View

SVEUILITE U SPLITU
FAKULTET GRAEVINARSTVA ARHITEKTURE I GEODEZIJE
DIPLOMSKI RAD
Hrvoje Peni
Split, 2016.
SVEUILITE U SPLITU
FAKULTET GRAEVINARSTVA ARHITEKTURE I GEODEZIJE
Hrvoje Peni
Integralni koncept odvodnje urbanih oborinskih voda

u krkim podrujima
Diplomski rad
Split, 2016.
Integralni koncept odvodnje urbanih oborinskih voda u krkim
podrujima
Saetak:
U radu se iznosi problematika urbanih oborinskih voda, strategije i planovi za odrivo upravljanje
oborinskih voda, a posebno onih u krkim podrujima. Na podruju naselja Bruje na otoku Hvaru
analizira se primjena sustava odvodnje oborinskih voda. Analiziraju se dva koncepta: klasini i
integralni. Utvreno je da je integralni koncept znatno povoljniji ekonomski, ekoloki i drutveno.
Kljune rijei:
Oborinske vode, Urbani vodni sustav, Odrivost, Kr, Integralni koncept, Vodna bilanca, Zelena
infrastruktura, Brusje
Integral concept of urban stormwater managment in karst areas
Abstract:
This paper discusses the problems of urban rainwater, strategies and plans for sustainable
management of urban rainwater, especially those in the karst areas. It analyzes the application of
storm water drainage system in the area of the village Brusje on the island of Hvar. Analysis has
two concepts: classic and integrated . It was found that the integrated concept is more favorable
economically , environmentally and socially .
Keywords:
Storm water, Urban water system, Sustainability, Karst, Integral concept, Water balance, Green
Infrastructure, Brusje
Zahvaljujem mentoru prof. dr. sc. Juri Margeti na pomoi pri pisanju ovoga rada.
Hvala mojoj obitelji na velikoj podrci tijekom studiranja.
Posebno hvala mojoj zarunici koja mi je bila najvea motivacija i oslonac.
Sadraj
1. Uvod ...................................................................................................................... 1
2. Urbani vodni sustav oborinskih voda ................................................................ 3
2.1. Urbani vodni sustav ................................................................................................ 3
2.2. Utjecaj urbane sredine na vodne resurse ................................................................ 6
2.3. Urbani (eko)sustav ................................................................................................. 8
3. Strategije i planovi odrivog razvoja ............................................................ 10
4. Sustav odvodnje, proiavanja i zbrinjavanja oborinskih voda ............... 13
4.1. Sustav odvodnje oborinskih voda ........................................................................ 13
4.2. Smjernice i metodologija rjeavanja problema oborinskih voda ......................... 15
5. Kr i vodni resursi u kru kao prijamnici oborinskih voda urbanih

sredina .............................................................................................................. 17
5.1. Znaajke krkih podruja u Hrvatskoj ................................................................. 17
5.2. Vodni resursi u kru ............................................................................................. 20
5.3. Retencijski kapaciteti u kru ................................................................................ 22
5.4. Zakljuak .............................................................................................................. 23
6. Integralni koncept odvodnje urbanih oborinskih voda ................................. 24
6.1. to je integralni pristup rjeavanja odvodnje ? .................................................... 24
6.2. Prednosti integralnog pristupa .............................................................................. 25
6.3. Uloga zelenih povrina ......................................................................................... 27
6.4. Tipovi rjeenja integralne odvodnje po namjeni .................................................. 28
7. Planiranje i projektiranje rjeenja .................................................................. 31
7.1. Osnovne teoretske postavke ................................................................................. 31
7.1.1. Vertikalna bilanca voda 32

7.1.2. Evaporacija i evapotranspiracija 34
7.1.3. Infiltracija 35
7.2. Retencije ............................................................................................................... 38
7.3. Bioloki procesi u zelenoj infrastrukturi .............................................................. 40
7.4. Istrani radovi infiltrometarska stanica ............................................................. 43
7.4.1. Opis hidrolokog sistema 44
7.4.2. Ulazni podaci 46
7.4.3. Izlazni podaci 46
8. Primjer Brusje ............................................................................................... 48
8.1. Osnovni podaci o stanju u prostoru ...................................................................... 48
8.2. Rjeenje odvodnje integralni koncept ............................................................... 51
8.2.1. Krovne vode (kinica) 51
8.2.2. Povrinske vode okunice 56
8.2.3. Vee asfaltne povrine trgovi, parking povrine 57
8.2.4. Prometnice 60
8.2.5. Oborinske vode industrijskih zona 62
8.3. Rjeenja kojima se voda akumulira radi ponovnog koritenja............................. 64
8.4. Rjeenje odvodnje retencijski bazen ................................................................. 65
9. Zakljuak i preporuke .................................................................................... 71
Literatura: .............................................................................................................. 72
Hrvoje Peni Diplomski rad
1. UVOD
Napretkom tehnologija i poveanjem broja stanovnika dolazi do ubrzane izgradnje urbanih

sredina. Izgradnja e dalje biti u porastu, ali ako se odvija na sadanji nain, moe doi do
posljedica u budunosti gdje e se takva nekontrolirana gradnja pokazati nepovoljna za okoli,
urbanu sredinu i ovjeka. Zbog toga je nuno gradnju planirati na principima odrivog graenja.
Odrivost je sposobnost odravanja ravnotee odreenih procesa ili stanja u nekom sustavu. Za
ljude ona je potencijal za dugorono odravanje blagostanja koje pak ovisi o blagostanju
prirodnog svijeta i odgovornoj uporabi prirodnih resursa, te se esto koristi termin odrivi
razvoj. Postoji mnogo dokaza da ovjeanstvo danas ivi neodrivo. Da bi ovjek vratio
uporabu prirodnih resursa unutar granica odrivosti, potrebno je postii konsenzus na svim
razinama stanovnitva, struke i vlasti. ivot na odriv nain mogu je uz razne oblike
reorganizacije ivotnih uvjeta (eko sela, odrivi gradovi), ponovne procjene ekonomskih
sektora (permakultura, zelena gradnja, odriva poljoprivreda) ili unaprjeenje i uporaba
znanosti za nove tehnologije koje su danas sve popularnije i uivaju mnoge beneficije u EU
(zelene tehnologije, obnovljiva energija) do prilagodbi u individualnim ivotnim stilovima
kojima se uvaju prirodni resursi. Principi odrivosti trebaju se primijeniti u svim sektorima pa
tako i u planiranju gradnji urbanog i vodnog sustava, odnosno koritenja voda.
Odrivost voda zahtijeva da razlika u kakvoi izmeu uzete vode i one vraene u vodni resurs
bude pozitivna (bolja kakvoa) te da su gubici (razlika) u koliini mali, ako se ve ne mogu
izbjei, a promjene lokalnoga hidrolokog ciklusa to manje. Da bi se to ostvarilo potrebno je
izgraditi kvalitetan urbani vodni sustav, a potom ga dobro odravati i njime uinkovito
upravljati tako da najmanje mogue troi druge resurse (ljudski rad, energiju, kemikalije...). Na
taj nain se uvaju prirodni resursi te se smanjuje isputanje staklenikih plinova.
Kr je i u ovom dijelu odrivog razvoja poseban kao stanite specifine biocenoze te kao dio
hidrolokog ciklusa. Otjecanje u kru je specifino zbog pukotina i veeg praznog prostora u
tlu kroz koje se voda vrlo brzo kree prema moru. Njegovo zagaenje ovisi o vie faktora, a
najvaniji je procjeivanje zagaivaa kroz razlomljenu stijensku masu. Zbog toga odrivost
voda u krkim podrujima zahtjeva primjenu drugaijih, specifinih metoda.
Mjere odrivog razvoja se trebaju primjenjivati u malim i velikim naseljima. Te mjere

doprinose globalnim ciljevima odrivosti ali i lokalnim. Uvijek se analiziraju tri osnovna pod
1
cilja odrivosti: ekonomski, ekoloki i socijalni. Svaki od njih je jednako vaan za velika kao i
za mala naselja.
Male urbane sredine, pogotovo u Hrvatskoj imaju veliki potencijal za razvoj zelenih
tehnologija, odrive gradnje i planirane odrive urbanizacije ukljuujui i urbane vodne sustave
koje svako naselje treba imati bez razlike je li veliko ili malo. Radi se o sustavu vodoopskrbe,
odvodnje, proiavanja i zbrinjavanja otpadnih voda i mulja te sustava sakupljanja, odvodnje,
proiavanja i zbrinjavanja oborinskih voda.
U ovom radu se obrauje samo problematika oborinskih voda.
Umjesto konvencionalnih metoda izgradnje sustava za odvodnju oborinskih voda, moemo

pristupit integralnom pristupu koji smanjuje negativno djelovanje povrinskih i oborinskih voda
na urbanom prostoru, poveava ambijentalnu vrijednost pojedinih dijelova naselja uz optimalnu
ekonomsku uinkovitost i zatitu prostora u cjelini. To je takozvana zelena infrastruktura
oborinskih voda.
2
2. URBANI VODNI SUSTAV OBORINSKIH VODA
2.1. Urbani vodni sustav
Urbani vodni sustav (UVS) je dio prirodnog hidrolokog ciklusa koji ukljuuje slivno podruje
grada i izgraene i neizgraene dijelove prirodnoga vodnog sustava na podruju grada kao to
su:
zahvaanje, transport, ienje, distribuciju vode,

prikupljanje, odvod i proiavanje otpadnih voda,
prikupljanje, odvod i proiavanje oborinskih voda,
kontrolu reima voda vodnih resursa na podruju grada.
U kontekstu prethodnog moe se definirati i urbani vodni sustav kao izgraeni vodni sustav
najveim dijelom unutar podruja grada, a smjeten unutar jednoga prirodnog vodnoga sustava
koji je izmijenjen i prilagoen ljudskim potrebama. Drugim rijeima, to je prirodni sustav koji
je ovjekovim aktivnostima doivio promjene i prilagodbe poradi boljega i djelotvornijega
funkcioniranja unutar urbanog podruja, a sve radi ostvarenja potreba stanovnitva, vodei
rauna da se pritom ne poremete prirodni odnosi i ne ugrozi okoli. Na alost, briga o okoliu
u urbanoj sredini nije bila znaajno primijenjena zbog ega su nastali brojni problemi koje danas
treba rjeavati na nain koji ne samo da titi okoli, nego ga jaa i obnavlja. To posebno vrijedi
za Hrvatsku u kojoj izgraenost osnovne urbane infrastrukture nije zadovoljavajua, a posebno
ne u manjim urbanim sredinama.
Uobiajeni infrastrukturni i prirodni elementi urbanog vodnog sustava u rijenom bazenu su:
Izvori pitke vode;

Postrojenje za proizvodnju vode za pie;
Infrastruktura za transport i raspodjelu vode;
Upotreba vode;
Infrastruktura odvodnje oborinske vode;
Ureaji za proiavanje otpadne vode;
Kopnene vode i obalno more;
Kanali, ustave, crpne stanice;
Gradske povrinske vode i lokalni vodni resursi ;
Infrastruktura odvodnje upotrijebljenih voda.
3
Sustav je u stalnoj interakciji s okruenjem, prirodnim i drutveno-ekonomskim, odnosno s

rijenim bazenom i urbanim podrujem (slika 1.) [3]
Slika 1. Meuovisnosti izmeu urbanog vodnoga sustava, rijenog bazena, grada i

okolia
Osnovni cilj rada UVS-a jest osigurati zdrav i ugodan ivot u naseljima bez tetnog utjecaja na
okoli.
Sva voda koja dolazi u UVS dolazi iz vodnih resursa, a isto tako sva voda koja izlazi iz UVS-a
odlazi u vodne resurse. Kao iznimka od ovog, suoeni s nestaicom vode u vodnim resursima
u nekim UVS-ima proiena voda se reciklira-cirkulira izmeu podsustava odvodnje i
opskrbe. Na ovaj nain se minimalizira zahvaanje vode iz okolia. Cilj odrivosti je razliku
izmeu uzete i vraene koliine svesti na minimum, uz brigu o kakvoi. UVS je izgraeni vodni
sustav u izravnoj vezi s hidrolokim sustavom rijenog bazena, odnosno, to je izgraeni
hidroloki ciklus unutar rijenog bazena. On je sastavni dio hidrolokog sustava rijenog bazena
koji troi vodu i mijenja njezinu kakvou i reim teenja. To se odnosi i na obalno more koje je
pod velikim utjecajem UVS-a. Zapravo, upravo obalni UVS ima najvei negativni utjecaj na
obalno more i njegov ekosustav zato to je UVS u najveoj suprotnosti s obalnim prirodnim
hidrolokim sustavom.
Tri su osnovne funkcije-usluge urbanoga vodnog sustava: (i) opskrba vodom naselja, (ii)
odvodnja i proiavanje otpadnih voda te (iii) odvodnja i eventualno proiavanje oborinskih-
povrinskih voda (slika 2.) Ove funkcije su tradicionalno bile funkcionalno odvojene jedna od
druge, meutim, sve vee potrebe i nedostatak vode sve vie integriraju ove funkcije kako bi se
ojaala odrivost urbane sredine i smanjila ranjivost okolia.
4
Slika 2. Urbani vodni ciklus i vodni resursi
Povrinske vode, odnosno lokalni hidroloki ciklus, izrazito se mijenjaju na tetu bilance
podzemnih voda i evapotranspiracije te znatno mijenjaju svoj sastav od relativno iste
oborinske vode do razine koja ugroava okoli, a u konanosti i ovjeka.
Urbana je sredina ivi metabolizam u kojem ovjek svojim ivljenjem i aktivnostima troi razne
organske i anorganske resurse i tvari te generira raznovrsna oneienja u tekuem, krutom i
plinovitom stanju. UVS ispire i odvodi najvei dio ovog oneienja iz urbane sredine u vodni
i s njim povezan drugi okoli: tekui u cijelosti, plinoviti ispiranjem atmosfere oborinama, a
ispiranjem i kruti otpad odloen na slivne povrine odvodnog sustava. [4]
Veliina promjena u okoliu ovisi o veliini pritiska kojeg generira urbana sredina te
znaajkama, a posebno osjetljivosti prirodnog okolia kao cjeline, te resursa kao to su vodni
resursi. Danas se primjenom integralnog pristupa, zelenih rjeenja i principa krune ekonomije,
pritisak na okoli nastoji minimalizirati.
5
2.2. Utjecaj urbane sredine na vodne resurse
Hidroloki ciklus je promijenjen u urbanoj sredini zbog velikog postotka povrina s malom ili
nikakvom mogunosti procjeivanja oborina u podzemlje. Voda infiltrira u podzemlje kroz
razne puteve, ukljuujui difuzno i izravno kretanje kroz urbane povrine kao to su zelene
povrine, nepropusne povrine s pukotinama ili curenje iz komunalne infrastrukture. Smanjuje
se infiltracija i evapotranspiracija, a poveava povrinsko otjecanje. U kru je situacija neto
drugaija ali s istim posljedicama. U urbanim krkim podrujima, oborine se slijevaju u
podzemne tokove kroz vrtae, ponore i pukotine. Tlo i stijene imaju vrlo mali uinak filtracije
i zadravanja, tako da voda brzo povrinski i podzemno otjee U krkim ponorima se lako
stvaraju novi putevi za otjecanje zagaene urbane vode koja moe pogorati kvalitetu vode koju
ljudi koriste za vodoopskrbu i druge svrhe.
Slika 3. Konceptualni prikaz urbanog hidrolokog ciklusa koji utjee na kvalitetu

vodnih resursa
6
Urbana sredina moe biti znaajni potencijalni izvor zagaenja za povrinske i podzemne vode.
Urbane oborinske vode, atmosfersko taloenje, odlagalita, industrijska podruja, koritenje
pesticida i ostalih tvari, te komunalne otpadne vode, sve to uzrokuje smanjivanje kvalitete vode
u okoliu (slika 3.). Utjecaj urbane sredine i povrine na kvalitetu vode pokazan je u tablici 1.
Tablica 1. Utjecaj urbane sredine na kvalitetu vode
Izvor Vrsta oneienja Tvari koje uzrokuju oneienje
Atmosfersko taloenje Ispuni plinovi vozila, statini H2SO4 i HNO3, industrijski

izvori oneienja, regionalno i spojevi, metali u tragovima
globalno atmosfersko irenje
Industrija i odlagalita Izlijevanje , curenje Organski spojevi, metali u

neprikladno zbrinjavanje, tragovima
ostaci nakon proiavanja
otpadnih voda
Oborinske vode Erozija i isprani materijal sa Organske tvari, hranjive tvari i

cesta, parkiralita , zgrada i bakterije; metali u tragovima;
zelenih prostora herbicidi i pesticidi; industrijski
spojevi
Zelene povrine Primjena gnojiva, herbicidi, Organoklorovi spojevi (na

pesticidi primjer atrazin), organofosforni
spojevi (npr. dimetoat),
hranjive tvari (N, P, K)
Otpadne vode Glavni ispusti kanalizacije i Otopljeni ioni (npr. Ca, Cl, Na,
oteenja na sustavu, curenje iz SO4); hranjive tvari (npr.
septikih jama, navodnjavanje i organski spojevi N, P);
izravno isputanje proienog bakterije , paraziti i virusi ;
ili djelomino proienog organski spojevi (Na primjer ,
efluenta kloroform); farmaceutski i
ostali spojevi za osobnu njegu
[16]
7
2.3. Urbani (eko)sustav
Za bolje i efikasnije sagledavanje koncepta i strukture jednog urbanog vodnog sustava i njegove
odrivosti, potrebno je prije svega definirati pojam urbani ekosustav.
Ekosustavi su bioloki sustavi sastavljeni od ivih zajednica (biocenoze) kao to su biljke,

