Biološke Osnove Doživljavanja I Ponašanja

You might also like

Download as docx, pdf, or txt
Download as docx, pdf, or txt
You are on page 1of 8

2.

BIOLOKE OSNOVE DOIVLJANJA I


PONAANJA
IVANA STANICA
ivano tkivo graeno je od ivanih stanica i glija stanica te mnogo krvnih ilica
ili kapilara.
ivane su stanice osnovne graevne jedinice ivanog sustava.
Glija stanice sudjeluju u raznim pomonim funkcijama: uvruju ivano tkivo,
sudjeluju u prehrani ivanih stanica i izbacivanju tetnih stvari, urastaju na
mijestima oteenja ianih stanica, ima ih oko 10 puta vie od ivanih stanica,
rije glija na gr. znai ljepilo otkuda su i dobile ime

ivana stanica ili neuron sastoji se od staninog tijela i izdanaka.


Stanino tijelo graeno je od citoplazme i stanine jezgre i tvori sivu masu
ivanog sustava.

DENDRITI I AKSON
Na staninom tijelu razlikujemo dvije vrste izdanaka: dendrite i akson.

Nakupine ivanih stanica ine ganglije, a snopovi izdanaka ivanih stanica


sastavljenih od aksona ine ivce i bijelu masu ivanog sustava.

Dendriti su kratki izdanci koji izlaze iz staninog tijela. Obino ih ima vie na tijelu
stanice i krai su od aksona.
Njihova funkcija je primanje poruka iz osjetila ili drugih ivanih stanica i
prenoenje tih poruka putem tijela stanice na akson.

Akson zapoinje na staninom tijelu i postoji samo jedan. Moe biti dug od
nekoliko mikrona do jednog metra.
Osnovna funkcija aksona je da prenosi poruke s jedne ivane stanice na drugu ili
na izvrne organe(efektore) tj. miie i lijezde.
Akson moe biti obavijen mijelinskom ovojnicom. Du mijelinske ovojnice nalaze
se male poprene pukotine koje se nazivaju Ranvierovim prstenovima. Oni
omoguuju skokovito prenoenje ivanog impulsa od jednog do drugog prstena
pa zbog toga mijelinizirani aksoni bre prenose informacije.

Akson se na zavretku grana u vei broj tankih nastavaka na ijim su krajevima


zadebljanja tj. zavrni vorii kojima se ivana stanica prislanja na membranu
susjedne ivane stanice.
U njima su uskladitene posebne kemijske tvari koje nazivamo
neuroprijenosnicima ili neurotransmiterima koji omoguuju prijenos poruka s
jedne ivane stanice na drugu.

VRSTE IVANIH STANICA


Postoje 3 vrste ivanih stanica:
- senzorni, tjelesni ili aferentni neuroni - prenose poruke iz osjetila u
kraljeniku modinu ili mozak
- motorni ili eferentni neuroni - prenose poruke iz mozga i kraljenike
modine u izvrne organe
- interneuroni - nalaze se izmeu dva neurona, primaju ivane impulse od
senzornih neurona i alju ih drugim interneuronima ili motornim
neuronima, najbrojnije su ivane stanice, a najvie ih ima u mozgu,
povezani su iskljuivo s drugim ivanima stanicama, a ne s osjetilima ili
efektorima
Osnovna svojstva ivanih stanica su da se ne dijele odnosno ne obnavljaju i da
su podraljive tj. iritabilne.

IVANI IMPULSI
ivani impulsi su kratkotrajne elektrine promjene na membrani ivane stanice
kojima se obavijesti preko aksona prenose iz jednog dijela ivanog sustava u
drugi, iz osjetila u ivani sustav, ili iz ivanog sustava do izvrnih organa.
ivani impuls uvijek se iri u smjeru dendrit -> tijelo -> akson.
Brzina irenja impulsa kroz mozak vea je od 300 km/h.

SINAPSA
Mjesto na kojem se zavrni vori jedne ivane stanice prislanja na membranu
druge stranice zove se sinapsa.
Najee su sinapse izmeu aksona i dendrita jedne stanice ili aksona i staninog
tijela jedne stanice.
Kada ivani impuls stigne na kraj jedne ivane stanice oslobaa se
neuroprijenosnik koji se na susjednoj ivanoj stanici vee za posebne molekule
koje se zovu receptori.

