MEHANIKA FLUIDA K 1

TEORIJA SLINOSTI

Mehanika fluida je teorijsko-eksperimentalna znanost, unutar koje se dugi niz godina do

praktinih rezultata dolazilo eksperimentalnim putem. Mjerenja (eksperimenti) se openito mogu
vriti u originalnoj pojavi (prototipu) ili u modelskoj pojavi (modelu). Dimenzijska analiza,
polazei od pretpostavljenog skupa utjecajnih veliina, daje podloge za organizaciju
eksperimenta u smislu minimiziranja potrebnog broja mjerenja i olakavanja prikaza dobivenih
rezultata. Teorija slinosti, polazei od sustava jednadbi koji opisuje promatranu pojavu, daje
podlogu za modelska istraivanja (kriterije koje treba zadovoljiti da bi se rezultati s modelske
pojave mogli preslikati na prototipnu pojavu) kako u mehanici fluida, tako i u svim ostalim
granama fizike i tehnike.
Razlog za modelska istraivanja moe biti neki od sljedeih
1. Skupa izrada prototipa (npr. u brodogradnji i avioindustriji se izrauju modeli broda i
aviona koji se ispituju u bazenu, odnosno zranom tunelu)
2. Visoke temperature u prototipnoj pojavi (pribjegava se modelu u kojem e temperature
biti nie).
3. U prototipnoj pojavi je eksplozivni ili otrovni plin (u modelskoj pojavi se uzima
neeksplozivni, neotrovni plin)
4. Prototipna pojava se odvija prebrzo sa stajalita mjernih instrumenata (pojava se
modelira da traje dugo u vremenu)
5. itd.
Modelska istraivanja 1 imaju smisla samo ako se iz rezultata dobivenih na modelu mogu tono
predvidjeti rezultati na prototipu, tj. pojave moraju biti sline 2 .
Definicija slinosti dvaju pojava:
Za dvije fizikalne pojave kae se da su sline ako su opisane istim fizikalnim zakonima i
ako se veliine u jednoj fizikalnoj pojavi (npr. na prototipnoj) mogu odrediti iz veliina
druge fizikalne pojave (npr. modelske) jednostavnim mnoenjem konstantom koja se
naziva koeficijentom slinosti.

Ako oznaava neku od fizikalnih veliina prve pojave (npr. prototipne), a istovjetnu
fizikalnu veliinu u drugoj pojavi (npr. modelskoj), tada prema definiciji slinosti vrijedi:

= C (1)

1
Teorija slinosti takoer daje podlogu i za primjenu metode analogije. Za dvije pojave iz
razliitih grana fizike se kae da su analogne ako su opisane istim oblikom jednadbe. Tako je
npr. potencijalno strujanje fluida opisano Laplaceovom jednadbom 2 / xi2 = 0 , a polje
temperature u krutini s konstantnom toplinskom provodnou , takoer Laplaceovom
jednadbom 2T / xi2 = 0 . Oito postoji analogija izmeu potencijala brzine i temperature, te
brzine strujanja fluida vi = / xi i vektora toplinskog toka qi / = T / xi . Tako za svako
rjeenje Laplaceove jednadbe za polje temperature postoji analogno rjeenje potencijalnog
strujanja fluida.
2
Pojavom raunala dolazi do naglog razvoja raunalne dinamika fluida (engl. Computational
Fluid Dynamics CFD), u kojoj se do rezultata dolazi numerikim rjeavanjem teorijskih
jednadbi koje opisuju strujanje fluida. Ovdje izloena teorija slinosti valjana je (moe se
primijeniti) i za preslikavanje rezultata prorauna s jedne na drugu slinu situaciju.
 MEHANIKA FLUIDA K 2

gdje je C koeficijent slinosti za veliinu .

L
L
x3 x3

G
G v
v
M(x1,x2,x3,t)

M(x1,x2,x3,t) O x2
x1
O x2
x1

a) Prototipna pojava b) Modelska pojava

G G
Ako su i vektorske veliine (npr. vektori v i v , prema slici) tada e ti vektori u
promatrane dvije pojave biti meusobno paralelni, a mogu se razlikovati samo po veliini, tj
G
vrijedi vi = Cv vi , gdje je konstanta Cv koeficijent slinosti za vektorsku veliinu v . Svakoj
vremensko prostornoj toki M u prototipnoj pojavi odgovara analogna vremensko prostorna
toka M u modelskoj pojavi. Prostorne koordinate se preslikavaju s pomou koeficijenta
slinosti za duljinu (koji se obino oznauje s CL ): xi = CL xi , a vrijeme se preslikava s pomou
koeficijenta slinosti za vrijeme t = Ct t . Ako su i polja fizikalnih veliina koja su funkcije
prostornih i vremenske koordinate, tada relacija = C vrijedi za bilo koje dvije toke M i
M , u kojima su polja fizikalne veliine definirana.

