www.crowarez.

org
 princes 78

Haruki Murakami
NORVEKA UMA

O piscu:
Haruki Murakami roen je u Kjotu 1949.
godine. Odrastao je u Kobeu, a sada ivi u
blizini Tokija. Autor je romana Lov na divlju
ovcu, Tvrdokuhana zemlja udesa i Kraj
svijeta, Norveka uma, Plei plei plei,
Ljetopis Ptice--navijalice, Juno od granice,
zapadno od Sunca, Moj slatki Sputnik, Kafka
na obali; publicistike knjige Podzemlje:
napad plinom u Tokiju i japanska psiha, te
zbirki pria Slon nestaje i nakon potresa.
Dobitnik je mnogih knjievnih priznanja,
ukljuujui odnedavno i uglednu nagradu
Jomimuri. Djela su mu prevedena na
dvadeset i sedam jezika.

Naslov izvornika Noruwei no mori

Nonvegian wood 1987 by Haruki Murakami
English translation 2000 by Haruki Murakami
 Prevedeno prema autoriziranom engleskom prijevodu Jaya Rubina.

Prijevod na hrvatski Maja Tanik, 2004. Fotografija autora Marion Ettlinger

Pri transkripciji japanskih rijei preuzeta je tzv. popularna transkripcija, a glasovi
su u japanskom po meunarodnoj transkripciji: =ts, =sh, =ch, d/d=j, j=y, v=w.
Za pomo u kulturalnim, filolokim itd. nedoumicama prevoditeljica zahvaljuje
ponajprije Gigi Graan, te Klari Gonc-Moaanin, Vladimiru Hiru, Tomislavu Pisku
i Nenadu Saviu. Ozrenu Milatu pak zahvaljujem za upozorenja koja su, nadiavi
uvrijeenu predodbu o funkciji korektora, pripomogla prijevodnom tekstu.

Za mnoge fetes

Imao sam 37 godina i bio sam pojasom svezan za sjedalo dok je golemi 747
ponirao kroz gust oblani pokrov pribliavajui se hamburkoj zranoj luci. Hladne
kie, svojstvene mjesecu studenome, natapale su zemlju i sve obavijale sumornom
atmosferom flamanskog ulja na platnu: slubenike zrane luke u kabanicama,
zastavu navrh niske aerodromske zgrade, reklamni plakat BMW-a. Dakle - evo
opet Njemake.
im se zrakoplov spustio, iz zvunika na stropu poela se raz-lijegati tiha glazba:
milozvuna instrumentalna obrada Norveke ume1 od Beatlesa. Od te bih melodije
uvijek duboko uzdrhtao, ali ovoga puta potresla me jae nego ikad.
Nagnuo sam se naprijed i zagnjurio lice u ake da mi se lubanja ne raspukne.
Ubrzo mi je prila jedna od njemakih stjuardesa i na engleskom me upitala jesam
li bolestan.
- Nisam - rekao sam - samo mi se vrti.
- Sigurni ste?
- Jesam, hvala.
Nasmijeila se i otila, a glazba se promijenila: sad je sviralo neto od Bilh/ja
Joela. Uspravio sam se i pogledao kroz prozor u i tamne oblake koji su visjeli nad
Sjevernim morem, mislei na sve ono to sam u ivotu izgubio: zauvijek prola
vremena, prijatelje koji su umrli ili nestali, osjeaje koje nikad vie neu proivjeti.

1 Prevoditeljiine napomene se nalaze na poslednjim stranama.

Zrakoplov je stigao do ulaza. Ljudi su poeli otkopavati pojaseve i vaditi prtljagu
iz pretinaca, a ja sam se sve to vrijeme nalazio na livadi. Osjeao sam miris trave,
utio vjetar na licu, uo krik ptica. Jesen 1969., a meni se pribliava dvadeseta.
Stjuardesa je opet dola provjeriti kako sam. Ovoga puta sjela je kraj mene i pitala
me jesam li dobro.
- Dobro sam, hvala - rekao sam smijeei se. - Samo me uhvatila neka sjeta.
- Potpuno vas razumijem - rekla je. - I meni se to dogaa, dosta esto.
Ustala je i uputila mi prekrasan osmijeh. - Pa, dakle, elim vam sretan put.
AufWiedersehen.
- AufWiedersehen.
Osamnaest je godina prolo od toga dana na livadi, a ja jo mogu u sjeanje
prizvati svaku njegovu pojedinost. Viednevna blaga kia isprala je ljetnu prainu i
zaodjenula gore dubokim, blistavim zelenilom. Vlati bjelasaste trave sezale su do
visine glave i lelujale se tamo-amo na listopadskom povjetarcu. Dugi trak oblaka
lebdio je posred ledenoplaviastog svoda. Pogled na to visoko nebo gotovo je
nanosio bol. Daak vjetra pirnuo je preko livade i puhnuo kroz njenu kosu, da bi se
odmah potom izgubio u umi, umorei u kronjama i donosei nam na mahove
udaljene glasove lavea - nejasan, mutan zvuk, koji kao da je dopirao s dveri
nekoga drugog svijeta. Druge zvukove nismo uli. Druge ljude nismo sreli.
Ugledali smo tek dvije jarkocrvene ptice kad su preplaene prhnule uvis usred
livade i odmaglile u umu. Dok smo tako lunjali, Naoko mi je govorila o bunarima.

Pamenje je udna stvar. Dok sam se nalazio na samom mjestu dogaaja, nisam na
njega obraao ni najmanju pozornost. Nijednom mi nije palo na pamet da e on na
mene ostaviti tako dugotrajan dojam, a pogotovo nisam sanjao da u ga se r8
godina poslije sjeati do u tanine. Toga dana ivo mi se fukalo za krajobraz.
Mislio sam o sebi. Mislio sam o prelijepoj djevojci koja hoda kraj mene. Mislio
sam o nama dvoma zajedno, pa onda opet o sebi. Bile su to te godine, to ivotno
doba kad mi se svaka slika, svaki osjeaj, svaka misao vraala poput bumeranga. I
to je jo gore, bio sam zaljubljen. Zaljubljen u komplikacije. Krajobraz mi nije bio
ni na kraj pameti.

Sada mi se, meutim, u sjeanje prvi vraa taj prizor s livade. Miris trave, pomalo
prohladan vjetar, obris breuljaka, lave psa: to su mi prva sjeanja, i vraaju mi se
sa savrenom bistrinom. Imam dojam da mogu pruiti ruku i vrkom prsta pratiti
njihove konture. No iako taj prizor vidim posve jasno, u njemu nema nikoga.
Nikoga. Nema Naoko, a ni mene. Kamo li smo samo nestali? Kako se to moglo
dogoditi? Sve to mi se tada inilo vanim
- Naoko, ovjek koji sam tada bio, svijet koji sam tada imao: kamo li je sve moglo
nestati? Istina je, ne mogu joj se prisjetiti ni lica -bar ne iz prve. Ostala mi je tek
pozadina, sam okoli, bez ljudi u prvom planu.Istina, s vremenom joj se sjetim lica.
Ponem spajati predodbe - njezina siuna, hladna ruka; njena ravna crna kosa, na
opip tako glatka i mirna; njena, obla usna resica i odmah pod njom mikroskopski
sitan made; kaput od kamelhara koji je nosila zimi; njezin obiaj da mi gleda
ravno u oi kad me neto pita; lagani drhtaj koji bi joj se katkad uvukao u glas (kao
da govori na vjetrovitu vrhuncu) - i najednom vidim njezino lice, najprije uvijek iz
profila, jer smo Naoko i ja uvijek bili negdje vani i hodali, jedno uz drugo. A onda
se ona okree prema meni, smijei se, jedva primjetno krivi glavu u stranu i
progovara, gledajui me u oi kao da u njima eli ugledati odraz bjelice koja je
sijevnula bazeniem kristalno istog vrela.

Treba vremena da se pojavi Naokino lice. A s godinama to traje sve dulje. Tuna je
istina da mi je za ono ega sam se mogao sjetiti za 5 sekunda ubrzo trebalo 10, pa
30, pa onda puna minuta - kao sjene koje se u suton izduuju. Jednoga e dana,
pretpostavljam, moje sjene progutati tama. To je neizbjeno: moje pamenje sve se
vie udaljava od mjesta na kojemu je Naoko neko stajala - na kojemu sam stajao
onaj stari ja. Vraa mi se tek krajolik, pogled na onu livadu u listopadu, stalno
iznova, poput simboline scene u nekom filmu. Svaki put kad se pojavi, kao da
zada udarac nekom dijelu mog uma. Probudi se, kae. Jo sam tu. Probudi se i
razmisli o tome. Razmisli zato sam jo tu. Ti me udarci ne bole. Uope ne
osjeam bol. Samo uplji zvuk koji odjekne sa svakim udarcem. A i on jednoga
dana mora izblijedjeti. Ali u hamburkoj zranoj luci udarci su bili dulji i jai nego
inae. I upravo zato piem ovu knjigu. Da razmislim. Da shvatim. Jednostavno
zato to sam takav. Da bih osjetio kako sam neto do kraja razumio, moram to
zapisati.

Dakle, da vidimo, o emu je Naoko toga dana govorila? Naravno: o "poljskom

bunaru". Nemam pojma je li takav bunar postojao. To je moda bila tek slika ili
simbol koji je postojao samo unutar Naoko, poput svih onih drugih stvari koje je
tih mranih dana znala u svom umu najednom oivjeti. No kad mi ga je jednom
opisala, nikad vie nisam mogao zamisliti tu livadu bez bunara. Od toga dana slika
neega to nikad nisam svojim oima ugledao ostala je neraskidivo povezana sa
stvarnim prizorom polja koje se prostiralo preda mnom. Taj bunar znam opisati do
najsitnijih detalja. Nalazio se tono na granici izmeu livade i ume - mraan otvor
u zemlji, irok jedan metar, skriven ispod trave. Na njegovu rubu nije bilo nikdkve
oznake - ni ograde, ni kamena oboda (bar nita vie od razine tla). Bila je to obina
rupa, razjapljeno zjalo. Njegovo kameno okno nagrizlo je vrijeme, a kamenje je
poprimilo udnovatu muljevitobijelu boju. Bilo je napuklo, nedostajali su neki
blokovi, a u jedan od raspuklih spojeva spuznuo je mali zeleni guter. Mogao si se
nagnuti preko ruba i tako zuriti u nitavilo. Ja sam o tom bunaru znao samo da je
zastraujue dubok. Bio je bezdano dubok i prepun tame, kao da su se sve tame
svijeta sabile u njega i nepovratno zgusnule.

- On je jako, jako dubok - rekla je Naoko, paljivo birajui rijei. Znala je tako
govoriti, usporila bi da pronae tono onu rije koju trai. - Ali nitko ne zna gdje je
- nastavila je. - Znam samo da je negdje ovdje, u blizini. Ruku duboko zabijenih u
depove jaknice od tvida, nasmijeila mi se kao da eli rei: "Istina je!"
- Onda je iznimno opasan - rekao sam ja. - Tako dubok bunar, a nitko ne zna gdje
je. Upadne i to je kraj.
- Kraj. Aaaaaaaa! Pljus! Gotovo.
- Sigurno se dogaaju takve stvari.
- Dogaaju, tu i tamo. Moda jednom u dvije-tri godine. Netko odjednom nestane,
ne mogu ga nai. Onda ovdanji ljudi kau: "Aha, pao je u poljski bunar."
- To nije ba lijepa smrt - rekoh.
- Nije, to je grozna smrt - rekla je Naoko, stresajui grumen sjemenki trave s jakne.
- Najbolje bi bilo da slomi vrat, ali vjerojatno bi slomio samo nogu i onda ne bi
mogao nita. Vie iz svega glasa, ali nitko te ne uje, ne moe oekivati da e te
itko nai, po tebi puu stonoge i pauci, svuda oko tebe kosti stradalih, mrak, vlaga,
a visoko nad glavom vidi malecki kolut svjetla nalik na zimski Mjesec. I tako
polako umire, na tome mjestu, sasvim sam.
- Fuj, od same pomisli jei mi se koa - rekao sam. - Taj bi bunar trebalo nai i
ograditi zidom.
- Ali nitko ga ne moe nai. Zato pazi da ne skrene sa staze.
- Bez brige, neu.
Naoko je izvadila lijevu ruku iz depa i stisnula moju. - Nita se ti ne brini - rekla
je. - Nita ti nee biti. Da tri ovuda usred noi, nikad ne bi upao u bunar. A dok se
drim tebe, ni ja neu.
- Nikad?
- Nikad!
- Zato si tako sigurna?
- Jednostavno znam - rekla je, stegnula mi jae ruku i zautjela. - Ja znam takve
stvari. Uvijek imam pravo. To nema veze s logikom: ja to jednostavno osjeam.
Recimo, kad sam ti jako blizu, kao sad, nimalo se ne bojim. Ne moe me namamiti
nita mrano ni zlo.
- E pa onda imamo rjeenje - rekao sam. - Samo stalno mora biti ovako sa mnom.
- Ti to stvarno misli?
- Naravno.
Naoko je stala kao ukopana. A i ja. Stavila mi je ruke na ramena i zagledala se u
moje oi. U dubini njenih zjenica kovitlala se gusta crna tekuina ispisujui
udnovate vrtlone are. Njezine prekrasne oi dugo su, dugo bile zagledane u
mene. Onda se ispruila koliko je duga i ovla prislonila svoj obraz uz moj. Bila je
to udesna, topla gesta od koje je moje srce nakratko prestalo kucati.
- Hvala.
- Nema na emu - odgovorio sam.
- Tako sam sretna to si to rekao. Jako sretna - rekla je tuno se smijeei. - Ali to
je nemogue.
- Nemogue? Zato?
- To ne bi bilo u redu. To bi bilo strano. To -
Naoko je stisnula usnice i krenula dalje. Vidio sam da joj se kroz glavu vitlaju
svakojake misli i nisam je htio ometati, pa sam utio i hodao kraj nje.
- To ne bi bilo u redu - ni prema tebi, ni prema meni - rekla je nakon duge utnje.
- Kako ne bi bilo u redu? - promrmljao sam.
- Zar ne vidi? Jednostavno nije mogue da jedna osoba zauvijek uva drugu. Evo,
zamisli da se vjenamo. Ti bi preko dana morao raditi. Tko e me uvati dok tebe
nema? Ili ako ode na slubeni put, tko e me onda uvati? Mogu li cijeli ivot
stalno biti slijepljena s tobom? Kakva bi to bila jednakost? Kakav bi to bio odnos?
Kad-tad bih ti dosadila. Pitao bi se to radi od svog ivota, i zato provodi sve
svoje vrijeme dadiljajui tu enu. Ja to ne bih mogla podnijeti. To ne bi bilo
rjeenje mojih problema.
- Ali nee cijeli ivot imati problema - rekao sam, dotaknuvi joj lea. - S
vremenom e nestati. A kad nestanu, onda emo razmisliti kako dalje. Moda e ti
morati pomoi meni. Ne ivimo ivot prema nekom proraunu. Ako me treba,
iskoristi me. Zar ne vidi? Zato si tako kruta? Opusti se, prestani se bojati. Sva si
napeta pa uvijek oekuje najgore. Opusti tijelo, pa e se cijela razvedriti.
- Kako to moe rei? - upitala me glasom potpuno lienim osjeaja.
Naokin glas upozorio me da sam moda rekao neto to nisam smio.
- Reci mi kako to moe kazati - rekla je, zurei u tlo pod svojim nogama. - Nisi mi
rekao nita to i sama ne znam. "Opusti tijelo, pa e se cijela razvedriti." Zato mi
to govori? Da sada opustim tijelo, raspala bih se. Uvijek sam ovako ivjela, jedino
tako znam ivjeti. Da se na trenutak opustim, nikad se ne bih znala vratiti. Razbila
bih se u komade, koje bi odnio vjetar. Zato ti to ne vidi? Kako moe rei da e
me paziti ako to ne vidi?
Nisam odgovorio.
- Zbunjena sam. Jako zbunjena. I to je mnogo dublje nego to misli.
Dublje...mranije...hladnije. Ali reci mi, kako si onaj put mogao spavati sa mnom?
Kako si to mogao uiniti? Zato me nisi ostavio na miru?
Upravo smo hodali kroz zastraujue tihu borovu umu. Sasu-ena trupla cvraka
koji su uginuli krajem ljeta leala su ratrkana po povrini staze i drobila se pod
naim cipelama. Kao da tragamo za neim to smo izgubili, Naoko i ja lagano smo
kroili stazom.
- Oprosti - rekla je, uzimajui me pod ruku i odmahujui glavom. - Nisam te htjela
povrijediti. Nemoj da te to to sam rekla zabrinjava. Zbilja, ao mi je. Samo sam
bila ljuta na samu sebe.
- Valjda te jo ne razumijem potpuno - rekao sam. - Nisam ba tako pametan. Treba
mi vremena da neto shvatim. Ali ako budem imao vremena, na kraju u te shvatiti
- bolje od ikoga na svijetu. Zaustavili smo se u tihoj umi, oslukujui. Ja sam
vrkom cipele prevrtao eere i cvrke, a onda podigoh pogled prema komadiima
neba koje je provirivalo kroz borove grane. Naoko je stajala s rukama u depovima
i razmiljala, oiju uprtih ni u to posebno.
- Kai mi neto, Toru - ree. - Voli li me?
- Zna da te volim.
- Hoe li mi uiniti dvije stvari?
- Moete dobiti do tri elje, madam.
Naoko se nasmijeila i odmahnula glavom. - Ne, dvije je dovoljno. Jedna je da
shvati kako sam ti zahvalna to si me doao vidjeti ovamo. Nadam se da razumije
koliko si me razveselio. Ako me ita spasi, to e biti to. Moda ja to ne pokazujem,
ali istina je.
- Opet u ti doi - rekao sam. - A druga elja?
- elim da me se uvijek sjea. Hoe li se sjeati da sam postojala, i da sam ovdje
ovako stajala uz tebe?
- Uvijek - rekao sam. - Uvijek u se sjeati.
Nastavila je dalje hodati u tiini. Jesenja svjetlost probijala se kroz granje i
poigravala na ramenima njezine jakne. Opet je za-lajao pas, blie nego prije.
Naoko se popela na maleno uzvienje, izila iz ume i pohitala niz blagu padinu. Ja
sam iao dva-tri koraka iza nje.
- Doi ovamo - doviknuo sam joj slea. - Bunar bi mogao biti u blizini. - Naoko je
zastala, nasmijeila se i uzela me za ruku. Ostatak puta preli smo hodajui jedno
kraj drugoga.
- Zaista obeava da me nikad nee zaboraviti? - pitala je gotovo aptom.
- Nikad te neu zaboraviti - rekao sam. - Nikad te ne bih mogao zaboraviti.
Pa ipak, moje pamenje postaje sve mutnije, i ve sam zaboravio itav niz stvari.
Dok ovako piem prema sjeanju, esto osjetim alac zebnje. Sto ako sam
zaboravio najvaniju stvar? to ako negdje u meni postoji mrani ponor u kojemu
su nagomilana sva uistinu vana sjeanja, i sada se polako pretvaraju u mulj?
Bilo kako bilo, to je jedini materijal koji imam. Privinuvi ta izblijedjela, sve
bljea, nesavrena sjeanja na grudi, piem dalje ovu knjigu s oajnikim arom
izgladnjela ovjeka koji sie kosti. Ne znam za drugi nain da odrim obeanje
koje sam dao Naoko.
Jednom davno, dok sam jo bio mlad, kad su sjeanja bila mnogo ivlja nego to su
sada, pokuavao sam pisati o njoj. Ali nisam mogao napisati ni retka. Znao sam,
kad bi doao taj prvi redak, ostatak bi sam potekao na papir, ali nisam uspijevao.
Sve je bilo odvie otro i jasno, pa nikad nisam znao odakle poeti -kao to karta
koja ima previe detalja zna biti beskorisna. Ali sada shvaam da sve to mogu
povjeriti nesavrenu mediju pisanja jesu nesavrena sjeanja i nesavrene misli.
Kako sjeanja na Naoko u meni sve vie blijede, sve je dublje razumijem. Znam i
zato je od mene traila da je ne zaboravim. To je, naravno, znala i Naoko. Znala je
da e moja sjeanja na nju izblijedjeti. Upravo me zato i molila da je nikada ne
zaboravim, da se sjeam kako je postojala.
Ta me pomisao ispunja gotovo neizdrivom tugom. Jer Naoko me nikad nije
voljela.

Jednom davno, prije mnogo godina - zapravo, tek prije dvadeset - ivio sam u
studentskom domu. Imao sam 18 i bio sam bruco. ivot u Tokiju bio mi je novost,
kao i samaki ivot, pa su moji brini roditelji pronali privatni dom u kojemu u
ivjeti, umjesto jednokrevetne sobe, kakvu je uzimala veina studenata. Dom je
nudio obroke i druge pogodnosti, i vjerojatno e njihovu nevjestu sinu pomoi da
preivi. A trebalo je misliti i na troak. Dom je stajao kudikamo manje nego
privatna soba. Dok god sam imao posteljinu i lampu, nije trebalo kupovati previe
pokustva. to se mene tie, ja bih vie volio unajmiti stan i ivjeti u udobnoj
samoi, ali znajui koliko su moji roditelji potroili na upisninu i kolarinu na
privatnom sveuilitu koje sam pohaao, nisam bio u poloaju da ita zahtijevam.
Na kraju krajeva, i nije mi bilo vano gdje ivim. Smjeten na brdu usred grada s
kojega se pogled sterao na sve strane, domski kompleks nasadio se na veliko
etverokutno dvorite ograeno betonskim zidom. Gorostasno, mono drvo
japanskog brijesta stajalo je odmah iza ulaznih vrata. Ljudi su govorili da je staro
najmanje 150 godina. Kad biste stali u podnoje i pogledali gore, od njegove guste
i lisnate zelene kronje ne biste vidjeli ni traak neba. Poploena staza koja je
vodila od ulaza obilazila je drvo i nastavila se protezati ravno preko irokog
dvorita, a sa svake strane stajala joj je po jedna betonska trokatnica. Bile su to
velike zgrade, s mnotvom prozora, i odavale su dojam stanova prenamijenjenih u
zatvorske elije, ili zatvorskih elija prenamijenjenih u stanove. No nisu se doimale
nimalo prljavo, niti su djelovale mrano. Kroz otvorene prozore dopirali su zvui
radija, a svi prozori imali su jednake zastore boje bijele kave koji nisu blijedjeli na
suncu.
Nakon dviju spavaonica staza je vodila do ulaza u zajedniku dvokatnicu, u kojoj
je na prvom katu bila blagovaonica i kupaonice, a na drugom dvorana, prostorije za
sastanke, ak i sobe za goste, iju namjenu nikad nisam mogao dokuiti. Odmah do
zajednike zgrade stajala je trea spavaonica, takoer na tri kata. Posvuda su bili
prostrani zeleni travnjaci, a krune prskalice vrtjele su se i presijavale na suncu. Iza
zajednike zgrade bila je poljana za bejzbol i nogomet, te est teniskih terena.
Kompleks je imao sve to bi ovjek mogao poeljeti.

Postojao je samo jedan problem: mjesto je zaudaralo na politiku. Ustanovom je

upravljala nekakva sumnjiva zaklada koja se vrtjela oko nekakvog desniarskog
ekstremista, a u nainu na koji su njome upravljali bilo je - ako mene pitate -
neega silno udnog. To se vidjelo u brouri koju su davali novim studentima, kao i
u kunom redu. Tako se proglaavalo da je "temeljna ideja vodilja" doma "teiti
stvaranju ljudskih resursa koji e sluiti naciji posljednjim dostignuima u
osnovnim odgojnim naelima", i mnogi financijski lideri koji su prigrlili tu "ideju
vodilju" priloili su svoj osobni doprinos gradnji ustanove. To je bilo njezino javno
lice, a iza toga lealo je neto krajnje mutno. Neki su govorili da je to tos za
izbjegavanje poreza, drugi su projekt smatrali reklamnim trikom da bi se privukli
sponzori, a trei da je gradnja studentskog doma samo izlika da se na prijevaru
doepaju prvoklasnog javnog graevinskog zemljita. No jedno je bilo sigurno: u
kompleksu je postojao privilegirani klub sastavljen od elitnih studenata s razliitih
sveuilita. Imali su "kruoke" koji su se nekoliko puta na mjesec, a meu njima su
bili i neki od jitelja. Svaki lan kluba mogao je biti siguran da e nakon Tplome
dobiti dobar posao. Nisam imao pojma koja je od tih teorija tona, i je li ijedna, ali
sve ih je povezivala pretpostavka da je tu "neto sumnjivo".

Bilo kako bilo, u tom sam "sumnjivom" domu proveo dvije godine - od proljea
1968. do proljea 1970. Zato sam ga tako dugo trpio, ne znam rei. Sto se tie
svakodnevnog ivota, bilo mi je praktiki svejedno je li ustanova desniarska,
ljeviarska ili neto tree.
Svaki dan zapoinjao je sveanim dizanjem zastave. Naravno, svirali su i dravnu
himnu. Jedno bez drugoga ne ide. Koplje je stajalo u samom sreditu kompleksa,
kako bi se vidjelo sa svakog prozora svih triju spavaonica.
Za zastavu je bio zaduen upravitelj istonog paviljona (moje zgrade). Bio je to
visok ovjek orlovskog pogleda, od kojih pedeset--ezdeset godina. ekinjasta
kosa bila mu je proarana sjedinama, a na suncem opaljenom vratu imao je
dugaak oiljak. Saptalo se da je zavrio ratnu pijunsku kolu u Nakanu, ali nitko
nije u to bio siguran. Kraj njega bi stajao student kojega je uzeo za pomonika. Ni
tog tipa nitko nije dobro poznavao. Imao je najkrau je frizuru na svijetu i uvijek
je nosio mornarski modru studentsku odoru. Nisam znao kako se zove ni u kojoj
sobi ivi, nikad ga nisam viao u blagovaonici ni pod tuevima. Nisam ak ni
siguran da je bio student, iako je morao biti, s obzirom na uniformu - a to mu je
ubrzo postao i nadimak. Za razliku od g. Nakana, "Uniforma" je bio nizak, zdepast
i nezdravo bljedolik. Svakoga jutra u est taj odvratni par dizao je zastavu
Izlazeeg sunca.

Kad sam tek stigao u dom, sama neobinost takve manifestacije esto bi me navela
da rano ustanem i promatram taj domoljubni ritual. Njih dvojica pojavili bi se u
dvoritu u gotovo istom asu kad bi radio poeo pitati signal da je est. Uniforma
je, naravno, nosio svoju uniformu, s crnim konatim cipelama, a Nakano kratku
jaknu i bijele tenisice. Uniforma je drao ceremonijalnu kutiju od nelakiranog drva
paulovnije, a Nakano je o boku nosio Sonvjev kasetofon. Njega bi spustio na
postolje stijega, dok je Uniforma otvarao kutiju u kojoj bi se ukazao uredno smotan
barjak. Njega bi sa strahopotovanjem proslijedio Nakanu, koji bi ga potom
prikvaio na ue koplja, i ukazao bi se arkocrveni krug Izlazeeg sunca na
djevianski bijelom polju. Uniforma bi tada pritisnuo prekida za sviranje himne.
"Nek' vlast naeg gospodara..."
I zastava bi se poela penjati.
"Dok obluci ne postanu gromade..."
Tu bi ve stigla do polovice koplja.
"I ne prekrije ih mahovina."

Sad je bila na vrhu. Njih dvojica stajali su u stavu pozor, ukoeni, pogleda uprtog u
zastavu, koja je pruala krasan prizor za vedrih dana, kad bi puhao vjetar.
Sputanje zastave u predveerje obavljalo se uz istu takvu ceremonijalnu pompu,
ali obrnutim slijedom. Barjak bi se najprije spustio, a onda bi se smjestio u kutiju.
Nacionalna zastava nou se nije vijorila. Nisam shvaao zato se zastava nou
sputa. Nacija je postojala i u mraku, a mnogo ljudi radilo je po cijele noi -
graditelji eljeznikih pruga, taksisti, hostese u barovima, vatrogasci, noni uvari:
djelovalo mi je nepravedno da takvim ljudima bude uskraena zatita to je prua
zastava. Ili moda to i nije bilo tako vano, moda nikome i nije bilo stalo - osim
meni. Ne da je meni bilo neto posebno stalo. Samo mi je ta ideja pala na um.

Prema pravilima o smjetaju studenti prve i druge godine spavali su u

dvokrevetnim, a tree i zavrne u jednokrevetnim sobama. Dvokrevetne sobe bile
su malo due i ue od tri sa etiri, u zidu nasuprot vratima bio je prozor s
aluminijskim okvirom, a kraj prozora dva pisaa stola postavljena tako da stanari
mogu uiti leima okrenuti jedan drugome. S lijeve strane vrata stajao je elini
krevet na kat. Pokustvo je bilo vrsto i jednostavno, a sastojalo se od dva
garderobna ormaria, malenog ajnog stolia i ugraenih polica. ak i
najdobroduniji promatra teko da bi ovakav ugoaj bio mogao nazvati idilinim.
U veini soba na policama su stajali predmeti poput tranzistora, suila za kosu,
elektrinih ajnika i kuhala, instant kave, ajnih vreica, kocki eera, te obinih
lonaca i zdjela za pripravu instant ramen. Na zidovima su stajali posteri iz mukih
asopisa ili ukradeni plakati za porno filmove. Jedan tip imao je fotografiju svinja
koje se pare, ali to je bio ekstreman primjer u moru uobiajenih golih ena, pop
pjevaica i glumica. Na policama za knjige na pisaim stolovima bili su udbenici,
rjenici i romani.
Prljavtina koja je vladala u ovim mukim sobama bila je ua-savajua. Na dnu
koara za smee lijepile su se pljesnive kore mandarina. Prazne konzerve koje su
sluile umjesto pepeljara bile su vrhom pune opuaka, a kad bi se ovi poeli puiti,
prelili bi ih kavom ili pivom i ostavili da se kisele. Sve zdjele i lonci na policama
bili su ulijepljeni crnkastim naslagama neistoe i neke neodreene tvari, a po
podu su leali omoti instant ramena, prazne pivske konzerve te kojekakvi odbaeni
poklopci. Nitko se nikad ne bi sjetio pomesti i pobacati sve to u smee. Ako bi kroz
sobu zapuhao vjetar ili propuh, podigli bi se oblaci praine. Svaka soba imala je
vlastiti grozomoran smrad, ali njegovi su sastavni dijelovi bili isti: znoj, tjelesne
izluevine i otpaci. Pod krevetom se nagomilavalo prljavo rublje, a kako se nitko
nije trudio redovito prozraivati madrace, iz tih znojem natopljenih uloaka irio se
oajan vonj. Gledano unatrag, nevjerojatno je to te kenjare nisu postale leglom
neke smrtonosne epidemije.

No u mojoj sobi vladala je higijena dostojna mrtvanice. Pod i prozor bili su

besprijekorno blistavi, madraci su se zraili svakoga tjedna, sve olovke stajale su u
odgovarajuim stalcima, ak su se i zastori prali svakog mjeseca. Moj cimer bio je
bolesno uredan. Nitko u paviljonu nije mi vjerovao kad sam im rekao za zastore.
Nisu znali da se zastori uope mogu prati. Mislili su da su oni neki polutrajan
sastavni dio prozora. - S tim ovjekom neto nije u redu - govorili bi, nazivajui ga
nacistom ili smeekouljaem.

Mi ak nismo imali ni goliave postere. Ne, mi smo imali fotografiju nekog kanala
u Amsterdamu. Ja sam bio objesio jednu goliavu sliku, ali moj cimer ju je skinuo.
- Sluaj, Vatanabe - rekao mi je - ja, ja ti nisam ba za te stvari - i na zidu je
osvanula slika kanala. Goliavica mi nije bila neto posebno prirasla srcu, pa se
nisam bunio.
- Koji vam je to vrag? - To je bila sveopa reakcija na Amsterdam kad bi netko od
deki doao u moju sobu.
- Ma Smeekoulja ti na to drka - rekao bih.
Ja sam to govorio kao alu, ali svi su me ozbiljno shvatili - i to toliko ozbiljno da
sam na kraju i sam u to poeo vjerovati.
Svi su me saalijevali to imam Smeekouljaa za cimera, ali mene to i nije toliko
diralo. Nije me gnjavio dok god sam odravao istou u svom dijelu sobe, a takav
cimer zapravo mi je i olakao ivot, u mnogo pogleda. Sam je sve istio, vodio
brigu da se madraci sunaju i provjetravaju, bacao smee. Katkad bi me omirisao i
posavjetovao da se okupam ako ja za to nekoliko dana ne bih naao vremena. ak
mi je znao rei kako je vrijeme da odem na ianje ili potkreem dlake u nosu.
Smetalo mi je jedino to bi poeo pricati tone insekticida ako bi u sobu ula jedna
jedina muha, jer sam se ja onda morao sklanjati u susjednu kenjaru. Smeekoulja
je studirao zemljopis na dravnom fakultetu. Kad smo se upoznali, rekao mi je - Ja
studiram z-z-zemljovide.
- Voli zemljovide? - pitao sam.
- Aha. Kada diplomiram, radit u u Geodetskom uredu i izraivati z-z-zemljovide.
Bio sam pod dojmom raznolikosti snova i ciljeva koje je nudio ivot. Bio je to
jedan od prvih dojmova koji su me obuzeli kada sam stigao u Tokio. Sinulo mi je
da drutvo zbilja treba nekoliko ljudi - ne mnogo - koje zanima, koje ak
oduevljava izrada zemljovida. Ali udno je, ipak, bilo to to netko tko eli raditi
za vladin Geodetski ured zamuca svaki put kad izgovori rije "zemljovid".
Smeekoulja esto uope nije mucao, osim kad bi izgovarao rije "zemljovid", a
tu nikad ne bi promaio.

- -to ti studira? - pitao me.

- Dramsku umjetnost - rekao sam.
- Reirate predstave?
- Ma ne, samo itamo scenarije i piemo referate. Raine, Io-nesco, Shakespeare, te
fore.
Rekao je da je za Shakespearea uo, ali za ove druge nije. Ni ja nisam o njima znao
bogzna to, samo sam im vidio imena u materijalima za predavanja.
- Voli dramu? - pitao je.
- Pa i ne neto posebno.
To ga je zbunilo, a kad bi se zbunio, mucanje bi mu se pogoralo. Bilo mi je ao
to mu to inim.
- Mogao sam izabrati i druge stvari - rekao sam. - Etnologiju, azijsku povijest. Ali
sluajno sam izabrao dramu, i to je to - a to ba i nije bilo posebno uvjerljivo
objanjenje.
- Ne razumijem - rekao je, a na licu mu se vidjelo da zbilja ne razumije. - Ja volim
z-z-zemljovide, pa sam odluio doi u Tokio i rekao sam roditeljima da mi p-
poalju novac pa da mogu studirati z-z-zemljovide. Ali ti si drukiji, je li?

Njegova logika imala je vie smisla od moje. Nisam se vie trudio ita mu
objanjavati. Onda smo izvlaili drijeb (ibice) za krevete. On je dobio kat.
Onako visok, kratko podiane kose i visokih jagodica, uvijek je nosio istu odjevnu
kombinaciju: bijelu koulju, crne hlae, crne cipele, mornarsko modri demper.
Kad bi iao na fakultet, dopunio bi to jo jaknom od uniforme i crnom aktovkom:
tipian desniarski student. Zato su ga i zvali Smeekoulja. Ali njega politika
zapravo uope nije zanimala. Odoru je nosio jer mu se nije dalo birati odjeu.
Njega su zanimale promjene na morskoj obali ili zavretak novog eljeznikog
tunela. Drugo nita. Kad bi poeo o nekoj takvoj temi, mogao je govoriti satima,
dok mu sugovornik ne bi pobjegao ili zaspao.

Svako jutro u est budili bi ga zvui "Nek' vlast naeg gospodara". to je znailo
da taj pompozni ritual dizanja zastave nije bio posve beskoristan. Odjenuo bi se i
otiao u kupaonicu da se umije i opere zube - a to je trajalo cijelu vjenost. Katkad
sam imao dojam da vadi i pere zub po zub. Kad bi se vratio u sobu, izgladio bi
nabore na runiku i rasprostro ga na radijator da se osui, a onda bi vratio etkicu i
sapun na policu. Na kraju svega obavio bi jutarnju tjelovjebu uz radio, zajedno s
ostatkom nacije.

Ja sam imao naviku itati do kasno u no i spavati do osam, pa ne bih doao k sebi
ni kad bi se on poeo motati po sobi i vjebati - sve do onoga dijela kad bi poeo s
poskocima. Poskoke je shvaao ozbiljno, i svaki put kad bi udario u pod krevet bi
se zatresao. Trpio sam to tri dana jer nam je reeno da zajedniki ivot zahtijeva i
stanovitu spremnost na odstupanje od svojih navika, ali etvrto jutro vie nisam
mogao izdrati. - Hej, moe ti to negdje na krovu ili na nekom drugom mjestu? -
rekao sam. - Ne da mi da spavam.
- Ali ve je pola sedam! - rekao bi, razjapljenih usta.
- Da, znam da je pola sedam. Ja u to doba jo spavam. Ne znam kako da ti
objasnim, ali kod mene je tako.
- Svejedno, na krov ne mogu. alili bi se oni s treeg kata. Ovdje je ispod nas
skladite.
- Onda idi u dvorite. Na travnjak.
- Ne mogu ni to. Nemam tranzistor. Moram ga ukopati. A radio gimnastika se ne
moe vjebati bez glazbe.
Da, zbilja je imao neko staro smee od radija bez baterija. Ja sam imao portabl
tranzistor, ali samo FM, za glazbu.
- Dobro, idemo onda nai kompromis - rekao sam. - Radi gimnastiku, ali izbaci
poskoke. Buno je ko sam vrag. Moe?
- P-poskoke? Sto je to?
- Poskoci su poskoci. Kad skae gore-dolje.
- Ali toga nema.
Sad me ve poela boljeti glava. Dolo mi je da odustanem, ali htio sam istjerati
svoje. Ustao sam iz kreveta i poeo skakati gore-dolje i pjevati uvodnu melodiju
emisije za jutarnju tjelovjebu radija. - Na ovo sam mislio - kazao sam.
- Aha, to. Pa da, ima pravo. Nisam ni primijetio.
- Eto, vidi sad? - rekao sam, sjedajui na rub kreveta. - To izbaci. Ostalo u
izdrati. Prestani skakati i pusti me da spavam.
- Ali to nije mogue - rekao je on kao da iznosi neku injenicu. - Nita ne mogu
preskoiti. Ve deset godina svaki dan radim isto, i kad ponem, nesvjesno
izvedem cijelu kombinaciju. Da neto ispustim, ne bih mogao nastaviti.
Tu vie nisam imao to rei. to sam mogao rei? Najbri nain da to zaustavim
bio je da ekam dok ne ode iz sobe, pa da onda bacim njegov vraji radio kroz
vraji prozor, ali znao sam da bi onda nastala gadna dreka. Smeekoulja je sve
svoje stvari uvao kao oi u glavi. Kad me je vidio kako sjedim na krevetu ne
znajui to da kaem, pokuao me utjeiti.
- Sluaj, Vatanabe, a zato fino ne bi ustao i vjebao sa mnom? - I otiao je na
doruak.
Naoko se kikotala kad sam joj priao o Smeekouljau i njegovoj radio
gimnastici. Nisam to inio s namjerom da je razveselim, ali na kraju sam se i sam
poeo smijati. Iako je njezin smijeak uas nestao, bilo mi je drago to se prvi put
poslije dugo vremena nasmijala.

Izali smo iz vlaka u Jotsuji i sad smo hodali etalitem uz postaju. Bila je nedjelja
popodne, sredina svibnja. Kratkotrajni pljuskovi koji su padali i prestajali cijelo
jutro raistili su se do podneva, a juina je otpuhala niske oblake. Blistavo zeleno
lie treanja treperilo je na povjetarcu, rasipajui sunane zrake na sve strane. Bio
je to jedan od prvih ljetnih dana. Prolaznici su nosili dempere i jakne preko
ramena ili u rukama. Na toplom suncu nedjeljnog popodneva svi su djelovali
sretno. Mladii koji su igrali tenis na terenima s druge strane etalita svukli su se u
kratke hlaice. Ljetna svjetlost kao da nije doprla samo do dvije redovnice u
zimskim habitima koje su sjedile i razgovarale na klupi, ali obje su izgledale
zadovoljno dok su veselo avrljale na suncu.

Petnaest minuta etnje i ja sam se dovoljno oznojio da skinem debelu pamunu

koulju i ostanem u majici kratkih rukava. Naoko je do lakata zavrnula rukave
svoje svijetlosive majice. Imala je lijepu izblijedjelu boju, kao da je ve mnogo
puta oprana. Imao sam dojam da sam je davno vidio u toj majici. To je bio samo
moj osjeaj, ne jasno sjeanje. Tada jo nisam imao toliko sjeanja o Naoko.
- Kako ti se svia ivot u zajednici? - pitala je. - Je li zabavno ivjeti s mnogo
drugih ljudi?
- Ne znam, tek sam mjesec dana ondje. Nije strano, izdravam nekako.
Zastala je kod esme i srknula malo vode, te obrisala usta bijelim rupiem koji je
izvadila iz depa na hlaama. Onda se sagnula i pomno iznova svezala vezice na
cipelama.
- Misli da bih i ja to mogla?
- to? ivjeti u studentskom domu?
- M-hm.
- Pa, to je valjda pitanje stava. ovjek bi se mogao ivcirati oko mnogo stvari -
zbog pravila, zbog idiota koji misle da su face, cimera koji u pola sedam ujutro radi
gimnastiku. Ali slino je kamo god da ode, snae se.
- Pa valjda - rekla je ona i kimnula. inilo mi se da neto premee po glavi. Onda
me pogledala ravno u oi, kao da prouava neki neobian predmet. Tada sam vidio
da su joj oi tako duboke i bistre da mi je srce poelo snano lupati. Shvatio sam
da nikad dotad nisam imao priliku ovako joj gledati u oi. Bilo je to prvi put da
smo zajedno izali u etnju ili dugo razgovarali.
- Razmilja da ode u studentski dom? - pitao sam.
- A-a - rekla je. - Samo me zanimalo kako je ivjeti s drugima. I... - Kao da se
trudila - a nije uspijevala - nai tonu rije ili izraz. A onda je uzdahnula i spustila
pogled. - Ma ne znam. Nema veze.

To je bio kraj razgovora. Ona je nastavila hodati prema istoku, a ja sam je u korak
pratio.
Ve gotovo godinu dana nisam vidio Naoko, i za to vrijeme toliko je smravjela da
mi je izgledala kao druga osoba. Bucmasti obrazi po kojima je bila prepoznatljiva
sad su nestali, a vrat joj je postao tanan i vitak. No nije postala koata ili nezdrava
izgleda: u nainu na koji je smravjela bilo je neega prirodnog i nepomuenog,
kao da se skrivala u nekom dugom, uskom prostoru sve dok i sama nije postala
duga i uska. I mnogo ljepa nego to sam je pamtio. Htio sam joj to rei, ali nisam
znao kako da se lijepo izrazim.

Nismo dogovorili sastanak, naletjeli smo jedno na drugo na prigradskoj liniji uo.
Ona je odluila sama otii u kino, a ja sam bio krenuo obii knjiare u Kandi -
nita hitno u oba sluaja. Predloila je da siemo s vlaka, a sluajno smo sili ba u
Jotsuji, gdje postoji ugodno etalite obraslo zelenilom kraj starog anca uz dvorac.
Sad kad smo ostali sami nismo imali o emu previe razgovarati, i nije mi ba bilo
jasno zato je Naoko predloila da siemo s vlaka. Nikad i nismo imali jedno
drugome mnogoto rei.

Naoko je poela hodati im smo stupili na ulicu, a ja sam urno hodao za njom,
nekoliko koraka iza. Mogao sam je stii, ali neto me spreavalo. Hodao sam oiju
uperenih u njezina ramena i njenu ravnu crnu kosu. Nosila je veliku smeu kopu
za kosu, i kad je okrenula glavu naas sam ugledao jedno malo, bijelo uho. Tu i
tamo bi se osvrnula da neto kae. Katkad bi to bila opaska na koju sam mogao
odgovoriti, a katkad opet neto na to nisam imao pojma kako bih reagirao. A neki
put jednostavno ne bih uo to je rekla. No njoj kao da i nije bilo stalo. Kad bi
izrekla to to je htjela rei, opet bi se okrenula prema naprijed i nastavila hodati.
No, i tako mi je svejedno, rekao sam sebi, lijep je dan za etnju.

Ali za Naoko to nije bila tek etnja, sudei prema njezinu hodu. Kod Iidabaija je
skrenula desno, izbila kraj anca, prela krianje kod Dinboa, popela se na brdo
kod Oanomizua i izbila na Hongo. Dalje je slijedila tramvajsku prugu do
Komagomea. Bila je to naporna ruta. Dok smo stigli do Komagomea, Sunce je ve
zapadalo i dan se pretvorio u blagu proljetnu veer.
- Gdje smo? - pitala je Naoko, kao da prvi put opaa svijet oko nas.
- U Komagomeu - rekao sam. - Nisi primijetila? Napravili smo veliki krug.
- Zato smo ovamo doli?
- Ti si nas dovela. Ja sam samo iao za tobom.
Otili smo u zalogajnicu kraj postaje na porciju rezanaca. Bio sam edan, pa sam
sam popio cijelo pivo. Nijedno od nas nije progovorilo ni rijei otkako smo
naruili pa sve dok nismo pojeli. Iscrpla me etnja, a ona je sjedila s rukama na
stolu i opet o neemu mozgala. Toga toplog nedjeljnog dana sva su izletita bila
prepuna, govorili su na TV vijestima. A mi smo prohodali od Jotsuje do
Komagomea, rekao sam u sebi.
- Pa, ti zbilja ima kondicije - rekao sam kad sam pojeo rezance.
- Iznenadio si se? -Aha.
- U koli sam bila dugoprugaica, tako da zna. Trala sam na 10.000 metara. A
tata me nedjeljom vodio na planinarenje otkako znam za sebe. Zna nau kuu -
odmah do planine. Uvijek sam imala jake noge.
- Ne vidi se.
- Znam - odgovorila je. - Svi misle da sam neka njena curica. Ali knjiga se ne sudi
po koricama. - Nato se kratko nasmijeila.
- A to vrijedi i za mene - rekao sam. - Mrtav sam.
- Ooo, oprosti, cijeli dan te vuem naokolo.
- Ali drago mi je to smo porazgovarali. Nikad prije nismo, nasamo - rekao sam,
pokuavajui se prisjetiti o emu smo zapravo razgovarali.
Ona je neto petljala s pepeljarom na stolu.
- Nego, ne znam... - poela je - bi li imao to protiv.. .hou rei, ako ti to nije
gnjavaa... Misli da bismo se mogli opet vidjeti? Znam da te nemam nikakvo
pravo to pitati.
- Pravo? Kako to misli?
Zarumenjela se. Moda sam malo prenaglo reagirao na njezinu molbu.
- Ne znam... Ne mogu to objasniti - rekla je, navlaei rukave majice preko lakata
i opet dolje. Meke dlaice na njezinim podlakticama zlatasto su se sjajile pod
svjetlima zalogajnice.
- Nisam htjela rei "pravo". Nisam znala kako da se izrazim. Nalakena na stol,
netremice je gledala u kalendar na zidu, kao da se nada kako e ondje pronai pravi
izraz. Nije ga bilo, pa je uzdahnula, sklopila oi i poela se poigravati kopom.
- Nema veze - rekao sam. - Mislim da znam to eli rei. Ni ja ne znam kako bih
to rekao.
- Nikad se ne mogu tono izraziti - nastavila je Naoko. - I to ve neko vrijeme.
Neto elim rei, ali dolaze mi samo pogrene rijei - pogrene ili tono suprotne
od onoga to mislim. Onda se pokuam ispraviti, ali samo sve pogoram. Sasvim
izgubim vezu s onim to sam na poetku htjela rei. Kao da sam podijeljena na-
dvoje i sama se sa sobom igram lovice. Jedna polovica lovi drugu oko velikog
debelog stupa. Ona druga "ja" ima prave rijei, ali ova"ja" ne moe je uhvatiti.
Podigla je glavu i pogledala me u oi.
- Razumije o emu govorim?
- Svima je do neke mjere tako - rekao sam. - Svi se pokuavaju izraziti i smeta im
kad ne mogu.
Naoko kao da je razoarao moj odgovor. - Ne, ni to nisam htjela rei - rekla je ne
objanjavajui dalje. - No, rado u se opet nai s tobom - rekao sam. - Nedjeljom
sam uvijek slobodan, a etnja e mi goditi.

Ukrcali smo se na liniju Jamanote, a Naoko je u Sindukuu presjela na liniju uo.

ivjela je u staniu daleko u zapadnom predgrau Kokubundi.
- Kai mi - kazala je kad smo se rastajali. - Je li se moj nain govora promijenio?
- Mislim da jest - rekao sam - ali nisam tono siguran kako. Da ti pravo kaem,
znam da smo se onda esto viali, ali ne sjeam se da smo mnogo razgovarali.
- To je istina - rekla je. - No, uglavnom, mogu li te nazvati u subotu?
- Samo nazovi. ekat u tvoj poziv.
Prvi put sam upoznao Naoko u estom razredu. I ona je ila u esti razred mondene
djevojake kole koju je vodila neka kranska misija. Ta kola bila je tako fina da
su onoga tko je previe uio smatrali prostakom. Naoko je bila djevojka moga
najboljeg (i jedinog) prijatelja Kizukija. Druili su se gotovo od roenja, jer su im
kue bile udaljene jedva dvjesto metara.

Kao to je sluaj s veinom parova koji su zajedno od djetinjstva, i njihov je odnos

bio oputen i otvoren, i rijetko su imali potrebu biti nasamo. Stalno su jedno
drugome odlazili u posjet, ruali ili igrali ma-dong sa svojim obiteljima.
Nebrojeno puta izlazio sam s njima na dvostruki spoj. Naoko bi povela neku
prijateljicu za mene, pa bismo nas etvero otili do zoolokog vrta, na bazen ili u
kino. Uvijek je dovodila lijepe djevojke, ali malo odvie fine za moj ukus. Bolje
sam se slagao s neto grubljim djevojkama iz moje dravne kole, s kojima se
moglo lake razgovarati. Nikad nisam znao to se dogaa u glavama lijepih
djevojaka koje je Naoko dovodila, a vjerojatno ni one mene nisu razumjele.

Nakon nekog vremena Kizuki je odustao od traenja cura za mene, pa smo umjesto
toga poeli izlaziti nas troje, Kizuki, Naoko i ja: udno, ali takva nam je
kombinacija bila najugodnija. Uvoenje etvrte osobe u takvo nae drutvo uvijek
bi unijelo neku nelagodu. Bili smo nalik na televizijski talk show, u kojemu sam ja
bio gost, Kizuki svestrani domain, a Naoko njegova pomonica. Tu je sredinju
ulogu dobro obavljao. Istina, imao je neku sarkastinu stranu koja se ljudima esto
inila bahatom, ali zapravo je bio obzirna i nepristrana osoba. Ravnomjerno bi
rasporeivao svoje komentare i ale na Naoko i mene, pazei da se ni ona ni ja ne
osjetimo zapostavljenima. Ako bi jedno od nas predugo utjelo, usmjerio bi
razgovor u tom pravcu i naveo tu osobu da progovori. Vjerojatno je djelovalo tee
nego to je doista bilo: on je znao kako treba nadzirati i prilagoavati atmosferu
oko sebe u svakom trenutku. Usto je imao rijedak dar da u neijim poglavito
nezanimljivim komentarima pronae zanimljive dijelove, tako da ste se
razgovarajui s njim osjeali kao iznimno zanimljiva osoba s iznimno zanimljivim
ivotom.

No unato tome on nije bio nimalo drutven. Ja sam mu u koli bio jedini pravi
prijatelj. Nikad nisam shvaao zato se tako bistar i sposoban govornik ne posveti
irem svijetu oko sebe, nego se zadovoljava time da se koncentrira samo na nau
malu trojku. A nisam shvaao ni zato je za prijatelja odabrao ba mene. Ja sam bio
obian djeak koji voli itati knjige i sluati glazbu, i nisam se isticao ni na koji
nain koji bi nekoga kao Kizuki naveo da obrati pozornost na mene. No ipak smo
se od samog poetka sloili. Otac mu je bio zubar, poznat po svojoj strunosti i
visokim cijenama.
- Hoe da u nedjelju izaemo u etvero? - pitao me tek to smo se upoznali. -
Moja cura ide u djevojaku kolu, povest e neku zgodnu curu za tebe.
- Moe - rekao sam, i tako sam upoznao Naoko.
Nas troje provodili smo mnogo vremena zajedno, ali kad god bi Kizuki iziao iz
sobe, Naoko i ja zapeli smo u razgovoru. Nikad nismo znali o emu razgovarati.
Doista, nismo imali nijednu zajedniku temu. Umjesto da razgovaramo, pili bismo
vodu ili petljali po neemu na stolu i ekali da se Kizuki vrati i opet zapone
razgovor. Naoko nije bila osobito priljiva, a meni je bolje ilo sluanje nego
govorenje, pa mi je bilo neugodno biti nasamo s njom. Ne da smo bili nespojivih
karaktera: jednostavno nismo imali o emu razgovarati.
Naoko i ja vidjeli smo se samo jednom nakon Kizukijeva sprovoda. Dva tjedna
nakon toga dogaaja nali smo se u kavani da se dogovorimo oko neke sitnice, a
kad smo to obavili, vie nismo znali to rei. Ja sam pokuao zapodjenuti razgovor
o nekoliko razliitih tema, ali nijedna nas nikamo nije odvela. A kad bi Naoko i
progovorila, u njezinu glasu ula se neka otrina. Kao da se srdila na mene, ali
nisam imao pojma zato. Poslije se vie nismo vidjeli, sve dok se toga dana jednu
godinu kasnije nismo sluajno sreli na liniji uo u Tokiju.
Naoko se moda srdila na mene jer sam ja, a ne ona, posljednji vidio Kizukija. To
moda nije najbolja formulacija, ali ja sam manje-vie shvaao kako joj je. Da sam
mogao, zamijenio bih se s njom, ali naposljetku, to je bilo, bilo je, i ja tu nita
nisam mogao.

Bilo je to jednog lijepog svibanjskog popodneva. Nakon ruka Kizuki je predloio

da odemo s nastave na biljar ili neto slino. Popodnevni sati nisu me posebno
zanimali, pa smo zajedno otili iz kole, laganim korakom spustili se nizbrdo do
dvorane za biljar u luci, i odigrali etiri partije. Kad sam dobio prvu, oputenu
partiju, uozbiljio se i zaredao pobjede u idue tri. To je prema naem obiaju
znailo da ja plaam. Kizuki se tijekom igre nijednom nije naalio, to je bilo vrlo
udno. Poslije smo puili.
- emu takva ozbiljnost? - pitao sam.
- Danas nisam htio izgubiti - rekao je Kizuki sa zadovoljnim osmijehom.
Te je noi preminuo u svojoj garai. Sproveo je gumeno crijevo s auspuha svoje
Honde N-36o? do prozora, ljepljivom trakom zatvorio rupu u prozoru, i turirao
motor. Nemam pojma koliko je trajalo dok nije umro. Roditelji su mu bili otili u
posjet nekom bolesnom roaku, i kad su otvorili garau da utjeraju auto, ve je bio
mrtav. Radio je svirao, a ispod brisaa je bio zataknut raun za benzin.

Kizuki nije ostavio nikakvu poruku, i nitko nije mogao zamisliti to ga je nagnalo
da poini samoubojstvo. Kako sam ga ja posljednji vidio, policija me pozvala da
dam iskaz. Rekao sam detektivu da Kizuki nije niim nagovijestio to kani uiniti,
da je bio potpuno isti kao i uvijek. Policajac je oito stvorio dosta loe miljenje o
Kizukiju i meni, kao da je savreno normalno da osoba koja markira iz kole i igra
biljar poini samoubojstvo. Sve je okonano laniem u novinama. Kizukijevi
roditelji prodali su njegov crveni N-360. Neko je vrijeme na njegovoj klupi u koli
stajao jedan bijeli cvijet. Tijekom onih deset mjeseci koji su protekli izmeu
Kizukijeve smrti i mojih ispita nisam se mogao snai u svijetu oko sebe. Poeo
sam spavati s jednom od djevojaka iz kole, ali to nije potrajalo ni est mjeseci.
Nita na njoj nije me dublje zaintrigiralo. Prijavio sam se na privatni fakultet u
Tokiju, i to takav s prijamnim ispitom za koji nisam morao mnogo uiti, i poloio
sam ga bez ikakva ushienja.Djevojka me zamolila da ne idem u Tokio. - To je 800
kilometara odavde! - preklinjala me - ali morao sam se po svaku cijenu maknuti iz
Kobea. Htio sam poeti novi ivot negdje gdje nisam poznavao nikoga ivog.

- Sad kad si spavao sa mnom vie ti nita ne znaim - rekla je, plaui.
- Nije tako - uvjeravao sam je. - Samo se moram maknuti iz ovoga grada. - Ali ona
me nije bila spremna shvatiti. Pa smo se rastali. Razmiljajui o svemu onome
zbog ega je bila toliko bolja od drugih djevojaka, sjedio sam u superbrzom vlaku4
za Tokio i strano se grizao zbog onoga to sam uinio, ali vie to nisam mogao
popraviti. Pokuat u je zaboraviti.
Kad sam zapoeo novi ivot u studentskom domu, na meni je bilo da uinim samo
jedno: da prestanem sve shvaati tako ozbiljno; da postavim dovoljnu distancu
izmeu sebe i svega drugoga. Da zaboravim na biljarske stolove od zelene ohe, na
crvene N-360 i bijele cvjetove na kolskim klupama; na dim koji se die iz visokih
dimnjaka krematorija, i na glomazne pritiskivae za papir u policijskim sobama za
obavijesne razgovore. Isprva se inilo da funkcionira. Uporno sam se trudio
zaboraviti, ali u meni je ostao nekakav neodreeni zrani uzao. Kako je vrijeme
prolazilo, vor je poeo poprimati jasne i jednostavne obrise, obrise koje mogu
iskazati rijeima, ovako: Smrt postoji, ne kao suprotnost ivotu, nego kao njegov
sastavni dio. To je kliej izreen rijeima, ali u to doba nisam ih utio kao rijei,
nego kao taj zrani uzao u svojoj nutrini. Smrt postoji - u pritiskivau za papir, u
etiri crvene i bijele kugle na biljarskom stolu - i mi ivimo i udiemo je u plua
kao finu prainu.

Do tog vremena smrt sam shvaao kao neto u potpunosti odvojeno i neovisno o
ivotu. Ruka smrti kad-tad e nas uzeti, osjeao sam, ali do dana kad posegne za
nama ostavit e nas na miru. To mi se inilo kao jednostavna, logina istina. ivot
je tu, smrt negdje ondje. Ja sam ovdje, ne negdje ondje. No te veeri kad je Kizuki
umro, izgubio sam sposobnost da smrt (i ivot) promatram u tako jednostavnim
okvirima. Smrt nije neto suprotno ivotu. Ona je ve tu, unutar moga bia, uvijek
je bila tu, i nikakva mi borba nee dopustiti da to zaboravim. Kad je te svibanjske
veeri k sebi uzela sedamnaestogodinjeg Kizukija, uzela je i mene.
Proivio sam idue ljeto, u osamnaestoj, s tim vorom zraka u prsima, ali sve sam
se vrijeme borio da ne postanem ozbiljan. Postati ozbiljan nije isto to i pribliiti se
istini, utio sam, makar maglovito. No smrt je bila injenica, ozbiljna injenica,
kako god je ovjek shvatio. Zarobljen unutar tog protuslovlja koje me guilo, vrtio
sam se u krugu bez izlaza. Bili su to udni dani, sad kad ih se prisjetim. Usred
ivota sve se vrtjelo oko smrti.

3
Idue subote nazvala me Naoko, i te nedjelje otili smo na spoj. To bi se vjerojatno
moglo nazvati spojem. Bolje rijei se ne mogu sjetiti.
Kao i proli put, etali smo ulicama. Sjeli smo na kavu, jo malo etali, naveer
otili na veeru, te se oprostili. Opet je govorila u intervalima, ali to kao da joj nije
smetalo, a ja se nisam posebno trudio odrati razgovor. Razgovarali smo o svemu
to nam je palo na um - o svojim dnevnim obvezama, svojim fakultetima; svi ti
mali fragmenti nisu vodili nikamo. Prolost uope nismo spominjali. Uglavnom
smo hodali - i hodali, i hodali. Sreom, Tokio je tako velik grad da ga nikad nismo
mogli cijeloga prehodati.
Tako smo nastavili hodati gotovo svaki vikend. Ona bi vodila, a ja bih iao tik iza
nje. Naoko je imala raznorazne kope za kosu i uvijek ih je nosila tako da bi joj
desno uho bilo otkriveno. Tako je se najjasnije sjeam, s lea. Kad god bi joj zbog
neega bilo neugodno, prevrtala bi kopu po prstima. I vjeito je tapkala rupiem
po ustima. To bi inila kad god bi neto htjela rei. Sto sam vie promatrao te
njezine navike, vie mi se poinjala sviati.

Naoko je pohaala djevojaki fakultet na ruralnom zapadnom rubu Tokija, zgodnu

malenu ustanovu poznatu po nastavi engleskoga. U blizini se nalazio uski kanal za
navodnjavanje s istom, bistrom vodom, te bismo Naoko i ja esto etali uz
njegovu obalu. Katkad bi me pozvala u svoj stan i neto skuhala. Kao da je nikad
nije zabrinulo to smo nas dvoje tako bliski. Soba je bila malena i uredna, i toliko
liena bilo kakvih ukrasnih drangulija da su samo arape koje su se suile u kutu
kraj prozora davale naslutiti ,da tu ivi enska osoba. Vodila je tur, jednostavan
ivot, gotovo bez ijednog prijatelja. Nitko od njezinih kolega iz kole ne bi je
mogao zamisliti ovakvu. Tada se odijevala veoma pomno i bila okruena gomilom
prijatelja. Kad sam vidio njezinu sobu, shvatio sam da je i ona, ba kao i ja, eljela
otii nekamo na studij i poeti novi ivot daleko od svih koje poznaje.

- Zna zato sam izabrala ovaj fakultet? - rekla je s osmijehom. - Jer nitko doma
nije iao ovamo. Od svih nas se oekivalo da odemo na neko elitnije mjesto.
Kui?
Moj odnos s Naoko, meutim, nije tapkao u mjestu. Malo pomalo navikavala se na
mene, a i ja na nju. Kad su zavrili ljetni praznici i poeo novi semestar, Naoko je
poela hodati kraj mene, kao da je to najnormalnija stvar na svijetu. Sad me
smatrala prijateljem, zakljuio sam, a hodati uz tako lijepu djevojku nije mi bilo
nimalo teko. I dalje smo hodali po cijelom Tokiju onako krivudajui, penjali se uz
brda, prelazili rijeke i eljeznike tranice, etali i etali bez ikakva cilja. Stremili
smo ravno naprijed, kao da je naa etnja vjerski obred koji e zacijeliti nae
ranjene due. Ako bi padala kia, uzeli bismo kiobrane, ali etali bismo bez obzira
na sve.
A onda je dola jesen, i tlo studentskog doma prekrilo je lie japanskog brijesta.
Miris novoga godinjeg doba stigao je kad sam obukao prvi demper. Bio sam
iznosio jedan par cipela pa sam kupio nove, od antilopa.
Ne uspijevam se sjetiti o emu smo tada razgovarali. Pretpostavljam ni o emu
posebnome. I dalje uope nismo spominjali prolost, i rijetko smo govorili o
Kizukiju. Umjeli smo sjediti jedno nasuprot drugome uz alicu kave u potpunoj
tiini.

Naoko je voljela da joj priam o Smeekouljau. Jednom je otiao na spoj s

kolegicom (cura je bila sa zemljopisa, naravno), ali vratio se rano, smrknuta lica. -
Reci mi, V-V-Vatanabe, o emu ti razgovara s c-c-curama? - Ne sjeam se kako
sam mu odgovorio, ali pitao je pogrenoga. U srpnju je netko iz doma skinuo
Smeekouljaev pejza s amsterdamskim kanalom i umjesto njega objesio
fotografiju Golden Gatea. Rekao mi je da ga zanima moe li Smeekoulja
masturbirati na Golden Gate. - Oduevio se - izvijestio sam ja poslije, to je nekoga
drugog navelo da objesi sliku gleera. Svaki put kad bi se u njegovoj odsutnosti
slika promijenila, Smeekoulja bi se uzrujao.
- T-t-tko to radi, koji im je vrag? - pitao je.
- I ja se pitam - rekao sam. - Ali nema veze. Sve su to lijepe slike. Trebao bi im biti
zahvalan.
- Dobro, moda, ali udno je.
Moje prie o Smeekouljau uvijek bi nasmijale Naoko. Nju je malo toga moglo
nasmijati, pa sam esto govorio o njemu, iako se ba nisam ponosio sam sobom to
ga na taj nain iskoritavam. On je samo bio najmlai sin u ne ba imunoj obitelji
koji je odrastao u malo ozbiljniju osobu nego to je to za njega bilo zdravo. Izrada
zemljovida bio je jedini mali san u njegovu malom ivotu. Tko ga zbog toga ima
pravo ismijavati?

No vicevi o Smeekouljau ve su postali nezaobilazno vrelo pria iz studentskog

doma, i vie to nikako nisam mogao popraviti. Osim toga, pogled na Naokino
nasmijeeno lice ve mi je postao vrlo poseban izvor zadovoljstva. Tako da sam
nastavio sve snabdijevati novim priama.
Naoko me jednom pitala - samo jedanput - imam li neku curu koja mi se svia.
Rekao sam joj za onu koju sam ostavio u Kobeu. - Bila je draga - rekao sam - bilo
mi je lijepo s njom spavati, katkad mi nedostaje, ali ipak me nije dirnula u srce. Ne
znam, katkad mi se ini da u srcu imam nekakvu tvrdu koticu, pa u njega ne moe
ui ba mnogo. Pitam se mogu li uope nekoga stvarno voljeti.
- Jesi li ikada bio zaljubljen? - pitala je Naoko.
- Nikad - rekao sam. Vie od toga nije me pitala.
Kad je prola jesen i kad su gradom poeli ibati hladni vjetrovi, Naoko bi esto
hodala stiui se uz moju nadlakticu. Kroz debeli tof njezina kaputa osjeao sam
kako die. Provukla bi ruku ispod moje, ili zabila ruku u moj dep, ili bi se, kad je
zbilja bilo hladno, vrsto privila uz moju nadlakticu, drui. To nije znailo nita
posebno. Ja bih samo nastavio hodati, s rukama u depovima. Nae cipele s
gumenim potplatima jedva da su proizvodile ikakav zvuk na ploniku, osim suhog
pucketanja kad bismo gazili po irokom, smeuranom liu platane. Kad god bih
zauo taj zvuk, saalio bih se nad Naoko. Nije ona trebala moju ruku, nego neiju
drugu. Nije trebala moju toplinu, nego neiju drugu. Gotovo da sam se osjeao
krivim to sam onaj koji jesam. Kako je zima jaala, prozirna bistrina Naokinih
oiju kao da se poveavala. Bila je to bistrina koja nije znala kamo bi pola.
Katkad bi se Naoko iz ista mira netremice zagledala u mene. inilo se kao da
neto trai, a u meni bi to pobudilo nekakav udan osjeaj usamljenosti i nemoi.

Pitao sam se pokuava li mi ona time neto rei, neto to ne moe izraziti rijeima
- neto starije od rijei to ne zna u sebi dokuiti, i za to stoga nije bilo nade da e
se ikad pretoiti u rijei. Umjesto toga petljala bi neto oko kope za kosu,
rupiem tapkala oko krajiaka usta, ili me gledala onim pogledom lienim
znaenja. Kad bi to inila, dolo bi mi da je vrsto zagrlim, ali onda bih se
pokolebao i odustao. Bojao sam se da je ne povrijedim. I tako smo nas dvoje
nastavili hodati tokijskim ulicama, a Naoko je i dalje traila rijei u prostoru.

Deki u domu uvijek bi me zafrkavali kad bi me nazvala Naoko ili kad sam
nedjeljom ujutro izlazio. Pretpostavljali su, jasno, da sam naao djevojku. Nisam
im mogao objanjavati kako zbilja stoje stvari, a za to nije ni bilo potrebe, pa sam
ih pustio da misle to god ele. Naveer bih morao izdrati salvu glupih pitanja - U
kojem smo se poloaju? Kakva joj je? Koje je boje rublje danas imala? Odgovarao
sam im ono to su htjeli uti.
I tako sam iz osamnaeste preao u devetnaestu. Svakoga dana Sunce je izlazilo i
zalazilo, zastava se dizala i sputala. Svake nedjelje iao sam na spoj s djevojkom
svoga mrtvog prijatelja. Nisam imao pojma to inim ili to u uiniti. Za seminare
sam itao Claudela, Racinea i Eisensteina, ali nisu mi znaili gotovo nita. Na
predavanjima nisam naao prijatelje, a u domu nisam poznavao gotovo nikoga.
Drugi su u domu mislili da elim postati pisac jer sam uvijek bio sam s nekom
knjigom, ali ja takve ambicije nisam imao. Nisam elio biti ba nita.
Pokuao sam o tom osjeaju razgovarati s Naoko. Ona e, mislio sam, bar donekle
precizno moi shvatiti kako se osjeam. Ali nikad nisam mogao nai prave rijei.
Kao da sam se zarazio njezinom boleu nepronalaenja rijei.
Subotom naveer sjedio bih kraj telefona u predvorju i ekao da nazove Naoko.
Drugi su uglavnom bili vani, pa je predvorje bilo pusto. Zurio bih u mrvice
svjetlosti to su lebdjele u tom prostoru punom tiine, trsei se da proniknem u
vlastito srce. Sto elim? I to drugi ele od mene? Ali nikad ne bih pronaao
odgovore. Katkad bih pruio ruku da dosegnem estice svjetlosti, ali prsti su mi
zahvaali u prazno.
Mnogo sam itao, ali ne mnogo razliitih knjiga: volio sam stalno iznova iitavati
svoje omiljene pisce. Tada su to bili Truman Ca-pote, John Updike, F. Scott
Fitzgerald, Ravmond Chandler, ali nisam vidio da itko na mojim predavanjima ili u
domu ita takve pisce. Oni su voljeli autore kao to su Kazumi Takahai, Kenza-
buro Oe, Jukio Miima, ili suvremene francuske romanopisce, pa je to bio jo
jedan razlog to ni s kim nisam imao bogznato razgovarati, nego sam se drao
svojih knjiga. Sklopio bih oi, dotaknuo neku meni poznatu knjigu i duboko
udahnuo njezin miris. To mi je bilo dovoljno za sreu.

U osamnaestoj godini omiljena knjiga bio mi je Centaur Johna Updikea, ali nakon
to sam je nekoliko puta proitao, poela je za mene gubiti onaj nekadanji ar i
ustupila primat Velikom Gatsbyju. Gatsby je dugo nakon nje ostao na prvome
mjestu. Skinuo bih ga s police kad bih zapao u takvo raspoloenje, i nasumce
proitao neki odlomak. Nijednom me nije razoarao. U cijeloj knjizi nije bilo ni
jedne jedine dosadne stranice. Htio sam svima rei kako je to divan roman, ali
nitko oko mene nije itao Velikog Gatsbyja, a nije ni namjeravao. Nagovarati druge
da itaju F. Scotta Fitzgeralda, premda ne ba reakcionarni in, nije bilo
preporuljivo 1968.
Kad sam napokon upoznao jedinog ovjeka u svome svijetu koji je proitao
Gatsbyja, to je bio razlog da se sprijateljimo. Zvao se Nagasava. Bio je dvije
godine stariji od mene, a kako je studirao pravo na prestinom Tokijskom
sveuilitu, bio je predodreen da postane jedan od voa nacije. ivjeli smo u
istom paviljonu i znali se iz vienja, sve do jednoga dana kad sam ja sjedio na
suncu u blagovaonici i itao Gatsbyja. Sjeo je kraj mene i pitao me to itam. Kad
sam mu rekao, pitao me svia li mi se. - Ovo mi je trei put - rekao sam - i svaki
put naem neto novo to mi se svia jo vie nego prethodni.
- Ovaj ovjek kae da je triput proitao Velikog Gatsbyja - rekao je kao da govori
sam sa sobom. - Pa, Gatsbyjev prijatelj i moj je prijatelj.

I tako smo postali prijatelji. Bilo je to u listopadu.

to sam bolje upoznavao Nagasavu, to mi se inio udnijim. U ivotu sam upoznao
mnogo ekscentrika, ali nitko nije bio takav udak kao Nagasava. Gutao je knjige
mnogo pohlepnije od mene, ali imao je pravilo da nikad ne pipne knjigu autora koji
nije umro prije bar trideset godina. - Samo takvim knjigama vjerujem - rekao je.
- Nije da ne vjerujem u suvremenu knjievnost - dodao je - ali ne elim gubiti
svoje dragocjeno vrijeme na neku knjigu koja nije prola test vremena. ivot je
prekratak za to.
- A kakve autore ti voli? - pitao sam, glasom punim potovanja prema ovome
ovjeku koji je bio dvije godine preda mnom.
- Balzaca, Dantea, Josepha Conrada, Dickensa - odgovorio je smjesta.
- Nisu ba moderni.
- Zato ih i itam. Ako ita samo knjige koje svi itaju, mislit e samo ono to svi
misle. To je svijet provincijalaca i mediokriteta. Pravi ljudi trebali bi se sramiti to
to ine. Zar ti to nisi primijetio, Vatanabe? Ti i ja smo jedini pravi u ovom domu.
Ostali deki su debili.
Tome se nisam nadao. - Kako to moe rei?
- Jer je istina. Znam ja. Vidim. To ti je kao da imamo ig na elu. A osim toga,
itali smo Velikog Gatsbyja.
Neto sam nabrzinu preraunavao. - Ali Fitzgerald je umro tek prije 28 godina -
rekao sam.
- Pa to onda? Dvije godine? Fitzgerald je napredan.

Nitko drugi u domu nije znao da je Nagasava prikriveni itatelj klasika, a i da su

znali, ne bi im bilo vano. Nagasava je bio na glasu kao pametnjakovi. Bez pol
muke upao je na Tokijsko sveuilite, dobivao dobre ocjene, poloit e Ispit za
dravnu slubu, zaposliti se u Ministarstvu vanjskih poslova i postati diplomat.
Potjecao je iz imune obitelji. Otac mu je imao veliku bolnicu u Nagoji, a i brat mu
je diplomirao na Tokijskom, da bi se zatim upisao na medicinu, kako bi jednoga
dana naslijedio bolnicu. Nagasava je uvijek imao mnogo novca u depovima, i
vladao se veoma dostojanstveno. Ljudi su se prema njemu odnosili s potovanjem,
ak i upravitelj doma. Kad bi od nekoga zatraio da neto uini, ovaj bi to obavio
bez pogovora. Tu se nije imalo to misliti.

Nagasava je imao stanovitu uroenu crtu koja je privlaila ljude da ga slijede. Znao
je kako povesti masu, procijeniti situaciju, dati precizne i taktine upute kojima e
se drugi pokoriti. Nad glavom mu je lebdjela aura koja je koja je otkrivala njegove
moi kao aneoska aureola, i pri samom pogledu na nju ovjeka bi obuzelo
strahopotovanje prema tom viem biu. Stoga su svi ostali u oku kad je Nagasava
za prijatelja od povjerenja izabrao mene, osobu bez ikakvih posebnih odlika. Zbog
toga su mi ljudi koje jedva da sam poznavao poeli ukazivati stanovito potovanje,
ali kao da nisu shvaali kako sam odabran iz vrlo jednostavnog razloga: to se
Nagasavi nisam ulagivao kao svi ostali. Bez daljnjega, zanimale su me udnovate,
kompleksne strane njegove naravi, ali ne i ovo drugo: njegove dobre ocjene, aura,
izgled - nita me od toga nije impresioniralo. A to je za njega oito bilo neto novo.
Neke strane Nagasavina karaktera meusobno su se kosile do krajnosti. Njegova
ljubaznost katkad bi dirnula ak i mene, ali znao je isto tako biti zloban i okrutan.
Bio je istodobno utjelovljenje izvanredne uzvienosti i okorjeli propalica. Umio je
nadirati naprijed, kao pravi optimistini voa, ak i dok mu se srce grilo od oaja i
usamljenosti. Te sam njegove protuslovne osobine uvidio od samog poetka, i
nikad nisam mogao shvatiti zato i drugima nisu bile jednako tako oite. On je
ivio u nekakvu vlastitom paklu.
No ipak mislim da sam ga uvijek znao promatrati u najboljem svjetlu. Njegova
najvea vrlina bila je potenje. Ne samo da nikad nije lagao, nego je i uvijek
priznavao svoje nedostatke. Nikad nije pokuavao sakriti stvari koje bi ga mogle
osramotiti. A prema meni je uvijek bio ljubazan i pun razumijevanja. Da nije, moj
ivot u studentskom domu bio bi mnogo manje ugodan. No ipak mu nikad nisam
otvorio srce, i u tom je smislu moj odnos s Nagasavom bio stubokom drukiji od
onoga s Kizukijem. Kad sam prvi put vidio Nagasavu pijanoga kako dodijava
nekoj curi, obeao sam sebi da mu se nikad, ni pod kojim okolnostima, neu
povjeriti.

Domom je kruilo nekoliko "legendi o Nagasavi". Prema jednoj, navodno je

nekom prigodom pojeo tri pua golaa. Druga je glasila da ima uasno velik penis i
da je spavao s vie od sto cura.
Ono o golaima bila je istina. Sam mi je to rekao. - Tri komada, a bili su veliki,
majku im - rekao mi je. - Cijele sam ih gutnuo.
- A zato, koji ti je bio vrag?
- Pa, to ti je bilo prve godine, kad sam tek doao u dom - rekao je. - Nastalo je neko
sranje izmeu brucoa i tree godine. Poelo je u travnju, a u rujnu je napokon
eskaliralo. Kao predstavnik prve godine otiao sam izgladiti stvari s treom. Kakvi
su to bili desniarski debili. Imali su drvene kendo maeve, oito im uope nije
bilo do nekog "izglaivanja". Pa sam im rekao: "Dobro, idemo ovo rijeiti jednom
za svagda. Meni napravite to god hoete, ali druge deke pustite na miru." A oni
su rekli: "OK, sad e progutati par pueva." "Moe," rekao sam, "samo dajte."
Kreteni su otili van i donijeli tri uasno velika pua. Pa sam ih progutao.
- I kako je bilo?
- Kako je bilo? Progutaj jednog pa e vidjeti. Klizi ti niz grlo i u eludac... Hladan
je i ostane ti odvratan okus.. .bljak, najeim se kad se samo sjetim. Htio sam
povratiti, ali suzdravao sam se. Hou rei, da sam ih povratio, morao bih ih gutati
ispoetka. Pa sam ih probavio. Sva tri.
- I to je onda bilo?
- Otiao sam u svoju sobu i popio kanticu slane vode. A to sam drugo mogao?
- Da, valjda.
- Ali nakon toga nitko mi nita nije smio rei. ak ni trea godina. Ja sam jedini
frajer ovdje koji moe progutati tri pua golaa.
- To sigurno.

to se tie veliine penisa, to je bilo lako. Jednostavno sam s njim otiao na

tuiranje u domsku zajedniku kupaonicu. Imao je velikoga, to je istina. Ali ono o
sto cura, to je vjerojatno bilo pretjerano. - Moda 75 - rekao je. - Ne sjeam ih se
svih, ali siguran sam da ih je najmanje 70. - Kad sam mu rekao da sam ja spavao
samo s jednom, kazao mi je - Ma to se lako moe srediti. Idui put ide sa mnom.
Bez pol frke u ti nai jednu.
Nisam mu vjerovao, ali ispalo je da ima pravo. Bilo je lako. Gotovo odvie lako, i
uzbudljivo otprilike kao ishlapjelo pivo. Otili smo u nekakav bar u ibuji ili
indukuu (on je imao svoja omiljena mjesta), nali par cura (svijet je bio pun cura
u parovima), razgovarali s njima, pili, otili u hotel, te se poseksali. On je znao
sjajno voditi razgovor. Ne da je imao bogznato rei, ali cure bi se zanijele dok su
ga sluale, previe bi popile i zavrile s njim u krevetu. Valjda im je bilo lijepo to
su s nekime tko je tako pristojan, zgodan i pametan. A najnevjerojatnije je bilo to
to sam im i ja, samo zato to sam s njim, oito postao jednako tako fascinantan.
Nagasava bi me tjerao da razgovaram, a cure bi mi uzvraale istim osmjesima
divljenja kakve su slale njemu. Pleo je svoje ini, i taj me se njegov dar svaki put
dojmio. U usporedbi s Nagasavom, Kizukijeve konverzacijske vjetine bile su igra
za malu djecu. Ovo je bila sasvim druga razina darovitosti. No iako sam pao pod
Nagasavin magini utjecaj, i dalje mi je nedostajao Kizuki. Poeo sam mu se na
nov nain diviti zbog njegove iskrenosti. Sve je svoje talente dijelio s Naoko i sa
mnom, dok je Nagasava svoje nezanemarive sposobnosti troio na sve oko sebe.
Ne da je umirao od elje da spava s curama koje bi naao: za njega je to bila samo
igra.

Ja nisam bio previe lud za tim da spavam s nepoznatim curama. Naravno, to je bio
lak nain da zadovoljim svoj seksualni nagon, i bilo mi je lijepo sve ono grljenje i
dodirivanje, ali mrzio sam jutro poslije. Probudio bih se, kraj mene bi spavala neka
nepoznata djevojka, soba bi zaudarala na alkohol, krevet, rasvjeta i zastori odisali
su onom posebnom napadnou "hotela za jednu no", a meni bi glava plivala u
mamurnoj izmaglici. Onda bi se cura probudila i poela okolo pipkati traei
gaice, i dok bi oblaila arape rekla bi neto tipa: "Nadam se da si sino imao
zatitu. Bio mi je najgori mogui dan u mjesecu." Onda bi sjela pred zrcalo i
poela mrmljati da je boli glava ili joj minka pravi probleme i istodobno nanosila
ru ili lijepila lane trepavice. Meni bi bilo drae da s njima nisam morao ostajati
cijelu no, ali ovjek ne moe misliti na rok za izlazak do ponoi dok zavodi ene
(to se, uostalom, protivi zakonima fizike), pa sam izlazio s propusnicom za preko
noi. To je znailo da moram ostati do ujutro i vraati se u dom pun gaenja prema
sebi i razoaran, dok mi je sunce bolo oi, u ustima kripao pijesak, a moja glava
kao da je pripadala nekome drugom.

Kad sam tako spavao s tri-etiri cure, pitao sam Nagasavu

- Kad ovo napravi sedamdeset puta, zar ne postane nekako besmisleno?
- To samo pokazuje da si ovjek na mjestu - rekao je.
- estitam. Apsolutno nita ne dobiva spavajui s jednom nepoznatom enom za
drugom. To te samo umara i tjera da se pone gaditi sam sebi. Tako je i meni.
- I koga vraga onda nastavlja s time?
- Teko je to rei. Hej, zna ono to je Dostojevski napisao o kockanju? Tako je i
ovo. Kad si okruen mogunostima, jedna od najteih stvari jest propustiti ih.
Razumije?
- Recimo.
- Gledaj. Sunce zae. Cure izau piti. Lunjaju okolo i neto trae. Ja im to neto
mogu dati. To je najlaka stvar na svijetu, lako ko pero. Jo nisu ni skuile, a ja
sam ih ve obrlatio. To one i oekuju. To ja zovem mogunostima. Ima ih posvuda
oko tebe. Kako da ih ignorira? Ima nekakvu sposobnost i priliku da je
upotrijebi: moe li utjeti i pustiti da proe?
- Ne znam. Nikad nisam bio u takvoj situaciji - rekao sam s osmijehom. - Ne mogu
zamisliti kako je to.
- Budi sretan da je tako - rekao je Nagasava. enskarenje je bilo razlog to je
Nagasava unato bogatstvu svoje obitelji ivio u studentskom domu. Zbog brige da
Nagasava nee raditi nita drugo bude li mu dopustio da u Tokiju ivi sam, otac ga
je primorao da sve etiri godine fakulteta ivi u domu. Ne da je to Nagasavi
smetalo. On nije doputao da ga ometaju neka tamo pravila. Kad god bi mu se
prohtjelo nabavio bi propusnicu za preko noi i otiao u potragu za curama, ili
prespavao u stanu svoje djevojke. Takve propusnice nije bilo lako nabaviti, ali za
njega to je bilo poput obinih propusnica - a i za mene, dokle god ih je on traio.

Nagasava je imao stalnu curu, s kojom je hodao od svoje prve godine. Zvala se
Hatsumi i bila je njegova vrnjakinja. Nekoliko puta sam je sreo i uinila mi se
vrlo ugodnom. Nije bila od onih koje svojim izgledom smjesta privuku pozornost,
zapravo, bila je tako obina da sam se, kad sam je upoznao, morao zapitati zato
Nagasava nije naao neku bolju, ali tko god bi s njom progovorio, smjesta bi je
zavolio. Povuena, inteligentna, duhovita, njena, uvijek se odijevala besprijekorno
ukusno. Meni se veoma sviala i znao sam da kad bih ja imao djevojku kao to je
Hatsumi, ne bih spavao okolo s nekakvim lakim metama. I ja sam se njoj sviao, i
silno se trudila da mi namjesti neku brucoicu iz svoga kluba pa da moemo
izlaziti u etvero, ali stalno sam se izvlaio kako ne bih ponovio pogreke iz
prolosti. Hatsumi je ila na apsolutno najbolji enski fakultet u zemlji, i ja ni pod
razno ne bih znao razgovarati s nekom od tih superbogatih princeza. Hatsumi je
nasluivala da je Nagasava naveliko vara, ali nikad mu nije prigovorila. Bila je
ozbiljno zaljubljena u njega, ali nikad nije postavljala zahtjeve.

- Ne zasluujem curu kao to je Hatsumi - jednom mi je rekao Nagasava. Morao

sam se sloiti s njim. Te zime pronaao sam honorarni posao u maloj prodavaonici
ploa u Sindukuu. Nisu mnogo plaali, ali posao je bio lagan -samo sam trebao tri
veeri u tjednu paziti na lokal - a davali su mi popust na ploe. Za Boi sam kupio
Naoko album Henrvja Mancinija na kojemu je bila njezina omiljena Dear Heart.
Sam sam ga umotao i vezao jarkocrvenom vrpcom. Ona je meni darovala par
vunenih rukavica koje je sama isplela. Palci su mi bili malo prekratki, ali dobro su
mi grijale ruke.
- Joj, ao mi je - rekla je, pocrvenjevi. - Kako sam to loe napravila!
- Bez brige, dobra je veliina - rekao sam, ispruivi prema njoj ruke u rukavicama.
- Pa, bar nee morati drati ruke u depovima.
Naoko tijekom zimskih ferija nije otila kui u Kobe. I ja sam ostao u Tokiju jer
sam radio u prodavaonici ploa sve do kraja godine. U Kobeu nisam imao to
zanimljivo raditi, a ni ikoga koga sam htio vidjeti. Studentska menza preko
blagdana je bila zatvorena, pa sam iao jesti u Naokin stan. Na Novu godinu jeli
smo kuglice od rie i juhu kao i svi .

Potkraj sijenja i u veljai te godine tota se dogodilo. Krajem sijenja

Smeekoulja je pao u krevet s visokom temperaturom. To je znailo da toga dana
moram otkazati sastanak s Naoko. Dosta sam se namuio dok nisam nabavio
besplatne karte za koncert. Bilo joj je silno stalo da idemo jer je orkestar svirao
jednu od njezinih omiljenih skladbi, Brahmsovu etvrtu simfoniju. Ali kako se
Smeekoulja prevrtao po krevetu kao da e svaki as umrijeti u mukama, nisam
ga mogao tek tako ostaviti, a nisam uspio nai nikoga dovoljno glupoga tko e ga
umjesto mene njegovati. Kupio sam leda i privezao mu ga za elo uz pomo
nekoliko slojeva plastinih vreica, brisao mu znoj s ela hladnim runicima, svaki
sat mu mjerio temperaturu, ak sam ga i presvlaio. Cijeli dan vruica nije padala,
ali idueg jutra skoio je iz kreveta i poeo vjebati kao da se nita nije dogodilo.
Temperatura mu je bila potpuno normalna. Bilo je teko povjerovati da je ljudsko
bie.

- udno - rekao je Smeekoulja. - Nikad u ivotu nisam imao temperaturu. -

Zvualo je gotovo kao da mene okrivljuje. Na to sam poludio. - Ali imao si
temperaturu - navalio sam ja na njega, pokazujui mu dvije propale karte.
- Sva srea da su bile besplatne - rekao je. Dolo mi je da mu zgrabim radio i
bacim ga kroz prozor, ali nisam, nego sam se vratio u krevet s glavoboljom.
U veljai je nekoliko puta pao snijeg.
Pred kraj mjeseca upustio sam se u glupu svau s jednim s tree godine s moga
kata i udario ga. Lupio je glavom o betonski zid, ali nije se tee ozlijedio, a
Nagasava je sve izgladio. No svejedno su me pozvali u upraviteljev ured i ukorili,
nakon ega mi je postajalo sve neugodnije ivjeti u domu.

