Professional Documents
Culture Documents
Inženjerska Fizika 1
Inženjerska Fizika 1
ELEKTROTEHNIKI FAKULTET
SARAJEVO
INENJERSKA FIZIKA I
-predavanja za 1.sedmicu nastave-
1.1 Uvod
1
Mjerenje fizikalnih veliina u stvari je usporeivanje fizikalne veliine koju
mjerimo sa odgovarajuom standardnom istovrsnom veliinom, tzv. jedinicom.
Fizikalna veliina opisuje kvalitativno i kvantitativno neku mjerljivu osobinu fizikalnog
stanja ili procesa. Ona omoguuje definiranje fizikalne pojave i njeno opisivanje u
matematskom obliku pomou odgovarajuih jednadbi. Fizikalne veliine su npr. put,
vrijeme, brzina, rad, energija, itd.
Fizikalne veliine oznaavaju se malim i velikim slovima latinske abecede i grkog
alfabeta. Oznake fizikalnih veliina dogovoreni su na meunarodnom nivou. To su
veinom poetna slova engleskih i latinskih naziva. Tako npr. simbol za brzinu je v (velocity,
velocitas), vrijeme t (time, tempus), silu F (force) rad W (work) itd.
Fizikalni zakoni se mogu precizno izraziti i pomou fizikalnih jednadbi koje povezuju
fizikalne veliine u tom zakonu.
Mjeriti neku veliinu znai odrediti broj koji pokazuje koliko puta ta veliina sadri
u sebi istovrsnu veliinu dogovorom uzetu za jedinicu. Za neku fizikalnu veliinu nije
dovoljno poznavati samo njenu brojanu vrijednost, ve i njenu jedinicu.
Svaka se fizikalna veliina moe izraziti pomou dva faktora, tj. brojanom
vrijednou i oznakom mjerne jedinice.
A = {A }[A ] (1.1)
2
1. Duljina ( duina )
Jedinica duljine je metar. Metar je duina koju u vakuumu pree svjetlost za vrijeme od
1/299 792 458 sekunde.
2. Masa
3. Vrijeme
Jedna sekunda je trajanje od 9 192 631 770 perioda zraenja koje nastaje pri prijelazu
elektrona izmeu dvaju hiperfinih nivoa osnovnog stanja atoma Cs133
Stalna elektrina struja ima jainu jednog ampera (A) ako, prolazei u svakom od dva
paralelna, ravna, beskonano dugaka vodia, zanemarivo malog presjeka, razmaknuta jedan
N
metar u vakuumu, uzrokuje izmeu njih silu od 2 10 7 (Njutna po metru duljine).
m
5. Termodinamika temperatura
Jedinica jaine svjetlosti je kandela (cd). Jedna kandela je jakost svjetlosti koju u
okomitom pravcu zrai povrina od 1/600 000 m2 crnog tijela na temperaturi skruivanja
platine pod tlakom od 101 325 Pa.
7. Koliina tvari
Jedinica za koliinu tvari je mol. Jedan mol je koliina tvari koja sadri toliko jednakih
estica (molekula, atoma, elektrona, iona i sl.) koliko ima atoma u 0,012 kg izotopa ugljika
12 .
6C .
Prefiksi
faktor prefiks oznaka faktor prefiks oznaka
1024 jota Y 10-1 deci d
1021 zeta Z 10-2 centi c
1018 eksa E 10-3 mili m
1015 peta P 10-6 mikro
1012 tera T 10-9 nano n
109 giga G 10-12 piko p
106 mega M 10-15 femto f
3
103 kilo k 10-18 ato a
102 hekto h 10-21 zepto z
101 deka da 10-24 jokto y
Dopunske jedinice
fizika veliina naziv oznaka definicija
ugao radijan rad m m-1
prostorni ugao steradijan sr m2 m-2
Fizike veliine prema svojoj prirodi mogu se razvrstati na skalarne, vektorske i tenzorske.
Skalari su one veliine koje su potpuno odreene brojnom vrijednou i odgovarajuom
jedinicom. Takve veliine su: masa, vrijeme, temperatura, rad itd.
Vektori su one fizike veliine koje su potpuno odreene njihovom veliinom
pravcem i smjerom. Takve veliine su: sila, brzina, ubrzanje itd.
Tenzorske veliine su odreene sa tri vektora. Takve veliine su na primjer: tenzor
inercije, tenzor viskoznosti, tenzor deformacije i dr.
Vektor predstavljamo usmjerenom duinom ( u odgovarajuem mjerilu) koja daje
iznos vektora, dok smjer strelice pokazuje smjer vektora. Vektorsku fizikalne veliinu
oznaavamo malom strelicom iznad simbola: v dok iznos vektora (brojnu vrijednost)
oznaavamo samo slovom bez strelice: v, a esto i ovako: v . Vektore moemo obiljeavati i
velikim slovima, koja oznauju poetak i kraj vektora (npr. A B na crteu 1.1)
Crt. 1.1
Vektori su kolinearni ako su im pravci nosioci paralelni. Pri tom vektori mogu biti
jednakog ili suprotnog smjera. Kolinearne vektore jednakog iznosa i smjera smatramo
jednakim. To znai da vektore smijemo pomicati po pravcu nosiocu i paralelno translatirati jer
im se pri tome ne mijenja ni iznos ni smjer.
4
Crt. 1.2
Zbroj dvaju vektora a + b opet je vektor (c) :
c = a+ b (1.1)
Grafiki, vektore sabiramo tako da poetak drugog vektora paralelnom transformacijom
dovedemo na kraj prvog: rezultanta je vektor koji ide od poetka prvog do kraja drugog
vektora, crt. 1.3.
Crt. 1.3
Uoite da vektorski zbroj nije isto to i algebarski, jer iznos vektora c nije openito
jednak zbroju iznosa a i b ,c=a+b samo kada su smjerovi vektora a i b isti, inae c<a+b
.
Ako imamo vie vektora, grafiki ih zbrajamo na isti nain: kraj jednog dovedemo na
poetak drugog, poetak treeg na kraj drugog itd. Rezultanta je vektor koji spaja poetak
prvog i kraj posljednjeg vektora. Tako dobivamo vektorski poligon (mnogokut). Pri tome
redoslijed crtanja nije bitan.
Drugi nain zbrajanja vektora je pomou metode paralelograma. Vektori a i b odreuju
paralelogram (crt. 1.4). Dijagonala paralelograma je rezultanti vektor :
c = a+ b (1.2)
5
Crt. 1.4
Iznos rezultante moemo izraunati upotrebom kosinusova pouka
c = a2 + b 2 + 2ab cos (1.3)
gdje je kut izmeu vektora a i b. Smjer rezultante moemo odrediti kutom
b2 + c2 a2
cos = (1.4)
2bc
Oduzimanje vektora
r r
Oduzimanje vektora svodi se na zbrajanje. Razlika a b dvaju vektora a i b je vektor
c , koji nastaje zbrajanjem vektora a i vektora - b (crt. 1.5). Negativni vektor - b po
iznosu je jednak vektoru b , kolinearan je s njim, ali je suprotnog smjera.
Crt. 1.5
Dakle:
c = a b = a + (b) (1.5)
Da bi smo vektor b oduzeli od vektora a , poetak oba vektora dovodimo u istu toku:
razlika a - b je vektor koji ide do kraja vektora b do kraja vektora a
Mnoenje vektora
Vektor a mnoi se pozitivnim skalarom tako da mu se iznos pomnoi, a smjer ostaje
isti. Pri mnoenju negativnim skalarom ( <0), smjer vektora suprotan je smjeru vektora a .
c = b (1.6)
6
Ctr. 1.6
Vektorski produkt.
Crt. 1.7 a)
7
Vektorski produkt c dvaju vektora a i b oznaava se c = a b . To je vektor
okomit na oba vektora. Njegov smjer odreuje se pravilom desne ruke. Prstima ruke idemo
kraim putem od prvog do drugog vektora i palac nam odreuje smjer vektorskog produkta
c . Iznos vektorskog produkta jednak je produktu iznosa jednog i drugog vektora i sinusa
kuta meu njima (odnosno povrini paralelograma ije su stranice a i b ):
r r r r r r
a b = c a b = c ;
c = ab sin (1.7)
Za vektorski produkt ne vrijedi zakon komutacije, tj.
r r r r
a b = b a (1.8)
r r r r r
a b = (a y bz a z b y )i + (a z bx a x bz ) j + (a x b y a y bx )k (1.9)
r r r
i j k
r r
a b = ax ay az (1.10)
bx by bz
Skalarni produkt.
Produkt dvaju vektora iji je rezultat skalarna veliina zove se skalarni produkt. Skalarni
produkt vektora a i b oznaava se simbolom a . b a jednak je umnoku iznosa obaju
vektora i kosinusa kuta meu njima:
r r
a b = ab cos (1.11)
ili
r r
a b = ab b = aba
1
Vidi Matematiki prirunik, I.N. Brontejn - K.A., Semendjajev
8
gdje su ab = a cos , ba = b cos , projekcije vektora na zadanu osu, crte 1.8. Znai za
skalarni produkt vrijedi zakon komutacije.
r r r r
a b = b a (1.12)
Crt. 1.8
Svaki vektor moemo prikazati kao zbroj dvaju ili vie faktora koje nazivamo njegovim
vektorskim komponentama. To je obratan postupak od zbrajanja vektora. Da bi rastavljanje
u komponente bilo jednoznano odreeno, potrebno je poznavati pravce nosioce
komponenata (crt. 1.9), a, pored toga, broj komponenata mora biti jednak dimenziji prostora u
kojem se vektori nalaze.
Crt 1.9
Smjer u prostoru najee definiramo jedininim vektorom iji je iznos jednak jedinici.
Tako je jedinini vektor a0 u smjeru vektora a definiran relacijom:
a
a0 = (1.13)
a
9
Izborom triju smjerova odreenih jedininim vektorima k1 , k 2 , k 3 definiramo
koordinatni sistem u trodimenzionalnom prostoru. Izborom koordinatnog sistema moemo
svaki vektor a jednoznano rastaviti u tri komponente a1 , a2 , a3
a = a1 + a2 + a3 =a1 k1 +a2 k 2 +a3 k 3 (1.14)
gdje su a1, a2, a3 skalarne komponente (projekcije) vektora a . Najee se upotrebljava
sistem s tri meusobno okomita jedinina vektora i , j ,k (crt. 1.10),tzv. Cartesijev
koordinatni sistem. U Cartesijevom sistemu vektor v rastavlja se u komponente ovako:
r r r r
v = vxi + v y j + vz k (1.14)
gdje su vx,vy,vz skalarne komponente vektora v (crt. 1.10). Kako su osi x, y, z meusobno
okomite, veza izmeu iznosa vektora v i njegovih skalarnih komponenti je:
v = v x2 + v y2 + v z2 (1.15)
Crt. 1.10
U fizikalnim razmatranjima esto se pojavljuje vektor poloaja (radijus vektor) r koji
opisuje poloaj tijela (toke) u prostoru
r = x i + y j+ z k (1.16)
r = x2 + y2 + z2 (1.17)
10
Crt. 1.11
Fizike pojave su kompleksne tj. ne javljaju se izolirano jedna od druge, nego uvijek
skupno. Pod odreenim uvjetima neke od tih pojava intenzitetom se izdvajaju od drugih koje
se mogu smatrati sekundarnim. Kad e se jedna fizikalna pojava javiti kao primarna ili
sekundarna zavisi od uvjeta pod kojima se odvija. Prouavanje fizikalnih pojava se
pojednostavljuje ukoliko se pod unaprijed danim uvjetima analizira jedna od njih kao
primarna, a ostale kao sekundarne, potpuno zanemare. Prouavanje se pojednostavljuje
uvoenjem idealiziranih modela fizikalnih procesa. Na primjer, pri razmatranju kretanja
materijalnog tijela sekundarni su unutarnji procesi koji se odigravaju u njemu kao
kompleksnom sistemu pa se mogu i izostaviti, a promatrati model tijela koji je osloboen tih
sekundarnih procesa. Iz tih razloga se u mehanici uvode modeli materijalnog tijela pod
pojmovima: materijalne toke, apsolutno krutog tijela, apsolutno elastinog tijela itd.
Materijalna taka je model tijela iji se oblik i dimenzije u danom razmatranju mogu
zanemariti. Na primjer, pri prouavanju kretanja planeta oko Sunca one se mogu smatrati kao
materijalne toke, ije su mase jednake masama planeta a ije se dimenzije mogu zanemariti u
odnosu na veliine rastojanja izmeu Sunca i odgovarajuih planeta.
Apsolutno kruto tijelo je model tijela, koje ni pod kakvim uvjetima ne mijenja svoj oblik
i dimenzije.
Mehaniki sistem je model od vie materijalnih toaka ili tijela koja u opem sluaju
interagiraju kako meusobno tako i sa tijelima iz drugih mehanikih sistema. Ukoliko postoje
samo meusobne interakcije onda kaemo da je mehaniki sistem izoliran.
11
ELEKTROTEHNIKI FAKULTET
SARAJEVO
INENJERSKA FIZIKA I
-- predavanja --
Mehanika je dio fizike koja prouava zakone kretanja/gibanja tijela, tj. vremensku
promjenu poloaja tijela u prostoru.
Mehanika se dijeli na kinematiku, dinamiku i statiku kao specijalni sluaj dinamike.
Kinematika (od grke rijei kinein-kretati) prouava kretanja/gibanje, bez obzira na
uzroke kretanja i na svojstva tijela koja se kreu, tj. ne uzimajui u obzir njihovu masu i sile
koje na njih djeluju.
Dinamika (dynamis-sila) prouava uzroke kretanja/gibanja i utjecaj sile i mase na
gibanje; dinamika za razliku od kinematike, daje fizikalnu sutinu kretanja.
Statika prouava uvjete ravnotee tijela.
Tijelo se kree/ giba ako mijenja poloaj prema nekom drugom tijelu. Da bi smo tu
promjenu poloaja izmjerili, za okolinu veemo odreeni referentni sistem/sustav te
kaemo: tijelo se kree ako mijenja poloaj prema tom referentnom sustavu
. Svako kretanje/gibanje je relativno kretanje/gibanje prema odreenom
referentnom sistemu.
Ponekad se pri prouavanju kretanja mogu zanemariti dimenzije tijela i tako itavo tijelo
predoiti jednom takom mase m. To je tzv. materijalna taka koju esto nazivamo i
esticom, odnosno sitnim tijelom.
Naravno nije uvijek mogue initi takvu aproksimaciju; npr. pri rotaciji oko vlastite osi
moramo uzeti u obzir dimenzije tijela ma kako one bile male. U takvim problemima tijelo
zamiljamo kao skup materijalnih toaka iji meusobni razmaci ostaju uvijek stalni, tj.
uvodimo aproksimaciju krutog tijela. Kruto tijelo se dakle ne deformira kad na njega
djeluju sile
Poloaj materijalne toke najee odreujemo pomou njenih koordinata u
pravokutnom /pravuglom koordinatnom sustavu./sistemu.
Tako na crt. 2.1 poloaj materijalne take odreen je sa tri broja tj. udaljenostima x, y i z
od koordinatnih ravnina.
Umjesto sa x, y i z poloaj materijalne toke moemo odrediti i radijus vektorom r koji
spaja ishodite koordinatnog sistema s materijalnom takom.
Vektor r zove se vektor poloaja materijalne take.
1
Crt. 2.1
Ako se materijalna taka kree, njene se koordinate mijenjaju u vremenu, tako da ona u
prostoru opisuje neku krivulju, ija je jednadba:
r (t ) = x(t ) i + y (t ) j + z (t ) k (2.1)
Putanja (trajektorija) je dakle skup svih taaka kroz koje prolazi materijalna taka
koja se kree, to je geometrijsko mjesto krajeva vektora r (t)
Dio putanje koji materijalna taka pree za odreeno vrijeme zove se put s.Put s je
jednak dijelu luka putanje AB.
Vektor r = r2 r1 , koji spaja taku A i B, zove se vektor pomaka materijalne
take. Pomak je dakle promjena vektora poloaja.
Pomak r je vektor, put s je skalar. Oigledno s r . Jedino ako se taka kree
po pravcu stalno u istom smjeru, preeni put jednak je iznosu vektora pomaka.
2
Da bi smo odredili trenutnu brzinu u momentu t kada se materijalna toka nalazi u
poloaju A, pustimo da vremenski interval t tei nuli, to se matematiki moe izraziti u
obliku:
r dr
v = lim = = r
t 0 t dt
Trenutna brzina v jednaka je prvom izvodu vektora poloaja pokretne take po
vremenu. Prema tome, vektor trenutne brzine v ima pravac tangente u datoj taki
putanje uperen u smjeru kretanja toke.