Karakteristina vrijednost fizikalne veliine

Svakoj fizikalnoj veliini se moe pridruiti njena karakteristina vrijednost .
Karakteristina vrijednost se obino definira iz rubnih uvjeta koji definiraju pojavu, mogue je tu
vrijednost definirati kao vrijednost u odabranoj toki M . Ako se sa oznai karakteristinu
vrijednost veliine , definiranu kao vrijednost polja u nekoj toki M, a sa
karakteristinu veliinu polja , tj. vrijednost polja u odgovarajuoj prostorno vremenskoj
toki M , tada prema izrazu = C vrijedi:

= C (2)

Naravno, ako se radi o duljini, za karakteristinu vrijednost se obino odabire neka od

karakteristinih dimenzija, npr. duljina L , prema gornjoj slici. Iz gornje jednadbe slijedi da je
koeficijent slinosti definiran omjerom karakteristinih vrijednosti veliina dviju pojava:

C = (3)

Tako bi koeficijent slinosti za duljinu (esto se iskazuje i kao mjerilo modela) bio CL = L / L .
Naravno, ako su i vektorska polja, karakteristine vrijednosti i oznauju apsolutne
vrijednosti (intenzitete) vektorskih veliina.
 MEHANIKA FLUIDA K 3

Bezdimenzijska polja fizikalnih veliina

Uvrtavanjem izraza C = / u izraz = C on prelazi u oblik:

= =  (4)

gdje je sa ~ oznaena bezdimenzijska vrijednost polja i . Iz tog se izraza zakljuuje da su
u dvjema slinim pojavama sva bezdimenzijska polja ista, odnosno da su sve bezdimenzijske
veliine u modelskoj i prototipnoj pojavi iste.
Poznavajui bezdimenzijsko polje ~ lako se dolazi do polja i :

= ~ i = ~ (5)

Naravno da bezdimenzijsko polje vrijedi ne samo za dvije pojave, nego za cijelu obitelj slinih
pojava koje zadovoljavaju iste kriterije slinosti.

Teorem slinosti
Bezdimenzijsko rjeenje nekog problema definirano je bezdimenzijskim jednadbama i
bezdimenzijskim poetnim i rubnim uvjetima, iz ega se zakljuuje:
Dvije e pojave biti sline, ako su opisane istim bezdimenzijskim jednadbama i istim
bezdimenzijskim poetnim i rubnim uvjetima.

Postupak odreivanja kriterija slinosti

Do kriterija slinosti dvaju pojava dolazi se svoenjem sustava jednadbi koji opisuje
promatrane pojave i pripadajuih poetnih i rubnih uvjeta u bezdimenzijski oblik. Jasno je da e
sustavi jednadbi koji opisuju prototipnu i modelsku pojavu imati isto bezdimenzijsko rjeenje
ako su koeficijenti bezdimenzijskih jednadbi i bezdimenzijski poetni i granini uvjeti isti za te
dvije pojave. Iz uvjeta jednakosti koeficijenata u bezdimenzijskim jednadbama prototipne i
modelske pojave slijede kriteriji slinosti.

Postupak odreivanja kriterija slinosti je dakle sljedei:

1. Definirati polazne jednadbe koje opisuju pojavu, te pripadajue poetne i rubne uvjete.
(Napomena: poetni i rubni uvjeti takoer mogu biti opisani jednadbom)
2. Za svaku promjenjivu veliinu , odnosno u pojavi, temeljem poetnih i rubnih
uvjeta, te konstanti u jednadbama definirati karakteristine vrijednosti tih veliina
i , pri emu vrijedi

=  (a) =  (b) = C (c) C = (d)

Ako neka od promjenjivih veliina nije definirana u poetnim i rubnim uvjetima njena se
karakteristina vrijednost definira kombinacijom veliina ije se karakteristine
vrijednosti mogu definirati iz konstanti u jednadbama, te poetnih i rubnih uvjeta (prema
pravilima dimenzijske analize).
Primjer 1: ako su rubni uvjeti stacionarni, nema se na temelju ega odrediti karakteristino vrijeme, pa se
za karakteristino vrijeme uzima odnos karakteristine duljine i karakteristine brzine (ili bilo koja
kombinacija veliina koja daje dimenziju vremena).
Primjer 2: Rubnim uvjetima u nestlaivom strujanju nije zadan tlak, pa se za karakteristini tlak uzima
umnoak karakteristine gustoe i kvadrata karakteristine brzine (ili bilo koja kombinacija veliina koja
daje dimenziju tlaka).
 MEHANIKA FLUIDA K 4