Akademska godina zavrila je u oujku, ali meni je nedostajalo nekoliko studijskih

bodova. Imao sam osrednje ocjene - uglavnom trojke i dvojke, te nekoliko
etvorki. Naoko je postigla potreban prosjek da se upie u proljetni semestar druge
godine. Jedan smo ciklus godinjih doba priveli kraju. Oko polovice travnja Naoko
je napunila dvadeset. Bila je sedam mjeseci starija od mene, budui da je moj
roendan u studenome. Bilo je nekako udno to je napunila dvadesetu. Osjeao
sam da bi, kako za Naoko, tako i za mene, sve imalo smisla jedino kad bismo se
kretali naprijed-natrag izmeu osamnaeste i devetnaeste. Nakon osamnaeste dola
bi devetnaesta, a nakon devetnaeste, naravno, osamnaesta. Ali ona je napunila
dvadesetu. A u jesen u i ja. Samo mrtvi zauvijek imaju sedamnaest. Na njezin
roendan padala je kia. Nakon predavanja u blizini sam kupio tortu i tramvajem
otiao do njezina stana. - Trebali bismo proslaviti - rekao sam. Da je bilo obratno,
vjerojatno bih i ja to htio. Sigurno je teko sam provesti dvadeseti roendan.
Tramvaj je bio krcat i tako se estoko drmusao da je kad sam stigao u Naokinu
sobu torta sliila rimskom Koloseju, a ne torti. No kad sam uspio zataknuti
dvadeset svijea koje sam donio, upaliti ih, navui zastore i ugasiti svjetla, imali
smo sve preduvjete za roendansku proslavu. Naoko je otvorila bocu vina. Pili
smo, jeli tortu i s uitkom pojeli jednostavnu veeru. - Ne znam, nekako je glupo
imati dvadeset - rekla je. - Jednostavno nisam za to spremna. udno mi je. Kao da
me netko otraga gura.
- Ja imam sedam mjeseci za pripremu - rekao sam smijui se.
- Blago tebi! Jo ima devetnaest! - rekla je Naoko s mrvicom zavisti u glasu.
Dok smo jeli ispriao sam joj za Smeekouljaev novi demper. Dotad je imao
samo jedan, tamno modri pulover, tako da mu je ovaj drugi bio velik korak. Sam
demper bio je lijep, crveno-crni s upletenim motivom jelena, ali kad je bio na
njemu, sve je ive nasmijavao. On nije mogao shvatiti zato.

- -to je tako smijeno, Vatanabe? - pitao je, sjedei kraj mene u blagovaonici. -
Imam neto na elu?
- Nita - rekao sam, trudei se ostati ozbiljan. - Nita nije smijeno. Lijep ti je
demper.
- Hvala - rekao je on, sav ozaren.
Naoko se pria jako svidjela. - Ja ga moram vidjeti - rekla je. - Samo jednom.
- Nema anse - rekao sam. - Nasmijala bi mu se u lice.
- Misli?
- Dam se kladiti. Ja ga viam svaki dan, pa ipak ne izdrim a da mu se tu i tamo ne
nasmijem.
Pospremili smo stol i sjeli na pod da sluamo glazbu i popijemo vino do kraja. Dok
sam ja ispijao svoju au, ona je popila dvije.

Naoko je te veeri bila neobino razgovorljiva. Priala mi je o svome djetinjstvu,

koli, obitelji. Svaka epizoda bila je dugaka, prepriana u najsitnije detalje, poput
minijature. Zadivila me snaga njezina sjeanja, ali dok sam sjedio i sluao sinulo
mi je da neto nije u redu s nainom na koji ona pria te prie: bilo je tu neega
udnog, ak nastranog. Svaka pria imala je svoju unutarnju logiku, ali bile su
povezane na neobian nain. ovjek ne bi ni primijetio, a pria A pretvorila bi se u
priu B, koja je bila sadrana u prii A, a onda bi iz neega u prii B uslijedila
pria C, i tako unedogled. Isprva sam iznosio svoje komentare, ali nakon nekog
vremena prestao sam se truditi. Stavio sam plou, a kad je dola do kraja podigao
sam iglu i stavio drugu. Kad je zavrila i posljednja stavio sam prvu. Imala je samo
est. Ciklus je poinjao sa Sgt. Pepper's Lonely Hearts Club Band, a zavravao s
Waltz for Debbie Billa Evansa. Kia je padala uz prozor. Vrijeme je polako
odmicalo. Naoko je i dalje govorila sama sebi.

Napokon mi je sinulo to nije u redu: dok je govorila, Naoko se silno trudila da se

nekih stvari ne dotakne. Jedna od tih stvari bio je, naravno, Kizuki, ali bilo je tu
vie od Kizukija. I premda je neke teme odluila izbjegavati, beskonano se i
nevjerojatno detaljno raspriala o najbanalnijim, najispraznijim stvarima. Nikad je
prije nisam uo da govori s takvim arom, pa je nisam prekidao.
No kad je sat odbio jedanaest, postao sam nervozan. Bez prestanka je priala vie
od etiri sata. Brinuo sam se da ne propustim posljednji vlak i ne doem iza
ponoi, kad su vrata doma ve bila zakljuana. Kad sam dobio priliku, upao sam.
- Pa, vojska mora na spavanje - rekao sam, gledajui na sat. - Stie zadnji vlak.

Moje rijei kao da nisu doprle do nje. Ili, ako jesu, nije ih bila u stanju shvatiti. Na
djeli sekunde zaklopila je usta, a onda nastavila s priom. Odustao sam od svega i
smjestio se u udobniji poloaj, te popio vino koje je ostalo u drugoj boci. Mislio
sam da je bolje ako je pustim da sama prestane priati. Domska pravila i posljednji
vlak nisu vie bili moja briga.
No ona nije priala jo dugo. Nakon nekog vremena najednom je zautjela.
Iskrzani rub posljednje rijei koju je izgovorila kao da je lebdio u zraku, ondje gdje
ga je otrgnula. Nije ni zavrila ono to je govorila. Rijei su joj jednostavno
isparile. Pokuala je nastaviti, ali nije imala to. Neto je sad bilo nestalo, a to neto
vjerojatno sam unitio ja. Moda su moje rijei napokon stigle do nje, nakon to ih
je polako razabirala, i sad su zatrle tu nekakvu energiju koja ju je tako dugo drala.
Lagano rastvorenih usnica, svratila je svoje napola fokusirane oi na moje.
Izgledala je kao nekakav stroj koji je zvrjao sve dok netko nije izvukao utinicu iz
zida. Oi su joj bile nekako zamuene, kao prekrivene nekom tananom,
prozranom opnom.

- Oprosti to te prekidam - rekao sam - ali ve je kasno, pa...

Iz oka joj je kanula jedna krupna suza, skotrljala joj se niz obraz i rasprsnula se o
omot ploe. Jednom kad se otkinula ta prva suza, ostale su potekle nezadrivo,
bujicom. Naoko se nagnula na pod na sve etiri i, upirui se dlanovima o prostirku,
poela plakati silinom kao kad ovjek povraa. Nikad jo u ivotu nisam vidio
nekoga da plae s takvom estinom. Pruio sam ruku i spustio je na njezino
uzdrhtalo rame. Onda sam je, gotovo instinktivno, zagrlio. Privijena uz mene, dok
joj je cijelo tijelo drhtalo, nastavila je plakati bez glasa. Koulja mi je postala
vlana - a onda i posve promoena - od njezinih suza i vrelog daha. Uskoro je
prstima poela prelaziti preko mojih lea kao da neto trai, neku vanu stvar koja
je uvijek bila ondje. Dok sam je lijevom rukom pridravao, desnom sam joj
milovao meku, ravnu kosu. I ekao sam. U tom poloaju, ekao sam da Naoko
prestane plakati. ekao sam i ekao. Ali Naokino plakanje nije prestalo.

Te sam noi spavao s Naoko. Je li to bilo ispravno? Ne mogu rei. ak ni sada,

gotovo dvadeset godina poslije, nisam u to siguran. Vjerojatno nikad i neu znati.
Ali tada nisam mogao drukije. Bila je u stanju poviene napetosti i zbunjenosti, i
jasno mi je dala do znanja da od mene trai olakanje. Ugasio sam svjetlo i poeo
joj, komad po komad, to sam njenije mogao, skidati odjeu. Onda sam se i ja
svukao. Bilo je dosta toplo te kiovite travanjske veeri, pa smo mogli goli stajati
pripijeni jedno uz drugo bez osjeaja studeni. Istraivali smo tijelo onoga drugog u
mraku, bez rijei. Ljubio sam je i drao njezine meke grudi u rukama. Ona je
stiskala moj nabrekli ud. Njezin otvor bio je topao, vlaan i podatan.

No ipak, kad sam uao u nju, Naoko se zgrila od boli. Je li joj ovo prvi put, pitao
sam, a ona je kimnula glavom. Sad je na mene bio red da se zbunim. Pretpostavljao
sam da je Naoko sve vrijeme spavala s Kizukijem. Uao sam koliko sam mogao i
dugo ostao nepomian, grlei Naoko. A onda, kad se naoko smirila, usudio sam se
pokrenuti, i dugo sam odgaao vrhunac, kreui se polaganim, njenim pokretima.
Njezine ruke stegnule su me na kraju, kad je napokon prekinula utnju. Njezin krik
bio je najtuniji zvuk orgazma koji sam ikad uo.
Kad je sve bilo gotovo, pitao sam Naoko zato nije spavala s Kizukijem. To je bila
pogreka. im sam postavio to pitanje, pustila me i opet poela bezglasno plakati.
Izvadio sam njezinu posteljinu iz ormara, rasprostro je na prostirku na podu, i
smjestio je izmeu plahti. A onda sam zapalio cigaretu i stao promatrati beskrajnu
travanjsku kiu kako pada s druge strane prozora.
Kia je s jutrom prestala. Naoko je spavala leima okrenuta prema meni. Ili moda
uope nije spavala. Bilo da je bila budna ili ne, s njezinih usnica sad su nestale sve
rijei, a tijelo joj je bilo ukoeno, gotovo zaleeno. Nekoliko puta pokuao sam joj
se obratiti, ali nije odgovarala niti se micala. Dugo sam zurio u njeno golo rame, ali
na kraju sam izgubio svaku nadu da u iz nje izvui neki odgovor i odluio ustati.

Po podu su jo bili razbacani omoti ploa, ae, vinske boce i pepeljara koju sam
upotrebljavao. Na stolu je ostalo pola uruene torte. Izgledalo je kao da je vrijeme
stalo. Pokupio sam stvari s poda i otiao do sudopera te popio dvije ae vode. Na
Naokinu stolu stajao je rjenik i tablica francuskih glagola. Na zidu iznad stola
visio je kalendar, bez ikakvih ilustracija ili fotografija, samo s brojevima datuma.
Kraj datuma nije bilo nikakvih biljeki ni oznaka.
Pokupio sam odjeu i obukao se. Prednjica moje koulje jo je bila vlana i hladna.
Mirisala je na Naoko. Na notesu na stolu napisao sam: Volio bih s tobom lijepo i
nadugako porazgovarati jednom kad se smiri. Molim te, brzo me nazovi. Sretan
roendan.

Bacio sam jo jedan pogled na Naokino rame, iziao i tiho zatvorio vrata.
Ni nakon to je proao cijeli tjedan poziv nije stizao. Naokina zgrada nije imala
sustav nazivanja, pa sam u nedjelju ujutro vlakom otiao u Kokubundi. Nije je
bilo, a s vrata je bilo uklonjeno njezino ime. Prozori i aluzine bili su vrsto
zatvoreni. Upravitelj mi je rekao da se Naoko prije tri dana iselila. Nije imao
pojma kamo je otila. Vratio sam se u dom i napisao Naoko dugako pismo na
njezinu kunu adresu u Kobeu. Gdje god bila, oni e joj ga valjda proslijediti.
Iskreno sam joj iznio svoje osjeaje. tota jo nisam razumio, napisao sam joj, i
premda se silno trudim da shvatim, trebat e vremena. Gdje u biti jednom kada to
vrijeme proe, sad ne mogu rei, i zato joj ne mogu nita obeati niti od nje ita
traiti, kao ni pisati joj laskave rijei. Kao prvo, premalo toga znamo jedno o
drugome. No ako mi ona bude dala to vrijeme, dat u sve od sebe i nas dvoje emo
se bolje upoznati. U svakom sluaju, elim je opet vidjeti i s njom nadugako
razgovarati. Kad sam izgubio Kizukija, izgubio sam jedinu osobu kojoj sam mogao
otvoreno govoriti o svojim osjeajima, pa pretpostavljam da je i njoj bilo tako. Ona
i ja trebamo jedno drugo vie nego to smo toga bili svjesni. A to je nesumnjivo i
razlog to je na odnos skrenuo u sasvim drugom smjeru i, na neki nain, zastranio.
Vjerojatno nisam trebao uiniti to to sam uinio, pa ipak vjerujem da drukije
nisam mogao. Toplinu i bliskost koju sam u tom trenutku osjeao prema tebi nikad
dotad nisam iskusio. Mora mi odgovoriti na ovo pismo. Kakav god taj odgovor
bio, moram ga dobiti.

Odgovor nije doao.

Neto se u meni uruilo, i nita nije ulo da popuni tu praznu duplju. Moje tijelo
poprimilo je nekakvu abnormalnu lakou, a zvui su do mene dopirali nekako
uplje, s jekom. Na predavanja sam iao predanije nego ikad. Bila su dosadna, i
nikad nisam razgovarao s kolegama, ali nisam imao to drugo raditi. U
predavaonici sam sjedio sam u prvom redu, ni s kim nisam razgovarao, jeo sam
sam. Prestao sam puiti.
Krajem svibnja poeo je studentski trajk. - Sruimo sveuilite! - galamili su svi.
Hajde, samo dajte, mislio sam. Sruite ga. Unitite. Razbijte. Briga me. To bi bio
daak svjeeg zraka. Ja sam spreman na sve. Pomoi u vam ako treba. Samo
dajte.
Sad kad je kampus bio pod blokadom i predavanja su bila otkazana, poeo sam
raditi za dostavljaku tvrtku. Sjedio sam s vozaem, tovario i istovarivao kamione,
takve stvari. Bilo je tee nego to sam mislio. Isprva sam ujutro od bolova jedva
mogao ustati iz kreveta. Ali plaa je bila dobra, i dokle god sam bio u pokretu
mogao sam zaboraviti na prazninu iznutra. Na kamionima sam radio pet dana u
tjednu, a tri veeri i dalje sam odlazio u prodavaonicu ploa. Slobodne veeri
provodio sam s viskijem i knjigama. Smeekoulja viski nije htio ni okusiti i
uasno mu je smrdio, pa je dok sam ja leao izvaljen na krevetu i cugao on kukao
da zbog isparenja ne moe uiti i traio da iznesem bocu van.
- Ti se nosi van - reao sam.
- Ali ti zna da je piti u domu p-p-protiv pravila.
- Zaboli me. Ti izai.
Prestao je kukati, ali sad sam se ja iivcirao. Otiao sam na krov i nastavio piti
sam.
U lipnju sam Naoko napisao jo jedno dugako pismo, opet na kunu adresu u
Kobeu. U njemu je pisalo otprilike isto to i u prvome, ali na kraju sam dodao:
ekati na tvoj odgovor mi je jedno od najbolnijih iskustava koje sam proivio. Bar
mi javi jesam li te povrijedio ili nisam. Kad sam ga poslao, osjeao sam se kao da
je duplja u meni opet narasla.

U lipnju sam opet dvaput izaao s Nagasavom da bih spavao s curama. Oba puta
bilo je lako. Prva cura uasno se opirala kad sam je pokuao svui i navesti da
legne u hotelski krevet, ali kad sam sam poeo itati jer mi se vie jednostavno nije
dalo gnjaviti, prila mi je i poela se gnijezditi uz mene. A nakon to sam to obavio
s drugom, poela mi je postavljati svakakva intimna pitanja - S koliko sam cura
spavao? Odakle sam? Na koji fakultet idem? Kakvu glazbu volim? Jesam li itao
neto od Osamua Dazaija? Kad bih mogao putovati van, kamo bih volio ii?
Mislim li da ima prevelike bradavice? Smislio sam neke odgovore i zaspao, ali
idueg jutra rekla je da eli sa mnom dorukovati, i nastavila s bujicom pitanja dok
smo jeli bezukusna jaja, tost i kavu. Kakvim se poslom bavi moj otac? Imam li
dobre ocjene? U kojem sam mjesecu roen? Jesam li ikad jeo abe? Od nje me
poela boljeti glava, pa sam brzo zavrio s jelom i rekao da moram na posao.

- Hou li te ikad opet vidjeti? - pitala me, tuno gledajui.

- Ma, sigurno emo se negdje sresti, vrlo skoro - rekao sam i otiao. Sto ja to
radim, kvragu? To sam se poeo pitati im sam ostao sam, gadei se sam sebi. No
drugo nisam mogao. Moje tijelo udjelo je za enama. Sve vrijeme dok sam spavao
s tim curama mislio sam na Naoko: na bijeli obris njezina golog tijela u tami,
njezine uzdahe, zvuk kie. to sam vie mislio na sve to, tjelesna se glad
poveavala. Popeo sam se na krov s viskijem i zapitao kamo sve to vodi.
Poetkom srpnja napokon je stiglo pismo od Naoko. Kratko pismo.
Molim te oprosti mi to ti nisam odgovorila ranije. Ali pokuaj me shvatiti. Dugo
uope nisam bila u stanju da ita napiem, a ovo sam pismo poinjala bar deset
puta. Pisanje je za mene bolan proces. Poet u od zakljuka. Odluila sam
pauzirati godinu na fakultetu. Slubeno sam upisala pauzu, ali slutim da se nikad
neu vratiti. Tebe e to sigurno iznenaditi, ali ja sam zapravo o tome ve dugo
razmiljala. Nekoliko puta sam ti pokuala spomenuti, ali nikad se nisam znala
natjerati da ponem. Bojala sam se i izgovoriti te rijei.
Pokuaj se ne uzrujavati toliko oko svega. to god da se dogodilo - ili nije - krajnji
rezultat bio bi isti. Moda ovo nije najljepe reeno, i ao mi je ako sam te
povrijedila. Hou rei, ne elim da sebe krivi za ono to se dogodilo sa mnom. To
je neto za to sam kriva samo ja. Odgaala sam to vie od godinu dana, i na kraju
sam ti sve veoma oteala. Sad vjerojatno vie to ne mogu odgaati. Kad sam se
iselila iz stana, vratila sam se kui u Kobe i neko vrijeme ila doktoru. On mi kae
da u brdima kod Kjota postoji mjesto koje bi za mene bilo savreno, i razmiljam
da odem tamo na neko vrijeme. To nije prava bolnica, vie nekakav sanatorij s
mnogo slobodnijim reimom. Detalje u ostaviti za idue pismo. Sad moram
odmoriti ivce na nekom tihom mjestu odsjeenom od svijeta.

Na svoj nain sam ti zahvalna za godinu druenja koju si mi darovao. Molim te,
vjeruj bar to, ako ni u to drugo ne vjeruje. Nisi me ti povrijedio. Ja sam to sama
uinila. To je doista ono to osjeam. Zasad te, meutim, nisam spremna vidjeti.
Nije da te ne elim vidjeti: jednostavno nisam spremna. im se osjetim spremnom,
pisat u ti. Moda se onda moemo bolje upoznati. Kako ti kae, to je vjerojatno
ono to sad moramo: bolje se upoznati. Zbogom. itao sam i itao Naokino pismo,
i svaki put ispunila bi me ista ona nepodnoljiva tuga koju sam osjeao kad god bi
se sama Naoko zagledala u moje oi. Nisam se znao s njom nositi, nisam je imao
kamo odnijeti ni sakriti. Poput vjetra koji mi prelazi tijelom, ona nije imala ni
oblik, ni teinu, niti sam se njome mogao obaviti. Objekti iz okoline klizili su kraj
mene, ali njihove rijei nikad ne bi doprle do mojih uiju.

Subotnje veeri i dalje sam provodio sjedei u hodniku. Nije bilo nade da e poziv
stii, ali nisam znao kako potroiti to vrijeme. Prebacio bih na bejzbolsku utakmicu
i pretvarao se da je gledam dok sam prazan prostor izmeu sebe i televizora rezao
napola, pa onda svaku polovicu opet napola, i tako dalje, sve dok nisam stvorio
prostor dovoljno malen da mi stane u ruku. U deset bih ugasio televizor, vratio se u
sobu i zaspao.
Krajem mjeseca Smeekoulja mi je darovao krijesnicu. Bila je u staklenki od
instant kave, na poklopcu su bile probuene rupe za zrak, a unutra je bilo nekoliko
vlati trave i malo vode. U osvijetljenoj sobi krijesnica je izgledala kao neki obian
crni kukac koji se moe nai kraj neke bare, ali Smeekoulja me uvjeravao da je
prava. - Valjda umijem prepoznati krijesnicu - rekao je, a ja nisam imao razloga ni
osnove da mu ne bih vjerovao.

- Dobro - rekao sam - krijesnica je. - Lice joj je bilo nekako pospano, ali stalno se
pokuavala popeti skliskim staklenim stijenkama i padala.
- Naao sam je u dvoritu - rekao je.
- Ovdje? Blizu doma?
- Aha. Zna onaj hotel u ulici? Oni putaju krijesnice u vrt za ljetne goste. Ova je
doletjela ovamo. Dok je govorio, Smeekoulja je trpao odjeu i biljenice u crnu
torbu s rukama.
Ljetni praznici poeli su prije nekoliko tjedana, i nas dvojica gotovo da smo jedini
ostali u domu. Radije nego da idem u Kobe, nastavio sam raditi, a on je ostao zbog
seminara iz praktine obuke. Sad kad je obuka zavrila, vraao se u planine
Jamanaija.
- Daj je curi - rekao je. - Sigurno e se odueviti.
- Hvala - rekao sam.
Nakon sumraka dom bi utihnuo i postao nalik na ruevinu. Zastava je bila
sputena, a u prozorima blagovaonice rumenjela su se svjetla. Sad kad je ostalo
tako malo studenata palili su samo polovicu svjetiljki, pa je desna polovica bila u
mraku, a lijeva osvijetljena. No do mene je ipak dopirao miris veere - nekakva
krem-juha.
Odnio sam svoju flairanu krijesnicu na krov. Gore nije bilo nikoga. Na triku je
visjela bijela vesta koju je netko zaboravio unijeti, i na veernjem se povjetarcu
vijorila nalik na odbaenu ljuturu nekoga golemog kukca. Popeo sam se elinim
ljestvama u kutu krova na vrh domske cisterne za vodu. Cisterna je jo bila
zgrijana od sunca koje je upila tijekom dana. Sjedio sam u skuenom prostoru nad
cisternom, naslonjen na ipku draa, licem u lice s gotovo punim bijelim
mjesecom. Zdesna su se blistala svjetla indukua, slijeva Ikebukura. Farovi
automobila pritjecali su u svjetlosnim bujicama, iz jednog mjesta okupanog
svjetlom do drugog. Nad gradom se poput oblaka nadvijala potmula huka zbrkanih
zvukova.

Krijesnica se blago arila na dnu staklenke, sjaj joj je bio odvie slabaan, boja
preblijeda. Godinama nisam bio vidio krijesnicu, ali one kojih sam se sjeao
isijavale su mnogo jaom svjetlou u ljetnoj tami, i ta blistava, uarena sliica
stalno me pratila.
Moda je ova krijesnica na pragu smrti. Malo sam protresao staklenku. Krijesnica
je bubnula o staklenu stijenku i pokuala poletjeti, ali sjaj joj je i dalje bio
zamuen.
Pokuao sam se sjetiti kad sam posljednji put vidio krijesnice, i gdje je to moglo
biti. Pred oima sam imao sliku, ali nisam se mogao sjetiti kad je to bilo ni gdje.
uo sam um vode u tami i vidio starinsku zapornicu od opeke. Imala je drku
ijim se okretanjem ustava otvarala i zatvarala. Potok koji je regulirala bio je tako
malen da se nije vidio od trave na obali. No je bila mrana, tako mrana da kad
sam iskljuio bateriju vie nisam vidio vlastite noge. Stotine krijesnica lebdjele su
nad vodenom masom to ju je zadravala ustava, a njihov vrui ar odsijevao je u
vodi nalik na kiu iskrica.

Sklopio sam oi i uronio u tu davnu tamu. S neobinom sam jasnoom uo vjetar.

Oko mene je pirkao lagani povjetarac, a za njim su u mraku ostajali udnovati
blistavi repovi. Otvorio sam oi i shvatio da je tama ljetne noi jo za nekoliko
stupnjeva dublja nego to je bila.
Odvrnuo sam poklopac staklenke i izvadio krijesnicu, te je poloio na
petcentimetarski rub cisterne. inilo se da ne moe razabrati svoj novi okoli.
Poela je posrtati oko poklopca elinog epa, a noice su joj se hvatale u
ukovrane ljuske boje. Kretala se nadesno dok nije dola do zapreke, a onda je
okruila nalijevo. Naposljetku se popentrala na ep i neko vrijeme ondje ostala
uati, nepomina, kao da je na izdisaju.
Jo naslonjen na ipku, promatrao sam krijesnicu. Ni ja ni ona dugo se nismo ni
pomaknuli. Vjetar je i dalje brisao oko nas, a u tami su utali nebrojeni listii
japanskog brijesta.
ekao sam cijelu vjenost. Tek mnogo kasnije krijesnica se vinula u zrak. Kao da
se najednom neega sjetila, rairila je krila, i ve u iduem trenu proletjela je kraj
ograde i otplovila u blijedu tamu. Hitro je opisala luk oko cisterne kao da eli
vratiti izgubljeni interval vremena. A onda, nakon to je nekoliko sekunda lebdjela
ondje kao da promatra kako se zakrivljena svjetlosna crta stapa s vjetrom, napokon
je odletjela na istok.

Dugo nakon to je krijesnica nestala, u meni je ostao trag njezine svjetlosti, a

njezin blijed, slabaan sjaj ostao je lebdjeti u gustoj tmini iza mojih kapaka nalik na
izgubljenu duu.
Vie sam puta pokuao ispruiti ruku u mrak. Moji prsti niega se nisu doticali.
Slabaan sjaj je ostao, tik izvan moga domaaja.

Tijekom ljetnih praznika sveuilite je pozvalo interventnu policiju da suzbije

nerede. Probili su barikade i uhitili studente koji su bili unutra. To nije bilo nita
novo. Svi studenti stalno su to radili. Sveuilita nije bilo tako lako "sruiti". U njih
su uloene goleme svote novca, i nisu se namjeravala rasformirati samo zato to je
hrpica studenata poela divljati. Zapravo, studenti koji su blokirali kampus nisu ni
eljeli sruiti sveuilite. Samo su htjeli promijeniti strukture moi unutar samoga
sveuilita, za to je mene bilo briga kao za lanjski snijeg. Stoga, kad je trajk na
kraju propao, ja nisam osjeao nita.
U rujnu sam otiao na kampus oekujui da u ondje zatei nered. Sve je bilo u
najboljem redu. Knjige nisu bile odvezene iz knjinica, nastavniki uredi nisu bili
demolirani, studentska referada nije bila spaljena do temelja. Bio sam kao gromom
pogoen. Koga su vraga onda radili iza tih barikada?

Kad je trajk neutraliziran i kad su pod policijskom opsadom opet poela

predavanja, prvi su u klupe sjeli kreteni koji su vodili trajk. Kao da se nita nije
dogodilo, sjedili su i hvatali biljeke, te na prozivanje odgovarali s "nazoan".
Meni je to bilo nevjerojatno. Na kraju krajeva, trajk je jo bio na snazi. Nije bilo
nikakve objave da je zavren. Jedino je sveuilite pozvalo policiju i sruilo
barikade, ali sam trajk i dalje je bio u tijeku. Kreteni su u vrijeme trajka galamili
kao ludi, prokazujui studente koji su mu se protivili (ili su samo izrazili sumnju),
a tu i tamo ak bi ih pokuali privesti pred svoje lakrdijake sudove. Namjerno sam
posjeivao te bive predvodnike i pitao zato pohaaju predavanja umjesto da
trajkaju, ali nisu mi znali dati izravan odgovor. to su i mogli rei? Da se boje
kako e zbog nepohaanja nastave izgubiti ocjene? Kad ovjek samo pomisli da su
ti idioti urlali neka se sveuilite srui! Dobar vic. Vjetar je zapuhao u drugom
pravcu, i njihovi povici postali su apat.
Hej, Kizuki, mislio sam, nisi propustio ama ba nita. Svijet je ivo sranje. Kreteni
dobivaju dobre ocjene i sudjeluju u stvaranju drutva na vlastitu ogavnu sliku i
priliku.
Neko vrijeme pohaao sam nastavu, ali nisam se htio javiti kad su prozivali. Znam
da je to bila besmislena gesta, ali bilo mi je tako loe da nisam imao izbora. Time
sam se samo jo vie izolirao od drugih studenata. utei kad bi me prozvali, kod
svih sam na nekoliko sekunda stvarao nelagodu. Nitko od drugih studenata nije
razgovarao sa mnom, a ni ja s njima.
Do drugog tjedna rujna doao sam do zakljuka da fakultetska naobrazba nema
smisla. Odluio sam je shvatiti kao razdoblje obuke u vjetini svladavanja dosade.
Nisam imao nikakvu drutvenu misiju zbog koje bih odmah morao napustiti studij,
pa sam nastavio svaki dan pohaati nastavu, hvatati biljeke, a u slobodno vrijeme
sjedio sam u knjinici i itao ili traio podatke.
I premda je ve proao taj drugi tjedan rujna, od Smeekouljaa nije bilo ni traga.
Takav razvoj dogaaja nije bio samo neobian, nego epohalan. Fakultet je poeo, i
bilo je nezamislivo da Smeekoulja propusti predavanja. Njegov stol i radio
prekrio je tanak sloj praine. Njegova plastina alica i etkica za zube, limenka s
ajem, insekticidni sprej i ostalo stajali su uredno poredani na njegovoj polici.

Dok ga nije bilo odravao sam istou u sobi. U proteklih godinu i pol stekao sam
naviku urednosti, a kako nije bilo njega da posprema sobu, za to sam se morao
brinuti ja. Svaki dan meo sam pod, svaki trei prao prozor, madrac sam
prozraivao jednom tjedno, i ekao da se vrati kako bi me pohvalio.
Ali nije se vratio. Jednoga dana doao sam s predavanja, a sve njegove stvari bile
su odnesene i s vrata je bila skinuta ploica s njegovim imenom. Otiao sam u
upraviteljev ured i pitao to se dogodilo. - Napustio je dom - rekao je. - Zasad ete
biti sami u sobi.
Nisam ga uspio nagovoriti da mi kae zato je Smeekoulja nestao. Tome
ovjeku najvea je srea u ivotu bila sve imati pod kontrolom i druge drati u
mraku.
Smeekouljaev poster s ledenjakom neko je vrijeme ostao na zidu, ali na kraju
sam ga skinuo i stavio Jima Morrisona i Milesa Davisa. Sad mi je soba na neki
nain vie djelovala kao da je moja. Novcem koji sam utedio od plae kupio sam
mali stereo. Nou bih sam pio i sluao glazbu. Tu i tamo sjetio bih se
Smeekouljaa, ali uivao sam u samotnjakom ivotu.

Jednog ponedjeljka u pola dvanaest, nakon predavanja o Euripidu na Povijesti

drame, odvojio sam deset minuta da se proeem do oblinjeg restorania, gdje
sam ruao omlet i salatu. Lokal se nalazio u tihoj zabaenoj uliici i bio je neto
skuplji od studentske menze, ali mogao si se opustiti, a ti ljudi znali su kako se
pravi omlet. "Ljudi" su bili brani par koji je rijetko meusobno razgovarao, plus
jedna konobarica za ispomo. Dok sam sjedio kraj prozora i jeo, ula je skupina od
etvero studenata, dva studenta i dvije studentice, svi prilino lijepo odjeveni. Sjeli
su za stol kraj vrata, te neko vrijeme prouavali meni i razgovarali o jelima, a onda
je jedno od njih konobarici referiralo za to su se odluili.

Nije prolo dugo kad sam primijetio da jedna od djevojaka neprestano gleda u
mom pravcu. Imala je uasno kratku kosu, tamne naoale i bijelu pamunu mini-
haljinu. Nisam imao pojma tko bi to bio, pa sam nastavio jesti, ali ubrzo je
spuznula iz stolca i prila mi. Poloivi ruku na rub moga stola, rekla je - Ti si
Vatanabe, zar ne?
Podigao sam glavu i bolje je pogledao. I dalje se nisam mogao sjetiti da sam je
ikad vidio. Bila je od onih djevojaka koje ovjek primijeti, pa da sam je ikad prije
sreo, morao sam je se odmah sjetiti, a na mojem fakultetu nije me ba mnogo ljudi
znalo po imenu.
- Slobodno sjednem? - pitala je. - Ili nekoga eka?
I dalje mozgajui, odmahnuo sam glavom. - Ne, nitko nee doi. Izvoli.
Uz kloparanje drva o pod odmaknula je stolac i sjela prekoputa mene, gledajui me
netremice kroz sunane naoale, a onda je bacila pogled na moj tanjur.
- Dobro izgleda - rekla je.
- Dobro je. Omlet s gljivama i salata od graka.
- K vragu - rekla je. - No dobro, to u uzeti drugi put. Ve sam naruila neto
drugo.
- to?
- Makarone sa sirom.
- Ni makaroni sa sirom im nisu loi - rekao sam. - Nego, poznajemo li se mi? Ne
sjeam se...
- Euripid - rekla je. - Elektra. "Nijedan bog ne uje izgubljene Elektre glas." Zna -
predavanje od maloprije.

Zagledao sam se u nju. Skinula je sunane naoale. Napokon sam je se sjetio -

brucoica koju sam viao na Povijesti drame. Razlog to je nisam prepoznao bila je
drastina promjena frizure.
- Aha - rekao sam, pokazujui rukom visinu nekoliko pedalja ispod svog ramena -
kosa ti je prije ljeta bila dovde.
- Ima pravo - rekla je. - Ljetos sam stavila trajnu i ispala je jezivo. Htjela sam se
ubiti. Izgledala sam kao truplo na plai kojemu su se po glavi zalijepile travuljine.
Pa sam odluila, kad mi ve vie nije do ivota, mogu se isto tako i oiati. Bar je
ljeti praktino. - Provukla je prstima kroz frizuricu i nasmijeila mi se.
- Ali dobro ti stoji - rekao sam, i dalje vaui omlet. - Da vidim iz profila.
Okrenula se i nekoliko sekundi ostala u toj pozi.
- Da, i mislio sam. Stvarno ti dobro stoji. Ima lijep oblik glave. I lijepe ui, sad
kad se vide.
- Dakle, ipak nisam luda! Kad sam sve odrezala, i meni se uinilo da izgledam
dobro. Ali nijednom deku se ne svia. Svi mi kau da izgledam kao da sam stigla
iz konclogora. Zato su deki ludi za curama s dugom kosom? Najobiniji faisti!
Zato svi deki misle da su cure s dugom kosom najfinije, najslae, najenstvenije?
Hou rei, samo ja znam bar 250 cura s dugom kosom koju uope nisu fine!
Stvarno.
- Meni sad izgleda bolje nego prije - rekao sam. A to sam i mislio. Koliko sam se
sjeao, s dugom kosom bila je obina zgouna studentica. A iz djevojke koja je
sada sjedila preda mnom izbijala je krepka, opipljiva ivotna snaga. Bila je nalik na
ivotinjicu koja je s dolaskom proljea stigla na svijet. Oi su joj se kretale kao da
su i same samostalan organizam koji uti radost, smijeh, ljutnju, uenje i oaj.
Tako ivo i izraajno lice nisam vidio odavno, i uivao sam gledati kako ivi i mie
se.
- Stvarno tako misli? - pitala je. Kimnuo sam glavom, i dalje vaui salatu.
Ona je stavila naoale i stala me gledati iza stakala.
- Ne lae, zar ne?
- Volim se smatrati iskrenim ovjekom - rekao sam.
- Ludnica.
- Nego, reci, zato nosi tako tamne naoale?
- Kad mi je kosa tako naglo postala kratka, osjetila sam se ranjivo. Kao da me
netko golu bacio usred neke guve.
- Ima smisla - rekao sam, dovravajui omlet. Gledala me sa ivim zanimanjem.
- Ne mora se vratiti k njima? - pitao sam, pokazujui na njezino troje prijatelja.
- Ma kakvi. Ii u kada donesu jelo. Prekidam te u ruku?
- Nema vie u emu - rekao sam, a kad nije pokazala namjeru da ode, naruio sam
kavu. Gazdina supruga je odnijela tanjure, te donijela mlijeko i eer.
- A sada ti reci meni - rekla je. - Zato se nisi javio danas kad su prozivali? Ti jesi
Vatanabe, zar ne? Toru Vatanabe?
- Taj sam.
- Zato se onda nisi javio?
- Danas mi nije bilo do toga.

Opet je skinula naoale, spustila ih na stol, i pogledala me kao da gleda u kavez

neke rijetke ivotinje u zoolokom vrtu. - "Danas mi nije bilo do toga." Zvui kao
Humphrev Bogart. Hladnokrvno. Opasno.
- Ne budi smijena. Ja sam obian deko, kao i svi drugi. ena mi je donijela kavu
i stavila je na stol. Otpio sam ne dodavi eer i mlijeko.
- Pogledaj ti to. Pije sasvim crnu.
- Nema to veze s Humphrevjem Bogartom - strpljivo sam objasnio. - Jednostavno
nisam za slatko. Mislim da si me sasvim pogreno procijenila.
- Kako to da si tako pocrnio?
- Protekla dva tjedna sam planinario. S ruksakom. I vreom za spavanje.
- Gdje si bio?
- Kanazava. Poluotok Noto. Sve do Niigate.
- Sam?
- Sam - rekao sam. - Tu i tamo bih naao neko drutvo.
- Romantino drutvo? Nove ene u dalekim krajevima?
- Romantino? Sad znam da si me pogreno procijenila. Kako e deko s vreom
za spavanje na leima i sav neobrijan nai neku romansu?
- Ti uvijek tako putuje sam?
- A-ha.
- Voli samou? - pitala me, naslanjajui obraz na aku.
- Putuje sam, jede sam, sam sjedi u predavaonici...
- Nitko ba toliko ne voli biti sam. Ja samo ne elim sebe iznevjeriti da naem
prijatelje, to je sve. To vodi u razoaranje.
Zataknuvi ruku naoala meu usnice, promumljala je - "Nitko ne voli biti sam.
Ja samo mrzim razoaranje." Tu reenicu moe upotrijebiti ako ikad bude pisao
autobiografiju.
- Hvala - rekao sam.
- Voli zeleno?
- Zato pita?
- Ima zelenu koulju.
- Ne ba. Svejedno mi je to u obui.
- "Ne ba. Svejedno mi je to u obui." Super mi je kako govori. Kao da
razmazuje gips, sve fino i glatko. Je li ti netko to ve kazao?
- Nitko - rekao sam.
- Ja sam Midori - rekla je. - "Zelena". Ali zeleno mi grozno stoji. udno, zar ne?
Kao da sam ukleta, to kae? A sestra mi se zove Momoko: "Breskva-djevojka".
- Stoji li njoj dobro ruiasto?
- Stoji joj fantastino*. Ona je roena za ruiasto. To uope nije fer.
Za Midorin stol stiglo je jelo, pa joj je deko u jakni od raa-drasa doviknuo - Hej,
Midori, doi, navali! - Mahnula mu je kao da eli rei: "Znam."
- Reci - kazala je - hvata li ti biljeke? Iz Drame?
- Hvatam.
- Neugodno mi je pitati, ali moe li mi ih posuditi? Dvaput sam izostala, a ne
poznajem nikoga u razredu.
- Nema problema - rekao sam, izvlaei biljenicu iz torbe. Provjerivi da nisam
unutra napisao nita privatno, pruio sam je Midori.
- Hvala - rekla je. - Dolazi prekosutra na predavanje? -Aha.
- Moemo se nai ovdje u podne. Vratit u ti biljenicu i astim te rukom.
Osim...ako te, recimo, kad ne jede sam pone boljeti eludac.
- Ne pone - rekao sam. - Ali ne mora me astiti rukom samo zato to sam ti
posudio biljenicu.
- Bez brige - rekla je. - Ja volim astiti ljude rukom. Nego, a da nekamo to
zapie? Nee zaboraviti?
- Neu. Prekosutra. U dvanaest. Midori. Zelena.
S drugog stola netko je povikao - Bre, Midori, ohladit e ti se jelo!
Ne obraajui pozornost na dozivanje, pitala me - Jesi li uvijek tako govorio?
- Mislim da jesam - rekao sam. - Nikad prije nisam primijetio. - I doista, nitko mi
nikad nije rekao da govorim drukije.
Nekoliko sekunda inilo se da o neemu mozga. Onda je ustala, nasmijeila se i
vratila za svoj stol. Mahnula mi je dok sam prolazio kraj njihova stola, ali ostalo
troje jedva da su me pogledali.
U srijedu u podne u restoranu nije bilo ni traga od Midori. Namjeravao sam popiti
pivo dok je ekam, ali restoran se poeo puniti im je stiglo moje pie, pa sam
naruio ruak i poeo jesti sam. Zavrio sam u 12.35, ali Midori niotkuda. Plativi
raun, iziao sam i otiao do malenog svetita na drugoj strani ulice, gdje sam sjeo
na kamene stube i ekao da mi se glava razbistri i da Midori doe. U jedan sat sam
odustao i otiao u knjinicu itati. U dva sam otiao na predavanje iz njemakoga.

Kad je zavrilo, poao sam do studentske referade i potraio Midorino ime na

popisu studenata Povijesti drame. Jedina Midori u grupi bila je Midori Kobajai.
Zatim sam prelistao kartice studentskih dosjea i pronaao adresu i telefonski broj
Midori Kobajai koja se upisala na fakultet 1969. ivjela je u sjeverozapadnom
predgrau Toima, s obitelji. Uao sam u telefonsku govornicu i okrenuo taj broj.
Javio se neki ovjek. - Knjiara Kobajai. - Knjiara Kobajai?
- Oprostite na smetnji - rekao sam - ali je li Midori moda doma?
- Nije - rekao je.
- Mislite da je moda na fakultetu?
- Hmm, ne, vjerojatno je u bolnici. Tko je treba, molim? Umjesto da odgovorim,
zahvalio sam mu i spustio slualicu.
Bolnici? Da se nije ozlijedila, ili razboljela? Ali ovjek je to rekao bez i najmanjeg
znaka zabrinutosti. "Vjerojatno je u bolnici", rekao je, bezbrino kao da je rekao:
"U ribarnici je." Razmatrao sam nekoliko drugih mogunosti dok mi i samo
razmiljanje nije postalo previe problematino, a onda sam se vratio u dom i
ispruio na krevet da itam Lorda Jima, kojega sam posudio od Nagasave. Kad
sam proitao, otiao sam u njegovu sobu da mu ga vratim.

Nagasava je upravo bio krenuo u menzu, pa sam s njim otiao na veeru.

- Kako su proli ispiti? - pitao sam. U kolovozu je odran drugi krug ispita vieg
stupnja za Ministarstvo vanjskih poslova.
- Isto kao i uvijek - rekao je Nagasava kao da to nije nita. - Ode, poloi. Grupne
rasprave, razgovori...ko kad evi ensku.
- Drugim rijeima, lako - rekao sam. - Kad e vas obavijestiti?
- Poetkom listopada. Ako proem, idemo na veliku veeru.
- I reci, kakvi deki stignu do drugog kruga? Sve superstarovi kao ti?
- Ne budi glup. Sve sami idioti. Idioti ili udaci. Ja bih rekao da 95% deki koji
ele biti birokrati ne vrijede ni golo govno. Ne alim se. Jedva znaju itati.
- Zato ti onda hoe raditi u Ministarstvu vanjskih?
- Ima puno razloga - rekao je Nagasava. - Za poetak, fora mi je raditi vani. Ali
najvie zato da testiram svoje sposobnosti. A ako sebe elim testirati, onda u to
uiniti u najveoj moguoj areni - nacionalnoj. Zanima me koliko se visoko mogu
popeti, koliko moi mogu osvojiti u tom luaki velikom birokratskom sustavu.
Kui?
- Zvui kao neka igra.
- To i jest igra. Briga mene za mo i novac kao takve. Zbilja, briga me. Moda sam
sebinjak i gad, ali takva sranja meni su posve ravna. Mogao bih biti zen sveenik.
Ali ono to imam jest radoznalost. elim vidjeti to mogu postii u velikom
opasnom svijetu.
- A "ideali" te ne zanimaju, pretpostavljam?
- Nimalo. ivot ne trai ideale. Trai standarde ponaanja.
- Ali moe se ivjeti i na mnogo drugih naina, zar ne? - pitao sam.
- Tebi se svia moj nain ivota, zar ne?
- To sad nema veze - rekao sam. - Ja nikad ne bih mogao upisati Tokijsko
sveuilite; ne mogu spavati s kojom god curom poelim kad god mi doe; ne
znam razgovarati; ljudi mi se ne dive; nemam curu; i nee mi se otvoriti svijet kada
dobijem diplomu iz knjievnosti na drugorazrednom privatnom fakultetu. Kakve
ima veze to mi se svia tvoj nain ivota?
- Hoe rei da mi zavidi na mom nainu ivota?
- Ne zavidim - rekao sam. - Navikao sam se biti ovo to jesam. I zapravo me boli
neka stvar za Tokijsko sveuilite ili Ministarstvo vanjskih poslova. Zavidim ti
jedino to ima takvu gala curu kao to je Hatsumi.
Nagasava je uutio i nastavio jesti. Kad smo veerali, rekao je - Zna, Vatanabe,
imam dojam da emo se, moda deset-dvade-set godina nakon to odavde iziemo,
opet negdje sresti. I mislim da emo na neki nain biti povezani.
- Zvui kao Dickens - rekao sam s osmijehom.
- Pa, malo da - rekao je, uzvraajui mi osmijeh. - Ali mene predosjeaj obino ne
prevari.
Izili smo iz blagovaonice i otili van u bar. Ondje smo pili do poslije devet.
- Reci, Nagasava - pitao sam - to je u tvom ivotu "standard ponaanja"?
- Smijat e se ako ti kaem - rekao je.
- Neu.
- Dobro - rekao je. - Biti gospodin.
Nisam se nasmijao, ali zamalo sam pao sa stolca. - Biti gospodin? Gospodin?
- uo si me.
- Sto to znai "biti gospodin"? Kako ti to definira?
- Gospodin je onaj tko ne ini ono to bi htio, nego ono to treba uiniti.
- Ti si najudniji tip kojega sam ikad upoznao - rekao sam.
- A ti si najnormalniji tip kojega sam ja ikad upoznao - rekao je on. I platio za
obojicu.

I idui tjedan otiao sam na predavanje iz drame, ali i dalje ni traga od Midori
Kobajai. Nakon to sam brzo pogledom prele-tio po prostoriji i uvjerio se da je
nema, kao i obino sjeo sam u prvu klupu i poeo pisati pismo Naoko dok sam
ekao da doe profesor. Pisao sam o svojim putovanjima preko ljeta - cestama po
kojima sam hodao, gradovima kroz koje sam prolazio, ljudima koje sam upoznao. I
svake noi mislio sam na tebe. Sad kad te vie ne mogu viati, shvaam koliko mi
treba. Fakultet je neopisivo dosadan, ali radi samodiscipline idem na sva
predavanja i radim sve propisane zadae. Sve mi se ini bez smisla otkako si otila.
Volio bih s tobom lijepo i dugo popriati. Ako je mogue, volio bih te posjetiti u
sanatoriju, da se vidimo na nekoliko sati. I, ako je mogue, volio bih da proeemo,
jedno kraj drugoga, onako kako smo neko etali. Molim te, pokuaj odgovoriti na
ovo pismo - makar samo kratkom porukom. Nee mi smetati.

Ispisao sam etiri lista, savio ih, umetnuo u omotnicu i adresirao na Naoko, preko
obitelji.
Profesor je ve bio stigao i sad je brisao znoj s ela dok nas je prozivao. Bio je to
nizak ovjek alobna izgleda, a hodao je uz pomo metalnog tapa. Premda ne ba
zabavna, predavanja su na njegovu kolegiju uvijek bila dobro pripremljena i
korisna. Nakon to je komentirao kako je vrijeme uasno vrue, poeo je govoriti o
uporabi deus ex machine kod Euripida i objasnio kako je pojam "boga" kod
Euripida bio drukiji nego kod Eshila i Sofokla. Govorio je nekih petnaest minuta,
kad su se najednom otvorila vrata predavaonice i ula je Midori. Na sebi je imala
tamnoplavu sportsku majicu, be pamune hlae i svoje uobiajene sunane
naoale. Nakon to je profesoru dobacila neku vrstu isprinog pogleda, sjela je kraj
mene. Onda je iz torbe uzela biljenicu - moju biljenicu - i pruila mi je. Unutra
sam naao poruku: Oprosti za srijedu. Ljuti li se?

Prolo je pola predavanja i profesor je upravo na ploi crtao shemu grke

pozornice, kad su se opet otvorila vrata i ula su dva studenata s kacigama.
Izgledali su kao neki par komedijaa, jedan visok, mrav i blijed, a drugi nizak,
debeljukast i crnomanjast, s dugom bradom koja mu nije dobro pristajala. Onaj
visoki imao je pune ruke politiko-propagandnih letaka. Niski je priao profesoru i
rekao, prilino pristojno, da ele drugu polovicu njegova predavanja iskoristiti za
politiku raspravu, i nadaju se da e suraivati, dodavi - Svijet je pun problema
koji su mnogo aktualniji i relevantniji od grke tragedije. - Bila je to vie objava
nego molba. Profesor je odgovorio - isto sumnjam da u svijetu postoje problemi
koji bi bili mnogo aktualniji i relevantniji od grke tragedije, ali vi me neete
sluati, pa prema tome inite kako elite. Uhvativi se za rub stola, spustio je noge
na pod, uzeo tap i epajui iziao iz uionice.

Dok je visoki student dijelio letke, onaj debeljukasti popeo se na podij i poeo
drati prodiku. Letci su bili puni uobiajenih slogana za naivine: "sruimo lane
izbore za fakultetskog predsjednika!" "zbijmo redove za novi svefakultetski
trajk!" "unitimo imperijalno-obrazovno-industrijski kompleks!" Ono to su
govorili nije mi smetalo, ali pisanje im je bilo problematino. U sloganima nije bilo
niega to bi pobudilo povjerenje niti uzbudilo strasti. A i debeljkov govor bio je
jednako lo - stara pjesma s drukijim rijeima. Pravi neprijatelj ove ekipe nije bila
dravna vlast, nego nedostatak mate.
- Idemo odavde - rekla je Midori.
Kimnuo sam i ustao, te smo krenuli prema vratima. Debeljko mi je u tom trenutku
neto rekao, ali nisam ga razumio. Midori mu je mahnula i rekla - Vidimo se.
- Hej, jesmo li mi kontrarevolucionari? - pitala me Midori kad smo izili. - Hoe li
nas objesiti na telefonske stupove ako revolucija uspije?
- Idemo prvo ruati, za svaki sluaj.
- Dobro. elim te odvesti u jedan restoran. Ali malo je daleko. Ima vremena?
- Aha. Slobodan sam do predavanja u dva.

Midori me autobusom odvela u Jotsuju i uvela u fini restoran gdje su kao

specijalitet sluili ruak u kutijama, na zaklonjenome mjestu odmah iza postaje.
im smo sjeli, posluili su nam juhu i dnevni meni u etvrtastim, crveno lakiranim
kutijama. Za ovakav je ruak vrijedilo sjesti na bus.
- Odlina hrana - rekao sam.
- I jeftina. Dolazim ovamo jo od kole. Moja biva kola je tu blizu, u ulici. Bili su
jako strogi, morali smo bjeati da doemo ovamo. Ako bi te uhvatili da jede vani,
dobio bi ukor.
Bez naoala su Midorine oi izgledale malo pospanije nego proli put. Kad se nije
poigravala uskom srebrnom narukvicom na lijevoj ruci, trljala je krajiak oka
vrhom malog prsta.
- Umorna si? - pitao sam.
- Malo. Ne spavam dovoljno. Ali dobro sam, ne brini se - rekla je. - Oprosti za ono
neki dan. Iskrsnulo mi je neto vano i nisam se mogla izvui. Odjednom, ujutro.
Htjela sam te nazvati u restoran, ali nisam se sjeala imena, a nisam znala tvoj
kuni broj. Jesi li dugo ekao?
- Nije problem. Imam ja puno vremena.
- Puno?
- Daleko vie nego to mi treba. Kad bih ti bar mogao dati malo da se naspava.
Midori je naslonila obraz na ruku i nasmijeila mi se. - Kako si dobar.
- Nisam dobar. Samo imam vremena na bacanje - rekao sam. - Nego, taj dan sam te
zvao kui i rekli su mi da si u bolnici. Neto nije u redu?
- Zvao si me doma? - pitala je, a izmeu obrva joj se stvorila tanka boria. - Odakle
ti moj broj?
- Naao sam ga u studentskoj referadi. To se moe.
Kimnula je jednom-dvaput i poela se opet poigravati narukvicom. - Ja se toga
nikad ne bih sjetila. Vjerojatno sam i ja mogla pronai tvoj. Nego, za bolnicu u ti
rei drugi put. Sad mi se ne da. Oprosti.
- Nema veze. Nisam htio biti znatieljan.
- Nisi. Samo sam malo umorna. Kao majmun na kii.
- Zar ne bi trebala onda poi kui da malo odspava?
- Ne sad. Idemo.
Odvela me do svoje bive kole, nekoliko minuta hoda od Jotsuje.
Kad smo prolazili kraj postaje, pomislio sam na Naoko i nae beskrajne etnje. Sve
je tu poelo. Shvatio sam, da nisam te svibanjske nedjelje naletio na Naoko u
vlaku, moj ivot bio bi posve drukiji nego to je sad. Ali onda sam se predomislio:
ne, ak i da se toga dana nismo sreli, moj ivot moda uope ne bi bio drukiji.
Morali smo se sresti. Ako ne tada, onda neki drugi put. Nisam imao nikakve
osnove da tako mislim: to je bio samo osjeaj.

Midori Kobajai i ja sjedili smo u parku na klupi i gledali njezinu bivu kolu. Po
zidovima se penjao brljan, a pod strehama su se skupljali golubovi, odmarajui
krila. Bila je to lijepa stara graevina s duhom. Na igralitu je stajao veliki hrast, a
odmah kraj njega dizao se stup bijelog dima. U ljetnom sumraku dim je djelovao
meko i mutno.
- Zna li od ega je taj dim? - pitala me Midori iznenada.
- Nemam pojma - rekao sam.
- Pale higijenske uloke.
- Stvarno? - nisam znao to drugo rei.
- Uloke, tampone, takve stvari - rekla je s osmijehom. - To je ipak enska kola.
Stari kuepazitelj ih kupi iz svih posebnih kanti i pali u pei. Odatle dim.
- Uau.
- Da, to bih i ja rekla sama sebi kad god bih iz uionice kroz prozor vidjela da se
die dim. "Uau." Samo razmisli: u koli je bilo gotovo tisuu djevojaka. Recimo da
ih je 900 ve dobilo menstruaciju, i moda ih petina u svako doba ima krvarenje:
180 djevojaka. Dakle, svaki dan u kantama ima uloaka od sveukupno 180
djevojaka.
- Valjda - ali nisam ba siguran za raun.
- No, puno je. 180 cura. Sto misli, kako je to skupljati i paliti toliko tih stvari?
- Ne mogu zamisliti - rekao sam. Kako sam mogao zamisliti kako je tome starcu?
Midori i ja nastavili smo gledati dim.
- Zapravo nisam htjela ii u ovu kolu - rekla je Midori. Malo je zatresla glavom. -
Htjela sam ii u sasvim normalnu dravnu kolu s normalnim ljudima gdje bih se
mogla opustiti i zabaviti kao svaki normalan tinejder. Ali moji roditelji su mislili
da e fino djelovati ako budem ila u otmjenu kolu. Oni su me ovamo uvalili.
Zna ve: tako ti je to kad se iskae u osnovnoj. Nastavnica kae roditeljima: "S
takvim ocjenama morala bi ii tu i tu." I tako sam zavrila ovdje. Ila sam tu est
godina, i nikad mi se nije svialo. Stalno sam mislila kako u otii. A zna, imam
pohvalnice to nikad nisam zakasnila ni izostala ni dana iz kole. Toliko sam je
mrzila. Shvaa?
- Ne, ne shvaam.
- Zato to sam je toliko mrzila. Nisam htjela pustiti da me pobijedi. Da sam jednom
pustila da me sredi, bila bih gotova. Bojala sam se da u onda padati sve nie i
nie. Znala sam se odvui u kolu s temperaturom 39,5. Nastavnica me pitala
jesam li bolesna, a ja bih rekla ne. Kad sam zavravala, dali su mi pohvalnicu za
besprijekorno pohaanje nastave i tonost, i jo francuski rjenik. Zato sam sad
upisala njemaki. Nisam htjela ovoj koli dugovati nita. Ne alim se.
- Zato si je toliko mrzila?
- Jesi li ti volio svoju kolu?
- Pa, nisam, ali nisam je ni neto posebno mrzio. Ja sam iao u normalnu dravnu
kolu, ali nikad o njoj nisam mislio nita posebno.
- E pa u ovoj koli - rekla je Midori, eui krajiak oka malim prstom - bile su sve
same djevojice iz vie klase - blizu tisuu cura s pedigreom i dobrim ocjenama.
Bogate cure. Morale su biti bogate da bi preivjele. Visoke kolarine, vjeiti
prilozi, skupe ekskurzije. Recimo, ako bismo ili u Kjoto, smjestili bi nas u
najelitniju gostionicu i posluili nam obred aja na lakiranim stolovima, a jednom
godinje vodili su nas u najskuplji hotel u Tokiju da uimo ponaanje za stolom.
Hou rei, ovo nije bila obina kola. Od 160 cura s moje godine ja sam jedina bila
iz graanske etvrti kao to je Toima. Jednom sam pogledala u kolsku matinu
knjigu da vidim gdje ive druge, i sve do jedne ivjele su u nekom bogatakom
naselju. No, ne, jedna cura je bila ak iz Cibe, poljodjelski kraj, pa sam se s njom
na neki nain sprijateljila. I bila je stvarno draga. Pozvala me k sebi doma, ali
ispriavala se to sam do nje morala tako dugo putovati. Ila sam i bilo je
nevjerojatno, golem komad zemlje, petnaest minuta je trebalo da ga pjeice obie.
Imali su fantastian vrt i dva psa velika kao osrednji auto, a hranili su ih odrescima.
Ali ta cura svejedno se sramila to ivi ak u Cibi. I to cura koju je kad bi kasnila u
kolu dovozio Mercedes Benz! Sa oferom! Ba kao u Zelenom obadu9: kapa,
bijele rukavice, sve kompletno. A ona je svejedno imala kompleks manje
vrijednosti. Zamisli! Moe li ti to vjerovati?
Odmahnuo sam glavom.
- Ja sam jedina u cijeloj koli ivjela u mjestu kao to je Kita-Otsuka Toima. I pod
"zanimanje roditelja" pisalo je "vlasnik knjiare". Svi s moje godine mislili su da je
to ba super: "Joj, blago tebi, moe itati koju god knjigu eli" i sve tako.
Naravno, oni su u glavi imali neku grdosiju od knjiare kao to je Kinokunija10.
Nikad ne bi mogli zamisliti sirotinjsku malu Knjiaru Kobajai. Vrata kripe kad se
otvaraju i vide se samo asopisi. Najbolje se prodaju enske revije s ilustriranim
dodacima 0 najnovijim seksualnim tehnikama. Lokalne kuanice ih kupe, sjednu
za kuhinjski stol i proitaju od korica do korica, a onda iskuaju savjete kad im
muevi dou doma. A kakve samo poloaje imaju! Je li to kuanicama po cijele
dane na pameti? Dalje, dobro se prodaju stripovi: Magazin, Nedjelja, Skok. I
naravno tjednici. Dakle, ta "knjiara" prodaje gotovo iskljuivo asopise. No, ima i
neto knjiga, depnih, detektivskih, pustolovnih, ljubica. To je sve to se prodaje. I
one knjige s uputama: kako pobijediti u gou, kako uzgojiti bonsai, kako odrati
govor na vjenanju, kako voditi ljubav, kako prestati puiti, nema to nema.
Prodajemo ak i pisai pribor - kraj kase imamo gomilu kemijskih i grafitnih
olovaka i biljenica. Ali to je sve. Nema Rata i mira, nema Kenzabura Oea, nema
Lovca u itu. To je Knjiara Kobajai. Eto kako mi je "blago". Misli li ti da mi je
blago?
- Mogu tono zamisliti.
- Kui. Dolaze nam svi susjedi, neki ve godinama, a i isporuujemo na kunu
adresu. Posao ide dobro, vie nego dovoljno dobro da se prehrani etverolana
obitelj; nemamo dugova, dvije keri su na fakultetu, ali to je sve. Nema vika za
dodatne potrebe. Nisu me smjeli poslati u tu kolu. Stalno smo doivljavali okove.
Morala sam ih sluati kako mi gunaju svaki put kad bi kola traila prilog, i
uvijek sam bila u smrtnom strahu da e mi nestati novca kad sam izlazila sa
kolskim kolegicama i one su htjele jesti na nekom skupom mjestu. Bijedan je to
ivot. Jesu li tvoji bogati?
- Moji? Ne, roditelji su mi obini radni ljudi, ni bogati ni siromani. Znam da im
nije lako plaati moj privatni fakultet u Tokiju, ali jedinac sam pa nije tako strano.
Ne daju mi veliki deparac pa imam honorarni posao. ivimo u standardnoj kui s
malim vrtom i imamo Tovotu Corollu.
- Kakav posao ima?
- Radim tri veeri na tjedan, u prodavaonici ploa u Sindukuu. Lako je. Samo
sjedim i uvam duan.
- ali se? - rekla je Midori. - Ne znam, kad te pogledam ne bih rekla da si ikad bio
u stisci.
- Istina je. I nisam. Ali nemam ni hrpu love. Ba kao i veina ljudi.
- Pa, "veina ljudi" u mojoj koli bili su bogatai - rekla je Midori, poloivi
dlanove na krilo. - U tome i jest bio problem.
- A sad e imati prilika koliko hoe da vidi svijet bez tog problema. I vie nego
to bi eljela, moda.
- Hej, reci, to misli, to je najbolje kad si bogat?
- Ne znam.
- Moe rei ako nema novca. Recimo, kad bih ja predloila nekoj kolegici da
nekamo odemo, ona je mogla rei: "Zao mi je, nemam novca." to ja nikad ne bih
mogla rei u obrnutom sluaju. Ako bih ja rekla "nemam novca", to bi stvarno
znailo "nemam novca". Tuno. Ili, recimo, ako zgodna cura kae "Danas izgledam
oajno, ne ide mi se van", to je u redu, ali ako to isto kae runa cura, ljudi joj se
smiju. Tako mi je bilo. est godina, sve do prole godine.
- Preboljet e ti to.
- Nadam se. Fakultet mi je donio takvo olakanje! Pun je normalnih ljudi.

Nasmijeila se jedva primjetno podigavi usnicu i pogladila kratku kosu dlanom.

- Ima li ti posao? - pitao sam.
- Aha, piem biljeke uz mape. Zna one brourice koje dobije uz mape? S
opisima raznih etvrti i brojem stanovnika i gradskim znamenitostima. Tu imate tu-
i-tu planinarsku stazu, a tu takvu-i-takvu legendu, ili neki zanimljiv cvijet ili pticu.
Ja piem te tekstove. Uasno je lako! Gotovo je za tren oka. Za samo jedan dan to
naem podatke u knjinici mogu napisati cijelu knjiicu. Samo treba svladati
nekoliko tajni i pone dobivati svakakve poslove.
- Kakvih tajni?
- Recimo, ubaci neto to nitko drugi nije napisao, i ljudi iz tvrtke za mape misle
da si mali genijalac, pa ti poalju jo posla. Ne mora biti nita veliko, neka sitnica.
Recimo, kad su u nekoj dolini izgradili branu, voda je prekrila selo, ali i dalje
svakog proljea s juga dolaze ptice koje se mogu vidjeti kako nadlijeu jezero.
Ubaci jednu takvu epizodicu i ljudi se odueve, jer je tako slikovita i
sentimentalna. Prosjeni honorarac ne gnjavi se s takvim stvarima, ali ja od onoga
to piem mogu dobro zaraditi.
- Da, ali mora nai takve "epizode".
- Tono - rekla je Midori nakrivivi glavu. - Ali ako ih trai, obino ih i nae. A
ako ih ne trai, uvijek moe izmisliti neto bezopasno.
-Aha!
- Mir - rekla je Midori.
Rekla je da je zanima moj dom, pa sam joj ispriao uobiajene prie o dizanju
zastave i Smeekouljaevoj jutarnjoj gimnastici. Smeekoulja je posebno
nasmijao Midori, kao, uostalom, i sve druge. Rekla je da bi bilo zabavno obii
dom. Nema tamo niega zabavnog, rekao sam joj - Samo nekoliko stotina deki u
zamazanim sobama koji piju i drkaju.
- To ukljuuje i tebe?
- Ukljuuje svakog mukarca na licu Zemlje - objasnio sam. - Cure imaju
menstruaciju a deki drkaju. Svi.
- ak i oni s curama? Mislim, seksualnim partnericama.
- To s tim nema veze. Student s Keia, moj susjed, drka prije svakog spoja. Kae da
ga to oputa.
- Ja ne znam ba puno o tome. Dugo sam bila u enskoj koli.
- A enske revije u to ne ulaze.
- Nikako! - rekla je, smijui se. - Uglavnom, Vatanabe, ima li malo vremena u
nedjelju? Jesi li slobodan?
- Slobodan sam svake nedjelje. Bar do est. Onda idem raditi.
- Doi me posjetiti. U Knjiaru Kobajai. Knjiara e biti zatvorena, ali moram
tamo biti sama cijeli dan. ekam vaan telefonski poziv. Jesi li za ruak? Skuhat
u ti neto.
- To bi bilo lijepo - rekao sam.
Midori je istrgnula list iz biljenice i detaljno mi nacrtala kako doi do njezine
kue. Crvenom olovkom ucrtala je veliko X na mjestu kue.
- Ne moe promaiti. Ima velik natpis "Knjiara Kobajai". Doi u podne. Ruak
e biti gotov.
Zahvalio sam joj i stavio kartu u dep. - Moram se vratiti na kampus - rekao sam. -
Njemaki mi poinje u dva. - Midori je rekla da nekamo mora ii i sjela na vlak iz
Jotsuje.

U nedjelju sam ustao u devet, obrijao se, oprao rublje i objesio odjeu na krov. Dan
je bio prekrasan. U zraku se osjeao miris jeseni. Po dvoritu su se razletjeli crveni
vilini konjici, a za njima su jurila djeca iz susjedstva, zamahujui mreama. Kako
nije bilo vjetra, zastava Izlazeeg sunca mlitavo je visjela na motki. Obukao sam
svjee izglaanu koulju i iz doma krenuo pjeice na tramvajsku postaju.
Studentska etvrt nedjeljom prijepodne: ulice prazne, praktiki puste, veina
duana zatvorena. Ono malo zvukova odjekivali su posebnom jasnoom. Neka
djevojka u klompama tapkala je asfaltnim kolnikom, a kraj kuice na tramvajskoj
postaji etvero-petero djece gaali su kamenjem niz poredanih praznih konzervi.
Cvjearnica je bila otvorena, pa sam uao i kupio sunovrate. Sunovrati u jesen:
udno. Ali uvijek mi se sviao taj cvijet.

Tri stare ene bile su jedini putnici u tramvaju tog nedjeljnog jutra. Sve su gledale
mene i moje cvijee. Jedna mi se nasmijeila. Uzvratio sam joj osmijeh. Sjeo sam
na stranje sjedalo i gledao kako kraj prozora promiu stare kue. Tramvaj gotovo
da se doticao njihovih nadnesenih streha. Na gornjoj terasi jedne kue bilo je deset
stabljika rajice u loncima, a kraj njih se na suncu ispruila velika crna maka. U
vrtu druge kue djevojica je puhala balone od sapunice. Odnekle je dopirala
pjesma Ajumi Iide, ak i miris curryja koji se negdje kuhao. Tramvaj je vijugao
kroz taj privatni svijet stranjih dvorita. Usput je na postajama ulo jo neto
putnika, ali tri starice i dalje su usrdno o neemu razgovarale, okrenute jedna
drugoj.

Siao sam blizu postaje Otsuka i slijedio Midorinu mapu krenuvi irokom ulicom
u kojoj se nije imalo bogznato vidjeti. Nijednom od duana kraj kojih sam
prolazio, inilo se, ne ide ba dobro, budui da su se smjestili u starim zgradama sa
sumornim interijerima, a na nekima od natpisa slova su ve izblijedjela. Sudei
prema starosti i stilu gradnje, ovaj dio bio je poteen tijekom ratnih
bombardiranja, i cijeli blokovi ostali su netaknuti. Neka mjesta bila su potpuno
novoizgraena, ali gotovo sve je bilo proireno ili na mjestima popravljano, i
upravo ti dodaci uglavnom su izgledali otrcanije nego stare zgrade.
U cijelom naselju vladalo je ozraje iz kojega se dalo naslutiti da su veini
prvobitnih stanara dosadili auti, prljav zrak, buka i visoke stanarine, pa su se
preselili u predgrae, a ostali su samo jeftini stanovi, poslovni apartmani, duani
koji se nisu mogli prodati i nekolicina tvrdoglavih ljudi koji nisu dali staru
obiteljsku imovinu. Sve je djelovalo mutno i musavo, kao umotano u sumaglicu
ispunih plinova. Nakon deset minuta hoda ovom ulicom stigao sam do benzinske
postaje na uglu, gdje sam skrenuo desno u blok prodavaonica, usred kojega je visio
natpis Knjiare Kobajai. Istina, nije bila velika, ali ni tako malena kako sam iz
Midorina opisa pomislio. Bila je to obina kvartovska knjiara, ista onakva u
kakvu sam i sam trao na dan kad bi izlazio strip za deke. Dok sam stajao pred
njom, obuzelo me nostalgino raspoloenje.
Cijelo proelje bilo je zatvoreno velikom metalnom roletom na kojoj je bio oglas
za asopis: "tjedni bunun kupite ovdje svakog etvrtka". Do podneva sam imao
jo petnaest minuta, ali nisam htio ubijati vrijeme lutajui naseljem s buketom
sunovrata, pa sam pozvonio na zvono kraj rolete i odmaknuo se nekoliko koraka
unatrag da priekam. Petnaest sekunda nitko nije odgovarao, i ba sam sa sobom
raspravljao trebam li opet pozvoniti kad sam uo kako se iznad mene uz tropot
otvara prozor. Pogledao sam gore i vidio Midori kako se naginje van i mae.
- Ui - povikala je. - Podigni roletu.
- Je li u redu? Malo sam uranio - doviknuo sam joj.
- Nema problema. Doi gore. Zauzeta sam u kuhinji. - Zatvorila je prozor.
Roleta je uasno strugala dok sam je dizao pola metra od zemlje, provlaio se
ispod i opet sputao. U knjiari je bilo mrano kao u rogu. Uspio sam nekako
napipati put do stranjeg stubita, spotiui se o uvezane hrpe asopisa. Odrijeio
sam cipele i popeo se stubama do stambenog prostora. Unutranjost kue bila je
mrana i sumorna. Stube su vodile u jednostavan dnevni boravak s kauem i
naslonjaima. Bila je to mala soba, a kroz prozor je dopiralo slabo svjetlo, to me
podsjetilo na stare poljske filmove. Slijeva je bilo nekakvo spremite i vrata koja
kao da su vodila u kupaonicu. Morao sam se oprezno popeti strmim stubitem da
doem na drugi kat, ali kad sam tamo stigao, bilo je toliko svjetlije nego na prvom
da sam osjetio veliko olakanje.

- Tu sam - zauo sam Midorin glas. Nadesno od stuba bilo je neto nalik na
blagovaonicu, a iza nje kuhinja. Sama kua bila je stara, ali kuhinja kao da je
nedavno bila obnovljena i opremljena novim elementima sa sjajnim, blistavim
sudoperom i slavinama. Midori je spremala jelo. U loncu se neto krkalo, a zrak je
bio zasien mirisom ribe s rotilja.
- U hladnjaku ima piva - rekla je bacivi pogled u mom pravcu. - Sjedni dok ja
zavrim. - Uzeo sam konzervu i sjeo za kuhinjski stol. Pivo je bilo hladno kao da je
u hladnjaku stajalo dobar dio godine. Na stolu je bila malena bijela pepeljara,
novine i dozica za sojin umak. Bili su tu i notes i olovka, s telefonskim brojem i
nekim brojkama koji su oito bili izrauni za kupnju.
- Trebala bih zavriti za deset minuta - rekla je. - Moe izdrati?
- Naravno da mogu - rekao sam ja.
- Onda se nabrusi. Spremila sam svata.
Pijuckao sam pivo i gledao Midori dok je kuhala leima okrenuta meni. Radila je
brzim, ustrim pokretima, odjednom obavijajui ni manje ni vie nego etiri
kuharske procedure. Najprije je kuala jelo na pari, a ve idue sekunde bila je kraj
daske, rezuckajui, onda je neto izvadila iz hladnjaka i istresla u zdjelu, a prije
nego sam se snaao ve je oprala lonac koji je upotrijebila. Otraga je podsjeala na
indijskog udaraljkaa - zazvoni u zvono, lupni o blok, udri u bivolju kost, svaki
pokret bio joj je precizan i ekonomian, savreno odmjeren. Zadivljeno sam je
gledao.
- Reci ako ti to mogu pomoi - rekao sam, za svaki sluaj.
- Ne treba - rekla je Midori nasmijeivi se prema meni. - Navikla sam sve obaviti
sama. - Na sebi je imala uske plave traperice i tamno modru majicu kratkih rukava.
Gotovo cijela lea majice pokrivao je znak Apple Recordsa. Imala je iznimno uske
bokove, kao da je nekako preskoila pubertet u kojemu se bokovi zaobljuju, i zbog
toga je izgledala mnogo mukobanjastije nego veina cura u uskim trapericama.
Na svjetlu koje je dopiralo iz kuhinje obrisi njezina stasa djelovali su nekako
nejasno.
- Stvarno nisi morala spremati takvu gozbu - rekao sam.
- Nije gozba - odgovorila je Midori ne okrenuvi se prema meni. - Juer nisam
imala vremena ii u pravu kupnju. Sad sam samo smijeala ono to sam imala u
hladnjaku. Stvarno, ne brini se. Osim toga, mi Kobajaiji imamo obiteljsku
tradiciju da lijepo doekamo goste. Ne znam zato, ali mi volimo primati goste. To
je uroeno: kao neka bolest. Ne da smo neto posebno ljubazni niti nas ljudi vole
ili neto tako, ali ako netko doe, moramo ga dobro ugostiti, po svaku cijenu. Svi
imamo istu tu manu, bilo to dobro ili loe. Evo, uzmi na primjer mog oca. Jedva da
ikad ita popije, ali kua je uvijek puna alkohola. Zato? Da se ima to posluiti
gostima! Zato se ne srami: pij koliko god piva hoe.
- Hvala - rekao sam.

Najednom mi je sinulo da sam sunovrate ostavio dolje. Odloio sam ih dok sam
odvezivao cipele. Vratio sam se dolje i naao deset jarkih cvjetova kako lee u
tmini. Midori je iz ormaria uzela visoku, tanku au i u nju rasporedila cvijee.
- Oboavam sunovrate - rekla je Midori. - Jednom sam na kolskom natjecanju
pjevala Sedam sunovrata. Zna tu pjesmu?
- Naravno.
- Imali smo folklornu skupinu. Ja sam svirala gitaru.
Dok je servirala hranu na tanjure, pjevuila je Sedam sunovrata.
Midori je kuhala mnogo bolje nego to sam oekivao: bio je to nevjerojatan izbor
pohanih, ukiseljenih, kuhanih i peenih jela s jajima, skuom, svjeim lisnatim
povrem, plavim patlidanom, gljivama, rotkvicama i sezamovim sjemenkama,
spravljenih u profinjenom stilu Kjota.
- Ovo je super - rekao sam punih usta.
- Dobro, a sad mi reci istinu - rekla je Midori. - Nisi oekivao da u tako dobro
kuhati, zar ne - sudei prema mome izgledu?
- Pa i nisam - rekao sam iskreno.
- Ti si iz regije Kansai, pa voli ovakve blae okuse, zar ne?
- Nemoj mi rei da si posebno zbog mene mijenjala svoj nain kuhanja?
- Ne budi smijean! Ne bih se ba toliko trudila. Ne, mi uvijek ovako jedemo.
- Dakle tvoja mama - ili tata - je iz Kansaija?
- Ne. Tata mi je roen u Tokiju, a mama je iz Fukuime. Nitko od mojih roaka
nije iz Kansaija. Svi smo iz Tokija ili sjevernog Kanta.
- Ne razumijem - rekao sam. - Kako onda zna kuhati sto-posto autentina
kansajska jela? Netko te nauio?
- Pa, duga je to pria - rekla je, jedui komad peenog jaja. - Mama je mrzila sve
kune poslove i gotovo nikad nita nije kuhala. I uvijek smo morali misliti na
posao, pa je uvijek bilo "Danas imamo toliko posla, naruit emo dostavu", ili
"Idemo samo kupiti krokete kod mesara", i tako dalje. To sam mrzila jo kao mala,
skuhali bismo veliki lonac currvja i onda ga jeli tri dana. I tako sam jednoga dana -
bila sam u petom razredu - odluila da u ja kuhati za obitelj, i to propisno. Otila
sam u veliku Kinokuniju u Sindukuu i kupila najveu, najljepu kuharicu koju
sam nala, i svladala sam je od korica do korica: kako odabrati dasku za rezanje,
kako otriti noeve, kako oistiti ribu od kosti, kako izrezati ploke svjee
palamide, sve. Pokazalo se da je autor knjige iz Kansaija, tako da su sva moja jela
u tom stilu.
- Hoe rei da si sve ovo nauila kuhati iz knjige?!
- tedjela sam novac i ila jesti u pravim restoranima. Tako sam nauila baratati
zainima. Imam dosta dobru intuiciju. Ali kao logiki mislilac ja sam beznadan
sluaj.
- Nevjerojatno je da si sama ovako nauila kuhati, a nisi imala nikoga da ti pokae.
- Nije bilo lako - rekla je Midori s uzdahom - odrastati u kui u kojoj nikoga nije
bilo briga za hranu. Rekla bih im da hou kupiti noeve i lonce koji neto vrijede, a
oni mi ne bi htjeli dati novac. "I ovo to sad imamo je dobro", rekli bi, ali ja sam
im rekla da je to suludo, ne moe oistiti ribu od kosti s onakvim traljavim
noevima kakve smo mi doma imali, a oni bi onda rekli:
"A koga vraga bi uope istila ribu od kosti?" - S njima se nije dalo razgovarati.
tedjela sam deparac i kupila prave profesionalne noeve, lonce, cjedila i ostalo.
Moe li ti to povjerovati? Petnaestogodinjakinja tedi svaki novi da bi kupila
cjedilo i brus i posude za tempuru, a druge cure u koli dobivaju goleme deparce i
kupuju si divne haljine i cipele. Zar me ne ali?
Kimnuo sam, gutajui licu bistre juhe sa svjeim listovima dunsaija.
- U estom razredu morala sam nabaviti peka za jaja - dugaku usku tavu za
spravljanje jaja a la daimaki, ovakva kakva sad jedemo. Kupila sam ga od novca
za koji sam trebala kupiti novi grudnjak. Tri mjeseca ivjela sam s jednim
grudnjakom. Moe li ti to vjerovati? Naveer bih ga oprala, luaki se trudila da
ga osuim, i idui dan bih ga obukla. A ako se nije dobro osuio, to je bila
tragedija. Nema nieg tunijeg nego nositi vlaan grudnjak. Hodala sam okolo a iz
oiju su mi curile suze. Kad samo pomislim da sam se toliko napatila zbog pekaa
za jaja!
- Razumijem te - rekao sam smijui se.
- Znam da ovo ne bih smjela rei, ali zapravo mi je na neki nain laknulo kad mi je
mama umrla. Onda sam mogla voditi obiteljski budet na svoj nain. Mogla sam
kupovati to se meni svia. Tako da sad imam relativno kompletnu garnituru
kuhinjskog pribora. Tata nema pojma o budetu.
- Kad ti je mama umrla?
- Prije dvije godine. Od raka. Tumor na mozgu. Godinu i pol je bila u bolnici. Bilo
je grozno. Od poetka do kraja je patila. Na kraju je izgubila razum; stalno je
morala biti drogirana, a nije mogla umrijeti, ali na kraju je to praktiki bila
eutanazija. To je najgora vrsta smrti - bolesnik je u agoniji, a obitelj ivi u paklu.
Potroili smo i zadnji jen. Hou rei, davali su joj neke injekcije - bum, bum,
20.000 jena po dozi, i morala je imati danononu njegu. Imala sam toliko posla s
njom da nisam mogla uiti, morala sam na godinu dana odgoditi fakultet. I kao da
sve to nije bilo dovoljno... - Zastala je usred reenice, spustila tapie i uzdahnula.
- Kako smo doli na ovako mrane teme?
- Poelo je s grudnjacima - rekao sam.
- Uglavnom, jedi jaja i razmiljaj o onome to sam ti upravo ispriala - rekla je
Midori s ozbiljnim izrazom na licu.
Pojevi svoj dio zasitio sam se, ali Midori je jela mnogo manje. - Kuhanje mi
upropasti apetit - rekla je. Raspremila je stol, stresla mrvice, donijela kutiju
Maribora, stavila cigaretu u usta i zapalila je ibicom. Uzevi u ruke au sa
sunovratima, neko je vrijeme prouavala njihove cvasti.
- Mislim da ih neu staviti u vazu - rekla je. - Ako ih ostavim ovako, bit e kao da
sam ih ubrala kraj nekog ribnjaka i ubacila u prvo to mi je bilo pri ruci.
- Ja ih i jesam ubrao kraj ribnjaka kod postaje Otsuka - rekao sam.
Zakikotala se. - Zbilja si udak. ali se, a lice ti je smrtno ozbiljno.
Oslonivi se bradom na ruku, popuila je pola cigarete, a onda ju je zgnjeila u
pepeljari. Protrljala je oi kao da je pecka dim.
- Cure bi trebale biti malo elegantnije kad gase cigarete. Ti si to napravila kao
drvosjea. Ne smije je tako gnjeiti u pepeljari, nego je lagano pritisne oko
rubova pepela. Onda se nee sva iskriviti. I cure nikad ne bi smjele puhati dim kroz
nos. A veina cura ne bi govorila kako su isti grudnjak nosile tri mjeseca dok
nasamo jedu s mukarcem.
- Ja jesam drvosjea - rekla je Midori, eui se kraj nosa. - Nikad ne uspijevam
biti ik. Katkad pokuam iz vica, ali nikako mi ne ide. Ima li jo kakvu kritiku za
mene?
- Cure ne pue Marlboro - rekao sam.
- Zato ne bi? Sve imaju jednako gadan okus. - Poela je prevrtati crvenu kutiju
Maribora po rukama. - Poela sam puiti proli mjesec. Nije da sam umirala od
elje za duhanom ili tako neto. Samo mi je dolo.
- A zato? - pitao sam.
Skupila je ruke i poloila ih na stol, te se zamislila. - Zato ne? Ti ne pui?
- Prestao sam u lipnju - rekao sam.
- Kako to?
- Bila mi je gnjavaa. Mrzim kad ostanem bez duhana usred noi. Ne volim da me
neto tako kontrolira.
- Ti jasno zna to voli a to ne voli - rekla je.
- Moda - rekao sam. - Moda zato ljudi ne vole mene. Nikad i nisu.
- To je zato to ti to pokazuje - rekla je. - Svima jasno daje do znanja da ti je
svejedno vole li te ljudi ili ne. To neke ljuti.
- Govorila je gotovo mumljajui, s bradom u ruci. - Ali ja volim razgovarati s
tobom. Ti tako neobino govori. "Ne volim da me neto tako kontrolira."
Pomogao sam joj da opere sue. Stojei kraj nje, brisao sam ono to je prala i sve
slagao na radnu plohu.
- Onda - rekao sam - obitelj ti je danas izala?
- Mama je u grobu. Umrla je prije dvije godine.
- Da, taj dio sam uo.
- Sestra mi je otila na spoj sa zarunikom. Vjerojatno se voze. Deko joj radi za
neku automobilsku tvrtku. Oboava aute. Ja ne oboavam aute.
Midori je zautjela i nastavila s pranjem. I ja sam zautio i nastavio s brisanjem.
- A imam i oca - rekla je nakon nekog vremena.
- Dobro - rekao sam.
- On je u lipnju prole godine otiao u Urugvaj i otada je ondje.
- Urugvaj?! Zato u Urugvaj?
- Razmiljao je da se tamo preseli, vjerovao ili ne. Neki njegov stari kolega iz
vojske ondje ima farmu. I tako moj otac iz vedra neba objavi da ide i on, da ga
ondje ekaju nesluene mogunosti, sjedne na avion, i to je to. Dale smo sve od
sebe da ga odgovorimo, kao: "Zato bi iao na takvo mjesto? Ne govori jezik,
jedva da si ikad bio izvan Tokija." Ali nije sluao. Bio mu je straan ok kad je
izgubio mamu. Hou rei, kao da je malo skrenuo. Toliko ju je volio. Stvarno.
Na to nisam ba imao to odgovoriti. Zurio sam u Midori otvorenih usta.
- to misli, to je rekao sestri i meni kad je mama umrla? "Mnogo bih vie volio
da sam izgubio vas dvije nego nju." Mene je to ostavilo bez daha. Nisam mogla
rei jednu rije. Razumije? Takva stvar se ne govori. OK, izgubio je enu koju je
volio, svoju ivotnu partnericu. Ja razumijem tu bol, tugu, jad. alim ga. Ali ne
moe rei kerima koje si zaeo: "Trebale ste vi umrijeti umjesto nje." Hou rei,
to je prestrano. Zar se ne slae?
- Da, vidim to hoe rei.
- Ta rana nikad nee zacijeliti - rekla je, odmahujui glavom. - Ali u mojoj obitelji
svi su malo drukiji. Svi smo pomalo udaci.
- I meni se ini - rekao sam.
- Pa ipak, divno je kad se dvoje ljudi vole, zar ne? Hou rei, kad ovjek toliko voli
svoju enu da moe kerima rei da su one trebale umrijeti umjesto nje...!
- Moda, sad kad tako kae.
- A onda nas ostavi same i pobjegne u Urugvaj.
Nisam nita odgovorio, nego sam obrisao jo jednu posudu. Na kraju je Midori sve
sloila natrag u ormari.
- A je li ti se otac javljao? - pitao sam.
- Jednom razglednicom. U oujku. I to je napisao? "Ovdje je vrue" ili "Voe nije
ukusno kao to sam oekivao". Takve stvari. Mislim, daj molim te! Jednu glupu
sliku magarca! Potpuno je provikao! Nije napisao ak ni je li se sastao s tim tipom
- tim svojim prijateljem, ili to mu je ve. Dodue, pred kraj je dodao da e kad se
sredi poslati po mene i sestru, ali odonda ni rijei. I nikad nam ne odgovara na
pisma.
- to bi uinila kad bi ti otac rekao "Doi u Urugvaj"?
- Otila bih bar da malo vidim kako je. Moda bi bilo zabavno. Sestra kae da bi
ona apsolutno odbila. Ne podnosi prljave stvari i prljava mjesta.
- A Urugvaj je prljav?
- Tko to zna? Ona misli da jest. Kao, ceste su pune magareih govana i sve vrvi od
muha, zahodi ne rade, a posvuda plaze guteri i korpioni. Moda je gledala neki
takav film. Ne trpi ni muhe. Njoj je samo do vonje kroz slikovite krajolike u
skupim autima.
- Nije valjda.
- Hou rei, to fali Urugvaju? Ja bih ila.
- A tko vodi knjiaru?
- Sestra, ali to joj je grozno. Imamo strica u susjedstvu, on pomae i vri isporuke.
I ja pomognem kad imam vremena. Knjiara nije neka robija, pa se snalazimo. Ako
nam postane preteko, prodat emo je.
- Voli li oca?
Midori je odmahnula glavom. - Ne ba.
- Zato bi onda pola za njim u Urugvaj?
- Vjerujem u njega.
- Vjeruje u njega?
- Aha, nisam ba luda za njim, ali vjerujem u njega. Kako da ne vjerujem u ovjeka
koji ostavi kuu, djecu, posao, i ode u Urugvaj zbog oka to je izgubio enu?
Razumije to hou rei?
Uzdahnuo sam. - Recimo, ali ne ba.
Midori se nasmijala i potapala me po leima. - Nema veze - rekla je. - Zbilja nije
vano.
Tog nedjeljnog popodneva dogodila se sva sila udnih stvari. Blizu Midorine kue
izbio je poar, a kad smo se penjali na trei kat da gledamo, pao je nekakav
poljubac. Zvui glupo kada to tako kaem, ali tako je ispalo.
Nakon ruka pili smo kavu i razgovarali o fakultetu, a onda smo zauli sirene.
Postajale su sve glasnije, a i brojnije. Kraj knjiare je protralo mnogo ljudi, neki
su neto vikali. Midori je otila u sobu koja gleda na ulicu, otvorila prozor i
pogledala dolje. - ekaj tu minutu - rekla je i nestala; zatim sam zauo topot nogu
koje su se penjale stubama.
Sjedio sam, pio kavu i pokuavao se sjetiti gdje je Urugvaj. Da vidimo, Brazil je tu,
Venezuela tu, a Kolumbija negdje ovamo, ali nisam se mogao sjetiti gdje je tono
Urugvaj. Nekoliko minuta kasnije Midori je sila i rekla mi da brzo doem s njom.
Slijedio sam je do kraja hodnika i popeo se strmim, uskim stubitem do drvene
terase s motkama za ve od bambusa. Terasa je bila via od veine okolnih
krovova, i s nje se pruao dobar pogled na cijelo susjedstvo. Tri ili etiri kue dalje
dizali su se golemi oblaci crnog dima, i s povjetarcem plovili prema glavnoj ulici.
Zrak je bio pun mirisa paljevine.
- To gori kod Sakamota - rekla je Midori, naginjui se na ogradu. - Izraivali su
tradicionalne okvire za vrata i slino. Ali nedavno su zatvorili biznis.
Nagnuo sam se preko ograde i upeo da vidim to se dogaa. Pogled na vatru
zaklanjala nam je neka trokatnica, ali inilo nam se da poar gase tri-etiri
vatrogasna vozila. U usku uliicu u kojoj je gorjela kua moglo se ugurati samo
dva, a ostala su stajala na glavnoj ulici. Kako to ve biva, sve je bilo puno
zablenutih promatraa.
- Hej, moda bi trebala skupiti sve dragocjenosti i spremiti se za evakuaciju - rekao
sam Midori. - Vjetar sad pue u drugom smjeru, ali svaki as se moe okrenuti, a
blizu ti je benzinska postaja. Pomoi u ti da sve spakira.
- Kakve dragocjenosti? - rekla je Midori.
- Pa, sigurno ima neto to eli spasiti - bankovne knjige, peate, pravne
dokumente, takve stvari. Gotovinu iz priuve.
- Nikako. Neu pobjei.
- Ni ako se kua zapali?
- uo si me. Neka umrem.
Pogledao sam je u oi; gledala je ravno u mene. Nisam mogao odrediti je li
ozbiljna ili se ali. Neko vrijeme tako smo se gledali, i ubrzo sam se prestao
brinuti.
- Dobro - rekao sam. - Shvatio sam. Ostat u s tobom.
- Umrijet e sa mnom? - pitala me Midori blistavih oiju.
- Nema anse - rekao sam. - Pobjei u ako postane opasno. Ako ti se umire, umri
sama.
- Gade bezosjeajni!
- Neu umrijeti s tobom samo zato to si mi skuhala ruak. No da je bila veera...
- Okej... Dobro, ostanimo tu pa emo malo gledati. Moemo pjevati pjesme. A ako
se dogodi neto loe, onda emo o tome razmiljati.
- Pjevati pjesme?
Midori je odozdo donijela dva podna jastuka, etiri konzerve piva i gitaru. Pili smo
i gledali kako se die crni dim. Ona je pre-birala po gitari i pjevala. Pitao sam je ne
misli li da bi to moglo naljutiti susjede. Piti pivo i pjevati dok s gornje terase gleda
kako u susjedstvu neto gori - to mi se nije inilo ba najpohvalnijim ponaanjem.
- Ma pusti to - rekla je. - Mi se nikad ne brinemo to susjedi misle.
Otpjevala je nekoliko narodnih pjesama koje je izvodila sa svojom grupom. Teko
bih mogao rei da je bila dobra, ali inilo se da uiva u muziciranju. Prola je sve
stare standarde - Lemon Tree, Puff (The Mdgic Dragon), Five Hundred Miles,
Where Have Ali the Flowers Gone?, Michael, Row the Boat Ashore. Isprva me
pokuavala nagovoriti da pjevam bas pratnju, ali bio sam tako lo da je odustala i
dalje pjevala sama, za svoj gust. Ja sam se bacio na ispijanje pive i sluao je kako
pjeva, te motrio vatru. Nekoliko puta se rasplamsavala i zamirala. Ljudi su galamili
i izdavali naredbe. Novinarski helikopter kloparao nam je nad glavama,
fotografirao i onda odletio. Brinuo sam se da bismo i mi mogli biti na slici.
Policajac je kroz razglas vikao da se promatrai odmaknu. Neko dijete plakalo je i
trailo mamu. Negdje se rasprio staklo. Ubrzo je vjetar poeo nepredvidljivo
mijenjati smjer, bijele ljuskice pepela poele su nas zasipati iz zraka, ali Midori je i
dalje pijuckala i pjevala. Nakon to je prela sve pjesme koje je znala, otpjevala je
nekakvu udnu, za koju je rekla da ju je napisala sama:
Skuhala bih ti juhu, al lonca nemam ja. Isplela bih ti al, al vune nemam ja.
Pisala bih ti pjesmu, alolovke nemam ja.
- Zove se Nemam nita - izvijestila me Midori. Pjesma je bila zbilja grozna, kako
rijei, tako i melodija. Sluao sam tu glazbenu papazjaniju i razmiljao da e kuu
raz-nijeti eksplozija ako se zapali benzinska postaja. Kad se umorila od pjevanja,
Midori je spustila gitaru i klonula na moje rame, kao maka na suncu.
- Kako ti se svidjela moja pjesma? - pitala je.
Oprezno sam odgovorio - Jedinstvena je, originalna i vrlo dobro oslikava tvoju
osobnost.
- Hvala - rekla je. - Tema je da nemam nita.
- Da, to sam i mislio.
- Zna - rekla je - kad mi je mama umrla...
- Da?
- Nisam bila nimalo tuna.
- Joj.
- A nisam bila tuna ni kad mi je tata otiao.
- Stvarno?
- Istina je. Zar nisam grozna? Bez srca?
- Sigurno ima razloga za to.
- Razloga. Hmm. U ovoj kui situacija je bila prilino komplicirana. Ali uvijek sam
mislila, hou rei, to su moji mama i tata, naravno da bih bila tuna kad bi umrli ili
kad ih nikad vie ne bih vidjela. Ali nije tako bilo. Nita nisam osjeala. Ni tugu, ni
usamljenost. Jedva da ih se ikad sjetim. Ali tu i tamo ih sanjam. Katkad me mama
bijesno gleda iz mraka i optuuje me da sam sretna to je umrla. Ali ja nisam sretna
to je umrla. Samo nisam jako tuna. A iskreno reeno, nisam prolila ni jednu
jedinu suzu. A kad mi je maka uginula plakala sam cijelu no, kad sam bila mala.

