Professional Documents
Culture Documents
Vise Od Igre Scenario1 PDF
Vise Od Igre Scenario1 PDF
#!$
!"
Y U F I L M D A N A S (19882008) jugoslovenski filmski asopis,
godina XXI, broj 12 (86/87), proleeleto 2008. * PLUS biblioteka YU
FILM DANAS 24 * Urednitvo: SEVERIN M. FRANI, glavni i odgovorni ured-
nik, NIKOLA STOJANOVI, MIODRAG NOVAKOVI, ANELIJA POLI-
KARPOVA, NIKOLA LORENCIN, BORISLAV ANELI, SRAN VUI-
NI i TOMISLAV GAVRI * Sekretar redakcije: NADA VESI * Dizajn korica:
ANKA SREKOVI * Izdava: 3D+, Vere Radii 21, 21000 Novi Sad * tam-
pa: WORD d.o.o. * Redakcija: YU FILM DANAS, Bulevar umetnosti 1/164, 11070
Novi Beograd, + 381112133831 * Email: yufilm@verat. net * Tehnika podrka:
AppleCentar GlobeNet, Maksima Gorkog 53, 11000 Beograd, +381114449243,
www.applecentar.co.yu. * YU FILM DANAS je finansiran sredstvima MINISTAR-
STVA KULTURE SRBIJE * Rukopisi se ne vraaju.
CIP
,
791.43
COBISS.SRID 29038860
STOJANOVI
SLOBODAN
VIE OD IGRE
PLUS
AK I VIE OD IGRE!
Severin M. Frani
("#$%&
Jedan od svakako nesumnjivih kvaliteta serije Vie od igre, bar kada je
u pitanju scenario, u svakom sluaju je Stojanovieva nepristrasnost. Kao
posmatra nepristrasan, Stojanovi je seriju strukturno razvijao kao hro-
niku jedne srbijanski tipine palanke u vremenskom periodu od punih deset
godina ak i bukvalno rekonstruiui ne samo atmosferu vremena, nego i
pojedine palanake tipove kako bi na to plastiniji nain izrazio ideju o to-
me da je u pitanju vreme u kome su se dodue igrale mnoge igre, ali i da je re
o vremenu o kome se danas sa sigurnou moe govoriti kao o vremenu u
kome su sami dogaaji odredili njegov najdublji smisao. Vie od igre je u
stvari samo formalno ono to nam se na prvi pogled ini; sutinski, u pita-
nju je ne toliko rekonstrukcija, koliko dubinski zahvat u vreme kada se pre-
lomni dogaaji na svetskom planu kao po pravilu, u malome, reflektuju i
na ivot u palanci kakva je Gradina odraujui na mikroplanu sve ono
to e se u daleko irim, svetskim razmerama dogoditi na jo dramatiniji
nain. Ono to je u Gradini svedeno na striktno individualni, tj. lini plan, u
svetskim okvirima planue tako da e poprimiti karakteristike jedne opte
kolektivne drame u okviru koje je ono lino viemanje zanemarljivo i u
osnovi nebitno. Dobro uoivi jednu od osnovnih zakonitosti hronike, a ta
je da se sve ono to se dogaa na globalnom planu neminovno preslikava i
na lokalni tako to as poprima krajnje dramatine, as opet komine for-
me ispoljavavlja, Slobodan Stojanovi je Vie od igre zainio i sa jedne i sa
druge strane masom nezaobilaznih detalja tako da nikoga ne ostavlja u ne-
doumici ta je ovom hteo da naznai, sugerie ili podcrta. Omoguivi sva-
kom od glavnih, ali i sporednih (sve do onih prolaznih, koji se pojave i nesta-
nu netom su se pojavili a mi o njima ipak znamo sve), aktera serije da se do
kraja iskau i da nikoga ne ostave da nedoumeva ko su i ta su, Stojanoviu
je u procesu realizacije ostalo samo to da materijal dramaturki organizuje
tako da svakome od njih omogui da ono to jeste ili nije operacionalizuje
do samoga kraja ne ostajui ama ba nikome duni. Ono to je svaki od li-
kova nekom prilikom izgovorio, u drugoj je pretoio u samo delo da bi u tre-
em trpeo posledice tog svog injenja bez ma kakvog pardona u odnosu na
sve ostale uesnike u ovoj igri koja je to samo prividno. I upravo zato jer je
umeo da ak i u nekoliko skicuoznih poteza predoi sve razmere drame ko-
16
ja je opsela svakog od junaka serije, Stojanovi je reditelju, i glumakom an-
samblu, i gledaocima omoguio da se ne samo zabave gledajui kako to i na
koji nain kao pisac pretura po arhivama u koja su zatoene injenice, jed-
nako kao i seanja o jednom i na jedno vreme, i u tom svojevrsnom voajer-
skom pristupu dostupnim fakticitetima Stojanovi je, za razliku od dru-
gih, uspeo u tome da u odnosu na sve ono to se konvencionalno definie kao
balans, odnosno mera, i same gledaoce dovede u situaciju da se u toku per-
cepcije svake pojedine epizode i serije u celini prema ovima ili ovoj odrede
onako kako to sami umeju ili kako im se tog trenutka prohtelo...
