.
U Washingitonu je 1. sijenja 1942. 26 drava potpisalo D eklaraciju
u jed in jen ih naroda, u kiojofj se p rvi ipuit p o ja v lju je n a ziv u jed in jen i na
rodi, kalko e se poslliije oaizivatii budua m eunarodna omgamliizadija. Tom
Ddklaraoiijom dra ve poltplisniice prihvaaju A tla n ts k u p ov elju te isitiiu,

A c ta Apo sto licae Sedis (A . A . S.), 33, 1941, str. 200.

12 N av e d en o po Charles Journet: E xige n c e s chrtiennes en politique, Fribour?,
Egloff, str. 187 188.
13 A . A . S., 29, 1937, str. 160.

12
da je n jih o va pobjeda potrebn a z a obranu ivota, slobode, n ezavisnosti
i v jersk e slobode, -te za ou va n je ljudskih prava ii p ra v d e .14
Francuski biskupi 30. (kolovoza 1942, za trajan ja njem ake okupacije,
u putili su vjern icim a pastirska pisma, k o ja su se iitaila u svim crkvam a
i u k o jim a se istiu prirodn a p ra va svih lju di na potovan je lju dske
osobe, te jednakost svih lju d i bez obzira na irasu ili religiju . T o je b ilo
od izuzetne vrijednoslti 2bog progon a idova, k o je su nacisti vrili u o k u
piranim zem ljam a. Biskupi su ejapressis verbis esondili antisemitizam . U
pism u nadbiskupa TouLousea Jues-Grauda Salige-a itam o: 'Postoji
kranski moral, postoji m oral, k o ji nam ee dunosti li p riznaje prava.
T e dunosti i ta prava nalaze se u lju d sk oj p rirod i. Oni dolaze od Boga.
N ad n jim a se m oe izvr iti n asilje, a li n ije u moi ini jednog sm rtnika
da ih ulkine.15
Pierre-Mamie Thas, biskup Montaufoan-a, u svom e pismu n a v o d i:
Izra a va m prosvjed i n ego d o va n je kranske savjesti i sta vlja m do
znanja, da su svi ljudi, a rijev ci i nearijevoi, 'braa, je r su sltvoreni od
istoga B oga; da svi ljuJdi, b ez Obzira na rasu ili religiju , im a ju p ravo
na potovan je od slbrane pojedin aca i drava. Prem a tom e, sadanje a n ti
sem itske m je re preziru Ijuidsko dostojanstvo i predstavljaju n asilje p rem a
n ajsvetijim pravim a ljudske osobe i oibitelji.16
U svo jo j iboliinotj poslanici od 24. X I I 1942. papa Plio X I I fonosi p e t
svo jih toaka za postizanje m ira u ljudskom drutvu. (Na .prvom m jestu
trai prizn an je dostojanstva i p rava ljudske osobe. Navodi, da n ije do
vo ljn o samo potovanje lju dskih prava, nego je potrebno i n jih o vo p ra k
tino izvrivan je. M edu lju dskim p ravim a istie i pra vo na rad, je r rad
posjeduje svoije n eotuivo dostojanstvo i on je sredstvo za u savravan je
ljudske osobe i u zdravanje ob iteljsk o g ivota.17
Jacques M aritain, jedan od n a jveih suvrem enih francuskih k a toli
kih filozofa, god. 1943. izd a je svo je poznato d jelo Prava ovjek a i p r i
rod n i zakon (L e s droits de l hom m e et la loi natu relle). D jelo je izalo u
N e w Yorfeu, je r je Francuska b ila pod okupacijom , a poslije ra ta u F ra n
cuskoj. U ono v rijem e dijelo je predstavljalo plaidoyer u korist p rava
ovjeka. Im alo je v e lik odjelk i znaajan uinak na svjetsko kulturno
javn o m iljenje. B ilo je v e lik poticaj za form iran je i raid K o m isije za
prava ovjek a pri U jed in jen im narodim a.18
K ako se rat p ribliavao svretku, svu gdje iu svijetu poinju se isticati
zahtjevi za donoenje jed n og slubenog m eunarodnog dokum enta o pra
vim a ovjeka. S obzirom , da je (Evropa, izuzevi Englesku, b ila pod oku
pacijom, ta k v i p ok reti n ajvie su doli do izraaja u A m erici. U tra vn ju
1941. u W ashingtonu se odrala 15-a godinja (konferencija 'Katolikog
drutva za meunarodni m ir (Catholic Association fo r In tern ation al
Peace), na k o jo j je izraena jedn a deklaracija o pravim a ovjeka, k o ja