Odakle toliko dima, pitao sam se. Plamen nisam vidio, a vatra kao da se nije irila.
Samo se taj stup dima vijugavo dizao u nebo. to li tako dugo gori?
- Ali nisam samo ja kriva - nastavila je Midori. - Istina je da sam po prirodi malo
hladna. To priznajem. Ali da su me oni -tata i mama - malo vie voljeli, i ja bih bila
u stanju imati dublje osjeaje - osjeati, recimo, pravu tugu.
- Misli da nisi dobila dovoljno ljubavi?
Nakrivila je glavu i pogledala me. Onda je kratko, odsjeno kimnula. - Negdje
izmeu "ne dovoljno" i "nimalo". Uvijek sam bila gladna ljubavi. Bar jednom, bar
jednom sam htjela saznati kako je to kada dobije koliko ti treba - kad ti daju toliko
ljubavi da vie ne moe primiti. Bar jednom. Ali nikad mi je nisu dali. Nikad,
nijednom. Kad bih im se pokuala sklupati u krilo da ih neto zamolim, odgurnuli
bi me i izderali se na mene. "Ne! Preskupo je!" Samo sam to sluala. Tako da sam
odluila kako u nai nekoga tko e me bezuvjetno voljeti 365 dana godinje. Tada
sam jo bila u osnovnoj koli, ali odluila sam to za sva vremena.
- Uau - rekao sam. - I je li ti se potraga isplatila?
- Tu nastupaju tekoe - rekla je Midori. Neko je vrijeme gledala dim kako se die i
razmiljala. - Valjda sam toliko dugo ekala na ljubav da sada traim savrenstvo.
Zato je teko.
- ekati savrenu ljubav?
- Ne, ak i ja znam da to ne postoji. Ja traim sebinost. Savrenu sebinost.
Recimo, kaem ti da mi se jede kola s jagodama. I ti prekine sve to radi, izjuri
i kupi mi ga. I vrati se sav zadihan, klekne na koljena i prui mi kola s
jagodama. A ja kaem da mi se vie ne jede i bacim ga kroz prozor. To ja traim.
- Nisam siguran da to ima ikakve veze s ljubavlju - rekao sam, malo zaprepateno.
- Ima - rekla je. - Ti to samo ne zna. U ivotu jedne djevojke ima trenutaka kad su
takve stvari nevjerojatno vane.
- Stvari kao to su bacanje keksa s jagodama kroz prozor?
- Ba tako. A kad ja to uinim, elim da mi se mukarac ispria. "Sad shvaam,
Midori. Ba sam bio budala! Trebao sam znati da e te proi elja za keksom s
jagodama. Inteligentan sam i osjeajan kao magaree govno. Da ti se iskupim,
idem ti kupiti neto drugo. Sto bi htjela? Pjenu od okolade? Tortu od sira?"
- I onda?
- I onda bih mu ja dala svu ljubav koju zasluuje zbog onoga to je uinio.
- Meni to zvui aavo.
- Pa, meni je to prava ljubav. Ali nitko me ne razumije.
- Midori je malo odmahnula glavom naslonjenom na moje rame.
- Za neke ljude ljubav poinje od neega sitnog ili luckastog. Od neega takvog, ili
uope ne pone.
- Nikad nisam upoznao curu koja razmilja kao ti.
- To mi mnogi kau - rekla je, cupkajui koicu oko nokta.
- Ali ja jedino tako znam razmiljati. Ozbiljno. Samo ti govorim ono to vjerujem.
Nikad mi nije palo na pamet da razmiljam drukije od drugih ljudi. Ne trudim se
biti drukija. Ali kad iskreno neto kaem, svi misle da se alim ili da neto
glumim. Kad se to dogodi, osjeam kako mi je sve uasno teko!
- I doe ti da pogine u poaru?
- A, ne, to je drukije. To je samo pitanje znatielje.
- to? Poginuti u poaru?
- Ne, samo sam htjela vidjeti kako e reagirati - rekla je Midori. - Ali ne bojim se
smrti. Stvarno. Kao recimo ovdje, jednostavno bi me obavio dim, onesvijestila bih
se i umrla prije nego to bih ita shvatila. To me uope ne plai, u usporedbi s onim
kako sam vidjela da su umrli moja mama i neki roaci. Svi moji roaci umiru u
mukama od neke uasne bolesti. To nam je u krvi, valjda. To je uvijek dugaak,
dugaak proces, i na kraju gotovo da se vie ne vidi je li ta osoba iva ili mrtva.
Ostane samo bol i patnja.
Midori je zataknula Marlboro izmeu usnica i zapalila.
- Takva me smrt plai. Sjenka smrti polako, polako nagriza sferu ivota, i ni ne
snae se a ve je sve mrano, ne vidi, a ljudi oko tebe doivljavaju te kao
mrtvaca, a ne kao ivog ovjeka. To mrzim. To ne bih mogla podnijeti.
Za pola sata poar je bio ugaen. Oito su ga uspjeli staviti pod kontrolu i pobrinuli
se da nitko ne strada. Sva su se vatrogasna vozila vratila u bazu osim jednoga, a
gomila se razila, amorei. Jedan policijski automobil ostao je regulirati promet, a
na krovu mu se vrtjela plava svjetiljka. Na oblinjim rasvjetnim stupovima
smjestile su se dvije vrane i promatrale uurbana dogaanja ispod sebe. Iz Midori
kao da je istekla sva energija. Klonulo se zagledala u nebo i jedva da je ita
govorila.
- Umorna si? - pitao sam.
- Ne ba - rekla je. - Samo sam si dopustila da se opustim i odlutam. Prvi put nakon
dugo vremena.
Zagledala se u moje oi, i ja u njezine. Zagrlio sam je i poljubio. Ramena su joj se
na asak ukoila, a onda se opustila i na nekoliko sekunda sklopila oi. Rano
jesensko sunce bacalo je sjenu njezinih trepavica na obraz, i vidio sam kako
njihova silueta podrhtava.
Bio je to njean i blag poljubac, koji nas nije trebao odvesti dalje. Vjerojatno toga
dana ne bih poljubio Midori da nismo proveli popodne na gornjoj terasi, na suncu,
pijui pivo i promatrajui poar, a i ona je nesumnjivo osjeala isto to. Nakon to
smo dugo gledali blistave krovove, dim, crvene viline konjice i druge stvari,
osjetili smo neto toplo i blisko, i vjerojatno smo oboje, napola svjesno, na neki
nain eljeli sauvati to raspoloenje. Bio je to takav poljubac. Ali kao u svakom
poljupcu, i u ovome je postojao element opasnosti.

Prva je progovorila Midori. Uhvatila me za ruku i rekla mi, a to joj je naizgled

pomalo teko palo, da se via s nekim. Rekao sam da sam to nasluivao.
- Ima li ti neku curu koja ti se svia? - pitala je.
- Imam - rekao sam.
- Ali nedjeljom si uvijek slobodan, zar ne?
- To je jako komplicirano - rekao sam.
Tada sam shvatio da se kratka arolija toga ranojesenskog popodneva rasprila.
U pet sam rekao da moram na posao i predloio Midori da poe sa mnom na uinu.
Rekla je da mora ostati kod kue ako zazvoni telefon.
- Mrzim po cijeli dan kod kue ekati poziv. Kada dan provedem sama, osjeam
kao da mi meso malo-pomalo trune - trune i topi se, i na kraju ostane samo zelena
lokvica koju upije zemlja. Ostane samo moja odjea. Tako mi je kad cijeli dan
ekam u kui.
- Ja u ti praviti drutvo kad idui put bude morala ekati poziv - rekao sam. - Ali
samo ako je u ponudu ukljuen i ruak.
- Odlino - rekla je. - A ja u za desert opet urediti da plane poar.

Midori iduega dana nije dola na predavanje iz Povijesti drame. Poslije sam otiao
u kafeteriju i sam pojeo hladan, bezukusan ruak. Onda sam sjeo na sunce i
promatrao dogaanja na kampusu. Dvije studentice kraj mene vodile su dug
razgovor, sve vrijeme na nogama. Jedna je na grudi privila teniski reket njeno i s
ljubavlju kao da grli dijete, a druga je drala neke knjige i LP Leonarda Bernsteina.
Obje su bile lijepe i oito su uivale u diskusiji. Iz pravca studentskog kluba
dopirao je zvuk basa koji je vjebao ljestvice. Naokolo su stajale grupice od etiri-
pet studenata koji su ba izraavali svoja trenutana miljenja, smijali se i neto
jedni drugima dovikivali. Na parkiralitu su vozili skateboarde. Preko parkiralita
preao je neki profesor s konatom aktovkom u ruci, zaobilazei ih. Na dvoritu je
neka studentica pod kacigom kleala na zemlji i ispisivala krupne znakove na neki
natpis, neto o amerikom imperijalizmu koji prijeti Aziji. Bio je to uobiajen
podnevni fakultetski prizor, ali dok sam sjedio i promatrao ga s ponovno
probuenom pozornou, postao sam svjestan neega. Svi koje sam vidio pred
sobom na svoj su nain izgledali sretno. Jesu li zaista bili sretni ili su tako samo
izgledali, to nisam mogao odrediti. Ali izgledali su sretni tog ugodnog ranog
popodneva krajem rujna, i zbog toga sam osjetio neku osamljenost koja mi je bila
nova, kao da sam jedini koji se ne uklapa u tu sredinu.

Kad bolje razmislim, u koju sam se sredinu uklopio posljednjih godina? Posljednja
koje sam se mogao sjetiti bila je dvorana za biljar blizu luke, gdje smo Kizuki i ja
zajedno igrali biljar u duhu pravog prijateljstva. Kizuki je te veeri preminuo, i
otada se izmeu mene i svijeta uvukao hladan, jak vjetar. Taj mladi Kizuki: to mi
je njegovo postojanje znailo? Na to pitanje nisam znao odgovor. Znao sam samo -
i to s posvemanjom sigurnou - da mi je Kizukijeva smrt zauvijek ukrala jedan
dio mladosti. Ali to to znai, i kako e to zavriti, to je bilo daleko izvan moje
moi shvaanja. Dugo sam tako sjedio i gledao kampus i prolaznike, i nadao se,
takoer, da u vidjeti Midori. Ali nije se pojavila, i kad je zavrio podnevni odmor,
otiao sam u knjinicu da se pripremim za predavanje iz njemakoga.

Te subote popodne Nagasava je doao u moju sobu i predloio da te veeri opet

odemo van. On e mi urediti propusnicu preko noi. Rekao sam da u ii. Cijeli
tjedan u glavi mi je bila neka udna zbrka, i bio sam spreman spavati s bilo kim.
Kasno popodne istuirao sam se, obrijao i obukao istu odjeu -polo majicu i
pamunu jaknu - a onda smo Nagasava i ja veerali u blagovaonici, pa smo
autobusom otili u Sinduku. Malo smo etali ulicama punim ivota, a onda smo
otili u jedan od naih barova i sjeli, ekajui da se pojavi par kandidatkinja. Cure
su u taj bar uglavnom dolazile u parovima - osim ba te veeri. Bili smo ondje
gotovo dva sata i pijuckali viski-sodu, ali polako da bismo ostali trijezni. Napokon
su za ank sjele dvije simpatine cure, te naruile dus-votku i margaritu. Nagasava
im je odmah priao, ali rekle su da ekaju svoje deke. Svejedno smo s njima
ugodno popriali dok im nisu doli mladii.

Nagasava me odveo da okuamo sreu u drugi bar, maleni lokal u nekakvoj slijepoj
ulici, u kojemu je veina gostiju ve bila pijana i glasna. Za stolom otraga sjedile
su tri djevojke. Pridruili smo im se i upustili se u kratki razgovor u petero, i
atmosfera je uskoro postala oputena, ali kad je Nagasava predloio da poemo
nekamo drugamo na pie, cure su rekle da se moraju vratiti u studentski dom jer im
se uskoro zakljuavaju vrata. Toliko o naoj "srei". Pokuali smo jo na jednome
mjestu s istim rezultatom. Iz nekog razloga nikako nismo mogli nai cure. U pola
dvanaest Nagasava je odustao. - Oprosti to sam te bez veze vukao naokolo - rekao
je.
- Nema problema - rekao sam. - Vrijedilo je bar vidjeti da i ti katkad ima lo dan.
- Moda jednom godinje - priznao je.
Zapravo, vie mi nije bilo do eve. Dok sam te bune subotnje veeri lutao
Sindukuom i promatrao tajanstvenu energiju na-stalu iz mjeavine seksa i
alkohola, poeo sam osjeati da je moja vlastita seksualna elja neto bijedno i
triavo.
- Sto e sad, Vatanabe?
- Moda u u non-stop kino - rekao sam. - Sto godina nisam pogledao film.
- Ja onda idem k Hatsumi - rekao je Nagasava. - Ne ljuti se?
- Jasno da ne - rekao sam. - Zato bih se ljutio?
- Ako hoe, mogu te upoznati s curom koja e te pustiti da prespava.
- Ma ne, ba mi se gleda film.
- Oprosti - rekao je Nagasava. - Iskupit u ti se za ovo jednom. - I nestao je u
guvi. Otiao sam u fast food na cheese-burger i kavu da se malo istrijeznim, a
onda sam otiao u neku staru kinodvoranu pogledati Diplomca. Nije mi se ba jako
svidio, ali nisam imao to drugo raditi, pa sam ostao i pogledao ga jo jednom. Kad
sam u etiri ujutro iziao iz kina, krenuo sam lutati prohladnim ulicama Sindukua,
zadubljen u misli.

Kad sam se umorio od etnje, uao sam u non-stop kafi i sjeo uz knjigu i alicu
kave ekati prvi jutarnji vlak. Ubrzo se kafi napunio ljudima koji su kao i ja ekali
prve vlakove. Priao mi je konobar i uz ispriku pitao smije li staviti jo nekoga za
moj stol. Rekao sam da nema problema. Nije mi bilo bitno tko sjedi preko puta
mene: itao sam knjigu. Pokazalo se da su mi se za stolom pridruile dvije
djevojke. inilo mi se da smo vrnjaci. Nijedna nije bila neka ljepotica, ali nisu
bile loe. Obje su bile diskretno odjevene i naminkane: nipoto tip cure koja u pet
ujutro luta indukuom. Nagaao sam da su sluajno zakasnile na posljednji vlak.
Kao da im je odlanulo to sjede sa mnom: bio sam uredno odjeven, naveer sam se
obrijao, i kao kruna svega zadubio sam se u arobni brijeg Thomasa Manna.

Jedna od njih bila je malo krupnija. Bila je odjevena u sivu komandosicu i bijele
traperice, nosila je veliku plastinu lisnicu, a na uima je imala velike naunice u
obliku koljke. Prijateljica joj je bila sitna cura s naoalama. Ona je imala plavi
demper na kopanje preko karirane koulje, i prsten s tirkizom. Manja je stalno
skidala naoale i prstima trljala oi. Obje djevojke naruile su kavu s mlijekom i
kola, i dugo su to konzumirale jer su bile zadubljene u, kako se inilo, neku
povjerljivu i ozbiljnu diskusiju. Krupna djevojka nekoliko je puna na- krivila
glavu, a mala je jednako esto odmahivala svojom. Nisam razabirao to govore jer
je iz stereoureaja glasno svirao Marvin Gaye ili Bee Gees ili neto slino, ali
inilo se da je niska cura ljuta ili uzrujana, a krupna ju je tjeila. Naizmjence sam
iitavao pasuse u knjizi i pogledavao u njihovu smjeru. vrsto stisnuvi torbicu na
grudi, manja djevojka je otila u zahod, a njena prijateljica mi se u tom asu
obratila.
- Oprosti to ometam, ali zna li moda za neki bar tu blizu koji jo slui pia?
Zateen, odloio sam knjigu i upitao - Poslije pet ujutro?
- Da...
- Ako mene pita, u 5.20 ujutro veina ljudi ide doma da se otrijezni i legne.
- Da, znam - rekla je, malo posramljeno - ali moja prijateljica kae da mora neto
popiti. Vano je.
- Onda ti nema druge nego da odete doma i neto popijete.
- Ali ja moram uloviti vlak u 7.30 za Nagano.
- Naite onda automat i neko lijepo mjesto gdje ete sjesti. To je sve to moete.
- Znam da mnogo traim, ali bi li poao s nama? Dvije same cure tako neto ba i
ne mogu uiniti.

U Sindukuu sam ve doivio svakakva udna iskustva, ali nikad me jo u 5.20

ujutro dvije nepoznate cure nisu pozvale na pie. Nije mi se gnjavilo s odbijanjem,
a vremena sam imao, pa sam iz oblinjeg automata kupio pune ruke sakea i
grickalica, i tako smo nas troje otili na prazno parkiralite kraj zapadnog izlaza iz
postaje i odrali improviziranu pijanku.
Cure su mi rekle da su se sprijateljile radei u putnikoj agenciji. Obje su te godine
diplomirale i dobile prvi posao. Manja je imala deka s kojim se viala godinu
dana, ali nedavno je otkrila da spava s drugom, i teko je to primila. Krupnija je
sino trebala otputovati u planine Nagana na bratovo vjenanje, ali odluila je
provesti no s potitenom prijateljicom i sjesti na prvi ekspres vlak u nedjelju
ujutro.
- ao mi je to kroz to mora prolaziti - rekao sam sitnijoj - Ali kako si otkrila da ti
deko spava s drugom? Polako pijuckajui ake, cura je nogom satirala neki korov.
- Nisam nita morala shvaati - rekla je. - Otvorila sam vrata i vidjela ga kako to
radi.
- Kad je to bilo?
- Preksino.
- Nevjerojatno. Vrata su bila otkljuana?
- Da.
- Zato ih nije zakljuao?
- Kako bih ja to trebala znati?
- Da, kako bi njoj sada trebalo biti? - rekla je krupnija, koja je oito bila iskreno
zabrinuta za prijateljicu. - Kakav joj je to samo ok bio. Zar nije to grozno?
- Ne bih znao rei - odgovorio sam. - Trebala bi dobro porazgovarati s dekom. A
onda je pitanje hoe li mu oprostiti ili ne.
- Nitko ne zna kako mi je - obrecnula se mala, i dalje gazei travku.
Sa zapada se pojavilo jato vrana i preletjelo preko velike robne kue. Ve je
svanulo. Vlak za Nagano ubrzo je trebao stii, pa smo ostatak sakea dali
beskuniku na zapadnom izlazu, kupili peronske karte i otili otpratiti krupniju
curu. Nakon to je vlak nestao iz vida, malena i ja nekako smo zavrili u oblinjem
hotelu. Nijedno od nas nije ba umiralo od elje da spava s onim drugim, ali bilo je
nekako nuno stvari privesti kraju.

Ja sam se prvi svukao i sjeo u kadu estoko se bacivi na pivo. Ona je ula sa
mnom i uinila isto, pa smo se ispruili i tako bez rijei cugali pivo. Ali nikako se
nismo mogli napiti, a ni jednom ni drugom nije se spavalo. Koa joj je bila vrlo
svijetla i glatka, i imala je prekrasne noge. Dao sam joj kompliment za noge, ali
jedva da je progunala "Hvala".
Ali kad smo legli u krevet, postala je druga osoba. Uzvraala je na najmanji dodir
mojih ruku, izvijala se i stenjala. Kad sam uao u nju zarila mi je nokte u lea, a
dok joj se orgazam pribliavao tono esnaest puta uzviknula je ime drugog
mukarca. Koncentrirao sam se na brojanje kako bih odgodio vlastiti orgazam.
Onda smo oboje zaspali.
Kad sam se u pola jedan probudio, nje nije bilo. Nisam naao nikakvu poruku.
Jedna strana glave bila mi je neobino oteala od pijenja u tako udne sate.
Istuirao sam se da se razbudim, obrijao i sjeo u stolac, gol, te stao piti sok iz boce
u hladnjaku i redom razmatrati dogaaje od prethodne noi. Svaki prizor inio mi
se nestvarnim i neobino dalekim, kao da ga gledam kroz dva-tri sloja stakla, ali
nije bilo sumnje da mi se sve to dogodilo. Pivske ae jo su bile na stolu, a kraj
umivaonika je leala upotrijebljena etkica za zube.

Pojeo sam lagani ruak u Sindukuu i otiao do telefonske govornice da nazovem

Midori Kobajai, nadajui se da moda opet sama kod kue eka telefonski poziv.
Pustio sam da odzvoni petnaest puta, ali nitko se nije javljao. Dvadeset minuta
poslije opet sam pokuao, ali rezultat je bio isti. Onda sam sjeo na autobus i vratio
se u dom. U sanduiu kraj ulaza ekalo me preporueno pismo. Bilo je od Naoko.

Hvala ti za pismo, pisala je Naoko.

Obitelj joj ga je poslala ovamo, rekla je. Ono je nipoto nije uznemirilo, nego
veoma razveselilo, a upravo mi se i sama spremala pisati.
Proitavi samo to, otvorio sam prozor, skinuo jaknu i sjeo na krevet. Iz oblinje
kuice za ptice uo sam gukanje golubova. Lahor je mrekao zavjese. Drei
sedam ispisanih listova od Naoko, prepustio sam se beskonanoj bujici osjeaja.
Osjeao sam se kao da su boje stvarnog svijeta oko mene poele blijedjeti samo
zato to sam proitao nekoliko njezinih reenica. Sklopio sam oi i dugo vremena
sreivao misli. A onda, duboko udahnuvi, nastavio sam itati.
Prolo je ve gotovo etiri mjeseca otkako sam stigla ovamo, pisala je dalje.
Otada sam mnogo mislila na tebe. Sto vie mislim, sve vie osjeam da sam
prema tebi bila nepravedna. Vjerojatno sam trebala biti bolja, pravednija osoba i
drukije se ponijeti prema tebi.

Ovo, meutim, moda nije najnormalniji nain promatranja stvari. Cure mojih
godina nikad ne rabe rije "pravedno". Obinim mladim curama poput mene
uglavnom je svejedno je li neto pravedno ili ne. Njima glavno pitanje nije je li
neto pravedno, nego je li ili nije lijepo, ili hoe li ih usreiti. "Pravedno" je muka
rije, da, ali ne mogu se oteti dojmu da je u ovom trenutku to tono ona rije koja
mi treba. A kako su pitanja ljepote i sree sada za mene postala tako teki i
zamreni problemi, kako mi se ini, umjesto toga se drim drugih mjerila - recimo,
je li neto pravedno, poteno ili openito istinito.

U svakom sluaju, vjerujem da prema tebi nisam bila pravedna i da sam te zbog
toga zavlaila i duboko povrijedila. Meutim, time sam istodobno i sebe zavlaila i
jednako tako duboko povrijedila. To ne kaem kao izliku ili opravdanje, nego zato
to je istina. Ako sam u tebi ostavila ranu, to nije samo tvoja, nego i moja rana.
Zato me, molim te, nemoj mrziti. Ja sam nesavreno ljudsko bie - mnogo
nesavrenije nego to ti misli. Upravo zato ne elim da me mrzi. Jer kad bi me
mrzio, onda bih stvarno bila potpuno shrvana. Ja ne mogu postupiti kao ti: ne
mogu se uvui u svoju ljuturu i ekati da sve to proe. Ne znam zasigurno da si ti
takav, ali katkad o tebi imam takav dojam. esto ti na tome zavidim, zato sam te
moda toliko i zavlaila.

Ovo je moda previe analitiki nain gledanja na stvari, zar ne? Terapija koju
ovdje prakticiraju svakako nije previe analitika, ali kad si nekoliko mjeseci pod
tretmanom kao to sam ja, htio ti to ili ne postaje manje ili vie analitiki
nastrojen. "Razlog ovome je ovo, a ovo znai ovo, zbog toga i toga." Tako. Ne
mogu odrediti pokuava li takva analiza pojednostavniti svijet ili ga zakomplicirati.
U svakom sluaju, ini mi se da sam mnogo blie oporavku nego to sam bila, a i
ljudi mi ovdje govore da je tako.
Ovo je prvi put nakon dugo vremena da sam uspjela sjesti i mirno napisati pismo.
Ono koje sam ti napisala u srpnju morala sam cijediti iz sebe (premda, da ti pravo
kaem, i ne sjeam se vie to sam napisala - je li bilo grozno?), ali ovaj put sam
vrlo, vrlo smirena. isti zrak, spokoj i izolacija, dnevni raspored ivotnih
aktivnosti, redovita tjelovjeba: to mi je trebalo, ini mi se. Kako je divno moi
nekome napisati pismo! eljeti nekome prenijeti svoje misli, sjesti za svoj stol i
uzeti olovku, ovako pretoiti misli u rijei, to je doista velianstveno. Naravno,
jednom kad ih uspijem staviti na papir, otkrijem da mogu izraziti samo djeli
onoga to elim rei, ali nema veze.

Sretna sam to sam u stanju osjeati da nekome elim pisati. I tako ti evo piem.
Sad je pola osam naveer, veerala sam i upravo se okupala. Kua je tiha, a vani je
mrkli mrak. Kroz prozor ne vidim ni jedno svjetlo. Obino odavde dobro vidim
zvijezde, ali ne danas, oblano je. Ovdje svi mnogo znaju o zvijezdama, i kau mi:
"To je Djevica" ili "To je Strijelac". Vjerojatno naue htjeli-ne htjeli, jer ovdje se
jednom kad zae Sunce nema to raditi. Zato znaju i tolike stvari o pticama,
cvijeu i kukcima. Kad razgovaram s njima, shvatim kolika sam neznalica bila kad
su te stvari u pitanju, to je nekako lijepo.

Ovdje ivi sedamdesetak ljudi. Osim njih, osoblja (doktora, sestara, uredskog
osoblja itd.) ima neto malo vie od dvadeset. Ovo je tako prostrano i otvoreno
mjesto da to uope nisu veliki brojevi. Daleko od toga: bilo bi tonije rei da je
imanje poluprazno. Veliko je i proeto prirodom, i svi ive tiho - tako tiho da
katkad ovjek ima osjeaj da je ovo normalan, stvarni svijet, ali naravno nije.
Ovdje nam je tako jer ivimo po nekakvim pravilima.
Igram tenis i koarku. Koarkake ekipe sastavljene su od osoblja i (mrzim tu rije,
ali ne moe se izbjei) pacijenata. No kad se udubim u igru zaboravim tko su
pacijenti, a tko osoblje. To je malo udno. Znam da e ti ovo zvuati udno, ali kad
tijekom utakmice pogledam ljude oko sebe, svi mi izgledaju jednako deformirani.

Jednoga dana rekla sam to doktoru koji je zaduen za moj sluaj, i rekao mi je da,
na neki nain, imam pravo, i da nismo tu kako bismo popravili deformaciju, nego
se na nju navikli: da je jedan od naih problema to to ne moemo prepoznati i
prihvatiti vlastite deformitete. Kao to svaki ovjek ima osebujan nain na koji
hoda, ljudi takoer misle, osjeaju i shvaaju na osebujne naine, i premda ih
moda elimo ispraviti, to se ne dogaa preko noi, a ako pokuamo u neemu
silom djelovati, neto drugo se moe poemeriti. Naravno, on je to meni vrlo
pojednostavljeno objasnio, i to je samo mali dio naih problema, ali mislim da
shvaam to je htio rei. Moda se zbilja nikad ne moemo u potpunosti prilagoditi
svojim deformitetima.

Kad ne znamo to initi s istinskom boli i patnjom koje izazivaju ti deformiteti,

dolazimo ovamo da od njih pobjegnemo. Dok smo ovdje, uspijevamo ivjeti a da
ne nanosimo bol drugima niti oni nama, jer znamo da smo "deformirani". Po tome
smo drukiji od izvanjskoga svijeta: veina ljudi ivi ivot nesvjesna svojih
deformiteta, dok su u ovome naem malenom svijetu upravo deformiteti preduvjet.
Kao to Indijanci na glavi nose perje kako bi pokazali kojem plemenu pripadaju,
mi iznosimo svoje deformitete na vidjelo. I ivimo tiho, da jedni druge ne
povrijedimo.

Osim to se bavimo sportom, svi uzgajamo voe i povre: rajice, patlidane,

krastavce, lubenice, jagode, mladi luk, kupus, daikon rotkvice15, i tako dalje, i
tako dalje. Uzgajamo gotovo sve. Imamo i staklenike. Ovdje ljudi znaju mnogo o
uzgoju voa i povra, i u to ulau mnogo energije. itaju knjige u toj temi i
pozivaju strunjake, te od jutra do mraka razgovaraju o odgovarajuem gnojivu,
pripremljenosti zemlje i slinim stvarima. Zavoljela sam uzgoj voa i povra.
Fantastino je gledati razliito voe i povre kako svaki dan sve vie raste. Jesi li
ikad uzgajao lubenice? Rastu naoigled, kao neke male ivotinjice.

Svaki dan jedemo svjee ubrano voe i povre. Naravno, slue nam i meso i ribu,
ali kad ivi ovdje sve ti je manje do takvog jela, jer je povre toliko svjee i
ukusno. Katkad idemo van skupljati divlje raslinje i gljive. Imamo strunjake za to
(sad kad razmislim, ovdje je sve puno strunjaka), koji nam govore koje biljke
treba brati a koje izbjegavati. Zbog svega toga otkako sam dola dobila sam preko
tri kilograma. Kilaa mi je gotovo savrena, zahvaljujui tjelovjebi te redovitim i
zdravim obrocima. Kad se ne bavimo poljodjelstvom, itamo, sluamo glazbu ili
pletemo. Nemamo televiziju ni radio, ali imamo vrlo pristojnu knjinicu s
knjigama i ploama. U zbirci ploa imamo sve, od Mahlerovih simfonija do
Beatlesa, i stalno posuujem ploe koje onda sluam u sobi.

Jedini je problem to jednom kada doe, vie ne eli otii - ili se boji otii. Dok
smo ovdje, osjeamo se smireno i spokojno. Nai deformiteti ine se prirodnima.
Mislimo da smo se oporavili. Ali nikad ne moemo biti sigurni da e nas i vanjski
svijet isto tako prihvatiti. Moj doktor kae kako je vrijeme da ponem kontaktirati
s "ljudima vani" - to znai s normalnim ljudima u normalnom svijetu. Kada to
kae, ja vidim jedino tvoje lice. Da ti iskreno kaem, ne elim vidjeti roditelje.
Previe se brinu za mene, pa se oneraspoloim kad ih vidim. Osim toga, neke ti
stvari moram objasniti. Nisam sigurna da ih mogu dobro objasniti, ali to su vane
stvari i ne mogu ih vie izbjegavati.

Pa ipak, ne elim te optereivati. Zbilja nikome ne elim biti na teret. Osjeam da

mi eli dobro. To me usreuje. U ovom pismu elim ti samo prenijeti tu sreu. Te
tvoje dobre elje vjerojatno su upravo ono to meni sada treba. Molim te, oprosti
mi ako te ita to sam ovdje napisala uznemirilo. Kao to sam ve rekla, mnogo
sam nesavrenija nego to ti misli. Katkad se pitam: DA smo se ti i ja sreli pod
sasvim normalnim okolnostima, i DA smo se jedno drugome svidjeli, to bi se
dogodilo? DA SAM JA bila normalna i da si ti bio normalan (to ti naravno jesi), i
da nije bilo Kizukija, to bi se dogodilo? Naravno, to "DA" je puno preveliko. Jako
se trudim bar biti pravedna i potena. To je sve to sada mogu. Nadam se da u ti
na ovaj nain uspjeti prenijeti bar mali dio onoga to osjeam.
Za razliku od obinih bolnica, ovdje imamo slobodne sate posjeta. Ako nazove
dan prije, moe doi kad god eli. Moe ak i jesti sa mnom, a ima i gdje
prespavati. Molim te, doi mi u posjet kada ti bude zgodno. Jedva ekam da te
vidim. Prilaem i mapu. Oprosti to je ovo pismo ispalo tako dugako.

Proitao sam Naokino pismo do kraja, a onda jo jednom. Nakon toga siao sam u
prizemlje, kupio Colu iz automata, i pio je dok sam jo jednom itao pismo. Vratio
sam sedam ispisanih stranica u omotnicu i stavio je na stol. Na ruiastoj omotnici
moje ime i adresa bili su ispisani savrenim, siunim znakovima koji su bili tek
mrvicu odvie pravilni za jednu djevojku. Sjeo sam za stol i stao prouavati
omotnicu. Adresa poiljatelja otraga bila je Hostel Ami. udno ime. Nekoliko
minuta razmiljao sam o njemu, i zakljuio da je ono "ami" sigurno od francuske
rijei "prijatelj".
Nakon to sam stavio pismo u ladicu stola, presvukao sam se i iziao. Bojao sam se
da u ako ostanem blizu proitavati pismo deset, dvadeset, tko zna koliko puta?
Hodao sam ulicama Tokija te nedjelje bez ikakva cilja, kao to sam to uvijek inio
s Naoko. Lutao sam od ulice do ulice, prisjeajui se njezina pisma od retka do
retka, i premetao svaku reenicu po mislima to sam bolje mogao. Kad je Sunce
zalo, vratio sam se u dom i nazvao meugradsku, Hostel Ami. Javila se ena na
recepciji i pitala me kojim poslom zovem. Pitao sam mogu li sutra popodne
posjetiti Naoko. Ostavio sam ime i ona je rekla da nazovem za pola sata.

Kad sam nazvao poslije veere, javila mi se ista ta ena. Da, mogu posjetiti Naoko,
rekla je. Zahvalio sam joj, spustio slualicu, i u ruksak stavio istu odjeu i toaletni
pribor. Onda sam opet uzeo arobni brijeg, te ga poeo itati i pijuckati konjak,
ekajui da mi se prispava. No svejedno nisam zaspao sve do poslije jedan ujutro.
Ponedjeljak ujutro u sedam, im sam se probudio, umio sam se, obrijao i ne
dorukovavi otiao ravno u ured upravitelja doma da mu kaem kako odlazim na
dvodnevno planinarenje. Ve je bio navikao da u slobodno vrijeme odlazim na
krae izlete, pa se nije iznenadio. Prepunim prigradskim vlakom otiao sam do
glavnog kolodvora i kupio kartu za superbrzi vlak za Kjoto, doslovce uskoivi na
prvi Hikari ekspres koji je kretao. Zadovoljio sam se kavom i sendviem za
doruak i odrijemao sat vremena.

U Kjoto sam stigao nekoliko minuta prije jedanaest. Prema Naokinim uputama
gradskim autobusom odvezao sam se do malenog terminala za sjeverna predgraa.
Sljedei autobus iao mi je tek u 11.35, kazali su mi, a vozi neto vie od sata.
Kupio sam kartu i otiao u knjiaru preko ceste da kupim mapu. Vrativi se u
ekaonicu, prostudirao sam mapu da vidim mogu li pronai tonu lokaciju Hostela
Ami. Pokazalo se da je smjeten mnogo dublje u planinama nego to sam
zamiljao. Autobus e na svom pohodu prema sjeveru morati prijei nekoliko brda,
a onda se na kraju slijepog kanjona okrenuti i vratiti u grad. Ja u sii pred sam
kraj rute. Naoko je rekla da e kraj postaje biti pjeaka staza, po kojoj u nakon
dvadeset minuta hoda stii do Hostela Ami. Nije ni udo to je tako tiho i mirno
ako se nalazi tako duboko u brdima!

Autobus je krenuo s dvadesetak putnika, uz rijeku Kamo kroz sjeverni dio Kjota.
Gusto naikane gradske ulice zamijenile su prorijeene kue, a onda polja i prazni
predjeli. Krovovi od crnih ploica i plastenici privlaili su zrake jesenskog sunca
koje su se zasljepljujue odbijale od njih. Kad je autobus uao u kanjon, voza je
poeo okretati upravlja ovamo-onamo pratei zavoje i okuke na cesti, i meni je
postalo slabo u elucu. Jo sam osjeao okus kave koju sam jutros popio. Kad se
broj zavoja poeo smanjivati toliko da mi je postalo malo lake, autobus je uronio
u sumornu cedrovu umu. Stabla su po svemu sudei bila vrlo stara, izdizala su se
visoko nad cestom, zaklanjala sunevu svjetlost i na sve bacala mrane sjene.
Vjetri koji je pirkao kroz otvorene prozore autobusa najednom je postao vrlo
hladan, a njegova vlaga ibala je kou.

Cesta kroz dolinu drala se rijene obale, a kroz drvee je vodila tako dugo da se
ve poelo initi kako je cijeli svijet zauvijek zakopan u cedrovoj umi - no u tom
trenu uma je zavrila, i nali smo se na otvorenom platou okruenom planinskim
vrhovima. Svud oko nas prostirale su se iroke zelene oranice, a rijeka kraj ceste
djelovala je bistro i isto. U daljini se nazirao tanki koni bijelog dima. U nekim
kuama na suncu se suilo rublje, a psi su zavijali. Pred svakim gazdinstvom drva
za ogrjev bila su naslagana sve do strehe, a negdje na hrpi obino je leala maka.
Neko vrijeme uz cestu su se nizale takve kue, ali nisam vidio ni ive due.
Takav se raspored u krajoliku ponovio bezbroj puta. Autobus bi uao u cedrovu
umu, izronio u selo, a onda opet u umu. U selima bi ljudi izlazili, ali nitko se nije
ukrcavao. etrdeset minuta nakon odlaska iz grada autobus je stigao do planinskog
prijevoja s kojega je nadaleko pucao pogled. Voza je zaustavio autobus i objavio
da emo tu priekati pet-est minuta: tko eli moe izii. U autobusu je sad ostalo
samo etvero putnika, ukljuujui i mene. Svi smo izili da se protegnemo ili
zapalimo, promatrajui daleko ispod sebe panoramu Kjota. Voza je otiao na
stranu da obavi malu nudu. Preplanuli mukarac pedesetih godina koji je uao u
autobus nosei veliku kartonsku kutiju vezanu pagom pitao me idem li planinariti.
Da ne kompliciram, odgovorio sam potvrdno.

S drugog kraja prijevoja naiao je drugi autobus i stao kraj naega. Voza je iziao,
kratko porazgovarao s naim, a onda su se obojica popela natrag u svoje autobuse.
Nas etvero vratili smo se na svoja sjedala, i autobusi su krenuli svaki na svoju
stranu. Nije mi odmah bilo jasno zato je na autobus morao ekati onaj drugi, ali
nedaleko odatle niz drugu stranu planine cesta se najednom suzila. Dva velika
autobusa nikad se ne bi mogla mimoii na cesti, ak je i pri prolasku kraj obinih
automobila iz suprotnog smjera trebalo dosta manevrirati, i uvijek se jedno ili
drugo vozilo moralo ukloniti i uvui u izboinu zavoja.

Sela uz cestu sad su bila daleko manja, a obraene ravne povrine jo ue. Planina
je bila strmija, a stranice su joj se primaknute prozorima autobusa. Ali inilo se da
nemaju nita manje pasa nego u ostalim mjestima, pa je prolazak autobusa izazivao
pravo natjecanje u zavijanju.
Kod moje postaje nije bilo niega - ni kua, ni polja, samo znak za autobusnu
postaju, potoi i poetak planinske staze. Objesio sam ruksak preko ramena i
uputio se puteljkom. Potok je tekao uz lijevu stranu staze, a na desnoj se pruala
uma bjelogorice. Uspinjao sam se blagom padinom nekih petnaest minuta, a onda
sam stigao do puta koji je vodio u umu s desne strane; prolaz je bio jedva
dovoljno irok da kroz njega proe auto. Na natpisu kraj ceste pisalo je: hostel ami.
privatni posjed, prolaz zabranjen.

Na cesti koja je vodila kroz stabla bili su otro urezani tragovi guma. U umi bi se
povremeno zauo lepet krila. Zvuk je do mene dopirao neobino jasno, kao da je
pojaan u odnosu na druge umske glasove. Jednom sam izdaleka zauo neto to
je sliilo pucnju puke, ali bio je to slab, priguen zvuk, kao da je proao kroz
nekoliko filtara. Na kraju ume naiao sam na bijeli kameni zid. Nije bio vii od
mene, a kako na vrhu nije imao dodatnih zapreka, bilo bi mi ga lako preskoiti.
eljezna crna kapija djelovala je dosta vrsto, ali bila je irom otvorena, a u
straarnici nije bilo nikoga. Kraj kapije je stajao isti natpis: hostel ami. privatni
posjed, prolaz zabranjen. Nekoliko sitnica ukazivalo je na to da je straar do
maloprije bio tu: u pepeljari su bila tri opuka, tu je bila i poluprazna alica aja, na
polici je stajao tranzistor, a sat na zidu otkucavao je vrijeme uz trpko tiktakanje.

Malo sam priekao da se ovjek vrati, ali kad se to nije dogodilo, nekoliko puta
sam pritisnuo neto to je sliilo zvoncu. Odmah iza kapije bilo je parkiralite. U
njemu je stajao minibus, Land Cruiser s pogonom na sva etiri kotaa, te
tamnoplavi Volvo. Na parkiralite je moglo stati tridesetak auta, ali sad su ondje
bila parkirana samo ta tri. Prole su dvije-tri minute, a onda se na umskom
puteljku pojavio uvar u mornarski modroj odori na utom biciklu. Bio je to visok
ovjek u ranim ezdesetima, prorijeene kose. Naslonio je uti bicikl na straarsku
kuicu i rekao - ao mi je to ste morali ekati - ali nije zvuao kao da mu je ao.
Na blatobranu bicikla bijelom je bojom bio napisan broj 32. Kad sam mu rekao
ime, podigao je slualicu i dvaput ga ponovio nekome s druge strane, odgovorio
"Da, a-ha, dobro" i spustio.

- Idite u glavnu zgradu, molim vas, i traite dr. Iida - rekao mi je. - Idete ovom
stazom kroz drvee do krunog toka. Onda skrenite drugi izlaz ulijevo - jeste li
zapamtili? Drugi nalijevo -iz krunog toka. Vidjet ete staru kuu. Skrenite desno i
proite kroz jo jedan umarak do betonske zgrade. To je glavna zgrada. Lako je,
samo pazite na putokaze. Skrenuo sam na drugi izlaz slijeva iz krunog toka kako
mi je rekao, a na kraju staze naiao sam na zanimljivu staru zgradu koja je neko
oito bila neija kua za odmor. Imala je njegovan vrt s lijepo oblikovanim
stijenama i kamenim fenjerom. To je sigurno bilo ladanje. Skreui desno kroz
drvee, ugledao sam betonsku trokatnicu. Stajala je u izdubljenom terenu pa
njezina tri kata nisu djelovala napadno. Bila je jednostavno projektirana i odavala
snaan dojam istoe.

Ulaz je bio na drugom katu. Popeo sam se stubama i uao kroz velika staklena
vrata, da bih na recepciji zatekao mladu enu u crvenoj haljini. Rekao sam joj
svoje ime i kazao da su me uputili na dr. Iida. Nasmijeila se i pokazala mi na
smei kau, tihim glasom predlaui da ondje priekam. Onda je okrenula neki
broj. Spustio sam ruksak s lea, zavalio se u duboke jastuke na kauu i stao
promatrati oko sebe. Predvorje je bilo isto i ugodno, s ukrasnim lonanicama,
ukusnim apstraktnim slikama i ulatenim podom. Dok sam ekao, nisam skidao
pogled s odraza svojih cipela na podu.

U jednom trenutku ena na recepciji obratila mi se da me umiri - Doktorica e

odmah doi. - Kimnuo sam glavom. Kakvo tiho mjesto, nevjerojatno! Nije bilo
nikakvih zvukova. Kao da su svi na popodnevnom odmoru. Ljudi, ivotinje,
insekti, biljke, svi zacijelo vrsto spavaju, pomislio sam, kad je tako tiho.
No nije prolo dugo kad sam zauo meko tapkanje gumenih potplata, i pojavila se
zrela ena ekinjaste kose. Hitro je prola predvorjem, sjela kraj mene, prekriila
noge i uzela me za ruku. Umjesto da je stisne, okrenula mi je aku i stala
promatrati njezinu prednju i stranju stranu.
- Nita niste svirali, bar ne posljednjih nekoliko godina, zar ne? - bile su prve rijei
koje sam zauo iz njezinih usta.
- Ne - rekao sam, zateen. - Imate pravo.
- Vidim to po vaim rukama - rekla je nasmijeivi se.

Iz te je ene izbijala nekakva tajanstvenost. Na licu je imala mnogo bora. To je

odmah upadalo u oi, ali nije zbog njih izgledala staro. Naprotiv, one su u njoj
naglaavale nekakvu mladost koja nije imala veze s godinama. Borama je ondje
bilo mjesto, kao da su od roenja stajale na njezinu licu. Kad bi se nasmijeila, i
bore su se smijeile s njom; kad se mrtila, mrtile su se i bore. A kad se nije ni
smijeila ni mrtila, bore su preko njezina lica bile razmjetene na neki udno
topao, ironian nain. Bila je to ena u kasnim tridesetima koja, kako se inilo, nije
bila samo dobar ovjek, nego je njezina dobrota jednostavno privlaila. Svidjela mi
se im sam je ugledao.

Onako neukrotivo podiana, kosa joj je strila u pramenovima, a preko ela su joj
nakrivo stajale ike, ali takva joj je frizura savreno pristajala. Imala je plavu
radnu koulju preko bijele majice kratkih rukava, iroke be pamune hlae i
tenisice. Visoka i mrava, gotovo uope nije imala grudi. Usnice su joj se
neprekidno pomicale ustranu krivei se pomalo ironino, a borie u kutovima oiju
lagano su joj se trzale. Podsjeala je na drvosjeicu: blagu, vjetu, ali pomalo
umornu od ivota. Uvuene brade i napuenih usta, neko me je vrijeme prelazila
pogledom od glave do pete. Zamiljao sam da e svakog asa isukati krojaki
metar i poeti me sveg premjeravati.
- Znate li svirati neki instrument? - pitala je.
- Naalost, ne - rekao sam.
- teta - rekla je. - Bilo bi zabavno.
- Valjda - rekao sam. emu sva ta pria o instrumentima?
Iz depa na prsima izvukla je paket cigareta Seven Stars, stavila jednu u usta,
zapalila je upaljaem i poela puckati. Vidjelo se da u tome uiva.
- Palo mi je na pamet da bih vam morala rei neto o ovoj ustanovi, gospodine -
Vatanabe, je li tako? - prije nego to vidite Naoko. Pa sam uredila da malo
porazgovaramo. Hostel Ami pomalo je neobian - to bi vas moglo zbuniti ako
nemate nikakvo predznanje. Imam pravo kad pretpostavljam da ne znate nita o
njemu, zar ne?
- Gotovo nita.
- Pa, kao prvo... - poela je, a onda pucnula prstima. - Nego, jeste li ruali?
Sigurno ste gladni.
- Imate pravo, jesam.
- Doite onda sa mnom. Moemo razgovarati dok jedemo u menzi. Vrijeme ruka
je prolo, ali ako sada odemo, mogu nam neto spremiti.

Pourila se preda mnom niz hodnik i stubite do blagovaonice na prvom katu. Bila
je to velika prostorija u koju je moglo stati moda dvjestotinjak ljudi, ali samo je
jedna polovica bila u funkciji, a druga je bila pregraena, kao neki hotel izvan
sezone. Na dnevnom meniju bili su navedeni varivo od krumpira s rezancima,
salata, naranin sok i kruh. Pokazalo se da je povre ukusno ba kako je napisala
Naoko, pa sam pojeo sve s tanjura.
- Vi oito uivate u hrani! - rekla je moja pratilja.
- Izvrsno je - rekao sam. - A i jedva da sam cijeli dan ita pojeo.
- Ako elite, slobodno uzmite i moje. Ja sam sita. Evo, samo izvolite.
- Hou, ako zbilja neete.
- Imam mali eludac. Ne stane puno. Ali sve to propustim nadoknadim
cigaretama. - Zapalila je jo jednu iz paketa Seven Stars. - Nego, moete me zvati
Reiko. Svi me zovu imenom.
Reiko je oito silno uivala gledajui me kako jedem krumpirovo varivo koje je
ona jedva naela i vaem njezin kruh.
- Vi ste Naokina doktorica? - pitao sam.
- Ja?! Naokina doktorica?! - Napravila je facu. - Zato mislite da sam doktorica?
- Rekli su mi da traim dr. Iida.
- Aha, sad razumijem. Ne ne ne, ja ovdje predajem glazbu. To je nekim pacijentima
terapija, pa me iz tosa zovu "Doktorica za glazbu" a katkad i "Doktorica Iida".
Ali ja sam i sama pacijent. Tu sam sedam godina. Radim kao nastavnica glazbe i
pomaem u uredu, pa je sad ve teko rei jesam li pacijentica ili zaposlenica. Zar
vam Naoko nije govorila o meni?
Odmahnuo sam glavom.
- To je udno - rekla je Reiko. - Ja sam njezina cimerica. Svia mi se ivjeti s
njom. Razgovaramo o svemu. I o vama.
- to o meni?
- Pa, najprije vam moram rei neto o ovoj ustanovi - rekla je Reiko, ignorirajui
moje pitanje. - Prvo morate znati da ovo nije obina "bolnica". Ona ne slui toliko
lijeenju koliko oporavku. Imamo, naravno, nekoliko doktora, neprestano
odravaju seanse, ali oni samo provjeravaju u kakvom su ljudi stanju, mjere im
temperaturu i slino, ne provode "terapiju" kao u obinim bolnicama.

Ovdje nema reetki na prozorima, a kapija je uvijek irom otvorena. Ljudi

slobodno ulaze i izlaze. Da bi vas uope ovamo primili, morate biti spremni na
takvu vrstu oporavka. U nekim sluajevima ljudi koji trebaju specijaliziranu
terapiju na kraju odu u specijalizirane bolnice. Je li dosad sve jasno?
- Mislim da jest - rekao sam. - Ali od ega se sastoji taj "oporavak"? Moete li mi
dati neki konkretan primjer?
Reiko je otpuhnula oblai dima i popila ostatak soka od narane. - Ve sam ivot
ovdje jest oporavak - rekla je. - Pravilan raspored aktivnosti, vjeba, izolacija od
vanjskog svijeta, ist zrak, mir. Na imanju imamo praktiki sve: ne treba nam
televizija ni radio. Mi smo kao one komune o kojima se toliko uje. Naravno, od
komune se razlikujemo utoliko to za dolazak ovamo treba hrpa love.
- Hrpa?
- Pa, nije ba nenormalno skupo, ali nije ni jeftino. Pogledajte samo sve te uvjete.
Imamo mnogo zemlje, malo pacijenata, veliko osoblje, a ja sam recimo ovdje ve
dugo. Tono, sad sam ve gotovo i sama zaposlenik, pa dobivam popuste, ali
svejedno... Jeste li sad za kavu?

Rekao sam da bih rado popio jednu. Ugasila je cigaretu i otila do anka, gdje je iz
termosice natoila dvije alice i donijela ih do naeg stola. U svoju je stavila eer,
promijeala, namrtila se i srknula.
- Znate - rekla je - ovaj sanatorij nije profitna ustanova, tako da nam ne naplauju
onoliko koliko bi inae. Zemlju su dobili kao donaciju. U tu su svrhu utemeljili
korporaciju. Prije dvadesetak godina ovo je bio donatorov ljetnikovac. Vidjeli ste
staru kuu?
Rekao sam da jesam.
- To je bila jedina graevina na imanju. Ondje su provodili grupnu terapiju. Tako je
sve poelo. Donatorov sin bio je sklon duevnim bolestima pa mu je specijalist
preporuio grupnu terapiju. Doktor je imao teoriju da kad bi skupina pacijenata
ivjela na selu, pomaui jedni drugima u fizikom poslu i kad bi im pri ruci bio
doktor da ih savjetuje i pregleda, time bi se mogle izlijeiti neke bolesti. Pokuali
su, pa se ta operacija proirila i registrirala, poeli su obraivati jo vie zemlje, a
prije pet godina podigli su i glavnu zgradu.
- to znai da je terapija bila uspjena.

- Pa, ne za sve. Mnogi se ne oporave. Ali ima i mnogo ljudi kojima nitko nije
mogao pomoi, a ovdje su se uspjeli potpuno oporaviti. Ovdje je najbolje to svi
pomau svima. Svi znaju da imaju neku manu, pa pokuavaju jedni drugima
pomoi. Na drugim mjestima to tako ne ide, naalost. Doktori su doktori, a
pacijenti pacijenti: pacijent trai pomo od doktora, a doktor prua pomo
pacijentu. Ali ovdje svi pomaemo svima. Svi smo jedni drugima zrcala, i doktori
su ravnopravni s nama. Promatraju nas sa strane i pritjeu nam u pomo ako vide
da nam neto treba, ali katkad se dogodi da mi pomaemo njima. Katkad smo mi u
neemu bolji od njih. Recimo, ja jednog doktora uim svirati glasovir, a jedan
drugi pacijent bolniarku ui francuski. Takve stvari. Pacijenti s problemima poput
naih esto su obdareni specijalnim sposobnostima. Dakle, ovdje su svi jednaki -
pacijenti, osoblje - i vi. Dok ste ovdje, vi ste jedan od nas, pa u ja pomoi vama i
vi meni.

- Reiko se nasmijeila, blago mrekajui svaku boriu na licu.

- Vi pomaete Naoko i Naoko pomae vama.
- to bih ja, onda, trebao? Dajte mi neki primjer.
- Najprije odluite da elite pomoi i da vama treba pomo te druge osobe. Tada ste
posve iskreni. Neete lagati, neete nita uljepavati, neete zatakavati nita to bi
za vas moglo biti neugodno. To je sve to treba. ^
- Pokuat u - rekao sam. - Ali recite, Reiko, zato ste tu ve sedam godina? Kad
ovako s vama razgovaram, ne mogu vjerovati da s vama neto nije u redu.
- Ne dok Sunce sija - rekla je mrano. - Ali kada padne no, ponem sliniti i valjati
se po podu.
- Zbilja?
- Ne budite smijeni, alim se - rekla je, odmahujui prijezirno glavom. - Sasvim
sam dobro - bar zasad. Ostala sam ovdje jer volim pomagati ljudima da se oporave,
pouavati glazbu, uzgajati povre. Ovdje mi se svia. Svi smo manje-vie prijatelji.

U usporedbi s tim, to imam u vanjskom svijetu? Meni je 38 godina, pribliava mi

se etrdeseta. Nisam kao Naoko. Nitko me ne eka da izaem, nemam obitelj kojoj
se mogu vratiti. Nemam nikakav konkretan posao, gotovo nijednog prijatelja. A
nakon sedam godina i ne znam to se vani dogaa. Dobro, tu i tamo proitam
novine u knjinici, ali sve to vrijeme nisam nogom kroila van. Ne znam to bih
radila da odem.
- Ali moda bi vam se otvorio novi svijet - rekao sam. - Vrijedi pokuati, zar ne?
- Hmm, moda ste u pravu - rekla je, prevrui po rukama upalja. - Ali imam i ja
svoje probleme. Jednom vam mogu priati, ako budete htjeli.

Kimnuo sam u znak odgovora. - A Naoko - rekao sam - je li njoj bolje?

- Hmm, mislimo da jest. Na poetku je bila dosta zbunjena, i neko vrijeme smo
dvojili, ali sad se smirila i do te joj je mjere bolje da se moe verbalno izraavati.
Definitivno ide u pravom smjeru. Ali mnogo je ranije trebala doi na lijeenje.
Simptomi su bili oiti jo od vremena kad se ubio onaj njezin deko, Kizuki.
Obitelj je to trebala uoiti, a i ona je sama trebala shvatiti da neto nije u redu.
Naravno, i kod kue je imala problema...
- Problema? - ispalio sam.
- Niste znali? - Reiko kao da se iznenadila vie od mene. Odmahnuo sam glavom.
- Onda neka vam radije to kae Naoko. Spremna je za iskren razgovor s vama.
Reiko je opet promijeala kavu i otpila.
- Jo neto morate znati - rekla je. - Prema ovdanjim pravilima, vi i Naoko neete
smjeti biti sami. Gosti ne smiju ostati sami s pacijentima. Uvijek mora biti prisutan
promatra - a u ovom sluaju to sam ja. ao mi je, ali morat ete me trpjeti. U
redu?
- U redu - rekao sam ja sa smijekom.
- Ali svejedno - rekla je - vas dvoje moete razgovarati o emu god elite.
Zaboravite da sam ja ondje. Ja ve znam gotovo sve o vama i Naoko:
- Sve?
- Gotovo sve. Imamo grupne terapije, znate. Tako da mnogo saznamo jedni o
drugima. Usto, Naoko i ja razgovaramo o svemu. Mi ovdje nemamo mnogo tajni.

Pogledao sam Reiko otpijajui kavu. - Da vam istinu kaem - rekao sam - zbunjen
sam. Jo ne znam je li ono to sam u Tokiju uinio Naoko bilo ispravno ili ne. Sve
ovo vrijeme razmiljam o tome, ali jo ne znam.
- Ne znam ni ja - rekla je Reiko. - A ni Naoko. To ete sami morati odluiti.
Shvaate? to god da se dogodilo, vas dvoje to moete okrenuti u pravom smjeru -
ako se uspijete nekako dogovoriti. Moda ete se jednom kada to rijeite moi
vratiti i razmisliti je li ono to se dogodilo bilo ispravno ili nije. to kaete?
Kimnuo sam.
- Mislim da nas troje moemo jedno drugome pomoi - vi i Naoko i ja - ako to
zbilja elimo, i ako budemo zbilja iskreni. Kad se troje ljudi tako potrudi, to moe
biti jako uinkovito. Koliko dugo moete ostati?
- Pa, volio bih biti u Tokiju preksutra, rano predveer. Moram raditi, a u etvrtak
imam ispit iz njemakoga.
- Dobro - rekla je. - Moete spavati kod nas. Tako nita neete plaati, a i moi ete
razgovarati bez brige o vremenu.
- Kod vas? - pitao sam.
- Kod Naoko i mene, naravno - rekla je Reiko. - Imamo odvojenu spavau sobu, a
u dnevnom boravku je kau na razvlaenje, pa ete moi dobro spavati. Bez brige.
- To je doputeno? - pitao sam. - Zar mukarac smije biti u enskoj sobi?
- Neete nas valjda usred noi silovati?
- Gluposti.
- Onda nema problema. Smjestite se kod nas pa emo se lijepo narazgovarati. To bi
bilo najbolje. Onda emo doista jedni druge shvatiti. A ja vam mogu svirati gitaru.
Dobra sam, znate.
- Sigurno vam neu smetati?
Reiko je stavila treu cigaretu u usta i zapalila, nakrivivi kut usnica.
- Naoko i ja smo ve razgovarale. Zajedno vas pozivamo da budete kod nas. Zar ne
mislite kako bi bilo pristojno da prihvatite poziv?
- Naravno, sa zadovoljstvom.
Reiko je produbila bore u kutovima oiju i zagledala se u mene.
- Smijeno govorite - rekla je. - Nemojte mi rei da oponaate onog deka iz Lovca
u itu?
- Nipoto! - rekao sam sa smijekom.
I Reiko se nasmijeila, s cigaretom u ustima. - Ali zbilja ste dobar ovjek. To vidim
im vas pogledam. Nakon to sam sedam godina gledala ljude kako ovamo dolaze
i odlaze, nauila sam takve stvari: neki ljudi mogu otvoriti srce, neki ne mogu. Vi
ste meu onima koji mogu. Ili, da budemo precizniji, moete ako to elite.
- to se dogodi kad ljudi otvore srce?

Reiko je sklopila ruke na stolu, a meu usnicama joj se klatila cigareta. Uivala je
u ovome. - Postanu bolji - rekla je. Pepeo je pao na stol, ali ona kao da nije
primijetila. Reiko i ja izili smo iz glavne zgrade, preli preko brda, i proli kraj
bazena, teniskih terena i koarkakog igralita. Na teniskom terenu bila su dvojica
mukaraca - jedan mrav, srednjih godina, a drugi mlad i debeo. Obojica su se
dobro sluila reketima, ali za mene igra koju su igrali nije bila tenis. inilo se kao
da ih obojicu posebno zanima skakutanje teniskih loptica, pa na tom podruju
provode istraivanje. Udarali su lopticu naprijed-natrag s neobinom
koncentracijom. Obojica su bila do koe mokri od znoja. Mladi, koji se nalazio na
kraju igralita blie nama, primijetio je Reiko i priao nam. Izmijenili su nekoliko
rijei, smijeei se. Blizu terena neki ovjek bezizraajna lica kosio je travu
velikom kosilicom. Krenuvi dalje, naili smo na umarak, u kojemu se smjestilo
15-20 urednih kuica, malo razmaknutih. Na ulazu u gotovo svaku stajao je isti
onakav uti bicikl kakav je vozio straar. - Tu ive zaposlenici i njihove obitelji -
rekla je Reiko.

- Imamo gotovo sve to nam treba, uope ne moramo ii u grad - rekla je dok smo
hodali. - Kad je rije o hrani, kao to sam rekla, proizvodimo gotovo sve. Jaja
dobivamo iz vlastita kokoarnika. Imamo knjige i ploe i dvorane za tjelesni, svoj
minimarket, a svaki tjedan dolaze nam frizeri i kozmetiari. Vikendom ak imamo
filmove. Ako trebamo ita drugo, moemo zamoliti nekoga od osoblja da nam to
kupi u gradu. Odjeu naruujemo preko kataloga. Ovdje uope nije problem
ivjeti.
- Ali ne smijete u grad?
- Ne, to ne smijemo. Naravno, ako je neka posebna situacija, recimo ako moramo
zubaru, to je neto drugo, ali u pravilu ne smijemo u grad. Svatko moe otii
odavde kad god hoe, ali ako ode, vie se ne smije vratiti. Porui sve mostove za
sobom. Ne moe tek tako na nekoliko dana otii u grad i onda oekivati da e se
vratiti. Ali to je i logino. Svi bi stalno ili i vraali se.

Na kraju umarka naili smo na blagu padinu du koje su se u nepravilnim

razmacima nizale drvene dvokatnice; sve su bile nekako udne. Teko je rei zato,
ali to sam osjetio im sam ih vidio. Moja reakcija bila je slina osjeaju koji
imamo kad vidimo lijepo naslikano neto nestvarno. Palo mi je na pamet da bi
ovako izgledalo kad bi Walt Disney stvorio animiranu verziju Munchove slike. Sve
kue bile su identinog oblika i boje, gotovo kockaste, savreno vertikalno
simetrine, s velikim ulaznim vratima i mnotvom prozora. Put je vijugao izmeu
njih nalik na poligon neke autokole. Ispred svake kue bilo je lijepo oblikovano
ukrasno grmlje u cvatu. Sve je bilo pusto, a na svim prozorima bile su navuene
zavjese.
- Ovo se zove Zona C. Tu ive ene. Mi! Ima deset kua, u svakoj su etiri stana,
po dvoje u stanu. To je sveukupno osamdeset ljudi, ali trenutano nas je samo 32.
- Ba je tiho.
- Pa, sad nema nikoga - rekla je Reiko. - Ja sam dobila posebno doputenje da se
ovako slobodno kreem, ali svi drugi su na svojim aktivnostima. Neki vjebaju,
neki rade u vrtu, neki su na grupnoj terapiji, neki skupljaju umske biljke. Svatko
sam sebi odreuje raspored. Da vidimo, to Naoko sada radi? Mislim da je trebala
raditi na lienju i postavljanju tapeta. Zaboravila sam. Ima nekoliko takvih poslova
koji ne zavravaju do pet.
Reiko je ula u zgradu s oznakom "C-7", popela se stubama do kraja hodnika i
otvorila vrata zdesna, nezakljuana. Pokazala mi je stan, ugodnu, premda
jednostavnu stambenu jedinicu: dnevni boravak, spavaa soba, kuhinja i
kupaonica. Nije imao nikakav dodatni namjetaj ni nepotrebne ukrase, ali nije bio
ni ogoljen. Na njemu nije bilo nita posebno, ali tu sam se osjeao kao s Reiko:
mogao sam se opustiti i izbaciti napetost iz tijela. U dnevnom boravku bio je kau,
stol i stolac za ljuljanje. U kuhinji je bio jo jedan stol. Na oba stola bile su velike
pepeljare. U spavaoj sobi bila su dva kreveta, dva pisaa stola i ormar. Izmeu
kreveta stajao je noni ormari na kojemu je bila lampa za itanje i depna knjiga
okrenuta licem nadolje. U kuhinji je bio mali elektrini tednjak koji se slagao s
hladnjakom i bio pogodan za kuhanje jednostavnijih jela.
- Nema kade, samo tu, ali prilino je dojmljivo, zar ne? Kupelji i praonice rublja
su zajednike.
- Gotovo i previe dojmljivo. Moja soba u domu ima strop i prozor.
- E, ali niste vidjeli kakve su ovdje zime - rekla je Reiko, lagano me gurnuvi
prema kauu i sjedajui kraj mene. - Zime su duge i otre. Kamo god pogleda,
samo snijeg, snijeg i opet snijeg. Velika je vlaga, hladnoa prodire do kosti. Zimu
provodimo odgrui snijeg. Uglavnom sjedimo unutra na toplome, sluamo glazbu
i razgovaramo ili pletemo. Da nemamo ovoliko prostora, uguili bismo se. Vidjet
ete ako nam doete zimi.
Reiko je duboko uzdahnula zamiljajui zimu, a onda je skupila ruke na koljena.
- Ovo e biti va krevet - rekla je, potapavi kau. - Mi emo spavati u spavaoj
sobi, a vi ovdje. Odgovara vam, zar ne?
- Sigurno da odgovara.
- Onda smo se dogovorili - rekla je Reiko. - Vraamo se oko pet. Naoko i ja do
onda moramo zavravati poslove. Nije vam problem ostati sam?
- Nimalo. Uit u njemaki.

Kad je Reiko otila, ispruio sam se na kau i sklopio oi. Leao sam tako i
uranjao u tiinu, kad sam se najednom, iz ista mira, sjetio onog dana kad smo se
Kizuki i ja ili provozati motorom. I tada je bila jesen, shvatio sam. Jesen prije
koliko godina? Da, etiri. Sjetio sam se mirisa Kizukijeve konate jakne i brujanja
one crvene Yamahe od 125 kubika. Odvezli smo se daleko na obalu i vratili se iste
veeri, iscrpljeni. Usput se nije dogodilo nita posebno, ali dobro sam se sjeao
svega. U uima mi je zavijao otar jesenji vjetar, a dok sam gledao u nebo stiui
Kizukijevu jaknu, osjeao sam se kao da sam izbaen u svemir.
Dugo sam ondje leao, dok mi je um lutao od sjeanja do sjeanja. Iz nekog
udnog razloga leei u ovoj sobi prisjeao sam se starih uspomena na koje sam
rijetko, ako uope, ikad prije mislio. Neke od njih bile su ugodne, ali u drugima se
nazirao traak tuge. Koliko je to trajalo? Toliko sam se udubio u tu bujicu
uspomena (a to je zbilja bila bujica, nalik na izvor koji kulja iz stijenja) da nisam
primijetio kad je Naoko tiho otvorila vrata i ula. Otvorio sam oi i ugledao je.
Podigao sam glavu i neko je vrijeme gledao u oi. Sjedila je na naslonu kaua i
gledala u mene. Isprva sam pomislio da je i ona privienje koje mi je priredilo
sjeanje. Ali to je bila stvarna Naoko.
- Spava? - proaptala je.
- Ne - rekao sam - samo razmiljam. - Ustao sam i upitao - Kako si?
- Dobro - rekla je, sa smijekom nalik na blijed, udaljen krajolik. - Ali nemam
mnogo vremena. Sad ne bih smjela biti ovdje. Izila sam samo na minutu i odmah
se moram vratiti. Nije li mi frizura grozna?
- Nimalo - rekao sam. - Ba je slatka. - Frizura joj je bila jednostavna, kao u
kolarke, a na jednoj strani pridravala ju je kopa kakvu je neko imala. Dobro joj
je pristajala, kao da je uvijek takvu nosila. Izgledala je kao jedna od onih lijepih
djevojica koje se mogu vidjeti na drvorezima iz srednjeg vijeka.
- To mi je velika gnjavaa, Reiko me ia. Stvarno misli da je slatko?
- Stvarno.
- Meni je grozno.
Otkopala je kopu, pustila kosu, zagladila je prstima i opet privrstila kopu. Bila
je u obliku leptira.
- Htjela sam te vidjeti nasamo prije nego to se nas troje naemo. Nije da sam ti
imala neto posebno rei. Samo sam ti htjela vidjeti lice kako bih se naviknula da
si tu. Inae bi mi bilo teko, opet bih te morala upoznavati. Uasna sam s ljudima.
- Onda? - pitao sam. - Funkcionira li?
- Donekle - rekla je, opet dodirujui kopu. - Ali vrijeme je isteklo. Moram ii.
Kimnuo sam.
- Toru - poela je - stvarno ti elim zahvaliti to si me doao posjetiti. Jako sam
sretna zbog toga. Ali ako ti je teret biti tu, mora mi odmah rei. Ovo je posebno
mjesto, ima poseban sustav, i neki ljudi ne se mogu uklopiti. Dakle, ako se tako
bude osjeao, molim te budi iskren i reci mi. Nee me to shrvati. Mi smo ovdje
jedni prema drugima iskreni. Govorimo jedni drugima svakakve stvari, potpuno
iskreno.
- Rei u ti - rekao sam. - Bit u iskren.

Naoko je sjela na kau i naslonila se na mene. Kad sam je obgrlio rukom, naslonila
je glavu na moje rame i priljubila lice uz moj vrat. Neko je vrijeme ostala tako,
gotovo kao da mi mjeri temperaturu. Dok sam je tako drao, osjeao sam neku
toplinu u prsima. Nakon nekog vremena ustala je ne rekavi ni rije i izila kroz
vrata, jednako tiho kao to je ula.
Kad je Naoko otila, zaspao sam na kauu. Nisam namjeravao, ali utonuo sam u
dubok san kakvim dugo nisam spavao, osjeajui da je Naoko svuda oko mene. U
kuhinji su bile posude koje Naoko upotrebljava, u kupaonici njezina etkica za
zube, a u spavaoj sobi krevet na kojemu Naoko spava. Dok sam spavao vrstim
snom u tom njezinom stanu, iz svake sam stanice svoga tijela iscijedio umor, kap
po kap. Sanjao sam leptira kako plee na polusvjetlu.

Kad sam se opet probudio, kazaljke na mome satu pokazivale su 16.35. Svjetlo se
promijenilo, vjetar je zamro, oblaci su imali drukiji oblik. Preznojio sam se u snu,
pa sam otro lice runii-em iz ruksaka i obukao istu majicu. Uavi u kuhinju,
popio sam malo vode i pogledao kroz prozor nad sudoperom. Pred sobom sam
vidio prozor na zgradi prekoputa, u kojemu je visjelo nekoliko papirnatih izrezanih
likova - ptica, oblak, krava, maka, vidio sam njihove jasno oblikovane obrise
spojene u jedno. Kao i prije, nigdje nije bilo nikoga, a nisu se uli ni ikakvi
umovi. Osjeao sam se kao da ivim sam u izvanredno odravanoj ruevini.

U Zonu C ljudi su poeli pristizati malo poslije pet. Gledajui kroz kuhinjski
prozor, vidio sam tri ene kako prolaze ispod. Sve su imale eire od kojih nisam
mogao odrediti koliko imaju godina, ali prema njihovim glasovima reklo bi se da
nisu bile ba mlade. Ubrzo su nestale iza ugla, a iz istog smjera pojavile su se jo
etiri ene, te su i one, kao i ona prva skupina, nestale iza istog ugla. Nad svime je
lebdjela veernja atmosfera. S prozora spavae sobe vidio sam drvee i liniju
breuljaka. Nad brdskim lancem poigravale su blijede zrake sunca.
Naoko i Reiko vratile su se zajedno u pola est. Naoko i ja pozdravili smo se kao
da se vidimo prvi put. Djelovala je kao da joj je zbilja neugodno. Reiko je
primijetila moju knjigu i pitala to itam. arobni brijeg Thomasa Manna, rekao
sam joj.
- Kako si mogao ovamo donijeti takvu knjigu? - pitala je. Naravno, imala je pravo.
Reiko je onda skuhala kavu za nas troje. Rekao sam Naoko da je Smeekoulja
naglo nestao, i kako mi je posljednjega dana dao krijesnicu.
- Ba mi je ao to je otiao - rekla je. - Htjela sam da mi jo pria o njemu.
Reiko je pitala tko je Smeekoulja, pa sam joj ispriao o njegovim ludorijama i
izmamio iz nje salve smijeha. Svijet je bio miran i pun smijeha dok god se priaju
prie o Smeekouljau. U est smo otili u glavnu zgradu na veeru. Naoko i ja
jeli smo pohanu ribu sa zelenom salatom, kuhano povre, riu i miso juhu. Reiko
se ograniila na salatu od tjestenine i kavu, te jo jednu cigaretu.
- S godinama ovjek vie ne jede mnogo - rekla je kao da eli objasniti.
U blagovaonici je bilo jo dvadesetak ljudi. Dok smo jeli, stiglo ih je jo nekoliko,
a nekolicina je otila. Osim to je tu bilo ljudi svih dobi, cijeli prizor djelovao je
vrlo slino kao veera u mome domu. Razlikovao se tek po jednolinoj glasnoi
razgovora. Nije bilo bunih glasova ni apata, nitko se nije glasno smijao niti
okirano uzvikivao, nitko nije galamio i pretjerano gestikulirao; uli su se tek tihi
razgovori, svi jednakog intenziteta. Ljudi su jeli u skupinama od tri do pet, i u
svakoj je bio samo jedan govornik, kojega su drugi sluali kimajui glavom i
zainteresirano mumljajui, a kad bi ta osoba zavrila, razgovor bi povela idua.
Nisam uo to govore, ali nain njihova govora podsjeao me na udnu partiju
tenisa koju sam vidio u podne. Pitao sam se govori li i Naoko tako kad je s njima, i,
zaudo, osjetio sam alac usamljenosti pomijean s ljubomorom.

Za stolom iza mene neki proelavi ovjek u bijelom koji je izgledao kao pravi
doktor drao je govor mladom ovjeku nervozna izgleda s naoalama i nekoj
sredovjenoj eni vjeverijeg lica, o uincima besteinskog stanja na izluivanje
eluanih sokova. Sluali su ga povremeno komentirajui: "Boe moj!" ili
"Zbilja?" - ali to sam due sluao kako proelavi ovjek govori, sve sam manje
bio siguran da je doista lijenik, unato bijelom ogrtau.
Nitko u blagovaonici nije obratio posebnu pozornost na mene. Nitko se nije
zagledao, pa ak ni primijetio da sam ondje. Moja prisutnost kao da je bila posve
normalan dogaaj.

Samo se jednom ovjek u bijelome okrenuo i pitao me - Koliko ostajete?

- Dvije noi - rekao sam. - Odlazim u srijedu.
- Lijepo je ovdje u ovo doba godine, zar ne? Ali doite nam opet u zimu. Kad je
sve bijelo, onda je osobito lijepo.
- Naoko e moda ve izii dok zasnijei - rekla mu je Reiko.
- Tono, ali svejedno, zima je vrlo lijepa - ponovio je on mrko. Bio sam sve
nesigurniji je li doktor ili nije.
- O emu vi ovdje razgovarate? - pitao sam Reiko, koja kao da me nije posve
shvaala.
- O emu razgovaramo? O obinim stvarima. to se toga dana dogodilo, ili koje
knjige itamo, ili kakvo e sutra biti vrijeme, znate ve. Nemojte mi rei da se
pitate skau li ljudi na noge i viu li neto kao: "Sutra e pasti kia ako veeras
polarni medvjed pojede zvijezde!"
- Ne, ne, naravno da ne - rekao sam. - Samo se pitam o emu su svi ti tihi
razgovori.
- Ovo je tiho mjesto, pa i ljudi govore tiho - rekla je Naoko. - Skupila je riblje kosti
u kraj tanjura na urednu hrpicu i potapkala usta rupiem.
- Ovdje nema potrebe dizati glas. Nikoga ni u to ne mora uvjeravati, niti mora
privlaiti neiju pozornost.
- Valjda - rekao sam, ali dok sam jeo u tom tihom okruenju, iznenaeno sam
shvatio da mi nedostaje amor ljudi. Poelio sam uti smijeh i ljude koji bez
razloga viu i govore pretjerane stvari. Od takve sam buke proteklih mjeseci bio
umoran, ali dok sam sjedio i jeo ribu u toj neprirodno tihoj prostoriji, nisam se
mogao opustiti. Blagovaonica je odisala ozrajem specijaliziranog sajma za alatne
strojeve. Ljudi koje silno zanima neko specijalizirano podruje okupljaju se na
odreenome mjestu i razmjenjuju informacije koje razumiju samo oni.

Kad sam se nakon veere vratio u sobu, Naoko i Reiko objavile su da e otii u
zajedniku kupaonicu Zone C i da se, ako nemam nita protiv tua, mogu istuirati
u njihovoj kupaonici. Tako u uiniti, rekao sam, i nakon to su otile svukao sam
se, istuirao i oprao kosu. U ormaru za knjige naao sam plou Billa Evansa i
upravo sam suio kosu i sluao je kad sam shvatio da je to ploa koju smo sluali u
Naokinoj sobi na njezin roendan, one noi kad je plakala i ja sam je zagrlio. Bilo
je to prije samo est mjeseci, ali inilo mi se da pripada mnogo davnijoj prolosti.
Moda se tako inilo jer sam o tome tako esto mislio - preesto, toliko da je moje
poimanje vremena ve bilo iskrivljeno.

Mjesec je bio tako sjajan da sam ugasio svjetla i ispruio se na kauu da posluam
glasovir Billa Evansa. Navirui kroz prozor, mjeseina je bacala duge sjene i
zapljuskivala zidove nijansama razblaena tua. Iz ruksaka sam izvadio tanku
limenu ploku, pustio da mi se usta napune konjakom iz nje, osjetio kako toplina
lagano klizi mojim grlom sve do eluca, a odatle se iri dalje po svim udovima.
Nakon posljednjeg gutljaja zatvorio sam ploku i vratio je u ruksak. Sad kao da se i
mjeseina ljuljala u ritmu glazbe.
Dvadeset minuta kasnije Naoko i Reiko vratile su se s kupanja.
- O! Ovdje je bilo tako mrano da smo pomislile kako si se spakirao i vratio u
Tokio! - uzviknula je Reiko.
- Nema anse - rekao sam. - Ovako sjajan Mjesec nisam vidio godinama. Htio sam
ga gledati uz ugaeno svjetlo.
- Ba je lijepo - rekla je Naoko. - Reiko, imamo li jo one svijee od zadnje
redukcije?
- Vjerojatno, u ladici u kuhinji.
Naoko je iz kuhinje donijela veliku bijelu svijeu. Ja sam je zapalio, nakapao malo
voska u tanjur i zalijepio. Reiko je na njezinu plamenu zapalila cigaretu. Dok smo
tako sjedili uz svjetlost svijee usred nepomuene tiine, poelo mi se initi kao da
smo ostali sami na nekom dalekom rubu svijeta. Spokojne mjeseeve sjene i
lelujave sjene svijee susretale su se i stapale na bijelim zidovima stana.
Naoko i ja sjedili smo jedno uz drugo na kauu, a Reiko se smjestila u stolac za
ljuljanje suelice nama.
- Jesi li za malo vina? - pitala me Reiko.
- Smijete piti? - pitao sam donekle iznenaeno.
- Pa, ba i ne - rekla je Reiko, eui usku s primjesom neugode. - Ali uglavnom
nam gledaju kroz prste. Ako je samo vino ili pivo i ako ne pijemo previe. Moj
prijatelj koji radi ovdje tu i tamo mi poneto kupi.
- Mi prireujemo vlastite pijanke - rekla je Naoko nestano. - Samo nas dvije.
- Lijepo - rekao sam.
Reiko je iz hladnjaka uzela bocu bijelog vina, otvorila je vadiepom i donijela tri
ae. Vino je bilo pitko i ukusno, kao da je domae. Kad je ploa zavrila, Reiko je
ispod kreveta izvadila gitaru, i nakon to ju je ugodila njeno je promatrajui,
poela je svirati polaganu Bachovu fugu. Svako malo promaila bi neku notu, ali
bio je to pravi Bach, s pravim osjeajem - topao, intiman, i pun radosti
muziciranja.
- Ovdje sam poela svirati gitaru - rekla je Reiko. - U sobama nema glasovira,
naravno. Samouka sam i nemam prste za gitaru, pa nikad neu biti jako dobra, ali
oboavam taj instrument. Malen je, jednostavan i lagan, neto kao mala topla
sobica. Odsvirala je jo jednu kratku Baehovu skladbu, neto iz neke suite. Dok su
mi oi poivale na plamenu svijee, pijuckao sam vino i sluao Reikinog Bacha te
osjeao kako napetost u meni polako nestaje. Kad je Reiko zavrila s Bachom,
Naoko ju je zamolila da svira neto od Beatlesa.
- Vrijeme je za glazbene elje - rekla je Reiko, namigujui mi. - Svaki dan me tjera
da sviram Beatlese, ja sam joj glazbeni rob.
Unato prosvjedu, Reiko je odsvirala sasvim pristojnu Michelle.
- Ta je dobra - rekla je. - Tu pjesmu stvarno volim. - Otpila je gutljaj vina i odbila
dim cigarete. - Osjeam se kao da sam na velikoj livadi dok pada blaga kia.
Onda je odsvirala Nowhere Man i Juliju. Dok je svirala, tu i tamo bi sklopila oi i
poela mahati glavom. Nakon pjesme vratila bi se vinu i cigaretama.
- Sviraj Norveku umu - rekla je Naoko.
Reiko je iz kuhinje donijela porculansku macu koja moli. Bila je to kasica, i Naoko
je iz novanika izvadila novi od 100 jena te ga ubacila kroz prorez.
- to sve ovo znai? - pitao sam.
- To je pravilo - rekla je Naoko. - Kad zatraim Norveku umu, moram staviti 100
jena u kaicu. Ta mi je omiljena, pa zato volim platiti za nju. Traim je kad mi se
jako slua.
- A ja tako zaraujem za cigarete! - rekla je Reiko.
Reiko je dobro razgibala prste, a onda je odsvirala Norveku umu. Opet je svirala
osjeajno, ali nije se preputala sentimentalnosti. I ja sam iz depa izvadio novi
od 100 jena i ubacio ga u kaicu.
- Hvala - rekla je Reiko s draesnim osmijehom.
- Ta pjesma zna me tako rastuiti - rekla je Naoko. - Ne znam, valjda zamiljam
sebe kako lutam nekom dubokom umom. Sama sam, hladno je i mrano, i nitko
me ne dolazi spasiti. Zato je Reiko nikad ne svira osim ako zatraim. - To zvui
kao Casablanca - rekla je Reiko smijui se. Nakon Norveke ume odsvirala je
nekoliko bossa nova, a ja nisam skidao oiju s Naoko. Kao to je napisala u pismu,
izgledala je zdravije nego prije, onako preplanula, tijela vrstog od tjelovjebe i
rada na otvorenom. Oi su joj i dalje bile kao dva duboka, bistra jezera, a njene
malene usnice jo su stidljivo podrhtavale, ali sve u svemu njezina se ljepota
poela prometati u ljepotu zrele ene. Onaj otar rub - studena otrina tanke otrice
- koja bi se katkad mogla nazrijeti u sjenama njezine ljepote sad je gotovo nestala,
a umjesto toga nad njom je sada lebdio neki neobino blaen, tih spokoj.

Ganula me ta njezina nova, njena ljepota, i zaprepastila pomisao da se ena moe

toliko promijeniti u samo pola godine. Osjetio sam da me privlai jednako kao i
uvijek, moda ak i vie nego prije, ali pomisao na ono to je u meuvremenu
izgubila takoer me raalostila. Nikad vie nee je krasiti ona ljepota, zaokupljena
samo sobom, koja kao da hodi vlastitim, neovisnim putem, samo u mladih
djevojaka i nigdje vie. Naoko je rekla da je zanima kako provodim dane. Priao
sam joj o studentskom trajku i o Nagasavi. Bilo je to prvi put da sam joj ga
spomenuo. Bio mi je pravi izazov tono joj opisati njegovu udnovatu ljudskost,
jedinstvenu filozofiju, te njegovu neusredotoenu etiku, ali inilo se da je Naoko
napokon shvatila to joj elim rei.