Putajui svoje junake da progovore jezikom koji im je primeren i da ra-
de ono to su naumili bez ma kakvih unapred smiljenih oteavajuih ili
pak olakavajuih okolnosti, Slobodan Stojanovi je svakome od njih pri-
stupio kao da mu je ovaj rod najroeniji, omoguujui tako svakome od
njih da ono to eli ili ima da kae i izrazi manifestuje i ispolji do kraja. Za-
uzevi stav ne toliko onoga koji ubeuje, koliko onoga koji gledaoce napro-
sto dovodi u situaciju da se sami opredele, Stojanovi nije uradio nita dru-
go do to je, samo naoko rekonstruiui jedan vremenski period u istoriji Sr-
bije, dospeo u situaciji da je oslobodi svake tipiziranosti i da, poput Nuia
npr., gledaocu predoi ne ono to ovaj od njega eventualno oekuje (prielj-
kuje), nego ono o emu nikada nije i razmiljao. Bilo o kome da se u seriji ra-
di, njegov ivotopis je od prvog pa do poslednjeg kadra ne onaj koji je za nje-
ga izabrao pisac, nego onaj koji se sam po sebi nametnuo, tj. onaj koji je iza-
brao sam za sebe. Zadatak pisca i njegov udeo u oblikovanju serije okonan
je onog trenutka kada je postojei materijal dramatruki organizovao tako
da svakom od likova obezbedi onaj vremenski neophodan minimum koji je
potreban da bi se ovaj do kraja samoizrazio a time i samoga sebe doveo do
take na kojoj prestaje svako iole daljnje zanimanje za njega.
Ako je Danilo ivi samo nominalno junak serije, onaj koji radnju vu-
e napred i onaj oko koga se koncentrino iri polje dejstva ostalih junaka
na sve strane i u svim pravcima, stvarni, tj. kolektivni junak serije u celini je
ne toliko palanka u svom pravom izdanju, koliko samo vreme koje sutin-
ski utie na ponaanje svakog od aktera serije, a koje kroz sudbinu ve spo-
menutog Danila dosee i svoje planetarne dimenzije. Strogo utiui na i-
votopise gotovo svakog od junaka serije vreme je to koje im sudi ili kome oni
sami sude, ono je to koje neke od junaka lomi na ivotnom, druge na dru-
tvenom i socijalnom, tree na politikom i idejnom, etvrte na mentalnom i
moralnom planu, i ono je to koje e na bitan nain odrediti budunost sva-
ke od njih. Ako je ta budunost u sluaju Danila ivia, jednako kao i Na-
elnika Vasia vie nego izvesna, ako je u celosti jasno kojim se to putem za-
putio Poverenik VI Odelenja Ministarstva unutarnjih dela, u sluaju jed-
17
nog porunika M. ljivia ili L. opia ili opet profesora Zubia, odnosno
Slavka Cvikeraa ona je viemanje i dalje nepoznata, a to se gledaoca
samog tie on je taj koji je u iskuenju da prognozira ta e se dogoditi u ne
tako dalekoj budunosti ako se ma ta znaajno u ne tako dalekoj budu-
nosti uopte i dogodi. U dovoljnoj meri disciplinovan i inventivan, Slobo-
dan S. nee ni jedan od motiva u svojoj hronici o Gradini, jednako kao i ni
jedan od likova u seriji ostaviti nezaokruenim. Zaokruivi svaki od mo-
tiva ve prema tome kako se i na koji nain junaci serije ponaaju, kako
razmiljaju i govore, odnosno reaguju ili se emotivno prazne, svakome od
njih e obezbediti dovoljno prostora da se u potpunosti i do kraja iskae te
na taj nain samoga sebe ili demantuje ili kao oveka potvrdi.
Ako je u tom smislu reija moda i najslabiji deo serije u celini, njen
uinak je ipak daleko iznad predvienog proseka nego to se to na prvi po-
gled ini. Da sve bude onako kako to nikome nikada nije ni palo na pamet,
to je rediteljski vie otaljavao posao to je otra svakome od lanova glu-
make ekipe omoguio dovoljnu minutau kako bi sebe kroz lik koji tuma-
i zaokruio do samoga kraja. Veoma esto padajui u ritmu, kao celina
serija je doivela uspeh meu gledaocima zahvaljujui pre svega Sloboda-
nu Stojanovia kao piscu i glumcima i njihovoj spremnosti da sve otrine
rediteljske nedoreenosti i nedomaenosti nadoknade svojim nesumnjivim
talentom. Pisac tako to se oslobodio svih moguih balasta politike i ideo-
loke prirode, glumci tako to su se uhvatili u kotac sa likovima koji su sa-
mo prividno papirnati a ono u stvari u dovoljnoj meri podsticajni da zai-
ve na nain koji e jednu anrovski samo uslovno svedenu u granice hroni-
ke (koja pleni ve samim tim to se poput zmijedevojke permanentno pre-
tae uvek u ono drugo, emu se u stvari ba ni ne nada!) TVseriju oi-
votvoriti tako da od prie koja viemanje neobavezno relaksira transfor-
mie u priu koja debelo angauje i koja od svakoga od nas zahteva da se u
najbukvalnijem smislu te rei opredeli. Neutralnih u sluaju serije Vie od
igre nikada i nije moglo da bude, a naroito u trenutku kada se pokazalo
da je, govorei o jednom vremenu i ljudima koji su ga inili, na gotovo vole-
ban nain anticipirala mogunost da se ovo ili bar jedan njegov deo ne sa-
mo ponovi, nego i obnovi u daleko dramatinijim omerima i sa daleko dra-
matinijim posledicama nego to je to i inae sluaj.
I ono se, kao to je to vidljivo na svakom koraku ne samo ponovilo, nego i
obnovilo potvrujui u kojoj je meri Slobodan Stojanovi bio u pravu kada
je u usta jednog od svojih junaka (Stari Vaga) kao i doista proroanske sta-
vio rei da u nadasve diletantskom nadmetanju dva lokalna fudbalska ti-
ma re nije samo i jedino i iskljuivo o igri, nego da je u pitanju i neto vie od
same igre, neto to nas se ne samo ljudski, nego upravo sudbinski tie.