U Descartesovom pravouglom sistemu brzina v kao vektor ima tri komponente du osa:
x, y i z.
r
r dr dx r dy r dz r
v= = i+ j+ k
dt dt dt dt
S druge strane, vektor brzine v moe se kao i svaki vektor rastaviti na komponente du
koordinatnih osa i proitati u obliku:
r r r r
v = vx i + v y j + vz k
Usporeivanjem dobivamo:
dx dy dz
vx =
dt
= x; v y = dt = y; v z
=
dt
=z
v = v 1 v
3
Crt. 2.2
r
Odnos vektora promjene brzine v i vremenskog intervala t u kome je ta
promjena nastala zove se vektor srednjeg ubrzanja take A:
v
asr = t
S obzirom da je t skalarna veliina i vea od nule, vektor asr ima isti pravac i smjer
kao i vektor v . Granina vrijednost ovog izraza zove se vektor trenutnog ubrzanja take
A u trenutku vremena, tj.
v d v
a = lim = = v
t 0 t dt
d r
Poto je vektor brzine v = ,stavljanjem ove vrijednosti u jednadbu dobivamo:
dt
r ..
d 2v
a = dt 2 = r
U pravokutnom koordinatnom sistemu ubrzanje a kao vektor ima tri komponente du
osa x, y i z.
d 2x d 2 y d 2z
a= i + 2 j+ 2 k
dt 2 dt dt
S druge strane, vektor a kao svaki vektor moe se predoiti kao
a = ax i + a y j + az k
4
d 2 x .. d 2 y .. d 2 z ..
ax = dt 2
= x , =
a y dt 2 = y , a z dt 2 = z
=
Ubrzanje je vektor koji ima isti pravac kao trenutna promjena brzine. Poto se pravac
brzine mijenja u smjeru savijanja putanje, ubrzanje je uvijek usmjereno u pravcu udubljenosti
krivulje i u opem sluaju pravac ubrzanja nije ni tangenta niti normala na krivulju, ocrt. 2.3.
Crt.2 .3
Crt.2.4
5
Uzimajui u obzir da za t 0, , R R , dobivamo v n = v i
s
= .Tada su komponente ubrzanja:
R
r r
r vt dv r
at = lim = 0
t 0 t dt
r
r v n v s r v2 r
a n = lim = lim n0 = n0
t 0 t R t 0 t R
Ukupno ubrzanje
2
2 dv
2
a = v +
R dt
6
Crt. 2.5
gdje je C konstanta integracije i odreuje se iz poetnih uvjeta. Na primjer, za t=0 neka je
s=so tada je i C=so pa e jednadba imati oblik
s = vt + s 0
Crt.2.6.
Mnoga ubrzana ili usporena kretanja/gibanja (ubrzanje ili koenje automobila, slobodni
pad itd.) moemo dobro aproksimirati ovim kretanjem. Kod ovog kretanja/gibanja vektori
pomjeranja, brzine i tangencijalnog ubrzanja su istog smjera i pravca. Poto je
dv
a= = const.
dt
Integriranjem gornje jednadbe dobivamo
v = at + C1
Neka je za t=0, v=vo tada je C1=vo pa jednadba dobiva oblik
v = at + v0
koja predstavlja zakon promjene brzine u toku kretanja take. Poto je brzina prvi izvod
puta po vremenu gornju jednadbu moemo napisati u obliku:
ds
= at + v0
dt
ili
ds = atdt + v dt
0
7
1 2
s= at + v 0 t + C 2
2
Neka je za to t=0, s=so tada je C2=so pa prethodnu jednadbu moemo napisati u obliku:
1 2
s= at + vo t + s0
2
Na crt. 2.7 grafiki su predoene funkcije puta, brzine i ubrzanja pravolinijskog jednako
ubrzanog kretanja
Crt2.7
8
Crt. 2.8
x = r cos
y = r sin
s = r
ds d
v= =r = r
dt dt
gdje je
d
= ugaona/kutna brzina.
dt
Jedinica za ugaonu/ kutnu brzinu je rad s-1 ili s-1, budui da dopunsku jedinicu rad
esto ne piemo.
9
Crt. 2.9
v = r
ili
r
v = r
d
= = konst.
dt
Integriranjem dobivamo
= 0 + t
gdje je 0 ugao u momentu t = 0.
1
= 2f , T=
f
Jednoliko kruno kretanje je zapravo ubrzano kretanje, jer se pri njemu stalno mijenja
smjer obodne/periferne brzine, crt. 2.10, iako joj iznos ostaje konstantan.
Iznos promjene brzine v jednak je v = v . Podijelimo li obje strane ove relacije
sa t uz granini prijelaz t 0 , dobivamo iznos za ubrzanje koja mijenja smjer brzine
:
10
v v
a r = lim = lim = v
t 0 t t 0 t
Ova akceleracija ima smjer prema sreditu krunice i zbog toga, zovemo je radijalna
(normalna) ili centripetalna akceleracija.
Crt. 2.10
Ako sa r0 oznaimo jedinini radijus vektor usmjeren prema sreditu krunice, izraz za
radijalnu akceleraciju moemo pisati vektorski:
r v2
a r = r 2 r0 = r0 = v
r
Radijalna komponente akceleracije je u smjeru r .
dv d (r ) d
at = = =r r
dt dt dt
gdje je
11
d d 2
= = 2 ugaona/ kutna akceleracija (ubrzanje).
dt dt
Ako ugaonu akceleraciju definiramo kao vektor iji je smjer okomit na ravan kruenja,
tada moemo napisati u vektorskom obliku:
at = r
Pri jednolikom kretanju po krunici = konst. odnosno = 0 te je i tangencijalna
akceleracija nula.
a = at + a r
d = dt
0 0
odnosno
= t + 0
d = (t + 0 )dt = tdt + 0 dt
0 0 0 0
odnosno
1
= t 2 + 0 t + 0
2
Ovi izrazi analogni su izrazima za pravolinijsko kretanje. Tablica pokazuje formalnu
analogiju meu formulama pravrolinijskog i krunog kretanja. Ako u formule pravolinijskog
kretanja umjesto s, v i a uvrstimo , , dobivamo formule krunog kretanja.
12
Pravolinijsko kretanje Kruno kretanje
ds d
v= =
dt dt
d 2s d 2
a= 2 = 2
dt dt
s = vt + s 0 s = t + 0
1 2 1
s= at + v 0 t + s 0 s = t 2 + 0 t + 0
2 2
v 2 = 2as + v 02 v = 2 + 02
2
13
ELEKTROTEHNIKI FAKULTET
SARAJEVO
INENJERSKA FIZIKA I
--predavanja za 3. sedmicu nastave
Crt. 2.8
x = r cos
y = r sin
8
s = r
ds d
v= =r = r
dt dt
gdje je
d
= ugaona/kutna brzina.
dt
Jedinica za ugaonu/ kutnu brzinu je rad s-1 ili s-1, budui da dopunsku jedinicu rad
esto ne piemo.
Crt. 2.9
v = r
ili
r
v = r
d
= = konst.
dt
Integriranjem dobivamo
= 0 + t
9
gdje je 0 ugao u momentu t = 0.
1
= 2f , T=
f
Jednoliko kruno kretanje je zapravo ubrzano kretanje, jer se pri njemu stalno
mijenja smjer obodne/periferne brzine, crt. 2.10, iako joj iznos ostaje konstantan.
Iznos promjene brzine v jednak je v = v . Podijelimo li obje strane ove relacije
sa t uz granini prijelaz t 0 , dobivamo iznos za ubrzanje koja mijenja smjer brzine
:
v v
a r = lim = lim = v
t 0 t t 0 t
Ova akceleracija ima smjer prema sreditu krunice i zbog toga, zovemo je radijalna
(normalna) ili centripetalna akceleracija.
Crt. 2.10
Ako sa r0 oznaimo jedinini radijus vektor usmjeren prema sreditu krunice, izraz za
radijalnu akceleraciju moemo pisati vektorski:
r v2
a r = r r0 = r0 = v
2
10
Zbog toga je ukupna akceleracija sastavljena od radijalne akceleracije a r i tangencijalne
akceleracije at .
Radijalna komponente akceleracije je u smjeru r .
dv d (r ) d
at = = =r r
dt dt dt
gdje je
d d 2
= = 2 ugaona/ kutna akceleracija (ubrzanje).
dt dt
Ako ugaonu akceleraciju definiramo kao vektor iji je smjer okomit na ravan kruenja,
tada moemo napisati u vektorskom obliku:
at = r
Pri jednolikom kretanju po krunici = konst. odnosno = 0 te je i tangencijalna
akceleracija nula.
a = at + a r
d = dt
0 0
11
odnosno
= t + 0
d = (t + )dt = tdt +
0 0
0
0 0
0 dt
odnosno
1
= t 2 + 0 t + 0
2
3. DINAMIKA ESTICE
3.1. Uvod
U kinematici smo prouavali zakone kretanja bez obzira na uzroke koji su to kretanje
proizveli. Sada emo prouiti dinamiku koja razmatra fizikalne uzroke kretanja
Osnova dinamike su tri Newtonova asksioma/zakona koje je jo 1686. formulirao
engleski fiziar Isaac Newton. Iz tih aksioma moe se izgraditi tzv. klasina ili Newtonova
mehanika.
Newtonova mehanika izvrsno opisuje makroskopske pojave, dakle tijela dimenzija
veih od atoma i molekula, te brzine mnogo manje od brzine svjetlosti.
12
Za opisivanje mikrosvijeta (atoma i molekula) moraju se primjeniti zakoni kvantne
mehanike, a za velike brzine upotrebljavaju se zakoni relativistike mehanike(Einsteinova
teorija relativnosti).
F = q E + q v x B
Meudjelovanje izmeu molekula, atoma kao i sile unutar atoma su elektromagnetske
prirode, koje dolaze do izraaja na relativno malim rastojanjima. Intenzitet elektromagnetskih
interakcija je mnogo puta vei od intenziteta gravitacijskih.
Nuklearne sile djeluju izmeu estica atomskog jezgra bez obzira na njihovo
naelektrisanje. Nuklearne sile djeluju na malim rastojanjima, oko 10-15 m i velikog su
intenziteta, veeg i od elektromagnetskog.
13
Masa je svojstvo svakog tijela koje odreuje njegovo ponaanje pri djelovanju sile: to je
masa tijela vea ono je tromije (intertnije), to ga je tee ubrzati ili usporiti, tj. promjeniti mu
stanje kretanja. Masa je mjera tromosti (inercije) tijela. Kvantitativna mjera za inerciju
predstavlja fizikalnu veliinu koja se zove masa. Ova fizikalna veliina odreuje inertna i
gravitacijska svojstva tijela.
Poloaj tijela odreujemo s obzirom na neko drugo tijelo (okolinu) izborom referentnog
sistema/sustava. Prvi Newtonov zakon ne vai u svakom referentnom sistemu.
Sistemi u kojima vai prvi Newtonov aksiom su inercijalni sistemi/ sustavi;
prihvaanjem ovog aksioma ograniili smo se na opisivanje pojava u inercijalnim
sustavima.
Svaki sistem koji miruje ili se kree jednoliko po pravcu s obzirom na neki inercijalni
sistem opet je inercijalni sistem
. Mirovanje i jednoliko kretanje po pravcu ravnopravni su. Tijelo koje u jednom
inercijalnom sistemu miruje u drugom inercijalnom sistemu moe mirovati ili se kretatii
jednoliko po pravcu.
14
Jedinica za silu je dakle 1 njutn (N). 1N je sila koja tijelu mase 1 kg daje ubrzanje od
1 m/s2.
Ova jednadba predstavlja diferencijalnu jednadbu kretanja tijela, u kojoj je F rezultanta
svih interakcija tijela mase m sa svim drugim tijelima, a a ubrzanje tijela u odnosu na neki
inercijalni sistem.
Prvi i drugi Newtonov aksiom su neovisni jer prvi konstatira svojstva tijela, a drugi
karakterizira kretanje tijela pod djejstvom sile.
Jednadba (3.3) predstavlja drugi Newtonov zakon u vektorskom obliku.
dvx d 2x
F x = m dt = m 2
dt
dvy d 2y
Fy=m =m (3.5)
dt dt2
dv d 2z
F z = dt = m 2
z
dt
Teina
Teina tijela (G) je sila kojom tijelo djeluje na horizontalnu podlogu ili na objesite u
sluaju da je objeeno.
Teina tijela uzrokovana silom tee, usmjerena je vertikalno prema dolje i iznosi:
G =m g (3.6)
gdje je g 9,81 ,
akceleracija sile tee.
15
3.3. Trei Newtonov aksiom/zakon
U prvom i drugom Newtonovom aksiomu govori se o sili ili silama koje djeluju na
odreeno tijelo, ne vodei rauna o izvorima tih sila. Poto sila u krajnjem sluaju
karakterizira interakciju dva tijela, njihova uloga pri interakciji se definira
treim Newtonovim zakonom/aksiomom koji glasi:
Trei Newtonov aksiom kao i prva dva potie iz uoptavanja eksperimentalnih injenica.
Na primjer, ako tijelo A (Zemlja) mase mA djeluje na tijelo B(kamen) mase mB, silom F BA
crt. 3.1., onda e i tijelo B djelovati na tijelo A silom F A B . Ove sile su jednake po iznosu i
pravcu a suprotnog su smjera, pa se moe napisati:
F BA = F A B (3.7)
(Jedna od ovih sila, recimo F BA , zove se akcija i njena napadana toka je u tijelu B
(kamenu), odnosno sila F BA napada tijelo B. Druga sila tj. F A B zove se reakcija, njena
napadna toka je u tijelu A Zemlji) koje napada. Koju, od pomenutih sila, emo nazvati
akcijom a koju reakcijom sa fizikog stanovita je sasvim svejedno, jer su obe bile iste
prirode. Pod dejstvom sila F BA i F A B , respektivno tijelo B i tijelo A mogu promjeniti stanje
kretanja (dinamiko djelovanje sile) ili pak izvriti kakvu deformaciju svog oblika (statiko
djejstvo sila).
Crt. 3.1.
Karakteristike kretanja tijela pod djelovanjem sile odreene su drugim Newtonovim
aksiomom po kojem, u naem primjeru, tijela dobivaju ubrzanja:
F F AB
ab = BA i aA =
mB mA
dakle prema jednadbi (3.7) dobivamo:;
mA
m B aB = m A aA ili aB = aA
mB
odnosno
16
aA = m B
aB (3.8)
mA
Dakle, oba tijela mijenjaju stanje kretanja/kretanja (dobivaju ubrzanja) zbog uzajamnog
djelovanja, samo je ta promjena, prema jednadbi (3.8) obrnuto proporcionalna masi tijela.
djelovati na stol silom Q iji je pravac vertikalan a smjer na nie (ka centru Zemlje).
Napadna taka sile Q e se nalaziti na stolu. S druge strane, stol e djelovati na uteg silom R
iji je pravac i iznos isti kao kod
Na osnovu razmatranja sva tri Newtonova aksioma kao jedinstvene cjeline, za inercijalne
sustave moe se zakljuiti slijedee: svako ubrzanje tijela uvjetovano je nekom silom.
Svaka sila je mjera djelovanja nekih drugih tijela na uoeno tijelo i na kraju, sile imaju
karakter uzajamnog djelovanja.
Aksiome koje je formulirao Newton predstavljaju uoptavanje iskustvenih injenica koje
su bile poznate i prije njega. Newtono-zasluga je u tome to je on pokazao da se sva
mehanika kretanja mogu opisati pomou pomenuta tri aksioma, uzetih kao osnova mehanike,
pa se esto ta mehanika zove i Newtonova mehanika.
17
ELEKTROTEHNIKI FAKULTET
SARAJEVO
INENJERSKA FIZIKA I
--predavanja za 5. sedmicu nastave--
3. DINAMIKA ESTICE
Iz eksperimentalnih prouavanja djelovanja neke sile na odreeno tijelo, mase m, relativnog vektora
poloaja r i brzine v , ustanovljeno je da u opem sluaju sile interakcije dva tijela zavise od
relativnog poloaja i brzine oba tijela, po nekom odreenom zakonu, koji se moe izraziti
matematikom funkcijom u obliku:
F = F r,v ,t (3.11)
d 2 x d 2 y d 2 z
F = m 2 i+ 2 j+ 2 k (3.13)
dt dt dt
Ako su poznati: rezultantna sila F = F r,v ,t koja djeluje na tijelo i njegov poetni poloaj i brzina
(poetni uvjeti), onda se zadaa dinamike sastoji u odreivanju kretanja tijela pod djelovanjem
pomenute sile.
18
d 2x dx
m = F x, ,t (3.14) Kod ovog kretanja, sila F i
dt2 dt
poetni parametri xo i vox moraju imati stalan pravac, i to x-ose.
Kao primjer ovakvog kretanja uzima se slobodni pad materijalne toke ili vertikalni hitac u
vakuumu pod djelovanjem sile tee, koja se moe smatrati da je konstantna na malim rastojanjima u
odnosu na poluprenik Zemlje.
Komponente sile tee prema crt. 3.2. su: Fx = mg, Fy = Fz = 0.
Crt. 3.2.
Diferencijalna jednadba kretanja u ovom sluaju prema (3.14) je:
d 2x
m = m g = const (3.15)
dt2
odakle,
d dx
=g
dt dt
Integriranjem dobivamo
dx
= gt + C 1 (3.16)
dt
gdje je C1 integraciona konstanta koja se odreuje iz poetnih uvjeta kretanja. Ponovnim integriranjem
dobivamo,
1 2
x= gt + C 1t + C 2 (3.17)
2
gdje je C2 nova integraciona konstanta.
Jednadba (3.17) je ope rjeenje diferencijalne jednadbe kretanja materijalne toke pod djelovanjem
sile tee.
Prema veliini poetne brzine razlikuju se tri sluaja ovog pravolinijskog kretanja: slobodni
pad,hitac u vis i hitac na dolje.
Slobodni pad.