NEUROPRIJENOSNICI
Najpoznatiji neuroprijenosnici su: acetilkolin, noradrenalin, serotonin, dopamin i
gama-aminobuturika kiselina (GABA).
Posebnu skupinu ine endogeni morfini, endorfini ili neuroaktivni peptidi. Njihova
glavna funkcija je reguliranje osjetljivosti na bol.
Za normalnu funkciju ivanog sustava koliina odreenog neuroprijenosnika ne
smije biti ni prevelika ni premala.
Prevelika ili premala koliina nekog neuroprijenosnika moe izazvati razliite
poremeaje.
Premala koliina acetilkolina znatno smanjuje mogunost pamenja novih
injenica.
Prevelika koliina acetikolina uzrokuje grenje skeletnih miia.
Premala koliina dopamina uzrokuje tremor, podrhtavanje ruku ili cijelog tijela kao
i tekoe u hodanju ili obavljanju voljnih pokreta.
Prevelika koliina dopamina moe uzrokovati shizofreniju.
Prevelika koliina serotonina uzrokuje smanjenje apetita i seksualne elje,
ubrzavanje motornih funkcija, a premala koliina uzrokuje depresiju.
Premala koliina noradrenalina uzrokuje uzbuenje i tjeskobu, a prevelika
depresiju.

PODJELA IVANOG SUSTAVA


ivani sustav dijeli se na sredinji i periferni.
SREDINJI IVANI SUSTAV
Sredinji se dijeli na mozak i kraljeniku modinu.
Mozak je zatien lubanjom, a kraljenika modina kraljenicom.
I mozak i kraljenika modina zatieni su tekuinom koja se naziva cerebralni
likvor u kojem mozak pliva i koja ga titi od udaraca od stijenke lubanje.
Mozak tei 1400g.
Unutar mozga se nalaze 3 cjeline: mali mozak, veliki mozak i modano deblo.
PERIFERNI IVANI SUSTAV
Periferni ivani sustav dijeli se na somatski ili tjelesni i autonomni ili vegetativni
ivani sustav.
U periferni .s. ubrajaju se neke manje nakupine ivanih stanica koje se nalaze
izvan sredinjih dijelova i izdanci ivanih stanica koji povezuju sredinji .s. s
raznim strukturama na periferiji kao to su osjetila, miii i lijezde. On ukljuuje
sve druge ivane stanice koje nisu dio centralnog ivanog sustava, odnosno sve
neurone koji nisu dio mozga i kralj.modine.

SOMATSKI IVANI SUSTAV


Somatski ili tjelesni .s. u vezi je s osjetilima i skeletnim miiima. On kontrolira
voljne pokrete, kao i neke nevoljne pokrete vezane uz odranje ravnotee i
napetost miia pri odreenom poloaju tijela mpr. pri stajanju ili sjedenju. On
regulira odnose izmeu organizma i okoline.

AUTONOMNI IVANI SUSTAV


Autonomni ili vegetativni .s. regulira odnose unutar organizma. U vezi je s
unutarnjim organima npr. eludcem, pluima i omoguuje regulaciju procesa u
organizmu nunih za odravanje ivota. ivci autonomnog .s. reguliraju rad srca,
disanje, pritisak krvi u krvnim ilama, rad eludca i crijeva. Naziv vegetativni
znai da taj dio .s. kontrolira funkcije neophodne za odranje ivota, a naziv
autonomni jer te reakcije nisu voljne, ve se odvijaju automatski.

Dijeli se na simpatiki .s. i parasimpatiki .s.