Zatajio sam injenicu da s njim idem u lov na cure, te joj otkrio samo to da je taj
neobini mladi jedina osoba u domu s kojom se druim. Sve to vrijeme Reiko je
vjebala Baehovu fugu koju je ve odsvirala, povremeno uzimajui stanku da
otpije vino i popui cigaretu.
- Djeluje mi kao udna osoba - rekla je Naoko.
- I jest udan - rekao sam.
- Ali tebi se svia?
- Nisam siguran - rekao sam. - Mislim da ne mogu rei kako mi se ba svia.
Nagasava ti se ne moe svidjeti ili ne svidjeti. On se ne trudi svidjeti. U tom smislu
vrlo je poten, ak stoik. Nikoga se ne trudi zavarati.
- Stoik koji spava sa svim tim curama? E, to je zbilja udno - rekla je Naoko,
smijui se. - S koliko je cura spavao?
- Mislim da je ve dolo do osamdeset - rekao sam. - Ali u njegovu sluaju, to je
brojka vea, svaki in sve mu manje znai. to i mislim da eli postii.
- I ti to zove stoikim?
- Za njega jest.
Naoko je neko vrijeme razmiljala o mojim rijeima. - Ja mislim da je on mnogo
bolesniji u glavu nego ja - rekla je.
- I ja isto - rekao sam. - Ali on je u stanju sve svoje nastrane osobine uklopiti u neki
logiki sustav. Genijalan je. Da ga ovamo dovede, izaao bi za dva dana. "Ma da,
sve ja to znam", rekao bi. "Razumijem sve to vi tu radite." Takav je on tip. Takve
ljudi potuju.
- A ja sam valjda sasvim negenijalna - rekla je Naoko. - Ja uope ne razumijem to
oni ovdje rade - ba kao to ne razumijem ni sebe.
- Nije to zato to nisi pametna - rekao sam. - Normalna si ti. Ja imam tone stvari
koje ne razumijem o sebi. Oboje smo normalni: obini.
Naoko je podigla noge na rub kaua i naslonila bradu na koljena. - Htjela bih znati
vie o tebi.
- Ja sam obian deko - imam obinu obitelj, obian odgoj, obino lice, obine
ocjene, obine misli u glavi.
- Ti oboava Scotta Fitzgeralda... Nije li on rekao da ne treba vjerovati onome tko
sebe naziva obinim ovjekom? Ti si mi posudio tu knjigu! - rekla je Naoko s
nestanim osmijehom.
- Tono - rekao sam. - Ali ovo nije afektacija. Ja doista duboko u sebi vjerujem da
sam obian. Vidi li ti u meni neto to nije obino?
- Naravno da vidim! - rekla je Naoko pomalo razdraeno.
- Zar ne shvaa? to misli, zato sam spavala s tobom? Jer sam bila previe
pijana pa bih spavala s bilo kim?
- Ne, naravno da to ne mislim - rekao sam.
Naoko je dugo utjela, gledajui u svoje none prste. Ne znajui to da kaem,
otpio sam vino.
- S koliko si ti cura spavao, Toru? - pitala je Naoko siunim glasiem, kao da joj
je ta misao upravo pala na pamet.
- Osam-devet - odgovorio sam iskreno.
Reiko je gitara ispala u krilo. - A nema jo ni dvadeset! - rekla je. - Kakav ti to
ivot vodi?
Naoko je i dalje utjela i promatrala me svojim bistrim oima. Ispriao sam Reiko
o prvoj djevojci s kojom sam spavao i kako smo raskinuti. Nisam je mogao
zavoljeti, objasnio sam. Onda sam joj ispriao kako sam pod Nagasavinim
mentorstvom spavao sa svim onim curama.
- Ne opravdavam se, ali bio sam u agoniji - rekao sam Naoko.
- Viao sam te gotovo svaki tjedan, razgovarali smo, a znao sam da u srcu nosi
samo Kizukija. To me je boljelo. Jako me boljelo. Mislim da sam zato spavao s
nepoznatim curama.
Naoko je nekoliko trenutaka odmahivala glavom, a onda je podigla glavu i
pogledala me. - Onaj put si me pitao zato nisam spavala s Kizukijem, zar ne?
Zanima li te jo?
- Mislim da to zbilja moram znati - rekao sam.
- I ja mislim - rekla je Naoko. - Mrtvi e uvijek biti mrtvi, a mi moramo ivjeti
dalje.
Kimnuo sam. Reiko je stalno iznova svirala onaj komplicirani dio, pokuavajui ga
nauiti.
- Bila sam spremna spavati s njim - rekla je Naoko, otkopavajui pangu i
rasputajui kosu. Po rukama je premetala tu stvaricu leptirova oblika. - I
naravno, on je htio spavati sa mnom. Pa smo pokuali. Puno smo pokuavali. Ali
nikad nije uspjelo. Nismo mogli. Tada nisam znala zato, i jo ne znam. Voljela
sam ga, i nisam se brinula zbog gubitka nevinosti. Rado bih uinila sve to je traio
od mene. Ali nikad nismo uspjeli.

Naoko je opet podigla rasputenu kosu i privrstila je kopom.

- Nisam se mogla navlaiti - rekla je siunim glasiem. - Nikad mu se nisam
otvorila. Tako da je uvijek boljelo. Bila sam previe suha, previe je boljelo.
Pokuali smo sa svim i svaim -kremicama i tako to - ali i dalje me boljelo. Pa sam
se koristila prstima, ili ustima. Uvijek bih mu to tako uinila. Zna to elim rei.
utke sam kimao.
Naoko je upravila pogled kroz prozor, u Mjesec, koji je sada izgledao vei i sjajniji
nego ikad prije. - Nikad nisam htjela govoriti o ovome - rekla je. - Htjela sam to
zatvoriti u srcu. Da bar jo mogu. Ali moram govoriti o tome. Ne znam odgovor.
Hou rei, bila sam dosta mokra onoga puta kad sam spavala s tobom, zar ne?
- A-ha - rekao sam.
- Bila sam mokra od trenutka kad si uao u moj stan na moj dvadeseti roendan.
Htjela sam da me grli. Htjela sam da me svue, da me dira posvuda i da ue u
mene. Nikad se prije nisam tako osjeala. Zato? Zato se sve tako dogaa? Hou
rei, njega sam stvarno voljela.
- A mene ne - rekao sam. - Zanima te zato si to osjeala prema meni, iako me nisi
voljela?
- Oprosti - rekla je Naoko. - Ne elim te povrijediti, ali toliko mora shvatiti:
Kizuki i ja imali smo odnos koji je bio uistinu poseban. Bili smo zajedno od svoje
tree godine. Tako smo odrastali: stalno smo bili zajedno, stalno smo razgovarali,
savreno smo se razumjeli. Kad smo se prvi put poljubili - u prvom razredu srednje
- bilo je jednostavno prekrasno.
Kad sam dobila prvu mjesenicu, otrala sam k njemu i rasplakala se kao malo
dijete. Tako smo bili bliski. Nakon to je umro, nisam znala kako se odnositi prema
drugim ljudima. Nisam znala to znai voljeti nekoga drugog.
Posegnula je za aom vina na stolu, ali uspjela ju je samo prevrnuti i proliti vino
na sag. Kleknuo sam i dohvatio au, te je vratio na stol. - eli li jo malo popiti?
- pitao sam. Naoko je neko vrijeme utjela, a onda je najednom briznula u pla, sva
uzdrhtala. Klonuvi, zarila je lice u ake i poela jecati bez daha, s istom onom
silinom kao one noi sa mnom. Reiko je odloila gitaru i sjela kraj Naoko, milujui
joj lea. Kad ju je obgrlila rukom, Naoko je zagnjurila lice na njezine grudi poput
djeteca.
- Zna - rekla mi je Reiko - moda bi bilo dobro da se malo ode proetati. Moda
na dvadeset minuta. Oprosti, ali mislim da bi joj to pomoglo.
Kimnuo sam glavom i ustao, navlaei demper preko koulje. - Hvala to ste
uskoili - rekao sam Reiko.
- Nema na emu - rekla je ona namignuvi mi. - Nisi ti kriv. Bez brige, kad se
vrati bit e dobro.
Noge su me odnijele niz cestu, koja je bila rasvijetljena udnovato nestvarnom
mjeseinom, i dalje u umu. Na takvoj mjeseini svi zvui poprimili su neki
neobian odjek. uplji zvuk mojih koraka kao da je dolazio iz drugoga smjera, kao
da sluam nekoga kako hoda po dnu mora. Iza sebe bih svako malo zauo neko
krckanje ili utanje. Nad umom je lebdjela teka koprena, kao da none ivotinje
zadravaju dah i ekaju da proem.

Na mjestu gdje se puteljak strmo uspinjao meu drvee sjeo sam i pogledao prema
zgradi u kojoj je ivjela Naoko. Bilo je lako pogoditi koja je njezina soba. Samo
sam trebao pronai jedini prozor u kojemu je podrhtavalo slabo svjetlo. Dugo,
dugo sam gledao u tu osvijetljenu toku. Podsjetila me na neto poput posljednjeg
otkucaja umirueg ara neke due. Htio sam skupiti ruke nad onim to je ostalo da
ga odrim na ivotu. Gledao sam i gledao onako kako je Jay Gatsby noima gledao
siuno svjetlo na suprotnoj obali.

Kad sam se pola sata kasnije vratio na prednji ulaz zgrade, uo sam kako Reiko
vjeba gitaru. Tiho sam se uspeo stubama i kucnuo na vrata stana. Unutra nije bilo
ni traga od Naoko. Reiko je sama sjedila na sagu i svirala gitaru. Prstom je
pokazala na vrata spavae sobe da mi kae kako je Naoko ondje. Onda je spustila
gitaru na pod i sjela na kau, pozivajui me da sjednem kraj nje i rasporeujui
ostatak vina na nae dvije ae.
- Naoko je dobro - rekla je, dotiui mi koljeno. - Bez brige, samo se mora malo
odmoriti. Smirit e se. Malo se uzrujala. Hoe u meuvremenu proetati sa
mnom?
- Moe - rekao sam.
Reiko i ja polagano smo se uputili stazom osvijetljenom ulinim lampama. Kad
smo stigli do teniskih i koarkakih terena, sjeli smo na klupu. Ona je ispod klupe
dohvatila koarkau loptu i poela je prevrtati po rukama. Onda me zapitala igram
li tenis. Znam igrati, rekao sam, ali nisam dobar.
- A koarku?
- Nije mi taj sport jaa strana - rekao sam.
- A koji ti je sport jaa strana? - pitala je Reiko, a krajici oka naborali su joj se u
osmijeh. - Osim spavanja s curama.
- Ni u tome nisam ba dobar - rekao sam, a njezine su me rijei zapekle.
- Samo se alim - rekla je. - Ne ljuti se. Ali zbilja, reci, to ti dobro ide?
- Nita posebno. Imam stvari koje volim raditi.
- Recimo?
- Planinarenje. Plivanje. itanje.
- Dakle, voli sve raditi sam?
- Valjda. Nikad me ne bi mogle uzbuditi igre koje se igraju s drugim ljudima.
U njih se ne mogu uivjeti. Izgubim interes.
- Onda mora doi na zimu. Idemo na skijako tranje. To bi ti se sigurno svidjelo,
cijeli dan tapka naokolo po snijegu, dobro se oznoji. - Pod svjetlom uline
svjetiljke Reiko je promatrala svoju ruku kao da prouava neko antikno glazbalo.
- Je li Naoko esto takva? - pitao sam.
- Tu i tamo - rekla je Reiko, gledajui sad u lijevu ruku. - Svako malo se uzruja i
tako rasplae. Ali to je u redu. Daje oduka osjeajima. Strano je kada to ne
moe. Kad ti se osjeaji nakupe unutra, stvrdnu i odumru, onda si u velikoj gabuli.
- Jesam li ja rekao neto to nisam smio?
- Ba nita. Ne brini se. Samo iskreno govori to misli. To je najbolje. Moda
katkad malo boli, i netko se moe uznemiriti kao Naoko, ali dugorono je to
najbolje. Tako se mora ponaati ako zbilja eli da Naoko ozdravi. Kao to sam ti
na poetku rekla, ne smije toliko misliti da joj eli pomoi, nego se mora eljeti
sam oporaviti tako to e njoj pomoi da se oporavi. Tako se to ovdje radi. Dakle,
mora biti iskren i rei sve to ti padne na pamet, bar dok si tu. To vani nitko ne
radi, zar ne?
- Mislim da ne - rekao sam.
- Svojedobno sam viala svakakve ljude kako dolaze i odlaze odavde - rekla je -
moda ak previe ljudi. Tako da obino im nekoga vidim znam hoe li mu biti
bolje ili nee, gotovo instinktivno. Ali u Naokinu sluaju nisam sigurna. Uope
nemam pojma to e biti s njom. Koliko se meni ini, moe se stopostotno
oporaviti ve idueg mjeseca, ili ovako moe nastaviti jo godinama. Dakle,
stvarno vam ne mogu rei to da inite, osim onog najopenitijeg savjeta: budite
iskreni i pomaite jedno drugome.
- Zato vam je tako teko rei to e biti s Naoko?
- Vjerojatno zato to je toliko volim. Mislim da mi osjeaji smetaju pa je ne vidim
jasno. Hou rei, zbilja je volim. Ali osim toga, ona ima gomilu drugih problema
koji su svi jedni s drugima upetljani, pa je teko razrijeiti samo jedan. Moda e
dugo trebati da se svi razmrse, ali neto bi ih moglo potaknuti da se razrijee svi
odjednom. To je tako. I zato u svezi s njom nisam sigurna.
Opet je uzela loptu, zavrtjela je u rukama i odbila o zemlju.
- Najvanije je ne dopustiti sebi da izgubi strpljenje - rekla je Reiko. - To je jo
jedan savjet koji ti mogu dati: ne budi nestrpljiv. ak i ako je sve tako zamreno da
ne moe nita, ne oajavaj, nemoj da ti pukne film pa da pone cimati jedan
koni prije nego to se da odrijeiti. Mora shvatiti da e taj proces biti dugaak i
da ete polako rjeavati stvari, jednu po jednu. Misli da e moi?
- Mogu pokuati - rekao sam.
- Moda e dugo trajati, zna, a ak i onda moda se nee potpuno oporaviti. Jesi li
mislio na to?
Kimnuo sam glavom.
- Teko je ekati - rekla je, udarajui loptom o zemlju. - Posebice kad si u toj dobi.
Samo sjedi i ekaj da se oporavi. Bez rokova, bez jamstava. Misli da e moi?
Voli li je toliko?
- Nisam siguran - rekao sam iskreno. - Kao ni Naoko, ni ja nisam siguran to tono
znai nekoga voljeti. Premda je ona to malo drukije mislila. Ali ja elim dati sve
od sebe. Moram, inae neu znati kamo. Kao to ste rekli, Naoko i ja moramo
spasiti jedno drugo. To je jedini nain da ijedno bude spaeno.
- A hoe li nastaviti spavati s curama koje sretne?
- Ne znam ni to s time da radim - rekao sam. - to mislite? Da ekam i
masturbiram? Ni tu ba nemam kontrolu nad situacijom.
Reiko je spustila loptu na zemlju i potapala me po koljenu. - Sluaj - rekla je -
neu ti rei da prestane spavati s curama. Ako tebi to ne smeta, onda je u redu. To
je ipak tvoj ivot, to ti mora odluiti. Ja samo kaem da se ne bi smio troiti na
neki neprirodan nain. Razumije to elim rei? To bi bila velika teta.
Devetnaesta i dvadeseta godina predstavljaju kljunu etapu u sazrijevanju
karaktera, i ako dopusti sebi da postane izopaen u toj dobi, to e ti u kasnijim
godinama priinjavati bol. Istina je. Zato dobro o tom razmisli. Ako se eli brinuti
za Naoko, brini se za sebe. Rekao sam da u razmisliti o tome.

- I ja sam jednom imala dvadeset. Jednom davno. Moe li vjerovati?

- Naravno da vjerujem.
- U srcu?
- U srcu - rekao sam nasmijeivi se.
- A bila sam i zgodna. Ne kao Naoko, ali bogme dosta zgodna. Nisam imala sve
ove bore.
Rekao sam da mi se njezine bore jako sviaju. Zahvalila mi je.
- Ali nikad nijednoj drugoj eni nemoj rei da ti se sviaju njene bore - dodala je. -
Ja to volim uti, ali ja sam iznimka.
- Bit u oprezan - rekao sam.
Izvukla je novanik iz depa na hlaama i pruila mi fotografiju iz pretinca za
kartice. Bila je to kolor fotografija slatke djevojice od desetak godina na skijama
u arenom skijakom odijelu, koja je stajala na snijegu i draesno se smijala u
kameru.
- Nije li lijepa? Moja ki - rekla je Reiko. - Poslala mi ju je u sijenju. Sad joj je
koliko - devet godina.
- Ima va osmijeh - rekao sam, vraajui sliku. Reiko je stavila novanik u dep, te,
mrcnuvi, zatakla cigaretu meu usnice i zapalila je.
- Trebala sam biti koncertna pijanistica - rekla je. - Imala sam talenta, i ljudi su to
prepoznali i radili strku oko mene dok sam odrastala. Pobjeivala sam na
natjecanjima i imala najvie ocjene na konzervatoriju, a nakon diplome trebala sam
studirati u Njemakoj. Nijednog oblaka na vidiku. Sve je ilo savreno, a kad i
nije, uvijek je postojao netko tko e to popraviti. Ali onda se jednoga dana neto
dogodilo, i sve se raspalo. Bila sam na posljednjoj godini konzervatorija, i
primicalo se dosta vano natjecanje. Stalno sam vjebala za njega, ali onda mi se
najednom mali prst na ruci prestao micati. Ne znam zato, ali jednostavno je
prestao. Pokuala sam ga masirati, namakati u vruoj vodi, nekoliko dana pauzirati
od vjebanja: nita nije pomagalo. Onda sam se uplaila i otila doktoru. Proveli su
sve mogue pretrage, ali nita nisu nali. Sa samim prstom je sve bilo u redu, i
ivci su bili u redu, tako su rekli: nije bilo razloga da se prestane micati. Problem je
morao biti psihike prirode. Onda sam otila psihijatru, ali ni on nije znao to mi
je. Vjerojatno stres pred natjecanje, rekao je, i savjetovao mi da se na neko vrijeme
maknem od glasovira.

Reiko je duboko udahnula i ispuhnula dim. Onda je nekoliko puta istegnula vrat na
stranu.
- I tako sam se otila oporaviti baki na obalu Izua. Mislila sam da u zaboraviti na
to natjecanje i istinski se opustiti, provesti nekoliko tjedana daleko od glasovira i
initi to mi doe. Ali bilo je beznadno. Mislila sam samo o glasoviru. Moda vie
nikad neu moi pomaknuti prst. Kako u ivjeti ako se to dogodi? Po mozgu su
mi se stalno vrtjele iste misli. A nije ni udo: do tada je glasovir bio cijeli moj
ivot. Poela sam svirati s etiri godine, i dok sam odrastala mislila sam samo na
glasovir, ni na to drugo. Nikad nisam obavljala kuanske poslove da ne ozlijedim
prste. Ljudi su obraali pozornost na mene samo zbog jednoga: mog dara za
sviranje. Uzmite glasovir djevojci koja je tako odrastala, i to ostane? A onda,
kljoc. U glavi mi je nastala potpuna zbrka. Sve se smrailo.
Bacila je cigaretu na zemlju i ugasila je nogom, a onda jo nekoliko puta nakrivila
vrat.
- To je bio kraj moga sna o pijanistikoj karijeri. Provela sam dva mjeseca u
bolnici. Poela sam micati prstom ubrzo nakon to sam stigla, pa sam se vratila na
konzervatorij i diplomirala, ali neega je u meni nestalo. Neki dragulj energije ili
neto takvo nestalo je - ishlapjelo - iz moga tijela. Doktor je rekao kako nemam
dovoljno umne snage da bih postala profesionalni pijanist, pa mi je savjetovao da
na to zaboravim. I tako sam nakon diplome pouavala uenike kod kue. Ali
razdirala me strana bol. Bilo mi je kao da mi vie nema ivota. Imala sam tek
malo vie od dvadeset, a najbolji dio ivota bio je iza mene. Shvaa li kako je to
uasno? Preda mnom su bile tolike mogunosti, a onda sam se jednoga dana
probudila i toga vie nije bilo. Gotovo je s pljeskom, nitko vie nee oko mene
raditi strku, nitko mi nee govoriti kako sam nevjerojatna.
Dan za danom provodila sam u kui pouavajui susjedsku djecu Beverovim
vjebama i sonatinama. Bila sam toliko jadna, stalno sam plakala. to li sam sve
propustila! Sluala sam kako ljudi mnogo manje daroviti od mene osvajaju druga
mjesta na natjecanjima ili dre recital u toj i toj dvorani, i suze bi mi potekle
potokom.
- Moji roditelji hodali su oko mene na prstima da me neim ne povrijede. Ali znala
sam koliko su razoarani. Njihova ki, kojom su se tako ponosili, najednom je
postala bivi duevni bolesnik. Ne mogu me ak niti udati. Kad ivi s nekim,
osjea to misle, i to mi je bilo grozno. Bojala sam se izii, bojala sam se da me
susjedi ogovaraju. I onda, kljoc. Opet isto - zbrka, mrak. To mi se dogodilo u
dvadeset etvrtoj, i taj put u sanatoriju sam provela sedam mjeseci. Ne u ovom: u
pravoj ludnici s visokim zidovima i zakljuanim kapijama. Bila je to prljava
ustanova bez glasovira. Nisam znala to u sa sobom. Samo sam znala da elim to
prije izii, pa sam se oajniki trudila oporaviti. Sedam mjeseci: dugih sedam
mjeseci. Tad su mi se poele pojavljivati bore.

Reiko se nasmijeila, a usnice su joj se iroko razvukle.

- Nedugo nakon to sam izila iz bolnice upoznala sam nekoga i udala se. Bio je
godinu dana mlai od mene, inenjer, radio je u tvornici zrakoplova, ja sam ga
pouavala. Dobar ovjek. Nije mnogo govorio, ali bio je srdaan i iskren. Uzimao
je satove kod mene est mjeseci, a onda me najednom zaprosio. Tek tako - jednoga
dana dok smo poslije sata pili aj. Vjeruje li ti to? Nikad nismo izlazili niti se
drali za ruke. Uhvatio me posve nespremnu. Rekla sam mu da se ne mogu udati.
Rekla sam da mi je drag i svia mi se kao osoba, ali iz nekih se razloga ne mogu
udati za njega. Htio je znati iz kojih, pa sam mu sve sasvim otvoreno objasnila - da
sam dvaput bila u bolnici zbog sloma ivaca. Rekla sam mu sve - to je bio uzrok,
u kakvu sam stanju, i kako postoji mogunost da se to ponovi. Kazao je da mora
malo razmisliti, a ja sam mu rekla neka samo razmilja, koliko god mu vremena
treba. Ali kad je idueg tjedna doao na sat, rekao je da me i dalje eli za enu.
Zamolila sam ga da prieka tri mjeseca. Moemo se viati ta tri mjeseca, rekla
sam, i ako onda jo bude htio da se vjenamo, opet emo razgovarati.
- Tijekom ta tri mjeseca izlazili smo jednom tjedno. Ili smo posvuda, razgovarali o
svemu, i poeo mi se jako sviati. Kad sam bila s njim, osjeala sam kao da mi se
ivot napokon vratio. Kad bih bila nasamo s njim, osjeala sam veliko olakanje:
mogla sam zaboraviti na sve grozne stvari koje su mi se dogodile. Pa to onda ako
nisam uspjela postati koncertna pijanistica? Pa to onda ako sam morala boraviti u
mentalnoj ustanovi? Moj ivot nije zavrio. ivot je i dalje prepun divnih stvari
koje dotad nisam iskusila. Ako ni zbog ega drugoga, bila sam mu silno zahvalna
to je u meni probudio te osjeaje. Kad su prola tri mjeseca, opet me zaprosio. I
evo to sam mu rekla: "Ako eli spavati sa mnom, nemam nita protiv. Ni s kim
jo nisam spavala, a ti si mi vrlo drag, pa ako eli da vodimo ljubav, nemam ba
nita protiv. Ali udaja je neto sasvim drugo. Ako se oeni mnome, preuzet e sve
moje probleme, a oni su mnogo gori nego to moe zamisliti."
- Rekao je da ga nije briga, da ne eli samo spavati sa mnom, eli se oeniti, dijeliti
sve ono to imam u sebi. I to je zbilja mislio. Bio je ovjek koji e rei samo ono
to stvarno misli, i uiniti sve to je rekao. Pa sam pristala na udaju. Drugo nisam
mogla. Vjenali smo se, da vidimo, etiri mjeseca kasnije, mislim da je tako bilo.
Posvaao se s roditeljima zbog mene pa su ga se odrekli. Bio je iz stare obitelji iz
ruralnog dijela Sikokua. Raspitali su se o meni i saznali da sam dvaput bila u
bolnici. Nije ni udo to su se protivili tom braku. Uglavnom, nismo imali vjenani
obred. Samo smo otili matiaru, registrirali se i otputovali u Hakone na dvije noi.
To nam je bilo dovoljno: bili smo sretni. Napokon, do dana vjenanja ostala sam
djevica. Bilo mi je 25 godina! Vjeruje li ti to? Reiko je uzdahnula i opet podigla
koarkaku loptu.

- Mislila sam da e dok god sam s njim sve biti u redu - nastavila je. - Dok god sam
s njim, problema nee biti. To je najvanije za ovakve bolesti kakve mi imamo:
osjeaj povjerenja. Ako se predam u ruke toj osobi, bit u dobro. Ako se moje
stanje pone i mrvicu pogoravati - ako mi se odarafi i jedna daska u glavi - on e
odmah primijetiti, pa e to neopisivo brino i strpljivo popraviti, on e opet
zaarafiti ono to se razlabavilo, poslagat e sve upetljane konce. Ako imamo taj
osjeaj povjerenja, bolest se nee vratiti. Nema vie kljoc. Bila sam tako sretna!
ivot je bio divan! Osjeala sam se kao da me netko izvukao iz hladnog,
uzburkanog mora, umotao u deku i poloio u topli krevet. Dvije godine nakon
vjenanja rodila sam dijete, i onda sam imala zbilja pune ruke posla! Praktiki sam
zaboravila na bolest. Ujutro bih ustala i obavila kuanske poslove, te se brinula o
djetetu i kuhala muu ruak kad bi doao s posla. Svaki dan isto, ali ja sam bila
sretna. Bilo je to vjerojatno najsretnije razdoblje u mom ivotu. Koliko je trajalo,
pitam se? Bar do moje trideset i prve. A onda, odjednom, kljoc. Opet se dogodilo.
Raspala sam se.

Reiko je zapalila cigaretu. Vjetar je zamro. Dim se dizao u ravnoj crti i nestajao u
tami noi. Tek tada primijetio sam da se nebo napunilo zvijezdama.
- Neto se dogodilo? - pitao sam.
- Jest - rekla je - neto vrlo udno, kao da su mi postavili klopku. ak i sad me
proe jeza kad se toga sjetim.
Reiko je slobodnom rukom protrljala sljepoonicu. - Oprosti to te silim da sve ovo
slua. Doao si vidjeti Naoko, ne sluati moju priu.
- Ali zbilja bih je volio uti - rekao sam. - Ako nemate nita protiv, rado bih uo
sve do kraja.
- Pa - poela je Reiko - kad nam je ki krenula u vrti, opet sam poela svirati,
malo pomalo. Ne za druge ljude, samo za sebe. Poela sam s kratkim skladbama
Bacha, Mozarta, Scar-lattija. Nakon tako dugog razdoblja praznine, naravno, nije
mi se odmah vratio osjeaj za glazbu. I prsti mi se nisu htjeli micati kao neko. Ali
bila sam presretna to opet sviram glasovir. Drei ruke na tipkama, shvatila sam
koliko sam voljela glazbu - i udim za njom. Moi svirati sam sebi, to je divna
stvar.

- Kao to sam ve rekla, svirala sam od svoje etvrte godine, ali palo mi je na
pamet da nikad nisam svirala samo za sebe. Uvijek sam se trudila poloiti neki
ispit ili uvjebati zadanu skladbu da nekoga impresioniram. Sve su to, naravno,
vane stvari ako kani svladati neki instrument. Ali kad zade u odreene godine,
mora poeti svirati sebi. To je prava bit glazbe. Da bih to napokon shvatila,
morala sam izii iz elitnog drutva i prijei trideset prvi roendan. Poslala bih
dijete u vrti i brzo posvravala sve po kui, a onda bih sat ili dva provela svirajui
omiljenu glazbu. Dosad jo sve u redu, zar ne? Kimnuo sam glavom.

- A onda mi je jednoga dana dola u posjet gospoa iz susjedstva, koju sam

poznavala iz vienja na ulici, i zamolila me da njezinoj keri drim sate glasovira.
Nisam poznavala njezinu ker iako smo ivjeli u istoj etvrti, kue su nam bile
dosta daleko, ali prema eninim rijeima mala je prolazila kraj moje kue i svidjelo
joj se kako sviram. Jednom me je i vidjela, i sada gnjavi majku da joj dajem sate.
Bila je u etvrtom razredu, i ve je uzimala satove od mnogih uitelja, ali uvijek bi
neto polo po zlu, i sad nije imala nikoga.
Odbila sam je. Imala sam rupu od nekoliko godina, i moda bi imalo smisla uzeti
apsolutnog poetnika, ali nisam mogla hvatati korak s nekim tko je ve godinama
odlazio na sate. Osim toga, imala sam previe posla oko svoje keri, i premda to
nisam eni rekla, nitko ne moe s djetetom koje stalno mijenja uitelje. Onda me
ena zamolila da bar uinim njezinoj keri uslugu i jednom se s njom upoznam.
Bila je prilino nasrtljiva, i vidjela sam da me nee tek tako pustiti na miru, pa sam
pristala upoznati se s djevojicom - ali samo upoznati. Tri dana kasnije djevojica
je sama dola k meni. Bila je pravi aneo, posjedovala je neku istu, draesnu,
prozranu ljepotu. Imala je dugu sjajnu kosu, crnu kao svjee zamijean tu, vitke,
graciozne ruke i noge, bistre oi i njena ustaca koja su izgledala kao da ih je
netko isklesao. Kad sam je ugledala, ostala sam bez rijei.

Sjedei na mojem kauu pretvorila je moj dnevni boravak u otmjeni salon. Od

izravna pogleda na nju zaboljele su me oi: morala sam zakiljiti. Uglavnom, takva
je bila. I sad je jasno vidim.
Reiko je suzila oi kao da u tom asu zamilja djevojicu.
- Razgovarale smo cijeli sat uz kavu - o svemu i svaemu: glazbi, njezinoj koli,
ba svemu. Odmah sam vidjela da je pametna. Znala je voditi razgovor: imala je
jasna, otroumna razmiljanja i uroeni dar da iz drugoga izmami miljenje. To je
bilo gotovo zastraujue. Tad jo nisam mogla odrediti to je ini tako
zastraujuom. Samo sam primijetila kako je zastraujue inteligentna. Ali pred
njom sam izgubila svu normalnu mo rasuivanja koju sam moda imala. Njezina
ljepota i mladost toliko me se dojmila da sam sebe poela promatrati kao nie bie,
nezgrapni primjerak ljudske vrste koji o njoj misli sve najgore zbog vlastita
izopaenog i pokvarenog uma.
Reiko je nekoliko puta odmahnula glavom.
- Da sam lijepa i pametna kao ona, bila bih normalno ljudsko bie. to ti jo treba
ako si tako pametan i tako lijep? Zato bi muio i gazio one slabije i manje
vrijedne od sebe ako te svi tako vole? Kakvog je razloga moglo biti za takvo
ponaanje?
- Je li vam uinila neto strano?
- Pa, samo da kaem kako je mala bila patoloka laljivica. Jednostavno reeno,
bila je bolesno laljiva. Sve je izmiljala. A dok bi izmiljala sve te prie, i sama bi
u njih povjerovala. A onda bi sve oko sebe promijenila kako bi se uklopilo u
njezinu priu. Um joj je radio tako brzo da je stalno bila korak ispred tebe i
raiavala stvari koje bi se tebi inae uinile udnima, pa ti nikad ne bi palo na
pamet da lae. Kao prvo, nitko nikad ne bi posumnjao da bi takva lijepa djevojica
lagala o najobinijim stvarima. Ja u svakom sluaju ne. est mjeseci govorila mi je
hrpe lai prije nego sam i izdaleka naslutila da neto nije u redu. Lagala je o
svemu, a ja nikad nisam posumnjala. Znam da zvui blesavo.
- O emu je lagala?
- Kad kaem o svemu, mislim ba o svemu.
Reiko se sarkastino nasmijala. - Kad ljudi neto slau, moraju izmisliti gomilu
drugih lai kojima e potkrijepiti prvu. To se zove "mitomanija". Kad prosjeni
mitoman lae, obino je rije o bezazlenim primjercima pa veina ljudi primijeti.
Ali ta djevojica ne. Da bi sebe zatitila, i ne trepnuvi je bila u stanju izrei
najopakiju la. Zlorabila je sve to je mogla. A lagala je manje ili vie ovisno o
tome s kim je razgovarala. Majci ili bliskim prijateljima koji bi odmah primijetili
rijetko je lagala, a ako je morala, bila je jako, jako paljiva i izmiljala lai koje ne
bi procurile. Ili ako bi procurile, nala bi neko opravdanje ili bi se ispriala onim
svojim planim glasiem, a iz lijepih okica curile bi joj suze. Pa se vie nitko nije
mogao ljutiti na nju.

- Jo ne znam zato je izabrala mene. Jesam li joj ja bila samo jo jedna rtva, ili
izvor spasa? Jednostavno ne znam. Naravno, to sada i nije vano. Sad kad je sve
gotovo. Sad kad sam ovakva.
Uslijedila je kratka tiina.
- Ponovila je ono to mi je rekla njezina majka, da ju je dirnulo moje sviranje dok
je prolazila kraj kue. Nekoliko puta me vidjela na ulici i poela je prema meni
gajiti oboavanje. Upotrijebila je upravo tu rije: "oboavanje". Od toga sam jarko
pocrvenjela. Hou rei, da te "oboava" takva prekrasna lutkica! Ali ne mislim da
je u tome sasvim lagala. Ve sam bila zala u tridesete, i nikad nisam mogla biti
tako lijepa i pametna kao ona, a nisam ni imala nikakav poseban dar, ali oito sam
imala neto to ju je privuklo k meni, neto to joj je nedostajalo, pretpostavljam da
je bilo tako. Zacijelo ju je to isprva zainteresiralo. Kad se sada toga sjetim, ini mi
se da je bilo tako. I ne hvalim se.
- Ne, znam to hoete rei.
- Donijela je sa sobom neke note i pitala smije li mi neto odsvirati. Pa sam joj
dopustila. Bila je to jedna od Bachovih invencija. Izvedba joj je bila...zanimljiva.
Ili da kaem udna? Jednostavno, nije bila uobiajena. Naravno da nije bila
dotjerana. Ona nije ila u pravu kolu, a ono malo satova to je uzimala bilo je
neredovito; uglavnom je bila samouka. Zvuk joj je bio neizvjeban. Na audiciji za
glazbenu kolu odmah bi je odbili. Ali ona je to oivjela. Premda je 90% bilo
grozno, preostalih 10% bilo je tu: pod njezinim je prstima propjevalo: bila je to
glazba. I to Bachova invencija! Pa me zainteresirala. Poeljela sam saznati vie o
njoj.

- Ne treba rei da je svijet pun djece koja sviraju Bacha mnogo bolje od nje.
Dvadeset puta bolje. Ali veina njihovih izvedbi u sebi ne bi imala nita. Bile bi
uplje, prazne. Ova mala imala je lou tehniku, ali imala je malo onoga neeg to
ljude privlai -ili bar mene - da se uive u njezinu izvedbu. Pa sam odluila da bi je
moda vrijedilo poduavati. Naravno, nije dolazilo u obzir da je ponem pouavati
ispoetka, tako da postane profesionalka. Ali osjeala sam da od nje moda mogu
stvoriti sretnu pijanisticu kao to sam ja tada bila - i jo jesam - nekoga tko uiva
muzicirati samo za svoju duu. Ali pokazalo se da je to bila lana nada. Ona nije
bila od ljudi koji bi nenametljivo inili stvari za svoju duu. To dijete detaljno je
proraunavalo sva sredstva koja su mu bila na raspolaganju kako bi zadivilo druge.
Znala je tono to treba uiniti kako bi je ljudi cijenili i hvalili. I tono je znala
kakvom e izvedbom namamiti mene. Sve je proraunala, sigurna sam, i dala sve
od sebe da uvjeba najvanije odlomke specijalno za mene. Tono je mogu
zamisliti kako to radi.

- No ipak, ak i sad, nakon to mi je sve to postalo jasno, ja mislim da je to bila

prekrasna izvedba, i da je opet ujem, isti bi me trnci proeli. I sad kad znam sve o
njenim manama, lukav-tinama i laima, i dalje bih se najeila. Kaem ti, ima na
svijetu takvih stvari.
Reiko se suho i grubo nakaljala i zautjela.
- I, jeste li je uzeli za uenicu? - pitao sam.
- Jesam. Jedan sat na tjedan. Subotom ujutro. Subotom nije ila u kolu. Nijednom
nije izostala sa sata, nijednom nije zakasnila, bila je idealna uenica. Uvijek je
vjebala za sat. Nakon svakog sata pojele bismo kola i malo avrljale.
U tom trenu Reiko je pogledala na sat kao da se najednom neega sjetila.
- Zar se ne bismo trebali vratiti u sobu? Malo se brinem za Naoko. Nisi valjda ti
sada na nju zaboravio?
- Naravno da nisam - nasmijao sam se. - Samo sam se udubio u vau priu.
- Ako eli uti ostatak, sutra u ti ispriati. To je duga pria, preduga da se ispria
odjedanput.
- Vi ste prava eherezada.
- Znam - rekla je, smijui se sa mnom. - Nikad se nee vratiti u Tokio.
Vratili smo se istim putem po umskoj stazi i stigli do stana. Svijee su bile
utrnute, svjetla u dnevnoj sobi pogaena. Vrata spavae sobe bila su otvorena, a u
dnevni boravak dopiralo je svjetlo svjetiljke na nonom stoliu. Naoko je sjedila
sama na kauu, u polumraku. Presvukla se u komotnu plavu spavaicu, iji je
ovratnik vrsto stegnula oko vrata, a noge podvila pod sebe na kau. Reiko joj je
prila i poloila joj ruku na tjeme.

- Sad si dobro?
- Jesam. Oprosti - odgovorila je Naoko slabim glasiem. Onda se okrenula meni i
ponovila ispriku. - Sigurno sam te uplaila.
- Malo - rekao sam s osmijehom.
- Doi - rekla je. Kad sam sjeo kraj nje, Naoko se nagnula prema meni, i dalje
podvijenih nogu, sve dok joj lice nije gotovo doticalo moje uho, kao da e mi
otkriti neku tajnu. Onda me ovla poljubila kraj uha. - Oprosti - rekla je jo
jednom, ovaj put ravno u moje uho, utianim glasom. A onda se odmaknula od
mene.
- Katkad sam tako zbrkana - rekla je - da ne znam to se dogaa.
- To se i meni stalno dogaa - rekao sam. Naoko se nasmijeila i pogledala
me.
- Ako bi htjela - rekao sam - volio bih da mi jo pria o sebi. Kako ivi tu.
Sto radi svaki dan. O ljudima koje susree.
Naoko mi je govorila o svome dnevnom rasporedu, izraavajui se kratkim,
ali kristalno jasnim reenicama. Buenje u est ujutro. Doruak u stanu. ienje
ptinjaka. Zatim uobiajeni poljodjelski poslovi. Ona je vodila brigu o povru.
Prije ili poslije ruka imala je ili jednosatnu sesiju s doktorom ili grupnu raspravu.
Popodne je mogla birati neki teaj koji je zanima, posao u polju ili sport. Ila je na
nekoliko teajeva: francuski, pletenje, glasovir, povijest starog vijeka.
- Reiko me ui svirati glasovir - rekla je. - Poduava i gitaru. Svi se izmjenjujemo
kao uenici i nastavnici. Netko tko teno govori francuski poduava francuski,
jedna osoba koja se bavila sociologijom poduava povijest, druga koja dobro plete
poduava pletenje: imamo zbilja impresivnu kolu. Naalost, ja nemam neto to
bih mogla poduavati.
- Ni ja - rekao sam.
- Ovdje u uenje ulaem mnogo vie energije nego na fakultetu. Puno radim i
uivam - zbilja.
- to radi poslije veere?
- Razgovaram s Reiko, itam, sluam ploe, idem drugima u goste pa igramo
igrice, takve stvari.
- Ja vjebam gitaru i piem autobiografiju - rekla je Reiko.
- Autobiografiju?
- Ma alim se - nasmijala se Reiko. - Idemo spavati oko deset. Zbilja zdrav ivot,
zar ne? Spavamo kao mala djeca.
Pogledao sam na sat. Bilo je nekoliko minuta do devet. - Onda e vam se
vjerojatno uskoro prispavati.
- U redu je. Danas moemo due ostati budne - rekla je Naoko. - Dugo te nisam
vidjela, elim jo razgovarati. Priaj.
- Kad sam maloprije bio sam, odjednom sam poeo misliti na prolost - rekao sam.
- Sjea li se kad smo ti Kizuki i ja doli u bolnicu u posjet? Onu na moru. Mislim
da je to bilo u prvom srednje.
- Kad sam operirala plua - rekla je Naoko s osmijehom. - Naravno, sjeam se. Ti i
Kizuki doli ste motorom. Donio si mi bombonijeru, i sve su se okoladice bile
rastopile. Bilo ih je uasno teko jesti! Ne znam, to mi djeluje kao da je bilo jako
davno.

- Da, stvarno. Mislim da si tada pisala pjesmu, neku dugaku.

- Sve cure u tim godinama piu pjesme - zakikotala se Naoko. - Sto te na to
odjednom podsjetilo?
- I ja se pitam. Miris morskog vjetra, oleandri: najednom mi se pojavilo pred
oima. Je li te Kizuki esto posjeivao u bolnici?
- Ma kakvi! Poslije smo se oko toga strano posvaali. Doao je jednom, i onda
poslije s tobom, i to je bilo to. Bio je grozan. A onaj prvi put nije mogao sjediti na
miru pa je ostao samo desetak minuta. Donio mi je narane i mumljao neto to
nisam razumjela, onda mi je ogulio naranu i neto dalje mumljao, a onda je otiao.
Rekao je da je alergian na bolnice. - Naoko se nasmijala. - Kad su te stvari bile u
pitanju, uvijek je bio kao dijete. Hou rei, nitko ne voli bolnice, zar ne? Zato ljudi
i posjeuju bolesnike, da im bude bolje, da ih malo obodre i tako to. Ali Kizuki to
nije shvaao.
- Ali nije se loe ponaao kad smo te nas dvojica doli posjetiti. Bio je normalan.
- Jer si ti bio s njim - rekla je Naoko. - Uvijek je bio takav s tobom. Trudio se
sakriti svoje slabosti. Sigurna sam da si mu bio veoma drag. Bilo mu je stalo da
vidi samo njegovu najbolju stranu. Sa mnom nije bio takav. Iskljuio bi
obrambene mehanizme. Znao je biti vrlo udljiv. Jednog trena bi brbljao, a onda bi
pao u depresiju. To se stalno dogaalo. Takav je bio od malih nogu. Ali trudio se
promijeniti, poboljati. Naoko je ponovno prekriila noge na kauu.
- Silno se trudio, ali nije pomagalo, pa bi se zbog toga jako naljutio ili rastuio.
Imao je mnogo dobrih i lijepih osobina, ali nikad nije mogao zadobiti
samopouzdanje koje mu je trebalo.
"Moram uiniti ovo, moram promijeniti ono", stalno je tako mislio, sve do samoga
kraja. Jadan Kizuki.
- Pa ipak - rekao sam ja - ako se uvijek trudio pokazati mi najbolju stranu, rekao
bih da je uspio. Ja sam i vidio samo njegovu najbolju stranu.
Naoko se nasmijeila. - Bio bi presretan kad bi te sad mogao uti. Bio si mu jedini
prijatelj.
- I on meni - rekao sam. - Nikad nikoga drugog nisam mogao nazvati pravim
prijateljem, ni prije ni poslije njega.
- Zato mi je bilo tako lijepo s vama dvojicom. Onda sam i ja vidjela samo njegovu
najbolju stranu. Kad smo nas troje bili zajedno, mogla sam se opustiti i zaboraviti
na brige. To su mi bili najdrai trenuci. Ne znam kako je tebi bilo.
- Ja sam se brinuo to ti misli - rekao sam, odmahnuvi glavom.
- Problem je bio to to nije moglo trajati dovijeka - rekla je Naoko. - Nemogue je
odrati takve savrene male kruoke. Kizuki je to znao, a i ja, a i ti. Zar ne?
Kimnuo sam glavom.
- Ali da ti pravo kaem - nastavila je Naoko - ja sam voljela i njegovu slabu stranu.
Voljela sam je kao to sam voljela njegovu dobru stranu. U njemu nije bilo ba
niega zlobnog ni podmuklog. Bio je slab, to je sve. Pokuala sam mu to rei, ali
nije mi vjerovao. Stalno mi je govorio da je to zato to smo zajedno od tree
godine. Govorio mi je da ga predobro poznajem: da ne vidim razliku izmeu
njegovih jakih strana i mana, da su mi one sve iste. Ali nije me mogao natjerati da
promijenim miljenje. I dalje sam ga jednako voljela, i nikad me nije zanimao
nitko drugi.

Naoko me pogledala s tunim osmijehom.

- I dok smo bili samo djeca, imali smo zaista neobian odnos. Kao da smo bili
spojenim nekom tjelesnom vezom. Ako bismo bili razdvojeni, neka specijalna
gravitacijska sila opet bi nas spojila. Kad smo postali cura i deko, to je bila
najprirodnija stvar na svijetu. Nismo o tome morali razmiljati ni odluivati. Poeli
smo se ljubiti u dvanaestoj a dirati u trinaestoj. Ja bih otila u njegovu sobu ili on u
moju, i onda bih ga dovela do kraja rukama. Nikad mi nije palo na pamet da smo
preuranili. To se dogodilo normalno. Ako se htio igrati s mojim grudima ili picom,
uope mi nije smetalo, ili ako je htio svriti, nisam imala nita protiv da mu
pomognem u tome. Sigurna sam da bismo se oboje okirali kad bi nas netko
optuio da smo neto skrivili. Jer nismo. Samo smo inili ono to smo trebali.
Oduvijek smo jedno drugome pokazivali sve dijelove tijela, lb je bilo gotovo kao
da nam naa tijela zajedniki pripadaju. Ali isprva smo se trudili ne ii dalje od
toga. Bojali smo se da ne zatrudnim, a tada jo nismo imali pojma kako se to
sprjeava... Uglavnom, tako smo Kizuki i ja rasli zajedno, s rukom u ruci, kao
nerazdvojan par. Gotovo da nismo osjeali pritisak seksa ni tjeskobu koja nastaje
kada djeci u pubertetu naglo naraste ego. Sto se tie seksa bili smo potpuno
otvoreni, a to se tie naih ega, budui da smo ih meusobno upijali i dijelili,
nismo ih bili jako svjesni. Shvaa to hou rei?
- Valjda - rekao sam.
- Nismo mogli podnijeti razdvojenost. Da je Kizuki poivio, sigurno bismo bili
zajedno, i voljeli se, a onda bismo polako postali nesretni.
- Nesretni? Zato?
Naoko je nekoliko puta prola prstima kroz kosu, zaeljavajui je. Skinula je
kopu, pa joj je kosa pala preko lica kad je nagnula glavu.
- Jer bismo morali svijetu vratiti sve dugove - rekla je, podiui oi u razinu s
mojima. - Bol odrastanja. Nismo platili kad smo trebali, pa su nam rauni doli na
naplatu. Zato je Kizuki to uinio, i zato sam ja ovdje. Bili smo kao djeca koja
odrastaju gola na pustom otoku. Kad bismo ogladnjeli, jednostavno bismo ubrali
bananu; kad bismo osjetili usamljenost, zaspali bismo jedno drugome u naruju.
Ali takve stvari ne traju zauvijek. Brzo smo odrasli i morali smo ui u drutvo.
Zato si nam ti bio tako vaan. Ti si bio karika koja nas je povezivala s vanjskim
svijetom. Preko tebe smo se pokuavali uklopiti u vanjski svijet to smo bolje
mogli. No na kraju, naravno, nismo uspjeli.
Kimnuo sam glavom.
- Ali nemoj misliti da smo te iskoritavali. Kizuki te stvarno volio. Jednostavno se
tako dogodilo da je naa veza s tobom bila naa prva veza s bilo kim drugim. I jo
je. Kizuki je moda mrtav, ali ti si jo moja jedina veza sa svijetom vani. I kao to
te Kizuki volio, i ja te volim. Nikad te nismo htjeli povrijediti, ali vjerojatno jesmo;
vjerojatno smo u tvome srcu ostavili duboku ranu. Nikad nam nije palo na pamet
da bi se takvo to moglo dogoditi. Naoko je opet spustila glavu i zautjela.
- Hej, jesmo li za alicu kakaa? - ponudila je Reiko.
- Moe. Ba mi se pije - rekla je Naoko.
- A ja bih popio malo konjaka koji sam donio, ako vam ne smeta - rekao sam.
- Samo izvoli - rekla je Reiko. - Mogu i ja malo gucnuti?
- Naravno - rekao sam smijui se.
Reiko je donijela dvije ae pa smo nazdravili. Onda je otila u kuhinju skuhati
kakao.
- Moemo li razgovarati o neemu malo veselijem? - pitala je Naoko.
Ja nisam imao nikakvu veselu temu. Pomislio sam, da je bar Smeekoulja jo tu!
Taj tip znao je nadahnuti cijeli niz pria. Nekoliko takvih pria sve bi oraspoloilo.
Nisam mogao nita drugo doli nairoko prepriavati kako su deki u domu
odvratni. Bilo mi je muka od same prie o neemu tako odurnom, ali Naoko i
Reiko su se praktiki previjale od smijeha, njima je sve to bilo tako novo. Zatim je
Reiko oponaala duevne bolesnike. I to je bilo vrlo zabavno. Naoko je poslije
jedanaest postala pospana, pa je Reiko razvukla kau i dala mi jastuk, posteljinu i
deke.
- Ako ti usred noi doe da nekoga siluje, nemoj zgrabiti krivu - rekla je. -
Nenaborano tijelo na lijevom krevetu, to ti je Naoko.
- Lae! Ja spavam na desnome - rekla je Naoko.
Reiko je dodala - Inae, uredila sam da sutra preskoimo dio popodnevnih obveza.
Mogli bismo nas troje otii na mali izlet. Znam lijepo mjestace tu u blizini.
- Dobra ideja - rekao sam.

ene su naizmjence oprale zube i povukle se u spavau sobu. Ja sam natoio

konjak i ispruio se na kauu, prevrui u glavi dnevne dogaaje od jutra do
veeri. inilo mi se da je dan bio uasno dug. Soba se i dalje bjelasala na
mjeseini. Osim to bi tu i tamo tiho zakripio krevet, iz spavae sobe u kojoj su
leale Naoko i Reiko jedva da se uo zvuk. Kad sam sklopio oi, kroz tamu kao da
su poeli plutati siuni dijagramski oblici, i moje ui osjetile su u zraku zaostale
vibracije Reikine gitare, ali ni jedno ni drugo nije potrajalo. Stigao je san i ponio
me u hrpu toplog mulja. Sanjao sam o alosnim vrbama. S obje strane planinskog
puteljka nizale su se alosne vrbe. Nevjerojatna koliina vrba. Puhao je prilino
otar vjetri, ali grane vrba nisu se ni zanjihale. Zato je tako? - pitao sam se, a
onda sam vidio da se za svaku granu svakog stabla dre siune ptiice. Njihova
teina drala je grane nepominima. Dograbio sam tap i njime udario oblinju
granu, nadajui se da u otjerati ptice i omoguiti grani da se zanjie. Ali nisu
htjele otii. Umjesto da odlete, pretvorile su se u pticolike metalne komade koji su
s trijeskom pali na zemlju.

Kad sam otvorio oi, inilo mi se da gledam nastavak svog sna. Mjeseina je
punila sobu istom mekom bijelom svjetlou. Nagonski, uspravio sam se u krevetu
i poeo traiti metalne ptice, kojih, naravno, nije bilo. Umjesto toga u dnu kreveta
vidio sam Naoko kako sjedi, nepomino, sama, zagledana kroz prozor. Na
skupljena koljena naslonila je bradu, podsjeala je na gladno siroe. Potraio sam
sat koji sam ostavio kraj kreveta, ali nije bio ondje gdje je trebao biti. Iz kuta pod
kojim je padala mjeseina nagaao sam da mora biti oko dva ili tri ujutro. Osjetio
sam kako me mori e, ali odluio sam ostati nepomian i gledati Naoko. Imala je
istu onu plavu spavaicu u kojoj sam je vidio ranije, a na jednoj strani kosu joj je
pridravala kopa u obliku leptira, otkrivajui ljepotu njezina lica na mjeseini.
udno, pomislio sam, prije nego je legla skinula je kopu.

Naoko je ostala ukoeno sjediti, nalik na malu nonu ivotinjicu koju je mjeseina
izmamila van. Smjer svjetla prenaglasio je siluetu njezinih usnica. Naizgled silno
krhka i ranjiva, silueta je gotovo neprimjetno pulsirala u ritmu njezina srca ili
gibanja njezina unutarnjeg srca, kao da ape bezglasne rijei upuene tami.
Progutao sam slinu ne bih li tako ublaio e, ali u nonome miru taj se um uinio
silnim. Kao da joj je to bio znak, Naoko je ustala i tiho krenula prema uzglavlju
moga kreveta, uz jedva ujno utanje spavaice. Kleknula je na pod kraj moga
jastuka, oiju prikovanih za moje. Uzvratio sam joj pogled, ali njezine mi oi nita
nisu govorile. Neobino prozirne, sliile su prozorima u neki drugi svijet, ali koliko
god da sam zurio u njihove dubine, nisam vidio nita. Izmeu naih lica bilo je tek
desetak pedalja, ali ona je od mene bila udaljena svjetlosnim godinama.

Pruio sam ruku da je dotaknem, ali Naoko je ustuknula, a usnice su joj blago
zadrhtale. Trenutak kasnije podigla je ruke i polako poela otkopavati dugmad na
spavaici. Bilo ih je sveukupno sedam. Osjeao sam kao da i dalje sanjam dok sam
gledao njezine tanane, draesne prste kako otkopavaju dugme po dugme, odozgo
nadolje. Sedam malih bijelih dugmeta: kad ih je sve otkopala, Naoko je svukla
haljetak preko ramena i posve ga zbacila, kao kukac koji odbacuje svoju oklop.
Ispod njega nije nosila nita. Na sebi je sad imala samo kopu s leptirom. Onako
gola, kleala je kraj kreveta i gledala me. Okupano blagom mjeseinom, Naokino
tijelo sjalo se poput novoroene puti i svojim sjajem diralo u srce. Kad bi se
pomaknula - a njezine su kretnje bile gotovo neprimjetne - igra svjetlosti i sjene
profinjeno bi za-titrala. Nabujale obline njezinih grudi, njezine siune bradavice,
urez njezina pupka, njezine bedrene kosti i stidne dlaice, svi su oni bacali zrnate
sjene, iji su se oblici mijenjali poput valia to mrekaju mirnu povrinu jezera.

Kakva savrena put! pomislio sam. Otkad Naoko ima takvo savreno tijelo? to se
dogodilo s tijelom koje sam proljetos drao u naruju?
One noi dok sam je njeno svlaio uplakanu, Naokino tijelo ostavilo je na mene
dojam nesavrenosti. Grudi su joj djelovale tvrdo, bradavice na udan nain
ispupene, kukovi neobino ukoeni. Bez daljnjega, bila je lijepa djevojka, a tijelo
joj je bilo divno i zamamno. One me noi uzbudilo i ponijelo golemom silinom.
No ipak, dok sam grlio, milovao i ljubio njezinu golu put, bio sam udno i mono
svjestan neravnotee i nezgrapnosti ljudskoga tijela. Dok sam drao Naoko u
naruju, elio sam joj objasniti: "]a s tobom vodim ljubav. U tebi sam. Ali to
zapravo nije nita. Nema veze. To je samo zdruivanje dvaju tijela. Mi samo jedno
drugome govorimo stvari koje se mogu izrei samo trljanjem dvaju nesavrenih
komada puti. Na taj nain dijelimo svoju nesavrenost." Ali naravno, nikad tako
neto ne bih mogao rei i nadati se da u biti shvaen.
Zato sam je samo nastavio vrsto grliti. I dok sam je grlio, u njezinu sam tijelu
utio nekakvo kamenito strano tijelo, neki dodatak kojemu se nikad ne bih mogao
primaknuti. A taj osjeaj istodobno je ispunjavao moje srce osjeajima prema
Naoko i mojoj erekciji podario zastraujuu otrinu.

No tijelo koje mi je Naoko sad iznijela na vidjelo nije bilo ni nalik onome koje sam
te noi grlio. Ova put prola je kroz brojne promjene ne bi li se ponovno rodila u
svom svojemu savrenstvu pod svjetlom Mjeseca. Od Kizukijeve smrti nestao je
svaki znak djevojake punanosti, a zamijenila ju je put zrele ene. Naokina
tjelesna ljepota sada je bila tako savrena da u meni nije budila nikakvu spolnu
elju. Sve to sam mogao bilo je netremice gledati, preneraeno, u te draesne
obline struka i bokova, u zaobljenu rasko grudi, u vitak trbuh koji se njeno gibao
sa svakim udahom, te meku, crnu pubinu sjenu podno njega.

Na taj mi je nain podastirala svoju golotinju moda pet minuta, sve dok se
naposljetku opet nije umotala u spavaicu i zakopala je odozgo nadolje. im je
posljednje dugme bilo na mjestu, ustala je i tiho kliznula prema spavaoj sobi,
neujno otvorila vrata i nestala.
Dugo sam ostao leati kao ukopan, sve dok mi nije palo na pamet da ustanem iz
kreveta. Naao sam sat koji je bio pao na pod i okrenuo ga naspram svjetlosti
Mjeseca. Bilo je 3.40. Otiao sam u kuhinju i popio nekoliko aa vode, da bih se
opet ispruio u krevet, ali san mi nije dolazio na oi sve dok jutarnje sunce nije
zavirilo u svaki kutak sobe i rastjeralo i posljednji traak blijeda mjeseeva sjaja.
Bio sam na rubu sna kad je ula Reiko i pljesnula me po obrazu, viui: "Dobro
jutro! Dobro jutro!"

Dok je Reiko slagala kau, Naoko je otila u kuhinju i poela pripremati doruak.
Nasmijeila mi se i poeljela mi dobro jutro.
- Dobro jutro - odgovorio sam. Stajao sam po strani i gledao je dok je stavljala
vodu da zavrije i rezala kruh na krike, sve vrijeme pjevuei, ali u njezinu dranju
nisam mogao naslutiti nita to bi ukazivalo da mi je prethodne noi pokazala svoje
golo tijelo.
- Oi su ti crvene - rekla mi je dok je nalijevala kavu. - Jesi li dobro?
- Probudio sam se usred noi i nisam vie mogao zaspati.
- Sigurno smo hrkale - rekla je Reiko.
- Nimalo - rekao sam.
- Dobro onda - rekla je Naoko.
- To kae samo zato to je pristojan - rekla je Reiko zijevajui.
Isprva sam pomislio da se Naoko srami ili da glumi nevinace zbog Reiko, ali
njezino ponaanje nije se promijenilo ni kad je Reiko na trenutak izila iz sobe, a
oi su joj bile uobiajeno prozrane.
- Kako si ti spavala? - pitao sam Naoko.
- Kao top - odgovorila mi je s lakoom. Imala je jednostavnu iglu za kosu, bez
ikakva ukrasa.

Nisam znao kako to protumaiti, i za sve vrijeme doruka osjeao sam se isto. Dok
sam mazao maslac na kruh ili ljutio jaje, stalno sam dobacivao poglede Naoko,
traei neki znak.
- Zato me stalno tako gleda? - pitala je s osmijehom.
- Mislim da je zaljubljen u nekoga - rekla je Reiko.
- Jesi li zaljubljen u nekoga? - pitala me Naoko.
- Moe biti - rekao sam ja, uzvraajui joj osmijeh. Kad su se njih dvije poele
aliti na moj raun, odustao sam od razmiljanja o onome to se te noi dogodilo i
usredotoio se na kruh i kavu. Nakon doruka, Reiko i Naoko rekle su da idu
hraniti ptice u ptinjaku. Ponudio sam se da poem s njima. Presvukle su se u
traperice i radne koulje, te bijele gumene izme. Smjeten u malenom parku iza
teniskih terena, ptinjak je bio opskrbljen svim vrstama peradi, od kokoi i
golubova do pauna i papiga, a oko njega su bile lijehe s cvijeem, ukrasno grmlje i
klupe. Dvojica mukaraca etrdesetih godina, po svemu sudei takoer pacijenti
sanatorija, grabljali su lie koje je opalo po stazama. ene su im prile da im
poele dobro jutro, a Reiko ih je nasmijala jo jednom svojom alom. U cvjetnim
lijehama cvjetale su kozmeje, a ukrasno grmlje bilo je izvanredno dobro
njegovano. Ugledavi Reiko, ptice su poele agoriti i letjeti unutar kaveza.
Ona je ula u kuicu kraj kaveza i izila nosei torbu s hranom vrtno crijevo.
Naoko je privrstila crijevo na slavinu i odvrnula vodu. Pazei da im koja ptica ne
pobjegne, obje su hitro ule u kavez;

Naoko je mlazom vode istila prljavtinu a Reiko ribala dno kaveza partviom.
Sitne kapljice vode presijavale su se pod bljetavim zrakama jutarnjeg sunca.
Paunovi su leprali po kavezu kako ih ne bi poprskala voda. Jedna purica digla je
glavu i pogledala me mrko poput nekakva muiavog starca, a papiga na preki
iznad mene izrazila je svoje negodovanje krianjem i lepe-tanjem krila. Reiko je
mijauknula papigi, koja se nato pokunjeno oduljala u najdalji kut, ali ubrzo je
poela dozivati - Hvala! Ludo! Seronja!
- Pitam se tko ga je nauio takve izraze? - rekla je Naoko s uzdahom.
- Ja nisam - rekla je Reiko. - Ja to nikad ne bih. - Opet je poela mijaukati, i papiga
je umuknula.
Smijui se, Reiko je objasnila - Frajer se jednom namjerio na maku. Sad ih se
smrtno boji.

Kad su zavrile s ienjem, odloile su orue i poele puniti hranilice. ljapkajui

po lokvicama na podu, purica se zajurila prema svojoj hranilici i zabila glavu
unutra, previe zaokupljena hranom da bi se obazirala na Naokino tupkanje po
repu.
- Svako jutro ovo radi? - pitao sam Naoko.
- Svako jutro! - rekla je. - Ovaj posao obino daju novim enama. Tako je lak.
Hoe vidjeti zeeve?
- Moe - rekao sam. Kuninjak je bio iza ptinjaka. Unutra je lealo desetak
zeeva; spavali su na slami. Naoko je poistila njihov izmet, stavila im hranu u
kutiju i podigla jedno mladune, trljajui ga o obraz.
- Nije li presladak? - ushieno je rekla. Dala mi je da ga drim. Topla krznena
loptica uurila se u mojim rukama, trzajui nosiem.
- Ne brini se, nee ti nita - rekla je ona zecu, gladei ga po glavi prstom i
smijeei mi se. Bio je to tako blistav osmijeh, bez i jednog traka tuge, da sam se
morao i sam nasmijeiti. A to je znailo ono noas s Naoko? pitao sam se.
Zasigurno sam znao da je to bila prava Naoko, a ne san: nedvojbeno se svukla i
pokazala mi svoje golo tijelo.

Reiko je zvidala neku simpatinu verziju Proud Mary dok je trpala sakupljen
otpad u plastinu vreicu i vezivala je pri vrhu. Pomogao sam im da ponesu orue i
vreu s hranom do kuice.
- Jutro je moje omiljeno doba dana - rekla je Naoko. - Kao da sve poinje iznova,
sve ispoetka. Oko podneva postanem tuna, a mrzim kad zalazi Sunce. Dan za
danom proivljavam te osjeaje.
- I dok proivljavate te osjeaje, vi mlaarija starite poput mene - rekla je Reiko s
osmijehom. - Mislite o tome kako je sada jutro ili no, i jo se ne okrenete, a ve
ste stari.
- Ali ti voli starjeti - rekla je Naoko.
- Ba i ne - rekla je Reiko. - Ali svakako ne bih htjela opet biti mlada.
- Zato? - pitao sam.
- Jer je to takva gnjavaa! - rekla je. Onda je ubacila metlu u kuicu i zatvorila
vrata, sve vrijeme zviduui Proud Mary.
U stanu su ene izule izme i obule tenisice, te rekle da idu na farmu. Reiko je
predloila da ostanem itati ili neto slino, jer mi ne bi bilo zanimljivo gledati
kako rade, a oni to rade u skupini. - A dok eka, moe oprati hrpu prljavog rublja
koje smo ostavile kraj umivaonika - dodala je.
- alite se - rekao sam, zateen.
- Naravno da se alim - nasmijala se. - Ba si sladak. Zar ne, Naoko?
- Stvarno jest - rekla je Naoko.
- Uit u njemaki - rekao sam s uzdahom.
- Da, radi zadau, budi dobar - rekla je Reiko. - Vratit emo se prije ruka.

Izile su kikoui se. uo sam korake i glasove mnotva ljudi koji su prolazili
dolje. Uao sam u kupaonicu i opet se umio, a onda posudio grickalicu i podrezao
nokte. Za kupaonicu kojom se koriste dvije ene, prostorija je bila nevjerojatno
jednostavna. Osim uredno poslaganih boica krema za ienje, balzama za usta i
krema za sunanje, u njoj nije bilo gotovo niega to bi se moglo nazvati
kozmetikom. Kad sam zavrio s rezanjem noktiju, napravio sam si kavu i popio je
za kuhinjskim stolom, nad otvorenom knjigom iz njemakoga. Skinuvi se u
majicu kratkih rukava u suncem ispunjenoj kuhinji, dao sam se na memoriranje
svih oblika iz gramatike tablice, a onda me obuzeo udan osjeaj. Uinilo mi se
da nepravilne njemake glagole od ovog kuhinjskog stola razdvaja najvea
zamisliva razdaljina.

Dvije ene vratile su se s farme u pola dvanaest, naizmjence se istuirale i

presvukle u istu odjeu. Svi troje krenuli smo na ruak u blagovaonicu, a onda
odetali do ulaza. Ovaj put u straarskoj kuici bio je slubenik na dunosti. Sjedio
je za stolom i jeo ruak koji su mu vjerojatno donijeli iz menze. S tranzistora na
polici ula se stara sentimentalna pop melodija. Prijateljski nam je mahnuo u znak
pozdrava dok smo se pribliavali, i mi smo otpozdravili njemu.
Reiko mu je objasnila da idemo proetati izvan kruga ustanove i da emo se vratiti
za tri sata.
- Ba fino - rekao je. - Imate sree s vremenom. Ali klonite se ceste kroz dolinu.
Blato je od onog pljuska. Sve drugo je u redu.
Reiko je upisala svoje i Naokino ime u knjigu, kao i datum i vrijeme.
- Lijepo se provedite - rekao je straar. - I uvajte se.
- Fin ovjek - rekao sam.
- Nije mu ovdje sve u redu - rekla je Reiko, pokazujui na glavu.
to se tie vremena, meutim, imao je pravo. Nebo je bilo svjee isprano i plavo, a
na nebeskom svodu drao se tek trag bijelog oblaka nalik na tanku prugu slikarske
boje. Neko vrijeme hodali smo kraj niskog kamenog zida Hostela Ami, a onda smo
se odmakli i poeli penjati strmom, uskom stazicom, hodajui u koloni. Reiko je
ila prva, Naoko u sredini, a ja sam bio na zaelju. Reiko se uspinjala sigurnim
korakom, kao ena koja poznaje svaki kutak svake planine u okolici. Koncentrirali
smo se na hodanje, jedva razmjenjujui pokoju rije. Naoko je imala tamnoplave
traperice i bijelu bluzu, a jaknu je nosila u ruci. Gledao sam njezinu dugu ravnu
kosu kako se njie lijevo-desno na spoju s ramenima. Svako malo bi se osvrnula i
dobacila mi pogled, smijeei se kad bi nam se oi susrele. Staza se penjala tako
visoko da me ve gotovo hvatala vrtoglavica, ali Reiko nije usporavala korak.

Naoko je urila da odri korak s njom, briui znoj s lica. Kako se ve dulje
vremena nisam uputao u takve aktivnosti u prirodi, ubrzo sam se zadihao.
- Vi ovo esto radite? - pitao sam Naoko.
- Moda jednom na tjedan - odgovorila je. - Mui se?
- Malo - rekao sam.
- Jo malo i stigli smo - rekla je Reiko. - Ovo su dvije treine puta. Hajde, deko si,
nisi?
- Da, ali nisam u formi.
- Stalno se igra s curicama - promrmljala je Naoko, kao sebi u bradu.
Htio sam joj odgovoriti, ali bio sam previe zapuhan da bih govorio. Svako malo
crvene ptice s kukmama na glavi prhnule bi preko nae staze, blistajui se nasuprot
plavetnilu neba. Polja oko nas bila su puna bijelog, plavog i utog cvijea, i
posvuda su zujale pele. Kreui se korak po korak, nisam mislio ni na to drugo
osim na prizor koji mi je bio pred oima.

Nakon jo deset minuta nagib se smanjio i stigli smo do neke visoravni. Ondje smo
se odmorili, otrli znoj, doli do daha i popili vode iz boca. Reiko je pronala neki
list i od njega napravila zvidaljku. Zaavi meu visok ustalasan gusti, staza se
poela lagano sputati. Hodali smo jo nekih petnaest minuta, a onda proli kroz
selo. Tu od ljudi nije bilo ni traga, a svih desetak kua bile su u razliitim stadijima
propadanja. Meu kuama je rasla trava koja je dopirala ak do struka, a suhe
bijele grudice golubljeg izmeta lijepile su se za rupe u zidu. Na jednoj ruevnoj
graevini preivjeli su samo stupovi, dok su druge djelovale kao da se u njima
moe ivjeti im se otvore aluzine. Te mrtve, tihe kue tiskale su se s obje strane
ceste dok smo prolazili.

- Ljudi su do prije sedam-osam godina jo ivjeli u ovom selu - obavijestila me

Reiko. - Tu okolo bile su oranice. Ali svi se pokupili. ivot je jednostavno bio
preteak. Kad bi snijeg zimi zapadao, bili su u klopci. A zemlja nije ba naroito
plodna. U gradu bolje ive.
- Kakva teta - rekao sam. - Neke kue izgledaju savreno upotrebljivo.
- Jedno vrijeme tu su pokuali ivjeti neki hipiji, ali odustali su. Zime su im bile
preotre.
Malo dalje od sela naili smo na veliko ograeno podruje koje je nalikovalo
panjaku. Daleko na drugoj strani ugledao sam nekoliko konja kako pasu. Ili smo
du linije ograde, kadli je do nas dotrao veliki pas, maui repom. Stao je na
stranje noge i naslonio se na Reiko, njukajui joj lice, a onda je zaigrano skoio
na Naoko. Zazvidao sam pa je priao meni i poeo mi lizati ruku svojim dugim
jezikom. Naoko je potapala psa po glavi i objasnila da pripada panjaku.
- Kladim se da ima ve dvadesetak godina - rekla je. - Zubi su mu tako loi da ne
moe gristi nita tvrdo. Cijeli dan spava pred duanom, a kad uje korake, dotri.
Reiko je iz ruksaka izvadila ostatak sira. Nanjuivi ga, pas je doskoio do nje i
stao mljaskati.
- Ovog momka neemo jo dugo moi gledati - rekla je Reiko, tapui psa po glavi.
- Sredinom listopada potrpaju konje i krave u kamione i odvedu ih dolje u staju.
Putaju ih da pasu jedino ljeti, kad se otvara nekakva kavana za turiste. "Turiste"!
Moda dvadeset planinara dnevno. Hej, idemo neto popiti?
- Dobra ideja - rekao sam.
Pas nas je poveo do kavane, male bijele kue koja je sprijeda imala trijem, a sa
strehe joj je visio izblijedjeli natpis u obliku kavene alice. Odveo nas je uza stube
i ispruio se na trijemu, kiljei. Kad smo posjedali oko stola, izila je djevojka s
konjskim repom, odjevena u gornji dio trenirke i bijele traperice, i pozdravila
Reiko i Naoko kao da su stare prijateljice.

- Ovo je Naokin prijatelj - rekla je Reiko predstavljajui me.

- Drago mi je - rekla je ona.
- I meni - odgovorio sam.
Dok su tri ene razmjenjivale neobvezne komentare, ja sam ispod stola milovao
psa po vratu. Imao je tvrd, ilav vrat od starosti. Kad sam ga poeao po kvrgavim
mjestima, pas je zatvorio oi i uzdahnuo od zadovoljstva.
- Kako se zove? - pitao sam djevojku.
- Pepe - rekla je.
- Zdravo, Pepe - rekao sam psu, ali nije se ni maknuo s mjesta.
- Nagluh je - rekla je djevojka. - Mora mu glasnije govoriti ili te nee uti.
- Pepe! - povikao sam. Pas je otvorio oi i smjesta se pozorno osvrnuo oko sebe,
zalajavi.
- Nita nije, Pepe - rekla je djevojka. - Samo ti spavaj da due ivi. - Pepe je opet
kljoknuo kraj mojih nogu.
Naoko i Reiko naruile su au hladnog mlijeka, a ja sam zatraio pivo.
- Idemo sluati radio - rekla je Reiko. Djevojka je ukljuila pojaalo i nala neku
FM radiopostaju. Pjevali su Blood, Sweat and Tears, pjesmu Spinning Wheel.
Reiko se na licu vidjelo zadovoljstvo. - Eto, zato smo ovdje! U sobi nemamo radio,
pa ako s vremena na vrijeme ne doemo ovamo, ja nemam blage veze to se vani
slua!
- Ti ovdje spava? - pitao sam djevojku.
- Ma kakvi! - nasmijala se ona. - Umrla bih od usamljenosti da ovdje prenoim.
Slubenik iz ispae me vozi u grad, a ujutro doem natrag. - Pokazala je na
kamionet s pogonom na sva etiri, parkiran ispred oblinjeg ureda za ispau.
- Ubrzo e na godinji, zar ne? - pitala je Reiko.
- Da, uskoro emo zatvoriti - rekla je djevojka. Reiko joj je ponudila cigaretu pa su
zapalile.
- Nedostajat e mi - rekla je Reiko.
- Ali vraam se u svibnju - rekla je djevojka smijui se.

Na radiju su krenuli Cream s pjesmom White Room. Nakon promidbene poruke,

doao je red na Simona i Garfunkela i Scarborough Fair.
- Ova mi se svia - rekla je Reiko kad je pjesma zavrila.
- Gledao sam film - rekao sam.
- Tko glumi?
- Dustin Hoffman.
- Ne znam tko je to - rekla je, tuno odmahnuvi glavom. - Svijet se mijenja kao
lud, a ja ne znam to se dogaa.
Zamolila je djevojku da joj donese gitaru. - Odmah - rekla je djevojka, ugasila
radio i donijela neku staru gitaru. Pas je podigao glavu i onjuio je.
- To se ne jede - rekla je Reiko, toboe strogo. Pred nama su se prostirale planine, a
njihovo grebenje otro je upiralo u nebo.
- Ovo je kao neki prizor iz Moje pjesme, moji snovi - rekao sam Reiko dok se ona
utimavala.
- to je to? - upitala je.

Prebirala je po icama traei prvi akord za Scarborough Fair. Oito je prvi put
svirala tu pjesmu, ali nakon nekoliko neuspjenih poetaka odsvirala ju je do kraja,
bez zastajanja. Do treeg puta imala ju je u prstima, i ak je poela improvizirati.
- Dobro uho - rekla mi je, namigujui. - Ako neto ujem tri puta, obino to mogu i
odsvirati. Tiho pjevuei melodiju, odsvirala je cijeli Scarborough Fair. Zapljeskali
smo joj, a Reiko je uzvratila naklonom glave, kako i dolikuje.
- Za Mozartov koncert dobivala sam vie aplauza - rekla je.
Ako odsvira Here Comes the Sun od Beatlesa, kua je asti mlijekom, rekla je
djevojka. Reiko je u znak odobravanja podigla palac i zapjevala. Glas joj nije bio
pun, od previe puenja postao je pomalo hrapav, ali bio je to lijep glas koji je
naprosto plijenio. Gotovo da sam osjetio kako doista ponovno izlazi Sunce dok
sam ondje sjedio, pio pivo i gledao planine. Bio je to njean, topao osjeaj.

Reiko je vratila gitaru i zamolila da opet puste radio. Onda je predloila Naoko i
meni da se sat vremena nasamo proeemo oko jezera.
- Ja bih jo malo sluala radio i druila se s njom. Ako se vratite do tri, to je u redu.
- Zar smijemo tako dugo biti zajedno sami?
- Pa, to je zapravo protiv pravila, ali k vragu sve. Nisam ja gart dedama. I meni
treba odmor. A ti si doao ak iz Tokija, sigurno imate hrpu stvari o kojima elite
razgovarati. Dok je govorila, Reiko je pripalila novu cigaretu.
- Idemo - rekla je Naoko i ustala.
Poao sam za njom. Pas se probudio i neko vrijeme iao za nama, ali ubrzo mu je
dosadilo pa se vratio na trijem. Polako smo se zaputili ravnom stazom uz ogradu
panjaka. Naoko bi me svako malo uhvatila za ruku ili pod ruku.
- Ovo je slino kao nekada, zar ne? - rekla je.
- Nije to bilo "nekada"! - nasmijao sam se. - To je bilo proljetos! Ako je to
"nekada", onda je ono otprije deset godina prapovijest!
- I djeluje mi kao prapovijest - rekla je Naoko. - Nego, oprosti za ono sino. Ne
znam, bila sam sva ivana. Stvarno nisam to trebala uiniti nakon to si doao ak
iz Tokija.
- Nema veze - rekao sam. - Oboje imamo mnogo osjeaja koje moramo otvoreno
izraziti. Dakle, ako eli nekoga odalamiti tim osjeajima, odalami mene. Onda
emo jedno drugo bolje shvaati.
- I ako me bolje shvati, to onda?
- Ne razumije, zar ne? - rekao sam. - Nije bitno to e onda biti. Neki ljudi uivaju
u itanju eljeznikih rasporeda i samo to rade po cijele dane. Neki od ibica
izrauju goleme makete brodova. Zato onda na svijetu ne bi postojao ovjek koji
te pokuava shvatiti i u tome uiva?
- Neto kao hobi? - rekla je ona zainteresirano.
- Pa da, to bi se moglo nazvati hobijem. Veina normalnih ljudi nazvali bi to
prijateljstvom ili ljubavlju ili tako neto, ali ako ti to eli zvati hobijem, i to je u
redu.
- Reci - kazala je Naoko - i tebi se sviao Kizuki, zar ne?
- Naravno - rekao sam.
- A Reiko?
- Jako mi se svia - rekao sam. - Zbilja je draga.
- Kako to da ti se uvijek sviaju takvi ljudi - hou rei, ljudi kao mi? Svi smo
udni, uvrnuti, utapamo se - i ja, i Kizuki, i Reiko. Zato ti se ne sviaju normalniji
ljudi?
- Jer ja vas tako ne vidim - rekao sam nakon kraeg razmiljanja. - Ja tebe,
Kizukija i Reiko ne smatram ni u kom smislu "uvrnutima". Za mene su uvrnuti oni
vani, oni koji jure okolo.
- Ali mi jesmo uvrnuti - rekla je Naoko. - Ja to vidim. Hodali smo utke. Staza se
odmaknula od ograde i uvela nas u kruno travnato polje obrubljeno drveem,
nalik na jezerce.
- Katkad se usred noi probudim strano uplaena - rekla je Naoko, stiui se uz
moju ruku. - Bojim se da nikad vie neu biti dobro. Da u uvijek ostati ovako
uvrnuta, da u ovdje ostarjeti i uvenuti. Spopadne me takva jeza da se sva iznutra
sledim. Uasno je.. .tako hladno...
Obgrlio sam je rukom i privukao blie.
- ini mi se kao da me Kizuki iz tame doziva i prua mi ruku: "Hej, Naoko, ne
moemo vie biti ovako razdvojeni." Kad ga ujem da to govori, ne znam to
uiniti.
- I to onda ini?
- Pa...ali nemoj ovo krivo shvatiti.
- Dobro, neu.
- Kaem Reiko da me zagrli. Probudim je, uvueni joj se u krevet i u naruje. I
plaem. Onda me ona miluje dok se taj led ne otopi i dok se opet ne zgrijem. Misli
da je to perverzno?
- Nije. Ali volio bih da te ja mogu grliti - rekao sam.
- Pa grli me onda. Sada. Tu.

Sjeli smo na suhu travu livade i zagrlili se. Oko nas je bila visoka trava, i nismo
vidjeli nita osim neba i oblaka iznad nas. Njeno sam polegnuo Naoko i uzeo je u
naruje. Bila je meka i topla, i njezine su me ruke prigrlile. Poljubili smo se istinski
osjeajno.
- Reci mi neto, Toru - proaptala mi je Naoko u uho.
- to? - pitao sam.
- eli li spavati sa mnom?
- Naravno da elim - rekao sam.
- Moe li ekati?
- Naravno da mogu.
- Prije nego to opet uinimo, elim se malo oporaviti. elim postati osoba koja e
biti vrednija toga tvog hobija. Hoe li me priekati?
- Naravno da u priekati.
- Je li ti se sada digao?
- Misli na moj taban?
- Blesane - zakikotala se Naoko.
- Ako me pita imam li erekciju, naravno da imam.
- Daj budi ljubazan i prestani govoriti "naravno".
- Dobro, prestat u.
- Je li to teko?
- to?
- Kada ti se tako digne.
- Teko?
- Mislim, pati li se?
- Ovisi kako gleda na to.
- Hoe da ti pomognem da ti bude lake?
- Rukom?
- A-ha. Da ti iskreno kaem - rekla je Naoko - bode me otkako smo legli. Boli.
Odmaknuo sam kukove. - Bolje?
- Hvala.
- Zna to? - rekao sam.
- to?
- Hajde ipak.
- Dobro - rekla je s blagim osmijehom. Onda mi je otkopala zatvara na hlaama i
uzela moj kruti penis u ruku.
- Topao je - rekla je.
Poela je micati rukom, ali ja sam je zaustavio i otkopao joj bluzu, te posegnuo
otraga da joj otkopam grudnjak. Poljubio sam njezine meke ruiaste bradavice.
Zatvorila je oi i polako poela micati prstima.
- Hej, dobro ti to ide - rekao sam.
- Daj budi dobar i zaepi - rekla je Naoko.

Nakon to sam svrio, zagrlio sam je i opet poljubio. Naoko je zakopala grudnjak
i bluzu, a ja zatvara.
- Hoe li ti sada biti lake hodati? - pitala je.
- Za sve si ti zasluna.
- Pa, onda, mladi gospodine, ako vam je po volji, hoemo li jo malo proetati?
- Dapae.
Zaputili smo se smo preko livade, kroz komad neposjeene ume, te preko jo
jedne livade. Naoko je govorila o svojoj pokojnoj sestri, objasnivi mi da je to
malo kome spomenula, ali osjea da bi meni morala ispriati.
- Bila je est godina starija od mene, po karakteru smo bile sasvim razliite, ali
svejedno smo bile vrlo bliske. Nikad se nismo posvaale, nijednom. Istina je.
Naravno, uz tako veliku razliku u godinama, nismo ni imale oko ega.
Njezina sestra bila je jedna od onih djevojaka uspjenih u svemu - superstudentica,
supersportaica, omiljena, probitana, ljubazna, izravna, voljeli su je deki, voljeli
su je nastavnici, zidovi su joj bili puni pohvalnica. U svakoj koli postoji takva
djevojka.

- Ne govorim ovo zato to mi je sestra, ali ona nikad nije dopustila da je to pokvari,
da postane umiljena ili da se pone praviti vana. Jednostavno, to god si joj dao
da uini, ona bi to prirodnom sposobnou uinila bolje od svih drugih.
- I zato sam kad sam bila mala odluila da u ja biti slatka curica. - Dok je
govorila, Naoko je frkala vlat sladorovca. - Hou rei, razumije, cijelo djetinjstvo
sluala sam kako je ona pametna, kako joj dobro idu sportovi, kako je omiljena.
Naravno da sam pretpostavila kako se nikad neu moi mjeriti s njom. Ali kako
sam bar u licu bila malo ljepa od nje, mama i tata su valjda odluili kako e me
odgojiti da budem slatka. Od samog poetka upisali su me u takvu kolu. Odijevali
su mi barunaste haljinice, bluzice s volanima, lakirane cipelice, vodili na satove
glasovira i balet. Zbog toga je sestra bila jo lua za mnom - zna ve: ja sam bila
njezina preslatka sestrica.

Davala mi je preslatke darove, vodila me svuda sa sobom, pomagala mi sa

zadaom. ak me vodila na sastanke s dekima. Bolju stariju sestru nitko ne bi
mogao poeljeti.
- Nitko nije znao zato se ubila. Isto kao i Kizuki. Potpuno isto. I njoj je bilo
sedamnaest, i nikad nije ni najmanjim znakom dala nasluti da e poiniti
samoubojstvo. Nije ostavila ni poruku. Zbilja, sve isto, zar ne?
- Tako zvui.
- Svi su govorili da je bila previe pametna ili da je proitala previe knjiga. Ona je
zaista puno itala. Imala je tone knjiga. Nakon njezine smrti i ja sam ih gomilu
proitala, bilo je tako tuno. Na marginama su bile njezine zabiljeke, izmeu
listova preano cvijee, pisma od mladia, i kad god bih na tako neto naila
rasplakala bih se. Puno sam plakala.
Naoko je na nekoliko trenutaka zautjela i opet poela frkati travu.
- Uvijek je sve obavljala sama. Nikad ni od koga nije traila savjet ni pomo.
Mislim da to nije bila stvar ponosa. Jednostavno je postupala onako kako joj se
inilo prirodno. Mama i tata navikli su se na to i mislili su da e biti dobro ako je
puste na miru. Ja sam se za savjete obraala sestri i ona bi mi uvijek pomogla, ali
sama se nikome nije obraala. Uvijek bi uinila ono to treba, i to sama. Nikad nije
bila ljuta ili neraspoloena. Bilo je ba tako, kaem ti, ne pretjerujem. Veina cura
kad imaju menstruaciju ili neto drugo postanu mrzovoljne i istresaju se na
drugima, ali ona nije inila ak ni to. Umjesto da postane zlovoljna, jako bi se
smirila. To joj se dogaalo moda jednom u dva-tri mjeseca: zatvorila bi se u sobu
i ostala u krevetu, ne bi otila u kolu, jedva da je ita jela, pogasila bi svjetla i
iskljuila se. Ali nije bila mrzovoljna. Kad bih se vratila iz kole, pozvala bi me u
svoju sobu, posjela kraj sebe i pitala kako sam provela dan. Ja bih joj ispriala
svaku sitnicu - recimo, to sam se sve igrala s prijateljicama, ili to je rekla
uiteljica, ili kakve sam dobila ocjene, takve stvari. Ona bi pomno sluala, davala
bi komentare i prijedloge, ali im bih ja otila - igrati se s prijateljicom, ili na sat
baleta - opet bi se iskljuila. Nakon dva dana iz ista mira bi se trgnula i otila u
kolu. To je trajalo moda etiri godine. Mama i tata isprva su se brinuli, mislim da
su ili lijeniku traiti savjet, ali, hou rei, ona bi poslije dva dana bila sasvim
dobro, pa su mislili da e proi samo od sebe ako je puste na miru, bila je tako
vedra, uravnoteena djevojica.