Pri slobodnom padu materijalna toka poinje kretanje bez poetne brzine, tj. za t = 0, vx (0) = 0 i x(0)
= xo. Za ove poetne uvjete dobivamo da je C1 = 0 i C2 = xo, pa imamo:
dx 1
v x = dt = gt i x = 2 gt + x0 ,y = 0,z = 0 (3.18)
2
odnosno
vx = 2g(x x0 ) = 2gs (3.19)
19
Hitac u vis se dobiva iz jednadbe (3.17) pri poetnim uvjetima: za t =0, v(0) = v0 i x(0) = 0, to
znai da se materijalna toka kree suprotnom brzinom vo u odnosu na x-osu. Za ove poetne uvjete iz
jednadbe (3.16) dobivamo C1 = -vo a iz jednadbe (3.17) C2 = 0 pa jednadba brzine i puta hitca u vis
imaju oblik:
dx
vx = = gt v0
dt
i
1 2
x= gt v0t,y = z = 0 (3.20)
2
Hitac na dolje.
Kod hitca na dolje materijalna toka polazi iz toke A poetnnom brzinom vo, usmjerenom na dolje, u
smjeru ose-x. Za ove poetne uvjete, t=0, vx(0) = vo i x(0) = xo, dobivamo da je C1 = vo i C2 = xo.
Brzina i preeni put kod hitca na dolje moe se izraziti kao:
dx
vx = = gt + v0
dt
i
1 2
x= gt + v0t + x0 (3.21)
2
3.5.2. Kretanje materijalne toke po djelovanjem sile oblika F = F (v )
Kao primjer za ovo kretanje, promatrajmo kretanje materijalne toke kroz neku otpornu sredinu.
Prema eksperimentalnim podacima svaka sredina prua otpor izraen kao sila otpora pri kretanju
nekog tijela kroz nju. Sila otpora zavisi od fizikih svojstava sredine, brzine kretanja i dimenzija
estice. Ako su dimenzije i brzina estice male, tada je sila otpora sredine proporcionalna brzini
kretanja estice, tj.
F = k1 v (3.22)
Znak minus oznaava da je sila suprotnog smjera, prema brzini estice, a broj k1 > 0, zavisi od
svojstava sredine i dimenzija estice. Na primjer, za kuglicu poluprenika r, sila otpora po Stokesu
F = 6rv , gdje je - koeficijent viskozne sredine.
Razmotrimo kretanje materijalne toke poetne brzine vo u pravcu i smjeru x-ose u otpornoj sredini
koeficijenta k1, crt. 3.3
Crt. 3.3
20
dvx kv
= 1 x = vx (3.24)
dt m
gdje je
k1
=
m
Razdvajanjem promjenljivih i integriranjem, dobivamo:
dv
v = dt
x
x
odnosno
lnvx = t + C 1 (3.25)
Poto je iz poetnih uvjeta za t=0, vx(0) = vo, onda dobivamo da je C1 = 1n vo, pa slijedi
vx = v0et (3.26)
Kako je >0, onda je et <1, a to znai da je vx<vo , tj. brzina estice se smanjuje sa vremenom,
njeno kretanje je usporeno. Integriranjem jednadbe (3.26) dobivamo zakon puta u obliku:
v0 t
x = v0 etdt = e +C2 (3.27)
v0
Stavljajui za t=0, x(0) = 0, iz jednadbe (3.27) dobivamo: C 2 = , a konana jednadba puta estice
je:
x=
v0
(
1 et ) (3.28)
Kad vrijeme raste, lan et tei nuli, pa ukupni preeni put estice u otpornoj sredini dobiva
graninu vrijednost:
v0
xD = lim x = (3.29)
t
3.5.3. Pravolinijsko kretanje materijalne take pod djelovanjem sile F = F (v )
Kao primjer ovom kretanju razmotrimo kretanje naelektrisane estice u promjenljivom elektrinom
polju. Neka estica mase m i naelektrisanja e+ ulijee u pravcu elektrinog polja koje se mijenja po
zakonu:
E = E 0 cost (3.30)
gdje su Eo i konstantne veliine.
Ako su poetni uvjeti kretanja estice slijedei: za t = 0, estica se nalazi na rastojanju xo i ima poetnu
brzinu vox, u donosu na koordinatni sustav vezan za ploe kondenzatora, crt. 3.3
Treba odrediti brzinu i poloaj naelektrisane estice u proizvoljnom trenutku vremena t > 0. Na esticu
djeluje elektrostatska sila ija je ovisnost od vremena t izraena jednadbom:
F = F (t) = eE 0 cost (3.31)
Poto je pravac sile F uvijek isti kao i vektora E 0 , a to je pravac x-ose, onda sila F ima samo
komponentu du x-ose, pa jednadba kretanja estice biti:
21
d 2x
m = eE 0 cost (3.32)
dt2
odnosno
d dx eE 0
= cost (3.33)
dt dt m
Integriranjem dobivamo:
dx eE 0 eE 0
dt
= vx =
m
costdt = m sint + C 1 (3.34)
Ponovnim integriranjem dobivamo izraz za put:
eE 0
x= cost + C 1t + C (3.35)
m2
2
Koristei poetne uvjete dobit emo jednadbe brzine i puta, kretanja naelektrisane estice u obliku:
eE 0
vx = sint + v0x i (3.36)
m
(1 cost) + x0xt + x0
eE 0
x= (3.37)
m2
Crt. 3.4.
Ograniimo naa razmatranja na podruje laboratorije, koje je maleno u usporedbi s veliinom Zemlje,
pa moemo s dobrom tanou uzeti da je gravitacijska sila na esticu svugdje ista po iznosu i ima isti
smjer na dolje. Ubrzanje nanie zbog te sile dano je lokalnom vrijednou ubrzanja (obino se uzima
g 9,81m 2) pa sila na esticu iznosi mg. Tu silu piemo vektorski F = m g j gdje su x, y i z osi
s
odabrane kao na crt. 3.5.
Ako moemo zanemaritidruge sile kao to je trenje, onda iz drugog Newtonovog zakona dobivamo
jednadbu kretanja:
d 2x d 2y d 2z
m 2 i+ 2 j+ 2 k = m g j (3.38)
dt dt dt
Odgovarajue skalarne jednadbe po komponentama dobivamo isputanjem jedininih vektora:
d 2x d 2y d 2z
m = 0,m = m g,m =0 (3.39)
dt2 dt2 dt2
22
Crt. 3.5.
23
dy g
= tg 2 2 ( x x 0 ) = 0 (3.45)
dx v0 cos
pa e koordinate tjemena biti:
2 2
xT = v 0 sin 2 + x0 , y0 = v 0 sin2 + y0 (3.46)
2g 2g
Rastojanje D = xd - xo naziva se domet kosog hitca i dobija se iz uvjeta y = yo, prema jednadbi
(3.46) imamo,
2 2 cos2 tg v 20 sin 2
D = v0 = (3.47)
g g
3.7. Kretanje naelektrisane estice u homogenom elektrinom polju
Jednadba kretanja za naboj q i masu m u elektrinom polju E , koje je homogeno u prostoru i
stalno u vremenu glasi
F = m a = qE (3.48)
gdje je q naboj estice, E vektor elektrinog polja. Iz (3.48) dobivamo:
d2 r q
a= 2
= E (3.49)
dt m
Integriranjem po vremenu i
koristei poetne uvjete, za t=0 , v = v0 i r = r0 , dobivamo
qE 2
r= t + v0 t + r0 (3.50)
2m
Kao primjer za kretanje nelektrisane estice uzmimo, kretanje protona u smjeru polja, crt. 3.6. Naboj
( )
protona je +e 1,6 1019C . Brzinu protona moemo dobiti iz relacije (3.49) integriranjem
dr e
= E t + v0
dt m
odnosno
vx (t) =
e
E xt + v0x
m
vx = vx = 0
Crt. 3.6
24
Drugi primjer za kretanje naelektrisane estice uzmimo, kretanje elektrona brzinom v0 okomito na
elektrino polje E , crt. 3.7
Crt. 3.7.
Sila koja djeluje na elektron F = eE , odnosno Ey=-eE
Prema jednadbi (3.50) moemo napisati skalarne jednadbe kretanja elektrona u homogenom
elektrinom polju: x=v0xt+x0
at2
y= + v0yt + y0
2
25
d2 r dv
m =m = q v x B (3.42)
dt2
dt
Neka je magnetsko polje usmjereno du osi z, (crt. 3.8) B = B z k
Crt. 3.8
odnosno
( ) (
v x B = vy B z vz B y i+ (vz B x vx B z ) j+ vx B y vy B x k )
Koristei poetne uvjete Bx=By=0 i vz=0, dobivamo:
vy B z i vx B z j = m v x i+ m vy j+ m v z k
q q
vx = v y B z , v y = vx B z , v z = 0 (3.54)
m m
Potraimo rjeenja jednadbi kretanja (3.54) u obliku:
v x = v1 cost , v y = v1 sint
qB z qB
v1 cost = v1 cost, v1 sint = z v1 sint
m m
26
qB z
= c (3.56)
m
Ovaj izraz definira ciklotronski frekvenciju c kao frekvenciju kretanja estice u magnetskom
polju. Bilo koja vrijednost za v1 zadovoljavat e jednadbe, ali emo vidjeti da je v1 u vezi sa
poluprenikom krune staze.
m v1
r= (3.57)
qB z
Kao primjer kretanja naelektrisane estice u magnetskom polju, moe posluiti, putanja elektrona u
magnetskom polju snimljena u laboratoriji (vodikova komora na mjehurie). Elektron je uao u
donjem desnom kutu, slika 3.1. On se usporava gubljenjem energije na jonizaciju vodikovih molekula.
Stoga polumjer zakrivljenosti njegove staze u magnetskom polju opada, pa nastaje ovakva spirala
Slika 3.1.
27
Impuls sile je dakle produkt sile i vremenskog intervala u kojem ta sila djeluje. Impuls sile I je
vektorska veliina i ima smjer sile:
I = F t (3.58)
Crt. 3.9
Ako sila nije stalna, nego se mijenja u vremenu, tada impuls naemo tako da vremenski interval
podjelimo na mnogo malenih intervala. U svakom intervalu impuls je priblino jednak produktu sile i
vremenskog intervala, jer se sila za tako maleni vremenski interval bitno ne promijeni. Ukupni impuls
jednak je zbroju svih tih impulsa. Tonu vrijednost impulsa sile dobivamo uzimanjem granine
vrijednosti tog izraza:
t2
I = lim Fi t = F (t)dt (3.59)
t o i t1
Impuls sile jednak je integralu sile po vremenu u kojem ta sila djeluje, odnosno, grafiki, povrini
ispod krivulje F(t).
Impuls sile mijenja koliinu kretanja tijela na koje sila djeluje.
Primjenom 2. Newtonovog zakona izvest emo vezu izmeu impulsa sile i koliine kretanja tijela na
koje sila djeluje.
Prema Newtnovom aksiomu sila je jednaka brzini promjene koliine kretanja:
d p d
F = = m v (3.60)
dt dt
Za kratko vrijeme dt tijelo e dobiti impuls sile:
F dt = d p
Relacija (3.61) daje vezu izmeu impulsa sile i koliine kretanja: impuls sile jednak je promjeni
koliine kretanja tijela na koje ta sila djeluje.
Ako je tijelo u poetku (prije djelovanja sile) mirovalo, tada je impuls sile jednak dobivenoj koliini
kretanja.
Impuls sile i koliina kretanja nisu identini pojmovi. Koliina kretanja je osobina tijela koje se
giba, to je produkt njegove mase i brzine, dok je impuls sile utjecaj sile, tj. okoline na
promatrano tijelo.
28
ELEKTROTEHNIKI FAKULTET
SARAJEVO
INENJERSKA FIZIKA I
Predavanja za 6. sedmicu nastave
5.1. Uvod
U prirodi postoje nekoliko zakona odranja, neki su od njih toni, a neki priblini. Zakoni ouvanja su
obino posljedica odreene temeljne simetrije svemira. Postoje zakoni ouvanja koji se odnose na
energiju, impuls, moment impulsa, naboj, broj bariona (protona, neutrona i teih elementarnih
estica), stranost (engl. strangeness, novi kvantni broj) i razliite druge veliine.
Zakoni ouvanja imaju niz prednosti u odnosu na Newtonove aksiome, koji imaju ogranienu vanost.
Spomenimo neke od tih prednosti:
Zakoni ouvanja ne ovise od oblika putanje, niti od karakteristika sila koje djeluju u
nekom prirodnom procesu, pa je zbog toga, iz njih mogue dobiti openitiji i precizniji
zakljuak o tom procesu, nego iz diferencijalnih jednadbi gibanja.
Poto zakoni ouvanja ne ovise od karakteristika sila, oni se mogu primijeniti i na one
prirodne pojave ije sile nisu poznate. Na primjer u fizici elementarnih estica. Dakle, zakon
ouvanja ustanovljava da neka fizika veliina u jednom momentu i jednom poloaju mora
biti jednaka vrijednosti te veliine u drugom momentu i poloaju. to se odigrava izmeu tih
trenutaka? Kako je tekao proces? Na osnovu zakona ouvanja ne moe se dobiti odgovor.
Ukoliko je taj odgovor neophodan moramo se uputiti na jednadbe gibanja.
36
W = F s = Fs cos F , s = Fs cos (5.1)
r
Rad je pozitivan ako sila F i rastojanje s zaklapaju otar kut, < . Sila ne vri rad kada sa
2
pomjeranjem zaklapa prav kut = ili ako se estica ne pomjera s =0. Sila vri negativan rad ako
2
sa pravcem vektora s zaklapa tup kut > , crt. 5.1.
2
Ukoliko je sila promjenljiva i zavisi od rastojanja F = F s , a pomjeranje se vri du
proizvoljne krivulje, onda se ukupni rad sile u prvoj aproksimaciji moe izraziti kao zbroj
elementarnih radova uinjenih na konanom broju pravolinijskih dijelova si , na koje je podijeljeno
pomjeranje s :
n n n
W Wi = Fi s i = Fi s i cos Fi , s i (5.2)
i =1 i =1 i =1
gdje je Fi srednja konstantna vrijednost sile na i-tom podioku pomjeranja si , a n- broj tih podioka.
Crt. 5.1.
Prava vrijednost izvrenog rada dobiva se iz jednadbe (5.2) kao granini sluaj kad s i 0 a
n , pa imamo:
s2
n
W = lim Fi si = F d s
s 0
i =1 s1
Rad je jednak integralu projekcije sile Fs = F cos i pomaka ds. Ako je poetna i krajnja toka
putanje zadana vektorima poloaja r1 i r2, rad se definira izrazom:
r2
W = Fd r (5.3)
r1
gdje je d r = d s elementarni pomak.
Jedinica za rad je jedan dul (u ast engleskog fiziara P. Joule, 1818-1889), oznaka J. Prema
definiciji
1J=1Nm=1kgm2s-2
5.2.2. Energija
37
Energija je sposobnost vrenja rada: to tijelo ima veu energiju, to je mogue od njega dobiti vei
rad. Kad tijelo vri rad, energija mu se smanjuje, i obrnuto: ako okolina vri rad na tijelu, energija mu
se poveava. Rad lako prelazi u energiju i obratno. Jedinica rada i energije je identina (1J )
Postoji vie oblika energije: mehanika, elektromagnetska, kemijska, termika, nuklearna itd. Energija
moe prelaziti iz jednog oblika u drugi.
Mehanika energija pojavljuje se u dva oblika: kinetika i potencijalna energija. Kinetika energija
uzrokovana je kretanjem, a potencijalna poloajem tijela.
Kinetika energija. Neka sila F ubrzava tijelo na nekom putu. Izraunajmo rad potreban za ubrzanje
tijela od poetne brzine v1 do konane brzine v2:
s2 s2 v v
dv 2
dv 2
W = Fd s = m d s = m v dt = m v d v odnosno
s1 s1
dt v1
dt v1
nakon integriranja:
1 1
W= mv 22 mv12
2 2
Veliinu
1
mv 2 = E k (5.4)
2
nazivamo kinetika energija tijela mase m i brzine v2. Tijelu, koje je na poetku imalo kinetiku
mv12
energiju E k1 = , obavljenim radom poveali smo kinetiku energiju na konanu vrijednost
2
mv 22
Ek 2 = . Promjena kinetike energije jednaka je, dakle, izvrenom radu:
2
W = E k 2 E k1 = E k (5.5)
Ako tijelo izvri rad (W < 0), kinetika energija mu se smanjuje ( E k < 0 ), kad se nad tijelom vri
rad (W > 0), kinetika energija mu se poveava ( E k > 0 ). Kad je rad jednak nuli, kinetika energija
tijela ostaje konstantna. Relacija (5.5) koja povezuje rad i promjenu kinetike energije i zove se
teorema o radu i kinetikoj energiji.
Potencijalna energija. Potencijalna energija je sposobnost vrenja rada zbog toga to tijelo ima
osobiti poloaj. Tako npr. tijelo mase m podignuto na visinu h iznad Zemljine povrine ima odreenu
potencijalnu energiju i sposobno je, sputajui se s te visine, izvriti odreeni rad. Slino: i nategnuta
opruga ima potencijalnu energiju i, vraajui se u poloaj ravnotee, izvri rad.
Dobili smo da je rad u polju sile tee jednak razlici dviju funkcija poloaja
W = (mgy B mgy A ) (5.7)
Veliinu
E p = mgy (5.8)
38
zovemo gravitacijska potencijalna energija tijela na visini y iznad povrine Zemlje. Pri tome smo
pretpostavili da je na povrini Zemlje (y=0), potencijalna energija jednaka nuli, te da je sila F = m g
konstantna, to je ispunjeno za visine koje su malene u usporedbi s polumjerom Zemlje.
