1.

DEFINICIJA MATERIJALA

ta je materijal?
-To je vrsta tvar, ima svoju masu, zauzima prostor, a od njeg se moe napraviti neki proizvod koristan za
upotrebu.
ta je graevinski materijal?
-To je materijal koristan u graevinarstvu.
Osnovni graevinski materijali su:
1. kamen 2. drvo 3. glina 4. metali 5. bitumen
Njihovom preradom dobijamo graevinske proizvode (na primjer od drveta dobijemo daske za gradnju i sl.).
Prvi za graenje su bili drvo, kamen i glina.
12.000 god p.n.e. poznati su najstariji objekti od gline i kamena.
3.000 god p.n.e. primjena suene glinene opeke u Egiptu.
2.000 god. p.n.e. peeni kre, Kreta.
50. god p.n.e. hidraulini kre (peenje smjese krenjaka i gline).
19 v. portland cement. Kad su ljudi otkrili portland cement poinje primjena i betona.
Pored ovih jo neki graevinski materijali dananjice su: staklo, keramika, kompozitni materijali, asfalt,
polimeri materijali, razni metali i legure itd.

Klasifikacija materijala
Prema Evropskoj agenciji za produktivnost/proizvodnju (ERA) graevinski materijali se dijele na:
1. neoblikovane materijale
2. dimenzionirane materijale i elemente
3. funkcionalne elemente
Neoblikovani, sam naziv govori, nemaju svoj konani oblik, nego se njihovom daljom obradom i preradom
dobijaju finalizirani gra. materijali i tu ubrajamo: kamen, agregati, cement, kre, gips, metal, bitumen, drvo
itd.
Dimenzionisani materijali i elementi, tu spadaju:
-profilisani materijali (profili, cijevi, poluge, ice i iana uad...)
-prosti elementi (opeke, blokovi, ploice, paneli, materijali za uvrivanje)
-sloeni elementi (gra. stolarija, stepenice, krovne konstrukcije, sanitarna oprema i oprema za grijanje,
elektrooprema i ureaji).
Funkcionalni elementi nastaju kad dimenzioni materijali i elementi dobiju svoju funkciju:
temelji, nosai, nosei elementi, zidovi, krovovi, grijanje, rasvjeta itd.

Graevinski materijali nemetalinog porijekla se dijele prema:

1. vrsti osnovne mineralne sirovine
-iz vrstih stijena (kamen-ukrasni, tehniki; pucolan-kre; veziva-cement, gips), nevezanih stijena (ljunak,
pijesak...) i poluvezanih stijena (opekarska glina, opekarski proizvodi, opeka, blokovi, crijep)
2. nainu dobijanja (procesu proizvodnje), materijali od nemetalinih mineralnih sirovina se dijele na:
materijali dobijeni finom fizikom preradom(sjeenjem, bruenjem, poliranjem) kao npr.ukrasni kamen
Tehniki kamen je kamen koji je nastao prirodnim putem, odvajanjem od stijena i sl. kod koga su samo bitna
fiziko-mehanika svojstva i postojanost.
Ukrasni kamen je kamen sam naziv govori, slui za ukraavanje i ljepi izgled konstrukcija, znai estetska
svojstva su mu bitna, ali takoer treba da posjeduje i neka fiz.-meh. svojstva i postojanost na spoljne faktore.
materijali dobiveni grubom fizikom obradom (drobljenjem, separisanjem) npr. kameni agregat
Kameni agregat je agregat za beton koji se sastoji od nevezanih granula ili zrna razne krupnoe. Najei je
drobljeni i rijeni agregat.

1
 materijali dobiveni termikom obradom do temp. dehidratacije-gips; peenja-kre, opeka, crijep;
expandiranja(expandirati-iriti, poveati obim)-laki agregati; sinterovanja(okrupnjivanje sitnozrnastih tvari u
vrstu, poroznu masu grijanjem do temp. povrinskog taljenja zrna)-portland cement; topljenja-mineralna
vuna.
Mineralna vuna je izolacijski materijal mineralnog porijekla za toplinsku, zvunu i protivpoarnu izolaciju.
Otporna je na starenje i raspadanje, te na mikroorganizme i kukce. Koristi se u svim vanjskim konstrukcijama
za toplinsku zatitu, te u pregradnim zidovima za zvunu zatitu. Jedino mjesto gdje se ne preporuuje je za
izolaciju podrumskih zidova pod zemljom.
Mineralna veziva su prakasti materijali koji zajedno sa vodom i agregatom daju malter, beton koji se
vremenom stvrdnu i postanu vrsti. Najei su cement, kre, gips itd.
Opekarski proizvodi su proizvodi dobiveni peenjem oblikovanih glinenih proizvoda.
materijali dobiveni hidrotermalnim tretiranjem u autoklavu npr. elijasti gas i pjeno betoni
materijali dobiveni mjeanjem veziva, agregata i vode i njihovim otvrdnjavanjem kao npr. malteri,
betoni itd.
Malter je smjesa veziva, agregata i vode korisni za izgradnju zidova, za malterisanje zidova i sl.
Beton je ovrsla smjesa veziva, agregata i vode koji se koriste za izradu konstrukcija i sl.

Pravci razvoja graevinskih materijala(na bazi mineralnih sirovina)

- osnovni graevinski materijali bie beton i opeka
- osnovni graevinski elementi od betona bie zidni panel i meuspratna ploa
- osnovni graevinski elementi od peene gline bie puna i uplja opeka, blokovi za zidanje i blokovi za
izradu
- polumontanih meuspatnih konstrukcja MONTA i FERT
- osnovni elementi za pokrivanje bie i dalje sve vrste crijepova
- prefabrikovani zidni paneli bie tako napravljeni da omogue laku ugradnju instalacija.

2. GRAEVINSKI KAMEN
ta je stijena, a ta mineral?
Stijene su prirodne nakupine jedne ili vie vrsta minerala. Neke sadre jednu vrstu minerala kao to je
mramor (sadri kalcit), ali veina je sastavljena od vie minerala.

Mramor Taj Mahal napravljen od mramora

Mineral je prirodna tvorevina, odreenog hemijskog
sastava i pravilne unutranje grae, tj. pravilan raspored
atoma. Npr:
Granit-magmatska stijena, sastavljen je od minerala
kremen, tinjac i feldspat koji su vidljivi ak i golim okom.
Sl.1.
Bazalt-magmatska stijena, sastavljen od olivina, piroksena
i plagioklasa. Sl.2. Sl.1.

2
 Sl.2 bazalt
Kako je Zemlja graena od minerala?
8 elemenata gradi 99 % Zemljine kore: kisik, silicij, aluminij, eljezo, kalcij, natrij, kalij, magnezij i ostali.
Magmatske stijene najvie tvore unutranjost Zemlje. A prema nekim geohemiarima, litosfera do 16 km
dubine izgraena je od 95 % eruptivnih stijena i 5 % stijena, dok je na povrini obrnuto.
Koje su osobine minerala?
Pravilna kristalna struktura i stalan hemijski sastav kod veine minerala. Dok ispitivanjem tvrdoe, kalavosti,
specifine teine, boje i sl., geolozi mogu da prepoznaju mineral i otkrivaju nain postanka i njegovu
upotrebu.
Kalavost je kad se pod djelovanjem sile kristal kala zbog pravilnog rasporeda atoma.
Neki minerali mogu da imaju i razliitu kristalnu grau. Kao primjer tome moemo navesti ugljik koji se moe
javiti u obliku dva minerala: dijamanta i grafita. Grafit je jedan od najmekih minerala na Mosovoj skali
tvrdoe, a zbog slabe povezanosti slojeva atoma, ostavlja trag na papiru pa se koristi za izradu olovaka.
Za razliku od grafita, kod dijamanta svaki atom je vezan sa 4 susjedna zbog ega je jedan od najtvrih na
Mosovoj skali.

Mosova skala materijala i odreivanje tvrdoe

Tvrdoa minerala zavisi od vrstoe veze izmeu atoma u kristalnoj reetki. Mohs-austrijski mineralog je
izmislio ljestvicu tvrdoe, koja se jo uvijek koristi. ovjek je uzeo 10 minerala kao standardne i poredao ih po
tvrdoi tako da svaki onaj iza, moe zagrepsti onog ispred njega. Npr. minerali tvrdoe 6 grepst e staklo dok
e ono grepsti neke ispred njega i sl.
Ta skala ide sljedeim redoslijedom:
1.talk(milovka) 2.gips 3.kalcit 4.fluorit 5.apatit 6.ortoklas 7.kremen 8.topaz 9.korund 10.dijamant

Klasifikacija stijena
Prema minerolokom sastavu stijene dijelimo na: -monomineralne, -polimineralne-
Minerali, prema vanosti koji izgrauje stijenu, se dijele na: bitne, sporedne i akcesorne.
Struktura stijene- Struktura odraava stupanj kristalizacije, veliinu, oblik i nain vezivanja mineralnih zrna u
stijeni. Ona nam moe dati podatke o genezi stijene. Moe da bude npr. staklasta, kristalasta, porfirska.
Tekstura stijene-prostorni raspored i razmjetaj minerala u stijeni. Takoer se definie na osnovu prisustva
pora i mikroprslina u stijenskoj masi. Tekstura moe da bude npr. masivna, trakasta, mjehurasta i sl.
Kako nastaju stijene?
Stalnim geolokim procesima stvaraju se minerali i stijene unutar i na povrini Zemlje.
U unutranjosti Zemlje nalazi se materijal zvan magma. Ponekad magma istjee na povrinu gdje se ohladi i
formira eruptivne stijene. Jedan od naina na koji se stvaraju eruptivne stijene je kada magma izbije kroz
vulkan. Tada se zove lava. Ohladi se i ukruti veoma brzo pa stvara razne vrste stijena, kao npr. bazalt. Stijene
su sastavljene od malih estica zvanih kristali. Stijene koje su nastale od lave imaju veoma sitne kristale.
Ponekad je magma istisnuta na povrinu kroz pukotine Zemlje pa se sporije hladi i kruti. Stijene to nastaju

3
na taj nain, kao granit, sastavljene su od mnogo veih kristala. Mnogo drugih stijena nastalo je od eruptivnih
stijena. Te druge stijene mogu se podijeliti u dvije skupine: sedimentarne stijene i metamorfne stijene.
Veoma stare stijene postepeno se troe erozijom djelovanjem vjetra, kie, leda, rijeka i mora. estice koje
su erozijom otkinute od tih stijena noene su dalje i obino nataloene, na primjer na dno mora. Nakon
milijuna godina mase tih estica se vrsto spoje i formiraju sedimentarne stijene. Neke su sedimentarne
stijene nastale od nataloenih koljaka i kostura ivotinja koje su ivjele u morima i rijekama prije milijuna
godina: vapnenac i kreda su primjeri takvih stijena.
Metamorfne stijene su formirane djelovanjem velike topline na eruptivne i sedimentarne stijene. Ta toplina
esto potjee od nekog vulkana u erupciji. Mramor je metamorfna stijena nastala od vapnenca. Mnoge
metamorfne stijene sadre velike kristale dragog kamenja, kao to su granat i rubin.
Sve su stijene nainjene od kristala razliitih hemijskih sastojaka zvanih minerali. Kvarc je najobiniji mineral i
nalazi se u veini stijena. Pijesak na morskim obalama sastoji se od sitnih zrnaca noenih i glaanih
djelovanjem plima. I ljunak je glaan i zaobljiivan djelovanjem mora. Taj proces glaanja putem mora traje
milijunima godina.
Tamna boja mnogih stijena prouzroena je prisutnou minerala koji sadre eljeza i magnezija. Olivin i
amfiboli su primjeri takvih minerala.
Dakle, u zavisnosti od uslova formiranja, stijene se dijele u tri osnovne genetske grupe:
1. magmatske 2. sedimentne ili talone 3. metamorfne
Magmatske stijene su naslate hlaenjem i stvrdnjavanjem magme i lave. Razlikujemo 2 vrste ovih stijena:
- intruzivne skruuju se u unutranjosti Zemlje, a pojavljuju se na povrini tek nakon to su okolne stijene
istoene, i
- efuzivne nastaju erupcijom vulkana i hlaenjem lave koja je dospjela na povrinu.
Magmatske (dubinske) stijene su nastale na osnovu sporog hlaenjem magme unutar zemljine kore.
Osnovni predstavnici ovih stijena su: granit, sijenit, diorit i gabro.
Povrinske magmatske stijene nastaju brim hlaenjem magme na povrini zem kore i u njenoj okolini a i u
okviru njene debljine. Glavni predstavnici su andezit, bazalt i dijabaz.
Dubinske magmatske stijene su bolje jer imaju veu vrstou na pritisak, manje upijaju vodu, a samim tim
imaju i veu postojanost na mraz.
Granit-magmatska stijena, sastavljen je od minerala kremen, tinjac i feldspat koji su vidljivi ak i golim okom.
Bazalt-magmatska stijena, sastavljen od olivina, piroksena i plagioklasa
Sedimentne stijene su nastale taloenjem. Veoma stare stijene postepeno se troe erozijom djelovanjem
vjetra, kie, leda, rijeka i mora. estice koje su erozijom otkinute od tih stijena noene su dalje i obino
nataloene, na primjer na dno mora, jezera, rijeka i sl. Nakon milijun godina, mase tih estica se vrsto spoje i
formiraju sedimentarne stijene. Uoena je slojevitost kod sed. stijena to negativno utie na njihovu
primjenu u graevinarstvu.
Neke su sedimentarne stijene nastale od nataloenih
koljaka i kostura ivotinja koje su ivjele u morima i
rijekama prije milijun godina: vapnenac i kreda su
primjeri takvih stijena.

Vapnenac/krenjak je sedimentna stijena nastala od

ostataka nekad ivih organizama. Kod nekih
vapnenaca ostaci ivotinja se jasno prepoznaju
primjerice koljke i sl. Kreda je neka vrsta vapnenca,
nastala iz jako sitnih morskih ivotinja koje nije
mogue vidjeti golim okom. Sl.3.
I glina je poznata sedimentna stijena. Ona je graena
od vrlo sitnih estica koje se ne vide golim okom.
Vlaenjem postaje ljepljiva. Moe da bude crna, bijela,
Sl.3. vapnenac siva ili ukasta.

4
Saimanjem i istiskivanjem vode nastaje tvrda stijena zvana ejl.
Moemo jo spomenuti i pjear, stijena nastala povezivanjem zrna pijeska. Tipian predstavnik
sedimentnih stijena je i dolomit, izgraen od minerala po istom nazivu dolomitima.
Metamorfne stijene su formirane djelovanjem velike topline na eruptivne i sedimentarne stijene. Ta toplina
esto potjee od nekog vulkana u erupciji. Dakle, metamorfne
stijene su u biti magmatske ili sedimentne promijenjene toplinom
i/ili pritiskom. Neke druge vrste metamorfnih stijena nastaju
doslovno peenjem stijena u koje prodre vrua rastaljena magma.
Mramor je metamorfna stijena nastala od vapnenca. Vrlo je
mekana stijena i lako se para noem. Mramor sadri jednu vrstu
minerala, kalcit. Taj Mahal je napravljen od mramora. Mnoge
metamorfne stijene sadre velike kristale dragog kamenja, kao to
su granat i rubin.
Kvarciti su monomineralne metamorfne stijene, tj. od jednog
minerala kvarca. Kvarc je nosioc visoke vrstoe ovih stijena.

Graevinski kamen

Osnovna svojstva kamena i postupci ispitivanja

Kada radimo na gradilitu i npr. treba nam brzo da odaberemo
dobar kamen, najlake je da provjerimo slj:
dobar kamen ima jasan zvuk, slab kamen tup zvuk; dobar kamen se
Pjear u Arizoni, SAD teko razbija, lo se lako razbija, tj. otpornost na udar; dobar
kamen ima malo habanje, lo kamen jako habanje, stvara se pijesak, brano; dobar kamen se teko para, lo
kamen se lako para; pod rukom je dobar kamen tvrd i hrapav, a lo mek, mastan itd.
Ispitivanja kamena:
1.mineraloka-petrografska
2.fizika
3.mehanika
4.posebna
Mineraloka-petrografska ispitivanja zasnovana su na mikroskopskim i makroskopskim pregledima. Time
saznajemo vrstu kamena, teksturu, strukturu, sadraj tetnih sastojaka, naprsline i sl. I sve to nam daje
znanje za primjenu nekog kamena u odgovarajue svrhe.
Najvanija fizika svojstva kamena:
1.zapreminska masa
2.specifina masa
3.poroznost
4.upijanje vode
5.otpornost na dejstvo mraza

Zapreminska masa je masa jedinice zapremine materijala sa upljinama i porama, = . Razlikujemo
zapreminsku masu u suhom i u vlanom stanju . Ova dva parametra su povezana relacijom:

= (1 + ) = (1 + 100 ), gdje su m i mV mase vrste supstance i vode, a Ha je apsolutna vlanost


materijala u % = 100. Slino kao i kod specifine i kod zapreminske mase se masa odreuje pomou
vage, a dok se zapremina odreuje isto matematiki ako uzorak ima pravilan oblik, a ako je nepravilnog
oblika zapremina se odredi pomou volumenometara i piknometara u koje se sipaju odreene tenosti
benzin, iva, destilovana voda..., zavisno koji se materijal ispituje.
Ako je materijal porozan, moraju sve pore da budu ispunjene tenou, zbog toga se materijal dri u
tenou do potpunog zasienja. Zapreminske mase poroznih materijala su uvijek manje od specifinih masa.
One variraju u irokim granicama od 15 kg/m3 (plastine mase) 7860 kg/m3(elik).
Kod zrnastih, prakastih materijala uzorak za mjerenje zapreminske mase se formira u raznim posudama.

5

Specifina masa (gustoa) je masa jedinice zapremine materijala bez upljina i pora, = . No, veina
graevinskih materijala je porozna, osim izuzetaka kao to je staklo, metal i sl. Te se zapremina poroznog
materijala , tj. njegova zapremina zajedno sa svim prisutnim porama moe izraziti kao V = Va +VP. Za
odreivanje specifine zapremine koristi se jedan od postupaka kod kojeg se osui materijal na temp. od 105
C, vakuumom se izvue vazduh iz pora i potom se ispune te pore odg. tenou, zavisno od materijala koji se
ispituje. I apsolutna zapremina se dobije na osnovu zapremine tenosti koja je ispunila pore, to je ujedno i
zapremina pora Vp, kao i zapremine materijala u prirodnom stanju: V a = V - Vp. Ona se kod ispitivanja
kamena obino ispituje usitnjavanjem kamena u fini prah. Uzorak se dobija prosijavanjem usitnjenog kamena
kroz laboratorijsko sito sa otvorom 0,09 mm. Uzme se oko 50 g ovog praha osuenog do stalne mase i
pomou piknometra se odredi njegova zapremina. Sprovedu se najmanje tri mjerenja.
-Specifina masa za obini i laki beton je 2600 kg/m3, a zapreminska za obini je 2400, za laki 1000 kg/m3.
Poroznost je prisustvo praznih prostora unutar vrste supstance, tj. prostori koji nisu ispunjeni vrstom
supstancom. Ti prazni prostori su pore i upljine. Pore su nevidljive, mikroskopski sitne, a upljine su vee i
vidljive golim okom.
Pore se dijele na kapilarne/kapilare i nekapilarne. Pore i upljine su skoro uvijek nepravilnog oblika i prostiru
se kroz itavu masu materijala. Mogu biti nepovezane i to su zatvorene pore (upljine), povezane i to su
otvorene pore (kapilare) i povezane sa spoljanom sredinom. Poroznost se dijeli na optu, otvorenu i
zatvorenu.
Optu karakterie koeficijent poroznosti i on predstavlja procentualni odnos zapremine svih upljina i pora

prema ukupnoj zapremini materijala ili uzorka: = 100 = (1 ) 100%.

Suprotno optoj poroznosti je kompaktnost ili stepen gustine

materijala: = 100 = 100%.

Otvorena poroznost predstavlja procentualni odnos zapremine
svih povezanih pora, povezanih i sa spoljanjom sredinom
100
prema ukupnoj zapremini materijala: 0 = %,

mv je masa uzorka poslije upijanja vode, masa uzorka prije
potapanja vode ili masa suhog uzorka, s je specifina masa
vode i iznosi 1000 kg/m3.
Zatvorena poroznost iz prethodnog se moe zakljuiti da je
p z = p - p 0.
Upijanje vode (kapilarno upijanje vode) se deava kada je dio poroznog materijala u vodi. Tada dolazi do kap.
upijanja vode i vlaenja dijela materijala koji se ne nalazi u vodi. Poto su pore u realnim materijalima
nepravilnog oblika, ne moe se izraunati visina kap. penjanja preko teorijskih izraza nego preko empirijskih
obrazaca.
Za mjerenje upijanja vode koriste se dva postupka: metoda postepenog potapanja i metoda kapilarnog
penjanja.
U prvom metodu je tano propisan nain postepenog potapanja, a u drugom imamo tanu visinu h 0 do koje
se uzorak uranja u vodu, kao na slici:

6
No, bez obzira koji metod mi koristili upijanje vode se moe odrediti na jedan te isti nain. Upijanje vode je:

= 100% , mv je masa uzorka nakon potapanja u vodu, a m masa potpuno suhog uzorka. Kao to
vidimo, upijanje vode predstavlja masu vode u odnosu na masu suhog uzorka izraenu u procentima.
A imamo jo jedan nain, upijanje vode se moe izraziti i u zapreminskim procentima:

= , gdje je zapreminska masa materijala, a specifina masa vode.

Otpornost na dejstvo mraza je svojstvo materijala da, kada je zasien vodom, bez vidljive dekonstrukcije i
smanjenja vrstoe, podnese odreen broj ciklusa smrzavanja i odmrzavanja.
Kada ispitujemo otp. na dejstvo mraza treba da se def. gornja i donja granica temperature i da je materijal
potpuno zasien vodom. To se postie tako da se materijal dri u vodi dok se stalnim mjerenjem ne
konstatuje stalna masa materijala.
Ako nakon zavretka ispitivanja materijal ne izgubi
vrstou vie od 25% i ako ne izgubi masu vie od 5%,
smatra se da je otporan na dejstvo mraza. Poroznost
je glavni razlog zato je materijal nepostojan na
dejstvo mraza. Kada se voda u porama zaledi, led koji
je nastao ima za 9% veu zapreminu i djeluje kao
unutranje optereenje na zidove pora i izaziva u
materijalu vrlo visoke napone zatezanja. I na taj nain
dolazi na poetku do sitnijih, kasnije do krupnijih
prslina u materijalu te se on drobi, osipa i gubi
vrstou. Pa zakljuujemo da kompaktniji materijali su
vie otporni na mraz, ali ispitivanja su pokazala da i
manje kompaktni mat. mogu da budu otporni na mraz
ako ima ogranien broj otvorenih pora.

Najvanija mehanika svojstva kamena su:

1. vrstoa na pritisak
2. elastina svojstva modul elastinosti
3. vrstoa na savijanje
4. otpornost na udar (ilavost)
6. otpornost na habanje
vrstoa kamena na pritisak-tenja da se suprostavi vanjskim silama koje bi izazvale njegovu dekonstrukciju.
vrstou na pritisak definie unutranja graa kamena odnosno minerali od kojih je kamen izgraen,
struktura i tekstura. Openito, vrstoa kamena je definisana silama kohezije izmeu mineralnih estica bilo
da su one od kamena bilo da su od vezivnog sredstva. Pa npr. kamen iji su minerali cementovani silicijskim
vezivom imati e veu vrstou od onog iji su minerali cementovani glinovitim vezivom. Na vrijednost
vrstoe kamena utie poroznost. Pa sa poveanjem poroznosti se smanjuje vrstoa. Na to utie i voda, jer
ona svojim prisustvom u kamenu dovodi do razmekavanja kamena i time gubi vrstou na pritisak. Pa se
obavezno stijenska masa ispituje i u suhom i u vodozasienom stanju. Kategorija kamena prema vrstoi na
pritisak:

7
Ispitivanje se vri obino na uzorcima oblika kocke tj. obino na 5 uzoraka oblika kocke sa ivicama duine 5
cm. Povrine uzorka moraju biti pravilno obraene. Ispitivanje se vri za tri stanja materijala: za stanje
kamena osuenog na vazduhu, za stanje kamena
zasienog vodom, za stanje kamena prethodno
izloenog ispitivanju na dejstvu mraza. Ispitivanje
vrimo tako da pritisak apliciramo okomito na
slojevitost materijala, pa je za kompletno
ispitivanje potrebno 15 uzoraka, ali ako je kamen
slojevit treba odrediti vrstou na pritisak koja
odgovara sili u smjeru pruanja slojeva, slika.
Uzorak se centrino postavi u presu i postepeno
se nanosi pritisak do momenta loma. Kao vrstoa
na pritisak definie se srednja vrijednost napona u Mpa. Ispitivanja pokazuju da materijal zasien vodom ima
manje vrstoe od suhog materijala, i taj odnos vrstoe kamena zasienog vodom prema vrstoi suhog
kamena zove se koef. razmekavanja i za kamen koji se koristi u gra. se kree od 0,7-0,9. A odnos vrstoe
kamena nakon ispitivanja na dejstvo mraza i vrstoe u vodom zasienom stanju je koef. otp. na dejstvo
mraza i on je uvijek manji od 1.
Elasina svojstva kamena (modul elastinosti). Pored osnovnih graevinskih materijala elik, beton, staklo
koji se odlikuju dobrim elastinim svojstvima i kamen se moe isto tako pohvaliti. S obzirom da znamo da je
modul elastinosti jednak koliniku napona i deformacije, moemo zakljuiti da ukoliko je povrina kontakta
izmeu mineralnih zrna u stijeni vea, vei e biti i modul elastinosti. Podjela kamena prema modulu
elastinosti:

vrstoa kamena na savijanje. vrstoa kamena na savijanje iznosi

svega 7-20% u odnosu na vrstou pri pritisku.
Ispitivanje se vri na prizmatinim uzorcima sa bazama 5x5 cm, moe i na
nekim drugim ali je bitno da je duina uzorka 4x vea od irine uzorka. I
ovdje kao i na pritisak se ispituje u tri stanja. vrstoa na savijanje se
3
izraava obrascem = gdje je P sila loma, a l duina izmeu
2 2
oslonaca uzorka. Izraava se u Mpa.
Otpornost na udar (ilavost) ili dinamika vrstoa je vano svojstvo kamena za definisanje njegovog
kvaliteta. Najvie zavisi od unutranje grae, veliine zrna i sl. Ispitivanje otpornosti na udar nije strogo
definisano pa postoji vie metoda za odreivanje: Los Angeles metoda, Metodom po Tretonu, otpornost
ivica na udar i sl.
Kod metode Los Aneles ispitivanje se vri u maini nazvanoj kao i metoda, sastavljenoj od bubnja u koju se
ubaci kameni materijal zajedno sa 11 kugli elinih. Bubanj se okree i materijal se drobi udarajui zrno od
zrno ili zrno od elinu kuglu ili zrna od unutranju povrinu. Maina napravi 500 obrtaja i nakon toga
materijal se prosije i mjeri se koliina materijala zadrana na situ 1,6 mm. Ovom metodom dobijemo LA
5000
koeficijent koji se izrauna preko formule: = 50 1.
Otpornost na habanje nam daje ocjenu za kvalitetu stijene za izradu tehnikog i ukrasnog kamena. Ispituje se
na epruvetama izraenim od kamena ili na kamenom agregatu dobijenom drobljenjem stijene.
Najpouzdanija metoda je Bemeova metoda. Kod nas je standardna metoda. Habanje se ostvaruje pomou
horizontalne ploe koja rotira i na koju se dodaju u strogo ogranienim koliinama abrazivni prah ili korundni
prah za ubrzavanje procesa habanja. Na nju se stavi kocka dimenzija 7,07x7,07=50cm2, tj. epruveta kamena i
8
preko poluge se optereti sa 125,58 kJ tj. 0,06 Mpa. Ploa se okree brzinom 30 ob/min pri emu ploa treba
da pree put od 608 m. Pri emu dolazi do gubitka materijala uslijed struganja.

Gubitak se izraava u gramima. Od tog ispitivanja dobijemo koef. habanja: = = (cm3)

Dobijanje i obrada kamena

Dobijanje kamena se vri u kamenolomima, obruavanjem, lomljenjem i sl. stijena.
Obrada kamena se sastoji od:
- usitnjavanja komada stijena ili
- usitnjavanja komada stijena uz istovremenu posebnu obradu pojedinih povrina
Kamen se moe obraivati na sljedee naine:
- tesanjem - grubo dotjerivanje u priblino paralelopipedan oblik, a onda fino dotjerivanje
- rezanjem - vri se razliitim testeramaili beskonanom icom
- glaanjem koristi se za dobijanje savreno ravnih povrina radi isticanja boje, strukture i teksture
kamena, glaa se samo tvrd, sitnozrn kamen, glaanje se vri pomou razliitih gladilica, korund, kvarcni
pijesak, mirgla
- poliranjem glaanje do dobijanja sjajne povrine
Primjena kamena u graevinarstvu
Danas se kamen koristi za poploavanje kolovoza, trotoara, trgova, horizontalnih povrina enterijera,
oblaganje fasada i ukraavanje vertikalnih dijelova enterijera, materijal za nasipanje zastora na eljeznicama,
izradu donjih slojeva puteva, tamponskih slojeva temelja, kao agregat za razne vrste maltera i betona, kao
sirovina za dobijane drugih vrsta graevinskog materijala: kre, gips, cement, magnezitna veziva itd.
U zavisnosti od oblasti primjene, kamen se dijeli na:
- tehniki kamen
- ukrasni/arhitektonski kamen
Tehniki kamen
To je kamen koji se upotrebljava kao konstruktivni materijal u obraenom ili neobraenom stanju ili kao
agregat u graevinarstvu u visokogradnji, niskogradnji ili hidrogradnji. Prema stepenu koliko je obraen
imamo neoblikovan i oblikovan tehniki kamen. Neoblikovani se dobije razbijanjem vrstih stijena na
komade, nepravilnog oblika i razliite krupnoe. Oblikovani se dobije cjepanjem ili sjeenjem vrstih stijena
na komade pravilnog oblika.
Ukrasni kamen
Pod ukrasnim kamenom se misli na kamen koji u graevinskim konstrukcijama ima dekorativnu ili zatitnu
ulogu. Koristi se u obliku ploa za oblaganje fasada i unutranjih povrina zidova, za izradu stepenita i
podova, za izradu ivinjaka i sl. Dijeli se na: ukrasni kamen za spoljanju primjenu i ukrasni kamen za
unutranju primjenu.
Vjetaki kamen ili liveni kamen se koristi kao materijal za oblaganje povrina kod kojih se postie imitacija
lomljenog kamena. Sama povrina moe biti glatka, polirana ili reljefna, obojena ili neobojena.

9
PITANJA:
1. vrstoa kamena na pritisak. Postupak ispitivanja. Klasifikacija kamena na osnovu vrstoe na pritisak.
Predstavnici pojedinih klasa.
2. Mosova skala materijala i odreivanje tvrdoe.
3. Formiranje strukture i poveanje vrstoe cementnog kamena.
4. Klasifikacija kamena prema vrstoi i glavni predstavnici pojedinih klasa.
5. ta su stijene, a ta minerali? Klasifikacija stijena prema uslovima formiranja. Navesti glavne predstavnike
svake od tih vrsta stijena?
6. Tvrdoa minerala po Mohsu. Mohsova skala. Princip ispitivanja. Zato je tvrdoa vano svojstvo minerala
ili kamena?
7. Objasniti pojmove: specifina masa, zapreminska masa, poroznost, kapilarno upijanje vode, toplotna
provodljivost, postojanost na mrazu.
8. ta je struktura, a ta tekstura stijene?
9. Sedimentne stijene. Nastanak, glavni predstavnici i primjena.
10. Metamorfne stijene. Nastanak, glavni predstavnici i primjena.
11. Najvanija fizika svojstva graevinskog kamena.
12. Opisati postupak ispitivanja otpornosti kamena na habanje Bemeovom mainom.
13. Tvrdoa kamena. Na koji nain se ispituje i kako se izraava. Zbog ega je ovo svojstvo vano?
Tvrdoa kamena je otpor koji daje pri mehanikom djelovanju vrstog tijela. Razlikujemo tvrdou pri
paranju, pri utiskivanju, prema bruenju-otp. prema habanju, i tvrdoa odreena dinamikim djelovanjem
sile. Tvrdoa prema paranju je ustvari odreivanje tvrdoe po Mosu-Mosova skala minerala, ali koja daje
realne rezultate samo za monolitne stijene. Druga metoda tj. tvrdoe pri utiskivanju, to je ustvari ispitivanje
tvrdoe po Brinelu, Rokvelu i Vikersu. Trea metoda reena u prethodnom. etvrta metoda tvrdoa
odreena dinamikim djelovanjem sile se ispituje na osnovu kuglice ili valjia koji izvjesnom kinetikom
energijom udaraju na ispitivani uzorak, i moe da se ispituje padom, udarom ili elastinim odskakivanjem
(materijali1). Ispitivanje tvrdoe je vaan proces koji nam slui za ocjenu kvalitete nekog kamena, to nam
ustvari govori koji kamen moemo koristiti za izgradnju odreene konstrukcije. Na primjer ne moemo
koristiti neku meku stijenu tj. kamen za izgradnju nosee konstrukcije ili u hidrogradnji za neki objekat koji e
biti u dodiru sa vodom, jer bi voda jo vie razmekala tu vrstu kamena i ubrzo bi dolo do dekonstrukcije i sl.
Tvrdoa je izrazito vano svojstvo naroito ako je u pitanju tehniki kamen.
14. Klasifikacija kamena prema modulu elastinosti. U kojim jedinicama se izraava modul elastinosti?