3. U jednadbama prototipne i modelske pojave dimenzijske veliine zamijeniti

bezdimenzijskim, prema izrazima (a) i (b), definiranim u prethodnoj toki. U svakoj
jednadbi uiniti jedan od koeficijenata jedininim (dijeljenjem jednadbe s
koeficijentom uz lan uz koji se eli dobiti jedinini koeficijent). Preostali koeficijenti u
bezdimenzijskim jednadbama, te u bezdimenzijskim jednadbama poetnih i rubnih
uvjeta ine kriterije slinosti dvaju pojava.
Alternativno se do kriterija slinosti moe doi tako da se npr. u jednadbama prototipne
pojave sve veliine izraze s pomou veliina modelske pojave, prema izrazu (c), te trae
uvjeti kada e se jednadbe prototipne pojave svesti na jednadbe modelske pojave.
Dakle, nakon uvrtavanja jednadbi (c) u jednadbe za prototipnu pojavu se ponovo u
svakoj jednadbi jedan od koeficijenata svede na jedinicu, a preostali koeficijenti koji
ine umnoke potencija koeficijenata slinosti, takoer moraju biti jednaki jedinici, ime
su definirani kriteriji slinosti.
4. Sve bezdimenzijske veliine su u prototipnoj i modelskoj pojavi jednake. Iz te se
injenice mogu izvesti veze meu koeficijentima slinosti.
Primjer 1: Bezdimenzijska povrina A / L2
A
A A A = C A = 1 , odnosno C = C 2
Vrijedi 2 = 2 , ili
L
A L
L L2 CL2
L2

Primjer 2: (bezdimenzijski) koeficijent sile

F
F p F CF
= ili = = 1 , odnosno CF = C Cv2 C A = C Cv2 CL2
1
v A
2 1
v A
2 v 2
A C C 2
v AC
2 2 v2 A
Primjer 3: (bezdimenzijski) koeficijent momenta
M M
= , odnosno CM = C Cv2 C ACL = C Cv2 CL3
1 1
v AL
2
v AL
2

2 2
Primjer 4: bezdimenzijski protok Q / vA
Q
Q Q Q CQ C3
= ili = = 1 , odnosno CQ = Cv C A = Cv CL2 = L .
vA vA v A Cv C A N Ct
CL / Ct
v A
Iz reenoga je jasno da e broj nezavisnih koeficijenata slinosti biti jednak broju
osnovnih dimenzija u nekoj pojavi.
 MEHANIKA FLUIDA K 5

Primjer: Potrebno je odrediti kriterije slinosti za sluaj gibanja tijela duljine L koje se trenutno
G
poelo gibati konstantnom brzinom v u mirujuem fluidu gustoe , konstantne viskoznosti
u kojem vlada tlak p . Pretpostavlja se nestlaivo, adijabatsko strujanje fluida.
G
g G
L g
L
p p
x3 x3

G G
v v
G G
v v
M(x1,x2,x3,t)

M(x1,x2,x3,t) O x2
x1
O x2
x1

a) Prototipna pojava b) Modelska pojava

Slika 1. Oznake veliina u prototipnoj i modelskoj pojavi

Slika prikazuje opisanu fizikalnu pojavu. Pri definiranju kriterija slinosti za ovakvo strujanje u
prvom koraku se raspisuju polazne jednadbe, ukljuujui poetne i rubne uvjete. Polazne
jednadbe za nestlaivo adijabatsko strujanje su jednadba kontinuiteta i jednadba koliine
gibanja, a energijska (temperaturna) jednadba se u ovom sluaju moe rjeavati neovisno o ove
dvije, pa se ovdje nee uzeti u obzir.

v j
=0 (P.1)
x j

vi v p vi
= v j i g i 3 + (P.2)
t x j xi x j x j

U poetnom trenutku su fluid i tijelo mirovali, a u samom poetnom trenutku je brzina tijela
postigla konstantnu brzinu. Rubni uvjet na povrini tijela kae da je brzina fluida na toj povrini
jednaka brzini tijela (uvjet lijepljenja fluida). Gornje jednadbe oznauju sustav etiri skalarne
jednadbe s etiri nepoznata polja (polje tlaka i tri skalarna polja za tri komponente brzine), ije
je jednoznano rjeenje definirano poetnim i rubnim uvjetima. U tim se jednadbama
pretpostavlja da je gravitacija jedina masena sila (vektor gravitacije je konstantan i djeluje u
negativnom smjeru osi x3 ) i da je ista u obje pojave.