Crt. 5.2.
Rad sile tee (5.7) ne ovisi o putu ve samo o poetnom i konanom poloaju tijela. Isti rezultat bi
dobili kad bi se tijelo iz toke A do toke B kretalo bilo kom putanjom. Tako npr. kree li se tijelo od
toke A preko C do B (crt. 5.2) rad je:
W= F d r =
ACB
F d r+
AC
F d r =
BC
F d r = mg ( y B y A )
AC
dakle dobili smo rezultat isti kao pri integriranju po krivolinijskoj putanji AB.
Sila koja ima osobinu da joj rad ne ovisi o putu ve samo o poetnoj i konanoj toki zove se
konzervativna sila. Rad konzervativne sile po zatvorenom putu jednak je nuli:
F d s =0
k (5.10)
Krui preko integrala oznaava da je put po kojem vrimo integriranje zatvoren.
Rad sile trenja, naprotiv, ovisi o putu: to je put dui, rad je vei. Rad sile trenja po zatvorenom putu
razliit je od nule, rad je vei to je put dui.
Nekonzervativne sile, kao to je sila trenja, zovemo i disipativne sile.
Rad svake konzervativne sile moemo izraziti razlikom potencijalnih energija:
[ ]
rB
Fk d r = E p (rB ) E p (rA )
rA
Crt. 5.3.
39
5.2.3. Zakon ouvanja mehanike energije
Razmotrimo ukupnu mehaniku energiju pri slobodnom padu. Tijelo mase m u poetku je na visini H i
miruje (crt. 5.3), te je potencijalna energija E p = mgH , a kinetika Ek = 0 i ukupna mehanika
energija E = mgH . Kad tijelo slobodno padajui prevali put s, potencijalna energija mu je
E p = mg (H s )
a kinetika
Ek =
1
2
(
m 2 gs )
2
te je ukupna energija
1
E = Ek + E p = m2 gs + mg (H s ) (5.12)
2
odnosno
E = mgH
Ukupna je mehanika energija pri slobodnom padu ouvana: zbroj kinetike i potencijalne energije
jednak je u svakoj toki.
E = E k + E p = konst .
Ako sistem nije zatvoren, promjena ukupne mehanike energije jednaka je radu vanjskih sila
koje djeluju na sistem:
( )
E 2 E1 = E p 2 E p1 + (E k 2 E k1 ) = W (5.13)
Potencijalna i kinetika energija mogu se transformirati jedna u drugu, crt. 5.4.
Crt. 5.4
Uzmimo za primjer vodopad. Ovdje je oit primjer pretvorbe energije iz jednog oblika u drugi
Ako je tijelo postavljeno u takve uvjete da je u svakoj toki prostora podvrgnuto djelovanju drugih
tijela sa silom koja se zakonomjerno mijenja od jedne toke do druge, kae se da se to tijelo nalazi u
polju sila. Tako se, na primjer, tijelo u blizini povrine Zemlje nalazi u polju sila gravitacije, tj. u
svakoj toki prostora na njega djeluje sila G = m g , usmjerena prema dolje.
Za sile koje ovise samo od poloaja tijela moe se desiti da rad, koji vre nad tijelom, ne zavisi od
puta, ve se odreuje samo poetnim i zavrnim poloajem tijela u prostoru. U tom sluaju polje
sila se naziva potencijalnim poljem, a same sile konzervativnim.
40
Sile iji rad zavisi od puta, po kojem tijelo prelazi iz jednog poloaja u drugi, nazivaju se
nekonzervativnim silama.
Polje centralnih sila, F = F r , polje kod kojeg pravac djelovanja sile u proizvoljnoj toki
prostora, prolazi kroz neki centar, a veliina sile zavisi samo od rastojanja od tog centra. Polje sila
gravitacije, elektrostatska sila: su primjeri centralnog polja sila.
Crt. 5.5
Razloimo, zatvoren put po kojem se giba tijelo, koje se nalazi u potencijalnom polju sile, na dva
dijela: put A po kojem tijelo prelazi iz toke 1 u toku 2, i put B po kojem tijelo prelazi iz toke 2 u
toku 1, pri emu su toke 1 i 2 izabrane potpuno proizvoljno, crt. 5.5. Rad na itavom zatvorenom
putu bie jednak sumi radova koji se vre na svakom od dijelova.
W = (W12 ) A + (W21 )B (5.14)
Lako je pokazati da rad, koji se vri na bilo kojem putu, na primjer na putu B, pri prelaenju tijela po
njemu iz toke 1 u toku 2 jednak radu, sa obrnutim predznakom, koji se vri na istom tom putu pri
obratnom prelaenju iz toke 2 u toku 1. Promatrajmo dio putanje s . Poto u potencijalnom polju
sila F ovisi samo od poloaja tijela u prostoru i ne zavisi od stanja gibanja tijela (posebno od smjera
gibanja), elementarni rad na putu s pri gibanju u jednom pravcu jednak je W = F s , a pri
r r
gibanju u drugom pravcu on je jednak W = Fs . S obzirom da je s = s , tada je i
W = W . To je ispravno za svaki elementarni dio puta, a prema tome i za rad na itavom putu, te
je
(W21 )B = (W12 )B (5.15)
Koristei se dobivenim rezultatom, jednadba (5.14) moe se napisati u slijedeem obliku:
W = (W12 ) A (W12 )B (5.16)
Meutim, u potencijalnom polju sila, rad ne ovisi od puta, tj. (W12)A = (W12)B. Prema tome izraz (5.16)
jednak je nuli, to je i trebalo dokazati. Prema tome, potencijalno polje sila moe se definirati kao
polje onakvih sila iji je rad na svakom zatvorenom putu jednak nuli, onda na jednim dijelovima
zatvorenog puta sile vre pozitivan rad, a na drugim dijelovima - negativan.
41
Crte 5.6
W = F s = F s cos = F h
Poto je F = G = mg, i
h = (h 1 h2 )
dobivamo
W = mg (h1 h2 ) (5.17)
Izraz (5.17) oito ne ovisi od puta, slijedi da je gravitacijsko polje potencijalno.
Gravitaciono polje sila je centralno polje. To je polje karakteristino po tome da pravac sile,
koja djeluje u bilo kojoj toki prostora, prolazi kroz neki centar, a veliina sile ovisi samo od
rastojanja do tog centra F = F ( r ) .Gravitaciona sila ima oblik
m1 m 2
F = r0
r2
Elementarni rad dW, koji izvri gravitacijska sila pri pomjeranju tijela m1 za rastojanje d s
jednaka je (crt. 5.7)
m1 m 2
dW = F d s = dr
r2
gdje r0 d s = dr , integriranjem od r1 do r2 dobivamo:
1 r2 1 1
W = m1 m 2 r1 = m1 m 2
r r2 r1
ili
1 1
W = m1 m 2 (5.18)
r2 r1
42
Crt. 5.8
Iz jednadbe (5.18) vidimo da je za r2 > r1, rad negativan. Promjena potencijalne energije sistema
jednaka je negativnoj vrijednosti rada kojeg vri gravitacijska sila pri premjetanju tijela
(E ) (E )
p 2 p 1
m1 m 2
= W =
mm
1 2
r1 r2
Obino se uzima da je r2 , tada E p ( ) = 0 , pa potencijalna energija tijela m2 je:
m1 m 2
E p = (5.19)
r
Razmotrimo tri specijalna sluaja, crt. 5.8, za tri razliite ukupne energije E = Ek + Ep. Ovi
sluajevi su interesantni kod ispaljivanja vjetakog satelita sa Zemlje. Nakon to dostigne
maksimalnu visinu h satelit dobiva poetnu brzinu vo. Ukupna energija satelita je tada
1 2 mM
E= mv0
2 Rz + h
Crt. 5.8
U sluaju elipse E < 0, putanja po kojoj e se kretati satelit, je elipsa u ijem se jednom fokusu
nalazi Zemlja, satelit u ovom sluaju pada na Zemlju. Uvjet da bi satelit se kretao po paraboli tj. E = 0,
odnosno kinetika energija satelita mora biti jednaka potencijalnoj energiji. Da bi se satelit kretao po
putanji hiperbole, tj. oslobodio Zemljine tee, potreba uvjet je, da kinetika energija satelita bude vea
od potencijalne energije odnosno E > 0.
43
5.2.6. Rad elektrostatske sile
Elektrostatska sila je takoer centralna sila. To znai da rad ne ovisio put, nego o krajnjem i
poetnom poloaju tijela. Uzmimo dva istoimena(pozitivna naboja) crt. 5.9. Sila meudjelovanja je:
q1 q 2
F (r ) = k r0
r2
Crt. 5.9
Elementarni rad dW, kojeg vri elektrostatska sila pri pomjeranju tijela m1 za rastojanje d r
r r qq
dW = F dr = k 1 2 2 dr
r
jer su F i r0 kolinearni. Integracijom od r1 do r2 dobivamo
r2 r2
q1 q 2 qq
W = k 2
dr = k 1 2 r1
r1 r r
odnosno
1 1
W = kq1 q 2 = E p
r2 r1
gdje je Ep potencijalna energija
q1 q 2
E p = k (5.20)
r
Crt. 5.11
Poto se u danom sluaju rad vri na raun smanjenja potencijalne energije E p , na djelu ose s,
imamo:
W = E p
Izjednaavanjem gornjih izraza dobivamo:
E p
Fs = (5.21)
s
44
Izraz (5.21.) daje srednju vrijednost Fs na odsjeku s . Da bi dobili vrijednost Fs u danoj toki,
potrebno je izvesti granini prijelaz tj.
E p E p
Fs = lim = (5.22)
s 0 s s
Izraz (5.22) toan je za svaki pravac u prostoru, posebno za pravac Descartesovih koordinata x, y i
z.
E p
Fx =
x
E p
Fy = (5.23)
y
E p
Fz =
z
Izrazi (5.23) odreuju projekcije vektora sile na koordinatne ose. Ako su poznate te projekcije,
moe se odrediti i sam vektor sile.
E p E p E p
F = i+ j+ k (5.24)
x y z
U matematici se vektor
a a a
grada = i+ j+ k
x y z
gdje je a skalarna funkcija od x, y, z naziva
gradijent tog skalara i oznaava se simbolom grad a ili
a (nabla). Prema tome, sila je jednaka gradijentu
potencijalne energije, sa suprotnim znakom:
F = gradE p (5.25)
Kao primjer uzmimo gravitaciono polje sile. Osu z
usmjerimo prema gore. Pri takvom izboru osa
potencijalna energija e imati oblik.
Ep=mgz+const.
Projekcije sile na zadane ose
Fx=Fy=0 , Fz=-mg
Prema (5.24) dobivamo da je sila F = mg k
Crt. 5.11
45
p = m v =const. (5.28)
Ovo svojstvo predstavlja specijalan sluaj jednog opeg fizikalnog zakona o odranju koliine
gibanja. Za to nam moe posluiti slijedei pokus: neka meudjeluju dvije kuglice masa m1 i m2 preko
sabijene opruge koju u tom stanju odrava konac, crt. 5.12
Crt. 5.12
Ukoliko u jednom trenutku prekinemo konac, kuglice e se razletjeti. Uzajamno djelovanje kuglica
karakterizirano je treim Newtonovim aksiomom:
F1 = F2
ili
dv d v2
m1 1 + m 2 =0 (5.29)
dt dt
S obzirom da su m1 i m2 konstantne veliine, tada se jednadba moe napisati u obliku
d m1 v1 + m2 v2
=0 (5.30)
dt
Dakle, promjena impulsa ili koliine gibanja u toku vremena za sistem m1 i m2 jednaka je nuli, pa
se moe pisati:
m1 v1 + m 2 v 2 = p1 + p 2 = const. (5.31)
Odnosno, impuls sistema m1 i m2 ne moe se promijeniti pod djelovanjem sila njihovog
uzajamnog djelovanja.
Ovaj zakljuak moe se proiriti na izolirani sistem od proizvoljnog broja estica. Ukupna
koliina gibanja zatvorenog sistema je konstantna bez obzira kakvi se procesi i meudjelovanje
dogaali u sistemu. To je zakon o ouvanju koliine gibanja, jedan od najvanijih zakona u fizici.
Moemo ga napisati i u matematikom obliku:
p ukupni = p1 + p 2 + + p n = m1 v1 + m 2 v 2 + + m n v n
ili
p ukupni = mi v i = const. (5.32)
i
Ovaj je zakon direktna posljedica Newtonovih aksioma. Drugi Newtonov aksiom za sistem estica
glasi:
d pu
Fu =
dt
gdje je Fu rezultanta svih sila koje djeluju na sistem, a p u ukupna koliina gibanja sistema. Ako je
sistem izoliran, nema vanjskih sila, budui da se unutranje sile prema treem Newtonovom aksiomu
ponitavaju, to za izolirani sistem Fu = 0 .
46
5.4. Sudari tijela
Na osnovu zakona ouvanja energije i impulsa mogu se prouavati fizikalne pojave kod kojih su
nepoznate bilo priroda i intenzitet sila bilo samo intenzitet sila koje djeluju u ovim pojavama. Takve
pojave su sudari tijela.
Sudar dvaju tijela moe biti elastian, djelomino elastian i neelastian.
Sudar je savreno elastian kada nema gubitka energije, ve je ukupna kinetika energija
ouvana. Da bi sudar dvaju tijela bio savreno elastian, ta tijela moraju biti savreno kruta (da ne
doive nikakvu deformaciju) ili idealno elastina, tako da nema rada unutarnjih sila. Pri savreno
neelastinom sudaru tijela se nakon sudara deformiraju, spoje zajedno i nastave gibanje kao
jedno tijelo; tu se jedan dio kinetike energije izgubi i pretvori u druge oblike energije.
Veina makroskopskih sudara su izmeu ova dva ekstremna sluaja, dakle djelomino elastini.
Promatrajmo centralni savreno elastian sudar dvije kuglice, tj. Sudar pri kojem brzine jedne i
druge kuglice lee na istom pravcu nosiocu koji prolazi sreditem obiju kugli. Dvije kugle (ili dvije
estice), imaju brzine v1 i v 2 sudaraju se elastino i, nakon sudara, imaju brzine u1 i u 2 (crt. 5.13).
Ovaj sistem je izoliran za vrijeme itavog procesa, na kuglice ne djeluju vanjske sile (odnosno zbroj
vanjskih sila je nula) i, zbog toga, vrijedi zakon ouvanja koliine gibanja/kretanja:
m1 v1 + m 2 v 2 = m1 u1 + m 2 u 2 (5.33)
Crt. 5.13
Budui da je sudar savreno elastian, ukupna je kinetika energija prije i poslije sudara ista:
m1 v12 m 2 v 22 m1 u12 m 2 u 22
+ = + (5.34)
2 2 2 2
Napiimo jednadbu (5.34) na drugi nain, dobivamo:
m1 v12 u12 = m 2 v 22 u 22
odnosno
m1 v1 u1 v1 + u1 = m 2 v 2 u 2 v 2 + u 2 (5.35)
Napiimo jednadbu (5.33) u obliku
m1 v1 u1 = m 2 v 2 u 2 (5.36)
te desnu stranu jednadbe (5.36) uvrstimo u (5.35) dobivamo:
v1 u1 v1 + u1 v 2 u 2 = 0 (5.37)
Budui da su pri centralnom sudaru brzine kolinearni vektori, uvjet (5.37) je ispunjen samo ako je
jedan od faktora jednak nuli. Ako je prvi faktor u (5.37) jednak nuli, brzine se nisu mijenjale te se ni
sudar nije dogodio; zato taj sluaj ne uzimamo u obzir. Dakle drugi faktor mora ieznuti, to daje:
47
v1 v 2 = u1 u 2 (5.38)
Relativna brzina primicanja kugli prije sudara jednaka je po iznosu, a suprotna po smjeru relativnoj
brzini odmicanja kugli poslije sudara. Relativne brzine promijenile su samo smjer, a ne iznos. Iz
jednadbi (5.37) i (5.38) moemo izraunati brzine poslije sudara u1 i u 2 :
(m1 m2 ) v1 + 2m2 v 2
u1 = (5.39)
m1 + m 2
(m2 m1 ) v 2 + 2m1 v1
u2 = (5.40)
m1 + m 2
Posebni sluajevi
1. m1 = m2 = m. U sluaju jednakih masa u1 = v 2 i u 2 = v1 , tj. estice jednostavno izmijene
brzine. Ako druga kugla miruje (v2 = 0), tada je u1 = 0, a u 2 = v1 ; poslije sudara prva kugla se
zaustavi, dok druga odleti brzinom koju je imala prva kugla prije sudara.
2. m1 << m2; v2 = 0. Savreno elastina kugla mase m1 i brzine v1 udara u vrlo veliku kuglu ili
savreno elastian zid. Iz (5.39) dobivamo u1 = v1 , tj. kugla se odbija jednakom brzinom kojom je
dola. Zid pri tome dobiva impuls sile 2m1 v1 ; naprotiv zid ne dobiva nikakvu energiju jer kugla
prilikom sudara ne mijenja energiju.