3. AGREGAT

Agregat- je materijal sastavljen od nevezanih zrna/granula razliite krupnoe. Koristi se za:

- izradu raznih vrsta betona i maltera
- nasipanje zastora na eljeznicama
- izradu donjeg sloja puteva
- izradu tamponskih slojeva ispod temelja
U najoptijem sluaju klasifikacija agregata se moe izriti na osnovu:
- porijekla
- zapreminske mase
- veliine zrna agregata
- mjesta upotrebe itd.
1. Podjela agregata prema porijeklu
Moe da bude organskog ili neorganskog porijekla, oba se dijele na prirodne ili vjetake.
Agregat neorganskog porijekla
Dosta se koristi u graevinarstvu. Dijeli se na:
- prirodni: prirodno usitnjeni stijenski materijali, drobljeni i mljeveni kamen
- vjetaki: razni otpadni materijali i industrijski sekundarni materijali, specijalno proizvedeni agregati za
maltere i betone.

10
Prirodno usitnjeni stijenski materijali. Sama rije prirodan, znai da ga nalazimo u prirodi onakav kakav
jeste, i to u blizini rijeka, jezera tj. rijenih i jezerskih korita. Zrna su uglavnom zaobljena. Tu spada:
-pijesak (0-4mm)
-ljunak (4-32mm)
- krupan ljunak (32-125mm)
Posebna vrsta prirodno usitnjenog agregata je tzv. standardni pijesak. Prema novim evropskim standardima
se oznaava kao 'CEN pijesak'. Koristi se kad ispitujemo neke maltere i vezivne materijale kako bi se uklonio
uticaj od raznih vrsta pijeska na rez. ispitivanja.
Drobljeni i mljeveni kamen. Prvo imamo stijenu i miniramo je. Od tog se dobije lomljeni kamen i njeg onda
drobimo drobilicom ime se dobije drobljeni kamen, ili meljemo mlinom ime dobijemo mljeveni kamen.
Kod drobljenog kamena zrna su hrapava i uglasta, a s obzirom na zrna se moe podijeliti na:
-drobljenac (4-125mm)
-drobljeni pijesak (<4mm)
-kameno brano (<0,125mm)
Industrijski sekundarni materijali
Prilikom industrijskih radova da se dobiju odgovarajui proizvodi, takoer nastaje i industrijski otpad, ljepe
reeno to je otpadni industrijski materijal.
To su najee troske zgure ili pepela koja nastaju usljed sagorjevanja vrstih goriva npr. uglja i sl. Da bi se
uklonili predstavljaju ekoloki problem pa se to djelimino rjeava koristei ih u graevinarstvu, ali koriste se
samo oni koji nee tetno uticati na beton i ljudsko zdravlje. U ovu grupu materijala spadaju:
- loina zgura
- kristalasta zgura iz visokih pei
- granulisana zgura
- pjenuava zgura
- letei ili elektrofilterski pepeo
Loina zgura je ostatak sagorevanja kamenog i mrkog uglja ili koksa u visokim peima.Tanije djeliminim
topljenjem ili sinterovanjem pepela nastalog sagorjevanjem uglja ili koksa. U graevinarstvu se koristi za
izradu ljako betona i ljako blokova i za nasipanje. Negativna osobina je to moe da ostane nesagorivih
komada uglja ili peenog krenjaka, koji smanjuju mehanike karakteristike betona, vremenom moe doi i
do raspadanja betona ako je u kontaktu s vodom.
Kristalasta zgura se dobije sporim hlaenjem rastopljene zgure iz visokih pei, i kad ovrsne postane porozan
i vrst materijal. Koristi se u graevinarstvu za izradu maltera i betona i za nasipanje.
Granulisana zgura Zgura, troska ili ljaka nastaje kao nus produkt prilikom proizvodnje sivog gvoa i
elika, tj. eljeza u visokim peima. U visokim peima se odozgo dodaju ugalj, krenjak i eljezo, a rastopljena
zgura i elik teku prema dole. Granulisana zgura se dobije naglim hlaenjem rastopljene zgure iz visokih pei
potapanjem u vodu (rastopljena zgura se hladi sa velikim koliinama vode u omjeru 10:1). Zbog naglog
hlaenja dolazi do raspadanja materijala na sitne granule, i kad se takva ohladi postaje krt i porozan
materijal. ok izazvan vodom pretvara zguru u materijal nalik pijesku. Moe se dodavati cementu u velikim
koliinama. Zgura sama nema vezivna svojstva, dobije ih nakon dodavanja katalizatora (vezivo, gips). Ima
hidraulina svojstva, ako vie od pola materijala ima staklastu strukturu i ako je bazina. Poboljava vrstou
cementa. U graevinarstvu se koristi za proizvodnju lakih betona, i kao dodatak cementu.
BAZINO sadraj CaO i Al2O3>45%. KISELO - <45%
Ekspandirana topionika zgura ili pjenuava zgura . Dovodei u kontakt rastopljenu zguru iz visokih pei s
manjom koliinom vode, koja isparava zbog visokih temperatura, a dio vodene pare ostaje zarobljen u obliku
vazdunih mjehuria, ime dobijamo porozan materijal. U graevinarstvu se koristi za proizvodnju lakih
betona.
Letei ili elektrofilterski pepeo je mrko crni prah koji nastaje sagorjevanjem uglja usitnjenog u prah, i zadrava
se na elektrofilterima u termoelektranama. Koristi se za dobijanje lakih agregata za beton tako to se mijea
sa vodom, oblikuje u kuglice i termiki obrauje. Koristi se i za dobijanje gas betona i kao dodatak cementu.

11
Reciklirani materijali su:
- reciklirana gruba graevinska keramika (opeka, blokovi za zidanje i meuspratne konstrukcije, crijepovi) je
keramiki materijal koji se izdvoji nakon ruenja objekta tj. keramiki ili opekarski kr koji ostaje u industriji
keramike pri proizvodnji grube graevinske keramike. Znai prvo se drobi, separie i koristi kao agregat za
izradu betona.
- reciklirani beton je materijal koji se izdvoji nakon ruenja betonskih objekata, uklanjanja betonskih puteva i
stare betonske galanterije. Drobi se, separie i koristi kao agregat za ponovnu izradu betona.
- reciklirano staklo se koristi kao agregat, i taj agregat se dobije mljevenjem staklenog kra, mijeanjem sa
vezivnim materijalima, oblikovanjem u granule, termikom obradom u cilju ekspandiranja, hlaenjem i
prosijavanjem. Na kraju dobijemo agregat koji je dosta lagan, okruglih zrna, kao takav je dobar
termoizolacioni materijal, dobro apsorbuje zvuk. Koristi se za izradu lakih betonskih blokova, lakih zidova,
maltera za zidanje i malterisanje, plastine mase.
Specijalno proizvedeni agregati za maltere i betone su:
- ekspandirana glina (keramzit) se dobija ekspandiranjem drobljene gline i glinenih granula. Oblikovanje
glinenih granula se obavlja zajedno sa suenjem gline. Zatim se pee u rotacionim peima na temp. izmeu
1100 i 1300 stepeni C. Ta visoka temp. omekava granule i oslobaaju se odr. gasovi koji formiraju zatvorene
upljine unutar granule, zbog ega se povea i zapremina tj. ekspandiranje granula. Svaka granula je
obavijena staklastom tvrdom opnom i zbog toga upijanje vode je malo. Kad se ohlade separiu se i koriste
kao vjetaki agregat za beton, dobijeni betoni dobijeni od ovih agregata pripadaju kategoriji lakih betona
tzv. keramzit betona s obzirom da je keramzit laki agregat.
- ekspandirani perlit je agregat mineralnog porijekla. Dobije se termikom obradom vulkanskih stijena
riolita. Stijena se prvo drobi i onda naglo ari na visokim temp. Dobar je zbog termoizolacionih svojstava,
postojan na visokim temp., ima malu zapreminsku masu. Koristi se kao agregat za izradu termoizolacionih
maltera i betona, vatrostalnih maltera i betona i opeka i elemenata.
- ekspandirani vermikulit se dobije termikim tretmanom prirodnog vermikulita (sloeni magnezijum).
Usitnjeni vermikulit se naglo izloi visokim temp. i doe do ekspanzije poveanja zapremine. A to je u cilju
da dobijemo malu zapreminsku masu. Sline je primjene kao i perlit u graevinarstvu.

Agregati organskog porijekla

Dijeli se na:
prirodni: strugotine od drveta, usitnjena pluta
vjetaki: ekspandirani polistiren
Strugotina od drveta. (lekcija drvo) Drvo prije nego to bude finalno za upotrebu se obrauje raznim
postupcima pri emu ostanu ostaci i strugotina. Pelet je proizvod koji se dobije presovanjem piljevine i
strugotine suhog visoko kalorinog drveta. Pelet se koristi umjesto uglja za dobijanje toplotne energije.
Velike koliine otpadaka negativno djeluju na ekonomski uspjeh drvne industrije pa drvnu sirovinu treba
koristiti u potpunosti. To se postie proizvodnjom ploa od ukoenog (perploe, panel-ploe) ili usitnjenog
(vlaknatice, iverice) drva, za koje se koriste manje vrijedni drvni dijelovi i neke vrste drvnog otpada,
uglavnom iz industrijske prerade drva. perploe se izrauju od drvene strugotine uz dodatak mehanikog
sredstva protiv bubrenja. Takva masa se sui i potom presuje na toplo. Lake graevne ploe: se proizvode od
drvene vune, tj. od tanke, valovite trake, strugotine i dr. otpadaka drveta s dodatkom mineralnog veziva
cementa, magnezita, sadre. Otporne su protiv smrzavanja, vatre, gljivica i insekata, manje higroskopne,
mogu se bukati to im poveava vatrootpornost. Ploe se mogu obraivati kao drvo te se upotrebljavaju za
brojne graevne svrhe: pregradne zidove, montane kue i barake i dr. Tanje ploe najee slue kao graa
za pokustvo dok su deblje dobar toplinski i zvuni izolator. Iverice: Iverice su proizvodi dobijeni od drvenih
otpadaka koji se zagrijavaju i presuju zajedno sa sintetikim smolama. Zahvaljujui pritisku poveava se
gustina, a smanjuje poroznost polaznih sirovina. Zatiuje smolama i vodootpornim lijepkovima. One se
upotrebljavaju za izradu namjetaja, vrata, pregradne zidove dr. Lesonit ploe /ploe vlaknatice: MDF
ploe/medijapan ploe, -Hard board, -OSB. Strugotina se jo koristi za drvena vlakna koja se koriste kao
termoizolacioni materijali vidi stranu 73.

12
Ekspandirani polistiren (EPS-stiropor)
Proces proizvodnje nevezanih granula stiropora sastoji se u zagrevanju kompaktnih granula polistirena. Prva
faza je predekspandiranje. U prvoj fazi kompaktne granule polistirena se tretiraju zagrejanom vodenom
parom, pri emu dolazi do omekanja matrice polistirena te dolazi do poveanja zapremine materijala. Druga
faza je stabilizacija. To traje 20h. U toku ovog perioda granule dobijaju potrebnu mehaniku vrstou i
dimenzionu stabilnost, uz istovremeno smanjenje vika vode. Te zadnja faza oblikovanje. Oblikovanje EPS
proizvoda vri se u kalupima razliitog oblika (ploe, blokovi, itd.). Proces oblikovanja traje do 15minuta i
odvija se kroz tri etape: vakumiranje, zaparivanje i hlaenje. Oblikovani proizvodi (blokovi) odleavaju i hlade
se 24 asa, a zatim se seku u proizvode eljenih dimenzija i oblika pomou zagrejane ice. Proizvodi se u dve
varijante: kao obini i kao stiropor sa smanjenom gorivou, odnosno kao "samogasiv", u kom sluaju ima
oznaku "S". Porozan materijal, u sb sadri 98% vazduha i 2% polistirena.
Osnovna svojstva EPS-a/STIROPORA :
Najekonominiji materijal za toplotnu izolaciju. Ekoloki je podoban, u potpunosti se reciklira. To nije
materijal kojim se hrane insekti, glodari. Velika otpornost na poarna oteenja. Ima visoku vrstou pri
pritisku i savijanju. Poznato je da je EPS neotporan na UV zraenje, meutim ako se pravilno ugradi u
konstrukciju, bie otporan na starenje, truljenje i raspadanje.
Prednosti: mala zapreminska masa, nizak koeficijent toplotne provodljivosti, malo upijanje vode i veoma
mala propusnost vodene pare, relativno dobra mehanika svojstva, prilikom gorenja ne razvija veliku
koloinu toplote pa spada u materijale sa niskim poarnim optereenjem, samogasivost (kod tipova sa
oznakom "S"), otpornost na gljivice, mikroorganizme i bakterije i mogunost potpunog recikliranja.
Nedostaci: lako se drobi, krt, mala otpornost na dejstvo mrazamala otpornost na UV zraenje.
Usitnjena pluta. Openito pluto se dobije od kore hrasta plutnjaka. Dobar toplinski izolator. Preteno se
pluto isporuuje u ploama moe i kao ekspandiranim granulama. Ploe od pluta su lijepog izgleda pa se
mogu koristiti za oblaganje zidova, ak i podova, kao toplotni ili zvuni izolator.
2. Podjela agregata prema zapreminskoj masi
- obini/normalni agregati sa zapreminskom masom 1300 1700 kg/m3
- lake, 300-1200 kg/m3
- teke, iznad 2200 kg/m3
3. Podjela agregata prema veliini zrna
- krupan agregat, zrna krupnoe vee od 4 mm
- sitan agregat, zrna krupnoe manja od 4 mm
/Ovo je podjela po krupnoi u visokogradnji, za niskogradnju ima druga podjela po krupnoi/
Granulometrijski sastav agregata
Je procentualno uee zrna razliite krupnoe u ukupnoj masi agregata.
Odreuje se: metodom prosijavanja-za veliine zrna vee od 0,06 (npr. pijesak, ljunak..) i metodom
taloenja za estice manje od 0,06 (npr. glina, prah...).
Metoda prosijavanja obuhvata prosijavanje agregata kroz niz postavljenih sita sa razliitom veliinom otvora.
Najsitnija zrna koja se mogu odrediti su 0,06 mm.
Metoda taloenja se radi pomou aerometaske metode zasnovanoj na toksovom zakonu. Sita se izrauju od
pletenih ica ili izbuenih limova, sa otvorima kvadratnog presjeka.

Odreivanje granulometrijskog sastava

Uzorak se osui i poredamo sita od najmanjeg ka najveem. Taj osueni uzorak stavljamo na zadnje sito sa
najveim otvorom i ukljuimo vibrator. I nakon toga izmjere se mase koje su ostale na pojedinim sitima, a
sami gran. sastav se odredi preko izraza:
= 1 + 2 + = =1 (g ili kg) kumulativni ostatak je jednak sumi djeliminih ostataka ak(g ili kg)

= 100% procentualni ostatak je jednak koliniku kumulativnog ostatka i ukupne mase agregata koja

se prosijava (%)
= 100 (%) procentualni prolaz (%)

13
I vrijednost podataka koje dobijemo nanesemo u
koordinatnom sistemu, tj. na apscisu nanesemo
otvore sita 'd' , a na ordinatu procesi prolaza
materijala kroz pojedina sita Y i dobije se
granulometrijska kriva agregata kao na sl.
Granulometrijskom krivom moemo dobiti
sljedee podatke: procenat prolaza materijala kroz
neko sito koje je bilo postavljeno prilikom
ispitivanja Yi, procenat ostatka na tom nekom situ
i sadraj zrna odreene krupnoe.
Radi preglednosti, vrijednosti se na dijagramu za
otvor sita 'd', tj. na apscisi nanose u log. razmjeri.

Odreivanje modula finoe/modula zrnavosti agregata

Modul finoe se koristi za numeriko definisanje
granulometrijskog sastava agregata pored
granulometrijskih krivih.
On se definie u vidu sume:
1
= 100 (1 + 2 + ) =

1 1
= = (100 )
100 100
=1
Predstavlja povrinu ogranienu granulometrijskom
krivom, ordinatom i pravom II sa apscisom, a prolazi
kroz Y=100%.
Ako se pomijeaju nekoliko agregata sa modulima
krupnoe M1, M2,.. Mn i koliina masa A1, A2,.. An,
modul raunamo:
=1
=
=1

Dobijanje separisanog agregata

Prvo se eksploatie prirodno usitnjen stijenski materijal iz rijenih i jezerskih korita ili u blizini toga. No, mi
time dobijemo tzv. prirodnu mjeavinu agregata. Kako ova mjeavina ima u sebi zrna razne krupnoe, od
njeg nam nee ispasti kvalitetan malter i beton, tamponski slojevi, nasuti slojevi i sl. pa se takav ni ne koristi
u graevinarstvu. Prirodna mjeavina agregata se prvo separie ime dobijemo separisan agregat. Odnosno,
izdijeli se na odreen broj grupa po krupnoi. I te grupe agregata podijeljene po krupnoi zrna se zovu
frakcije. To se vri u posebnim postrojenjima-separacijama. Ta postrojenja za separaciju koriste ili suhi ili
mokri postupak. Suhi se koristi kada je drobljeni kamen oien od neistoa gline i sl. Za taj postupak se
primjenjuju vibraciona sita. Dok se mokri koristi uvijek kad se radi o kamenu od sed. stijena koji nije oien,
tj. ima neistoe i sl. Za ovaj postupak se primjenjuje puni dehidrator. Trakastim transporterima se
transportuje materijal u postrojenja. Procesom separisanja prirodna mjeavina agregata se razvrstava na
osnovne frakcije agregata (0-4; 4-8; 8-16; 16-32; 32-63; 63-125mm) i meufrakcije (0-1; 1-2; 1-4; 2-4; 8-11;
11-16; 16-22; 22-32; 32-45; 45-63).

Uslovi kvaliteta separisanog agregata

Tehniki uslovi separisanog agregata su:
-granulometrijski sastav
-oblik, izgled i povrina zrna agregata
-nepoeljne primjese u agregatu
-fiziko-mehanike karak. agregata
-postojanost agregata

14
Granulometrijski sastav separisanog agregata
Se radi za svaku frakciju posebno, suhim prosijavanjem. I ako na primjer granulometrijski sastav sitnog
agregata odstupa od datih granica, mora se korigovati i razdvojiti na jo manje frakcije tj. meufrakcije, jer
sadraj zrna izmeu dva uzastopna sita ne smije da je vei od 45%. Granicu kvaliteta su inae za sitan def. sa
doz. granulometrijskim podrujem ogranieno sa 2 granulom. krive. A za krupan su def. pomou doz. koliina
podmjerenih i nadmjerenih zrna. Podmjerena su inae ona koja su manja od donje deklarisane vrijednosti u
okviru frakcije agregata, a nadmjerena od gornje.

Oblik i izgled agregata

Da bi znali oblik zrna od kojeg se sastoji na agregat treba da znamo stepen zaobljenosti i odnos dimenzija
zrna. Pa s obzirom na stepen zaobljenosti zrna mogu da budu:
-zaobljena -nepotpuno zaobljena -uglasta
Na osnovu dimenzija zrna, zrna mogu biti:
-loptasta ili kockasta (l:b:d priblino 1:1:1)
-duguljasta (l:b vece ili jednako 1,5)
-pljosnata (d:b manje ili jednako 1,5) l-duzina, b-sirina, d-debljina
Za odreivanje pljosnatog koristimo metodu kljunastog mjerila, a uslov kvaliteta je: frakcija krupnog
agregata smije sadravati 20% zrna nepovoljnog oblika (odnos najvee i najmanje dimenzije mu je vei od
3:1).
Izgled zrna povrine vizuelno, se moe deklarisati kao:
-staklasta -glatka -fino hrapava -pjeskovito hrapava -grubo hrapava -saasta -upljikava

Nepoeljne primjese u agregatu

Su zrna koja se po svojoj prirodi i svojstvima razlikuju od ostalih zrna u agregatu, pa se sadraj takvih u
agregatu ogranii i provjerava. Uslovi kvaliteta po tom pitanju su definisani:
-sadraj grudvi gline
- --- sitnih estica
- ---slabih zrna
- obavijenost povrine zrna glinom
- ---lakih estica
- ---ukupnog sumpora i hlorida
- ---organskih materija
Sadraj sitnih estica. pod tim se misli na estice sitnije od 0,09 odnosno 0,063 mm. Sve estice krupnije od
0,005 mm su pranaste, a manje od 0,005 mm su glinovite. Pranaste imamo kod drobljenog agregata, a
glinovite kod rijenog. I sadraj sitnih estica se odreuje metodom mokrog prosijavanja kroz sita.
Ostaci na sitima se sue i mjere i dalje je isto kao postupak odr. gran. sastava agregata.
Uslovi kvaliteta su: sadraj sitnih estica u sitnom rijenom ne smije biti vei od 5%, u sitnom drobljenom
agregatu ne od 10% i u frakcijama krupnog agregatane od 1%.
Grudve gline. Njihovo prisustvo se odreuje makroskopski. Uslovi:u sitnom ne smije da je bude vie od 0,5%,
u frakcijama krupnog agregata ne vie od 0,25%.
Treba rei da se beton ne smije spravljati od agregata ija su zrna obavijena glinovitim esticama.
Slaba zrna. To su zrna slabih mehanikih karak., te se ispituju makroskopski, provjerom lomljivosti rukom, i
mogunost paranja povrine zrna. Ne smije da ih bude vie od 3%.
Lake estice. To se misli na ugalj, drvo, bitumen, biljni materijali...tj. organskog su porijekla. Njihov sadraj se
odreuje potapanjem u teke tenosti. Ne vie od 1%.
Hlorid Cl max oko 0,1%, sumpor SO3 max 1%.
Organske materije. Ispitivanje: potapa se agregat krupnoe 4 mm u 3%-i rastvor natrijumhidroksida u vodi.
To se ostavi da stoji 24h u mranoj prostoriji. Nakon toga se boja iznad agregata uporeuje sa standardnom
bojom, i ako je voda tamnija od standardne smatra se da je taj agregat zagaen, i tada se sadraj tih org.
materija koje zagauju taj agregat se dodatno ispituje pomou komparativne metode. Zmai naprave se
dvije 2 vrste uzoraka cementnog maltera: jedna sa neopranim agregatom, druga sa odstranjenim org.
primjesama iz agregata. Izrade se identine prizme i identino se ponaa prema njima sve do ispitivanja. Ako

15
vrstoe na savijanje i pri pritisku kod prizme od neopranog a. nisu manje od 85% vrstoa prizme sa
agregatom odstranjenih org. primjesa, onda se ispitivani agregat moe iskoristiti za izradu maltera i betona.

Fiziko-mehanike karakteristike agregata

Su: zapreminska masa agregata, upijanje vode, povrinska vlanost //fizike//; drobljivost, drobljivost i
habanje//mehanike//.
Zapreminska masa. Ispituju se 3 vrste zapreminskih masa: u zbijenom stanju, u rastresitom i zap. masa samih
zrna agregata.

Upijanje vode se odreuje na osnovu obrasca: = 100%
mv masa vodom zasienih povrinski suhih zrna, m masa suhih zrna frakcija agregata.
Povrinska vlanost. To je voda koja u tankom filmu, obavija zrna agregata. Eksperimentalno se utvrdi preko
volumetrijske boce.
Drobljivost. Mehanika svojstva se inae ocjenuju nakon i izlaganja agregata statikom i dinamikom
optereenju.
Jedno od njih je i drobljivost. Ono se mora provjeriti kod agregata koji npr. izgrauju putevi, zastori na
eljeznicama, lakih agregata za beton. Zavisi od: vrste stijene rijeni je manje drobljiv od drobljenog
agregata; mehanikih karak. stijena vre stijene se manje drobe; oblika zrna; veliine zrna sitniji
agregat, manja drobljivost.
Kod krupnih frakcija agregata za beton se ispituje drobljenjem uzoraka u cilindrinom sudu. Uspe se osueni
uzorak u taj sud poklopi, zbije se ipkom i silom tj. pritiskom do 400 kN se postepeno optereuje. Potom se

izvadi prosije kroz odg. sita. i drobljivost se izrauna preko obrasca: = 1 100% . m je masa u cilindru
prije opt., a m1 masa ostatka uzorka na sitima. Uslov kvaliteta: drobljivost ne smije biti vea od 30%.
Zbirno mjerenje otpornosti agregata prema drobljivosti i habanju se vri po metodi Los Angeles.
(Postupak ove metode je napisan prethodno u poglavlju graevinski kamen.)

PITANJA:
1. Oblik i izgled zrna agregata.
2. Oblik zrna agregata prema PBAB-u i EN standardima.
3. Nepoeljne primjese u agregatu.
4. Svojstva i primjena staklene vune.
5. Predstavljanje veliine zrna agregata (frakcija) prema PBAB-u i EN standardima.
6. Otpadni industrijski materijali za proizvodnju agregata. Predstavnici i njihove najvanije karakteristike.
7. Otpadni i industrijskih sekundarni materijali koji se koriste za proizvodnju agregata
8. Oblik zrna krupnog agregata prema EN i JUS standardu
9. Agregati organskog porijekla. Podjela i primjena.
10. ta je modul finoe / zrnavosti agregata/. Kako se odreuje i izraunava?

4. VEZIVNA SREDSTVA

Veziva su materijali koji mogu da preu iz prakastog, plastino-viskoznog ili itkog stanja u vrst materijal,
pod uticajem fiz.-hem. procesa. Dijele se na: organska (prirodne i sintetike smole) i neorganska (mineralna
veziva).
U graevinarstvu se iskljuivo koriste neorganska, tj. mineralna veziva.
Mineralna veziva su fino-prakasti materijali koji pomijeani sa vodom daju plastina tijesta sposobna da
nakon odreenih fiz.-meh. procesa otvrdnu i poprime svojstva kamena. Mineralna veziva se dijele na:
nehidraulina/vazduna i hidraulina.
Nehidraulina veziva su materijali koji pomijeani sa vodom obrazuju plastina tijesta koja ovrsnu i takvu
osobinu zadravaju samo na vazduhu.

16
Tu spadaju:
- graevinski gips
- graevinski kre
- magnezitna veziva
- vodeno staklo i dr.
Hidraulina veziva su materijali koji pomijeani sa vodom obrazuju plastina tijesta koja ovrsnu i takvu
osobinu zadravaju i na vazduhu i u vodi. Tu spadaju:
- hidraulini kre
- portland cement
- cementi na bazi portland cementa i dr.
GRAEVINSKI GIPS
Prvo se koristio u Egiptu. Malter uzet od Egipatskih piramida je bio spravljen od gipsa. Gips se dobija
peenjem sedimentne stijene. Peenjem se djelimino ili potpuno izdvaja kristalna voda. A ureaji za
proizvodnju gipsa su: rotaciona pe, vertikalne pei, komorne pei, vrtlone pei itd. Sadra se prvo drobi,
melje, potom dehidrira. Ukoliko se sadra dehidrira na temp. izmeu 130 do 200 , djelimino e se izdvojiti
kristalna voda. Time se dobije kalcijumsulfat poluhidrat, nehidraulino/vazduno vezivo. Ukoliko se sadra
pee na temp. izmeu 900 i 1100 , doi e do potpunog izdvajanja kristalne vode. Time se dobije anhidrit /
bezvodni gips. Taj materijal se zove estrih gips, takoer nehidraulino vezivo, ali za razliku od obinog gipsa
sporo ovrava i ima dobre mehanike osobine.
Obian graevinski gips je higroskopan materijal, reaguje sa vlagom iz vazduha i tako gubi vezivna svojstva.
Zbog toga se prije upotrebe mora zatiti od vlage, a pogotovo od vode.
Vrste graevinskog gipsa:
- tuk gips
- alabaster gips
- gips za maltere/malterski gips
- modelarski gips
- estrih gips
tuk gips se dobije peenjem sadre na temp. od 135 do 200 C. Koristan za: za malterisanje suhih prostorija,
tj. unutranjih prostorija objekata; izradu prefabrikovanih elemenata/gipsnih ploa sa i bez punioca i gips-
kartonskih ploa/ za oblaganje zidova i plafona; za ukraavanje enterija izradom raznih ukrasnih detalja.
Alabaster gips je bijel, ist i fino mljeveni tuk gips. Koristan: u vajarstvu; za fina malterisanja unutranjih
prostorija/suhih prostorija/; za izradu detalja za ureivanje enterijera.
Gips za maltere slui za izradu gipsnih i gipsno-krenih maltera.
Modelarski gips se dobija peenjem sadre istoe min 90%, na temp. kao i tuk gips. Razliit je od tuk gipsa
po finoi mliva, vremenu vezivanja i vrstoi. Korista za izradu modela.
Estrih gips se koristi za izradu podloga za podove/linoleum, parket, ploice/, izradu elemenata za pregradne
zidove/sa ili bez raznih vrsta punilaca kao strugotina od drveta, vermikulit, zgura visokih pei itd./.

L
i
n
o
l
e
u
m

17
Ostale osobine gipsa
Postojan samo na vazduhu, voda i niske temperature ga brzo razaraju.
Postojanost prema destvu vode se moe poveati dodavanjem sintetikih smola ili organskih jedinjenja u
masu gipsa, ili premazivanjem povrina sintetikim smolama.
Gips se smatra vatrostalnim materijalom, jer se sporo zagrijava, a do razaranja usljed vidokih temp. dolazi
poslije 6-8h, a do tad se poar moe ugasiti, tako da se gipsne ploe koriste za zatitu od poara.
elina armatura se ne smije koristiti za armiranje gipsnih ploa jer brzo dolazi do njene korozije, ve se
armira prirodnim ili vjetakim vlaknima, trskom itd.