ivotinje, mikroorganizmi i ljudi, te pridruenog neivog elementa tj. Stanita (biotopa).
U tom kontekstu moe se uzeti grad kao jedan sloen i specifian ekosustav u kojemu je jedna
vrsta dominantna (ovjek), okarakteriziran svojim kontinuiranim tokom rasta i razvoja,
odnosno stalnim dinamikim procesima i promjenama, te interakcijama sa okoliem.
Dakle, unutar jednog takvog urbanog ekosustava odvija se interakcija i meusobno djelovanje
pojedinih dijelova sustava: zelenih povrina, parkova i vrtova, otvorenih povrina i zgrada,
puteva, vodenih puteva i vodenih povrina, ljudi, ivotinja i biljaka te drugih organizama,
odnosno ive i neive izgraene sredine.
Usporeujui prirodni i urbani ekosustav, moe se zakljuiti sljedee:
prirodni sustav tei odrati prirodnu ravnoteu regenerirajui i cirkulirajui vodne

resurse i otpad uz koritenje sueve energije, dok
urbani sustav problem poveanja vodoopskrbe i potranje vode, odnosno
poveanje otpadne vode rjeava openito svoenjem problema na poveanje
vodozahvata (poveanje ulaza u sustav) i poveanje koliine isputene vode,
odnosno otpada (poveanje izlaza iz sustava), te koritenje fosilnih goriva i
atomske energije.
Uz tradicionalne izvore oneienja, danas sve vie do izraaja dolaze pokretni i nepokretni
(stacionarni) izvori oneienja iz energetskih sustava koji doprinose oneienju voda, ali i
isputanju staklenikih plinova i klimatskim promjenama. Zato je problematika odrivosti sve
sloenija jer su utjecaji urbanih sredina sve vie globalni sa velikim lokalnim posljedicama za
sve urbane sredine (klimatske promjene). Klimatske promjene e znaajno utjecati na urbane
vodne sustave jer se mijenja temperaturni i oborinski reim, a time i prirodni kao i izgraeni
hidroloki ciklus u i oko urbanih sredina.
Urbani je prometni podsustav jedan od bitnih pokretnih izvora oneienja/zagaenja zraka u

gradovima ako se prometna sredstva preteno koriste fosilnim pogonskim gorivom. Automobili
su u gradovima najvei izvor oneienja/zagaenja zraka ugljikovim monoksidom, duikovim
oksidima i ugljikovodicima.
8
Od nepokretnih izvora oneienja/zagaenja zraka posebno se istiu termoelektrane, tvornice

i toplane koje se koriste krutim ili tekuim fosilnim gorivom, zatim spalionice krutog otpada,
kao i openito kuna loita kad se koristi ugljen. Kad je posrijedi upotreba ugljena kao
energenta, zrak se posebno zagauje sumporovim dioksidom, a potom i sitnim esticama koje
sadre plinove.
9
3. STRATEGIJE I PLANOVI ODRIVOG RAZVOJA
Odrivi razvoj je (ekonomski) razvoj koji zadovoljava potrebe sadanjih, a ne ugroava

sposobnost buduih generacija da zadovoljavaju svoje potrebe.
Time se podrazumijeva ouvanje koliine i kvalitete prirodnih bogatstava ne samo za

zadovoljenje sadanjih potreba, ve i nesmetano koritenje i gospodarski razvoj te osiguranje
zdravog okolia za budue generacije.
Da bi razvoj bio odriv (u dugom vremenu) potrebno je postii ravnoteu izmeu svih triju
sastavnica odrivosti: okolia, ekonomije i drutva. Zaostajanje u razvoju bilo koje od triju
sastavnica odrivosti, kao i nerazmjeran razvoj pojedinih od njih i njihove povezanosti, izaziva
nestabilnost.
Temeljna naela odrivog razvoja u graditeljstvu:
smanjiti (minimizirati) potronju (primarnih) prirodnih bogatstava primjenom

inovativnih tehnolokih rjeenja, naroito sirovina za proizvodnju graevinskih
materijala i energije,
poticati uporabu sekundarnih sirovina i lokalnih graevinskih materijala,
promicati uporabu obnovljivih prirodnih bogatstava u odnosu na neobnovljive,
vodei pritom rauna da kod onih obnovljivih izvora koji nisu vjeni (npr. voda,
drvo, tlo) obrok njihovog obnavljanja uvijek bude vei od obroka potronje
(promatrano u istom periodu),
poveati (maksimizirati) energetsku uinkovitost graevina, odnosno tedjeti
energiju, primjenom energetski uinkovitih graevinskih materijala, ureaja
(opreme)mi unaprijeenim oblikovanjem graevina, uz istodobno zadravanje
visokih standarda kvalitete graevine,
smanjiti (minimizirati) emisije isputanje ili istjecanje tvari (u tekuem,
plinovitom ili krutom stanju) i/ili isputanje energije (buka, vibracije, zraenje,
svjetlost, toplina) u okoli, koje imaju tetne uinke na ljudsko zdravlje i
ekosustave, odnosno zagauju sastavnice okolia (zrak, vode, tlo), ukljuujui i
upotrebu graevinskih materijala koji imaju iste uinke,
u postupcima gospodarenja graevinskim otpadom primijeniti koncept 6R + 3E,
izborom povoljnih lokacija, konstrukcija i graevnih materijala smanjiti rizik od
posljedica prirodnih nepogoda (npr. poplava, potresa, poara),
10
poveati trajnost graevina (sposobnost posjedovanja zahtijevane razine nosivosti

i uporabljivosti u odreenom razdoblju),
smanjiti (minimizirati) ukupne trokove graevine,
maksimalno osigurati zdravlje, potovanje i kvalitetu ivljenja (udobnosti
zadovoljstvo boravka, rada) korisnicima graevina.
Sve ovo vrijedi i za urbani vodni sustav koji je sastavni element graditeljstva kao cjeline.
U prostoru Jadranskog mora, obale i otoka nalaze se najvrjedniji, ali i najosjetljiviji prirodni
sustavi Republike Hrvatske. To je podruje na kojem se odvijaju procesi koji ovise o
uzajamnom djelovanju mora i kopna, a razvojni su pritisci i negativni utjecaji na prirodne
sustave najizraeniji, kako po prostoru, intenzitetu, ali i oscilacijama.
Najvaniji problemi zatite okolia, a time i odrivog razvitka Jadrana jesu: nedostatak ureaja
za proiavanje urbanih i industrijskih otpadnih voda, divlja odlagalita otpada, iznenadna i
operativna oneienja mora s pomorskih objekata, nesree pri prijevozu i pretovaru nafte i
naftnih preraevina, problem unosa stranih morskih mikroorganizama i patogena u morski
okoli, prekomjerni izlov ribljeg fonda, nadasve pretjerana gradnja na obalnom podruju i
mijenjanje prirodnih znaajki obalne zone. [13]
Odrivi razvoj gradova podrazumijeva racionalno koritenje prostora i raspoloivih resursa. U

tom smislu nuno je unaprijediti stanje urbanog okolia u gradovima i naseljima gradskog
karaktera, revitalizirati naputene i zaputene gradske objekte i prostor njihova neposrednog
okolia te prema potrebi provesti dekontaminaciju prostora na kojem je evidentiran bilo koji
oblik oneienja. [14]
Temeljni cilj vodnog gospodarstva, time i vodne infrastrukture, utvren Strategijom upravljanja
vodama (2008.-2038.), je osiguranje odrivog koritenja voda to podrazumijeva osiguranje
dovoljnih koliina voda zadovoljavajue kakvoe za postojee i razvojne potrebe svih
korisnika, vodei rauna o prirodnim mogunostima (obnovljivosti) resursa. Osim toga, nuno
je postii i odgovarajui standard i razinu sigurnosti opskrbe vodom za sve korisnike.
Razvoj odrivog koritenja voda, usmjerava se na ouvanje i unapreenje djelotvornosti

sadanjih vodnih sustava, izgradnju novih sustava, te stvaranje potrebnog okvira za razvoj
drutva i gospodarstva uz usuglaavanje razliitih koritenja voda.
11
Odrivo koritenje voda ostvaruje se:
integralnim pristupom u koritenju voda na vodnim podrujima, to ukljuuje

ouvanje ekosustava i bioloke raznolikosti vlanih i vodenih stanita, te
sudjelovanje vodnog gospodarstva u utvrivanju i provoenju pravila i mjera
za zajedniko ureivanje i koritenje svih voda,
osiguranjem dovoljnih koliina vode odgovarajue kakvoe; sustavnim
istraivanjima vodnih resursa i unapreenjem praenja koritenja voda na
slivu,
postupnim uvoenjem ekonomske cijene vode,
poticanjem smanjenja gubitaka u svim koritenjima, a posebno u javnim
vodoopskrbnim sustavima,
ponovnim koritenjem proienih otpadnih voda za navodnjavanje,
dopunama propisa kojima e se urediti pitanja uvoenja operatera kao
obveznika naknade za koritenje voda (osnovica za obraun koliina
zahvaene vode na vodozahvatu) te uvoenja naela postupnosti i socijalne
prihvatljivosti ekonomske cijene vode,
ukljuivanjem svih zainteresiranih dionika i javnosti ve u poetnim fazama
planiranja,
poticanjem razvoja koritenja voda u gospodarstvu uvaavanjem sektorskih,
planskih i stratekih dokumenata (turizma, poljoprivrede, prometa, industrije,
energetike i drugih) kao ulaznih parametara u procesu planiranja. [15]
Drutveno-ekonomski odnosi u urbanoj sredini i iroj zajednici utjeu na ponudu i potranju

vode i usluga vezanih uz vodu. Vei ekonomski rast i standard ivljenja generira vee potrebe
za vodom i vodnim uslugama. Zbog toga znaajke urbanoga vodnog sustava uvelike ovise o
stanju u urbanom podruju i njegovim karakteristikama. Drutveni okvir generira, takoer, i
prihvatljive standarde za zatitu od poplava, upravljanje odvodnjom i uslugama otpadnih voda.
Isto tako upravljanje urbanim sustavom vode jest potencijalno orue urbanog razvoja. Sve mora
biti odrivo da bi se podrala odrivost urbanog sustava i time ivljenja u urbanoj sredini. [3]
Zadatak za inenjere je teak i sloen, a mogua rjeenja moraju biti inovativna i funkcionalna
u okoliu koji se sve bre mijenja.
12
4. SUSTAV ODVODNJE, PROIAVANJA I ZBRINJAVANJA

OBORINSKIH VODA
4.1. Sustav odvodnje oborinskih voda
Sustav (javne) odvodnje je sustav objekata i mjera povezanih u funkcionalnu cjelinu s

osnovnim ciljem prikupljanja, odvoenja i proiavanja oborinskih voda, te njihovog
isputanja nakon proiavanja, uz zbrinjavanje mulja koji nastaje u postupku proiavanja
oborinskih voda, na tehniki to ispravniji i ekonominiji nain.
Odvoenje oborinskih voda sustavom javne odvodnje funkcionalno je povezano s ureenjem

urbanog podruja.
Sustav odvodnje ine sljedee glavne grupe objekata:
kanalizacijska mrea, odnosno sporedna (sekundarna) i glavna (primarna)

kanalska ili kolektorska mrea, kojom se oborinske vode prikupljaju i isputaju u
prijemnik,
graevine kanalizacijske mree (crpne stanice, ulazna i prekidna okna, preljevne
graevine, retencije, ispusti, itd.), kojima se omoguuje ispravno funkcioniranje,
upravljanje i odravanje mree,
ureaji za proiavanje oborinskih voda, kojima se oborinske vode proiavaju
na stupanj koji je u skladu s propisanim standardima,
ispusti, kojima se proiene (ili neproiene) oborinske vode isputaju u
prijemnik.
Slika 4.
1 sporedni kolektori; 2 glavni kolektor; 3 glavni odvodni kolektor; 4 ulazna okna; 5 crpna stanica;
6 tlani cjevovod; 7 prekidno okno; 8 ureaj za proiavanje; 9 ispust; 10 prijemnik;
11 granica podruja odvodnje.
13
Komunalne oborinske vode jedan su od znaajnijih izvora nekontroliranog zagaenja vodnih

resursa. Oborinske vode imaju stohastiki znaaj u odnosu na pojavu i koliinu, ali i na
kakvou. Javljaju se samo kada pada kia. Tada se formira povrinsko otjecanje koje otjee
urbanom sredinom i ispire oneienja koja se nalaze na povrini i u zraku, te ih sustavom
odvodnje odvode do prijemnika. Zbog takvog funkcioniranja, odvodnja oborinskih voda
gradnjom cjevovoda, kanala i drugih graevina je vrlo skupa gradnja koja se malo koristi.
Ukupne koliine otpadnih tvari koje se ispiru oborinskom vodom ovise o nizu initelja, a
naroito o: veliini atmosferskog taloga; veliini oneienja koje se odlae na slivne povrine,
o vremenu suhog razdoblja izmeu dviju oborina (dulje razdoblje - vee oneienje);
uestalosti ienja povrine u suhom razdoblju (ee ienje - manje zagaenje), o obujmu
i intenzitetu oborinske vode kojom se obavlja ispiranje zemljita, itd. Koliine i koncentracija
zagaenja u oborinskim su vodama promjenljivi. Najvee su koncentracije, ali i koliine
otpadnih tvari, u poetku otjecanja (poetna kia), a s trajanjem otjecanja smanjuju se kao
rezultat sve manjeg ispiranja taloga na slivnim povrinama. Na reim ispiranja, odnosno
transporta zagaenja, bitno utjeu znaajke slivne povrine. Kad je propusnost tla manja ili su
posrijedi povrine poput prometnica, smanjena je mogunost tokovi vode koji lake i bre
odnose otpadne tvari s povrine tla. Na slici 5. slikovito je prikazan tok zagaenja s urbanih
slivnih povrina do prijamnika, te utjecaj tog zagaenja na prijamne vode i njezine korisnike, a
navedene su i neke vanije mjere kojima se smanjuje nagomilavanje zagaenja.
Slika 5. Shema izvora zagaenja u urbanim oborinskim vodama, njihov utjecaj na

prijamnike i upravljanje tim vodama
14
Oborinske vode osim to povrinski otjeu u prijamnike jednim se dijelom infiltriraju i u

podzemlje. Procjeivanjem vode kroz podzemlje dolazi do otapanja tvari u tlu u skladu sa
sastavom tla (prirodnim ili oneienim) i dijelom transporta zagaenja s povrine. Meutim,
istodobno, prolazom kroz tlo, voda se filtrira i u njoj dolazi do biokemijskih procesa, tako da
se dio zagaenja u podzemnim vodama proiava i mijenja. Kod tala malog poroziteta
uglavnom sve suspendirane tvari bivaju zadrane, dok samo otopljene ostaju u vodi i zbog
dugog zadravanja u podzemlju mogu dijelom biti preuzete od biosfere i tako izdvojene iz vode.
Manje i nepovezane pukotine koje malo pridonose protoku vode takoer pridonose zadravanju
i eventualno smanjenju zagaenja koje voda sadri, a u sluaju njihove povezanosti
predstavljaju znaajne trajektorije za tok vode i prijenos zagaenja. Zone gdje su pukotine
koncentrirane i povezane su zone brze izmjene podzemne vode zajedno sa zagaenjem. Zbog
toga krka podruja u principu nemaju znaajnijih utjecaja na promjenu kvalitete vode koja
dotjee sa slivnih povrina, odnosno efekti proiavanja u tlu su mali. [5]
Zbog toga je rjeavanje problema odvodnje i proiavanja oborinskih voda u urbanim

sredinama sloenije.
4.2. Smjernice i metodologija rjeavanja problema oborinskih voda
Pritisak na okoli znaajno je rastao prolih desetljea, kao posljedica izostanka

uravnoteenog/integralnog pristupa razvoju vodoopskrbno/odvodnog sustava, odnosno
posljedica jednostranog razvoja vodoopskrbe kojim se poveala koliina otpadnih voda za koje
nije istovremeno osiguran kvalitetan sustav zbrinjavanja (odvodnje, proiavanja, okolino
prihvatljivog isputanja u krajnji recipijent). Problem je posebno izraen u ljetnom periodu
niih vodostaja, kad recipijenti imaju znatno smanjenu sposobnost razrjeenja oneiujuih
otpadnih voda, a i koliina otpadnih voda raste zbog turistikih i drugih aktivnosti. [11]
Zbog prirode oborinskih voda da se javljaju povremeno i u velikim koliinama u usporedbi s

ostalim otpadnim vodama, teko je primijeniti klasine postupke ienja i zatite voda.
Posebno je to teko kad se radi o oneienim oborinskim vodama s prometnica izvan naseljenih
mjesta.
U gradskim sredinama mogue je oborinske vode neovisno o primijenjenom sustavu odvodnje

proistiti na gradskim ureajima za ienje otpadnih voda, obino u kombinaciji s
graevinama za regulaciju dotoka vode prema ureaju. Mogu se primijeniti gotovo sve
tehnologije primarnog, sekundarnog i tercijarnog proiavanja. Ovisno o zadanim standardima
i kriterijima konanog isputanja otpadnih voda u prijamnik, odreuje se udio od ukupnih
15
oborina koji e se na ureaju proistiti. Na ureajima se iste prvi najoptereeniji oborinski

dotoci, a ostali se vode mimo ureaja direktno u prijamnik. Kroz sve faze ienja na gradskim
ureajima provodi se obino oborinski dotok jednak tzv. sunom dotoku, a mehaniki se
proiavaju i vei dotoci. Razlog je svakako u cijeni ienja, jer dodatno hidrauliko
optereenje ureaja bitno poveava cijenu izgradnje i poslovanja. Ugradnjom kinih retencija
ispred ureaja, mogue je ienjem obuhvatiti volumene prvog najoneienijeg oborinskog
dotoka i tako znaajno umanjiti oneienje voda.
U sluajevima kad je teko ili nemogue zadrati ili primijeniti postojei alternativni nain
odvodnje oborinskih voda (uski centri naselja s mnogo nepropusnih prometnih i drugih javnih
povrina, institucija i komercijalnih sadraja), iste e se odvoditi zatvorenim ili otvorenim
vodonepropusnim kanalima do najblieg pogodnog prijamnika, ili uvoditi u postojei sustav
oborinske odvodnje (zatravljeni jarci i kanali, cestovni jarci).
Meu stanovnitvom bi trebalo promovirati ideju o koritenju oborinskih voda za potrebe

kuanstva (ispiranje nunika, zalijevanje travnjaka, cvjetnjaka i vrtova). U tom smislu bilo bi
dobro organizirati savjetodavnu slubu u gradovima gdje bi potencijalni korisnici dobili
potrebnu tehniku i savjetodavnu podrku. Na podruju, gdje god je to mogue, trebalo bi
poticati rjeenja odvodnje oborinskih voda sa krovova i dvorita, bez odvoda ili s reduciranim
odvodom izvan parcele. Time bi se smanjile mogunosti formiranja bujica, a s time erozije i
odnoenja materijala u vodotoke, smanjilo optereenje sustava za odvodnju oborinskih voda i
popravio openito vodni reim. Tehnike i tehnologije koje se u tu svrhu mogu primijeniti
najbolje se primjenjuju u naseljima sa individualnim posjedima i velikim okunicama, kakve
prevladavaju na projektnom podruju. Poznate su pod skupnim nazivom Low Impact
Development (LID), odnosno urbanim razvojem smanjenog negativnog utjecaja na vodni reim
i okoli openito. Obuhvaaju tehnika rjeenja koja se temelje na zadravanju ili retardaciji,
akumulaciji, mehanikoj i biolokoj filtraciji, infiltraciji (water recharge) oborinskog otjecanja,
pojaanoj evapotranspiraciji, koritenju oborinskih voda, posebnom oblikovanju prostora. Neka
od mogu biti umjetne movare-biljni ureaji, lagune za retenciju i akumulaciju, pjeani filtri,
a uz njih jo idu i kini vrtovi, podzemne retencije, podzemni pjeani filtri, zeleni zidovi, zeleni
krovovi i dr. Bilo bi vrlo dobro kad bi primjena tehnika LID postala obvezna kod urbanistikog
planiranja i izgradnje svakog novog objekta.
Postavlja se pitanje, to od ovoga se moe primijeniti i na koji nain u krkim podrujima

