Professional Documents
Culture Documents
Veterinarska Stanica 04 2016
Veterinarska Stanica 04 2016
Dr. sc. Josip MADI*, dr. med. vet., akademik, (dopisni autor, e-mail: jmadic@vef.hr), Veterinarski fakultet
Sveuilita u Zagrebu, Hrvatska
Uvod
Bakterije roda Staphylococcus su prema je od pokazatelja onih potencijalno ente-
Gramu pozitivne, fakultativno anaerobne rotoksigenih. Uredbom (EZ) 2073/2005
bakterije, kuglasta oblika promjera oko 1 (Anonymus, 2005.) u Poglavlju 2. (Kriterij
m, nepokretne i ne tvore spore. Dio su higijene proizvodnje) propisano je odre-
fizioloke mikroflore organizma, a neke ivanje broja koagulaza pozitivnih stafi-
vrste u odreenim uvjetima mogu prou- loka u uzorcima sireva, mlijeka i sirutke
zroiti infekciju. Od trideset vrsta bakte- u prahu, a za one kod kojih je dokazana
rija koje pripadaju rodu Staphylococcus za vrijednost koagulaza pozitivnih stafilo-
veterinarsku mikrobiologiju najvaniji su koka > 105 CFU/g pripisana je provjera
S. aureus, S. pseudointermedius i S. hyicus. prisutnosti stafilokoknih enterotoksina.
Stafilokoki tvore mnoge ekstracelularne Pored navedenog, istraivanja su pokaza-
enzime i toksine koji bitno utjeu na viru- la da koncentracija koagulaza pozitivnih
lenciju pojedinih sojeva. Najvanije skupi- stafilokoka u hrani mora biti priblino 106
ne enzima i toksina to ih tvore su: koagu- CFU/g (Linage i sur., 2012.) kako bi mogla
laza, dezoksiribonukleaza, stafilokinaza, prouzroiti intoksikacije, iako njihov broj
fosfataza, hijaluronidaza, beta-laktamaza, nije uvijek objektivan pokazatelj prisutno-
hemolizini, enterotoksini, leukocidin i sti stafilokoknih enterotoksina u hrani.
letalni toksin (Cvetni, 2013.). Od nave- Prema navedenom vidljivo je znaenje
denih skupina istaknut emo mogunost odreivanja tonog broja koagulaza
tvorbe koagulaze i eneterotoksina koji pozitivnih stafilokoka za to je bitno
su propisani Uredbom (EZ) 2073/2005 te odrediti odgovarajue mikrobioloke
su znaajni u mikrobiologiji hrane. En- metode i hranjive podloge.
terotoksini stafilokoka su termostabilni Cilj ovog rada bio je procijeniti
proteini koje proizvode uglavnom S. au- rezultate pretraivanja Baird-Parker
reus, ali i drugi koagulaza pozitivni sta- hranjivih podloga tri razliita proizvoaa
filokoki. Kako svi sojevi stafilokoka nisu provedenog radi procjene laboratoriju
enterotoksigeni, tvorba koagulaze jedan najprihvatljivije u smislu pouzdanosti pri
Dora STOJEVI*, dr. med. vet., (dopisni autor, e-mail: stojevic@veinst.hr), Maja STEPANI, dr. med.
vet., struna suradnica, dr. sc. Andrea HUMSKI, dr. med. vet., znanstvena savjetnica, naslovna docentica,
Hrvatski veterinarski institut, Zagreb, Hrvatska, dr. sc. Vesna DOBRANI, dr. med. vet., izvanredna
profesorica, Veterinarski fakultet Sveuilita u Zagrebu, Hrvatska
Ispitni udio (x g ili x mL) / 9 x mL puferirane peptonske vode (BPW) puferirane peptonske vode
Kunija plazma
Inkubacija 37 C 6-4 sati i 24 sata
Tabela 3. Broj koagulaza pozitivnih i koagulaza negativnih stafilokoka dobiven iz uzoraka sirovog
mlijeka usporedbom triju hranjivih podloga
Koagulaza pozitivni Koagulaza negativni
Hranjive podloge
stafilokoki stafilokoki
Oxoid 3 60
AES 4 60
Merck 4 60
13. SCHOELLER, N. P. and S. C. INGHAM (2001): 15. ZEBOVITZ, E., J. B. EVANS and C. F. NIVEN (1955):
Comparison of the Baird Parker agar and 3M Tellurite-glycine agar: a selective plating medium
Petrifilm rapid S. aureus count plate methods for for the quantitative detection of coagulase-positive
detection and enumeration of Staphylococcus aureus. staphylococci. J. Bacteriol. 70, 686-689.
Food Microbiol. 18, 581-587.
14. TERAMURA, H., S. MIZUOCHI and H. KODAKA
(2010): Evaluation of the compact dry X-SA met-
hod for enumerating Staphylococcus aureus in artifi-
cially contaminated food samples. Biocontrol. Sci.
15, 149-154.
VODOOT
NE PRIMJENJIVATI MAKAMA
sadri 1250mg permetrina i 250mg imidakloprida. 4,0ml pipeta sadri 2000mg permetrina i 400mg imidakloprida. Indikacije Za lijeenje i sprjeavanje
infestacije buhama (Ctenocephalides felis). Buhe na psima ugibaju unutar jednog dana nakon primjene. Jedna primjena sprjeava nove infestacije buhama
tijekom etiri tjedna. Veterinarsko-medicinski proizvod (VMP) se moe koristiti kao dio strategije lijeenja alergijskog dermatitisa uzrokovanog buhama (FAD).
Denona d.o.o., 2/2016, Hrvatska,
VMP omoguuje neprekidnu akaricidnu uinkovitost protiv infestacija krpeljima (Rhipicephalus sanguineus i Ixodes ricinus tijekom etiri tjedna, a Dermacentor
reticulatus tijekom tri tjedna). Mogue je da krpelji, koji su ve privreni na psu, ne uginu unutar dva dana nakon primjene VMP-a te mogu ostati privreni i
vidljivi. U vrijeme primjene VMP-a preporuuje se uklanjanje neprivrenih krpelja na psu, kako bi se sprijeilo da se privrste i ponu hraniti krvlju. Ciljne vrste
ivotinja Psi. Kontraindikacije Zbog nedostatka odgovarajuih podataka, VMP se ne smije primjenjivati tenadi mlaoj od 7 tjedana ili lakoj od 1,5kg. VMP
se ne smije primjenjivati u sluaju preosjetljivosti na djelatne tvari ili na bilo koju pomonu tvar. VMP se ne smije primjenjivati makama.
Samo za lijeenje ivotinja. Prije uporabe proitati kompletnu uputu u lijeku.
KRKAFARMA d.o.o.
Radnika cesta 48, 10000 Zagreb
www.krka-farma.hr
IZVORNI ZNANSTVENI RAD / ORIGINAL SCIENTIFIC PAPER
Uvod
Med je prirodna tvar koju proizvode koristi i kao lijek. Poznato je njegovo
pele medarice Apis mellifera te se antibakterijsko, antifungalno i antivirusno
bez obzira na napredak industrije ne djelovanje pri emu je antibakterijska
moe konstituitati nekim proizvodnim aktivnost povezana sa sadrajem eera i
procesom. Naime, med ini i do 200 vlage, pH, sadrajem vodikova peroksida
razliitih tvari (bjelanevine, slobodne i fitokemijskim imbenicima. Jedan je od
aminikiseline, vitamini, organske kiseline, glavnih sastojaka tradicionalne medicine
enzimi i minerali) i ima izvrsne nutritivne te i danas ima vanu ulogu u zatiti od
vrijednosti i senzorska svojstva (Orhan gastrointestinalnih infekcija, kontroli
i sur., 2003.). Sastav i svojstva meda proljeva, lijeenju rana, suzbijanju upala,
ovise o botanikom podrijetlu nektara, saniranju infekcija, minimizaciji oiljaka,
klimatskim uvjetima i svojstvima tla na lijeenju seborinog dermatitisa i gubitka
kojima je biljka rasprostranjena, pasmini kose (Al-Waili 2001., Bogdanov i sur.,
pela te sposobnostima samog pelara 2008., Czipa i sur., 2015.).
(Bauer, 1999., Kakonien i Venskutonis, Smatra se da danas postoji preko sto
2010.). Zbog izvrsne nutritivne vrijednosti razliitih vrsta meda koji se razlikuju s
i ugodnih senzorskih svojstava te lake obzirom na nain proizvodnje, odnosno
probavljivosti od davnina je vaan prezentiranja (cijeeni med, vrcani med,
dio prehrane. Zbog svog sastava, preani med, filtrirani med, med u sau,
slatkoe i fizikalno-kemijskih svojstava med sa saem ili med s dijelovima saa)
idealna je zamjena za konzumni eer. te obzirom na podrijetlo medonosnih bi-
Sadri prirodnu mjeavinu glukoze i ljaka na cvjetni ili nektarni med te med
fruktoze (65%) te je stoga dobar izvor podrijetlom od medne rose, odnosno
ugljikohidrata (Silva i sur., 2009.). Danas izluevine kukaca (Hemiptera) na med-
se sve vie upotrebljava u industriji, ljikovac ili medun (Pravilnik, 2015.). Med
prije svega prehrambenoj kao dodatak moe biti uniflorni i poliflorni. Uniflorni
proizvodima. U Europskoj uniji se oko med se oznaava prema odreenoj biljnoj
10% meda koristi u proizvodnji hrane vrsti ako u netopljivom sedimentu sadri
dok je u SAD-u taj postotak u industriji najmanje 45% peludnih zrnaca iste biljne
hrane ak 60-80% (Ward i Boynton, 2010.). vrste (Pravilnik, 2009., 2013.). Najznaaj-
Pojedine vrste meda blagotvorno ne i najzastupljenije vrste meda u Hrvat-
djeluju na poboljanje ovjekova skoj su: bagrem (Robinia pseudoacacia L.),
zdravlja pa se med u svim civilizacijama kesten (Castanea sativa Mill.), lipa (Tilia
Bruno ALOPEK, mag. ing. prehr. in., dr. sc. Nina BILANDI*, (dopisni autor, e-mail: bilandzic@
veinst.hr), dipl. ing. biotehnol., znanstvena savjetnica, Hrvatski veterinarski institut, Zagreb, Hrvatska; dr.
sc. Ksenija MARKOVI, mag. biotehnol., izvanredna profesorica, dr. sc. Nada VAHI, mag. biotehnol.,
redovita profesorica, Prehrambeno-biotehnoloki fakultet Sveuilita u Zagrebu, Hrvatska
L.), amorfa (Amorpha fructicosa L.), livadni promijea tapiem ili se protrese.
med, suncokret (Helianthus annus L.), ka- Granulirani med priprema se tako da se
dulja (Salvia officinalis L.), lavanda (Lavan- zatvorena posuda stavi u vodenu kupelj
dula officinalis L.), rumarin (Rosmarinus i zagrijava 30 min. na temperaturi od 60
officinalis L.) te vrijesak (Alluna vulgaris) C, a prema potrebi i na 65 C. Tijekom
(Vahi i Matkovi, 2009.). zagrijavanja moe se promijeati tapiem
Zahtjevi kakvoe meda u Republici ili kruno protresti, a zatim brzo ohladiti.
Hrvatskoj odgovaraju zahtjevima Med se ne zagrijava u sluaju kada se
Europske unije i definirani su Pravilnikom odreuje hidroksimetilfurfural.
o medu (EC, 2001., Pravilnik, 2015.). Med Med se sa sadrajem stranih
ne smije sadravati umjetno dodane tvari (vosak, dijelovi pela ili dijelovi
aditive ili druge organske i anorganske saa) zagrijava u vodenoj kupelji na
tvari strane njegovom sastavu. Drugim temperaturi od 40 C, a zatim procijedi
rijeima, med ne smije imati strani okus kroz tkaninu, koja se stavlja na ljepilo
i miris, biti u stanju vrenja te imati zagrijavano toplom vodom. Uzorci meda
umjetno izmijenjenu kiselost ili biti u sau pripreme se tako da se sae otvori,
zagrijavan pri emu bi prirodni enzimi procijedi kroz iano sito s kvadratnim
bili uniteni ili inaktivirani. Glavni otvorima promjera 0,5 mm x 0,5 mm.
kriteriji sastava meda koji se plasira na Ako dio saa i voska proe kroz sito,
trite definirani Pravilnikom o medu uzorak se zagrijava u vodenoj kupelji na
su: maseni udjel vode, ukupna koliina temperaturi od 60 C, a prema potrebi
slobodnih kiselina, elektrina vodljivost, zagrijava se 30 min. i na 65 C. Za vrijeme
udjel reducirajuih eera, udjel saharoze zagrijavanja promijea se tapiem ili
te udjel hidroksimetilfurfurala. protrese krunim pokretima, a zatim
Cilj ovog rada je odreivanje brzo ohladi.
fizikalno-kemijskih pokazatelja u osam
vrsta meda te na temelju dobivenih Odreivanje fizikalno kemijskih
rezultata procjena njegove kvalitete pokazatelja
prema zahtjevima Pravilnika o kvaliteti Sve metode koje su primjenjene u
meda (Pravilnik, 2015.). ovome radu provedene su prema upu-
tama za pojedini pokazatelj odreivanja
Materijali i metode koji je definirao Meunarodni odbor za
Uzorkovanje meda med (International Honey Commission,
Ukupno 131 uzoraka meda 2009.). U svim uzorcima meda prove-
proizvedenih tijekom 2011. godine dena je analiza sljedeih fizikalno-ke-
uzorkovano je na teritoriju cijele mijskih pokazatelja: maseni udio vode,
Hrvatske. Uzorkovano je osam vrsta ukupna kiselost, elektrina vodljivost,
meda u broju: 24 bagrema, 40 kestena, maseni udio reducirajuih eera, ma-
21 cvjetni, 26 livada, 6 lipa, 3 kadulje, 4 seni udio saharoze te udio hidroksime-
umska i 7 medljikovca. Uzorci meda (250 tilfurfurala (HMF). Zbog sloenosti me-
g) uzorkovani su u staklene posude i do toda ovdje su navedeni samo osnovni
analiza uvani su na sobnoj temperaturi. principi odreivanja.
Odreivanje udjela vode u medu (%)
Priprema uzorka meda za analize provedeno je metodom koja se temelji na
Priprema uzoraka meda prije analiza refraktometrijskom odreivanju. Indeks
fizikalno-kemijskih pokazatelja ovisi o refrakcije uzorka se odredi refraktome-
konzistenciji meda (International Honey trom pri temperaturi od 20 C te se teme-
Commission, 2009.). Med u tekuem ljem odreenog indeksa refrakcije izrau-
stanju se prije poetka analize polako nava koliina vode (% m/m).
Saetak Literatura
U ovome istraivanju sakupljen je 1. AL-WAILI, N. S. (2001): Therapeutic and
ukupno 131 uzorak osam razliitih vrsta prophylactic effects of crude honey on chronic
seborrheic dermatitis and dandruff. Eur. J. Med.
meda: 24 bagrema, 40 kestena, 21 cvjetni,
Res. 6, 306-308.
26 livada, 6 lipa, 3 kadulje, 4 umska i 7 2. ANUPAMA, D., K. K., BHAT and V. K. SAPNA (2003):
medljikovaca. Kao glavni kriteriji sastava u Sensory and physico-chemical properties of commer-
svrhu procijene kvalitete u uzorcima meda cial samples of honey. Food Res. Int. 36, 183-191.
3. BARONI, M. V., M. L. NORES, M. P. DAZ, G. A. 18. NERI, L., G. DIMITRI and G. SACCHETTI (2010):
CHIABRANDO, J. P. FASSANO, C. COSTA and D. Chemical composition and antioxidant activity of
A. WUNDERLIN (2006): Determination of volatile cured chestnuts from three sweet chestnut (Castanea
organic compound patterns characteristic of five sativa Mill.) ecotypes from Italy. J. Food Comp.
unifloral honey by solid-phase microextraction-gas Anal. 23, 23-29.
chromatography-mass spectrometry coupled to 19. OJEDA de RODRGUEZ, G., B. SULBARN DE
chemometrics. J. Agricult. Food Chem. 54, 7235-7241. FERRER, A. FERRER and B. RODRGUEZ (2004):
4. BAUER, LJ. (1999): Med: pelarenje i obiaji, Puko Charactrization of honey produced in Venezuela.
otvoreno uilite, Zagreb. Food Chem. 84, 499-502.
5. BOGDANOV, S., T. JURENDIC, R. SIEBER and 20. ORHAN, F., B. E. SEKEREL, C. N. KOCABAS, C.
P. GALLMANN (2008): Honey for nutrition and SACKESEN, G. ADALIOGLU and A. TUNCER
health: A review. J. Am. Coll. Nutr. 27, 677-689. (2003): Complementary and alternative medicine
6. CHUA, L. S., N.-L. ABDUL-RAHAMAN, M. R. in children with asthma. Ann. Allergy Asthma
SARMIDI and R. AZIZ (2012): Multi-elemental Immunol. 90, 611-615.
composition and physical properties of honey 21. Pravilnik (2009): Pravilnik o kakvoi uniflornog
samples from Malaysia. Food Chem. 135, 880-887. meda. Narodne novine br. 122.
7. CONTI, M. E. (2000): Lazio region (central Italy) 22. Pravilnik (2013): Pravilnik o izmjeni Pravilnika
honeys: A survey of mineral content and typical kakvoi uniflornog meda. Narodne novine br. 141.
quality parameters. Food Contr. 11, 459-463. 23. Pravilnik (2015): Pravilnik o medu. Narodne novine
8. CZIPA, N., D. ANDRASI and B. KOVACS (2015): br. 30.
Determination of essential and toxic elements in 24. PRIMORAC, LJ., B. ANGELKOV, M. L. MANDI,
Hungarian honeys. Food Chem. 175, 536-542. D. KENJERI, M. NEDELJKO, I. FLANJAK,
9. DOWNEY, G., K., HUSSEY, J. D. KELLY, T. F. A. PERL PIRIKI and M. ARAPCESKA (2009):
WALSHE and P. G. MARTIN (2005): Preliminary Comparison of the Croatian and Macedonian
contribution to the characterization of artisanal honeydew honey. J. Cent. Eur. Agric. 10, 263-270.
honey produced on the island of Ireland by 25. SILVA, L. R., R. VIDEIRA, A. P. MONTEIRO, P.
palynological and physico-chemical data. Food VALENTO and P. B. ANDRADE (2009): Honey
Chem. 91, 347-354. from Luso region (Portugal): physicochemical
10. FALLICO, B., M. ZAPPALA, E. ARENA and A. VER- characteristics and mineral contents. Microchem. J.
ZERA (2004): Effects of conditioning on HMF con- 93, 73-77.
tent in unifloral honeys. Food Chem. 85, 305-313. 26. SUAREZ-LUQUE, S., I. MATO, J. F. HUIDOBRO,
11. EC (2001): Council Directive 2001/110/EC of 20 J. SIMAL-LOZANO and M. T. SANCHO (2002):
December 2001 relating to honey. Off. J. Europ. Rapid determination of minority organic acids in
Comm. L 10, 47-52. honey by high-performance liquid chromatography.