U drugom koraku je potrebno za svaku promjenjivu veliinu u strujanju definirati karakteristinu

vrijednost temeljem poetnih i rubnih uvjeta. Promjenjive veliine u gornjim jednadbama su:
vrijeme t , prostorne koordinate xi , tlak p i brzina vi . Za karakteristinu vrijednost tlaka usvaja
se tlak p , za karakteristinu vrijednost brzine se usvaja brzina v gibanja tijela, a za
karakteristinu duljinu duljina L tijela. Za karakteristino vrijeme nemamo izbor u rubnim
uvjetima, jer smo definirali da se brzina gibanja tijela trenutno promijenila od stanja mirovanja
na stanje jednolikog gibanja, pa emo karakteristino vrijeme definirati prelo duljine L i brzine
 MEHANIKA FLUIDA K 6

v u obliku = L / v . Svaka promjenjiva veliina u gornjim jednadbama koje opisuju i

prototipnu i modelsku pojavu, moe se prikazati preko bezdimenzijskih veliina u obliku

x j = L~xj , x j = L ~
xj , odnosno x j = CL xj , CL = L / L (D.1)
~ ~
t = t , t = t , odnosno t = Ct t , Ct = / (D.2)
v j = v v~ j , v j = v v~ j , odnosno v j = C v v j , C v = v / v (D.3)
p= p ~ p, p = p ~ p, odnosno p = C p p , C p = p / p (D.4)

Uvrtavanjem izraza (D.1) do (D.4) u jednadbe (P.1) i (P.2) za prototipnu pojavu, uvaavajui
da su karakteristine vrijednosti veliina konstante, slijedi sustav jednadbi u bezdimenzijskom
obliku koji glasi:

v v j
=0 (B.1)
L x j

v vi v2 v p p v vi
= v j i + g i 3 + 2 (B.2)
t L x j L xi L x j x j

Analogni bezdimenzijski sustav jednadbi se dobiva i za modelsku pojavu, s jedinom razlikom

da su koeficijenti jednadbi koje opisuju modelsku pojavu sastavljeni od karakteristinih veliina
modelske pojave. Ako se u svakoj jednadbi modelske i prototipne pojave jedan od koeficijenata
svede na jedinicu, tada e jednakost jednadbi podrazumijevati jednakost koeficijenata uz
odgovarajue lanove. Dijeljenjem jednadbe (B.2) koeficijentom uz konvekcijski lan (lan
koji oznauje inercijske sile), sustav jednadbi (B.1) i (B.2) prelazi u oblik

v j
=0 (C.1)
x j

L vi v gL p p vi
= v j i + 2 i 3 2 + (C.2)
v t
N
x j v
N
v xi v L x j x j
N


St 1 / Fr 2 Eu 1/ Re

Iz uvjeta jednakosti bezdimenzijskih koeficijenata u jednadbi (C.2), koji opisuje prototipnu

pojavu s odgovarajuih koeficijentima analognoj jednadbi za modelsku pojavu slijede kriteriji
slinosti dvaju strujanja. Jasno je da su ti koeficijenti sastavljeni od sedam karakteristinih
veliina, uvedenih u jednadbama (D.1) do (D.4), a to su: L , , v , p te konstanti g , , i
u jednadbi (C.2). U dimenzijama ovih sedam veliina se pojavljuju tri osnovne dimenzije:
duljine, vremena i mase, te se prema pravilima dimenzijske analize moe izabrati skup od tri
dimenzijski nezavisne veliine, ijim se dimenzijama mogu opisati dimenzije svih sedam
veliina, odnosno mogue je definirati etiri bezdimenzijska parametara, koji se ovdje nazivaju
kriterijima slinosti. Naravno da je izbor dimenzijski nezavisnog skupa potpuno proizvoljan, a
da o izbranom skupu zavise oblici bezdimenzijskih parametara. Ako bi se npr. za skup
dimenzijski nezavisnih veliina izabrao skup: , v , L , tada bi se dobio sljedei skup
bezdimenzijskih parametara: v / L , gL / v2 , p /( v2 ) ) i /( v L) . Izborom nekog
drugog dimenzijski nezavisnog skupa dolo bi se do drugih bezdimenzijskih parametara. Isto
tako, bezdimenzijski koeficijenti u jednadbi (C.2) su dobiveni dijeljenjem jednadbi (B.2)
 MEHANIKA FLUIDA K 7

koeficijentom uz konvekcijski lan, a da su dijeljene nekim drugim koeficijentom dobili bi se

neki drugi bezdimenzijski koeficijenti. U nastavku e se tim bezdimenzijskim parametrima
pridruiti ime i objasniti znaenje.
Na lijevoj strani jednadbe (C.2), uz nestacionarni lan, pojavljuje se koeficijent koji se naziva
Strouhalovim brojem, te za dvije sline pojave vrijedi:
L L L lokalna promjena
= ili St = St , gdje je St = = (K.1)
v v v konvektivna promjena