14 P o u r l organisation du M o n d e , H artm an n, Paris, 1945, str. 12.

15 Ch. Journet: cit. djelo, str. 245247.
16 Ch. Journet: cit. djelo, str. 245 247.
17 P a p a o miru-, separat pretam p an iz Foldum Dioeceseos S p alatensis, N o 8-12-1942.
18 J. M arita in : L e s droits de l hom m e et la loi n atu relle. M aison Fran aise, JSTew
Y ork, 1943, izdanje u Fran cuskoj, H a rtm a n n , 1945.

13
 je poslije posluila fcao jedan od elemenata prigod om izra d b e predpro-
jekta Sekrtari'jaita za prava ovjeka u O U N .13
I radnike organ izacije sudjeluju u ovom pokretu. U travn ju 1944.
u F ila d e lfiji se odrava 26. sjednica M eunarodne k o n feren cije rada, na
kojoj se proklam ira, d a sva ljudska bia, b ez Obzira na masu, vjeru ili
spol, imajiu p ravo na m aterijaln i progres i duhovni ra zvo j u slobodi
i dostojanstvu, ite ekonom skoj sigurnosti.20
Od 21. k o lovoza do 7. listopada 1944. odrana je u Dum barton Oaks u
konferencija predstavn ika etiriju velik ih slila K in e, Sj eirnj eniih Dra
va, S ovjetskog iSaveza i V elik e B ritan ije na k ojoj je izraen nacrt
p ovelje budue m eunarodne organizacije U jed in jen ih naroda. U tom e
nacritu n ije bilo n i rije c i o pravim a ovjeka. Po zavneltku konferen cije
katoliki episkopat S A D u studenome 1944. uporno trai, da se u tome
nacrtu p o ved e rauna o pravim a ovjeka.'^L Deset dana p o slije otvaranja
konferen cije U jed in jen ih naroda u San Franciscu kat. episkopat napo
m inje, da bi -bila dunost okupljenih u jedinjenih naroda da predvide
jedan m eunarodni -Bill o f dights.22
U .Qiiudad M ex icu odrali su predstavnici 21 am erike d ra ve poet
kom 1945. k on feren ciju o problem im a rata i imlira. O n i su podvu kli pro
pust uinjen na k o n feren ciji u Dumbarton Oalksu Itiime, ibo je u nacrtu
p ovelje isputeno, da se ibilo to kae o pravifena ovjeka. U svo jo j dekla
raciji o 3. oujlka 1945, podsjeaju, da je jedan od g la vn ih zadataka
O U N izradba jurisdikciiije za zaltiiitu prava o vjek a .23
'Neposredno pred svretak rata dolo je do k o n feren cije U jedinjenih
naroda u San Frajnciscu. K o n feren cija je zasjedala od 25. itravnja do
25. lipn ja 1945. B ili su priisuitoi predstavnici 50 idrava. Id eja , d a se zatita
prava ovjeka unese u jedan m eunarodni dkumemit, b ila je ve pot
puno zrela ina to j konferen ciji. S vjetsko javn o m i ljen je b ilo je vrlo zain
teresirano. S a svih sltrana -svijeta dolazili siu iu tom sm islu prijedlozi.
Predstavnici 50 drava na toj kon feren ciji p rih v a tili su i izgla sa li P o v e lju
U je d in jen ih naroda, Ikoja je ratificiran a 24. lis/topada 1945, pa se poradi
toga taj dan svake godin e slavi kao dan U jed in jen ih inaroda. P ov e ljo m
U je d in jen ih naroda stvorena je meunarodna orga n izacija pod imenom
O rganizacija U je d in je n ih naroda (O U N ). U saunom uvoldiu P o v e lje U je
dinjeni narodi iz ra z ili su vjeru u osnovna p ra va ovjeka, u dostojanstvo
i vrijedn ost lju dske osobe i u ravnopravnost mukaraca i ena. U l. 1.
P ov elje, g d je se govorni o ciljevim a i naelima, mavoldi se, d a je cilj U je
dinjenih naroda p oto va n je prava ovjeka i osnovn ih sldboda za sve
bez ra zlik e rase, spola, jezika ili v je r e . P o v e lja na sedaim m jesta spomi
n je prava o vjek a ite d a je preporuke u svrhu p om agan ja ostvarivanja
prava o vjek a i osnovnih sloboda.