Simpatikus priprema organizam za situacije koje su naporne, opasne ili


neoekivane. On ubrzava rad srca, ubrzava i produbljuje disanje, povisuje krvni
tlak i usporava probavu. On se aktivira kada je organizmu potrebna dodatna
energija i kada se pojedinac sprema na akciju.
Parasimpatikus regulira procese koji organizmu omoguuju tednju energije. On
usporava rad srca, usporava disanje, smanjuje krvni tlak i pospjeuje probavu i na
taj nain u organizmu stvara zalihe energije.
KRALJENIKA MODINA
Kraljenika modina provodi ivane impulse iz pojedinih organa prema mozgu i
obrnuto. Sredinji dio k.m. ine tijela ivanih stanica odnosno sivu masu k.m.
Oko sredinjeg dijela nalazi se bijela masa ivanog sustava koju ini niz snopova
ivanih vlakana.
Ona ima dvostruku funkciju.
Prva je provodna funkcija tj. kroz k.m. se impulsi iz osjetila smjetenih u trupu i
udovima provode u vie dijelove sredinjeg .s. Isto tako, impulsi iz sredinjeg .s.
se kroz k.m. provode do miia.
Drugo, u k.m. se nalaze centri razliitih refleksa. Refleksi su miine reakcije ili
reakcije neke lijezde koje nastaju tako da se ivani impulsi iz osjetila do
izvrnog organa prenesu ivanim putem koji je odreen naslijeem. Dio
refleksnih centara omoguuje zatitu organizma od tetnih podraaja, a drugi dio
regulira refleksne reakcije koje su nune za obavljanje niza motornih radnji kao
to su stajanje, hodanje itd. Refleksni su centri u k.m. pod utjecajem nadreenih
struktura u sredinjem ivanom sustavu. Zato kada nam medicinska sestra vadi
krv i ubode nam prst iglom, prst neemo odmaknuti, iako bi refleksna reakcija na
ubod bila njegovo odmicanje.

MODANO DEBLO
Modano deblo ini stranji dio mozga, a nalazi se na mjestu gdje kraljenika
modina ulazi u lubanju i spaja se s mozgom.
U donjem dijelu modanog debla smjeteni su centri nekih refleksa koji su prijeko
potrebni za odravanje ivota: centri za disanje, za rad srca, za regulaciju krvnog
tlaka kao i centri sloenijih refleksa poput gutanja, povraanja, treptanja, kihanja,
dotjecanja suza i sline.
U gornjem dijelu se nalaze nakupine ivanih stanica koje su u vezi s osjetilima za
vid i sluh zahvaljujui kojima moemo pratiti predmete koji se pokreu,
izbjegavati sudar dok hodamo itd.
Kroz modano deblo prolaze snopovi vlakana koji kraljeniki modinu povezuju s
mozgom.
U modanom se deblu nalazi i ivana struktura koja se zove retikularna
formacija. Ona je nuna da bi organizam ostao budan i opa razine aktivacije
organizma ovisi o tome koliko su aktivne stanice u retikularnoj formaciji.
Ponekad se naziva stari mozak, jer se pojavio kod ovjekovih predaka prije vie
milijuna godina.

MALI MOZAK
Mali mozak se nalazi iza modanog debla, uz donji stranji dio lubanje. On
omoguuje odravanje ravnotee tijela, regulira tonus miia i sudjeluje u
izvoenju svih voljnih pokreta.
Bolesti malog mozga oituju se nizom poremeaja u motorici i u koordinaciji tj.
usklaivanju pokreta.

VELIKI MOZAK
Veliki mozak sjedite je svih psihikih procesa i subjektivnih iskustava, upravlja
motorikom, usklauje rad cijelog organizma i nadreeni je centar niim ivanim
strukturama.
Sastoji se od dviju polutki ili hemisfera koje su meusobno spojene poprjenim
ivanim vlaknima koja omoguuju suradnju meu polutkama.
Na povrini se nalazi tanak sloj ivanih stanica koje ine koru velikog mozga.
Na velikom se mozgu razlikuju etiri dijela koja se nazivaju renjevima.
Sprijeda je eoni ili frontalni reanj, sa stranje gornje strane tjemeni ili
parijentalni reanj, sa strane sljepooni ili temporalni reanj, a straga zatiljni ili
okcipitalni.
Sredinja pukotina dijeli tjemeni od eonog renja, a bona pukotina dijeli
sljepooni i tjemeni reanj.

Veliki se mozak dijeli na talamus, limbiki sustav, hipotalamus i koru velikog


mozga.

Talamus je graen od veeg broja manjih nakupina ivanih stanica ili jezgara. Do
talamusa se prenose ivani impulsi iz svih osjetila, osim iz osjetila za njuh. Iz
talamusa impulsi odlaze u razliita podruja kore velikog mozga gdje nastaju
osjeti. Dijelovi talamusa povezani s retukularnom formacijom u suradnji s korom
velikog mozga omoguuju da se iz mnotva informacija koje stiu iz razliitih
osjetila odabere njihov ogranien broj odnosno od mnotva podtraaja odabiru se
one informacije koje su u danom trenutku vane za ivo bie.