- No nakon njezine smrti ula sam roditelje kako razgovaraju o tatinom mlaem
bratu koji je preminuo prije mnogo godina. I on je bio vedar i bistar, ali zatvorio se
u kuu na etiri godine - od svoje sedamnaeste do dvadeset i prve godine. A onda
je najednom jednoga dana otiao od doma i skoio pod vlak. Tata je rekao:
"Moda nam je to u krvi - s moje strane."
Dok je Naoko govorila, prsti su joj nesvjesno ehali perjanicu sladorovca,
rasipajui vlakanca u vjetar. Kad je peteljka ostala gola, omotala ju je oko prsta.
- Ja sam nala sestru mrtvu - nastavila je. - Ujesen, kad sam bila u prvom razredu.
U studenome. Bio je tmuran, kiovit dan. Sestra je tada bila u estom razredu.
Vratila sam se doma sa sata glasovira u pola sedam, mama je spremala veeru.
Rekla mi je neka kaem sestri da je gotova. Otila sam gore, pokucala na vrata i
viknula: "Veera je gotova!" ali nije bilo odgovora. U sobi joj je vladala potpuna
tiina. To mi se uinilo udnim, pa sam opet pokucala, otvorila vrata i povirila.
Mislila sam da valjda spava. Ali nije bila u krevetu. Stajala je kraj prozora i gledala
van, a vrat joj je bio nakrivljen, ovako, kao da misli. Soba je bila u mraku, svjetlo
je bilo ugaeno, nita se nije vidjelo. "to radi?" pitala sam je. "Gotova je veera."
Tada sam primijetila da izgleda via nego inae. to se dogaa? pitala sam se:
strano udno! Zar je obula pete? Stoji li na neemu? Prila sam blie i ba sam joj
se opet htjela obratiti kad sam vidjela: nad glavom joj je bilo ue. Sputalo se
ravno s grede u stropu - hou rei, bilo je nevjerojatno ravno, kao da je netko u
prostoru povukao crtu ravnalom. Sestra je na sebi imala bijelu bluzu - da,
jednostavnu bijelu bluzu ba kao ova - i sivu suknju, a prsti su joj bili upereni u
pod, kao u balerine, osim to je izmeu vrhova prstiju i poda bilo moda sedam-
osam pedalja praznog prostora. Upila sam svaki detalj. I njezino lice. Pogledala
sam joj lice. Nisam se mogla suzdrati. Pomislila sam: moram odmah ii dolje i
rei mami. Moram vritati. Ali tijelo me ignoriralo. Kretalo se samo od sebe,
odvojeno od moga svjesnog uma. Pokualo ju je skinuti s ueta, a um mi je govorio
da potrim dolje. Naravno, tako mala djevojica nije raspolagala s dovoljno snage,
pa sam samo stajala i iskljuila se, na moda pet-est minuta, potpuno tupa, kao da
je neto u meni umrlo. Ostala sam tako sa sestrom, u toj hladnoj, mranoj sobi, sve
dok nije dola mama da vidi to je. Naoko je odmahnula glavom.

- Nakon toga tri dana nisam mogla govoriti. Samo sam leala u krevetu kao mrtva,
iroko otvorenih oiju, i gledala u prazno. Nisam znala to se dogaa. - Naoko se
stisnula uz moju ruku.
- Napisala sam ti u pismu, zar ne? Ja sam daleko nesavrenije ljudsko bie nego to
ti pretpostavlja. Moja bolest mnogo je gora nego to misli: ima mnogo dublje
korijene. I zato elim da ide dalje, ako moe. Ne ekaj me. Spavaj s drugim
curama ako hoe. Nemoj da te sputavaju misli o meni. ini ono to hoe. Inae
u te moda povui za sobom, a to zbilja ne elim. Ne elim ti se mijeati u ivot.
Ne elim se nikome mijeati u ivot. Kao to sam ve rekla, elim da me svako
malo doe posjetiti, i da me se uvijek sjea. To je sve to elim.
- Ali to nije sve to ja elim - rekao sam.
- Troi ivot petljajui se sa mnom.
- Nita ne troim.
- Ali ja se moda nikad neu oporaviti. Zar e me zauvijek ekati? Moe li ekati
deset ili dvadeset godina?
- Previe se stvari boji - rekao sam. - Mraka, stranih snova, mrtvih i njihovih
moi. Mora ih zaboraviti. Sigurno e ozdraviti ako ih zaboravi.
- Ako uspijem - rekla je Naoko, odmahujui glavom.
- Ako uspije izii odavde, hoe li ivjeti sa mnom? - pitao sam. - Onda u te moi
tititi od mraka i stranih snova. Onda u te grliti ja, a ne Reiko, kada ti postane
teko. Naoko se jo jae stisnula uz mene.
- To bi bilo divno - rekla je.

Vratili smo se u kavanu malo prije tri. Reiko je itala knjigu i na radiju sluala
Brahmsov Drugi koncert za glasovir. Bilo je nekako posebno lijepo sluati
Brahmsa na rubu travnate livade, dok naokolo, koliko god pogled dosee, nema
nikoga. Reiko je zvidukala uz dionicu ela kojom poinje trei stavak.
- Backhaus i Bohml - rekla je. - Jednom mi se ta ploa izlizala, jednom davno.
Doslovce. Utori su se izlizali jer sam je neprestano sluala, svaku notu. Isisala sam
glazbu iz nje.
Naoko i ja naruili smo kavu.
- Jeste li se narazgovarali? - pitala je Reiko.
- I te kako - rekla je Naoko.
- Rei e mi sve o njegovu, mmm, zna ve, poslije.
- To nismo radili - rekla je Naoko, porurnenjevi.
- Ba nimalo? - pitala me Reiko. - Nita?
- Nita - rekao sam.
- Do-o-osadno! - rekla je, a na licu joj je bio izraz dosade.
- Tako je - rekao sam, pijuckajui kavu.
Prizor u blagovaonici bio je isti kao dan ranije - atmosfera, glasovi, lica. Samo se
jelovnik promijenio. Proelavi ovjek u bijelome, koji je juer govorio o
izluivanju eluanih sokova u uvjetima besteinskog stanja, sjeo je za stol s nama
trima i dugo govorio o suodnosu veliine mozga i inteligencije. Dok smo jeli sojine
pljeskavice, uli smo sve o obujmu Bismarckova mozga, kao i Napoleonova.
Odgurnuo je tanjur na stranu te nam kemijskom olovkom na listovnom papiru stao
crtati skice mozga. Poeo bi crtati, objavio: "Ne, nije dobro", i poeo iznova. To se
ponovilo nekoliko puta. Kad je zavrio, paljivo je spremio preostali papir u dep
na prsima, u kojemu je drao sveukupno tri kemijske olovke, te neto obinih i
ravnalo. Zavrivi s jelom, ponovio je ono to je meni rekao dan prije - Zime su
ovdje zbilja lijepe. Morate nam opet doi kad bude zima - i iziao iz blagovaonice.
- Je li on lijenik ili pacijent? - pitao sam Reiko.
- A to misli?
- Zbilja ne mogu odrediti. U svakom sluaju ne djeluje ba normalno.
- Lijenik je - rekla je Naoko. - Doktor Mijata.
- Da - rekla je Reiko - ali dam se kladiti da je najlui od svih ovdje.
- G. Omura, straar, i on je dosta lud - odgovorila je Naoko.
- Tono - rekla je Reiko, kimajui glavom dok je nabadala brokule. - Svako jutro
radi gimnastiku kao mahnit, i iz svega glasa izvikuje budalatine. A prije nego to
si ti dola, Naoko, u uredu je radila djevojka, gica Kinoita, koja se pokuala
ubiti. A prole godine otpustili su bolniara Tokuimu koji je imao groznih
problema s alkoholizmom.

- Reklo bi se da bi pacijenti i zaposlenici trebali zamijeniti mjesta - rekao sam.

- I to odmah - rekla je Reiko, maui vilicom. - Napokon si shvatio kako ovdje
stvari funkcioniraju.
- Valjda jesam.
- Najnormalnije se osjeamo - rekla je Reiko - kad znamo da nismo normalni.
Po povratku u sobu Naoko i ja igrali smo karte, a Reiko je vjebala Bacha na gitari.
- Kada sutra odlazi? - pitala me Reiko kad je zastala da zapali cigaretu.
- Odmah poslije doruka - rekao sam. - Autobus dolazi u devet. Moram naveer
stii na posao.
- teta. Bilo bi lijepo da moe due ostati.
- Kad bih ostao predugo, moda bih poeo ivjeti ovdje - rekao sam, smijui se.
- Moda i bi - rekla je Reiko. A onda se obratila Naoko.
- Nego, da, moram ii Oki po groe. Sasvim sam zaboravila.
- Da idem s tobom? - pitala je Naoko.
- A da mi posudi svoga mladog g. Vatanabea?
- Moe - rekla je Naoko.
- Dobro. Onda nas dvoje idemo u jo jednu nonu etnju - rekla je Reiko,
uzimajui me za ruku. - Juer je bilo zamalo. Veeras idemo do kraja.
- Dobro - rekla je Naoko, kikoui se. - inite to vas je volja.

Noni zrak bio je prohladan. Reiko je preko koulje imala blijedoplavi demper na
kopanje, i hodala je ruku zabijenih u depove traperica. Podiui pogled prema
nebu, onjuila je zrak poput psa. - Mirie na kiu - rekla je. I ja sam ga onjuio, ali
nita nisam osjetio. Zaista, na nebu je mnotvo oblaka skrivalo Mjesec.
- Ako si ovdje dovoljno dugo, naui pogoditi vrijeme po mirisu zraka - rekla je
Reiko. Uli smo na poumljen teren na kojemu su stajale kue zaposlenika. Reiko
mi je rekla da malo priekam, prila ulaznim vratima jedne kue i pozvonila.
Otvorila joj je neka ena - nesumnjivo domaica - i poela na pragu avrljati i
smijuljiti se s Reiko. Onda je skoknula unutra i vratila se s velikom plastinom
vreicom. Reiko joj je zahvalila i poeljela laku no, a onda se vratila k meni.
- Vidi - rekla je, otvarajui vreicu. U njoj je bila hrpa groa.
- Voli groe?
- Oboavam.
Pruila mi je grozd s vrha. - Moe jesti. Oprano je. Hodali smo i jeli groe,
pijuckajui ljuske i kotice na zemlju. Bilo je svjee i veoma ukusno.
- Tu i tamo dajem njenom sinu sate glasovira, pa mi svata daju. Ono vino koje
smo pili bilo je njihovo. Katkad ih zamolim da mi neto kupe u gradu.
- Volio bih uti ostatak prie od juer - rekao sam.
- Dobro - rekla je Reiko. - Ali budemo li se stalno vraali doma kasno, Naoko e
postati sumnjiava.
- Spreman sam na taj rizik.
- Dobro onda. Ali ja bih nekamo pod krov. Veeras je malo prohladno.
Kad smo se pribliili teniskim terenima, skrenula je nalijevo. Sili smo uskim
stubitem i izbili pred nekoliko skladita u nizu. Reiko je otvorila vrata prvoga,
ula i upalila svjetlo. - Ui - rekla je. - Premda se nema ba to vidjeti.

U skladitu su stajale uredno poslagane skije, izme i tapovi, a na podu je bila

hrpa opreme za ienje snijega i vree kamene soli.
- Neko sam stalno dolazila ovamo vjebati gitaru - kad sam htjela biti sama.
Ugodno je, zar ne?
Reiko je sjela na vreu kamene soli i pozvala me da sjednem kraj nje. Uinio sam
to mi je reeno.
- Nije ba prozrano, ali hoe li ti smetati ako zapalim?
- Slobodno - rekao sam.
- To je jedina navika koje nikako da se rijeim - rekla je mrtei se, ali pripalila je s
oitim uitkom. Nema ba mnogo ljudi koji u duhanu uivaju kao to je uivala
Reiko. Ja sam jeo groe, pomno gulei zrno po zrno, a ljuske i kotice bacao sam
u limenku koja je sluila kao kanta za smee.
- Da vidimo onda, dokle smo stigli sino? - pitala je Reiko.
- No je bila olujna i mrana, a vi se penjete uz strmu liticu ne biste li dohvatili
ptije gnijezdo.
- Nevjerojatan si, kako se samo ali, a mrtav si ozbiljan - rekla je Reiko. - Da
vidimo, mislim da smo stigli do onoga da sam svake subote ujutro davala
djevojici satove glasovira.
- Tako je.
- Pod pretpostavkom da sve ljude na svijetu podijelimo na dvije skupine - one koji
znaju pouavati i one koji ne znaju - ja bih rekla da uglavnom pripadam prvoj
grupi - rekla je Reiko. - Kad sam bila mlada nisam tako mislila, i pretpostavljam da
nisam tako o sebi ni htjela misliti, ali kad sam zala u stanovite godine i do neke
mjere upoznala sebe, shvatila sam da je ipak tako: ide mi pouavanje. Zbilja mi
ide.
- Siguran sam da je tako.
- Prema drugima imam mnogo vie strpljenja nego prema sebi, i mnogo lake
izvlaim ono najbolje iz drugih nego iz sebe. Takva sam. Ja sam kao ono hrapavo
na stranici kutije ibica. Ali meni to odgovara. Uope mi ne smeta. Bolje biti
prvorazredna kutija ibica nego drugorazredna ibica. Rekla bih da sam s tim
raistila nakon to sam poela pouavati tu malu. Dok sam bila mlaa imala sam
nekoliko uenika, strogo kao dodatna aktivnost, a nisam shvaala da imam tu
osobinu. Tek kad sam nju poela pouavati, poela sam o sebi razmiljati na taj
nain. Hej - pa meni ide pouavanje. Tako su dobro funkcionirali ti sati.

- Kao to sam juer rekla, njezina tehnika nije bila nita posebno, i nije bilo ni
govora o tome da postane profesionalna glazbenica, pa sam mogla raditi
neoptereeno. Usto je ila u ensku kolu iz koje svatko s iole pristojnim ocjenama
automatski upada na fakultet, to je znailo da se ne mora ubijati od uenja, a i
njezina majka svesrdno se zalagala za to da idemo lagano. Pa je nisam ni na to
tjerala. im sam je vidjela, shvatila sam da takvu djevojicu nije mogue ni na to
natjerati, da e takvo dijete biti milo i drago, govoriti "Da, da", ali ni u kom sluaju
nee uiniti nita to joj se ne da. Pa bih joj prvo dopustila da odsvira skladbu koju
je sama htjela - sto posto u svom stilu. Onda bih joj ja istu skladbu odsvirala na
nekoliko razliitih naina, pa bismo razgovarale koji je najbolji ili koji joj se
najvie svia. Onda bih joj rekla da je opet odsvira, i izvedba bi joj tada bila deset
puta bolja nego prvi put. Sama bi uvidjela to najbolje zvui pa bi to upotrijebila u
vlastitoj izvedbi.
Reiko je na trenutak zastala, promatrajui uareni krajiak cigarete. Ja sam bez
rijei jeo groe.
- Znam da imam dosta dobar smisao za glazbu, ali ona je bila bolja od mene.
Mislila sam, kakva teta! Mislila sam: "Da je bar poela raditi s dobrim uiteljem,
da je dobila pravu obuku, koliko bi uznapredovala!" Ali pogrijeila sam. Ona nije
bila dijete koje moe podnijeti pravu obuku. Takvih ljudi ima. Bog im je dao
udesan talent, ali ne mogu se potruditi da ga usustave. Na kraju ga potrate, raspu
ga na sve strane. Nagledala sam se takvih ljudi. Isprva ti se ini da su nevjerojatni.
Ravno iz nota odsviraju neku uasno teku stvar, i to od poetka do kraja,
savreno. Gleda ih i ne moe doi k sebi. Misli: "Ja to nikad ne bih mogla." Ali
dalje ne ide. Oni vie ne mogu? A zato? Jer ne ele uloiti dovoljno truda. Nisu im
usadili disciplinu. Razmazili su ih. Dovoljno su daroviti pa su u stanju svirati bez
ikakva napora, i ljudi im od rane dobi govore kako su izvrsni, pa im izgleda glupo
truditi se i raditi. Uzmu neku skladbu koju bi neko drugo dijete moralo vjebati tri
tjedna, svre s njom u pola sata, pa nastavnik povjeruje da su u nju uloili dovoljno
truda i pusti ih da prijeu na iduu stvar. A oni i to naprave u pola sata i prijeu na
iduu skladbu. Nikad ne saznaju to znai kad te nastavnik goni ne bi li ti neto
utuvio; tako ostaju lieni kljunog elementa potrebnog za gradnju karaktera. To je
tragedija. I ja sam bila tome sklona, ali sreom sam imala vrlo strogog uitelja, pa
sam takve sklonosti obuzdala.

- Uglavnom, bio mi je uitak pouavati je. Neto kao da vozi autocestom u

monom sportskom automobilu koji reagira na najmanji tvoj dodir - katkad i
prebrzo. S takvom djecom trik je u tome to ih ne smije previe hvaliti. Ona su
toliko navikla na hvalu da im to nita ne znai. To treba mudro i tedljivo
rasporediti. I nita im ne moe nametnuti. Mora ih pustiti da sami odlue. I ne
smije ih pustiti da jure s jedne stvari na drugu, nego ih natjerati da stanu i
razmisle. Ali to je sve. Ako sve to uini, rezultati e biti dobri.
Reiko je bacila opuak na pod i zgazila ga. Onda je duboko uzdahnula kao da se
eli smiriti.
- Poslije sata popile bismo aj i razgovarale. Katkad bih joj pokazivala neke jazz
stilove - recimo, ovo je Bud Powell, a ovo Thelonious Monk. Ali uglavnom je
govorila ona. I kako je samo znala govoriti! Smjesta bi te uvukla u razgovor. Kao
to sam ti juer rekla, mislim da je veina onoga to je govorila bilo izmiljeno, ali
bilo je zanimljivo. Imala je dar zapaanja, precizno se sluila jezikom, bila je otra
na jeziku i duhovita. Znala je pobuditi emocije. Da, zbilja, to joj je ilo tako dobro
- znala je ovjeku pobuditi emocije, ganuti te. I znala je da ima tu mo. Koristila se
njome to je vjetije i djelotvornije mogla. Bila je u stanju ovjeka navesti da
osjea tono ono to je htjela - ljutnju, tugu, suut, razoaranje, sreu. Manipulirala
je ljudskim osjeajima samo kako bi iskuala vlastitu mo. Naravno, to bi ovjek
shvatio tek poslije. U tom trenutku nisam pojma imala to mi radi.

Reiko je odmahnula glavom i pojela nekoliko zrna groa.

- Bila je to bolest - rekla je. - Mala je bila bolesna. Bila je kao trula jabuka koja
kvari druge jabuke. I nitko je nije mogao izlijeiti. Tu bolest imat e do dana svoje
smrti. U tom smislu ona je jadno malo stvorenje. I ja bih je alila da nisam bila
jedna od njezinih rtvi. I ja bih nju smatrala rtvom.
Reiko je pojela jo nekoliko zrna groa. inilo se da razmilja kako najbolje
nastaviti s priom.
- Pa, uglavnom, uivala sam u toj podui dobrih est mjeseci. Katkad bi me neto
to je rekla malo iznenadilo ili zaudilo. Ili bi neto govorila, i mene bi preplavio
uas kad bih shvatila kojom silinom mrzi nekoga, posve iracionalno, ili bi mi palo
na pamet da je jednostavno previe pametna, pa bih se pitala to zapravo misli. Ali,
napokon, svi imaju svoje mane, zar ne? I, na kraju krajeva, zato bih ja propitivala
njezinu osobnost ili karakter? Ja sam joj bila samo nastavnica glasovira. Moja je
zadaa bila samo pobrinuti se da vjeba. A osim toga, prava je istina bila da mi se
sviala. Veoma mi se sviala.

- Pa ipak, pazila sam da joj ne kaem nita odvie osobno o sebi. Imala sam neki
predosjeaj kako je bolje da o takvim stvarima ne govorim. Postavljala mi je
stotine pitanja - umirala je od elje da sazna vie o meni - ali ja sam joj govorila
samo najbezazlenije podatke, sitnice iz djetinjstva, u koju sam kolu ila, takve
stvari. Rekla je da eli znati vie o meni, ali ja sam joj rekla da nema to: imam
dosadan ivot, obinog mua, obino dijete, i tonu kuanskih poslova. "Ali vi se
meni tako sviate", rekla bi ona i pogledala me ravno u oi, onako plaljivo. Kad
bi to uinila, mene bi proeli trnci - ali ugodni trnci. No ipak joj nikad nisam rekla
vie nego to sam morala.

- A onda, jednoga dana - mislim da je bio svibanj - usred sata je rekla da joj je loe.
Vidjela sam da je blijeda, da se znoji, pa sam je pitala eli li ii doma, ali rekla je
da e joj moda biti bolje ako malo prilegne. Pa sam je odvela - gotovo odnijela - u
spavau sobu. Imali smo strano malen kau, i mogla je lei jedino na krevet.
Ispriala se to mi priinja neugodnosti, ali ja sam je umirivala govorei da uope
nema problema i pitala eli li to popiti. Rekla je ne, samo eli da budem kraj nje,
to sam rado uinila.
- Nekoliko minuta kasnije zamolila me da joj izmasiram lea. Glas joj je zvuao
kao da joj je zbilja teko, i luaki se znojila, pa sam je poela svojski masirati.
Onda se ispriala i pitala me bih li joj skinula grudnjak, kao da je stie. Pa sam joj
ga, eto, skinula. Imala je pripijenu bluzu, pa sam joj je morala otkopati i zavui
ruku otraga da joj otkopam kvaice na grudnjaku. Imala je velike grudi za
trinaestogodinjakinju. Dvaput vee od mojih. I nije nosila neki prvi grudnjak za
curice, nego model za odrasle, i to skup. Naravno, ja na to tada nisam obraala
pozornost, nego sam joj kao glupaa i dalje masirala lea. Ona se i dalje
ispriavala svojim alobnim glasiem, kao da joj je zbilja ao, a ja sam joj stalno
govorila u redu je u redu je.

Reiko je otresla pepeo cigarete na pod. Ja vie nisam jeo groe, nego sam svu
pozornost usmjerio na njezinu priu.
- Nedugo zatim poela je jecati. "to ti je?" pitala sam je. "Nita", rekla je. "Oito
je neto", rekla sam ja. "Reci mi istinu.
to te mui?" A ona mi kae: "Katkad mi ovako doe. Ne znam to bih onda.
Strano sam usamljena i tuna, i ni s kim ne mogu razgovarati, i nikoga nije briga
za mene. A strano patim kad mi je tako. Ne mogu nou spavati, ne jede mi se, i
veselim se jedino to u doi ovamo na sat." Na to sam joj rekla: "Sa mnom
moe razgovarati. Reci mi zato ti tako doe." "Imam problema kod kue", kae
ona. Ne moe voljeti roditelje, a ni oni ne vole nju. Otac joj se via s drugom
enom i gotovo ga nikad nema doma, a mama zbog toga ludi pa se iivljava na
njoj; tue je gotovo svaki dan, pa mrzi ii doma. Mala je sad ve doslovce ridala,
oi su joj bile pune suza, one njene prekrasne oi. Od tog prizora i bog bi se
rasplakao. Kaem ja njoj, ako ti je tako grozno ii doma, moe doi k meni kad
god hoe. Kad je to ula, baci se ona meni u naruje i kae: "Joj, strano mi je
ao, ali da nemam vas ne znam to bih. Molim vas, nemojte mi okrenuti lea. Ako
mi okrenete lea, neu imati kamo."
- Pa sam joj, ne znam, zagrlila glavu, i milujem je i govorim: "Dobro je, dobro je",
a ona grli mene i gladi me po leima, i odjednom meni postane jako udno, cijelim
tijelom prolazi mi neka vruina. Hou rei, kraj mene je ta mala, lijepa kao slika,
na krevetu sam s njom, grlimo se, njene ruke glade me po leima, nevjerojatno
senzualno, moj mu nikad ne bi znao ni slino, i svaki put kad me dotakne osjeam
kako mi se sve spone u tijelu kidaju, i jo nisam ni svjesna, a ona mi je ve skinula
bluzu i grudnjak i gladi mi grudi. I tad mi je napokon palo na pamet da je mala
ista zadrta lezbijka. Jednom mi se to ve bilo dogodilo, u koli, s jednom od cura
iz estog razreda. I onda sam joj rekla da prestane.
- "O, molim vas", govori ona, "samo jo malo. Tako sam usamljena, tako sam
usamljena, molim vas, vjerujte mi, imam samo vas, o, molim vas, ne okreite mi
lea", i uzme moju ruku i stavi je sebi na dojku - vrlo lijepu pravilnu dojku, i jasno,
ja sam ensko, ali kroz mene proe neka struja svaki put kad mi ruka doe u
doticaj s njezinom koom. Nemam pojma to bih. Samo ponavljam ne ne ne ne ne,
kao idiot. Osjeam se kao da sam paralizirana, ne mogu se pomaknuti. Uspjela sam
odgurnuti onu djevojku u koli, ali sad ne mogu nita. Moje tijelo ne slua. Ona mi
dri desnu ruku na sebi svojom lijevom, dok mi ljubi i lie bradavice, a desnom
rukom mi miluje lea, bok, stranjicu. I eto mene u spavaoj sobi, s navuenim
zastorima, a djevojica od trinaest godina praktiki me svukla do gola - sve mi je
vrijeme nekako uspjela skidati komad po komad odjee - i posvuda me dira, i ja se
sva izvijam od uitka. Kad se sada toga sjetim, djeluje mi nevjerojatno. Hou rei,
to je suludo, zar ne? Ali tada kao da me zaarala.

Reiko je zautjela da odbije dim cigarete.

- Zna, ovo je prvi put da sam ovo rekla nekom mukarcu - rekla je gledajui me. -
Govorim ti to jer mislim da bih trebala, ali zbilja mi je neugodno.
- ao mi je - rekao sam, jer nisam znao to drugo rei.
- To se tako nastavilo neko vrijeme, a onda se njezina desna ruka poela sputati
nie, i poela me dirati preko gaica. Tada sam ve bila sva mokra. Sramim se rei,
ali tako mokra nisam bila nikad, ni prije ni poslije. Uvijek sam sebe smatrala
nekako ravnodunom prema seksu, pa sam se prenerazila to me to tako uzbuuje.
A onda mi je gurnula one svoje vitke, meke prste u gaice, i...pa, zna ve, ne
mogu se natjerati da to kaem. Hou rei, bilo je sasvim drukije nego kad te
mukarac ondje dira svojim nespretnim rukama. Zbilja. Nalik na perje, ili paperje.
Mislila sam da e mi u glavi sve eksplodirati. No ipak, negdje u mom posve
zamuenom mozgu, pala mi je na pamet misao da to moram prekinuti. Ako
dopustim da se jednom dogodi, nikad neu prestati, a budem li morala ivjeti s tom
tajnom, u glavi e mi opet zavladati potpuna zbrka. Pomislila sam i na svoju ker.
to da me ona ovako vidi? Subotom je obino do tri bila kod mojih roditelja, ali to
ako se neto dogodi, pa se neoekivano vrati kui? To mi je pomoglo da skupim
snagu i pridignem se na krevetu. "Prestani sada, molim te prestani!", povikala sam.

Ali ona nije htjela prestati. Umjesto da prestane, strgnula mi je gaice i poela se
koristiti jezikom. To sam rijetko doputala i muu, bilo mi je jako neugodno, a sad
me je lizala trinaestogodinjakinja. Jednostavno sam odustala. Mogla sam samo
plakati. I bilo je boanstveno.
"Prestani!", vrisnula sam jo jednom i pljusnula je po obrazu to sam jae mogla.
Napokon je prestala, digla se i pogledala me u oi. Obje smo bile gole golcate, na
koljenima, na krevetu, i netremice smo se gledale. Njoj je bilo trinaest godina,
meni trideset i jedna, ali, ne znam, dok sam gledala to njezino tijelo, bila sam izvan
sebe od divljenja. Ta mi je slika jo ivo pred oima. Jedva sam mogla vjerovati da
gledam tijelo trinaestogodinje djevojice, i jo ne mogu vjerovati. U usporedbi s
njom, moje je tijelo bilo da se rasplae od jada. Vjeruj mi.
Nita nisam mogao rei, pa i nisam.
- "to nije u redu?" kae ona meni. "Ovo vam se svia, zar ne? Znala sam im sam
vas upoznala. Znam da vam se svia. Mnogo je bolje nego s mukarcem - zar ne?
Pogledajte kako ste mokri. Sa mnom vam moe biti jo bolje ako mi dopustite.
Istina je. Rastopit ete se od uitka. Vi to elite, zar ne?" I imala je pravo. Bila je
mnogo bolja od moga mua. I ja sam zbilja htjela da nastavi. Ali nisam mogla
dopustiti da se to dogodi. "Idemo to initi jednom tjedno", rekla je. "Samo jednom
tjedno. Nitko nee otkriti. To e biti naa mala tajna."

- Ali ja sam ustala iz kreveta i obukla kunu haljinu, te sam joj rekla da odlazi i da
se vie ne vraa. Samo me pogledala. Oi su joj bile potpuno tupe. Nikad ih jo
takve nisam vidjela. Izgledale su kao nacrtane na kartonu. Uope nisu imale
dubinu. Nakon to je neko vrijeme zurila u mene, bez rijei je pokupila odjeu i to
je polaganije mogla, kao da je to neka predstava, stala oblaiti komad po komad,
jedan po jedan. Onda se vratila u sobu s glasovirom i iz torbe izvadila etku.
Poeljala se i rupiem obrisala krv s usnica, obula se i otila. Dok je izlazila,
rekla je: "Znate, vi ste lezbijka. Istina je. Moete to skrivati, ali do smrti ete biti
lezbijka."
- Je li istina? - pitao sam.
Reiko je napuila usnice i dala se na razmiljanje. - Pa, i jest i nije. S njom mi je
definitivno bilo bolje nego s muem. To je injenica. Neko sam se vrijeme doista
muila oko tog pitanja. Moda sam i lezbijka, ali dotad nisam primijetila. Ali vie
tako ne mislim. to ne znai da nemam sklonosti. Vjerojatno ih imam. Ali nisam
lezbijka u pravom smislu te rijei. Nikad ne osjeam spolnu elju kad gledam neku
enu. Razumije?
Kimnuo sam.
- Postoji vrsta djevojaka koje reagiraju na mene, i ja osjetim kad se to dogodi.
Jedino se tada to manifestira u meni. Ali, dok, recimo, grlim Naoko, ne osjeam
nita posebno. Kad je vrue, hodamo po stanu praktiki gole, zajedno se kupamo,
katkad ak spavamo u istom krevetu, ali ne dogaa se nita. Nita ne osjeam.
Vidim da ima lijepo tijelo, ali to je sve. Zapravo, Naoko i ja jednom smo igrale
igricu. Pretvarale smo se da smo lezbijke. Zanima te?
- Nego to. Recite mi.
- Kad sam joj ispriala ovu priu - mi jedna drugoj sve govorimo, zna - Naoko je
pokuala izvesti eksperiment. Skinule smo se i ona me pokuala milovati, ali uope
nije ilo. Samo me kakljalo. Mislila sam da u umrijeti od smijeha. Kad se samo
sjetim toga, sve me zasvrbi. Bila je tako nespretna! Kladim se da ti je drago to uti.
- Jest, da ti pravo kaem.
- Pa, uglavnom, to bi bilo to - rekla je Reiko, eui se kraj obrve vrkom malog
prsta. - Kad je mala otila iz moje kue, nala sam stolac i sjela, te pustila da mi
misli odlutaju, pitajui se to da uinim. Duboko u sebi ula sam kako mi srce tupo
udara. Osjeala sam da mi ruke i noge tee cijelu tonu, a u ustima mi je bio okus
kao da sam pojela nekog moljca, tako su mi bila suha. Ali uspjela sam se odvui do
kupaonice, znajui da e mi se ki brzo vratiti. Htjela sam oistiti ona mjesta na
kojima me mala dirala i lizala. Izribala sam se sapunom, ribala sam i ribala, ali
nikako se nisam mogla rijeiti sluzavog osjeaja koji mi je ostavila. Znala sam da
vjerojatno umiljam, ali nije pomagalo. Te noi sam traila od mua da vodimo
ljubav, gotovo kao da se elim rijeiti te ljage. Naravno, nita mu nisam rekla -
nisam mogla. Rekla sam mu samo neka ide polako, sporije nego inae. I iao je.
Koncentrirao se na svaki detalji, zaista je iao jako, jako sporo, i kako sam te
noi svrila, o da, tako neto nikad prije nisam doivjela, nikad otkako smo se
uzeli. A to misli, zato? Jer je u mome tijelu jo zaostao dodir njezinih prstiju.
Samo zato.

- O, Boe, kako je ovo neugodno! Pogledaj, preznojila sam se! Ne mogu vjerovati
da sve to govorim - on je sa mnom "vodio ljubav", "svrila" sam! - Reiko se
nasmijeila, a usnice su joj se opet napuile. - Ali ak ni to nije pomoglo. Prola su
dva dana, pa tri, no njen dodir je jo bio ondje. A njene posljednje rijei neprestano
su mi odzvanjale u glavi.
- Idue subote nije dola. Srce mi je cijeli dan tuklo dok sam ekala i pitala se to
u uiniti ako se pojavi. Ni na to se nisam mogla koncentrirati. Ali nije dola.
Naravno. Bila je ponosno stvorenje, a sa mnom je na kraju podbacila. Nije dola ni
idui tjedan, ni tjedan nakon toga, i ubrzo je ve proao cijeli mjesec. Odluila sam
da u uspjeti zaboraviti to se dogodilo kada proe dovoljno vremena, ali nisam
mogla zaboraviti. Kad bih bila sama u kui, osjeala sam njenu nazonost i bila na
rubu ivaca. Nisam mogla svirati glasovir, nisam mogla misliti, nita nisam mogla
raditi tih prvih mjesec dana. A onda sam jednoga dana shvatila da svaki put kad
iziem iz kue neto nije u redu. Susjedi su me udno gledali. U njihovim oima
vidjela sam neku novu distancu. Pozdravljali su me pristojno kao i uvijek, ali u
tonu njihova glasa bilo je neega drukijeg, kao i u ponaanju prema meni. Moja
prva susjeda, koja mi je prije katkad znala doi u posjet, sad me izbjegavala. Ali
pokuala sam se ne obazirati na te stvari. Pone li primjeivati takve stvari, ima
prve simptome bolesti.
- A onda me jednog dana posjetila druga domaica s kojom sam bila dobra. Bile
smo istih godina, nae majke bile su prijateljice, a dijete joj je ilo u isti vrti kao
moje pa smo bile dosta bliske. Jednoga dana nenadano se pojavila i pitala me znam
li da o meni krui grozan tra. "Kakav tra?" pitala sam. "Gotovo da to ne mogu
izgovoriti, toliko je grozno", rekla je. "E pa kad si ovo rekla, sad mi mora rei sve
do kraja."
I dalje mi nije htjela rei, ali napokon sam sve izvukla iz nje. Hou rei, i dola je
samo zato da mi kae to je ula, pa naravno da je na kraju sve izbrbljala. Prema
njezinoj prii, ljudi su govorili da sam zagriena lezbijka i da sam zbog toga stalno
u duevnim bolnicama. Govorili su da sam svukla svoju uenicu glasovira i
pokuala joj svata raditi, a kad se ona opirala, onda sam je tako jako pljusnula da
joj je nateklo cijelo lice. Naravno, okrenuli su priu naglavce, to je ve samo po
sebi bilo loe, ali najvie me okiralo to to su ljudi znali da sam bila u bolnici.

- Moja prijateljica svima je govorila da me poznaje cijelu vjenost i da nisam

takva, ali djevojini roditelji povjerovali su u njenu verziju i sad su je irili po
susjedstvu. Uza sve to, jo su se raspitali o meni i tako su saznali da sam doista
imala mentalnih problema. Verzija koju je moja prijateljica ula bila je da je
djevojica jednoga dana dola kui sa sata - onoga dana, naravno - a lice joj je bilo
naduto, usnica rasjeena i krvava, s bluze joj je nedostajalo nekoliko dugmeta, ak
joj i donji ve bio razderan. Moe li ti to vjerovati? Sve je to, naravno, uinila da
uini vjerodostojnom svoju priu, koju je mama morala iz nje izvlaiti klijetima.
Tono je vidim kako to ini - mae krv na bluzu, kida dugmad, dere ipku na
grudnjaku, tjera samu sebe da plae sve dok joj se oi ne zacrvene, raupava kosu
i onda majci pria cijelu tu hrpu lai.

- Nije da krivim ljude to su joj vjerovali. I ja bih joj vjerovala, toj lijepoj lutkici
avolja jezika. Doe doma plaui, odbija govoriti jer ju je previe sram, a onda
sve provali iz nje. Naravno da e joj ljudi vjerovati. A da sve bude jo gore, to je
tono, ja sam zbilja bila u bolnicama zbog mentalnih poremeaja, zbilja je jesam
udarila po licu to sam jae mogla. Tko e meni povjerovati? Vjerojatno samo moj
mu. Prolo je jo nekoliko dana dok sam se borila s dilemom hou li mu rei ili
ne, ali kad sam mu rekla, vjerovao mi je. Naravno. Ispriala sam mu sve to se toga
dana dogodilo - kakve mi je sve lezbijske stvari radila, kako sam je pljusnula.
Naravno, nisam mu rekla to sam osjetila. To mu nisam mogla rei. I uglavnom,
bio je izvan sebe od bijesa i uporno govorio da e otii ravno njezinoj obitelji.
Rekao je: "Ti si ipak udana ena. Udana si za mene. I majka si. Nema anse da si
lezbijka. Kakav vic!"

- Ali ja ga nisam pustila da ide. Time bi samo sve pogorao. Ja sam znala. Ja sam
znala da je ona bolesna. Vidjela sam na stotine bolesnih ljudi, pa sam znala. Mala
je bila trula iznutra. Oguli li sloj one prekrasne koe, ispod bi naao samo gnjilo
meso. Znam da je to strano rei, ali istina je. I znala sam da normalni ljudi nikad
ne bi shvatili kakva je zapravo, da mi tu ne moemo izii kao pobjednici. Bila je
strunjak za manipuliranje osjeajima odraslih ljudi oko sebe, a mi nismo imali
dokaze. Kao prvo, tko bi povjerovao da je trinaestogodinja djevojka namamila u
homoseksualnu stupicu enu u tridesetima? to god mi rekli, ljudi bi vjerovali to
hoe. to bismo se vie borili, bili bismo u ranjivijoj poziciji.
- Mogli smo samo jedno: odseliti se. Da sam ostala u toj etvrti, stres bi me slomio:
neto bi mi u glavi opet kljocnulo. A taj je proces ve poeo. Morali smo otii
odatle, nekamo daleko gdje me nitko ne poznaje. Ali moj mu nije bio spreman ii.
Njemu jo nije bilo posve jasno u kolikoj sam krizi. A trenutak nije mogao biti
gori: volio je svoj posao, napokon nam je uspio kupiti vlastitu kuu (ivjeli smo u
montanoj kuici), a keri je bilo lijepo u vrtiu. "ekaj malo," rekao je, "ne
moemo tek tako dii sidro i otii. Ja ne mogu tako lako nai posao. Morali bismo
prodati kuu, nai novi vrti. Trebat e mi bar dva mjeseca."
"Ja ne mogu ekati dva mjeseca", rekla sam mu. "Ovo e me zauvijek dokrajiti.
Ne alim se. Vjeruj mi, znam to govorim." Simptomi su se ve poeli pojavljivati:
zvonilo mi je u uima, ula sam glasove, nisam mogla spavati. Predloio je da ja
odem prva, da nekamo sama otputujem, a on e doi kad sve obavi.
- "Ne," rekla sam, "ne elim ii sama. Raspast u se ako ne budem imala tebe.
Trebam te. Molim te, ne ostavljaj me." Zagrlio me i poeo preklinjati da izdrim
samo jo malo. Samo jedan mjesec, rekao je. On e se za sve pobrinuti - napustit e
posao, prodati kuu, urediti sve u vrtiu, nai novi posao. Moda moe dobiti
mjesto u Australiji, rekao je. Samo je traio da priekam mjesec dana, i sve e biti
u redu. Sto sam na to mogla rei? Da sam se usprotivila, to bi me samo jo vie
izoliralo.
Reiko je uzdahnula i pogledala u arulju na stropu.
- Ali nisam mogla izdrati mjesec dana. Jednoga dana to se opet dogodilo: kljoc.
I ovaj put bilo je stvarno loe. Uzela sam pilule za spavanje i odvrnula plin.
Probudila sam se u bolnici, i to je bio kraj. Tek za nekoliko mjeseci smirila sam se
toliko da bih mogla razmiljati, i onda sam zamolila mua neka mi da razvod.
Rekao je da se nema namjeru rastavljati. "Moemo poeti iznova", rekao je.
"Moemo otii na neko novo mjesto, samo nas troje, i poeti sve ispoetka." "Sad
je prekasno", rekla sam mu. "Sve je zavrilo kad si traio da priekam mjesec dana.
Ako si stvarno elio poeti iznova, nisi mi to trebao rei. Sada kamo god da
odemo, koliko god se daleko odselimo, stalno e se dogaati isto. I ja u od tebe
traiti isto, i patit e zbog mene. To vie ne elim."
- Pa smo se rastavili. Ili bolje reeno, ja sam se rastavila od njega. Ali za dvije
godine opet se oenio. Jo mi je drago to sam ga natjerala da me ostavi. Zbilja.
Znala sam da u biti ovakva do kraja ivota, a nikoga nisam htjela povui za
sobom. Nisam nikoga htjela siliti da ivi u stalnom strahu kako u svaki as opet
izgubiti razum. Bio je divan prema meni: idealan mu, vjeran, snaan i strpljiv,
netko kome sam mogla u potpunosti vjerovati. Uinio je sve to je mogao ne bi li
me izlijeio, i ja sam uinila sve to sam mogla da se izlijeim, i zbog njega i zbog
nae keri. I vjerovala sam u oporavak. est godina sam bila sretna, od dana
vjenanja. Pomogao mi je 99%, ali onaj jedan posto je podivljao. kljoc. Sruilo se
sve to smo izgradili. U djeliu sekunde sve se pretvorilo u nita. I to zbog te male.
Reiko je pokupila opuke koje je zgazila i bacila ih u limenu kantu.
- Grozna pria. Toliko smo se trudili, strano, gradili smo svoj svijet opeku po
opeku. A sruio se u jednom trenu. Nismo se ni snali, a ve vie niega nije bilo.
Ustala je i zabila ruke u depove. - Idemo natrag. Kasno je.
Nebo se smrailo, sloj oblaka bio je deblji nego prije, Mjesec se nije vidio. Shvatio
sam da sada osjeam miris kie, kao Reiko. A s njim je bio pomijean miris svjeeg
groa u njezinoj vreici.

- Zato ne mogu otii odavde - rekla je. - Bojim se stupiti u izvanjski svijet. Bojim
se upoznati nove ljude i osjetiti nove osjeaje.
- Shvaam - rekao sam. - Ali ja mislim da vi to moete. Mislim da moete izii i da
ete uspjeti.
Reiko se nasmijeila, ali nije odgovorila.
Naoko je sjedila na kauu s knjigom. Noge su joj bile prekriene, a dok je itala,
ruku je prislonila na sljepooicu. inilo se kao da se prstima dotie svake rijei
koja joj je ulazila u glavu i tako je opipava. Po krovu su poele tapkati rasprene
kapljice kie. Bila je obavijena svjetlou lampe koja je oko nje lebdjela poput fine
praine. Nakon dugog razgovora s Reiko, Naokina mladolikost dojmila me se na
nov nain.
- Oprosti to smo se toliko zadrali - rekla je Reiko, tapui Naoko po glavi.
- Je li vam bilo lijepo? - pitala je Naoko, podiui pogled.
- Naravno - rekla je Reiko.
- to ste radili - pitala me Naoko - tako nasamo?
- Nisam slobodan rei, gospoice - odgovorio sam.
Naoko se zakikotala i spustila knjigu. Onda smo svi troje jeli groe uz zvuke kie.
- Kad ovako pada kia - rekla je Naoko - osjeam se kao da smo sami na svijetu.
Da bar nastavi padati, pa da nas troje ostanemo zajedno.
- Ma jasno - rekla je Reiko - a kad biste se vas dvoje bacili na posao, ja bih vas
valjda hladila lepezom ili svirala glazbu za ugoaj na gitari, kao neka glupa geja?
Ne, hvala!
- Ma, ja bih ti ga tu i tamo posudila - rekla je Naoko, smijui se.
- Okej, onda sam za - rekla je Reiko. - Hajde, kio, pljusni!
Kia je doista pljusnula, i nastavila pljutati. S vremena na vrijeme udario bi grom.
Kad smo pojeli groe, Reiko se vratila cigaretama i izvukla gitaru ispod kreveta,
te poela svirati: najprije Desafinado i Djevojku iz Ipaneme, onda malo
Bacharacha i nekoliko pjesama Lennona i McCartnevja. Reiko i ja opet smo
pijuckali vino, a kad ga je nestalo podijelili smo preostali konjak iz moje ploke.
Dok smo tako dugo u no razgovarali, obuzelo nas je toplo, prisno raspoloenje, pa
sam zajedno s Naoko poeo eljeti da kia nastavi padati.
- Hoe li me opet doi vidjeti? - pitala je, gledajui me.
- Naravno da hou - rekao sam.
- A hoe li mi pisati?
- Svaki tjedan.
- A hoe li dodati i nekoliko redaka za mene? - pitala je Reiko.
- Nego to - rekao sam - vrlo rado.
U jedanaest je Reiko razvukla kau i spremila mi krevet kao i no prije. Poeljeli
smo jedni drugima laku no i ugasili svjetlo. Kako nisam mogao zaspati, uzeo sam
arobni brijeg i bateriju iz ruksaka i neko vrijeme itao. Neto prije ponoi
odkrinula su se vrata spavae sobe i Naoko se uvukla u krevet kraj mene. Za
razliku od prethodne noi, sad se ponaala normalno. Oi su joj bile fokusirane,
pokreti ustri. Prislonivi usta na moje uho, pro-aptala je - Ne znam, ne mogu
spavati.
- Ni ja - rekao sam. Spustio sam knjigu i ugasio bateriju, te sam je zagrlio i
poljubio. Posvuda oko nas bila je tama i zvui kie.
- A Reiko?
- Bez brige, zaspala je. A kad ona spava, onda zbilja spava. - A onda je Naoko
upitala - Hoe li mi zbilja opet doi?
- Naravno da hou.
- ak i ako ti ne budem mogla nita dati?
Kimnuo sam u mraku. Osjeao sam njezine pune dojke. Dlanom sam pogladio
obris njezina tijela kroz spavaicu. Od ramena preko lea do bokova, stalno sam
iznova prelazio rukom preko nje, utiskujui liniju i mekou njezina tijela u mozak.
Nakon to smo neko vrijeme leali u tom njenom zagrljaju, Naoko mi je prislonila
usnice o elo i ustala iz kreveta. Njezina blijedoplava spavaica bljesnula je u tami,
nalik na ribu.

- Zbogom - rekla mi je slabanim glasom. Sluajui kiu, utonuo sam u spokojan

san. Idueg jutra jo je kiilo - sipila je sitna, gotovo nevidljiva jesenja kiica,
nimalo nalik na jueranju provalu oblaka. Vidjelo se da kii samo po mrekanju
lokvica i kapanju koje se ulo sa streha. Kad sam se probudio, ugledao sam
mlijenobijelu maglu kako okruuje prozor, ali kako se Sunce dizalo, vjetri ju je
otpuhao, pa su iz nje izronile okolne ume i breuljci.
Kao i dan prije, dorukovali smo i otili poistiti ptinjak. Naoko i Reiko obukle su
ute plastine kabanice s kapuljaama. Ja sam navukao demper i nepropusnu
vjetrovku. Vani je zrak bio vlaan i studen. I ptice su se sklonile s kie, pa su se
zbile u dno kaveza.
- Ovdje je dosta hladno kad pada kia, zar ne? - rekao sam Reiko.
- Sad e sa svakom kiom postajati sve hladnije, dok ne padne prvi snijeg - rekla
je. - Oblaci iz Japanskog mora ovdje isputaju tone snijega.
- to se zimi radi s pticama?
- Unesemo ih unutra, naravno. to bismo drugo - da ih zaleene iskopamo iz
snijega? I onda ih odmrznemo, oivimo i poviemo: OK, navali narode!
upnuo sam ianu mreicu, a papiga je zalepetala krilima i zakrijetala:
"Seronja!" "Hvala!" "Ludo!"
- E njega bih ja rado zamrznula - rekla je Naoko sjetno. - Mislim da u stvarno
poludjeti ako to budem morala sluati svako jutro.
Kad smo oistili ptinjak, vratili smo se u stan. Dok sam se pakirao, ene su
odjenule radnu odjeu. Zajedno smo izili iz zgrade i rastali se kraj teniskih terena.
One su skrenule desno, a ja sam nastavio ravno. Dovikivali smo pozdrave i ja sam
obeao da u opet doi. Naoko se blago nasmijeila i nestala iza ugla.

Na putu do kapije sreo sam nekoliko ljudi, sve u utim kabanicama kakve su imale
Naoko i Reiko, i svi su imali nataknute kapuljae. Po kii su sve boje bile neobino
jarke: tlo je bilo intenzivno crno, borove grane blistavo zelene, a ljudi omotani
utom djelovali su kao prikaze s onog svijeta koje smiju hoditi zemljom samo za
kiovitih jutara. Lebdjeli su nad tlom u tiini, nosei poljodjelske alatke, koare i
vree. uvar se sjetio moga imena i oznaio ga na listi posjetitelja dok sam izlazio.
-Vidim da ste doli iz Tokija - rekao je stari. - I ja sam jednom bio ondje. Samo
jednom. Svinjetina im je famozna.
- Je li? - pitao sam, ne znajui to da mu odgovorim.
- Nije mi se ba sviala hrana u Tokiju, ali svinjetina je bila da prste polie.
Vjerojatno ih uzgajaju na neki poseban nain.
Rekao sam da ne znam, sad sam prvi put tako neto uo. - A kad ste to bili u
Tokiju?
- Hmm, da vidimo - rekao je, nakrivivi glavu - je li to bilo kad se oenio Njegovo
Velianstvo krunski princ? Moj sin je bio u Tokiju, pa sam rekao, morao bih bar
jednom i to vidjeti. Sigurno je to bilo 1959.
- E, tako davno je svinjetina u Tokiju sigurno bila dobra - rekao sam.
- A danas? - pitao je.
Nisam siguran, rekao sam, ali nisam ba uo da je neto posebno. To kao da ga je
razoaralo. Po svemu sudei, htio je nastaviti razgovor, ali rekao sam mu da
moram stii na autobus i krenuo prema cesti. Nad stazom uz potok mjestimice su
jo lebdjele krpe izmaglice, ali vjetri ih je odnosio prema strmim obroncima
oblinje planine. Svako malo zaustavio bih se u hodu, okrenuo, i bez ikakva
posebnog razloga duboko uzdahnuo. Osjeao sam se kao da sam doao na planet
na kojemu vlada malo drukija sila tee. Pa naravno, rekao sam sebi tuno: sad
sam u izvanjskom svijetu.

Vrativi se u dom oko pola pet, smjesta sam se presvukao i otiao u prodavaonicu
ploa u Sinduku da odradim svoje radno vrijeme. Ja sam pazio na prodavaonicu
od est do pola jedanaest, neto malo bih i prodao, ali uglavnom sam sjedio kao
oamuen i gledao nevjerojatno aroliko mnotvo ljudi kako promie vani. Bilo je
obitelji, parova, pijanaca, mafijaa, ivahnih djevojaka u kratkim suknjama,
bradatih hipija i barskih hostesa, te nekih nedefiniranih tipova. Kad god bih pustio
estoki rock, hipiji i odbjegla mlaarija okupili bi se vani, plesali i udisali
razrjeiva, ili bi samo sjeli na zemlju i besposliarili. Kad bih stavio Tonvja
Bennetta, nestali bi.

Odmah pokraj nalazila se prodavaonica u kojoj je neki sredovjeni ovjek

pospanih oiju prodavao "igrake za odrasle". Ja nisam mogao zamisliti zato bi
itko htio kupiti raznorazna seksi pomagala koja je drao, ali inilo se da mu
prodaja ide kao luda. U uliici koja se nalazila dijagonalno nasuprot prodavaonici
ploa vidio sam pijanog studenta kako povraa. U igraonici preko-puta nas u
drugom smjeru kuhar iz lokalnog restorana provodio je pauzu igrajui tombolu uz
novane oklade. Ispod streha prodavaonice koja je preko noi bila zatvorena uao
je neki garavi beskunik, ne miui se. U prodavaonicu je ula djevojica ne starija
od dvanaest, trinaest godina, namazana blijedoruiastim ruem, i zamolila me da
stavim Jumpin ]ack Flash od Rolling Stonesa. Kad sam pronaao plou i pustio joj
je, poela je puckati prstima u ritmu i drmati kukovima, te stala plesati po duanu.
Onda me zatraila cigaretu. Dao sam joj jednu od poslovoinih, koju je zahvalno
popuila, a kad je ploa zavrila, otila je bez ijednog "hvala". Svakih petnaestak
minuta zauo bih sirenu hitne pomoi ili policije. Naila su tri pijana direktora u
odijelima i kravatama, smijui se iz svega glasa i dovikujui "Dobra guzica!"
lijepoj dugokosoj djevojci u telefonskoj kabini.

to sam dulje gledao, postajao sam sve zbunjeniji. emu sve to, k vragu? to sve
to zapravo znai?
Poslovoa se vratio s veere i rekao mi - Hej, zna to, Vatanabe? Preksino sam
povalio malu iz butika. - Ve prije nekog vremena bacio je oko na djevojku koja je
radila u oblinjem butiku, i svako malo odnio bi joj plou na dar.
- Bravo - rekao sam mu, nato mi je on ispriao sve o svom podvigu, u detalje.
- Ako oe poeviti ensku, evo to ti je initi - poeo je, sav pun sebe. - Prvo,
mora joj nosit darove. Onda je mora napit. Ono, ba napit. I onda obavi poso.
Lake ne moe bit. Kui? Zbunjeniji nego ikad, ukrcao sam se na putniki vlak i
vratio u dom. Navukao sam zastore, ugasio svjetla, ispruio se u krevet, i obuzeo
me osjeaj da bi se Naoko svaki as mogla uvui kraj mene u krevet. Sklopivi oi,
osjeao sam kako joj se grudi meko nadimlju o moja prsa, uo njezin apat, i
osjetio obrise njezina tijela u svome naruju. U tami sam se vratio u njezin mali
svijet. Osjetio sam miris livadske trave, uo nonu kiu. Mislio sam na nju golu,
kakvu sam je vidio na mjeseini, i zamiljao je kako isti ptinjak i gaji povre, a
njezino meko, lijepo tijelo bilo je umotano u onu utu kabanicu. Stiui svoj
nabrekli penis, mislio sam na Naoko dok nisam svrio. To kao da mi je malo
razbistrilo mozak, ali nije mi pomoglo da zaspim. Osjeao sam se iscrpljeno,
oajniki sam elio zaspati, ali san mi jednostavno nije htio doi na oi.

Ustao sam iz kreveta i stao kraj prozora, a moje oi odlutale su prema stijegu. Sad
kad na njoj nije bio nacionalne zastave, motka je sliila divovskoj bijeloj kosti koja
je strila uvis u nonu tamu. to li Naoko sada radi, pitao sam se. Naravno, sigurno
spava, spava dubokim snom, ogrnuta tamom u onom svome udnovatom malom
svijetu. Uhvatio sam se kako mislim: neka od tjeskobe bude sigurna bar u snovima.

Idueg jutra, u etvrtak, na satu tjelesnoga nekoliko sam puta preplivao olimpijski
bazen. Od takve energine tjelovjebe glava mi se jo malo razbistrila pa sam
ogladnio. Nakon to sam pojeo obilan ruak u studentskom restoranu poznatom po
svojim obilnim rukovima, krenuo sam u knjinicu odsjeka za knjievnost pronai
neke podatke, kadli sam naletio na Midori Kobajai. S njom je bila neka sitna i
graciozna djevojka s naoalama, ali kad me je ugledala, prila mi je sama.
- Kamo ide? - pitala me.
- Na knjievnost, u knjinicu - rekao sam.
- Daj pusti to i hajde na ruak sa mnom.
- Ve sam jeo.
- Pa to onda? Moe opet.
Na kraju smo otili u oblinju kavanu, gdje je ona pojela tanjur curryja, a ja sam
popio kavu. Imala je bijelu koulju dugih rukava ispod ute vunene veste s
uzorkom riblje kosti, usku zlatnu ogrlicu i Disneyjev sat. Curry joj se oito sviao,
a popila je i tri ae vode.
- Gdje si bio? - pitala je Midori. - Zvala sam te ne znam koliko puta.
- Neto si me htjela pitati?
- Nita posebno. Samo sam zvala.
- Razumijem.
- to razumije?
- Nita. Samo "razumijem" - rekao sam. - Onda, je li bilo novih poara?
- Ba je bilo zabavno, zar ne? teta nije velika, ali zbog onolikog dima sve je
djelovalo kao pravo. Super stvar.
Midori je iskapila jo jednu au vode, udahnula i stala promatrati moje lice. - Hej,
to je tebi? - pitala me. - Izgleda kao odsutan duhom.
Oi ti nisu fokusirane.
- Dobro sam - rekao sam. - Vratio sam se s puta pa sam umoran.
- Izgleda kao da si upravo vidio duha.
- Tako dakle.
- Hej, ima danas popodne predavanja?
- Njemaki i vjeronauk.
- Moe to preskoiti?
- Njemaki ne mogu. Danas imam test.
- Kad zavrava?
- U dva.
- Okej. Hoe da poslije odemo u grad na pie?
- U dva popodne?!
- Malo za promjenu, zato ne? Izgleda totalno odsutno. Hajde, doi piti sa mnom,
da se malo vrati u ivot. To i ja elim piti s tobom da se malo vratim u ivot. to
veli?
- Dobro, moe - rekao sam uzdiui. - Potrait u te u knjievnom traktu u dva.
Nakon njemakoga sjeli smo na bus za induku i otili u neki avangardni bar po
imenu Dug, iza knjiare Kinokunija. Oboje smo za poetak uzeli votku-tonik.
- Ja katkad svratim ovamo - rekla je. - Kod njih ti nije neugodno ako popodne
pije.
- A ti esto pije popodne?
- Katkad - rekla je, zveckajui ledom u ai. - Katkad, kad svijet postane preteak
za ivot, doem ovamo na votku-tonik.
- Zar svijet katkad postane preteak za ivot?
- Katkad - rekla je Midori. - I ja imam svoje problemie.
- Kakve?
- S obitelji, dekima, neredovitim menstruacijama. Tako to.
- Onda popij jo jednu.
- I hou.
Mahnuo sam konobaru i naruio jo dvije votke-tonik.
- Sjea se kako si me u nedjelju poljubio? - pitala je Midori. - Mislila sam na to.
Bilo je lijepo. Ba je bilo lijepo.
- To je lijepo.
- "To je lijepo" - ponovila je za mnom. - Kako udno govori!
- Da?
- No, razmiljala sam o tome. Razmiljala sam kako bi bilo lijepo da je to bilo prvi
put da me je neki deko poljubio. Kad bih mogla promijeniti redoslijed dogaaja u
ivotu, definitivno bih htjela da mi to bude prvi poljubac, definitivno. A onda bih
cijeli ivot mislila neto kao: Hej, to li se dogodilo s onim malim Vatanabeom s
kojim sam se prvi put poljubila, na gornjoj terasi, sad mu je negdje 58? Zar to ne bi
bilo super?
- Da, stvarno - rekao sam, krkajui pistaciju.
- Hej, ma to je tebi? Zato si tako odsutan? Jo mi nisi ni odgovorio.
- Vjerojatno se jo nisam priviknuo na svijet - rekao sam nakon kraeg
razmiljanja. - Ne znam, osjeam se kao da ovo nije stvarni svijet. Ti ljudi, taj
okoli: jednostavno mi ne djeluju stvarno.
Midori je naslonila lakat na ank i pogledala me. - U nekoj pjesmi Jima Morrisona
bilo je neto takvo, gotovo sam sigurna.
- Ljudi su strani kad si stranac.
- Mir - rekla je Midori.
- Mir - rekao sam ja.
- Stvarno bi trebao sa mnom u Urugvaj - rekla je Midori, jo nalakena na ank.
- Cura, obitelj, fakultet - daj sve to lijepo nogiraj.
- Ideja nije loa - rekao sam smijui se.
- Zar ne misli da bi bilo divno kad bismo se rijeili svega i svih i otili nekamo
gdje nikoga ivog ne poznajemo? Katkad mi doe da to uinim. Zbilja, zbilja mi
doe da to uinim. Recimo, ti me odvede nekamo daleko, daleko, a ja bih ti rodila
puno djece, ilave kao mali bikii. I ivjeli bismo sretni do kraja ivota, i valjali se
po podu.
Nasmijao sam se i popio treu votku-tonik.
- Ali ti vjerojatno jo ne eli puno djece ilave kao bikii - rekla je Midori.
- Zaintrigirala si me - rekao sam. - Volio bih vidjeti kako izgledaju.
- To je u redu, ne mora ih eljeti - rekla je Midori jedui pistaciju. - A ja evo pijem
popodne i govorim togod mi padne na pamet: "Ja bih sve nogirala i pobjegla."
emu ii u Urugvaj? Tamo imaju samo magarea govna.
- Moda ima pravo.
- Posvuda samo magarea govna. Govno tu, govno tamo, cijeli svijet je od
magareih govana. Hej, ovu ne mogu otvoriti. Evo ti je.
Midori mi je pruila pistaciju. Namuio sam se dok je nisam otvorio. - Ali kako mi
je u nedjelju laknulo! Ila sam s tobom na gornju terasu, gledali smo poar, pili
pivo, pjevali pjesme. Ne znam kad sam zadnji put osjetila takvo potpuno olakanje.
Ljudi me stalno na neto prisiljavaju. im me vide, ponu mi govoriti to da inim.
Ti me bar ni na to ne prisiljava.
- Ne poznajem te dovoljno da bih te na ita prisiljavao.
- Hoe rei, da me bolje poznaje, i ti bi me prisiljavao, kao i svi drugi?
- Mogue - rekao sam. - Tako ljudi ive u stvarnome svijetu: stalno jedni druge na
neto prisiljavaju.
- Ti ne bi. Ja znam. Strunjak sam kad treba nekoga prisiljavati i kad tebe netko
prisiljava. Nisi ti taj tip. Zato se s tobom i mogu opustiti. Ima li ti uope pojma
koliko na svijetu ima ljudi koji vole druge prisiljavati, a i da njih drugi na neto
prisiljavaju? A onda oko toga prave veliku frku, kao, "Ja sam je prisilio", "Ti si me
prisilio!" To vole. Ali ja to ne volim. Ja to inim samo zato to moram.
- A na to ti prisiljava druge ili drugi tebe? Midori je stavila kocku leda u usta i
poela je sisati.
- eli me bolje upoznati? - pitala je.
- Aha, recimo.
- Hej, sluaj, upravo sam te pitala: "eli li me bolje upoznati?" Kakav ti je to
odgovor?
- Da, Midori, volio bih te bolje upoznati - rekao sam.
- Zbilja?
- Da, zbilja.
- ak i ako bi morao odvratiti oi od onoga to ugleda?
- Tako si loa?
- Pa, na neki nain - rekla je Midori mrtei se. - Hou jo jedno pie.
Pozvao sam konobara i naruio etvrtu rundu pia. Dok nisu stigla, Midori je
podboila bradu rukom, jo nalakena na bar. Ja sam utio i sluao Theloniousa
Monka kako svira Honeysuckle Rose. U lokalu je bilo jo pet-est muterija, ali
jedino smo mi pili alkohol. Jak miris kave unosio je atmosferu prisnosti u sumornu
unutranjost.
- Jesi li slobodan ovu nedjelju? - pitala je Midori.
- Mislim da sam ti ve rekao, nedjeljom sam uvijek slobodan. Do est, kad moram
na posao.
- Dobro onda, hoemo li se ove nedjelje druiti?
- Moe - rekao sam.
- Doi u po tebe u dom u nedjelju ujutro. Ali ne znam jo kad. Je li to u redu?
- Moe - rekao sam. - Nema problema.
- A sada da te pitam: moe li pogoditi to mi se sada radi?
- Ne mogu ni zamisliti.
- Pa, kao prvo, elim lei na velik, irok, paperjast krevet. elim se udobno
raskomotiti, napiti, i da nigdje u blizini nema magareeg govna, i da ti lei kraj
mene. A onda, malo pomalo, skidao bi mi odjeu. Jaaako njeno. Onako kako
majka svlai malo dijete. Jaaako polako.
- Hmm...
- I onda se ja iskljuim i ugodno mi je, a onda najednom shvatim to se dogaa i
poviem: "Prestani, Vatanabe!" A onda kaem:
"Ti mi se stvarno svia, Vatanabe, ali viam se s drugim. Ne mogu ovo.
Konzervativna sam to se tie ovakvih stvari, vjerovao ti ili ne, zato molim te
prestani." Ali ti ne prestaje.
- Ali ja bih prestao - rekao sam.
- Znam da bi. Nema veze, to je samo moja fantazija - rekla je Midori. - I onda mi
ga pokae. Svoju stvar. Kako stri nagore. Ja naravno smjesta zatvorim oi, ali ve
sam ga na trenutak vidjela. Pa kaem: "Prestani! Ne ini to! Ne elim neto tako
veliko i tvrdo!"
- Nije tako veliki. Obian je.
- Nema veze, to je obina fantazija. I onda se ti jako rastui, i meni te bude ao pa
te pokuavam utjeiti. No, no, jadniak mali.
- I kae da ti se to sada radi?
- Ba tako.
- A joj.
Otili smo iz bara nakon pet rundi votke-tonika. Kad sam pokuao platiti, Midori
me pljesnula po ruci i platila utavom novanicom od 10.000 jena koju je izvadila
iz novanika.
- U redu je - rekla je. - Upravo su mi platili, a ja sam zvala tebe. Naravno, ako si
zadrti faist pa ne doputa da ti ena plati pie...
- Ne, ne, u redu je.
- A i nisam ti pustila da mi ga stavi.
- Jer je tako velik i tvrd - rekao sam.
- Tako je - rekla je Midori. - Jer je tako velik i tvrd.

Onako pripita, Midori je promaila jednu stubu, pa smo zamalo pali niza stubite.
Sloj oblaka koji je zastirao nebo sad se povukao, i kasnopopodnevno sunce
njenom je svjetlou kupalo gradske ulice. Midori i ja neko smo vrijeme tumarali
naokolo. Rekla je da bi se rado popela na drvo, ali naalost u Sindukuu nije bilo
za penjanje pogodnih stabala, a Carski vrtovi su se zatvarali.
- Ba teta - rekla je Midori. - Oboavam se penjati na drvee.
Nastavili smo hodati i gledati izloge, i ubrzo su mi gradski prizori postali stvarniji
nego prije.
- Drago mi je to sam naletio na tebe - rekao sam. - Mislim da sam se sad malo
vie priviknuo na svijet.
Midori je stala kao ukopana i zapiljila se u mene. - Istina je - rekla je. - Oi su ti
sad mnogo fokusiranije nego prije. Vidi? Godi ti druenje sa mnom.
- U to uope nema sumnje - rekao sam.
U pola est Midori je rekla da mora doma spremiti veeru. Rekao sam da u se
autobusom vratiti u dom i otpratio je do postaje.
- Zna to mi se sada radi? - pitala me Midori dok sam odlazio.
- Nemam pojma na to sada misli - rekao sam.
- elim da mene i tebe zarobe gusari. Onda bi nas svukli i svezali jedno uz drugo,
licem u lice, gole, onim uadima.
- Zato bi to napravili?
- To su perverzni gusari - rekla je.
- Ti si perverzna - rekao sam.
- I onda nas zakljuaju u teretni prostor i kau: "Za sat vremena bacit emo vas u
more, pa se dotle zabavite."
- I...?
- I mi onda sat vremena uivamo, i valjamo se naokolo isprepletenih tijela.
- I to je glavna stvar koja ti se sada radi?
- Tako je.
- A joj - rekao sam ja, odmahujui glavom.

Midori je dola po mene u nedjelju ujutro u pola deset. Upravo sam se bio
probudio i jo se nisam ni umio. Netko mi je poeo udarati na vrata i vikati: "Hej,
Vatanabe, neka enska!" Siao sam u predvorje i zatekao Midori kako sjedi
prekrienih nogu u nevjerojatno kratkoj traper suknji, zijevajui. Svaki student na
putu za doruak usporio je i zabuljio se u njene duge, vitke noge. Imala je zbilja
lijepe noge.
- Jesam li dola prerano? - pitala je. - Sigurno si se tek probudio.
- Moe priekati petnaest minuta? Da se umijem i obrijem.
- Mogu ekati, ali svi mi deki bulje u noge.
- A to si mislila, kad si dola u muki paviljon u tako kratkoj suknji? Naravno da
bulje.
- No dobro, nema veze. Danas imam stvarno slatke gaice -sasvim su ruiaste, na
volanie i ipkice.
- Tim gore - rekao sam, uzdiui. Vratio sam se u sobu, umio i obrijao to sam bre
mogao, odjenuo plavu koulju s ovratnikom na kopanje i sivu sportsku jaknu od
tvida, a onda sam se vratio i izveo Midori van kroz kapiju. Oblijevao me hladan
znoj.
- Reci, Vatanabe - rekla je Midori, gledajui u paviljonske zgrade - ovdje svi deki
drkaju - cap-ca-rap?
- Vjerojatno - rekao sam.
- Misle li deki na cure kada to rade?
- Valjda. Sumnjam da itko dok drka misli na burzu ili sprezanje glagola ili Sueski
kanal. Ne, prilino sam siguran da gotovo svi misle na cure.
- Sueski kanal?
- Na primjer.
- Dakle, oni valjda misle na neku odreenu curu, je li tako?
- A zato to ne pita deka? - rekao sam. - Zato bih ti ja tako neto objanjavao
nedjeljom ujutro?
- Samo me zanimalo - rekla je. - Osim toga, on bi se naljutio da ga tako neto
pitam. Rekao bi da djevojke ne smiju postavljati takva pitanja.
- to je sasvim logian stav.
- Ali mene zanima. To je ista znatielja. Misle li deki na neku odreenu curu dok
drkaju?
Odustao sam od izbjegavanja odgovora. - Pa, ja da. Za druge ne znam.
- Jesi li ikad mislio na mene dok si to radio? Reci mi istinu. Neu se ljutiti.
- Ne, nisam, da ti pravo kaem - odgovorio sam iskreno.
- Zato? Nisam ti dosta zgodna?
- Ma, zgodna si ti. Slatka si, i super ti stoje seksi kompletii.
- Zato onda ne misli na mene?
- Pa, kao prvo, tebe smatram prijateljicom, pa te ne elim uvlaiti u svoje seksualne
matarije, a kao drugo...
- Ima neku drugu na koju mora misliti.
- To bi otprilike bilo tono - rekao sam.
- Pristojan si ak i kad je o ovako neemu rije - rekla je Midori. - To mi se kod
tebe svia. Pa ipak, ne bi li me pripustio samo na kratko? elim biti u nekoj od
tvojih seksualnih matarija ili sanjarija ili kako god ih ve zove. Molim te to jer
smo prijatelji. Koga drugog mogu tako neto moliti? Ne mogu tek tako nekome
prii i rei: "Kad veeras bude drkao, moe li molim te jednu sekundu misliti na
mene?" To te molim ba zato to te smatram prijateljem. I elim da mi poslije
kae kako je bilo. Zna, to si radio i tako to.
Pobjegao mi je uzdah.
- Ali ne moe mi ga metnuti. Jer smo samo prijatelji. Zar ne? Dok god mi ga ne
metne, moe raditi to god hoe, misliti to god hoe.
- Ne znam, nikad to jo nisam radio s tolikim ogranienjima - rekao sam.
- Hoe li samo misliti na mene?
- Dobro, mislit u na tebe.
- Zna, Vatanabe, ne elim da dobije pogrean dojam - da sam nimfomanka ili da
sam isfrustrirana ili da te izazivam. Mene te stvari jednostavno zanimaju. elim
znati kako je to. Odrasla sam okruena samim djevojkama u djevojakoj koli, to
zna. elim znati to deki misle i kako su im ustrojena tijela. I to ne samo iz
dodataka enskim asopisima, nego iz pravih praktinih analiza.
- Praktinih analiza? - progunao sam.
- Ali moj deko ne voli kad mene zanimaju stvari ili kad hou neto pokuati.
Naljuti se, zove me nimfaom ili ludaom. Ne doputa ak ni da mu popuim. E, to
je jedna od stvari koje umirem od elje prouiti.
- A-ha.
- I ti mrzi kad ti netko pui?
- Ne, ne ba, ne mrzim.
- Bi li se moglo rei da voli?
- Da, moglo bi se. Ali moemo li o tome drugi put? Gledaj, pred nama je lijepo
nedjeljno jutro, i ne elim ga upropastiti priama o drkanju i puenju. Idemo
razgovarati o neemu drugom. Je li tvoj deko na istom fakultetu kao mi?
- Ne, on ide na drugi, naravno. Upoznali smo se u koli, na sekciji. Ja sam bila u
djevojakoj koli, a on u mukoj, i zna kako to rade, zajedniki koncerti i tako to.
Ali ozbiljno smo prohodali poslije ispita. Hej, Vatanabe.
- to je?
- Samo jednom to uini. Misli na mene, dobro?
- Dobro, pokuat u, idui put - rekao sam, predajui se.

Sjeli smo na putniki vlak za Oanomizu. Kad smo u indukuu presjedali, na

postaji sam kupio tanki sendvi sa tanda kako bih nadoknadio proputeni doruak.
Kava koju sam uz to popio imala je okus po kuhanoj tinti. Nedjeljni jutarnji
vlakovi bili su puni parova i obitelji koji su krenuli na izlete. Skupina djeaka s
bejzbolskim palicama i jednakim dresovima jurili su po vagonu. Nekoliko
djevojaka u vlaku imale su kratke suknje, ali nijedna tako kratku kao Midori.
Midori je svako malo povlaila svoju nadolje. Neki mukarci buljili su u njezina
bedra, zbog ega mi je bilo neugodno, ali njoj to kao da nije smetalo.
- Zna to bih sada voljela raditi? - proaptala je kad smo ve neko vrijeme
putovali.
- Pojma nemam - rekao sam. - Ali molim te, nemoj sada o tome. Netko e te uti.
- teta. Imala sam ludu ideju - rekla je Midori, naoigled razoarana.
- Nego, zato idemo u Oanomizu?
- Vidjet e.
Kako se oko postaje Oanomizu nalazilo mnotvo dopunskih kola, nedjeljom je
taj dio bio pun kolaraca koji su krenuli na nastavu ili pripremu za ispit.
Midori se gurala kroz guvu jednom rukom vrsto stiui remen torbice, a
drugom moju ruku. Bez ikakva upozorenja, upitala me - Hej, Vatanabe, zna li ti
razliku izmeu konjunktiva sadanjeg i prolog u engleskome?
- Mislim da znam - rekao sam.
- Da te onda pitam, emu takve stvari slue u svakodnevnom ivotu, molim te
lijepo?
- Ba niemu - rekao sam. - Moda nemaju nikakvu konkretnu svrhu, ali zbilja te
ue da neke openite stvari pone shvaati sustavnije.
Midori je na trenutak ozbiljno o tome promislila. - Nevjerojatan si - rekla je. - To
meni nikad nije palo na pamet. Ja sam stvari kao to su konjunktiv, diferencijalni
raun i kemijski simboli uvijek smatrala posve beskorisnima. Totalnom
gnjavaom. Pa sam ih uvijek ignorirala. A sad se moram zapitati je li moj cijeli
ivot promaen.
- Ignorirala si ih?
- Aha. Ono, za mene ne postoje. Nemam blagog pojma to znai "sinus" i
"kosinus".
- Nevjerojatno! Kako si onda poloila ispite? Kako si se upisala na fakultet?
- Ne budi smijean - rekla je Midori. - Da bi proao na prijemnome ne mora znati
nita! Samo ti treba malo intuicije - a ja imam sjajnu intuiciju. "Odaberite toan
odgovor od ponuena tri." Ja odmah znam koji je toan.
- Moja intuicija nije dobra kao tvoja, pa do neke mjere moram biti sistematian.
Kao svraka koja skuplja komadie stakla u upljinu stabla.
- Ima li to neku svrhu?
- I ja se pitam. Vjerojatno je tako lake obavljati neke stvari.
- Kakve stvari? Daj mi primjer.
- Recimo metafiziko razmiljanje. Svladavanje nekoliko jezika.
- Kakve koristi od toga?
- Ovisi o osobi koja to ini. Nekima koristi, nekima ne. Ali to je uglavnom
vjebanje. Drugo je pitanje ima li neku svrhu ili nema. Kao to sam rekao.
- Hmm - rekla je Midori, naizgled impresionirana. Povela me za ruku nizbrdo.
- Zna, Vatanabe, ti zbilja dobro zna objanjavati.
- Ne znam ba - rekao sam.
- Istina je. Stotinu sam ljudi pitala emu slui konjunktiv u engleskome, i nitko mi
nije dao dobar i jasan odgovor kao ti. ak ni nastavnici engleskoga. Ili se zbune, ili
naljute, ili se samo nasmiju. Nitko mi nije dao iole pristojan odgovor. Da sam
imala nekoga kao to si ti kad sam postavljala to pitanje, da mi je to tako logino
objanjeno, moda bi ak i mene zainteresirao konjunktiv. K vragu!
- Hmm - rekao sam.
- Jesi li ikad itao Kapital?
- Aha. Ne cijeli, naravno, ali neke dijelove jesam, kao i veina ljudi.
- Jesi li ga shvatio?
- Neke dijelove sam shvatio, a druge nisam. Da bi itala knjigu kao to je Kapital
mora usvojiti neku osnovnu intelektualnu aparaturu. Ali mislim da razumijem
osnovnu ideju marksizma.
- Misli da student prve godine koji nije itao takve knjige moe razumjeti Kapital
na prvo itanje?
- To je gotovo pa nemogue, rekao bih.
- Kad sam ja ila na fakultet, ulanila sam se u sekciju narodne glazbe. Samo sam
htjela pjevati pjesme. Ali drugi lanovi bili su obini prevaranti. Najeim se kad ih
se samo sjetim. Kad se ulani, prvo ti kau da mora itati Marxa. "Za idui put
proitajte od stranice te i te do stranice te i te." Netko je drao predavanje o tome
kako narodne pjesme moraju biti istinski povezane s drutvom i radikalnim
pokretom. Pa kvragu sve, otila sam doma i zbilja se potrudila to itati, ali nita
ivo nisam razumjela. Bilo je gore od konjunktiva. Nakon tri stranice sam odustala.
Onda sam kao dobra mala pionirka otila na idui sastanak i rekla da sam itala, ali
nisam razumjela. Od tada pa nadalje odnosili su se prema meni kao da sam idiot.
Nemam kritiku svijest o klasnoj borbi, rekli su, ja sam drutveni bogalj. Hou
rei, bili su stvarno ozbiljni. I sve to zato to sam rekla da ne razumijem neki tekst.
Zar nisu bili grozni?
- A-ha - rekao sam.
- A i njihove takozvane diskusije bile su grozne. Svi su govorili velike rijei i
pretvarali se da znaju o emu se govori. Ali ja bih postavila pitanje kad god neto
nisam razumjela. "to znai ta imperijalistika eksploatacija o kojoj govorite? Ima
li to neke veze s Istonoindijskom kompanijom?" "Znai li razaranje obrazovno-
industrijskog kompleksa da nakon diplome ne smijemo raditi za neku tvrtku?" I
sline stvari. Ali nitko mi nita nije htio objasniti. Ma kakvi - uasno bi se naljutili.
Moe li ti to vjerovati?
- Da, mogu - rekao sam.
- Jedan se proderao na mene: "Glupao, kako ivi kad uope nema mozga?" E,
pa onda mi je bilo dosta. To nisam bila spremna trpjeti. Dobro, nisam jako
pametna. Iz radnike sam klase. Ali radnika klasa dri svijet u pogonu, i radniku
klasu izrabljuju. Kakva je to revolucija kad se samo razbacuje velikim rijeima
koje ljudi iz radnike klase ne razumiju? Kakvo je to sranje od socijalne
revolucije? Hou rei, i ja bih rado poboljala svijet. Ako nekoga stvarno
izrabljuju, moramo to zaustaviti. U to ja vjerujem, i zato postavljam pitanja. Zar
nemam pravo?
- Ima pravo.
- I onda mi je sinulo. Sve su to lanjaci. Na pameti im je samo da impresioniraju
nove lanice svojim velikim rijeima kojima se tako ponose, pa da im mogu zavui
ruku pod suknju. A kada diplomiraju, oiaju se na kratko i naprijed u Mitsubishi,
IBM ili Fuji Bank. Nau lijepe supruge koje nikad nisu itale Marxa, dobiju djecu i
daju im mondena nova imena od kojih ti se povraa. Koji e obrazovno-industrijski
kompleks oni razoriti? Daj me nemoj nasmijavati! A ni novi lanovi nisu bili nita
bolji. Ni oni nita ivo nisu razumjeli, ali pretvarali su se da razumiju i smijali su
mi se. Nakon sastanka bi mi rekli: "Ne budi blesava! Pa to onda ako ne razumije?
Samo se sloi sa svime to kau." Hej, Vatanabe, imam ja stvari od kojih sam znala
jo vie poludjeti. Hoe uti?
- Naravno, zato ne?
- Pa, jednom su sazvali kasnononi politiki sastanak, i svakoj djevojci su rekli da
napravi dvadeset riinih kuglica za zakusku. Hou rei, zamisli ti tu spolnu
diskriminaciju! Ja sam odluila da u za promjenu utjeti, pa sam posluno dola sa
svojih dvadeset riinih kuglica, sve po propisu, unutra umeboi, izvana nori. I to
misli da sam dobila za svoj trud? Ljudi su se poslije alili jer su moje kuglice
iznutra imale samo umeboi, i nisam donijela nita uz njih! Druge djevojke
napunile su svoje kuglice ikrom bakalara i lososom, i jo su donijele lijepe debele
krike prenih jaja. Tako sam se razbjesnjela da nisam mogla govoriti! to si
umiljaju ti raspaivai "revolucije", s kojim vrajim pravom rade frku oko riinih
kuglica? Neka budu sretni to su dobili i umeboi i nori! Neka se sjete da u Indiji
djeca umiru od gladi!
Nasmijao sam se. - I to je dalje bilo sa sekcijom?
- U lipnju sam se ispisala, toliko sam bila ljuta - rekla je Midori. - Veina tih
studentskih tipova su totalni foliranti. Umiru od straha da e netko otkriti kako
neto ne znaju. Svi itaju iste knjige, svi prosipaju iste slogane, i oboavaju sluati
Johna Coltra-nea i gledati Pasolinijeve filmove. Tebi je to "revolucija"?
- Hej, mene nemoj pitati, ja revoluciju nikad nisam vidio.
- Pa, ako je to revolucija, nek si je metnu zna kamo. Mene bi vjerojatno strijeljali
to sam stavila umeboi u riine kuglice. I tebe bi strijeljali, jer razumije
konjunktiv.
- Moglo bi se dogoditi.
- Vjeruj mi, znam to govorim. Ja sam iz radnike klase. S revolucijom ili bez
revolucije, radnika klasa i dalje e jedva spajati kraj s krajem i ivjeti u istim
svinjcima kao i prije. A to je zapravo revolucija? Sigurno nije samo mijenjanje
imena na gradskoj vijenici. Ali ti frajeri to ne znaju - oni samo znaju svoje velike
rijei. Reci mi, Vatanabe, jesi li ikad vidio poreznika?
- Nikad.
- E pa ja jesam. Puno puta. Upadnu ti u kuu i ponu se praviti vani. "A za to
vam slui ova knjiga poslovanja?" "Hej, dosta su vam traljavo voene te knjige."
"Ovo vi zovete poslovnim izdatkom?" "Pokaite mi sve svoje raune i to odmah."
Mi dotle uimo u kutu i kada doe vrijeme veeri moramo ih poastiti suijem
deluxe - dostava u kuu. E pa da ti kaem, moj otac nijednom nije utajio porez.
Takav je on, potenjak iz stare garde. Ali daj ti to reci porezniku. On samo kopa i
kopa i kopa i kopa. "Prihod vam je ovdje malo nizak, zar ne?" Pa naravno da je
nizak kad ne zarauje! Dolo mi je da vritim: "Idite kontrolirati one koji imaju
novca!" Misli da bi se poreznici drukije ponaali da doe do revolucije?
- Malo vjerojatno, malo vjerojatno.
- E pa eto onda. Ne elim vjerovati ni u kakvu vraju revoluciju. Vjerovat u samo
u ljubav.
- Mir - rekao sam.
- Mir - rekla je Midori.
- Hej, kamo mi idemo?
- U bolnicu - rekla je. - Tata mi je ondje. Danas je na mene red da budem s njim
cijeli dan.
- Tata?! Mislio sam da je u Urugvaju!
- To sam lagala - rekla je Midori slubenim tonom. - Cijeli ivot galami da bi u
Urugvaj, ali nikad nije uspio. Jedva da moe iz Tokija.
- Koliko je bolestan? - pitao sam.
- Samo je pitanje vremena - rekla je. Nastavili smo hodati u tiini.
- Znam to govorim. To je isto imala i mama. Tumor na mozgu. Moe li ti to
zamisliti? Jedva su prole dvije godine otkako je umrla od tumora na mozgu, a sad
ga je i on dobio.

Hodnici Sveuiline bolnice bili su buni i puni vikend-posjetitelja i pacijenata s

manje tekim simptomima, posvuda je lebdio onaj posebni miris bolnice, oblak
dezinfekcijskog sredstva i buketa cvijea koje su donijeli posjetitelji, te urina i
madraca, a sestre su jurile tamo-amo uz resko kloparanje potpetica.
Midorin otac bio je u poluprivatnoj sobi, u krevetu do vrata. Onako opruen,
izgledao je kao neko siuno stvorenje s kobnom ranom. Leao je postrance,
mlitavo, klonula lijeva ruka bila mu je nepomina, a u nju je bila zabodena
intravenozna igla. Bio je to malen, goljav ovjek koji je djelovao kao da e se jo
vie smanjiti i stanjiti. Oko glave bio mu je omotan bijeli zavoj, a nezdravo bijele
ruke bile su istokane rupicama od injekcija i intravenoznih dripova. Njegove
poluotvorene oi zurile su u prazno, u neku fiksiranu toku, nalik na dvije
podlivene kugle koje su se nekontrolirano trznule u naem smjeru kad smo uli u
sobu. Fiksirale su nas nekih deset sekunda, a onda su opet polako odlutale u
prazno.

Od samog pogleda na te oi bilo je jasno da e uskoro umrijeti. Na njegovoj puti

nije bilo znakova ivota, tek blijedi traak neega to je neko bilo ivot. Tijelo mu
je bilo nalik na oronulu staru kuu iz koje su odstranjene sve instalacije, i sada
eka da bude do temelja sruena. Oko njegovih suhih usnica nicali su bu-senii
brkova, nalik na korov. Dakle, pomislio sam, ak i nakon to iz tijela nestane toliko
ivotne snage, brada i dalje raste. Midori je pozdravila debeljka u krevetu kraj
prozora. On joj je kimnuo i nasmijeio se, oito nesposoban da ita kae. Nekoliko
se puta nakaljao te, nakon to je iz ae kraj jastuka otpio nekoliko gutljaja vode,
premjestio je teinu i prevrnuo se na bok, okreui se prema prozoru. Kroz prozor
se vidio samo rasvjetni stup i nekoliko strujnih kablova, nita vie, ak ni oblaak
na nebu.

- Kako se osjea, tata? - rekla je Midori, govorei ocu u uho kao da iskuava
mikrofon. - Kako si danas?
Njezin otac pomaknuo je usnice. 'Ne dobro', rekao je; umjesto da izgovori te rijei,
on kao da ih je oblikovao iz suhog zraka u dnu grla. 'Glava', rekao je.
- Ima glavobolju? - pitala je Midori.
'Je', rekao je on. Oito nije bio u stanju u jednom dahu izgovoriti vie od jednog-
dva sloga.
- Pa, nije ni udo - rekla je ona - ba su ti je rezali. Naravno da te boli. ao mi je,
ali budi hrabar. Ovo je moj prijatelj Vatanabe.
- Drago mi je - rekao sam. Midorin otac dopola je rastvorio usnice, a onda ih opet
zatvorio.
Midori je rukom pokazala na plastini stolac kraj podnoja kreveta i ponudila mi
da sjednem. Posluao sam je. Midori je ocu dala da popije vode i pitala bi li pojeo
neko voe ili voni ele. 'Ne', rekao je, a kad je Midori poela navaljivati da neto
pojede, rekao je: 'Jeo sam.'
Na nonom stoliu kraj uzglavlja stajala je boca s vodom, aa, zdjelica i maleni
sat. Midori je iz velike papirnate vree ispod stola izvadila istu pidamu, donje
rublje i druge stvari, poravnala ih i sloila u ormari kraj vrata. Na dnu vreice bila
je hrana za pacijenta: dva grejpfruta, voni ele i tri krastavca.
- Krastavci? to oni tu rade? - pitala je Midori.
- Nemam pojma to je dolo mojoj sestri. Na telefon sam joj rekla tono to da
kupi, a sigurna sam da krastavce nisam spominjala! Trebala je donijeti kivi.
- Moda te nije dobro razumjela - rekao sam.
- Da, moda, ali da je promislila, shvatila bi da nisu krastavci. Hou rei, to e
pacijent s njima? Da sjedi na krevetu i vae sirove krastavce? Hej, tata, hoe
krastavac? 'Ne', rekao je Midorin otac.

Midori je sjela kraj uzglavlja i poela ocu priati svakakve novosti od kue. Slika
na televizoru postala je mutna pa je zvala servis; teta iz Takaida za nekoliko dana
dolazi u posjet; ljekarnik g. Mijavaki pao je s bicikla: takve stvari. Otac joj je
odgovarao mrmljajui.
- Sigurno nee nita jesti? 'Ne', odgovorio je njezin otac.
- A ti, Vatanabe? Hoe grejpfrut?
- Ne - odgovorio sam.
Nekoliko minuta kasnije Midori me odvela u televizijsku dvoranu i sjela na kau
popuiti cigaretu. Tri pacijenta u pidamama takoer su puili i gledali nekakvu
politiku diskusiju.
- Hej - proaptala je Midori, a oi su joj se zasjajile. - Onaj stari sa takama gleda
mi u noge otkako smo uli. Onaj s naoalama u plavoj pidami.
- A to si oekivala kad nosi takvu suknju?
- Ali to je lijepo. Sigurno im je svima dosadno. Vjerojatno im ovo koristi. Moda
im uzbuenje pomogne da se bre oporave.
- Samo da ne proizvede suprotan uinak.
Midori se zagledala u dim koji joj se dizao iz cigarete.
- Zna - rekla je - moj tata nije tako lo. Katkad se naljutim na njega jer kae
grozne stvari, ali u dui je poten i istinski je volio mamu. Na svoj nain je
proivio ivot to je dublje mogao. Moda je malo slab, i uope nema glavu za
posao, i ljudi ga ba ne vole, ali mnogo je bolji od laljivaca i varalica koji stalno
neto izglauju jer su tako slatkorjeivi. Ja nisam nita bolja od njega, jednom kad
neto kaem ni ja vie ne poputam, tako da se stalno svaamo, ali on zapravo nije
lo.