Koeficijent uz lan koji oznauje masene sile u jednadbi koliine gibanja (C.2), prikazuje se
Froudeovim brojem, a za dvije sline pojave vrijedi:

gL gL 1 1 v inercijske sile
= ili = gdje je Fr = = (K.2)
v2 v2 Fr 2
Fr 2 gL gravitacijska sila

Koeficijent uz gradijent tlaka u jednadbi koliine gibanja (C.2), se u nestlaivom strujanju

naziva Eulerovim brojem, a za dvije sline pojave vrijedi:
p p p sile tlaka
= 2 ili Eu = Eu gdje je Eu = = (K.3)
v v
2
v2
inercijske sile

Koeficijent u lanu koji oznauje viskozne sile u jednadbi koliine gibanja (C.2), definiran je
Reynoldsovim brojem Re = vL / , te vrijedi:

1 1 v L inercijske sile
= ili = gdje je Re = = (K.4)
v L v L Re Re viskozne sile

Openito govorei dva nestlaiva strujanja fluida e biti slina ako je zadovoljena jednakost
Strouhalovih, Froudeovih, Eulerovih i Reynoldsovih brojeva prototipne i modelske pojave. Ako
bi poetni i rubni uvjeti bili zadani jednadbama, iz njih bi se mogli pojaviti dodatni kriteriji
slinosti. U opem sluaju bezdimenzijsko polje tlaka i brzine u sustavu jednadbi (C.1) i (C.2)
zavisi od bezdimenzijskih prostornih i vremenske koordinate, te od koeficijenata koji je
pojavljuju u jednadbama, tj. vrijedi:

p = p ( xi , t, St , Fr , Eu , Re)

vi = vi ( xi , t, St , Fr , Eu, Re)

U zadanom primjeru nismo iskoristili definiciju za karakteristinu vrijednost vremena = L / v .

Ako se u definiciju (K.1) za Strouhalov broj uvrsti pretpostavljena relacija = L / v , onda je
jasno da e i u modelskoj i u prototipnoj pojavi vrijednost Strouhalova broja biti jednaka
jedinici, to se moe shvatiti da je jednakost Strouhalovih brojeva ve zadovoljena, odnosno
bezdimenzijska rjeenja nee biti funkcija Strouhalova broja. Dakle nezavisni kriteriji slinosti
(oni o kojima rjeenje problema ovisi) uvijek su definirani od veliina koje slijede iz
konstanti koje se pojavljuju u jednadbama (u ovom primjeru su to g , i ) i konstanti
iz poetnih i rubnih uvjeta (ovdje su to L , p i v ), pa je jasno da se iz est veliina, od kojih
su tri dimenzionalno nezavisne, mogu definirati tri -parametra. Dakle u dvije pojave treba
izabrati takve vrijednosti konstanti da bezdimenzijski koeficijenti (ovdje Fr , Eu i Re ) u dvije
pojave budu jednaki, ime e se osigurati jednakost bezdimenzijskih rjeenja. Za prototipnu
pojavu, koju elimo ispitati na modelu, poznajemo vrijednosti svih est utjecajnih veliina. U
 MEHANIKA FLUIDA K 8

modelskoj pojavi moemo izabrati slobodno tri od est veliina, a preostale tri su definirane
kriterijima slinosti. Jedna od njih nam je ve zadana jer se modelska pojava odvija u istom polju
gravitacije ( g = g ), pa nam za slobodan izbor preostaju jo dvije veliine. Ako je povod
modelskim ispitivanjima smanjenje veliine objekta, onda biramo duljinu L , a biramo i fluid u
modelskoj pojavi, ime su odreene i , te smo ve zadali etiri veliine, a moemo zadati
samo tri. Ako smo zadali etiri veliine, s preostalim dvjema moemo zadovoljiti samo dva od
tri kriterija slinosti, to znai da ne bismo imali potpunu slinost dvaju pojava. U praksi je to
est sluaj, a u takvim situacijama potrebno je izvriti dopunsku analizu utjecaja pojedinih
parametara na rjeenje, tako da se zadovolji jednakost onih koeficijenata koji znaajnije utjeu
na rezultat. Poslije emo analizirati utjecaj svakog od kriterija slinosti, a sada pogledajmo
alternativni nain izvoenja kriterija slinosti.
Prema definiciji slinosti veliine u dvije pojave povezane su koeficijentom slinosti C u
obliku = C , gdje je C jednako omjeru karakteristinih vrijednosti promatrane fizikalne
veliine u dvije pojave C = / . Ako se u jednadbama za prototipnu pojavu

v j
=0 (P.1)
x j

vi v p vi

= v j i g i 3 + (P.2)
t x j xi x j x j

sve veliine izraze pomou veliina modelske pojave, dobije se
Cv vj
=0
CL xj

C Cv vi C Cv2 v vi
C p C Cv
= vj i C Cg g i 3 p + 2

Ct t CL xj CL xi xj
CL xj
U gornjim jednadbama su plavom bojom oznaeni lanovi koji ine jednadbe modelske
pojave. Svoenjem jednog od koeficijenata u gornjim jednadbama na jedinicu dobije se
vj
=0
xj