3. m1 >> m2 i v2 = 0. Iz (5.39) i (5.40) slijedi u1 v1 i u 2 2 v1 . Kada vrlo velika kugla udari
kuglicu koja miruje, brzina joj se vrlo malo promijeni dok lagana kuglica odleti brzinom koja je dva
puta vea od brzine upadne kugle. Predana energija pri centralnom elastinom sudaru dva tijela (v2 =
0)
Na osnovu jednadbi (5.39) i (5.40), za sluaj da je v2 = 0, moe se izraunati energija koju tijelo
m1 preda tijelu m2 pri udaru. Predana energija iznosi:
E = E1 E1, (5.41)
gdje je E1 prije sudara i E1, energija tijela mase m1 poslije sudara. Da bismo izraunali energiju E1,
obrazujemo
1
mu 2 2
E1 2 1 u1
= = (5.42)
E1 1 2 v1
mv1
2
Koristei se jednadbom (5.39), gornju jednadbu moemo dobiti u obliku:
2
m m1
E1 = 2 E1 (5.43)
m1 + m2
Zamjenom (5.43) u (5.41) dobivamo:
4m1 m 2
E = E1 (5.44)
(m1 + m2 )2
Predana energija pri udaru dva tijela imat e maksimalnu vrijednost kada je m1 = m2 i iznosi prema
(5.44) E = E1 . Pri gornjim uvjetima udara, tijelo koje se kree brzinom v1 predaje cjelokupnu
energiju tijelu koje ima jednaku masu a prije udara nalazilo se u miru.
48
5.4.2. Savreno neelastian sudar
Pri savreno neelastinom sudaru kugle se nakon sudara deformiraju, slijepe i gibaju zajedno
brzinom u1 = u 2 = u . Pri ovom sudaru kinetika energija nije odrana, jedan dio se utroi na
deformaciju kugla, odnosno zagrijavanje (promjena unutranje energije).
Pomou zakona o ouvanju koliine gibanja odredit emo brzinu nakon sudara:
m1 v1 + m 2 v 2 = (m1 + m 2 ) u
m v + m2 v 2
u= 1 1 (5.45)
m1 + m 2
Kinetika energija se smanjuje prilikom neelastinog sudara. Ukupna kinetika energija poslije
sudara:
(m1 + m2 )u 2 = (m1v1 + m2 v2 )
2
1
E k = 5.46)
2 2(m1 + m2 )
Kinetika energija prije sudara
1 1
Ek = m1v12 + m 2 v 22 (5.47)
2 2
Razlika kinetikih energija daje gubitak mehanike energije:
1 m1 m2
E k E k, = (v1 v 2 )2
2 m1 + m 2
Posebni sluajevi.
1
1. m1 = m2 = m, slijedi da je u = v1 + v 2 . Ako je druga kugla prije sudara na miru, tada, nakon
2
r
v
sudara, obje kugle nastave gibanje brzinom u = 1 . Ako je v1 = v 2 , tada nakon sudara, obje kugle
2
stanu, u1 = u2 = 0.
2. m1 << m2, v2 = 0, slijedi da je i u = 0. Kad kugla od blata padne na tlo, tu i ostane.
5.5.Snaga
Snaga je brzina vrenja rad ili brzina prijenosa energije:
dW
P=
dt
Budui da je dW = F d s , to izraz za snagu moemo pisati:
Fd s d s
P= =F = F v
dt dt
49
ELEKTROTEHNIKI FAKULTET
SARAJEVO
INENJERSKA FIZIKA I
- predavanja -
Uvod
Ako promatramo djelovanje sile na neko vrsto tijelo, moemo uoiti dva uinka:
promjenu oblika tijela (deformaciju) i gibanje tijela. Ako je deformacija nekog tijela izazvana
vanjskom silom tako malena prema dimenzijama tijela da je moemo zanemariti, tj. ako tijelo
pod utjecajem sile ne mijenja oblik, kaemo da je tijelo kruto. Moemo zamisliti da se
kruto tijelo sastoji od mnogo pojedinanih materijalnih toaka iji meusobni razmaci
ostaju uvijek isti. Naravno, kruto tijelo je idealizirani model; u prirodi imamo vrsta tijela
koja se, vie ili manje, pribliavaju modelu krutog tijela.
Moe se pokazati da se openito kretanje krutog tijela sastoji od translacije i rotacije
Translatorno kretanja tijela je takvo kretanje kod kojeg sve take tijela opisuju jednake
putanje .
Rotaciono kretanje je takvo kretanje kod kojeg sve take tijela opisuju krunice koje lee
u paralelnim ravninama. Centri svih tih krunica lee na istoj pravoj koju zovemo osa rotacije.
Kod transalornog kretanja sve take tijela mase m dobiju isto ubrzanje pod uticajem sile,
dok kog rotacije sve take tijela nemaju istu brzinu i ubrzanje, pa se uvode pojmovi ugaone
brzine i ugaonog ubrzanja koji su isti za sve take tijela koje rotitra oko neke ose. Osim toga,
kod rotacije tijelo pod djelovanjem iste sile ne dobije uvijek isto ubrzanje, ve ono zavisi od
udaljenosti napadne take sile od ose rotacije, kao i od rasporeda mase tijela oko ose
rotacije.Zbog toga se uvode novi pojmovi kao to je centar mase, moment sile , moment
inercije i moment koliine kretanja.
+ ( 5.48 )
40
gdje je fi rezultanta svih unutranjih sila , a Fi rezultanta svih vanjskih sila koje djeluju na
posmatranu masu mi .
Ako sumiramo jed. (5.48) po svim elemntarnim masama koje ine jedan sistem (tijelo), onda
e prema III Njutnovom zakonu = 0 pa emo dobiti
= ( 5.49)
Suma na lijevoj strani se moe predstaviti kao proizvod ukupne mase tijela i ubrzanja centra
mase ( centra inercije ) ac .
Centar mase sistema se definie kao taka ije su koordinate odreene poloajem vektora
, koji se rauna na slijedei nain:
=
= ( 5.50)
Koordinate centra mase krutog tijela dobiju se proirenjem jed. (5.50) na beskonano mnogo
estica infinitezimalno male mase dm, pa je
= ( 5.51 )
= = ( 5.52 )
Ako na sistem ne djeluju vanjske sile ili kad je njihova rezultanta nula, onda je
= = 0 => =0 . ( 5.53 )
Prema tome kada je rezultanta svih vanjskih sila nula, centar mase sistema ili miruje ili se
kree jednoliko pravolinijski.
41
to se moe napisati pomou vektorskog produkta:
r x F = mr 2 (5.55)
Crt. 5.14
r
Lijevu stranu jednadbe (5.55) definiramo kao moment sile M :
M = r F (5.56)
a veliinu mr2 kao moment inercije (tromosti ) materijalne take:
I = mr 2 (5.57)
Tako jednadba (5.55) prelazi u
M = I (5.58)
Ova jednadba ima slinu ulogu pri kruenju kao drugi Newtonov aksiom F = m a pri translaciji:
pri tom je sila analogna momentu sile, masa momentu inercije, a akceleracija kutnoj akceleraciji.
esto se kae , da je moment sile proizvod sile F i njenog kraka r0 , jer je intenzitet vektorskog
proizvoda
M= F r sin ( , ) gdje je r0 = r sin ( , ) krak sile
Moment inercije I je veliina koja predstavlja mjeru tromosti (inercije) tijela pri rotaciji,
ba kao to masa predstavlja mjeru za inerciju pri transalaciji i tijelo je posjeduje bez obzira da li
miruje ili se kree.
Moment inercije tijela u odnosu na neku osu se definie ralacijom
( 5.59)
Ova razmatranja moemo proiriti na homogeno kruto tijelo kod kojeg je gustina konstantna, pa
se moment inercije krutog tijela definira izrazom:
(5.60)
Ako na neko tijelo djeluje vie sila u razliitim takama, onda tijelo moe da vri samo translaciju
ili samo rotaciju ili bilo kakvo drugo gibanje koje moe da se predoi kao translacija i rotacija. Kod
materijalne take nismo uzimali u obzir mogunost rotacije zbog zanemarivih dimenzija take
42
Uvjet ravnotee materijalne take je da suma svih sila koje na nju djeluju bude jednak nuli
F
i
i =0 (5.61)
Kad sila Fi djeluje na kruto tijelo, neophodno je razmotriti ravnoteno stanje i u odnosu na rotaciju.
Naime, ovdje pored uvjeta (5.61) koji predstavlja uvjet za ravnoteu za translaciju, postoji i
dodatni uvjet ravnotee za rotaciju, a to je da je suma momenata svih sila jednaka nuli
Mi = 0
i
(5.62)
O1 O2
R
dm
r
d CM P
a) b)
Neka je na slici b) predstavljeno kruto tijelo koje moe da rotira oko ose C kroz cemtar mase
CM ,a, takoe i oko ose kroz taku P,tako da su te dvije ose paralelne i okomite na ravan
crtea. Izaberimo proizvoljno element mase dm koji se nalzi na rastojanju R od ose C, i
rastojanju r od ose P.
Ic = R dm ( 5.63)
a paralelne ose P
I = r dm ( 5.64)
43
r2 = R2 + d2 2dR cos< (R, d)
I = r dm = R dm + d2 dm -2d x dm ( 5.65)
Prvi lan na desnoj strani gornjeg izraza je I0 , drugi lan je jednak d2 m, a trei lan je jednak
nuli, jer je iz definicije za centar mase
Xc = (5.66)
I = Ic + m d 2 ( 5.67)
to predstavlja tajnerov obrazac za moment inercije oko paralelnih osa, koji kae da se
moment inercije oko ma koje ose moe dobiti kao zbir momenta inercije oko ose koja
prolazo kroz centar masa i proizvoda mase tijela i kvadrata udaljenosti meu
paralelnim osama.
Crt. 5.15
Najprije emo definirati moment koliine kretanja/gibanja materijalne toke (estice) koja se kree
po krunici polumjera r (npr. elektron oko jezgre). Takav moment koliine gibanja/kretanja esto se
zove orbitalni, jer se odnosi na orbitalno gibanje estice.
44
Moment koliine kretanja/gibanja L materijalne toke mase m i koliine kretanja/gibanja
p = m v s obzirom na referentnu toku 0 (npr. sredite krunice na crt. 5.15 definira se kao
produkt radijus vektora r i koliine gibanja/kretanja:
L = r p = r m v (5.68)
Smjer momenta koliine gibanja odreujemo kao i smjer svakog vektorskog produkta pomou
pravila desne ruke. Smjer L je isti kao smjer .
Jedinica momenta koliine gibanja je kgm 2 s 1 .
Iz jednadbe M = I moemo izvesti jo jedan izraz za moment koliine gibanja materijalne
toke koja se giba po krunici.
d v
Razvojem izraza (5.58) prema poznatim relacijama =
, I = mr 2 i = , dobivamo:
dt r
d d d v d
= (I ) = mr 2 = (mrv ) =
dL
M = I = I
dt dt dt r dt dt
Iz gornjeg izraza dobivamo:
r r
L = I (5.69)
45
pojedinih toaka sistema od osi rotacije), tada se i mijenja tako da bi I bilo konstantno.
Unutranje sile mogu dakle mijenjati kutnu brzinu rotirajueg sistema premda, pri tom, Lz ostaje
konstantan.
Posmatrajmo kruto tijelo koje rotira oko ose koja prolazi kroz taku O normalno na ravan
crtea (5.16). ako se tijelo obrne za mali ugao d, pod uticajem sile F koja izvri rad
dW = Ft ds = Ft rd = M d ( 5.74)
O Ft
d ds F
r
Crte 5.16
W= ( 5.75)
Iz definicije : Snaga je brzina vrenja rada, slijedi da je kod rotacije snaga
( 5.76)
jednaka proizvodu momenta sile i ugaone brzine.
Polazei od relacije
M=I= = I =I ( 5.77)
Pa je elementarni rad
dW = M d = I d ( 5.78 )
46
W= = I ( 5.79)
Dakle, rad koji izvri moment sile jednak je poveanju kinetike energije tijela, to je
slino radu i energiji kod linearnog kretanja. Njie teko pokazati da izraz I
predstavlja kinetiku energiju rotacije tijela.
Ako kruto tijelo posmatramo kao skup konanih elementarnih masa mi, od kojih svaka
pri rotaciji tijela ugaonom brzinom oko neke ose, ima kinetiku energiju
Ei = ( 5.80)
E= ( 5.81)
Pa kako je = bie
( 5.82)
( 5.83)
Kad se vrsto tijelo kotrlja po ravni , onda je njegova kinetika energija suma kinetike
energije translacije i kinatike energije rotacije.
47
ELEKTROTEHNIKI FAKULTET
SARAJEVO
INENJERSKA FIZIKA I
6. TITRANJE (OSCILACIJE)
Slobodno titranje nastaje u sistemu koji je, nakon poetnog vanjskog djelovanja, preputen samom
sebi (npr. elastina opruga ili klatno izvedeno iz ravnotenog poloaja). Pri ovome svaki oscilator ima
svoju vlastitu frekvenciju.
Titranja kod kojih se veliina koja oscilira mijenja po zakonu sinusa ili kosinusa u funkciji
vremena nazivaju se harmonina titranja (oscilacije).
Titranja u prirodi su veoma bliska harmoninim titranjima, ili mogu biti predstavljena superpozicijom
harmoninih titranja.
mg = kl 0 (6.1)
1
Pomjerimo kuglicu iz poloaja ravnotee na rastojanje x, tada e produenje opruge biti jednako l0 +
x, pa rezultirajua sila projicirana na osu x ima vrijednost:
F = mg k ( l 0 + x ) (6.2)
F = kx (6.3)
Predznak (-) u formuli (6.3) izraava injenicu da pomjeranje i sila imaju suprotne smjerove.
Sila F ima osobine:
U ovom sluaju sila je po prirodi elastina, meutim za sile koje se ponaaju po istoj zakonitosti
kaemo da su kvazielastine. Da bismo pomjerili kuglicu za vrijednost x moramo izvriti rad protiv
kvazielastine sile:
x x
kx 2
W = ( F )dx = kxdx =
0 0
2
Ovaj rad se manifestira u vidu potencijalne energije sistema. Prema tome, sistem u kojem djeluje
kvazielastina sila, pri pomjeranju iz ravnotenog poloaja na rastojanje x dobiva potencijalnu
energiju:
kx 2
Ep = (6.4)
2
Izvrimo pomjeranje kuglice za x = A i pustimo sistem da oscilira. Pod djelovanjem sile F = -kx,
kuglica e se kretati prema poloaju ravnotee brzinom:
dx
v= (6.5)
dt
2
Pri ovome e se smanjivati potencijalna energija sistema a javljat e se kinetika energija (masu
opruge zanemarujemo).
Doavi u poloaj ravnotee kuglica nastavlja kretanje po inerciji. Ovo kretanje e biti usporeno i
prestat e onda kad se kinetika energija u potpunosti pretvori u potencijalnu, tj. kad pomjeranje bude
jednako A. Ako u sistemu nema trenja, energija sistema mora biti ouvana, i kuglica e se kretati
neogranieno dugo u granicama od A do A.
d 2x k
+ x=0 (6.7)
dt 2 m
k
2 = (6.8)
m
gdje je realan broj ije emo fizikalno znaenje vidjeti kasnije. Jednadba (6.7) moe se napisati u
obliku:
d 2x
2
+ 2x = 0 (6.9)
dt
Znai, gibanje kuglice pod djelovanjem sile oblika kx izraava se linearnom homogenom-
diferencijalnom jednadbom drugog reda.
Moe se vidjeti da rjeenje jednadbe (6.9) ima oblik:
x = A cos(t + ) (6.10)
ili
x = A sin(t + ); = +
2
Vidimo da gibanje sistema, koji se nalazi pod djelovanjem sile oblika F = - kx, predstavlja
harmonino gibanje.
Veliina najveeg otklona od ravnotenog poloaja naziva se amplituda titranja, crte 6.2
Veliina (t+) naziva se faza titranja (osciliranja). Konstanta predstavlja vrijednost faze u
trenutku t = 0 i zove se poetna faza oscilovanja
3
Crt.6.2.
Poto je kosinus periodina funkcija s periodom 2, razliita stanja sistema koji vri harmonino
titranje, ponavljaju se za interval vremena T, za koji faza dobije prirast jednak 2. Ovaj interval
naziva se period titranja i moe se odrediti iz uvjeta:
[ (t + T ) + ] = [t + ] + 2
odakle je,
2
T= (6.11)
Broj titranja u jedinici vremena naziva se frekvencija titranja f. Veza izmeu frekvencije i
perioda titranja je:
1
f = (6.12)
T
Osnovna jedinica za frekvenciju je 1 Hz, tj. jedan titraj u sekundi. Iz (6.11) slijedi da je:
2
=
T
Prema tome predstavlja broj oscilacija za 2 sekundi, i naziva se kruna frekvencija. Veza
izmeu frekvencije i krune frekvencije je:
= 2f (6.13)
dx
v= = A sin(t + ) = A cos t + + (6.14)
dt 2
Vidimo da se i brzina mijenja po harmoninom zakonu, pri emu je amplituda brzine jednaka A .
Izraz za ubrzanje dobit emo ako jo jedanput izvrimo deriviranje po vremenu:
4
d 2x
a = 2 = A 2 cos(t + ) (6.15)
dt
Znai da se ubrzanje i pomjeranje nalaze u protiv fazi. Svako oscilatorno kretanje moe se
karakterizirati odreenim vrijednostima amplitude A i poetne faze . Ove vrijednosti mogu se
odrediti iz poetnih uvjeta. U momentu t = 0 jednadbe (6.10) i (6.14) glase:
x0 = A cos ;
v0 = A sin
v02
A= x + 2
20
(6.16)
v0
tg =
x0
kA2
E = (E p )max = (6.17)
2
U momentu prolaska kroz ravnoteni poloaj sistem ima maksimalnu brzinu, tj. maksimalnu kinetiku
energiju,
2
mv max mA2 2
E = (E k )max = = (6.18)
2 2
Moe se pokazati da su izrazi (6.17) i (6.18) jednaki jedan drugom, prema (6.8) m 2 = k .