Ispitivanje vremena vezivanja gipsa

Vrijeme vezivanja gipsa je vrijeme proteklo od momenta sipanja gipsa u vodu do trenutka kada mjeavina
postigne propisan stepen stvrdnjavanja. Vrijeme vezivanja se odreuje pomou Vikatovog aparata na
epruvetama izraenim od standardne kae. Standardna kaa se dobije kada u 200 cm3=200 ml vode za 2
min. preko cijele povrine ravnomjerno naspe 250g gipsa. Mijea se kaikom 90 sek. da dobijemo homogenu
kau dok ne bude dovoljno gusta. Ta kaa se sipa u metalni prsten ili prsten od tvrde gume postavljen na
staklenu plou premazanu mainskim uljem. Epruveta sa staklenom ploom se stavi na postolje Vikatovog
aparata. Vikatova igla se sputa sa povrine epruvete svakih 30 sek. da slobodnim padom prodre u epruvetu,
s tim da se igla treba obrisati prije svakog uboda u epruvetu. Poetak vremena vezivanja je vrijeme koje
protekne od poetka sipanja gipsa u vodu do trenutka kada se otisak Vikatove igle u epruveti ostane jasno
vidljiv. Kraj vremena vezivanja je vrijeme koje protekne od poetka sipanja gipsa u vodu do trenutka kada
Vikatova igla vie ne ostavlja nikakav trag na epruveti, ne prodire epruvetu. Poetak vezivanja ne smije biti
krai od 5 min., a kraj vremena vezivanja od 20 min.
GRAEVINSKI KRE
Nehidraulino vezivo koje se dobija iz krenjaka. Glavna komponeneta krenjaka je CaCO3 kalcijum
karbonat pa se njegovim peenjem na temp. od 900-1000C dobije negaeni/ivi kre ili kalcijumoksid
CaCO3 = CaO + CO2 koji je dosta porozan i bijele boje.
Danas je u graevinarstvu koristan za:
razne vrste maltera za zidanje i za malterisanje spoljanjih i unutranjih povrina; boja za kreenje;
kreno-silikatnih materijala (kreno-silikatna opeka i blokovi od gas i pjeno betona).
Dobijanje graevinskog krea
Tehnoloki proces dobijanja krea sastoji se iz dobijanja krenjaka u kamenolomu, njegovo drobljenje,
separisanje i peenje. Peenje se vri najee u vertikalnim-ahtnim peima i mogu se ubacivati komadi
krenjaka. Ako se koriste rotacione pei za peenje onda trebaju jo sitniji komadi krenjaka.
Vertikalne pei mogu biti razliite. Npr. imamo vertikalnu pe sa neprekidnim radom i mjeovitim loenjem
Krenjak i ugalj se odozgo ubacuju u pe, mehanikim ureajem. Sirovina, idui od vrha prema dnu prolazi
kroz zone zagrijavanja, peenja i hlaenja. Vazduh se sa donje strane pomou ventilatora uduvava u pe i
djelimino hladi peeni kre. Dim i gasovi koji se stvaraju prilikom peenja krenjaka, podiu se gore i
djelimino zagrijavaju krenjak i ugalj i konano izlaze kroz dimnjak. Peeni kre se potom izvadi posebnim
ureajima. Ova pe ima prednost to je potrebno malo goriva ali negativno je to dobijamo ivi kre manje
istoe. Vertikalna pe moe biti i pe sa bonim loenjem na vrsto gorivo (ugalj). Kod ove pei je super to
krenjak i ugalj nisu u direktnom dodiru kao kod prethodne, ve samo sa vrelim gasovima, pa je finalni
proizvod mnogo istiji ivi kre. Dobiveni proizvod se naziva ivi kre u komadima. Razlaganje krenjaka-
dekarbonizacija poinje na priblino 600 C, a njegovo potpuno razlaganje se deava na priblino 1000 C.
Peenjem krenjaka na temperaturama niim od potrebnih, dobije se proizvod koji ima puno nerazloenih i
nepeenih dijelova CaCO3. Takoer, ako su temperature vee od doz. i due se peklo nego to je trebalo
dobije se tvrdo peeni kre koji se teko gasi. Zato se koliina nepeenih i previe peenih dijelova u kreu
ograniava.
Gaenje ivog krea
Kada se ivi kre ili kalcijumoksid pomijea sa vodom doi e do gaenja krea. Dakle, kao rezultat dobijemo
gaeni kre ili kalcijumhidroksid: CaO +H20 = Ca(OH)2 +q. Prilikom gaenja krea oslobaa se izvijesna

18
koliina energije, tako da dolazi do isparavanja jednog dijela vode i izgleda kao da kre kipi, i komadi krea se
raspadaju na veoma sitne estice. Nakon mijeanja sa vodom svaka estica se obavija tankim filmom
adsorbovane vode. Na taj nain dobije se velika plastinost krenog tijesta, a plastinost nam je vana za
spravljanje raznih vrsta maltera.
U zavisnosti od koliine vode koja se upotrijebi za gaenje ivog krea, razlikujemo slj. vrste gaenog krea:
- hidratisani kre u prahu nakon hemijske reakcije nema slobodne vode
- kreno tijesto - --ima oko 35% slobodne vode
Kreno tijesto se moe dobiti i dodavanjem vode hidratisanom kreu u prahu. Ukoliko se krenom tijestu
doda jo vie vode, dobie se kreno mlijeko ili voda.
Gaenje ivog krea se moe izvriti na dva naina:
- industrijskim postupkom, brz proces gaenja i time se dobije hidratisani kre u prahu
- u plitkim drvenim posudama, time se dobije kreno tijesto koje se cijedi i sipa da odlei dvije nedjelje, kako
bi se u potpunosti obavilo gaenje krea.
Izdanost krea (i) je odnos zapremine gaenog krea i mase ivog krea (m3/kg). Kreno tijesto sa
nehidratisanim dijelovima ne smije se koristiti za spravljanje maltera poto kasnije moe doi do oteenja
maltera i zidova, jer vremenom CaO reaguje sa vlagom i prelazi u Ca(OH)2 pri emu poveava zapreminu i
dovodi do oteenja maltera i pojave tvz kokica. Isto tako prepeeni dijelovi krea se sporo gase i postoji
mogunost njihovog gaenja u ovrslom malteru, pa se njihov udio stogo ograniava.

Ovravanje krea
Proces ovravanja krea na obinim temperaturama traje od nekoliko dana do nekoliko godina. A odvija se
na slj. naine: ovravanjem krenog tijesta/maltera; kristalizacijom Ca(OH)2 i karbonizacijom(ugljenisanje,
postupak pretvaranja organskih supstanci u ugljik). Prilikom karbonizacije izdvaja se voda. Pa se postupak
karbonizacije moe ubrzati vjetakim suenjem povrine zidova, jer u prirodnim uslovima ovravanje
maltera tee vrlo sporo. Dodavanjem sitnozrnog agregata npr. pjeska u kreno tijesto ubrzava se proces
karbonizacije. Kreni malter ne ovrava u vodi, a karbonizovani kreni malter je postojan u vodi. vrstoa
krenog maltera je oko 1 Mpa i poveava se karbonizacijom.
- Kre najvie koristimo za izradu maltera, tj. mijea se sa sitnozrnim agregatima jer se kreno tijesto
prilikom suenja puno skuplja i time puca.

Vrste graevinskog krea

1. negaeni ivi kre:
- negaeni ivi kre u komadima
- negaeni ivi mljeveni kre
2. gaeni kre:
- hidratisani kre
- kreno tijesto
Negaeni ivi kre u komadima dobijemo ga na izlazu iz pei. Sastoji se od razliite veliine komada koji se
isporuuju u zatvorenim vagonima ili nekim dr. zatvorenim prevoznim sredstvima. Higroskopan je tj. prima
vlagu iz vazduha i onda bubri, pa se treba uvati od vlage i to prije zagasiti. Nakon gaenja ivog krea u
komadima dobije se kreno tijesto (kaa, mlijeko) koje koristima za spravljanje maltera, za kreenje tj. kao
boja za bojenje malterisanih prostorija, kao dodatak vodenim bojama itd.
Negaeni ivi mljeveni kre ova vrsta krea dobije se mljevenjem ivog krea u komadima do utvrene
finoe mliva. Finoa mliva se odreuje prosijavanjem. Takoer higroskopan materijal i treba ga uvati od
vlage. Isporuuje se u vreama 50 kg . Koristi u svemu kao i komadasti ivi kre.
Hidratisani kre je gaeni kre u prahu. Dobije se gaenjem CaO sa odg. koliinom vode. Postupak gaenja
se vri u naroitim ureajima-hidratorima. Najvie se koristi u graevinarstvu, pogotovo u visokogradnji za
izradu maltera, i za proivodnju kreno-silikatnih opeka. Za njegovo koritenje otpada potreba za gaenjem,
on se jednostavno pripremi dodavanjem tehnoloki potrebne koliine vode. U niskogradnji za izradu
stabilizacija za tlo. Isporuuje se u vreama 50 kg.
Kreno tijesto je gaeni kre plastine konzistencije. Dobije se gaenjem ivog krea u komadu ili mljevenog
krea sa onoliko vode potrebne za plastinu konzistenciju. Moe se dobiti i dodavanjem u vodu hidr. krea.

19
Hidraulini kre
Je hidraulino vezivo i dobije se peenjem krenjaka laporca sa malo glinovitih primjesa na temp. 900-1000
C. U toj maloj koliini glinovitih primjesa su sadrani kiseli oksidi pri emu se dio CaO takom peenja s njima
se jedini. Na taj nain se stvore jedinjenja koja imaju sposobnost ovravanja ne samo na vazduhu nego i u
vodi. Po svojim svojstvima nalazi se izmeu krea i cementa. Hidraulini kre se koristi u vidu fino
samljevenog praha. Koristi se za izradu maltera koji se primjenjuje i u suhim i u vlanim sredinama, za izradu
betona nieg kvaliteta. Uporedimo li ga sa obinim kreom, njegova prednost je zato to ima veu vrstou i
brzo i ravnomjerno ovrava po cijeloj debljini sloja. Hidraulini kre treba da zadovolji uslove vrstoe. A
samo ispitivanje nj vrstoe vri se na prizmatinim uzorcima 4x4x16 cm spravljenim od hidraulinog krea i
standardnog pijeska. Ovim ispitivanjem se utvruje i nj kvaliteta, tj. klasa/marka. Prema postupku
proizvodnje razlikujemo: hladni i vrui. Hladni hidraulini kre je mjeavina hidratisanog krea i pucolana,
topionikih zgura i sl. Vrui se dobija peenjem odgovarajue sirovina na temp. niim od temp. sinterovanja.
Hladni se koristio jo u starom vijeku. Rimljani su dodavali neorganske materijale gaenom kreu i nazvali ih
jednim imenom pucolani po vulkanskom pepelu iz mjesta Puzzoli. Neki poznati objekti koji su napravljeni
od hhk su Koloseum u Rimu, Trajanov most preko Dunava. U naoj zemlji se danas ne proizvodi hidraulini
kre. U dananje vrijeme se koristi pri obnovi kulturnohistorijskih spomenika, tj. gdje je primjena savremenih
materijala neodgovarajua.

Kreno-silikatna opeka
Naprave se sirovi proizvodi od kvarcnog pijeska, krea i vode i to se termiki tretira pod pritiskom i
autoklaviranjem. Takav proizvod je kreno-silkatna opeka.
(Autoklaviranje je postupak sterilizacije-(jalovljenje, neplodnja) na 121 C uz primjenu tlaka od 103 421 P,
provodi se tijekom 15 do 40 minuta u autoklavu.) Za proizvodnju kso koristi se ivi mljeveni kre ili hidratisani
kre, to zavisi od proizvodnje sirovog matera. A tehnoloki postupak proizvodnje se zasniva na ubrzanom
ovravanju postupkom autoklaviranja sirovih prozvoda. Ukupan proces proizvodnje je slj:
- doziranje sirovinskih komponenti
- izrada sirovinske smjese i transport do prese za oblikovanje
sirovih proizvoda
- oblikovanje presovanjem i slaganje na vagon za autoklaviranje
- autoklaviranje
- sortiranje i skladitenje gotovih proizvoda.
Autoklavi su ureaji sa kojim se moe ostvariti sredina zasiena
vodenom parom, u kojoj vladaju i visoki pritisci i poviene
temperature. Boja ove opeke je bijela, priroda boja, eventualno
svjetlo siva. Moe se obojiti dodavanjem pigmenata mineralnog
porijekla, ali poto su mineralni izblijede vremenom.
Na naem tritu imamo:
- pune kreno-silikatne opeke, 250x120x65 (55)mm
- uplje kreno-silikatne opeke, 250x120x65 (55)mm
- uplji kreno-silikatni blokovi, 250-390 x 120-190 x 120-240mm /duinaxirinaxvisina/
- elementi za oblaganje koji se dobiju cjepanjem ks punih opeka
Ks opeka treba da je postojana na dejstvo mraza (poslije 50 ciklusa naizmjeninog zamrzavanja i
odmrzavanja ne smiju imati vidljiva oteenja). Koriste se za izradu fasadnih i nefasadnih, nosivih i
nenosivih/pregradnih zidova. Nisu dobar toplotni izolator.

20
 CEMENT

1. HISTORIJSKI RAZVOJ
Cement je prakasti materijal koji pomijean sa vodom, hemijskim reakcijama i fizikalnim procesima prelazi u
ovrslu cementnu pastu ili cementni kamen. Polovinom 18 v. otkriven je vrui hidraulini kre koji se dobije
peenjem krenjaka sa primjesama gline, poznato kao roman cement. Slino je raeno i u svim dijelovima
svijeta, otvorile se prve fabrike i sl. Meutim, to peenje se vrilo na niim temp. pa jo uvijek nije bio pravi
portland cement nego samo unaprijeena verzija roman cementa. 1844. god se smatra god portland
cementa nakon to je uoeno da grudve prepeenog materijala daju jo bolje rezultate, tj. peenje na viim
temperaturama, na temp. sinterovanja. Prije je trebalo jako puno vremena da se spravi portland cement, za
to je danas potrebno 3 min. jer su se izumile rotacione pei. Potom se otkrivaju bijeli cement-dobije se od
istog krenjaka i kaolina umjesto gline i aluminatni cement-od krenjaka i boksita.

Cement je prakasti materijal koji pomijean sa vodom, hemijskim reakcijama i fizikalnim procesima prelazi u
ovrslu cementnu pastu ili cementni kamen.
Portland cement je hidraulino vezivo, dobije se finim mlevenjem tzv. portland cementnog klinkera,
vjetakog kamenog materijala koji se stvara peenjem do temp. sinterovanja, krenjaka i gline, u odnosu 3:1
(odnos masa). Portland cement je proizvod dobijen finim mljevenjem portland cementnog klinkera s 5%
gipsa, koji regulira vrijeme vezivanja, sprjeava trenutno vezivanje, tj. dodaje se da nam cement ne bi odmah
ovrsnuo im ga spravimo.
Temperatura sinterovanja je temp. na kojoj spoljni omota estica poinje da se topi i tako dolazi do me.
spajanja estica u monolitne agregate cementni klinker.
2. PROIZVODNJA CEMENTA/PROIZVODNJA PORTLAND CEMENTNOG KLINKERA
Napomena: Portland cementni klinker se pee i spravlja od svih tih sastojaka, dok se cement ili portland
cement dobije mljevenjem tog klinkera.
Jedan tipini proces proizvodnje cementa se sastoji iz slj. faza:
- exploatacije mineralnih sirovina, krenjaka na kamenolomima, laporca, gline
- priprema mineralnih sirovina za proizvodnju klinkera, oplemenjivanje, homogenizacija-suhim, mokrim,
polusuhim ili polumokrim postupkom
- mijeanje mineralnih sirovina i proizvodnja klinkera
- odleavanje, pa mljevenje klinkera (u prihvatnom bunkeru sa drobilicom) i dodavanje aditiva te pakiranje
cementa
Procesi proizvodnje cementa tj. portland cementnog klinkera
- mokri polumokri polusuhi - suhi
Mokri postupak-usitnu se obje sirovinske komponente. Usitnjena glina se mijea sa 40% vode. To i usitnjeni
krenjak se ubace u mlin radi finog usitnjavanja. To se potom cijedi i odlae u bazene za sirovinski mulj, gdje
se to sve sjedini, i ako je potrebno korekcija sastava. Zatim se sirovinski mulj pee u rotacionoj pei. To je
takav elini cilindar iznutra obloen vatrostalnim opekama. Duine su i do 200m , za vrijeme rada se rotiraju
oko svoje podune ose. Sirovina se ubacuje u gornji dio pei i polako se kree ka izlazu iz pei. U donjem
dijelu pei se uduvava gorivo/prirodni gas, usitnjeni ugalj i sl. , i kad to gori stvaraju se vreli gasovi koji se
kreu prema sirovini. Imamo 6 faza koje se ustvari odvijaju u rotacionim peima: u prvoj fazi sui se sirovinski
mulj, isparava se iz njeg voda; u drugoj zoni dolazi do dehidratacije gline, izdvaja se kristalna voda iz minerala
gline; u 3oj i 4oj zoni pee se krenjak i formira CaO i reakcije CaO s produktima gline; jedan dio CaO ostaje i
dalje slobodan. Ako bi stali nakon ove faze
dobilo bi se hidraulini kre. U 5oj zoni dolazi do
topljenja polaznih komponenti sinterovanja.
Obrazuje se portland cementni klinker, tamno
sive je boje do crne, u obliku lopti veliine5-30
mm. U 6-oj fazi, sniava se temperatura, i
djelimino hladi portland cementni klinker.
Glavno hlaenje se odvija u hladnjacima.

21
Hlaenje je vrlo bitno pogotovo ono do 300 C koje mora biti jako brzo, jer sporo hlaenje ne daje cement
visokog kvaliteta. Pri brzim hlaenju dobijamo mineral koji ima karak. da se sporije rastvara u vodi u odnosu
na onaj mineral koji nastaje sporim hlaenjem. Sporija rastvorljivost u vodi omoguava regulisanja vremena
vezivanja cementne paste. Nakon toga klinker se transportuje do silosa za odleavanje gdje se dri 2-4
sedmice prije mljevenja. Neophodno je da odlei kako bi slobodni CaO, ukoliko ga ima, tj.ukoliko se nije
sjedinio sa mineralima gline izreagovao sa vlagom iz vazduha tj. preao u Ca(OH)2. Ukoliko se ovo ne bi
napravilo, onda bi prilikom upotrebe cementa dolo do nestabilnosti zapremine jer CaO sa vodom mijenja
zapreminu, i sve to bi moglo dovesti do oteenja, pucanja ovrslog maltera ili betona. Nakon odleavanja
cementni klinker se melje do finoe od 0,001 do 0,01 mm u mlinovima sa kuglama. Prilikom ovog postupka
mu se dodaju dodaci za lake mljevenje, sadra, organske, neorganske supstance, u manjim koliinama.
Nakon toga odlei 15 dana u silosima, tk zbog odreenih reakcija s vlagom iz vazduha. Cement se pakuje u
vree 50 kg.
Suvi postupak-usitne se sirovine, mljevenjem i drobljenjem do praha. Sirovine se sue, skladite, dozira i
formira sirovinska smjesa. Sirovinska smjesa
se jo melje, dok se ne dobije sirovinsko
brano. Zatim sirovinsko brano u
predgrijau, sui, dehidrira-prethodno sui, i
dekarbonizuje. Predgrija se sastoji od 4
ciklona.
U ureaju sa dodatnim gorivom vri se
kalcinacija na temp. 900 C. Zatim sirovina
ulazi u brzu rotacionu pe duine 60 m, gdje
se obavlja sinterovanje na jo veoj temp.
Ostale faze proizvodnje su identine kao i
kod mokrog/hlaenje, odleavanje itd. Zbog
utede energije i brzine proizvodnje, danas se
u svijetu najvie proizvodi cement na bazi
suhog postupka. Pri proizvodnji cementa nastane 5-7% ukupne svjetske emisije CO2. Na tonu proizvedenog
cemeta proizvede se 0,8 tona CO2.

Sirovine za proizvodnju portland cementa

Sirovinska smjesa za proizvodnju portland cementnog klinkera je sainjena od osnovnih i korektivnih
sirovina. Osnovne sirovine su: krenjak i neke vrste laporca sa visokim sadrajem krenjaka (takve ba to
nama trebaju je vrlo teko nai, takvi ih ima u Engleskoj u Portlandu, pa se ugl. koristi krenjak), glina, glinci,
laporaste gline, pucolani, tufovi itd.
TUFOVI su sedimentne stene nastale taloenjem sitnog vulkanskog materijala, najee vulkanskog pepela.
Korektivne sirove imaju zadatak da poprave sastav sirovinske smjese i tu spadaju: kvarcni pijesak, tufovi, i sa
visokim sadrajem oksida gvoa kao to je piritna izgoretina.
A osnovne sirovine za izradu portland-cementa su: portland cementni klinker koji se dobije od prethodno
reene sirovinske smjese, i gipsa.
Krenjak je kao to znamo sedimentna stijena. Tri etvrtine sirovinske smjese je krenjak, a jedna etvrtina
je glina i korekcione sirovine. Za pripremu sirovinske smjese se moe koristiti i krenjaki laporci-prirodna
mjeavina krenjaka i gline, ali se ta primjena sve vie smanjuje jer sastav laporca kakav nama treba se
rijetko nalazi u prirodi, pa je to onda potrebno i teko korigovati, pa se iskljuivo koristi varijanta krenjak
glina zbog lake korekcije hemijskog sastava. Krenjake stijene sa primjesama dolomita se ne smiju koristiti
kao sirovina za proizvodnju portland cementnog klinkera, jer ima slobodnog MgO to dovodi do raspadanja
betona i maltera spravljenih od takvog cementa. Jeftin izvor sirovine, smanjuje potrebu za vodom,
poboljava poetnu vrstou.
Glina (lekcija 'Keraki materijali')

22
3. SASTAV CEMENTA

Sastav portland cementnog klinkera

Sastoji se od jedinjenja razliitog hemijskog sastava : CaO /vezan, SiO2, Al2O3, SO3, CaO/nevezan, MgO,
alkalije (Na2O i K2O) itd. Prisustvo alkalija utie na poveanje vrstoe cementa u prva tri dana, a nakon 28
dana utiu na usporavanje vrstoe. CaO i MgO uzrokuju nepostojanost volumena. Gips se doda prilikom
zavrnog mljevenja, sprjeava trenutni proces vezivanja. Stvara etringrit u ranoj fazi ovravanja to je
poeljno. Pomae u skupljanju tokom suenja. Utjee na vrstou do 28 dana.
Prosean mineraloki sastav PC klinkera:

Alit i belit su osnovni, a celit i felit su minerali topitelji.

Alit brzo hidratizira i uvrava. Doprinosi ranoj
vrstoi/poveana toplina hidratacije. Za cemente veih
ranih vrstoa treba poveati koliinu alita.
Belit sporo hidratizira i ovrava. Utjee na kasnije
prirast vrstoe/niska toplina hidratacije. Za cemente
niske topline hidratacije treba poveati koliinu belita.
Aluminat odgovoran za vezivanje, doprinosi ranoj
vrstoi. Stvara etringit to je nepoeljno.Za
sulfatnootporne cemente treba smanjiti koliinu
aluminata.
Ferit nema znaajnog uticaja na svojstva. Utie jedino
na boju cementa. Ako dodamo vie imat emo sivi
cement, manje svjetliji.

4. MINERALNI DODACI CEMENTU

Dodaci cementu
Kao dodaci cementu mogu se koristi slj. materijali: pucolani, granulisana zgura, krenjak, sagorjeli kriljac,
silikatna a ili praina, punila, aditivi, letei pepeo, amorfna SiO2 praina.
Osnovne osobine dodataka: lako se melju, velika specifina povrina, sporiji prirast vrstoe u poetku.
Pucolani pucolan je pjeskoviti vulkanski pepeo. Pucolani ne mogu sami vezivati i ovravati. Sami
pomijeani sa vodom nemaju hidraulino svojstvo, ve ga dobijaju u prisustvu krea. Ova pojava je poznata
kao pucolansko svojstvo. To jest, pucolani se samelju u fini prah, pomijeaju sa vodom i gaenim kreom.
Dodavanjem istom cementu dobit e se kvalitetniji, vri i otporniji cementni kamen. Da bismo ocijenili
vezivna svojstva pucolana ispituju se njihove mehanike osobine u kombinaciji sa kreom. Kod nas se ispituju
na uzorcima spravljenim od plastinog maltera od hidratisanog krea, pucolana, vode i standardnog pijeska.
Na tim uzorcima, obino oblika prizme, se ispitaju vrstoa na savijanje i vrstoa na pritisak. I kvalitet
pucolana se odreuje na osnovu tih vrstoa. Kod nas postoje 3 klase kvaliteta pucolana sa oznakama 5, 10 i
15. Ovi brojevi predstavljaju vrstou na pritisak u Mpa pucolana, ali pored toga ima i odreenu vrstou na
savijanje za svaku klasu. Npr. oznaka pucolana kvalitete 15 od opalske bree bit e P 15 Ob.

23
U zavisnosti kako nastanu razlikujemo:
- prirodni pucolan P
- prirodni pucolan aktiviran termikim postupkom Q
- vjetaki pucolan silikatni letei pepeo V
- vjetaki pucolan karbonatni letei pepeo W
Prirodni pucolani su najee vulkanskog ili sedimentnog porijekla.
Prirodni pucolani su nastali u geolokoj prolosti iz vulkanskog
pepela ili lave, kod nas su to vulkanski tufovi.
Prirodni pucolan aktiviran termikim postupkom mogu biti
materijali vulkanskog porijekla, odr. vrste sed. stijena, gline i kriljci.
Vjetaki pucolani su materijali koji termikom obradom dobijaju
pucolanska svojstva. Kod proizvodnje keramikih materijala
peenjem gline, materijal dobija pucolanska svojstva ija aktivnost Sl.55 pucolan
zavisi od temperature peenja.Silikatni letei pepeo je prakasti materijal, zrna su mu sfernog oblika sa
pucolanskim svojstvima. Karbonatni letei pepeo prakasti
materijal koji ima hidraulina i/ili pucolanska svojstva.
Granulisana zgura Zgura, troska ili ljaka nastaje kao nus
produkt prilikom proizvodnje sivog gvoa i elika, tj. eljeza u
visokim peima. U visokim peima se odozgo dodaju ugalj,
krenjak i eljezo, a rastopljena zgura i elik teku prema dole.
Granulisana zgura se dobije naglim hlaenjem rastopljene
zgure iz visokih pei potapanjem u vodu (rastopljena zgura se
hladi sa velikim koliinama vode u omjeru 10:1). Zbog naglog
hlaenja dolazi do raspadanja materijala na sitne granule, i kad
se takva ohladi postaje krt i porozan materijal. ok izazvan
vodom pretvara zguru u materijal nalik pijesku. Moe se
dodavati cementu u velikim koliinama. Zgura sama nema vezivna Sl.56 zgura
svojstva, dobije ih nakon dodavanja katalizatora (vezivo, gips). Ima hidraulina svojstva, ako vie od pola
materijala ima staklastu strukturu i ako je bazina. Poboljava vrstou cementa. U graevinarstvu se koristi
za proizvodnju lakih betona, i kao dodatak cementu.
BAZINO sadraj CaO i Al2O3>45%. KISELO - <45%
Krenjak ima u prethodnom.
Sagorjeli kriljac dobije se izlaganjem kriljaca na temp. 800 C u specijalnim peima. Fino samljeveni
sagorjeli kriljac, pomijean sa vodom, pokazuje hidraulino svojstvo kao PC i dodatno pucolansko svojstvo.
Kod nas se ne koristi.
Silikatna praina ne koristi se kod nas .
Punila - prirodni ili vjetaki neorganski mineralni materijali, koji nakon odreene pripreme poboljavaju
obradljivost ili sposobnost zadravanja vode cementa i sl. Vrlo malo se dodaju, i zbog toga nije bitno kakvog
su kvaliteta i proizvoa je duan da kae koju vrstu punila je koristio samo zbog kupca.
Gips se dodaje zbog regulisanja vremena vezivanja.
Aditivi se dodaju radi poboljavanja proizvodnje cementa, najee poboljavaju mljevenje. Ne smije ih biti
vie od 1% u odnosu na masu cementa.
Letei ili elektrofilterski pepeo je mrko crni prah koji nastaje sagorjevanjem uglja usitnjenog u prah, i
zadrava se na elektrofilterima u termoelektranama. Koristi se za dobijanje lakih agregata za beton tako to
se mijea sa vodom, oblikuje u kuglice i termiki obrauje. Koristi se i za dobijanje gas betona i kao dodatak
cementu.Moe se koristiti kao zamjenski materijal u cementu u svrhu zatite okolia. Znatno poveava
kasnije vrstoe, manje su rane vrstoe. Poboljava obradljivost, uteda u proizvodnji, manja toplina
hidratacije u cementu, poveava trajnost betona, pogodan za gradnju masivnih betonskih konstrukcija, moe
da utie na potrebnu koliinu aeranata, produava poetak vezivanja, poveava trajnost.
Amorfna SiO2 praina smanjuje ukupni volumen pora, poboljava svojstva betona.

5. HIDRATACIJA CEMENTA

24
Mjeanjem PC s vodom nastaje cementna pasta koja vremenom ovrsne. Uzrok toga je hidratacija. To je
proces koji ni dan danas nije razjanjen. U njenoj prvoj etapi, prvih 5-10 sati od trenutka mjeanjem sa
vodom, zapaamo pojavu vezivanja, potom i ovravanja. Konano, cementna pasta prelazi u cementni
kamen. Procesi hidratacije su: vezivanje ovravanje plastine cem paste; poetak vezivanja - pasta gubi
obradivost; kraj vezivanja vrijeme potrebno za potpuno stvrdnjavanje cem paste; ovravanje porast
vrstoe u vremenu. Vrijeme vezivanja se usvaja vrijeme koje protekne od trenutka sipanja cementa u vodu,
do kada cem. pasta vie nije plastina. To se desi vrlo brzo, do 10 h, dok ovravanje traje nekoliko mjeseci,
pa i godina. U poetku je ovravanje vrlo ubrzano, i onda nakon mjesec se sve vie usporava. Moe se
posmatrati kao zapreminski, i hemijski proces.
Produkti hidratacije / kalcij, silkat, hidrati /nazivaju se C-S-H gel (cem pasta).
estice u cementnoj pasti ...

Formiranje strukture cementnog kamena

Proces hidrtacije poinje nekoliko min. poslije dodavanja cementa u vodu, zahvaljujui djeliminom
rastvaranju estica cementa. Tada se deavaju hemijske reakcije. I to izmeu minerala C3A(aluminat) i vode,
i na povrinama zrna cementa se poinju stvarati tanki igliasti kristali, iji se broj vremenom poveava. A
nakon 8-10 h od mjeanja cem. i vode cijela zapremina cem. paste biva ispunjena skeletom igliastih kristala.
Zrna cementa se smanjuju. Ovaj skelet se naziva aluminatna struktura. Kad se upotpunosti stvori ova
struktura, to se oznaava kao kraj vezivanja i poetak ovravanja. Odnosno cementna pasta gubi svojstvo
plastinosti i poinje da ovrava. Paralelno sa aluminatnom strukturom stvara se i silikatna struktura, koja
je u poetku mala. Vremenom se Poveavaju silikatni kristali do faze kada silikatna prekrije aluminatnu
strukturu, i nakon 28 dana ona potpuno dominira u cementnom kamenu. Ako u cementnom kamenu ima
dvvoljno vlage proces hidratacije se ne zavrava. Zbog toga se hidratacija tretira kao dugotrajan proces, koji
moe nikad da se u potpunosti zavri ako pojedini dijelovi zrna ostanu nehidratisani u cem. kamenu.

Poveanje vrstoe cementnog kamena

Ako hidrataciju posmatramo na ovaj nain razlikujemo tri etape:
- poetna etapa etapa vezivanja cementa
- etapa intenzivnog ovravanja cementnog kamena
- etapa stabilizacije kada se dostignuta vrstoa cem. kamena vremenom bitnije ne mijenja.

Hidratacija cementa kao hemijski proces

U PC uvijek postoji koliina sadre ili anhidrita gips koji se dodaje prilikom mljevenja, kao rez. izmeu
alumianata, gipsa i vode dobije se mineral etringit. On se puno zapreminski iri, nj kristali se razvijaju veoma
brzo, kao rez toga formira se omota oko zrna cementa koji otea pristup vode do cementa. Time se
usporava hidratacija. Da nemaju takav omota, vezivanje cementa bi bilo skoro pa trenutano, pa se cement
ne bi ni mogao koristiti za maltere i betone. Etringit moe da razara beton.

Hidratacija cementa kao zapreminski proces

Nekim istraivanjima dolo se do zakljuka da je za potpunu hidrataciju cem potrebna tana koliina vode.
Odnos mase vode i mase cementa naziva se vodocementni faktor mv/mc. Ukoliko je vcf prenizak smjesa je
suha i nedovoljno obradiva, a ukoliko je u mjeavini previe vode, onda se tokom isparavanja vika vode u
materijalu razvijaju kapilarne pore koje neg djeluju na vrstou ovrslog materijala i nj otpornost na mraz.
Pore koje se mogu javiti za vrijeme hidratacije u cem kamenu su:
- gelske su pojave koje se nmg izbjei. Ispunjene su vodom i ta voda se naziva gelska voda i uvijek se javlja
u porama cem gela. Veliine su 1 3x10-7.
- kontrakcione nastaju usljed skupljanja cem. kamena i iste su veliine kao i gelske. I one su uvijek prisutne
i uvijek ispunjene vodom.
- kapilarne su prenika 10-3mm. Zapravo su defekt u strukturi cem kamena i znatno su krupnije od
prethodnih pora. Tei se da ih uklonimo, jer dosta svojstava cem kamena zavise od kapilarne poroznosti. To
radimo smanjenjem vodocem faktora ili efikasnijim zbijanjem itd.

25
Hidratacija cementa kao egzotermni proces
Egzoterman proces je proces oslobaanja topline / toplina hidratacije. Klinkerni minerali razviju odr. koliine
toplotne hidratacije, i njihov zbir je jednak ukupnoj toploti hidratacije cementa. Grubim mljevenjem cementa
moemo relativno smanjiti toplotu hidratacije.