Hrvatske?
16
5. KR I VODNI RESURSI U KRU KAO PRIJAMNICI OBORINSKIH

VODA URBANIH SREDINA
Hidroloke specifinosti kra su brza infiltracija palih oborina, mala akumulativna sposobnost
u zoni sitne pukotinske poroznosti, te velika provodnosti stvaranje povremenih povrinskih i
podzemnih akumulacija u zonama krupnih pukotina. Posljedica ovakvih karakteristika je da
slivovi, ili njihovi dijelovi izgraeni od karstificiranih karbonatnih stijena, imaju slabo
razvijenu mreu povrinskih vodotoka, poto se provodna i kolektorska mrea nalaze preteno
u podzemlju. U ovisnosti od pojave i veliine akumulacionih prostora dolazi do veeg ili
manjeg zadravanja vode u slivu. Reim otjecanja je neravnomjeran zbog neravnomjernosti
ulaza i transformacije ulaznog hidrograma i zbog retencione sposobnosti vodonosnika koji
ovise o karakteristikama krkog terena. [6]
Imamo dvije karakteristine situacije vezane za rjeavanje problema oborinskih voda:
kopneni krki vodni resursi,

obalni krki vodni resursi.
5.1. Znaajke krkih podruja u Hrvatskoj
Kr predstavlja podruje sastavljeno od posebnog povrinskog i podzemnog reljefa i povrinske

i podzemne hidrografske mree koja je nastala kao rezultat cirkulacije vode te njenog
agresivnog kemijskog i fizikog djelovanja na prsline, pukotine i upljine u slojevima topivih
stijena kao to su vapnenac, kreda, dolomit, gips i sol.
Osnovna karakteristika krke hidrografske mree je slabo razvijena hidrografska mrea, tj.
Malo vode na povrini, ali mnogo u dubokom podzemlju. Tekuice su u pravilu kratke
ponornice.
Specifinosti krkih vodonosnika:
Poroznost: primarna, sekundarna i tercijarna;

Tok vode u vodonosniku: difuzno i kanalizirano teenje;
Granice sliva: ne poklapaju se s topografskim granicama;
Reim istjecanja ovisi o: RPV, oborinama, veliini sliva, klimatskim uvjetima;
Ovisnost o pokrovu (prekrivenost kra);
Varijabilnost protoka (prevladavajua poroznost);
17
Bitna je povezanost upljina: voda se infiltrira, cirkulira i akumulira u podzemlju dok

ne izbije na povrinu. [8]
Osnovno obiljeje krkog reljefa je selektivna topivost stijena u vodama koje sadre karbonatnu
kiselinu. Posljedica toga je nastajanje izrazito razvijenog reljefa s mnogo udubina i uzvisina
(slika 6.).
Slika 6. Razliiti povrinski i podzemni krki oblici.
Teenje voda na krkim se podrujima moe podijeliti na teenja kroz dva reima: podsustave
povrinskih voda i podsustave podzemnih voda (slika 7.). Oni u pravilu djeluju zajedno, ali se
mogu razmatrati i razdvojeno. Podsustav povrinskih tokova sastoji se od dvije komponente.
Prva od njih su vodotoci koji predstavljaju dotoke voda iz nekrkog susjednog kruenja, a
zavravaju u ponorskim zonama te tako u neposrednom dodiru s krkom zonom predstavljaju
toke brzoga koncentriranog utoka u krke vodonosnike. Drugi je nain prihranjivanja putem
oborina koje se kroz sva krka podruja, odnosno kroz njegove gornje slojeve (tlo i epikrku
18
zonu), neposredno infiltriraju u podzemlje na disperzan i uglavnom usporen nain. Dio palih
oborinska voda koji se ne moe procijediti kroz tlo otjee povrinski, a dio se utroi na
evapotranspiraciju. Pod time se podrazumijevaju svi procesi pomou kojih se voda koja se
nalazi na tlu ili u blizini povrine tla u tekuem ili krutom stanju transformira u plinovito stanje.
Slika 7. Generalni konceptualni model prihranjivanja i djelovanja pojedinih dijelova

krkog vodonosnika
Podzemno teenje sadrava dvije komponente teenja - nezasienu (vadoznu) zonu koja se
sastoji od gornje epikrke i donje vadozne zone, te najdonju - zasienu (freatiku) zonu. Epikr
je dio prostora kra s vrlo raspucanim, ali nerijetko i glinovitim taloinama djelomino
ispunjenim pukotinskim strukturama. Takve strukture uobiajene brze vertikalne tokove
podzemnih voda dijelom usporavaju, te tako mogu dominantno utjecati na reim teenja
podzemnih voda. Donja vadozna zona sastoji se od sloja stijena u kojima se voda uglavnom ne
zadrava ve vertikalno tee do razine podzemnih voda, odnosno do stalno saturirane freatike
zone. Freatiku zonu obiljeava mrea krkih kanala s vrlo velikom hidraulikom
provodljivou i zone akumuliranja podzemne vode umanje vodljivim dijelovima stijenskih
blokova. Njihova je gornja granica razina podzemnih voda, a donja vodonepropusniji slojevi.
U freatinoj su zoni procesi okravanja, tj. irenja pukotina uslijed agresivnog a korozijskog i
19
erozijskog djelovanja vode, najbri. Zbog toga se tijekom morfogeneze krkoga podruja,
odnosno razvojem procesa okravanja poveava hidraulika provodljivost razvijenih sustava
podzemnih kanala, sniava razina podzemnih voda te tako postupno sputa i razina
karstifikacije. [17]
5.2. Vodni resursi u kru
Prirodni sastav krkih podzemnih voda vodnog podruja Dalmatinskih slivova, posebice u
unutranjosti Dalmacije, izuzetne je kakvoe. Takav prirodni sastav garantira podobnost za
upotrebu u vodoopskrbi. S druge strane upravo zbog specifinosti i velike osjetljivosti krkog
terena (poroznosti i specifine podzemne cirkulacije) potrebno je voditi vie rauna o kakvoi
i zatiti nego u ravniarskim podrujima. Neadekvatno upravljanje otpadom, lo sustav zatite
okolia, neadekvatan sustav odvodnje komunalnih i otpadnih voda (brojne propusne septike
jame, tzv. crne jame) prijetnja su prirodnim bogatstvima dalmatinskih porjeja. Naime,
dalmatinskim upanijama nedostaje odgovarajua prometna, vodoopskrbna i vodoodvodna
infrastruktura za podupiranje pravilnog sustava zatite podzemnih voda.
Uloga krkih voda osobito je znaajna za vodoopskrbu stanovnitva, poglavito u predjelima

koji su deficitarni s vodnim resursima. Zbog hidrogeolokih znaajki hrvatskog krkog
podruja zagaenje voda brzo se iri. Naime, zbog sloenosti pukotinske cirkulacije i odsutnosti
filtracije koja je prisutna u stijenama sa meuzrnskom poroznou, velika koliina pitke vode
zagadi se u kratkom vremenu. Stoga je potreba za zatitom tih resursa iznimna. [9]
Osnovna znaajka jadranskoga sliva jesu razvijeni krki vodonosnici. Temeljna obiljeja krkih
slivova prostrane su zone prikupljanja vode u planinskim podrujima i vrlo kompleksni uvjeti
izviranja na kontaktima okrenih vodopropusnih karbonatnih naslaga i vodonepropusnih
stijena. Teenje vode vezano je za pukotinske sustave, a odlikuje se velikim brzinama
podzemnih tokova (do 30 cm/s) i pojavama jakih krkih izvora velikih amplituda istjecanja.
Zbog male retencijske sposobnosti vodonosnika ljetna razdoblja karakterizira bitno smanjenje
istjecanja na izvorima, a katkad i potpuna presuivanja. Kakvoa podzemnih voda uglavnom je
vrlo dobra, a jedine probleme stvaraju povremena zamuenja i bakterioloka oneienja izvora
kao posljedica jakih oborina, osobito nakon dugoga sunog razdoblja.
Podzemna voda ini oko 90% svih zahvaenih koliina voda, dok preostali dio ini zahvaanje
povrinskih voda iz vodotoka i vienamjenskih akumulacija. Vana mjera zatite vodonosnika
vode za pie jest donoenje i provoenje odluka o zonama sanitarne zatite. Zatita voda za
pie, tonije, provoenje mjera zatite unutar zona sanitarne zatite oteano je na svim
20
crpilitima u kru i aluviju, posebno tamo gdje su vodoopskrbni izvori u blizini veih gradova,
jer su ugroeni procesom urbanizacije, industrijalizacije, poljoprivrede, neureenim
odlagalitima otpada i otpadnim vodama (Slika 8.). [10]
Slika 8. Kontaminacija podzemne vode u kru iz raznih izvora
Za podruje jadranskih slivova, gdje tijekom ljeta raspoloive koliine vode uglavnom nisu
dovoljne, primjena tehnologija i opreme za navodnjavanje kojom se voda minimalno troi.
Valja istaknuti da su raspoloive koliine vode iz pojedinih vodotoka za potrebe navodnjavanja
katkad ograniena karaktera. Naime, potrebe za navodnjavanjem najvee su u vrijeme sua,
odnosno nepovoljnoga hidrolokog razdoblja, to znai da se potrebne koliine mogu osigurati
samo akumuliranjem voda. Na otocima i na vodom siromanim podrujima planira se lokalno
akumuliranje voda tijekom vlanog dijela godine za potrebe navodnjavanja u sunom razdoblju
koritenjem postojeih zimskih vikova vode na izvoritima i unutar sustava javne
vodoopskrbe, odnosno uvoenjem u upotrebu drugih nekonvencionalnim izvora vode kao
primjerice koritenje proienih otpadnih voda. Time bi se u odreenoj mjeri u priobalnom
podruju i na otocima moglo smanjiti koritenje vodom iz javnih vodoopskrbnih sustava (u
vrijeme turistike sezone i najveih potreba za vodom), a za potrebe individualne
poljoprivredne proizvodnje.
21
5.3. Retencijski kapaciteti u kru
Zbog osobitosti krkih vodonosnika, sloenih strukturno-tektonskih odnosa, te viestrukog

izviranja i poniranja vode na razliitim horizontima unutar istog sliva u velikom broja sluajeva
je nepouzdano odvajanje povrinskih i podzemnih voda, a osobito utvrivanje zaliha podzemne
vode.
U prosjeku je manje od 2 posto cjelokupnog krkog masiva sposobno za skladitenje podzemne

vode koja s povrine prodire u podzemlje nakon padanja oborina. Punjenje i pranjenje sitnih
krkih pukotina i prslina obavlja se vrlo polako, dok se velike krke pukotine pune velikom
brzinom (Slika 9.). Voda kroz njih brzo protjee te se ponovno pojavljuje na povrini na niim
horizontima u obliku stalnih ili povremenih krkih izvora. Kapaciteti skladitenja vode u
velikim krkim podzemnim oblicima znatno su manji, ak i do sto puta manji od ukupnih
skladinih kapaciteta sitnih krkih pukotina i prslina. Kad su podzemni krki prostori u kojima
se skladite glavne koliine vode ispunjeni, dolazi do skladitenja voda na povrinskim
depresijama u obliku plavljenja polja i povremenih jezera.
Slika 9. Proces prihranjivanja podzemnih krkih provodnika
22
Krki vodonosnici smjeteni u podzemlju predstavljaju kompleksne sustave koje je teko, a

ponekad i nemogue otkriti, definirati, a stoga i modelirati. Zbog kompleksnosti krkih
vodonosnika vrlo je teko predvidjeti smjer i vrijeme putovanja podzemne vode u njima, a s
njom i transport zagaenja. Svi se procesi kretanja vode u podzemlju kra odvijaju istovremeno,
kako u velikim provodnicima i piljama, tako i u mikronskim pukotinama i porama.
5.4. Zakljuak
Iz prethodnog moemo zakljuiti da su vode i vodni resursi u kru vrlo osjetljivi na oneienja,
a pogotovo na ona koja dolaze iz urbanih sredina. Vodni resursi u kru su oskudni, zato treba
posebnu panju obratiti da sauvamo izvore koji se lako mogu kontaminirati.
Urbane sredine mijenjaju vodne resurse u kru time to mijenjaju povrinu tla i kemijski sastav
oborinskih voda koje s nje otjeu. Veliki vrni protoci oborinskih voda koji se javljaju u
urbanim sredinama takoer predstavljaju problem za osjetljive krke vode. Takve promjene
koje urbana sredina radi na okoli u kru treba minimalizirati uvoenjem integralnih disciplina
kod ureenja gradskih prostora.
23
6. INTEGRALNI KONCEPT ODVODNJE URBANIH OBORINSKIH

VODA
Premda ne postoji jedinstvena definicija pojma Integralno upravljanje vodnim resursima

(IWRM), veoma esto se koristi definicija Globalnog partnerstva za vode (GWP), po kojoj je
IWRM proces koji promovira koordinirani razvoj i upravljanje vodama, zemljitem i ostalim
povezanim resursima, u cilju maksimiziranja nastalog ekonomskog i drutvenog bogatstva na
pravian nain, bez ugroavanja odrivosti vitalnih ekosustava (GWP, 2004). Ovaj pristup
integralnom upravljanju omoguuje upravljanje i razvoj vodnih resursa na uravnoteen i odriv
nain, uzimajui u obzir drutvene, ekonomske i okoline faktore i interese.
Pojam integracije u upravljanju vodnim resursima veoma je sloen jer ukljuuje nekoliko
razliitih aspekata upravljanja prirodnim resursima i potrebama za vodom. Integracija se stoga
moe razmatrati sa aspekta dvije osnovne kategorije (GWP, 2004):
prirodnog sustava, koji odreuje raspoloivost i kvalitetu voda;

drutvenog sustava, odnosno utjecaja ljudskog faktora, koji odreuje koritenje
vodnih resursa, te produkciju otpadnih voda i zagaenje vodnih resursa.
Integralno upravljanje vodnim resursima ukljuuje multidisciplinarni pristup rjeavanju

problema koji se bazira na razliitim naunim disciplinama: prirodnim naukama, ukljuujui
matematiku, tehnologiji, pravu, ekonomiji, politici, sociologiji i dr. Integracija razliitih
disciplina omoguuje sveobuhvatno sagledavanje i rjeavanje problema na slivnom podruju.
[23]
6.1. to je integralni pristup rjeavanja odvodnje ?
To je inovativan pristup upravljanja povrinskim i oborinskim vodama koji se oslanja na naelu

da treba planirati i projektirati odvodnju po prirodnom nainu otjecanja odnosno upravljati
oborinama na izvoru ravnomjernim usmjeravanjem na decentralizirane mikro-sustave
odvodnje, koristei se tehnikama projektiranja koje predviaju retencioniranje, infiltraciju u
podzemlje, evaporaciju, i filtraciju. Integralni pristup je zapravo razvoj takozvane zelene
infrastrukture oborinskih voda. Integriramo oborinske vode sa prirodnim okoliem u urbanoj
sredini i ire.
24
Slika 10. Usporedba tradicionalni - integralni pristup
Integralnim pristupom smanjuje se negativno djelovanje povrinskih i oborinskih voda na

prostoru, poveava se ambijentalna vrijednost pojedinih dijelova naselja uz optimalnu
ekonomsku uinkovitost i zatitu prostora u cjelini. Na taj nain se titi prirodni okoli i resursi,
a smanjuju negativni utjecaji klimatskih promjena na urbanu sredinu i okoli u cjelini, te
smanjuje utjecaj urbane sredine na klimatske promjene. Pozitivni utjecaj je lokalni ali i globalni
i zbog toga je vaan.
6.2. Prednosti integralnog pristupa
Efikasno integralno upravljanje vodnim resursima donosi brojne prednosti za sve korisnike
vodnih resursa, kao i za okoli, kako na lokalnom, tako i na regionalnom i globalnom nivou.
Integralno upravljanje vodnim resursima prije svega donosi koristi najsiromanijem

stanovnitvu koje je i najvie izloeno problemu nestaice vode. Primjena ovakvog naina
upravljanja vodnim resursima poveava sigurnost i smanjuje cijenu snabdijevanja vodom prije
svega domainstava, te smanjuje trokove tretmana otpadnih voda, budui da se kroz ovaj
pristup problem zagaivanja rjeava znatno efikasnije.
Kod planiranja sustava odvodnje oborinskih voda, tradicionalno se teilo izgradnji velikih i
skupih cijevnih sustava kojima je cilj oborinsku vodu sakupiti to bre s urbanih sredina i
25
odvoditi je do recipijenta. U integralnom pristupu vodi se briga o zbrinjavanju oborinske vode

na prirodan nain, iskoritavanja vode koja se moe ponovno upotrijebiti, utjecaj na okoli i
ovjeka je pozitivan, te ekonomski moe biti znatno povoljnije od velikih cijevnih sustava.
Usporedba nekih aspekata tradicionalnog i integralnog pristupa je prikazana u tablici 2.
Tablica 2. Usporedba tradicionalnog i integralnog pristupa