Promatrajmo kako se mijenjaju kinetika i potencijalna energija s vremenom:
mv 2 mA2 2
Ek = = sin 2 (t + )
2 2 (6.19)
2 2
kx kA
Ep = = cos 2 (t + )
2 2
Zbrajanjem ova dva izraza, dobivamo da je ukupna energija harmoninog titranja konstantna:
1
Ako rad sile, pri pomjeranju materijalne take, ne ovisi od veliine i oblika puta nego samo od poetnog i
krajnjeg poloaja, takve sile nazivamo konzervativnim. Ako su sile koje djeluju na tijelo konzervativne, tada je
ukupna mehanika energija konstantna.
5
kA2 mA2 2
E = E p + Ek = = (6.20)
2 2
1 1
E p = E cos 2 (t + ) = E + cos 2(t + )
2 2 (6.21)
1 1
E k = E sin 2 [t + ] = E cos 2(t + )
2 2
Crt.6.3.
6
6.3. Harmonini oscilator
Sistem opisan jednadbom:
d 2x
+ 2x = 0 (6.22)
dt 2
gdje je 2 konstantna pozitivna veliina, naziva se harmonini oscilator. Kao to je poznato, rjeenje
jednadbe (6.22) ima oblik:
x = A cos(t + ) (6.23)
Prema tome, harmonini oscilator predstavlja sistem koji vri harmonina titranja oko poloaja
ravnotee.
Obino u teorijskoj fizici koliinu kretanja nazivamo impuls i oznait emo ga sa p. Izraunajmo
impuls harmoninog oscilatora:
p = m v = A sin (t + ) (6.24)
U svakom sluaju oscilator pored otklona x, ima jo jednu karakteristinu vrijednost, p. Napiimo
gornje jednadbe (6.23) i (6.24) na drugi nain:
x
= cos(t + )
A
(6.25)
p
= sin(t + )
mA
x2 p2
+ =1 (6.26)
A2 m 2 A2 2
7
Crt.6.4
Povrina elipse2 jednaka je:
2 mA2 2
S = AmA =
2
odnosno,
1
S= E (6.27)
f
Znai, ukupna energija harmoninog oscilatora je proporcionalna povrini elipse, pri emu je
koeficijent proporcionalnosti vlastita frekvencija oscilatora:
E = f S (6.28)
Povrina elipse moe biti izraunata i kao integral pdx pa se formula (6.28) moe napisati i u
obliku:
E = f pdx (6.29)
Ova posljednja relacija, odigrala je veliku ulogu u izgradnji osnova kvantne mehanike.
Uzmimo jednu osu koju emo oznaiti sa x, crte 6.5. Iz take O, koja je uzeta na osi, povucimo
vektor duine A, koji sa osom obrazuje kut . Ako taj vektor rotiramo sa kutnom brzinom
projekcija vektora e se pomjerati po osi x u granicama od A do +A, pri emu e se koordinata te
projekcije mijenjati s vremenom po zakonu:
x = A cos(t + ) (6.30)
2
S = ab , gdje su a i b poluose elipse.
8
Crt.6.5.
Prema tome, projekcija kraja vektora na osu x vrit e harmonino titranje s amplitudom koja je
jednaka duini vektora, krunom frekvencijom koja je jednaka kutnoj brzini rotiranja vektora i
poetnom fazom koja je jednaka kutu koji obrazuje vektor s osom u poetnom momentu vremena.
Promatrajmo slaganje dva harmonina titranja istog smjera i iste frekvencije.
Rezultirajue pomjeranje tijela vrit e se po istoj pravoj tako da je jednako algebarskom zbiru oba
pomjeranja:
r r
Predstavimo oba osciliranja pomou vektora amplitude A1 i A2 , crte 6.6.
r
Moe se uoiti da je projekcija rezultirajueg vektora A , na osu x jednaka sumi projekcija vektora
koji se slau:
x = x1 + x 2 (6.33)
r
Prema tome, vektor A predstavlja rezultirajue titranje. Taj vektor rotira s istom kutnom brzinom
r r
kao i vektori A1 i A2 , tako da e rezultirajue gibanje biti harmonino titranje sa frekvencijom ,
amplitudom A i poetnom fazom .
x = A cos(t + ) (6.34)
odnosno,
BC A sin 1 + A2 sin 2
tg = = 1 (6.36)
OC A1 cos 1 + A2 cos 2
9
Crt.6.6.
Jednadbe (6.35) i (6.36) mogu se dobiti i zbrajanjem jednadbi (6.31) koristei odgovarajue
trigonometrijske transformacije.
Analizirajmo izraz za amplitudu (6.35). Ako je razlika faza izmeu dva titranja konstantna, tj.:
2 2 = const. (6.37)
takva titranja nazivaju se koherentna. Ako je pak razlika u fazi jednaka nuli ili cijelo parnom broju
, imamo da je:
tada je,
cos( 2 1 ) = 1
i
A = A1 + A2 (6.38)
Ako je razlika faza oba titranja jednaka neparnom broju , imamo da je:
2 1 = ( 2n + 1) , gdje je n = 0,1,2,3,...
tada je,
cos( 2 1 ) = 1
i
A = A1 A2 (6.39)
Matematiko klatno sastoji se od tokaste mase m objeene na nerastegljivu vrlo laganu nit duljine l,
r r
crt 6.7. Kada klatno miruje u poloaju ravnotee, napetost niti N uravnoteuje sila G (sila tee).
Izvan poloaja ravnotee, tangencijalna sila (komponenta sile tee) vraa tijelo u poloaj ravnotee,
r
dok je radijalna komponenta sile tee uravnoteena napetou niti N .
10
Crt.6.7
Zbroj svih sila na materijalnu toku jednak je tangencijalnoj komponenti sile tee Ft = -mg sin, gdje
predznak minus kae da sila djeluje u smjeru porasta pomaka . Sila nije proporcionalna kutnom
pomaku , nego sin, prema tome gibanje nije harmonino. Meutim, za male amplitude sin , te
sila F = -mg harmonina.
Matematiko klatno osciluje harmonijski samo za male amplitude, dok je, za vee amplitude,
period klatnafunkcija amplitude.
Jednadba gibanja matematikog klatna glasi:
F = ma t = mg sin
d 2
at = l = l
dt 2
dobivamo,
d 2
ml = mg sin (6.40)
dt 2
U sluaju malih pomjeranja sin , te jednadba gibanja matematikog klatna poprima oblik:
d 2 g
+ =0 (6.50)
dt 2 l
11
g
= 0 sin(t + ) = 0 sin t + (6.51)
l
2
odavde period T = , odnosno period matematikog klatna za male amplitude3 je:
l
T = 2 (6.52)
g
r r
r dx
Ftr = bv = b (6.53)
dt
gdje je b konstanta priguenja, a predznak minus pokazuje da su sila trenja i brzina, suprotnog smjera
izabranog osi x.
Jednadbu gibanja za prigueno titranje, na osnovu drugog Newtonovog aksioma i (6.3) moemo
pisati:
r r r
(6.54)
ma = Fel + Ftr
ili
d 2 x b dx k
+ + x=0 (6.55)
dt 2 m dt m
k b
Zamjenom, = 02 i = 2 , jednadba (6.56) poprima oblik:
m m
d 2x dx
2
+ 2 + 02 x = 0 (6.56)
dt dt
k
gdje je 0 = vlastita frekvencija nepriguenog oscilatora, a faktor priguenja.
m
3
Kada su amplitude vee, tj. kada je sin period njihala ovisi o amplitudi 0 , tada je period
matematikog njihala
1 1 2 9 4
T = 2 1 + sin 0 + sin 0 + ...
g 4 2 64 2
12
x (t ) = Ae t sin(t + ) (6.57)
uz uvjet,
(6.58)
= 02 2
Ovo moemo dokazati uvrtavanjem, prvog i drugog izvoda. Prvi izvod od x(t) je u stvari brzina
priguenih oscilacija:
dx
= Ae t sin(t + ) + Ae t cos(t + )
dt
d 2x
2
= A 2 e t sin(t + ) 2 Ae t cos(t + ) A 2 e t sin(t + )
dt
( A 2 A 2 2 A 2 + A 02 )e t sin (t + ) = 0
2 = 02 2
2 > 02 (6.60)
Tada je naime u izrazu (6.58) imaginarna i rjeenje jednadbe gibanja je elongacija koja
eksponencijalno opada. Osciliranje nekih mehanikih sistema esto je nepoeljno i nastoji se,
uvoenjem odreenog priguenja, smanjiti ili ukloniti (npr., kazaljke mjernih instrumenata, amortizeri
na vozilima i dr.).
13
Napiimo jednadbu gibanja za ovakav prisilni harmonini oscilator. Neka je vanjska sila
sinusoidalnog oblika:
Fv = F0 sin t (6.61)
Crt.6.8.
gdje je kruna frekvencija vanjskog oscilatora. Drugi Newtonov aksiom, primijenjen na ovakvo
gibanje, daje:
d 2x dx
m 2
= kx b + F0 sin t
dt dt
ili
F0
&x& + 2x& + 02 x = sin t = A0 sin t (6.62)
m
gdje je faktor priguenja, koji smo definirali u prethodnom odjeljku, a A0 amplituda vanjskog
oscilatora. Rjeenje ove jednadbe je titranje s prisilnom frekvencijom :
x (t ) = A( ) sin(t ) (6.63)
gdje je kanjenje u fazi titranja vanjskog oscilatora. Uvrstimo li (6.63) u (6.62) dobivamo:
14
( 2
0 2 )sin (t ) + 2 cos(t ) =
A0
A( )
sin t (6.64)
2
A0
A( )
= ( 2
0 2 ) + 4 2 2 ; tg =
02 2
A0
A( ) = (6.64)
( 2
0 2 ) + 4 2 2
2
Amplituda osciliranja (6.64) ovisna je o omjeru i o priguenju i maksimalna je pri rezonantnoj
0
frekvenciji:
(6.65)
r = 02 2 2
Rezonancija moe biti ponekad opasna i dovesti do ruenja (mostova, zgrada i sl.). Tako je sruen
most u Takomi (1940.); vjetar u rezonanciji s vlastitom frekvencijom mosta uzrokovao je snane
oscilacije i ruenje mosta. Rezonancija se susree mnogim mehanikim, elektrinim i drugim
ureajima.
15
ELEKTROTEHNIKI FAKULTET
SARAJEVO
INENJERSKA FIZIKA I
Crte 7.1
Na crteu 7.1, prikazano je kretanje estica pri prostiranju transverzalnog vala. estice oznaene sa
1,2,3 itd. pomaknute su jedna od druge na rastojanju 1/4 vT, to je jednako etvrtini puta kojeg val
pree za vrijeme jednog perioda.
68
Valna duina je prema tome jednaka proizvodu brzine vala i perioda.
= v T (7.1)
Ako zamijenimo u izrazu (7.1) T s 1/f dobijemo
v
= (7.2)
f
Geometrijsko mjesto taaka do kojeg dolaze oscilacije u momentu vremena t naziva se valni
front, to je povrina koja dijeli dio prostora koji je zahvaen u valni proces od oblasti u kojoj jo nema
oscilacija.
Geometrijsko mjesto taaka koje osciliraju sa istom fazom naziva se valna povrina.
Valne povrine mogu da budu bilo kojeg oblika, najjednostavnije su one koje imaju oblik ravni ili
sfere. U tim sluajevima val se naziva ravni ili sferni. U ravnom valu valne povrine predstavljaju
sistem koncentrinih sfera, crte 7.2.
a) Sferni val
b) Ravni val
Crte 7.2
Pravci du kojih se ire oscilacije od take do take zovemo zrakama vala, zrake su okomite
na valne povrine.
Iz tokastog izvora u izotropnom sredstvu (tj. sredstvu koje u svim smjerovima ima iste osobine)
iri se sferni val ije su valne fronte koncentrine sfere (lopte) crte 7.2a, a zrake radijalni pravci.
Ravni val nastaje iz beskonano dalekog tokastog izvora, valne fronte su ravnine, a zrake paralelni
pravci, crte 7.2b.
69
Valna jednadba naziva se izraz koji daje pomjeranje oscilirajue toke kao funkciju njenih
koordinata x, y, z i vremena t
= (x, y, z , t ) (7.3)
Funkcija (7.3) mora da bude periodina kako u odnosu na vrijeme, t tako i u odnosu na koordinate x,
y, z.
= (x, t ) (7.4)
Valne povrine normalne su na osu x. Neka oscilacije taaka koje lee u ravni x = 0 imaju oblik
= (0, t ) = A cos t (7.5)
Naimo oblik osciliranja estice u ravni koja odgovara proizvoljnoj vrijednosti x. Da bi val preao
put od ravni x = 0 do ravni x valu je potrebno vrijeme
x
= (7.6)
v
gdje je v brzina prostiranja vala.
Oscilacije estica koje lee u ravni x zaostaju u vremenu, za
Crte 7.3.
70
Prema tome, brzina prostiranja vala u jednadbi (7.7) jeste brzina pomjeranja faze, pa se zove
fazna brzina. Iz jednadbe (7.10) slijedi da je brzina vala pozitivna, prema tome (7.7) opisuje val koji
se rasprostire u stranu rasta x (slijeva u desno), val koji se rasprostire u stranu suprotnu ima oblik
x
= A cos t + (7.11)
v
Izjednaimo fazu sa konstantom i diferencirajmo, dobijemo
dx
= v (7.12)
dt
Rezultat pokazuje da se val kree u suprotnom smjeru. Jednadbi ravnog vala moe se dati
simetrian oblik u odnosu na t i x. Uvedimo valni broj k,
2
k= (7.13)
Veza izmeu valnog broja k i krune frekvencije i fazne brzine vala v ima oblik
v= (7.14)
k
Jednadba ravnog vala moe se napisati u obliku
= A cos(t kx ) (7.15)
Promatrajmo jednadbu sfernog vala. Sferni val nastaje od izvora koji se moe smatrati tokom. U
sluaju da je brzina prostiranja u svim smjerovima ista val koji nastaje od izvora (tokastog) mora biti
sferni. Neka je faza osciliranja jednaka t tada take koje lee na valnoj povrini radijusa r mora
r
oscilirati sa fazom t . Amplituda osciliranja u tom sluaju ako sredina ne apsorbira energiju
v
vala nee ostati konstantna, ona se smanjuje po zakonu 1/r
Jednadba sfernog vala ima oblik
A r
= cos t (7.16)
r v
Ova jednadba vrijedi samo za velike r, u odnosu na dimenziju izvora. Kad r tei nuli amplituda
postaje beskonana, to upravo pokazuje o neprimjenjivosti jednadbe (7.16) za male vrijednosti r.
71
= A cos t n r
v
Crte 7.4
Omjer jednak je valnom broju k.
v
Vektor k = k n (7.21)
2
koji je po modulu jednak valnom broju k = i koji ima smjer normale na povrinu naziva
se valni vektor. Uvoenjem k u (7.20), dobijemo
r , t = A cost k r (7.22)
Jednadba (7.22) daje otklon od ravnotenog poloaja s radijus vektorom r u momentu vremena t.
Da bi preli od radijus vektora take r njenim koordinatama x, y, z, izrazimo skalarni proizvod k r
projekcijama vektora na koordinatne ose:
k r = kx x + k y y + kz z (7.23)
Tada jednadba ravnog vala dobiva oblik
(x, y, z , t ) = A cos(t k x x k y y k z z ) (7.24)
gdje je
2 2 2
kx = cos ,ky = cos , kz = cos (7.25)
U sluaju kada se r podudara sa osom x, tada je kx=k, ky=kz=0 te jednadba (7.24) prelazi u
jednadbu (7.15).
Jednadba ravnog vala ponekad se pie i u obliku
i t k r
= Ae
(7.26)
pri emu se podrazumijeva da se koristi samo realni dio tog izraza, npr.
72
Promatrajmo ravni val u smjeru ose x
(x, t ) = = A cos(t kx ) (7.28)
Naimo drugu parcijalnu derivaciju po koordinatama i vremenu od funkcije (x,t) 1
2
= 2 A cos(t kx ) = 2
t 2
2
= k 2 A cos(t kx ) = k 2 (7.29)
x 2
1
Funkcija (x,y,z,t) , je funkcija etiri nezavisno promjenjive, pa se ovdje moraju uvesti
parcijalni izvodi funkcije, koji se piu simbolima, , , , . Parcijalni izvod za funkcije vie
x y z t
promjenjivih, po nekoj odreenoj promjenjivoj, raunamo kao obian izvod po toj promjenjivoj, s
tim da se ostale varijable smatraju konstantne.
2 2 2
2
Laplasov operator: = + + .
x 2 y 2 z 2
73
= lim = (7.35)
x 0 x x
Postojanje deformacije istezanja svjedoi o postojanju normalnog naprezanja koje je pri malim
deformacijama proporcionalno veliini deformacije. Suglasno Hookeovom (Hukovom) zakonu,
F
= E , gdje je E Youngov (Jang) modul a normalno naprezanje ( = ), imamo
s
= E = E (7.36)
x
Napomenimo da relativna deformacija a prema tome i naprezanje u fiksiranom momentu
x
vremena zavise od x. Tamo gdje su otkloni estice od poloaja ravnotee maksimalni, deformacije i
naprezanja su jednaki nuli. U mjestima gdje estice prolaze kroz poloaj ravnotee deformacija i
naprezanje dostiu maksimalnu vrijednost pri emu se pozitivne i negativne deformacije (istezanje i
sabijanje) naizmjenino smjenjuju (longitudinalni val ), crte 7.5.