12. GOMES, T., X. FEAS, A. IGLESIAS and L. M. J. Chrom. A 955, 207-214.
ESTEVINHO (2011): Study of organic honey from 27. SPANO, N., L. CASULA, A. PANZANELLI, M.
the Northeast of Portugal. Molecules 16, 5374-5386. I. PILO, P. C. PIU, R. SCANU, A. TAPPARO and
13. HUIDOBRO, J. F., M. E., REA, I. MATO, S. G. SANNA (2005): An RP-HPLC determination
MUNIATEGUI, M. A. FERNANDEZ-MUINO of 5-hydroximethylfurfural in honey. The case of
and M. T. SANCHO (2001): Variation of apparent strawberry tree honey. Talanta 68, 1390-1395.
ethanol content of unspoiled northwestern Spanish 28. SAXENA, S., S. GAUTAM and A. SHARMA (2010):
honeys during storage. Food Chem. 73, 417-420. Physical, biochemical and antioxidant properties of
14. INTERNATIONAL HONEY COMMISION (2009): some Indian honeys. Food Chem. 118, 391397.
Harmonised methods of the International Honey 29. ARI, G., D. MATKOVI, M. HRUKAR and N.
Commision, Swiss Bee Research Centre, Federal VAHI (2008): Characterisation and Classification
Diary Station, Liebefeld. of Croatian Honey by Physicochemical Parameters.
15. KAKONIEN, V. and P. R. VENSKUTONIS (2010): Food Technol. Biotechnol. 46, 355-367.
Floral markers in honey of various botanical and 30. TERRAB, A., M. J. DIEZ and F. J. HEREDIA (2002):
geographic origins: a review. Compr Rev. Food Sci. Characterization of Moroccan unifloral honeys by
F. 9, 620634. their physicochemical characteristics. Food Chem.
16. KOMATSU, S. S., L. C. MARCHINI, A. C. MORETI 79, 373-379.
and C. C. DE (2002): Physical-chemical analysis of 31. VAHI, N. i D. MATKOVI (2009): Kemijske,
honeys from wild flowers, eucalyptus flowers and fizikalne i senzorske znaajke meda, http://
citrus flowers produced by Apis mellifera L., 1758
www.pcelinjak.hr/OLD/index.php/Prehrana-i-
(hymenoptera, apidae) in state of Sao Paulo, Brazil.
biotehnologija/kemijske-fizikalne-i-senzorske-
(Sugars and protein content). Cienc. Tec. Aliment.
znaajke-med.html. Pristupljeno 03. svibnja 2016.
22, 143-146.
WARD, R. W. and B. BOYNTON (2010): US Honey
17. MALACALZA, N. H., M. A. CACCAVARI, G.
supply chain: structural change, promotions and
FAGUNDEZ and C. E. LUPANO (2005): Unifloral
the China connection. Int. J. Food Syst. Dynam.
honeys of the province of Buenos Aires, Argentine.
1, 13-25.
J. Sci. Food Agric. 70, 332-340.
In this study, a total of 131 samples were mmol/kg), and the highest value of 38.0 mmol/
collected of eight different types of honey: aca- kg was determined in a multiflower meadow
cia (24), chestnut (40), multiflower (21), multi- honey. In 63 samples of honey (acacia, multi-
flower meadow (26), lime (6), sage (3), forest flower, multiflower meadow and sage), elec-
(4) and honeydew (7). Pursuant to the Ordi- trical conductivity was found to be below the
nance on honey, physico-chemical parameters prescribed 0.8 mS/cm. Values above 0.8 mS/cm
were examined to assess the quality of honey were found in 20 samples of honey (4 forest,
samples: moisture content, total acidity, elec- 10 multiflower meadow, 4 multiflower and 2
trical conductivity, reducing sugars content, lime). Increased conductivity was determined
sucrose content and hydroxymethylfurfural for chestnut and honeydew honey, with av-
content. In all tested samples, the proportion erage values of 1.58 and 1.33 mS/cm, which
of reducing sugars was above the prescribed meets the requirements. The lowest mean
60% and ranged from 64.1% to 74.3%. Only conductivity of 0.16 mS/cm was determined
four honey samples (one each meadow and for acacia honey. In conclusion, the six tested
sage, two chestnut) did not meet the sucrose physico-chemical parameters met the stipu-
criteria (<5%) and the highest sucrose concen- lated criteria pursuant to the Ordinance on
tration of 6.75% was found in sage honey. All honey in 109 samples of eight different honey
samples met the criteria for moisture content types. A total of 22 honey samples failed to
(<20%) and ranged from 14.1% to 19.8%. Hy- meet the criteria for two parameters, the su-
droxymethylfurfural concentrations ranged crose content and electrical conductivity.
from 0.77 to 38.9 mg/kg and all samples met Key words: Monofloral honey, Multifloral
the prescribed value (< 40 mg/kg). Total acid- honey, Honeydew, Physico-chemical parameters,
ity was determined in the range from 8.88 Honey quality
to 22.4 mmoL/kg (under the permissible 50
Zagreb
Termotolerantni
Campylobacter spp. uzronici
kampilobakterioze (I. dio)
Marina Mikuli*, Andrea Humski, B. Njari, M. Ostovi i . Cvetni
Uvod
Kampilobakterioza je najuestalija e- oblika iz uzorka izmeta pacijenta s
luano-crijevna bolest u ljudi u Europskoj proljevom (Shulman i sur., 2007.). Novu
uniji. Campylobacter (C.), C. jejuni, C. coli, vrstu bakterije Vibrio fetus, povezanu s
C. lari, C. upsaliensis pripadaju skupini oboljenjem fetalnih ovojnica u goveda
tzv. termotolerantnih Campylobacter spp. po prvi put su opisali 1919. godine
Pripadnici te skupine uzronici su veine Smith i Taylor, dok 1931. Jones i sur. po
sluajeva kampilobakterioze u ljudi. Vr- prvi put opisuju bakteriju poput vibrija
sta C. jejuni spp. jejuni najei je uzro- izdvojenu u sluaja proljeva goveda te
nik kampilobakterioze, dok ostale vrste je nazivaju Vibrio jejuni. Razvojem novih
termotolerantnih kampilobaktera te vrsta metoda istraivanja naziv novog roda
C. fetus rjee prouzroe infekcije u ljudi. Campylobacter spominju po prvi puta
Termotolerantne vrste kampilobaktera, za Sebald i Vron 1963. godine (Butzler,
razliku od ljudi, u raznih vrsta domaih i 2004.). Tada su iz roda Vibrio u rod
divljih ivotinja iznimno prouzroe bolesti Campylobacter svrstani C. jejuni i C.
iako su esto i u velikom broju prisutne u sputorum, dok Vibrio coli, kojeg je prvi
izmetu. Smatra se da su dobro prilagoe- opisao Doyle 1948. godine u sluaju
ne uvjetima ivota u crijevnom dijelu nji- svinjske dizenterije, postaje C. coli 1973.
hova probavnog sustava. Kao najvaniji godine (Vron i Chatelain, 1973.). Interes
rezervoar vrste C. jejuni smatra se domaa javnosti za ovu bakteriju pobuuju
perad, posebice kokoi (Gallus gallus). i istraivanja Butzlera 70.-tih godina
prolog stoljea, koji dokazuje njezinu
Povijest i osobine otkria znaajnu prevalenciju u uzorcima izmeta
pacijenata s proljevom (Butzler, 2004.).
kampilobaktera Bakterije roda Campylobacter su
Pretpostavlja se da je Theodor mikroaerofilni, spiralno zakrivljeni,
Escherich 1884. godine prvi uoio gram negativni tapii, koji mogu
enteropatogene kampilobaktere kada poprimiti oblik slova S, ili nalikovati
je izolirao i opisao bakterije spiralnog galebovim krilima (Cvetni, 2013.). Rastu
Dr. sc. Marina MIKULI*, dr. med. vet., znanstvena novakinja, (dopisni autor, e-mail: mikulic@veinst.hr),
dr. sc. Andrea HUMSKI, dr. med. vet., znanstvena savjetnica, naslovna docentica, dr. sc. eljko CVETNI,
dr. med. vet., akademik, Hrvatski veterinarski institut, Zagreb, Hrvatska; dr. sc Bela NJARI, dr. med.
vet., redoviti profesor, dr. sc. Mario OSTOVI, dr. med. vet., docent, Veterinarski Fakultet Sveuilita u
Zagrebu, Hrvatska
djeluju kao mehaniki vektori, jesu iako je na tritu sve vea potranja za
li iz njih izdvojeni kampilobakteri ekoloki proizvedenim mesom. Kampi-
podrijetlom iz okolia ili su kolonizirali lobakteri se mogu okarakterizirati kao
muhe nakon ulaska u peradarske objekte. esti kolonizatori zbog stalnog dokaza
Prisutnost kampilobaktera potvrena je kampilobakter-negativnih jata i injenice
i u glodavaca koji obitavaju unutar ili u da nisu redovni nalaz crijevne mikroflo-
okolini nastambi za tov pilia, pri emu re, kao primjerice Escherichia coli koja je
su mogui izvor oneienja novih jata prisutna u svih jedinki u jatu (ACMSF,
(Meerburg i Kijlstra, 2007.). 2005.). irenje kampilobaktera moe biti
Glavni rezervoar vrste C. jejuni spp. vrlo brzo u jatima kokoi koja su po prvi
jejuni jesu divlje ptice i domaa perad. puta kolonizirana te gotovo sve jedinke
Svinje se smatraju glavnim rezervoarom postaju pozitivne unutar nekoliko dana
vrste C. coli, a odreeni genotipovi (Berndtson i sur., 1996.a). Unato ope-
ove bakterije posebno su prilagoeni nito utvrenoj visokoj prevalenciji, neka
svinjogojskim nastambama i njihovoj jata tovnih pilia tijekom uzgoja ostaju
okolini, s prevalencijom u uzgoju i do slobodna od kampilobaktera (Stern i sur.,
100% (Senz i sur., 2000.). C. lari est 2001.). Netom izvaljeni pilii su slobodni
je izolat u populacijama galebova, i od kampilobaktera, a ulaskom u nastam-
njihovom prirodnom okoliu, zatim be za tov vie od 40% jata moe postati
u vodi i koljkaima, kao posljedica kolonizirano ve u dobi od 4 tjedna. Zbog
oneienja izmetom galebova. Ova vrsta brzog irenja unutar jata, u dobi od 7 tje-
je prisutna i u komercijalnim uzgojima dana kolonizacija moe dosei visokih
peradi diljem svijeta, a dokazana je i 90% (Evans i Sayers, 2000.). Jo uvijek nije
u pasa, maaka, goveda i ovaca. Vani jasno zato neke jedinke i u uvjetima brze
rezervoari C. lari su okoli, divlje ptice, kolonizacije u istom jatu ostaju nekoloni-
domae ivotinje, a prije svega domaa zirane. U kokoi C. jejuni primarno kolo-
perad (Matsuda i Moore, 2011.). C. nizira sluznicu slijepog crijeva, no moe
upsaliensis est je laboratorijski nalaz u biti prisutan i u drugim dijelovima crijeva
izmetu kako bolesnih, tako i zdravih pasa te jetri i slezeni. Unato tomu, kolonizi-
i maaka, s prevalencijom od 5% do 66% u rane kokoi obino ne pokazuju kliniki
maaka te 5% do 48% u pasa. Smatra se da vidljive simptome (Newell i Fearnley,
su psi i make glavni izvor infekcije ljudi 2003.). Neprestano umnaanje ovih bak-
s C. upsaliensis. Iako je u peradi zabiljeen terija u crijevima peradi omoguuju mi-
vrlo nizak postotak kolonizacije s C. kroaerofilni uvjeti i temperatura tijela od
upsaliensis, perad se isto tako smatra oko 42 C. Istraivanja pokazuju da je fizi-
moguim rezervoarom ovog uzronika, oloka crijevna mikroflora mladih kampi-
odnosno izvorom kampilobakterijskog lobakter-negativnih tovnih pilia prirod-
enteritisa u ljudi (Labarca i sur., 2001.). no antagonistikog djelovanja (Schoeni i
Doyle, 1992.). Smatra se da vanu ulogu
Prisutnost kampilobaktera u u zatiti pilia od kolonizacije tijekom pr-
vih nekoliko tjedana ivota imaju naslije-
uzgoju tovnih pilia ena kampilobakter-specifina majinska
Prevalencija kampilobakter-pozitiv- protutijela (Sahin i sur., 2003.). Istraiva-
nih tovnih pilia razlikuje se izmeu po- nje prevalencije kampilobaktera u eksten-
jedinih proizvoaa, uzgoja i jata. Kam- zivno dranim jatima tijekom razdoblja
pilobakteri su takoer prisutni i u jatima od godine dana pokazalo je da ona po-
koja se dre na otvorenom (Engl. free najprije ovisi o dobi jata i smanjuje se s
range), kao i u jatima uzgojenim na eko- dobi, dok se genetska raznolikost izolata
loki nain, gdje prevalencija moe izno- unutar jata poveava s dobi (Colles i sur.,
siti i do 100% (Vandeplas i sur., 2010.), 2011.). Dokazano je da sojevi podrijetlom
sur., 2003., Sears i sur., 2011.). Od ostalih jejuni u istom proizvodnom pogonu
preventivnih mjera za sprjeavanje kam- moe pojaviti i iriti unutar kratkog
pilobakterioze, potrebno je spomenuti vremenskog razdoblja, uz sposobnost
mogunost obrade stelje pripravcima preivljavanja do tri dana.
Al-sulfata ili Na-bisulfata, to dovodi do U literaturi je opisan vei broj
smanjenja vlanosti stelje i nepovoljnih postupaka primjenjivih u peradarskoj
uvjeta za preivljavanje bakterija (Line, industriji za koje se smatra da s uspjehom
2002.). Terapija bakteriofagima koji se smanjenju oneienje pileih trupova.
dodaju hrani tovnih pilia predstavljena Jedan od njih je uklanjanje kloake prije
je kao mogui nain znaajnog smanjenja ulaska trupova u tankove za urenje
kolonizacije jata i eliminacije kampilo- (Musgrove i sur., 1997.). Isto tako,
baktera prije klaonike obrade, no moe pokazalo se da nova i poboljana oprema
imati i negativan uinak koji se oituje u za upanje perja u klaonikim objektima
moguem poveanju rezistentnosti odre- smanjuje broj patogenih uzronika
enih sojeva kampilobaktera (Connerton (ACMSF, 2005.). Sprejanje oneiene
i sur., 2011.). opreme i radnih povrina kloriranom
vodom kao i poveana koncentracija klora
Klaonika obrada trupova i u procesnoj vodi znatno su smanjili broj
kampilobaktera na obraenim trupovima
kampilobakter (Mead i sur., 1995.). Uranjanjem trupova
Klaonika obrada goveih trupova u 10%-tnu tri-natrij-fosfatnu otopinu
znatno se razlikuje od obrade trupova vode broja Campylobacter spp. smanjio
peradi (Njari i Zdolec, 2012.), jer se se za 1,71 log10/g (Whyte i sur., 2001.).
govea koa prilikom obrade uklanja, Isto tako, uporaba vodenih sprejeva s
kao i utroba, na nain kojim se uspjeno 1% mlijene kiseline znatno je smanjila
sprjeava dodir s mesom ivotinje. eksperimentalno oneienje pileih
Iako crijeva mogu biti oneiena trupova (Cudjoe i Kapperud, 1991.).
kampilobakterima u velikom broju, zbog Odvajanjem i uklanjanjem koe od mesa
odgovarajue klaonike obrade, govei smanjuje se broj kampilobaktera na
trupovi nisu se pokazali znaajnim pileim trupovima (Berrang i sur., 2002.).
imbenikom rizika za zdravlje ljudi. Uinkovite mjere kontrole
Suprotno tomu, pilei trupovi obrauju kampilobaktera u klaonikim objektima
se toplom vodom ili parom, pri emu se jesu odvajanje pozitivnih i negativnih
koa, kao i probavni sustav, ne uklanjaju. jata tovnih pilia prije ulaska u pogone,
Slijepo i debelo crijevo tovnih pilia mogu zatim njihova odvojena klaonika
biti kolonizirana kampilobakterima obrada. U sluajevima proizvodnje ve
u velikom broju, a poznato je da oneienog mesa, a u cilju smanjenja
crijeva tijekom klaonike obrade mogu broja kampilobaktera, najprikladniji je
rupturirati pri emu njihov sadraj postupak smrzavanje mesa. Skladitenje
oneisti meso i kou (Berrang i Dickens, trupova pri temperaturama od -20 C
2000.). To oneienje dodatno pospjeuje i -30 C tijekom 72 sata smanjuje broj
obrada trupova toplom vodom ili parom, kampilobaktera za 1,3 log10 CFU/g,
odnosno irenje folikula perja, kako bi se odnosno za 1,8 log10 CFU/g (Stern i sur.,
trup lake oistio od perja. 2003.). Postoje i drugi postupci koji se
Kampilobakteri su izdvojeni s mogu primijeniti u svrhu smanjenja broja
mnogih radnih povrina u klaonikim kampilobaktera u mesu peradi, meutim
objektima, iz sustava za hlaenje trupova treba napomenuti da zakonodavstvo
u protonoj vodi (Engl. spin chiller) Europske unije u proizvodnji mesa
te iz zraka (Berndtson i sur., 1996.a). peradi doputa iskljuivo obradu trupova
Cools i sur. (2005.) dokazali su da se C. vodom (EFSA BIOHAZ, 2011.).
16. CONNERTON, P. L., A. R. TIMMS and I. F. CONNER- 33. MEERBURG, B. G. and A. KIJLSTRA (2007):
TON (2011): Campylobacter bacteriophages and bac- Role of rodents in transmission of Salmonella and
teriophage therapy. J. Appl. Microbiol. 111, 255-265. Campylobacter. J. Sci. Food Agric. 87, 2774-2781.
17. COOLS, I., M. UYTTENDAELE, J. CERPENTIER, 34. MUSGROVE, M. T., J. A. CASON, D. L. FLETCHER,
E. DHAESE, H. J. NELIS and J. DEBEVERE (2005): N. J. STERN, N. A. COX and J. S. BAILEY (1997):
Persistence of Campylobacter jejuni on surfaces in Effect of cloacal plugging on microbial recovery from
a processing environment and on cutting boards. partially processed broilers. Poultry Sci. 76, 530-533.
Lett. Appl. Microbiol. 40, 418-423. 35. NJARI, B. i N. ZDOLEC (2012): Klaonika obrada
18. CUDJOE, K. S. and G. KAPPERUD (1991): The effect i veterinarski pregled. Veterinarski fakultet
of lactic acid sprays on Campylobacter jejuni inoculated Sveuilita u Zagrebu, Zagreb.
onto poultry carcasses. Acta Vet. Scand. 32, 491-498. 36. NEWELL, D. G. and C. FEARNLEY (2003): Sources
19. CVETNI, . (2013): Infekcije vrstama iz roda of Campylobacter colonization in broiler chickens.
Campylobacter. U: Bakterijske i gljivine zoonoze. Appl. Environ. Microbiol. 69, 4343-4351.