18
Tako sam o TVseriji Vie od igre Slobodana Stojanovia pisao pre dve
godine, svestan da sam prilikom njene dnevnike recepcije mnogo ta pro-
pustio, mnogo ta prevideo i mnogo ta samo naznaio, pa u poneem i pre-
terao. Nastojei da njen osnovni, sutinski smisao suprotstavim tada narasta-
juem politikom ludilu koje svoj smisao nalazi prvenstveno u nasilnim po-
ravnanjima, sa jedne, odnosno reciprocitetima, sa druge, revanizmima, sa
tree, osvetama, sa etvrte, ruganju injenicama, sa pete strane, nita od ita-
oca nisam skrio, jo manje pred njim zatajio i na taj nain ga pokuao prevesti
ednog preko vode. Da sam tako ta i poeleo, Stojanovievo tivo mi to ne bi
dozvolilo jer se pokazalo jaim i sudbinski za sve nas daleko znaajnijim od
svega onoga ime su nas tih dana, nedelja i meseci trovali pre svega oni koji ni
dalje ne shvataju da je injenice moda i mogue falsifikovati, ali da je istina
ta koja je u stanju da preivi sve i da je u odnosu na vreme u kome je doiveo
da bude spaljen na lomai jedan Dordano Bruno taj koji ga je obeleio, koji
ga je definisao i koji mu iz svojih kosmikih visina, uostalom kao i Slobodan
Stojanovi, danas superiorno sudi i svodi ga na ono to u biti jeste!
19
SADRAJ
I
VIE OD IGRE
(TVserija)
PRVI DEO:
RadnikiGraanski
1. Bunarvaro / 27
2. Utakmica / 62
3. Jaka ljubav / 91
DRUGI DEO:
No pasaran!
4. Babica / 115
5. No pasaran! / 139
TREI DEO:
Radosno, tuno, radosno
II
VIE OD IGRE
(Nastavak istoimene TVserije)
21
PRVI DEO:
Mladi s trubom
22
I
VIE OD IGRE
(TVSERIJA)
PRVI DEO:
RADNIKIGRAANSKI
(1931)
EPIZODA PRVA:
Bunarvaro
I/1.
tamparija Brazda
Slaganica.
Stare tamparske maine.
Pored najvee: Danilo, Mali Vaga. Maksa za graverskim stolom neto re-
e i zvidi kolce. U ograenom boksu: Vaga i Guliver.
Danilo vadi iz maine plakat na kome pie:
Mali Vaga spretno slae na olovnoj ploi nekakav slog po taktu Maksinog
zviduka.
Vaga, nervozan, izlazi iz boksa, prilazi Danilu taman kad je ovaj izvukao
jo vlaan plakat.
VAGA: Gotovo? Daj da pogledam...
Danilo mu daje plakat, ovaj razgleda i guna.
VAGA: Da si mene posluao, ovde bi sad pisalo i: u timu Graanskog
nastupa i Danilo ivi. A ti? Priljamio se za Cvikeraa i one badavadije iz
Pelagia. Ako... kajaa se, ali e biti kasno.
Danilo se smeje i namiguje Malom Vagi.
VAGA: Dobro, dobro... samo se ti smej!
I Danilo prihvati Maksino zvidukanje, Mali Vaga za njim.
Vaga se naljuti.
VAGA (Maksi): Dosta ti, matori! Ne zvidi, kupe se mievi...
Danilo i Maksa prestanu da zviede, ali Mali Vaga nastavlja.
Vaga ga raspali akom po glavi.
VAGA: ta ti tu radi?
27
Mali Vaga mu poturi slog pod nos.
MALI VAGA: Jesi pismen? itaj!
Vaga ita donekle sloeni slog, mrmlja tekst, pa pobesni...
VAGA: Poselo? Kakvo poselo, kakvi bakrai?! Program... Vidi, boga ti!
Dan borbe je teak dan... Zanatlijski hor drutva... Hm! Svetli grobovi
recituje Zuba Boji. Jaka mustra! Gimnastika veba uz pratnju klavira!
Grupa egrtasokolaca... Oj, spomene, plavo cvee... Solo gospodin Vi-
ta Ili. Budibogsnama!
Vaga podigne glavu i gleda u sina Malog Vagu.
VAGA: Ko je ovo dao?
MALI VAGA: Plakat za poselo Pelagia. On mi dao da sloim.
Pokae na Danila. Vaga njemu.
VAGA: Pa, ko je ovde gazda?
DANILO: Vi, gazda.
VAGA: ta ovo znai?
DANILO: Platie se.
VAGA: A dozvola? Hoete da me oterate na robiju? Bez Vasievog para-
fa ne dam da se tampa ni posmrtnica. Ni... Zabranjeno puenje! Razu-
me? Ni jedno slovo!
Prstima pone da rastura slog, ali mu Mali Vaga otme plou i mugne u
jedan oak
DANILO: Ja sam malom rekao da sloi. Ostavi dete, evo mene. ta ho-
e? Dozvolu? Dobie dozvolu! Pare? Da se obraunamo. Jesam li prole
nedelje sam remontovao i podmazao ovu klopociju? Koliko ti je lane uzeo
onaj Panevac? Osam stotina, kost i put! Ja sam ti uradio za trista pedest. Ta-
man koliko kotaju tri plakata. Jesmo li kvit?
VAGA: Napismeno, pa moe...
Iz boksla ulazi u slaganicu Guliver blesavo zvidui ono kolo koje je Va-
ga utiao. Mae jednim komadom papira.
GULIVER: Smislio sam! Najzad sam smislio! Vie nema menjanja.
Koloseum! A? Prvo kino u ovom okrugu Koloseum! ta ka-
e? Lepo imence? Gotovo je, vie ne menjam. Crkveno i mrtveno! tampaj
oglas. Pet hiljada komada. Odmah! Gotovo!
VAGA: Ni to! Nita bez dozvole. Ni slovo. Nek Vasi potpie...
Vaga ljut odjuri u boks, zalupi za sobom vrata i zamandali ih rajberom.