6. VRSTE CEMENTA
Prema svojstvima:
- cem niske topline hidratacije
- bijeli i obojeni PC
- aluminatni PC/ vatrootporan
- sulfatno otporni PC
- ekspanzivni cement
Prema standardu JUS B.C1.011:2001 obini cem se dijele na (27 vrsta za ope namjene):
- CEM I pc

- pc s dodatkom zgure
- CEM II - pc s dodatkom prirodnog pucolana
- pc s dodatkom vjetakog pucolana
- pc s dodatkom krenjaka
- p kompozitni c

- CEM III cement s zgurom iz visokih pei metalurki

cement
- CEM IV pucolanski cement
- CEM V mijeani cement
CEM I portland cement fino mljeveno hidraulino vezivo koje se dobije mljevenjem portland cem
klinkera, kalcijum-sulfata, dodataka za mljevenje.
CEM II portland-kompozitni cement hidraulino vezivo koje se dobije mljevenjem portland cem klinkera,
kalcijum-sulfata, dodataka za mljevenje i zgure ili krenjaka ili pucolana. Ova vrsta cem ima osobine i cem sa
dodatkom zgure i cem sa dodatkom pucolana. Preovladava osobine onog koga ima vie.
CEM III metalurki cement - hidraulino vezivo koje se dobije mljevenjem portland cem klinkera, kalcijum-
sulfata, dodataka za mljevenje i zgure visokih pei u kol 36-95% u odnosu na masu cem klinkera. Sporo
hidratie, sporije i od cem sa dod zgure. Ima nie vrstoe poslije 28 dana. Otporan je na uticaj morske vode,
na vodu koja sadri alkalije, hloride...
CEM IV pucolanski cem hidraulino vezivo koje se dobije mljevenjem portland cem klinkera, kalcijum-
sulfata, dodataka za mljevenje i prirodno ili vjetakih pucolanskih materijala u kol 11-55% u odnosu na masu
cem klinkera. Jo sporije hidratie u odnosu na p cem sa dodatkom pucolana. Oslobaa manje hidratacione
toplote. Otporan na uticaj morske vode.
CEM V kompozitni cement - hidraulino vezivo koje se dobije mljevenjem portland cem klinkera, kalcijum-
sulfata, dodataka za mljevenje, i mjeavine zgure i prirodno ili vjetakih pucolanskih materijala u kol 36-80%
u odnosu na masu cem klinkera. Ova vrsta pc ima osobine i metalurkih i pucolanskih cemenata.
Preovladavaju odobine onog kojeg ima vie.

Portland cement sa dodatkom granulisane zgure -Ove cemente karakterie nia vrstoa cementnog kamena
posle 28 dana, zbog usporenog prirasta vrstoe u poetnom periodu (sporija hidratacija) i manja koliina
osloboene hidratacione toplote. Brzina hidratacije zavisi od koliine dodataka: vea koliina zgure - sporija
hidratacija. Zbog sporije hidratacije ne treba ih koristiti kada je niska spoljanja temperatura. Cementi sa
dodatkom zgure su otporniji na uticaj agresivnih materija od istog cementa.

26
Portland cement sa dodatkom prirodnih ili vetakih pucolana - Ove cemente karakterie sporije vezivanje i
ovravanje, mala koliina osloboene hidratacione toplote, nie vrstoe u poetnom periodu, poveana
potreba za vodom i mala otpornost na dejstvo mraza.
Posebne vrste cementa:
- bijeli, aluminatni, sulfatnootporni, obojeni itd.
Bijeli portland cement - ne predstavlja specijalnu vrstu cementa. To je portland cement (CEM I) koji se dobija
mljevenjem bijelog PC klinkera, gipsa, dodataka za korekciju bjeline i pomonih sredstava za mljevenje. Ovaj
cement ima ista fizika i mehanika svojstva kao i "sivi" portland cement, a ima istiji hemijski sastav. Dobije
se od krenjaka plus kaolinska glina. On je sirovina za dobijanje obojenih cemenata.
Obojeni se dobije krenjak + oksidi metala Fe, Mg, i dr. Aluminatni se dobije krenjak + boksit.

Oznake i oznaavanje cementa

Oznaavanje cementa
Na vreama, u dokumentaciji i sl. cement se oznaava na slj. nain /prema JUS-u/:
XY, JUS B.C1.011
X-tip cementa; Y-klasa cem.
Primjeri:
-Portland cement klase vrstoe 42.5 sa visokom poetnom vrstoom: PC 42.5 R, JUS B.C1.011
-Kompozitni cement sa dodatkom zgure (S) i silikatnog leteeg pepela (V) u koliini
od 18 - 30%, klase vrstoe 32.5 sa obinom poetnom vrstoom: MP 30(S-V) 32.5 N, JUS B.C1.011
Na vreama, u dokumentaciji i sl. cement se oznaava na slj. nain /prema EN /:

A-visok, B-umjeren, C-nizak sadraj klinkera

Primjeri:
-Portland cement klase vrstoe 42.5 sa visokom poetnom vrstoom: CEM I 42.5 R, EN 197-1:2000
-Pucolanski cement sa dodatkom prirodnih pucolana (P) i karbonatnog leteeg pepela (W) u koliini od 11 -
35%, klase vrstoe 32.5 sa obinom poetnom vrstoom: CEM IV A(P-W) 32.5 N, EN 197-1:2000

27
-Kompozitni cement sa dodatkom zgure (S) i silikatnog leteeg pepela (V) u koliini
od 18 - 30%, klase vrstoe 32.5 sa obinom poetnom vrstoom: CEM V A(S-V) 32.5 N, EN 197-1:2000

7. ZAHTJEVI ZA CEMENT
Proizvodnja i primena cementa mora biti pod stalnom kotrolom, a kontrola obuhvata ispitivanje:
- hemijskog i mineralnog sastava
- mehanikih svojstava
- fizikih svojstava
Hemijskom analizom se utvruju postotni udio pojedini oksida u ukupnom hem sastavu cem, a
minerolokom udio klinkernih minerala. Naini sprovedbe su propisani standardom.

Mehaniki zahtjevi
Svaki tip cementa je izdjeljen na klase. Prema klasi cement moe da bude: cement prema
standardnoj/normiranoj vrstoi, cem prema poetnoj/ranoj vrstoi. Standardna je vrstoa pri pritisku cem
epruveta utvrena za starost do 28 dana. Postoje 4 klase standardne vrstoe /Mpa/: klasa 22,5-samo za
posebne cem; 32,5; 42,5; 52,5.
Poetna je vrstoa pri pritisku utvrena za starost 2 ili 7 dana. Postoje dvije vrste poetne : klasa sa
obinom poetnom vrstoom N, klasa sa visokom poetnom vstoom R. vrstoa cementa svojstvo kojim
se def. klasa cem. Ispitiva se na stand. malternim uzorcima 4x4x16 cm, spravljeni od cem i trofrakcijskim
stand. pijeskom omjera c:p=1:3, s dodatkom vode u omjeru w:c=0,5. Uzorci se do dana ispitivanja uvaju u
pitkoj vodi. Na tri uzorka se prvo ispita vrstoa na savijanje, a onda na dobijenim polovicama vrstoa na
pritisak. Iz dobijenog se rauna prosjena vrijednost.
Fizikalni zahtjevi su:
Normirana konzistencija (standardna vrstoa, postojanost) definie se kao omjer vode i cementa s kojim
se dobiva plastina cem pasta u koju prodire metalni valjak neke mase i profila 10 mm i zaustavlja se 5-7 mm
od dna prstenastog kalupa napunjenog cem pastom, ija se konzistencija ispituje.Konzistencija je stanje
cementne paste u kojem ona ima minimum pora, to je posljedica max. sila privlaenja meu esticama cem i
vode. Masu cem odredimo vagom, a koliina vode menzurom.
Cement se mijea mjealicom. Izvaga se 500 g cem i 125 g vode. Trenutak kada se cem dodao vodi je nulto
vrijeme od kojeg se mjeri i zapisuju krajnje vrijednosti. Mijea se ukupno tri min. 2x po 90 sekundi, s pauzom
od 15 sekundi da se pokupi masa sa rubova posude. Potom se cem pasta ugrauje u konusni bakelitni prsten
na Vikatovom aparatu, zagladi i poravna. Sonda s valjkom se postavi na povrinu paste u centar i zakoi
vijkom. 4 min nakon nultog vremena slobodno se pusti valjak da prodre u pastu. Da cem pasta bude stan.
konz. treba da se zaustavi valjak na 6 mm iznad staklene podloge. Ukoliko se nije na tome zaustavio treba
ponoviti postupak. Koliina vode sa kojom je postignuta s. konz. se zabiljei u % i treba da se kree od 23 do
31% mase cem. Odreuje se potrebna koliina vode.
Vrijeme vezivanja se definie poetkom i krajem. To je vrijeme koje protee od momenta mijeanja
cementa sa vodom do stepena hidratacije pri kojem plastina masa postane kruta. Ispituje se pomou
Vicatovog aparata na cementnoj pasti standardne konzistencije, gore opisan postupak.
Postojanost volumena je mjera postojanosti cem tokom hidratacije i ovravanja. Ispituje se i dokazuje na
tri naina: standardnim kolaiima, Le Chatelierovim prstenovima i autoklavnom deformacijom.
Standardni kolaii su promjera oko 9 cm i prave se od cem paste stadardne konzistencije i uvaju se na odr.
temp 24 h na podmazanim staklenim ploicama. Nakon toga se jedan kolai kuha 3 h u vodi, jedan 28 dana
dri na zraku, a jedan u vodi temp 20 C. Cement je postojan ako se ni na jednom kolaiu ne pojave pukotine
ni vitoperenje povrine.
Ispitivanje po Le Chalierovim prstenovima se obavlja s elastinim metalnim prstenovima razdvojenim du
jedne zavojnice. Na rubovima prstenova su zavarene kazaljke koje razmicanjem prate deformaciju prstena.
Tri prstena se pune cem pastom stand konz. i 24 h dre u vodi temp 20 C. Nakon toga 3 h kuhaju u vodi i
nakon kuhanja mjeri se razmak krajeva kazaljki. Ne smiju biti vee od 10 mm po propisima.

28
Gustoa cementa i finoa mliva Gustoa se
odreuje pomou Le-Chatelierove tikvice.
Finoa mliva cementa. Odreuje se pomou
2 metode: metodom sijanja i mjerenjem
specifine povrine po Blenu. Prva metoda
ne daje stvarni uvid u finou mliva cem iz
razloga to je za ovu metodu propisano sito
kroz koje se vri prosijavanje i samo zrna
koja ostanu na tom situ nam mogu rei o
finoi mliva, dok nita za ona koja prodju
kroz sito, koja su sitnija, a ba su ta sitnija i
nosioci finoe mliva. Stvarni uvid daje druga
metoda. Vea finoa mliva utie na
ubrzanje procesa vezivanja i ovravanja
cementa, dobijamo bolje mehanike osobine i sl. Vea finoa mliva poskupljuje cement. Poveava vrstoe i
rane poslije jednog dana i standardne poslije 28 dana. Finoa mliva ima i neke negative kao npr. cem ima
veu vrijednost skupljanja ako mu je vea finoa, veu toplinu hidratacije. Cement vee finoe mliva je
skuplji.

PITANJA:
1. Objasniti pojmove: negaeni (ivi) kre u komadima, negaeni (ivi) mljeveni kre, gaeni kre, hidratisani
kre, kreno tijesto.
2. Dodaci cementu.
3. Finoa mliva cementa. Kako se predstavlja? Postupak ispitivanja i uticaj na svojstva cementa.
4. Hidraulini kre.
5. Pucolanski materijali. Glavni predstavnici.
6. Vrste graevinskog gipsa.
7. Klasifikacija cementa prema BAS EN 197-1. Definisati svaku od 5 kategorija cementa.
8. Formiranje strukture i poveanje vrstoe cementnog kamena
9. Graevinski gips. Vrste gipsa.
10. Najvanije osobine krea i njihovo ispitivanje.
11. Pucolani. Definicija i podjela.
12. Cementi na bazi portland cementnog klinkera.
13. C-S-H gel.
14. estice u cementnoj pasti.
Etringit, portlandit, C-S-H gel.
15. Vrste pora u cem. kamenu i njihove karakteristike.

5. MALTER/MORT

Malter- je materijal koji se dobije ovravanjem sjedinjene mjeavine agregata i veziva. Koriste se za:
- zidanje svih vrsta zidova od kamena, opeke, gra. keramike, blokova itd.
- spoljanje i unutranje malterisanje zidova, stubova, greda, plafona i sl.
- oblaganje zidova i podova keramikim i kamenim ploicama i ploama
- zatitu osnovnih elemenata konstrukcije npr. protivpoarna, hidroizolaciona, antikoroziona i sl.
- popunjavanje pukotina i upljina
- poboljanje termoizolacije, zvukoizolacije objekta itd.
Osnovne komponenete maltera su: agregat, veziva, voda i dodaci.
Agregat kao to znamo od prije, mogu biti organskog i neorganskog porijekla. Oni se dodaju u malter da bi
se smanjila cijena maltera i da bi se poboljale osobine maltera. I za maltere se koristi sitnozrni agregat do
4mm krupnoe zrna. Ne koristimo krupnozrni jer se malteri inae koriste uvijek za tanke slojeve. Za malter se

29
najvie koriste: kvarcni pijesak, usitnjene magmatske stijene npr. granit, kameno brano, granule
ekspandiranog polistirena, itd.
Veziva su najvaniji sastojak maltera. Od njih zavisi kako e malter ovrsnuti, za ta e se koristiti, i svojstva
maltera. Kao neorganska min. veziva koriste se: cement, kre, gips, hidraulina veziva za zidanje i
malterisanje. Od krea se koristi hidratisani kre i kreno tijesto, od gipsa malterski i tuk, od cementa CEM I i
CEM II, bijeli PC.
Kao organska veziva koriste se: prakaste emulzije, smola, (tena smola ili epoksidne smole), monomeri,
katran i bitumen, polimerni lateksi, vodorastvorljivi polimeri.
Veziva treba da ispune uslove kvaliteta propisane standardom za koritenje za maltera. I obino malter ima
naziv prema vezivu koje se koristilo za nj spravljanje.
Voda je isto tako obavezan sastojak kad spravljamo malter od neorganskih sastojaka kako bi se sjedinili
tehnoloka uloga, i omoguava hidrataciju , tj. vezivanje i ovravanje maltera kada se za nj spravljanje
koristi gips ili hidraulina veziva hemijska uloga.

Dodaci malterima
Oni nisu obavezni. Dodavaju se kako bi poboljali svojstva maltera kad je svje ili kad se stvrdne. Mogu biti:
hemijski i mineralni.
Hemijski se dobiju fabriki, org. ili neorg. porijekla i dodaju se u malim koliinama pri spravljanju maltera. To
su:
- plastifikatori poboljavaju ugradljivost i obradljivost svjeeg maltera. To je najvaniji dodatak za malter.
Obino se malteri koriste za zidanje sa poroznim elementima, opeka, laki beton i sl., potom i malterisanje
izidanih zidova, gdje se nanesu u tankim slojevima. Takvi elementi mogu da izvuku vodu iz maltera jer su
porozni. Kad se izvue voda iz maltera, malteri se prosuuju i gube svoju obradljivost i ugradljivost. Da bi se
to sprijeilo dodaju se plastifikatori i obino se dodaju malterima koji su spravljeni sa cementom. Kao
plastifikator najee se dodaje hidratisani kre ije hidrofilne estice se obaviju filmom vode ime se sprijei
brzo izvlaenje vode. Ili kad spravljamo malter pa dodamo vie vode nego to nam treba, jest da mi moemo
dodati jo cementa ime emo dobiti jo bolji malter ali nije zato ekonomino, pa je bolji nain da dodamo
plastifikatore koji e dati potrebnu obradljivost maltera. U ovim sluajevima se kao plastifikatori mogu
upotrijebiti i zgura, elektrofilterski pepeo, kameno brano i dr.
- hidrofobi da nam ovrsli malter bude vodonepropustan
- aeranti poboljavaju ugradljivost i obradljivost svjeeg maltera, poboljavaju otpornost na dejstvo mraza
ovrslog maltera, vjetaki uvlae zrak u svje malter
- akceleratori ubrzavaju proces vezivanja i ovravanja maltera
- antifriz sniava temp. smrzavanja malterske smjese ime se omoguava ugradnja maltera i pri snienim
temp.
Mineralni su fino usitnjeni, neorganskog porijekla i dodaju se da malteri budu bolje plastini ugradljivost i
obradljivost maltera tj. sposobnost zadravanja vode i daje vrijeme za rad na zidanju i malterisanju. To su:
- hidratisani kre odnosno kreno tijesto
- elektrofilterski pepeo
- silikatna praina
- kameno brano
- granulisana zgura
Boje za maltere dodatak za dekoraciju maltera. Treba da su postojane i ne smiju neg. da utiu. To su:
pigmenti i oksidi metala.

Vrste maltera /malteri na bazi mineralnih veziva:

Prema zapreminskoj masi se dijele na:
- lake, do 1500 kg/m3
- obine, od 1500 do 2200 kg/m3
- teke, vee od 2200 kg/m3

30
 Prema broju upotrebljenih veziva:
- oni koji sadre samo jednu vrstu veziva, prosti: kreni, gipsni, cementni malter,
- oni koji sadre dvije vrste veziva, sloeni: kreno-cementni, kreno-gipsni malter.
Prema vrsti veziva :
- kreni, gipsni, cementni, kreno-cementni i kreno-gipsni.
Kreni malter koristi se za zidanje i malterisanje zidova od opeke, kamena, blokova. Dobivamo ga
mijeanjem krenog tijesta, pijeska i vode. Kreno tijesto : pijesak = 1:1 do 1:4. Sporo ovrava, ima malu
vrstou veliku plastinost. Mora da ovrsti na zraku, pod uticajem vlage se raspada.
Gipsni malter se koristi za unutranje malterisanje zidova. To je mjeavina gipsa i vode ili gipsa, vode i
agregata. Ako je gips i voda samo takav malter se dobija spajanjem ta dva sastojka i paljivim mijeanjem.
Kako znamo da gips se brzo vezuje, taj malter se mora odmah upotrijebiti. Voda se doda oko 80% u odnosu
na gips. Gipsni malter se koristi za unutranje malterisanje, ne smije za spoljanje jer gips nije postojan na
vlazi, posebno na dejstvo mraza.
Cementni malter se koristi za malterisanje i zidanje svih vrsta zidova, za injektiranje, izradu podloga i sl. To je
mjeavina cementa, pijeska i vode. Malteri sa veim sadrajem cementa npr. kod kojih je isto i pijeska i
cementa ili ista mjeavina cementa i vode su skloni pucanju jer se kod takvih cement skuplja. Ima dobre
mehanike osobine. Vrlo je postojan i trajan za normalne radove. Malteri sa veim sadrajem cementa zovu
se masniji malteri, a sa manjim se zovu posni malteri i oni se tee ugrauju.
Kreno-cementni ili produni malteri se spravlja od cementa, krea, pijeska i vode. Svojstva su mu izmeu
krenog i cementnog maltera. Poto ima krea ima i bolju obradljivost i ugradljivost nego cementni malter.
Koristi se za zidanje i malterisanje raznih vrsta zidova, a moe i za spoljanje malterisanje povrina. Kre se
javlja kao plastifikator.
Kreno-gipsni kre se doda kao plastifikator. To je da ima dobru ugradljivost i obradljivost. Prilikom
spravljanja dodaju se kre, pijesak i voda, a gips se doda na kraju, pred samu upotrebu. I u ovom kao i u svim
se doda voda u zavisnosti od konzistencije. Ne koristi se za spoljanje malterisanje, niti za zidanje zidova koji
e biti izloeni vlazi. Koristi se samo za unutranje malterisanje zidova.
Prema namjeni:
1. malteri za zidanje, 2. malteri za malterisanje, 3. malteri posebne namjene/specijalni malteri:
a) dekorativni b) hidroizolacioni
c) termoizol. i zvukoizol. d) reparaturni
e) m za injektiranje f) m za zatitu od poara
g) m za izvoenje zavrnih slojeva podova
Malteri za zidanje kao malteri za zidanje najvie se koriste kreni, cementni i kreno-cementni ili produni
malteri. I cilj ovih maltera jeste da se s njima izidaju zidovi koji e biti vrsti. Najee se spravljaju na
gradilitu. Ako se grade kostrukcije vee spratnosti i nosivih zidova koriste se kreno-cementni i cementni
malteri, jer su boljih mehanikih karakteristika. Kreni se koriste za zidanje nenoseih zidova i pregrada.
Uslovi kvaliteta koji malteri za zidanje moraju da zadovolje su: konzistencija, klasa maltera, sposobnost
zadravanja vode, prionljivost, otpornost na dejstvo mraza.

Malteri za malterisanje se koriste da dobijemo to ravniji, glatki zid. Osnovna uloga je da se zid zatiti od
padavina, za bolju toplotnu izolaciju, i ve reeno zbog estetskog izgleda zida. Za malterisanje donjih dijelova
zidova-sokle, koriste se cementni malteri jer su ti dijelovi vie izloeni vlazi, za gorenje dijelove kreno-
cementni. Za malterisanje zidova i povrina se koriste svi malteri o kojima se prethodno govorilo. Najee
kad malteriemo se na zidove, malteri nanose u dva do tri sloja. Prvi sloj nam slui kao osnov za druge
slojeve i obino se nanosi pric malter radi boljeg prijanjanja, koji se nanese postupkom prskanja. Osnovni
uslovi kvaliteta koji malteri za malterisanje treba da zadovolje su: konzistencija, sposobnost zadravanja
vode, klasa maltera, prionljivost, otpornost na dejstvo mraza.

Malteri posebne namjene za njihovo spravljanje koriste se mineral. , polimerna veziva i kombinacija ta dva.

31
Tu spadaju:
- dekorativni-sam naziv im govori koriste se za dekoraciju, ljepi izgled. Koriste se za zavrnu obradu zidova
unutranjih i vanjskih. To je ustvari onaj trei sloj. Nanesu se
na sloj koji je prije malterisan obinim malterom najee
produnim m. Kao veziva da bi dobili dekorativni malter
koristimo bijeli cement, obini ili obojeni, te kre ili gips. Ako
koristimo bijeli cement ili gips tada moemo dodati i razliite
pigmente za dobijanje eljene boje. Na primjer ako elimo
crvenu dodat emo oksid gvoa i sl. Kao agregat se za
dekorativne dodaje: isti kvarcni pijesak, mljeveni krenjak,
dolomit, mermer i neke druge vrste kamena. Za dekorativne
efekte fasadnih maltera moe se postii specijalnim
obradama na tek naneenom malteru na zid, i to raznim
'alatima i priborom' kao: zaglaivanjem, glaalicama, pahtlama da dobijemo fine ravne i glatke povrine;
'upanjem' pomou valjaka; struganjem za hrapave povrine; postupkom prskanja; itd.

32
- hidroizolacioni-se dobijaju primjenom kvalitetnog cementa, pijeska i vode i eventualno nekih aditiva,
najee dodatka hidrofoba. Koriste se kako bi konstrukciju zatitili od vlage kao npr. bazeni, mostovi, tuneli,
rezervoari, podrumski zidovi, potporni zidovi i sl.
Ako se sprave od sitnozrnog agregata onda se ti malteri nanesu u nekoliko slojeva deb. 3-5 mm, a ako su od
polimernih materijala deb. je 6 mm. Kad se nanosi ovaj malter obino treba prvo nanijeti podlogu, pa tek
onda taj malter. Odnosno, ako napravimo malter
od mineralnih veziva (hidraulina...,
nehidraulina...) tada se se ovaj malter nanese
na podlogu koju smo nanijeli pric malterom,
nanese se kada podloga ovrsne. Dok hidro.
malter napravljen od polimernih materijala,
onda prvo napravimo podlogu od cementa,
pijeska, vode i polimera i nanesemo je i im se
ona osui nanesemo prvi sloj hidr. maltera.
Uvijek se nanose na prethodnu nanesenu
podlogu.

33
Polimeri (gr.) (makromolekularni spojevi), tvari izgraene od makromolekula; strukturne jedinice u makromolekulama.
Iako se pojam polimeresto koristi kao sinonim za plastiku, u polimere se u kemiji ubraja veliki broj prirodnih i
umjetnih materijala s razliitim svojstvima i namjenama.
Koliku dobru hidroizolaciju emo imati od ovih maltera zavisi koliko je spravljeni malter vodonepropustljiv i
koliko se on prioni za podlogu. Pa u sluaju da nam se javi potop u kui moemo na primjer omalterisati zid s
ovim malterima ili da nam npr. dotee voda pod pritiskom i sl. koriste se brzovezujui zaptivni malteri, koji
sprijee taj prodor vode. Oni takoer spadaju u ovu grupu maltera.

- termoizolacioni i zvukoizolacioni- termoizolacioni malteri su malteri koji se spravljaju od materijala male

zapreminske mase. Ako hoemo da imamo malu zapreminsku masu, snizit emo je ako poveamo poroznost
ili upotrijebimo lake agregate/punioci. Laki agregat/ punioci su naravno malih zapreminskih masa i to su
expandirani perlit, expandirani polistiren, expandirana glina, vermikulit, granulisana mineralna vuna, ljaka i
tuf. Kod fasadnih zidova za malterisanje se npr. spravlja malter od agregata expandirani perlit. Da poveamo
poroznost moemo dodati aerante, ili da se spravi malter od veziva i agregata sa istim veliima zrna.
Najee u radovima se koriste, od svega nabrojanog, laki agregati i dodatak aeranata. Ovi malteri se najve
nanose na spoljanje povrine fasadnih zidova koji su napravljeni od opeke, blokova i sl. I kod njih je
potrebna prethodna podloga, kako bi se dobila zadovoljavajua athezija/prijanjanje i sprijeilo pregoravanje.
Znai koriste se za toplotnu zatitu fasadnih zidova. Samim tim to imaju veliku poroznost i niske zapr. mase
znai da imaju i male mehanike osobine. A kao osnovni nedostatak im je to puno upijaju vodu, pa se to
rjeava vodoodbojnim premazima i sl.

- reparaturni-to su malteri koji nadoknauju, neki dio

ili povrinu itavu, od betonskih ili zidanih
konstrukcija. Nekad se mogu nanijeti i u cilju zatite
ili poboljanja svojstava ab konstrukcije. No, treba da
zadovolje niz strogih zahtjeva od kojih su neke
osnovne koje uvijek treba da zadovolje, a neke su
posebne i u vandrednim situacijama koje treba da
ima, to je kad je npr. dio betonskog objekta strano
razoren, a treba da ima trajnost. Osnovne su npr.
prijanjanje za povrinu, da je kompaktan sa
materijalom koji se sanira, da se lako priprema,
ugradi i obradi, da to manje upija vodu i sl, a
posebna su npr. otpornost na dejstvo mraza, na
agresivne uticaje poput soli, jedinjenja, otpornost na
habanje, viskoznost i sl. Za njihovo spravljanje najvie
se koristi kvarcni pijesak. Kao ovakav malter moe se
koristiti: cementni malter,cementni malter sa
dodacima, polimerni cementni malter i sl. Oni se nanesu na predpremaze kako bi to bolje prionili za tu jo
uvijek zdravu, /pripremljenu/ betonsku povrinu.

- m za injektiranje-injektirati znai ubacivati, ubrizgivati.

Moemo ih podijeliti na i. maltere za injektiranje pukotina i
prslina u ab i zidanim konstrukcijama i na i. maltere za
injektiranje raznih kablova ili zatitu uadi od visokovrijednog
elika. Ovi malteri se spravljaju od istih epoksidnih smola, te
mogu od cem. suspenzije, cem. maltera, i sl. No ta emo
koristiti za njihovo spravljanje zavisi od dimenzija otvora
pukotine i prsline. Npr. epoksidne smole se koriste kada je
prlina iroka do 0,3 mm, ako je vie koriste se ovi drugi. Kad su
svjei treba da nisu podloni segregaciji, a kad ovrsnu da su
kompaktni, dobre meh. osobine i da dobro prijanjaju. Sl. 6.

34
 - m za izvoenje zavrnih slojeva podova-To su materijali ija je prva funkcija zatita pa se najee koriste
kao industrijski podovi. U ovu grupu su se u posljednje vrijeme razvili samoizravnavajui epoksidni malteri.
Treba da su otporni na udare, da imaju vrstou na pritisak i
savijanje, estetski izgled, otpornost na habanje, da ne upijaju
vodu i sl. Sl. 10.

- m za zatitu od poara- slui kao obloge koje e zatiti objekat

od veih temp. usljed poara. To jednostavno mogu da budu
svaki obini malteri spravljeni od cementa i sl. no najbolji za ovo
su obini malteri od gipsa, tj. kreno-gipski ili gipsni malter. Da
jo vie poveamo otpornost dodaju se odg. specijalni agregati
kao expandirani perlit, vermikulit, loina i granulisana zgura i sl.

Spravljanje i ugraivanje maltera

Malteri se mogu pripremiti runo ili mainski primjenom mjealica za maltere. Mijeanjem se dobije
jednolika masa, koja se zna iz boje, plastinosti i jednakog sastava. To jest osnovni cilj mijeanja je
homogenost smjese. Imamo raznih mjealica sa od 50-1500 litara. Koliko se mijea zavisi od tipa mjealice i
koliine maltera, koliko elimo da dobijemo maltera. Postupak mjeanja se radi kako za maltere koji se
spravljaju na gradilitu, odmjere se smjese sastojaka i mijeaju se, tako i za one fabriki proizvede koje se
kupe u vreama, sjedinjeni im sastojci samo im se doda voda i mijeaju se. To su inae malteri za izradu
zavrnih slojeva ili nekih specijalnih maltera. Mada se mogu kupiti i malteri koji sadre i vodu, pa se na
gradilitu izvede samo mijeanje istih. Oni se zovu 'suhi' malteri. Prednosti fabrikih to ne moemo
pogrijeiti u doziranju komponenti i to nam smanje rad na gradilitu i sl. ali sigurno da su skuplji.
Temperatura vode za spravljanje maltera moe najvie da bude 80 C. Ugradnja maltera takoer moe biti
runa ili mainska. Runo koritenjem 'mistrije', koritenjem kalupa pri zidanju zidova opekom, koji nam
pomau da tano nanesemo malter za spajanje opeka, blokova, mainski koritenjem maine pomou koje se
malter nanosi raspravanjem.

PITANJA:
1. Klasifikacija maltera prema vrsti veziva. Karakteristike i primjena pojednih vrsta maltera.
2. Vrste maltera.
3. Specijalni agregati za malter i beton (ekspansirana glina, perlit i vermikulit). Najvanije karakteristike i
primjena.
4. Hemijski dodaci za proizvodnju maltera.

6. BETON

Beton i razlozi primjene betona

Beton- je vjetaki kameni materijal koji se dobije ovravanjem mjeavine veziva i agregata, vode. Za beton
se mogu koristiti i krupniji agregati, za razliku od maltera. Kao vezivni materijali mogu se koristiti: cement,
kre, gips, asfalt, epoksilne smole i dr. pa se moe govoriti o cement-betonu, kre-betonu, itd. to se tie
agregata mogu se upotrijebiti prirodnog ili vjetakog porijekla. To su prirodni ljunak, pijesak, drobljeni
kamen, ekspandirana glina, razne zgure, strugotina od drveta i dr. Vjetakog npr. kad iz razorenih objekata
uzmemo dijelove od betona i ponovo koristimo kao agregat pri proizvodnji betona (reciklirani beton). Iako
postoje razne vrste betona, najvie se spravlja sa cementom. On bi se prema tome trebao zvati cement-
beton meutim, u praxi je uobiajeno da se pod betonima misli na betone dobijene od cementa. Takoer, u
sastav betona se ubrajaju i aditivi/dodaci.

Beton je najvie upotrebljavan gra. materijal. Dobar i lo beton se proizvode od istih sastojaka i uz iste
trokove.

35
Zato ba beton?
Jer je ekoloki prihvatljiv, energetski povoljan. Ekoloki: upotreba otpada kao agregata reciklirani beton,
reciklirano staklo, reciklirana guma,reciklirana opeka.U cement se moe dodati letei pepeo, zgura, silicijska
praina..Energetski: otporan je na djelovanje niskih i visokih temperatura/poar, vrstoa mu se vremenom
poveava, dugotrajan pri normalnim uslovima i sl.
Zato ne beton/ zbog ega bi mu se ograniila primjena? Kvazi krt materijal, mala zatezna vrstoa, pukotine,
vrijeme njegovanja.