Tradicionalan pristup Integralni pristup
Ue opredjeljenje rada orijentirano iskljuivo iri vidik rada na nivou cjelovitog ekosustava i
na kanalizacijski sustav ire
Rjeavanje problema kad se oni ve desili

Prevencija problema u urbanom prostoru i ire
postanu gorui
Multidisciplinarnost tima koji e rjeavati

Iskljuivo inenjerski pristup
cjelovit sustav
Zatita ne samo vlasnitva ve i lokalnih

Zatita vlasnitva, odvesti to je bre i dalje
prostornih resursa, usporavanjem otjecanja kroz
od parcela
prirodne procese
Oborinske i povrinske vode integrirati u

Iskljuivo voenje u cijev
namjenu datog prostora i prostora u cjelini
Poveanje cijevi i kanala nekoritenjem Smanjenje cijevi, poveanjem koritenja zelenih

povrina za zadravanje povrina i tla
Dodatni pozitivni uinci koritenja zelenih povrina u kontekstu oborinske odvodnje su

viestruki:
obogaenje prirodnog ekolokog sustava u gradskoj sredini,

poboljanje percepcijskih vrijednosti (doivljaja, ugoaja),
poboljanje zdravlja stanovnitva (temperatura, kisik, kvaliteta vode),
unapreenje socijalne uloge otvorenih prostora,
zatita recipijenta, proiavanje i izdvajanje tetnih tvari u vodama,
smanjenje isputanja staklenikih plinova urbane sredine uz pomo biljaka i
zelenih povrina.
Zelene povrine, koritenje biljaka za isputanje vlage u zrak, te vee koritenje tla po dubini
za infiltraciju su zapravo kljuni procesi integracije.
26
6.3. Uloga zelenih povrina
U integralnom pristupu rjeavanja oborinskih voda, zelene povrine su neizostavni dio sustava
odvodnje i imaju dvije vane uloge:
smanjenje otjecanja oborinskih voda poveanjem infiltracije u podzemlje na samom

mjestu nastajanja (na graevnoj estici i uz prometnice), te poveanje isputanja vlage
u zraku procesima evapotranspiracije,
usporavanje vrnog otjecanja oborinskih voda u kanalizacijski sustav ili drugi
recipijent retencioniranjem (na graevnoj estici i uz prometnice).
Integriranjem zelenih povrina u sastavni dio odvodnje, tzv. zelene infrastrukture gradskih
prostora, moe se postii i znaajan efekt proiavanja oborinskih voda i to: suspendirane
estice: 97%, fosfori: 35-65 %, duik: 33-66 %, bakar: 36-93%, olovo: 24-99%, cink:1-99%,
ulja i masti: 99%, bakterije: 70%.
Pravilnim izborom biljaka, ukrasnih trava i grmlja odabiru se one koje imaju karakteristike da
podnose duge periode sue izmeu oborina i isto tako due periode vlage s ime se moe izbjei
problematika uvjetovana vremenskim prilikama.
Slika 11. Uloga zelenih povrina
Zelena infrastruktura utjee na usporavanje i smanjenje vrnih otjecanja, rastereivanje

cijevnog (izgraenog) sustava odvodnje, te poveanje isputanja u podzemne vode (slika 9.).
27
6.4. Tipovi rjeenja integralne odvodnje po namjeni
Zeleni sustavi kao dio urbanog ureenja prostora se mogu integrirati na vie naina. U
otvorenim gradskim prostorima, postoje viestruke mogunosti za efikasno upravljanje i
zbrinjavanje oborinskih voda kroz zelene povrine:
u pojasu cesta i parkiralita, od onih sa veim zelenim povrinama i na krunim

tokovima do onih s manjim i povremenim pojavama zelenila pored njih do takvih koji
nemaju zelenila u neposrednom pojasu ve imaju prostora u poprenom ili pak
uzdunom profilu;
u parkovima i otvorenim prostorima, gdje svaki otvoreni prostor predstavlja
mogunost za zbrinjavanje povrinskih voda u rangu od slobodnih zelenih povrina
do ureenih park povrina i sl.;
te na razliitim drugim razinama slobodnog prostora (slika 12.).
Slika 12. Moguosti integralnog pristupa smanjiti otjecanje i poveati infiltriranje
28
Rjeenja u pojasu prometnice ugradnjom:
bioretencija,
drenanih kanala i rovova, od onih sa veim zelenim potezima kako jednostranim tako
i obostranim ili pak po sredini ceste. Na krunim tokovima. Ceste s manjim i
povremenim pojavama zelenila pored njih do onih koji nemaju zelenila u
neposrednom pojasu ve imaju prostora u poprenom ili pak uzdunom profilu; sve
u cjelovitim potezima, trakastim ili pak tokastim sustavima.,
u vidu propusnih kolnikih zastora razliitih tipova i profila,
parking povrina ukljuuje kako primjenu travnih reetki s visokom propusnom moi
tako i vieslojne mogunosti ureenja zelenih struktura u funkciji bioretencijskih
sustava s racionalnim dizajniranjem parkiralita,
slivnika s drenanim sustavom ili propusnih zastora kolnika na cestama, parking
povrinama, stazama i sl. (slika 13.).
Slika 13. Mogunosti odvodnje ulica i parkinga
Rjeenja unutar parkova i otvorenih prostora:
ukljuivanja bioretencija, sustava trakaste vegetacije s funkcijama filtera i irokih

zelenih jarka u otvorene prostore kao sastavnica krajobraznog plana,
integracija kao oblik vodene motivacije u sadrajima unutar parka,
29
izvoenje infiltracijskih ili filtracijskih sustava/ objekata ispod piknik zona,

parkiralita, igralita i sl.,
ukljuiti infiltracijske sustave u pojasu pored zatitnih uma, gdje njihova funkcija i
ekoloki integritet nee biti ugroeni.
Bioretencije ili kini vrtovi kao varijacija su plitko iskopane povrine, ozelenjene depresije sa
kompleksnom vrtnom zemljom u ijem sastavu trebaju biti i komponente za filtraciju
oneiivaa s prometnica, te odabrane vrste vegetacije kako trava tako i trajnica, grmlja i
stablaica s filter svojstvima, te da su otporne na prekomjernu vlagu u tlu u dugim vremenskim
razdobljima i da posjeduju izdrljivost na dugotrajnu suu i sl. uz ostale funkcije.
Propusni plonik je varijacija oploenja zavrne podne konstrukcije u odnosu na tradicionalni

kolnik koji koristi uglavnom nepropusne materijale (Slika 14.). [7]
Slika 14. Varijante propusnih plonika
Zelenim krovovima i koritenje zelenih ovojnica zgrada moemo poveati vertikalno isputanje
vode u atmosferu i zadravanje vode u biljkama i supstratu.
Unutar i na rubovima urbanih sredina mogu se graditi vee ili manje retencije, akumulacije,
umjetne movare i sline graevine u kojima se akumuliraju vee koliine vode radi ponovnog
koritenja ili infiltriranja u podzemlje, te obogaivanje lokalnih vodnih resursa. Svrha je
usporavanje otjecanja iz urbane sredine kako bi vodu prirodni okoli mogao to dulje koristiti
kako je to i bilo prije urbanizacije.
30
7. PLANIRANJE I PROJEKTIRANJE RJEENJA
7.1. Osnovne teoretske postavke
Voda na Zemlji je uvijek u kretanju iznad, na povrini, te ispod povrine zemlje.
Osnovne komponente hidrolokog ciklusa, koje definiraju kretanje vode u prirodi su: oborine,
zadravanje na vegetaciji, evapotranspiracija, infiltracija, povrinsko otjecanje, procjeivanje i
podzemno otjecanje i akumuliranje (slika 15.).
Slika 15. Kruenje vode u prirodi
U odvodnji i zbrinjavanju oborinskih voda u klasinim rjeenjima (izgraeni sustav odvodnje)

dominantni su procesi protoka vode kroz cijevni sustav, te manjim dijelom povrinsko
otjecanje.
U zelenim i integralnim rjeenjima vei je naglasak na vertikalno kretanje vode u oba smjera
dok je povrinsko otjecanje od manjeg znaaja, a cijevno samo kao mjera sigurnosti. Zbog toga
je za zelenu infrastrukturu vana vertikalna bilanca voda.
31
7.1.1. Vertikalna bilanca voda
Vodna bilanca je rezultat analize hidrolokih procesa kao dijelova hidrolokog ciklusa na
odreenom prostoru u odreenom vremenu. Poznato je da se kroz prozranu zonu zemljita vri
stalna vertikalna izmjena vode izmeu slobodnog nivoa podzemne vode i atmosfere. Ta izmjena
vri se zbog tri osnovna hidroloka procesa u koji spadaju oborine, procjeivanje (infiltracija)
i isparavanje (evapotranspiracija).
Vodnom bilancom ili balansom voda se kvantitativno (koliinski) opisuje hidroloki ciklus i
njegove komponente, a zasniva se na opem konceptu odranja mase.
= .
gdje je;
dW - promjena mase u ogranienom prostoru

U - masa koja je ula u taj prostor u odreenom vremenu - predstavlja oborine kao
ulaznu veliinu
I - masa koja je izala iz tog prostora u odreenom vremenu - predstavlja isparavanje i
otjecanje kao izlaznu veliinu
Pod prostor podrazumijevamo jedan dio zemljine povrine, ali gornje postavke mogu vrijediti
na svim razinama - od globalne do lokalne, od velikih prirodnih sustava npr. Zemlja do
pojedinanih vodnogospodarskih sustava za transformaciju ili/i koritenje voda.
Iz gore navedenog vrijedi slijedea jednadba promjene vodnih koliina na nekom prostoru:
= ,
za sluaj kada je promjena vodnih koliina na nekom prostoru jednaka nuli, odnosno = 0,
tada vrijedi:
= + 1 + 2.
Gdje su O1 i O2 brzo i sporo povrinsko otjecanje. Odnosno ulazna vrijednost je jednaka

izlaznoj. Tono onoliko koliko je palo kie ili doteklo vode toliko je i oteklo i/ili isparilo bez
zadravanja.
32
Jednadba vodne bilance:
+ + +=
gdje;
H - predstavlja volumen ukupne oborine,

Qdd - predstavlja volumen ukupnog i direktnog dotoka s drugih podruja - (brzi
povrinski dotok),
Qbd - predstavlja volumen ukupnog baznog dotoka s drugih podruja (spori
podzemni dotok),
E - predstavlja volumen ukupnog isparavanja,
Qdo - predstavlja volumen ukupnog i direktnog otjecanja na druga podruja - (brzo
povrinsko otjecanje),
Qbo - predstavlja volumen ukupnog i baznog otjecanja na druga podruja - (sporo
podzemno otjecanje),
- ukupna promjena volumena vode.
Slika 16. Shema Vertikalne vodne bilance
33
Za bilancu podzemne vode su dominantne vertikalne komponente procesa gibanja vode u

hidrolokom ciklusu. Osnovne imbenike vodne bilance moemo sloiti u slijedee grupe:
Klimatoloke
Hidroloke
Hidrogeoloke
Bioloke
Najvei utjecaj na vertikalnu vodnu bilancu imaju klimatoloki i hidroloki imbenici zbog
njihove izrazite dinamike promjenljivosti u prostoru i vremenu. Klimatoloki imbenici
vertikalne vodne bilance izrazito su nestacionarni, procesni imbenici, od kojih zavise
hidroloki i bioloki imbenici.
Kao ulazni parametri u jednadbi vertikalne vodne bilance uzimaju se koliina oborine,
temperatura zraka i isparavanje.
Kao izlazne parametre dobivamo mjerenja efektivne infiltracije i promjene nivoa podzemne
vode u bunarima infiltrometrima.
Neposrednim mjerenjem glavnih ulaznih i izlaznih parametara vertikalne bilance podzemnih

voda i hidrolokom analizom vodne bilance, mogu se upoznati osnovne osobine hidrolokog
sustava u vertikalnoj vodnoj bilanci (Slika 16.), odnosno glavni hidroloki procesi koji u prirodi
odreuju izmjenu vode izmeu atmosfere i podzemne vode.
U zelenoj infrastrukturi su baza povrinska otjecanja ograniena, na krovove i prometnice te

druge vodonepropusne povrine kojima oborinske vode otjeu do zelene infrastrukture koja
vodu usmjerava vertikalno.
7.1.2. Evaporacija i evapotranspiracija
Evapotranspiracija predstavlja kombinirano djelovanje isparavanja vode sa vlanih povrina,

to se naziva evaporacija, i isputanja vode u atmosferu putem biljaka kao dio njihovog
ivotnog ciklusa, to predstavlja transpiraciju. Kako je teko na terenu zasebno izmjeriti
evaporaciju i transpiraciju, obino se mjere i izraavaju zajedno kao evapotranspiracija.
Evaporacija je proces isparavanja vode sa povrine zemljita ili sa vodne povrine, koji se
odvija pod djelovanjem suneve energije. Intenzitet evaporacije zavisi od mnogobrojnih
faktora, poput temperature zraka i vode, atmosferskog pritiska, vlanosti zraka, djelovanja
34
vjetra, vegetacije i sl. Karakteristike sustava zemljite biljka voda u mnogome utjeu na
intenzitet evaporacije, jer stablo, kronja i lie biljaka: (i) predstavljaju povrine sa kojih voda
isparava, (ii) svojom sjenom tite zemljite od gubitka vlanosti i (iii) utjeu na koliinu vlage
koju vjetar moe iznijeti sa biljke.
Mogui su razliiti teorijski pristupi odreivanja evaporacije:
Metodom vodne bilance
Metodom bilance energije
Metodom transporta masa
Kombinacijom metode bilance energije i metode transporta masa
Transpiracija predstavlja gubitak vode putem biljke, kao posljedica njenog metabolizma, i u
najveoj mjeri ovisi okoliu ini raspoloive toplote. Transpiracija je vrlo bitan ekoloki proces,
zbog: (i) transporta nutrijenata i vode u gornje dijelove biljke i (ii) hlaenja lia. Nivo vlage
koji biljka moe uzeti iz tla zavisi od sustava korijena, te karakteristika i vlanosti zemljita.
Samo mali dio vode potrebne biljci bude zadran u njenom tkivu, dok veina putem lia i
drugih organa biljke ispari u atmosferu. Nivo transpiracije ovisi o evaporativnoj moi zraka, tj.
dijelom ovisi od temperature zraka, vjetra, postotka zasienja zraka vlagom i koliine svjetlosti.
Intenzitet evapotranspiracije je uvjetovan klimatskim karakteristikama podruja, tako da je