GULIVER: ta mu je? On je malo lb!
Vaga ne moe da izdri pa se dere odonud.
VAGA: Maksooo!
GULIVER: Ne, stvarno ljudi! lb!
MALI VAGA: ta ti je to: lb?
28
GULIVER: Skraenica. lb! aav, lud i blesav. Jeste da ti je otac, ali je
lb. Pogledaj ga samo.
Boks.
Maksa sporog koraka ulazi u boks kod Vage.
Unutra... Vaga odnekud, iz nekog zembilja, vadi pehar.
VAGA: Je l gotovo? Izgravirao si posvetu za ovaj lonac? Daj da vidim.
MAKSA: Eto je... Svrio sam jo sino.
VAGA: Dobro, dobro... de.
Na ploici izrezbarena posveta darodavca pehara pobedniku utakmice.
Vaga prisloni ploicu uz pehar, a pehar zvrcne noktom.
VAGA: Srebro, a?
MAKSA: Pitino dete.
VAGA: Bre, kako ga nije sramota? orevi i brat, koncesionari Crne
Jame, onolikog srebra, a ovamo... Vidi! Tantuz! Ja se ne bih brukao.
Iz slaganice Guliver ugleda pehar u Vaginim rukama... Potri da ue u
boks, ali Vaga se opet zarajberie.
GULIVER: Pehare! Vidi ga, Danile, al je pehare!
Poto ga Vaga ne puta, moli...
GULIVER: Samo da ga pipnem. Molim te, Vago. Budi ovek.
Vaga ga ne puta, plazi mu se.
Neto trubi pod prozorom, klokotanje motocikla. Vaga, Guliver i Mali
Vaga potre prema najbliim prozorima.
Napolju: Beli u motociklu. Kikoe se od neke sree. Dovikuje se sa oni-
ma u tampariji.
GULIVER: Beli! Smislio sam... Koloseum! Kakav Bristol, kakav
Rojal i Durmitor! Otpada! Koloseum. Vie ne menjam.
BELI: Beci! Beci! Onaj iz Vinerportkluba. Dobio sam depeu. On
je moj drug, moj roak. Depea! Beci po tetka Poleksiji! (Iskoi iz moticikla i
tri u tampariju. Uleti unutra. Slaganica.) On je Planiki dao gol. Glavom. Ja
sam gledao u Beu! Glavom sa esnesterca! (Poleti u zagrljaj zbunjenom Vagi.)
Vago! Dragika! Depea! Dolazi... (Mae depeom i utom ugleda Danila. Uozbi-
lji se i snishodljivo javi. Ue u boks i brzo navue zavesu preko ograde. Poverljivo
apue Vagi.) Prelazi kod nas. Dva puta je igrao za reprezentaciju. Protiv e-
ke i Rumuna. Fini ovek. Igra za nas u nedelju. Gotovo... ja sredio. Ja! (Vaga
ga gleda sumnjiavo.) Ih! Majku ne video. Dolazi! Sutra, vozom. Vidi!
Pokazuje depeu.
VAGA: Koliko?
BELI: Dabe! Dve i po hiljade i kost.
Guliver pokuava da se ubaci u boks, ali Vaga opet rajber u vrata. Vraa se
Danilu, ovaj razgovara sa Malim Vagom.
29
DANILO: Idi kod Cvikeraa u radnju. Kai mu nek trai dozvolu od Po-
glavarstva. Vidi, ne da tvoj matori da se tampa plakat.
MALI VAGA: lb!
Mali Vaga se otunja iz tamparije napolje. Guliver se, zabrinut, obraa
Danilu.
GULIVER: Joooj! Danile. Jesi uo? Beci! A ja se kladio sa Lekom u
osam banke i ianje nularicom da e da pobedimo mi. Mislim vi, tojest
Radniki. Joooj! (I on, reklo bi se bez razloga, izjuri za Malim Vagom.) Ne-
manjaaaa! ekaj. Nemanjaaaa!
Napolju. Motocikl jo trtori. Mali Vaga u njemu, uskoi u motocikl i Gu-
liver. Motocikl jurne. Vaga se dere sa prozora.
VAGA: Nemanjaaa! Prebiu te! ta to radi, Nemanjaaa?!
Vrati se i grdi besan. Beli je zanesen, nita ne primeuje od radosti.
VAGA: To ga je onaj nauio. Upropastie mi dete. Zavrie na robiji kako
je poeo.
Vaga prelazi u slaganicu, pravo na Danila. U odlasku mu Beli daje jednu
cedulju.
VAGA: Sluaj ti, Danilo iviu! Ja dok sam dobar dobar sam. Ali...
kad meni padne pomraina, ja... ja... Kud je otiao Nemanja?
DANILO: Sluaj, gazda! Nemoj da se dere... To je prvo! A Nemanja je
tvoj sin. To je drugo! A tree: poputa sa ivcima, a izbori su na pragu. To ne
valja. Treba da ode malo u Banju. Valjae ti.
VAGA: A tako? Tako se, znai, sa mnom razgovara? Nisam zasluio, Da-
nilo. Polako, polako, spustie ti durbin... (Mae onom ceduljom.) U nedelju! I
ovo ubaci u plakat za utakmicu. (Diktira.) U timu Graanskog nastupa pr-
vi put novi lan Beci, reprezentativac i dosadanji lan Vinerportkluba iz
Bea! A? ta kae, Danile? A? Neto si rekao?
Danilo mu uzme cedulju iz ruku.
DANILO: Dozvola. Mislim, da li je Vasi dao napismeno? Smem da sla-
em?
VAGA (blesavo): Nama ne treba dozvola. Nama je sve dozvoljeno. Ovo
je naa zemlja. Dozvole su izmiljene zbog vas. Zbog crvenih. Zbog Cvikera-
evih.