Zagreb, Medicinska naklada Zagreb i Hrvatski 37. OMAHONY, E., J. F. BUCKLEY, D. BOLTON,
veterinarski institut Zagreb (64-71). P. WHYTE and S. FANNING (2011): Molecular
20. EFSA (European Food Safety Authority) (2010): epidemiology of Campylobacter isolates from
Analysis of the baseline survey on the prevalence poultry production units in Southern Ireland. PLoS
of Campylobacter in broiler batches and of ONE 6, e28490.
Campylobacter and Salmonella on broiler carcasses in 38. OIE - WAHID (2013): OIE - World Animal Health In-
the EU, 2008, Part A: Campylobacter and Salmonella formation Database (WAHID) Interface. (dostupno na:
prevalence estimates. EFSA Journal 8 (03): 1503. http://web.oie.int/wahis/public.php?page=country_
21. EFSA (European Food Safety Authority) BIOHAZ zoonoses&year) [12. sijenja 2013].
(Panel on Biological Hazards) (2011): Scientific 39. PETERSEN, L., E. M. NIELSEN and S. L. ON (2001):
opinion on campylobacter in broiler meat Serotype and genotype diversity and hatchery
production: control options and performance transmission of Campylobacter jejuni in commercial
objectives and/or targets at different stages of the poultry flocks. Vet. Microbiol. 82, 141-154.
food chain. EFSA Journal 9, 2105. 40. REUTER, M., A. MALLETT, B. M. PEARSON and
22. EVANS, S. J. and A. R. SAYERS (2000): A longitudinal A. H. M. VAN VLIET (2010): Biofilm formation
study of campylobacter infection of broiler flocks in by Campylobacter jejuni is increased under aerobic
Great Britain. Prev. Vet. Med. 46, 209-223. conditions. Appl. Environ. Microbiol. 76, 2122-2128.
23. GARNAUX, A., F. JUGIAU, F. RAMA, R. DE JON- 41. SENZ, Y., M. ZARAZAGA, M. LANTERO, M. H.
GE, M. DENIS, M. FEDERIGHI and M. RITZ (2008): GASTAARES, F. BAQUERO and C. TORRES (2000):
Survival of Campylobacter jejuni Strains from Diffe- Antibiotic resistance in Campylobacter strains isolated
rent Origins Under Oxidative Stress Conditions: from animals, foods, and humans in Spain in 1997
Effect of Temperature. Curr. Microbiol. 56, 293-297. 1998. Antimicrob. Agents Chemother. 44, 267-271.
24. HALD, B., H. SKOVGRD, K. PEDERSEN i H. 42. SAHIN, O., N. LUO, S. HUANG and Q. ZHANG
BUNKENBORG (2008): Influxed insects as vectors (2003a): Effect of Campylobacter-specific maternal
for Campylobacter jejuni and Campylobacter coli in antibodies on Campylobacter jejuni colonization in
danish broiler houses. Poultry Sci. 87, 1428-1434. young chickens. Appl. Environ. Microbiol. 69, 5372-
25. HILBERT, F., M. SCHERWITZEL, P. PAULSEN and 5379.
M. P. SZOSTAK (2010): Survival of Campylobacter 43. SAHIN, O., P. KOBALKA and Q. ZHANG (2003.a):
jejuni under Conditions of Atmospheric Oxygen Detection and survival of Campylobacter in chicken
Tension with the Support of Pseudomonas spp. Appl. eggs. J. Appl. Microbiol. 95, 1070-1079.
Environ. Microbiol. 76, 5911-5917. 44. SCHOENI, J. L. and M. P. DOYLE (1992): Reduction
26. HUMPHREY, T., S. OBRIEN and M. MADSEN of Campylobacter jejuni colonization of chicks by
(2007): Campylobacters as zoonotic pathogens: A
cecum-colonizing bacteria producing anti-C.jejuni
food production perspective. Int. J. Food Microbiol.
metabolites. Appl. Environ. Microbiol. 58, 664-670.
117, 237-257.
45. SEARS, A., M. G. BAKER, N. WILSON, J.
27. JONES, K. (2001): Campylobacters in water, sewage
MARSHALL, P. MUELLNER, D. M. CAMPBELL,
and the environment. J. Appl. Microbiol. 90, 68-79.
R. J. LAKE and N. P. FRENCH (2011): Marked
28. LABARCA, J. A., J. STURGEON, L. BORENSTEIN,
campylobacteriosis decline after interventions aimed
N. SALEM, S. M. HARVEY, E. LEHNKERING, R.
at poultry, New Zealand. Emerg. Infect. Dis. 17, 1-18.
REPORTER and L. MASCOLA (2001): Campylobacter
46. SHAW, F. L., F. MULHOLLAND, G. LE GALL,
upsaliensis: Another Pathogen for Consideration in
I. PORCELLI, D. J. HART, B. M. PEARSON
the United States. Clin. Infect. Dis. 34, 59-60.
and A. H. M. VAN VLIET (2012): Selenium-
29. LEVIN, R. E. (2007): Campylobacter jejuni: A Review
of its Characteristics, Pathogenicity, Ecology, Distri- dependent biogenesis of formate dehydrogenase
bution, Subspecies Characterization and Molecular in Campylobacter jejuni is controlled by the fdhTU
Methods of Detection. Food Biotechnol. 21, 271-347. accessory genes. J. Bacteriol. 194, 3814-3823.
30. LINE, J. E. (2002): Campylobacter and Salmonella 47. SHULMAN, S. T., H. C. FRIEDMANN and R. H. SIMS
populations associated with chickens raised on (2007): Theodor Escherich: The First Pediatric Infectio-
acidified litter. Poultry Sci. 81, 1473-1477. us Diseases Physician? Clin. Infect. Dis. 45, 1025-1029.
31. MATSUDA, M. and J. M. MOORE (2011): The epide- 48. SNELLING, W. J., J. P MCKENNA, C. J HACK, J. E.
miology and zoonotic transmission of thermophilic MOORE and J. S. DOOLEY (2006): An examination
Campylobacter lari. Br. Microbiol. Res. J. 1, 104-121. of the diversity of a novel Campylobacter reservoir.
32. MEAD, G. C., W. R. HUDSON and M. H. HINTON Arch. Microbiol. 186, 31-40.
(1995): Effect of changes in processing to improve 49. STERN, N. J., K. L. HIETT, G. A. ALFREDSSON, K. G.
hygiene control on contamination of poultry carcasses KRISTINSSON, J. REIERSEN, H. HARDARDOTTIR,
with Campylobacter. Epidemiol. Infect. 115, 495-500. H. BRIEM, E. GUNNARSSON, F. GEORGSSON, R.
Bacteria of the genus Campylobacter are production, such as adherence to good hygienic
omnipresent microorganisms throughout the practice principles and biosafety measures,
environment, and require microaerophilic which can be fully ensured in intensive
conditions for their growth. The species production within closed poultry houses, as
Campylobacter jejuni, C. coli, C. lari and distinguished from the free chicken farming
C. upsaliensis are called thermotolerant that has been gaining importance in recent
campylobacters as their optimal growth occurs years. The broiler intestine can be massively
at temperatures of 41 to 43 C. They are the colonized with campylobacters and the
causative agents of campylobacteriosis, a intestine can rupture during slaughterhouse
zoonosis of major public health concern. Wild processing, whereby intestinal contents can
birds and domestic poultry are their main easily contaminate chicken meat and skin, as
reservoir, disseminating campylobacters to the well as the slaughterhouse premises. Numerous
environment via faeces. In chicken, C. jejuni measures are applicable in slaughterhouses
primarily colonizes the appendix mucosa, to reduce campylobacter contamination of
primarily without clinically visible signs. Studies chicken carcasses. One measures is the freezing
to date have failed to demonstrate the main of contaminated meat. In conclusion, additional
source of colonization in commercial poultry studies of Campylobacter in the environment,
production, where the prevalence may reach farms and slaughterhouses are needed to
up to 100%. The presence of campylobacters in reduce the prevalence of Campylobacter spp. in
poultry flocks can be consequential to a number chicken production and chicken carcasses.
of factors. Various procedures to prevent Key words: Thermotolerant Campylobacter
colonization of campylobacter-negative flocks spp., Reservoir, Broilers, Slaughterhouse processing
are considered basic for successful poultry
Bruceloza
u divljih ivotinja
. Cvetni*, Maja Zdelar -Tuk, Sanja Duvnjak, Irena Reil,
B. Habrun i S. pii
Uvod
Bruceloza je vana zoonoza, iroko Etiologija
rasprostranjena u ljudi i ivotinja. Pojava
Diljem svijeta je poznato da su
bolesti u velikoj mjeri ovisi o prisutno-
glavni uzronici bruceloze B. abortus
sti bolesti u ivotinja i domaih i divljih.
(svi biovarovi) odgovorni za brucelozu
Epidemioloka povezanost izmeu bru-
u goveda, B. melitensis (svi biovarovi)
celoze izmeu divljih i domaih ivoti-
glavni uzronik bruceloze u malih
nja je dobro znana. Izravni dodir stoke i
preivaa i ljudi, B. suis (biovarovi 1, 2 i
divljih ivotinja najvaniji je imbenik u
3) koji su odgovorni za brucelozu u svinja
irenju bruceloze, a samim time i izravna
i B. ovis koji prouzroi epididimitis u
opasnost za infekciju ljudi (Godfroid,
ovnova ili ovji epididimitis. Ako se dogodi
2002.). Premjetanje divljih ivotinja na bruceloza u stadu, nacionalni i meunarodni
nova podruja predstavlja veliki rizik veterinarski propisi nameu ogranienja u
u irenju bruceloze (Bengis i sur., 2002., prometu i trgovini stokom to moe dovesti
2004.). Kod prouavanja bruceloze u div- do velikih gospodarskih gubitaka (OIE, 2012.).
ljih ivotinja namee se nekoliko pitanja, B. abortus i B. suis su izdvojeni iz velikog broja
a ona su sljedea: je li bruceloza u divljai raznih ivotinjskih vrsta poput bizona (Bison
rezultat infekcije prijenosa s domaih i- bison), losa/jelena (Cervus elaphus), divlje
votinja ili se infekcija odrava u jedne ili svinje (Sus scrofa), crvene lisice (Vulpes vulpes),
vie vrsta divljai? Jesu li divlje ivotinje europskog smeeg zeca (Lepus europeaus),
rezervoar razliitih vrsta Brucella? Ima li afrikog bivola (Syncerus caffer), soba (Rangifer
bruceloza u divljai zoonotsko znaenje? tarandus tarandus) i karibua (Rangifer tarandus
(Godfroid i sur., 2013.). groenlandicus). B. melitensis je rijetko izdvojena
Treba rijeiti mogue prijepore u divljih ivotinja. Opisani su sporadini
izmeu ekologa, veterinarske inspekcije, sluajevi u Europi u divokoze (Rupicapra
proizvoaa ivotinja, lovne industrije rupicapra) i kozoroga (Capra ibex) u Alpama
i javnozdravstvenih vlasti. U svakom (Davis i sur., 1990., Garin-Bastuji i sur., 1990.,
sluaju u divljih ivotinja je vano rano 2014., Ferroglio i sur., 1998., Godfroid, 2002.).
otkrivanje bolesti i sprjeavanje irenja B. ovis i B. canis nikada nisu zabiljeeni u
bolesti meu divljim ivotinjama, na divljih ivotinja u Europi, ali je infekcija s B.
domae ivotinje i na ljude te smanjenje ovis opisana u jelena na Novom Zelandu. B.
rizika i mogunosti pojave i irenja neotomae su izdvojeni iz pustinjskog takora u
bruceloze (Godfroid i sur., 2011.). dravi Utah (SAD) (Ridler i sur., 2000.).
Dr. sc. eljko CVETNI, dr. med. vet., akademik, dr. sc. Maja ZDELAR-TUK, dr. med. vet., znanstvena
savjetnica, dr. sc. Sanja DUVNJAK, dipl. ing. molekul. biol., Irena REIL, dr. med. vet., dr. sc. Boris
HABRUN, dr. med. vet., znanstveni savjetnik, naslovni izvanredni profesor, dr. sc. Silvio PII, dr. med.
vet., znanstveni savjetnik, Hrvatski veterinarski institut, Zagreb, Hrvatska
pokazuje da se u tih divljih vrsta moe (Abbas i Agap, 2002., Gwida i sur., 2012.).
odrati infekcija vrstom B. melitensis. Bruceloza se pojavljuje u ljama i u drugih
U Francuskim je Alpama 2012. i 2013. malih deva u nekim zemljama June
godine provedeno istraivanje u 129 Amerike, a i problem s brucelozom u
divljai (55 divokoza, 30 jelena i 44 srne. malih preivaa u tim zemljama je velik.
Niti u jedne ivotinje nisu ustvrdili O pojavi infekcije s B. melitensis u divljih
klinike simptome osim u jedne divokoze ivotinja u Sjevernoj Americi nema
artritis. Sve su ivotinje dale negativnu podataka. U Africi je 2005. godine B.
seroloku reakciju na brucelozu osim melitensis izdvojena iz crne sable antilope
jedne divokoze koja je dala pozitivnu (Hipotragus niger) (Godfroid i sur., 2013.).
reakcije metodom RBT, RVI i cELISA.
Od 289 kozoroga 22 su eutanazirana, Brucella suis
patoloke promjene su utvrene u dva Vrsta B. suis biovarovi 1, 2, 3 su jako
kozoroga (artritis i apsces u vimenu), rasprostranjeni diljem svijeta, osim u Africi
zatim orhitis u jo dva kozoroga. gdje nema informacije u meunarodnoj
Seroloke reakcije utvrene su u 45% znanstvenoj literaturi o ovoj vrsti brucele
(10/22), B. melitensis biovar 3 je izvojena (McDermot i Arimi, 2002.). Brucella suis
iz pet seropozitivnih kozoroga. Zadnji biovar 3 samo je izdvojena u jugoistonoj
sluajevi u tom podruju opisani su 1999. Aziji i Americi. Prevalencija je u domaih
godine. Tada su dokazani sluajevi i u svinja relativno niska, s izuzetkom
domaih preivaa koji su pasli u istom jugoistone Azije i Srednje i June
podruju. Kohabitacija izmeu divljai Amerike. B. suis biovar 3 je dokazana u
i domaih preivaa na panjacima je konja i svinja u Hrvatskoj, to je prvi dokaz
rijetka, ali mogua. To su rijetki sluajevi tog biovara B. suis u Europi (Cvetni i sur.,
nalaza B. melitensis i u malom broju 2005.). B. suis biovar 1 ograniene su na
divljai (Garin-Bastuji i sur., 1990., 2014.). divlje svinje u SAD-u i Australiji. B. suis
S obzirom da je infekcija s B. melitensis biovar 1 izdvojena je i iz ljudi i domaih
u zemljama EU gotovo suzbijena, a u svinja (Sandfoss i sur., 2012.). Godine 1993.
zemljama srednje i sjeverne Europe u B. suis biovar 1 je izdvojena u Belgiji iz
potpunosti, a u nekim mediteranskim mesara koji je rukovao mesom uvezenih
zemljama EU napravljen je vaan divljih svinja (Godfroid i sur., 1994.). B.
napredak u iskorjenjivanju, smatra se suis biovar 2 infekcija ostaje ograniena
da infekcija ovom vrstom brucela nee u na divlje svinje i europskog smeeg zeca
budunosti biti znatan problem u divljai. u Europi, gdje je B. suis iskorijenjena u
Vana arita predstavlja melitokokoza intenzivnim uzgojima domaih svinja
u zemljama na Balkanu (Makedonija, ve vie desetljea. U Hrvatskoj se B. suis
Kosovo, Albanija) i Turskoj (Pappas i sur., biovar 2 povremeno javlja u domaih
2006.). Na Bliskom istoku B. melitensis svinja dranih ekstenzivno na pai i iri
je izdvojena iz Arapske antilope (Oryx se prirodnim pripustom, a dokazana je
leucoryx) u Saudijskoj Arabiji (Ostrowski i i u divljih svinja. Mnoga su istraivanja
sur., 2002.). U veini sluajeva B. melitensis potvrdila da su divlje svinje glavni izvor
se javlja u nomadskih deva (Camelus infekcije za domae svinje. Vie epizootija
dromedarius) koje su esto u izravnom prouzroenih vrstom B. suis biovar 2
dodiru s ovcama i kozama. Vrlo slini uglavnom su se dogaale u otvorenim
sluajevi opisani su u grbodevama uzgojima gdje su domae svinje dole u
(Camelus bactrianus) i jaku (Bos grunniens) izravan dodir s divljim svinjama (Cvetni
u sredinjoj Aziji. B. melitensis je i sur., 2005.).
izdvojena iz mlijeka deva, to predstavlja U Portugalu i Francuskoj je dokazano
ozbiljan javno zdravstveni problem da je spolni put bio nain prijenosa
opisana je u jelena na Novom Zelandu. Bruce- 4 from animals and humans in Canada, 1982 - 1990.
Can. Vet. J. 32, 686-688.
loza je opisana i u voluharica (Microtus arvalis) 18. FORBES, L. B. and S. V. TESSARO (1993):
u Junoj Moravskoj (eka). U morskih sisava- Transmission of brucellosis from reindeer to cattle.
ca opisane su vrste B. ceti i B. pinnipedialis, kao J. Am. Vet. Med. Assoc. 203, 289-294.
uzronici potencijalnih zoonoza to ima vanu 19. GARDNER, I. A., S. HIETALA and W. M. BOYCE
(1996): Validity of using serological tests for
javno zdravstvenu implikaciju. diagnosis of disease in wild animals. Rew. Sci. Teh.
Kljune rijei: bruceloza, divlje ivotinje, Off. Int. Epiz. 15, 323-335.
epidemiologija 20. GARIN-BASTUJI, B., J. OUDAR, Y. RICHARD and
J. GASTELLU (1990): Isolation of Brucella melitensis
biovar 3 from a chamois (Rupicapra rupicapra) in the
Literatura 21.
southern French Alps. J. Wildl. Dis. 26, 116-118.
GARIN-BASTUJI, B., J. HARS, A. DRAPEAU, M.
1. ABBAS, B. and H. AGAB (2002): A review of camel ALI CHERFA, Y. GAME, J. M. LE HORGNE, S. RA-
brucellosis. Prev. Vet. Med. 55, 47-56. UTUREAU, E. MAUCI, J. J. PASQUIER, M. JAY and
2. ALEXANDER, K. A., J. K. BLACKBURN, M. E. V. MICK (2014): Reemergence of Brucella melitensis
VANDEWALLE, R. PESEPANE, E. K. BAIPOLEDIB in Wildlife, France. Emer. Inf. Dis. 20, 1570-1571.
and P. H. ELZER (2012): Buffalo, bush meat, and 22. GODFROID, J. (2002): Brucellosis in wildlife. Rev.
the zoonotic theat of brucellosis in Botswana. PLoS Sci. Tehnol. Off. Int. Epiz. 21, 277-286.