prostorno veoma neravnomjerno rasporeen na Zemlji. Najintenzivnija evapotranspiracija je u
aridnim (sunim) podrujima, gdje iznosi ak oko 70% od ukupnih oborina, dok je u podrujima
sa umjerenom klimom taj postotak znatno manji (oko 33%). [23]
7.1.3. Infiltracija
Infiltracija je hidroloki proces vertikalnog gibanja vode kroz prozranu zonu zemljita, od
povrine zemljita prema slobodnom nivou podzemne vode, uslijed djelovanja kapilarnih sila i
sile gravitacije. Proces se odvija kroz pore zemljita koje su ispunjene vodom i zrakom i
direktno utjee na promjenu vlanosti u prozranoj zoni. Voda koja uestvuje u tom procesu
pripada gravitacionoj vodi. U koliko uslijed infiltracije doe do podizanja slobodnog nivoa
podzemne vode, odnosno do promjene granice izmeu zasiene i prozrane zone zemljita, taj
dio procesa infiltracije se naziva efektivna infiltracija ili perkolacija. Proces infiltracije poinje
u trenutku prispijea oborine iz atmosfere na povrinu zemljita poslije sunog perioda. U tom
35
trenutku na povrini zemljita se stvara jedan saturirani sloj ispod kojega se nalazi prozrana
zona sa niim potencijalom vlanosti. Kroz pore veih dimenzija, voda se vertikalno giba
nadolje pod djelovanjem sile gravitacije. Pore manjih dimenzija, u prvom trenutku preuzimaju
vodu iz gornjeg zasienog sloja u obliku kapilarne vode, zbog djelovanja molekularnih sila
odnosno kapilarnog potencijala. Obadva potencijala djeluju u istom smjeru ime se hidrauliki
potencijal pojaava. Intenzitet infiltracije (f) je najvei u trenutku prispijea oborine na povrinu
nezasienog zemljita. Proces infiltracije e se vremenom smanjivati na raun poveavanja
vlanosti prozrane zone i trajati e tako dugo dokle god je razlika u potencijalu vlanosti
zasienog i nezasienog dijela zemljita vea od njegove specifine retencije. U koliko je
oborina iz atmosfere na povrinu zemljita dugotrajna i intenzivna, koliina vlanosti zemljita
iznad prodirue fronte vlanosti je stalno iznad vrijednosti specifine retencije, ime je prisutno
stalno gravitacijsko gibanje vode u toj zoni. Vremenski poveanjem dubine prodiranja, fronta
vlanosti nailazi na dijelove prozrane zone zemljita sa sve veim sadrajem vlanosti ime se
smanjuje djelovanje kapilarnog potencijala, a time i intenziteta procesa infiltracije. U kru, ovaj
proces je drugaiji jer je vertikalno otjecanje uglavnom konstantno sve do zone saturacije.
Intenzitet infiltracije predstavlja koliinu vode koja iz atmosfere ulazi u zemljite u jedinici
vremena, u zavisnosti od sloenih uvjeta koji su u tom trenutku prisutni. Ti uvjeti posebno
ukljuuju koliinu i raspodjelu vlanosti u prozranoj zoni zemljita, hidrauliku provodljivost
te zone, te koliinu i intenzitet oborine pridole na povrinu zemljita. U kru je uglavnom
vlanost zemljita mala, a hidraulika provodljivost velika. U koliko je intenzitet oborine vei
od intenziteta infiltracije, dolazi do retencije vode na povrini i saturacije tog dijela zemljita.
Tada je koliina infiltrirane vode maksimalna za prisutne uvjete zemljita i nosi naziv
infiltracioni kapacitet.
Raspodjela vlanosti u profilu zemljita prozrane zone moe se podijeliti na etiri glavne zone:
zasienu zonu uz samu povrinu zemljita,

zonu prijenosa vlanosti sa nezasienim i priblino jednolikim sadrajem
vlanosti,
zonu vlaenja u kojoj se vlanost smanjuje sa dubinom,
frontu vlanosti, odnosno liniju na kojoj se vri izmjena vlanosti izmeu
vlanijeg zemljita iznad i suhog zemljita ispod fronte.
36
Brojna istraivanja podzemnih voda u kru rezultirala su spoznajama o postojanju vie

hidrodinamikih zona.
To su:
prozrana zona, u kojoj voda tee pod utjecajem gravitacije nepravilnim, preteito
vertikalnim pukotinama,
prijelazna zona, kod koje pri niskom vodostaju u podzemlju voda tee kao u
prozranoj zoni, a njegovim povienjem tee preteito lateralno, takoer pod
utjecajem gravitacije,
zona lateralne i stalne silazne cirkulacije, u kojoj voda tee pod utjecajem
gravitacije,
zona sifonalne stalne cirkulacije, gdje voda silazno tee u podruju podzemne
razvodnice i uzlazno (pod utjecajem hidrostatskog tlaka) u podruju izlijevanja na
povrini,
zona usporene dubinske cirkulacije, u kojoj postoji hidrostatski tlak, a voda tee
polako.
U otokim, krkim vodonosnim sustavima vrlo je bitan makar i orijentacijski izraun bilance
podzemnih voda. Poseban je problem nepoznavanje uvjeta na jednome od najznaajnijih rubnih
uvjeta: dodiru slatke i slane vode, tj. zoni mijeanja, a i praktino je nemogue kvantitativno
izraziti koliine vode koje se izgube procjeivanjem i rasprenim izviranjem na rubovima
vodonosnika, u zonama gdje nema izvora u obliku koncentriranih tokova. U ovakvim terenima
je prikladnije pretpostaviti postotak efektivne infiltracije nego izraunavati ga raznim
iskustvenim formulama koje nisu primjerene za ove uvjete. Obino se pretpostavlja srednja
visina efektivne infiltracije za ovakve krke terene oko 40%. [21]
U tom je sluaju koliina efektivne infiltracije Ie (m3/godinje):

= 0,4
Gdje A (m2) predstavlja povrinu sliva, a P prosjene oborine (m3/m2/god).
37
7.2. Retencije
U gradskim sredinama mogue je oborinske vode neovisno o primijenjenom sustavu odvodnje

proistiti na gradskim ureajima za ienje otpadnih voda, obino u kombinaciji s
graevinama za regulaciju dotoka. Mogu se primijeniti gotovo sve tehnologije primarnog,
sekundarnog i tercijarnog proiavanja. Ovisno o zadanim standardima i kriterijima konanog
isputanja otpadnih voda u prijamnik, odreuje se udio od ukupnih oborina koji e se na ureaju
proistiti. Na ureajima se iste prvi najoptereeniji oborinski dotoci, a ostali se vode mimo
ureaja direktno u prijamnik. Kroz sve faze ienja na gradskim ureajima provodi se obino
oborinski dotok jednak tzv. sunom dotoku, a mehaniki se proiavaju i vei dotoci. Razlog
je svakako u cijeni ienja, jer dodatno hidrauliko optereenje bitno poveava cijenu
izgradnje i poslovanja. Ugradnjom kinih retencija ispred ureaja, mogue je ienjem
obuhvatiti volumene prvog najoneienijeg oborinskog dotoka.
Suhi retencijski bazeni su izgraeni bazeni za hvatanje, zadravanje i postupno pranjenje vode
koja nastaje uslijed manjih oborina koje se ee javljaju. Uinci proiavanja postiu se jedino
procesom taloenja i isplivavanja, a uinci su prilino dobri samo za odreene vrste taloenih
tvari. Koriste se za slivne povrine vee od 4 ha. Voda se u njima poslije kia zadrava samo u
kraem razdoblju. Voda koja je tijekom zadravanja djelomino proiena isputa se iz bazena
u prijamnike, ili se prepumpava u kanalizaciju radi odvoenja do ureaja za proiavanje. Ovi
se bazeni mogu graditi u kombinaciji sa infiltracijskim bazenima. Na ureaj za proiavanje
ili u prijamnik otjeu samo velike vode, a sve manje vode se infiltriraju u podzemlje, ime se
poveava uinkovitost zadravanja vode i proiavanja.
Ako se koriste mokre retencije sa biljkama, tada u retenciji imamo sloenije procese u kojima
se odvija:
evaporacija i evapotranspiracija,
zadravanje vlage u tlu unutar retencije te
regulacija istjecanja zbog zadravanje vode u prostoru retencije.
Ako se retencijski prostor smanjuje, a koliina biljaka i supstrata povea, tada dolazimo do
biljnih ureaja. Ovisno o omjeru retencijskog volumena i biljaka te supstrata ovisi da li imamo
suhu retenciju, mokru retenciju, izgraenu movaru ili biljni ureaj (slika 17.).
38
SUHA
RETENCIJA
RETENCIJSKI
MOKRA BILJKE I
VOLUMEN
RETENCIJA SUPSTRAT
IZGRAENA
MOVARA
BILJNI UREAJ
Slika 17. Odnos retencijskog volumena i biljaka te supstrata na vrstu ureaja
Za proraun retencijskog prostora potrebno je poznavati hidrograme dotoka oborina

karakteristinog povratnog perioda. Za praktine potrebe dovoljno je toan jednostavni
postupak konstrukcije trokutastog hidrograma dotoka prikazan na slici 18. Poto se proraunaju
hidrogrami dotoka za prethodno stanje i stanje nakon izgradnje, razlika hidrograma predstavlja
potrebni retencijski volumen. Za sluaj prema prikazu na slici 18. volumen retencije jednak je
razlici vrnih dotoka pomnoenoj s vremenom koncentracije.
Slika 18. Trokutasti hidrogram dotoka za odreivanje retencijskog volumena
39
7.3. Bioloki procesi u zelenoj infrastrukturi
Zagaivanje podzemnih voda najee je uzrokovano infiltracijom s povrine: iz razliitih

ivotinjskih farmi, obraenih poljoprivrednih povrina, otpadnih voda industrije, neispravnih
kanalizacijskih sistema, odlagalita komunalnog i posebnog otpada, zagaenih rijeka i sl.
Zagaivanju s povrine posebno su izloeni plitki vodonosnici s tankom krovinom, odnosno
prostori direktnog prihranjivanja vodonosnika. Uz plitke slobodne vodonosnike u pijescima i
ljuncima, osobito su ranjivi krki vodonosnici, u kojima su autopurifikacijske sposobnosti
esto veoma male ili nikakve (Slika 19.).
Slika 19. Kontaminacija podzemne vode u krkim vodonosnicima
tetni utjecaj oborinskih voda na vodne resurse i more potrebno je umanjiti. Metode koje se
primjenjuju za umanjenje tetnog djelovanja oborinskih voda na okoli dijele se na dvije
osnovne grupe: graevinske i negraevinske.
Graevinske metode obuhvaaju objekte koji se koriste za prikupljanje i potom proiavanje

oborinskih voda raznim tehnologijama. Negraevinskim metodama se podie svijest i
zainteresiranost stanovnitva. U ove metode spadaju jo i odgojne mjere, ienje prometnica i
gradskih prostora, kontrola uporabe gnojiva i zatitnih sredstava, kontrola/ograniavanje
koritenje i izgradnje prostora, oblikovanje okolia i koritenje biljaka (ureenje sliva, ume,
movare, trave i dr.), uporaba ekoloki prihvatljivih goriva i materijala, itd. U svakom sluaju,
strategija upravljanja oborinskim vodama u urbanim prostorima objema metoda pridaje jednaku
vanost.
Sve metode imaju u pravilu dvije osnovne funkcije: zadravanje vode i time smanjenje vrnog
otjecanja, te proiavanje oborinskih voda. Najprirodniji postupak kontrole oborinskih voda
40
su biljni i zeleni pojasevi uz i oko izgraenih povrina koji se postavljaju izmeu slivnih
povrina i prijamnika. Poumljeni i zatravljeni tereni omoguuju zadravanje i proiavanje
oborinskih voda procesima zadravanja, biljne filtracije i infiltracije u tlo. Uinak ovih zelenih
pojaseva ovisi o cijelom nizu imbenika, a prije svega o njihovoj veliini, sastavu biljnih vrsta,
gustoi zelenila, te jednolikom protoku i brzini vode preko zelene povrine. [1]
Kada se povrinske vode koncentriraju na nekim lokacijama, tada se mogu proiavati sa

raznim tehnologijama kao to su to biljni ureaji u razliitoj izvedbi. Osnovna znaajka ovih
ureaja je da nemaju mulja, linije obrade i zbrinjavanja mulja i zato su iznimno povoljni.
Biljni se ureaji, prema protoku vode kroz ureaj, dijele na: sustav s vertikalnom protokom i
sustav s horizontalnom protokom, te na povrinski i podpovrinski biljni ureaj.
Povrinski biljni ureaj je onaj ureaj u kojem je povrina vode koja prolazi sustavom izloena
atmosferi. Biljni ureaj s povrinskim tokom vode sastoji se od plitkog bazena s vodom, tlom
ili drugim medijem koji slui za rast ukorijenjenih movarnih biljaka. Izgleda kao prirodna
movara, stanite za brojne biljne i ivotinjske vrste. Blizu povrinskog sloja vode odvijaju se
aerobni procesi, dok se u dubljoj vodi i podlozi uglavnom odvijaju anaerobni procesi.
Kod podpovrinskog ureaja prolaz vode vri se kroz granulat (kameni materijal ili zemlja) i
nije izloen atmosferi. Podpovrinski biljni ureaj sastoji se od jednog ili vie meusobno
povezanih bazena ukopanih u tlo i obloenih nepropusnom folijom. Bazeni su ispunjeni
supstratom od ljunka, pijeska ili nekog slinog medija kroz koji voda prolazi bez dodira s
atmosferom (slika 20.). Prednost ovog tipa je neovisnost o klimatskim uvjetima, odsustvo
neugodnih mirisa i insekata i vrlo se lijepo uklapa u okoli kao zasebno formiran ekosustav.
Prema nainu protoka vode kroz sustav, podpovrinski ureaj moe biti horizontalni ili
vertikalni.
Slika 20. - Klasini podpovrinski biljni ureaj

41
Biljni ureaj se sastoji od jednog ili vie bazena kroz koje prolazi otpadna voda i ona se na tom
putu pomou biolokih, fizikalnih i kemijskih procesa proisti. Bazeni se grade s blagim
nagibom i s dnom obloenim nepropusnom folijom ili ilovaom. Na takvu se podlogu stavlja
supstrat u koji se sade autohtone biljke poput trske, aa, rogoza i slinih.
Procesi koji se odvijaju u biljnim ureajima predstavljaju kombinaciju fizikalnih, kemijskih i

biolokih procesa. Ti procesi oponaaju prirodu i na taj nain obrauju razliite otpadne vode
uklanjajui kontaminante. U tablici 3. dan je popis najvanijih mehanizama uklanjanja.
Tablica 3. Pregled mehanizama uklanjanja oneienja
Pri projektiranju biljnih ureaja za proiavanje otpadnih voda potrebno je uzeti u obzir
karakteristike otpadnih voda koje e se proiavati, kao i potreban stupanj proiavanja.
Glavne karakteristike otpadnih voda ukljuuju koncentraciju otopljenih tvari i vrstih organskih
spojeva, tj. biokemijsku potronju kisika, suspendirane tvari, spojeve duika i fosfora, teke
metale, patogene bakterije i/ili viruse. Biljni ureaj treba biti projektiran za uklanjanje tih
karakteristika do dozvoljenih ogranienja. Projektiranje ureaja podrazumijeva odreivanje
hidraulikog kapaciteta, razine optereenja, vrijeme zadravanja (retenciranja), vrste biljaka.
Navedeni parametri su definirani propisima i ogranienjima za isputanje efluenta. Biljni
ureaji su dinamiki sustavi podloni razliitim utjecajima: od regionalnih klimatskih uvjeta,
geolokih karakteristika do lokalne vegetacije. [13]
Hidrauliki kapacitet moe se definirati kao sposobnost biljnog ureaja da proisti odreeni
volumen otpadne vode u danom vremenu. Ovo razdoblje se naziva hidrauliko vrijeme
retenciranja (HRT), ovisno je o veliini zagaenja i zadanoj razini proiavanja.
Karakteristino vrijeme zadravanja za uklanjanje BPK je 2-5 dana i 7-14 dana za uklanjanje
duika. HRT se moe izraunati po slijedeoj formuli [13]:
42
Ako se biljnom ureaju ukloni nepropusna folija, dobijemo zelenu infrastrukturu u kojoj
proienja voda infiltrira u podzemlje. Ako se proiena voda zbog folije na dnu odvodi
drenanim sustavom u lokalne povrinske vodotoke i putem njih infiltracijom u podzemne vode
dobivamo kombinaciju zelene i plave infrastrukture urbanih podruja.
Bilanciranje voda se obavlja u oba sluaja uvaavajui sve procese otjecanja vertikalno,
horizontalno i retenciranje, modifikacijom osnovne jednadbe bilance:
Najsloeniji dio prorauna je izraunavanje vertikalnih komponenata jednadbe bilance, a

posebno u krkim uvjetima. Stoga se esto ove komponente izraunavaju eksperimentalno.
7.4. Istrani radovi infiltrometarska stanica
Upoznavanje hidrolokih procesa i prirodnih zakona gibanja vode od atmosfere do podzemlja

i obrnuto mogue je jedino istranim radovima, odnosno direktnim mjerenjem na posebnim
mjernim stanicama, opremljenim instrumentima za mjerenje hidrolokih i meteorolokih
parametara, koji utjeu na promjenu reima podzemnih voda.
Direktnim mjerenjem glavnih ulaznih i izlaznih parametara vertikalne vodne bilance

podzemnih voda i hidrolokom analizom vodne bilance, upoznaju se osnovne osobine sistema
u vertikalnoj vodnoj bilanci i glavni hidroloki procesi koji u prirodi odreuju vertikalnu
izmjenu vode izmeu atmosfere i podzemne vode.
Za upoznavanje vertikalnih hidrolokih procesa kao dijelova hidrolokog ciklusa u kru,

moemo koristiti metodu prikupljanja i analize podataka na primjeru eksperimentalne stanice
43
Varkom, kao jedan zatvoreni hidroloki sistem u obliku bunara-infiltrometra koji su 1988.
godine postavljeni u krugu vodocrpilita Varkom u irem aluviju rijeke Drave kod Varadina.
Eksperimentalna stanica Varkom osnovana je u okviru Studije podzemnih voda za

odreivanje zaliha i zatite vode dravske doline, na prostoru Vinica-Varadin-Zamlaka-
Varadin Breg. Stanica je zapoela sa radom 18. listopada 1988. godine. Postavljena je unutar
zatitne zone vodocrpilita, zapadno od interne prilazne ceste do dispeerskog i kontrolnog
centra vodocrpilita. Stanica se sastoji od mjernih infiltrometara kao zatvorenog hidrolokog
sistema u kojima je uspostavljen kontrolni volumen zasiene i prozrane zone okolnog zemljita
rijenog aluvija (Slika 21.).
7.4.1. Opis hidrolokog sistema
INFILTROMETRI "VARKOM" - VARADIN
Jug Sjever
100 100 50
1600 mm 1400
B A
pokrov Metalne ljestve
Vodonepropusne
stijenke
humus
humus 300
500
Elektronski limnigraf
1000
1050 mm
1000
piezometer Pjeskoviti ljunak