Midori mi je uzela ruku kao da podie neto baeno na ulici i stavila je sebi na
krilo. Pola moje ruke lealo joj je na suknji, a pola dodirivalo njezino bedro. Neko
me vrijeme gledala u oi.
- Oprosti to sam te dovela na ovakvo mjesto - rekla je - ali bi li jo malo ostao sa
mnom?
- Ostat u s tobom cijeli dan ako hoe - rekao sam. - Do pet. Volim biti s tobom, a
nemam nikakva drugog posla.
- Kako obino provodi nedjelju?
- Perem ve - rekao sam. - I glaam.
- Vjerojatno mi ne eli priati o njoj...o svojoj curi?
- Ne ba. Komplicirano je, i ja, nekako, ne bih to mogao dobro objasniti.
- U redu. Ne mora mi nita objanjavati - rekla je Midori. - Ali smijem li ti rei to
ja mislim da se tu dogaa?
- Smije. Imam dojam da e sve to ti izmisli biti zanimljivo.
- Mislim da je udana.
- Zbilja?
- Da, ima negdje trideset i dvije, trideset tri, bogata je i lijepa, nosi bunde i cipele
Charles Jourdan, svileno donje rublje, gladna je seksa, i voli raditi sve neke bljak
stvari. Vas dvoje nalazite se radnim danima popodne i onda gutate jedno drugo. Ali
nedjeljom je njezin mu doma pa se ne moe viati s tobom. Je li tako?
- Vrlo, vrlo zanimljivo.
- Trai od tebe da je vee i da joj vee oi, pa onda lie svaki centimetar njezina
tijela. Onda te tjera da joj svata gura, i zauzima nevjerojatne poze, kao ena od
gume, a ti je slika polaroid fotoaparatom.
- Zvui dosta zabavno.
- Sve vrijeme umire od elje za seksom, pa ini sve to joj padne na pamet. I svaki
dan misli na to. Slobodna je sve vrijeme, pa stalno planira: Hmm, idui put kada
doe Vatanabe, radit emo ovo, ili radit emo ono. Legnete u krevet i ona poludi,
isprobava sve te poloaje, i u svakom svri triput. I kae ti: "Zar nemam fantastino
tijelo? Mlade cure vie te ne mogu zadovoljiti. Mlade cure ti ovo nee initi, zar
ne? Ni ovo. Je li ti dobro? Ali nemoj jo svriti!"
- Ti si gledala previe pornia - rekao sam smijui se.
- Misli? Malo sam se brinula zbog toga. Ali pornie oboavam. Idui put mora
me odvesti da pogledamo neki, vrijedi?
- Dobro - rekao sam. - Idui put kad bude slobodna.
- Zbilja? Jedva ekam. Ii emo na pravi sado-mazo, s bievima, i, ono, kad curu
tjeraju da piki pred svima. To najvie volim.
- Ii emo.
- Zna to mi se najvie svia u porno kinima?
- Ne mogu ni zamisliti.
- Kad god pone neka seksi scena, uje se onaj zvuk "Gut!" kad svi odjednom
progutaju knedlu - rekla je Midori. - Super mi je taj "Gut!" Tako slatko!

Kad smo se vratili u bolniku sobu, Midori je opet stala oca bombardirati
reenicama, a on je u znak odgovora neto mrmljao ili bi samo utio. Oko
jedanaest supruga ovjeka u drugom krevetu dola je muu presvui pidamu,
oguliti voe i ostalo. Imala je okruglo lice i izgledala dobroudno, i dugo je
avrljala s Midori. Onda je dola bolniarka s novim intravenoznim dripom i prije
nego je otila jo malo je porazgovarala s Midori i onom enom. Meni su oi lutale
po prostoriji i kroz prozor do strujnih kablova. Svako malo pojavili bi se vrapci i
sletjeli na njih. Midori je razgovarala s ocem i brisala mu znoj s ela, pomagala mu
da ispljune sluz u rupi i avrljala sa suprugom njegova cimera i bolniarkom, a
povremeno bi i meni uputila pokoju reenicu i provjeravala intravenoznu napravu.

Oko pola dvanaest lijenik je stigao u vizitu, pa smo Midori i ja izali u hodnik da
priekamo. Kad je lijenik izaao, Midori ga je pitala kako je njezinu ocu.
- Pa, tek smo operirali, drimo ga na analgeticima, pa je zato dosta izmoden -
rekao je lijenik. - Trebat e mi jo dva-tri dana da procijenim rezultat operacije.
Ako je uspjela, bit e u redu, a ako nije, onda emo morati donijeti neke odluke.
- Neete mu vie otvarati glavu, zar ne?
- To doista ne mogu rei dok za to ne doe vrijeme - rekao je lijenik. - Uau, kako
kratku suknju imate!
- Nije li zgodna?
- A to radite na stubama? - pitao je doktor.
- Nita posebno. Pustim da mi sve visi - rekla je Midori. Bolniarka iza doktora
zakikotala se.
- Nevjerojatno. Morate nam jednom doi da otvorimo vau glavu pa da vidimo to
ondje ima. Lijepo bih vas molio, dok ste u bolnici, idite dizalom. Ne treba mi jo
pacijenata. I ovako imam posla preko glave.
Ubrzo nakon vizite dolo je vrijeme ruku. Bolniarka je krenula od sobe do sobe,
gurajui kolica puna obroka. Midorin otac dobio je gustu juhu od mesa i povra,
voe, kuhanu ribu oienu od kosti, te povre ispasirano u nekakvu kaicu. Midori
ga je okrenula na lea i podigla okreui ruku u podnoju kreveta. Poela ga je
hraniti juhom. Nakon pet-est lica okrenuo je glavu na stranu i rekao: 'Vie ne.'
- Mora pojesti bar jo toliko - rekla je Midori. 'Poslije', rekao je on.
- Nemogu si - ako ne jede kako treba, nikad nee vratiti snagu - rekla je. - Jo ne
mora pikiti? 'Ne', rekao je on.
- Hej, Vatanabe, idemo dolje u kantinu.

Pristao sam, ali zapravo mi se i nije jelo. Kantina je bila puna doktora, sestri i
posjetitelja. Dugi nizovi stolaca i stolova ispunjali su golemu podzemnu pilju bez
prozora u kojoj kao da su sva usta jela ili govorila - nesumnjivo o bolestima, a
glasovi su odzvanjali i vraali se kao u tunelu. Tu i tamo kroz jeku bi se probila
neka interna obavijest lijenicima i sestrama. Dok sam ja zauzimao stol, Midori je
kupila dva standardna obroka i donijela ih na aluminijskom pladnju. Kroketi u
umaku od vrhnja, krumpir-salata, sjeckano zelje, povre na pari, ria i miso juha:
sve je to bilo naslagano na pladnju u istim onakvim bijelim plastinim posu-
dicama kakve su davali i pacijentima. Pojeo sam pola, a ostalo ostavio. Midori kao
da je uivala u jelu, i pojela je sve do zadnjeg zalogaja.
- Nisi gladan? - pitala je, pijuckajui vrui aj.
- Pa i nisam - rekao sam.
- To je zbog bolnice - rekla je, prelazei pogledom po kantini. - To se dogaa kad
ljudi nisu navikli na ovo mjesto. Zbog mirisa, zvukova, ustajalog zraka, lica
pacijenata, stresa, razdraenosti, razoaranja, boli, umora - to te dokraji. Neto te
stegne u elucu i ubije ti apetit. Ali kad se jednom navikne, uope nije problem.
Osim toga, ne moe se dobro brinuti za bolesnika ako sam dobro ne jede. To je
istina. Znam to govorim jer mi se to dogodilo s djedom, bakom, mamom, a sad i s
tatom. Nikad ne zna hoe li propustiti idui obrok, pa je vano jesti kad moe.
- Vidim to hoe rei - rekao sam.
- Roaci dou u posjet, pa siu sa mnom ovamo na ruak, i uvijek pola ostave, ba
kao ti. I uvijek kau: "Joj, Midori, ba lijepo to ima tako dobar tek. Ja sam
previe uzrujana da bih jela." Daj se uozbilji, ja se tu brinem za pacijenta! Oni
samo navrate i pokau malo suuti. Ja briem govna i skupljam sluz i otirem znoj.
Da je za ienje govana potrebna samo suut, imala bih pedeset puta vie suuti
nego svi drugi! Umjesto toga oni vide kako jedem i onda me pogledaju i kau:
"Joj, Midori, ima tako dobar tek!" Sto misle da sam ja, magarac koji vue
zapregu? Imaju dovoljno godina da znaju kako svijet funkcionira, zato su onda
tako glupi? Lako je izgovarati velike rijei, ali vano je hoe li ili nee oistiti
govna. I mene neto zna zaboljeti, zna. I ja se iscrpim kao i svi drugi. I meni doe
da se rasplaem od muke. Hou rei, daj ti pokuaj gledati hrpu doktora kako se
skupljaju na gomilu i nekome otvaraju glavu, a nema nade da ga spase, i onda
neto unutra prkaju, pa jo jednom, pa jo jednom, i svaki put je ovjeku sve gore,
sve je lui, pa da vidim kako e se tebi to svidjeti! I povrh svega uteevina se topi.
Ne znam hou li moi nastaviti s fakultetom jo tri i pol godine, a nema anse da e
moja sestra, ako se ovako nastavi, moi platiti vjenanje.
- Koliko dana u tjednu dolazi? - pitao sam.
- Obino etiri - rekla je Midori. - Ova bolnica navodno nudi kompletnu njegu, i
sestre su divne, ali jednostavno imaju previe posla. Dobro je da neki lan obitelji
malo uskoi. Sestra pazi na knjiaru a ja moram studirati. Ali svejedno stigne doi
tri dana na tjedan, a ja doem etiri. I jo tu i tamo svratimo. Vjeruj mi, kompletno
radno vrijeme!
- Kako se stigne druiti sa mnom ako si tako zauzeta?
- Volim se druiti s tobom - rekla je Midori, vrtei plastinu au.
- Idi se proei na nekoliko sati - rekao sam. - Ja u paziti na tvog oca.
- Zato?
- Mora se maknuti iz bolnice i opustiti, nasamo - ni s kim ne razgovarati, samo
razbistriti glavu.
Midori je oko minutu razmiljala o tome, a onda je kimnula. - Hmm, moda ima
pravo. Ali zna li to treba raditi? Kako e se brinuti o njemu?
- Gledao sam. Uglavnom sam shvatio. Provjeri ono intravenozno, da mu vode,
obrie znoj i pomogne mu da iskalje sluz.

Guska je ispod kreveta, a ako ogladni dat u mu ono to je ostalo od ruka. to god
ne budem znao, pitat u sestru.
- Mislim da e to biti dovoljno - rekla je Midori smijeei se. - Ali ima jo neto.
Poinje se gubiti, pa zna rei udne stvari koje nitko ne razumije. Nemoj se brinuti
ako se to dogodi.
- Snai u se - rekao sam.
Kad smo se vratili u sobu, Midori je rekla ocu da mora neto obaviti i da u ga
dotle ja paziti. inilo se da on na to nema to rei. Moda mu to nita i nije znailo.
Samo je leao na leima i zurio u strop. Da nije svako malo trepnuo, netko bi
pomislio da je mrtav. Njegove oi bile su podlivene krvlju kao da je pio, i svaki put
kad bi duboko udahnuo nosnice bi mu se malo rairile. Osim toga, nije pomaknuo
ni mii, i uope se nije trudio odgovoriti Midori. Nisam mogao ni zamisliti to
misli ili osjea u tmastim dubinama svijesti.

Kad je Midori otila, pomislio sam da bih mogao pokuati s njim razgovarati, ali
nisam imao pojma to ni kako bih mu rekao, pa sam samo utio. Ubrzo je sklopio
oi i zaspao. Sjeo sam na stoli kraj uzglavlja i promatrao kako mu se povremeno
trza nos, sve vrijeme u nadi da nee ba sada umrijeti. Kako bi to udno bilo,
mislio sam, kad bi ovaj ovjek izdahnuo dok sam ja kraj njega. Na kraju krajeva,
vidim ga prvi put u ivotu, a vee nas samo Midori, djevojka koju sluajno
poznajem s predavanja iz Povijesti drame.
Ali nije umirao, samo je spokojno spavao. Pribliivi uho njegovu licu, uo sam
njegovo slabano disanje. Opustio sam se i poeo avrljati sa enom pacijenta u
susjednom krevetu. Nije prestajala govoriti o Midori, mislei da sam joj ja deko.
- Divna je to djevojka - rekla je. - Krasno se brine o ocu; dobra je, njena,
osjeajna i vrsta, i jo je lijepa. Budi dobar prema njoj. Nemoj je pustiti da ode.
Drugu takvu nee nai.
- Bit u dobar prema njoj - rekao sam ne ulazei u diskusiju.
- Ja doma imam sina i ker. Njemu je 17, njoj 21, i nijednome od njih ne padne na
pamet da doe u bolnicu. im im zavri kola, odu na surfanje ili spoj ili ve neto.
Uasni su. Izmuzu iz mene deparac i nestanu.
U pola dva otila je u kupnju. Obojica mukaraca vrsto su spavali. Soba je bila
okupana blagim zrakama popodnevnog sunca, i ja sam se osjeao kao da bih i ja
svaki tren mogao zadrijemati onako nasaen na stolac. ute i bijele krizanteme u
vazi na stolu kraj prozora podsjeale su da je jesen. U zraku je lebdio slatkast miris
kuhane ribe od ruka. Sestre su i dalje klaparale hodnikom, razgovarajui istim,
prodornim glasovima. Svako malo povirile bi u sobu i iroko mi se nasmijeile kad
su vidjele da oba pacijenta spavaju. Bilo bi mi drago da imam to za itanje, ali u
sobi nije bilo knjiga, asopisa ni novina, samo kalendar na zidu.

Mislio sam na Naoko. Mislio sam na nju golu, samo s kopom za kosu na sebi.
Mislio sam na krivulju njezina struka i tamnu sjenu stidnih dlaica. Zato mi se
tako pokazala? Zar je hodala u snu? Ili je to bila samo moja mata? Kako je
vrijeme prolazilo i taj maleni svijet nestajao u daljini, postajao sam sve manje
siguran da su dogaaji te noi bili stvarni. Ako bih sebi rekao da su bili stvarni,
vjerovao sam da jesu, a ako bih si rekao da su bili mata, izgledali su mi kao mata.
Bili su odvie jasni i detaljni da bi bili mata, i odvie zaokrueni i prelijepi da bi
bili stvarnost: Naokino tijelo i mjeseina.
Midorin otac najednom se probudio i poeo kaljati, te tako prekinuo moje
sanjarenje. Pomogao sam mu da iskalje sluz u rupi i runikom mu obrisao znoj
s ela.
- Hoete li popiti vode? - pitao sam, na to je kimnuo pomaknuvi glavu oko etiri
milimetra. Pridrao sam mu staklenu boicu za vodu kako bi mogao malo pomalo
pijuckati, dok su mu suhe usnice podrhtavale a grlo se trzalo. Popio je i zadnju kap
mlake vode iz boce.
- Hoete da vam dam jo malo? - pitao sam. Uinilo mi se da mi neto hoe rei,
pa sam pribliio uho.
'Dosta je', rekao je tihim, suhim glasom - glas mu je bio ak tii i sui nego prije.
- Zato ne biste neto pojeli? Sigurno ste gladni. - Odgovorio mi je laganim
kimanjem glave. Po uzoru na Midori, podigao sam mu krevet i poeo ga
naizmjence hraniti licama povrtne kaice i kuhane ribe. Neizmjerno dugo trebalo
mu je da pojede polovicu hrane, a onda je malo odmahnuo glavom da mi
signalizira kako mu je dosta. Ta kretnja bila je gotovo neprimjetna; oito ga je
boljelo ako bi se jae pomaknuo.
- A malo voa? - pitao sam ga.
'Ne', rekao je. Obrisao sam mu krajike usnica runikom i ponovno polegao krevet,
a onda sam iznio posue u hodnik.
- Je li bilo fino? - pitao sam. 'Uas', odgovorio je.
- Da - rekao sam smijeei se. - I izgledalo je gadno. - Midorin otac kao da se nije
mogao odluiti hoe li jae otvoriti oi ili ih zatvoriti, pa je samo utke leao i
gledao me. Pitao sam se zna li tko sam ja. Djelovao je oputenije sa mnom nego
kad je tu bila i Midori. Vjerojatno me zamijenio s nekim. Ili sam ja bar tako htio
misliti.
- Ba je lijep dan - rekao sam, balansirajui na stolcu prekrienih nogu. - Jesen je,
nedjelja, vrijeme je divno, kamo god odete, svugdje guva. Najljepe je na ovako
lijep dan odmoriti se negdje unutra. Naporno je s tim guvama. A i zrak je lo. Ja
nedjeljom uglavnom perem ve - ujutro ga operem, objesim na krov paviljona,
skinem ga prije zalaska Sunca, dobro ga izglaam. Glaanje mi uope nije
problem. Posebno je zadovoljstvo kad izravna neto to je bilo naborano. A i
dobro mi ide. Naravno, isprva mi nikako nije ilo. Sve sam guvao. Ali nakon
mjesec dana prakse ve sam znao to radim. I tako mi je nedjelja postala dan za
pranje i glaanje. Danas, jasno, nisam stigao. teta: propade jedan savren dan za
pranje vea. Ali nema veze. Sutra u ustati ranije da to obavim. Bez brige.
Nedjeljom nemam drugog posla. Kad sutra ujutro sredim rublje i objesim ga da se
sui, otii u na predavanje u deset.

Samo na to idem zajedno s Midori: Povijest drame. Radim na Euripidu. On je bio

stari Grk - jedan od velike trojke grkih tragiara, zajedno s Eshilom i Sofoklom.
Navodno je umro u Makedoniji, od ugriza psa, ali u to ne vjeruju svi. Uglavnom, to
je taj Euripid. Meni se vie svia Sofoklo, ali to je valjda stvar ukusa. Stvarno ne
mogu rei koji je bolji.

- Njegove drame odlikuju se nainom na koji se sve tako zapetlja da likovi padnu u
klopku. Razumijete? Pojavljuje se mnogo raznih ljudi, svi imaju svoje probleme,
razloge i opravdanja, i svaki ide za svojom idejom pravde ili sree. A posljedica
svega jest da nitko nita ne moe. Sto je i oito. Hou rei, praktiki je nemogue
da pobijedi svaija pravda i trijumfira svaija srea, pa nastupa kaos. I to mislite,
to se onda dogodi? Jednostavno -na kraju se pojavi neki bog i pone usmjeravati
promet. "Ti izvoli tamo, ti doi ovamo, ti se nai s njom, a ti sjedi i ekaj malo."
Samo tako. On je tu da sve popravi, na kraju se sve sredi. To zovu "deus ex
machina". Kod Euripida gotovo uvijek imamo deus ex machina, i upravo to je
podijelilo kritiare. Ali razmislite malo - to bi bilo da u stvarnom ivotu postoji
deus ex machina? Sve bi bilo tako lako! Kad ti je teko ili se osjeti uhvaen u
stupicu, odozgo se spusti neki bog i rijei ti sve probleme. Ima li to lake?
Uglavnom, to je Povijest drame. Na fakultetu radimo manje vie takve stvari.

Midorin otac nije govorio nita, ali sve vrijeme dok sam govorio nije skidao svoje
prazne oi s mene. Naravno, ja u tim oima nisam mogao vidjeti razumije li ita od
onoga to mu govorim.
- Mir - rekao sam.
Nakon tolike govorancije obuzela me strana glad. Za doruak nisam jeo gotovo
nita, a ruak sam pojeo samo dopola. Sad mi je bilo ao to za tim rukom nisam
jeo vie, ali aljenje mi nije pomagalo. Pogledao sam u ormari ima li to za jelo,
ali naao sam samo konzervu norija, pastile protiv kalja Vicks i sojin umak. Bila
je tu i ona papirnata vreica s krastavcima i grejpfrutom.
- Ja bih pojeo malo krastavaca, ako smijem - rekao sam Midorinu ocu. Nije mi
odgovorio. Oprao sam krastavce u umivaoniku i u zdjelu nakapao malo sojina
umaka. Onda sam umotao krastavac u nori, umoio ga u sojin umak i pohlepno
savakao.
- Mmm, to je fino! - rekao sam Midorinu ocu. - Svjee, jednostavno, mirii na
pravo. Stvarno dobri krastavci. Mnogo bolja hrana od kivija.
Smazao sam jedan krastavac i bacio se na drugi. Bolesnika soba odjekivala je od
moga mljackanja. Tek nakon to sam pojeo cijeli drugi krastavac mogao sam
odahnuti. Na plinskom reou u hodniku pristavio sam vodu za aj.
- Pije li vam se togod? Voda? Sok? - pitao sam Midorina oca.
'Krastavac', rekao je.
- Super - rekao sam ja osmjehujui se. - S norijem? Kratko je kimnuo. Opet sam
pridigao krevet. Onda sam odrezao jedan zalogaj krastavca, umotao ga u ploku
norija, sve zajedno nabo na akalicu, umoio u sojin umak i ubacio u pacijentova
nestrpljiva usta. Gotovo ne promijenivi izraz lica Midorin otac vakao je i vakao
komadi krastavca, da bi ga na kraju progutao.
- Kakvo je? Fino, zar ne? 'Fino', rekao je.
- Dobro je kad je ovjeku hrana ukusna - rekao sam. - To je kao neki dokaz da si
iv.
Jeo je dok nije pojeo cijeli krastavac. Kad ga je pojeo, traio je vode, pa sam mu
dao iz boce. Nekoliko minuta kasnije rekao je da mora pikiti, pa sam ispod
kreveta uzeo staklenku za urin i pribliio je vrhu njegova penisa. Onda sam
ispraznio staklenku u zahod i isprao je. Zatim sam se vratio u bolesniku sobu i
popio aj do kraja.
- Kako se osjeate? - pitao sam. 'Moja.. .glava', rekao je.
- Boli?
'Malo', rekao je, lagano se mrtei.
- Pa, nije ni udo, upravo su vas operirali. Mene, naravno, nikad nisu, pa ne znam
kako je to.
'Karta', rekao je.
- Karta? Koja karta? 'Midori', rekao je. 'Karta.'
Nisam imao pojma o emu govori, pa sam utio. I on je na neko vrijeme zautio. A
onda mi se uinilo da govori 'Molim'. Sirom je otvorio oi i upro ih u mene.
Naslutio sam da mi neto eli rei, ali nisam imao ni najblau ideju to.
'Ueno', rekao je. 'Midori.'
- Postaja Ueno? Kratko je kimnuo.

Pokuao sam rezimirati da vidim na to cilja: "Karta, Midori, molim, postaja

Ueno", ali nisam imao pojma to mu to znai. Pretpostavio sam da mu u glavi
vlada zbrka, ali za razliku od prije oi su mu sad bile strahovito bistre. Podigao je
ruku za koju nije bila prikvaena intravenozna naprava i ispruio je prema meni.
To mu je vjerojatno predstavljalo golem napor, jer se vidjelo kako mu ruka dre u
zraku. Ustao sam i stisnuo tu slabunjavu, naboranu ruku. Uzvratio mi je stisak s
onoliko snage koliko je uspio prikupiti i opet rekao: 'Molim.'
- Ne brinite se - rekao sam. - Ja u se pobrinuti za kartu i Midori. - Pustio je da mu
ruka padne na krevet i zatvorio oi. A onda, glasno udahnuvi, pao je u san.
Uvjerio sam se da je jo iv, a onda izaao da stavim jo vode za aj. Dok sam
srkao vruu tekuinu, shvatio sam da sam na neki nain zavolio tog malenog
ovjeka na rubu smrti.

ena drugog pacijenta vratila se za nekoliko minuta i pitala je li sve u redu. Umirio
sam je i rekao da jest. I njezin mu vrsto je spavao i duboko disao.
Midori se vratila poslije tri.
- Bila sam u parku, potpuno sam se iskljuila - rekla je.
- Uinila sam ono to si mi rekao, ni s kim nisam razgovarala, pustila sam mozak
na pau.
- Kako je bilo?
- Hvala, sad mi je mnogo bolje. Jo imam onaj osjeaj tromosti i zamora, ali tijelo
mi je mnogo laganije nego prije. Valjda sam bila umornija nego to sam mislila.
Kako joj je otac vrsto spavao, nismo imali to raditi, pa smo kupili kavu iz
automata i popili je u televizijskoj dvorani. Prijavio sam Midori sve to se dogodilo
dok je nije bilo - da joj je otac lijepo odspavao, onda se probudio i pojeo malo
onoga to mu je ostalo od ruka, onda je vidio mene kako jedem krastavac pa je i
on traio, da je pojeo cijeli i pikio.
- Vatanabe, nevjerojatan si - rekla je Midori. - Mi ga svi kao ludi pokuavamo
natjerati da bilo to pojede, a tebi je pojeo cijeli krastavac! Nevjerojatno!
- Ne znam, mislim da me samo vidio kako s apetitom jedem svoj.
- Ili ti moda jednostavno zna ljude navesti da se opuste.
- Nema anse - rekao sam smijui se. - Mnogi e ti rei da je upravo suprotno.
- to misli o mome ocu?
- Svia mi se. Ne da smo si bogzna to imali rei. Ali ne znam, djeluje mi kao
dobar ovjek.
- Je li utio?
- Stalno.
- Trebao si ga vidjeti prije tjedan dana. Bio je grozan - rekla je Midori, odmahujui
glavom. - Kao da je potpuno skrenuo i podivljao. Gaao me aom, vikao grozote:
"Dabogda crkla, kravo glupa!" Od te bolesti ljudi znaju podivljati. Ne zna se zato,
ali ljudi najednom postanu strano pakosni. Isto je bilo i s mamom. Sto misli, to
mi je rekla? "Nisi ti moja ki! Mrzim te iz dna due!" Kad je to rekla, na sekundu
mi se sve zamrailo. Ali takve stvari sastavni su dio ove bolesti. Neto pritisne neki
dio mozga pa ljudi govore svakakve gadarije. ovjek zna da je to zbog bolesti, ali
svejedno zaboli. A to oekuje? Ja se tu ubijam od posla zbog njih, a oni mi
govore grozote.
- Razumijem te - rekao sam. Onda sam se sjetio udnih fragmenata koje mi je
promrmljao Midorin otac.
- Karta? Postaja Ueno? - rekla je Midori. - Pitam se to mu je to znailo.
- A onda je rekao Molim i Midori.
- Molim te brini se za Midori?
- Ili moda eli da ode u Ueno i kupi kartu. Red rijei je zbrkan, tko zna to je
htio rei? Znai li ti neto postaja Ueno?
- Hmm, postaja Ueno. - Midori je neko vrijeme razmiljala. - Jedino se sjeam da
sam dvaput bjeala od kue, kad mi je bilo osam i deset godina. Oba puta sjela sam
na vlak iz Uena do Fukuime. Karte sam kupila novcem koji sam uzela iz blagajne.
Netko me doma jako naljutio, pa sam se htjela osvetiti. Imala sam tetu u Fukuimi,
dosta mi se sviala, pa sam otila k njoj. Tata me vratio doma. Doao je po mene
ak u Fukuimu - sto pedeset kilometara! U vlaku do Uena jeli smo ruak iz kutije.
Tata mi je priao svata dok smo putovali, sitnice izmeu kojih bi bio dug razmak.
Recimo, o velikom potresu iz 1923. ili o ratu ili o vremenu kad sam se rodila,
stvari o kakvima obino nije govorio. Kad sad pomislim, jedino smo se ta dva puta
tata i ja lijepo narazgovarali, samo nas dvoje. Hej, moe li ti to vjerovati? - tata je
bio usred Tokija za vrijeme jednog od najveih potresa u povijesti, a nije ga ni
primijetio!
- Ma nemoj mi rei!
- Istina je! Vozio je bicikl s prikolicom kroz Koiikavu i nita nije osjetio! Kad je
stigao kui, s krovova u susjedstvu otpali su svi crjepovi, i svi u obitelji grlili su
stupove i tresli se od straha. Njemu jo nita nije bilo jasno, pa je, kae, upitao:
"Koji vam je svima vrag?" To je "draga uspomena" mog oca na Veliki potres u
Kantu! - Midori se nasmijala. - Takve su sve njegove prie iz starih dana. Drame ni
od korova. Samo su malo pomaknute. Ne znam, kad ih on pria, nekako dobije
dojam da se u Japanu ve pedeset-ezdeset godina nije dogodilo nita vano.
Ustanak mladih asnika iz 1936., rat za Pacifik, njemu je sve to nekako: "A, da,
sad kad si spomenuo, mislim da se tako neto dogodilo." Strano smijeno!
- I uglavnom onda mi je u vlaku priao sve te prie, djelie pria, dok smo se vozili
iz Fukuime do Uena. A na kraju bi svaki put rekao: "to znai, Midori, da je sve
isto kamo god da ode." A ja sam bila dovoljno mala pa me to impresioniralo.
- Dakle, to je tvoja "ugodna uspomena" na postaju Ueno? - pitao sam.
- Aha - rekla je Midori. - Jesi li ti kad pobjegao od kue, Vatanabe?
- Nikad.
- Zato?
- Nisam imao dovoljno mate. Nije mi palo na pamet da pobjegnem.
- Uasno si udan! - rekla je Midori, krivei glavu kao da je istinski
impresionirana.
- Pitam se - rekao sam.
- No, uglavnom, mislim da je tata htio rei neka se brine za mene.
- Zbilja?
- Zbilja! Ja takve stvari razumijem. Intuitivno. Reci mi, dakle, to si mu
odgovorio?
- Pa, nisam razumio to govori, pa sam samo rekao OK, ne brinite se, ja u se
pobrinuti i za tebe i za kartu.
- To si mu obeao? Rekao si da e se brinuti za mene? - pogledala me ravno u oi,
sa smrtno ozbiljnim izrazom lica.
- Ne to - brzo sam je ispravio. - Stvarno nisam znao to govori, pa...
- Bez brige, alim se - rekla je ona sa smijekom. - To mi je super kod tebe.
Midori i ja popili smo kavu i vratili se u sobu. Njezin otac jo je vrsto spavao.
Izbliza se ulo kako ravnomjerno die. Dok je popodne odmicalo, svjetlost na
bolnikom prozoru bojila se priguenim, blagim tonovima jeseni. Na elektrinoj
ici otpoinulo je jato ptica, a onda su odletjele dalje. Midori i ja sjedili smo u kutu
sobe i sve vrijeme tiho razgovarali. itala mi je iz dlana i prorekla da u doivjeti
sto i petu, triput se eniti i poginuti u prometnoj nesrei. - Nije lo ivot - rekao
sam.
Kad joj se neto nakon etiri probudio otac, Midori je sjela kraj njegova jastuka,
obrisala mu znoj s ela, dala vode i pitala boli li ga jo glava. Dola je sestra da mu
izmjeri temperaturu, zabiljeila koliko je puta urinirao i provjerila intravenoznu
aparaturu. Ja sam otiao u televizijsku dvoranu i malo gledao nogomet.
U pet sam rekao Midori da idem. Njezinu ocu sam objasnio
- Sad moram na posao. Prodajem ploe u Sindukuu, od est do pola jedanaest.
Svratio je pogled na mene i kratko kimnuo.
- Hej, Vatanabe, ne znam kako da ti ovo kaem, ali zbilja sam ti zahvalna za ovo
danas - rekla mi je Midori kad me otpratila do prijamnog altera.
- Nisam bogznato uinio - rekao sam. - Ali ako ti jo mogu pomoi, doi u i
drugi tjedan. Volio bih opet vidjeti tvog oca.
- Zbilja?
- Pa, u domu ba nemam to raditi, a ako doem ovamo opet u dobiti krastavac.
Midori je prekriila ruke i peticom stala tapkati po linoleumu.
- Voljela bih da opet idemo piti - rekla je, lagano nakrivivi glavu.
- A pornii?
- Prvo emo to a onda idemo piti. I razgovarat emo o gadostima, kao i inae.
- Nisam ja taj koji razgovara o gadostima - pobunio sam se.
- Nego ti.
- Uglavnom, razgovarat emo o takvim stvarima, napiti se i otii u krevet.
- A to e se onda dogoditi, zna - rekao sam, uzdahnuvi. - Ja u pokuati, a ti mi
nee dati. Je li tako?
Nasmijala se kroz nos.
- Uglavnom - rekao sam - doi opet po mene u nedjelju ujutro. Doi emo ovamo
zajedno.
- Da odjenem malo dulju suknju?
- To svakako - rekao sam.
No idue nedjelje ipak nisam otiao u bolnicu. Midorin otac umro je u petak ujutro.
Nazvala me u pola sedam ujutro da mi to kae. Ukljuila se zujalica za
signalizaciju telefonskog poziva pa sam potrao dolje u predvorje, prebacivi samo
demper preko pidame. Padala je tiha, hladna kia.
- Maloprije mi je umro otac - rekla je Midori slabanim, tihim glasom. Pitao sam je
mogu li joj ja kako pomoi. Hvala - rekla je. - Zbilja ne moe. Navikli smo na
sprovode. Samo sam ti htjela javiti.
S usnica joj se otkinulo neto nalik na uzdah.
- Nemoj dolaziti na sprovod. Mrzim takve stvari. Ne elim te ondje vidjeti.
- Razumijem - rekao sam.
- Stvarno e me odvesti na porni?
- Naravno da hou.
- Neki stvarno odvratan.
- Dobro u se raspitati.
- Fino. Nazvat u te - rekla je i spustila slualicu.
Proao je tjedan dana, a od Midori ni rijei. Nije nazvala, a u predavaonici joj nije
bilo ni traga. Kad god bih se vratio u dom, nadao sam se da e me zatei poruka od
nje, ali nikad ih nije bilo. Jedne noi pokuao sam odrati obeanje tako to sam
mislio na nju dok sam masturbirao, ali nije ilo. Nekoliko puta pokuavao sam se
prebaciti na Naoko, ali taj put ak ni Naokino lice nije pomagalo. Bilo mi je tako
besmisleno da sam odustao. Potegnuo sam viski, oprao zube i otiao u krevet.

U nedjelju ujutro napisao sam Naoko pismo. Ispriao sam joj za Midorina oca. Iao
sam u bolnicu posjetiti oca kolegice s predavanja, i jeo sam krastavce kod njega u
sobi. Kad je uo kako mljackam, i njemu su se prijeli, pa je i on pojeo jedan isto
tako mljackajui. Ali pet dana kasnije je umro. ]o se ivo sjeam kako je tiho
mljackao dok je vakao komadie krastavca. Ljudi nakon smrti za sobom
ostavljaju udnovata mala sjeanja. U pismu je dalje pisalo: Kad se ujutro
probudim, leim u krevetu i mislim na tebe i Reiko u ptinjaku. Mislim na pauna i
golubove i papige i purice - i na zeeve. Sjeam se utih kabanica s kapuljaama
koje ste ti i Reiko nosile onoga kinog jutra. Ugodno mi je misliti na tebe dok
leim u toplom krevetu. Osjeam se kao da ti vrsto spava sklupana kraj mene. I
razmiljam kako bi bilo divno da je tako. Katkad mi uasno nedostaje, ali
uglavnom ivim dalje, s onoliko energije koliko uspijem skupiti. Kao to se ti
svako jutro brine za ptice i njive, i ja svako jutro navijam vlastitu oprugu. Dok
ustanem, operem zube, obrijem se, dorukujem, presvuem, odem iz doma i
stignem na fakultet, ve sam je jedno 36 puta dobro navinuo. Samome sebi kaem:
"OK, neka mi ovo bude dobar dan." Prije nisam primjeivao, ali kau mi da ovih
dana esto razgovaram sa sobom. Vjerojatno mumljam neto sebi u bradu dok
navijam oprugu.
Teko mi je to te ne mogu vidjeti, ali moj ivot u Tokiju bio bi mnogo gori da
nema tebe. Upravo zato to ujutro u krevetu mislim na tebe uspijevam navinuti
oprugu i samome sebi rei da moram proivjeti jo jedan dobar dan. Znam da
ovdje moram dati sve od sebe, ba kao ti ondje. Ali danas je nedjelja, a toga dana
ne navijam oprugu. Oprao sam rublje, i sad sam u sobi i piem ti. Kad zavrim ovo
pismo, zalijepim marku i ubacim ga u potanski sandui, neu vie imati to raditi
sve dok Sunce ne zae. Nedjeljom ni ne uim. Radnim danima dosta uim u
knjinici izmeu predavanja, pa mi za nedjelju ne ostane nita. Nedjeljna
popodneva su tiha i mirna, i za mene usamljena. itam knjige ili sluam glazbu.
Katkad se sjetim razliitih ruta kojima smo nedjeljom etali po Tokiju. Dosta si
jasno mogu predoiti i to si na kojoj od etnja imala na sebi. Nedjeljom popodne
sjeam se svakakvih stvari. Pozdravi Reiko. Naveer mi veoma nedostaje njena
gitara.
Kad sam zavrio pismo, odetao sam se nekoliko ulica dalje do potanskog
sanduia, a onda sam u oblinjoj pekarnici kupio sendvi s jajima i Colu. Pojeo
sam to za ruak dok sam sjedio na klupi i gledao neke deke kako na mjesnom
igralitu igraju bejzbol. Kako je jesen odmicala, nebu je podarila intenzivnije
plavetnilo i veu dubinu. Podigao sam pogled i ugledao kako prema zapadu teku
dva dimna traga, savreno paralelna, ba poput tramvajskih tranica. Do mene se
dokotrljala neispravna lopta, a kad sam im je dobacio, mladi igrai skinuli su kape
uz pristojno "Hvala, gospodine". Kao i inae u juniorskom bejzbolu, bilo je mnogo
slobodnih i ukradenih baza.
Kad je prolo podne vratio sam se u svoju sobu i krenuo itati, ali nisam se mogao
koncentrirati. Umjesto toga zatekao sam se kako zurim u strop i mislim na Midori.
Pitao sam se je li me njezin otac zbilja pokuavao zamoliti da se brinem na nju kad
njega ne bude, ali nisam mogao znati to mu je bilo na pameti. Vjerojatno me
zamijenio s nekim. U svakom sluaju, umro je u petak ujutro, dok je padala hladna
kia, i sad vie nije bilo mogue saznati istinu. Zamiljao sam da se nakon smrti
skvrio i postao jo sitniji nego prije. A onda su ga spalili u pei, pa je postao sam
prah. A to je ostalo iza njega? Ne bogznakakva knjiara u ne bogznakakvoj etvrti
i dvije keri, od kojih je bar jedna bila vie nego malo udna. Kakav je to bio ivot,
pitao sam se. Dok je leao u bolnikom krevetu s razrezanom glavom i zbrkanim
mozgom, to li mu je bilo na umu dok me gledao?

Dok sam tako razmiljao o Midorinu ocu, obuzeo me takav jad da sam morao
skinuti rublje s krova i prije nego se potpuno osuilo, i krenuti u Sinduku da se
proeem po ulicama i tako ubijem vrijeme. Nedjeljne guve donijele su mi
djelomino olakanje. Knjiara Kinokunija bila je natrpana ba kao vlak u vrijeme
pice. Kupio sam primjerak Faulknerove Svjetlosti u kolovozu i otiao u najbuniji
jazz kafi kojega sam se mogao sjetiti, te stao itati knjigu sluajui Ornettea
Colemana i Buda Povvella, i popio vruu, gustu kavu neugodna okusa. U pola est
zatvorio sam knjigu, izaao i otiao na laganu veeru. Koliko jo takvih nedjelja -
koliko jo stotina nedjelja - lei preda mnom? "Tihih, mirnih i usamljenih", rekao
sam glasno sam sebi. Nedjeljom nisam navijao oprugu.

Oko sredine tjedna uspio sam porezati dlan na komadi razbijenog stakla. Nisam
primijetio da je jedna od staklenih pregrada na polici s ploama napukla. Nisam
mogao vjerovati koliko je krvi pokuljalo iz mene, toliko da je pod kraj mojih nogu
postao jarkocrven. Poslovoa je pronaao neke krpe i vrsto ih vezao oko moje
rane. Onda je nazvao Hitnu pomo. Inae od njega nije bilo bogznakakve koristi,
ali sad je reagirao iznenaujue uinkovito. Bolnica je, sreom, bila u blizini, ali
dok sam stigao krpe su ve bile natopljene crvenilom, a krv koju nisu mogle upiti
kapala je po asfaltu. Ljudi su mi se hitro micali s puta. inilo se da misle kako sam
stradao u tunjavi. Nisam osjeao nikakvu posebnu bol, ali krv nije prestajala
curiti.

Doktor je hladnokrvno odmotao krvlju natopljene krpe, zaustavio krvarenje

podvezavi mi zglob, dezinficirao i zaio ranu, te mi rekao da doem sutradan. Kad
sam se vratio u prodavaonicu poslovoa mi je rekao da idem kui: napisat e da
sam odradio smjenu. Autobusom sam otiao do doma i krenuo ravno u Naga-
savinu sobu. Bio sam napet zbog porezotine pa sam s nekim htio razgovarati, a
Nagasavu ve dugo nisam vidio. Naao sam ga u sobi. Pio je konzervu piva i na
televiziji gledao emisiju za uenje panjolskoga.
- A koji se vrag tebi dogodio? - pitao je kad je vidio moj zavoj. Rekao sam mu da
sam se pore-zao, ali da nije strano. Ponudio me pivom, ali odbio sam.
- Priekaj malo. Ovo e za minutu biti gotovo - rekao je Nagasava i nastavio
vjebati panjolski izgovor. Ja sam stavio vodu da zavri i skuhao si aj iz vreice.
Neka panjolka recitirala je reenice za vjebu: "Nikad nisam vidio tako stranu
kiu!", "U Barceloni je poplava odnijela mnoge mostove." Nagasava je naglas itao
tekst na panjolskome. - Kakve grozne reenice! - rekao je. - Stalno nam daju
takva sranja. Kad je emisija zavrila, iskljuio je TV i iz malenog hladnjaka uzeo
jo jedno pivo.
- Sigurno ti ne smetam? - pitao sam.
- Jasno da ne. Poludio sam od dosade. Sigurno nee pivo?
- Ne, neu, zbilja - rekao sam.
- E, da, neki dan su izvjesili rezultate ispita. Proao sam!
- Ispit za Ministarstvo vanjskih?
- Tako je. Slubeno se to zove "Ispit za slubenike prvog razreda dravne slube za
vanjske poslove". Kakav vic!
- estitam! - rekao sam i pruio mu lijevu ruku.
- Hvala.
- Naravno, ja se uope ne udim to si ti proao.
- Ne, ni ja - nasmijao se Nagasava. - Ali lijepo je kada to dobije slubeno.
- Misli da e jednom kad upadne ii van?
- Ma ne, najprije te godinu dana obuavaju. Onda te na neko vrijeme poalju van.
Pijuckao sam aj, a on je s oitim uitkom ispijao pivo.
- Kad odem, ako hoe dat u ti ovaj hladnjak - rekao je Nagasava. - Volio bi ga
imati, zar ne? Super je za pivo.
- Aha, volio bih, ali zar nee tebi trebati? ivjet e u nekom stanu, zar ne?
- Ne budi glup! Kad izaem odavde, kupit u si veliki hladnjak. ivjet u na
visokoj nozi! Bilo mi je dovoljno etiri godine u ovoj kenjari. Ne elim vie ni
vidjeti neto ime sam se ovdje sluio. Samo reci, sve u ti dati - televizor,
termosicu, radio...
- Uzet u sve to mi da - rekao sam. Uzeo sam udbenik iz panjolskoga s njegova
stola i zabuljio se u njega. - Uit e panjolski?
- Aha. to vie jezika zna, tim bolje. A ja imam dara. Sam sam nauio francuski, i
to gotovo savreno. Jezici su kao igra. Naui pravila jednoga, i svi rade na istom
naelu. Kao i ene.
- Aha, misaoni ivot! - rekao sam, a u tonu mi je bila sarkastina otrica.
- Nego, vodit u te na veeru.
- Misli, u lov na ene?
- Ne, pravu veeru. Ti, ja i Hatsumi - ii emo u neki dobar restoran. Da
proslavimo moj novi posao. Stari plaa, pa emo otii u neki zbilja skup.
- Zar ne bi trebao voditi samo Hatsumi?
- Ne, bit e bolje ako i ti doe. Bit e mi ugodnije, a i Hatsumi.
O, ne, opet Kizuki, Naoko i ja, sve ispoetka.
- Ja u poslije prespavati kod Hatsumi, a tebe pozivamo samo na veeru.
- OK, ako to zbilja oboje elite - rekao sam. - Ali to e s Hatsumi? Kada ti zavri
obuka, premjestit e te van, i vjerojatno te godinama nee biti. Sto e biti s njom?
- To je njen problem.
- Ne razumijem - rekao sam.
Digavi noge na stol, Nagasava je nategnuo pivo i zijevnuo.
- Sluaj, ne planiram se eniti. To sam Hatsumi jasno rekao. Ako se eli za nekoga
udati, neka samo izvoli. Ja je neu spreavati. Ako me eli ekati, neka eka. To
elim rei.
- Mustra si, moram ti priznati - rekao sam.
- Misli da sam govno, zar ne?
- Mislim.
- Sluaj, svijet je sam po sebi nepravedno mjesto. Ja nisam napisao pravila. Uvijek
je takav bio. Nikad nisam zavaravao Hat-sumi. Ona zna da sam ja govno i da me
moe ostaviti kad god odlui da joj je dosta. To sam joj rekao jo na poetku.
Nagasava je popio pivo i zapalio.
- Zar tebe nita u ivotu ne plai? - pitao sam.
- Hej, nisam ja potpuni kreten - rekao je Nagasava. - Naravno da me ivot katkad
plai. Ali nije mi to polazna pretpostavka za sve drugo. Dat u mu sto posto od
sebe i ii to dalje mogu. Uzet u to elim i ostaviti ono to ne elim. Tako
namjeravam ivjeti, a ako poe po zlu, onda u zastati i zamisliti se. Ako razmisli,
nepravedno drutvo je ono drutvo koje ti doputa da svoje mogunosti iskoristi
do krajnosti.
- Meni to zvui kao prilino samoiv nain ivljenja - rekao sam.
- Moda, ali ja ne ekam da mi ita padne u tanjur. Ja naporno radim na vlastiti
nain. Trudim se deset puta vie nego ti.
- To je vjerojatno istina - rekao sam.
- Katkad se osvrnem oko sebe i zgadi mi se u elucu. Zato, kvragu, ti gadovi neto
ne rade?, pitam se. ivo im se jebe za sve, a onda kukaju.
Zaprepaten otrinom njegova tona, pogledao sam Nagasavu. - Meni se ini da se
ljudi trude. Ubijaju se od posla. Ili ja pogreno gledam na stvari?
- Nije to trud. To je obian fiziki rad - rekao je Nagasava odsjeno. - "Trud" o
kojem ja govorim vie je usmjeren na sebe i ima vie svrhe.
- Hoe rei, kao to ti ui panjolski dok se svi drugi odmaraju?
- Tako je. Do proljea u svladati panjolski. Engleski, njemaki i francuski imam
u malom prstu, a i talijanski u ubrzo. Misli da se takvo to dogaa bez truda?
Nagasava je odbio dim, a ja sam mislio na Midorina oca. On vjerojatno nikad nije
ni pomislio da pone uiti panjolski preko televizije. Vjerojatno nikad nije ni
razmiljao o razlici izmeu truda i fizikog rada. Vjerojatno je bio prezauzet da bi
mislio o takvim stvarima - zauzet poslom, i dovoenjem odbjegle keri iz
Fukuime.
- Dakle, ta naa veera - rekao je Nagasava. - Odgovara ti u subotu?
- Moe - rekao sam.

Nagasava je odabrao otmjen francuski restoran u tihoj sporednoj uliici u Azabuu.

Na vratima je rekao svoje ime pa su nas dvojicu odveli u odijeljenu privatnu
prostoriju. Na zidovima malene odaje visjelo je nekih petnaest slika. Dok smo
ekali da doe Hatsumi, Nagasava i ja pijuckali smo neko fino vino i avrljali o
romanima Josepha Conrada. On je na sebi imao naizgled skupo sivo odijelo. Ja
sam imao obian plavi blejzer.
Hatsumi je stigla petnaest minuta kasnije. Bila je pomno naminkana, imala je
zlatne naunice, prekrasnu tamnoplavu haljinu, te ukusne crvene salonke. Kad sam
joj komplimentirao na boji haljine, rekla je da se ta boja zove ponono plava.
- Kakav otmjen restoran! - rekla je.
- Moj stari tu jede kad god doe u Tokio - rekao je Nagasava. - Jednom je i mene
vodio. Ja nisam ba lud za ovakvim snobovskim mjestima.
- Ne kodi tu i tamo otii na ovakvo mjesto - rekla je Hatsumi. Okrenuvi se meni,
upitala me - Zar ne?
- Valjda. Glavno da ne plaam ja.
- Moj stari ovamo obino dovodi ljubavnicu - rekao je Nagasava. - Ima ljubavnicu
u Tokiju, zna.
- Zbilja? - pitala je Hatsumi.
Otpio sam gutljaj vina, kao da nita nisam uo.
Ubrzo je doao konobar pa smo naruili. Nakon to smo izabrali predjela i juhu,
Nagasava je naruio patku, a Hatsumi i ja kirnju. Hrana je stizala bez urbe, pa
smo polako uivali u vinu i razgovoru. Nagasava je najprije govorio o ispitu za
Ministarstvo vanjskih poslova. Veina ispitanika su smee, koje treba baciti u jamu
bez dna, rekao je, premda je mogue da u cijeloj toj hrpi ima i nekoliko pristojnih
momaka. Pitao sam ga misli li da je omjer kvalitetnih momaka naprama smeu vii
ili nii nego u irem drutvu.
- Isti je - rekao je. - Naravno. - Svugdje je isto, dodao je: to je nepromjenjiva
zakonitost. Nagasava je naruio drugu bocu vina, te za sebe jo dupli Scotch.

Hatsumi je poela govoriti o djevojci s kojom me htjela spojiti. To je izmeu nas

bila vjena tema. Stalno mi je govorila o nekoj "slatkoj curi iz kluba", a ja sam
stalno bjeao.
- Ali zbilja je dobra, i zbilja zgodna. Idui put u je dovesti. Trebao bi razgovarati s
njom. Sigurno e ti se svidjeti.
- Gubitak vremena, Hatsumi - rekao sam. - Ja sam previe siromaan da bih izlazio
s curama s tvog fakulteta. Ne znam s njima razgovarati.
- Ne budi aav - rekla je. - Ova cura je jednostavna, prirodna i neizvjetaena.
- Hajde, Vatanabe - rekao je Nagasava. - Samo se upoznaj s njom. Ne mora je
eviti.
- To svakako ne! - rekla je Hatsumi. - Djevica je.
- Kao to si i ti bila - rekao je Nagasava.
- Tono - rekla je Hatsumi s blistavim osmijehom. - Kao to sam i ja bila. Ali zbilja
- rekla je obraajui se meni - nemoj ti meni prodavati te fore da si "previe
siromaan". To s tim nema veze. Tono, na svakoj godini ima nekoliko
superuobraenih cura, ali mi ostale smo sasvim normalne. Ruamo u fakultetskoj
kantini za 250 jena...
- ekaj samo malo, Hatsumi - rekao sam, prekidajui je. - Na mojem fakultetu
imamo tri ruka: A, B i C. Ruak A stoji 120 jena, ruak B 100 jena, a ruak C 80
jena. Mene svi gledaju ispod oka kad uzmem ruak A, a onaj tko si ne moe
priutiti ruak jede rezance za 60 jena. Na takav fakultet ja idem. Misli li jo da
mogu razgovarati s curama s tvoga?
Hatsumi se nije mogla prestati smijati. - Kako je to jeftino - rekla je. - Moda bih ja
trebala tamo na ruak! Ali Toru, ti si zbilja tako divan deko, sigurno bi se dobro
slagao s ovom curom. Moda joj se ak svidi tvoj ruak za 120 jena.
- Nema anse - rekao sam, smijui se. - Nitko to ne jede jer mu se svia; jedu jer si
drugo ne mogu platiti.
- Uglavnom, ne sudi o knjizi prema koricama. Tono je da idemo na taj napuhani
faks, ali ima nas mnogo ozbiljnih ljudi koji ozbiljno razmiljamo o ivotu. Ne trae
svi deka sa sportskim autom.
- To znam - rekao sam.
- Vatanabe ima curu. Zaljubljen je - rekao je Nagasava. - Ali nita nee rei o njoj.
Nita ga ne moe natjerati da progovori. On je zagonetka obavijena enigmom.
- Zbilja? - pitala me Hatsumi.
- Zbilja - rekao sam. - Ali ovdje nema zagonetke. Samo je komplicirano i teko je o
tome govoriti.
- Zabranjena ljubav? Ooo! Meni sve moe rei! Otpio sam gutljaj vina da
izbjegnem odgovor.
- Vidi to sam htio rei? - rekao je Nagasava, ve na treem viskiju. - Ne
progovara. Kad on odlui da neto nee rei, nitko to iz njega ne moe izvui.
- Kakva teta - rekla je Hatsumi, reui krikicu terine i prinosei je ustima. - Da
ste se sloili, mogli smo izlaziti u etvero.
- Da, mogli smo se napiti i malo se mijenjati - rekao je Nagasava.
- Dosta je bilo takvih pria - rekla je Hatsumi.
- Kakvih pria? Vatanabe je bacio oko na tebe - rekao je Nagasava.
- To nema veze s ovim o emu govorim - promrmljala je Hatsumi. - Nije on takav
ovjek. Ozbiljan je i brian. Ja to vidim. Zato mu i pokuavam nai djevojku.
- Ma da, ba je ozbiljan. Kao onaj put kad smo zamijenili enske, ono davno.
Sjea se, Vatanabe? - Nagasava je to izrekao s blaziranim izrazom lica, a onda
slistio ostatak viskija i naruio jo jedan.

Hatsumi je spustila no i vilicu i obrisala usta ubrusom. Onda me pogledala i rekla

- Toru, jesi li to zbilja uinio? Nisam znao kako joj odgovoriti pa nisam rekao
nita.
- Reci joj - rekao je Nagasava. - K vragu sve. - Atmosfera je postajala otuna.
Nagasava je znao biti zloban kad se napije, ali veeras je njegova zloa bila
uperena prema Hatsumi, ne prema meni. To sam znao, pa mi je tim tee bilo dalje
ondje sjediti.
- Ba bih voljela uti - rekla je Hatsumi. - Zvui jako interesantno!
- Bili smo pijani - rekao sam.
- U redu je, Toru. Ne krivim te. Samo me zanima to se dogodilo.
- Pili smo u nekom baru u Sibuji, i upoznali s dvjema curama. Ile su na neki
fakultet i takoer su bile mrtve pijane. Uglavnom, ovaj...otili smo u hotel i spavali
s njima. Bili smo soba do sobe. Usred noi Nagasava mi je pokucao na vrata i
rekao da se zamijenimo za cure, pa sam ja otiao u njegovu sobu, a on u moju.
- Curama nije smetalo?
- Ne, i one su bile pijane.
- Uglavnom, imao sam dobar razlog za to - rekao je Nagasava.
- Dobar razlog?
- Pa, cure su bile drukije. Jedna je bila stvarno zgodna, ali druga je bila runa ko
pas. inilo mi se da je to nepravedno. Ja sam dobio zgodnu, ali Vatanabea je zapala
ona druga. Zato smo se zamijenili. Zar ne, Vatanabe?
- Da, valjda - rekao sam. Ali meni se zapravo sviala ona koja nije bila lijepa. Bila
je ugodna u razgovoru i draga. Nakon seksa ugodno smo razgovarali u krevetu, a
onda se pojavio Nagasava i predloio da se zamijenimo za partnerice. Pitao sam
curu ima li to protiv, a ona je rekla da nema ako mi tako elimo. Vjerojatno je
mislila da ja elim povaliti ljepoticu.
- I je li bilo zabavno? - pitala me Hatsumi.
- Misli, zamjena?
- Cijela stvar.
- Ba i nije. To se samo obavi. Tako spavati s curama i nije neto.
- Zato to onda radi?
- Zbog mene - rekao je Nagasava.
- Pitam Toma - Hatsumi se otresla na Nagasavu. - Zato ini takve stvari?
- Jer me tu i tamo obuzme silna elja da spavam s nekim.
- Ako si u nekoga zaljubljen, zar ne moe nekako s njom? - pitala je Hatsumi
nakon kraeg razmiljanja.
- Komplicirano je. Hatsumi je uzdahnula.

U tom trenutku otvorila su se vrata i stigla je hrana. Nagasavi je servirana njegova

peena patka, a Hatsumi ja dobili smo kirnju. Konobari su na nae tanjure sloili
hrpu svjee pripremljenog povra i prelili ga umakom, a onda su se povukli i
ostavili nas same. Nagasava je odrezao komad patke i s uitkom ga pojeo, te zalio
viskijem. Ja sam uzeo zalogaj pinata. Hatsumi nije ni taknula hranu.
- Zna, Toru - rekla je - ne znam zato je tvoj poloaj tako "kompliciran", ali zbilja
mislim da to to si mi upravo ispriao nije dobro za tebe. Ti nisi takav ovjek. to
ti misli? - Spustila je ruke na stol i pogledala me ravno u oi.
- Pa - rekao sam - i meni se katkad tako ini.
- Zato onda ne prestane?
- Jer katkad imam potrebu za ljudskom toplinom - iskreno sam odgovorio. -
Katkad, ako ne osjetim neto poput topline enske koe, obuzme me nepodnoljiva
usamljenost.
- Evo, dajte da ja rezimiram u emu je po mome miljenju stvar - upao je
Nagasava. - Vatanabeu se svia ta cura, ali zbog nekih kompliciranih razloga oni
ne mogu u krevet. Pa on sebi kae: "Seks je samo seks", i tu potrebu zadovolji s
nekom drugom. to tu nije u redu? Sve ima savrenog smisla. Ne moe sve
vrijeme sjediti u sobi i natezati maloga, zar ne?
- Ali ako je zbilja voli, Toru, zar se ne bi mogao kontrolirati?
- Moda - rekao sam, stavljajui u usta komadi kirnje u umaku od vrhnja.
- Ti ne razumije muke spolne potrebe - rekao je Nagasava Hatsumi. - Evo,
pogledaj mene. S tobom sam tri godine, i za to vrijeme spavao sam s mnogo ena.
Ali uope ih se ne sjeam. Ne sjeam im se imena, ne sjeam im se lica. Sa
svakom sam spavao tono jednom. Upoznam se, obavim to, zbogom. To je to. Sto
tu nije u redu?
- Ja zbilja ne trpim tu tvoju bahatost - rekla je Hatsumi tiho.
- Nije sad bitno spava li s drugima ili ne. Ja se nikad nisam stvarno ljutila na tebe
to me vara, zar ne?
- To se ak i ne moe nazvati varanjem. To je samo igra. Nitko nikome ne nanosi
bol - rekao je Nagasava.
- Mene to boli - rekla je Hatsumi. - Zato ti ja nisam dovoljna?
Nagasava je utio i mukao viski u ai. - Nije da mi nisi dovoljna. To je druga
faza, drugo pitanje. U meni jednostavno postoji ta glad. Ako sam te povrijedio, ao
mi je. Ali nije stvar u tome jesi li mi dovoljna ili nisi. Ja mogu samo ivjeti s tom
gladi. Takav sam ovjek. To je ono to me ini onim koji jesam. Ja tu nita ne
mogu, zar ne shvaa?
Hatsumi je napokon uzela jedai pribor u ruke i poela jesti ribu.
- Ali bar ne bi morao uvlaiti Torua u svoje "igre".
- Ali Vatanabe i ja, mi smo ti vrlo slini - rekao je Nagasava.
- Ni jednoga ni drugoga u biti ne zanima ita osim sebe. Okej, ja sam bahat a on
nije, ali ni jedan od nas nije u stanju brinuti se za ita drugo osim vlastitih misli,
osjeaja ili postupaka. Zato moemo razmiljati o stvarima na nain koji je sasvim
drukiji od bilo ijega. To volim kod njega. Jedina je razlika da on to jo o sebi ne
zna, pa zato oklijeva i osjea se povrijeenim.
- Koji ovjek ne oklijeva i ne osjea se povrijeenim? - insistirala je Hatsumi. -
Hoe rei da ti nikad te stvari nisi osjetio?
- Naravno da jesam, ali ja sam sebe disciplinirao tako da ih svedeni na najmanju
moguu mjeru. ak e i takor odabrati najmanje bolan put ako ga dovoljno
okira.
- Ali takori se ne zaljubljuju.
- "takori se ne zaljubljuju." - Nagasava me pogledao. - To je super. Za ovo nam
treba popratna glazba - cijeli orkestar s dvije harfe i...
- Ne rugaj mi se. Ozbiljno govorim.
- Jedemo - rekao je Nagasava. A s nama je Vatanabe. Moda bi bilo uljudnije od
nas da "ozbiljne" razgovore ostavimo za neku drugu prigodu.
- Mogu ja otii - rekao sam.
- Nemoj - rekla je Hatsumi. - Molim te, ostani. Bolje je kad si ti tu.
- Pojedi bar desert - rekao je Nagasava.
- Svejedno mi je, zbilja.
Svi troje nastavili smo neko vrijeme jesti u tiini. Ja sam pojeo ribu. Hatsumi je
pola ostavila. Nagasava je ve mnogo prije smazao patku i sad se sasvim posvetio
viskiju.
- Kirnja je bila izvrsna - pokuao sam ja, ali nitko se nije nadovezao. Bilo je to kao
da sam bacio kamen u dubok bunar.
Konobari su odnijeli tanjure i donijeli ledenu kremu od limuna i espresso.
Nagasava je jedva taknuo desert i kavu, te je odmah preao na cigarete. Hatsumi je
ignorirala kremu. "A joj", mislio sam ja dok sam zavravao s jelom. Hatsumi je
zurila u svoje ruke poloene na stol. Kao i sva njezina odjea, i ruke su joj
izgledale ik, elegantno i skupo. Pomislio sam na Naoko i Reiko. to li one sada
rade, pitao sam se. Naoko moda lei na kauu i ita neku knjigu, a Reiko moda
na gitari svira Norveku umu. Osjetio sam snanu elju da opet odem u njihovu
sobu. to, k vragu, uope radim ovdje?
- Vatanabe i ja slini smo po tome jer nas ivo zaboli to nas nitko ne razumije -
rekao je Nagasava. - Po tome smo drukiji od drugih. Svi se brinu hoe li ih ljudi
oko njih razumjeti. Ali ja ne, a ni Vatanabe. Nas lagano zaboli. ovjek nema veze s
drugima.
- Je li to istina? - pitala me Hatsumi.
_ Nije - rekao sam. - Nisam ja tako snaan. Ne mislim da je u redu ako me nitko ne
razumije. Imam ljude koje elim razumjeti i za koje elim da razumiju mene. Ali
osim tih nekoliko ljudi, pa, nekako imam dojam da tu nema nade. Ne slaem se s
Nagasavom. Mene jest briga hoe li me ljudi razumjeti ili ne.
- To je praktiki isto ono to sam ja rekao - rekao je Nagasava, uzimajui u ruku
kavenu liicu. - To je isto! To je kao razlika izmeu kasnog doruka i ranog ruka.
Isto vrijeme, ista hrana, drugo ime.
Sad se Hatsumi obratila Nagasavi. - Zar te nije briga razumijem li te ja ili ne?
- Ti zbilja ne kui, zar ne? Osoba A razumije osobu B jer je pravi trenutak da se to
dogodi, a ne zato to osoba B eli da je razumije osoba A.
- Dakle, pogreno je to ja elim da me netko razumije - recimo ti?
- Ne, nije pogreno - odgovorio je Nagasava. - Veina ljudi bi to nazvala ljubavlju,
ako misli da me eli razumjeti. Moj ivotni sustav mnogo je drukiji od tuih
ivotnih sustava.
- Dakle, hoe rei da ti mene ne voli, zar ne?
- Pa, moj i tvoj sustav...
- Nosite se i ti i tvoj jebeni sustav! - uzviknula je Hatsumi. To je bilo prvi i
posljednji put da sam je uo kako vie.
Nagasava je pritisnuo gumb kraj stola i konobar je donio raun. Nagasava mu je
pruio kreditnu karticu.
- Oprosti zbog ovoga, Vatanabe - rekao je Nagasava. - Otpratit u Hatsumi. Ti se
sam vrati u dom, moe?
- Ne mora mi se ispriavati. Veera je bila sjajna - rekao sam, ali nitko mi nita
nije odgovorio. Konobar je donio karticu, a Nagasava je provjerio iznos i potpisao
se kemijskom olovkom. Ustali smo i izali van. Nagasava je upravo htio zaustaviti
taksi kad ga je Hatsumi sprijeila u tome.
- Hvala, ali danas mi se vie ne da bitHtobom. Ne mora me pratiti doma. Hvala na
veeri.
- Okej - rekao je Nagasava.
- elim da me Toru otprati.
- Okej - rekao je Nagasava. - Ali Vatanabe ti je praktiki isti kao ja. Moda je drag
deko, ali u dubini due ne moe voljeti nikoga. U njemu uvijek postoji dio koji je
ostaje budan i na distanci. On jednostavno ima tu glad koja ne prolazi. Vjeruj mi,
znam o emu govorim.
Mahnuo sam taksiju i pustio Hatsumi da ue prva. - No dobro - rekao sam
Nagasavi - pobrinut u se da doe doma.
- Oprosti to sam ti ovo priutio - rekao je Nagasava, ali vidio sam da ve misli na
neto drugo.
Kad smo uli u taksi, pitao sam Hatsumi - Kamo ti se ide? Natrag u Ebisu? - Stan
joj je bio u Ebisuu. Odmahnula je glavom.
- Dobro. Hoe da neto popijemo?
- Da - rekla je kimajui glavom.
- Sibuja - rekao sam vozau.
Prekriivi ruke i sklopivi oi, Hatsumi se zavalila u kut sjedala. Njezine malene
zlatne naunice svjetlucale su dok se taksi ljuljao. Njena ponono plava haljina kao
da je bila saivena da se uklopi u tamnu unutranjost taksija. Svako malo njene
ovla naminkane, lijepo oblikovane usnice lagano bi zadrhtale kao da se u zadnji
tren suzdrala da ne progovori sama sa sobom. Dok sam je gledao, shvaao sam
zato ju je Nagasava odabrao da mu bude posebna druica. Bilo je mnogo ljepih
ena od Hatsumi, i Nagasava je mogao osvojiti bilo koju. Ali Hatsumi je imala
neko svojstvo od kojega bi vam srce ustreptalo. Nije to bilo nita silovito. Njezina
je snaga bila profinjena, ali izazivala je duboke titraje. Gledao sam je cijelim putem
do ibuje i pitao se, premda nisam naao odgovor, kakve to emocionalne vibracije
osjeam.

Nekih desetak godina kasnije napokon mi je svanulo. Bio sam u Santa Feu zbog
intervjua s nekim slikarom i ba sam sjedio u mjesnoj pizzeriji, pio pivo i jeo
pizzu, te promatrao udesno lijep zalazak Sunca. Sve je bilo proeto blistavim
crvenilom - moja ruka, tanjur, stol, cijeli svijet - kao da je sve zapljusnuo neki
poseban voni sok. Usred takva velianstvenog zalaza kroz glavu mi je sijevnula
slika Hatsumi, i u tom trenutku shvatio sam to je znailo ono treperenje srca. Bila
je to neka vrst djetinje enje koja je zauvijek ostala - i zauvijek e ostati -
neispunjena. Zaboravio sam da postoje takve nevine, gotovo igosane udnje: dugi
niz godina zaboravio sam da su takvi osjeaji u meni ikad postojali. Hatsumi je u
meni probudila dio mojega "ja" koji je odavno leao uspavan. A kad sam to
shvatio, to je saznanje u meni pobudilo takvu tugu da sam gotovo briznuo u pla.
Bila je to apsolutno posebna ena. Netko je trebao uiniti neto - bilo to - da je
spasi.

Ali ni Nagasava ni ja to nismo uspjeli. Kao to su uinili i toliko drugi koje sam
poznavao, Hatsumi je dola do odreene toke u ivotu i odluila - gotovo
impulzivno - da e ga zavriti. Dvije godine nakon to je Nagasava otiao u
Njemaku ona se udala, a dvije godine nakon toga prerezala je vene iletom.
Tu vijest javio mi je, naravno, Nagasava. U njegovu pismu iz Bonna pisalo je:
"Hatsumina smrt u meni je neto ugasila. Ovo je nepodnoljivo tuno i bolno, ak i
za mene." Razderao sam njegovo pismo na komadie i bacio ga. Nikad mu vie
nisam pisao. Hatsumi i ja otili smo u mali bar i strusili nekoliko pia. Nismo
mnogo govorili. Kao neki izdosaen stari brani par, sjedili smo jedno prekoputa
drugog, utke pili i grickali kikiriki. Kad se bar poeo puniti, izali smo u etnju.
Hatsumi je rekla da e ona platiti raun, ali ja sam insistirao da platim jer sam je ja
pozvao na pie. U nonom zraku lebdjela je neka duboka studen. Dobro omotana
blijedosivim demperom na kopanje, Hatsumi je utke hodala kraj mene. Ruku
zabijenih u depove, nisam na umu imao nikakvo odredite pa smo samo lutali
nonim ulicama. Ovo je ba kao etnja s Naoko, palo mi je na pamet.
- Zna li nejco mjesto u blizini gdje bismo mogli igrati biljar? - pitala me Hatsumi
najednom.
- Biljar? Ti zna igrati?
- Aha, i to dosta dobro. A ti?
- Igram pomalo. Nisam ba dobar.
- Dobro onda. Idemo.
U blizini smo pronali dvoranu za biljar i uli. Bio je to malen lokal na samom
kraju zabaene uliice. Oboje smo odudarali od prljave dvorane za biljar - Hatsumi
u elegantnoj haljini a ja u plavom blejzeru i vojnikoj kravati - ali Hatsumi kao da
to uope nije zabrinjavalo dok je birala tap i kiksala ga. Iz torbe je izvadila kopu
i privrstila kosu na sljepooici da joj ne smeta pri igri.
Odigrali smo dvije partije. Hatsumi je bila dobra ba kao to je i rekla, a meni je
smetao debeli zavoj koji sam jo imao preko porezane ruke. Unitila me.
- Izvrsna si - rekao sam, divei se.
- Hoe rei da izgled vara? - pitala me dok je odmjeravala udarac, smijeei se.
- Gdje si nauila tako igrati?
- Moj djed - tatin tata - bio je stari plejboj. U kui je imao biljarski stol. Igrala sam
s bratom iz zabave, a kad sam malo narasla, djed me nauio pravim potezima. Bio
je sjajan ovjek - elegantan, naoit. Ali umro je. Uvijek se hvalio kako je jednom u
New Yorku upoznao Deannu Durbin.
Ubacila je tri za redom, a onda etvrtu promaila. Ja sam uspio ugurati jednu, a
onda promaio lak udarac.
- To je zbog zavoja - rekla je Hatsumi da me utjei.
- Ne, to je zato to dugo nisam igrao - rekao sam. - Dvije godine i pet mjeseci.
- Kako to da tono zna?
- No nakon to smo odigrali posljednju partiju preminuo je moj prijatelj - rekao
sam.
- Pa si prestao igrati?
- Ne, zapravo ne - rekao sam nakon to sam malo razmislio.
- Samo vie nisam imao priliku igrati. To je sve.
- Kako ti je umro prijatelj?
- U prometnoj nesrei.
Odigrala je jo nekoliko poteza, ciljajui kugle smrtno ozbiljna lica i precizno
odmjeravajui jainu udarca. Dok sam je gledao u akciji - njezinu kosu pomno
zadignutu tako da joj ne upada u oi, sjaj njezinih zlatnih naunica, salonke vrsto
poloene na pod, njezine lijepe vitke prste uprte u zelenu ohu dok je ciljala -
osjeao sam kao da se njezina strana prljave dvorane za biljar pretvorila u dio
nekog otmjenog drutvenog dogaaja. Nikad prije nisam s njom bio sam, i bilo mi
je to udesno iskustvo, kao da me netko uzdignuo u viu sferu ivota. Poslije tree
partije - u kojoj me, naravno, opet unitila - rana mi je poela pulsirati, pa smo
prestali.
- Oprosti - rekla je, i inilo se da se zaista brine. - Nisam ovo smjela predloiti.
- U redu je - rekao sam. - Nisam se jako porezao, i uivao sam u biljaru. Stvarno.
Dok smo izlazili iz dvorane, mrava ena, vlasnica lokala, rekla je Hatsumi - Ima
dobro oko, sestro. - Hatsumi joj se ljupko nasmijeila, zahvalila i platila raun.
- Boli li te? - pitala je kad smo izali.
- Ne jako - rekao sam.
- Misli da se otvorila?
- Ne, vjerojatno je u redu.
- Znam! Trebao bi doi k meni. Ja u ti promijeniti zavoj. Imam dezinfekcijsko
sredstvo i sve. Hajde, tu sam blizu.
Rekao sam neka se ne brine, da u biti dobro, ali insistirala je da moramo provjeriti
je li se rana otvorila ili ne.
- Ili moda ne voli biti sa mnom? eli se to prije vratiti u svoju sobu, je li to? -
rekla je s vragoljastim osmijehom.
- Ni sluajno - rekao sam.
- Dobro onda. Pusti sad protokol. Brzo emo stii pjeice. Hatsumin stan nalazio se
petnaest minuta hoda od Sibuje prema Ebisuu. Iako nije bila glamurozna, zgrada je
bila i vie nego pristojna, s lijepim predvorjem i dizalom. Hatsumi me posjela za
kuhinjski stol i otila se presvui u spavau sobu. Vratila se u gornjem dijelu
Princetonove trenirke s kapuljaom i pamunim hlaama - i bez zlatnih naunica.
Stavila je kutiju s prvom pomoi na stol, odvezala mi zavoj, provjerila je li rana jo
zatvorena, nanijela malo sredstva za dezinfekciju i povezala novi zavoj preko
posjekotine. Sve je to izvela kao pravi strunjak. - Kako to da si dobra u toliko
stvari? - pitao sam je.
- Volontirala sam u bolnici. Neto kao kad se igra medicinske sestre. Tako sam
nauila.
Kad je Hatsumi stavila zavoj, donijela je iz hladnjaka dvije konzerve piva. Popila
je pola svoga, a ja svoje i jo njezinu preostalu polovicu. Onda mi je pokazala slike
drugih cura iz kluba. Imala je pravo: neke su bile zgodne.
- Kad bude htio djevojku, doi k meni - rekla je. - Ja u ti je odmah nai.
- Na zapovijed.
- Dobro, Toru, a sad mi reci istinu. Misli da sam stara svodnica, zar ne?
- Donekle - rekao sam iskreno, ali sa smijekom. I Hatsumi se nasmijeila. Lijepo
se smijala.
- Reci mi jo neto, Toru - rekla je. - to misli o Nagasavi i meni?
- Kako to ja mislim? O emu?
- to misli da bih trebala raditi. Odsad pa nadalje.
- Nema veze to ja mislim - rekao sam, otpivi velik gutljaj hladnog piva.
- Sve je u redu. Samo mi reci to misli.
- Pa, da sam na tvome mjestu, ostavio bih ga. Naao bih nekoga s normalnijim
shvaanjima i ivio sretno do kraja ivota. Nema anse da s njim bude sretna.
Kako on ivi, nikad mu ne padne na pamet da usrei sebe ili druge. Ostane li s
njim, samo e ti propasti ivci. Meni je ve pravo udo to si ostala s njim tri
godine. Naravno, meni je on vrlo drag, na svoj nain. Zabavan je, ima mnogo
dobrih osobina. Ima jake strane i sposobnosti kakve ja nikad neu imati. Ali na
kraju krajeva njegove ideje i nain ivota nisu normalni. Katkad, kad razgovaram s
njim, ini mi se kao da se stalno kreem u krugu. Proces koji njega odvodi sve vie
mene vrti u krugu. Osjeam se tako prazno! Naposljetku, i sami nai sustavi
potpuno su razliiti. Shvaa to hou rei?
- Shvaam - rekla je Hatsumi i donijela mi jo jedno pivo iz hladnjaka.
- Usto, kad se zaposli u Ministarstvu vanjskih poslova i zavri godinu obuke, otii
e u inozemstvo. to e ti dotle raditi? ekat e ga? On se nema namjeru eniti.
- I to znam.
- Eto, nemam vie to rei.
- Tako dakle - rekla je Hatsumi. Polako sam napunio au pivom.
- Zna, dok smo maloprije igrali biljar, neto mi je palo na pamet - rekao sam.
- Bio sam jedinac, ali u djetinjstvu se nikad nisam osjetio zakinuto, nikad nisam
poelio imati brau i sestre. Bio sam sretan to sam sam. Ali najednom, dok sam s
tobom igrao biljar, spopao me osjeaj da elim imati stariju sestru kao to si ti
-tako ik i lijepu u ponono plavoj haljini, sa zlatnim naunicama, i majstoricu s
biljarskim tapom.
Hatsumi mi je uputila blistav, sretan osmijeh. - To je najljepa stvar koju mi je itko
u posljednjih godinu dana rekao - rekla je. - Zbilja.
- Ja ti samo elim - rekao sam, zacrvenjevi se - da bude sretna. Ali to je zbilja
suludo. Izgleda mi kao osoba koja bi mogla biti sretna s bilo kim, pa kako si onda
zavrila ba s Nagasavom?
- Takve se stvari jednostavno dogode. Tu se ba i ne moe mnogo uiniti. U mom
sluaju to je svakako istina. Naravno, Nagasava bi rekao da sam za to sama
odgovorna, a ne on.
- Sigurno bi.
- Ali Toru, nisam ni ja najpametnija cura na svijetu. U svakom sluaju sam malo
priglupa, i staromodna. Za "sustave" i "odgovornost" uope me nije briga. Ja se
samo elim udati i da me mukarac kojega volim svake noi dri u naruju i da
radimo djecu. To je meni dovoljno. To je sve to elim od ivota.
- A ono to eli Nagasava s tim nema veze.
- Ali ljudi se mijenjaju, zar ne? - pitala me Hatsumi.
- Hoe rei, odu van u svijet, dobiju po nosu i odrastu?
- Aha. A ako dugo vremena bude daleko od mene, moda se njegovi osjeaji prema
meni promijene, zar ne?
- Moda i bi, da je obian ovjek - rekao sam. - Ali on je drukiji. Ima uasno jaku
volju - jau nego to ti i ja moemo zamisliti. I svaki dan sve je snaniji. Ako ga
neto udari, on se potrudi jo ojaati. Radije e gutati pueve golae nego da pred
ikim poklekne. to oekuje od takva ovjeka?
- Ali meni ne preostaje nita drugo nego da ga ekam - rekla je Hatsumi,
podboivi bradu rukom.
- Toliko ga voli?
- Volim - odgovorila je ona nakon kraeg oklijevanja.
- A joj - rekao sam ja uzdiui i popio pivo do kraja. - Zacijelo je divno kad si tako
sigurna da nekoga voli.
- Ja sam glupa staromodna djevojka - rekla je. - Jesi li za jo jedno pivo?
- Ne, hvala, moram ii. Hvala na zavoju i pivu.
Dok sam stajao u hodniku i obuvao se, zazvonio je telefon. Hatsumi je pogledala
mene, zatim telefon, a onda opet mene.
- Laku no - rekao sam, izlazei. Dok sam zatvarao vrata, ugledao sam Hatsumi
kako die slualicu. Vie je nikad nisam vidio.
Kad sam se vratio u dom, bilo je pola dvanaest. Otiao sam ravno u Nagasavinu
sobu i pokucao mu na vrata. Nakon desetog pokuaja palo mi je na pamet da je
subota naveer. Nagasava je subotom naveer uvijek imao nonu propusnicu, pod
izlikom da e prespavati kod roaka. Vratio sam se u svoju sobu, skinuo kravatu,
stavio jaknu i hlae na vjealicu, obukao pidamu i oprao zube. O, ne, pomislio
sam, sutra je opet nedjelja! Nedjelja kao da je stizala svaka etiri dana. Jo dvije
nedjelje i bit e mi dvadeset godina. Ispruio sam se na krevetu i zagledao u
kalendar, dok su me preplavljivali mrani osjeaji. Sjeo sam za stol da kao i obino
u nedjelju ujutro napiem pismo Naoko. Pio sam kavu iz velike alice i sluao stare
albume Milesa Davisa. Vani je padala sitna kiica, a u mojoj sobi bilo je ledeno kao
u akvariju. Iz debelog dempera koji sam upravo izvadio iz kutije za skladitenje
irio se miris kuglica protiv moljaca. Visoko gore na prozorskom staklu nepomino
se prilijepila golema debela muha. Bez imalo povjetarca, zastava Izlazeeg sunca
mlitavo je visjela na koplju nalik na togu rimskog senatora. Mrav smei pas plaha
izgleda dolunjao je u dvorite i njukao svaki cvijet u cvjetnoj lijehi. Nikako mi
nije bilo jasno zato bi bilo koji pas po kii hodao naokolo i njukao cvijee.

Moje pismo bilo je dugo, i kad god bi me porezan desni dlan zabolio od olovke,
pustio bih da mi pogled odluta na kiovito dvorite.
Prvo sam pisao Naoko kako sam gadno porezao desnu ruku na poslu u
prodavaonici ploa, a onda sam joj napisao kako smo sino Nagasava, Hatsumi i ja
proslavili to to je Nagasava poloio ispit za Ministarstvo vanjskih poslova. Opisao
sam joj restoran i hranu. Hrana je bila sjajna, pisao sam, ali na pola veeri
atmosfera je postala neugodna. Pitao sam se trebam li pisati o Kizukiju u svezi s
tim da sam s Hatsumi igrao biljar, no odluio sam da hou. Osjeao sam da bih o
tome trebao pisati. Jo se sjeam posljednjeg Kizukijeva poteza toga dana - onoga
dana kad je preminuo. Bio je to teak potez iskosa i nisam oekivao da e pogoditi.
Ali inilo se da ga prati srea: udarac je bio savren, i bijela i crvena lopta jedva da
su ispustile ikakav um kad su se okrznule na zelenoj ohi u posljednjem poenu
toga dana. Potez je bio prekrasan, i dandanas ga se ivo sjeam. Gotovo dvije i pol
godine nakon toga nisam ni taknuo biljarski tap.

Ali te veeri kad sam igrao s Hatsumi nisam pomislio na Kizukija sve do kraja
prve partije, i to me istinski okiralo. Uvijek sam pretpostavljao da u se, kad god
igram biljar, sjetiti Kizukija. Ali sjetio sam ga se tek kad je zavrila prva partija,
kad sam kupio Pepsi iz automata i poeo ga piti. Bilo je to zbog automata za Pepsi:
u biljarskoj dvorani u kojoj smo igrali stajao je jedan takav, i esto smo igrali u
sok. Osjeao sam se krivim to odmah nisam pomislio na Kizukija, kao da sam ga
u neku ruku iznevjerio. No kad sam se vratio u sobu, poeo sam o tome misliti
ovako: otkako se to dogodilo prole su dvije i pol godine, i Kizukiju je jo
sedamnaest godina. Sto ne znai da su moje uspomene na njega izblijedjele.
Posljedice koje je izazvala njegova smrt jo su tu, u meni, jasno ih vidim, neke od
njih ak jasnije nego kad su bile svjee. elim rei sljedee: ja u uskoro napuniti
dvadesetu. Dio stvari koje smo Kizuki i ja dijelili kad nam je bilo esnaest ili
sedamnaest ve su ieznule, i koliko god plaem neu ih vratiti. To ne mogu
objasniti na bolji nain nego ovako, ali mislim da vjerojatno razumije to sam
osjeao i to ti elim rei. Zapravo, ti si vjerojatno jedina na svijetu koja to moe
shvatiti.

Sada mislim na tebe vie nego ikad. Danas pada kia. Kiovite nedjelje teko mi
padaju. Kad pada kia, ne mogu prati rublje, to znai da ne mogu ni glaati. Ne
mogu u etnju, a ne mogu ni leati na krovu. Sve to otprilike mogu jest staviti
gramofon na automatsko ponavljanje i stalno sluati Kind ofBlue dok gledam kiu
kako pada u dvoritu. Kao to sam ti ve napisao, nedjeljom ne navijam oprugu.
Zato je ovo vraje pismo tako dugako. Sad u zavriti. Idem u blagovaonicu na
ruak. Do vienja.

Ni iduega dana na predavanju nije bilo ni traga od Midori. to joj se dogodilo?

Prolo je deset dana otkako smo se posljednji put uli telefonom. Pomislio sam je
nazvati, ali odluio sam da neu. Rekla je da e ona zvati mene.
Toga etvrtka u blagovaonici sam sreo Nagasavu. Sjeo je kraj mene s punim
pladnjem hrane i ispriao se to je zbog njega naa "proslava" bila tako neugodna.
- Nema veze - rekao sam. - Zahvalan sam ti na tako finoj veeri. Ali moram
priznati, udan nain da ovjek proslavi svoj prvi posao.
- Itekako udan.
Prolo je nekoliko minuta; jeli smo u tiini.
- Pomirio sam se s Hatsumi - rekao je.
- Ne udim se.
- A koliko se sjeam, bio sam otar i prema tebi.
- Otkud toliko ispriavanje? - pitao sam. - Jesi li bolestan?
- Moda - rekao je, kimnuvi nekoliko puta. - Hatsumi mi kae kako si joj rekao da
me ostavi.
- To je jedino logino - rekao sam.
- Da, valjda - rekao je Nagasava.
- Ona je divna cura - rekao sam, srui miso juhu.
- Znam - rekao je on s uzdahom. - Malo previe divna za mene.