One, 7 e32842. 23. GODFROID, J., H. C. SCHOLZ, T. BARBIER,
3. BENGIS, R. G., R. A. KOCK and J. FISCHLER C. NICOLAS, P. WATTIAU, D. FRETIN, A. M.
(2002): Infectious animal diseases: the wildlife/ WHATMORE, A. CLOECKAERTl, J. M. BLASCO,
livestock interface. In: Infectious diseases of I. MORIYON, C. SAEGERMAN, J. B. MUMA, H.
wildlife: detection, diagnosis and menagement NEUBAUER and J. J. LETESSON (2011): Brucellosis at
(Part One). Rev. Sci. Tehn. Off. Int. Epiz. 21, 53-65. the animal/ecosystem/human interface at the beginning
4. BENGIS, R. M., F. A. LEIGHTON, J. R. FISCHER, M. of the 21th century. Prev. Vet. Med. 102, 118-131.
ARTOIS, T. MORNER and C. M. TATE (2004): The role 24. GODFROID, J., B. GARIN-BASTUJI, C. SAEGER-
of wildlife in emerging and re-emerging zoonoses. In: MAN and J. M. BLASCO (2013): Brucellosis in terre-
Emerging zoonoses and pathogens of public health stial wildlife. Rev. Sci. Tehn. Off. Int. Epiz. 32, 27-42.
concern. Rev. Sci. Tehn. Off. Int. Epiz. 23, 497-511. 25. GODFROID, J., H. C. SCHOLZ, L.
5. BHM, M., M. R. HUTCHINGS and P. C. L. WHITE UYTTERHAEGEN, C. DESMEDT, F. RASSENEUR,
(2009): Contact networks in a wildlife-livestock host F. BOELAERT, C. SAEGERMAN and X. PATIGNY
community: identifying high-risc individuals in (1994): Brucella suis biotype 2 infection of wild boars
the transmission of bovine TB among badgers and (Sus scrofa) in Belgium. Ann. Med. Vet. 138, 263-268.
cattle. PloS ONE, 4 e5016. 26. GREGOIRE, F., B. MOUSET, D. HANREZ, C. MICHA-
6. CORBEL, M. J. (1997): Brucellosis: an overview. UX and K. WALRAVENS, A. LINDEN (2012): A sero-
Emerg. Infect. Dis. 3, 213-221. logical and bacteriological survey of brucellosis in wild
7. CVETNI, Z., S. SPICIC, S. CURIC, B. JUKIC, M. boar (Sus scrofa) in Belgium. BCM Vet. Res. 8, 80.
LOJKIC, D. ALBERT, M. THIEBAUD and B. GARIN- 27. GRILLO, M. J., M. BARBERAN and J. M. BLASCO
BASTUJI (2005): Isolation of Brucella suis biovar 3 (1997): Transmission of Brucella melitensis from
from horses in Croatia. Vet. Rec. 156, 584-585. sheep to lamb. Vet. Rec. 140, 602-605.
8. CVETNI, . (2015): Bruceloza. Medicinska 28. GWIDA, M., A. EL-GOHARY, F. MELZER, I.
naklada/Hrvatski veterinarski institut. Str. 188-199. KHAN, U. ROSLER and H. NEUBAUER (2012):
9. CVETNI, ., M. URAS, T. GOMERI, I. REIL, Brucellosis in camels. Res. Vet. Sci. 92, 351-355.
M. ZDELAR-TUK, S. DUVNJAK i S. PII (2016): 29. HUBALEK, Z., H. C. SCHOLZ, I. SEDLACEK, F.
Rasprostranjenost bruceloze u morskih sisavaca s MELZER, Y. O SANOGO and J. NESVADBOVA
posebnim osvrtom na Hrvatsku. Vet. stn. 3, 229-238. (2007): Brucellosis of the common vole (Microtus
10. DAVIS, D. S. (1990): Brucellosis in wildlife. In: arvalis). Vector- Borne Zoonotic Dis. 7, 679-687.
Nielsen, K., J. R. Duncan. Animal brucelosis. CRC 30. KIM, J. Y., M. HER, S. I. KANG, K. LEE, H. K. LEE
Press, Boca Raton, Florida. Pp. 321-334. and S. C. JUNG (2013): Epidemiologic relatedness
11. EALES, K. M., R. E. NORTON and N. KETHEESAN between Brucella abortus ispolated from livestock and
(2010): Short report: brucellosis in Northern wildlife in South Korea. J. Wildl. Dis. 49, 451-454.
Australija. Am. J. Trop. Med. Hyg. 83, 876-878. 31. McDERMOT, J. J. and S. M. ARIMI (2002):
12. EL-TRAS, W. F., A. A. TAYER, M. M. ELTOLTH and Brucellosis in sub-Saharan Africa: epidemiology,
J. GUITIAN (2010): Brucella infection in fresh water control and impact. Vet. Microbiol. 90, 111-134.
fish: evidence for natural infection of Nile catfish, 32. MUMA, J. B., M. MUNYEME, G. MATOPE, V.
Clarias gariepinus, with Brucella melitensis. Vet. M. SIAMUDAALA, H. M. MUNANGANDU, W.
Microbiol. 141, 321-325. MATANDIKO, J. GODFROID, E. SKJERVE and
13. ETTER, R. P. and M. I. DREW (2006): Brucellosis in M. TRYLAND (2011): Brucella seroprevalence of
elk in estern Idaho. J. Wildl. Dis. 42, 271-278. the kafue lechwe (Kobus leche kafuensis) and black
14. FERGUSON, M. A. (1997): Rangiferine brucellosis lechwe (Kobus leche smithemani): exposure associated
on Baffin Island. J. Wildl. Dis. 33, 536-543. to contact with cattle. Prev. Vet. Med. 100, 256-260.
15. FERROGLIO, E., R. TOLARI, E. BOLLO and B. 33. MUNOZ, P. M., M. BOADELLA, M. ARNAL, M.
BESANO (1998): Isolation of Brucella melitensis from DE MIGUEL, M. REVILLA, D. MARTINEZ, J.
alpine ibex. J. Wildl. Dis. 34, 400-402. VINCENTE, P. ACEVEDO, A. OLEGA, F. RUIZ-
16. FERROGLIO, E., L. ROSSI and S. GENNERO (2000): FONZ, C. MARTIN, J. PRIETO, J. DE LA FUENTE,
Lung-tissue extract as an alternative to serum for M. BARRAL, M. BARBERAN, D. DE LUCO,
surveilance for brucellosis in chamois. Prev. Vet. J. BLASCO and C. GORTAZAR (2010): Spatial
Med. 43, 117-122. distribution and risk factors of brucellosis in Iberian
17. FORBES, L. B. (1991): Isolated of Brucella suis biovar wild unguates. BMC Infect. Dis. 10, 46.
34. OIE (World organisation for animal health) (2012): 43. RONAI, Z., Z. KREIZINGER, A. DAN, K. DREES, J.
Bovine brucellosis, Chapter 2.4.3. In: Manual of T. FOSTER, K. BANYAI, S. MARTON, L. SZEREDI,
Diagnostic Test and Vaccines for Terrestial Animals, S. JANOSI and M. GYURANECZ (2015): First
7th Ed. OIE, Paris. isolation and characterization of Brucella microti
35. OLSEN, S. C., A. E. JENSEN, W. C. STOFRREGEN and from wild boar. BMC Vet. Res. 147, 1-6.
M. V. PALMER (2003): Efficacy of calfhood vaccination 44. SANDFOSS, M. R., C. S. DEPERNO, C. W. BETSILL,
with Brucella abortus strain RB51 in protectingbison M. B. PALAMAR, G. ERIKSON and S. KENNEDY-
against brucellosis. Res. Vet. Sci. 74, 17-22. STOSKOPF (2012): A serosurvey for Brucella suis,
36. OLSEN, S. C. (2010): Brucellosis in the United classical swine virus, porcine circovirus type 2,
States: Role and significance of wildlife reservoirs. and pseudorabies virus in feral swine (Sus scrofa)
Vaccine 28S, F73-F76. of eastern North Carolina. J. Wildl. Dis. 48, 462-466.
37. OSTROWSKI, S., S. ANAJARIYYA, E. M. KAMP 45. SCHOLZ, H. C., Z. HUBALEK, J. NESVADBOVA,
and E. BEDIN (2002): Isolation of Brucella melitensis H. TOMASO, G. VERGNAUD, P. LE FLECHE, A. M.
from an Arabian oryx (Oryx leucoryx). Vet. Rec. WHATMORE, S. AL DAHOUK, M. KRGER and
150, 186-188. C. LODRI, M. PFEFFER (2008): Isolation of Brucella
38. PAPPAS, G., P. PAPADIMITROU, N. AKRITIDIS, L. microti from soil. Emerg. Infect. Dis. 14, 1316-1317.
CRISTOU and E. V. TSIANOS (2006): The new global 46. SCHOLZ, H. C.,E. HOFER, G. VERGNAUD, P. LE
map of human brucellosis. Lancet Infect. Dis. 6, 91-99. FLECHE, A. M. WHATMORE, S. AL DAHOUK,
39. PIKULA, J., M. BEKLOVA, Z. HOLESOVSKA, M. PFEFFER, M. KRGER, A. CLOECKAERT and
B. SKOCOVSKA and F. TREML (2005): Ecology H. TOMASO (2009): Isolation of Brucella microti
of brucellosis of the European hare in the Czech from mandibular lymph nodes of red foxes (Vulpes
Republic. Vet. Med. 50, 105-109. vulpes) in lower Austria. Vector Borne Zoonotic Dis.
40. RHYAN, J. C., K. AUNE, D. R. EWALT, J. 9, 153-156.
MARQUARDT, J. W. MERTINS, J. B. PAYEUR, D. A. 47. STOFFREGEN, W. C., S. C. OLSEN, C. J. WHELLER,
SAARI, P. SCHLADWEILWR, E. J. SHEEHAN and B. J. BRICKER, M. V. PALMER, A. E. JENSEN, S.
D. WORLEY (1997): Survey of free ranging elk from M. HALLING and D. P. ALT (2007): Diagnostic
Wyoming and Montana for selected pathogens. J. characterization of a feral swine herd enzootically
Wildl. Dis. 33, 290-298. infected with Brucella. J. Vet. Diagn. Invest. 19, 227-237.
41. RHYAN, J. C., T. GIDLEWSKI, T. J. ROFFE, K. 48. SZULOWSKI, K., W. IWANIAK, M. WEINER and
AUNE, L. M. PHILO and D. R. EWALT (2001): J. ZLONICKA (2013): Brucella suis biovar 2 isolation
Pathology of brucellosis in bison of Yellowstone from cattle in Poland. Ann. Agric. Environ. Med. 20,
National Park. J. Wildl. Dis. 37, 101-109. 672-675.
42. RIDLER, A. L., D. M. WEST, K. J. STAFFORT, P. R. 49. VAN CAMPEN, H. and J. RHYAN (2010): The role
WILSON and S. G. FENWICK (2000): Transmission of wildlife in disease of cattle. Vet. Clin. N. Am. 26,
of Brucella ovis from rams to red deer stags. N. Z. 147-161.
Vet. J. 48, 57-59.
Utjecaj negativnog
energetskog statusa
na reprodukciju
mlijenih krava
I. Folnoi, T. Dobrani, D. urii, Romana Turk, S. Vince, J. Grizelj, D.
Graner, Martina Lojki, H. Valpoti i M. Samardija*
Uvod
Izazovi povezani s postizanjem odnosno smanjenje unosa suhe tvari
gravidnosti u visokoproduktivnih (Ingvartsen i Andersen, 2000.). U tjednu
mlijenih krava poprimaju sve prije teljenja unos suhe tvari se znatno
znatniju panju kako znanstvenika, smanjuje s najveim padom od oko 30% u
veterinara tako i samih farmera. razdoblju od 24 h prije teljenja i daljnjim
U dananje vrijeme mlijene krave padom od 19% na dan poslije teljenja
imaju tendenciju smanjenog postotka kada se krave rutinski prebacuju na
koncepcije, dueg servis perioda, a hranidbu visoko energetskim obrocima
samim time i poveanog remonta stada kako bi zadovoljile potreba laktacije
zbog neplodnosti nego krave prije 20 (Huzzey i sur., 2007.). Krave mlijenih
do 30 godina (Weigel, 2006.). Stoga je pasmina genetski selekcionirane za
pravilan menadment krava, posebice visoku proizvodnju mlijeka ne mogu
u peripartalnom razdoblju od iznimnog odrati pozitivni energetski status u
znaenja kako bi se sprijeili metaboliki vrijeme rane laktacije te stoga moraju
poremeaji, teka teljenja i puerperalni mobilizirati tjelesne rezerve energije
reproduktivni poremeaji koji najee akumulirane tijekom suhostaja kako bi
vode do velikih ekonomskih gubitaka. mogle udovoljiti potrebama bazalnog
U peripartalnom razdoblju znatno se metabolizma i laktacije (Pryce i sur., 2001.,
poveavaju potrebe za hranjivim tvarima Taylor i sur., 2003.). Iz toga razloga unos
neophodnim za rast ploda i sintezu energije hranom je nedostatan te veina
mlijeka. Najvanija fizioloka promjena visokomlijenih krava ulazi u razdoblje
koja se javlja tijekom peripartalnog negativnog energetskog statusa (Engl.
razdoblja je smanjenje apetita plotkinje, negative energy balance, NEB) (Chagas
Dr. sc. Ivan FOLNOI, dr. med. vet., docent, dr. sc. Tomislav DOBRANI, dr. med. vet., redoviti
profesor, dr. sc. Romana TURK, mag. biochem., docentica, dr. sc. Silvijo VINCE, dr. med. vet., docent, dr.
sc. Juraj GRIZELJ, dr. med. vet., izvanredni profesor, dr. sc. Damjan GRANER, dr. med. vet., redoviti
profesor, dr. sc. Martina LOJKI, dr. med. vet., docentica, dr. sc. Hrvoje VALPOTI, dr. med. vet., docent,
dr. sc. Marko SAMARDIJA*, dr. med. vet., redoviti profesor, (dopisni autor, e-mail: smarko@vef.hr),
Veterinarski fakultet Sveuilita u Zagrebu, Hrvatska; dr. sc. Draen URII, dr. med. vet., znanstveni
savjetnik, Veterinarska stanica urevac, Hrvatska
i sur., 2007., Koila i sur., 2009.). NEB je (Engl. nonesterified fatty acids, NEFA) ili
esto stanje koje nastaje zbog neravnotee slobodne masne kiseline (Engl. freefatty
izmeu unosa energije hranom i acids, FFA), ketonska tijela, ponajprije
proizvodnih zahtjeva. Stoga nastanku beta-hidroksibutirat (Engl. beta-hydroxy
NEB-a u najveoj mjeri doprinosi visoka butyrate, BHB) i glukoza. Kod krava s
proizvodnja mlijeka i smanjeni apetit visokom proizvodnjom mlijeka potreba
koji se javlja u razdoblju nakon teljenja za glukozom dovodi do aktivacije
(Rossi i sur., 2008.). S obzirom da se procesa glukoneogeneze, odnosno
krave uglavnom ne uspijevaju prilagoditi sinteze glukoze iz glukoplastinih
metabolikim promjenama tijekom spojeva nastalih razgradnjom masti
peripartalnog razdoblja, esto dolazi do i bjelanevina u jetri (Herdt, 2000.a).
nastanka reprodukcijskih i metabolikih Procesi razgradnje masti i bjelanevina u
poremeaja (LeBlanc i sur., 2006.). hepatocitima pod izravnom su kontrolom
Osobito su metabolikim poremeajima endokrinih hormona, ponajprije inzulina
sklone one plotkinje koje u peripartalno i glukagona. Uloga inzulina u organizmu
razdoblje nisu ule u optimalnoj tjelesnoj je smanjivanje glikemije i omoguavanje
kondiciji (Folnoi i sur., 2015.). Zbog ulaska glukoze u stanice i njezino
toga je smanjenje stupnja i trajanja NEB-a iskoritavanje za metabolike potrebe,
vaan imbenik u postizanju optimalne dok istovremeno u masnom tkivu potie
reproduktivne uinkovitosti (Patton i lipogenezu. Isto tako, inzulin sprijeava
sur., 2006.). aktivaciju glukoneogeneze. S druge
strane glukagon ima antagonistiki
uinak, odnosno potie lipolizu i
Metabolike i endokrine ketogenezu dovodei do poveanja
promjene u peripartalnom glikemije i koncentracije NEFA u krvi.
U peripartalnom razdoblju dolazi do
razdoblju sniavanja koncentracije inzulina, a isto
Selekcijom krava na visoku tako i do poveane rezistencije masnog
proizvodnju mlijeka istovremeno i miinog tkiva prema inzulinu, osobito
je dolo i do utjecaja na sposobnost u razdoblju od 2 do 4 tjedna nakon
hormonske regulacije metabolikih poroaja (Bell, 1995., Redcliff i sur.,
procesa. Regulacija metabolikih procesa 2003.). Navedene endokrine promjene
u peripartalnom razdoblju izrazito je aktiviraju proces glukoneogeneze koji se
sloena zbog povezanosti hranidbe, odraava kroz intenzivniju mobilizaciju
energetskog i endokrinog sustava. masti i beta-oksidaciju masnih kiselina
Zbog toga hranidbi tijekom suhostaja iz kojih nastaje znatna koliina acetil-
i rane laktacije treba posvetiti posebnu koenzima A (acetil-CoA). Organizam
pozornost. Poroaj preusmjerava na taj nain tedi glukozu za sintezu
hormonske aktivnosti endokrinog sustava laktoze u mlijenoj lijezdi (Herdt,
prema visokoj proizvodnji mlijeka, a 2000.a). Nastali acetil-CoA ulazi u ciklus
pod utjecajem metabolikih hormona limunske kiseline, ali samo u koliini koja
dolazi do usmjeravanja hranjivih tvari je ovisna o raspoloivosti oksalacetata,
prema mlijenoj lijezdi kako bi se a koji ovisi o koliini glukoze. Preostali
omoguila sinteza velike koliine mlijeka acetil-koenzim A skree u ketogenezu,
u situaciji izloenosti organizma NEB-u to je osnova za stvaranje ketonskih
(Bauman i Currie, 1980., Grummer i sur., tijela u visokomlijenih krava (Rossi i
2004.). Glavni pokazatelji poremeaja sur., 2008.). Ketonska tijela predstavljaju
metabolizma u peripartalnom razdoblju meuprodukt u oksidaciji NEFA,
su neesterificirane masne kiseline odnosno nepotpunoj oksidaciji masnih
Tabela 1. Utjecaj NEFA i BHB na zdravlje i reprodukciju krava tijekom peripartalnog razdoblja
snoj kondiciji uu u peripartalno razdoblje. 11. DUFFIELD, T., S. LeBLANC and K. LESLIE (2005):
Dosadanja istraivanja su ustvrdila da e Impact of subclinical disease on risk of early
lactation culling. J. Dairy Sci. 88, 199-200.
ekstremne vrijednosti tjelesne kondicije go-
12. FOLNOI, I., R. TURK, D. URII, S.
tovo uvijek izazvati smanjenu reproduktivnu VINCE, J. PLEADIN, Z. FLEGARMETRI,
uinkovitost. H. VALPOTI, T. DOBRANI, D. GRANER
Kljune rijei: negativni energetski status, and M. SAMARDIJA (2015): Influence of Body
reprodukcija, mlijene krave Condition on Serum Metabolic Indicators of Lipid
Mobilization and Oxidative Stress in Dairy Cows
During the Transition Period. Reprod. Domest.