2065 mm
Pjeskoviti ljunak
1000
Radni nivo vode

hidroizolacija
2450
2500
500
gravel with
500
sand Elektronski mjera

infiltracije RG 50
500
1000
Radni nivo vode Elektronski mjera

infiltracije RG 50
450
drenaa drenaa
50
50
200
200
200
Armirano-betonska ploa
hidroizolacija
hidroizolacija
Radni nivo vo de to ko m 2 0 0 3 /2 0 0 4 . g o dine
hidroizolacija hidroizolacija
Elektronski mjera
infiltracije RG 50
cijev 3/4 cijev 3/4

m
m
2100 mm
m
m
00
00
16
14
piezometri cijev 1/2

cijev 1/2
Armirano-betonska ploa
Vodonepropusna cijev
5100 mm
Slika 21. Infiltrometar Varkom Varadin
44
Infiltrometar A i infiltrometar B slue kao mjerni bunari. To su dva zatvorena hidroloka

sistema u kojima se odvija proces vertikalne izmjene vode izmeu atmosfere i podzemne vode
na odreenoj dubini. Na dnu oba bunara postavljen je drenani sloj od ljunka visine 450 mm
koji predstavlja referentni nivo podzemne vode u infiltrometrima. Povrinski sloj infiltrometra
sloen je od sloja humusa sa travom, debljine 200 mm koji je ostao neoteen prije poetka
iskopa graevne jame za infiltrometre i predstavlja zonu biljnog korijenja prozrane zone
hidrolokog sistema.
Srednji bunar 1600 mm slui kao kontrolno mjesto u kojem se nalaze mjerni ureaji za
mjerenje izlaznih parametara vertikalne vodne bilance. Mjerno mjesto je opremljeno
elektrinom rasvjetom, silaznim ljestvama za pristup motritelja, manjom automatskom crpkom
za izbacivanje izmjerenih koliina vode od efektivne infiltracije iz mjerenih bunara. Na
mjestima temeljenja dna mjernih bunara na armirano betonskoj ploi izvedena je
hidroizolacija koja osigurava potpunu vodonepropusnost sistema.
Kontrolni bunar je povezani sa bunarimainfiltrometrima sistemom od tri pocinane cijevi

3/4 po vertikali, koje su ugraene u betonske stjenke infiltrometra. Sistem od tri pocinane
cijevi je u tri nivoa po 50 cm te je tako omogueno podeavanje hidrolokog sistema na tri
razliita nivoa podzemne vode od povrine zemljita (200 cm, 150 cm, 100 cm). Pocinane
cijevi su u dijelu bunarainfiltrometra zatiene pocinanom ianom mreicom koja spreava
ispiranje sitnih frakcija materijala iz bunara uslijed efikasne infiltracije. Unutar kontrolnog
bunara, po dvije pocinane cijevi su zatvorene odgovarajuim epom, a na treoj cijevi je
omogueno mjerenje izlaza iz hidrolokog sistema za odabrani nivo podzemne vode u njemu.
Za kontroliranje stanja sistema i mjerenja promjene nivoa podzemne vode u bunarima

infiltrometrima u kontrolnom bunaru su ugraene pijezometarske cijevi od prozirne plastike
kojima je omogueno mjerenje trenutnog stanja nivoa podzemne vode. Navedeni
pijezometri slue da se pomou lijevka na vrhu pijezometra kontrolirano dodaje voda u bunare
infiltrometre u sluaju potrebnog podizanja nivoa podzemne vode u bunarima.
Mjerenje koliine efektivne infiltracije iz bunarainfiltrometra vri se u kontrolnom bunaru

automatskim elektronskim mjeraima.
U zoni mikrolokacije infiltrometra postavljen je kiomjer tipa Hellmann na razini povrine

zemljita koja odgovara razini zemljita bunarainfiltrometra. Postavljene su i tri snijegomjerne
letve za mjerenje visine snjenog pokrova u zimskom razdoblju godine. Eksperimentalna
45
stanica Varkom jo ima i meteoroloku opremu za mjerenje temperature zraka, maksimalni i

minimalni termometar i ombrograf uz postojei kiomjer.
Fizike osobine hidrolokog sistemainfiltrometra poznate su preko njegovih hidrogeolokih i

biolokih imbenika. [22]
7.4.2. Ulazni podaci
U ulazne parametre hidrolokog sistema spadaju klimatoloki imbenici kao to su oborine,

temperature zraka i ostali znaajni klimatoloki parametri. Oborina i temperatura zraka direktno
se mjere na samoj pokusnoj infiltrometarskoj stanici Varkom.
Oborine
Mjera za koliinu pale oborine predstavlja visina stupca vode. Visina stupca vode izraava se
u milimetrima, sa tonou mjerenja menzurom od 0.1 mm. Visina stupca od 0.1 mm na
zemljitu povrine 1.0 m2 predstavlja koliinu vode od 1.0 litre. Za hidroloki sistem pokusne
infiltrometarske stanice Varkom, izmjerena visina stupca vode u kiomjeru od 1.0 mm
predstavlja koliinu vode od 1.53 litre koja padne na povrinu infiltrometra i predstavlja
osnovni ulaz u hidroloki sistem. Visina palog snijega mjeri se pomou snjegomjerne letve na
tri toke neposredno uz kiomjer i infiltrometre. Koliina od palog snijega mjeri se otapanjem
sa kiomjera i pribrojava dnevnoj, odnosno mjesenoj oborini. Visina snjenog pokrova svijee
palog snijega od 1.0 cm, priblino odgovara visini stupca izmjerene oborine od 1.0 mm.
Temperatura zraka
Temperatura je jedan od glavnih meteorolokih parametara koji utjeu na pojavu oborina i

njezin reim ulaznog imbenika u hidroloki sistem.
7.4.3. Izlazni podaci
U izlazne parametre hidrolokog sistema koji se mjeri na pokusnoj infiltrometarskoj stanici

Varkom spada efektivna infiltracija do razliitih dubina nivoa podzemne vode, odnosno do
zasiene zone u hidrolokom sistemuinfiltrometru, i sniavanje nivoa podzemne vode uslijed
isparavanja, putem kapilarnog izdizanja vode u kapilarnu zonu sistema. Efektivna infiltracija
pripada hidrolokim procesnim imbenicima u odreivanju vertikalne vodne bilance. Ukupno
isparivanje, odnosno stvarna ili aktualna evapotranspiracija je vezana uz efektivnu infiltraciju.
Ona predstavlja izlazni, odnosno procesni imbenik koji pripada klimatolokim parametrima u
odreivanju vertikalne vodne bilance.
46
Efektivna infiltracija
Efektivna infiltracija se mjeri na dva infiltrometra (infiltrometar A i infiltrometar B) sa

razliitom dubinom podzemne vode u svakom sistemu. U toku istranih radova stalno je
mjerena efektivna infiltracija do dubine podzemne vode od 200 cm. Obzirom na kratkou
vremenskog niza mjerenja na pliim dubinama u sistemu infiltrometra, analiza sistema se je
provela samo za stanje, sa dubinom podzemne vode na 200 cm za koje postoje podaci mjerenja.
Promjena nivoa podzemne vode u pijezometru sistema
Radna dubina podzemne vode u svakom sistemu infiltrometra uoljiva je putem izmjere nivoa
vode u pijezometrima sistema. Referentna nula predstavlja dno svakog infiltrometra, odnosno
dubina 2500 mm od povrine zemljita. Radna dubina podzemne vode u sistemu infiltrometra
na 200 cm odgovara vrijednosti nivoa vode u pijezometru od 500 mm. Dubina podzemne vode
u sistemu infiltrometra na 150 cm, odgovara vrijednosti nivoa vode u pijezometru sistema od
1000 mm. Dubina podzemne vode u sistemu infiltrometra na 100 cm odgovara vrijednosti nivoa
vode u pijezometru sistema od 1500 mm.
Vlanost zemljita
Mjerenje promjene vlanosti zemljita u sistemu infiltrometra nije bilo u razdoblju istranih
radova na pokusnoj infiltrometarskoj stanici. Zbog toga nisu poznate promjene koliine vode
u prozranoj zoni sistema infiltrometra uslijed infiltracije. Kretanje vlanosti zemljita
mogue je provesti analizom oborina, preko indeksa prethodnih oborina (IPP). Indeks
prethodnih oborina moe ukazati na deficit vlanosti zemljita u pojedinom razdoblju godine.
Pri tome stvarna koliina vlanosti zemljita u sistemu infiltrometra ostaje nepoznata ali se
upoznaje njezin relativni odnos i raspored tokom godine. Najvea vlanost je u hladnijem
dijelu godine, koja se postupno smanjuje prema ljetnom razdoblju.
Isparivanje
Isparivanje na meteorolokoj stanici se mjeri dva puta dnevno (7.00 i 19.00 sati) putem
isparitelja klase A, samo u toplom dijelu godine. Faktor korelacije je usvojen za klimatske
osobine prostora, a time i pokusne infiltrometarske stanice.
47
8. PRIMJER BRUSJE
8.1. Osnovni podaci o stanju u prostoru
Naselje Brusje nalazi se na sjeverozapadnom dijelu otoka Hvara i zauzima povrinu od 30,2 ha.
Na nadmorskoj visini od 300 do 340 m n.m., naselje se smjestilo na sjevernim padinama
planinskog grebena (izmeu vrha Via gl. visine 373 m n.m. i vrha Brusna gl. visine 319 m
n.m.) to se prua uzdu cijelog otoka, a ispresijecan je mnogim rasjedima koji formiraju suhe
doline i jarke. Ove udoline, uz ograniene povrine na visoravnima oko samog naselja,
predstavljaju jedine pogodne terene za obradu. Od grada Hvara, koji je otoko sredite, Brusje
je udaljeno cestom cca 6 km, do trajektnog pristanita u Starom Gradu udaljenost je 15,5 km, a
do putnike luke u Jelsi 22 km.
Slika 22. Opina Brusje
Brusje je karakteristino ratrkano selo krakog podruja. Pojedini dijelovi Brusja imaju svoje
nazive: Molo Bonda, Velo Bonda, Mandra, Priko (na sjeveroistonom kraju sela preko
javnoga puta) i Glavica, a do danas su sezadrali nazivi pojedinih stambeno-gospodarskih
nizova-dvora (ripotovi dvori, Skvietovi dvori, aretovi dvori, Krojevi dvori). Od glavnog
seoskog puta-ceste koja prolazei Brusjem povezuje Stari Grad i Hvar odvajaju se prilazi
nizovima stambeno-gospodarskih kua, koji put izvedeni iz grubo obraenih kamenih blokova
poloenih u zemljanom naboju (kogulani), koji put zemljani, ali najee asfaltirani: veina
seoskih puteva asfaltirana je 1969. godine kada i cesta Stari GradHvar. Nizovi stambeno-
gospodarskih kua zajedno sa suhozidom ograenim vrtovima u neposrednoj blizini,
gospodarskim prizemnicama i gustirnama tvore jedinstveni prostor rada i stanovanja.
48
Komunikacije izmeu pojedinih stambeno-gospodarskih kua, gospodarskih kua i vrtova

unutar pojedinih dvora nisu zajedniko vlasnitvo, izvedene su na privatnim parcelama.
Oko kua nalaze se okunice koje se dijelom obrauju, a dijelom su vonjaci te prirodni teren
obrastao makijom i niskim mediteranskim raslinjem i travama. U naselju nije izgraen sustav
odvodnje povrinskih voda. Sve vode se za vrijeme oborina slijevaju lokalnim prometnicama
kroz naselje u pravcu niih kota terena. Dio oborina sa krova kua se uputa u kune cisterne
radi koritenja u sunom periodu godine
Stanovnitvo
Izvorna prostorna organizacija sela Brusje na otoku Hvaru sauvana je zbog iseljavanja
stanovnitva koje je zapoelo ekonomskom stagnacijom poetkom dvadesetog stoljea te se
nastavilo sve do ezdesetih godina dvadesetog stoljea.
Krajem devetnaestog stoljea u Brusju je ivjelo oko 1000 stanovnika (1890. godine 967
stanovnika, a 1900. godine njih 1058). Poetkom dvadesetog stoljea zapoeo je prvi val
iseljavanja stanovnitva uslijed ekonomskih razloga (propasti vinogradarstva, kasnije velike
ekonomske krize), naroito izraen izmeu 1900. i 1910. godine te izmeu 1921. i 1931. godine,
u kojem se broj stanovnika Brusja gotovo prepolovio. Drugi val iseljavanja zapoeo je nakon
1961. godine uslijed opeg trenda naputanja tradicijskog naina ivota i privreivanja te
naglog razvoja gradskih sredina na utrb seoskih. Tako je 2001. godine u Brusju zabiljeeno
samo 206 stanovnika. Od 1961. do 2001. god stanovnitvo naselja Hvar poraslo je za 86%, dok
u ostalim naseljima uglavnom pada, ali zbog malog broja stanovnika u tim naseljima ukupan
broj stanovnika Grada Hvara ipak raste.
Tablica 4. Popis stanovnitva 1981., 1991., 2001. i 2011. Godine
Stanovnika Stanovnika Stanovnika Stanovnika

Prostorna
jedinica 1981. 1991. 2001. 2011.
1. Brusje 268 241 206 194
2. Hvar 3691 4143 4138 4251
Udio (1/2)% 7,26 5,82 4,98 4,56
49
Klima
Kad je rije o klimi podruja, otok Hvar pripada mediteranskom klimatskom pojasu Jadranskog
tipa, kojeg karakteriziraju vrua i suha ljeta te blage i vlane zime s velikim brojem sunanih
sati, oko 2715 sati godinje, koje ine otok Hvar najsunanijim otokom na Jadranu. Prosjena
godinja temperatura zraka je 16.1C, tijekom sijenja 9C , a u srpnju 25C. Vjetrovi koji
obino puu su bura (sjeverac), maestral (zapadni vjetar) i jugo (juni vjetar).
Padaline na Hvaru imaju maritimni godinji hod oborine. Najobilnije padaline padaju u jesen i
zimi, a zatim u proljee, a najmanje u ljeto. Najvie padalina je u prosincu (100,8 mm) a
najmanje u srpnju (22,3 mm). Prosjena godinja koliina oborine iznosi 752,5 mm.
Snijeg je izuzetno rijetka pojava. Tijekom razdoblja 1858 1995. snijeg se pojavio samo 23
dana s visinom snjenog pokrivaa veom od 1 cm. Najvea zabiljeena visina snjenog
pokrivaa zabiljeena je 16. veljae 1942. godine, a iznosila je 13 cm.
Relativna vlanost zraka podudara se s godinjim hodom padalina i ima maksimum u razdoblju
listopad prosinac (71%), a minimum u srpnju (63%). Godinji prosjek relativne vlage u zraku
za Hvar iznosi 68%, to ukazuje da je zrak relativno bogat vlagom. Godinje se prosjeno javlja
6,7 dana s relativnom vlanou ispod 30% i 43,7 dana s relativnom vlanou iznad 80%.
Slika 23. Oborine Hvar za period 2014.
50
8.2. Rjeenje odvodnje integralni koncept
Rjeavanje problema odvodnje oborinskih voda naselja u krkim podrujima se obrauje prema
porijeklu oborinskih voda. U tom smislu oborinske vode dijelimo na:
krovne vode,
povrinske vode okunice,
vee asfaltne i sline povrine,
prometnice prema gustoi prometa,
industrijske povrine,
specifine povrine s obzirom na aktivnost (benzinske postaje i sl.).
Ova podjela je napravljena kako bi se problem uinkovitije rjeavao. Naime, vode s ovih
povrina se razlikuju po reimu otjecanja i kakvoi vode tako da mjere za njihovo zbrinjavanje
moraju biti odgovarajue kako bi se ostvarili postavljeni ciljevi.
8.2.1. Krovne vode (kinica)
Svakom domainstvu u naselju kao to je Brusje prioritet bi trebao biti izgradnja kvalitetnog
sustava za prikupljanje, obradu i koritenje kinice. S takvim sustavom moemo utedjeti i do
50% pitke vode koja se nepotrebno troi za pranje rublja, ispiranje toaleta, navodnjavanje vrtova
i drugo.
Kinica s krovova ima karakteristian reim otjecanja. Vrni protok se brzo ostvaruje s
poetkom oborine i traje sve do prestanka kie. Bitno je u sustavu za prikupljanje kinice imati
ureaj za prvo ispiranje koji kada padne prva oborina nakon sunog perioda (koja ispere
krovnu povrinu), odstrani neistoe koje su se nakupljale (lie, praina, izmet ptica i sl.).
Nakon prvog ispiranja, oborina koja se slijeva niz krov i cijevima ide kroz filtar do spremnika,
je ista i spremna za uporabu navodnjavanja ili ispiranja u kuanstvu.
Kinica, koja se prikuplja preko krovova i drugih ureaja, mora u higijenskom, tehnikom i
estetskom smislu zadovoljavati sljedee zahtjeve:
mora biti higijenski besprijekorna (bez coli bakterija, jer ako su te bakterije u vodi to je
siguran znak da je voda oneiena fekalnim tvarima),
ne smije uzrokovati koroziju, to znai da ne smije imati agresivnih primjesa,
ne smije sadravati tvari koje uzrokuju zamuenja, masti i pjene.
51
Slika 24. Prikaz odvodnje oborinskih voda sa krovita kua
Zagaivai kakvoe kinice:
isputanja u atmosferu rezultati izgaranja manjih kunih ili veih sustava