CL v v C C C p C vi
i = vj i L 2 g g i 3 p 2 +
Cv Ct t xj Cv C Cv xi C CvCL xj xj
Jasno je da e se iz prototipnih jednadbi dobiti modelske jednadbe, ako su svi koeficijenti
jednaki jedinici, tj. vrijedi sljedee:
L
CL L L
= 1 ili L = 1 ili = ili St = St , to je jednako izrazu (K.1)
Cv Ct v v v
v
L g
CL C g L g gL gL 1 1
= 1 ili = 1 ili 2 = 2 ili = to je jednako izrazu (K.2)
2
Cv v2
v v Fr 2
Fr 2
v2
 MEHANIKA FLUIDA K 9

p
Cp p p p
= 1 ili = 1 ili = 2 ili Eu = Eu to je jednako izrazu (K.3)
2
C Cv v 2
v v
2

v2

C 1 1
= 1 ili = 1 ili = ili = , vidjeti izraz (K.4)
C Cv CL v L v L v L Re Re
v L
Dakle dobili smo iste kriterije slinosti. Za one veliine koje se nalaze kao konstante u
jednadbama (u ovom primjeru su to g , i ) ili su zadane poetnim i rubnim uvjetima
(ovdje su to L , p i v ) (dakle parametre koje zadajemo) moemo definirati nezavisne
koeficijente slinosti. Dakle, jasno je da e koeficijent slinosti za vrijeme (za kojeg nemamo
parametra kojim bi unaprijed definirali pripadajui koeficijent slinosti) biti definiran kriterijem
(K.1) iz kojega je Ct = CL / Cv , odnosno Strouhalov broj je iskoriten za definiciju koeficijenta
slinosti za vrijeme, pa on nije kriterij slinosti dvaju strujanja. U ovoj pojavi je Cg = 1 , a nakon
izbora mjerila modela (koeficijenta slinosti CL za duljinu) i fluida u modelskoj pojavi
(definirani C i C ) moemo jo odrediti koeficijente slinosti C p i Cv tako da zadovoljimo
dva od preostala tri kriterija slinosti. Kao to je ve reeno u situaciji u kojoj ne moemo
zadovoljiti sve kriterije slinosti, jer smo prisiljeni zadati vei broj veliina nego imamo
dimenzionalno nezavisnih veliina, potrebno je zadovoljiti najutjecajnije kriterije slinosti.

Analiza vanosti bezdimenzijskih parametara

Strouhalov broj
Strouhalov broj se nalazi na mjestu koeficijenta uz lan koji oznauje lokalnu promjenu odnosno
nestacionarnost strujanja, te se odmah zakljuuje da e biti bitan samo u nestacionarnom
strujanju. Nestacionarnost strujanja moe biti posljedica vremenski promjenjivih rubnih uvjeta,
kada je na temelju vremenske promjene rubnih uvjeta mogue definirati karakteristino vrijeme.
Ako bi npr. tijelo, na koje nastrujava fluid konstantnim i jednolikim profilom brzine vibriralo
odreenom frekvencijom , tada bi strujanje bilo nestacionarno, a karakteristino vrijeme bi se
moglo definirati periodom tih vibracija =1/, odnosno Strouhalov broj bi bio:
L L
St = =
v v

Nasuprot nestacionarnom strujanju s vremenski promjenjivim rubnim uvjetima, postoje i

nestacionarna strujanja s vremenski konstantnim rubnim uvjetima. Na primjer ako je zatvoreni
prostor pregraen membranom, tako da se sa svake strane membrane nalazi plin pod razliitim
tlakom, nakon trenutnog puknua membrane doi e do nestacionarnog strujanja plina, uz
stacionarne rubne uvjete. Drugi tipini primjer nestacionarnog strujanja uz stacionarne rubne
uvjete je nestlaivo optjecanje valjka jednolikim i konstantnim profilom brzine, gdje na
stranjem dijelu povrine valjka, dolazi do odvajanja strujanja i periodikog otkidanja vrtloga. U
takvim se sluajevima karakteristino vrijeme ne moe definirati na temelju vremenske
promjene rubnih uvjeta, nego se ono definira s pomou raspoloivih karakteristinih veliina,
npr. karakteristine brzine i karakteristine duljine u obliku = L / v . U tom je sluaju
Strouhalov broj identiki jednak jedinici u obje pojave, to drugim rijeima znai da je kriterij
Strouhalova broja automatski zadovoljen. Budui da je rjeenje nestacionarno, mogue je
 MEHANIKA FLUIDA K 10