Komponenete betona
Cement, agregat, voda i dodaci.
Cement se dodaje betonu kako bi slijepio zrna izmeu agregata i ispunio prostor meu esticama agregata,
time stvorio nepropusnu masu i da bi betonu dao odreenu vrstou.
Uobiajeno je da se doda oko 200 400 kg u 1 m3 betona, najvie zavisno od toga kako e beton biti izloen
kad se ugradi. To bi se na ukupnu masu betona odrazilo kao 10 20% cementa. To je malo, ali ima veliki
uticaj na beton. Ako elimo dobar, kvalitetan beton za spravljanje emo koristiti cement viih klasa npr. 45 ili
55, ako hoemo slabiji koristimo cement niih klasa 25 ili 35. Ako se trai beton dobre vrstoe koristi se
cement sa oznakom B npr. 45B.
Za izgradnju brana, masivnih zidova, tj. objekata velike mase moraju se koristiti cementi niske toplotne
hidratacije. Ako to ne bi potovali dolo bi do velikog razvijanja toplote unutar betonske mase, i javili bi se
veliki termiki naponi koji bi doveli do pojave prslina i pukotina.
Agregat Kao agregat za beton moe se koristiti prirodni ljunak i pijesak i drobljeni kamen. Drobljeni kamen
je skuplji pa se prednost daje ljunaku i pijesku, zbog ekonominosti. Dok drobljeni kamen je jako dobar za
beton, jer zrna drobljenog kamena se dobro uklijete to poveava mehanike osobine naroito vrstoe
betona pri zatezanju, a znamo da je to inae mana betona. Agregat za beton se dijeli na: prirodni : vueni
nanos, drobljeni agregat; umjetni: razni otpadni materijal, industrijski nus proizvodi, specijalni proizvodi. I
ima jo posebno reciklirani agregat. Agregata je 70-80% u betonu.
Voda povezuje komponente betona. Ona regulira viskozitet svjeeg betona. Poveanjem vode vie nego je
potrebno poveat e se koliina pora , formiraju se mikroprsline, time e se smanjit vrstoa, trajnost i neka
jo temeljna svojstva betona. Jo neki problemi koji e se desiti ako dodamo previe vode su krvarenje-
pojavljivanje vode na povrini svjee ugraenog betona, segregacija-dijeljenje frakcija agregata, krupnije
padaju na dno, a fine i voda ostaju na povrini. Ako ne dodamo koliko je potrebno imat emo nepotpunu
hidrataciju cementa. Voda za pie se moe koristiti za spravljanje betona, i dobra je za beton.
Sve ovo moemo sumirati kao na slici:

Dodaci betonu/aditivi tvari koje utiu na svojstva svjeeg ili ovrslog betona. Dodaju se u promilima ili
postocima od udjela cementa u mjeavini. Mogu da budu: mineralni i hemijski.
Djelovanje:
svjee stanje-smanjenje potrebe za vodom, poveanje obradljivosti, smanjenje segregacije, smanjenje
gubitka slijeganja, poboljanje ugradljivosti i zagladivosti, usporavanje vezivanja, smanjenje izdvajanja vode.
ovrslo stanje-poveava otpornost na smrzavanje, poveanje otpornosti na habanje, inhibicija korozije,
smanjenje skupljanja, smanjenje propusnosti.
36
Mineralni dodaci su sitni materijali koji se dodaju betonu u znaajnim procentima, obino do 15% po masi
cementa. Za poboljanje ili dobijanje posebnih svojstava svjeeg i/ili ovrslog betona.

Tip I gotovo neaktivni materijali kao to su krenjaki filer, kvarcna praina i pigmenti.
Punilo , spada u grupu inertnih, poluinertnih mineralnih dodataka (dolomit, vapnenac, itd). Punilom se
smatraju sve sitne estice koje prolaze kroz otvor sita 0,063 mm.
Punilo kao mineralni dodatak utjee na poboljanje obradljivosti betona. Veliina estica, oblik estica i
upijanje vode filera moe utjecati na potrebu vode samozbijajuih betona. Fileri na bazi kalcijevog karbonata
mogu dati odlina reoloka svojstva samozbijajueg betona.
Pigmenti- pigmentirani metalni oksidi (uglavnom oksidi gvoa) koriste se za bojenje betona. Postoji
mogunost da nam bude trebala vea koliina vode ako dodamo pigmente.
Tip II
Letei pepeo ili elektrofilterski pepeo je mrko crni prah koji nastaje sagorjevanjem uglja usitnjenog u prah, i
zadrava se na elektrofilterima u termoelektranama. Koristi se za dobijanje lakih agregata za beton tako to
se mijea sa vodom, oblikuje u kuglice i termiki obrauje. Koristi se i za dobijanje gas betona i kao dodatak
cementu. On je prema postanku industrijski mineralni dodatak, a prema svojstvu spada u pucolane jer
aktivno sudjeluje u procesu hidratacije cementa. Dakle, letei pepeo je fini prah koji se uglavnom sastoji od
estica sferinog oblika, dobiven izgaranjem ugljene praine, uz eventualno sporedne materijale za izgaranje.
Letei pepeo smanjuje potrebu za vodom i izdvajanje vode, poboljava obradljivost, poboljava
nepropusnost, usporava oslobaanje topline hidratacije. Meutim, veliki udio leteeg pepela moe
uzrokovati da mjeavina bude vrlo kohezivna i na taj nain otporna na teenje.
Silicijska praina- je prema postanku industrijski mineralni dodatak, a prema svojstvu (aktivno sudjeluje u
procesu hidratacije cementa) spada u pucolane (silikatni i aluminosilikatni materijali koji nemaju latentna
svojstva, hemijski reagiraju s vodom). Silicijska praina je najkvalitetniji pucolan s najveom pucolanskom
aktivnou. Sastoji se od vrlo finih estica nastalih kao sporedni proizvod pri proizvodnji silicijskih i
ferosilicijskih legura. Fizikalni zahtjevi su: specifina plotina, sadraj suhe tvari u mulju, indeks aktivnosti.
Naziva se jo i silikatna praina ili mikrosilika. Veliine estica silicijske praine kreu se od 0,01-0,3 m.
Silicijska praina na svojstva betona ima uinak preko dva mehanizma:
Pucolanske reakcije
Uinka sitnih estica
Sitne estice doprinose poboljanju obradljivosti i poveanju kohezivnosti i zapunjavaju unutranju strukturu
jer su znatno sitnije od estica cementa. Silicijska praina je uinkovita i za eliminiranje izdvajanja vode
(poboljava otpornost na segregaciju).

Hemijski dodaci su tenosti ili razliite vrste prakastog materijala koje se u manjim kol. dodaju betonu
tokom mijeanja, 1-4% na masu cementa. Takoer utiu na svojstva svjeeg i/ili ovrslog betona.

37
Plastifikatori dodaci koji poboljavaju ugradljivost i obradljivost betonskih smjesa. Kao plastifikatori se
upotrebljavaju elektrofl. pepeo, pucolani i sl. Naime, estice ovih dodataka su sfernog oblika ali imaju ulogu
kuglice koje svojim oblikom i premazanom povrinom smanjuju trenje u bet. smjesi, pa se smjesa bolje
obrauje i ugrauje. Takoer, imamo i plastifikatore koji obaviju zrna cem. stvarajui tanke opne i tako
smanjuju trenje u masi. Time se moe smanjiti koliina vode, a da ne utie na ugradljivost i obradljivost. To
pozitivno utie na vrstou betona, naroito na vrstou na pritisak.
Superplastifikatori U novije vrijeme u upotrebu sve vie ulaze superplastifikatori. To su plastifikatori koji u
jo veoj mjeri smanjuju koliinu vode u svjeem betonu, bez da utiu na ugradljivost i obradljivost. To su
dodaci u vidu tenosti.
Stabilizator- sprjeava krvarenje (izbijanje vode na povrini) kod svjeeg betona.
Aeranti-uvlaivai vazduha. Proizvedu odreenu kol. malih, pravilno rasporeenih mjehuria vazduha tokom
mijeanja koji ostaju prisutni u betonu nakon njegovog ovravanja. Takva struktura betoda poveava
otpornost betona na dejstvo mraza. Ovi mjehurii vazduha prekidaju kapilare pa se prvo smanjuje kapilarno
upijanje vode, a drugo dobijamo prostor za nesmetano irenje leda ukoliko smrze voda, koji izazivaju
unutranje napone, to moe da dovede do dekonstrukcije. Naroito se dodaju kad se grade betonski
kolovozi, aerodromske piste i sl. Takoer se dodaju i betonima koji e pored dejstva mraza biti izloeni i na
dejstvo soli koje se posipaju po bet. povrinama radi odleavanja npr. kod saobraajnica.
Akceleratori ubrzivai vezivanja i ovravanja. Koriste se prilikom betoniranja po hladnom vremenu, kada
nam treba vea vrstoa betona u kratkom vremenu, u hitnim intervencijama i sl. Najei koji se koristi je
kalcijum hlorid. Moe da se doda jako malo, a da pri tome ostvari porast vrstoe betona u prvih 7 dana da
budu kao vrstoe betona nakon 28 dana.
Retarderi usporivai vezivanja. Najei je sadra, razne vrste eera (glikoza, saharoza), itd. Dodaju se jako
malo 0,1% i toga se treba striktno drati, jer ako se dodaju u veim koliinama djeluju suprotno, tj. djeluju
kao ubrzivai. Koriste se kad je potrebno betoniranje na viim temperaturama, pri transportovanju betona
na due relacije, kad se treba betonirati bez prekida i sl.
Zaptivai- zaptivaju kapilarne pore u ovrslom betonu.
Antifriz sredstva protiv smrzavanja svjeeg betona. Sniavaju taku smrzavanja vode. Omoguavaju nam da
betoniramo i na temperaturama ispod 0 C. Kad se dodaju ab dodaju se u ogranienim koliinama zbog
mogunosti korozije.

Svojstva svjeeg betona

Sva svojstva ovrslog betona zavise od toga koliko je zbijen i homogen u svjeem stanju. Pa se moe odmah
pretpostaviti kakav emo dobiti beton prilikom samog mijeanja sastojaka za smjesu. Tako imamo npr.
pretpostavke za dobar ovrsli beton: lako se transportuje i ugrauje dok je svje (fluidnost mora biti
dovoljno teku da se ugradi u oplatu i oko armature), bez segregacije(npr. bez segregacije maltera od
krupnog agregata) i dobra zbijenost (uhvaeni zrak bi trebao izai na povrinu pomou vibratora).
Ispitivanja svjeeg betona se provode vie nego svojstva ovrslog betona koja daju kvalitet betona tek nakon
28 dana.
Svojsva svjeeg betona su: konzistencija- obradivost, gustoa, izdvajanje vode, segregacija, vrijeme vezivanja
betona, homogenost betonske mjeavine, temperatura, sadraj pora u svjeem betonu/sadraj zraka.

38
Sl. struktura svjeeg betona

39
Konzistencija- obradivost - svojstvo betona, kojim se odupire trajnom mijenjanju oblika. No, na gradilitu
konzistencija znai stanje svjeeg betona izmjereno nekom od empirijskih metoda, kojom se mjeri nain
preoblikovanja uzorka (npr. slijeganje ili rasprostiranje). Mora se u kratkom vremenu ispitati vrlo esto, od
spravljanja do ugradnje. Ispituje se pomou 4 postupka: slijeganje, rasprostiranje, Vebe postupak, stupanj
zbijenosti prema Walz-u.
Slijeganje-zasniva se na mjerenju pokretljivosti svjeeg betona. Za ovu metodu se koristi uplji konus od
lima, i metalna ipka. Spravimo smjesu betona i punimo konus s njom u 3 sloja, svaki sloj se nabija metalnom
ipkom sa 25 udaraca. Smjesa se na vrhu konusa poravna i podie se konus i stavi pored smjese. Betonska
smjese e se malo slei pod uticajem sile tee . Ocjena konzistencije se daje na osnovu izmjerenog slijeganja
delta h.

Rasprostiranje Ispituje se primjenom potresne table/stoia, sastavljene od 2 ploe. Te ploe su na jednoj

strani spojene, a na drugoj strani se na gornjoj ploi nalazi ruka za podizanje, a s donje su graninici kako bi
se ploe mogle razvajati samo 4 cm. Na stoi se postavi neto manji konus nego kod metode za slijeganje i u
njega se ubacuje smjesa betona u dva sloja, svaki sloj se zbije ipkom. 30 sek nakon ubacivanje betona,
konus se podie i poinje se potresati stoi, 15 puta se podie ploa do 4 cm i sputa na principu slobodnog
pada. Mjera rasprostiranja se utvruje mjerenjem poluprenika rasprostrte mase, okomito jedan na drugi,
pri emu se izraunava srednja vrijednost. Tri puta se izvede ispitivanje i uzme se srednja mjera kao
usvojena.

Vebe postupak koristi se kad pomou dvije prethodne metode, dobijemo male vrijednosti konzistencije, pa
je bolji pokazalj vebe postupak. Ispituje se pomou vibro stola, elinog lonca, konusa.
To se sve postavi na potresni sto, i u konus koji se koristio kod slijeganja, ubacuje se smjesa betona na isti
nain kao i kod slijeganja, prethodno smo konus stavili u elini lonac, digne se konus i okretanjem stativa
dovede se ploa od plegioklasa u kontakt sa povrinom. Ukljui se vibro sto i mjeri se topericom sve dok
beton se 'ne razlije' po donjoj povrini , dok ne pokrije donju povrinu lonca.
I izrauna se vebe-stepen, podijelimo zapreminu prije vibriranja sa zapreminom poslije vibriranja i
pomnoimo sa vremenom koje smo topali. (sl. 1)
Stupanj zbijenosti U kalup oblika prizme se ubacuje beton i zatim se zbije na vibracijskom stolu do potpune
zbijenosti. Stupanj zbijanja je kvocijent visine nasutog i zbijenog betona. (sl.2)

40
Sl.1

Gustoa svjeeg betona Sl.2

Gustoa svjeeg betona ispituje se svaki put pri: mjerenju konzistencije, ispitivanju sadraja zraka, uzimanje
uzoraka za ispitivanje vrstoe betona. Ispitiva se ugraivanjem i zbijanjem u posudi poznatog volumena.
Rezultat se uporeuje sa proraunskom gustoom svjeeg betona. Betoni sa veom koliinom agregata, a
manjom koliinom cementa i vode imaju veu gustou. Najvei uticaj na promjenu gustoe ima promjena u
koliini zraka u betonu, pa se mjerenjem gustoe moe odrediti i sadraaj zraka u betonu.
Sadraj zraka - Koliina zahvaenog zraka u svjeem betonu, obino se ne kontrolira prilikom redovne
kontrole betona. To je pokazatelj o kvaliteti granulometrijke krive agregata.
Ako se radi sa betonima u koji smo dodali dodatke aerante, onda se sadraj
zraka kontrolira pri svakom ispitivanju
svjeeg betona. Za to se koristi mjera
uveenog vazduha koji radi na tome da
smanji zapreminu uzorka svjeeg betona
izloenog pritisku. Pritisak se ostvari
pomou vazdune pumpe, a mjeri
manometrom. Zbog toga to zrak postaje
vei od atmosferskog, betonska masa se
zbija i smanjuje se zapremina vazduha u
betonu to se izraava u vidu smanjenja
vode.

Svojstva ovrslog betona

Fiziko-mehanika svojstva ovrslog betona
vrstoa na pritisak, vrstoa na zatezanje savijanjem, vrstoa na zatezanje pri cijepanju, modul elastinosti,
poisonov koeficijent, vodonepropusnost, otpornost na smrzavanje i odmrzavanje, otpornost na habanje,
otpornost na hemijske agense.
Zato nas zanimaju vrstoa i stanja naprezanja betona?
Projektante i statiare zanima kako e se jedan element ili cijela konstrukcija ponaati pod optereenjem,
kako bi ih mogli pravilno oblikovati i dimenzionisati. Tehnologe zanima kako e se beton kao materijal
ponaati pod optereenjem kako bi mogli spravitit njegov sastav, ugradnju i njegu. Ponaanje betona pod
djelovanjem vanjskog opt. zavisi o veliini opt./sila, kontinuirano.../, trajanju opt. /kratkotrajno, dugotrajno/,
vrsti opt./statiko-optereenje se tijekom vremena ne mijenja, ili se mijenja sporo da je u uzorku mogua
samo promjena energije, dinamiko-optereenje se tokom vremena mijenja, ili se nanosi jednokratno ali
velikom brzinom kao udar npr., tako da je u uzorku mogua promjena i potencijalne i kinetike energije/ i sl.

41
ta je vrstoa?
To je mjera otpornosti na zakazivanje. vrstoa je osnovno mjerilo njegove kvalitete. Zakazivanje nastaje
kada dolazi do jasnog prekida s formiranjem dvije povrine, to je ujedno i sinonim za slom. Pod vrstoom
podrazumijevamo svojstvo betona da se odupre unutranjim naponima koji se javljaju pod uticajem
optereenja. vrstoa se odreuje na osnovu max. optereenja pod kojim nastaje razaranje materijala.
Utvruje se experimentalno na ispitnim uzorcima propisanih dimenzija, propisanim metoda. Te metode
mogu da budu sa ili bez razaranja uzorka.
Osnovi zakona vrstoe betona
Kriva zavisnosti izmeu vrstoe betona i koliine vode ima oblik prema sl. Najvie odgovara vrstoi na
pritisak. Dio krive za podruje a je suh beton. Dodavanjem
vode, tj. poveanjem vodocementnog faktora vrstoa se
poveava, i pri idealnoj koliini dodane vode dostignut e
svoju max, podruje b. Dodavanjem vode i dalje,
dobijamo sve vie teniji beton, lake se ugrauje ali
vrstoa mu opada jer se javlja i poroznost, podruje c.

Kriva koja izraava funkcionalnu povezanost vrstoe

betona pri pritisku fp i vodocementnog faktora. Sl. 6.26.
Najvie odgovara ispitivanju kocke pri starosti betona
nakon 28 dana. vrstoa te kocke se moe izraunati
preko formule Beljajeva:

gdje je fbc vrstoa pri pritisku upotrebljenog cementa klasa cementa, k je koef. koji zavisi od vrste
primijenjenog agregata.

vrstoa betona na pritisak

Se izraava kao napon uzrokovan pritiskom, tj. silom loma
pri odreenoj starosti betona. Zavisi prvo od oblika
uzorka. Ispitiva se najee na uzorcima oblika kocke koje
se naprave pomou metalnih kalupa i vibro stola. No,
nezavisno o kojem je uzorku rije, vrstoa na pritisak

uvijek se rauna na isti nain: = , gdje je F max
aplicirana sila, a A povrina poprenog presjeka.
Ispitivanje se sprovodi na hidraulinoj presi. To je ispitivanje sa razaranjem. Postoje naravno i metode
ispitivanja bez razaranja uzorka. Npr. metodom sklerometra. Sklerometrometar mjeri tvrdou koja direktno
zavisi od vrstoe materijala na pritisak. Ispitivanje se vri na osnovu odskoka pri udaru elastinog materijala
na ravnu povrinu. Sklerometar se postavi okomito na povrinu i pritisne. Odskok se uje, zaustavi se
pomou dugmeta. I na osnovu registriranog oskoka na skali i badarnih dijagrama na samom ureaju odredi
se vrijednost vstoe betona kao zasvisnost vrstoe Mpa od visine odskoka h.

42
vrstoa na zatezanje savijanjem
vrstoa na zatezanje savijanjem na 4 oslonca se ispituje na prizmi dimenzija 15x15x60 cm pomou
specijalne aparature.

Odreuje se prema formuli = , sigma je vrstoa pri zatezanju, Mpa; F-sila loma, N; L-raspon izmeu
3
donjih oslonaca, mm; b-prosjena visina uzorka, mm; a-prosjena debljina uzorka, mm.
OPENITO: vrstoa materijala na savijanje se odreuje ispitivanjem uzoraka materijala oblika gredica
optereene jednom ili dvije koncentrisane sile. Vrijednost vrstoe u ovom sluaju je:

= = , gdje je M moment savijanja koji odgovara max optereenju, a W je otporni moment
poprenog presjeka gredice. Ispitivanjem na savijanje se moe odrediti i modul elastinosti materijala. -
Brzina nanoenja opetereenja utie na vrstou materijala, veom brzinom nanoenja dobiju se vee
vrstoe i vei modul elastinosti. vrstoa zavisi od temperature. Sva ova ispitivanja se izvode na sobnim
temperturama. Sa poveanjem temperature dolazi do pada vrstoe i modula elastinosti. Pojedini
materijali sa snienjem temp. kao ilavi npr. prelaze u krte.
vrstoa na zatezanje pri cijepanju se ispituje na valjku d/h=15/30 cm izraenom pomou metalnog
2
kalupa. vrstoa betona na zatezanje pri cijepanju se rauna prema izrazu: =

sigma-vrstoa na zatezanje pri savijanju, Mpa; F-sila loma, N; h-prosjena duina uzorka, mm; d-prosjeni
prenik uzorka, m.

43
Modul elastinosti betona se odreuje na prizmatinim ili
cilindrinim uzorcima. Ispitivanje se zasniva na tzv. treniranju
uzoraka, odnosno viekratno optereivanje i rastereivanje,
kako bi se eliminisale sve deformacije izuzev elastinih.
Pokazalo se da nakon nekog broja ciklusa viekratnog opt. i rast.
funkcija sigma.epsilon odgovara pravoj liniji iji se nagib
odreuje modul elast. E. To se odnosi na podruje ravih napona,
odnosno napona manjih od 0,3-0,5. Ali, kada se ispituje modul
elast. uvijek se kree od odreene vrijednosti napona, pa se
ispitivanje moe izvesti po emi sa slike.
Optereenje do napona sigma g, rastereenje do napona sigma
d, tj. treniranje uzorka betona u podruju sigma d sigma g, sve
dok se vrijednost sigma-epsilon ne ponovi za dva uzastpna
ciklusa. Postoji jo ema prema kojim se moe postupiti.Kada se zavri ispitivanje vrijednost modela se

izrauna prema: = Ovakva vrijednost modula naziva se jo i statiki modul elastinosti. Takoer je

modul fija i o vremenu. On se poveava starenjem betona pogotovo u prvi 28 dana. Ispitivanjem je dokazano
da betoni vee vrstoe imaju vee module elastinosti. Dinamiki modul elastinosti betona se moe
odrediti metodom bez razaranja tj. ultrazvunom metodom. Ovaj modul zavisi od brzine nanoenja sile i
trenutka oitavanja deformacije. Ova metoda se zasniva na mjerenjem vremena prolaza longitudinlnih
ultrazvunih valova kroz uzorak betona od sonde odailjaa do sonde prijemnika. MAT1

Poisonov koeficijent se moe definisati samo ako prilikom

ispitivanja radnog dijagrama betona ili ispitivanja modula
elastinosti se pored podunih jave i poprene deformacije
uzoraka. Jer poisonov koeficijent predstavlja odnos poprenih i
podunih dilatacija uzoraka iskazan u vidu apsolutnih vrijednost.
Ispoetka ne zavisi od napona, ali kada vrijednost prekorai
preko granice 0,3-0,5 fp dolazi do zakrivljenosti dijagrama
sigma-epsilon popreno i tada poinje da zavisi i od napona.
Openito, zavisi od svega onoga to moe dovesti do promjene
deformacionih svojstava betona, temperatura,vlanost i sl.

Vodonepropusnost Znamo da je beton porozan materijal. U

sebi sadri mikrokapilare i makrokapilare. Makrokapilari imaju mogunost upijanja vode i sl. pa se deava
kapilarno upijanje itd. Pa s obz. na to, vodonepropustljivost betona zavisi od zapremine tih pora, njihovog
poloaja, odnosno da li su zatvorene ili otvorene. Ali tk. zavisi od dr. faktora od cementa, agregata i sl. No,
kod betona koji su dobro zbijeni rijetko kad da oni upijaju vodu kapilarnim putem, pa se njihova ocjena
vodonepropustljivosti daje na osnovu ispitivanja pod poveanim pritiscima. To se radi tako da se jedna
strana uzorka optereti uticajem vode pod pritiskom, koji se poveava. A posmatranje se vri na drugoj strani i
utvrdi se pod kojim pritiskom se probija voda. Uzorci mogu biti cilindri, ploasti i sl. Vodonepropustljivost se
deklarie u marki vodonepropustljivosti. Te marke su V-2,4,6,8,12. Broj je pritisak u barima koje beton treba
da zadovolji.

Otpornost na smrzavanje i odmrzavanje (u Muravljevu je otpornost na mraz ) Znai pod ovim zasien
vodom beton treba da izdri odreen broj ciklusa smrzavanja i odmrzavanja. Osnovno to dovodi do
dekonstrukcije betona u tom stanju, jesu unutranji pritisci koji se javljaju u betonu prilikom smrzavanja vode
u porama ili prslinama. Ti unutranji naponi su posljedica irenja leda jer znamo da je zapremina oko 9% vea
od zapremine vode od koje je nastao. To vai samo za makrokapilare u betonu (kapilare vee od 10 -7), jer se
voda u mikrokapilarima ne pretvara u led, ak ni na jako niskim temp. Pa kao zakljuak, za dobru otpornost
betona na mraz potrebno je da je beton dobro zbijen ili kompaktan, koja se ostvaruje primjenom niskih
vodocementnih faktora. Naravno, otpornost na mraz moemo postii i dodacima, aerantima. Ispitivanje se

44
vri dakle u nekoliko ciklusa, smrzavanje i odmrzavanje uzorka betona. Imamo marke otpornosti na mraz :
M-50, 100, 150, 250, 300. Broj oznaava broj ciklusa koje je beton izdrao.

Otpornost na habanje kod ove vrste otpornosti potrebno je i dovoljno da beton ima dobru tvrdou i
vrstou u povrinskom sloju koji je izloen djelovanjima koja dovode do habanja. Dokazano je da beton ako
ima bolju vrstou na pritisak je otporniji na habanje. Pa ako elimo npr. da spravimo beton koji e biti dobro
otporan na habanje treba da koristimo cement visokih klasa i agregat koji je takoer otporan na habanje,
najvie drobljeni agregat, te nizak vodocementni faktor. Moemo koristiti i plastifikatore, da smanjimo vodu
jer se ne smije dozvoliti da doe do segregacije betona. Ispitivanje se vri na isti nain kao kod prirodnog
kamena, uzorci se mogu uzeti od ve nekog komada betona ili spraviti posebno nove.
Otpornost na hemijke agense

Klasifikacija betona
Prema gustoi:
- obini-gustoe, 2000-2600 kg/m3
Betoni koji se svakodnevno koriste.
- laki-gustoe, izmeu 800-1200 kg/m3
Betoni sa zapreminskim masama do 800 kg/m3 se najee koriste kao izolacioni materijali, a ovi preko 800
imaju dobre vrstoe pa se koriste za izgradnju nosivih elemenata i konstrukcija. Tu ubrajamo lakoagregatne,
elijaste i jednozrne-kaverozrne betoni.
- teki-gustoe, vee od 2600 kg/m3
Koriste se kao zatitni materijali u nuklearnim elektranama, fabrike atomskih sklonita i sl. Dakle slue kao
bioloka zatita od radioaktivnih zraenja npr. gama zraenja i sl. Velike zapreminske mase se dobiju
upotrebom tekih agregata, kao to su rude gvoa, otpaci od gvoa i elika,
Prema vrstoi:
- male gustoe <20 N/mm2
- normalni betoni 20-40
- velike vrstoe >40
Ostale vrste betona:
- mikroarmirani- to je beton ojaan ili armiran vlaknima. Odnosno armiran je tankim organskim ili
neorganskim vlaknima kao to su npr. vlakna od metala, stakla, sintetikih smola, itd. Ova vlakna poveaju
fiziko-mehanika svojstva betona. Ovi betoni su znatno ilaviji od obinih betona i imaju vee module
elastinosti. Najpovoljniji efakat betoni imaju kad im se dodaju elina vlakna.
- polimerom modificirani betoni
- samozbijajui
- masivni
- uvaljani
Specijalni betoni nastaju modifikacijom svojstava obinog betona.

Struktura ovrslog betona

Formiranje strukture zapoinje nakon ugradnje svjee
betonske mase.
Makrostruktura u makrostrukturi jasno se izdvajaju dva
strukturna elementa agregat i cem. kamen.Ona se moe
izraziti u vidu odnosa ta dva strukturna elementa. Obino
imamo tri sluaja strukture betona, prvi je kad imamo vie
cementnog kamena od zrna agregata i zrna agregata su na
znatnim rastojanjima i meudejstva izmeu pojedinih zrna
ne postoji, druga je kad imamo manje cementnog kamena
koji samo ispunjava prazne prostore izmeu zrna a postoji i

45
malo na kontaktu susjednih zrna, i trea je kad imamo manjak cementnog kamena, samo obavija zrna, a
djelimino prostore izmeu zrna. Betoni najviih fiziko-mehanikih karakteristika po pravilu se dobijaju kada
imaju strukturu priblino drugoj strukturi, to jest kod dobrih betona cem. kamen ne samo da treba da
obavije zrna agregata nego da i ispuni prostore izmeu njih. vrstoa veze agregat cement zavisi i od istoe
povrine zrna, jer neistoa zrna sniava vrstou betona. Kod rijenog je prljavtina glineni film, kod
drobljenog praina.
Mikrostruktura Mikro znai da gledamo jo sitnije u
strukturu betona. Kako je za makrostrukturu bitan agregat
i cem. kamen, za mikrostrukturu trai definisanje
strukture ove dvije komponente, agregata i cem. kamena.
njihove poroznosti, te grae kontaktnog sloja na granici
ovih elemenata, tj. agregata i cem. kamena. Najvei udio u
ukupnoj poroznosti betona imae pore u cementnom
kamenu.

Mehanizam loma betona

Pojava pukotina izaziva znaajno vee napone od dozvoljenih, to nam je

poznato kao koncentracija napona.

MARKA/KLASA BETONA

Je normirana/uslovna vrstoa betona pri pritisku u Mpa koja se dobije ispitivajem kocki dim. 20 cm pri
starosti 28 dana. Kocke se sprave pomou metalnih kalupa, pa nakon toga ostaju na odr. temp da se ne
isue. Potom se stavljeju u vodu, tu stoje sve do dana ispitivanja. 'Potaremo' ih da se osui povrinska vlaga.
Postavi se na presu i ispitiva. Optereti se svaka kocka silom pritiska sve do loma. Ta sila po povrini daje nam
vrstou, pri emu treba da se ostvari prirast napona 0,2-0,8 Mpa/s pri brzini nanoenja optereenja. Za
konstrukcije i elemente u bolasti betonskih i ab konstrukcija upotrebljavaju se marke betona 10, 15, 20, 25,
30, 35, 40, 45, 50 ,55, 60. Betoni marke vie od 60 se tretitaju kao specijalni betoni. Za konstrukcije od ab ne
koriste se marke nie od 15, a za one od prednapregnutog betona ne koriste nie od 30. Pri definisanju
marke betona koriste se 3 kriterijuma:

46
 7. STANDARDI

Standard dokument utvren konsenzusom koji je donijelo priznato tijelo, u kome se utvruju pravila,
smjernice ili karakteristike.
Meunarodni standard standard koji je donijela meunarodno tijelo za standardizaciju, dostupan javnosti.
Evropski standard standard koji su donijele evropske organizacije za standardizaciju, dostupan javnosti.
U BiH standarde donosi Institut za standardizaciju BiH BAS. Sarauju sa evropskom i meunarodnom
standardizacijom. Taj institut donosi izvorne BiH standarde te preuzima meunarodne i evropske.

Vrste standarda
- standardi koji obuhvataju jedinice, veliine, simbole...
- standardi kvaliteta govore o karakteristikama proizvoda,
- standardi za mjere
- standardi tehnolokih postupaka
- standardi u industrijskim granama drvnoj, metalurkoj,

47
- standardi u infrastrukturi u graevinarstvu, transportu, raunarstvu i sl.
- itd.
CEN Evropski odbor za standardizaciju. Njihov lan je i BiH.