Literatura Anim. 50, 910-917.
13. FOLNOI, I., R. TURK, D. URII, S. VINCE,
1. Bauman, D. E. and W. B. Currie (1980): Z. FLEGARMETRI, P. SOBIECH, M. LOJKI,
Partitioning of nutrients during pregnancy and H. VALPOTI and M. SAMARDIJA (2016): Effect
lactation: a review of mechanisms involving of parity on metabolic profile and resumption of
homeostasis and homeorhesis. J. Dairy Sci. 63, ovarian cyclicity in dairy cows. Vet. arhiv (u tisku).
1514-1529. 14. FORMIGONI, A., M. C. CORNIL, A. PRANDI,
2. BELL, A. W. (1995): Regulation of organic nutrient A. MORDENTI, A. ROSSI, D. PORTETELLE and
metabolism during transition from late pregnancy R. RENAVILLE (1996): Effect of propylen glycol
to early lactation. J. Anim. Sci. 73, 2804-2819. supplementation around parturition on milk yield,
3. BUTLER, W. R. (2003): Energy balance relationships reproduction performance and some hormonal and
with follicular development, ovulation and fertility metabolic characteristics in dairy cows. J. Dairy Res.
in postpartum dairy cows. Livest. Prod. Sci. 83, 211- 63, 11-24.
218. 15. FORMIGONI, A. and E. TREVISI (2003): Transition
4. BLOCK, S. S., W. R. BUTLER, R. A. EHRHARDT, Cow: Interaction with Fertility. Vet. Res. Commun.
A. W. BELL, M. E. VAN AMBURGH and Y. R. 27 Suppl. 1, 143-152.
BOISCLAIR (2001): Decreased concentration of 16. GAUTAM, G., T. NAKAO, K. YAMADA and C.
plasma leptin in periparturient dairy cows is YOSHIDA (2010): Defining delayed resumption
caused by negative energy balance. J. Endocrinol. of ovarian activity postpartum and its impact on
171, 339-348. subsequent reproductive performance in Holstein
5. CAMERON, R. E. B, P. B. DYK, T. H. HERDT, J. B. cows. Theriogenology 73, 180-189.
KANEENE, R. MILLER, H. F. BUCHOLTZ, J. S. 17. GEISHAUSER, T., K. LESLIE, J. TENHAG and
LIESMAN, M. J. VANDEHAAR and R. S. EMERY A. BASHIRI (2000): Evaluation of eight cow-side
(1998): Dry cow diet, management, and energy ketone tests in milk for detection of subclinical
balance as risk factors for displaced abomasum in ketosis in dairy cows. J Dairy Sci. 83, 296-299.
high producing dairy herds. J. Dairy Sci. 81, 132-139. 18. GONG, J. G., K. D. TROUP, E. MCCULLOUGH,
6. Chagas, L. M., J. J. Bass, D. Blache, C. R. P. C. GARNSWORTHY, R. WEBB and D. G.
Burke,J. K. Kay,D. R. Lindsay, M. C. Lucy,G. B. ARMSTRONG (2001): The effect of feeding a diet
Martin,S. Meier,F. M. Rhodes,J. R. Roche,W. to increase circulating insulin concentrations on
W. Thatcher and R. Webb (2007): Invited reproductive performance in dairy cows. The
review: New perspectives on the roles of nutrition Fourth International Conference on Farm Animal
and metabolic priorities in the subfertility of high- Endocrinology. Parma, Italy pp. 7-10.
producing dairy cows. J. Dairy Sci. 90, 4022-4032. 19. GONZALES, D. F., R. MUINO, V. PEREIRA, R.
7. CHILLIARD, Y., A. FERLAY, Y. FAULCONNIER, CAMPOS and J. L. BENEDITO (2011): Relationship
M. BONNET, J. ROUEL and F. BOCQUIER among blood indicators of lipomobilization and
(2000): Adipose tissue metabolism and its role in hepatic function during early lactation in high-
adaptations to undernutrition in ruminants. Proc. yielding dairy cows. J. Vet. Sci. 12, 251-255.
Nutr. Soc. 59, 127-134. 20. GRUMMER, R. R. (1993): Etiology of lipid-related
8. CHILLIARD, Y., C. DELAVAUD and M. BONNET metabolic disorders in periparturient dairy cows. J.
(2005): Leptin expression in ruminants: Nutritional Dairy Sci. 76, 3882-3896.
and physiological regulations in relation with energy 21. GRUMMER, R. R. (1995): Impact of changes
metabolism. Domest. Anim. Endocrinol. 29, 3-22. in organic nutrient metabolism on feeding the
9. DOBRANI, T., M. SAMARDIJA, V. DOBRANI, transition dairy cow. J. Anim. Sci. 73, 2820-2833.
S. VINCE, D. GRANER, N. STAKLAREVI, J. 22. GRUMMER, R. R., D. G. MASHEK and A. HAYIRLI
GRIZELJ, N. PRVANOVI, Z. VORC (2008): (2004): Dry matter intake and energy balance in the
Analyse der Ovarienaktivitt der Holstein-Friesicher transition period. Vet. Clin. Food Anim. 20, 447-470.
Khe im Puerperium mit Hilfe des Stoffwechsel 23. HERDT, T. H. (2000a): Variability characteristics
und Hormonprofils. Tierrztl. Umschau 63, 65-71. and test selection in herd-level nutritional
10. DUFFIELD, T. (2000): Subclinical ketosis in lactating metabolic profile testing. Vet. Clin. North Am.
dairy cattle. Vet. Clin. North Am. Food Anim. Pract. Food Anim. Pract. 16, 387-403...................................
16, 231-253.
24. HERDT, T. H. (2000b): Ruminant adaptation to with peripartum serum concentrations of vitamin
negative energy balance. Vet. Clin. North Am. Food E, retinol, and -carotene in Holstein dairy cattle,
Anim. Pract. 16, 215-230. and their associations with periparturient disease. J
25. HOLTENIUS, K., S. AGENAS C. DELAVAUD and Dairy Sci. 87, 609-619.
Y. CHILLIARD (2003): Effects of feeding intensity 36. LeBLANC, S. J., K. E. LESLIE and T. F. DUFFIELD
during the dry period. 2. Metabolic and hormonal (2005): Metabolic Predictors of Displaced
responses. J. Dairy Sci. 86, 883-891. Abomasum in Dairy Cattle. J. Dairy Sci. 88, 159-170.
26. HUSZENICZA, G. Y., M. KULCSAR, J. A. NIKOLIC, 37. LeBLANC, S. J., K. D. LISSEMORE, D. F. KELTON,
J. SCHMIDT, P. KORODI, L. KATAI, S. DIELEMAN, T. F. DUFFIELD and K. E. LESLIE (2006): Major
P. RIBICZEI-SZABO and P. RUDAS (2001): Plasma advances in disease prevention in dairy cattle. J.
leptin concentration and its interrelation with some Dairy Sci. 89, 1267-1279.
blood metabolites, metabolic hormones and the 38. LESLIE K., T. DUFFIELD and S. LeBLANC (2003):
resumption of cyclic ovarian function in postpartum Monitoring and managing energy balance in the
dairy cows supplemented with Monensin or inert transition dairy cow. J. Dairy Sci. 86, 101-107.
fat in feed. In: Fertility in the High-Producing Dairy 39. LIEFERS, S. C., R. F. VEERKAMP, M. F. W. TE PAS,
Cow. Ed. M. G Diskin, Edinburgh: British Society of C. DELAVAUD, Y. CHILLIARD and T. VAN DER
Animal Science, pp. 405-409. LENDE (2003): Leptin concentrations in relation to
27. Huzzey, J. M., D. M. Veira, D. M. Weary energy balance, milk yield, intake, live weight, and
and M. A. G. Keyserlingk (2007): Prepartum oestrus in dairy cows. J. Dairy Sci. 86, 799-807.
behavior and dry matter intake identify dairy cows 40. McCARTHY, K. K., L. M. NEUDER and N. JOSHI
at risk for metritis. J. Dairy Sci. 90, 3220-3233. (2005): Relationship between pre-fresh NEFAs,
28. Ingvartsen, K. L. andJ. B. Andersen (2000): fresh butterfat percentage, progesterone levels
Integration of metabolism and intake regulation: a following pre-synch and pregnancy rates. Proc. 38th
review focusing on periparturient animals. J. Dairy AABP 38, 294-295.
Sci. 83, 1573-1597. 41. MEIKLE, A., M. KULCSAR, Y. CHILLIARD, H.
29. KADOKAWA, H., D. BLACHE, Y. YAMADA and FEBEL, C. DELAVAUD, D. CAVESTANY and
G. B. MARTIN (2000): Relationships between P. CHILIBROSTE (2004): Effects of parity and
changes in plasma concentrations of leptin before body condition at parturition on endocrine and
and after parturition and the timing of first post- reproductive parameters of the cow. Reproduction
partum ovulation in high-producing Holstein dairy 127, 727-737.
cows. Reprod. Fertil. Develop. 12, 405-411. 42. OPSOMER, G., M. CORYN, H. DELUYKER
30. KADOKAWA, H. and G. B. MARTIN (2006): A and A. De KRUIF (1998): An analysis of ovarian
new perspective on management of reproduction dysfunction in high yielding dairy cows after
in dairy cows: The need for detailed metabolic calving based on progesterone profiles. Reprod.
information, an improved selection index and Domest. Anim. 33, 193-204.
extended lactation. J. Reprod. Dev. 52, 161-168. 43. Patton, J., D. A. Kenny, J. F. Mee, F. P. OMara,
31. KOBAYASHI, Y., C. K. BOYD, C. J. BRACKEN, W. D. C. Wathes, M. Cook and J. J. Murphy
R. LAMBERSON and D. H. KEISLER and M. C. (2006): Effect of milking frequency and diet on milk
LUCY (1999): Growth hormone receptor (GHR) production, energy balance and reproduction in
messenger ribonucleic acid in liver of periparturient dairy cows. J. Dairy Sci. 89, 1478-1487.
cattle is caused by a specific down-regulation of 44. PRYCE, J. E., M. P. COFFEY and G. SIMM (2001):
GHR 1A that is associated with decreased insulin- The relationship between body condition score
like growth factor. Endocrinology 140, 3947-3954. and reproductive performance. J. Dairy Sci. 84,
32. KOILA, P., M. SAMARDIJA, T. DOBRANI, 1508-1515.
D. GRANER, V. DOBRANI, N. PRVANOVI, 45. Redcliff, R. P., B. L. McCormack, B. A.
. ROMI, N. FILIPOVI, N. VUKOVI and D. Crooker and M. C. Lucy (2003): Plasma
URII (2009): Einfluss der Energiebilanz auf die hormones and expression of growth hormone
Reproduktionsfhigkeit von Holsteiner Khen im receptor and insulin/like growth factor-I mRNA in
Puerperium. Tierarztl. Umschau 64, 471-477. hepatic tissue of periparturient dairy cows. J. Dairy
33. LACETERA, N., D. SCALIA, U. BERNABUCCI, B. Sci. 86, 3920-3926.
RONCHI, D. PIRAZZI and A. NARDONE (2005): 46. ROSSI, F., F. RIGHI, S. ROMANELLI and A. QUAR-
Lymphocyte functions in overconditioned cows ANTELLI (2008): Reproductive Efficiency of Dairy
around parturition. J. Dairy Sci. 88, 2010-2016. Cows Under Neative Energy Balance Conditions.
34. LASSEN, E. D. and M. J. FETTMAN (2004): Ann. Fac. Medic. Vet. di Parma 28, 173-180.
Laboratory evaluation of lipids. In: M. A. Thrall, D. 47. SAMARDIJA, M., T. DOBRANI, S. VINCE,
C. Beker, T. W. Campbell, D. DeNicola, M. J. Fettman, M. CERGOLJ, A. TOMAKOVI, K. URI, J.
E. D. Lassen, A. Rebar, G. Weiser (Eds), Veterinary GRIZELJ, M. KARADJOLE, D. GRANER and .
Hematology and Clinical Chemistry. Lippincott PAVII (2006): Beziehung zwischen Progesteron
Williams Wilkins, Baltimore, MD, USA pp. 421-431 P4, IGF-I, Blutparameter und zyklischer
35. LeBLANC S. J., J. HERDT, T. SEYMOUR, T. Ovarienaktivitt der Khe im Puerperium.
DUFFIELD and K. LESLIE (2004): Factors associated Tierrztl. Umschau 61, 421-427.
48. SHELDON, I. M. (2004): The Postpartum uterus. on reproductive performance of postpartum dairy
Veterinary Clinics of North America - Food Animal, cows. J. Dairy Sci. 90, 2788-2796.
Philadelphia. 20, 569-591. 53. WATHES, D. C., M. FENWICK, Z. CHENG, N.
49. SURIYASATHAPORN, W., C. HEUER, E. N. BOURNE, S. LLEWELLYN, D. G. MORRIS, D.
NOORDHUIZEN-STASSEN and Y. H. SCHUKKEN KENNY, J. MURPHY and R. FITZPATRICK (2007):
(2000): Hyperketonemia and udder defense: a Influence of negative energy balance on cyclicity
review. Vet. Res. 31, 397-412. and fertility in the high producing dairy cow.
50. TAYLOR, V. J., D. E. BEEVER and D. C. WATHES Theriogenology 68, 232-241.
(2003): Physiological adaptations to milk production 54. WEIGEL, K. A. (2006): Prospects for improving
that affect fertility in high yielding dairy cows. In: reproductive performance through genetic
Dairying, using science to meet consumer needs. selection. Anim. Reprod. Sci. 96, 323-330.
Br. Soc. Anim. Sci. Occasional Publication No. 29.
Nottingham University Press, pp. 3771.
51. TOMAKOVI, A., Z. MAKEK, T. DOBRANI, Zahvala
i M. SAMARDIJA (2007): Rasploivanje krava Ovaj je rad financijski potpomognut od Hrvatske
i junica. Ur. M. Samardija, S. Vince i J. Grizelj. zaklade za znanost, Zagreb; Hrvatska (projekt br. IP-
Veterinarski fakultet Sveuilita u Zagrebu. 2014-09-6601, ModZeCow). Glavni istraiva projekta
52. WALSH, R. B., J. S. WALTON, D. F. KELTON, S. J. je dr. sc. Marko Samardija, redoviti profesor Veterinar-
LEBLANC, K. E. LESLIE and T. F. DUFFIELD (2007): skog fakulteta Sveuilita u Zagrebu, Hrvatska.
The effect of subclinical ketosis in early lactation
Utjecaj neonikotinoida na
kukce opraivae
Uvod
Predstavljaju li neonikotinoidi primi ime znatno doprinose ukupnom
jenjeni na poljoprivrednim povrinama gospodarstvu (Williams, 1994., Velthuis i
prijetnju pelinjim zajednicama? To je Van Doorn, 2006., Klein i sur., 2007.).
pitanje koje je ve godinama aktualna Neonikotinoidni insekticidi se
tema u raspravama izmeu velikih primijenjuju u kontroli nametnika i
farmaceutskih korporacija i pelara. tetnika na poljoprivrednim kulturama
Rezultati brojnih istraivanja provedenih diljem svijeta, no istodobno mogu imati
posljednjih petnaestak godina dali nepovoljni uinak na ne ciljane organizme
su jasan odgovor na to pitanje. poput kukaca - prirodnih opraivaa.
Neonikotinoidi predstavljaju ozbiljnu Zbog spomenutog nepovoljnog utjecaja
prijetnju ouvanju pelinjih zajednica, a na kukce prirodne opraivae i rezultata
otrovanja istima prouzroe znatne tete znanstvenih istraivanja Europske
u pelarstvu (Blacquiere i sur., 2012.). Pri agencije za sigurnost hrane (EFSA)
tome izravne tete prouzroe ugibanjem Europska komisija (EC) donijela je u
akutno otrovanih pelinjih zajednica, prosincu 2013. godine dvogodinju
a neizravne tete nastaju posljedino zabranu primjene tri vrste neonikotinoida:
subletalnim otrovanjima oitujui se klotianidina, imidakloprida i
u konanici smanjenjem proizvodnje tiametoksama (Anonymus, 2013.).
pelinjih proizvoda i smanjenjem koliine Pesticidi su tvari namijenjene
opraivanja. suzbijanju tetnika u poljoprivrednoj
Medonosne pele, bumbarske proizvodnji. Istodobno oneiuju okoli,
zajednice i solitarne pele su vani prije svega povrinske i podzemne
opraivai biljaka i uzgajanih vodene tokove te imaju vrlo tetan utjecaj
poljoprivrednih usjeva ime je njihova na biljni i ivotinjski svijet. Pesticidi se
uloga u odravanju bioloke ravnotee nalaze u hranidbenom lancu mnogih
u pojedinim biocenozama neprocjenjiva slobodno ivuih, ali i domaih ivotinja
(Gonzalez-Varo i sur., 2013.). Smatra te ljudi. U uporabi se danas nalaze
se da pele oprauju treinu svih tzv. selektivni i neselektivni pesticidi.
poljoprivrednih kultura diljem svijeta Selektivni pesticidi djeluju na tono
Dr. sc. Ivana TLAK GAJGER*, dr. med. vet., izvanredna profesorica, (dopisni autor, e-mail: itlak@vef.hr),
Veterinarski fakultet Sveuilita u Zagrebu, Hrvatska, Irena BOSEK, dr. med. vet., Hrvatska poljoprivredna
agencija, Krievci, Hrvatska; dr. sc. Nina BILANDI, dipl. ing. biotehnol., znanstvena savjetnica, Hrvatski
veterinarski institut, Zagreb, Hrvatska; Marina KOSANOVI, dr. med. vet., Veterinarska stanica Vrbovec,
Hrvatska
Slika 2. Pelud u koarici za skupljanje peluda na Slika 3. Solitarna pela Osmia rufa blatom
vanjskoj strani tree noge bumbara zatvara zaleeno gnijezdo
7. CHAUZAT, M.-P., J.-P. FAUCON, A.-C. MARTEL, (Helianthus annuus L.) following seed treatment.
J. LACHAIZE, N. COUGOULE and M. AUBERT Agricul. Food Chem. 51, 8005-8010.
(2006): A survey of pesticide residues in pollen 20. LAURINO, D., M. PORPORATO, A. PATETTA
loads collected by honey bees in France. J. Econom. and A. MANINO (2011): Toxicity of neonikotinoid
Entomol. 99, 253-262. insecticides to honey bees laboratory tests. Bull.
8. CHAUZAT, M.-P., P. CARPENTIER, A.-C. MARTEL, Insectol. 64, 107-113.
S. BOUGEARD, N. COUGOULE, P. PORTA, J. 21. MALONE, L., E. BURGESS, D. STEFANOVIC and
LACHAIZE, F. MADEC, M. AUBERT and J.-P. H. GATEHOUSE (2000): Effects of four protease
FAUCON (2009): Influence of pesticide residues on inhibitors on the survival of worker bumblebees,
honey bee (Hymenoptera: Apidae) colony health in Bombus terrestris L. Apidologie 31, 25-38.
France. Environ. Entomol. 38, 514-523.