(termoelektrane, toplane...); najopasnija su isputanja industrija; nastaju teki metali,
kisele kie (SOx, NOx),
talog i praina taloe se na nakapnu plohu, u prometnim sredinama imaju velik utjecaj,
a na seoskim podrujima i izoliranim prostorima vrlo mali; nastaju anorganske i
organske tvari i teki metali,
raslinje lie i raslinje moe izazvati zagaenje kada dospije na nakapne plohe, nastaju
organske tvari i pesticidi,
ivotinje uglavnom bakterioloko zagaenje, organske tvari sadrane u izmetu
korisnik vode neprimjereno zahvatanje vode kroz otvore,
procjeivanje u cisternu rijetko, opasno ako se fekalije ili talog od gnojiva procijeuju
u cisternu.
Obiljeje kinice je da je mekana i ne sadri nikakve minerale. Kinica zbog tih svojstava ima
prednost pri uporabi u perilicama rublja jer pri uporabi ne nastaje kamenac. Smanjuje se potreba
praaka za pranje, jer u praku nisu potrebne tvari za omekavanje vode (polifosfati) koji su
52
tetni za okoli. Kinica je pogodnija od podzemne vode i za zalijevanje vrtova jer ne sadri
eljezo, mangan i ostale metale. Njezinom uporabom pri ispiranju zahoda, u kadama za kupanje
i grijaima ne nastaje kamenac. Kinica moe sa sobom donijeti lie, granice, estice praine
koji preuzima tijekom prolaska kroz atmosferu ili u kontaktu s neodgovarajue izabranim
materijalima sustava. Protiv veih naslaga (lie, granice) pomau fine reetke, a zatim filtri
koji sadre aktivirani ugljen. Ugradnja tih filtara sasvim je dovoljna, a ugradnja pjeanih filtara
znatno bi poskupjela uporabu. Kinica se sprema u neprozirne spremnike koji mogu biti od
nehrajueg elika ili plastike, a najbolje je da su od fino obraenoga betona.
Elementi sustava za prikupljanje kinice:
Slika 25. Elementi sustava za prikupljanje kinice
Kinica koja dolazi s krova vodi se po cijevima za skupljanje tj. ljebovima do vertikalnih cijevi
koje vode u glavni spremnik, odakle se crpi u dnevni spremnik (pri manjim sustavima nije
potreban), a zatim u mreu do pojedinih troila (slika 25.).
53
Slivna povrina (krov)
Najpovoljnije su glatke povrine, a zatim glineni pokrovi, umjetne tvari ili kriljevac.
Neprimjereni su krovovi s grubim betonskim crijepom, bitumenskim pokrovom, a i tzv. zeleni
krovovi (ravni, obrasli travom). U tim se krovovima zadrava praina i ostale neistoe. Ako je
krov pokriven metalnim pokrovom, mora se raunati s viim sadrajem metala u vodi koja je
stoga manje pogodna za zalijevanje vrtova.
Cijevi za skupljanje i dovodnju
U odabiru materijala te izvedbi cijevi potrebno je razmotriti valjane tehnike propise odvodnje
oborinskih voda s graevina i tla. U obzir se mora uzeti velika varijabilnost protoka i rizik od
zaepljenja i zamrzavanja.
Minimalni bi promjer cijevi trebao biti 100 mm. Ako su cijevi u tlu moraju se postaviti ispod
dubine smrzavanja (najmanje 80 cm duboko).
Dimenzioniranje mree jednako je dimenzioniranju mree za pitku vodu. Mrea mora biti
oznaena da bi se razlikovala od mree za pitku vodu. Kao materijal za cijevi preporuuje se
plastika.
Filtar
U vertikalnom lijebu koji se protee od krova nalaze se dva filtra. Najprije tzv. skuplja lia
koji ima oblik sita i umetnut je lijeb te se na njemu zaustavljaju vee estice, lie i granice.
isti se runo. Drugi filtar, tzv. separator, smjeten je prije ulaska u spremnik. Voda koja ulazi
u spremnik ide samo kroz mreu u lijebu, a preostala voda sa smeem ide u odvod. Prije ulaska
u distribucijsku mreu voda putuje i kroz fini filtar s aktiviranim ugljenom. Bez ugraenoga
gruboga filtra voda se u spremniku brzo zaprlja i ispuni fini filtar, to uzrokuje pad tlaka u
mrei. Fini filtar mora biti pouzdan i jednostavan za ienje (patrone za mijenjanje). Bez
ugraenoga finog filtra u mrei se pojavljuju obloge pa ga je poeljno ugraditi.
Spremnik
Pri novogradnjama su preporuljivi spremnici ukopani u zemlju gdje su zatieni od sunca i

topline, voda ima odgovarajue nisku temperaturu koja koi razmnoavanje legionele i drugih
mikroorganizama. U postojeim graevinama plastini se spremnici esto postavljaju u
podrum, to je povoljnije nego u razna spremita ili garae jer je u podrumu najmanja opasnost
od zamrzavanja i vodu zimi ne treba isputati. Preporuljivo je spremnik obojiti tamnom bojom.
Vrlo se rijetko u obiteljskim kuama spremnici postavljaju i na tavanu (osim u velikim
54
graevinama) jer postoji rizik od visoke temperature ljeti i zamrzavanja zimi. Takoer, pri
slaboj nosivoj ploi mogu se pojaviti i problemi sigurnosti.
Usisne cijevi i tlane crpke
Usisna cijev (moe biti privrena ili pokretna) povezuje spremnik s tlanom crpkom odnosno
s ureajem za poveanje pritiska. Kako kinica u spremniku nije pod pritiskom, mora se
postaviti sustav za poveanje pritiska koji je potreban da bi se kinica dovela do pojedinih
ispusta. Postoje kompletni agregati koji se sastoje od centrifugalne crpke koju pokree
elektromotor s tlanim spremnikom i regulatorom tlaka. Komponente su izraene od plastike
ili nehrajueg elika. Izmeu crpke i spremnika mora se ugraditi protupovratni poklopac.
Vano je da je cijeli ureaj pravilno dimenzioniran, da se crpka ne ukljuuje esto i da tlani
spremnik nije prevelik.
Ispusna mjesta
Najmanje to je potrebno je vidljivo oznaivanje mjesta za ispust kinice s upozorenjem da

voda nije pitka. Ako su slavine dostupne djeci, preporuuje se uklanjanje gornjeg dijela slavine
s kojim se ona otvara. [24]
Slika 26. Suvremeno opremljen ureaj za sakupljanje, proiavanje i koritenje kinice
Jedini nedostatak postrojenja na slici 26. je to to je naknadna ugradnja ovakvog sustava mnogo
zahtjevnija i skuplja nego kada bi se izgradnja planirala tijekom projektiranja objekta.
55
Negativne strane sakupljanja kinice bi takoer mogle biti:
slivna povrina relativno mala (krov, okunica),

odravanje sustava moe biti zahtjevno,
razvoj ovakvog sustava moe biti skuplji od tradicionalnog koritenja pitke vode,
spremnici za kinicu zauzimaju dosta prostora,
kinica nije za pie i moe biti opasna za djecu koja su u blizini sustava.
8.2.2. Povrinske vode okunice
Kinici, koja se ne koristi u domainstvu, treba omoguiti da nesmetano proe kroz tlo tamo
gdje padne ili da povrinski otee. Ona se ponovo moe pojaviti u vidu izvora ili moe nastaviti
da otjee u dublje slojeve zemlje, gdje se prikljuuje podzemnim vodotocima. Iz nadzemnih i
podzemnih izvora dobivamo vodu za pie. Da bi bilo dovoljno prirodnih resursa pitke vode,
koji su potrebni za ivot ljudi i ivotinja, neophodno je omoguiti infiltraciju vode, izbjegavati
izgradnju vodonepropusnih povrina (betonirana dvorita, parkinge, pjeake staze...) i manje
koliine vode odvoditi podzemnim cijevima.
Oborinske vode okunice moemo povrinski sakupljati u retencijski bazen koji ima preljevni
cjevovod za viak vode. Viak vode se infiltracijom vodi u podzemlje.
Ovim postupkom usporavamo, smanjujemo koliine i iskoritavamo vode koje bi inae zavrile
u kanalizacijsku mreu ili na prometnice pored kua.
Slika 27. Prikaz odvodnje oborinskih voda sa krovita kua i vodonepropusnog prostora oko
kue
56
Oborinske vode okunice takoer moemo sakupljati podzemnom drenaom u spremnike da bi

je proistili i ponovno iskoristili u razliite svrhe (slika 28.). Ovakav nain prikupljanja kinice
postie bolje rezultate od krovnih sustava zbog toga to je slivna povrina vea, i koliine vode
koju moemo sakupiti i ponovno koristiti je vea. Veina oborine koja doe u kontakt sa
povrinom u kru brzo infiltrira u podzemlje i stoga je prioritet da je se sauva i koristi za
navodnjavanje biljaka koje zahtijevaju vie zalijevanja, pogotovo u sunim periodima.
Slika 28. Odvod oborinskih voda okunice drenanim cijevima
Cilj je zbrinjavanje svih oborinskih voda u okoliu kue s mogunosti iskoritavanje istih,
najvie za svrhu navodnjavanja poljoprivrednih ili drugih zelenih povrina.
8.2.3. Vee asfaltne povrine trgovi, parking povrine
U naselju, gdje nije mogue omoguiti infiltraciju sve oborine u tlo, potrebno je napraviti
odvojen odvod za kinicu i na taj nain rasteretiti kanalizacijsku mreu. To ne mora biti
podzemnim cijevima, oborinska voda se moe koristiti u oblikovanju okolia.
Dvorita i javne povrine mogu biti prirodno oblikovane/ureene. Prirodni i otvoreni kanali za
odvoenje vode i rastresito tlo, omoguavaju prirodni rast biljaka na toj povrini. Sa jedne
strane popravlja se klimatsko stanje na tom malom podruju, to omoguava popravljanje
ivotnih uvjeta u stanitima biljaka i ivotinja, a sa druge strane stvaraju se primamljiva mjesta
na kojima se okupljaju djeca i odrasli, to podie svijest graana o ovom elementu - o vodi.
57
Povrine u naselju koje se odrede za infiltraciju oborine u podzemlje moraju biti izgraene
pripadajuim infiltrirajuim slojevima ovisno o namjeni prostora i vrsti oneienja koja se
ispire s istih povrina (slika 29.). Treba imati na umu da su krka podruja posebno osjetljiva
na oneienja koja lako dolaze s povrine do podzemnih tokova i mogu kontaminirati zalihe
vode.
Slika 29. Smjernice za izgradnju razliitih infiltrirajuih slojeva
Oborinsku vodu je mogue sakupljati u malom jezeru ili ribnjaku koji slui kao meuspremnik
odakle se kinica infiltrira na oblinju zelenu povrinu. Ovaj princip je idealan za dobro
propusno zemljite, s tim da je neophodno redovno odravanje jezera.
58
Preporua se izvedba sustava odvodnje integralno s prometnicama, krajobraznim ureenjem i

namjenom povrina, s bioretencijom, drenanim kanalima i rovovima. Podne povrine parkinga
graditi od propusnih struktura kao to su travnate reetke ili propusnog asfalta (slika 30. i 31.).
Slika 30. Stanje na terenu (trg u naselju Brusje)
Slika 31. Prijedlog izvedbe integralne odvodnje na trgovima parking povrinama
59
8.2.4. Prometnice
Sporedne i jednosmjerne ulice
U malim otokim naseljima kao to je Brusje prevladavaju jednosmjerne ulice malih dimenzija.
Takve ulice su esto s obje strane okruene suho-zidovima, zidovima kua i parcela, te na njima
nema mjesta za infiltracijske jarke ili zelene povrine koje mogu odvoditi oborinsku vodu s
prometnice.
Na takvim mjestima moemo izgraditi prometnicu s propusnim asfaltima koji doputaju

infiltraciju oborinske vode u podzemlje (slika 32. i 33.).
Slika 32. Stanje na terenu (jednosmjerna ulica u naselju Brusje)
Slika 33. Prijedlog izvedbe integralne odvodnje u uskim ulicama
60
Glavne ulice
Na glavnim ulicama dospijevaju vee koliine oborinske vode, stoga moemo kombinirati
uporabu propusnog asfalta, infiltracijskih jaraka, travnih reetki, manjih bioretencija i slino
(slika 34. i 35.).
Slika 34. Stanje na terenu (glavna ulica u naselju Brusje)
Slika 35. Prijedlog izvedbe integralne odvodnje na glavnim ulicama
61
8.2.5. Oborinske vode industrijskih zona
Industrijska postrojenja najee imaju, pored velike potrebe za vodom i velike krovne i druge
povrine. Time imaju odline uvjete za iskoritavanje oborinske vode za svoje potrebe. Pored
koritenja u proizvodnji, kinica se moe primjenjivati i u druge svrhe. Ako uzmemo u obzir da
voda stalno poskupljuje, a sa njom i naknade za otpadnu vodu, iskoritavanje kinice moe
dovesti do dvostrukih uteda.
U industrijskim podrujima obino su sve iskoristive povrine asfaltirane ili nasute nekim
drugim materijalom, ime se spreava mogunost infiltracije oborinskih voda kroz tlo.
Oteavajua okolnost je da u ovom sluaju, potrebno je graditi skupa postrojenja za odvodnju
ili proiavanje oborinskih voda. Najjednostavniji, najisplativiji i najuinkovitiji nain
odvodnje oborinskih voda jeste preko zelenih povrina.
Najracionalnije je oborinske vode preko vrstog tla, povrinskih kanala ili kroz plitke udubine
odvoditi prema zelenoj povrini gdje je mogua infiltracija. Na taj nain zelene povrine mogu
biti dvostruko korisne - kao element ureenja industrijskog podruja u komercijalne svrhe
(postavljanje reklamnih objekata), a prilikom oborina za infiltraciju oborinskih voda. Pored
toga, svaka infiltracija nezagaene kinice smanjuje optereenje gradskog postrojenja za
preiavanje otpadnih voda, ime se poveava njegova uinkovitost, a smanjuju operativni
trokovi gradskog postrojenja za proiavanje otpadnih voda i kanalizacijsku mreu.
S obzirom na industrijsku povrinu na koju pada kia, moemo na razliite naine odvoditi i
zbrinjavati oborinsku vodu.
Povrine koritene za promet, prilazni putevi i sve ostale povrine u industrijskoj zoni.
62
Skladine povrine za materijale koji nisu potencijalni zagaivai voda.
Parking za putnika vozila.
Povrine za rad na otvorenom.

Redovno koritene radne povrine moraju biti prekrivene slojem nepropusnim za
tekuine i trebaju imati sistem za odvodnju otpadne vode u kanalizaciju. Radnu
povrinu po mogunosti drati u to manjem podruju. Obavezno je natkrivanje
podruja za rad koje je na otvorenom.
Podruje utovara, istovara i pretovara materijala.
Podruje utovara, istovara i pretovara mora biti natkriveno, prekriveno slojem
nepropusnim za tekuine i mora se izgraditi tako da nema odvodnih ahtova. [25]
63
8.3. Rjeenja kojima se voda akumulira radi ponovnog koritenja
Za ova rjeenja, potrebne su vee slivne povrine na kojima moemo ekonominije sakupiti
oborinsku vodu. Radi se o sakupljanju, proiavanju, spremanju i ponovnom koritenju
oborinske vode uz pomo zelene infrastrukture. Varijante mogu biti razliite:
A) proiavanje sakupljanje spremanje (slika 36.)
Povrinska voda dotjee do biolokih ureaja. Viak vode se sakuplja drenaom na dnu i odvodi
u retenciju radi koritenja.
Slika 36. Shema ureaja za proiavanje sakupljanje spremanje
B) sakupljanje spremanje + proiavanje (slika 37.)
Povrinska voda se sakuplja i odvodi do biolokih retencija gdje se proiava i zadrava. Vode
koje otjeu iz bioloke retencije se koriste za razne namjene.
Slika 37. Shema ureaja za sakupljanje spremanje + proiavanje
64
C) sakupljanje spremanje proiavanje (slika 38.)
Povrinska voda se sakuplja i odvodi u povrinske retencije. Voda iz retencija odlazi u bioloki
ureaj. Viak vode iz ureaja se koristi za razne namjene ukljuujui i obnavljanje lokalnih
vodnih resursa.
Slika 38. Shema ureaja za sakupljanje spremanje proiavanje
Koritenje proiene oborinske vode moe biti od strane ovjeka za razne namjene ili
koritenje radi obnavljanja lokalnih vodnih resursa (plava voda).
Ovaj nain prikupljanja i ponovnog koritenja vode je iznimno vaan za krka podruja jer
predstavlja novi vodni resurs koji smo dobili koristei modificiranu zelenu infrastrukturu koja
je integrirana u okoli i pridonosi lokalnoj i globalnoj ekolokoj ravnotei.
8.4. Rjeenje odvodnje retencijski bazen
Postoji jo jedna alternativa u kojoj se sve povrinske vode odvode mreom cijevi (zatvoreni
sustav odvodnje) odvode u akumulaciju radi koritenja. To je rjeenje koje se primjenjuje u
klasinom konceptu odvodnje ili u dijelu sliva naselja gdje se integralni koncept ne moe
primijeniti.
Ovdje e se dimenzionirati retencija za sluaj da se koristi klasini sustav odvodnje i sve vode
uputamo u retenciju.
Da bi se sustav odvodnje mogao odrediti, definira se raspored kanala - smjerova teenja vode
u prostoru i pripadajue slivne povrine s kojih povrinske vode dotjeu u kanale. Na ovaj nain
se odreuju potrebni kapaciteti pojedinih dionica sustava odvodnje.
65
U klasinom rjeenju, koliine se sumiraju u smjeru otjecanja predvienim trasama kanala

primjenom racionalne metode. Izraunate koliine po pojedinim dionicama slue za
dimenzioniranje odvodnih kanala.
U integralnom konceptu odvodnje, mjerodavne koliine se raunaju na slian nain. Razlika je