Limbiki sustav obuhvaa niz struktura koje su smjetene s unutarnje strane


svake polutke. Povezan je s gotovo svim dijelovima ivanog sustava. Ima vanu
ulogu u nastanku uvstava, posebice uvstava straha i srdbe. U njemu su
smjetena tzv. podruja nagrade. U njegov sastav ubraja se i struktura koja se
zove hipokampus. Hipokampus je ukljuen u procese pamenja. Bolesnici kojima
je oteen hipokampus ne mogu pamtiti nikakve nove sadraje, iako se sjeaju
onoga to su nauili ili doivjeli prije ozljede hipokampusa.

Hipotalamus je smjeten ispod talamusa. Povezan je s glavnom lijezdom s


unutarnjim izluivanjem tj. hipofizom. Iz nekih se dijelova hipotalamusa izluuju
posebne kemijske tvari koje uvjetuju izluivanje nekih hormona iz hipofize i na taj
nain ivani sustav preko hipotalamusa utjee na rad sustava lijezda s
unutarnjim izluivanjem.
Hipotalamus je glavni centar u mozgu koji usklauje rad vegetativnog ivanog
sustava, te tako regulira tjelesnu temperaturu i krvni tlak. U njemu su glavni
centri za eu i glad, te centri za regulaciju seksualnog ponaanja. Zajedno s
dijelovima limbikog sustava hipotalamus ima vanu ulogu u regulaciji uvstava.

Kora velikog mozga dio je ivanog sustava koji se tijekom evolucije najkasnije
razvio. Ona je odgovorna za odvijanje najsloenijih psihikih procesa kao to su
miljenje i govor. U kori velikog mozga nervna aktivnost moe prei u
psihonervnu aktivnost ija je osnovna osobina da je praena subjektivnim
doivljajem.

Postoje senzorna, motorna i asocijativna podruja kore velikog mozga.


Senzorna podruja su podruja u koja stiu ivani impulsi iz pojedinih osjetila.

Podruja odgovorna za obradu informacija primljenih preko receptora za vid


smjetena su u zatiljnom renju (stvaranje slike predmeta koji promatramo), u
donjem dijelu sljepoonog renja (prepoznavanje onoga to gledamo) i u
stranjem dijelu tjemenog renja (percepcija poloaja predmeta).

Podruja za sluh - sljepooni reanj


Centri za dodir, hladno, toplo i bol (koni osjeti) - tjemeni reanj
Centri za njuh - eoni reanj
Veliina mozgovnog podruja koje prima informacije iz pojedinih organa nije
povezana s njihovom veliinom, ve s njihovom osjetljivou pa tako osjetljiviji
organi provode vie impulsa do mozga i zato vei dio mozga prima informacije iz
njih. pr - vrci prstiju osjetljiviji od pete, usta osjetljivija od stranjice

Motorna podruja smjetena su s druge strane sredinje pukotine, u stranjem


dijelu eonog renja. Iz motornih podruja ivani impulsi odlaze u miie,
odnosno u tom se dijelu mozga nalaze ivane stanice koje upravljaju voljnim
pokretima naeg tijela.

Glavna asocijativna podruja smjetena su u eonom renju i na granici izmeu


tjemenog, zatiljnog i sljepoonog renja. U as. podrujima u eonom renju
programira se i kontrolira cjelokupno ponaanje jedinke i omoguuju zbivanje
sloenih psihikih procesa kao to su uenje, pamenje, miljenje koji ovjeka
izdvajaju od ostalih ivih bia. Isto tako, slue za planiranje i donoenje odluka
kako emo se u odreenim prilikama ponaati i vana su za inteligentno
ponaanje.

Centri za razumijevanje i produkciju govora u veine ljudi smjeteni su u lijevoj


modanoj polutki.

Centar za razumijevanje govora - stranji dio sljepoonog renja.