10 Les docum ents des N ation s Unies ayant servi l laboration de la Dclaration
U n iv erselle: E/CN. 4/W 16.
20 B. B ib i : L a com m unaut in ternationale, Sirey, P aris, 1949, str. 203.
21 .Statement on international o rd e r, P ubi. N a tio n a l Catholic W e lfa r e Conference^
(N . C. W . C .), W ashington , 16. X I 1964, str. 125.
22 w o r l d P e a c e , P u b i. N . C. W . C., W ashington, 15. I V 1945, str. 357.
23 L a rsolution N o 40 de l A ssem ble, P u b i O rganisation des Etats am ricains, W a
shington, 1948.

14
 D a bl se m ogla o stva riva ti i tititi prava covjka, kafco je to zam islila
k onferen cija u San Prancisou, trebalo je stvoriti jedan m eunarodni
dokument iu kojem u e se n alaziti pojedinano oznaena ta p ra va i iz
k ojega e se v id je ti sadraj tih prava. T a j zadatak je p o vjeren G ospodar
skom i socijalnom v ije u O U N , k o je je radi izvrenja to g zadatka osno
valo K o m is iju za prava ovjeka. N a elo te Kom isije, Ikao predsjednik,
izabrana je Eleonora Roosevelt, udovica predsjednika S A D R oosevelta.
T im se izborom htjela odaitli poast uspomeni velik og lidera dem okratskih
tenja u isvii'jeitiu, Ikorjii je p osljed n je godine svoga irvdta posvetio radu na
stvaranju OUN i ikiojii je umiro kratko vrlijeme prlilje k o n feren cije u San
Prancisou. BI. Roosevelt je inae ibila virio poznata pb svom urnalisltiilbom
i filantropskom radu. Potpred sjedn ik K om isije bio je iprof. Ren Cassin,
virio istaknut kao izvrstan p ra v n ik i odlian diplomat, Ikoji je dugo godina
bio delegat Francuske u D ru tv u naroda i profesor na A k a d em iji za
meunarodno pravo u Haagu. On je danas predsjednik Evropskog suda
za iprava ovjeka. Prole godine, prigodom 20-godinjice proglaenja O pe
deklaracije o pravim a ovjeka, prof. Cassin je dobio N obelovu nagradu
za mir. N a svojoj p rvo j sjednici, fcoja je odrana 27. sijenja 1947. u L ake
Siucees kad N e w Yorka, K o m is ija je izabrala Redakcioni odbor za iizraidfou
teksta D eklaracije. U ova j od b or ulo je osam lanova, i to iz A u stralije,
ilea, Francuske, Kine, Lilbainona, S jedin jen ih Drava, S ovjetskog S aveza
i V elik e Britanije. N acrt D ek la racije izradio je prof. Cassin, ija je -uloga
bila dominantna u radu Redakcionog odbora i same Kom isije. Poto je
Redakcioni odbor prihvatio nacrt, nacrt je iznesen pred Kom isiju . U
opirnom rasp ravljanju sta vlja n i siu m nogi prliijeldloKi, kajii siu se odrao&ili
na tekst Deklaracije. D olazilo je do konfrontacije razliitih i vrlo o p re
nih m iljen ja i stajalita. V ie puta je u rad K o m isije m oralo in te rv e n i
rati Gospodarsko i socijalno vijee. P o slije d vije godine rada i nakon
odreenih preinaka i nadopuna K o m isija se sloila -u konanom nacrtu
kogii je iznesen pred O pu skuptinu na njeairuu treem izasjedainju na
jesen 1948. godine. Opa skuptina O U N je ponovino, prefko s v o je K o m i
sije za hum anitarna i socijalna p itanja, detaljn o prostuldlirala dijeli a o rt,
te j e efiiinliitiivni tekst iznesen p red plenum Ope skuptine, kioljli iga je
pmihvaitio i izglasao 10. prosinca god. 1948. na svojoj sjednici u Palais
de C haillot iu Parizu.
Ovaj teilest ipak n ije jednoglasno prihvaen. Oid '56 drava, k o je su
bile zastupane na to j p o vijesn o j sjednici, 48 ih je glasovalo za D eklaraciju,
ni jedna n ije glasovala protiv, ali ih se 8 usteglo. Od glasovanja se uste-
glo 6 socijalistikih zem alja, Junioafrika U nija i Saudijska A ra b ija . ef
sovjetske delegacije Visinski u svom govoru toga dana, kojli je odrao
neposredno pniije glasovanja, iz ja v io je ida se iboji da ibi D eklaracija m ogla,
zbog svog nadnacionalnog karaktera, b iti p rijetn ja dravnom su vereni
tetu, te da miu se ini raziono u plitan je U jedin jen ih naroda .u unutranje
poslove drugih drava.24