Spavao sam kao zaklan kad je zazvonila zujalica za telefonski poziv. To me

dozvalo iz najdubljeg sna i bio sam potpuno zbunjen. Osjeao sam se kao da sam
spavao glave natopljene u vodi sve dok mi mozak nije nabubrio. Na satu je pisalo
da je est i petnaest, ali ja nisam imao pojma je li jutro ili veer, a nisam se sjeao
ni koji je dan. Pogledao sam kroz prozor i shvatio da na koplju nema zastave.
Vjerojatno je veer. Dakle, zastava ipak neemu slui.
- Hej, Vatanabe, jesi li sada slobodan? - pitala je Midori.
- Ne znam, koji je dan?
- Petak.
- Jutro ili veer?
- Pa veer! Kako si udan! Da vidimo, Sad je, mmm, est sati i osamnaest minuta
naveer.
Dakle, ipak je veer! Pa da, leao sam na krevetu i itao knjigu kad sam
zadrijemao. Petak. Mozak mi se pokrenuo. Petkom ne moram u prodavaonicu
ploa. - Da, slobodan sam. Gdje si?
- Na postaji Ueno. Hajde da se naemo u indukuu. Sad kreem.
Dogovorili smo vrijeme i mjesto i prekinuli vezu.
Kad sam stigao do Duga, Midori je sjedila na samom kraju anka s piem. Imala je
poludugi bijeli izguvani muki kaput, tanki uti demper, tamnoplave traperice i
dvije narukvice na jednoj ruci.
- to pije? - pitao sam.
- Tom Collins.
Ja sam naruio viski-sodu, a onda shvatio da kraj Midorinih nogu stoji veliki putni
koveg.
- Nije me bilo - rekla je. - Upravo sam se vratila.
- Kamo si ila?
- Na jug do Nare i sjeverno do Aomorija.
- Na istom putovanju?!
- Ne budi glnp. Moda sam udakinja, ali ne mogu istodobno putovati na sjever i
na jug. S dekom sam ila u Naru, a onda u Aomori sama.
Pijuckao sam viski-sodu, a onda kresnuo ibicu da Midori pripalim Marlboro koji
je drala meu usnicama. - Sigurno ti je bilo grozno zbog sprovoda i svega.
- Ma kakvi, sprovod je maji kaalj. Ve smo se ispraksirali. Obue crni kimono i
sjedi kao dama, a drugi obavljaju sve to treba - stric, susjed, tako to. Donesu
ake, narue sui, govore utjene stvari, plau, prenemau se, dijele stvari za
uspomenu. To je lako. Prava ala. U usporedbi s danononom njegom bolesnika, to
je zbilja prava ala. Sestra i ja bile smo izmodene. Nismo mogle ak ni plakati.
Nije nam ostalo suza. Ozbiljno. Ali onda za tobom ponu aptati: "Te cure su
hladne ko led." Pa to onda, mi nikad neemo plakati, takve smo nas dvije. Znam
da smo mogle odglumiti, ali mi to nikad ne bismo uinile. Gadovi! Sto su nas vie
htjeli vidjeti da plaemo, to smo mi bile odlunije da im neemo priutiti to
zadovoljstvo. Sestra i ja smo sasvim drukiji tipovi, ali kad je u pitanju neto
takvo, posve smo usklaene.
Midorine narukvice zveckale su joj na ruci dok je mahala konobaru da narui jo
jedan Tom Collins i zdjelicu pistacija.
- I onda je sprovod zavrio i svi su otili doma, a nas dvije pile smo ake do sutona.
Dokusurile smo veliku dvolitrenku, i jo pola nove, i sve vrijeme smo astile sve
ive - ovaj je idiot, ovaj seronja, ovaj izgleda kao ugav pas, onaj je svinja, onaj
licemjer, onaj prevarant. Nema pojma kako je to bio dobar osjeaj!
- Mogu zamisliti.
- Naroljale smo se i otile u krevet - obje smo bile mrtve pijane. Spavale smo
satima, a ako bi zazvonio telefon, samo smo ga pustile. Bile smo kao mrtve za
cijeli svijet. Napokon, kad smo se probudile, naruile smo sui i razgovarale to
emo. Odluile smo na neko vrijeme zatvoriti knjiaru i uivati. Mjesecima smo se
ubijale od posla i zasluile smo odmor. Moja sestra samo je htjela malo biti s
dekom, a ja sam odluila da u povesti svoga na piit na nekoliko dana pa emo se
jebati kao ludi. - Midori je naglo zaklopila usta i protrljala ui. - Ups, oprosti.
- U redu je - rekao sam. - Pa ste otili u Naru.
- Da. Uvijek mi se ondje svialo. Hramovi, park s jelenima.
- I jebali ste se kao ludi?
- Ne, uope, ak nijednom - rekla je s uzdahom. - im smo uli u hotelsku sobu i
bacili torbe, dobila sam mjesenicu. Pravi potop.
Morao sam se nasmijati.
- Hej, nije smijeno. Uranila mi je tjedan dana! Kad mi se to dogodilo, nisam
mogla prestati plakati. Mislim da mi je to bilo od stresa. Deko mi se uuuasno
naljutio. Takav je: odmah se naljuti. A nisam ja bila kriva. Nije da sam ja htjela
dobiti mjesenicu. Osim toga, meni one ionako teko padaju. Prvih dan-dva nije mi
ni do ega. Pazi da me se tih dana kloni.
- Volio bih, ali kako u znati? - pitao sam.
- Dobro, nosit u eir nekoliko prvih dana kad mi pone mjesenica. Crveni. To
bi trebalo upaliti - rekla je smijui se. - Ako me vidi na ulici u crvenom eiru, ne
razgovaraj sa mnom, samo bjei.
- Super. Kad bi bar sve cure tako - rekao sam. - I to ste radili u Nari?
- A to smo drugo mogli? Hranili smo jelene i etali naokolo. Bilo je grozno!
Strano smo se posvaali, i nisam ga vidjela otkako smo se vratili. Nekoliko dana
sam se motala tu, a onda sam odluila da u lijepo sama otii na put. Pa sam otila
u Aomori. Prve dvije noi bila sam kod prijateljice u Hirosakiju, a onda sam poela
putovati okolo - Simokita, Tappi, takva mjesta. Lijepo je. Jednom sam pisala
brouru za kartu tog podruja. Jesi li bio ondje?
- Nikad.
- Uglavnom - rekla je Midori, otpila Tom Collins, a onda razvalila pistaciju - sve
vrijeme dok sam putovala sama mislila sam na tebe. Mislila sam kako bi bilo lijepo
da si sa mnom.
- Kako to?
- Kako to?! - Midori je pogledala kroz mene. - Kako to misli "Kako to"?!
- Ba tako. Kako to da si mislila na mene?
- Moda zato to mi se svia, eto kako! Zato bih inae mislila na tebe? Tko bi
ikad razmiljao da eli biti s nekim tko mu se ne svia?
- Ali ti ima deka - rekao sam. - Ne mora misliti na mene. - Polako sam otpio
gutljaj viski-sode.
- Hoe rei, ne smijem misliti na tebe ako imam deka?
- Ne, nije to, samo...
- Neka ti jedna stvar bude jasna, Vatanabe - rekla je Midori, upirui prstom u mene.
- Upozoravam te, u meni se nakupilo mjesec dana jada i bijede, i samo to nisam
eksplodirala. Zato pazi to mi govori. Nastavi li tako, suzama u poplaviti lokal.
Jednom kad ponem, mogu cijelu no. Jesi li spreman na to? Kad ponem plakati,
pretvorim se u zvijer, nema veze gdje sam! Ne alim se.
Kimnuo sam i uutio. Naruio sam drugu viski-sodu i pojeo nekoliko pistacija.
Negdje onkraj pljuskanja ejkera, zveckanja aa i struganja ledomata arah
Vaughan pjevala je starinsku ljubavnu pjesmu.
- Izmeu mene i deka stvari ne timaju jo od incidenta s tamponom.
- Incidenta s tamponom?
- Aha, prije mjesec dana bila sam na piu s njim i nekoliko njegovih prijatelja, pa
sam im ispriala priu o eni iz mog susjedstva kojoj je izletio tampon kad je
kihnula. Smijeno, zar ne?
- To zbilja jest smijeno - rekao sam, smijui se.
- Da, i svima drugima je bilo. Ali on je poludio i rekao da ne bih smjela priati o
takvim gadarijama. Kakav hladan tu!
- Uau.
- Divan je deko, ali kad je rije o takvim stvarima, zna biti uasno uskogrudan -
rekla je Midori. - Recimo, naljuti se ako odjenem rublje koje nije bijele boje. Zar
ne misli da je to uskogrudno?
- Moda - rekao sam - ali to je samo stvar ukusa. - Meni je djelovalo nevjerojatno
da takav tip eli curu kao to je Midori, ali tu misao zadrao sam za sebe.
- A to si ti radio? - pitala me.
- Nita. Isto kao i uvijek - rekao sam, ali onda sam se sjetio pokuaja da
masturbiram mislei na Midori kao to sam obeao. Rekao sam joj to tihim glasom
kako drugi oko nas ne bi uli.
Midorine oi su se razvedrile i pucnula je prstima. - I kako je bilo? Dobro?
- Ma kakvi, na pola puta mi je postalo neugodno pa sam prestao.
- Hoe rei, izgubio si erekciju?
- Tako nekako.
- K vragu - rekla je ona i oinula me zlovoljnim pogledom. - Ne smije dopustiti da
ti postane neugodno. Misli na neto stvarno seksi. Smije, dajem ti doputenje. Hej,
znam to! Idui put u te nazvati: "O, o, to je super... O, osjeam to... Prestani,
svrit u... O, nemojl" Govorit u ti takve stvari dok to radi.
- Telefon u domu stoji u predvorju kraj ulaznih vrata, ljudi stalno ulaze i izlaze -
objasnio sam. - Upravitelj doma zadavio bi me golim rukama da me vidi kako
drkam na takvom mjestu.
- Joj, ba teta.
- Nema veze - rekao sam. - Opet u pokuati sam, ovih dana.
- Daj se potrudi - rekla je Midori.
- Hou - rekao sam.
- Pitam se je li stvar u meni - rekla je. - Moda jednostavno nisam seksi. Priroeno.
- Nije to - razuvjerio sam je. - To je vie pitanje stava.
- Zna - rekla mi je - imam jako osjetljiva leda. Kad mi lagano prstima prijee
preko lea...mmmmm.
- Imat u to na umu.
- Hej, idemo sad na porni! - predloila je Midori. - Neki odvratan sado-mazo.
Iz bara smo otili u jeguljarnicu, a onda u jedno od najzaputenijih kina za odrasle
u indukuu na trostruku predstavu. U novinama nismo nali drugo kino koje bi
prikazivalo sado-mazo filmove. Unutranjost kina odisala je nekim nedefiniranim
vo-njem. Dobro smo tempirali: dok smo sjedali na mjesta, upravo je poeo sado-
mazo film. Bila je to pria o tajnici i njezinoj sestri kolarki koje otme skupina
mukaraca i podvrgne sadistikoj torturi. Mukarci su stariju tjerali da radi
svakakve grozne stvari pod prijetnjom da e joj silovati sestru, ali uskoro se starija
sestra pretvori u pomahnitalu mazohisticu, a mlaa se zapali od gledanja svih
akrobacija na koje je tjeraju. Film je bio tako sumoran i repetitivan da mi je vrlo
brzo dosadio.
- Da sam ja mlaa sestra, ja se ne bih tako lako zapalila - rekla je Midori. - Ja bih
jo gledala.
- Siguran sam da bi - rekao sam.
- Uostalom, zar ti se ne ini da su joj bradavice malo pretamne za kolarku i
djevicu?
- Svakako.
Midorine oi bile su prikovane za platno. Bio sam impresioniran: onome tko se s
takvom estinom zadubi u film karta se i vie nego isplatila. Stalno mi je prenosila
svoje misli: "O, Boe, daj ti to pogledaj!" ili "Trojica odjednom! Razvalit e je" ili
"Ja bih to na nekome iskuala, Vatanabe." Uivao sam u Midori mnogo vie nego u
filmu.
Kad su se tijekom pauze upalila svjetla, shvatio sam da u cijelom kinu nema
nijedne druge ene. Neki mladi koji je sjedio blizu nas - vjerojatno student -
pogledao je Midori i otiao sjesti ak na drugi kraj.
- Reci, Vatanabe, digne li ti se kad gleda ovakve stvari?
- Pa, da, katkad - rekao sam. - Zato ih i snimaju.
- Dakle, svaki put kad pone neka takva scena, svakom mukarcu u kinu stvar se
digne u stav pozor? Njih trideset-etrdeset svi odjednom u vis? To je zbilja udno,
ako ovjek razmisli, zar ne?
- Da, valjda, sad kad si spomenula.
Drugi film bio je prilino normalan porni, dakle jo dosadniji nego prvi. U njemu
je bilo mnogo scena oralnog seksa, i svaki put kad bi poeli s felacijom ili
kunilinktusom ili pozom ezdeset i devet, cijelim kinom razlegli bi se glasni zvuni
efekti sisanja i srkanja s vrpce. Dok sam ih sluao, na neki udan nain me ganulo
to provodim ivot na ovom naem bizarnom planetu.
- Tko li se samo sjeti ovih zvukova - rekao sam Midori.
- Meni su super\ - rekla je ona.
Bio je tu i zvuk penisa koji ulazi i izlazi iz vagine. Nikad prije nisam primijetio da
takvi zvui postoje. Mukarac je stalno dahtao, a ena je govorila uobiajene
izraze: "To!" i "Jo!" - dok se grila ispod njega. ulo se i kripanje kreveta. Takvi
su se prizori nastavljali unedogled. inilo se da Midori isprva u njima uiva, ali
ak je i njoj nakon nekog vremena dosadilo pa je predloila da odemo. Izali smo i
nekoliko puta duboko udahnuli. Prvi put u ivotu uinilo mi se da je zrak u
Sindukuu ist i zdrav.
- Ba je bilo zabavno - rekla je Midori. - Moemo jednom opet.
- Stalno rade iste stvari - rekao sam.
- Pa, to drugo mogu? Svi mi stalno radimo iste stvari. Tu je imala pravo.
Pronali smo jo jedan bar i naruili pie. Ja sam opet pio viski, a Midori je popila
tri-etiri koktela neke nedefinirane vrste. Kad smo opet izali, Midori je rekla da
joj se penje na drvo.
- Ovdje ba nema drvea - rekao sam. - A ak i da ima, previe si nesigurna na
nogama da bi se sad penjala.
- Ti si uvijek tako razuman, k vragu, sve upropasti. Pijana sam jer elim biti
pijana. to tome fali? A ako i jesam pijana, svejedno se mogu penjati na drvo. K
vragu, popet u se na sam vrh velikog, debelog, visokog stabla i pikit u po
svima!
- Da ti se moda ne ide na zahod?
- Aha.
Odveo sam Midori u zahod na postaju induku, ubacio novi u otvor i ugurao je
unutra, a onda sam na oblinjem tandu kupio veernje novine i itao dok sam je
ekao da izae. Ali nije izlazila. Nakon petnaest minuta sam se zabrinuo, pa sam
ve htio ui i vidjeti to je s njom, ali onda je napokon izala, blijeda u licu.
- Oprosti - rekla je. - Zaspala sam.
- Jesi li dobro? - pitao sam, ogrui je svojim kaputom.
- Ba i nisam - rekla je.
- Vodim te doma. Samo treba otii doma, prirediti si lijepu dugu kupku i otii u
krevet. Iscrpljena si.
- Neu ii doma. Zato bih? Doma nema nikoga. Ne elim spavati sama na
takvome mjestu.
- Ba super - rekao sam. - Nego to e?
- Idemo u neki hotel za jednu no pa u spavati dok me ti cijelu no grli. Kao top.
Sutra ujutro negdje emo dorukovati pa emo zajedno na predavanja.
- To si sve vrijeme planirala, zar ne? Zato si me i nazvala.
- Naravno.
- Trebala si zvati deka, ne mene. To je jedino logino. Zato slue deki.
- Ali ja elim biti s tobom.
- Ne moe biti sa mnom - rekao sam. - Kao prvo, do ponoi se moram vratiti u
dom. Inae u zakasniti. Jednom kad sam to napravio imao sam stranu frku. A kao
drugo, ako odem s nekom curom u krevet, htjet u spavati s njom, i nikako ne
elim leati i suzdravati se. Ne alim se. Na kraju bih te mogao prisiliti na neto.
- Hoe rei, udario bi me, svezao i silovao otraga?
- Hej, ja se ne alim.
- Ali tako sam usamljena! elim biti s nekim! Znam da ti radim grozote,
postavljam zahtjeve a nita ti ne dajem zauzvrat, govorim to mi god padne na
pamet, izvlaim te iz sobe i tjeram da me vodi naokolo, ali ti si jedini kojemu
takve stvari mogu raditi! Nikad ni s kim nisam mogla istjerati svoje, nijednom u
ovih dvadeset godina ivota. Tata, mama, oni na mene nikad nisu obraali ni
najmanju pozornost, a moj deko, pa, on jednostavno nije takav tip. On se naljuti
ako ja hou da bude po mome. Pa se posvaamo. Ti si jedini kome mogu govoriti
takve stvari. A sad sam stvarno, stvarno, stvarno umorna, i elim zaspati dok
sluam kako mi netko govori koliko mu se sviam i kako sam lijepa i tako to.
Samo to elim. A kad se probudim, bit u puna energije i nikad vie neu
postavljati takve sebine zahtjeve. Kunem se. Bit u dobra.
- Razumijem te, ali ja tu ne mogu nita.
- Hajde, molim te! Inae u sad sjesti na zemlju i cijelu no plakati ko kina
godina. I spavat u s prvim koji mi se obrati.
To je upalilo. Nazvao sam studentski dom i traio Nagasavu. Kad je doao na
telefon, pitao sam ga moe li urediti da izgleda kao da sam se vratio. Sa enskom
sam, objasnio sam.
- Dobro - rekao je. - Svrha je plemenita. Bit e mi drago da ti mogu pomoi. Samo
u okrenuti ploicu s tvojim imenom na "u sobi". Bez brige. Samo ti ostani koliko
god hoe. Ujutro moe ui kroz moj prozor.
- Hvala. Dunik sam ti - rekao sam i spustio slualicu.
- Sreeno? - pitala je Midori.
- Uglavnom - rekao sam ja s uzdahom.
- Sjajno, idemo u disko, jo je rano.
- ekaj malo, mislio sam da si umorna.
- Za ovako neto nisam. -A joj.

I imala je pravo. Otili smo u disko, i dok smo plesali energija joj se malo pomalo
vraala. Popila je dvije viski-kole i nije silazila s podija dok joj elo nije bilo
okupano znojem.
- Kako je ovo zabavno - uzviknula je kad smo sjeli za stol da se odmorimo.
- Ovako nisam plesala ve sto godina. Nemam pojma, kad pokree tijelo, na neki
nain ti se duh oslobaa.
- Tvoj duh je uvijek osloboen, rekao bih ja.
- A, ne - rekla je ona odmahujui glavom i smijeei se.
- No, sad kad mi je bolje, umirem od gladi! Idemo na pizzu. Odveo sam je u
pizzeriju za koju sam znao i naruio toeno pivo te pizzu s inunima. Ja nisam bio
previe gladan pa sam pojeo samo etiri od dvanaest kriki. Midori je pojela ostalo.
- Ti si se bogme brzo oporavila - rekao sam. - Jo maloprije si bila blijeda i
nesigurna na nogama.
- Zato to je netko sasluao moje sebine zahtjeve - odgovorila je. - To me
oslobodilo. Uau, kako je dobra ova pizza!
- Ali reci mi, doma ti zbilja nema nikoga?
- Nema. Sestra mi je kod prijateljice. E, ta se zbilja boji svoje sjene. Ne usudi se
sama spavati u kui ako mene nema.
- Hajde da onda zaboravimo tu glupost s hotelom za jednu no. Ondje se ovjek
samo osjea jeftino. Idemo k tebi doma. Sigurno ima posteljinu i za mene.
Midori je razmiljala o tome oko minutu, a onda kimnula.
- Dobro, provest emo no kod mene.
Sjeli smo na liniju Jamanote do Otsuke, i ubrzo smo dizali metalnu roletu koja je
titila izlog Knjiare Kobajai. Na roleti je stajao papirnati natpis: privremeno
zatvoreno. U mranoj knjiari osjeao se jak miris starog papira, kao da roleta ve
dugo nije otvarana. Pola polica bilo je prazno, a veina asopisa stajali su u
zaveljajima za remitendu. Onaj osjeaj praznine i jeze koji me obuzeo pri prvom
posjetu sad se samo produbio. Prostorija je izgledala kao naputena brodska
olupina.
- Ne planirate opet otvoriti? - pitao sam.
- Ma kakvi, prodat emo je - rekla je Midori. - Podijelit emo novac i neko vrijeme
ivjeti same, bez iije "zatite". Sestra mi se idue godine udaje, a ja imam jo tri
godine fakulteta. Trebale bismo dobiti dovoljno da izdrimo bar toliko. A ja u i
dalje raditi honorarno. Kad jednom prodamo knjiaru, neko vrijeme ivjet u sa
sestrom u stanu.
- Misli da e je netko htjeti kupiti?
- Vjerojatno. Znam enu koja tu hoe otvoriti predionicu vune. Nedavno me pitala
hou li prodati lokal. Jadni tata. Toliko se muio da otvori knjiaru, malo pomalo je
otplaivao zajam, a na kraju jedva da mu je ita ostalo. Sve se otopilo, kao pjena na
rijeci.
- Ali imao je tebe - rekao sam.
- Mene? - nasmijala se Midori. Duboko je udahnula i izdahnula. - Idemo gore. Tu
dolje je hladno.
Gore me posjela za kuhinjski stol i otila ugrijati vodu za kupanje. Dok se bavila
time, ja sam pristavio kotli za aj. Dok smo ekali da se rezervoar zagrije, sjedili
smo suelice za kuhinjskim stolom i pili aj. Brade naslonjene na ruku, dugo me
netremice promatrala. ulo se samo otkucavanje sata i zujanje motora hladnjaka
koji se ukljuivao i iskljuivao usporedo s termostatom. Sat je pokazivao da se
brzo primie pono.
- Zna, Vatanabe, kad te ovjek bolje pogleda, ima dosta zanimljivo lice.
- Misli? - pitao sam, malo povrijeen.
- Kod mene ti lijepo lice moe puno postii - rekla je. - A tvoje.. .pa, to ga vie
gledam, sve vie mislim: "Nije ni tako lo."
- I ja isto - rekao sam. - Svako malo sam sebi kaem: "Ma k vragu, nisam ni tako
lo."
- Hej, nisam mislila nita loe. Ne znam ti ja ba dobro izraziti osjeaje. Zato me
ljudi pogreno shvate. Samo hou rei da mi se svia. Jesam li ti to ve rekla?
- Jesi - rekao sam.
- Hou rei, nije samo meni teko shvatiti mukarce. Ali shvatit u ja na kraju,
malo-pomalo.
Midori je donijela kutiju Maribora i zapalila. - Kad pone od nule, mora mnogo
nauiti.
- Nita udno.
- Joj, zamalo sam zaboravila! Hoe upaliti tapi tamjana za mog oca?

Poao sam za Midori u sobu s budistikim oltarom, zapalio tapi tamjana pred
fotografijom njezina oca i sklopio ruke.
- Zna to sam neki dan radila? - pitala me Midori. - Skinula sam se do gola pred
tatinom slikom. Skinula sam sve do zadnje krpice da me dobro pogleda. Kao u
nekom poloaju iz joge. Ono, "Evo, tata, ovo su ti moje cice, a ovo pika."
- Koji ti je vrag bio da to napravi? - pitao sam.
- Ne znam, samo sam mu htjela pokazati. Hou rei, pola mene nastalo je iz
njegove sperme, zar ne? Zato mu ne bih pokazala? "Evo keri koju si napravio."
Bila jesam malo pijana. Vjerojatno je to djelomice bio razlog.
- Vjerojatno.
- Ula je moja sestra i zamalo se sruila. Ja stojim pred tatinim spomen-portretom
gola, rairenih nogu. I ti bi se malo iznenadio.
- Mislim da bih.
- Objasnila sam joj zato to radim i rekla: "Dakle, Momo (zove se Momo), skini se
i ti, sjedni kraj mene i pokai mu", ali nije htjela. Otila je sva u oku. Ona ti je
malo konzervativna.
- Drugim rijeima, relativno je normalna, hoe rei.
- Reci, Vatanabe, kako se tebi svidio moj otac?
- Ne znam se ba ponaati kad nekoga tek upoznam, ali nisam imao nita protiv da
ostanem sam s njim. Bilo mi je ba ugodno. Razgovarali smo o svemu i svaemu.
- O emu?
- O Euripidu - rekao sam.
Midori se glasno nasmijala. - Kakav si ti udak! Nitko ne razgovara o Euripidu s
ovjekom na samrti kojega je tek upoznao!
- Pa, nitko takoer ne sjedi pred spomen-portretom svoga oca rairenih nogu!
Midori se zakikotala i zazvonila u zvonce na oltaru. - Pa-pa, tatice. Mi se sad
idemo malo zabaviti, a ti se ne brini i lijepo spavaj. Vie se ne pati, je li tako?
Mrtav si, dobro? Sigurna sam da se ne pati. Ako se pati, idi se aliti bogovima.
Reci im da je to okrutno. Nadam se da e sresti mamu i da ete se pohvatati.
Vidjela sam ti pimpek kad sam ti pomagala da se popiki. Stvarno je impresivan!
Dakle, samo navali. Laku no.

Naizmjence smo se okupali i presvukli u pidame. Ja sam dobio novu pidamu

njezina oca. Bila mi je malo tijesna, ali bolja nego nikakva. Midori je za mene
stavila madrac na pod oltarne odaje.
- Ne boji se spavati pred oltarom?
- Uope. Nita nisam skrivio - rekao sam, smijeei se.
- Ali bit e sa mnom i grlit e me dok ne zaspim, je li tako?
- Tako je - rekao sam.
Praktiki visei s ruba Midorina malenog kreveta, drao sam je u naruju. Nos mi
je pritisnula o prsa a ruke stavila na moje bokove. Desnu ruku obavio sam oko
njezinih lea, a lijevom rukom drao sam se za okvir kreveta da ne padnem.
Situacija nije bila previe seksualno poticajna. Moj nos poivao je na njezinoj
glavi, pa me njena kratka kosa svako malo zakakljala.
- Hajde, reci mi neto - rekla je Midori, lica zagnjurenog u moja prsa.
- to eli da kaem?
- Bilo to. Neto to e me oraspoloiti.
- Stvarno si zgodna - rekao sam.
- "Midori" - rekla je. - Reci moje ime.
- Stvarno si zgodna, Midori - ispravio sam se.
- to ti to znai, stvarno zgodna?
- Tako zgodna da je tvoja ljepota u stanju uruiti planine i isuiti oceane.
Midori je podigla glavu i pogledala me. - Ti zbilja zna s rijeima.
- Kada to kae, srce mi se smeka - kazao sam s osmijehom.
- Reci neto jo ljepe.
- Stvarno mi se svia, Midori. Puno.
- Koliko puno?
- Kao proljetni medvjedi - rekao sam.
- Proljetni medvjedi? - Midori je opet podigla glavu. - to ti sad pak to znai?
Proljetni medvjedi.
- Jednoga proljetnog dana ee sam umom, i odjednom naie slatko malo
mladune medvjeda s barunastim krznom i sjajnim okicama. I kae ti: "Zdravo,
mala damice. Hoe da se valjamo?" I onda se ti i medvjedi cijeli dan grlite i
valjate po brdacu punom djeteline. Lijepo, zar ne?
- Da. Jako lijepo.
- Eto, toliko mi se svia.
- To je najbolja stvar koju sam ikad ula - rekla je Midori, privinuvi se uz mene. -
Ako ti se toliko sviam, uinit e to god ti kaem, zar ne? Nee se naljutiti, je li
tako?
- Naravno da neu.
- I uvijek e se brinuti za mene, zauvijek.
- Naravno da hou - rekao sam, milujui njezinu kratku, meku, djeaku kosu. - Ne
brini se, sve e biti u redu.
- Ali ja se bojim - rekla je.
Njeno sam je grlio, i ubrzo su se njezina ramena poela dizati i sputati, i zauo
sam kako pravilno die u snu. Iskrao sam se iz kreveta i otiao u kuhinju, gdje sam
popio pivo. Nimalo mi se nije spavalo, pa sam pomislio da bih mogao itati knjigu,
ali u blizini nisam mogao nai nita vrijedno truda. Palo mi je na pamet da se
vratim u Midorinu sobu i potraim neku knjigu, ali nisam htio preturati okolo da je
ne probudim.

Neko vrijeme sam sjedio i gledao u prazno, pijuckajui pivo, a onda sam se sjetio
da sam u knjiari. Siao sam, upalio svjetlo i poeo traiti po policama s
broiranim izdanjima. Nije bilo mnogo meni zanimljivih knjiga, a i one koje su bile
uglavnom sam ve proitao, ali morao sam nai neto za itanje, bilo to. Odabrao
sam izblijedjeli primjerak U rvnju Hermanna Hessea koji je vjerojatno ve dugo
stajao neprodan u knjiari, i ostavio novac kraj blagajne. Bio je to moj mali
doprinos smanjenju dugova Knjiare Kobajai.
Sjedio sam tako za kuhinjskim stolom, pijuckao pivo i itao U rvnju. Taj sam
roman prvi put proitao kad sam se upisao u kolu. A sada, oko osam godina
kasnije, itao sam istu tu knjigu u kuhinji neke djevojke, u tijesnoj pidami njezina
preminulog oca. Smijeno. Da nije bilo svih tih udnih okolnosti, vjerojatno nikad
ne bih ponovno proitao U rvnju.

Knjiga je na trenutke bila zastarjela, ali kao roman nije bila loa. Polako sam je
iitavao i uivao u svakom retku, dok sam usred noi sjedio u tihoj knjiari. Na
polici u kuhinji stajala je pranjava boca konjaka. Natoio sam si malo u kavenu
alicu i stao pijuckati. Zgrijao me, ali ni od njega mi se nije prispavalo.
Malo poslije tri otiao sam provjeriti kako je Midori, ali ona je vrsto spavala.
Vjerojatno je bila mrtva umorna. Kroz prozor je iz bloka duana dopiralo meko
bijelo svjetlo nalik na mjeseinu i punilo sobu. Midori je spavala leima okrenuta
svjetlu. Leala je potpuno nepomina, kao zaleena. Nagnuvi se nad nju, zauo
sam njezino disanje. Spavala je isto kao njezin otac.
Kraj kreveta je stajao koveg s njenih netom zavrenih putovanja. Preko stolca je
bio prebaen njen bijeli kaput. Pisai stol bio joj je uredan, a na zidu nad njim visio
je kalendar sa Snoopyjem. Gurnuo sam zastor u stranu i bacio pogled na opustjele
duane. Svi su bili zatvoreni, sa sputenim metalnim roletama, a jedino to je
djelovalo kao da eka zoru bio je automat za prodaju koji se grbio ispred
prodavaonice alkoholnih pia. Svako malo zrak bi protrnuo od cviljenja
kamionskih guma. Vratio sam se u kuhinju, natoio si jo jedan konjak, i nastavio
itati U rvnju.

Kad sam zavrio, na nebu se ve razdanjivalo. Napravio sam si instant kavu, na

stolu pronaao malo papira i kemijsku olovku, te Midori napisao poruku: Popio
sam ti malo konjaka. Kupio sam knjigu U rvnju. Vani je svanulo, pa idem doma.
Do vienja. A onda, nakon kraeg oklijevanja, napisao sam: Ba si slatka kad
spava. Oprao sam alicu od kave, ugasio svjetlo u kuhinji, siao, tiho digao roletu
i izaao. Brinuo sam se da u biti sumnjiv nekom susjedu, ali u pet i pedeset i neto
ujutro na ulici nije bilo nikoga. Samo su vrane uale na krovu i smrknuto
promatrale ulicu. Pogledao sam blijedoruiaste zastore na Midorinu prozoru,
otpjeaio do tramvajske postaje, odvezao se do kraja linije i odetao se do doma.
Usput sam pronaao kafi koji je bio otvoren pa sam dorukovao riu i miso juhu,
ukiseljeno povre i peena jaja. Obiao sam dom i kucnuo otraga na prozor
Nagasavine sobe u prizemlju. Odmah mi je otvorio.
- Kavu? - pitao me.
- Ma ne.
Zahvalio sam mu, otiao u svoju sobu, oprao zube, skinuo hlae, uvukao se u
krevet i vrsto stisnuo oi. Naposljetku se nada mnom sklopio san bez snova, nalik
na teke olovne dveri.
Svaki tjedan pisao sam Naoko, i ona bi mi esto otpisala. Pisma joj nikad nisu bila
odvie duga. Ubrzo su se u njima poela spominjati hladna jutra i veeri mjeseca
studenog. Vratio si se u Tokio ba kad se jesensko vrijeme ustaljivalo, pa neko
vrijeme nisam znala rei je li se u meni otvorila praznina jer te nema ili zbog
promjene godinjeg doba. Reiko i ja stalno razgovaramo o tebi. Kae da te svakako
pozdravim. Dobra je prema meni kao i uvijek. Mislim da bez nje ne bih podnijela
boravak ovdje. Kad sam usamljena, plaem. Reiko kae da je dobro to mogu
plakati. Ali usamljenost zbilja boli. Kad sam nou usamljena, iz tame mi se javljaju
ljudi. Njihov je govor nalik na cviljenje stabala na nonom vjetru. Kizuki; moja
sestra: stalno mi tako govore. I oni su usamljeni, i trae nekoga s kim e
razgovarati.
Kad sam nou usamljena i trpim bol, esto itam tvoja pisma. Zbunjuju me mnoge
stvari izvana, ali tvoji opisi svijeta oko tebe donose mi divno olakanje. Strano
udno! Pitam se, zato je tako? Pa ih stalno iznova itam, a i Reiko ih ita. Onda
razgovaramo o stvarima o kojima pie. Jako mi se svidjelo ono o ocu te cure
Midori. Svakoga tjedna veselimo se dolasku tvoga pisma, to nam je jedna od
malobrojnih razonoda - da, na ovakvu mjestu pisma su nam razonoda.
Trudim se svaki tjedan odvojiti vrijeme da ti piem, ali kad jednom sjednem pred
prazan list papira, osjetim depresiju. I ovo pismo se zbilja silim napisati. Reiko
galami na mene da ti odgovorim. Ali nemoj me krivo shvatiti. Imam gomilu stvari
o kojima s tobom elim razgovarati, za koje ti elim rei. Samo mi je teko sve to
izraziti rijeima. Zato mi je tako teko pisati pisma.
Kad smo kod Midori, zvui mi kao zanimljiva osoba. Iz tvog pisma stekla sam
dojam da je moda zaljubljena u tebe. Kad sam to kazala Reiko, ona mi je rekla:
"Pa naravno da je zaljubljena! ak sam i ja zaljubljena u Vatanabea!" Svaki dan
beremo gljive, skupljamo kestenje i jedemo ih. I to doista svaki dan: riu s
kestenjem, riu s gljivama matsutake , ali tako su ukusni da ih se nikad ne
zasitimo. Ali Reiko ne jede mnogo. I dalje pui cigaretu za cigaretom. Ptice i
zeevi su dobro.
Do vienja.

Tri dana nakon moga dvadesetog roendana stigao mi je paket od Naoko. U njemu
sam naao bordo pulover okruglog izreza i pismo. 2Sretan roendan! Nadam se da
e ti ova dvadeseta godina biti lijepa. Meni e po svemu sudei dvadeseta godina
zavriti jadno, ali tebi elim da bude sretan kao ti i ja zajedno. Doista. Reiko i ja
zajedniki smo ti isplele ovaj demper. Da sam ga plela sama, ne bi bio gotov do
idueg Valentinova. Dobra polovica je Reikina, a loa moja. Reiko sve radi
izvrsno, pa katkad gledajui nju mrzim samu sebe. Hou rei, ja ni u jednoj jedinoj
stvari nisam ba jako dobra! Do vienja. Budi dobro.
U paketu je bila i poruka od Reiko.
Kako si? Za tebe je Naoko moda vrhunac sree, ali meni je ona obina
eprtljavica. Ali ipak smo ti uspjele dovriti demper do roendana. Ba je lijep, je
li? Same smo izabrale boju i kroj. Sretan roendan.

Kad se sada sjetim 1969. godine, pred oima mi je samo movara - duboko,
ljepljivo tresetite koje kao da e mi usisati cipelu kad god koraknem. Izmoren
hodam kroz mulj. Ispred i iza sebe ne vidim nita, samo nepreglednu movarnu
tamu. I vrijeme je sporo klipsalo u ritmu s mojim teturavim koracima. Ljudi oko
mene odavno su krenuli dalje, a moje vrijeme i ja jo smo zaostajali, probijajui se
kroz mulj. Svijet oko mene stajao je na rubu velike promjene. Smrt je ve odnijela
Johna Coltranea, kojemu su se sada pridruili i toliki drugi. Ljudi su vritali da e
nastupiti revolucionarni obrati - koji su, inilo se, uvijek bili tu negdje iza ugla. Ali
"obrati" koji su nastupili bili su obine dvodimenzionalne kulise, pozadine bez
sadraja i znaenja. Povlaio sam se od dana do dana, rijetko podiui glavu, oiju
prikovanih za beskonanu movaru koja je leala preda mnom, sputao desnu
nogu, dizao lijevu, sputao lijevu, dizao desnu, nikad ne znajui gdje sam tono,
nikad ne znajui kreem li se u pravom smjeru, znajui samo da moram nastaviti,
korak po korak. Napunio sam dvadesetu, jesen je ustupila mjesto zimi, ali u mome
ivotu nita se bitno nije promijenilo. Posve ravnoduan, iao sam na predavanja,
tri veeri na tjedan radio u prodavaonici ploa, tu i tamo itao Velikog Gatsbyja, a
nedjeljom bih prao rublje i pisao Naoko duga pisma. Katkad bih izaao s Midori na
ruak, u zooloki vrt ili kino. Prodaja Knjiare Kobajai protekla je po planu, pa su
se Midori i njena sestra preselile u trosobni stan blizu Miogadanija, u malo elitniju
etvrt. Kad se sestra uda, rekla je Midori, ona e unajmiti vlastiti stan. U
meuvremenu me jednom pozvala na ruak u njihov novi stan. Bio je to sunan,
lijep stan, i Midori se oito daleko vie svialo ivjeti tu nego nad Knjiarom
Kobajai.

Svako malo Nagasava bi predloio da odemo na neku od naih ekskurzija, ali ja

bih uvijek imao drugog posla. Jednostavno mi se nije dalo gnjaviti. Ne da mi
spavanje s curama nije bilo privlano: ali kad bih pomislio na cijelu proceduru -
pie u gradu, traenje pravih kandidatkinja, razgovor, odlazak u hotel - bilo je to
previe truda. Jo sam se vie divio Nagasavi jer je nastavljao dalje s tim ritualom a
da mu nikad nije dosadio. Moda je ono to mi je rekla Hatsumi imalo uinka:
mogao sam sebe navesti da budem daleko sretniji samo mislei na Naoko nego da
spavam s nekom glupom bezimenom djevojkom. U meni je jo ivjelo sjeanje na
Naokine prste koji me dovode do vrhunca usred travnatog polja.
Poetkom prosinca pisao sam joj i pitao smijem li je posjetiti tijekom blagdana.
Reiko mi je odgovorila da e me rado ugostiti. Objasnila mi je da Naoko ima
problema s pisanjem i da zato ona odgovara umjesto nje. Ne moram misliti da je
Naoko posebno loe: neka se ne brinem. To dolazi u valovima.
Kad su stigli blagdani, potrpao sam stvari u ruksak, obukao izme za snijeg i
krenuo put Kjota. Onaj udni doktor imao je pravo: zimske planine zastrte
snijegom bile su nevjerojatno lijepe. Kao i prvi put, dvije sam noi spavao u stanu
s Naoko i Reiko, te s njima proveo tri dana radei uglavnom isto to i prije. Kad bi
zalo Sunce, Reiko je svirala gitaru, a mi smo sjedili i razgovarali. Umjesto na
izlet, otili smo na skijanje. Poslije sat vremena nabadanja po planinama na
skijama ostali smo bez daha i sasvim se oznojili. Kad smo imali vremena,
pomagali smo stanarima i osoblju u odgrtanju snijega. Doktor Mijata za veerom je
skoio do naeg stola da objasni zato je srednji prst dui od kaiprsta, a kod
nonih prstiju je drukije. Straar Omura opet mi je govorio o tokijskoj svinjetini.
Reiko su se svidjele ploe koje sam donio iz grada. Skinula je nekoliko melodija i
vjebala ih na gitari.

Naoko je bila jo manje priljiva nego jesenas. Kad smo svi troje bili zajedno,
sjedila je na kauu i smijeila se, ali jedva da je ita govorila. Reiko je brbljala kao
da eli to nadoknaditi. - Ali ne brini se - rekla mi je Naoko. - Takvo mi je razdoblje
dolo. Mnogo mi je zabavnije sluati vas dvoje nego da sama govorim.
Reiko je samoj sebi zadala neke poslove kako bi se maknula iz kue da bismo
Naoko i ja mogli otii u krevet. Ljubio sam joj vrat, ramena i grudi, a ona me je
rukom dovela do klimaksa kao i prije. Dok sam je poslije grlio, rekao sam joj kako
sam svih ovih mjeseci osjeao njezin dodir, i da sam mislio na nju dok sam
masturbirao.
- Ni s kim drugim nisi spavao? - pitala je Naoko.
- Nijednom - rekao sam.
- Dobro onda, evo ti jo neto to e pamtiti. - Skliznula je nadolje i poljubila mi
penis, a onda ga obuhvatila svojim toplim ustima i poela prelaziti jezikom preko
njega, a sa svakim pokretom usnica njezina duga ravna kosa zanjihala bi se preko
moga trbuha i prepona, sve dok nisam drugi put svrio.
- Hoe li to pamtiti? - pitala je.
- Naravno da hou - rekao sam. - Uvijek u to pamtiti. vrsto sam je zagrlio i
zavukao joj ruku u gaice, dotaknuvi njezinu jo suhu rodnicu. Naoko je
odmahnula glavom i maknula mi ruku. Neko smo se vrijeme utke grlili.
- Na kraju semestra planiram se iseliti iz doma i potraiti stan - rekao sam. - Dosta
mi je domskog ivota. Ako nastavim honorarno raditi, moi u si pokriti trokove.
Bi li dola u Tokio pa da ivimo zajedno, kao to sam ti ve predlagao?
- O, Toru, hvala ti. Tako sam sretna to si me to pitao!
- Ne kaem ja da ovdje nije lijepo - rekao sam. - Tiho je, okolina je savrena, a
Reiko je divna osoba. Ali nije to mjesto na kojemu bi ovjek mogao dugo ostati. Za
to je previe specijalizirano. to si due tu, to ti je tee otii, siguran sam.

Umjesto da odgovori, Naoko je upravila pogled prema van. Kroz prozor se nije
vidjelo nita osim snijega. Teki snjeni oblaci visjeli su nisko na nebu, a izmeu
njih i snijegom prekrivene zemlje utisnuo se najmanji mogui razmak.
- Dobro razmisli o tome, bez urbe - rekao sam. - to god se dogodilo, ja u se do
kraja oujka preseliti. Kad god odlui, moe doi.
Naoko je kimnula glavom. Obavio sam je rukama oprezno kao da drim neko
umjetniko djelo satkano od krhka stakla. Obgrlila me rukama oko vrata. Bio sam
gol, a ona je na sebi imala naj-oskudnije mogue bijelo donje rublje. Tijelo joj je
bilo tako lijepo da sam ga s uivanjem mogao gledati cijeli dan.
- Zato se ne mogu navlaiti? - promrmljala je Naoko. - To se dogodilo samo onaj
put. Na moj dvadeseti roendan, u travnju. One noi kad si me drao u naruju. to
nije u redu sa mnom?
- To je isto psiholoki, siguran san - rekao sam. - Samo polako. Nema urbe.
- Svi moji problemi su isto psiholoki - rekla je Naoko. - to ako se nikad ne
oporavim? to ako do kraja ivota ne budem sposobna za seks? Hoe li me ti
svejedno voljeti? Hoe li ti ruke i usta uvijek biti dovoljni? Ili e rjeavati
problem seksa spavajui s drugim djevojkama?
- Ja sam roeni optimist - rekao sam.
Naoko se uspravila u krevetu i navukla majicu kratkih rukava. Preko toga je obukla
flanelsku koulju i spuznula u traperice. I ja sam se odjenuo.
- Pusti me da promislim - rekla je Naoko. - A promisli i ti.
- Hou - rekao sam. - A kad smo kod usta, ono to si sad radila bilo je super.
Lagano se zacrvenjela i blago nasmijeila. - I Kizukiju se svialo.
- On i ja imali smo otprilike isti ukus i shvaanja - rekao sam ja sa smijekom.
Sjeli smo za kuhinjski stol jedno nasuprot drugome, te popili kavu i razgovarali o
starim danima. Sad je ve vie govorila o Kizukiju. Znala je zastati da pomno
odabere rijei. Svako malo poeo bi padati snijeg. Nebo se nije razvedrilo sva tri
dana to sam bio ondje. - Mislim da u u oujku opet moi doi - rekao sam na
odlasku. Posljednji put zabundano sam je zagrlio odjeven u zimski kaput, i
poljubio sam je u usta.
- Do vienja - rekla je.
Dola je i 1970. godina - koja je donijela neke sasvim nove glasove, i to je stavilo
toku na moje tinejderske godine. Sad sam mogao zakoraiti u sasvim novu
movaru. Onda je dolo vrijeme ispitima, koje sam poloio relativno lako. Ako
nema to drugo raditi pa sve vrijeme provodi na predavanjima, nije potrebna
neka posebna sposobnost da proe zavrne ispite.
U domu su se, meutim, pojavili problemi. Neki mladii aktivni u jednoj od
politikih struja zadrali su kacige i eljezne ipke i skrili ih u svojim sobama.
Imali su okraj s nekim bejzbolaima, upraviteljevim tienicima, te su dvojica od
njih ozlijeeni, a estorica izbaeni. Dugo nakon incidenta osjeao se ok, te su se
gotovo svakoga dana dogaali manji obrauni. U domu je vladala teka atmosfera,
i svi su bili na rubu ivaca. I mene je zamalo premlatio neki bejzbola, ali umijeao
se Nagasava i uspio izgladiti situaciju. U svakom sluaju, bilo je vrijeme da odem.

Jednom kad sam poistio veinu ispita, poeo sam ozbiljno traiti stan. Nakon
tjedan dana traenja naao sam odgovarajui stan ak u predgrau Kiidodi.
Lokacija nije ba bila povoljna, ali bila je to kua: samostojea kua - pravo blago.
Izgraena kao vrtna kuica ili ve neka koliba, stajala je odvojeno na uglu povelike
okunice, a izmeu nje i glavne kue sterao se velik, zaputen vrt. Gazda e se
sluiti glavnim ulazom, a ja stranjim, pa u tako imati svoj mir. Imala je jednu
poveliku sobu, malu kuhinju i kupaonicu, te nezamislivo veliku garderobu. Imala
je ak i verandu s pogledom na vrt. Kuu je izdavao ugodan stari brani par, i to
daleko ispod trine cijene, pod uvjetom da se stanar bude spreman iseliti dogodine
ako se njihov unuk odlui doseliti u Tokio. Uvjeravali su me da u tu moi ivjeti
sasvim po svojoj volji; oni nee postavljati nikakve zahtjeve.

Nagasava mi je pomogao pri selidbi. Uspio je na posudbu dobiti kombi za prijevoz

mojih stvari, te mi darovao obeani hladnjak, televizor i veliku termosicu. Njemu
moda vie nisu trebali, ali meni su bili savreni. I on sam trebao se iseliti za dva
dana, u stan u etvrti Mita.
- Pa, sad se vjerojatno dugo neemo vidjeti - rekao mi je na odlasku - zato se uvaj.
Jo sam siguran da emo se nakon mnogo godina sresti na nekom udnom mjestu.
- Ve jedva ekam - rekao sam.
- A onaj put kad smo zamijenili cure ona runjikava je bila daleko bolja.
- Nego to - rekao sam ja, smijui se. - Nego, Nagasava, brini se za Hatsumi. Tako
dobru curu teko je nai. I mnogo je ranjivija nego to izgleda.
- Da, znam - rekao je, kimajui glavom. - Zato sam se nadao da e je ti uzeti kad
meni dosadi. Vas dvoje bili biste sjajan par.
- Ba! - rekao sam.
- Samo se alim - rekao je Nagasava. - Uglavnom, budi sretan. Nekako mi se ini
da e doivjeti jo mnoga sranja, ali tvrdoglava si ti faca, sigurno e se snai.
Mogu li ti dati jedan savjet?
- Samo daj.
- Ne saalijevaj se - rekao je. - To rade samo pizdeki.
- Imat u to na umu - rekao sam. - Rukovali smo se i poli svatko na svoju stranu,
on u svoj novi svijet, a ja natrag u movaru.

Tri dana nakon selidbe pisao sam Naoko. Opisao sam joj svoju novu kuu i koliko
mi je laknulo to sam se maknuo od idiota u domu i svih njihovih kretenarija. Sad
mogu poeti novi ivot, s novim razmiljanjima.
Moj prozor gleda na veliki vrt, koji svim makama u susjedstvu slui kao
sastajalite. Volim se ispruiti na verandi i promatrati ih. Nisam siguran koliko ih
se okupi, ali to je pravi maji opor. Sunaju se u skupinama. Mislim da im nije
previe drago to sam se ja tu naselio, ali kad sam jednom iznio komad starog sira,
doplazilo ih je nekoliko i malo su gricnule. Vjerojatno emo se uskoro sprijateljiti.
U oporu je i jedan prugasti maak napola izgrizenih uiju. Nevjerojatno je koliko
slii mom bivem upravitelju u domu. Samo ekam da pone dizati zastavu.
Fakultet mi je malo daleko, ali kad mi pone trea godina, neu imati puno
jutarnjih predavanja, pa i nee biti tako strano. Moda je i bolje jer u u vlaku
imati vremena za itanje. Sad samo moram ovdje nai neki lagan posao koji mogu
raditi tri-etiri dana u tjednu. Onda se mogu vratiti svom ivotu i navijanju opruga.
Ne elim te pourivati, ali travanj je dobro vrijeme za nove poetke, i stalno
mi se ini da bi za nas bilo najbolje kad bismo tada poeli ivjeti zajedno. I ti bi se
mogla vratiti na fakultet, ako sve bude dobro. Ako ti bude problem ivjeti sa
mnom, mogu ti nai stan negdje blizu. Najvanije nam je da uvijek budemo blizu.
Ne mora to biti sad u proljee, naravno. Ako ti misli da je bolje u ljeto, i to mi
odgovara. Samo mi javi to misli. Dobro? Planiram neko vrijeme raditi
prekovremeno. Da pokrijem trokove selidbe. Trebat e mi dosta novca za razne
potreptine kad jednom ponem ivjeti sam: tave, lonce, posue, takve stvari. U
oujku u biti slobodan, i svakako te elim doi vidjeti. Koji ti datum najbolje
odgovara? Onda u isplanirati put u Kjoto. Veselim se to u te vidjeti i jedva
ekam da mi odgovori.

Iduih nekoliko dana kupovao sam potrebne stvari u oblinjoj oping etvrti u
Kiidodiju, i poeo sam sam sebi spremati jednostavna jela. U oblinjem
skladitu kupio sam neto dasaka i dao ih izrezati da si napravim pisai stol. Mislio
sam da bih na njemu mogao uiti, a zasad i jesti. Napravio sam police i opskrbio se
lijepom zalihom zaina. Bijela maka od nekih est mjeseci odluila je da joj se
sviam, pa je poela jesti kod mene. Nazvao sam je Galebica.
Jednom kad sam donekle sredio stan, otiao sam u grad i naao honorarni posao
kao pomonik u slikarskom atelijeru. Tako sam radio dva solidna tjedna. Plaa je
bila dobra, ali posao je bio ubitaan, a od isparavanja mi se vrtjelo u glavi. Svaki
dan nakon posla jeo sam u jeftinom restoranu, zalio sve pivom, otiao doma i
poigrao se s makom, a onda zaspao kao zaklan. Od Naoko sve to vrijeme nije
stizao odgovor.

Upravo sam bio usred slikanja kad mi je na pamet pala Midori. S njom nisam bio u
kontaktu ve gotovo tri tjedna, shvatio sam, i nisam joj ak ni rekao da sam se
preselio. Spomenuo sam joj da planiram selidbu, i rekla je: "O, je li?" Tada smo
posljednji put razgovarali. Otiao sam do govornice i okrenuo njezin broj. ena
koja se javila vjerojatno je bila njena sestra. Kad sam rekao svoje ime, rekla je -
Samo malo - ali Midori se nije javila. A onda se sestra, ili tko god je to ve bio,
vratila na liniju. - Midori kae da je previe bijesna da bi razgovarala s tobom.
Preselio si se, a da njoj to nisi ni spomenuo, je li? Nestao si tek tako i nisi joj ni
rekao kamo ide, je li? E, pa sad je ljuta ko ris. A kad ona poludi, nema pomoi.
Pretvori se u zvijer. - Molim vas, moete li mi je dati? Objasnit u joj.
- Kae da je ne zanimaju tvoja objanjenja.
- Mogu li onda vama objasniti? Jako mi je ao to vam ovo prireujem, ali biste li
me samo sasluali i prenijeli joj?
- A, ne! Morat e to sam. Kakav si ti to mukarac? To je tvoja odgovornost, ti to
uini, i uini to kako treba!
Nije bilo nade. Zahvalio sam joj i spustio slualicu. Nisam se mogao ljutiti na
Midori to je bijesna. Dok sam se selio, useljavao i zaraivao novac za dodatne
trokove, nisam je se ni sjetio. Za to vrijeme ak mi ni Naoko nije pala na pamet.
To kod mene nije bilo neobino. Kad god bih se neim poeo baviti, sve drugo bih
iskljuio. Ali onda sam poeo misliti kako bi meni bilo da je situacija bila obratna i
da se Midori nekamo preselila, a da mi nije rekla niti mi se javila tri tjedna. Bio bih
povrijeen - i to jako, bez sumnje. Ne, mi nismo ljubavnici, ali na neki nain
otvorili smo se jedno drugome dublje nego ljubavnici. Ta pomisao nanijela mi je
veliki jad. Kako je samo strano raniti nekoga do koga ti je zaista stalo -i to
nesvjesno.

im sam se vratio s posla, sjeo sam za svoj novi stol i poeo pisati Midori. Napisao
sam joj kako se osjeam, to sam iskrenije mogao. Ispriao sam se, bez objanjenja
i opravdanja, to sam bio tako bezobziran i beutan. Nedostaje mi, napisao sam.
elim te vidjeti to prije. elim da vidi moju novu kuu. Molim te, pii mi,
napisao sam, i poslao pismo preporuenom potom. Odgovor nije stigao.
Poinjalo je neko udno proljee. Cijele blagdane proveo sam ekajui pisma.
Nisam mogao na putovanje, nisam mogao doma roditeljima. ak se nisam mogao
ni honorarno zaposliti, jer nisam mogao znati kad e stii pismo od Naoko, u
kojemu e pisati neka doem na taj i taj datum. Popodneva sam provodio u
oblinjoj oping etvrti u Kiidodiju, gledajui dvostruke projekcije ili itajui u
jazz kafeu. Ni s kim se nisam viao, gotovo ni s kim razgovarao. Jednom na tjedan
pisao bih Naoko. Nikad joj nisam spomenuo da eljno iekujem odgovor. Nisam
je htio ni na koji nain optereivati. Pisao sam joj o svome poslu kod slikara, o
Galebici, o rascvjetanoj breskvi u vrtu, o dragoj staroj gospoi koja prodaje tofu, o
opakoj staroj gospoi u oblinjem restoranu, o jelima koje sam spremam. No ona
nije otpisala.

Kad god bi mi dojadilo itanje ili sluanje ploa, malo bih radio u vrtu. Od gazde
sam posudio grablje, metlu i vrtlarske kare, pa sam vrijeme provodio upajui
korov i obrezujui grmlje. Nije trebalo mnogo pa da vrt postane lijep. Jednom me
vlasnik pozvao na aj, pa smo na verandi velike kue ispijali zeleni aj, vakali
riine krekere i avrljali. Nakon umirovljenja dobio je posao u nekoj
osiguravajuoj tvrtki, kazao je, ali i odatle je otiao poslije nekoliko godina, i sad
se odmara. Kua i zemljite ve su dugo u obitelji, djeca su mu odrasla i
osamostalila se, pa moe pod stare dane udobno ivjeti ne radei nita. Zato on i
njegova ena stalno zajedno putuju.
- To je lijepo - rekao sam.
- Nije - rekao je on. - Putovanja uope nisu zabavna. Ja bih mnogo radije radio.
Zapustio je vrt, rekao je, jer nigdje u blizini nije bilo pristojnog vrtlara i jer je
dobio razne alergije zbog kojih nije mogao sam raditi. Od koenja trave poeo bi
kihati.
Kad smo popili aj, pokazao mi je kuicu koja je sluila kao skladite i rekao da
mogu uzeti to god unutra naem, manje-vie kako bi mi zahvalio to sam uredio
vrt. - Nama ne treba nita od toga - rekao je - stoga slobodno uzmi.
Kuica je bila prepuna svakakvih stvari - bio je tu stari drveni abar, djeji bazen,
bejzbolske palice. Naao sam stari bicikl, blagovaoniki stol praktine veliine s
dva stolca, zrcalo i gitaru. - Ovo bih posudio, ako nemate nita protiv.
- Slobodno uzmi - rekao je on opet.

Cijeli dan zabavljao sam se s biciklom: istio sam hru, podmazivao leajeve,
pumpao gume, podeavao brzine, a na kraju sam ga odnio u radionicu za popravak
kako bi mu ugradili novu sajlu mjenjaa brzina. Kad je bilo gotovo, izgledao je kao
nov. Sa stola sam oistio debeli sloj praine i ponovno ga prelakirao. Zamijenio
sam ice na gitari i zalijepio dio trupa koji je otpadao. icom sam sastrugao hru
na vijcima i podesio ih. Nije to bila neka gitara, ali bar sam uspio odrati melodiju.
Shvatio sam da gitaru nisam imao u rukama jo od kole. Sjeo sam na trijem i
polako stao svirati Up on the Roof od Driftersa. Zaprepastio sam se kad sam
shvatio da se jo sjeam veine akorda.

Zatim sam uzeo nekoliko drvenih dasaka i izradio si etvrtasti sandui za pisma.
Obojio sam ga u crveno, napisao na njega svoje ime i postavio ga pred vrata. Sve
do treeg travnja u moj je sandui od pote stiglo jedino neto to su mi
proslijedili iz doma: obavijest odbora za proslavu godinjice mature iz moje kole.
Proslava godinjice mature bila je zadnje u to sam se htio uputati. U tom sam
razredu bio s Kizukijem. Bacio sam ga u ko.

Popodne etvrtog travnja u sanduiu sam naao pismo. Na poleini je pisao Reiko
Iida. karama sam lijepo i uredno prorezao peat i izaao na trijem da ga
proitam. Imao sam dojam da vijesti nisu dobre, a tako je i bilo. Najprije se Reiko
ispriala to sam tako dugo ekao na odgovor. Naoko se upinjala da mi pie, rekla
je, ali nikako nije uspijevala napisati pismo do kraja. Ponudila sam se da ti ja
piem umjesto nje, ali svaki put kad sam joj ukazala na to da nije u redu to ti ne
odgovara, odgovarala je da je stvar previe osobna, da e ti pisati sama, i zato ti
nisam pisala ranije. ao mi je, zbilja. Nadam se da e mi oprostiti.
Znam da ti je zacijelo bilo teko dok si cijeli mjesec ekao odgovor, ali vjeruj mi, i
Naoko je ovaj mjesec bio jednako tako teak. Molim te, shvati kroza to prolazi.
Stanje joj nije dobro, moram najiskrenije rei. Dala je sve od sebe da stane na svoje
noge, ali zasad rezultati nisu dobri. Gledano unatrag, sada vidim da je prvi
simptom njezina problema bio gubitak sposobnosti da pie pisma. To se dogodilo
pred kraj studenoga ili poetkom prosinca. Onda je poela uti glasove. Kad god bi
pokuala neto napisati, ula bi ljude kako joj neto govore, i zato nije mogla
pisati. Glasovi bi joj smetali da odabere rijei. Nije bilo tako strano sve do tvoga
drugog posjeta, pa ja to nisam ozbiljno shvaala. Svima nama koji smo ovdje ti
simptomi dolaze u ciklusima, manje-vie. U njenom sluaju nakon tvoga odlaska
jako su se pogorali. Sad joj je teko i voditi obian razgovor. Ne moe nai rijei, i
to je uasno zbunjuje - zbunjuje i plai. A "stvari" koje uje postaju sve gore.

Svaki dan imamo sastanak sa specijalistom. Naoko, doktor i ja sjedimo i

razgovaramo, te pokuavamo locirati to se to tono u njoj slomilo. Meni je palo na
pamet da bi bilo dobro ukljuiti i tebe u neku od naih sesija, ako je to mogue, i
doktor se sloio, ali Naoko je bila protiv. Mogu ti rei tono koje je bilo
obrazloenje: "elim da se moje tijelo oisti od svega ovoga kad se susretnem s
njim." Nije u tome problem, rekla sam joj ja; sada joj treba pomoi da se to prije
oporavi, i navalila sam na nju sa svih strana, ali nije se predomislila.
Mislim da sam ti jednom objasnila kako ovo nije specijalizirana bolnica. Imamo
medicinske strunjake, naravno, i oni pruaju djelotvorne tretmane, ali
koncentrirana terapija je neto drugo. Svrha ovoga mjesta jest stvoriti blagotvorno
okruenje u kojemu e pacijent izlijeiti sam sebe, a to ne ukljuuje pravi
medicinski tretman. to znai da ako se Naokino stanje jo pogora, vjerojatno e
je morati prebaciti u neku drugu bolnicu ili medicinsku ustanovu, ili ve neto.
Meni bi to bilo jako bolno, ali to bismo morali uiniti. to ne znai da se ne bi
mogla vratiti ovamo na nekakav privremeni "dopust". Ili, jo bolje, mogla bi se
izlijeiti i sasvim zavriti s bolnicama. U svakom sluaju, inimo sve to moemo,
i Naoko ini sve to moe. U meuvremenu se jedino moe nadati njezinu
oporavku, i alji joj i dalje ta pisma.

Pismo je bilo datirano 31. oujka. Kad sam ga proitao, ostao sam na trijemu i
pustio da mi pogled odluta u vrt, koji je sada sav bujao od svjeine proljea. Bila je
tu i stara trenja, a njezini pupoljci bili su u punom cvatu. Puhao je blag povjetarac,
a dnevna svjetlost sve je bojila neobino zamuenim, zagasitim bojama. Galebica
je odnekud dolunjala, i nakon to se neko vrijeme eala o ogradu verande,
ispruila se kraj mene i zaspala. Znao sam da bih morao ozbiljno razmisliti, ali
nisam imao pojma kako. A, da iskreno kaem, uope mi nije bilo do razmiljanja.
Uskoro e doi vrijeme kad vie neu imati izbora, a kada doe to vrijeme, dobro
u o svemu promisliti. Ali ne sada. Ne sada.
Cijeli dan zurio sam u vrt naslonjen na stup i milovao Gale-bicu. Osjeao sam se
potpuno iscijeeno. Popodne je odmaklo, pribliio se sumrak, a vrt su zaogrnule
plaviaste sjene. Galebica je nestala, ali ja sam i dalje zurio u cvjetove trenje. U
proljetnoj polutami izgledali su kao meso koje se rascvalo kroz kou nad
zagnojenim ranama. Vrt se napunio slatkastim, tekim smradom trulog mesa. I
onda sam pomislio na Naokinu put. Naokina prelijepa put leala je preda mnom u
tami, kroz kou su joj praskali bezbrojni pupoljci, zeleni i uzdrhtali na gotovo
neprimjetnom lahoru. Zato tako lijepo tijelo mora biti tako bolesno, pitao sam se.
Zato ne ostave Naoko na miru? Uao sam i navukao zavjese, ali ak ni unutra
nisam mogao pobjei od mirisa proljea. Ispunjao je sve, od tla navie. Ali meni je
miris proljea sada u glavu prizivao jedino onaj gnjili smrad. Zatvoren iza zastora,
osjeao sam estoko gnuanje prema proljeu. Mrzio sam ono to e mi proljee
donijeti; mrzio sam tupu, pulsirajuu bol koju je budilo u meni. Nikad u ivotu
nisam nita mrzio takvom silinom.

Puna tri dana nakon toga proveo sam kao da se budim na dnu mora. Jedva da sam
uo to mi ljudi govore, a i njima je bilo jednako teko razumjeti mene. Cijelo
tijelo kao da mi je bilo umotano u neku vrstu membrane, koja je spreavala izravan
dodir izmeu mene i vanjskoga svijeta. Ja nisam mogao dotaknuti "njih", a "oni"
nisu mogli do mene. Bio sam posve nemoan, i dokle god sam bio u takvu stanju,
"oni" nisu mogli doprijeti do mene.
Sjedio sam naslonjen na zid i zurio u strop. Kad bih ogladnio, okusio bih prvo to
mi je palo pod ruku, popio malo vode, a kad bi me dotukla tuga, ubio bih se u
viskiju. Nisam se kupao, nisam se brijao. Tako su prola ta tri dana.

estog travnja stiglo je pismo od Midori. Pozvala me da se naemo na kampusu i

ruamo, desetoga kad smo imali upise na predavanja. Odugovlaila sam s pisanjem
to sam due mogla, to znai da smo kvit, pa hajde da se pomirimo. Moram
priznati, nedostaje mi. itao sam pismo, ukupno etiri puta, i opet nisam shvaao
to mi eli rei. Sto to moe znaiti? Mozak mi je bio tako smeten da nisam vidio
vezu izmeu reenica. Kako emo postati "kvit" ako se naemo na dan upisa?
Zato je htjela da odemo na "ruak"? Polako sam se gubio. Um mi je postao mlitav,
poput raskvaenog korijenja neke podzemne biljke. Ali nekako sam znao da se
moram iz toga trgnuti. A onda su mi na pamet pale one Nagasavine rijei: "Ne
saalijevaj se. To rade samo pizdeki."
- Dobro, Nagasava. Nego to - uo sam sebe kako mislim. Uzdahnuo sam i ustao
na noge.
Prvi put u nekoliko tjedana oprao sam rublje, otiao u javnu kupaonicu i obrijao se,
oistio kuu, nakupovao hranu i za promjenu skuhao pristojan obrok, nahranio
izgladnjelu Galebicu, pio samo pivo, i trideset minuta vjebao. Dok sam se brijao,
u zrcalu sam otkrio da postajem suhonjav. Oi su mi bile izbuljene. Jedva sam sebe
prepoznao. Idueg jutra otiao sam na podugaku vonju biciklom, a nakon to
sam doma ruao, jo jednom sam proitao Reikino pismo. Zatim sam ozbiljno
promislio to sljedee uiniti. Glavni razlog zbog kojega sam tako teko primio
Reikino pismo bio je taj to je ono uzdrmalo moju optimistinu vjeru da se Naoko
oporavlja. Sama Naoko jednom mi je rekla: "Moja bolest mnogo je gora nego to
misli: ima mnogo dublje korijene." A Reiko me upozorila da se ne moe znati to
e se dogoditi. Pa ipak, dvaput sam vidio Naoko i dobio dojam da je na putu
oporavka. Bio sam pretpostavio da je jedini problem hoe li skupiti hrabrost da se
vrati u stvarni svijet, i da emo ako to uspije nas dvoje udruiti snage i pokuati
zajedno.

Reikino pismo sruilo je imaginarnu kulu koju sam izgradio na toj lomnoj
pretpostavci, a za njom je ostala samo poravnana povrina liena osjeaja. Morat
u nekako vratiti uporite. Naokin oporavak vjerojatno e trajati dugo. A ak i onda
zacijelo e biti jo slabija i imat e manje samopouzdanja nego ikad. Morat u se
prilagoditi takvoj novoj situaciji. No koliko god snaan postanem, to nee rijeiti
sve probleme. To sam znao. Ali nita drugo nisam mogao: morao sam drati glavu
gore i ekati da se oporavi. Hej, Kizuki, mislio sam. Za razliku od tebe, ja sam
odluio ivjeti - i to najbolje to znam. Znam, bilo ti je teko. K vragu, teko je i
meni. Zbilja teko. A sve zato to si se ti ubio i ostavio Naoko. Ali ja to nikad neu.
Nikad, nikad joj neu okrenuti lea. Kao prvo, zato to je volim, i zato to sam
snaniji od nje. I postat u jo snaniji. Sazrijet u. Odrasti. Jer moram. Uvijek sam
mislio da bih volio zauvijek imati sedamnaest ili osamnaest, kad bih mogao. Ali
vie ne. Vie nisam tinejder. Sad imam osjeaj odgovornosti. Nisam vie onaj isti
koji sam bio kad smo se druili. Sad imam dvadeset. I moram platiti cijenu da bih
nastavio ivjeti.

- K vragu, Vatanabe, a to je tebi bilo? - pitala je Midori. - Pa ti si gola kost i koa!

- Tako loe izgledam, je li?
- Previe znamo ve ega s onom tvojom udanom curom, dam se kladiti.
Nasmijeio sam se i odmahnuo glavom. - Ni s kim nisam spavao od poetka
listopada.
- Fju! Nemogue. To ti je est mjeseci!
- ula si me.
- Nego kako si onda izgubio toliko kila?
- Odrastanjem - rekao sam.
Midori mi je stavila ruke na ramena i pogledala me udnovato mrko, ali ubrzo joj
se licem razlijegao njean osmijeh. - Istina je - rekla je. - Neto je drukije.
Promijenio si se.
- Rekao sam ti, odrastao sam. Sad sam odrastao ovjek.
- Fantastian si, kako ti samo radi mozak - rekla je kao da sam je zbilja
impresionirao. - Idemo jesti. Umirem od gladi.
Otili smo u restorani iza odsjeka za knjievnost. Naruio sam specijalitet dana,
pa je i ona.
- Hej, Vatanabe, ti se ljuti na mene?
- Zato bih?
- to ti nisam odgovorila, samo da ti vratim. Misli da nisam smjela? Hou rei,
ispriao si se i sve to.
- Da, ali ja sam bio kriv. Tako to ide.
- Sestra mi kae da nisam smjela. Da sam bila previe nepopustljiva i djetinjasta.
- Da, ali bilo ti je bolje, zar ne, kad si mi tako vratila? -Aha.
- Dobro onda, to je to.
- Ti zbilja zna oprostiti, zar ne? - rekla je Midori. - Ali reci mi istinu, Vatanabe,
zbilja se nisi seksao est mjeseci?
- Nijednom.
- Dakle, onda kad si me stavio na spavanje, sigurno ti je bilo gadno.
- Da, mislim da jest.
- Ali nisi, zar ne?
- Sluaj, ti si mi sada najbolja prijateljica - rekao sam. - Ne elim te izgubiti.
- Zna, da si me tada pokuao na neto prisiliti, ne bih ti se mogla oduprijeti. Bila
sam previe iscrpljena.
- Ali bio mi je prevelik i pretvrd - rekao sam.
Midori se nasmijeila i dotaknula moje zapee. - Malo prije toga odluila sam da
u ti vjerovati. Sto posto. Tako sam uspjela onako zaspati, sasvim spokojno. Znala
sam da e sve biti dobro, da sam s tobom sigurna. I zbilja sam spavala kao top, zar
ne?
- Nego to.
- S druge strane, da si mi rekao: "Midori, idemo to obaviti. Onda e sve biti super",
ja bih to vjerojatno napravila. Nemoj sad misliti da te hou zavesti ili da te draim.
Samo ti kaem to mislim, totalno iskreno.
- Znam, znam.

Dok smo ruali, pokazali smo jedno drugome upisne knjiice i otkrili da smo se
upisali na dva ista kolegija. Sto je znailo da u je viati najmanje dvaput tjedno.
Kad smo to rijeili, Midori mi je ispriala kako ivi.
Isprva se ni ona ni sestra nisu mogle naviknuti na ivot u stanu - jer je prelako,
rekla je. Navikle su po cijeli dan trati naokolo kao lude, njegovati bolesnike,
pomagati u knjiari, ili ve to drugo.
- Ali napokon se navikavamo - rekla je. - Ovako smo stalno trebale ivjeti - ne
brinuti se za tue potrebe, nego se pruati kamo god nam je volja. U poetku smo
obje bile ivane, kao da nam tijelo lebdi nekoliko pedalja od zemlje. Nije nam se
to inilo stvarnim, kao da stvarni ivot ne moe biti takav. Obje smo bile napete,
kao da e se sve svakog asa sruiti.
- Dvije brinice - rekao sam s osmijehom.
- Pa, ivot je dosad prema nama bio okrutan - rekla je Midori. - Ali to je u redu.
Dobit emo sve to nam je ostao duan.
- Siguran sam u to - rekao sam - poznajui tebe. Ali reci mi, to ti sestra sada radi?
- Prijateljica joj je nedavno otvorila minkerski butik s modnim dodacima. Sestra
joj tamo pomae triput tjedno. Inae studira kulinarstvo, nalazi se sa zarunikom,
ide u kino, dri sve etiri u zraku, i jednostavno uiva u ivotu.
Midori me onda pitala kako ja sada ivim. Opisao sam joj kuu, te veliki vrt i
maku Galebicu, kao i gazdu.
- Je li ti lijepo? - pitala je.
- Dosta - rekao sam ja.
- Tko bi rekao - rekla je Midori.
- Da, a i proljee je - rekao sam.
- A ti nosi taj fora pulover koji ti je djevojka isplela. okiran, spustio sam pogled
na bordo demper. - Kako si znala?
- Stvarno si potenjaina - rekla je Midori. - Nagaam, naravno! Uglavnom, to ti
je?
- Ne znam. Pokuavam skupiti malo entuzijazma.
- Ne zaboravi, ivot je bombonijera.
Odmahnuo sam glavom nekoliko puta i pogledao je. - Moda nisam ba pametan,
ali katkad nemam pojma o emu govori.
- Zna, u bombonijeri ima sortirane okolade, i neke ti se sviaju, a neke ne? I
onda pojede one koje ti se sviaju, pa ti ostanu samo one koje ti se ba ne sviaju?
Uvijek mislim na to kad mi se dogodi neto tuno. "Sad samo da ove smaem, i
sve e biti u redu." ivot je bombonijera.
- Pa, nekakva filozofija jest.
- Ali istina je. Znam iz iskustva.
Ba smo pili kavu kad su ule dvije djevojke. inilo se da ih Midori poznaje s
fakulteta. Njih tri usporedile su upisne knjiice i pretresle milijun tema: "Sto si
dobila iz njemakog?" "Taj i taj je stradao u fakultetskim nemirima." "Super cipele,
gdje si ih kupila?" Napola sam sluao, ali osjeao sam kao da njihove opaske
dolaze s one strane svijeta. Pijuckao sam kavu i gledao prizor pred izlogom. Bio je
to tipian proljetni fakultetski prizor na poetku nove godine: na nebu je visjela
izmaglica, trenje su cvale, novi studenti (to se odmah vidjelo) nosili su pune ruke
knjiga. Osjeao sam da sam malo odlutao i pomislio kako Naoko ove godine opet
ne moe nastaviti studij. Kraj prozora je stajala aica puna anemona.
Kad su se dvije djevojke vratile za svoj stol, Midori i ja otili smo se proetati po
okolici. Uli smo u nekoliko antikvarijata, kupili neto knjiga, otili u drugi kafi
na jo jednu kavu, odigrali fliper u igraonici, i sjeli na klupu u park te razgovarali -
zapravo, govorila je Midori, a ja sam uglavnom neto gunao u znak odgovora.
Kad je rekla da je edna, otrao sam do kioska i kupio nam dvije Cole. Kad sam se
vratio, zatekao sam je da neto brzo kraba kemijskom olovkom na papiru s
linijama.
- to je to? - pitao sam.
- Nita - rekla je.
- Moram ii - obavijestila me u pola etiri. - Moram se nai sa sestrom u Ginzi.
Otpjeaili smo do postaje metroa i razili se. Na odlasku mi je Midori u dep
gurnula komad papira, etverostruko presavijenog. - Proitaj ovo kada doe kui -
rekla mi je. Proitao sam u vlaku.
Piem ti ovo pismo dok ti kupuje sok. Ovo mi je prvi put u ivotu da piem
pismo nekome tko sjedi kraj mene na klupi, ali osjeam da jedino tako mogu
doprijeti do tebe. Hou rei, uope me ne slua. Zar ne? Shvaa li da si mi danas
uinio groznu stvar? Nisi ni primijetio da imam drukiju frizuru, zar ne? Cijelu
vjenost trudim se oko nje, pokuavam pustiti kosu, i krajem prolog tjedna
napokon sam je uspjela urediti tako da se ve moe nazvati djevojakom, a ti nisi
ni primijetio. Izgledalo je dosta dobro, pa sam mislila da u te malo okirati kad me
vidi prvi put nakon tako dugog vremena, ali ti to nisi ni registrirao. Zar ne misli
da je to uasno? Sigurna sam da se ne sjea ni to sam danas imala na sebi. Hej, ja
sam ensko! Pa to onda ako te neto mui? Moe me bar jednom pristojno
pogledati! Da si samo rekao: "Zgodna frizura", oprostila bih ti to si utonuo u
milijun misli, ali ne! Zato u ti slagati. Nije istina da se idem nai sa sestrom u
Ginzi. Planirala sam prespavati kod tebe. ak sam ponijela i pidamu. Istina je. U
torbi imam pidamu i etkicu za zube. Kakva sam ja glupaa! Hou rei, ak me
nisi ni pozvao da vidim tvoju kuu. No, dobro, kvragu sve, oito eli biti sam, pa
u te pustiti na miru. Idi, razmiljaj, koliko ti srce eli! Ali nemoj me krivo shvatiti.
Nisam sasvim ljuta na tebe. Samo sam tuna. Bio si tako dobar prema meni kad
sam ja imala problema, a sad kad ih ti ima, ja kao da ti nikako ne mogu pomoi.
Zatvorio si se u taj svoj mali svijet, i kad ja pokuam pokucati na vrata, ti samo na
sekundu podigne pogled i isti as se vrati unutra. Sada te vidim kako nosi
sokove - hoda i misli. Nadala sam se da e se spotaknuti, ali nisi. Sad sjedi kraj
mene i pije Colu. Gajila sam jo tu zadnju nadu da e primijetiti i rei: "Hej,
frizura ti je drukija!" ali ne. Da jesi, poderala bih ovaj papir i rekla: "Idemo k tebi.
Skuhat u ti finu veeru. A poslije se moemo maziti u krevetu." Ali ti si osjeajan
kao elina ploa. Zbogom.
P.S. Molim te, ne obraaj mi se kad se idui put sretnemo.
Nazvao sam Midorin stan s postaje kad sam siao s vlaka u Kiidodiju, ali nitko
se nije javljao. Kako nisam imao to drugo raditi, lutao sam po etvrti i traio neki
honorarni posao koji bih mogao poeti raditi kad ponu predavanja. Bit u
slobodan cijelu subotu i nedjelju, a mogao sam raditi i ponedjeljkom, srijedom i
etvrtkom poslije pet; ali uope nije bilo lako pronai posao koji bi odgovarao
takvom rasporedu. Odustao sam i otiao doma. Kad sam izaao kupiti namirnice za
veeru, opet sam nazvao Midorin stan. Njezina sestra rekla mi je da Midori jo nije
dola doma, i da nema pojma kada e se vratiti. Zahvalio sam joj i spustio
slualicu. Nakon to sam pojeo, pokuao sam pisati Midori, ali nakon nekoliko
neuspjenih pokuaja odustao sam i umjesto toga krenuo pisati Naoko.

Proljee je stiglo, pisao sam, i poinje nova akademska godina. Rekao sam joj da
mi nedostaje, da se nadam kako emo se ve na neki nain uspjeti sastati i
razgovarati. U svakom sluaju, pisao sam, odluio sam ojaati. Koliko ja vidim, to
je jedino to mogu. I jo neto. Moda to ima veze samo sa mnom, i tebi to moda
nee biti vano, ali vie ni s kim ne spavam. To je zato to ne elim zaboraviti
posljednji put kad si me dotaknula. To mi je znailo mnogo vie nego to moe
zamisliti. Stalno na to mislim. Stavio sam pismo u omotnicu, zalijepio marku i
dugo sjedio za stolom zurei u njega. Bilo je to mnogo krae pismo nego inae, ali
imao sam dojam da e me Naoko tako moda bolje razumjeti. Natoio sam si palac
i pol viskija, popio ga u dva gutljaja i otiao spavati.

Sutradan sam blizu postaje Kiidodi naao posao koji sam mogao raditi subotom
i nedjeljom: bit u konobar u malecnom talijanskom restoranu. Uvjeti su bili dosta
slabi, ali bili su ukljueni trokovi prijevoza i topli obrok. A kad god netko iz
popodnevne smjene ponedjeljkom, srijedom ili etvrtkom uzme slobodan dan (a to
se dogaalo esto), ja u ga zamijeniti. To mi je savreno odgovaralo. Poslovoa je
rekao da e mi nakon tri mjeseca povisiti plau, i htjeli su da ponem raditi odmah
u subotu. Bio je to mnogo pristojniji ovjek od idiota koji je vodio prodavaonicu
ploa u indukuu. Opet sam pokuao nazvati Midorin stan, i opet joj se javila
sestra. Midori se od juer nije vratila, rekla je, umornim glasom, i sad se ve i ona
brine: imam li pojma kamo je otila? Ja sam znao samo da Midori u torbi ima
pidamu i etkicu za zube.

Na predavanju u srijedu vidio sam Midori. Na sebi je imala tamnozeleni pulover i

tamne naoale koje je onoga ljeta esto nosila. Sjedila je u posljednjem redu i
razgovarala s mravom djevojkom s naoalama koju sam ve jednom vidio. Priao
sam joj i rekao da poslije elim s njom razgovarati. Prvo me pogledala djevojka s
naoalama, a onda i Midori. Frizura joj je, zaista, bila neto enstvenija nego prije:
zrelija.
- Nalazim se s nekim - rekla je, lagano krivei glavu.
- Neu te dugo zadrati - rekao sam. - Pet minuta. Midori je skinula naoale i
zakiljila u mene. Izgledala je kao da promatra ruevnu, naputenu kuu stotinjak
metara dalje.
- Ne elim razgovarati s tobom. alim - rekla je. Djevojka s naoalama me
pogledala, a oi su joj govorile: Kae da ne eli razgovarati s tobom. alim.
Sjeo sam u desni kraj prvog reda (predavanje je bilo o djelima Tennesseeja
Williamsa i njihovu mjestu u amerikoj knjievnosti), a kad je zavrilo, polako sam
izbrojio do tri i okrenuo se. Midori nije bilo.
Travanj je bio odvie samotan mjesec da bi ga ovjek proveo sasvim sam. U
travnju su svi oko mene izgledali sretno. Ljudi su zbacivali kapute i uivali u
drutvu na suncu - razgovarali su, igrali lovice, drali se za ruke. Ali ja sam uvijek
bio sam. Naoko, Midori, Nagasava: svi su otili od mene. Sad nisam imao nikoga
da mu kaem "Dobro jutro" ili "Ugodan dan". Nedostajao mi je ak i
Smeekoulja. Cijeli mjesec proveo sam s tim osjeajem beznaa i samoe.
Nekoliko puta pokuao sam razgovarati s Midori, ali uvijek bih od nje dobio isti
odgovor: "Sad ne elim razgovarati s tobom", a iz tona njezina glasa znao sam da
tako i misli. Stalno je bila s onom curom s naoalama, ili bih je viao s nekim
visokim mladiem kratke kose. Imao je nevjerojatno duge noge i uvijek je bio u
bijelim tenisicama.

Travanj je doao kraju i stigao je svibanj, ali svibanj je bio jo gori od travnja. U
sve dubljem svibanjskom proljeu nisam imao izbora - morao sam prepoznati
treperenje svoga srca. To se obino dogaalo na zalasku Sunca. U blijedom
veernjem sumraku, dok je u zraku lebdio blag miris magnolije, moje srce bez
upozorenja bi se poelo nadimati, i treperiti, i trnuti od boli. Pokuavao sam vrsto
zatvoriti oi i stisnuti zube, te ekao da proe. I prolo bi - ali polako, bez urbe, a
za sobom bi ostavilo tupu bol. U takvim trenucima pisao sam Naoko. U svojim
pismima opisivao bih samo dirljive, ugodne i lijepe stvari: miomirise raznih trava,
njeni dodir proljetnog lahora, svjetlost Mjeseca, film koji sam gledao, pjesmu
koja mi se svidjela, knjigu koja me ganula. I samog bi me utjeila ta pisma kad sam
ih pregledavao. I sam sam osjeao da je svijet u kojemu ivim lijep. Napisao sam
bezbroj takvih pisama, ali od Naoko i Reiko ni glasa.

U restoranu u kojemu sam radio upoznao sam studenta mojih godina po imenu
Itoh. Dugo je potrajalo dok taj krotki, povueni student s odsjeka za ulja na platnu
nekog umjetnikog fakulteta nije sa mnom stupio u razgovor, ali na kraju smo
poeli poslije posla odlaziti u oblinji kafi i razgovarati o svemu i svaemu. I on
je volio itati i sluati glazbu, pa bismo obino razgovarali o knjigama i ploama
koje nam se sviaju. Bio je to mrav, zgodan deko s mnogo kraom kosom i
daleko iom odjeom nego to je uobiajeno u studenata likovnjaka. Nikad nije
govorio mnogo, ali imao je tono definiran ukus i stavove. Volio je francuske
romane, posebice Georgesa Bataillea i Borisa Viana. to se tie glazbe, najdrai su
mu bili Mozart i Ravel. Ba poput mene, i on je traio prijatelja s kojim e moi
razgovarati o takvim stvarima.

Itoh me jednom pozvao u stan. Nije bio tako zabaen kao moj: bila je to udna
jednokatnica iza parka Inokaira. Njegova soba bila je prepuna slikarskog pribora i
platna. Zamolio sam ga da mi pokae svoje radove, ali rekao je da mu je neugodno
ita mi pokazivati. Pili smo Chivas Regal koji je otuio iz oeva stana, prili
gavune na pei na ugljen, i sluali kako Robert Casadesus izvodi Mozartov koncert
za glasovir. Itoh je bio iz Nagasakija. Imao je djevojku s kojom je spavao kad god
bi otiao doma, rekao je, ali u posljednje vrijeme veza im ba nije timala.
- Zna kakve su cure - rekao je. - Kad napune dvadeset ili dvadeset i jednu,
najednom ih spopadnu svakakve ideje. Postanu superrealistine. A kad se to
dogodi, sve to je na njima nekada izgledalo slatko i draesno, sad pone izgledati
obino i depresivno. Kad se sad naem s njom, nakon to to obavimo ona me
pone ispitivati: "Sto e nakon diplome?"
- I, to e nakon diplome? - pitao sam ga.

vaui zalogaj gavuna, odmahnuo je glavom. - A to mogu? Studiram slikarstvo!

Ako se ovjek pone oko toga brinuti, nitko vie nee studirati slikarstvo! To se ne
radi za novac. I dakle ona kae, ono: "Zato se ne bi vratio u Nagasaki i radio kao
nastavnik likovnog?" Ona planira biti nastavnica engleskog.
- Vie nisi ba lud za njom, zar ne?
- Pa, ukratko - priznao je Itoh. - I tko, zaboga, eli biti nastavnik likovnog? Neu
cijeli jebeni ivot uiti tinejdersku stoku kako se crta!
- To s tim nema veze - rekao sam ja. - Zar ne misli da bi trebao prekinuti s njom? I
zbog nje i zbog sebe.
- Naravno da bih trebao. Ali ne znam kako bih joj to rekao. Ona planira cijeli ivot
provesti sa mnom. Kako joj, kvragu, mogu rei: "Hej, trebali bismo prekinuti. Vie
te ne volim"?

Pili smo Chivas bez leda, a kad nam je nestalo gavuna, narezali smo krastavce i
celer i umakali ih u miso. Dok su mi meu zubima hrskale krike krastavca, sjetio
sam se Midorina oca, a to me podsjetilo kako mi je ivot jednolian i bljutav bez
Midori, pa sam se gadno oneraspoloio. Nisam ni shvatio, a ona mi je postala silno
vana.
- Ima ti curu? - pitao je Itoh.
- Aha - rekao sam, a nakon pauze dodao - ali sad ne mogu biti s njom.
- Ali razumijete se, zar ne?
- Nadam se. emu inae sve? - rekao sam ja i nacerio se. Itoh je utianim glasom
govorio o Mozartovoj veliini. Mozarta je znao napamet, onako kako djeak sa
sela poznaje brdske staze. Njegov otac oboavao je glazbu i od najmlaeg ga je
djetinjstva okruio njome. Ja nisam toliko znao o klasinoj glazbi, ali sluajui
ovaj Mozartov koncert uz Itohove inteligentne i osjeajne komentare ("To - taj
dio", "A ovo?"), osjeao sam kako me obuzima mir, prvi put nakon tako dugo
vremena. Gledali smo polumjesec kako visi nad parkom Inokaira i popili Chivas
Regal do posljednje kapljice. Fantastian viski.

Itoh je rekao da mogu prespavati, ali ja sam mu rekao da imam nekog posla,
zahvalio na viskiju i otiao od njega prije devet. Na putu kui iz govornice sam
nazvao Midori. Na moje veliko iznenaenje ovaj se put javila.
- alim - rekla je - ali ne elim sad s tobom razgovarati.
- Znam, znam. Ali ja ne elim da na odnos ovako zavri. Ti si mi jedna od
malobrojnih prijatelja, i boli me to te ne mogu vidjeti. Kad u moi razgovarati s
tobom? Bar mi to reci.
- Kad se meni bude razgovaralo s tobom - rekla je.
- Kako si? - pitao sam.
- Dobro - rekla je i spustila slualicu.
Sredinom svibnja stiglo mi je pismo od Reiko.
Hvala to tako esto pie. Naoko vesele tvoja pisma. A i mene. Ne ljuti se to ih
itam, zar ne? Oprosti to ti tako dugo nisam mogla odgovoriti. Da iskreno kaem,
bila sam malo iscrpljena, a nema ni dobrih vijesti. Naoko nije dobro. Neki dan
dola joj je mama iz Kobea. Nas etvero - ona, Naoko, doktor i ja - dugo smo
razgovarali, i doli do zakljuka da Naoko neko vrijeme mora boraviti u pravoj
bolnici, na intenzivnom tretmanu, a onda e se moda vratiti ovamo, ovisno o
rezultatima. Naoko kae da bi, ako je mogue, voljela ostati tu i sama sebe
izlijeiti, i znam da e mi nedostajati i brinut u se za nju, ali injenica je da ju je
ovdje sve tee drati pod kontrolom. Uglavnom je dobro, ali katkad joj osjeaji
postanu iznimno nestabilni, a kad se to dogodi, ne smijemo oka skidati s nje. Nitko
ne moe znati to je kadra uiniti. Kad joj ponu te intenzivne epizode s glasovima,
posve se zatvori u sebe i samuje. Zbog ega se i sama slaem kako je za Naoko
najbolje da se neko vrijeme lijei u pravoj ustanovi. Mrzim to to moram rei, ali
to je sve to moemo. Kao to sam ti ve jednom rekla, strpljenje je najvanije.
Moramo raspetljavati te zamrene konce jedan po jedan, ne gubei nadu. Bez
obzira kako beznadno njezino stanje moda izgleda, prije ili kasnije nai emo taj
razmotani koni. Ako se nalazi u mrklom mraku, moe samo sjediti dok ti se oi
ne priviknu na tamu. Dok ti ovo primi, Naoko e ve biti u drugoj bolnici. ao mi
je to ti javljam kad je odluka ve donesena, ali sve se dogodilo brzo. Nova bolnica
je vrlo dobra, s dobrim doktorima. Dolje u ti napisati adresu: molim te, pii joj
tamo. I meni e javljati kako napreduje, pa u ti javiti to saznam. Nadam se da e
vijesti biti dobre. Znam da e ti ovo biti teko, ali ne gubi nadu. I premda Naoko
vie nije tu, molim te, pii katkad i meni. Do vienja.