Kroz razmak na zavesi boksa pojavljuje se glava Belog.
Kad Danilo pogleda tamo, on se skloni, a pre toga pokloni snishodljivo.
Slee ramenima kao da se izvinjava.
Vaga se osvrne levo, desno, pa Danilu prijateljski.
VAGA: I jo neto. Danilo, dete... Kaem ti kao sinu. Ja sam bio dobar sa
tvojim pokojnim ocem. Bili smo i prijatelji i komije, zajedno u ratu, u istoj
eti. Okani se Cvikeraa. On je opasan. Nisam mislio da ti kaem, vidim: mo-
30
ram. Davidovi iz policije me ve dva puta pitao za tebe. Ja sam sve najbolje,
ali...
Danilo se smeje i mrke.
DANILO: Davidovi? mrkmrk!
VAGA: Samo ti teraj na sprdnju. Ja se sa tim slinavkom ne bih alio...
DANILO: I ta ti je rekao? Da bi trebalo da preem u Graanski?
VAGA: Nije nita rekao. To je ono to ne valja. Samo je mrketao.
Beli odjednom izleti i vrsne.
BELI: Ukrali mi Cyndapa... Gde mi je Cyndap? Lopovi! (Umalo
da ga stigne napad padavice. Vie...) Gvozdeno! Daj neto gvozdeno u ruke.
Brzo!
Vaga se uzvrpolji, tumara i trai neto.
VAGA: Izgleda da ga opet hvata.
BELI: Gvozdeno, neto gvozdeno!
Vraa se Mali Vaga, daje mu jedan olovni tamparski teg. Beli ga stiska i
mumla.
BELI: Nee. Izgleda da nee.
MALI VAGA: ta nee, ika Beli?
BELI: Ukrali mi Cyndapa.
Mali Vaga ode do prozora.
MALI VAGA: Onog! Kad?
Beli jurne prema prozoru. Moticikl je tamo, jo prpori. Beli protrlja oi,
zbunjen.
BELI: To je zbog Becia. Mnogo sam se uzbudio. Zato.
Poe iz slaganice jo uvek stiskajui teg. Za njim i Vaga.
VAGA: Beli, ekaj i mene. Treba da odnesem pehar u Poglavarstvo. Vasi-
u. Tamo je i orevi.
BELI: Pehar?! Daj!
VAGA: Samo da ga uvijem.
Vaga ue u boks, na brzinu uvija pehar u novine Ujedinjenje, onda u
zembilj. (Krupno: zembilj i pehar uvijen u novine.)
II
II/2.
Gradsko poglavarstvo
*
OREVI: Iva Apostolovi!
VASI: Iva Apostolovi? Onaj?
OREVI: Ne onaj! Sin Ive Apostolovia Iva Apostolovi, sin!
Vratio se iz Londona. Tamo je bio na studijama. Glavni odbor je reio da ga
ubaci u igru i pripremi za sledee izbore. Ve je izabran za potpredsednika
Aerokluba i u Odbor Dunavskog kola jahaa. Treba da se ee pojavljuje...
VASI: Aha... aha... Razume se.
Daavidovi mrke.
VAGA: Zar e njega u ovaj okrug?
OREVI: Ne znam. Videe se. Sutra stie.
VASI: Sutra? Vozom?
VAGA: I on. Pun Bunar gostiju. Jeste li uli? Beci, onaj uveni igra...
OREVI: Da, da... uli smo smo. Vasiu, poaljite sutra na stanicu
optinski fijaker. Vi doekajte Ivu Apostolovia. Samo bez nekog cirkusa,
molim vas. Otmeno, po mogustvu.
32
orevi ustane i poe.
OREVI: Dovienja gospodo. I bez olajavanja kad odem.
Izie. Vasi je besan, jedva se uzdrava. Pone da ga imitira im ode.
VASI: Vasiu, fijaker! Vasiu, ovo, Vasiu, ono! Pa, majkoviu, nisam ja
njegov famulus! Ja sam ipak naelnik Poglavarstva! Bez cirkusa, molim
vas! Pa ta sam ja? Glupi avgust?
VAGA: A kad doe vreme izbora, onda Iva Apostolovi! Jo: sin! Pu!
Davidovi mrke.
VAGA: Nisam tako mislio. On ipak ne poznaje teren, ljude... Znate?
Vasi pretura nervozno po hartijama pred sobom.
VASI: Davidoviu, dajte, molim vas, da pregledamo ovaj kupus. Boe,
ovaj narod je sasvim poaavio. ta je ovo? Vidi! Onaj ludi Guliver opet me-
nja ime bioskopu. Nije vie Rojal, nego Durmitor.
VAGA: Koloseum.
VASI: Kakav sad Koloseum? Durmitor. Lepo pie. Durmi
tor.
VAGA: Koloseum!
Besmisleno nabrajanje: Durmitor, Koloseum.
Nekoliko puta. Dok se Vasi ne osvesti.
VASI: Opet menja?
VAGA: Koloseum! Naruio da mu tampam letke.
VASI: On je lud. More, ja sam lud. Sto puta potpisujem iste budalati-
ne... (ita.) A u interesu irenja horizonata i kulture u naem jednorodnom
narodu i ovom prilikom da pokaem svoju nesebinu portvovanost i dale-
kozornost u budunost... utivo moliti i traiti dozvolu za promenu firme ki-
na u... Durmitor. Joooj!
DAVIDOVI: ta ete? Propis.
VASI: Samo nam je jo kino trebalo. Raspuklo se bure za polivanje pra-
ine na ulicama, zapatili se punoglavci u kolskom bunaru, ali imamo bio-
skop! (Potpisuje na brzinu akta i ugleda jo jedan koji ga nervira.) Opet ovi!