2/1 Discours de M. V ich in sky (C om ptes rendus de l Assem ble gnrale, A/PV/180 103,
des 9 et 10. X I I 1948).

15
 N a k raju /treba da (kaemo da D eklaracija mije meunarodna ugovor
.(konvencija), k o ji ibi, po meunarodnom pravu, o b veziva o -drave potpis
nice. D eklaracija je samo izja va o pravim a, te ona p red sta vlja m oralnu
obavezu za sve lanice OUN, Ona je za jed n ik i id ea l k o ji treba da
postignu svi narodi i sve drave, kako ise Ito u sam oj D eklaraciji kae.
Po eljeti je, da (ovjeanstvo p rih va ti naela Diekilaracilje u dbliku jednog
meunarodnog ugovora, foqjli bi llmao (i pravnu snagiu i k o ji foli ustanovio
odigovarajue organ e na k o je bi se svaki ovjek m ogao o b ra titi u sluaju
povrede 'deklariranih p rava s bilo ije strane.

Amte M atkovi

TEKI PUTOVI MIRA

D V A D E S E T G O D I N J IC A OPE D E K L A R A C I J E
o p r a v im a o v j e k a

K atolika orlkva pridruuje se proslavi 20-igodliSojiice proglaenja O pe

d eklaracije o p ravim a o vje k a UN. S v e ti otac P a va o Vil postavio je kao
temu te p roslave P ro m ica n je prava -ovjeka put je k imliriu. N e moemo
o d v o jiti uspostavu m ira u dananjem zavaenom sv ije tu od uspostave
prava k o ja pripadaju svakom ovjeku kao graaninu Z em lje, bez obzira
na nacionalnost, na boju koe, na irasnu 'ili klasnu pripadnost, na zani
m anje ili stupanj obrazovanosti], na vjersk u i l i ideoloku pripadnost.
U pravo gaen je tih osnovnih ljudskih prava iz v o r je bratoubilakih su
koba. R aditi dakle za m ir znai ra d iti na usposltavijanju pogaenih lju d
skih prava, znai ra d iti na uspostavljanju zanijekan ih osnovnih ljudskih
sloboda i ukidanju ropskog stanja, u k o jem se n alazi veina ljudskog
roda, osobito u slijed ekonomske i kulturne neimatine, k o ja onemoguuje
pravilan ra zvo j cjelo vite ljudske osdbe.
Radilti na 'uspostavljanju tih osnovnih ljudskih prava Iteak 'je posao.
Jer oni, k o ji im a ju financijsku i tehniku preimo, nlisu raspoloeni da
ta bogatstva lju dskoga roda podijele s -drugim lju dim a, s drugim naro
dima, s d ru gim klasama.
Oni, k o ji im aju /bih olbara, brane, naravno, postojei poredak. M oe
se dogOdiiitii, da i neki crkveni ljiuidii i neke crkvene insitiitudije, pa i pioge-
dine orlkve u p ojed in im narodim a brane postojei poredak, i to u im e
Boje, iz form alnih, legalistikih razloga, ne gled a ju i na viiiu pravdu,
koja Itrai jednaka p ra va za sve lju de i narode.
C rkva je boanska institucija, od Krisita osnovana. Ona uva Boiju
istinu, k o ju niitko nem a prava is k riv ljiv a ti n i suibjefctliviziiraiti u im e bilo
k o je f!iJozofii|je ili Milo kakva narovi podananjenja. Isitlina je jeldna i ob-
jdktivna, pa je s v i m i, kao zajednica, m oram o k a ziva ti u nefcim odre

16