Toga proljea napisao sam gomilu pisama: svaki tjedan jedno za Naoko, nekoliko
za Reiko, i jo nekoliko za Midori. Pisao sam pisma u predavaonici, pisao sam
pisma za stolom kod kue, s Ga-lebicom u krilu, pisao sam pisma za praznim
stolovima tijekom stanke u talijanskom restoranu. Osjeao sam se kao da pisanjem
pisama drim na okupu komadie svoga raspadnutog ivota.
Midori sam pisao: Travanj i svibanj su za mene bili bolni, osamljeni mjeseci jer
nisam mogao razgovarati s tobom. Nisam imao pojma da proljee moe biti tako
bolno i osamljeno. Bolje imati tri veljae nego ovakvo proljee. Znam kako je sada
prekasno da to kaem, ali super ti stoji nova frizura. Stvarno je slatka. Sad radim u
talijanskom restoranu, i kuhar me nauio praviti izvrsne pagete. Volio bih ti ih
uskoro skuhati. Svaki dan iao sam na fakultet, radio u restoranu dva ili tri puta
tjedno, s Itohom razgovarao o knjigama i glazbi, proitao nekoliko romana Borisa
Viana koje mi je posudio, pisao pisma, igrao se s Galebicom, kuhao pagete, radio
u vrtu, masturbirao mislei na Naoko, i pogledao puno filmova. Bila je ve gotovo
polovica lipnja kad je Midori poela razgovarati sa mnom. Dva mjeseca jedno
drugome nismo rekli ni rije. Poslije jednog predavanja sjela je kraj mene,
naslonila bradu na ruku i ostala tako sjediti, nita ne govorei. S druge strane
prozora je kiilo - bio je to pravi pljusak, kao u kinoj sezoni, pljutao je bez imalo
vjetra, i namakao sve pod sobom. Dugo nakon to su drugi studenti izmiljeli iz
predavaonice Midori je ostala sjediti kraj mene bez rijei. Onda je iz depa na
trapericama uzela cigaretu Maribora, stavila je u usta i pruila mi ibice. Kresnuo
sam ibicu i pripalio joj cigaretu. Midori je napuila usnice i njeno mi puhnula
oblak dima u lice.
- Je li mi dobra frizura? - pitala je.
- Fantastina je.
- Koliko fantastina?
- Toliko da bi se od njene ljepote sruila sva stabla u svim umama svijeta.
- Zbilja tako misli?
- Zbilja tako mislim.
Neko vrijeme nije skidala oiju s mojih, a onda mi je pruila desnu ruku. Primio
sam je. Izgledala je kao da joj je laknulo ak i vie nego meni. Otresla je pepeo na
pod i digla se na noge.
- Idemo jesti. Umirem od gladi - rekla je.
- Kamo hoe da idemo? - pitao sam.
- U restoran robne kue Takaimaja u Nihonbaiju.
- Zato ba tamo?
- Tamo katkad volim otii, to je sve.
Pa smo podzemnom otili do Nihonbaija. Sve je bilo gotovo pusto, moda zato to
je cijelog jutra kiilo. Miris kie ispunio je cijelu veliku, prostranu robnu kuu, i svi
zaposlenici na licima su imali izraz tipa "A to emo sad?" Midori i ja otili smo u
restoran u podrumu, i nakon to smo pomno pregledali plastinu hranu u izlogu,
oboje smo se odluili za klasinu hladnu platu s riom, ukiseljenim povrem,
ribom na aru, tempurom i piletinom terijaki. Unutra je bila sve samo ne guva,
iako je bila sredina dana.
- Boe, kad li sam zadnji put ruao u restoranu robne kue - pitao sam se naglas,
pijui zeleni aj iz jedne od onih dopadljivih bijelih alica kakve se mogu nai
samo u restoranima robnih kua.
- Ja volim raditi ovakve stvari - rekla je Midori. - Ne znam, onda se osjeam kao da
radim neto posebno. Vjerojatno me to podsjea na djetinjstvo. Roditelji me
gotovo nikad nisu vodili u robne kue.
- A ja potajno sumnjam da moji nita drugo i nisu radili. Moja mama bila je luda za
robnim kuama.
- Blago tebi!
- O emu ti to? Ja ba ne volim ii u robne kue.
- Ne, hou rei da ti je blago to im je bilo stalo do tebe pa su te svugdje vodili.
- Pa, bio sam dijete - rekao sam.
- Kad sam ja bila mala, sanjala sam o tome da u kad odrastem sama otii u
restoran u robnoj kui i jesti to god poelim. Kakav isprazan san! Zar je zabavno
natrpati puna usta rie na ovakvome mjestu ako si sam? Hrana i nije tako sjajna,
restoran je samo velik, prepun, zaguljiv i buan. No svejedno svako malo
pomislim kako u doi ovamo.
- Bio sam strano usamljen ova dva mjeseca - rekao sam.
- Da, znam. Pisao si mi u pismima - rekla je Midori ravnim glasom. - Nego, idemo
jesti. Sad ne mogu ni o emu drugome misliti.
Pojeli smo sve prene, peene i ukiseljene stvarice u odvojenim odjeljcima
ukusnih lakiranih kutija u obliku polumjeseca, popili bistru juhu iz lakiranih zdjela,
te zeleni aj iz onih bijelih alica. Midori je nakon ruka zapalila cigaretu. Kad je
popuila, bez rijei je ustala i uzela kiobran. I ja sam ustao i uzeo svoj.
- Kamo sad eli ii? - pitao sam.
- Na krov, naravno. To je idui korak nakon ruka u restoranu robne kue.
Na krovu po kii nije bilo nikoga, na odjelu za kune ljubimce nije bilo prodavaa,
a na kioscima i kuici za prodaju karata za djeji zabavni park rolete su bile
zatvorene. Otvorili smo kiobrane i poeli lutati meu mokrim drvenim konjima,
vrtnim stolcima i tandovima. Bilo mi je nevjerojatno da u Tokiju postoji tako
pusto mjesto. Midori je rekla da eli pogledati kroz teleskop, pa sam ubacio novi
i pridrao joj kiobran dok je ona kiljila kroz okular.
U jednom kutu krova bio je natkriveni prostor za igru s nizom atrakcija za djecu.
Midori i ja sjeli smo jedno kraj drugoga na nekakvu platformu i promatrali kako
pada kia.
- Reci, dakle - kazala je Midori. - Neto mi eli rei, znam.
- Neu se opravdavati - rekao sam - ali onaj put bio sam zbilja potiten. Mozak mi
je bio posve smuen. Nita nisam registrirao. Ali kada te vie nisam mogao viati,
jedna stvar postala mi je kristalno jasna. Shvatio sam da sam do tada uspio
preivjeti jedino zato to sam u ivotu imao tebe. Kad sam izgubio tebe, bol i
samoa zbilja su me dotukli.
- Zar nema pojma kako su meni ova dva mjeseca bila bolna i usamljena bez tebe?
Ovo me sasvim zateklo. - Ne - rekao sam. - To mi nikad nije palo na pamet. Mislio
sam da si ljuta na mene i da me ne eli vidjeti.
- Kako moe biti takav idiot? Naravno da sam te eljela vidjeti! Rekla sam ti
koliko mi se svia! Kad se meni netko svia, onda mi se zbilja svia. Kod mene ti
to ne ide tako, as mi se svia, as ne. Zar ni to ne zna o meni?
- Ma, da, ali...
- Zato sam bila tako ljuta na tebe! Htjela sam te dobro utnuti nogom u guzicu.
Hou rei, tako se dugo nismo vidjeli, a ti si bio tako odsutan jer si mislio na tu
drugu curu da mene nisi ni pogledaol Kako se ne bih naljutila? Ali osim svega
toga, dugo sam imala dojam da bi za mene bilo bolje kad bih te se neko vrijeme
klonila. Da raistim neke stvari u glavi.
- Kakve stvari?
- Na odnos, naravno. Dolo je dotle da mi je u drutvu s tobom bilo mnogo ljepe
nego s njim. Hou rei, zar ti to nije udno? I komplicirano? Naravno da mi se on
jo svia. Malo je samoiv i uskogrudan i donekle faist, ali ima mnogo dobrih
strana, i on je prvi mukarac za kojega sam se ozbiljno zainteresirala. Ali ti, no, ti
mi znai neto posebno. Kad sam s tobom osjeam da je sve onako kako treba
biti. Vjerujem u tebe. Svia mi se. Ne elim te pustiti. Postajala sam sve
zbunjenija, pa sam otila k njemu i pitala ga to da uinim. Rekao mi je da se
prestanem viati s tobom. Rekao je, ako se kanim viati s tobom, neka onda
raskinem s njim.
- I to si uinila?
- Raskinula sam s njim. Samo tako. - Midori je stavila cigaretu Maribora u usta,
zaklonila je rukom i zapalila, te uvukla dim.
- Zato?
- Zato?! - vrisnula je. - Jesi li ti lud? Zna engleski konjunktiv, razumije
trigonometriju, moe itati Marxa, a ne zna odgovor na tako jednostavno pitanje?
Zato uope mora pitati? Zato prisiljava djevojku da takvo to kae? Ti mi se
svia vie nego on, to je sve. Voljela bih da sam se zaljubila u nekoga malo
zgodnijeg, naravno. Ali nisam. Zaljubila sam se u tebe!
Pokuao sam neto rei, ali osjeao sam kako mi rijei zastaju u grlu.
Midori je bacila cigaretu u lokvicu. - Daj molim te makni taj izraz s lica! Rasplakat
e me. Ne brini se, ja znam da ti voli drugu. Nita ne oekujem od tebe. Ali bar
me moe zagrliti. Ova dva mjeseca bilo mi je gadno.
Otvorio sam kiobran pa smo otili iza igraonice i vrsto se zagrlili. Naa tijela
uprla su se jedno o drugo, i usnice su nam se spojile. Miris kie lijepio se za
njezinu kosu i traper jaknu. Djevojaka tijela tako su meka i topla! Osjeao sam
kako se njezine grudi tiskaju o moja prsa kroz odjeu. Kad sam posljednji put
osjetio tjelesni dodir nekog ljudskog bia?

- Onaj dan kad sam te posljednji put vidjela, te veeri sam razgovarala s njim i
prekinuli smo - rekla je Midori.
- Volim te - rekao sam joj. - Iz dna due. Nikad te vie ne elim pustiti. Ali ja tu ne
mogu nita. Ne mogu napraviti taj potez.
- Zbog nje? Kimnuo sam glavom.
- Reci mi, jesi li spavao s njom?
- Jednom. Prije godinu dana.
- I od onda je nisi vidio?
- Jesam, dvaput. Ali nita nismo radili.
- Zato? Zar te ne voli?
- Teko je to rei - rekao sam. - Vrlo je komplicirano. I zbrkano. I traje ve jako
dugo. Ne znam vie to je to. A ne zna ni ona. Samo znam da imam odgovornost
kao ovjek, i ne mogu joj okrenuti lea. Tako mi se bar sada ini. ak i ako me ona
ne voli.
- Daj da ti samo jedno kaem, Vatanabe - rekla je Midori, prislanjajui obraz uz
moj vrat. - Ja sam prava, iva djevojka, u ilama mi kola prava, topla krv. Ti me
dri u naruju, i ja ti govorim da te volim. Spremna sam uiniti sve to mi ti
kae. Moda sam malo luda, ali dobra sam cura, i potena, i marljiva, i prilino
sam zgodna, imam lijepe cice, dobro kuham, a otac mi je ostavio zakladu. Hou
rei, sjajna sam prilika, zar ne? Ako me ti ne uzme, na kraju u otii nekamo
drugamo.
- Treba mi vremena - rekao sam. - Treba mi vremena da promislim i sve posloim
u glavi, da donesem odluku. Oprosti, ali to je sve to sada mogu rei.
- Da, ali ti mene zbilja voli iz dna due, zar ne? I nikad me vie ne eli pustiti, zar
ne?
- To sam rekao i to mislim.
Midori se odmaknula od mene s osmijehom na licu. - Dobro, ekat u! Vjerujem ti
- rekla je. - Ali kad me uzme, uzet e samo mene. I kad me dri u naruju, mislit
e samo na mene. Je li to jasno?
- Savreno sam razumio.
- Briga me to e mi uiniti, ali ne elim da me povrijedi. Toga mi je u ivotu
bilo dosta. Vie nego dosta. Sada elim biti sretna.
Privukao sam je blie i poljubio u usta.
- Baci taj prokleti kiobran i zagrli me objema rukama - vrsto! - rekla je.
- Ali bit emo mokri do gole koe!
- Pa to onda? Prestani razmiljati i vrsto me zagrli! Puna dva mjeseca ekam na
ovo!
Spustio sam kiobran i zagrlio je na kii. Jednolian um guma s autoceste omotao
nas je poput magle. Kia je padala bez prestanka, bez zvuka, natapajui njezinu i
moju kosu, i poput suza tekla niz nae obraze, po njezinoj traper jakni i mojoj utoj
najlonskoj vjetrovci, te se irila u tamnim mrljama.
- A da se vratimo pod krov? - pitao sam.
- Doi k meni. Nikoga nema doma. Ovako emo se oboje prehladiti.
- Istina je.
- Ovo je kao da smo upravo preplivali rijeku - rekla je Midori, smijeei se. -
Kakav dobar osjeaj!
Na odjelu rublja kupili smo povelik runik i naizmjence otili u zahod obrisati
kosu. Onda smo sjeli na podzemnu, i doplativi karte otili do njezina stana u
Miogadaniju. Pustila me da se istuiram prvi, a onda je otila i ona. Dok se moja
odjea suila, Midori mi je posudila da odjenem kupai ogrta, a ona se presvukla
u polo majicu i suknju. Sjeli smo za kuhinjski stol popiti kavu.
- Priaj mi o sebi - rekla je Midori.
- to o sebi?
- Hmm, ne znam, to mrzi?
- Piletinu i spolne bolesti i brijae koji previe govore.
- to jo?
- Samotne travanjske noi i ipkaste tabletie za telefon.
- to jo?
Odmahnuo sam glavom. - Niega se vie ne mogu sjetiti.
- Moj deko - hou rei, moj bivi deko - imao je gomilu stvari koje je mrzio.
Recimo, kad ja nosim prekratke suknje, ili kad puim, ili to se prebrzo napijem, ili
kad govorim gadosti, ili kada kritiziram njegove prijatelje. Dakle, ako ti se ita na
meni ne svia, samo reci, pa u vidjeti to mogu.
- Niega se ne mogu sjetiti - rekao sam nakon kraeg razmiljanja. - Nema niega.
- Zbilja?
- Svia mi se sve to obue, i svia mi se to ini i govori i kako hoda i kako se
napije. Sve.
- Hoe rei, zbilja sam u redu ovakva kakva sam?
- Ne znam kako bi se mogla promijeniti, pa si valjda dobra takva.
- Koliko me voli? - pitala je Midori.
- Dovoljno da se svi tigrovi na svijetu otope i postanu kao maslac - rekao sam.
- Ludnica - rekla je ona s notom zadovoljstva u glasu. - Bi li me opet zagrlio?
Legli smo u njezin krevet i zagrlili se, ljubei se dok nam je zvuk kie punio ui.
Onda smo razgovarali o svemu i svaemu, od nastanka svemira do vlastitih
sklonosti kad je rije o tvrdoi kuhanih jaja.
- Pitam se to mravi rade kad pada kia - rekla je Midori.
- Nemam pojma - rekao sam. - Oni su marljivi, pa vjerojatno tada iste kuu ili
rade inventuru.
- Ako su tako marljivi, zato ne evoluiraju? Isti su od pamtivijeka.
- Ne znam - rekao sam. - Moda im tjelesna graa nije pogodna za evoluciju - za
razliku od, recimo, majmuna.
- Hej, Vatanabe, puno ti stvari ne zna. Ja sam mislila da zna sve.
- Svijet je velik - rekao sam.
- Planine su visoke, a mora duboka - rekla je Midori. Gurnula mi je ruku ispod
kupaeg ogrtaa i napipala moj nabrekli penis. Progutavi knedlu, rekla je - Hej,
Vatanabe, alu na stranu, ovo nee ii. Ja nikad ne bih mogla primiti ovakvu
veliku, tvrdu stvar. Nema anse.
- ali se - rekao sam s uzdahom.
- Aha - rekla je ona, kikoui se. - Ne brini se. Sve e biti u redu. Sigurno e ui.
Ovaj, mogu li pogledati?
- Samo izvoli.
Midori se zavukla ispod pokrivaa i sveg me isprepipala, nategnula kou mog
penisa, odvagnula teinu mojih testisa na dlanu. Onda je provirila van i uzdahnula.
- Savreno! - rekla je. - Ne laskam ti! Stvarno mi je savren!
- Hvala - rekao sam osjeajui istu zahvalnost.
- Ali zbilja, Vatanabe, ti to ne eli raditi sa mnom, zar ne -dok sve to ne rijei?
- Nema anse da ne elim s tobom - rekao sam. - Toliko to elim da u poludjeti.
Ali to jednostavno ne bi bilo u redu.
- Kako si tvrdoglav! Da sam ja na tvome mjestu, jednostavno bih to uinila - a
onda bih poslije razmiljala.
- Je li?
- Samo se alim - rekla je Midori slabanim glasiem. - Vjerojatno ne bih ni ja, da
sam na tvome mjestu. I to volim kod tebe. To stvarno volim kod tebe.
- Koliko me voli? - pitao sam, ali nije odgovorila. Umjesto toga stisnula se uz
mene, prislonila mi usnice na bradavicu i poela micati ruku kojom mi je obujmila
penis. Prvo to mi je palo na pamet bilo je kako to ini sasvim drukije nego
Naoko. Obje su bile njene i divne, ali neto je tu bilo drukije, pa je ovo djelovalo
kao posve drukije iskustvo.
- Hej, Vatanabe, kladim se da misli na onu drugu curu.
- Ne mislim - slagao sam.
- Zbilja?
- Zbilja.
- Jer to bi mi zbilja bilo grozno.
- Ja ne mogu misliti ni na koga drugog - rekao sam.
- Hoe mi dirati grudi, ili dolje? - pitala je Midori.
- O, volio bih, ali radije ne. Ako uinimo sve to odjednom, bit e mi previe.
Midori je kimnula glavom i poela neto ukati pod pokrivaem, te svukla gaice
i prislonila ih uz vrak mog penisa.
- Moe svriti u njih - rekla je.
- Ali uprljat u ih.
- Daj prestani! Rasplakat e me - rekla je Midori, kao da je na rubu suza. - Samo
ih trebam oprati. Zato se nemoj suzdravati, svri kad god hoe. Ako se brine za
moje gaice, kupi mi nove. Ili nee moi svriti jer su moje?
- Ma kakvi - rekao sam.
- Hajde onda, idemo.
Kad sam svrio, Midori je paljivo razgledala moju spermu. - Uau, koliko toga
ima!
- Previe?
- Ma ne, ludice, u redu je. Samo ti svravaj koliko hoe - rekla je s osmijehom.
Onda me poljubila.
Naveer je Midori otila u kupnju i skuhala veeru. Jeli smo za kuhinjskim stolom,
tempuru i riu s grakom, i sve zalili pivom.
- Jedi puno da ima puno sperme - rekla je Midori. - Onda u ja biti ljubazna i
pomoi u ti da je se rijei.
- Hvala lijepa - rekao sam.
- Znam ja svakakve naine. Uila sam iz enskih asopisa dok smo jo imali
knjiaru. Jednom su imali specijalno izdanje o tome kako se brinuti oko mua da te
ne bi varao dok si trudna i ne moe se seksati. Ima gomila naina. Hoe da
iskuamo?
- Jedva ekam - rekao sam.
Nakon to sam se rastao od Midori, na postaji sam kupio novine, ali kad sam ih u
vlaku otvorio, shvatio sam da nemam ama ba nikakvu elju da ih itam, i zapravo
nisam ni shvaao to pie. Samo sam bio u stanju zuriti u nerazumljivu tiskanu
stranicu i pitati se to e mi se sada dogoditi, i kako e se stvari oko mene
promijeniti. Osjeao sam kako svijet svako malo podrhtava. Duboko sam
uzdahnuo i zamirio. to se tie onoga to sam toga dana uinio, ni najmanje se
nisam kajao; zasigurno sam znao da, kad bih sve morao ispoetka, ovaj bih dan
proivio na posve isti nain. vrsto bih grlio Midori na kinom krovu; smoio bih
se s njom do gole koe; i dopustio bih da me u krevetu prstima dovede do vrhunca.
U to nisam sumnjao. Volio sam Midori, i bio sam sretan to mi se vratila. Nas
dvoje moemo uspjeti, to je bilo sigurno. Kao to je sama Midori rekla, ona je
prava, iva djevojka kojoj ilama tee krv, i svoje je toplo tijelo predavala mome
naruju. To je bilo sve to sam mogao uiniti kako bih potisnuo snanu elju da je
skinem do gola, raskrilim njezino tijelo i utonem u njezinu toplinu. Nikako se
nisam mogao natjerati da je zaustavim jednom kad mi je uhvatila penis i poela
micati ruku. Htio sam da mi to ini, ona je to htjela, i bili smo zaljubljeni. Tko je to
mogao sprijeiti? Bila je to istina: volio sam Midori. I vjerojatno sam to ve neko
vrijeme znao. Samo sam jako dugo izbjegavao taj zakljuak.

Problem je bio u tome to takav razvoj dogaaja nikako nisam mogao objasniti
Naoko. To bi u svakom asu bilo dovoljno teko, ali sad kad je bila u ovakvom
stanju, nikako joj nisam mogao rei da sam se zaljubio u drugu djevojku. A osim
toga, ja sam jo volio Naoko. Koliko god uvrnuta ta ljubav bila, volio sam je.
Negdje u sebi jo sam uvao iroko, otvoreno prostranstvo, nedirnuto, samo za
Naoko. Mogao sam jedino napisati Reiko pismo i sve priznati, potpuno iskreno.
Kod kue sam sjeo na verandu, promatrao kako nona kia lije na vrt, i slagao
reenice u glavi. Onda sam otiao do stola i napisao pismo. Gotovo mi je
nepodnoljivo to ti sada moram pisati ovakvo pismo, poeo sam. Ukratko sam
opisao svoj odnos s Midori i objasnio to se toga dana dogodilo. Uvijek sam volio
Naoko, i jo je volim. Ali ovo to postoji izmeu Midori i mene na neki je nain
odlueno i konano. To ima neku neodoljivu snagu koja me vue u budunost.
Prema Naoko osjeam silno mirnu, njenu i istu ljubav, ali ono to osjeam prema
Midori posve je drukiji osjeaj. On samostalno stoji i hoda, ivi i die, vibrira i
drma same temelje moga bia. Ne znam to u. Zbunjen sam. Ne elim se
opravdavati, ali vjerujem da sam ivio to sam iskrenije mogao. Nikad nikome
nisam lagao, i godinama sam se trudio ne povrijediti ljude. No ipak sam se sada
naao u ovom labirintu koji me baca tamo-amo. Kako je to mogue? Ne mogu to
objasniti. Ne znam to da uinim. Moe li mi ti rei, Reiko? Samo se tebi mogu
obratiti za savjet. Te veeri poslao sam pismo preporuenom potom.

Reikin odgovor stigao je pet dana kasnije, s datumom 17. lipnja.

Da ponem s dobrim vijestima. Naoko se oporavlja mnogo bre nego to je itko
mogao oekivati. Jednom sam s njom razgovarala telefonom, i govorila je krajnje
lucidno. Moda e se ak ubrzo ovamo vratiti. A sad o tebi.
Mislim da sve shvaa preozbiljno. Divno je to voli nekoga, i ako je ta ljubav
iskrena, nitko se nee gubiti u labirintu. Mora imati vie vjere u sebe. Moj savjet
vrlo je jednostavan. Kao prvo, ako te ta Midori tako snano privlai, prirodno je da
si se u nju zaljubio. To moe zavriti dobro, a i ne mora. Ali takva je ljubav. Kad se
zaljubi, prirodno je da se preda. Tako ja mislim. To je jednostavno oblik
iskrenosti. Kao drugo, to se tie pitanja treba li spavati s Midori ili ne, to sam
mora odluiti. Ja tu nita ne mogu rei. Razgovaraj s Midori i doi do vlastitog
zakljuka, onako kako se tebi ini najbolje. Kao tree, nemoj to rei Naoko. Ako se
stvari razviju do te mjere da joj svakako bude morao rei, onda emo ti i ja
zajedno smisliti neki dobar plan. Zasad samo uti. Prepusti to meni. etvrta stvar
koju moram rei jest da si za Naoko bio takav izvor snage da ak i ako prema njoj
vie ne gaji ljubavne osjeaje, jo joj umnogome moe pomoi. Dakle, ne mozgaj
o tome i ne razbijaj glavu na taj svoj superozbiljan nain. Svi mi (a pod time
mislim svi, i normalni i ne tako normalni) nesavrena smo ljudska bia koja ive u
nesavrenu svijetu. Ne ivimo s mehanikom preciznou bankovnog rauna niti
mjerimo svoje linije i kutove ravnalima i kutomjerima. Imam li pravo? Meni se
ini da je ta Midori sjajna cura. Ve iz tvog pisma razumijem zato te privukla. A
razumijem i zato te privlai Naoko. U tome nema niega grenog. Takve se stvari
stalno dogaaju u ovom naem velikom svijetu. To je kao da amcem isplovi na
prekrasno jezero po divnom danu, i misli kako su i nebo i jezero divni. Dakle,
prestani se gristi. Stvari e se razviti onako kako se moraju razviti ako im dopusti
da idu svojim prirodnim tokom. Koliko god se ti trudio, ljudi e biti povrijeeni
kada za to doe vrijeme. Takav je ivot. Znam da zvuim kao da govorim s
propovjedaonice, ali vrijeme je da naui tako ivjeti. Previe se trudi prilagoditi
ivot svojim idejama. Ako ne eli zavriti u ludnici, mora se malo vie otvoriti i
prepustiti se prirodnom toku ivota. Ja sam obina nemona i nesavrena ena, ali
svejedno katkad pomislim kako ivot moe biti prekrasan! Vjeruj mi, to je istina!
Dakle, prestani s time to sada radi i budi sretan. Potrudi se da bude sretan!
Ne moram ni rei da mi je ao to ti i Naoko niste doekali sretan kraj. Ali tko
moe rei to je najbolje? Zato treba zgrabiti svaku ansu za sreu koja se ukae, i
ne brinuti se previe za druge. Iskustvo mi govori da u ivotu ne dobijemo vie od
dvije-tri takve anse, i ako ih propustimo, kajat emo se do kraja ivota.
Svaki dan sviram gitaru, ni za koga posebno. ini mi se malo besmisleno. Ne
volim ni mrane, kine noi. Nadam se da u opet imati priliku svirati gitaru i jesti
groe u sobi s tobom i Naoko. No, dobro, do tada... Reiko Iida.

11

Reiko mi je pisala nekoliko puta nakon Naokine smrti. Nisam ja kriv, rekla je.
Nitko nije kriv, kao to se nikoga ne moe kriviti ni za kiu. Ali nisam joj
odgovorio. to sam mogao rei? emu bi to sluilo? Naoko vie nije bilo na
ovome svijetu; postala je tek aica pepela.
Naoko je pokopana krajem kolovoza u Kobeu, u krugu obitelji, a kad je sprovod
zavrio, vratio sam se u Tokio. Stanodavcu sam rekao da me neko vrijeme nee
biti, a efu u talijanskom restoranu da se neu vraati na posao. Midori sam
napisao kratku poruku: zasad joj nita ne mogu rei, ali nadam se da e me jo
malo ekati. Idua tri dana proveo sam u kinima, a kad sam pogledao sve nove
filmove u Tokiju, spakirao sam ruksak, uzeo iz banke svu uteevinu, otiao na
postaju induku i sjeo na prvi ekspresni vlak koji je odlazio iz grada.
Kamo sam sve putovao ne mogu se sjetiti. Dosta se jasno sjeam prizora, zvukova
i mirisa, ali imena gradova nekamo su nestala, kao i svako poimanje redoslijeda u
kojemu sam putovao od mjesta do mjesta. Iao bih od grada do grada vlakom ili
autobusom, ili bih stopirao kamione, vreu za spavanje irio sam na praznim
parkiralitima, postajama, parkovima, na obali rijeka ili mora. Jednom sam ih
nagovorio neka me puste da prespavam u kutu mjesne policijske postaje, a drugi
put spavao sam kraj groblja. Nisam mario gdje spavam, dokle god nikome nisam
smetao i dok sam u vrei za spavanje mogao ostati koliko elim. Iscrpljen od hoda,
upuzao bih u nju, sasuo u grlo malo jeftinog viskija i vrsto zaspao. U ljubaznim
gradovima ljudi su mi davali hranu i tablete protiv komaraca, a u ne tako ljubaznim
pozvali bi policiju da me najuri iz parka. Meni je bilo svejedno. Samo sam htio
spavati u nepoznatim gradovima.
Kad bi mi ponestalo novca, nekoliko bih dana radio kao nadniar dok ne bih
zaradio koliko mi treba. Za mene je uvijek bilo posla. Iao sam od grada do grada,
bez ikakva odredita na umu. Svijet je bio velik, pun udnih stvari i neobinih
ljudi. Jednom sam nazvao Midori jer sam joj morao uti glas.
- Semestar je odavno poeo, zna - rekla je. - Na nekim kolegijima ve trae eseje.
to kani? Shvaa li da te nema ve cijela tri tjedna? Gdje si? Sto radi?
- Oprosti, ali ne mogu se vratiti u Tokio. Ne jo.
- I to je sve to e mi rei?
- Sada ti zbilja nemam vie to rei. Moda u listopadu... Midori je poklopila bez
rijei.
Nastavio sam putovati. Svako malo odsjeo bih u nekom jeftinom prenoitu da se
okupam i obrijem. Ono to sam vidio u zrcalu izgledalo je strano. Sunce mi je
isuilo kou, oi su mi bile upale, na obrazima sam imao mrlje i posjekotine.
Izgledao sam kao da sam upravo ispuzao iz neke pilje, ali to sam ipak bio ja. To
sam bio ja. Tada sam ve putovao obalom, to sam dalje mogao od Tokija - moda
sam bio u Totoriju ili na skrivenoj strani Hjoga. Bilo je lako sam hodati obalom
mora. Uvijek sam u pijesku mogao nai udobno mjesto za spavanje. Zapalio bih
vatru od naplavljenog drva i ispekao malo suhe ribe koju bih kupio od mjesnog
ribara. Onda bih progutao malo viskija i sluao valove, mislei na Naoko. Bilo je
previe udno misliti da je mrtva i vie nije dio ovoga svijeta. Nisam mogao
usvojiti tu istinu. Nisam to mogao povjerovati. uo sam kako se u poklopac
njezina lijesa zabijaju avli, ali jo se nisam priviknuo na pomisao da se vratila u
nitavilo. Ne, njezina slika jo je bila previe iva u mome sjeanju. Jo sam je
vidio kako ustima obuhvaa moj penis, kako joj kosa pada po mome trbuhu. Jo
sam osjeao njezinu toplinu, njezin dah, i onaj bespomoni trenutak kad nisam
mogao nita drugo nego svriti. Svega sam se toga sjeao jasno kao da se dogodilo
prije pet minuta, i bio sam siguran da je Naoko jo kraj mene, da mogu samo
ispruiti ruku i opipati je. Ali ne, ona nije bila ondje; njezina put na ovome svijetu
vie nije postojala. Onih noi kad nisam mogao spavati pred oi su mi se vraali
prizori s Naoko. Nikako ih nisam mogao potisnuti. U meni se naguralo previe
uspomena na nju, i im bi jedna od njih pronala i najmanju pukotinu, ostale bi
nezadrivo pokuljale van, nalik na nezaustavljivu bujicu: Naoko u utoj kabanici
kako onoga kinog jutra isti ptinjak i nosi vreu s hranom; uruena roendanska
torta i onaj osjeaj kad su Naokine suze promoile moju koulju (da, i tada je
kiilo); Naoko kako hoda kraj mene u zimskom kaputu od kamelhara; Naoko kako
dira kopu za kosu koju je uvijek nosila; Naoko kako me netremice gleda onim
svojim nevjerojatno bistrim oima; Naoko kako sjedi na kauu, nogu podvuenih
ispod plave spavaice, brade naslonjene na koljena. Uspomene bi me estoko
preplavile nalik na valove nadolazee plime, i otplavile moje tijelo na neko
nepoznato novo mjesto - mjesto gdje ive mrtvi. Ondje je ivjela Naoko, pa sam
mogao s njom razgovarati i drati je u naruju. Na tome mjestu smrt nije bila
presudni element kojim je zavravao ivot. Ondje je smrt bila tek jedan od mnogih
elemenata od kojih se sastojao ivot. Ondje je Naoko ivjela sa smrti unutar sebe.
A meni je rekla: "Ne brini se, to je samo smrt. Nemoj da ti smeta."

Na tome udnom mjestu nisam osjeao tugu. Smrt je bila smrt, a Naoko Naoko. "U
emu je problem?" pitala me s plahim osmijehom. "Ja sam tu, zar nisam?" Njezine
dobro poznate male kretnje blaile su moje srce nalik na iscjeljujui balzam. "Ako
je ovo smrt," pomislio sam, "onda smrt i nije tako loa." "Istina je," rekla je Naoko,
"smrt nije bogzna to. To je samo smrt. Ovdje mi je sve tako lako." Naoko mi je
govorila u intervalima izmeu udara tamnih valova.
No na kraju bi se plima povukla, a ja bih ostao na plai sam, bespomoan, nisam
mogao ii nikamo; tuga bi me obavila dubokom tamom, a onda bi potekle i suze.
Manje sam osjeao da plaem, a vie da iz mene suze cure same, nalik na znoj.
Iz Kizukijeve smrti nauio sam jedno, i vjerovao sam da je ta spoznaja postala dio
mene u obliku filozofije: "Smrt postoji, ne kao suprotnost ivotu, nego kao njegov
sastavni dio."
ivei svoj ivot mi hranimo smrt. Premda istina, bila je to samo jedna od istina
koje moramo nauiti. Iz Naokine smrti nauio sam ovo: nijedna istina ne moe
izlijeiti tugu koju osjeamo kad izgubimo voljenu osobu. Nikakva istina, nikakva
iskrenost, nikakva snaga, nikakva ljubaznost tu tugu ne mogu izlijeiti. Samo
moemo do kraja izdrati tu tugu, i neto iz nje nauiti, ali ono to nauimo nee
nam pomoi da se suoimo s iduom tugom koja e nas zadesiti bez upozorenja.
Sluajui nou valove, oslukujui um vjetra, dan za danom ja sam mislio takve
misli. S naprtnjaom na leima i pijeskom u kosi, kretao sam se sve dalje na zapad,
ivei od viskija, kruha i vode.

Jedne vjetrovite veeri, dok sam leao umotan u vreu za spavanje, i plakao, uz
neku brodsku olupinu, kraj mene je proao mladi ribar i ponudio mi cigaretu.
Primio sam je i prvi put zapalio u vie od godinu dana. Pitao me zato plaem, i
gotovo refleksno rekao sam mu da mi je umrla mati. Ne mogu podnijeti tu tugu,
rekao sam mu, pa sam krenuo na put. Izrazio mi je duboku suut i iz kue donio
veliku bocu sakea, te dvije ae. Vjetar je brisao preko pjeskovite plae, a mi smo
sjedili i pili. Rekao mi je da je i sam u esnaestoj godini izgubio majku. Nikad
zdrava, iscrpla se radei od jutra do mraka. Sluao sam ga samo napola, pijuckajui
ake i svako malo protisnuvi neto u znak odgovora. Osjeao sam se kao da
sluam priu iz nekog dalekog svijeta. to on to govori, k vragu, pitao sam se, i
najednom me preplavio estoki gnjev: dolo mi je da ga zadavim. Koga briga za
tvoju majku? Ja sam izgubio Naoko! Njezina prekrasna put sad je nestala s ovog
svijeta! Kog mi vraga govori o svojoj jebenoj majci?!

Ali moj gnjev nestao je jednako brzo kako se razbuktao. Sklopio sam oi i nastavio
odsutno sluati beskrajnu ribarevu priu. Naposljetku me upitao jesam li jeo.
Nisam, rekao sam, ali u ruksaku imam kruha i sira, jednu rajicu i komadi
okolade. Sto sam ruao, pitao me. Kruh i sir, rajicu i okoladu, odgovorio sam. -
ekaj tu - rekao je on i otrao. Pokuao sam ga zaustaviti, ali odjurio je u mrak ne
osvrui se. Mogao sam samo nastaviti piti ake. Po obali su bili razbacani
komadii papira od petardi koje je netko ispalio na pijesku, a valovi su udarali o
alo uz divlju riku. Maui repom, priao mi je mrav pas i stao njukati oko moje
logorske vatrice ne bi li naao to za jelo, ali na kraju je odustao i otiao dalje.
Mladi ribar vratio se pola sata kasnije s dvije kutije suija i novom bocom sakea.
Gornju kutiju neka pojedem odmah jer u njoj ima ribe, a u donjoj su samo rolice
norija i prene opne tofua, pa e potrajati cijeli dan sutra. Napunio nam je ae
sakeom iz nove boce. Zahvalio sam mu i sam pojeo sve iz gornje kutije, premda je
tu bilo i vie nego dovoljno hrane za dvojicu. Kad vie nismo mogli piti ake,
ponudio mi je da prespavam kod njega, ali kad sam rekao da bih radije spavao sam
na obali, nije navaljivao. Ustajui, iz depa je izvadio smotanu novanicu od 5.000
jena i gurnuo mi je u dep na koulji.
- Uzmi - rekao je - kupi si neto zdravo za jelo. Izgleda grozno. - Rekao sam da je
za mene uinio i vie nego dovoljno i da ne mogu primiti jo i novac, ali nije ga
htio uzeti natrag. - Nije to novac - rekao je - to su moji osjeaji. Ne misli previe o
tome, samo uzmi. - Mogao sam mu samo zahvaliti i primiti novac.

Kad je otiao, najednom sam se sjetio svoje nekadanje djevojke, one s kojom sam
prvi put spavao u zavrnom razredu srednje kole. Proli su me trnci kad sam
shvatio kako sam se runo ponio prema njoj. Jedva da sam i pomislio na njezine
misli i osjeaje, ili na bol koju sam joj nanio. Bila je tako draga i blaga, ali ja sam
tada njezinu dobrotu uzeo zdravo za gotovo, i uope nisam o tome dalje razmiljao.
Sto li ona sada radi, pitao sam se. I je li mi oprostila?
Preplavio me val munine, i povraao sam kraj starog broda. Glava me boljela od
previe sakea, i osjeao sam se loe jer sam lagao ribaru i uzeo njegov novac.
Vrijeme mi je da odem u Tokio, odluio sam; ne mogu ovako dovijeka. Ugurao
sam vreu za spavanje u ruksak, provukao ruke kroz remene i otpjeaio do mjesne
eljeznike postaje. ovjeku na blagajni rekao sam da elim to prije stii u Tokio.
Provjerio je red vonje i rekao da ujutro mogu stii do Osake ako budem presjedao
s jednog nonog vlaka na drugi, a odatle mogu superbrzim vlakom. Zahvalio sam
mu i novanicom od 5.000 jena koju mi je dao ribar kupio kartu za Tokio. Dok sam
ekao vlak, kupio sam novine i provjerio koji je datum: 2. listopada 1970. Dakle,
putovao sam cijeli mjesec. Znao sam da je vrijeme za povratak u stvarni svijet.

Mjesec dana putovanja nije me ni obodrilo, niti ublailo udarac koji mi je nanijela
Naokina smrt. U Tokio sam stigao u priblino istom stanju kao to sam i otiao.
Nisam se ak ni mogao natjerati da nazovem Midori. to sam joj mogao rei?
Kako bih poeo? "Sad je sve gotovo, ti i ja moemo biti sretni zajedno"? Ne, to
nije dolazilo u obzir. No kako god ja to izrekao, injenice su bile iste: Naoko je
mrtva, a Midori je jo tu. Naoko je sada bila hrpica bijelog pepela, a Midori
ljudsko bie koje ivi i die.
Preplavio me osjeaj da sam neto oskvrnuo. Premda sam se vratio u Tokio,
danima sam bio zatvoren u svojoj sobi. Pamenje mi je i dalje bilo prikovano za
mrtve, a ne za ive. Sobe koje sam u njemu odvojio za Naoko bile su zamraene,
pokustvo prekriveno bijelim prevlakama, prozorske daske pranjave. Vei dio
dana provodio bih u tim sobama. I mislio sam na Kizukija. "Dakle, napokon si
uzeo Naoko", uo sam sebe kako mu govorim. "No, dobro, ionako je bila tvoja.
Sad je moda ondje gdje joj je mjesto. Ali na ovome svijetu, na ovome
nesavrenom svijetu koji pripada ivima, ja sam za nju uinio sve to sam mogao.
Pokuao sam izgraditi novi ivot za nas dvoje. Ali pusti sada to, Kizuki. Dajem ti
je. Tebe je, ipak, izabrala. Objesila se u umi mranoj kao dubine njezina srca.
Jednom davno ti si u svijet mrtvih odvukao dio mene, a sad je Naoko u taj svijet
odvukla jo jedan dio mene. Katkad se osjeam kao kustos u muzeju - u golemom,
praznom muzeju, u koji nitko nikada ne zalazi, a ja ga uvam, ni za koga osim za
sebe."

etvrti dan po mome povratku u Tokio dobio sam pismo od Reiko. Preporueno.
Bila je to jednostavna poruka: Ve tjednima ne mogu stupiti u kontakt s tobom, pa
se brinem. Molim te nazovi me. U devet ujutro i devet naveer ekat u kraj
telefona. Nazvao sam je te veeri u devet. Reiko se javila im je prvi put
odzvonilo.
- Jesi li dobro? - pitala je.
- Manje-vie - rekao sam.
- Smijem li te prekosutra posjetiti?
- Posjetiti? Misli, ovdje u Tokiju?
- Upravo tako. elim da porazgovaramo.
- Odlazi iz sanatorija?
- Jedino tako te mogu posjetiti, zar ne? U svakom sluaju, i vrijeme mi je da odem.
Ovdje sam ipak ve osam godina. Budu li me jo drali, poet u trunuti.
Bilo mi je teko progovoriti. Nakon krae utnje Reiko je nastavila - Bit u u
superbrzom vlaku u 15.20, prekosutra. Hoe li me doekati na postaji? Jo se
sjea kako izgledam? Ili te vie ne zanimam sad kad je Naoko mrtva?
- Ni govora - rekao sam. - Vidimo se na postaji u Tokiju prekosutra u 15.20.
- Lako e me prepoznati. Ja u biti stara gospoa koja nosi kutiju za gitaru. Takvih
nema ba mnogo.
I doista, lako sam u guvi uoio Reiko. Imala je muki sako od tvida, bijele hlae i
crvene tenisice. Kosa joj je bila kratka kao i uvijek, a okolo su joj kao i obino
strili uperci. U desnoj ruci imala je smei konati koveg, a u lijevoj crnu kutiju
za gitaru. im me ugledala srdano mi se i naborano nasmijeila, i ja sam se
zatekao kako joj uzvraam irokim osmijehom. Uzeo sam njezin koveg pa smo
otpjeaili do vlaka za zapadna predgraa.
- Hej, Vatanabe, koliko ve ima tu stranu facu? Ili se to danas u Tokiju tako nosi?
- Malo sam putovao, stalno sam jeo smee - rekao sam. - Kako ti se svidio
superbrzi vlak?
- Uasan je! - rekla je. - Ne moe otvoriti prozore. Htjela sam kupiti lunch-paket u
nekom bifeu na postaji.
- Prodaju ih u vlaku, zna.
- Da, bezobrazno skupe plastine sendvie. To ne bi pojeo ni pas s maslom. Meni
su se uvijek sviali rukovi na postaji Gotenba.
- Nekada davno, prije superbrzog vlaka.
- Pa, i ja potjeem iz davnina otprije superbrzog vlaka!
U vlaku za Kiidodi Reiko je kroz prozor promatrala krajolik Musaina
zainteresirano kao turist.
- Je li se jako promijenilo u ovih osam godina? - pitao sam.
- Ti ne zna to ja sada osjeam, zar ne, Vatanabe?
- Ne, ne znam.
- Bojim se - rekla je. - Toliko se bojim da bih mogla isti as poludjeti. Ne znam to
bih trebala uiniti ovako izbaena van u svijet, sama. - Zastala je. - Sluaj, "isti as
poludjeti". Zgodan izraz, zar ne?
Nasmijeio sam se i primio je za ruku. - Ne brini se - rekao sam. - Bit e ti dobro.
I dovde te dovela vlastita snaga.
- Nije me moja snaga izvukla odande - rekla je Reiko. - Nego Naoko i ti. Nisam
mogla izdrati bez Naoko, i morala sam doi u Tokio kako bih razgovarala s
tobom. To je sve. Da se nita nije dogodilo, vjerojatno bih cijeli ivot provela
ondje.
Kimnuo sam.
- to namjerava raditi odsad pa nadalje? - pitao sam Reiko.
- Idem u Asahikavu - rekla je. - Gore, u divljinu Hokaida! Moja stara prijateljica s
fakulteta ondje ima glazbenu kolu, i ve dvije-tri godine me moli da joj
pomognem. Rekla sam joj da je ondje prehladno za mene. Hou rei, napokon
izaem na slobodu, i sad bih trebala ii u Asahikavu? Teko se uzbuditi oko takvog
mjesta - to je neka rupa.
- Nije tako strano - rekao sam ja, smijui se. - Bio sam ondje. Nije lo gradi. Ima
posebnu atmosferu.
- Siguran si?
- Apsolutno. Mnogo bolje nego da ostane u Tokiju.
- No, dobro - rekla je. - Ionako nemam kamo, a stvari sam ve poslala. Hej,
Vatanabe, obeaj da e me doi posjetiti u Asahikavu.
- Naravno da hou. Ali mora li ii odmah? Ne moe malo ostati u Tokiju?
- Voljela bih se zadrati koji dan, ako mogu. Mogu prespavati kod tebe? Neu ti
smetati.
- Nema problema - rekao sam. - Imam veliku garderobu u kojoj mogu spavati, u
vrei za spavanje.
- Ne mogu ti to uiniti.
- Ne, zbilja. Garderoba je golema.
Reiko je ritmino tapkala po kutiji za gitaru koju je drala meu nogama. -
Vjerojatno u se morati malo prilagoditi prije nego odem u Asahikavu.
Jednostavno nisam naviknuta na vanjski svijet. Mnogo stvari ne razumijem pa sam
napeta. Moe li mi malo pomoi? Samo tebe mogu pitati.
- Uinit u sve to mogu da ti pomognem - rekao sam.
- Nadam se da ti ne ometam planove - rekla je.
- Nemam nikakve planove koje ti moe omesti - rekao sam.
Pogledala me i blago iskrivila krajeve usnice u osmijeh, ali nije rekla nita.
Ostatak puta do postaje Kiidodi govorili smo malo, kao i u autobusu do moje
kue. Razmijenili smo nekoliko nasuminih komentara o promjenama u Tokiju,
Reikinu boravku na Glazbenoj akademiji i mojem putu u Asahikavu, ali o Naoko
nismo govorili. Prolo je deset mjeseci otkako sam posljednji put vidio Reiko, ali
dok sam hodao kraj nje osjeao sam se neobino smiren i utjeen. Poznat mi je taj
osjeaj, mislio sam, a onda mi je palo na pamet da sam se tako osjeao dok sam
hodao ulicama Tokija s Naoko. I kao to smo Naoko i ja dijelili mrtvog Kizukija,
Reiko i ja dijelili smo mrtvu Naoko. Zbog te pomisli nisam mogao dalje
razgovarati. Reiko je jo neko vrijeme govorila, ali kad je shvatila da ja nita ne
govorim, i ona je uutjela. U autobusu nismo progovorili ni rije.

Bilo je to jedno od onih ranih jesenskih popodneva kad je svjetlost otra i jasna,
ba kakva je bila godinu dana ranije, kad sam posjetio Naoko u Kjotu. Oblaci su
bili bijeli i uski kao kosti, nebo prostrano i visoko. Miris povjetarca, dubina svjetla,
siuni cvjetii u travi, fina jeka koja je pratila zvukove: sve mi je to govorilo da je
jesen opet tu, i da se razdaljina izmeu mene i mrtvih sa svakim ciklusom
godinjih doba poveava. Kizukiju je jo bilo sedamnaest, a Naoko dvadeset i
jedna: zauvijek.
- O, koliko mi je lake kad sam na ovakvu mjestu! - rekla je Reiko, osvrui se oko
sebe kad smo sili s autobusa.
- Jer nema niega - rekao sam.
Dok sam je kroz stranja vrata i vrt vodio do svoje kuice, Reiko se dojmilo sve to
bi ugledala.
- Ovo je fantastino! - rekla je. - Sam si izradio te police i stol?
- Aha - rekao sam, nalijevajui nam aj.
- Oito si vjet s rukama. I kako ti je sve uredno!
- Smeekouljaev utjecaj - rekao sam. - Pretvorio me u manijaka. Ali gazda se ne
ali.
- Joj, tvoj gazda! Trebala bih mu se predstaviti. Ono je njegova kua, na drugoj
strani vrta?
- Predstaviti? Zato?
- Kako to misli "zato"? Neka stara udakinja pojavi se kod tebe i pone svirati
gitaru, to e ovjek misliti? Bolje odmah poeti ispravno. ak sam mu donijela
kutiju slatkia.
- Vrlo lukavo - rekao sam.
- Ta ti mudrost dolazi s godinama. Rei u mu da sam ti teta s majine strane, da
sam te dola posjetiti iz Kjota, zato mi ne proturjei. U ovakvim sluajevima
razlika u godinama dobro doe. Nitko nee posumnjati.
Reiko je iz torbe uzela kutiju slatkia i smjerno se otila upoznati. Ja sam sjedio na
verandi, ispijao jo jednu alicu aja i igrao se s makom. Prolo je dvadeset
minuta, a kad se Reiko napokon vratila, iz torbe je izvukla limenku riinih krekera
i rekla da je to dar za mene.
- O emu ste tako dugo razgovarali? - pitao sam, vaui kreker.
- O tebi, naravno - rekla je Reiko, grlei maku i trljajui obraz o nju. - Kae da si
vrlo pristojan mladi, ozbiljan student.
- Sigurna si da je mislio na mene?
- Ni najmanje ne sumnjam da je mislio na tebe - rekla je, smijui se. A onda je
uoila moju gitaru, uzela je, utimala, i odsvirala Desafinado Antonija Carlosa
Jobima. Ve mjesecima nisam uo Reikinu gitaru, pa me preplavio onaj stari
osjeaj topline.
- Vjeba gitaru? - pitala je.
- Leala je u gazdinom spremitu pa sam je posudio, i svako malo neto drndam po
njoj. To je sve.
- Poslije u te poduiti. Potpuno besplatno. - Reiko je spustila gitaru i skinula sako
od tvida. Sjedila je naslonjena na stup verande i puila cigaretu. Na sebi je imala
kariranu koulju od madrasa kratkih rukava.
- Lijepa koulja, zar ne? - pitala je.
- Lijepa je - rekao sam. Koulja je zbilja bila zgodna, sa zanimljivim uzorkom.
- Naokina je - rekla je Reiko. Sigurno nisi znao da nosimo istu veliinu. Posebice
kad je tek dola u sanatorij. Poslije se malo udebljala, ali jo smo nosile otprilike
isti broj: bluze, hlae, cipele, eire. Nismo mogle dijeliti jedino grudnjake. Ja
nemam praktiki nita. Pa smo uvijek razmjenjivale odjeu. Zapravo, to je bilo vie
kao zajednika imovina.

Sad kad je to spomenula, uvidio sam da je Reiko graena gotovo identino kao
Naoko. Zbog oblika njezina lica i njenih tankih ruku i nogu uvijek sam imao dojam
da je sitnija i mravija nego Naoko, ali zapravo je bila iznenaujue vrste grae.
- I sako i hlae su njeni - rekla je Reiko. - Sve je njeno. Smeta ti to me vidi u
njenim stvarima?
- Nimalo - rekao sam. - Siguran sam da bi Naoko bilo drago da netko nosi njezinu
odjeu - posebice ti.
- udno je to - rekla je Reiko, pucnuvi tiho prstima. - Naoko nije ostavila nikakvu
oporuku - osim za odjeu. Nakrabala je reenicu na notesu na stolu. "Neka svu
moju odjeu dobije Reiko." Ba je bila udna, zar ne? Zato bi se brinula ba za
odjeu dok se spremala umrijeti? Koga briga za odjeu? Sigurno je imala gomilu
drugih stvari koje je htjela rei.
- Moda nije - rekao sam.
Odbijajui dim cigarete, Reiko kao da je utonula u misli. A onda je rekla
- eli uti cijelu priu, od poetka do kraja, zar ne?
- elim - rekao sam. - Molim te, reci mi sve.
- Pretrage u bolnici u Osaki pokazale su da se Naokino stanje popravlja, ali da bi
trebala ondje ostati malo dulje kako bi mogli nastaviti s intenzivnom terapijom, u
cilju dugoronog oporavka. To sam ti rekla i u pismu - onome koje sam ti poslala
oko desetog kolovoza.
- Da. Proitao sam to pismo.
- Pa, 24. kolovoza nazvala me Naokina majka i pitala smije li me Naoko posjetiti u
sanatoriju. Naoko je htjela spakirati stvari koje je ostavila kod mene, i kako me
neko vrijeme nee moi viati, htjela je sa mnom razgovarati, moda ak i
prespavati u naem stanu. Rekla sam da moe. J ja sam nju jako htjela vidjeti i
razgovarati s njom. I tako su idueg dana, dvadeset i petog, stigle Naoko i njena
majka, taksijem. Nas tri zajedno smo radile, pakirale Naokine stvari i brbljale.
Kasnije popodne Naoko je rekla da mama moe ii doma, ona je dobro, pa su
pozvali taksi i mama je otila. Uope se nismo brinuli jer je Naoko bila izvrsno
raspoloena. Zapravo, dotad sam bila jako zabrinuta. Oekivala sam da e biti
potitena, iscrpljena, mrava. Hou rei, znam koliko pretrage, terapija i ostalo u
takvim bolnicama znaju izmoriti ovjeka, pa sam zbilja dvojila kako e proi
posjet. Ali im sam je ugledala, odmah sam se uvjerila da je dobro. Izgledala je
mnogo zdravije nego to sam oekivala, smijala se, alila i govorila mnogo
normalnije nego kad smo je posljednji put vidjeli. Bila je kod frizera i sad se
hvalila novom frizurom. Pa sam pomislila da nema mjesta brizi, ak i ako joj
mama ode i ostavi nas same. Naoko mi je rekla kako e ovaj put dopustiti tim
bolnikim doktorima da je jednom zauvijek izlijee, a ja sam rekla da bi to
vjerojatno bilo najbolje. I tako smo nas dvije izale u etnju, i sve smo vrijeme
razgovarale, uglavnom o budunosti. Naoko mi je rekla kako bi jako voljela da nas
dvije izaemo iz sanatorija i negdje zajedno ivimo.
- Da zajedno ivite? Ti i Naoko?
- Tako je - rekla je Reiko slegnuvi ramenima. - Ja sam joj rekla da meni to
odgovara, ali to s Vatanabeom? A ona je rekla:
"Ne brini se, ja u s njim sve urediti." To je sve. Onda je govorila gdje emo ivjeti
i to emo raditi, takve stvari. Nakon toga otile smo u ptinjak i igrale se s
pticama.
Uzeo sam pivo iz hladnjaka i otvorio ga. Reiko je zapalila jo jednu cigaretu, a na
krilu joj je mirno spavala maka.
- Ta cura sve je bila smislila. Sigurna sam da je zato bila puna energije,
nasmijeena i onako ila. Moralo joj je to biti silno olakanje kad je smislila to e
tono uiniti. Zavrile smo s pretresanjem njenih stvari, a ono to joj nije trebalo
spalile smo u metalnoj bavi u vrtu: biljenicu koja joj je sluila kao dnevnik i sva
pisma koja je primala. I tvoja pisma. To mi je bilo malo udno, pa sam je pitala
zato pali takve stvari. Hou rei, uvijek je pomno spremala tvoja pisma na sigurno
mjesto i stalno ih itala. Rekla je: "Rjeavam se svega iz prolosti da se mogu
ponovno roditi u budunosti." Pa, ja sam joj povjerovala na rije. A to je u neku
ruku i logino. Sjeam se da sam pomislila koliko elim da ozdravi i bude sretna.
Toga dana bila je tako draesna i ljupka: da si je samo vidio!
- Kad je to bilo gotovo, otile smo u blagovaonicu na veeru, ba kao neko. Onda
smo se okupale, a ja sam otvorila bocu dobrog vina koje sam uvala za posebne
prilike kao to je ta, pa smo pile, a ja sam svirala gitaru. Beatlese, kao i uvijek,
Norveku umu, Michelle, njezine omiljene pjesme. Obje smo se osjeale dosta
dobro. Ugasile smo svjetlo, skinule se i legle u krevet. No je bila uasno sparna.
Prozori su nam bili irom otvoreni, ali nije bilo ni daka vjetra. Vani je bilo mrano
kao u rogu, skakavci su kriali, a miris ljetne noi bio je tako teak da je u sobi bilo
teko disati. A onda je najednom Naoko poela govoriti o tebi - o onoj noi kad je
spavala s tobom. Do u najsitnije detalje. Kako si joj skinuo odjeu, kako si je dirao,
kako je osjetila da je vlana, kako si uao u nju, kako je bilo divno: sve mi je to
ivo i detaljno opisala. Pa sam je pitala: zato mi to sada govori, odjednom? Hou
rei, do tada mi nikad nije otvoreno govorila o seksu. Naravno, imale smo otvorene
razgovore o seksu u okviru terapije, ali bilo joj je neugodno ii u detalje. A sad je
nisam mogla zaustaviti. Bila sam okirana.
- Rekla mi je: "Ne znam, jednostavno mi se o tom razgovara. Prestat u ako ti se ne
slua." "Ne", rekla sam, u redu je. "Ako o neemu mora govoriti, najbolje je da
sve istrese. Sluat u to god mi eli rei."
- Tako da je nastavila s priom: "Kad je uao u mene, nisam mogla vjerovati koliko
boli. To mi je ipak bilo prvi put. Bila sam tako vlana da je odmah skliznuo unutra,
ali svejedno mi se u mozgu zamrailo - toliko je boljelo. Gurnuo ga je to je dublje
mogao, mislila sam, ali onda mi je digao noge i uao jo dublje. Od toga su mi
cijelim tijelom proli srsi, kao da se namaem u ledenoj vodi. Ruke i noge su mi
utrnule, a kroz mene je proao val hladnoe. Nisam znala to se dogaa. Mislila
sam da u toga asa umrijeti, ali bilo mi je svejedno. Ali on je shvatio da me boli,
pa se prestao micati, i dok je jo bio duboko u meni poeo me posvuda ljubiti -
kosu, vrat, grudi - i to dugo, dugo. Malo pomalo u moje tijelo vratila se toplina, i
onda se vrlo polako poeo micati. O, Reiko, bilo je tako divno! inilo mi se da e
mi se mozak rastopiti. Htjela sam zauvijek tako ostati, zauvijek leati u njegovu
naruju, do kraja ivota. Tako je bilo prekrasno."
- Pa sam je onda pitala: "Ako je bilo tako prekrasno, zato nisi ostala s Vatanabeom
i nastavila to initi svaki dan?" Ali ona je rekla: "Ne, Reiko, znala sam da se to vie
nikad nee dogoditi. Znala sam da je to neto to e mi doi jednom, i otii, i nikad
se nee vratiti. To se dogaa jednom u ivotu. Nikad prije nisam osjetila tako
neto, a ni ikad poslije. Nikad nisam osjetila da to elim ponovno raditi, i nikad
vie nisam bila tako vlana."
- Ja sam joj, naravno, objasnila da se to esto dogaa mladim enama i da u veini
sluajeva proe s godinama. Napokon, taj put je uspjelo: nema mjesta brizi da nee
opet. I sama sam imala svakakve probleme kad sam se tek udala.
- Ali ona je rekla: "Ne, nije to, Reiko. To me uope ne zabrinjava. Samo ne elim
da itko ikada vie ue u mene. Ne elim da me netko na taj nain oskvrne - nitko."
Popio sam pivo, a Reiko je popuila drugu cigaretu. Maka se protegnula na
Reikinu krilu, pronala novi poloaj i opet zaspala. Reiko kao da nije znala kako
nastaviti sve dok nije zapalila treu cigaretu.
- Nakon toga Naoko je poela jecati. Ja sam sjela na rub njezina kreveta i poela je
milovati po kosi. "Ne brini se," rekla sam joj, "sve e biti u redu. Lijepa mlada
djevojka kao to si ti mora imati mukarca da je grli i usreuje." S Naoko su se
cijedili znoj i suze. Uzela sam veliki runik i obrisala joj lice i tijelo. ak su joj i
gaice bile posve mokre, pa sam joj pomogla da ih skine - e sad samo malo, ne
umiljaj nikakve gluposti, nije tu bilo niega kakljivog. Stalno smo se kupale
zajedno. Bila mi je kao mlaa sestra.
- Znam, znam - rekao sam.
- E pa uglavnom, Naoko je htjela da je zagrlim. Rekla sam da je daleko prevrue za
grljenje, ali rekla je da je to posljednji put to se vidimo, pa sam je zagrlila. Samo
malo. Izmeu nas sam stavila runik kako se naa znojna tijela ne bi lijepila. A kad
se smirila, opet sam je obrisala, obukla joj spavaicu i smjestila u krevet. Odmah je
vrsto zaspala. Ili se moda samo pretvarala da spava. Bilo kako bilo, te je noi
izgledala tako draesno i ljupko, lice joj je bilo kao u trinaest- ili
etrnaestogodinjakinje kojoj nitko od roenja nije uinio nita naao. Vidjela sam
taj izraz na njezinu licu i znala da mirna srca mogu zaspati.
- Kad sam se u est ujutro probudila, nije je bilo. Spavaica joj je bila ondje, gdje
ju je bacila na pod, ali odjee, tenisica i baterije koju sam uvijek drala kraj kreveta
nije bilo. Odmah sam znala da neto nije u redu. Hou rei, ve i samo to to je
uzela bateriju znailo je da je otila po noi. Za svaki sluaj pregledala sam njezin
stol i nala poruku: Neka svu moju odjeu dobije Reiko. Smjesta sam sve
probudila pa smo je krenuli traiti na sve strane.
Pretraili smo svaki pedalj imanja, od spavaonica do okolne ume. Trebalo nam je
pet sati da je naemo. ak je ponijela svoje ue. Reiko je uzdahnula i pogladila
maku.
- Hoe aja? - pitao sam.
- Hou, hvala - rekla je Reiko.
Stavio sam vodu da zavri i donio kotli aja na verandu. Pribliavao se zalazak
Sunca. Dnevno svjetlo je oslabilo, a duge sjene stabala protezale su se ak do naih
nogu. Pijuckao sam aj i promatrao udnovato nepravilan vrt s neobinom
mjeavinom utih planinica, ruiastih azaleja i visokih zelenih nandina.
- Onda su doli bolniari i odnijeli Naoko, a policija me poela ispitivati. Ne da je
tu bilo mjesta sumnji. Postojala je ta neka oprotajna poruka, i bilo je oito da je
rije o samoubojstvu, a oni su kao normalno prihvatili da je samoubojstvo jedna od
stvari koje duevni bolesnici rade. Tako da je sve bilo prilino pro forma. im su
otili, ja sam ti brzojavila.
- Kakav je to bio tuan mali sprovod - rekao sam. - Njezinu obitelj oito je
uznemiravalo to ja znam da je Naoko preminula. Sigurno nisu htjeli da ljudi
saznaju kako je to bilo samoubojstvo. Vjerojatno nisam smio ni otii. Zbog ega
mi je bilo jo gore. im sam se vratio, dignuo sam sidro i krenuo na put.
- Hej, Vatanabe, idemo u etnju. Moemo kupiti i neto za veeru. Umirem od
gladi.
- Moe. Jede li ti se neto posebno?
- Sukijaki - rekla je. - Godinama to nisam jela. Sanjala sam o sukijakiju - kako se
natrpavam govedinom, mladim lukom, rezancima, prenim tofuom i povrem.
- Naravno, to emo kupiti, ali nemam tavu za sukijaki.
- Prepusti to meni. Ja u je posuditi od tvoga gazde. Otrala je do glavne kue i
vratila se s povelikom tavom, plinskim reoom i gumenim crijevom.
- Nije loe, ha?
- Nije loe!
Kupili smo sve sastojke u oblinjim duaniima - govedinu, jaja, povre, tofu. Ja
sam izabrao dosta pristojno bijelo vino. Htio sam platiti, ali Reiko je insistirala na
tome da plati sve.
- Zamisli samo kako bi mi se obitelj smijala kad bi uli kako sam neaku dopustila
da plati hranu! - rekla je Reiko. - Osim toga, imam sa sobom dosta gotovine. Zato
se ne brini. Nisam iz sanatorija izala bez novia.
Reiko je oprala riu i stavila je da se kuha, a ja sam na verandi posloio sve za
kuhanje. Kad je sve bilo spremno, Reiko je izvadila svoju gitaru i iskuala je
svirajui laganu Bachovu fugu. Kod tekih dijelova namjerno bi usporila ili
ubrzala, poela svirati uzdrano ili pak sentimentalno, oito uivajui u
raznolikosti zvukova koje je izvlaila iz glazbala. Kad je svirala gitaru, Reiko je
izgledala kao sedamnaestogodinjakinja koja uiva u novoj haljini. Oi su joj se
blistale, i puila je usnice u lagani smijeak. Kad je zavrila, naslonila se na stup i
zagledala u nebo, kao da je utonula u misli.
- Smijem li te neto pitati? - pitao sam.
- Naravno - rekla je. - Samo sam razmiljala kako sam gladna.
- Zar ne planira vidjeti mua ili ker dok si tu? Sigurno su negdje u Tokiju.
- Blizu, u Jokohami. Ali ne, ne planiram ih vidjeti. Sigurno sam ti ve rekla: bolje
je za njih ako nemaju vie veze sa mnom. Poeli su novi ivot. A i meni bi bilo
strano da ih vidim. Ne, najbolje je da ih se klonim.

Zguvala je praznu kutiju cigareta Seven Stars i iz kovega izvadila novu. Potrgala
je markicu i stavila cigaretu u usta, ali nije zapalila.
- Kao ovjeku meni vie nema pomoi - rekla je. - Ti gleda u blijedo sjeanje na
ono to sam neko bila. Najvaniji dio mene, ono to je bilo unutra, odavno je
umro, i sad funkcioniram samo preko automemorije.
- Ali ti se meni sada svia, Reiko, ovakva kakva si, bila ti blijedo sjeanje ili ne. I
moda moje miljenje nije bitno, ali zbilja mi je drago to nosi Naokinu odjeu.
Reiko se nasmijeila i zapalila cigaretu upaljaem. - Za tako mladog mukarca
doista zna kako usreiti enu.
Osjetio sam kako crvenim. - Samo govorim ono to stvarno mislim.
- Da, znam - rekla je Reiko smijeei se.
Kad je ubrzo nakon toga bila gotova ria, nauljio sam tavu i posloio u nju sastojke
za sukijaki.
- Reci mi da ovo nije san - rekla je Reiko, njuei zrak.
- Ne, ovo je stopostotno stvaran sukijaki - rekao sam. - Empirijski govorei,
naravno.
Umjesto da razgovaramo, bacili smo se na sukijaki uz pomo tapia, popili puno
piva, i zavrili s riom. Privuena mirisom, pojavila se i Galebica, pa smo s njom
podijelili obrok. Kad smo se dosita najeli, naslonili smo se na stupove trijema i
tako sjedili promatrajui mjeseinu.
- Jesi li sad zadovoljna? - pitao sam.
- Sasvim - progunala je. - Nikad u ivotu nisam toliko jela.
- Sto sad eli raditi?
- Popuiti cigaretu i otii u javnu kupaonicu. Kosa mi je katastrofa. Moram je
oprati.
- Nema problema. U ulici imamo jednu.
- Reci, Vatanabe, ako smijem pitati, jesi li spavao s tom curom Midori?
- Misli, je li bilo seksa? Ne jo. Odluili smo da neemo dok se situacija ne sredi.
- Pa sad se sredila, zar ne?
Odmahnuo sam glavom. - Misli, sad kad je Naoko mrtva?
- Ne, ne to. Ti si donio odluku davno prije nego je Naoko umrla - da nikad nee
napustiti Midori. Bila Naoko mrtva ili iva, to nema veze s tvojom odlukom.
Odabrao si Midori. Naoko je odabrala smrt. Sad si odrastao, pa mora preuzeti
odgovornost za svoje odluke. Inae e sve upropastiti.
- Ali ja je ne mogu zaboraviti - rekao sam. - Kazao sam Naoko da u je ekati, ali
nisam uspio. Na kraju sam joj okrenuo lea. Ne kaem da je itko kriv za to: to je
samo moj problem. Mislim da bi se sve tako zavrilo i da joj nisam okrenuo lea.
Naoko je sve vrijeme birala smrt. Ali to nema veze s ovim. Ne mogu oprostiti sam
sebi. Ti mi kae da se nita ne moe uiniti kad se osjeaji promijene, da je to
prirodno, ali moj odnos s Naoko nije bio tako jednostavan. Ako razmisli, ona i ja
bili smo zdrueni na granici izmeu ivota i smrti. Tako je bilo od samog poetka.
- Ako osjea bol zbog Naokine smrti, savjetovala bih ti da zadri tu bol do kraja
ivota. A ako iz toga moe neto nauiti, naui. Ali isto tako, nevezano s tim,
mora biti sretan s Midori. Tvoja bol nema veze s vaim odnosom. Povrijedi li je
jo vie, rana e biti preduboka i nee to vie moi popraviti. Dakle, koliko god ti
bilo teko, mora biti jak. Mora jo vie odrasti, postati pravi odrastao ovjek.
Otila sam iz sanatorija i dola ak u Tokio da ti to kaem - cijelim putem u onom
lijesu od vlaka.
- Shvaam to mi govori - rekao sam Reiko - ali ja jo nisam spreman krenuti
dalje. Hou rei, bio je to tako tuan mali sprovod! Nitko tako ne bi smio umrijeti.
Reiko je ispruila ruku i pogladila me po glavi. - Svi emo jednom tako morati
umrijeti. I ja, a i ti.
Otpjeaili smo kraj obale rijeke do pet minuta hoda udaljene javne kupaonice, i
doma smo se vratili osvjeeni. Otvorio sam bocu vina pa smo sjeli na verandu i
pili.
- Hej, Vatanabe, moe donijeti jo jednu au?
- Naravno - rekao sam. - Ali zato?
- Priredit emo svoj sprovod za Naoko, samo nas dvoje. I nee biti tako tuan.
Kad sam joj pruio au, Reiko ju je do vrha napunila i poloila na kamenu
svjetiljku u vrtu. Onda je sjela na verandu, naslonila se na stup s gitarom u rukama,
i zapalila cigaretu.
- A sada donesi kutiju ibica. Najveu koju nae.
Donio sam veliki paket kuhinjskih ibica za domainstvo i sjeo kraj nje.
- A sada elim da stavi jednu ibicu na zemlju svaki put kad odsviram neku
pjesmu, samo ih poslai u nizu. Ja u svirati sve pjesme kojih se sjetim.
Prvo je odsvirala njenu, prekrasnu verziju Dragog srca Henrvja Mancinija.
- Darovao si Naoko tu plou, zar ne? - pitala je.
- Jesam. Za pretproli Boi. Tu pjesmu je jako voljela.
- I ja je volim - rekla je Reiko. - Tako je njena i lijepa... - Odsvirala je jo nekoliko
dionica iste melodije prije nego je otpila vino. - Pitam se koliko pjesama mogu
odsvirati prije nego to se potpuno napijem. Bit e ovo lijep sprovod, zar ne - ne
tako tuan?
Reiko je prela na Beatlese, te odsvirala Norveku umu, Yesterday, Michelle, i
Something. Otpjevala je Here Comes the Sun, a onda odsvirala The Fool on the
HM. Ja sam nanizao sedam ibica.
- Sedam pjesama - rekla je Reiko, otpivi jo vina i zapalivi novu cigaretu. - Ti
deki zbilja su znali to je ivotna tuga, i blagost.
Pod "ti deki" Reiko je, naravno, mislila na Johna Lennona, Paula McCartnevja i
Georgea Harrisona. Nakon kratkog predaha, Reiko je zgnjeila cigaretu i opet
uzela gitaru. Odsvirala je Penny Lane, Blackbird, Juliju, When Vm 64, Nowhere
Man, And I Love Her i Hey ]ude.
- Koliko je to pjesama?
- etrnaest - rekao sam.
Uzdahnula je i upitala me - A ti? Zna li ti neto odsvirati -moda jednu pjesmu?
- Nema anse. Uasan sam.
- Onda sviraj uasno.
Donio sam svoju gitaru i poeo nabadati Vp on the Roof. Reiko se odmarala uz
vino i cigarete. Kad sam zavrio, zapljeskala je.
Onda je odsvirala gitarsku obradu Ravelove Pavane za preminulu infantkinju te
prekrasno istu izvedbu Debussvjeve Mjeseine.
- Obje sam usavrila nakon to je Naoko umrla - rekla je Reiko. - Njen glazbeni
ukus do samoga kraja nije se uzdigao iznad sentimentalnoga.
Zatim je odsvirala nekoliko Bacharachovih pjesama: Close to You, Raindrops
Keep Falling on my Head, Walk on By, Wedding Bell Blues.
- Dvadeset - rekao sam.
- Ja sam ena-duboks! - uzviknula je Reiko. - Moji profesori onesvijestili bi se da
me sada vide.
Nastavila je pijuckati, odbijati dimove i svirati: nekoliko bossa nova, Rogersa i
Harta, Gershvvina, Boba Dvlana, Raya Charlesa, Carole King, Beach Boyse,
Stevieja Wondera, Sukiyaki Song od Kjua Sakamota, Blue Velvet, Green Fields.
Katkad bi sklopila oi i kimanjem pratila melodiju ili tiho pjevuila.

Kad smo popili vino, preli smo na viski. Vino iz ae u vrtu prolio sam po
kamenoj svjetiljci, te nalio viski.
- Kako stojimo brojano? - pitala je Reiko.
- etrdeset i osam - rekao sam.
Kao nau etrdeset i devetu pjesmu Reiko je odsvirala Eleanor Rigby, a pedeseta je
bila repriza Norveke ume. Nakon toga odmorila je ruke i otpila malo viskija. -
Moda je to dosta - rekla je.
- I jest - odgovorio sam. - udesno.
Reiko me pogledala u oi i rekla - Sluaj me sad, Vatanabe. elim da zaboravi na
onaj tuan mali sprovod koji si vidio. Zapamti samo ovaj divni na.
Kimnuo sam.
- A evo jo jedna prie - rekla je, i kao pedeset i prvu skladbu odsvirala svoju
omiljenu Bachovu fugu. Kad je zavrila, rekla je glasom koji je bio tek malo ujniji
od apta - A da to obavi sa mnom, Vatanabe?
- udno - rekao sam. - I ja sam upravo na to mislio.
Uli smo unutra i navukli zastore. A onda, u zamraenoj sobi, Reiko i ja pali smo
jedno drugom u zagrljaj kao da je to najprirodnija stvar na svijetu. Skinuo sam joj
bluzu i hlae, a onda i donje rublje.
- Imala sam udan ivot - rekla je Reiko - ali nikad nisam mislila da e mi gaice
skidati mukarac devetnaest godina mladi od mene.
- Hoe ih radije sama svui?
- Ne, samo daj. Ali nemoj da te okiraju sve moje bore.
- Volim tvoje bore.
- Rasplakat e me - proaptala je.
Posvuda sam je izljubio, posebno pazei da jezikom prijeem preko svih naboranih
mjesta. Imala je grudi kao curica. Milovao sam ih i grickao bradavice zubima, a
onda sam zavukao prst u njenu toplu, vlanu rodnicu i poeo ga pomicati.
- Krivo mjesto, Vatanabe - proaptala mi je Reiko u uho. - To je samo bora.
- Ne mogu vjerovati da se u ovakvom asu ali!
- Oprosti - rekla je. - Bojim se. Nisam ovo radila godinama. Osjeam se kao
sedamnaestogodinja curica: dola sam deku u njegovu sobu, i odjednom sam
gola.
- Da ti pravo kaem, i ja se osjeam kao da nasrem na sedamnaestogodinju
curicu.
Drei prst u njenoj "bori", pomicao sam joj usnice uz vrat sve do uha i prstima
drao bradavicu. Kad joj se disanje pojaalo i grlo poelo podrhtavati, rairio sam
njene duge vitke noge i lagano uao u nju.
- Pazit e da ne zatrudnim, zar ne? Vodi brigu? - promrmljala mi je Reiko u uho.
- Bilo bi mi strano neugodno da u ovim godinama zatrudnim.
- Bez brige - rekao sam. - Samo se opusti.
Kad sam uao do kraja, zadrhtala je i ispustila uzdah. Gladei je po leima micao
sam se u njoj, a onda najednom, bez upozorenja, svrio. Bila je to silovita,
nezadriva ejakulacija. Grevito sam je stisnuo dok je moja sperma ritmino
brizgala u njezinu toplinu.
- Oprosti - rekao sam. - Nisam se mogao zaustaviti.
- Ne budi smijean - rekla je Reiko, pljesnuvi me po kriima. - Za to se ne mora
brinuti. Zar ti je to uvijek na pameti kad to radi s curama?
- Da, uglavnom.
- E pa sa mnom ne mora na to misliti. Zaboravi. Samo se prepusti, koliko god
hoe. Je li bilo dobro?
- Fantastino. Zato se i nisam mogao suzdrati.
- Nije vrijeme za suzdravanje. U redu je. I meni je bilo divno.
- Zna, Reiko - rekao sam.
- to?
- Trebala bi opet nai ljubavnika. Sjajna si. Ovo je strana teta.
- Pa, razmislit u - rekla je. - Ali pitam se imaju li u Asahikavi ljudi ljubavnike i
tako to.
Kad mi se nakon nekoliko minuta opet digao, uao sam u nju. Reiko je zadrala
dah i izvila se ispod mene. Micao sam se polako i bez rijei, grlio je, i razgovarali
smo. Bilo je divno tako razgovarati. Ako bih rekao neto duhovito to ju je
nasmijalo, njezini drhtaji kroz penis su preli na mene. Dugo smo se tako grlili.
- O, ovo je divno - rekla je Reiko.
- Nije ni micanje loe - rekao sam.
- Hajde. Pokuaj.
Podigao sam joj bokove i uao to sam dublje mogao, a onda sam stao uivati u
osjeaju kruenja sve dok naposljetku, kad sam se do kraja nauivao, nisam svrio.
Sve u svemu te smo noi etiri puta zdruili tijela. Na kraju svakog puta Reiko mi
je leala u naruju, blago uzdrhtala, sklopljenih oiju, i duboko uzdisala.
- Nikad vie ovo ne moram raditi - rekla je Reiko - do kraja ivota. O, molim te,
Vatanabe, reci da je istina. Reci da se sada mogu opustiti jer sam ovo radila
dovoljno za cijeli ivot.
- To ti nitko ne moe kazati - rekao sam. - Ne moemo znati.
Pokuao sam uvjeriti Reiko da bi putovanje zrakoplovom bilo bre i lake, ali ona
je insistirala da u Asahikavu poe vlakom.
- Volim trajekt do Hokaida. I nemam elju letjeti zrakom - rekla je. Otpratio sam je
na postaju Ueno. Nosila je gitaru, a ja njezin koveg. Sjeli smo na klupu na peronu
da priekamo vlak. Reiko je na sebi imala isti sako od tvida i bijele hlae koje je
nosila kad je stigla u Tokio.
- Zbilja misli da Asahikava nije tako loa? - pitala je.
- Lijep je to grad. Ubrzo u te doi posjetiti.
- Zbilja?
Kimnuo sam. - I pisat u ti.
- Oboavam tvoja pisma. Naoko je spalila sva ona koja si joj poslao. A bila su tako
dobra!
- Pisma su samo listovi papira - rekao sam. - Spali li ih, ono to je u tvom srcu
ostaje; zadri li ih, ono to nestaje nestat e.
- Zna, Vatanabe, zapravo se bojim sama ii u Asahikavu. Zato mi svakako pii.
Kad god itam tvoja pisma, osjeam da si sa mnom.
- Ako to eli, stalno u ti pisati. Ali ne brini se. Poznajem ja tebe: dobro e ti biti
kamo god da ode.
- I jo neto. Imam dojam da je u meni neto zapelo. Da ne umiljam?
- Samo blijedo sjeanje - rekao sam i nasmijeio se. I Reiko se nasmijeila.
- Ne zaboravi na mene - rekla je.
- Neu te zaboraviti - rekao sam. - Nikad.
- Moda se vie nikad neemo vidjeti, ali kamo god da odem, uvijek u pamtiti
tebe i Naoko.

Vidio sam da plae. Prije nego to sam shvatio to inim, ve sam je stao ljubiti.
Drugi ljudi na peronu zurili su u nas, ali to mi vie nije bilo vano. Bili smo ivi,
ona i ja. I samo smo morali misliti na to kako emo nastaviti ivjeti.
- Budi sretan - rekla mi je Reiko dok se ukrcavala na vlak. - Savjetovala sam ti sve
to sam mogla. Vie ti nemam to rei.
Samo da bude sretan. Uzmi moj dio sree i Naokin, i spoji ih u jedno za sebe.
Uhvatili smo se za ruke, a onda se rastali.
Telefonirao sam Midori.
- Moram razgovarati s tobom - rekao sam. - Imam milijun stvari o kojima moram s
tobom razgovarati. Milijun stvari o kojima moramo razgovarati. Na ovom svijetu
elim samo tebe. elim te vidjeti pa da razgovaramo. elim da ponemo ispoetka.
Midori mi je uzvratila dugom, dugom tiinom - tiinom nalik na sve magliaste
kie svijeta koje padaju na sve netom pokoene livade svijeta. ela pritisnutog o
staklo, sklopio sam oi i ekao. Napokon je tiinu prekinuo Midorin tihi glas
- Gdje si sada?
Gdje sam sada? vrsto epavi slualicu, podigao sam glavu i okrenuo se da
vidim to se nalazi izvan telefonske govornice. Gdje sam? Nisam imao pojma. Ni
najblaeg pojma. Gdje je ovo? Pred oima su mi promicali samo bezbrojni obrisi
ljudi koji su odlazili u nita. I opet sam iznova stao zazivati Midori iz samog
sredita ovoga mjesta zakopana u nitavilu.
 Prevoditeljiine napomene

1. Prema konvenciji na hrvatskoj glazbenoj sceni, naslovi glazbenih brojeva

ostavljeni su u izvorniku, osim u sluaju skladbe koja je i naslov knjige, te ope
prihvaenih prijevodnih ekvivalenata.
2. Kamen je tipino japansko jelo, rezanci obino poslueni u juhi s mesom
ili povrem.
3. Honda je 1967. godine lansirala N-360, svoj prvi mini-auto, duljine samo
3 m. Ovaj model ubrzo je osvojio trite i postao kultni statusni simbol medu
mladima.
4. Tzv. bullet train (vlak-metak) jest superbrzi japanski putniki vlak.
5. Japanski knjievnici. Kenzaburo Oe (r. 1935) u svojim se romanima bavi
uglavnom odnosom mita, povijesti i suvremenog japanskog drutva; dobitnik
Nobelove nagrade za knjievnost 1994-(najpoznatije djelo Tihi pla). Jukio
Miima (Yukio Mishima) (1925-70) pie o srazu tradicionalnih japanskih vrednota
i duhovnog siromatva dananjice; zavrio ivot harakirijem.
6. Riine kuglice (moi) tradicionalno su jelo koje Japanci jedu za Novu
godinu, obino u miso juhi, ali i kao dodatak drugim jelima. Toan postupak izrade
propisan je tradicijom, a prave se od posebne vrste rie i vrlo su ljepljive, te se
svake godine nakon novogodinjeg slavlja u medijima pojavljuje podatak o tome
koliko se ljudi zaguilo jedui taj specijalitet.
7. Osamu Dazai (1909-48.) japanski knjievnik (najpoznatiji roman Sunce
na zalazu); nekoliko se puta pokuavao ubiti, da bi na kraju i uspio poinivi
dvostruko samoubojstvo zajedno s ljubavnicom.
8. Obred aja tradicionalni je japanski ritual koji simbolizira slogu, mir,
istou i potovanje prema gostu. Obred aja odrava se u prostoriji koja slui
samo za tu prigodu, a svaki pozvani gost (obino ih je etiri) ima u tom ritualu
svoju ulogu. Sastoji se od tono utvrenih etapa i moe trajati do etiri sata, a osim
nekoliko vrsta aja slui se i bogat obrok od tradicijom propisanih jela, od kojih
svako ima svoju simboliku.
9. Zeleni obad je kultna kriminalistika televizijska serija prikazivana 1966-
7., slavna prvenstveno zbog borilakih sekvenci u kojima nastupa Bruce Lee kao
Kato, vjerni pratitelj glavnog junaka.
10. Kinokunija je najvei lanac knjiara u Japanu.
11. Sveuilite Keio najstarije je japansko sveuilite, osnovano 1858. g., a
od njega je prestinije tek dravno Tokijsko sveuilite.
12. Ajumi Iida (Ayumi Ishida) je japanska pjevaica koja je 1968. objavila
jedan od najpopularnijih japanskih evergrina Blue Light Yokohama.
13. Tempura je tradicionalno japansko jelo od komadia morskih plodova,
povra i voa pohanih u dubokom ulju.
 14. Dunsai je biljka iz porodice lopoa koja se u Japanu rabi za pravu
raznih jela; jaja daimaki japansko je jelo slino rolanom zapeenom omletu.
15. Daikon rotkvice su divovske japanske rotkvice oblika nalik na veliku
mrkvu (duge 20-35 cm> promjera do 10 cm), blagog okusa i bijele boje,
neizostavni sastojak mnogih japanskih jela.
16. Izu je poluotok zapadno od Tokija, rekreacijsko sredite poznato po
mineralnim vrelima.
17. Ferdinand Beyer (1803-63) autor je prve poetnice za uenike glasovira.
Njegova tradicionalna metoda, premda zastarjela, i danas je najpopularnija u
Japanu, zemlji napredne tehnologije, gdje je uenje glasovira dobilo maha 1950-ih
kao metoda mentalnog oporavka od ratnih strahota.
18. Wilhelm Backhaus (1884-1969), njemaki pijanist i Karl Bohm (1894-
1981) austrijski dirigent.
19. Dopunske kole (japanski duku) specijalizirane su ustanove koje
pomau uenicima da se pripreme za polaganje prijamnih i drugih ispita, ali i da
bolje svladaju neke predmete. U Japanu i drugim istonoazijskim zemljama ovakva
mrea dopunskih kola toliko je razgranata da one praktiki tvore paralelni
obrazovni sustav.
20. Umeboi je ukiseljena japanska marelica, tradicionalni japanski
specijalitet koji se esto jede s riom te takvo jelo podsjea na japansku zastavu
(crveni krug na bijelom polju), a stavlja se i u sredinu riine kuglice. Nori su listovi
morskih algi koji se obino omataju oko riinih kuglica, ali rabe se i u mnogim
drugim jelima.
21. Charles Jourdan, slavni francuski proizvoa cipela, sinonim za luksuz.
Njegove cipele nosila je izmeu ostaloga i Brigitte Bardot, a proslavio se po tome
to je svaka njegova kolekcija cipela imala ogranien broj modela, ali svi su se oni
proizvodili u preko dvadeset boja i svim veliinama, te tri irine.
22. Miso juha je tradicionalna japanska slatkasto-slana juha iji su glavni
sastojci riba, morske alge i soja. Sadri aktivne mikroorganizme i dio je
tradicionalnog japanskog doruka, a obino se slui u lakiranim zdjelicama s
poklopcem i pije se izravno iz zdjele.
23. Japanski bento, ili ruak iz kutije, tradicionalni je obrok koji se jede
izvan kue, a svaka japanska domaica posebno se dii vjetinom spravljanja takve
ukusne i za oko privlane porcije jela. Obino se sastoji od rie, ribe ili mesa i
komada ukiseljenog ili kuhanog povra, a tradicionalno se pakira u lakiranu kutiju.
Takvi rukovi prodavali su se i na eljeznikim postajama, a u japanskim kolama
dugo nisu postojale menze pa je raskoan bento postao statusni simbol meu
uenicima.
 24. Dana 1. rujna 1923. ravnicu Kanto pogodio je potres jaine 7,9 stupnjeva
Richterove ljestvice, koji je potpuno unitio grad Joko-hamu i okolicu. U njemu je
ivot izgubilo oko 150.000 ljudi.
25. Izraz "a riddle wrapped up in an enigma" prvi je put upotrijebio Winston
Churchill 1939. da njime oznai nemogunost predvianja ruskih postupaka, i
otada je uao u jezik.
26. Deanna Durbin (r. 1921.), kanadska glumica i pjevaica iz zlatnoga doba
Hollywooda. Premda najbolje plaena glumica svoga doba, u dobi od 28 godina
zbog udaje se povukla i otila ivjeti u Francusku.
27. Restorani u kojima se prodaju raznorazni specijaliteti od jegulja
rasprostranjeni su u Japanu.
28. Gljive matsutake vaan su sastojak tradicionalne japanske kuhinje,
veoma skupe jer se teko uzgajaju, a postoji i tradicija darivanja ovih gljiva koja se
odrala ak i u moderno doba meu japanskim poslovnim ljudima.
29. Georges Bataille (1897-1962.), francuski knjievnik i filozof; Boris Vian
(1920-59.), francuski romanopisac. Obojica su se bavila temama seksualnosti,
nasilja i smrti.
30. Robert Casadesus (1899-1972.), francuski pijanist i skladatelj.
31. Terijaki je tradicionalni japanski nain pripremanja jela, pri kojemu se
peeni ili kuhani komadii mesa namau u slatkoj marinadi od sojina umaka, riina
vina, sakea i eera.
32. Tijekom proizvodnje tofua (sojinog sira) na povrini se skupljaju debele
opne, koje se skupljaju i sue, te rabe pri pripremi raznih jela.
33. Kju Sakamoto (1941-85.), japanski pjeva iji je najvei hit Suki-yaki
Song 1963. dospio na prvo mjesto amerike top-liste. Premda se u pjesmi ne
govori o jelu sukijaki, nego o autorovoj nesretnoj ljubavi, na Zapadu joj je
nadjenuto takvo, "tipino japansko" ime radi lake pamtljivosti. Kju Sakamoto je
poginuo u zrakoplovnoj nesrei.