u tome to se u integralnom konceptu izbjegava sumiranje koliina povrinskih voda u smjeru
otjecanja, zbog toga to se nastoji lokalne vode lokalno zadrati ili upustiti u teren.
Na nekim dionicama gdje se sve vode ne mogu rijeiti na ovaj nain, povrinske vode se putem
otvorenih kanala odvode do retencija i infiltracijskih polja. To znai da elementi dionice
klasinog prorauna mjerodavnih koliina se mogu koristiti i u integralnom konceptu.
Kada se vode lokalno uputaju u teren i rjeavaju, tada se za dimenzioniranje sustava koriste
vode koje dotjeu sa lokalnog sliva. Ako dio voda dotjee s uzvodnog sliva, tada i te vode treba
uzeti u obzir.
Na slici 39. je prikazana shema mree sustava za odvodnju oborinskih voda u Brusju s malom
akumulacijom na kraju. Tradicionalna izgradnja ovakvog sustava nalae uporabu cijevi za
odvoenje oborinske vode. U integralnom pristupu cijevi moemo zamijeniti zatravnjenim
kanalima i infiltracijskim jarcima. Mrea kanala se vodi veim prometnicama u naselju, a
akumulacija je smjetena izvan naselja.
Slika 39. Shema oborinske mree cijevi akumulacija
66
Dionice kanala sa pripadajuim veliinama:
Slivna
Poetna Zavrna
Duina povrina Koeficijent
Poetni Zavrni kota kota Nagib
Dionica kanala po otjecanja
vor vor terena terena terena (%)
(m) dionici (Csr)
(m n.m.) (m n.m.)
(ha)
I 1 2 323,66 322,84 0,73 112,41 0,64 0,40
II 2 3 322,84 312,38 11,06 94,61 0,13 0,50
III 4 2 330,26 322,84 10,90 68,10 0,31 0,20
IV 5 6 326,16 316,97 5,43 169,10 0,57 0,30
V 7 8 329,09 319,40 3,86 250,74 1,04 0,30
VI 8 6 319,40 316,97 1,62 149,93 0,84 0,40
VII 6 3 316,97 312,38 5,84 78,60 0,99 0,50
VIII 9 3 317,57 312,38 4,31 120,40 0,70 0,50
IX 3 10 312,38 294,84 7,81 224,51 1,26 0,20
X 11 10 314,90 294,84 5,33 376,70 1,39 0,40
1645,10 7,87
Za proraun oborinske kanalizacije potrebno je odrediti pripadajue slivne povrine i

koeficijente otjecanja:
Proraun povrina: Proraun koeficijenata otjecanja:
Dionica Povrina (ha) Dionica Cavr
I A1 0,64 I C1 0,40
II A1+A2+A3 1,08 II (C1*A1+C2*A2+C3*A3)/(A1+A2+A3) 0,35
III A3 0,31 III C3 0,20
IV A4 0,57 IV C4 0,30
V A5 1,04 V C5 0,30
VI A5+A6 0,84 VI (C5*A5+C6*A6)/(A5+A6) 0,34
VII A4+A5+A6+A7 3,44 VII (sumC4-7*A4-7)/(sumA4-A7) 0,38
VIII A8 0,70 VIII C8 0,50
IX A1+...+A9 6,48 IX (sumCi*Ai)/(sumAi) 0,49
X A10 1,39 X C10 0,40
Vrijeme teenja u cijevima emo prema racionalnoj metodi odrediti prema sumi vremena
koncentracije i vremena otjecanja. Vrijeme koncentracije se pretpostavlja za kolektivna gradnju
5 min, a individualnu gradnju 10 min. Otjecanje u cijevi odreuje se kao srednje vrijeme teenja,
uzimajui u obzir ogranienja brzina. Minimalno doputene brzine za mjeovitu i oborinsku
kanalizaciju (Margeta, Kanalizacija naselja, 2009, str. 172) iznose 0.6 m/s, a maksimalno
67
preporuene 2.5 3.0 m/s. Za srednju brzinu odabrana je vrijednost od 1.5 m/s. Povratno
razdoblje za glavne kanale je 5 godina, a glavnu mreu 2 (Margeta, Kanalizacija naselja, 2009,
str. 119). Proraun protoka oborinskih voda po dionicama:
Vrijeme (min) Koeficjent

Povratno Povrina Intezitet Protok
Dionica otjecanja
Koncentracije Otjecanja Ukupno razdoblje (ha) (l/s/ha) (l/s)
Cavr
I 10 2 12 2 0,40 0,64 210 53,76

II 10 1 11 5 0,35 1,08 240 90,72
III 10 1 11 2 0,20 0,31 220 13,64
IV 10 2 12 2 0,30 0,57 210 35,91
V 10 3 13 2 0,30 1,04 205 63,96
VI 10 2 12 5 0,34 0,84 210 59,98
VII 10 1 11 5 0,38 3,44 240 313,73
VIII 10 2 12 2 0,50 0,70 210 73,50
IX 10 3 13 5 0,49 6,48 225 714,42
X 10 4 14 2 0,40 1,39 200 111,2
Oitan intezitet: ITP krivulja za Split
Dimenzioniranje volumena retencijskog bazena (racionalna metoda)
Proraun vrnog protoka s podruja urbanih sredina najee se odreuje primjenom racionalne
jednadbe:
= (/)
gdje je: Qmax ...... vrni protok

i ............... intenzitet oborina (l/sec/ha)
A ............. povrina slivnog podruja (ha)
c .............. koeficijent otjecanja
Racionalna metoda se primjenjuje za male slivove (do 10,0 km2) kod kojih je zastupljenost
izgraenih povrina velika.
Pretpostavka je da se maksimalno otjecanje u kontrolnom profilu pojavljuje kada cjelokupno

slivno podruje sudjeluje u formiranju otjecanja (vrijeme trajanja oborine je jednako vremenu
koncentracije).
Druga pretpostavka ja da je intenzitet oborina jednak na itavom slivu.
Proraun vrnog protoka prema racionalnoj metodi svodi se na odreivanje mjerodavnog

intenziteta oborina (ITP-krivulje) i odreivanje koeficijenta otjecanja.
68
Vrni protok:
.. = 825,62 /
Vrijeme otjecanja oborine najduom dionicom kanala (7-8-6-3-10):
= 38 () = 2280 ()
Protok (l/s)
825.62 (l/s)
Vrijeme (s)
2280 (s) 2280 (s)
4560 (s)
Slika 40. Hidrogram otjecanja oborinske vode
Ukupni volumen pljuska:
4560
= = 825,62 = 188241,36 () = 1882,41 (3 )
2
Volumen retencije:
= odabrano: = 2,5
= odabrano: = 30
2,5
= 25,1
69
Odabrane dimenzije retencije:
c = 2,5 m
b = 25,1 m
a = 30 m
TLOCRT
Ispusni
toranj
Dotok
Ravno, gusto zatravnjeno

dno spremnika
Zatita terena
na ispustu
PRESJEK
Toranj s poklopcem
Gornja razina vode
10 godina Razina sigurnosnog
2 godine preljeva
Dotok
Zatitni nasip na ulazu,

ujedno i hvata sedimenata Prijemni volumen
Nasip
Slika 41. Tlocrt i presjek retencije
70
9. ZAKLJUAK I PREPORUKE
Oborinske vode su uvijek predstavljale problem u urbanim sredinama. Klasinim sustavima

odvodnje te vode udaljavamo iz urbanih sredina, ali bez pozitivnih uinaka i usput gubimo
vrijedan resurs, pogotovo u krkim podrujima. Integralnim pristupom oborinsku vodu
zadravamo u urbanoj sredini, proiavamo na prirodan nain (biolokim ureajima) i
naposljetku, ponovno koristimo. Cilj je jaanje odrivosti lokalne sredine i globalno, nastojimo
da je rjeenje ekonomski uinkovito, za okoli dobro, socijalno pravedno i prihvatljivo. Zelena
infrastruktura te ciljeve ostvaruje jer se smanjuje koliina oborinskih voda koja ulazi u
kanalizacijske sustave, a zatim u jezera, rijeke i potoke, pomou prirodnog zadravanja i
svojstava upijanja vegetacije i tla. Pogodnosti zelene infrastrukture u tom sluaju mogu
obuhvaati poveanu adsorpciju ugljika, bolju kakvou zraka, ublaavanje urbanih toplinskih
otoka, dodatna stanita za ivotinjski svijet i rekreacijski prostor. Zelena podruja doprinose
kulturolokom i povijesnom krajoliku, pri emu mjestima daju identitet, kao i pejza urbanih
podruja na kojima ljudi ive i rade. Prednost primjene zelenih rjeenja posebno dolazi do
izraaja ako se sagledava metodom cjeloivotnog ciklusa (Life Cycle Assessment - LCA).
Trokovi i negativni utjecaji na okoli su mali, odravanje je jeftino, a razgradnja prirodna.
Sve navedeno posebno dolazi do utjecaja u krkim podrujima koja su siromana s vodom i
vrlo osjetljiva na oneienja. U ovim podrujima integralni koncept odvodnje direktno utjee
na podzemne vodne resurse tako to urbane oborinske vode sakuplja, proiava i infiltrira
unutar urbane sredine.
U naseljima do 5000 stanovnika i bez znaajno razvijene industrije, izgradnja konvencionalnih

ureaja za proiavanje otpadnih voda skupa je i neprihvatljiva. Prihvatljivije je rjeenje
izgradnja ureaja koji koriste prirodne procese proiavanja otpadnih voda, te da se proiena
voda moe koristiti za potrebe natapanja poljoprivrednih povrina.
Zbog svega navedenog integralni koncept bi se trebao primjenjivati to vie, pogotovo u malim
urbanim sredinama kao to je Brusje na otoku Hvaru. Zelena infrastruktura i integralni pristup
u graditeljstvu je temelj za odrivi razvoj. Ovakav pristup ima pozitivne uinke na okoli,
urbanu sredinu i ljude koji u njoj ive.
71
LITERATURA:
[1] Oborinske i otpadne vode: J. Margeta
[2] Kanalizacija naselja: J. Margeta
[3] Modeliranje urbanog vodnog sustava eljko Rozi, Jure Margeta, Snjeana Knezi
[4] Promjene u svijetu i gospodarenje urbanim vodnim sustavom: Jure Margeta
[5] Procjena zagaenja od oborinskih voda u krkim podrujima: Jure Margeta, Ivana
Fistani, Marija ari
[6] Hidraulika: Podzemne vode u kru
[7] http://www.starum.hr/media/medialibrary/2012/10/integralna
_odvodnja_gf_2012_1.pdf
[8] Karst Hydrology: With Special Reference to the Dinaric Karst: Bonacci, Ognjen
[9] http://www.geografija.hr/teme/klima-i-vode/zastita-izvora-pitke-vode-u-krsu/
[10] STRATEGIJA UPRAVLJANJA VODAMA (Narodne novine, broj 91/08)
[11] RAZVOJNA STRATEGIJA SPLITSKO-DALMATINSKE UPANIJE 2011.-2013.
[12] Posebnosti krkih podruja u opskrbi vodom za pie elimir Peka, dip.ing.geol.
HRVATSKE VODE
[13] Strategija odrivog razvitka Republike Hrvatske (NN 30/2009)

[14] PRIJEDLOG STRATEGIJE PROSTORNOG RAZVOJA REPUBLIKE HRVATSKE,
VLADA REPUBLIKE HRVATSKE Zagreb, rujan 2015.
[15] Viegodinji program gradnje komunalnih vodnih graevina; Hrvatske vode;Nacrt, listopad
2014.
[16] Impact of Urban Developmenton Physical and Chemical Hydrogeology; Corinne I.

Wong, John M. Sharp Jr., Nico Hauwert, Jeffery Landrum, and Kristin M. White
[17] Josip Rubini; Vodni reim vranskog jezera u Dalmaciji i klimatski utjecaji; doktorski
rad; Rijeka, 2014.
[18] V. Patrievi, A. Kopjar, B. urin; Analiza infiltracije oborina na aluvijalnom tlu
[19] http://e-gfos.gfos.hr/index.php/arhiva/broj-7/clanak-8-sperac-kaluder-sreng
72
[20] http://medjimurske-vode.hr/wpcms/wp-content/uploads/2015/07/Operativni-program-
odvodnje-i-prociscavanja-otpadnih-voda-u-gornjem-Medjimurju-.pdf
[21] HIDROGEOLOKI ODNOSI NA KRKIM OTOCIMA PRIMJER OTOKA VISA;
JOSIP TERZI; Institut za geoloka istraivanja, Sachsova 2, Zagreb
[22] SVEUILITE U ZAGREBU; Analiza inflitracije od oborina na aluvijalnom zemljitu;

GEOTEHNIKI FAKULTET; DIPLOMSKI RAD; Ana Kopjar
[23] Branko Vuijak, Admir eri, Irem Silajdi, Sanda Midi Kurtagi; VODA ZA
IVOT: OSNOVE INTEGRALNOG UPRAVLJANJA VODNIM RESURSIMA; Sarajevo,
2011.
[24] http://www.casopis-gradjevinar.hr/assets/Uploads/JCE-61-2009-12-11.pdf
[25] http://www.ekologija.ba/userfiles/file/Odrzivo%20upravljanje%20kisnicom(1).pdf
73

View

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

View

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

SVEUILITE U SPLITU

FAKULTET GRAEVINARSTVA ARHITEKTURE I GEODEZIJE

Integralni koncept odvodnje urbanih oborinskih voda

Integral concept of urban stormwater managment in karst areas

2. Urbani vodni sustav oborinskih voda ................................................................ 3

2.1. Urbani vodni sustav ................................................................................................ 3

2.2. Utjecaj urbane sredine na vodne resurse ................................................................ 6

2.3. Urbani (eko)sustav ................................................................................................. 8

3. Strategije i planovi odrivog razvoja ............................................................ 10

4. Sustav odvodnje, proiavanja i zbrinjavanja oborinskih voda ............... 13

4.1. Sustav odvodnje oborinskih voda ........................................................................ 13

4.2. Smjernice i metodologija rjeavanja problema oborinskih voda ......................... 15

5. Kr i vodni resursi u kru kao prijamnici oborinskih voda urbanih

5.1. Znaajke krkih podruja u Hrvatskoj ................................................................. 17

5.2. Vodni resursi u kru ............................................................................................. 20

5.3. Retencijski kapaciteti u kru ................................................................................ 22

5.4. Zakljuak .............................................................................................................. 23

6. Integralni koncept odvodnje urbanih oborinskih voda ................................. 24

6.1. to je integralni pristup rjeavanja odvodnje ? .................................................... 24

6.2. Prednosti integralnog pristupa .............................................................................. 25

6.3. Uloga zelenih povrina ......................................................................................... 27

6.4. Tipovi rjeenja integralne odvodnje po namjeni .................................................. 28

7. Planiranje i projektiranje rjeenja .................................................................. 31

7.1. Osnovne teoretske postavke ................................................................................. 31

7.1.1. Vertikalna bilanca voda 32

7.2. Retencije ............................................................................................................... 38

7.3. Bioloki procesi u zelenoj infrastrukturi .............................................................. 40

7.4. Istrani radovi infiltrometarska stanica ............................................................. 43

7.4.1. Opis hidrolokog sistema 44

7.4.2. Ulazni podaci 46

7.4.3. Izlazni podaci 46

8. Primjer Brusje ............................................................................................... 48

8.1. Osnovni podaci o stanju u prostoru ...................................................................... 48

8.2. Rjeenje odvodnje integralni koncept ............................................................... 51

8.2.1. Krovne vode (kinica) 51

8.2.2. Povrinske vode okunice 56

8.2.3. Vee asfaltne povrine trgovi, parking povrine 57

8.2.5. Oborinske vode industrijskih zona 62

8.3. Rjeenja kojima se voda akumulira radi ponovnog koritenja............................. 64

8.4. Rjeenje odvodnje retencijski bazen ................................................................. 65

9. Zakljuak i preporuke .................................................................................... 71

Napretkom tehnologija i poveanjem broja stanovnika dolazi do ubrzane izgradnje urbanih

Mjere odrivog razvoja se trebaju primjenjivati u malim i velikim naseljima. Te mjere

U ovom radu se obrauje samo problematika oborinskih voda.

Umjesto konvencionalnih metoda izgradnje sustava za odvodnju oborinskih voda, moemo

2. URBANI VODNI SUSTAV OBORINSKIH VODA

2.1. Urbani vodni sustav

zahvaanje, transport, ienje, distribuciju vode,

Izvori pitke vode;

Sustav je u stalnoj interakciji s okruenjem, prirodnim i drutveno-ekonomskim, odnosno s

Slika 1. Meuovisnosti izmeu urbanog vodnoga sustava, rijenog bazena, grada i

Slika 2. Urbani vodni ciklus i vodni resursi

2.2. Utjecaj urbane sredine na vodne resurse

Slika 3. Konceptualni prikaz urbanog hidrolokog ciklusa koji utjee na kvalitetu

Tablica 1. Utjecaj urbane sredine na kvalitetu vode

Izvor Vrsta oneienja Tvari koje uzrokuju oneienje

Atmosfersko taloenje Ispuni plinovi vozila, statini H2SO4 i HNO3, industrijski

Industrija i odlagalita Izlijevanje , curenje Organski spojevi, metali u

Oborinske vode Erozija i isprani materijal sa Organske tvari, hranjive tvari i

Zelene povrine Primjena gnojiva, herbicidi, Organoklorovi spojevi (na

2.3. Urbani (eko)sustav

Ekosustavi su bioloki sustavi sastavljeni od ivih zajednica (biocenoze) kao to su biljke,

Usporeujui prirodni i urbani ekosustav, moe se zakljuiti sljedee:

prirodni sustav tei odrati prirodnu ravnoteu regenerirajui i cirkulirajui vodne