Priredba poselo. Dobrovoljni prilog za spomenik Vasi Pelagiu. Gulanfe-
ri ni jedni! Oni e da dignu nekom spomenik? Da neto treba da se rui tu bi
bili prvi. Mangupska posla.
Daje akt Davidoviu.
VASI: Pogledajte to, molim vas.
Davidovi, mrkui, razgleda.
VASI: Ko je to potpisao?
VAGA: Zna se: Cvikera!
VASI: E, ako je tako potpisano ne dam! Ima lepo da potpie, a ne da
mi tu izvodi.
33
DAVIDOVI: ... za upravu Drutva, predsednik Miloje Vukovi, kro-
jaki majstor... zvani Cvikera...
Pretapanje.
III
III/3.
Krojaka radnja kod Cvikeraa
IV
IV/1.
Ispred itaonice
V/1.
Radniko drutvo Vasa Pelagi
(Itd.)
U horu, me pevaima, su: Danilo, Milica, Zuba Boji, ena Zube Bojia,
VitaBas, olak, egrti, kalfe, devojke i mladii. Poneki starac. Zuba Boji
kvari pesmu, dirigent se ljuti.
DIRIGENT: Ali... gospodin Zubo, gospodin Zubo... (Zuba se stidi.) Haj-
de... ponovo!
Opet pesma.
Zuba se ne usuuje da peva.
Iza hora se unja Student i neto apue Kostolomcu i olaku. Onda na
uvo Zubi Bojiu. Oni koje je pozvao izlaze, Zuba se opire. Najzad je pesma
bez greke ispevana. Dirigent je zadovoljan.
DIRIGENT: Taaaako, brate! Vidite, gospodin Zubo, da moe, samo kad
se pazi... (Svi se smeju, Dirigent bulji u prazno mesto gde je do maloas bio Zuba,
sad je ipak otiao.)
ZUBINA ENA: Sastanak uprave.
V/2.
Sastanak uprave. Kancelarija
(Itd.)
Pesmi, koja dolazi spolja, pridrui se prvo Kostolomac, pa olak i ostali.
Zuba se ustee, ali se usudi i on. Opet kvari pesmu. Spolja uleti Dirigent...
DIRIGENT: Zaista gospodin Zubo... Ne ide tako... Ovako...
Dirigent otpeva kako treba.
ZUBA BOJI: Izvinite, maestro, sto puta izvinite....
Ljut, Dirigent izlazi. Ostali za njim.
Ostane sam Cvikera, tiho pevui pesmu.
VI
VI/1.
Park
VII
VII/1.
eleznika stanica
Na eleznikoj stanici i oko nje, ekaju voz: Vasi, Davidovi i Vaga (Ivu
Apostolovia); Beli i Bata Jankovi (Becia); Guliver (Kaliopu) Buda pijun
(svakog); narod (nekog). Na jednom peditoru Ciga I, Gara i Rada fijakeri-
40
sta igraju karte. Kibicuje Mali Vaga. Okai zanesenom Radi na lea cedulju
na kojoj pie Magarac se ponosi! Od ikova mu pravi epolete.
Signal voza. Sve se prene i nagrne ka peronu. Voz ulazi u stanicu. Jedan e-
lezniar otvara kapiju perona, narod nagrne.
VII/2.
Sa prozora voza dere se Kaliopa
VII/3.
Iz vagona prve klase izlazi Beci. Narod se razmie, ini mu prolaz. Prila-
ze mu Beli i Bata Jankovi. Beli ga ljubi, Beciu neprijatno.
BELI: Dobro doli! Beco! Roeni! Beciu! Kako ste, mislim, putovali?
Ovim vozom? Je li? Nisam znao. Prijatno? Izvolite, raskomotite se, ovaj. Da-
bome.
Bata Jankovi tipa Belog da prestane sa trtljanjem.
BECI: Dobro... Samo guva...
BELI: Tek ete da vidite ta je guva. U nedelju, na utakmici. Bie najma-
nje hiljadu i po publike... kad vam kaem, Beco moj!
Bata ga i dalje gazi i tipa.
BELI: Ovaj... Ovo je gospodin Jankovi. Svrio trgovaku akademiju, u
Subotici. Zovemo ga Bata.
Upoznavanje. Tu se vrti i Mali Vaga. Gleda ljubopitljivo Becia. Ovaj ga
pomiluje.
BECI: A, klinac? Hoemo li u nedelju da naikamo one iz... (Belom.) ...
kako se...
BELI: Radniki, Radniki...
Mali Vaga se malo udalji.
MALI VAGA: Hoete, hoete... Zna kad? Kad prdne mrtav konj!
41
Bata zamahne da ga utne.
BATA: Mar, ubre jedno! Ovde si mi se popeo... (Beciu.) Mangup nije-
dan. I on igra futbal. Za njih. Talenat, ali ta vredi... egrti ga upropastili...
(Malom Vagi.) Mar!
BECI: Dete... Pustite ga...
BELI: Dete? Kakvo dete, to je avo, antihrist...
Beli sad snishodljivo prihvati Becia pod ruku.
BELI: Sad... da se raskomotite i, mislim, odmorite, a onda...
BECI: ...na igralite? Vai!
BATA: Mislili smo da se upoznate sa igraima...
BELI: Do varoi emo mojim Cyndapom.
Doli su do motocikla.
BECI: Opa!
BELI (stidljivo): Trista pedeset kubika.
Ciganisvirai na znak Belog opale tu u slavu gosta, a klinci predvo-
eni Malim Vagom gaaju ih trulim patlidanima.
Muzika nas odvodi do nove skupine...
VII/4.
VII/5.
VIII
VIII/1.
Teretna stanica. Magazin, kolosek
VIII/2.
IX
IX/1.
Ulice u Bunaru
IX/2.
X/1.
Futbalsko igralite
47
XI
XI/1.