Napiimo jednadbu kretanja za jedinini ci1indar. Uzimajui da je x veoma malen, ubrzanje
sistema moe se smatrati konstantno. Masa cilindra jednaka je xS , gdje je gustoa nedeformirane
sredine.
Crte 7.5
Crte 7.6
Sila koja djeluje na cilindar, jednaka je razlici sila na presjeku x = x i na presjeku x=0 tj.
F=F2-F1.Prema (7.36) imamo
74
F = SE (7.37)
x x x 0
Veliinu moemo razviti u red3 za male vrijednosti x kao
x
= + x +
x x x 0 x x 0
Uvrtavanjem u relaciju (2.37) dobivamo
2
F = SE x = SE x (7.38)
x x x 2
Sa druge strane, sila je prema II Newtonovom zakonu jednaka
2 2 2
F = m 2 = V = S 2 x (7.39)
t t 2 t
Izjednaavanjem relacija (7.39) i (7.38) dobivamo jednadbu oblika valne jednadbe
2 2
= (7.40)
x 2 E t 2
1
Usporeivanjem jednadbe (7.40) sa valnom jednadbom (7.31 ) vidimo da je 2
= . Prema
v E
tome brzina longitudinalnih valova jednaka je kvadratnom korijenu iz Youngovog modula
podjeljnog s gustoom sredine
E
v= (7.41)
Analogna raunanja za transverzalne valove dovode do slijedeeg izraza za brzinu
(7.42)
G
v=
gdje je G modul smicanja.
3
Funkcija F(x) moe se razviti u Mac Lorinov red, za male (infinitezimalne) vrijednosti x kao
F (x) = F (0) + F '(0)x +
75
l l 2
ES E S x2 E S l l
W = xdx = = (7.45)
0
l l 2 0
2 l
Konano imamo da je potencijalna energija jednaka
E V 2
Ep = (7.46)
2
Izraz za potencijalnu energiju elementarnog volumena V ima oblik
2
v 2
E p = V (7.47)
2 x
gdje je, E = v 2 , Youngov modul elastinosti, = , relativna deformacija.
x
Promatrani volumen sadri takoer i kinetiku energiju
2
V
E k = (7.48)
2 t
gdje je, m = V , masa i v = brzina danog elementa V . Sabiranjem izraza (7.48) i (7.47)
t
dobit emo ukupnu energiju
2 2
2
E = E k + E p = +v (7.49)
2 t x
Dijeljenjem energije E sa volumenom V u kojem se ona sadri, dobit emo gustou energije
1
2 2
E 2
= u = +v (7.50)
V 2 t x
Parcijalnim diferenciranjem jednadba ravnog vala po t i po x dobivamo
x
= A sin t
t v
i
x
= A sin t (7.51)
x v v
Uvrtavanjem izraza (7.51) u (7.30) dobit emo izraz za gustou energije
2 2 x
u= A 2 sin 2 t
2 v
ili
u = A 2 2 sin 2 (t kx ) (7.52)
Vidimo da se gustou energije mijenja po zakonu kvadrata sinusne funkcije. Poto je srednja
vrijednost kvadrata sinusa jednaka 1/2, srednja vrijednost gustoe energije po volumenu u svakoj toki
sredine bie jednaka
2 2
u= A (7.53)
2
Gustou energije proporcionalna je gustoi sredine, kvadratu frekvencije i kvadratu
amplitude vala.
Energija se prenosi samim valom od izvora oscilacije do razliitih taaka sredine, prema
tome val sa sobom prenosi energiju.
Koliina energije koju prenosi val kroz neku povrinu u jedinici vremena naziva se tok
energije ili fluks kroz povrinu.
76
Fluks energije je skalarna veliina ije su dimenzije jednake dimenziji energije podijeljene sa
dimenzijom vremena, tj. podudara se sa dimenzijom snage. Prema tome fluks se mjeri u vatima (W).
Fluks energije u raznim tokama sredine moe imati razliitu intenzivnost.
Za karakteristiku fluksa energije u raznim tokama prostora uvodi se vektorska veliina
koja se zove gustoa toka energije. Smjer vektora gustoe fluksa energije podudara se s smjerom u
kojem se prenosi energija.
Neka se kroz povrinu S okomitu na pravac prostiranja vala prenosi za vrijeme t energija
E . Tada e gustoa fluksa energije po definiciji biti jednaka
E
j= (7.54)
S t
E
S obzirom da je fluks energije , kroz povrinu S moe se pisati
t
j= (7.55)
S
Kroz povrinu S za vrijeme t prenijet e se energija koja je sadrana u volumenu valjka sa
osnovom S i visinom v t , crte 7.7.
Crte 7.7
Ako su dimenzije valjka dovoljno male tako da bismo gustou energije u svim takama valjka
mogli smatrati jednakom, onda se E moe nai kao proizvod gustoe energije i volumena valjka,
S v t , tj.
E = u S v t (7.56)
Kad taj izraz za E uvrstimo u formulu (7.54) dobit emo
j =u v
Razmatrajui faznu brzinu v kao vektor iji se pravac podudara sa smjerom prostiranja vala moe
se napisati
j =uv (7.57)
Srednja vrijednost vektora gustoa fluksa energije jednaka je
1 2 2
j sr = u v = A v (7.58)
2
Intenzitet vala I jednak je srednjoj vrijednosti energije, koju val prenosi kroz jedininu
povrinu u jedinici vremena, a to je upravo skalarna vrijednost vektora j sr tj.
1
I= vA 2 2 (7.59)
2
77
7.7 Interferencija valova
Ako se u sredini istovremeno prostire nekoliko valova, onda e oscilacije estica
sredine biti jednake geometrijskoj sumi oscilacija koje bi vrile estice pri prostiranju svakog
vala pojedinano. Prema tome, valovi se jednostavno superponiraju jedan na drugi ne
remetei jedan drugog. Ovaj princip naziva se princip superpozicije valova.
U sluaju kada oscilacije, uvjetovane pojedinim valovima u svakoj toki sredine, imaju
konstantnu razliku faza valovi se zovu koherentni.
Oigledno da koherentni valovi mogu biti samo valovi koji imaju istu frekvenciju. Pri
slaganju koherentnih valova dolazi do pojave interferencije, koja se sastoji u tome da se
oscilacije u jednim tokama pojaavaju a u drugim slabe.
Promatrajmo dva vala koji se prostiru od tokastih izvora O1 i O2 koji osciliraju s
konstantnom fazom razlikom (takvi izvori se nazivaju koherentni kao i valovi koje oni
obrazuju). Odredimo rezultirajue osciliranje u bilo kojoj toki sredine pod uvjetom da oba
osciliranja imaju isti smjer, crte 7.8.
Pretpostavimo da valovi koji izlaze iz izvora O1 i O2 imaju jednaku amplitudu i fazu. Dolazei
do toke S, valovi prelaze razliite putove, te se osciliranje koje oni proizvode u toj toki
razlikuje u fazi:
Crte 7.8
1 = A1 cos(t kr1 )
2 = A2 cos(t kr2 ) (7.60)
Razlika u fazi ova dva osciliranja je jednaka:
= k (r2 r1 ) (7.61)
gdje su A1 i A2 amplitude valova u toki S, k valni broj, k = , r1 i r2 rastojanja od izvora do
v
date toke. Pretpostavimo da su amplitude u toki S jednake, tada je rezultirajue osciliranje
jednako
= 1 + 2 = A[cos(t kr1 ) + cos(t kr2 )] (7.62)
Koristei adicione teoreme dobit emo izraz za rezultirajue osciliranje u obliku
k (r r ) r +r
= 2 A cos 2 1 cos t k 1 2
2 2
amplituda faza (7.63)
Vidimo da amplituda rezultirajueg osciliranja ovisi o mjestu u kojem promatramo.
Maksimalno osciliranje dobivamo na mjestima gdje je
79
k (r2 r1 )
cos =1 (7.65)
2
tj. na mjestima gdje je razlika u fazi viekratnik od 2
k (r2 r1 ) = 2n n = 0,,
12,... (7.65)
na tim mjestima oba osciliranja su u fazi i dobivamo tzv. konstruktivna interferencija, s
amplitudom A1+A2=2A
U tokama u kojima je
k (r r )
cos 2 1 = 0 (7.66)
2
tj. razlika u fazi
1
k (r2 r1 ) = 2 n + ; n = 0,,
12, (7.67)
2
dobivamo minimalno osciliranje, odnosno destruktivnu interferenciju, s amplitudom
A = A2 A1 . U specijalnom sluaju kada je A1=A2 na tim mjestima nee biti osciliranja.
Uvjeti (7.65) i (7.67) svode se na to da je
r r
r1 r2 = const. (7.68)
Iz analitike geometrije je poznato da jednadba (7.68) predstavlja jednadbu hiperbole sa
fokusima u tokama O1 i O2. Znai, geometrijsko mjesto taaka u kojima se oscilacije
pojaavaju ili oslabljuju predstavlja porodicu hiperbola, crte 7.9 odgovara sluaju,
1 2 = 0 .
Punim linijama oznaena su mjesta u kojima se oscilacije uzajamno pojaavaju (maksimum
osciliranja), a isprekidanim linijama prikazana su mjesta na kojima se oscilacije ponitavaju
(minimum osciliranja).
Crte 7.9
80
Kada na svom kretanju valovi susretnu prepreku, oni je obilaze. Ta pojava naziva se
difrakcija. Nastajanje difrakcije moe se objasniti pomou Huygensovog (Hajgens) principa
kojim se odreuje nain stvaranja valnog fronta u trenutku t + t , ako je poznat poloaj
valnog fronta u trenutku t. Suglasno Huygensovom principu: svaka toka do koje dolazi
valno kretanje, postaje centar sekundarnih valova koji su u homogenoj i izotropnoj
sredini sferni.
Anvelopa (ovojnica) tih valova daje poloaj valnog fronta u narednom trenutku, crte 7.10.
Crte 7.10
Neka na ravnu pregradu sa otvorom pada valni front paralelan s pregradom, crte 7.11. Prema
Huygensovom principu, svaka toka otvora predstavlja centar sekundarnih valova, koji e u
homogenoj sredini biti sferni.
Ovojnica (anvelopa) sekundarnih valova predstavlja novu valnu frontu. Ako je pukotina
iroka, mnogo ira od valne duine, tada iz dijela valne fronte koji ulazi u pukotinu nastaje
mnogo sekundarnih valova ijom superpozicijom dobivamo paralelne valne fronte, crte
7.11b, to je pukotina manja (reda veliine valne duine) skretanje valova u podruje
geometrijske sjenke je izrazitije, crte 7.11a, i dobiva se sferni val.
Crte 7.11
81
7.9 Stojei valovi
Kada imamo interferenciju dva ravna vala jednakih amplituda koji se kreu jedan na
suprot drugoga, oscilatorni proces koji pri tome nastaje naziva se stojei val.
U praksi stojei val nastaje pri odbijanju valova od pregrada. Val koji pada na pregradu i
odbijeni val. Napiimo jednadbe dvaju ravnih valova koji se prostiru u suprotnim
smjerovima.
1 = A cos(t kx )
2 = A cos(t + kx ) (7.69)
Kada zbrojimo ove jednadbe i koristei formulu za sumu kosinusa dobit emo
= 1 + 2 = A[cos(t kx ) + cos(t + kx )]
= 2 A cos kx cos t (7.70)
2
Zamjenom k = izraz moemo napisati u obliku
x
= 2 A cos 2 cos t (7.71)
U tokama gdje je
x
cos 2 = 1
x
tj. 2 = n ; n = 012,, ,
ili
xTR = n (7.72)
2
amplituda oscilacija dostie maksimalnu vrijednost 2A. Te toke zovemo trbusi stojeeg vala.
U tokama gdje je
x
cos 2 = 0
x 1
tj. 2 = n + ; n = 012 ,, ,
2
ili
1
xV = n + (7.73)
2 2
amplituda osciliranja pretvara se u nulu. Te toke se zovu vorovi stojeeg vala.
82
Crte 7.12
Crt. 7.13
Pri tom opaamo da nastaje promjena faze za , tj. da se poremeaj od vrste zapreke
reflektira sa suprotnom fazom. Naprotiv ako kraj debelog ueta veemo za zid nekom tankom
niti, crt. 7.13b, tada e se na tom spoju brijeg reflektirati kao brijeg, tj. s istom fazom.
Iz ovih razmatranja moemo izvesti slijedee zakljuke:
Kad val upada na granicu izmeu dvije sredine (dva sredstva), jedan dio energije vala se
reflektira, a ostatak prelazi u drugo sredstvo /drugu sredinu: od upadnog vala nastaje
reflektirani (odbijeni) i transmitirani (proputeni) val.
83
Pri refleksiji na guem sredstvu reflektirani val je pomaknut u fazi za prema
upadnom, dok pri refleksiji na rjeem sredstvu nema pomaka u fazi. Posebno, pri
refleksiji od vrste zapreke nema transmitiranog vala, reflektirani val ima istu
amplitudu kao upadni ali je pomaknut u fazi za ; pri refleksiji na slobodnom kraju
upadni i reflektirani val imaju jednake amplitude i faze.
Da bi razumjeli zato dolazi do promjene faze promatrajmo danu situaciju pomou jednadbi
za ravne valove.
Promatrajmo refleksiju vala na uetu na mjestima gdje se mijenja gustoa, npr. na spoju dva
ueta razliite debljine. Jednadbe upadnog vala yu(x,t), reflektiranog vala yr(x,t) i
transmitiranog vala yt(x,t) su:
x
y u (x, t ) = Au sin t
v1
x
y r (x, t ) = Ar sin t + (7.74)
v1
x
y t (x, t ) = At sin t
v2
gdje su Au,Ar i At amplituda upadnog, reflektiranog i transmitiranog vala. Elongacija y(x,t)
mora da je svugdje dvaput derivabilna funkcija udaljenosti, tj. u svakoj toki neprekidna
funkcija s neprekidnom derivacijom.
Na mjestu gdje se mijenja gustoa, neka je to ishodite naeg koordinatnog sustava x=0,
moraju biti ispunjeni slijedei rubni uvjeti:
y u (x, t ) + y r (x, t ) = y t (x, t )
i (7.75)
[yu (x, t ) + y r (x, t )] = y t
x x
Prvi uvjet kae da se na mjestu x = 0 val dijeli na reflektirani i transmitirni, dok drugi uvjet
zahtjeva da u graninoj toki nagibi obje ice moraju biti jednaki (jednake prve derivacije). U
graninoj toki x = 0, valne funkcije imaju oblik:
y u = Au sin t ; y r = Ar sin t ; y t = At sin t (7.76)
Au+Ar=At (7.77)
Izvrimo derivaciju (7.74) kako to zahtjeva drugi rubni uvjet dobivamo:
Au Ar A
= t (7.78)
v1 v1 v2
Iz (7.77) i (7.78) dobivamo amplitude reflektiranog i transmitiranog vala:
v v
Ar = 2 1 Au (7.79)
v1 + v 2
2v 2
At = Au (7.80)
v1 + v 2
84
Pogledajmo kakva je refleksija kad val prelazi iz rjeeg u gue sredstvo. Tada je 1 < 2 1, te
je v1 > v 2 , prema relaciji (7.31). Iz (7.79) i (7.80) zakljuujemo da amplituda reflektiranog
vala ima suprotan predznak od amplitude upadnog i vala, dok je amplituda transmitiranog
vala istog predznaka kao i amplituda upadnog vala. Drugim rijeima, reflektirani val trpi skok
u fazi za kad je slijedee sredstvo gue; trasmitirani dio, naprotiv, nastavlja se u drugoj
sredini bez promjene u fazi. U posebnom sluaju, kad je kraj ice uvren ( 2 = , v 2 = 0 ),
reflektirani val je iste amplitude kao upadni, ali pomaknut u fazi za , dok transmitiranog
vala nema:
x
y u (x, t ) = A sin t
v1
x
y r (x, t ) = A sin t + (7.81)
v1
Pri refleksiji na rjeem sredstvu, reflektirani val ne mijenja fazu ( 2 < 1 ; v 2 > v1 ); ako
je refleksija na slobodnom kraju ( 2 = 0, v 2 = ), upadni i reflektirani val imaju iste
amplitude i faze.
Refleksiju valova moemo promatrati koristei Huygensov princip. Da bi izveli zakon
refleksije valova, postavit emo na put valova ravnu prepreku od koje e odbijati valovi koji
dolaze iz valnog izvora 0. Val pogaa prvo toku A, koja postaje izvor novog vala te se oko
nje formira elementarni val. Slijedee toke koje bivaju pogoene takoer formiraju
elementarne valove ali sa zakanjenjem koje je utoliko vee ukoliko su toke dalje od A.
Crte 7.14
Ovojnica koja tangira sve elementarne valove predstavlja valnu frontu rezultirajueg vala.
Povucimo proizvoljnu zraku O B , ona e se odbiti u pravcu koji odgovara zraci koja dolazi iz
toke 0, a prolazi kroz toku B.