definirati neko karakteristino vrijeme koje karakterizira vremensku promjenu rjeenja, ali to
vrijeme ne predstavlja osnovu za postavljanje kriterija slinosti, jer je ono svojstvo samog
rjeenja, a ne dolazi iz rubnih uvjeta. Tako bi se u problemu optjecanja valjka jednolikim i
konstantnim profilom brzine, mogao definirati Strouhalov broj na temelju frekvencije otkidanja
vrtloga, koji bi bio definiran analogno izrazu (K.1), ali taj Strouhalov broj, kao to je reeno ne
bi oznaavao nezavisni kriterij slinosti (ijim bi podeavanjem uvjetovali rjeenje) jer on sam
dolazi iz rjeenja.
Dakle, Strouhalov broj e se pojavljivati kao nezavisni kriterij slinosti samo u
problemima s vremenski promjenjivim rubnim uvjetima.

Froudeov broj
Froudeov broj oznauje odnos inercijske i gravitacijske sile. Ovaj e broj biti znaajan u opisu
problema kod kojih je bitan utjecaj gravitacije na polje brzine, odnosno kod kojih je bitna
preraspodjela potencijalne i kinetike energije. Tipini primjer pojave u kojoj je Froudeov broj
nezaobilazan kriterij slinosti su povrinski valovi nastali gibanjem broda po povrini vode, kod
kojih upravo dolazi do preraspodjele izmeu kinetike i potencijalne energije estica fluida (jer
je tlak na slobodnoj povrini konstantan). Pri istjecanju fluida iz velikog spremnika, takoer
dolazi do pretvorbe potencijalne energije u kinetiku, te e sila gravitacije biti znaajna za polje
brzine. Nasuprot tome, ako se promatra strujanje kroz kosu cijev konstantnog poprenog
presjeka izmeu dva presjeka sa zadanim tlakom, iz Bernoullijeve jednadbe i jednadbe
kontinuiteta je jasno da gravitacijska potencijalna energija nema utjecaja na polje brzine (jer
kinetika energija ne zavisi od potencijalne energije), a sila gravitacije utjee samo na polje
tlaka. Slino se moe zakljuiti i za sluaj horizontalnog optjecanja tijela potopljenog duboko
ispod slobodne povrine (tako da se na slobodnoj povrini ne pojavljuju valovi). Ako se od
stvarnog polja tlaka oduzme promjene tlaka nastala uslijed gravitacije, slika strujanja se nee
promijeniti, iz ega se zakljuuje da masene sile nemaju utjecaja, odnosno Froudeov broj nije
kriterij slinosti. Iz slinih se razloga pri strujanju plinova s nametnutim gradijentom tlaka u
smjeru strujanja (sluaj prisilne konvekcije), utjecaj gravitacije redovito zanemaruje.

Eulerov broj, kavitacijski broj, Machov broj

U nestlaivom strujanju razina tlaka nema utjecaja na polje strujanja, jer tlak nema utjecaja na
gustou fluida, a njegov utjecaj na polje brzine se oituje kroz gradijent tlaka, koji se pojavljuje
u jednadbi koliine gibanja. Jasno je da se polju tlaka moe dodati konstanta a da se polje
brzine ne promijeni. Ako su u nekom problemu zadane brzine po rubu podruja, tlak se zadaje
samo u jednoj toki, pa je jasno da u takvim uvjetima Eulerov broj nije nezavisni kriterij
slinosti, jer polju tlaka moemo dodati ili oduzeti konstantnu vrijednost bez da se slika strujanja
promijeni (dakle Eulerov broj se moe smatrati zadovoljenim). U takvim se sluajevima za
karakteristinu vrijednost tlaka bira dvostruka vrijednost dinamikog tlaka, pa je Eulerov broj
jednak jedinici, to znai da ispada iz skupa nezavisnih parametara.
Jednakost Eulerova broja e morati biti zadovoljena u dva strujanja u kojima je zadana neka
razlika tlaka, ime je na neki nain odreen gradijent tlaka. Na primjer u pojavi strujanja kroz
cijev, ako je tlak zadan na ulaznom i izlaznom presjeku cijevi, razlika tih tlakova postaje
presudna za vrijednost brzine strujanja. U tom sluaju se Eulerov broj moe definirati izrazom u
kojem se tlak zamjenjuje razlikom tlaka
p
Eu =
v2
Slino vrijedi i kod pumpe, koja predaje energiju fluidu, pa se tlak od ulaza do izlaza iz pumpe
povea za p .
 MEHANIKA FLUIDA K 11