Danilova kua
Vee. Danilo se vraa s posla. Biciklom. Pod mikom vekna. Saeka ga uz-
nemirena Majka Mara.
MAJKA MARA: Danilo, sine, trai te neki ovek. Nepoznat...
Ulaze iz dvorita u kuu.
Za stolom onaj Nepoznati sa eleznike stanice.
NEPOZNATI: Zdravo!
DANILO: Zdravo!
Majka Mara izie u dvorite.
NEPOZNATI: Traim doktor Duka.
DANILO: Ne znam gde je.
NEPOZNATI: Rekao mi je, ako njega nema, mogu tebi da se obratim. Ti
si Danilo?
DANILO: ta je bilo?
Nepoznati se prvi put nasmeje.
NEPOZNATI: Gladan sam.
DANILO: Majka Maro, ta ima za ruak?
Majka Mara se vratila. Prislukivala.
MAJKA MARA: orba i pohovane tikvice...
NEPOZNATI (osmehne se prijateljski): Penzionerske nicle?
Majka Mara se odobrovolji. Sipa im u tanjire orbu. Ode. Sru orbu i
razgovaraju.
NEPOZNATI: Jednog oveka su ubili u Kaznenom zavodu...
DANILO: Ubili? Ja sam uo da je umro u trajku...
NEPOZNATI: Zna li kako se zove?
DANILO: Otkud?
NEPOZNATI: Moramo da saznamo.
DANILO: Zna li doktor?
NEPOZNATI: Ali... on je unutra.
DANILO: Izii e.
NEPOZNATI: Nee, dok mi ne svrimo posao.
DANILO: Posao? Ne razumem..
NEPOZNATI: Jo veeras. Sve je spremljeno. Samo, moramo da sazna-
mo ko je ubijen.
DANILO: Znam samo broj... Ako je to on tuberkuloza i vezana cre-
va...
48
NEPOZNATI: ...i polomljena rebra i cevanice...
DANILO: ekaj!
Ustane i ode u ordinaciju do svoje sobe.
Majka Mara se vraa u kuu, nepoverljiva.
MAJKA MARA: Otkad poznajete doktora?
NEPOZNATI: Odavno.
MAJKA MARA: iz ...Sarajeva?
Nepoznati se nasmeje, Majka Mara ga u stvari kuala.
NEPOZNATI: On nikad nije radio u Sarajevu. Znam ga iz Skoplja.
Pokazuje joj fotografije, jedna ena sa dva deaka.
NEPOZNATI: Ovo je moja majka. A ovo smo nas dvojica. Doktor i ja.
MAJKA MARA: Izvini sine, molim te. Zna da moram.
NEPOZNATI: Ako... ako.
XI/2.
*
Otvara atlas, u atlasu niz fotografija robijaa sa brojevima na prsima ka-
njenika.
NEPOZNATI: Otkud ti ovo?
DANILO: Nije vano.
Prelistavaju, trae onog iji broj znaju. Nau ga.
DANILO: Ovaj.
NEPOZNATI: Boris! Uh, majko moja...
DANILO: Nije trebalo da trajkuje tuberkuloza...
NEPOZNATI: Danilo! Ubili su ga! Hoe to da sakriju. Nee!... Gde ih
sahranjuju?
DANILO: Na robijakom groblju.
NEPOZNATI: Moe li da se prie?
DANILO: Zato?
NEPOZNATI: Ceo svet mora da zna istinu ubijaju!
Pojavi se, usplahirena, Majka Mara.
MAJKA MARA: Buda!
Danilo brzo skloni Nepoznatog u ordinaciju.
49
XI/3.
XI/4.
U sobi.
Danilo i Nepoznati, odmah zatim Majka Mara.
DANILO: Ovde je nezgodno da ostane.
MAJKA MARA: Doktorov brat.
Danilo se iznenadi, trgne. Uplai.
DANILO: On? Nije! On je u Rusiji...
NEPOZNATI: ...bio. Zimus se vratio.
DANILO: Doktor ne zna.
NEPOZNATI: Reci mu kad ga vidi.
MAJKA MARA: Zar ti nee da ga saeka?
NEPOZNATI: Ne mogu, urim.
MAJKA MARA: Brat ti je.
NEPOZNATI: Nisam ga video dve godine.
MAJKA MARA: Kako moe, majkoviu?
NEPOZNATU: ta e, majka.. tako ti je s nama. Je l zdrav?
Danilo posle pomena Rusije gleda ga zadivljen.
DANILO: Bio si u Rusiji? Priaj!
Nepoznati se smeje.
NEPOZNATI: Ovde je nezgodno... Gde da prenoim?
DANILO: Priaj!
NEPOZNATI: ta?
DANILO: Pa, to! Kakvi su? Koliki su?
NEPOZNATI: Ko? Stasom?
50
DANILO: Pa, Rusi, brate? Boljevici. I uopte. Priaj?
NEPOZNATI: Visoki su, tako... Vrlo su visoki uopte... lepi, pametni,
hrabri. (Kamera se udaljava i ostavlja u prii koju dalje ne ujemo uagrenog Da-
nila i rasprianog Nepoznatog.)
XII
XII/1.
Gradsko poglavarstvo
XIII
XIII/1.
Ulica, ispred kafane Kod dobrog drutva
XIV/1.
Gradsko poslanstvo
54
XV
XV/1.
Robijako groblje
XV/2.
XV/3.
XVI
XVI/1.
Korzo. Vee
XVII
XVIII/1,2,3,4.
Robijako groblje
XIX
XIX/1.
Korzo, kasnije
XX
XX/1.
Kua Porunik Mie. Salon
XXI
XXI/1.
Senjak u dvoritu. No
Senjak.
Pletene stolice. Klavir. Za klavirom Simona. Porunik Mia i VitaBas
koji dok peva sanjivo i zaljubljeno pilji as u Simonu, as u oblake.