Poto je O A = O 'A , iz podudarnosti trokuta O A B ,O 'A B slijedi da je
= (7.82)
gdje su uglovi i ' upadni i odbojni ugao u odnosu na normalu na odbojnu povrinu.
Pri odbijanju talasa od ravne povrine upadni i odbojni ugao meusobno su jednaki.
1
-je linearna ili poduna gustoa =
l
85
7.11 Refrakcija (prelamanje) valova
Promatrajmo snop ravnih valova ija je valna fronta prava linija. Neka valna fronta AB dolazi
pod uglom (upadni ugao) u odnosu na normalu na graninu povrinu. Neka je u pravoj
sredini brzina vala v1 a u drugoj v2 i neka je v1 vee od v2.
Po Huygensovom principu svaka toka granine povrine do koje dopire valni front A B
postaje izvor elementarnog vala. Vrijeme koje proe od trenutka kad valni front pogodi toku
BC
A pa do trenutka kad stigne u toku C, jednako je t = . Za to vrijeme elementarni val iz
v1
toke A kreui se u sredini II brzinom v2 pree put A D . Poto je v1>v2 to je i BC > A D . Za
AD
rastojanje A D vai relacija t = . Odavde slijedi
v2
BC AD
= (7.83)
v1 v2
Crte 7.15
Vidi se da je valni front pri prelasku iz sredine I u sredinu II promijenio pravac, odnosno
dolo je do prelamanja vala. Iz pravokutnih trokuta A BC i A CD slijedi da je
BC = AC sin ; AD = AC sin (7.84)
gdje je prelomni kut.
Uvrtavanjem u relaciju (7.83) dobivamo zakon prelamanja.
sin v1
= = n1.2 (7.85)
sin v 2
Odnos brzina naziva se indeks prelamanja izmeu sredine II i sredine I i obiljeava se sa
n1.2.
86
ELEKTROTEHNIKI FAKULTET
SARAJEVO
INENJERSKA FIZIKA I
7.12 Zvuk
Zvuk je osjeaj koji potie od mehanikih oscilacija koje prima uho a registrira mozak.
U fizici pod zvukom podrazumijevamo sve pojave vezane za mehanike oscilacije ije se
frekvencije kreu u granicama osjetljivost ula sluha.
Ova grana fizike naziva se akustika i u najirem smislu rijei obuhvata mehanike valove koji se
prostiru kroz: gasove, tenosti ili vrsta tijela u opsegu zvunih frekvencija kao i valove koji su sa
viim i niim frekvencijama od granice ujnosti. Granica ujnosti nalazi se priblino na 20 Hz i
20.000 Hz. Ove granice su individualne i ne treba smatrati da su one strogo odreene. Mehanike
oscilacije koje prelaze 20.000 Hz nazivaju se ultrazvuk, a oscilacije ija je frekvencija ispod 20 Hz
nazivaju se infrazvuk.
Zvuni valovi u gasovima i tenostima mogu biti samo longitudinalni dok u vrstim tijelima
mogu biti kako longitudinalni tako i transverzalni. To su obino prostorni valovi koje u
najjednostavnijem sluaju moemo smatrati sfernim valovima. Za normalne jaine zvuka ovi valovi
imaju malu amplitudu koja se kree oko 10-11 m, to je manje od promjera molekule. I pored malih
pomjeranja estica iz ravnotenog poloaja pritisak gasa se poveava i smanjuje u odnosu na normalni.
Prema Hookeovom zakonu, promjena pritiska p = p p 0 , izaziva relativnu deformaciju sredine
V
p = B (7.86)
V
gdje je B zapreminski modul elastinosti. Znak minus dolazi zbog toga to se pri porastu pritiska
smanjuje zapremina, odnosno relativna deformacija je negativna.
Promatrajmo ravni longitudinalni val koji se prostire u plinovitoj sredini (zrak) u smjeru ose x, crte
7.16 i koji moemo predstaviti jednadbom ravnih valova (7.15).
Sp S(p+p)
x
Crte 7.16
Uzmimo element zapremine V = Sx , koji doivljava deformacije sabijanja i istezanja. Relativna
V SV
deformacija je = = . Za sluaj da je x 0 , relacija (7.86) dobiva oblik
V Sx x
86
p = B (7.87)
x
Diferenciranjem (7.15) po x, dobivamo izraz za relativnu deformaciju
= kA sin (t kx ) (7.88)
x
odnosno
p = B A sin(t kx) (7.89)
v
ili
p = p 0 sin (t kx ) (7.90)
Iz (7.90) vidimo da je promjena pritisaka pri prostiranju longitudinalnog vala kroz plinovitu
sredinu sinusna funkcija. To znai da je u tokama du pravca prostiranja vala u kojima su
elongacije maksimalne, promjena pritiska p = 0 , a u tokama gdje je deformacija slojeva gasa nula,
promjena pritiska maksimalna. Prostiranje ovih valova kroz gas izaziva naizmjeninu kompresiju i
ekspanziju gasa. Amplitude promjene pritiska pri najveoj jaini zvuka ne prelaze 30 N/m2,to je
N
neznatno u odnosu na atmosferski pritisak , koji iznosi oko 10 5 .ovjekovo uho moe da osjeti
m2
zvuk i kad amplituda pritiska padne na svega 20 Pa .
Snaga P koja se prenosi valom, jednaka je koliini energije koju prenosi zvuni val u jedinici
vremena kroz jedininu povrinu, normalnu na pravac prostiranja vala.
Koristei ope izraze za snagu P = F v i sila F = p S, dobit emo snagu vala koji se prenosi
kroz popreni presjek S.
P = pSv (7.92)
poto je
v= = A sin (t kx ) (7.93)
t
87
1 p02
PSR = S = const p 02 (7.96)
2 v
Srednja snaga proporcionalna je kvadratu amplitude promjene pritiska. Snaga pri emitiranju
obinog govora iznosi svega 10-5 W, dok se zvuk moe osjetiti (ulom sluha) i do granice 6 10-17 W.
1
Adijabatska promjena je takva promjena stanja plina kada nema razmjene toplote sa okolinom
Q = 0 .
88
T T
v = v0 = 331
T0 273
gdje je vo= 331 m/s, brzina zvuka u zraku na temperaturi To= 273 K.
2
Ch. Doppler (1803-1853), austrijski matematiar i fiziar
89
Crte 7.17
Valovi nisu vie sadrani jedan u drugom nego su obuhvaeni konusom AOB tzv. Machov
(Mahov) konus. Da bi dolo do zvune eksplozije (proboj zvunog zida) brzina izvora mora biti vea
od brzine zvuka, tj. viz>344 m/s.
90
Crte 7.18 Crte 7.19
Crte 7.20
91
Frekvencija je jednaka
n F
fn = (7.114)
2l
gdje je n= 1, 2, 3... Za n = 1 imamo osnovni ton.
Osciliranje zranih stupova moe se ostvariti u cijevima koje mogu biti otvorene na jednom kraju
ili na oba kraja.
Ako je cijev otvorena na jednom kraju, onda e se uvijek na otvorenom kraju obrazovati trbuh a na
zatvorenom kraju vor stojeeg vala. Napomenimo da se u zranim stupovima mogu obrazovati samo
longitudinalni stojei valovi koji su na crteu 7.21 prikazani tokastim linijama.
Crte 7.21
ovjek prima zvuk pomou ula sluha: uha. Uho je vrlo sloen organ koji zvune oscilacije prenosi
kroz sluni kanal do bubne opne, zatim preko niza sloenih opruga do Cortijevog ( Korti ) organa koji
se sastoji iz vlakana do kojih dolaze sluni nervi. Vlakna imaju razliite duine i napetosti, pa im
odgovaraju odreene rezonantne frekvencije. Pod utjecajem zvuka odreena vlakna stupaju u
rezonantno osciliranje i nadrauju odreene nervne zavretke, koji te nadraaje prenose od mozga, pa
ovjek moe odvojeno da osjeti komponente sloenoga zvuka. Postojanje dva organa sluha ( uha )
omoguava ovjeku da ocijeni pravac prostiranja zvuka. Ovo je posljedica sposobnosti mozga da
92
registrira faznu razliku oscilacija koje stiu do uiju. Kod subjektivnog osjeaja zvuka, razlikuju se
tri njegove osobine: visina, boja i intenzitet (jaina zvuka).
Crte 7.22
umovi imaju neprekidni akustiki spektar. Oscilacije sa linijskim spektrom izazivaju osjeanje
zvuka sa vie ili manje odreenom visinom zvuka. Takav zvuk se naziva tonalni zvuk. Tonalni zvuk se
odreuje osnovnom najmanjom frekvencijom. Razliit spektralni sastav zvuka, koje proizvode razni
muziki instrumenti omoguuje da se po sluhu razlikuje, flauta od violine ili klavira.
U ovom izrazu se ne pojavljuje amplituda A koja se praktino teko mjeri, to nije sluaj sa
amplitudom pritiska po. Jedinica intenziteta zvuka u SI - sistemu je W/m2. Koritenje ove jedinice
nije pogodno jer je raspon intenziteta zvuka, koji se javlja u svakodnevnom ivotu izraen u ovim
jedinicama 1012 puta vei od onog minimalnog koji se moe uti. S druge strane ulo sluha detektira
zvuk po logaritamskom zakonu.
Prema zakonu Weber - Fechnerovom (Veber-Fehnerov), psihofiziki zakon, ulo sluha osjeaja
gradaciju jaine zvuka priblino kao logaritam intenziteta zvuka.
93
Na osnovu ove zakonitosti ustanovljena je skala nivoa jaine zvuka. Zvuni val koji jo moe
izazvati osjeaj zvuka mora imati minimalnu vrijednost Io koja se naziva prag ujnosti i iznosi
W
priblino 10 12 , pri frekvenciji 1000 Hz.
m2
Za ostale frekvencije javlja se veliko odstupanje izmeu fizike jaine zvuka i subjektivne jaine
zvuka. Iz ovih razloga za subjektivnu jainu zvuka uvedena je takoer logaritamska skala sa jedinicom
koja se zove fon. Kod 1 000 Hz decibel i fon se priblino poklapaju.
94
Crte 7.23
Kada doe na granicu izmeu dvije sredine, zvuni val se u opem sluaju djelomino odbija od
granice, a djelomino prodire u drugu sredinu i produuje u njoj da se prostire. Val postepeno slabi pri
prostiranju kroz danu sredinu i energija osciliranja prelazi u druge oblike energije. U prostorijama
srednjih dimenzija zvuni val pretrpi nekoliko stotina uzastopnih odbijanja od zidova dok njegova
energija ne opadne ispod granice ujnosti. U velikim prostorijama zvuk se moe uti u toku nekoliko
sekundi poslije iskljuenja izvora, uslijed postojanja odbojnih valova. Suvie sporo priguenje
pogorava akustike osobine prostorije i izaziva jako odjekivanje ali i suvie brzo amortizovanje vala
takoer nije pogodno jer se u prostoriji dobije slab zvuk. Pri proraunu akustikih osobina prostorija
upotrebljava se vrijeme u toku koga se energija zvuka smanji na 10-6 dio prvobitne vrijednosti, tj.
W=10-6W0, ovo vrijeme se naziva vrijeme reverberacije (jeke). Poto je priguenje valova razliito
za razliite frekvencije usvojeno je da se vrijeme reverberacije odreuje pri frekvenciji 512 Hz.
Optimalno vrijeme reverberacije za koncertne sale i predavaonice je reda veliine 1s.Oznaimo
gustou zvune energije u poetnom trenutku sa uo. Oznaimo sa koeficijent apsorpcije pri
odbijanju, i neka je broj odbijanja u jedinici vremena n. Tada je smanjenje gustoe energije du za
vrijeme dt jednako
du = nudt (7.122)
Napiimo ovaj izraz u obliku
du
= ndt (7.123)
u
odnosno
d (ln u ) = d (nt ) (7.124)
Poto su diferencijali dvije veliine meusobno jednaki sami veliine se razlikuju za aditivnu
konstantu.
lnu = nt + C (7.125)
Poto je za t = 0, u = uo to je
C=lnuo (7.126)
pa jednadba (7.121) dobiva oblik
95
u
ln = nt
u0
odakle je
u = u 0 e nt (7.127)
7.12.8 Ultrazvuk
Da bi dobili usmjereni val, blizak ravnom valu, dimenzije izvora vala moraju biti mnogo puta vee
od valne duine. Zvuni valovi u zraku imaju duinu otprilike od 15 m do 15 mm. U tenim i vrstim
sredinama valna duina je jo vea (brzina rasprostiranja zvunih valova u tim sredinama je vea nego
u zraku). Napraviti izvor koji bi stvarao usmjereni val sline duine praktino je nemogue. Drukije
stoji stvar sa ultrazvunim valovima, ija je duina mnogo manja. Sa smanjenjem valne duine efekt
difrakcije postaje zanemariv. Iz ovih razloga ultrazvuni valovi mogu biti dobiveni u obliku
usmjerenih snopova, slinih svjetlosnim snopovima.
Za dobivanje ultrazvunih valova koriste se uglavnom dva fizikalna efekta: efekt magnetosrikcije
i piezoelektrini efekt.
Za dobivanje ultrazvuka najee koriteni nain je baziran na inverznom piezoelektrinom
efektu. Ploice nekih metala (kvarca, titanit barija itd.) pod djelovanjem elektrinog polja deformiraju
se (skupljaju i izduuju ovisno o smjeru polja). Ako stavimo takvu ploicu izmeu metalnih obloga na
koje prikljuimo izvor naizmjenine struje, izazvat e se prinudne mehanike oscilacije ploe, crte
7.23.
96
Crte 7.24
Pri emu je relativna deformacija ploe razmjerna prikljuenom elektrinom naponu U ( ~ ) na
oblogama kondenzatora
d ~
= kU (7.133)
d
Ove oscilacije postaju naroito intenzivne ako se frekvencija promjena elektrinog napona
podudara sa frekvencijom vlastitih oscilacija ploe. Kao to smo vidjeli osnovni nain osciliranja tapa
ima valnu duinu = 2d gdje je d debljina ploice izmeu elektroda. Poto brzina zvuka u kvarcu
iznosi v = 5 300 m/s to e npr. ploica debljine jednog milimetra oscilirati frekvencijom
v 5300
f = = = 1,325MHz (7.134)
2 0,002
Drugi nain dobivanja ultrazvuka sastoji se u tome da se feromagnetni materijali (Fe, Ni i neke
legure) pri djelovanju promjenjivog magnetnog polja lagano deformiraju. Ta pojava naziva se
magnetostrikcija. Ako stavimo feromagnetnu ipku u promjenjivo polje (npr. unutar indukcionog
kalema s naizmjeninom strujom) mogu se izazvati njene mehanike oscilacije, koje e ponovo biti
naroito intenzivne pri rezonanciji.
Crte 7.25
97
Osnovno svojstvo ultrazvuka po kojem se on razlikuje od zvuka je gotovo pravolinijsko
prostiranje. Dok se zvuk iri gotovo u svim smjerovima u obliku sfernih valova sa izraenim efektom
difrakcije, kod ultrazvuka se moe napraviti izvor koji emitira ravne valove kod kojih je efekt
difrakcije zanemariv. Pored ovoga, intenzitet valova proporcionalan je kvadratu frekvencije, to znai
da, energija ultrazvunog vala visoke frekvencije je znatno vea od energije zvunog vala niske
frekvencije iste amplitude.
Ploice kvarca pri frekvenciji 1,5 MHz mogu proizvesti zvunu energiju jaine i do 20W/cm2.
Znaajna osobina, koja je bitna za koritenje ultrazvuka, je mala apsorpcija pri prolazu
ultrazvuka kroz vrsta i tena tijela.
Primjena ultrazvuka. Ultrazvuk se u metalima i drugim vrstim tijelima prostire sa relativno malim
gubicima, tj. sa malom apsorpcijom. Na ovoj osobini zasnovane su vane primjene ultrazvuka u
ispitivanju homogenosti materijala (defektoskopija). Prijenos informacija u vodi mogu je iskljuivo
ultrazvunim valovima, jer radio valovi imaju veliku apsorpciju u vodi. Djelovanje ultrazvuka zasniva
se na tri efekta: kavitacija, koagulacija i termiko djelovanje. Koje e se djelovanje ispoljiti i u kojoj
mjeri, zavisi od vie faktora od kojih su najvaniji slijedei: sredina u kojoj djeluje ultrazvuk,
frekvencija, intenzitet zraenja i vrijeme zraenja.
Sve primjene ultrazvuka u tenostima zasnivaju se na djelovanju kavitacije, koja nastupa pri
odreenom intenzitetu. Pod kavitacijom u hidrodinamici se podrazumijeva obrazovanje mjehuria u
fluidu, uslijed vrtloenja i zagrijavanja. Ultrazvuni val dovoljnog intenziteta, proizveden u tenosti. U
fazi dilatacije, stvorit e se potpritisak koji e dovesti do obrazovanja mjehuria u tenosti koja je pod
djelovanjem ultrazvunog vala. Gasni mjehurii se ponaaju kao mehaniki oscilatorni sistem koji
mogu biti apsorberi energije. Na osnovu efekta kavitacije ultrazvuk se moe primijeniti za:
Obrada metala, stakla i keramike. Ultrazvuk se sa velikim uspjehom koristi za obradu tvrdih
materijala (metala, stakla i keramike). Na crteu 7.26 dana je shema ureaja, baziranog na
efektu magnetostrikcije, za obradu tvrdih materijala.
3
Karborundum, vrlo tvrdi materijal.
98
Crte 7.26
99