Termini i definicije
Agregat: Zrnasti materijal koji se koristi u graevinarstvu. Moe biti prirodan, proizveden ili recikliran.
Prirodni agregat: Agregat mineralnog porijekla koji je podvrgnut samo mehanikoj obradi.
Mjeavina agregata: Agregat koji se sastoji od pomijeanog krupnog i sitnog agregata.
Napomena: moe biti proizveden bez razdvajanja krupnih i sitnih frakcija ili se moe dobiti mijeanjem
krupnog i sitnog agregata.
Proizvedeni agregat: Agregat mineralnog porijekla, dobijen u industrijskom procesu koji obuhvata termiku i
druge vidove obrade.
Reciklirani agregat: Agregat dobijen obradom neorganskog materijala prethodno korienog u
graevinarstvu.
Kameno brano: Agregat iji najvei deo prolazi kroz sito od 0,063 mm, i moe se dodati graevinskim
materijalima da bi se obezbjedila odreena svojstva.
Veliina agregata: Oznaka agregata u vidu veliine otvora donjeg (d) i gornjeg (D) sita, izraena kao d/D.
Sitan agregat: Oznaka koja se daje sitnijim frakcijama agregata sa D4 mm.
Krupan agregat: Oznaka koja se daje krupnijim frakcijama agregata sa D4 mm i d2 mm.
Prirodno separisan agregat 0/8 mm: Oznaka prirodnog agregata lednikog ili fluvijalnog porekla sa D8 mm
Sitne estice: Frakcija estica agregata koja prolazi kroz sito od 0,063 mm.
Kategorija: Nivo odreenog svojstva agregata izraen kao raspon vrednosti ili kao granina vrednost.
Granulometrijski sastav: distribucija dimenzija estica izraena u procentima mase koja prolazi kroz odreeni
niz sita.

Zahtjevi za agregat
Prema EN Standardu:
- Geometrijski zahtjevi-veliina agregata, oblik zrna, sadraj stnih estica.
- Fiziki zahtjevi-otpornost na drobljenje, otpornost na habanje, otpornost na zaglaivanje.
- Trajnost-otpornost na periodino zamrzavanje i odmrzavanje.
- Hemijski zahtjevi-sadraj hlorida, sadraj sulfata, ukupni sumpor.

Geometrijski zahtjevi
Veliina zrna agregata 1. prema PBAB:
prema PBAB-u osnovne frakcije agregata su: 0/4, 4/8, 8/16, 16/32, 32/63, mm , a meufrakcije: 0/1, 0/2,
1/4, 2/4, 8/11, 11/16, 16/22,5; 22,5/32 itd.
JUS norma dozvoljava 15% podzrna, a 10% nadzrna, a za sitni agregat 0-4 mm su propisane granice
granulometrijskog sastava.

48
2. prema EN 12620
Oznaka agregata u vidu veliine otvora donjeg d i gornjeg D sita izraena kao d/D . Veliine agregata moraju
biti utvrene putem dvije veliine sita izabrane iz osnovnog skupa, ili osnovnog skupa+skup 1, ili iz osnovnog
skupa+skup 2. Nije dozvoljena kombinacija sita iz skupa 1 i skupa 2.
Opti zahtjevi za frakcije u pogledu veliine agregata:

KRUPNI AGREGATI:
1. U sluaju da je D/d 2, prolaz kroz sito otvora D mora biti min. 85%,
a prolaz kroz sito otvora d smije biti max. 20%.
2. U sluaju da je D 11,2, prolaz kroz sito otvora D mora biti min. 80%, a prolaz kroz sito otvora d smije biti
max. 20%.
3. U sluaju da je D/d >2 i D > 11,2, prolaz kroz sito otvora D mora biti min. 90%, a prolaz kroz sito otvora d
smije biti max. 15 %.
Postotak prolaza na situ 1,4D mora biti 98-100%
SITNI AGREGATI:
Agregat spada u klasu sitnog agregata ako je D 4 mm. Minimalan prolaz kroz sito otvora D mora biti 85%.
Prolaz na situ 1,4D mora biti u granicama 95-100%.
Europska norma propisuje dozvoljena odstupanja od proizvoaeve deklaracije na sitima 0,063, 0,250, 1, 2 i
4mm za frakcije 0/4, 0/2 i 0/1.
IIOznaka za frakciju, ako je Gf sitan agregat, ako je Gc krupan agregat
Gc 85/20 D/d ili 85-99 nadzrno ne bi trebalo biti vee od 15%
ili 0-20 podzrno ne bi trebalo biti vee od 20%II
Oblik zrna:
Index ploastosti odnos mase koja je prola kroz ukupnu masu. to je manji agr. je kvalitetniji.
Sl15 Sl dekl nije ispitivano i mogue da je vee od 55%.

49
Sadraj sitnih estica:

50
Fiziki zahtjevi
Otpornost na drobljenje
Kod metode Los Aneles ispitivanje se vri u maini nazvanoj
kao i metoda, sastavljenoj od bubnja u koju se ubaci kameni
materijal zajedno sa 11 kugli elinih. Bubanj se okree i
materijal se drobi udarajui zrno od zrno ili zrno od elinu
kuglu ili zrna od unutranju povrinu.
Maina napravi 500 obrtaja i nakon toga materijal se prosije
i mjeri se masa m1 materijala zadrana na situ 1,6 mm.
Ovom metodom dobijemo LA koeficijent koji se izrauna
5000
preko formule: = 50 1 . 5000 g frakcije 10-14 mm se u
bubnju okrene 500 puta. to je manji LA, agregat je bolji.

Otpornost na habanje
Kod ove vrste otpornosti dovoljno je da agregat ima dobru vrstou i tvrdou u povrinskom sloju, jer je on
izloen habanju. Otpornost na habanje se takoer moe ispitati pomou ureaja Los Aneles. No, prema
evropskim standardima se specifira pomou mikro-Devalovog koef. u kategorijama MDE ovisno o primjeni
500
agregata. = 5 , 500g frakcije 10-14 mm se u bubnju okrene 12 000 puta. Mjeri se masa m uzorka,
koji se zadrao na situ 1,6 mm.

Otpornost na zaglaivanje/polirnost

Hemijski zahtjevi

Sadraj hlorida
Dozvoljeni sadraj hlorida izraenih kao hloridni joni prema JUS propisima iznosi 0,1 za ab, odnosno 0,02 za
prednapregnuti beton.
Preporuke prema EN 12620 su 0,15% za obini beton, 0,06% za armirani beton i 0,03% za prednapeti beton,
s time da e tada biti zadovoljen kriterij ukupnog sadraja Cl- na masu cementa u betonu prema EN 206-1.
Sadraj sulfata
Ukupni sadraj sulfata (topivog u kiselini) za sve agregate osim zrakom hlaene zgure iz visokih pei smije
prema evropskoj normi biti najvie 0,2 ili 0,8% ovisno o izabranoj kategoriji AS 0,2, AS0,8, ASDeklarirano ili ASNR,
odnosno za zguru najvie 1,0% tj. kategorija AS1, ASDeklarirano ili ASNR.
Ukupni sumpor. Sadraj ukupnog sumpora moe biti najvie 1% prema JUS kao i EN propisima za sve
agregate osim za zrakom hlaenu zguru kod koje se dozvoljava 2%. Ako u agregatu ima pirotina, nestabilne
forme eljeznog sulfida FeS, tada ukupni sadraj sumpora ne smije biti vei od 0,1%.

51
Ocjenjivanje usaglaenosti
Na osnovu propisa iz PBAB-a kontrola kvalitete agregata se provodi u tri faze i to kao:
- proizvodna kontrola na mjestu proizvodnje agregata koju obavlja proizvoa,
- dokazna kontrola ili certificiranje koju obavlja ovlatena organizacija i
- proizvodna kontrola na mjestu proizvodnje betona koju obavlja proizvoa.
U EN regulativi su postupci ocjenjivanja usaglaenosti graevnog materijala s tehnikim specifikacijama
stepenovani i odgovaraju razredu upotrebljivosti odreenog proizvoda u graevini.
Proizvoa mora provesti poetno tipsko ispitivanje proizvoda i imati organiziranu kontrolu proizvodnje.
Ovlateno tijelo obavlja poetni nadzor i stalni nadzor nad tvornikom kontrolom proizvodnje i izdaje izjavu o
usaglaenosti zajedno s certifikatom tvornike kontrole proizvodnje. Tvornika kontrola proizvodnje zavise
od namjeni agregata. Uestalost uzorkovanja i provoenja potrebnih ispitivanja prema ovoj normi su znatno
blaa u odnosu na propise iz PBAB-a. Prema EN normama nisu nuna ispitivanja svih svojstava ve ih treba
prilagoditi krajnjoj namjeni agregata, to znai da je kupac duan u toku naruivanja predoiti dobavljau ili
proizvoau sve potrebne zahtjeve vezane na konanu namjenu agregata.
U postupku potvrivanja usagleenosti agregata provjerava se da li rezultati ispitivanja svojstava agregata na
uzorcima iz proizvodnje zadovoljavaju razrede deklarirane u izjavi proizvoaa utvrene u poetnom
ispitivanju tipa proizvoda.

PITANJA:
1. Vjetaki agregati za beton.
2. Plastifikatori i superplastifikatori. Uticaj na svojstva betona i mehanizam djelovanja.
3. ta je konzistencija betona? Zbog ega je vana i na koje naine se ispituje?
4. ta je marka, a ta klasa betona?
5. vrstoa betona na pritisak, marka i klasa betona.
6. Konzistencija svjee betonske mjeavine. Pojam i naini ispitivanja. Zbog ega je ovo svojstvo betona
vano?
7. Kako utie koliina vode, odnosno vodocementni faktor na svojstva svjeeg, a kako na svojstva ovrslog
betona? (ta se deava sa poveanjem, a ta sa smanjenjem V/C?)
8. Pregled prednosti i nedostataka betona kao graevinskog materijala.
9. Otpornost betona prema dejstvu mraza.
11. Predstavljanje veliine zrna agregata (frakcija) prema PBAB-u i EN standardima.
12. Oblik zrna agregata prema PBAB-u i EN standardima.
13. vrstoa betona na pritisak, marka i klasa betona.
15. Marka betona.
17. Konzistencija betona i metoda slijeganja.
18. Definisati i dovesti u vezu pojmove vrstoa betona na pritisak, marka betona i klasa betona. Kako se
oznaava marka , a kako klasa betona. Navesti pojedino znaenje ovih slova i brojeva u ovim oznakama.
19. Svojstva svjeeg betona: gustoa i sadraj zraka.
20. Vodonepropustljivost betona.

8. DRVO

Drvo struktura i osobine

Drvo je prirodni materijal, koji se raznom obradom koristi kao graevinski materijal. To je jedan od prvih
graevinskih materjala, a sa napretkom tehnologije drva, zatita i sl. njegova primjena u graevinarstvu je
jo uvijek velika.
Struktura drveta
Drvo nije homogeno, ve heterogeno po pitanju grae, to se moe vidjeti na presjecima drva, to zavisi
naravno i od smjera rezanja.
Hemijski sastav drveta je sloena struktura organskih molekula 95% i mineralnih tvari 5%. Hemijski sastav
ine: celuloza, lignin (80%), voda (17%) i smole, ulja, krob, tanin (3%). Sam skelet je graen od stanica koje

52
sadre celulozu i lignin. Celuloza je hemijski spoj ugljika, kisika i vodika. Lignin sadri veu koliinu vode. A
sama koliina vode u drvetu zavisi od vrste drveta, starosti i stupnju prosuenosti. Sirovo drvo ima oko 45 %
vode, polusuho oko 30%, a prosueno oko vie od 15% vode.
Prednosti drveta su to se lako obrauje, ima dobre vrstoe na pritisak, zatezanje, smicanje, ilav je
materijal, dobar toplotni izolator, ima dobra akustina svojstva, otporan je hem. uticaje, kiseline, soli i sl.,
ima lijep izgled, mala zapreminska teina (od 600 do 800 kg/m3), 13x laki od elika, 4x puta od betona.
Nedostaci su to se lako zapali, truljenje, podloni su crvotoini, slab je zvuni i akustini izolator, utezanje i
bubrenje usljed uticaja vlage, tj. promjena mehanikih svojstava i zapremine kod promjene vlanosti,
nehomogenost anizotropnost.
Defekti drveta deformacije pri suenju i bubrenju, prsline, vorovi, oteenja od insekata.
Mikrostruktura i makrostruktura drveta

Anatomija drveta

Popreni presjek stabla:

1. sr ili jezgra
(heartwood)
2. srika ili srce
3. bjeljika
4. kambijum
5. unutranja kora / lika
(living phloem)
6. vanjska/mrtva/ kora

bark, cork-kora

Struktura drva najbolje se promatra na povrinama tri razliita, me. okomita presjeka:
- poprenom
- radijalnom
- bonom ili tangentnom
Razlike u strukturi najlake je uoiti na poprenom presjeku (okomit na osovinu drveta), jer tu se
koncentrini godovi nie u obliku razliito irokih prstenova. Na njemu se vide godovi, sr ili jezgro, srika ili
srce, bjeljika i kora. Srce se nalazi u sreditu. Oko srca, tamnije obojeni godovi, zbijeniji godovi predstavljaju
sr ili jezgru, a vanjski manje zbijeniji godovi predstavljaju bjeljiku. Vanjski plat drveta zove se kora.
Na radijalnom presjeku su godovi kao paralelene pruge, a na tangencijalnom godovi koji su blie sredini su
vijugave linije, a blie kori isto paralelne linije.

53
Tekstura drveta
Pravilna tekstura drveta nastaje od pravilne unutranje grae. Prema presjecima drva razlikujemo 4 pravilne
teksture:
- poprena
- radijalna
- tangentna
- spiralna-nastaje ljutenjem drva

Fizikalna svojstva drva

Teina- Treba razlikovati zapreminsku teinu i specifinu masu/gustou drvne tvari. Zapreminska teina je
zapremina drva sa porama koje u sb mogu imati zraka, vode, smole i sl. U praxi je vanija prva sa odr.
sadrajem vode. Ona zavisi od vrste drveta, strukture, sadraja vode.
Vlanost u drvetu imamo higdroskopsku ravnoteu. Higroskopnost je kad odr. tijelo nastoji svoju vlagu
prilagoditi vlazi okolnog zraka. Drvo se sastoji od celuloze koja primanjem vode bubri. Pa sa poveanjem
vlanosti drvo buja, a sa gubitkom ono se utee, tj. drvo radi. Najvee bujanje je u smjeru godova, dok se
tijelo najvie utee na periferiji drva nego u unutranjosti, to dovodi do deformacija pa i pucanja. Kod brzog
suenja moe nastupiti i vitlanje drva.
Pa je odnos izmeu veliine utezanja, odnosno bubrenja, i sadraja vode u drvetu priblino linearan.
Vodljivost topline Koef. toplinske vodljivosti drva se najee uzima lambda = 0,1-0,2 W/m K. Taj koef.
zavisi, znai toplota drveta zavisi od anatomske strukture, zapreminskoj teini, temperaturi, vlazi drveta.. to
je drvo poroznije, tj. to mu je manja zapreminska teina to je manji i koef. toplinske vodljivosti. Nije poznato
rastezanje drveta promjenom temperature, pa se obino ne uzima u obzir.
Akustina svojstva drveta Drvena oplata je predobra zbog akustinih svojstava pa se obino postavlja u
koncertnim dvoranama, konferecijskim, u kazalitima i sl. Drvene ploe e jo bolje apsorbovati zvuk ako su
do polovice svoje debljine zarezane u kvadratie 10x10 cm. Zvuk se kroz drvo 10-15x bre iri nego kroz zrak
332 m/s. Brzina nj irenja kroz drvo priblino je jednaka kao i kod metala. Kod drva nepravilne grae znatno
e doi do smanjenja brzine zvuka. Pa se npr. za glazbene instrumente koriste drvea koja su pravilne drvene
grae npr. drvo etinjaa. Po zvuku moe da prepoznamo da li je drvo zdravo i kvalitetno. Zdravo drvo daje
jasan i kratak zvuk, dok truhlo odzvanja muklo i kratko, a uplje muklo i dugo. No, zato drvo nije dobar zvuni
i akustini izolator. Ako treba da sprijeimo preslukivanje :D, tj. dopiranje vanjskog zvuka u zatvorenu
prostoriju, drvena vrata treba da budu izraena najmanje od tri sloja i da izmeu tih drvenih ploha bude zrak
ili neki drugi izolacijski materijal npr. staklena vuna.

Mehanika svojstva
Elastinost drva je svojstvo drveta da se pod uticajem vanjske sile, drvo savija, a nakon prestanka
djelovanja sile se vrati u prvobitan poloaj. Drvo je djelimino elastino jer pod djelovanjem velike sile drvo
e se trajno zadrati u tom novom poloaju ili e puknuti. Ipak to zavisi od vrste drveta, odnosno modul
elastinosti drveta zavisi od vrste drveta, starosti, debljine, pravilnosti i sl. Vrlo elastina drvea su:
ebanovina, tikovina, orahovina, lipovina itd.

54
vrstoa drva vrstoa je otpor kojim drvo nadvladava silu koja na njega djeluje. Drvo koje je optereeno u
smjeru vlakana ima 3-10 x veu vrstou na pritisak nego drvo koje je optereeno okomito na njih. vrstoa
drveta je manja to je vei udio vode u drvetu.
Tvrdoa drva i otpornost prema habanju Tvrdoa drva je otpor to ga drvo prua prodiranju ili zadiranju
nekog drugog tijela npr alata u svoju unutranjost. Prema tvrdoi moe biti meko i tvrdo drvo. Sve etinjae
su meka drva, a od listaa su lipa, topola, joha su meke, a ostale su tvrde. Laboratorijski se ispituje Jankeovim
postupkom kojim se polovica eline kuglice pritiskom utiskuje u fino izravnatu povrinu poprenog presjeka
drva. Opada porastom vlage. to je drvo tee tvre je, to je tvre otpornije je na habanje. Zbog toga se
krovna konstrukcija, pokustvo i graevna stolarija izrauju od mekog, a podne obloge, stubita i ograde od
tvrdog drveta.
Trajnost drveta.To je sposobnost drveta da se odupre djelovanju atmosferlija, hemijskim tvarima,
tetoinama biljnog i ivotinjskog porijekla. Svojstva drveta ostaju nepromijenjena ako su stalno u istoj vodi
ili stalno na zraku. Meutim, na drvo tetno djeluju stalnom promjenom vlage i zraka. Vlaga u kombinaciji
sa zrakom i toplinom stvara povoljne uvjete za razvoj mikroorganizama koji napadaju i unitavaju drvo
(truljenje, crvotoina, gljiviavost) i time opadaju mehanike osobine drveta. Najbre propada drvo koje se
nalazi u povrinskom sloju zemlje, kao stupovi, eljezniki pragovi. Najveu trajnost drvo ima u suhoj sredini i
u uslovima stalne cirkulacije vazduha.

Vrste drveta
Prema anatomskoj grai i vanjskom izgledu, drvo dijelimo na: liare/bjelogorina i etinjae/crnogorina.
Crnogorina drvea su: bor, jela, smreka i ari. Bjelogorina su: hrast, bukva.
Bor je otporniji na vlagu, pa se moe koristiti na mjestima promjene vlage, najvie se koristi za podove,
stubove, prozore, vrata, pragove.
Jela za oplate skele, krovita, kuhinjski namjetaj, graevna stolarija.
Smreka dosta je kvrgava. Koristi se kao i jelovina.
Ari ilavo drvo, vrlo postojano pod uticajem vlage i lako obradivo. Najbolje drvo od etinjaa za trajnost.
Za elektrine i telefonske stubove, eljezniki pragovi, krovni nosai, meuspratne nosive drvene grede,
podovi, vrata i dr.
Hrast je najvre i najbolje tehniko drvo. Teko, tvrdo, otporno na vlagu. Ima dobru vrstou na pritisak u
svim smjerovima za razliku od ostalih vrsta. Za namjetaj, graevnu stolariju, za izradu furnira i sl.
Bukva U vodi trajna a na promjenama vlage propada. Podlona crvotoini. Za : kao stolarsko drvo, furniri,
perploe, panel-ploe, iverice; parketi, drveni stubovi.

55
Obrada drveta
Drvo se obrauje tesanje, rezanjem, piljenjem, cijepanjem, ljutenjem, lijepljenjem veeg broja listova u
jednu plou, usitnjavanjem i rastavljanjem u vlakanca koja se zatim, uz dodatak veziva, preaju u ploe.
Prema nainu obrade graevno drvo dijelimo na: oblo graevno drvo i obraeno graevno drvo.
Oblo graevno drvo znai posjee se stablo i odreu sve njegove manje grane i dobije se trupac. Trupci se
dalje pilje, rezaju, ljute. Mogu da se prave skele, pragovi od njega. Takoer moe i perploa na taj nain.
Trupac se postavi na mainu gdje se fino ljuti na tanke listove i kasnije se ti listovi lijepe i sl.
Obraeno graevno drvo od njeg se prave proizvodi od drveta koji se koriste za normalnu upotrebu ali i za
specijalnu primjenu, npr. daske, gredice, letve...; graevne skele, rezane grede...
Tesana graa - Tesanjem se izgrauju grede, gredice, stubovi za ograde...tj. elementi dobijeni tesanjem i
cijepanjem. No, danas je ta tehnika zamijenjena piljenjem.
Piljena graa se dobija rezanjem trupaca u jednoj ravnini runo ili strojno.

56
Proizvodi od preraenog drveta/Kompoziti na bazi drveta
Velike koliine otpadaka negativno djeluju na ekonomski uspjeh drvne industrije pa drvnu sirovinu treba
koristiti u potpunosti. To se postie proizvodnjom ploa od ukoenog (perploe, panel-ploe) ili usitnjenog
(vlaknatice, iverice) drva, za koje se koriste manje vrijedni drvni dijelovi i neke vrste drvnog otpada,
uglavnom iz industrijske prerade drva.
Materijali od ukoenog ili vezanog drva - Ukoeno (vezano, perovano) drvo dobija se lijepljenjem furnirskih
listova ili piljenog drva i furnirskih listova. Furniri ili oplatice tanki su listovi drva dobiveni piljenjem, rezanjem
ili ljutenjem. Furniri proizvedeni ljutenjem trupaca slue preteito u proizvodnji furnirskih i stolarskih ploa.
Plemeniti furniri, koji iskoritavaju estetska svojstva drva: boju, teksturu i sjaj, proizvode se kao piljeni i
rezani furniri, a koriste se uglavnom za oplemenjivanje lica namjetaja, oploenje dvorana. Furniri su tanki
listovi drveta, dobijeni ljutenjem, debljine 0,6 2 mm, koji se upotrebljavaju za oblaganje vidljivih povrina
namjetaja i enterijera.
Ukoeno drvo prema nainu proizvodnje dijelimo na:
- perploe /furnirske ploe: sastavljene su od
neparnog broja (najmanje tri) krino slijepljenih
furnirskih listova.
Dimenzije obinih perploa su: duina 160250
cm, irina 55115 cm, 117 i 122 cm te 125150
cm. Prednost perploa u odnosu na puno (masivno)
drvo jest: postojanost (stabilnost) oblika, jednolika
vrstoa u svim smjerovima, vea savitljivost,
ekonominost, mogunost proizvodnje velikih
povrina, otpornost prema pucanju pri zabijanju
avala i buenju, manja higroskopnost. Najvie se
koriste u proizvodnji namjetaja i graevne stolarije. per ploe se izrauju od drvene strugotine uz dodatak
mehanikog sredstva protiv bubrenja. Takva masa se sui i potom presuje na toplo.per ploe mogu biti sa
jedne strane presvuene drvom ili plastikom.
- stolarske/panel/ ploe: sastoje se od srednjice sastavljene od letvica mekoga drva ili ljutenih furnira i od
oblonih furnira kojima je smjer vlakanaca okomit na smjer vlakanaca letvica. Upotrebljavaju se za izradu
namjetaja, vrata, oplata i sl., odnosno kada se trae velike ravne plohe stabilnih dimenzija i oblika.

57
 - lijepljene ploe/laminati: sastavljene su od velikog broja
tankih listova furnira koji se pod pritiskom lijepe umjetnim
smolama. Ovako lijepljene ploe jae su od punog drveta iste
debljine, manje se skupljaju, bubre i deformiu.
Materijali od usitnjenog drveta
- lake graevne ploe: se proizvode od drvene vune, tj. od
tanke, valovite trake, strugotine i dr. otpadaka drveta s
dodatkom mineralnog veziva cementa, magnezita, sadre.
Otporne su protiv smrzavanja, vatre, gljivica i insekata, manje
higroskopne, mogu se bukati to im poveava vatrootpornost.
Ploe se mogu obraivati kao drvo te se upotrebljavaju za
brojne graevne svrhe: pregradne zidove, montane kue i
Sl. panel ploa barake i dr.
Tanje ploe najee slue kao graa za pokustvo dok su deblje dobar toplinski i zvuni izolator.
- iverice: Iverice su proizvodi dobijeni od drvenih otpadaka koji se zagrijavaju i presuju zajedno sa sintetikim
smolama. Zahvaljujui pritisku poveava se gustina, a smanjuje poroznost polaznih sirovina. Zatiuje
smolama i vodootpornim lijepkovima. One se upotrebljavaju za izradu namjetaja, vrata, pregradne zidove
dr.

- lesonit ploe /ploe vlaknatice: se izrauju presovanjem drvenih vlakana, uz dodatak veziva ili bez njih.
Razlikuju se ekstratvrde, tvrde, polutvrde i izolacione(porozne) lesonit ploe. Postupci za proizvodnju ploa
vlaknatica slini su postupcima za proizvodnju papira. U proizvodnji ploa vlaknatica veliki je utroak
elektrine energije zbog primjene snanih strojeva za rezanje i razvlaknjenje drvne sirovine.
Tu spadaju: -MDF ploe/medijapan ploe, -Hard board, -OSB.

MDF Hard board OSB

58
Drvo-polimer kompoziti relativno novi materijali koji se odlikuju izvanrednim mehanikim osobinama.
Proizvode se od reciklirane plastike i drvenog otpada. Prikazani su na slici:

Zatita drveta
Zatita drveta ima za cilj da povea otpornost i trajnost drveta prema spoljanjim uticajima. Razlikuje se
zatita od trulenja i crvotoine i zatita od vatre.
Trulenje je pojava do koje dolazi usled razlaganja celuloze pod uticajem razliitih vrsta gljiva i
mikroorganizama. Prisustvo vlage u drvetu predstavlja jedan od bitnih faktora koji uslovlajavaju pojavu
trulenja.
Ako pravilno zatitimo drvo, moe se smatrati vrlo trajnim materijalom.
Zatita drveta se obavlja na 4 naina:
- Suenje drveta - Suenje je najei i najprostiji nain zatite drvene grae,kojim se poboljavaju fiziko-
mehanika svojstva drveta i produava njegova trajnost. Proces suenja zapoinje odmah po obaranju stabla
u umi, a obino se zavrava u specijalnim pogonima za suenje drveta. Suenje drveta moe da bude
prirodno (na slobodnom vazduhu) ili vetako. Vetako suenje se izvodi u naroitim suarama, primenom
razliitih postupaka.
- Zatitni premazi i obloge- U cilju zatite drveta od uticaja vlage koristi se povrinsko premazivanje drveta
raznim lakovima, emajlima, masnim bojama, bitumenskim i katranskim proizvodima i dr.
- Impregnacija drveta. Pod impregnacijom drveta podrazumeva se uvoenje u strukturu drveta antiseptika -
supstanci koje su otrovne za gljive i mikroorganizme. Trajnost impregnisanog drveta moe se poveati 2-5
puta u poreenju sa neimpregnisanim drvetom. Za zatitu drveta od trulenja danas se najee
upotrebljavaju sledei antiseptici:
vodeni rastvori soli: natrijum fluorida (NaF), bakar sulfata (CuSO4), cink hlorida (ZnCl), hlorida ive (HgCl2),
plavog kamena (CuSO4. 5H2O), dr.
supstance koje se ne rastvaraju u vodi: katranska ulja, katran iz drveta, katran kamenog uglja, bitumen,
kreozot, karbolineum i dr.
- Zatita od insekata, paljenja i gorenja Kao preventivna zatita od insekata uglavnom se koriste razni
antiseptici, s tim to se iz razloga poveanja toksinosti antiseptici meaju sa manjom koliinom insekticida.
Antipireni - sredstva za zatitu drveta od paljenja i gorenja. Predstavnici: borna kiselina, amonijum-sulfat,
amonijum-fosfat i dr.

Spajanje drvenih elemenata

Ponekad se konstrukcija treba
sastaviti iz vie komada drveta. S
obzirom na silu tj. optereenja
koja e vladati na te drvene
elemente kao i od poloaja
konstrukcije, oni se mogu spajati
na vie naina. Osnovni cilj je da se
optereenje sa gornjih dijelova
prenese preko ostalih na tlo, a da
se oni uopte ne pokretaju tj. da
budu stabilni.

59
To spajanje se vri tesarskim i stolarskim vezovima. Tesarski vezovi imaju i spojna sredstva za povezivanje
tipa: vijci, modanici, ljepila, trnovi, avli (ekser). Imamo elina spojna sredstva. To su iskljuivo:
skobe/klafne, vijsci za drvo, vijci s maticom, ini avli, kovani avli, modanici. elina vezna sredstva
izloena vlazi trebaju se zatititi protiv hranja premazima (bitumen i sl.) ili galvaniziranjem.
Tesarski se danas sve vie izbacuju, jer se prvo zaree drvo (i to na najosjetljivijim mjestima) pa se onda
spajaju.

to se tie ljepila danas imamo mnogo vrsta, mogu biti biljna, mineralna, ivotinjska, sintetika. Ljepila od
umjetnih smola (sintetika ljepila) - danas se gotovo iskljuivo upotrebljavaju ljepila razliitih kemijskih
sastava. Izrauju se u obliku tekuina, kae, praka ili filma. Vrlo su vrsta i trajna, otporna na atmosferilije,
vlagu i mikroorganizme. Meutim, esto su neugodnog mirisa, a pri radu treba koristiti gumene rukavice.

PITANJA:
1. Prednosti i nedostaci drveta kao konstrukcionog materijala. Defekti drveta.
2. vrstoa graevinskog drveta.
3. Higroskopna ravnotea drveta i njen uticaj na tehniku primjenu.
4. Osnovni elementi poprenog presjeka drveta. Prednosti i nedostaci drveta kao graevinskog materijala.

60
 9. KERAMIKI MATERIJALI

Keramika - je vjetaki materijal koji se dobije peenjem gline. Poeci upotrebe gline vezuje se za dolinu Nila.
Prvo se suila glina to je poznato kao erpi. erpi je suenje na suncu, glinenih elemenata. Na poetku se
prvo koristila za vane objekte, hramove, palate, a kasnije se koristi za oblaganje zidova od erpia. I na
poetku je uloga peene gline bila da zatiti objekte od vlage. Poinje se koristiti i u Mezopotamiji. Gradio se
zigurat, piramidalna konstrukcija od erpia, a fasadni zidovi su bili od peene opeke. Slino su gradile i Maje
u centralnoj Americi. Rimljani su dosta 'baratali' sa glinom, i poznati su i dan danas objekti kao Panteon u
Rimu, graen od peene opeke, kamena i betona. Danas u savremenoj arhitekturi preovladavaju beton,
metal i staklo, no jo uvijek se koristi i keramiki proizvod. Keramiki proizvodi su dobri jer je mikroklima u
takvim zgradama povoljnija:
- ne emituju tetne ili zagaujue materije
- nisu radioaktivni
- nisu kancerogeni
- ne spadaju u grupu alergena
- nisu rezonatori buke
- ne utiu na poveanje elektriciteta (ovo se moe uzeti kao prednosti ker. proizv.)
Alergen - Supstanca ivotinjskog ili biljnog porekla koja kod preosetljivih osoba izaziva alegiju.
Svaka supstanca koja izaziva alergiju.

Podjela gline
Danas se koristi jako puno vrsta keramike. Keramika se moe podijeliti na:
Klasifikacija keramikih materijala na osnovu strukture koja se formira nakon peenja:
- gruba- tu spadaju:
a) graevinska keramika-zidna i krovna graevinska keramika, keramika za
meuspratne konstrukcije i sl.
b) vatrostalna keramika-opeka i dr. proizvodi od vatrostalne gline
- fina- sanitarna keramika, glazirane zidne i podne ploice, elektroporcelan, porcelan itd.
Klasifikacija keramikim materijala na osnovu poroznosti:
- porozni, ije je upijanje vode vee od 5% i
- gusti (sinterovani) keramiki materijali, koji imaju upijanje vode manje od 5%.
Klasifikacija na osnovu mesta primene i dr. klasifikacije.

Od ega se pravi keramika?