22. MOMMAERTS, V., S. REYNDERS, J. BOULET,
9. CRESSWELL, J. E. (2011): A meta-analysis of
L. BESARD, G. STERK and G. SMAGGE (2010):
experiments testing the effects of a neonicotinoid
Risk assessment for side-effects of neonicotinoids
insecticide (imidacloprid) on honey bees.
againts bumblebees with and without impairing
Ecotoxicol. 20, 149-57.
10. EFSA (2015): Report for 2013 on the results from behavior. Ecotoxicol. 19, 207-215.
the monitoring of veterinary medicinal product 23. MURRAY, B. I. (2006): Botanical insecticides,
residues and other substances in live animals and deterrents, and repellents in modern agriculture
animal products. European Food Safety Authority, and an increasingly regulated world. Annu. Rev.
Technical report EN-723. Entomol. 51, 45-66.
11. ELBERT, A., M. HAAS, B. SPRINGER, W. 24. PETTIS, J. S., D. van ENGELSDORP, J. JOHNSON
THIELERT and R. NAUEN (2008): Applied aspects and G. DIVELY (2012): Pesticide exposure in honey
of neonicotinoid use in crop protection. Pest bees results in increased levels of the gut pathogen
Management Sci. 64, 1099-1105. Nosema. Naturwissenschaften 99, 153-158.
12. GIROLAMI, V., L. MAZZON, A. SQUANTINI, 25. PRIER, K. R. S., B. LIGHTHART and J. J.
N. MORI, M. MARZARO, A. DIBERNARDO, M. BROMENSHENK (2001): Adsorption model of
GREATTI, C. GIORIO and A. TAPPARO (2009): aerosolized bacterial spores (Bacillus subtilis var.
Translocation of neonicotinoid insecticides from niger) onto free-flying honey bees (Hymenoptera:
coated seeds to seeding guttation drops: a novel Apidae) and its validation. Environ. Entomol. 30,
way of intoxication for bees. J. Econom. Entomol. 1188-1194.
102, 1808-1815.
26. RORTAIS, A., G. ARNOLD, M.-P. HALM and F.
13. GREENLEAF, S., N. M. WILLIAMS, R. WINFREE
TOULET-BRIENS (2005): Modes of honeybees
and C. KREMEN (2007): Bee foraging ranges and their
exposure to systemic insecticides: estimated
relationship to body size. Oecologia 153, 589-596.
amounts of contaminated pollen and nectar
14. GONZLEZ-VARO, J. P., J. C. BIESMEIJER, R.
BOMMARCO, S. G. POTTS, O. SCHWEIGER, consumed by different categories of bees.
H. G. SMITH, I. STEFFAN-DEWENTER, H. Apidologie 36, 71-83.
SZENTGYRGYI, M. WOYCIECHOWSKI and M. 27. SNCHEZ-BAYO, F., S. BASKARAN and I. R.
VIL (2013): Combined effects of global change KENNEDY (2002): Ecological relative risk (EcoRR):
pressures on animal-mediated pollination. Trends another approach for risk assessment of pesticides
Ecol. Evol. 28, 524-530. in agriculture. Agricul. Ecosyst. Environ. 91, 37-57.
15. JONES, A. K., V. RAYMOND-DELPECH, S. H. 28. SCHMUCK, R., R. SCHNING, A. STORK and O.
THANY, M. GAUTHIER and D. B. SATTELLE SCHRAMEL (2001): Risk posed to honeybees (Apis
(2006): The nicotinic acetylcholine receptor gene mellifera L, Hymenoptera) by an imidacloprid seed
family oft he honey bee, Apis mellifera. Gen. Res. 16, dressing of sunflowers. Pest Management Sci. 57,
1422-1430. 225-238.
16. KLEIN, A. M., B. E. VAISSIERE, J. H. CANE, I. 29. SCHNEIDER, C. W., J. TAUTZ, B. GRNEWALD
STEFFAN-DEWENTER, S. A. CUNNINGHAM, and S. FUCHS (2012): RFID tracking of sublethal
C. KREMEN and T. TSCHARNTKE (2007): effects of two neonicotnoid insecticides on the
Importance of pollinators in changing landscapes foraging behavior of Apis mellifera. PLoS ONE 7, 1,
for world crops. Proc. R. Soc. B 274, 303-313.
e30023.doi:10.1371/journal.pone.0030023.
17. KRISCHIK, V. A., A. L. LANDMARK and G. E.
30. SCOTT-DUPREE, C. D. and L. C. R. HARRIS (2009):
HEIMPEL (2007): Soil applied imidacloprid is
Impact of currently used or potentialy useful
translocated to nectar and kills nectar-feeding
insecticides for canola agroecosystems on Bombus
Anagyrus pseucocci. Environ. Entomol. 36, 1238-
1245. impatiens (Hymenoptera: Apidae), Megachile
18. KRUPKE, C. H., G. J. HUNT, B. D. EITZER, G. rontudata (Hymenoptera: Megachilidae), and Osmia
ANDINO and K. GIVEN (2012): Multiple routes lignaria (Hymenoptera: Megachilidae). J. Econom.
of pesticide exposure for honeybees living Entomol. 102, 177-182.
near agricultural fields. PLoS ONE 7, 1, e29268. 31. SUCHAIL, S., D. GUEZ and L. P. BELZUNCES
doi,10.1371/journal.pone.0029268. (2000): Caracteristics of imidacloprid toxicity in two
19. LAURENT, F. M. and E. RATHAHAO (2003): Apis mellifera subspecies. Environ. Toxicol. Chem.
Distribution of imidacloprid in sun flowers 19, 1901-1905.
32. SUCHAIL, S., D. GUEZ and L. P. BELZUNCES des colonies dabeilles, Paris, 1218. http://www.
(2001): Discrepancy between acute and chronic afssa.fr/ftp/afssa/basedoc/compterenduabeille.pdf.
toxicity induced by imidacloprid and its metabolites Pristupljeno 12. oujka 2015.
in Apis mellifera. Environ. Toxicol. Chem. 20, 2482- 38. VELTHUIS, H. H. W. and A. VAN DOORN (2006):
2486. A century of advances in bumblebee domestication
33. TAPPARO, A., D. MARTON, C. GIORIO, A. and the economic and environmental aspects of its
ZANELLA, L. SOLD, M. MARZARO, L. VIVAN commercialization for pollination. Apidologie 37,
and V. GIROLAMI (2012): Assessment of the 421-451.
environmental exposure of honeybees to particulate 39. VIDAU, C., M. DIOGON, J. AUFAUVRE, R.
matter containing neonicotinoid insecticides FONTBONNE, B. VIGUS, J-L. BRUNET, C.
coming from corn coated seeds. Environ. Sci. TEXIER, D. G. BIRON, N. BLOT, H. EL ALAOUI,
Technol. 46, 2592-2599. L. P. BELZUNCES and F. DELBAC (2011): Exposure
34. TASEI, J. N., J. LERIN and G. RIPAULT (2000): to sublethal doses of fipronil and thiacloprid
Sublethal effects of imidacloprid on bumble bees, highly increases mortality of honeybees previously
Bombus terrestris (Hymenoptera: Apidae), during infected by Nosema caranae. PLoS ONE 6, 6, e21550.
laboratory feeding test. Pest Managment Sci. 56, doi:10.1371/journal.pone.0021550.
784-788. 40. VILLA, S., M. VIGHI, A. FINIZIO and G. B.
35. TOMIZAWA, M. and J. E. CASIDA (2003): Selective SERINI (2000): Risk assessment for honeybees from
toxicity of neonicotinoids attributable to specificity pesticide-exposed pollen. Ecotoxicology 9, 287297.
of insect and mamalian nicotinic receptors. Ann. 41. WHITEHORN, P., R. OCONNOR, F. L. WACKERS
Rev. Entomol. 48, 339-364. and D. GOULSON (2012): Neonicotinoid pesticide
36. VAN ENGELSDORP, D., J. D. EVANS, C. reduces bumble bee colony growth and queen
SAEGERMAN, C. MULLIN, E. HAUBRUGE, B. production. Science 336, 351-352.
K. NGUYEN, M. FRAZIER, J. FRAZIER, D. COX- 42. WILLIAMS, I. H. (1994): The dependence of
FOSTER, Y. CHEN, R. UNDERWOOD, D. R. crop production within the European Union on
TARPY and J. S. PETTIS (2009): Colony Collapse pollination by honey bees. Agr. Zool. Rev. 6, 229-257.
Disorder: A Descriptive Study. PLoS ONE 4, 8, 43. WU, J. Y., C. M. ANELLI and W. S. SHEPPARD
e6481. doi:10.1371/journal.pone.0006481. (2011): Sub-lethal effects of pesticide residues in
37. VERMANDRE, P. (2002): Affaiblissement des colo- brood comb on worker honey bee (Apis mellifera)
nies dabeilles sur la mielle de tournesol. In: AFSSA development and longevity. PLoS ONE 6, 2, 4720.
(Ed.), Analyse des phnomnes daffaiblissement doi:10.1371/journal.pone.0014720.
Imunohistokemija u istraivanju
molekularnih i staninih elemenata
imunosnog sustava i neuroregulacije
imunosnog odgovora u sluznici
crijeva domae svinje: suvremeni
pristupi
Ana Kovca Janjatovi*, Gordana Lackovi, Anita Bunjevac,
Stana Papi i Sunana Jernei
Uvod
Imunohistokemija je metoda koja primjena metoda demaskiranja antigena
se upotrebljava za detekciju ekspresije za tkiva fiksirana u formalinu i uklopljena
i distribucije proteina u uzorcima tkiva u parafin (Shi i sur., 2007., Ramos-Vara i
preko vezanja protutijela sa specifinim sur., 2014.).
proteinskim antigenom. Protutijelo moe Imunoloku mreu agregiranih
biti konjugirano s enzimom, kao to je i dispergiranih imunosnih stanica
peroksidaza, ili vezano uz fluorescentnu nazvanu limfatiko tkivo probavnog
boju. Interakcija protutijelo-antigen sustava sainjavaju: B-stanice,
moe se vizualizirati pomou reakcije T-stanice, plazma stanice i fagociti koji
u kojoj nastaje obojeni produkt ili sakupljaju intraluminalne antigene
imunofluorescencijom. Iako je u humanoj kroz specijalizirani epitel i koordiniraju
medicini uporaba imunohistokemije molekularne reakcije izmeu imunosnih
neizostavna u patolokoj dijagnostici te stanica i neimunosnih komponenti
je esto primjenjivana u znanstvenim mukozne barijere. Specijalizirane M
istraivanjima (Schacht i sur., 2015.), u (Engl. microfold cells) stanice, koje su
veterinarskoj medicini postoji problem sastavni dio crijevnog epitela, posebice
manjka za vrstu i antigen specifinih onoga iznad folikula Peyerovih ploa,
protutijela. Meutim, potvreno je da imaju vanu ulogu u pokretanju lokalnog
mnoga protutijela koja se proizvode za (mukoznog) i sistemskog imunosnog
uporabu u humanoj medicini mogu biti odgovora na mikrobne antigene ili pak u
uporabljena i u veterinarskoj histologiji i uspostavljanju tolerogenih mehanizama
histopatologiji (Ruiz i sur., 2005.). Kljunu na antigene iz hrane. One prenose
ulogu pritom ima standardizacija intaktne antigene iz lumena crijeva u
imunohistokemijskog protokola i limfatiko tkivo sluznice crijeva, gdje
Dr. sc. Ana KOVCA JANJATOVI*, dipl. ing. biol. (dopisni autor, e-mail: ana.kovsca.janjatovic@vef.hr),
Veterinarski fakultet, Sveuilita u Zagrebu, Hrvatska; dr. sc. Gordana LACKOVI, dipl. ing. biol., redovita
profesorica, Anita BUNJEVAC, dipl. ing. biol., Stana PAPI, dipl. ing. biol., Sunana JERNEI, dipl. ing.
biol., Prirodoslovno-matematiki fakultet Sveuilita u Zagrebu, Hrvatska
Slika 2. Distribucija CD4RC+ limfocita (pamtee Slika 5. NOS+ reakcija u podruju krvnih ila
T-stanice) u sluznici tankog crijeva praseta; submukoze; imunohistokemijsko bojanje tkiva
imunohistokemijsko bojanje tkiva uklopljenog u uklopljenog u paraplast; poveanje x 400 (Izvor:
paraplast; poveanje x 200. (Izvor: ubi i sur., Kovca Janjatovi i sur., 2012.).
2014.).
Slika 3. Distribucija IgA+ -stanica (plazma Slika 6. Imunolokalizacija SP+ ivanih vlakana
stanice) u u sluznici tankog crijeva praseta; uzdu enterikih neurona u miinom sloju
imunohistokemijsko bojanje tkiva uklopljenog u sluznice crijeva prasadi; imunohistokemijsko
paraplast; poveanje x 200. (Izvor: ubi i sur., bojanje tkiva uklopljenog u paraplast; poveanje
2014.). x 400. (Izvor: Kovca Janjatovi i sur., 2012.).
(Bye i sur., 1984., Gebert i sur., 1999.) te na patogene. U naim smo prethodnim
se slau s podatcima Janga i sur. (2004.) istraivanjima ustvrdili postojanje VIP,
koja pokazuju da su M-stanice uglavnom SP i NOS pozitivne inervacije u tankom
smjetene u podruju iznad Payerovih crijevu prasadi (Kovca Janjatovi i sur.,
ploa, ali mogu se utvrditi i u epitelu 2012.).
crijevnih resica. Istraivanje Geberta i sur. Imunohistokemijskom analizom nei
(2004.) podupire hipotezu da M-stanice munosnih/molekula (M-stanice, VIP, SP,
predstavljaju zasebnu staninu liniju NOS) i imunosnih stanica/molekula (T
koja ne proizlazi iz enterocita te sugerira limfociti, plazma stanice, sIgA) ukljue-
da je bakterijama potaknuto pojaanje nih u obranu sluznice crijeva od intralu-
transporta intraluminalnih antigena minalnih mikrobnih ili toksinskih anti-
posljedica poveanog stupnja transporta gena mogue je utvrditi razvojni status
M-stanica, a ne porasta njihovog broja, i vrjednovati obrambenu kompetenciju
to nije u suglasju s rezultatima naih lokalnog imunosnog odgovora u sluzni-
istraivanja (Valpoti i sur., 2007. i 2010.). ci crijeva domae svinje, ali i drugih vr-
Meutim, Miyazawa i sur. (2006.) su sta ivotinja od znaenja za veterinarsku
otkrili mogui prijelazni stanini stadij medicinu.
M-stanica i enterocita u gornjoj regiji
epitela sluznice crijeva svinje.
Pronalazak NO/VIP veznih mjesta Saetak
na limfoidnim stanicama i VIP-ergikih Imunohistokemija je esto koritena me-
vlakana koja su opisana u Peyerovim toda u patolokoj dijagnostici i znanstvenim
ploama potvruju prisutnost istraivanjima. To je metoda detekcije i loka-
neuroimunosnog meudjelovanja koje lizacije antigena, obino proteina, u stanicama
i/ili tkivnim prerezima temeljena na vezanju
igra vanu ulogu u indukciji i regulaciji
protutijela specifino reaktivnih s dotinim
imunosnog odgovora u limfatikom tkivu
antigenom. Protutijelo moe biti konjugirano
probavnog sustava. Dobro je poznato da s enzimom, kao to je primjerice peroksidaza,
neuropeptid SP iz sredinjeg ivanog ili vezano s fluorescentnom bojom. Interakcija
sustava, utjee na razvoj imunosti protutijelo-antigen moe se vizualizirati po-
sluznice crijeva pojaavanjem fagocitoze mou reakcije u kojoj nastaje obojeni produkt
i sudjelovanjem u diferencijaciji ili imunofluorescencijom. Zbog nedostatka
B-limfocita i stimulaciji proizvodnje protutijela specifinih za vrstu ivotinje i odre-
IgA i IgM protutijela (Bar-Shavit i sur., eni antigen, primjena imunohistokemije u
1980., Pascual i sur., 1991., Bost i Pascual, veterinarskoj medicini nije jo u svakodnevnoj
1992.). Pomou imunohistokemijske rutinskoj primjeni, ali je iroko upotrebljavana
analize mogue je pratiti neuroimunosne u znanstvenim istraivanjima za razumijeva-
interakcije na razini crijevne sluznice i nje distribucije i lokalizacije razliitih tipova/
distribuciju NO, SP i VIP molekula koji subpopulacija stanica i razliitih molekula. U
slue kao komunikacijski signali izmeu naim je prethodnim istraivanjima ekspresija
specifinih antigena na limfoidnim stanicama,
nervnog i imunosnog sustava. VIP je
T limfocitima, plazma stanicama i M stanica-
poznat kao modulator mnogih imunosnih
ma, kao i na molekulama neuropeptida i en-
funkcija (Abad, 2005.). Aktivacija zima ukljuenih u imunosni sustav sluznice
inducibilne duik-oksid sintaze (iNOS) crijeva analizirana pomou imunohistokemij-
koju eksprimiraju mnoge stanice, kao to skih tehnika. Rezultati istraivanja su pokaza-
su endotelne, ivane stanice i osobito li da imunohistokemijske analize ekspresije/
makrofagi, dovodi do velike produkcije distribucije molekularnih i staninih pokaza-
slobodnih radikala duik-oksida (NO), telja moe biti korisna metoda za istraivanje
koji se povezuje s citotoksinom reakcijom postnatalnog razvitka imunosnog sustava i
Nutritional Requirements
and Metabolic Changes in
Migrating Birds
Denis Leiner* and Hrvoje Valpoti
(Moreau, 1972). Unlike dormancy and stopovers in autumn than in spring and
hibernation, the means by which many gain more body mass (Aamidor et al.,
animals live through severe seasons, 2011).
migration allows year - round activity. During migration, birds alternate
The advantage of migration is that between periods of high feeding rate
birds can exploit seasonal feeding at migratory stopover sites and periods
opportunities while living in favorable without feeding as they travel between
climates throughout the year. The costs stopover sites. These intervals without
of migration as well as its requirements, food may be relatively short (e. g. < 8h)
however, are potentially great. for birds migrating short distances at
Migration is a major part of the the given time or the intervals without
annual cycle of many birds. Photoperiod, food may last for many days for birds
gonad cycles, and hormones guide the migrating over oceans or desserts
preparations for migration and migratory (McWilliams and Karasov, 2000).
behavior itself. Proximate factors, such Migratory birds often switch their
as weather and food availability, trigger diets seasonally. Many waterfowl
day - to - day departures and stops to switch from high carbohydrate foods
refuel. Migration is a seasonal cycle of (e. g. seeds) to high protein foods (e.
departures and returns. Seasonal cycles g. aquatic insects) when preparing for
of climate or insect abundance generate breeding (Krapu and Reinecke, 1992).
corresponding cycles of breeding, Also, many insectivorous songbirds
flocking, and migratory relocation (Gill, switch to feeding primarily on fruits
2007). during migration (Gill, 2007). This
The spring and autumn migratory dietary switch from insects to fruits
seasons differ in many respects. may conserve energy because fruits
In spring, when migrating to their that are abundant are less energetically
breeding grounds, birds fly towards expensive to obtain than insects. Fruits
higher latitudes, where days are may be nutritionally adequate if only
longer. Also, in spring, migrants are fat reserves must be replenished. If
constrained by time, since early arrival they must restore both fat and protein
at the breeding grounds increases the reserves fruits are inadequate because
bird`s probability of finding a territory they contain relatively little protein
and hence its likelihood of reproductive (McWilliams and Karasov, 2000).
success (Aamidor et al., 2011). In In the garden warbler (Sylvia borin), a
autumn, birds migrate towards the long distance migratory passerine which
southern hemisphere where days are breeds in the western Palaearctic and
shorter and they do not always acquire winters in Africa south of the Sahara
territories (Newton, 2008). Therefore, in (Arlott, 2007), migratory fat deposition
spring, stopover time is minimized and is associated both with an increase in the
body mass is gained as fast as possible daily amounts of food eaten as well as
(Alerstam and Lindstrm, 1990). In with an increase in the efficiency of food
contrast, in autumn migration, there is and nutrient utilization (Fig. 1) (Bairlein,
little benefit from arriving at wintering 1987).
grounds early. During autumn, migrants Dramatic changes in dietary substrate
are less constrained by time. However, from, for example, protein - rich insects
before crossing an ecological barrier, to carbohydrate - rich fruits, offer
birds must accumulate large reserves of significant physiological challenges for
energy. Thus, birds spend more time at birds (Karasov, 1996).