Ukoliko doe do njegovog oteenja, ovjek moe govoriti sasvim jasno,
razgovijetno i teno, ali mu reenice nemaju nikakvog smisla, niti razumije
smisao poruke koja mu je upuena.
Centar za izgovaranje rijei - donja stranja strana eonog renja.
Ukoliko je oteen centar za izgovaranje rijei ovjek moe sve razumijeti, ali ima
potekoa u artikulaciji rijei i govori nejasno.

SUSTAV LIJEZDA S UNUTARNJIM IZLUIVANJEM


Hormoni su tvari koje se izluuju iz lijezda s unutarnjim izluivanjem ili
endokrinih lijezda. lijezde hormone izluuju izravno u krvotok i preko krvi se
odvode u stanice tijela.

Hipofiza je glavna endokrina lijezda. Smjetena je na bazi mozga, neposredno


ispod hipotalamusa koji utjee na njezin rad. Veina hormona koji se izluuju iz
hipofize utjee na rad drugih lijezda s unutarnjim izluivanjem. Hormoni koje
izluuje hipofiza su hormon rasta i hormoni koji kontroliraju rad titnjae -
tireotropin, kore nadbubrene lijezde - adrenokortikotropin i spolnih lijezda -
gonadotropini. Zbog nedovoljnog izluivanja hormona rasta u djetinjstvu rast je
patuljast. Prekomjerno izluivanje hormona rasta utjee ne pretjerano visok rast
to se naziva gigantizmom. Hormon rasta ima vanu ulogu u procesima
pamenja.

titnjaa je smjetana ispod grkljana, s obiju strana dunika i izluuje hormon


tiroksin koji regulira brzinu metabolikih procesa u sranicama. Zbog nedostatka
tiroksina u doba najranijeg djetinjstva nastaje teak poremeaj koji se zove
kretenizam, a oituje se u mentalnoj retardaciji i patuljastom rastu.
Nadbubrene lijezde smjetene su iznad bubrega. Sastoje se od dva dijela: kore i
sri. Iz sri se izluuju hormoni adrenalin i noradrenalin. Oni imaju slian uinak
kao i poveana aktivnost simpatikusa pa tako adrenalin ubrzava rad srca i
poveava krvni tlak. Jaka uvstva, npr. uvstva straha i srdbe redovito su
praena poveanim izluivanjem hormona iz sri nadbubrene lijezde. Kora
nadbubrene lijezde izluuje skupinu hormona koja se zajednikim imenom
nazivaju kortikosteoridima, a koji reguliraju metabolizam pojedinih tvari kao to
su minerali, ugljikohidrati, proteini itd. Dugotrajnije doivljavanje neugodnih
uvstava moe uzrokovati poremeaj u izluivanju korikosteorida to opet moe
smanjiti obrambene snage organizma to pogoduje razvoju bolesti.

Spolne lijezde su jajnici ili ovariji u ena i testisi u mukaraca. Iz ovarija se


izluuju neski spolni hormoni estrogeni i progesteron, a testisi izluuju muke
spolne hormone meu kojima je glavni hormon testosteron. Spolni hormoni
djeluju na oblikovanje primarnih i sekundarnih spolnih karakteristika. Spolni su
hormoni i djelomino odgovorni za regulaciju seksualnog ponaanja i utjeu na
razvoj mozga tijekom embionalnog razvoja.

PLACEBO EFEKT
Djelovanje neke tvari koja po svojem sastavu ne moe djelovati na bol zove se
placebo-efekt, a sama tvar placebo. To je supstancija koja ne sadrava ljekovite
tvari i nema medicinsko djelovanje, a upotrebljava se za sugestivan uinak na
lijeenje. Tako placebo u pacijenata koji su uvjereni da je neki lijek uinkovit, iako
nema ljekovite supstancije, on zaista i izaziva oekivani uinak. Primjerice tableta
koja sadri samo eer uzrokuje prestanak glavobolje. Kod osoba u kojih je naen
placebo efekt utvreno je da placebo dovodi do pojaanog luenja endorfina.
Prema tome, oekivanje da e neka tvar smanjiti bol dovela je do pojaane
aktivnosti onih dijelova mozga koji su odgovorni za izluivanje endorfina pa su
centri za bol u mozgu bili smanjeno pobueni ili uope nisu bili pobueni i zato je
doivljaj boli bio smanjen ili ga uope nije bilo. Ne pojavljuje se u svih ljudi.