Sljedei primjer, gdje je zadana razlika tlaka su pojave nestlaivog strujanja s mogunou
pojave kavitacije, kada je zadan tlak pv para, pa je p = p pv . Dakle ako se u jednom
strujanju pojavljuje kavitacija, treba osigurati uvjete za pojavu kavitacije i u njemu slinom
strujanju. Za te se potrebe Eulerov broj preureuje u kavitacijski broj, koji je definiran izrazom
p p
= 2v
v
U analizi stlaivih strujanja, kod kojih se gustoa fluida znaajno mijenja, Eulerov broj se moe
prevesti u Machov broj, koji je u stlaivom strujanju vaan kriterij slinosti. Znamo da je sila
tlaka na esticu fluida odgovorna za promjenu njena volumena, odnosno gustoe, pa se govori o
sili taka kao o sili stlaivanja. U savrenom plinu je brzina zvuka definirana izrazom c 2 = p /
( je eksponent adijabatske ekspanzije), pa se Eulerov broj moe zapisati u obliku
p 1 c2 1 1 v inercijske sile
Eu = = = , gdje je Ma = = .
v
2
v 2
Ma 2
c sile stlaivanja
Strujanje plinova pri niskim vrijednostima Machova broja (recimo Ma < 0.3 ) tretiramo kao
nestlaivo strujanje, jer je promjena gustoe u takvim strujanjima s inenjerskog stajalita
zanemariva. Tako se npr. strujanje zraka oko automobila, koji se kree brzinom recimo 150 km/h
(41.7 m/s), pri brzini zvuka, koja pri normalnim uvjetima zraka iznosi 331 m/s, odvija pri
Machovom broju Ma = v / c = 0.125 , pa se redovito smatra nestlaivim. Kod modelskih
ispitivanja istog problema treba paziti da u slinoj pojavi Machov broj ne prijee, recimo
vrijednost 0.3, jer bi tada u modelskoj pojavi strujanje bilo sa znaajnim utjecajem sila
stlaivanja, nego u originalnoj pojavi, pa bi slinost strujanja bila naruena.

Reynoldsov broj
Jedan od najvanijih bezdimenzijskih parametara, bilo za sluaj vanjskih zadaa (optjecanja)
bilo unutarnjih zadaa (protjecanja fluida) je upravo Reynoldsov broj. Kao to je jasno iz
jednadbe koliine gibanja on oznauje omjer inercijskih i viskoznih sila i glavni je kriterij
prelaska laminarnoga u turbulentno strujanje fluida. Laminarno strujanje fluida odrava se pri
malim vrijednostima Reynolsova broja, gdje je utjecaj viskoznosti vei. Velike vrijednosti
Reynoldsova broja oznauju mali utjecaj viskoznosti, te se pri visokim vrijednostima
Reynolsova broja viskozne sile mogu i zanemariti u veem dijelu podruja strujanja. Meutim,
kad god u podruju strujanja postoji vrsta stijenka utjecaj viskoznih sila se nee moi
zanemariti u neposrednoj blizini stijenke. Zbog viskoznosti fluida brzina fluida na stijenci
jednaka je nuli, a udaljavanjem od stijenke brzina estica fluida se postupno poveava. Zbog
toga e uz stijenku uvijek postojati podruje u kojem se strujanje fluida odvija malim brzinama s
malim inercijskim silama, te se u tom podruju (koje se naziva graninim slojem) utjecaj
viskoznih sila nee moi zanemariti. U tim e sluajevima Reynoldsov broj biti vaan kriterij
slinosti. Postoje viskozna strujanja fluida u kojima Reynoldsov broj nije nezavisni kriterij
slinosti. Jedno takvo je npr. problem prirodne konvekcije (strujanje koje nastaje uslijed izmjene
topline, tj. razlike u gustoi koja nastaje zbog razlike temperatura estica fluida) u zatvorenom
prostoru, gdje su brzine po svim granicama jednake nuli, te iz rubnih uvjeta nije mogue
definirati karakteristinu brzinu, koja bi ula u definiciju Reynoldsova broja. Naravno, u takvom
bi se strujanju mogao definirati Reynoldsov broj na temelju npr. maksimalne brzine koja se
pojavljuje u rjeenju. U slinim strujanjima bi vrijedila jednakost tako definiranog Reynoldsova
broja u dvije pojave, a s obzirom da je Reynoldsob broj definiran na temelju brzine koja dolazi iz
rjeenja, on ne bi oznaavao nezavisni kriterij slinosti.