Fig. 2 A model of lipid transport and oxidation in a bird during exercise while post-absorptive.
Abbreviations: AA, amino acid; ACYL-CoA, acyl-coenzyme A; ALB, albumin; ATP, adenosine triphosphate;
CAT, carnitine acyl transferase; CHO, carbohydrate; FABPpm, plasma membrane fatty acid binding
protein; FAT/CD36, fatty acid translocase; H-FABP, heart type fatty acid binding protein; HSL, hormone-
sensitive lipase; LCACS, long chain acyl-CoA synthetase; LPL, muscle lipoprotein lipase; ML, muscle
lipase, NEFA, non-esterified fatty acid; TAG, triacylglycerol; VLDL, very low density lipoprotein. The
dashed arrow indicates passive diffusion of NEFA across the sarcolemma (McWilliams et al., 2004)
humans take for granted. These songbirds ing how birds overcome these physiological
lack the enzyme sucrase, which breaks challenges requires understanding how the
sucrose into smaller sugars (glucose and physiological capabilities of exercising and
fructose) that are amenable to assimila- fasting birds relate to the ecological conditions
tion (Gill, 2007). The ingestion of sucrose encountered during migration.
at high concentrations can cause sickness References
and diarrhea, owing to malabsorption. In
1. AAMIDOR, S. E., U. BAUCHINGER, O. MIZRAHY,
contrast, hummingbirds feed on sucrose S. R. McWILLIAMS and B. PINSHOW (2011): During
rich nectar. Hummingbirds assimilate Stopover, Migrating Blackcaps Adjust Behavior and
from 95% to 99% of the energy in the nec- Intake of Food Depending on the Content of Protein in
Their Diets. Integ. Comp. Biol. 51, 385-393.
tar, which consists primarily of sugars and 2. ALERSTAM, T. and A. LINDSTRM (1990): Optimal bird
water. Their intestines exhibit 10 times as migration: the relative importance of time, energy, and
much sucrase activity as is evident in pas- safety. In: Gwinner, E: Bird Migration: The Physiology
and Ecophysiology. Berlin: Springer (331-351).
serine intestines (Schondube and Martin- 3. ARLOTT, N. (2007): Birds of the Palearctic: Passerines.
ez del Rio, 2004). They also quickly absorb London: Collins.
glucose from their fluid meals at the high- 4. AYRE, K. J. and A. J. HULBERT (1996): Dietary fatty
acid profile influences the composition of skeletal
est levels known among vertebrates. They muscle phospholipids in rats. J. Nutr. 126, 653-662.
achieve this record by means of unusually 5. BAIRLEIN, F. (1987): Nutritional requirements for
high densities of sites that actively bind maintenance of body weight and fat deposition in the
long - distance migratory garden warbler, Sylvia borin
sugar and transport it across cell mem- (Boddaert). Comp. Biochem. Physiol. 86A, 337-347.
branes (Karasov et al., 1986). 6. BATLEY, P. F., T. PIERSMA, M. W. DIETZ, S. X. TANG, A.
DEKINGA and K. HULSMAN (2000): Empirical evidence
for differential organ reductions during trans - oceanic bird
Conclusion flight. Proc. R. Soc. Lond. B 267, 191-195.
7. BAUCHINGER, U. and H. BIEBACH (2005):
We can see that the fatty acid composition Phenotypic flexibility of skeletal muscles during long -
of the diet largely determines the composition distance migration of garden warblers: muscle changes
of a migratory bird and this affects the bird`s are differentially related to body mass. Ann. NY. Acad.
Sci. 1046, 271-281.
energetic performance during intense exercise. 8. BERTHOLD, P. (1975): Migration: Control and
That suggest that birds during migration metabolic physiology. Avian Biol. 5, 77-128.
could benefit from selecting foods with certain 9. BERTHOLD, P. (1996): Control of Bird Migration.
Berlin: Springer.
fatty acids. Unfortunately, little is known
10. BIEBACH, H. (1998): Phenotypic organ flexibility in
about the fatty acid composition of foods Garden Warblers Sylvia borin during long - distance
eaten by free - living birds. What remains to be migration. J. Avian Biol. 29, 529-535.
11. BLEM, C. R. (1976): Patterns of lipid storage and
seen is how diet preferences interact with food
utilization in birds. Am. Zool. 16, 671-684.
availability and composition and to determine 12. GILL, F. B. (2007): Physiology. In: Correa, J: Ornithology,
is there some optimum fatty acid composition Third Edition. New York: W. H. Freeman and Company
of migratory birds that enhances performance (141-179).
13. GILL, F. B. (2007): Migration and navigation. In:
of birds during migratory flight. Correa, J.: Ornithology, Third Edition. New York: W. H.
Every year, migrating birds make long sea- Freeman and Company (273-306).
sonal journeys from their breeding grounds 14. HEDENSTRM, A. and T. ALERSTAM (1997):
Optimum fuel loads in migratory birds: distinguishing
to their wintering grounds and back. These between time and energy minimization. J. Theor. Biol.
sustained flights, which may be hundreds or 189, 227-234.
even thousands of kilometers at a stretch, pose 15. KARASOV, W. H., D. PHAN, J. M. DIAMOND and F.
L. CARPENTER (1986): Food passage and intestinal
huge physiological challenges for birds, and nutrient absorption in hummingbirds. Auk. 103, 453-464.
require much preparation before the journey, 16. KARASOV, W. H. (1996): Digestive plasticity in
and refueling along the way. During migra- avian energetics and feeding ecology. In: Carey, C.:
Avian Energetics and Nutritional Ecology. New York:
tion, birds undergo alternating periods of fast- Chapman and Hall (61-84).
ing and re-feeding that are associated with dy- 17. KLAASSEN, M. (1996): Metabolic constraints on long -
namic changes in body mass and in organ size, distance migration in birds. J. Exp. Biol. 199, 57-64.
18. KLAASSEN, M., A. KVIST and A. LINDSTRM (2000):
including that of digestive tract. Long distance
Flight costs and fuel composition of a bird migrating in
migrants rely virtually entirely on stored ener- a wind tunnel. Condor. 102, 444-451.
gy and nutrients to fuel each flight. Determin- 19. KRAPU, G. L. and K. J. REINECKE (1992): Foraging
ecology and nutrition. In: Batt, B. D. J., Afton, A. D., 30. SCHWILICH, R., A. GRATTAROLA, F. SPINA and
Anderson, M. G., Ankney, C. D., Johnson, D. H., L. JENNI (2002): Protein loss during long - distance
Kadlec, J. A., Krapu, G. L.: Ecology and Management migratory flight in passerine birds: adaptation and
of Breeding Waterfowl. Minneapolis: University of constraint. J. Exp. Biol. 205, 687-695.
Minnesota Press (1-29). 31. SIBBALD, I. R. and J. K. G. KRAMER (1980): Effect of
20. LEINER, S. and D. LEINER (2008): nema vlanih the basal diet on the utilization of fat as a source of true
stanita, nema ni ptice movarice. Zagreb: Hrvatski metabolizable energy, lipid, and fatty acids. Poult. Sci.
prirodoslovni muzej. 59, 316-324.
21. McWILLIAMS, S. R. and W. H. KARASOV (2000): 32. WARNER, R. E., D. M. DARDA and H. BAKER (1982):
Phenotypic flexibility in digestive system structure Effects of dietary protein level and environmental
and function in migratory birds and its ecological temperature stress on growth of young Ringnecked
significance. Comparative Biochemistry and Pheasants. Poult. Sci. 61, 673-676.
Physiology. 128A, 579-593. 33. WEBER, J. M. (1988): Design of exogenous fuel supply
22. McWILLIAMS, S. R., C. GUGLIELMO, B. PIERCE and M. systems: adaptive strategies for endurance locomotion.
KLAASSEN (2004): Flying, fasting, and feeding in birds Can. J. Zool. 66, 1116-1121.
during migration: a nutritional and physiological ecology
perspective. J. Avian Biol. 35, 377-393.
23. MOREAU, R. E. (1972): The Palaearctic - African Bird Abstract
Migration Systems. London: Academic Press. Every year, migrating birds make long sea-
24. NEWTON, I. (2008): The Migration Ecology of Birds. sonal journeys from their breeding grounds
London: Academic Press.
to their wintering grounds and back. These
25. PIERCE, B. J., S. R. MCWILLIAMS, T. P. O`CONNOR,
A. R. PLACE and C. G. GUGLIELMO (2005): Effect of sustained flights, which may be hundreds or
dietary fatty acid composition on depot fat and exercise even thousands of kilometers at a stretch, pose
performance in a migrating songbird, the red - eyed huge physiological challenges for birds, and
vireo. J. Exp. Biol. 208, 1277-1285. require much preparation before the journey,
26. PIERSMA, T. and J. DRENT (2003): Phenotypic and refueling along the way. During migra-
flexibility and the evolution of organismal design. tion, birds undergo alternating periods of fast-
TRENDS in Ecology and Evolution. 18, 228-233.
ing and re-feeding that are associated with dy-
27. ROBERTS, T. J., J. M. WEBER, H. HOPPELER, E. R.
WEIBEL and C. R. TAYLOR (1996): Design of the
namic changes in body mass and in organ size,
oxygen and substrate pathways. II. Defining the upper including that of digestive tract. Long distance
limits of carbohydrate and fat oxidation. J. Exp. Biol. migrants rely virtually entirely on stored ener-
199, 1651-1658. gy and nutrients to fuel each flight. Determin-
28. ROTHE, H. J., W. BIESEL and W. NACHTIGALL ing how birds overcome these physiological
(1987): Pigeon flight in a wind tunnel II. Gas challenges requires understanding how the
exchange and power requirements. J. Comp.
physiological capabilities of exercising and
Physiol. 157B, 99-109.
29. SCHONDUBE, J. E. and C. MARTINEZ DEL RIO
fasting birds relate to the ecological conditions
(2004): Sugar and protein digestion in flowerpiercers encountered during migration.
and hummingbirds: A comparative test of adaptive Key words: Birds, Migration, Metabolism,
convergence. J. Comp. Physiol. 174B, 263-273. Fatty acid, Nutrition
Antimikrobno djelovanje
propolisa i mogunost
njegove primjene u
veterinarskoj medicini
Jelena uran*, K. Matanovi, Diana Brozi, T. Maek, N. Maei,
Lada Radin, Jasna Aladrovi, F. Boi, Branka eol Martinec,
Marija Lipar, O. Smolec, M. Beni, B. Radi i G. Bai
Uvod
Zbog sve vee prijetnje koju za korisnim uincima, a pelinjih proizvoda
ovjeanstvo predstavlja rezistencija koji su oblikovani primarno za lijeenje
na antibiotike, veliki se napori ulau ivotinja ima vrlo malo. S obzirom na
u istraivanja tvari i mehanizama uz to da se apiterapija koristi od davnina,
pomo kojih bi se ona suzbila. Znatna se zanemariv je broj kvalitetnih istraivanja
sredstva ulau i u edukaciju javnosti o njene primjene u veterinarskoj medicini.
vanosti racionalne uporabe antibiotika Propolis, smolasta tvar koju pele
i koritenja nekih drugih strategija u stvaraju sakupljajui biljne ekstrakte
lijeenju i prevenciji zaraznih bolesti. s pupoljaka, i mijeaju ih s voskom i
Upravo zbog potonjeg ponovno raste svojim enzimima (Sforcin i Bankova,
interes za apiterapiju, tj. lijeenje pelinjim 2011.), prva je linija obrane pelinjaka od
proizvodima poput propolisa, meda i raznih nametnika. Taj obrambeni princip
matine mlijei - koji su po sastavu sloene prisutan je i u samoj rijei propolis
mjeavine aktivnih tvari. Zajedniko koja dolazi iz grkog jezika; od pro, to
im je antimikrobno djelovanje, a zbog podrazumjeva obranu, i polis - grad.
sloenosti sastava, a time i mehanizama Pelama slui kao graevni materijal
djelovanja, smatra se da dugotrajna za zaglaivanje zidova konice, zatitu
primjena apiterapije nee rezultirati kolonije od zaraznih bolesti te prekrivanje
razvojem bakterijske rezistencije. Ovi se raznih nametnika i tetnika uginulih
pripravci u veterinarskoj medicini koriste u konici, kako bi se sprijeilo irenje
samo sporadino, po preporuci pojedinih bakterija iz raspadnutog tkiva (Bankova
veterinara koji su upoznati s njihovim i sur., 2000.). Sastav propolisa varira
Dr. sc. Jelena URAN*, dr. med. vet., docentica (dopisni autor, e-mail: jelena.suran@vef.hr), dr. sc. Kreimir
MATANOVI, dr. med. vet., struni suradnik, dr. sc. Diana BROZI, dr. med. vet., poslijedoktorandica, dr.
sc. Tomislav MAEK, dr. med. vet., izvanredni profesor, dr. sc. Nino MAEI, dr. med. vet., docent, dr. sc.
Lada RADIN, dr. med. vet., via asistentica, dr. sc. Jasna ALADROVI, dr. med. vet., izvanredna profesorica,
dr. sc. Frane BOI, dr. med. vet., redoviti profesor, dr. sc. Branka EOL MARTINEC, dr. med. vet., redovita
profesorica, dr. sc. Marija LIPAR, dr. med. vet., via struna suradnica, dr. sc. Ozren SMOLEC, dr. med. vet.,
docent, dr. sc. Goran BAI, dr. med. vet., redoviti professor, Veterinarski fakultet Sveuilita u Zagrebu,
Hrvatska; dr. sc. Miroslav BENI, dr. med. vet., docent, Hrvatski veterinarski institut, Zagreb, Hrvatska;
Boo RADI, dr. med., Hedera d.o.o., Split, Hrvatska
70% aktivnih tvari to podrazumijeva i 2015., 2016., Starevi i sur., 2015., uran
gubitak uinkovitosti (Trusheva i sur., i sur., 2015.), a projekt e rezultirati
2007.). Isto tako, primijenjena otapala jasnim transferom znanja i razvojem
mogu biti neprikladna za uporabu u konkretnog proizvoda: intramamarnog
veterinarskoj medicini. pripravka propolisa koji e se moi
Formulacija propolisa koja bi se ponuditi proizvoaima mlijeka
dobila postupkom bez ekstrakcije i kao alternativa konvencionalnim
u kojoj bi sve izvorne aktivne tvari antimikrobnim lijekovima.
bile ouvane, a sastojci prikladni za
primjenu na ivotinjama ak i putem
najosjetljivijih tkiva poput mlijene Saetak
lijezde, bila bi idealno polazite Apiterapija je primjena pelinjih proiz-
za masovniju primjenu apiterapije voda: propolisa, meda, peludi, matine
u veterinarskoj praksi. Takva je mlijei, voska i pelinjeg otrova, u lijeenju
formulacija razvijena i istrauje se na i prevenciji bolesti. Propolis je smolasta
Veterinarskom fakultetu Sveuilita u mjeavina od preko 300 aktivnih spojeva
Zagrebu kao intramamarna otopina s imunomodulacijskim, protutumorskim,
propolisa, a ponajprije je namijenjena protuupalnim, antioksidativnim, antimik-
robnim i antiparazitskim uincima. Od na-
lijeenju i prevenciji mastitisa
vedenih uinaka, za primjenu u veterinar-
kod mlijenih preivaa. Rije je o
skoj medicini je najznaajnije antimikrobno
suradnji Veterinarskog fakulteta i
djelovanje propolisa, a do sada su u literaturi
Hedere d.o.o. iz Splita na projektu
opisana istraivanja mogue primjene prop-
naziva Intramamarna formulacija olisa kod mastitisa, cijeljenja rana, proljeva
propolisa za prevenciju i tretman i probavnih infekcija, otitisa i dermatitisa.
mastitisa kod mlijenih preivaa Uz navedeno, propolis e sigurno pokazati
(projekt APIMAST), sufinanciranom iz dobar antimikrobni i protuupalni uinak
strukturnih instrumenata Europskog kod upala zubnog mesa kunih ljubimaca,
fonda za regionalni razvoj i Dravnog kao to je to sluaj kod ljudi. Idealna formu-
prorauna Republike Hrvatske. lacija propolisa, u kojoj bi sve izvorne ak-
Preliminarni rezultati pretklinikog tivne tvari bile ouvane, a sastojci prikladni
in vitro istraivanja ukazuju na veliku za uporabu u ivotinja, doprinijela bi irenju
uinkovitost otopina u sprjeavanju apiterapije u veterinarskoj praksi. Ovakva se
rasta gram-pozitivnih bakterija otopina trenutno istrauje u sklopu projekta
(Matanovi i sur., 2015., uran i suradnje Veterinarskog fakulteta Sveilita
sur., 2015.), a kliniki su pokusi u Zagrebu i malog poduzea Hedere d.o.o.
pokazali da je ova otopina sigurna za iz Splita, naziva Intramamarna formu-
intramamarnu primjenu i uinkovita lacija propolisa za prevenciju i tretman
kod supklinikih mastitisa kod muznih mastitisa kod mlijenih preivaa (projekt
APIMAST). Projekt je sufinanciran iz struk-
koza i krava (Bai i sur., 2015., Radin
turnih instrumenata Europskog fonda za
i sur., 2015., 2016., uran i sur., 2015.).
regionalni razvoj i Dravnog prorauna Re-
Vrlo vana prednost ove formulacije u
publike Hrvatske.
odnosu na standardne intramamarne Kljune rijei: apiterapija, propolis, anti-
antibiotike je i nepostojanje karencije. mikrobno djelovanje, mastitis, veterinarska me-
Navedeni rezultati su ve predstavljeni dicina
na meunarodnim znanstvenim
skupovima (Bai i sur., 2015.,
Matanovi i sur., 2015., Radin i sur.,
24. TRUSHEVA, B., D. TRUNKOVA and V. BANKOVA J. WSIK (2013): In vitro Antimicrobial Activity of
(2007): Different extraction methods of biologically Ethanolic Extract of Polish Propolis against Biofilm
active components from propolis: a preliminary Forming Staphylococcus Epidermidis Strains. Evid.
study. Chem. Cent. J. 1, 13. Based Complement. Alternat. Med., ID 590703.