Sirovine za glinu su:
1. plastini materijali-razne vrste glina.
Glina nastaje u procesu mehanikog i hemijskog raspadanja magmatskih stena. Osnovni minerali gline su:
kaolinit, montmorionit i ilit, te jo kvarc, feldspat, liskuni, CaO (krenjak), oksidi gvona, kalijuma,
magnezijuma i dr, kao primese. Pa prema mineralnom sastavu razlikuju se tri osnovna tipa glina: kaolinske,
montmorionitske, hidroliskunske (ilitske) gline. S obzirom koliko minerala moe da bude zastupljeno u glini,
te primjesa razlikujemo: grnarska, opekarska, keramika, vatrostalna, porcelanska glina itd. Porcelanska je
bijele boje, s malo primjesa. Grnarska moe biti crvena, uta, prljavo bijela.
Plastinost gline - Glinene mineralne komponente su nerastvorljive u vodi i zato zajedno sa vodom obrazuju
koloidnu suspenziju. estice gline su male, imaju formu ploica. Pri mijeanju suhe gline sa vodom glina bubri
zato to se voda inkorporira u prostore izmeu ploica, to dovodi do razmicanja ploica. Ovom pojavom se
objanjava plastinost gline.
inkorporira-spojiti, sjediniti.
Glinena suspenzija - kada se usljed prisustva vode poveaju rastojanje izmeu ploica, dolazi do smanjenja
sila privlaenja, i tada je mogue oblikovati glinenu masu.

61
Poto sile privlaenja i dalje postoje (iako smanjene) glinena masa zadrava zadati oblik. Daljim poveanjem
vode rastojanja se poveavaju sve do granice kada prestaje meudejstvo estica, i tada se dobija mjeavina
gline i vode u obliku viskozne tenosti (glinena suspenzija).
Plastinost je da se pod dejstvom spoljanjih sila formira oblik od glinene mase (deformie se bez lomova i
pukotina u strukturi) i da se taj oblik zadri po prestanku dejstva tih sila. To je najvanije tehnoloko svojstvo
gline.
Gline se na osnovu ovog svojstva mogu podeliti na: visokoplastine, srednjeplastine i niskoplastine.
Visokoplastine imaju u sebi puno kaolina i mogu da prime veliku koliinu vode a da pri tome zadre svojstvo
plastinosti, niskoplastina sve obrnuto. Visokoplastine gline se lako oblikuju, ali esto dolazi do pojave
pukotina i deformacija u toku suenja (usled suenja gubi vodu, smanjuje zapreminu, skuplja se).
2. neplastini materijali- dodaju se radi smanjenja plastinosti glinene mase i spreavanja
deformisanja i pojava prslina koje nastaju usled skupljanja pri suenju i peenju. Ovi materijali su: kvarcni
pesak, samleveni kr gotovih opekarskih proizvoda, mljevena ljaka i slino. (kada se eli poveanje
plastinosti onda se moe: dodati v visokoplastina glina, primeniti mljevenje do sitnije granulacije, ili/i
primena organskih plastifikatora).
3. topitelji- su materijali neorganskog porekla koji se dodaju polaznoj sirovini u cilju sniavanja
temperature topljenja, a time i maksimalne temperature na kojoj se odvija operacija peenja keramikih
proizvoda. Najee se koriste feldspati, rude gvona, talk i sl.
Proces proizvodnje gline
Prvo znai kao i kod svih proizvodnji materijala prikupljamo sirovine, tj. eksploatacija gline. To se radi na
glinitu povrinskim kopom. To se radi bagerima, a transportovanje se vri trakastim transporterima,
kamionima ili vagonetima.
Potom se sirovina priprema,
odstrane se tetne primjese,
ljunak, krejak i sl. Zatim se sui,
pa usitnjava, tj. drobi i melje.
Ubacujemo potrebne dodatke,
topitelje i sl. I na kraju se
sjedinjuje i mijea.
Onda se ta smjesa oblikuje. To se
radi u zavisnosti ta hoemo
napraviti. Ako e se praviti
ploice, crijepovi onda emo
smjesu presovati. Ako e se
praviti opeka, blokovi, crijepovi
onda vrimo istiskivanje. I ako
elimo napraviti sanitarnu keramiku onda radimo livenje.
Potom se oblikovani proizvodi sue. Suenje se radi kad smo oblikovali istiskivanjem, kako bi se smanjio
sadraj vode. To se radi u sunicama komornog ili tunelskog tipa. I treba paljivo da se radi kako ne bi dolo
do mikroprslina. I time se vlaga smanji priblino na 5%. I na kraju je peenje osuenih i oblikovanih proizvoda
na viim temperaturama, tj. temperaturama sinterovanja, oko 1000 C.

Glaziranje i engobiranje keramikih proizvoda

Da poboljamo dekorativna i estetska svojstva ker. materijala na njihovu povrinu se nanosi glazura i engoba.
Glazura je staklasta prevlaka. Mogu da budu prozrane i neprozrane, obojene i neobojene. eljena boja
prozrane se dobija dodavanjem oksida metala, a neprozranih pigmenata. I lijepi se za keramiku peenjem.
Engoba to su bijele ili obojene glinene prevlake. Nanose se na vidljivu povrinu keramike prije peenja, tj.
maskira se. Preko njih se moe nanijeti prozrana glazura.

62
Tehnoloka podjela keramike
Vrste savremene keramike su: terakota, majolika, fajans, porcelan, 'kamena keramika'.
Terakota (od ital. terra - zemlja i cotta - peen)
neglazirana, prirodno obojena (monotona) porozna
keramika, koja ima iroku primenu: skulpture, kaljevi za
pei, ploe za oblaganje, materijali za zidanje,
arhitektonski detalji itd. Karakteristine boje terakote su
od svetlo krem, do crveno-
mrke, skoro crne.
Majolika od obojene
peene gline, pokrivena
glazurom. U arhitekturi
majolika se koristila za
izradu portala, frizova
(srednji deo glavnog venca),
prozorskih opiva, kaljeva
za pei itd. Dananja
primena majolike svedena
je na umetniku keramiku
posude, vazne i sl.

Fajans najee bijele boje, tvrd. Ima isti sastav kao porcelan, ali
se od njeg razlikuje zbog poroznosti i upijanja vode. Koristi se za
izradu posua, glaziranih bijelih i obojenih ploa za oblaganje,
sanitarno-tehnikih proizvoda i sl.
Porcelan - vodonepropusna keramika bele boje . Dobija se
peenjem na visokim temperaturama fino usitnjene mase (smjese
kaolina, kvarca i feldspata). Najvie za izradu posua.

Kamena keramika slian porculanu, koristi za dekorativne detalje. U ovu grupu keramike spadaju i keram.
materijali za izradu puteva, hemijski otporne ploe, itd.
Vei dio keramikih proizvoda koji se koriste u granevinarstvu (opeke i blokovi za zidanje, drenane cevi itd.)
pripadaju gruboj, poroznoj keramici (terakoti). Opeka za izradu kolovoza, kiselootporna opeka, kanalizacione
cijevi ubrajaju se u grubu, gustu (neporoznu) keramiku (kamena keramika) . U finu poroznu keramiku
ubrajaju se proizvodi od fajansa i majolike, a u finu, gustu keramiku - proizvodi od porcelana.

Proizvodi od graevinske keramike

- keramiki proizvodi za zidanje (zidna keramika)
- keramiki proizvodi za meuspratne konstrukcije
- keramiki proizvodi za oblaganje krovova (krovna keramika)
- keramiki proizvodi za oblaganje i poploavanje

63
Zidna keramika
Tu spadaju:
pune opeke je proizvod od peene gline namenjen za izradu spoljnih i unutranjih zidova koji se malteriu.
Osnovne dimenzije pune opeke su: l = 250mm b = 120mm i h=65 mm, ali mi imamo dozvoljena odstupanja za
mjere, oblik i izgled opeke. Ove opeke mogu da budu glatke i izbrazdane. Marka opeke definie njene
mehanike osobine, tj. procjenu ili najmanju vrstou na
pritisak. Opeka treba od fiz. svojstava da zadovolji upijanje
vode. Marke pune opeke su:M75, 100, 150, 200. Taj broj
oznaava prosjenu vrstou na pritisak (bar). Slika.

pune fasadne opeke - je proizvod od peene gline namenjen

za izradu spoljnih i unutranjih zidova koji se ne malteriu.
Pune fasadne opeke imaju oblik pravilnog paralelopipeda sa
pravim (otrim ili zaobljenim) ivicama i ravnim stranama.
Opeke moraju imati dvije susedne bone povrine bez
vidljivih oteenja (pukotina i okrnjenosti). Osnovne
dimenzije pune opeke su: l = 250mm ili 190mm b = 120mm ili
90mm i h = 65mm ili 55mm. Sl.Puna opeka
Marka pune fasadne opeke su: M 100, 150, 200, 250, 300. Fasadne opeke moraju biti postojane na dejstvo
mraza. Opeka je postojana na dejstvo mraza ako se posle 25 ciklusa zamrzavanja i ponovnog odmrzavanja, ni
na jednom uzorku ne pojave znakovi oteenja. Ne smije sadravati soli koja bi mogla da dovede do
iscvjetavanja, ni slobodnog krea koji bi uticao na njihovu trajnost, ili izgled.
uplje opeke i blokovi - su proizvodi od peene gline, sa vertikalnim ili horizontalnim upljinama, namenjeni
za izradu spoljnih i unutranjih zidova koji se malteriu. Presjek upljina moe biti kvadratni, pravougaoni,
kruni i ovalni. Osnovne dimenzije opeke su: l = 250mm, b=120 mm, h=65 mm, a blokova: l = 190 - 390mm,
b = 90 - 290mm h = 65 - 290mm. Marke opeke i blokova su: M20, 50, 75, 100, 150, 200. To je prosjena
vrstoa na pritisak u barima.

uplje fasadne opeke i blokovi - su proizvodi od peene gline, sa vertikalnim upljinama, namenjeni za izradu
spoljnih i unutranjih zidova koji se ne malteriu. uplje fasadne opeke i blokovi imaju oblik pravilnog
paralelopipeda sa pravim (otrim ili zaobljenim) ivicama i ravnim stranama. Moraju imati dvije susedne
bone povrine bez vidljivih oteenja (pukotina i okrnjenosti). Oblik i presek upljina moe biti kvadratni,
pravougaoni, kruni i ovalni. Debljina spoljnih zidova opeke ili blokova mora biti najmanje 20mm. Osnovne
dimenzije opeke su: l = 250mm b = 120mm , h = 65mm, a bloka l = 190 - 390mm b = 60 - 290mm
h = 55 - 290mm. Prsline i pukotine: nisu dozvoljene na vidljivim povrinama. Marke upljih fasadnih opeka i
blokova su: M100, 150, 200, 250, 300. Fasadni uplji elementi moraju biti postojani na dejstvo mraza. Opeke
i blokovi su postojani na dejstvo mraza ako se posle 25 ciklusa zamrzavanja i ponovnog odmrzavanja, ni na
jednom uzorku ne pojave znakovi oteenja. Takoer kao i prethodne ne smiju imati soli, i krenih komadia.

64
radijalne opeke se koriste za izradu dimnjaka, silosa, bunkera i
dr. objekata krunih osnova. Izrauju se kao pune ili uplje sa
vertikalnim upljinama. Marke su M150, 250, 350.
uplje ploe - su elementi od peene gline, sa horizontalnim
upljinama, namijenjeni za izradu pregradnih zidova i oblaganje.
Oblik i presek upljina moe biti kvadratni, pravougaoni, kruni i
ovalni (upljine mogu biti rasporenene u jednom ili u dva niza).
Osnovne dimenzije ploa su:
l = 140 - 590mm, b = 30 - 120mm i h = 195 - 395mm. Na osnovu pritisne vrstoe se deklariu markom:
M 15. uplje ploe smeju sadrati rastvorljivih soli u koliini koja e izazvati najvie "umjereno iscvetavanje"
dok sadraj slobodnog krea ne smije biti u obliku i koliini, koja bi tetno uticala na trajnost upljih ploa.

PITANJA:
1. Pune opeke.
2. Kratak pregled procesa proizvodnje opekarskih proizvoda.
3. Glavni predstavnici graevinske keramike.
4. Podjela grube i fine keramike prema upijanju vode.
5. ta su uplje opeke i blokovi od opeke? Navesti klase i kriterije na osnovu kojih se klasiraju?

65
 10. TERMOIZOLACIONI MATERIJALI

Toplotna izolacija u savremenom graevinarstvu se moe posmatrati u 3 zasebne cjeline, to se tie

zgradarstva:
- toplotna zatita krovne konstrukcije,
- toplotna zatita fasadnih zidova i
- toplotna zatita dijelova objekta koji su u kontaktu sa terenom.
Termoizolacioni materijali se mogu postavljati sa spoljanje strane to je najbolji nain za toplotnu izolaciju
objekta, mogu u pregradnim zidovima i meuspratnim konstrukcijama.

Pa koji to materijali spadaju u termoizolacione?

Osnovni tehniki podaci o termoizolacionim svojstvima veine graevinskih materijala:

- - koeficijent toplotne provodljivosti,
- c - specifina toplota,
- - faktor otpora difuziji vodene pare,
- - koeficijent toplotnog izduenja i
- - zapreminska masa
Svojstvo na osnovu koga se graevinski materijali svrstavaju u termoizolacione materijale je koeficijent
toplotne provodljivosti. Pod termoizolacionim materijalima podrazumevaju se materijali iji je koficijent
toplotne provodljivosti () manji od 0.3 W/(mK).
Podjela termoizolacionih materijala na:
- klasine term. mat. sa koef. toplotne provodljivosti <0,06 W/m K
- termoizolacione materijale sa konstrukcionim svojstvima sa 0.06 < < 0.3 W/(mK).
Kao i svaki materijali imaju svoje prednosti i nedostatke, ali ako mi to ne znamo, tj. ako ne znamo same
osobine ovih materijala, prilikom postavljanja moemo dobiti neeljene efekte: pojava vlage, truljenje,
pojava bui (bu je kad npr. hljeb dugo stoji pa se pojavi zelenkasto na njemu i sl. ), oteenja uslijed dejstva
mraza, otpadanje zavrnih slojeva i sl.

Klasifikacija termoizolacionih materijala

Klasifikacija ovih materijala prema porijeklu:
- termoizolacioni materijali na bazi mineralnih materijala
- termoizolacioni materijali na bazi organskih materijala i
- termoizolacioni malteri i betoni

66
 Termoizolacioni materijali mineralnog porijekla

1.Kamena /mineralna/ vuna

Kamena ili mineralna vuna - je proizvod koji se dobija topljenjem tzv. mineralnog uloka. Mineralni uloak je
mjeavina prirodnih mineralnih stena magmatskog i sedimentnog porekla. Magmatske stene (npr. bazalt,
gabro, andezit) predstavljaju osnovnu, a sedimentne (krenjak, dolomiti, krenjak sa primjesom dolomita,
ponekad i glina) korektivnu sirovinu za proizvodnju kamene vune. Ponekad se umjesto sed. stijena koriste
topionike zgure.

Proizvodnja neimpregnirane kamene vune

impregrirano-nakvaeno, natopljeno, oploeno.
Razlika izmenu tehnolokih procesa proizvodnje
neimpregniranih i impregniranih proizvoda je
samo na kraju, u zavrnoj fazi. Neimpregrirane
imaju manje meh. osobine.
Prvo se usitni stijenski materijal do odreene
granulacije i to je mineralni uloak. U kupolnu
pe se naizmjenino ubacuje uloak koks. Mjeavina mineralnog uloka i koksa se postepeno sputa na dole,
prelazei u rastop, a vreli gasovi se podiu ka vrhu pei i griju materijal u pei. Topljenje mineralnog uloka u
silikatni rastop predstavlja najvaniju fazu u procesu proizvodnje mineralne vune. Temperatura topljenja je
oko 1500C. Zatim se fazom rasprivanja silikatnog rastopa, obrazuju kapi silikatnog rastopa i usisavaju se u
komoru za taloenje i tu se pretvore u vlakna, a zatim se taloe na iani transporter. Tako se dobije
beskonana traka sastavljena od vlakana kamene vune, tzv. osnovni filc. Zatim na kraju, u finalnom tau,
osnovni filc se stanjuje, opsjeca, proiva i postavlja na razne podloge, hladi i sijee na odr. dimenzije.

67
Proizvodnja impregnirane kamene vune
Kako bi poboljali finalne proizvode od
kamene vune npr. da nam bude vea
otpornost na uticaj vlage, kompaktnost
i sl. obrazovana vlakna kamene vune se
u fazi prolaska kroz talonu komoru
impregniraju sredstvima za
impregnaciju polimerima kao npr.
fenolformadehidne smole.
Postupak proizvodnje impregrirane k
vune se proizvodi isto kao
neimpregnirana do faze proizvodnje
osnovnog filca u komori za taloenje.
Fazi obrazovanja osnovnog filca
prethodi faza prskanja obrazovanih
vlakana kamene vune sredstvom za
impregnaciju. Osnovni filc se, u ovom
sluaju, sastoji od impregniranih
vlakana i prije finalne obrade
podvrgava se termikoj obradi.

Svojstva kamene vune, prednosti i nedostaci

Porozan izolacioni materijal jer se sastoji od proizvoljno rasporeenih elastinih vlakana, koji nije tetan po
ljudsko zdravlje. Postojana je na uticaj vlage, hemikalija, ne truhne, otporna na mikroorganizme. Zbog
poroznosti dobro apsorbuje zvuk. Poto je dosta porozna to znai da dosta upija vodu i proputa vlagu. Ta
voda rastvara soli iz kamene vune to moe biti tetno za metale, tako da sve metalne povrine koje su u
kontaktu sa vunom moraju imati antikorozionu zatitu. I jo, to je vie vlanija ta kamena vuna mogue da
nam se stvore bui. Koef. toplotne propustljivosti se povea za 20%, ako se sadraj vode u vlazi povea za
1%. Da bi smo sprijeili to tetno upijanje vode, vuna se hidrofobizira, tj. impregnira silikonskim uljem.
Prednost joj je to ne gori i to je postojana na viim temp. Sumirano, prednosti su joj: mala zapreminska
masa (im je materijal porozan, male je zapreminske mase), nizak koef. toplotne provodljivosti, ne gori, nije
tetna, biorazgradiva, a nedostaci: veliko upijanje vode, i propusnost vodene pare, mala otpornost na dejstvo
mraza (jer puno upija vodu, pa ako su niske temp, zaledit e irit e se i sl. ), pojava bui, korozija metala u
prisustvu vlage.

Primjena kamene vune

Proizvodi od neimpregnirane kamene vune imaju, zbog malih mehanikih karakteristika, ogranienu
primjenu i koriste se u sluajevima kada nisu optereene na pritisak. Proizvodi od impregnirane kamene
vune se koriste u obliku ploa debljine 2- 10cm. Izrauju se u sledeim varijanatama:
- meke ploe,
- polutvrde ploe i
- tvrde ploe.
Proizvodi od neimpregnirane kamene vune primjenjuju se za toplotnu izolaciju: meuspratnih konstrukcija u
sluajevima kada se primenjuju sputeni plafoni, pregradnih zidova i potkrovlja i kosih krovova. Dio ovih
proizvoda moe se primjenjivati i za protivpoarnu zatitu industrijskih pei, kotlova, cisterni itd.
Ploe od impregnirane kamene vune imaju iru primenu zato to se proizvode u nekoliko varijanti (od mekih
do vrlo tvrdih ploa), pa se mogu upotrebljavati za toplotnu izolaciju i u sluajevima kada su optereene na
pritisak. Proizvodi od impregnirane kamene vune primenjuju se za: poboljanje termoizolacionih svojstava
pregradnih zidova, meuspratnih i podnih konstrukcija, u sklopu rjeenja fasadnih zidova kao ventilisanih,
neventilisanih ili kontaktnih sistema i izolaciju ravnih i kosih krovova.

68
2.Staklena/mineralna/vuna

Se sastoji od tankih, elastinih, staklenih niti.

Proizvodnja staklene vune i staklenih vlakana

Sirovine za izradu staklene vune su stakleni kr
(prozorsko staklo, staklena ambalaa) i osnovne
sirovine za proizvodnju stakla (kvarcni pijesak, krenjak,
soda itd.). Proizvodnja je slina kao i kod kamene vune.
Da bi se dobio rastop stakla koriste se kupolaste, kadne
i elektrine pei, temp. se kree i do 2000 C. Tanka
staklena vlakna i staklena vuna moe se dobiti:
izvlaenjem niti iz rastopljene staklene mase kroz
"vatrostalna sita" sa malim otvorima (2-3mm) i
namotavanje niti na koturove, koji se
okreu velikom brzinom ili
rasprskavanjem staklenog rastopa
uduvavanjem pare ili gasa pod
visokim pritiskom, pri emu se
dobijaju kratka i gruba staklena
vlakna ili centrifugalni metod sa
horizontalnim ploama koje se
okreu. Rastopljena staklena masa
pada na ploe (okreu se brzinom od
4000 obrtaja/min) obrazujui tanak
film preko ploe, koji se usled
delovanja centrifugalne sile smanjuje
do granice povrinskog napona, kada
se iz tankog filma "kidaju i otpadaju"
tanka staklena vlakna.

Svojstva staklene vune

Staklena vuna ima slina svojstva kao
i kamena vuna. Vlakna staklene vune
su znatno dua od vlakna kamene vune i odlikuju se veom hemijskom otpornou i neto manjom
toplotnom provodljivou. Staklena vuna je obino svjetlo-ute boje, dok je kamena vuna tamno ute do
smee boje. Zbog razliite duine vlakana, kamena vuna je gua od staklene vune. Termoizolacioni
proizvodi od mineralne vune, u koju spadaju i staklena i kamena vuna, se provjeravaju od strane
meunarodnih zdravstvenih organizacija i ekspertskih grupa sa aspekta potencijalne opasnosti od izazivanja
kancera disajnih organa. Prema tim istraivanjima ovi proizvodi su svrstani u "grupu 3 - proizvodi koji nisu

69
tetni po ljudsko zdravlje" Meutim "sirova" - rastresita staklena vuna predstavlja potencijalnu opasnost po
ljudsko zdravlje i svrstana je u grupu materijala "2B".

Primena staklene vune

Primjena rastresite/sirove staklene vune je oteana zbog nedostata kao: kvalitet rastresite vune se znaajno
smanjuje pri transportu i skladitenju, zbog smanjenja zapremine zgunjavanja, guvanja, lomljenja
izvijesnog broja vlakana i prelaska u prainu, mora biti zatiena od vlaenja, za ugraivanje treba vie
radnika, jer se ne moe koristiti nikakva oprema, a pri tome radnici moraju biti zatieni jer staklena vlakna
povrijeuju i nadrauju kou izazivajui svrab, crvenilo i osip. Pri proizvodnji termoizolacija od staklene vune
(naroito ploa), krutost proizvoda, nepromenljivost oblika i elastinost, postiu se uvoenjem u rastresitu
staklenu vunu razliitih vrsta vezivnih materijala organskog ili neorganskog porekla. Izrauju se u sledeim
varijanatama:
- meke ploe,
- polutvrde ploe i
- tvrde ploe.

Termoizolacioni materijali organskog porijekla

Tu spadaju:
polimeri i prirodni materijali.
Termoizolacioni materijali na bazi polimera se, na osnovu ostvarene strukture, dijele na:
- pjenoplaste
- poroplaste i
- saaste plastine mase.
Pod pjenoplastima se podrazumevaju materijali koji u sebi sadre sistem zatvorenih pora, ispunjenih gasom,
dok poroplasti imaju sistem otvorenih pora. Saaste plastine mase imaju pore pravilnog geometrijskog
oblika u vidu pelinjeg saa. Od polimera se najvie koriste: polistirol/polistiren i poliuretan.
Polistirol/polistiren- je materijal koji se dobije polimerizacijom monomera stirola. Stirol je bezbojna tenost,
nerastvorljiva u vodi, a rastvorljiva u org. rastvaraima.
Polimerizacija je kemijska reakcija u kojoj se velik brojmonomera povezuje kovalentnim vezama u polimere. Dugaki
lanac nastao spajanjem monomera naziva se polimer.
Monomerisu male organske molekule, povezane kovalentnim vezama, koje grade polimere (dugake lance). To
su eeri ili saharidi, masne kiseline, aminokiseline i nukleotidi.
Polimeri-su velike molekule od dijelova koji se ponavljaju (monomera) povezanih u dugake lance. Iako se
pojam polimeresto koristi kao sinonim za plastiku, u polimere se u kemiji ubraja veliki broj prirodnih i umjetnih
materijala s razliitim svojstvima i namjenama.
Polistiren u obliku kompaktnih granula predstavlja sirovinu za dobijanje:
- ekspandiranog polistirena (EPS) i
- ekstrudiranog ekspandiranog polistirena.
Procesom ekspandiranja proizvode se nevezane granule i oblikovani EPS, dok se ekstrudiranjem dobijaju
samo oblikovani proizvodi.
a) POLIMERI
1.Ekspandirani polistiren (EPS-stiropor)
Proces proizvodnje nevezanih granula stiropora sastoji se u zagrevanju kompaktnih granula polistirena. Prva
faza je predekspandiranje. U prvoj fazi kompaktne granule polistirena se tretiraju zagrejanom vodenom
parom, pri emu dolazi do omekanja matrice polistirena te dolazi do poveanja zapremine materijala. Druga
faza je stabilizacija. To traje 20h. U toku ovog perioda granule dobijaju potrebnu mehaniku vrstou i
dimenzionu stabilnost, uz istovremeno smanjenje vika vode. Te zadnja faza oblikovanje. Oblikovanje EPS
proizvoda vri se u kalupima razliitog oblika (ploe, blokovi, itd.). Proces oblikovanja traje do 15minuta i
odvija se kroz tri etape: vakumiranje, zaparivanje i hlaenje. Oblikovani proizvodi (blokovi) odleavaju i hlade
se 24 asa, a zatim se sjeku u proizvode eljenih dimenzija i oblika pomou zagrejane ice. Proizvodi se u

70
dvije varijante: kao obini i kao stiropor sa smanjenom gorivou, odnosno kao "samogasiv", u kom sluaju
ima oznaku "S". Porozan materijal, u sb sadri 98% vazduha i 2% polistirena.
2.Ekstrudirani ekspandirani polistiren (EPS)
Finalni proizvod u odnosu na obini EPS nema menuelijsku poroznost, ima veu zapreminsku masu i
vrstou pri pritisku i ne asorbuje vodenu paru. Najee se proizvodi u odreenoj boji (plavoj, zelenoj, itd.).

Osnovna svojstva EPS-a/STIROPORA

Najekonominiji materijal za toplotnu izolaciju. Ekoloki je podoban, u potpunosti se reciklira. To nije
materijal kojim se hrane insekti, glodari. Velika otpornost na poarna oteenja.
Ima visoku vrstou pri pritisku i savijanju. Poznato je da je EPS neotporan na UV zraenje, meutim ako se
pravilno ugradi u konstrukciju, bie otporan na starenje, truljenje i raspadanje.
Prednosti su mu: mala zapreminska masa, nizak koeficijent toplotne provodljivosti, malo upijanje vode i
veoma mala propusnost vodene pare, relativno dobra mehanika svojstva, prilikom gorenja ne razvija veliku
koloinu toplote pa spada u materijale sa niskim poarnim optereenjem, samogasivost (kod tipova sa
oznakom "S"), otpornost na gljivice, mikroorganizme i bakterije i mogunost potpunog recikliranja.
Nedostaci: lako se drobi, krt, mala otpornost na dejstvo mrazamala otpornost na UV zraenje.
Osnovna svojstva ekstrudiranog EPS-a/STIROPORA
Skoro za pola veu zapreminsku masu, manji koef. topl. vod., 10x manje upija vodu, bolja meh. svojstva,
glaa povrina.

Primjena STIROPORA (OBA)

Kombinuje se sa dr. materijalima i tako se mogu onda izraditi slojeviti/kompozitni termoizolac. mat. Ploe
stiropora se koriste za izolaciju temelja, poboljanje termoizolacije zidova-fasade, podova, za izolaciju kosih i
ravnih krovova. Nevezane granule stiropora se koriste kao agregat za spravljanje lakoagregatnog betona
EPS betona, kao dodatak glini za izradu keramikih termo blokova.

3.Poliuretan
U praksi se poliuretanski termoizolacioni materijali najee koriste u formi:
- krutih ploa obloenih limovima (tzv. "sendvi" sistema) i
- rasprskavajuih pjena koje se direktno nanose na povrine elemenata konstrukcije koje se termiki izoluju
(tzv. "poliuretan - sprej" tehnika).
Termoizolacioni materijali na bazi poliuretana imaju svojstva slina stiroporu.

b) Prirodni materijali / TERMOIZOLACIONI MATERIJALI NA BAZI PRIRODNIH ORGANSKIH MATERIJALA

Trska je barska biljka sa cjevastom stabljikom koja se koristi za proizvodnju prirodnog termizolacionog
materijala - lakih graevinskih ploa od trske. Ploe od trske se dobijaju presovanjem neljutenih tranih
stabljika i njihovim proivanjem icom. Ploe od presovane trske koriste se za toplotnu izolaciju
meuspratnih konstrukcija i podova, zidova i krovova. Osnovna prednost ploa od trske je to je to prirodan i
ekoloki podoban termoizolacini materijal, koji se lako obrauje i ima dobru atheziju sa malterom. U
nedostatke se ubrajaju: mogunost oteenja od glodara, truljenje, goriv materijal (ne gori otvorenim
plamenom, ve tinja) i teko privravanje ekserima.

71
U praksi se, radi zatite od glodara i truljenja, ploe od trske impregniraju antiseptikom, a sposobnost
gorenja se smanjuje malterisanjem sa obe strane.
Drvena vlakna/strugotina od drveta sa mineralnim vezivom
Od mineralnih veziva se najvie koristi PC. Strugotina se dobije od otpadaka prilikom obrade raznih vrsta
drveta. Ovi termoizolacioni materijali se u praksi sree pod razliitim komercijalnim nazivima: "durisol",
"tarolit", "heraklit", itd.
Proizvodi se tako to se spravi cementna pasta i izmijea sa
strugotinom. Potom se to presuje u kalupima, zaparivanje
ploa u komorama za ubrzano ovravanje i vaenje iz
kalupa, suenje. Ubrajaju se u polusagorive materijale, koji
imaju protivpoarnu otpornost od 30 minuta i koji ne gore
otvorenim plamenom, ve tinjaju. S obzirom da su
proizvedeni od drveta i mineralnih veziva svrstavaju se u
ekoloki pogodne termoizolacione materijale.
Primjenjuju se za toplotnu izolaciju zidova, krovova, plafona
i podova. Mogu se malterisat, vea vrstoa pri pritisku u
odnosu na obine ploe od stiropora.
Reciklirana celuloza se proizvodi mljevenjem i
usitnjavanjem starih novina u u vlaknaste komadie, pri emu
se dodaje borna so, kako bi se zatitili od poara, tetoina.
Dobijeni proizvod se isporuuje u PVC ambalai, koja ga titi od
vlage. Koristi se za izolaciju krovova, zidova, me. konstr. ali u
kombinaciji sa vodonepropusnim i paropropusnim folijama.
Izolacija se izvodi uduvavanjem i nasipanjem.

Uporeenje termoizolacionih materijala

Meutim, bez obzira na znaaj i ekonomsku opravdanost
toplotne zatite, veliki broj objekata je sagraen bez ili sa
nedovoljnom toplotnom zatitom. Uobiajena debljina sloja
termoizolacije u naoj zemlji je 5cm, dok je u razvijenim
zemljama Evrope ona znatno vea (pet do deset puta u
zavisnosti od vrste elementa koji se izoluje). vedska ima
najdeblje izolacije :D. Danas se najvie primjenjuje toplotna
zatita zidova sa spoljne strane. Imamo sve nabrojane vrste term. mat. i oni se prvenstveno uzimaju prema:
cijeni, debljini, ugradljivosti i zavisnosti od situacije u objektu.

PITANJA:
1. ta su termoizolacioni materijali i zato se koriste? Klasifikacija termoizolacionih materijala?
2. Svojstva i primjena staklene vune.