SPAVANJE
Centri za spavanje smjeteni su u modanom deblu. Modane su stanice i tijekom
spavanja stalno aktivne, a njihovu elektrinu aktivnost moemo mjeriti s pomou
elektroencefalografa (EEG). Elektroencefalografska mjerenja tako pokazuju da se
tijekom spavanja izmjenjuju dvije osnovne vrste spavanja. Spavanje poinje
razdobljem tijekom kojeg su rad srca i disanje usporeni, a krvni tlak i tjelesna
temperatura su snieni. Modani su valovi polagani, frekvencija im je mala, a
imaju veliku amplitudu. No, 60 do 90 minuta nakon poetka spavanja modani se
valovi naglo mijenjaju pa tako njihova frekvencija postaje velika, a amplituda
mala te jako slie valovima koje moemo snimiti kad smo budni i aktivni. Rad
srca, disanje i krvni tlak postaju nepravilni, a miii oputeni, tj. kaemo da
nemaju tonusa. Pojavljuju se brzi pokreti oiju po emu je ova faza i dobila ime
REM spavanje - rapid eye movement, odnosno brzi pokreti oiju. REM faza gotovo
je uvijek praena sanjanjem. Prva faza koja nije praena brzim pokretima oiju
naziva se NON-REM spavanje. Razdoblja NON-REM i REM spavanja izmjenjuju se
tijekom noi, uz napomenu da faze REM spavanja postaju sve ee i due kako
se pribliava jutro. Pretpostavlja se da NON-REM spavanje slui oporavku
organizma koji se iscrpio dok smo bili budni, a neka istraivanja upuuju da REM
spavanje pospjeuje pamenje.

RAZLIKE IZMEU LIJEVE I DESNE MOZGOVNE


POLUTKE
Lijeva polutka uglavnom je povezana s desnim dijelom tijela, a desna polutka je
povezana s lijevim dijelom tijela. Informacije koje dolaze iz lijeve strane vidnog
polja odlaze u desnu mozgovnu polutku, a informacije koje dolaze iz desne strane
vidnog polja odlaze u lijevu mozgovnu polutku. U bolesnika koji su bolovali od
epilepsije i u kojih lijekovima nije bilo mogue sprijeiti ili ublaiti este i teke
epileptike napadaje pokualo se iste ublaiti presijecanjem ivanih vlakana koja
povezuju desnu i lijevu modanu polutku. Nakon operacije napadaji su postali
rjei i laki. U bolesnika nisu nastale neke oite promjene u njihovim
intelektualnim sposobnostima, motivaciji ni uvstvima i mogli su normalno
pokretati obje strane tijela. Ali istraivanja su pokazala znatne razlike u njihovoj
uspjenosti rjeavanja razliitih zadataka.

U jednom su istraivanju ispitanici zamoljeni da gledaju u jednu toku u sredini


vidnog polja. Zatim im se vrlo kratko, u djeliu sekunde, na lijevoj odnosno desnoj
strani vidnog polja prikazala rije ili slika. Vrijeme ekspozicije bilo bi dovoljno
kratko da ispitanik nema vremena promijeniti toku fiksacije. Ljudski vidni osjetni
sustav graen je tako da se sve to se nalazi lijevo od toke fiksacije projicira u
desnu polutku, i obratno, sve to se nalazi desno od toke fiksacije projicira se u
lijevu polutku. Ispitanici su zatim zamoljeni da kau to su vidjeli, da to nacrtaju ili
da rukom odaberu iz skupine predmeta onaj koji su vidjeli. Kada im je prikazana
rije ili neki predmet u desno vidno polje bez potekoa su mogli rei to su
vidjeli, ili to napisati desnom rukom, no nisu mogli napisati lijevom rukom. S
druge strane kada im je isto prikazano u lijevo vidno polje, tada nisu mogli rei
to su vidjeli, ili bi rekli da su vidjeli samo bljesak. No kada ih se zamolilo da iz
skupine predmeta lijevom rukom izaberu to su vidjeli bez problema su to mogli
uiniti. Istraivai su tako zakljuili da je lijeva polutka specijalizirana za govor, a
desna za shvaanje sloenih prostornih odnosa.

You might also like