25. WOJTYCZKA, R. D., M. KPA, D. IDZIK, R.
KUBINA, A. KABAA-DZIK, A. DZIEDZIC and T.
Apitherapy is the use of bee products: the case in pet dental and oral problems. An
propolis, honey, pollen, royal jelly, beeswax ideal propolis formulation will have no loss of
and bee venom in the therapy and prevention original compounds and thus, maximal effec-
of diseases. Propolis is a resinous mixture of tiveness, while being safe for use in animals.
more than 300 active substances with immu- Such a formulation would lead to greater use
nomodulating, antitumor, antiinflammatory, of apitherapy in veterinary practice. This is
antioxidative, antimicrobial and antiparasitic the current subject of study at the Faculty of
effects. Among these, its antimicrobial effects Veterinary Medicine, University of Zagreb, in
are considered to be of the utmost impor- collaboration with the company SME Hedera
tance for application in veterinary medicine. from Split, as part of the project Intramam-
Research on the use of propolis in veterinary mary propolis formulation for the prevention
medicine has proven its beneficial effects in and treatment of mastitis in dairy ruminants
mastitis, wound healing, diarrhoea, gastro- (APIMAST project). The project is cofinanced
intestinal and genital infections, otitis and from the structural instruments of the Europe-
dermatitis. Since research on human subjects an Regional Development Fund and the State
has shown strong antimicrobial and anti- Budget of Croatia.
inflammatory effects of propolis in gingivi- Key words: Apitherapy, Propolis, Antimicro-
tis and periodontitis, this is also likely to be bial effects, Mastitis, Veterinary medicine
Ulaganje u budunost
Europska unija
Uvod
Upale mlijene lijezde u mlijenih Pojavi bolesti doprinosi odstupanje od
goveda stvaraju najvee gospodarske temeljnih zoohigijenskih i zootehnikih
gubitke u mlijenom govedarstvu. mjera te nepotivanje osnovnih postulata
Osim toga bolest je vana sa stanovita za higijensku munju i neodgovarajue
javnoga zdravstva, prerade mlijeka i tehniko-funkcionalno stanje muznih
dobrobiti ivotinja (Bai, 2009.). tete aparata (Beni, 2011.). Premda mastitis
se oituju smanjenjem proizvodnje najee prouzroi iroka paleta gram
mlijeka, prijevremenim izluenjem krava pozitivnih i gram negativnih bakterija
iz uzgoja zbog propadanja dijelova i gljivica, nije realno oekivati da e
(etvrti) vimena, naglim uginuem i lijeenje mastitisa ikada biti u cijelosti
klanjem iz nude oboljelih krava, velikim rijeeno (Cergolj, 2003., Deb i sur., 2013.).
trokom lijekova za lijeenje upale Cilj naeg rada je prikazati vanost
vimena i napokon, neuporabom mlijeka kontrole mastitisa u jednom uzgoju
za prehranu i industrijsku preradu mlijenih goveda i rezultate nakon
tijekom trajanja i jo nekoliko dana nakon provedene kontrole, bakterioloke
lijeenja. Mlijeko (patoloki sekret) iz pretrage, provedene terapije te preporuka
bolesnog vimena moe tetiti zdravlju za provedbu drugih zoohigijenskih i
ljudi jer sadri patogene mikroorganizme zootehnikih mjera.
i njihove toksine (Rupi, 2010.).
Upala mlijene lijezde je sloena
bolest prouzroena djelovanjem Materijali i metode
mikroorganizama, a na pojavu utjee i Na farmi od 20 mlijenih krava u oko-
okoli, otpornost domaina i nepovoljan lici Zagreba u vlasnitvu OPG - a, vlasnik
management farme (Cergolj, 2003.). je primijetio povremene pojave kliniki
Mastitis, bez obzira na uzrok odlikuju vidljivih upala mlijene lijezde, uoen je
fizike, kemijske i bakterioloke promjene znatan pad mlijenosti, povean ukupan
u mlijeku i parenhimu vimena (Radostits broj bakterija i broj somatskih stanica te
i sur., 2000.). vei broj etvrti vimena koje su pozitivno
Luka CVETNI*, dr. med. vet., asistent, (dopisni autor, e-mail: lcvetnic@veinst.hr), dr. sc. Miroslav BENI,
dr. med. vet., znanstveni savjetnik, naslovni docent, dr. sc. Boris HABRUN, dr. med. vet., znanstveni
savjetnik, naslovni izvanredni profesor, dr. sc. Gordan KOMPES, dr. med. vet., vii znanstveni suradnik,
Maja STEPANI, dr. med. vet., struna suradnica, Hrvatski veterinarski institut, Zagreb, Hrvatska; dr.
sc. Marko SAMARDIJA, dr. med. vet., redoviti profesor, Veterinarski fakultet Sveuilita u Zagrebu,
Hrvatska
etvrt vimena
Oznaka mlijene
krave prva lijeva zadnja lijeva prva desna zadnja desna
1. 1070 - - + ++
2. 0239 +/- (trag) +++ - +++
3. 8587 +++ - ++ -
4. 8004 +++ +/- (trag) + +/-(trag)
5. 8001 +/- +/- +/- -
6. 5470 + + ++ -
7. 8967 - - +/- -
8. 8368 + + ++ ++
9. 6433 +++ +++ +++ +
10. 6353 0 ++ + +++
11. 8002 + +++ ++ ++
12. 6264 ++ ++ + 0
Legenda: +/- - vrlo slaba reakcija (trag); +,++,+++ - intenzitet pozitivne reakcije; 0 - nema uzorka mlijeka
iz sisnog kanala
6. CERGOLJ, M. (2003): imbenici koji sudjeluju pri 15. MERL, K., A. ABDULMAWJOOD, C. LMMLER
nastanku mastitisa. Veterinarski dani (ibenik, 9.- and M. ZSCHCK (2003): Determination of
12- listopada 2003.). Zbornik radova str. 99-105. epidemiological relationships of Streptococcus
7. CVETNI, L. (2015): Vanost sustavne kontrole agalactiae isolated from bovine mastitis. FEMS
zdravlja mlijene lijezde u proizvodnji kravljeg Microbiol. Lett. 226, 87-92.
mlijeka. Diplomski rad. Veterinarski fakultet 16. NAM, H. M., J. M. KIM, S. K. LIM, K. C. JANG and
Sveuilita u Zagrebu. S. C. JUNG (2010): Infectious aetiologies of mastitis
8. CVETNI, L., M. BENI, B. HABRUN, G. KOMPES, on Korean dairy farms during 2008. Res. Vet. Sci.
M. STEPANI i M. SAMARDIJA (2016): Najei 88, 372-374.
uzronici mastitisa u krava i koza u Republici 17. PETROVI, M., . PAVII, A. TOMAKOVI i M.
Hrvatskoj. Vet. stn. 47, 109-116. CERGOLJ (2006): Uinak higijene munje na mikro-
9. DEB, R., A. KUMAR, S. CHAKRABORTY, A. K. bioloku kakvou mlijeka. Stoarstvo 60, 403-411.
VERMA; R. TIWARI, K. DHAMA, U. SINGH and 18. PICCININI, R. E., L. BINDA and A. ZECCONI
S. KUMAR (2013): Trends in diagnosis and control (2003): Prevalence study on bulk milk tank cultures
of bowine mastitis: a review. Pak. J. Biol. Sci. 16, in 1000 dairy herds in Lombardia (Italy). 42nd NMC
1653-1661. Annual Meeting. Pp. 396-397.
10. HOGEVEEN, H., K. HUJIPS and T. J. LAM (2011): 19. RADOSTITS, O. M., C. C. GAY, D. C. BLOOD and
Economic aspects of mastitis: new developments. W. HINCHLIFFK (2000): Veterinary medicine.
N. Z. Vet. J. 59, 16-23. Textbook of the Diseases of Cattle, Sheep, Pigs,
11. HRISTOV, S., B. STANKOVI and R. RELI (2005): Goats and Horses. 9th ed. 2000, pp. 603-700.
Kliniki i subkliniki mastitis. Biotehn. Anim. Husb. 20. REGSEGGER, F., J. RUF, A. TSCHOUR, Y.
21, 29-39. SIGRIST, M: ROSSKOPF and M. HSSIG (2014):
12. KHAN, I. U., A. A. HASSAN, A. ABDULMAWJOOD, Antimicrobial susceptibility of mastistis pathogens
C. LMMLER, W. WOLTER and M. ZSCHCH of dairy cows in Switzerland. Schweiz. Arch.
(2003): Identification and epidemiological Tierheilkd. 156, 483-488.
characterization of Streptococcus uberis isolated from 21. RUPI, V. (2010): Zatita zdravlja ivotinja 3 -
bovine mastitis using conventional and molecular Fiziologija i patologija reprodukcije. Bolesti vimena,
methods. J. Vet. Sci. 4, 213-224. str. 273-299.
13. LEIGH, J. A. (1999): Streptococcus uberis: a perma- 22. STEPANI, M., M. BENI, B. HABRUN, G.
nent barrier to the control of bovine mastitis? Vet. KOMPES i M. PERKOVI (2014): Uzronici
Q. 157, 225-238. mastitisa niske pojavnosti. Vet. stn. 44, 41-47.
14. LUNDBERG, A., A. NYMAN, H. E. UNNERSTAD 23. ZASTEMPOWSKA, E. and H. LASSA (2012): Geno-
and K. P. WALLER (2014): Prevalence of bacterial tipic characterization and evoluation of an antibiotic
genotypes and outcome of bovine clinical mastitis resistance of Trueperela pyogenes (Arcanobacterium pyo-
due to Streptococcus dysgalactiae and Streptococcus genes) isolated from milk dairy cows with clinical ma-
uberis. Acta. Vet. Scand. 56, 80-86. stitis. Vet. Microbiol. 161, 153-158.
The article describes the results of yeasts from two (16.6%) and Pseudomonas
microbiological examination of udder sp. from one (8.3%) cow. No pathogens were
secretions from a dairy farm with observed observed in three (25%) cows. Enteroccocus sp.
decreased milk production, increased somatic and/or Streptoccocus uberis were isolated from
cell and total bacteria counts, and positive the teat swabs of nine (75%) examined cows.
CMT quarters. The samples were taken Enteroccocus sp. was isolated from nine (18.8%)
from the individual quarters of 12 lactating individual teat swabs while Streptoccocus
cows. Ten cows (83.3%) were CMT positive uberis was isolated from six (12.5%) swabs. The
in at least one quarter. Mastitis pathogens administration of the recommended therapy
were isolated from nine (75%) examined and corrections in management led to an
cows or from 20 (41.6%) individual quarters. increase of milk production by 25%.
Streptococcus uberis was isolated from six (50%) Key words: Mastitis, Milk production, Cow
cows, Corynebacterium sp. from two (16.6%),
Upravljanje rasploivanjem
pasa metodama asistirane
reprodukcije
Nikica Prvanovi Babi*, T. Karadjole, N. Maei, Martina Lojki i G. Bai
Uvod
Upravljanje rasploivanjem pasa Odreivanje plodnih dana u kuja
predstavlja niz postupaka kojima se
pospjeuje uzgoj pasa na nain koji Predispozicija uspjenog uzgoja tena-
di je ciljano i precizno odreivanje plodnih
omoguuje prevladavanje prostornih i
dana u svrhu pravovremenog parenja ili
vremenskih ogranienja te omoguuje
osjemenjivanja kuje. Odreivanje plodnih
dobivanje potomaka od dislociranih,
dana u kuja izuzetno je vano jer je estrus
bolesnih pa ak i mrtvih ivotinja. S
(tjeranje) kuja dugotrajno, a period kad je
obzirom na injenicu da se odabir pasa za
kuja sposobna ostati gravidna vrlo kratak.
rasplod vrlo rijetko temelji na plodnosti
Osim toga, kuje su multiparne ivotinje i
i zdravlju, ve je najee baziran na
trenutak parenja direktno utjee na broj
podrijetlu i eksterijeru, vlasnici pasa vrlo tenadi u leglu. To je osobito znaajno kod
esto oekuju, prilikom rasploivanja od visokovrijednih pasmina pasa jer izravno
veterinara strunu specijalistiku pomo. utjee na ekonomsku isplativost uzgoja.
Osim toga postoji itav niz pasmina pasa Za vlasnike pasa, a posebno uzgajivae je
koji su nesposobni, ne samo za prirodno osobito vano znati da je termin parenja
parenje ve i za fizioloki poroaj kao to doista pravovremen, jer to esto znai da
su primjerice engleski i francuski buldozi je koncepcija s tog stanovita sigurna, da je
pa je nerijetko potrebno unaprijed broj plodova zadovoljavajui i da su tro-
raunati s elektivnim carskim rezom. kovi minimalni.
U interesu to preciznijeg odreivanja Zbog specifinosti fiziologije spolnog
termina zahvata to blie terminu ciklusa kuja i individualnih razlika u
fizioloke zrelosti plodova, veoma je izraavanju znakova i duljine samog
vano primijeniti metode koje e nam ciklusa vrlo je teko samo na osnovi
omoguiti praenje zrenja plodova zapaanja promjena u ponaanju i
i otkrivanje njihove spremnosti da s vanjskim znacima tjeranja pouzdano
pasivnog naina ivota u maternici budu ustanoviti optimalno vrijeme za
sposobni prijei na samostalan ivot u parenje, tj. umjetno osjemenjivanje
vanjskom okoliu. U ovom emo radu kuja (Concannon, 2011.). To je osobito
ukratko opisati metodologiju i postupke problematino u sluajevima kada je
asistirane reprodukcije koji se primjenjuju kuju potrebno dislocirati zbog parenja,
pri upravljanju rasploivanjem pasa. odnosno osjemenjivanja ili pak koristiti
Dr. sc. Nikica PRVANOVI BABI*, dr. med. vet., izvanredna profesorica, (dopisni autor, e-mail: nikica@
vef.hr), dr. sc. Tugomir KARADJOLE, dr. med. vet., izvanredni profesor, dr. sc. Nino MAEI, dr. med.
vet., docent, dr. sc. Martina LOJKI, dr. med. vet., docentica, dr. sc. Goran BAI, dr. med. vet., redoviti
profesor, Veterinarski fakultet Sveuilita u Zagrebu, Hrvatska
Ispred ulaza u ambulantu stoje: Zlata GRGI, Vlasta HERAK PERKOVI, eljko MAJI, Vesna
KAPETANOVI i Neda KLENAK BRAJKOVI.
Na fotografiji snimljenoj u dvoritu Veterinarske stanice s lijeva na desno stoje: Nenad KOVAEVI,
Stjepan JELAA, Vesna KRANJEC LUEV, Vlado IVAN, Neda KLENAK BRAJKOVI, Lenko MAJI
(sagnut), a ue: eljko MAJI, Vesna KAPETANOVI, Vlasta HERAK PERKOVI (sjedi), Zlata GRGI,
Vinja KARLOVI i Steven KUHAR.
Autore treba u tekstu citirati na sljedei nain: U pregledu literature potrebno je navoditi samo
a) ako je jedan autor: Cvetni (2015.). autore koji se citiraju u radu i to prema uputama
b) ako su dva autora: Daja i Severin (2012.). koje se prilau:
c) ako su tri ili vie autora: Dobrani i sur. (2008.);
(Vince i sur., 2009.). Knjiga: HAFEZ, E. S. E. (1986): Adaption of domestic
animals. Philadelphia: Lea and Febinger.
Urednitvo moe zahtijevati od autora da popravi Poglavlje u knjizi: MAURER, F. D., R. A.
svoj rad bez da ga poalje na istorazinsku recenziju GRIESEMER and T. C. JONES (1959): African swine
ili ga moe odmah odbiti. fever. In: DUNNE, H. W.: Diseases of swine. Ames,
Iowa (145 - 158).
Svaki originalni znanstveni rad, pregledni lanak, Disertacija: FOLNOI, I. (2014): Utjecaj tjelesne
struna rasprava, kratko pripenje i prikaz sluaja kondicije i pariteta na energetski, antioksidacijski i
mora imati saetak na engleskom jeziku, od reprodukcijski status visoko mlijenih krava tijekom
najmanje 300-500 rijei, a ostali rukopisi moraju prijelaznog razdoblja. Disertacija. Veterinarski
imati saetak do najvie 300 rijei. Kljune rijei fakultet Sveuilita u Zagrebu.
trebaju biti takoer napisane, minimalno 3-6. Zbornik referata: SANKOVI, F. (1986): Kirurke
bolesti u intenzivnom uzgoju preivaa. Izvjea
Istiemo napose da svi grafikoni moraju biti izraeni sa X. znanstvene konferencije Veterinarska
u Microsoft programima na raunalu, a fotografije biomedicina i tehnika (Zagreb, 15. i 16. studenoga
(analogne i digitalne) takve kvalitete da se mogu 1984). Zbornik referata. Zagreb (suppl. S1 - S8).
uspjeno reproducirati. Zbornik saetaka: AJAVEC, S., Ljiljana MARKU
CIZELJ, S. CVETNI i M. LOJKI (1985): Seroloki
Popratno pismo autora mora sadravati: odziv svinja na eksperimentalnu inaktiviranu
a) Izjavu o sukobu interesa vakcinu bolesti Aujezskoga. Kongres mikrobiologa
Autori su duni objaviti svaki potencijalni sukob Jugoslavije (Pore, 24. - 28. rujna 1985). Zbornik
interesa, kao to su konzultantske, financijske plenarnih predavanja i saetaka priopenja. Zagreb
ukljuenosti, vlasnitvo patenta, itd. Autori (104).
originalnih znanstvenih lanaka moraju u trenutku asopis: CERUNDOLO, R. (2004): Generalized
podnoenja objaviti financijski aranman koji imaju Microsporum canis dermatophytosis in six Yorkshire
s tvrtkom iji je proizvod istaknut u dostavljenom terrier dogs. Vet. Dermatol. 15, 181-187.
rukopisu, ili s tvrtkom s kojom izrauju kompetitivni
proizvod. Takve informacije e se povjerljivo uvati Predaja rukopisa:
sve dok je lanak na recenziji i nee utjecati na Rukopise na hrvatskom ili engleskom jeziku treba
ureivaku odluku, ali ako je lanak prihvaen poslati elektronikom potom na adresu glavnog
za objavljivanje, takvi se podatci moraju priopiti urednika na e-mail: smarko@vef.hr
itatelju.
b) Izjavu o etinosti U svakom lanku treba navesti:
Autori moraju potvrditi da materijal dostavljen za Dopisnog autora, njegov akademski stupanj, naziv
objavljivanje nije objavljen niti poslan za objavljivanje i adresu organizacije u kojoj radi, broj telefona,
nigdje drugdje osim, eventualno u obliku saetka. telefaksa i elektroniku adresu (e-mail). Isto tako
Urednitvo nee dopustiti objavljivanje radova koji treba navesti akademski stupanj i organizaciju u
opisuju pokusne postupke na ivim ivotinjama za kojoj rade svi ostali autori.