72
 11. ASFALT

Zanimljivo: ASPHALT-eng. =asfalt, asfaltna mjeavina, asfaltna kolovozna konstrukcija, a znai i bitumen, mjeavina
bitumena i kamenog agregata.
ASPHALT-CEMENT ili BINDER-eng.=bitumen (kao vezivno sredstvo), a BINDER kod nas znai i vezni sloj asfalta.
Pojmovi :
Asfaltna mjeavina mjeavina mineralnog agregata i bitumena, gdje su sva zrna agregata obavijena
bitumenom. Preteno se prave po vruem postupku.
Asfalt je ugraena i zbijena asfaltna mjeavina u sloju odreene debljine.
Bitumen predstavlja derivat nafte potpuno ratvoran u ugljendisulfatu, koji je dobijen preradom tekog
ostatka poslije destilacije sirove nafte. Slui kao vezivo u asfaltnoj mjeavini.
Mineralni agregat /kameni agregat je svaki vrst, zrnast koji se koristi za sastavljanje mineralne mjeavine
asfalta. To moe da bude pijesak, ljunak, drobljeni kamen, ljaka, kameno brano ili vjetaki proizvod.
Mineralna mjeavina ili kamena mjeavina se sastoji od: kamenog brana, pijeska i kamene sintei.
Granulometrijski sastav sadraj zrna agregata ureenih po veliini izraen u procentima.
Kameno brano mineralni agregat 0-0,71 mm koji se dobije mljevenjem kamena. Punilo je dio kamenog
brana 0-0,09 mm.
Pijesak je mineralni agregat veliine zrna od 0,09 do 2 mm. Moe biti prirodni (rijeni i majdanski) i drobljeni.
Kamena sinte je drobljen i mineralni agregat ija su zrna vea od 2 mm otprilike od 2-32 mm.

- Mineralni agregat i bitumen se mijeaju u odreenom odnosu u mainskom postrojenju, tako da se sva zrna
agregata obaviju bitumenom. Kada se spravi asfaltna mjeavina transportuje se do mjesta ugraivanja,
razastire se u sloj mainom za razastiranje, zatim se valja valjcima pri emu se dobije zbijen i ravan sloj.

Ugljikovodina veziva i materijali

To su bitumen i katran. Upotrebljavaju se za: gradnju puteva, hidroizolacije, antikorozionu zatitu.
Osnovne osobine
Viskoznost, plastinost i temp. razmekavanja. Viskozitet (nije stalna veliina - na visokim temperaturama
bitumeni prelaze u teno stanje, a na niskim temperaturama u vrsto agregatno stanje), plastinost (raste sa
porastom temperature), temperatura razmekavanja (utie na ugradljivost i brzinu ovravanja bitumena).
Poto je bitumen sastavljen od ugljikovodonika ova veziva i zovemo ugljikovodonina veziva. Bitumen se
dobija u rafineriji preradom tekog ostatka (mazuta) .

Bitumen
To je crna, na normalnim temperaturama kruta ili polukruta ljepljiva masa. Mogu biti prirodni i vjetaki.
Prirodni su isti ili pratioci sa stijenama krenjak i pjear. Ima ih malo u prirodi. Vjetaki su tzv. naftni
bitumeni dobijeni iz nafte i danas se oni preteno i koriste. Najkvalitetnije nafte za proizvodnju bitumena su
'teke nafte' iz Mexica i Venecuele.
Naftni bitumeni su ostaci koji se dobijaju kada se iz sirove nafte izdvoji benzin, kerozin i jedan dio uljnih
komponenata. Ovo izdvajanje se vri postupcima atmosferske ili vakuum destilacije. Dobijeni produkti se ili
koriste direktno ili se dalje prerauju. Osnovni hemijski sastav bitumena je:
- ugljenik (C) 70-80%
- vodonik (H) 10-15%
- sumpor (S) 2-9%
- kiseonik (O) 1-5%
- azot (N) 0-2%
U sastav bitumena ulaze tri vrste jedinjenja: ulje-da bitumen bude lakotopiv, smola-za plastinost i vezivna
svojstva, asfalteini-za tvrdou bitumena. Tu se mogu ubrojati i parafini koji daje krtost, smanjuje ljepljivost.
Tokom vremena pod uticajem temperaturnih promena, sunane svetlosti i kiseonika iz vazduha, bitumen
menja sastav i svojstva. U njemu se smanjuje sadraj ulja, i poveava sadraj krtih komponenti. Bitumen
postaje tvi i krui. To se zove 'starenje bitmena'. Bitumen se isporuuje u cisternama ili buradima.

73
Razrijeeni bitumen
To je bitumen kod koga je viskoznost privremeno sniena dodavajui sredstva za razrjeivanje. Ta sredstva
su derivati nafte. Treba oprezno s razrijeenim bitumenom jer je on zapaljiv materijal. Isporuuje se u
cisternama ili limenim bavama. Upotrebljavaju se za prskanje podloge radi bolje veze/prionljivosti slojeva.

Katran
To je mrkocrna, viskozna tenost, specifinog mirisa, sastavljen od razliitih ulja, katranskih smola, slobodnog
ugljenika i manjih koliina fenola, antracena, naftalina i drugih organskih jedinjenja, kao i vode. Ulja u
katranu su laka od ulja koja se nalaze u bitumenu.
Postoje razlike izmeu bitumena i katrana mada ih mnogi smatraju istim. Dok se bitumen dobija destilacijom
nafte, katran se dobija suhom destilacijom organskih jedinjenja (kamenog uglja, mrkog uglja, drveta i dr.).
Destilacija -pretvaranje tenosti u paru i ponovno hlaenje pare i pretvaranje u tenost. (lat.)
Zbog svog sastava katrani bre "stare", usljed isparavanja lakih ulja. Katranska veziva su osetljivija na
temperaturne promjene, ali zato imaju bolju prionljivost za agregat (zato se veoma esto dodaju
bitumenskim vezivima radi poveanja prionljivosti). Katran je otporan na djelovanje naftnih derivata pa se
zato primjenjuje u sluajevima kada bitumen zbog svoje manje otpornosti, ne moe biti upotrebljen.

Primjena ugljikovodoninih veziva

Uglavnom se koriste za izradu saobraajnica tj. za izradu asfalt betona, za hidrozolaciju i sl.

Asfalt betoni
Smjesa ugljikovodinog veziva tj. bitumena ili katrana i mineralnog punioca pijesak, tucanik, ljunak.
Asfalt betoni se prema namjeni dijele na:
- asfalt betone za puteve
- za aerodrome
- za trotoare
- za hidrotehnike konstrukcije
- za industrijske podove
Prema sadraju pora asfalt betoni se dijele na:
- porozne (sadre do 10% pora)
- guste (sadre do 5% pora)
Prema temperaturi ugraivanja asfalt betoni se dele na:
- vrele (zagrejane od 140 - 1700C), najvie se koriste
- tople (zagrejane od 60 - 1000C)
- hladne (zagrejane od 5 - 450C), najmanje se koriste
Prema tehnolokim osobinama asfalt betoni mogu biti:
- liveni
- plastini
- vrsti
Za osobine asfalt betona vano je koliko svakih od sastojaka ide. Npr. kod cementa se trai da sve estice
agregata budu obavijene vezivom, ali kod asfaltnih betona ne, veziva ne smije biti toliko da sve estice
agregata budu obavijene bitumenom. Vie bitumena tk moe izazvati smanjenje vrstoa, te pojavu
plastinosti. Zato se to posebno proraunava, priblino se moe odrediti empirijskim obrascem Direa: =
5
4 , gdje je b koliina bitumena u procentima u odnosu na masu agregata, S - specifina povrina zrna
agregata u m2/kg.
vrstoa asfalt betona pri pritisku iznosi:
- na temperaturi oko 200C - cca 3MPa,
- na +50 C - 0.8-1.2 MPa
- na - 15 do -25 C - kao cementni betoni
Bez obzira na temperaturu, vrstoa pri pritisku asfalt betona je oko 7 puta vea od vrstoe na zatezanje.
Asfalt betoni poseduju zadovoljavajuu otpornost na habanje. Porozni su i zbog toga su vodopropustljivi.

74
Asfaltni betoni se ugrauju u kolovozni sloj mainom za razastiranje (finier), a zatim dodatno zbijajaju
valjcima. Zato se jo nazivaju i valjani asfalti.

Hidroizolacije na bazi ugljovodoninih veziva

Hidroizolacija je zatita objekta od vode i vlage. Za to se najvie primjenjuju bitumeni i razni hidroizolacioni
materijali. Naravno, oni moraju da zadovoljaju neke zahtjeve: da su nepropusni i otporni na uticaj vlage i
vode, da su dovoljno plastini na niskim, postojani na visokim temp. , da nemaju oteenja usljed
deformacije konstrukcije, otporni na mehanike uticaje, da ne stare, da dobro prijanjaju za dr. materijale, da
nisu tetni za lj. zdravlje, okolinu i na dr. materijale, da su dobar elektroizolator.
Bitumenski hidroizolacioni materijali:
Koriste se:
- kao hidroizolacioni materijali na bazi bitumenskih emulzija za hladni postupak,
- hidroizolacioni materijali od mastiksa (mjeavina bitumena, pijeska i filera),
- hidroizolacioni materijali za topli postupak (sastoje se od bitumena sa ili bez punioca, koriste se kao namazi
za podzemne i nadzemne radove, i za lepljenje slojeva traka kod vieslojnih hidroizolacija)
- hidroizolacioni materijali na bazi organskih rastvaraa za hladni postupak (bitumeni otopljeni u organskim
rastvaraima, primenjuju se u vidu premaza - debljine do 1mm, i namaza (paste) - debljine 1-5mm kojima se
dodaje i sitnozrni agregat).
Hidroizolacioni materijali u rolnama
- neposuti, bitumenom impregnirani krovni karton (sastoji se od sirovog krovnog kartona i betona za
impregnaciju, bez posipanja mineralnim materijalom)
- bitumenizirani krovni karton (sastoji se od sirovog krovnog kartona impregnisanog bitumenom i obloenog
sa obje strane bitumenskom masom)
- imregnisana jutana tkanina (sastoji se od sirove jutane tkanine i od bitumena za impregnisanje)
- natopljena jutana tkanina sa obostranom prevlakom (sastoji se od natopljene jutane tkanine prevuene sa
obje strane bitumenskom masom)
- bitumenizirani perforirani stakleni voal (sastoji se od perforiranog staklenog voala obloenog bitumenom i
posut sa obje strane mineralnim zrnima)
- bitumenska traka sa ulokom od sirovog krovnog kartona (sastoji se od sirovog krovnog kartona
impregnisanog bitumenom i sa obje strane obloenog bitumenskom masom i posut mineralnim posipom sa
obje strane)
- bitumenska traka sa ulokom od staklenog voala (stakleni voal obloen bitumenskom masom, zatien
mineralnim posipom)
- bitumenska traka sa ulokom od staklene tkanine (tkanina obloena bitumenskom masom sa obje strane, i
zatiena mineralnim posipom)
- bitumenska traka sa ulokom od aluminjumske folije (aluminijumska folija 0.08 - 0.2mm, sa obje strane
obloena bitumenskom masom i zatiena mineralnim posipom)

Optimalni sastav asfaltne mjeavine

Je od velike vanosti kako bi naa kol. konst. imala trajnost i stabilnost. Asfaltna mjeavina sa malo veziva je
posna i porozna, zrna nisu me. povezana,te je asfalt neotporan na vodu i mraz. Sa puno veziva asfaltna
mjeavina je masna nema potrebnu stabilnost, lako se deformie pod djelovanjem saobraajnog
optereenja, i sl. Pa pored to nam za izradu trajnog i kvalitetnog asfalta treba kvalitetan agregat i vezivo,
trea stvar je da u optimalnoj mjeri spojimo ove dvije komponente. Postupak odreivanja prethodnog
sastava asfaltne mjeavine obuhvata: ispitivanje svih osnovnih materijala za mjeavinu, projektovanje
mineralne mjeavine, spravljanje i ispitivanje asfaltnih mjeavina sa razliitim sadrajem veziva. Nakon
laboratorijskih ispitivanja, radi se probna proizvodnja na asfaltnom postrojenju, da bi se utvrdio radni sastav
asfaltne mjeavine (receptura). Prethodni sastav asfatne mjeavine mogu raditi samo kompletno opremljene
laboratorije akreditovane za ovaj posao kao i strunjaci za to.

75
 ELEMENTI POPRENOG PROFILA PUTA

Popreni profil jednog savremenog puta izgleda kao na slici:

Kolovoz- je povrina puta na kojoj se odvija saobraaj. Autoputevi imaju dva razdvojena kolovoza. Podijeljen
je na saobraajne trake obiljeene linijama i ine ga saobraajne trake, ivine trake, u nekim sluajevima i
dodatne trake.
Kolovozna konstrukcija
Sastoji se od vie slojeva nevezanog i vezanog mineralnog agregata poloenih na posteljicu (nosiva podloga).
Vezani agr. je vezan vezivom. Vrlo je sloen posao dimenzionisanje pravilnog i optimalnog sastava za kolov.
konstrukciju. Neki osnovni kriterijumi da nam cesta bude trajna, konstr. karakteristika, da bude udobna i
sigurna vonja na tim putevima su:
- da je postavljena na dobru nosivu podlogu-posteljicu, i da je dovoljno debela da izdri saobraajno opt. ,
- da se efektivno odvodi voda sa povrine kolovoza, da se sprijei skupljanje vode unutar puta,
- da je povrina kol. dovoljno hrapava, ravna, otporna na habanje, atmosferlije i hemikalije.
Projektovanje novih kol. konstr. zahtjeva slj. aktivnosti:
- odredi se sastav i debljina pojedinih slojeva dimenzionisanje,
- kriterijumi za kvalitet materijala koji emo koristiti za slojeve,
- kvalitet materijala u posteljici,
- tehnologija graenja i sl.
Dva osnovna tipa savremenih kol. konstr. : fleksibilne i krute.
Za fleksibilne kolovozne konstrukcije najee se koriste bitumen, razrijeen bitumen i bitumenska emulzija.
Osnovni elementi konstrukcije su: zastor i podloga.

Krute kolovozne konstrukcije

Zastor krute ini betonska ploa, ploa od cement

betona, i obino se naziva betonski kolovoz. Ispod
ploe su gornja i donja podloga.

76
Fleksibilne kolovozne konstrukcije

Zastor i gornja podloga su od asfalta.

Asfaltni zastor kod fleksibilnih je napravljen
od kamenih agregata vezanih bitumenom.
Sastav, debljina i raspored slojeva zavisi od
saobraajnog opt., od nosivosti posteljice
(kakvo je tlo) i klimatsko-hidrolokih uslova.

Prednost fleksibilnih u odnosu na krute jeste

to su elastinije i deformabilnije, te zato to se bre grade, jednostavno se grade i udobnije su za vonju
saobraajom. Kod krutih je npr. dobro to prenose optereenje na veu povrinu posteljice i tako smanjuju
spec. opt. na pritisak i deformacije. Ponekad se u odluivanju koju kol. konstr. napraviti odluuje po tome
koje materijale emo lake nabaviti i cijena.
Kvalitet materijala i veliina naprezanja u kolovoznoj konstrukciji opada svrha ka dnu sloja, tj. od zastora ka
posteljici. Kada je posteljica od pijeska ili kamena, u nekim situacijama se neki slojevi mogu izostaviti.

Posteljica
Ona nam slui kao temelj kol. konstr. Ako je put u usjeku onda je posteljica od prirodnog neporemeenog tla,
a ako je u nasipu onda se posteljica napravila od transportovanog tla iz usjeka ili pozajnita. Ona nosi cijelo
saobraajno optereenje.
Ako tlo u usjeku nije dobre nosivosti, onda se mora izvriti zamjena tla, tako to e se usjek produbiti za odr.
dubinu i nasuti materijal bolje nosivosti kao pijesak, ljunak, drobina. Isto i kod nasipa, ako je loe nosivosti,
gornji sloj e se napraviti od boljeg materijala. Materijal u posteljici se moe poboljati i dodavanjem veziva
krea cementa, pepela i sl. sabijanje tla u posteljici vri se na dubini od 15-30 cm. Gornja povrina posteljice
mora imati popreni pad bar 3%.
Ne smije se posteljica kvasiti niti doz. dejstva mraza, pa se ona projektuje da bude iznad nivoa podzemne
vode ili da se uradi drugaija zatita, drenae i sl.

Donja podloga - donji nosei sloj

im se izgradi posteljica treba se odmah krenuti graditi donja podloga kako bi se posteljica zatitila pogotovo
od kie.
Sastoji se od jednog ili vie slojeva prirodnog materijala, stabilizovanog mehaniki ili hemijski, a to su pijesak,
ljunak, drobina, ili otpadni materijal npr. ljaka. Ona se postavlja kako bi se poveala nosivost kol. konstr.,
sprijei dejstvo mraza. Kod nas se iskljuivo pravi od ljunkovito-pjeskovitog i drobljenog agregata. Debljina
ove podloge se kree od 15-50 cm, to zavisi od saobraajnog optereenja, dejstva mraza, i da li je dobar
agregat tj. od nj kvalitete. Mehaniki stabilizovan ljunkovito-pjeskoviti ili drobljeni agregat, poloen direktno
na posteljicu zove se osnovni sloj ili tampon.

Gornja podloga gornji nosei sloj

Nalazi se izmeu zastora i donje podloge, i kvalitetnija je od donje podloge. Obino se pravi od: drobljeni
agregat, mravi beton, kameni agregat vezan bitumenom. Kod fleksibilnih konstrukcija gornja podloga
poveava nosivost, poboljava odvodnjavanje i sprijeava dejstvo mraza. Obino je debela 10-60 cm. U
savremenim flex. kol. konstr. se najee pravi od asfaltne mjeavine.

Zastor
ini vezni i habajui sloj, a moe i bez veznog sloja. Vezivni sloj povezuje gornju podlogu i habajui sloj. No,
danas se on iskljuuje ali se njegova debljina nadoknauje u gornjoj podlozi. Kad se ugradi i vezivni sloj
omoguava nam pravilniju ugradnju habajueg sloja (nagib, ravnost). Vezni sloj je debljine 5-10 cm. Habajui
sloj prima direktno otereenje od saobraaja i okoline, dejstvo pneumatika/vertikalno, tangencijano/,

77
habanje, dejstvo temperature, dejstvo vode. Asfaltne mjeavine na visokim temp. omekavaju, na niskim
postaju krute, pa je malo teko napraviti idealnu cestu koja e se dobro ponaati pod jako niskim i jako
visokim temperaturama pod dejstvom saobraaja. U zavisnosti kakav put gradimo habajui sloj stavljamo
debel da je od 2-8 cm. Habajui sloj treba da zatiti ostale slojeve, da daje udobnost prilikom vonje, da je
ravan sa ispravnim padovima (popreni, poduni) radi dobrog odvodnjavanja vode, da ima dobru habavost
koja omoguava dobru adheziju sa pneumatikom. Kameni agregat za habajui sloj mora biti otporan na
habanje.
Da bi se kol konstr. ponaala kao jedna homogena ploa, treba da imamo prionljivost slojeva to se postie
prskanjem bitumnskom emulzijom ili razrijeenim bitumenom svakog prethodnog sloja.

Tipovi fleksibilnih kolovoznih kostrukcija

Ako se na posteljicu ili poboljanu posteljicu, direktno poloi kolovozna konstrukcija sastavljena samo sa
asfaltnim slojevima onda se to zove full depth, puna debljina. To se smatra najmodernijom kol. konstr. i
prihvatljivom za dananji saobraaj(na slici, 6). Prilikom odravanja puteva vri se popravka kolovoza zbog
dotjeralosti ili ojaanja, pri emu se dodaju novi slojevi ili se skidaju obino zastor i zamjenjuju novim. Prema
JUS-u saobraajno opt. se dijeli na 5 grupa i to: vrlo teko, teko, srednje, vrlo lako, lako. Neki od tipova
prikazani su na slici:

78
Vrste asfaltnih mjeavina
Prema nainu i mjestu proizvodnje asfaltne mjeavine se dijele na 2 osnovne grupe:
Mjeavine koje se proizvode u postrojenju:
1. mjeavine po vruem i 2. mjeavine po hladnom postupku
Mjeavine koje se proizvode na licu mjesta
1. povrinske obrade
2. penetrisani makadam
3. mikro-asfalti, bitumenski mulj, mjeavine za krpljenje udarnih rupa

1. Mjeavine po vruem postupku

To su: asfaltni betoni (ima o tome u prethodnom), bitumenizirani agregat, liveni asfalt.
Liveni asfalti
Zastori od livenog asfalta su mjeavine od mineralnog materijala i visokog sadraja veziva, to jest to su
asfaltne mjeavine bez upljina, koje se ni ne valjaju nii zbijaju. Za njih se korste tvre vrste bitumena.
Proizvode se na viim temperaturama. Koriste se na putevima, ulicama, mostovima, pjeakim stazama,
trotoarima, za podove fabrikih hala. Za njegovu proizvodnju koriste se posebna oprema i maine. A
drugaije se proizvodi i ugrauje od ostalih vrsta po vruem postupku.

2. Mjeavine po hladnom postupku

Ove asfaltne mjeavine su smjesa mineralnog agregata i bitumenske emulzije koje se proizvode po hladnom
postupku ako je spoljna temperatura iznad 10 C. Proizvodnja se obavlja na mobilnoj mjealici ili asfaltnom
postrojenju. Ovako spravljene asf. mjeavine potrebno je odreeno vrijeme lagerovati kako bi se raspala
bitumenska emulzija, isparavanja vode. Takoer se mogu due vremena lagerovati na deponijama jer im se
poveava stabilnost. Asf. mjeavine po hladnom postupku se koriste za izradu habajueg sloja na putevima
sa srednjim lakim i vrlo lakim saobraanim optereenjem, za parkiralita, za pjeake staze u parkovima,
biciklistike staze. Mogu se koristiti i za popravke udarnih rupa na putevima u zimskom periodu, ali tada
moramo koristiti specijalnu bitumensku emulziju koja je otporna na niske temperature.

1. Povrinske obrade
To je najekonominija i najbra zatita tucanikih kolovoza, a sastoji se u prskanju povrine kolovoza
vezivom, posipanju sa kamenom sitnei i valjanju. Prema nainu izrade povrinske obrade mogu biti:
- jednoslojne
- dvoslojne
Mogu se koristiti za sve vrste puteva i saobraajnog optereenja, pod uslovom da se koriste odg. veziva
prvenstveno bitumenske emulzije.

2. Mikro-asfalti, bitumenski mulj, mjeavine za krpljenje udarnih rupa

Ove mjeavine se proizvode na licu mjesta uz pomo mobilnog ureaja, mjealicom i razastiraem. Mikro-
asfalti i bitumenski mulj se koristi za produenje trajnosti ispucalog kolovoza, poveanjem otpornosti na
trenje pod saobraajem i zatitu kolovoza od vode.

Specijalne asfaltne mjeavine

To su MASTIPHALT, MASTIMAC, BETOPHALT, drenani asfalti, asfaltne mjeavine sa dodatkom gume, sa
dodatkom pigmenata/obojeni asfalti i regenerisani asfalt.
Asfaltne mjeavine skeletnog tipa, MASTIPHAL i MASTIMAC
Drenani/porozni/ asfalti
Za dreniranje povrinske vode sa asfaltnog zastora. Sadri dosta pora to omoguuje da se voda odvodi
preko tog sloja i zaustavi na vodonepropusnom koji mora biti pod nagibom da dalje odvede vodu. Takoer se
koriste za smanjenje buke.

79
Asfalti sa dodatkom gume
Za izradu zastora na sportskim terenima i biciklistikim stazama. Dodaje se granulat mljevene gume.
BETOPHALT mjeavine
Asfaltne mjeavine u boji
Mjeavina bojenog veziva i agregata u boji. No zbog crne boje bitumena i bitumenske emulzije mogu se
dobiti samo siva i sivo-zelena i sl. Za dobijanje druge boje koriste se specijalni bitumeni kod kojih je
odstranjen crni asfalten ili veziva na bazi epoksidnih smola.

Regenerisane asfaltne mjeavine

To su mjeavine starog asfalta iz kolovoza koji je izgubio prvobitna svojstva tokom dugogodinje primjene
usljed oksidacije bitumena, klime, saobraaja i sl. , koje se primjenom reciklae mogu opet primjeniti.
Naini skidanja starog asfalta kod postupka reciklae:
- frezovanjem/glodanjem bez prethodnog zagrijavanja sloja, hladni postupak i
- frezovanjem u prethodno zagrijavanje sloja, topli postupak.
Maina za frezovanje moe da skine oko pola metra povrine i 30 cm dubine. Skida se zastor, no ponekad se
moe i nosei sloj. Po hladnom postupku se mijeaju stari asfalt i bitumenska emulzija. Postupak na licu
mjesta putem mobilnog ureaja sprovodi se tako da se stari asfalt zagrije, skida, mijea sa novim agregatom i
bitumenom, ponovo razastire pomou finiera i valja. Kod nas se malo koristi ovaj postupak, ali zato u
Americi i Evropi, naroito Francuska i Njemaka.

Asfaltni mastiks
To je mjeavina kamenog brana, pijeska, bitumena. Koristi se za izradu hidroizolacije, naroito mostova, po
toplom postupku, kao izolacioni ili zatitni sloj.

PITANJA:
1. Asfalt betoni.
2. ta je bitumen i zato se koristi?
3. ta ini zastor kolovozne konstrukcije, osnovni elementi zastora i njihova funkcija?
4. Asfaltna mjeavina, kada je posna, kada je masna?

SVA PITANJA:
KAMEN
1. vrstoa kamena na pritisak. Postupak ispitivanja. Klasifikacija kamena na osnovu vrstoe na pritisak.
Predstavnici pojedinih klasa.
2. Mosova skala materijala i odreivanje tvrdoe.
3. Formiranje strukture i poveanje vrstoe cementnog kamena.
4. Klasifikacija kamena prema vrstoi i glavni predstavnici pojedinih klasa.
5. ta su stijene, a ta minerali? Klasifikacija stijena prema uslovima formiranja. Navesti glavne predstavnike
svake od tih vrsta stijena?
6. Tvrdoa minerala po Mohsu. Mohsova skala. Princip ispitivanja. Zato je tvrdoa vano svojstvo minerala
ili kamena?
7. Objasniti pojmove: specifina masa, zapreminska masa, poroznost, kapilarno upijanje vode, toplotna
provodljivost, postojanost na mrazu.
8. ta je struktura, a ta tekstura stijene?
9. Sedimentne stijene. Nastanak, glavni predstavnici i primjena.
10. Metamorfne stijene. Nastanak, glavni predstavnici i primjena.
11. Najvanija fizika svojstva graevinskog kamena.
12. Opisati postupak ispitivanja otpornosti kamena na habanje Bemeovom mainom.
13. Tvrdoa kamena. Na koji nain se ispituje i kako se izraava. Zbog ega je ovo svojstvo vano?
Tvrdoa kamena je otpor koji daje pri mehanikom djelovanju vrstog tijela. Razlikujemo tvrdou pri paranju,
pri utiskivanju, prema bruenju-otp. prema habanju, i tvrdoa odreena dinamikim djelovanjem sile.
Tvrdoa prema paranju je ustvari odreivanje tvrdoe po Mosu-Mosova skala minerala, ali koja daje realne

80
rezultate samo za monolitne stijene. Druga metoda tj. tvrdoe pri utiskivanju, to je ustvari ispitivanje tvrdoe
po Brinelu, Rokvelu i Vikersu. Trea metoda reena u prethodnom. etvrta metoda tvrdoa odreena
dinamikim djelovanjem sile se ispituje na osnovu kuglice ili valjia koji izvjesnom kinetikom energijom
udaraju na ispitivani uzorak, i moe da se ispituje padom, udarom ili elastinim odskakivanjem (materijali1).
Ispitivanje tvrdoe je vaan proces koji nam slui za ocjenu kvalitete nekog kamena, to nam ustvari govori
koji kamen moemo koristiti za izgradnju odreene konstrukcije. Na primjer ne moemo koristiti neku meku
stijenu tj. kamen za izgradnju nosee konstrukcije ili u hidrogradnji za neki objekat koji e biti u dodiru sa
vodom, jer bi voda jo vie razmekala tu vrstu kamena i ubrzo bi dolo do dekonstrukcije i sl. Tvrdoa je
izrazito vano svojstvo naroito ako je u pitanju tehniki kamen.
14. Klasifikacija kamena prema modulu elastinosti. U kojim jedinicama se izraava modul elastinosti?
AGREGAT
1. Oblik i izgled zrna agregata.
2. Oblik zrna agregata prema PBAB-u i EN standardima.
3. Nepoeljne primjese u agregatu.
4. Svojstva i primjena staklene vune.
5. Predstavljanje veliine zrna agregata (frakcija) prema PBAB-u i EN standardima.
6. Otpadni industrijski materijali za proizvodnju agregata. Predstavnici i njihove najvanije karakteristike.
7. Otpadni i industrijskih sekundarni materijali koji se koriste za proizvodnju agregata
8. Oblik zrna krupnog agregata prema EN i JUS standardu
9. Agregati organskog porijekla. Podjela i primjena.
10. ta je modul finoe / zrnavosti agregata/. Kako se odreuje i izraunava?
VEZIVA
1. Objasniti pojmove: negaeni (ivi) kre u komadima, negaeni (ivi) mljeveni kre, gaeni kre, hidratisani
kre, kreno tijesto.
2. Dodaci cementu.
3. Finoa mliva cementa. Kako se predstavlja? Postupak ispitivanja i uticaj na svojstva cementa.
4. Hidraulini kre.
5. Pucolanski materijali. Glavni predstavnici.
6. Vrste graevinskog gipsa.
7. Klasifikacija cementa prema BAS EN 197-1. Definisati svaku od 5 kategorija cementa.
8. Formiranje strukture i poveanje vrstoe cementnog kamena
9. Graevinski gips. Vrste gipsa.
10. Najvanije osobine krea i njihovo ispitivanje.
11. Pucolani. Definicija i podjela.
12. Cementi na bazi portland cementnog klinkera.
13. C-S-H gel.
14. estice u cementnoj pasti.
Etringit, portlandit, C-S-H gel.
15. Vrste pora u cem. kamenu i njihove karakteristike.
MALTER
1. Klasifikacija maltera prema vrsti veziva. Karakteristike i primjena pojednih vrsta maltera.
2. Vrste maltera.
3. Specijalni agregati za malter i beton (ekspansirana glina, perlit i vermikulit). Najvanije karakteristike i
primjena.
4. Hemijski dodaci za proizvodnju maltera.
BETON
PITANJA:
1. Vjetaki agregati za beton.
2. Plastifikatori i superplastifikatori. Uticaj na svojstva betona i mehanizam djelovanja.
3. ta je konzistencija betona? Zbog ega je vana i na koje naine se ispituje?
4. ta je marka, a ta klasa betona?
5. vrstoa betona na pritisak, marka i klasa betona.

81
6. Konzistencija svjee betonske mjeavine. Pojam i naini ispitivanja. Zbog ega je ovo svojstvo betona
vano?
7. Kako utie koliina vode, odnosno vodocementni faktor na svojstva svjeeg, a kako na svojstva ovrslog
betona? (ta se deava sa poveanjem, a ta sa smanjenjem V/C?)
8. Pregled prednosti i nedostataka betona kao graevinskog materijala.
9. Otpornost betona prema dejstvu mraza.
11. Predstavljanje veliine zrna agregata (frakcija) prema PBAB-u i EN standardima.
12. Oblik zrna agregata prema PBAB-u i EN standardima.
13. vrstoa betona na pritisak, marka i klasa betona.
15. Marka betona.
17. Konzistencija betona i metoda slijeganja.
18. Definisati i dovesti u vezu pojmove vrstoa betona na pritisak, marka betona i klasa betona. Kako se
oznaava marka , a kako klasa betona. Navesti pojedino znaenje ovih slova i brojeva u ovim oznakama.
19. Svojstva svjeeg betona: gustoa i sadraj zraka.
20. Vodonepropustljivost betona.
DRVO
1. Prednosti i nedostaci drveta kao konstrukcionog materijala. Defekti drveta.
2. vrstoa graevinskog drveta.
3. Higroskopna ravnotea drveta i njen uticaj na tehniku primjenu.
4. Osnovni elementi poprenog presjeka drveta. Prednosti i nedostaci drveta kao graevinskog materijala.
KERAMIKI MATERIJALI
1. Pune opeke.
2. Kratak pregled procesa proizvodnje opekarskih proizvoda.
3. Glavni predstavnici graevinske keramike.
4. Podjela grube i fine keramike prema upijanju vode.
5. ta su uplje opeke i blokovi od opeke? Navesti klase i kriterije na osnovu kojih se klasiraju?
TERMOIZOLACIONI MATERIJALI
1. ta su termoizolacioni materijali i zato se koriste? Klasifikacija termoizolacionih materijala?
2. Svojstva i primjena staklene vune.
ASFALT
1. Asfalt betoni.
2. ta je bitumen i zato se koristi?
3. ta ini zastor kolovozne konstrukcije, osnovni elementi zastora i njihova funkcija?
4. Asfaltna mjeavina, kada je posna, kada je masna?

82