VitaBas divno peva. Npr. Oj, spomene, plavo cvee...
58
Niz stepenice, prema senjaku u dvoritu, sjuri se buljuk igraa u dresovi-
ma. Okupe se oko klavira i senjaka i sluaju. Pesma.
U dvorite ulazi Cvikera. Otslua malo, igraima nezgodno.
Cvikera ljut.
CVIKERA: ta radite to?
KOSTOLOMAC: Zbog klavira, ika Cvikera. ekamo da otpeva Vita...
pa da ga nosimo u Drutvo. Za priredbu...
CVIKERA: U dresovima? Skidajte to. Kakav je to cirkus? Hajde, boga
mu, Kostolomac. Jesi li krten?
PORUNIK MIA: Ama, pusti decu nek se igraju, Cvikera...
CVIKERA: Mio, nema smisla. Iskupio se svet pred kapijom. Smeju
nam se.
PORUNIK MIA: Pa, meni se smeju ve deset godina. Pa? Budale.
CVIKERA (igraima): Dosta. Gde je Danilo?
Pesma utihnula.
Kostolomac pokuava sam da podigne i ponese klavir.
Pomau mu.
KOSTOLOMAC: Ne znam. Nije bio na probi dresova.
ENJENI: Nije bio ni na korzou.
CVIKERA (Mii i njegovima): Laku no.
Cvikera ode.
XXII
XXII/1.
Robijako groblje. No
59
XXIII
XIII/1.
Gradsko poglavarstvo. Zora
XXIV
XXIV/1.
Ulice Bunarvaroi. Zora
60
XXV
XXV/1.
Robijako groblje
Nad rakom.
Iskopana, prazna. Samo ona rua.
Tamo je Buda.
BUDA: Raskopali... ostalo samo ovo... i kolski tragovi...
DAVIDOVI: Pohapsiti. Uhapsiti! Uhapsiti!
BUDA: Koga, gospodine Davidoviu?
VASI: Sve! Sve sumnjive! Sve!
Kamera jo jednom na raskopan grob... I ruu...
Preko ovog kadra odjava prve epizode.
61
EPIZODA DRUGA:
Utakmica
I/1.
Izbor sekvenci fragmenata iz prve epizode
II
II/1.
Danilova kua
Danilo spava.
Iznad postelje na zidu fotografija i posmrtna lista oca, polica sa
knjigama.
Majka Mara ga pokriva, jer se otkrio, gleda i ljubi.
Pere i isti mu kaljave cipele i bicikl od mnogog blata.
Ulazi Cvikera.
CVIKERA: Maro, gde je?
MAJKA MARA: Spava. Kasno je legao.
Cvikera gleda u blatnjave cipele.
CVIKERA: Gde je bio sino?
MAJKA MARA: Ne znam, Mio. Otkud tako rano?
CVIKERA: Navikao sam. I... ne mogu da spavam.
MAJKA MARA: Neto ne valja?
CVIKERA: Ne, ne... onako. Valjda zbog utakmice. avo bi ga znao.
Evo... uzmi! (Doneo joj kesu sa kafom.)
MAJKA MARA: Nije trebalo, Mio. Imam. Imam svega, hvala bogu. Ra-
di Danilo, zaradi. Da skuvam?
CVIKERA: Nemoj. Idem.
MAJKA MARA: Da ga probudim, ako je vano?
CVIKERA: Nita, nita... Nek se ispava i odmori. Danas je utakmica.
62
Cvikera stalno trlja elo, zabrinut.
MAJKA MARA: Pa, ta misli? Hoete li moi da ih pobedite? Hm, ka-
ko e ut s rogatim? ula sam da su doveli nekog probisveta.
CVIKERA: Igraemo, Majka Maro. Pa ta bude.
MAJKA MARA: Eh... More nek da bog samo zdravlje i mir deci, za osta-
lo je lako.
Cvikera ode.
III
III/1.
Ulice Bunarvaroi. Jutro, rano
IV
IV/1.
eleznika stanica
Stie optinski fijaker. Tre iz fijakera na peron. Tamo je, takoe bu-
novan, ef stanice. Gledaju niz prugu.
Iz daljine se pribliava dresinalimuzina. Vozi je jedan elezniar, pored
njega, lepo obuen i uredan ovek... Poverenik VI Odelenja.
Dresina stie na peron. Izlazi Poverenik. Tre mu u susret.
VASI: Vasi, naelnik.
Predstavlja Davidovia.
63
VASI: Davidovi, iz vaeg resora...
Poverenik ih sa gaenjem gleda ovako preplaene, neoeljane i obue-
ne navratnanos.
POVERENIK: Raport?
VASI: Nepoznata lica, noas izmeu 22 asa i 3 sata jutros, na robija-
kom groblju...
POVERENIK: Kad pre? Leinari!
Nastavlja da brblja Vasi.
VASI: Razvalili su, otkopali raku i oteli limeni sanduk sa leom sahra-
njenog...
POVERENIK: Dosta!
DAVIDOVI: mrkmrk. Pre nego to je stigla depea iz Beograda.
Poverenik ih jo jednom pogleda sa prezirom.
POVERENIK: Sve to nije dovoljan razlog da me deoekujete tako kr-
meljavi, neobrijani i trokavi. Pogledajte se! Na ta liite? Sramota!
Davidovi mrke. Poverenik izvadi maramicu i prui mu je.
POVERENIK: Useknite se tamo!
DAVIDOVI: mrkmrk! To je meni od prirode dato.
POVERENIK: Bolest?
DAVIDOVI (opet): To... to je meni od prirode dato.
POVERENIK: Lep poklon. Znai: prirodni, roeni slinavko!
VASI: Izdao sam potrebne naredbe i uputstva. andarmerijska eta
stavljena u stanje pripravnosti. Izlazni putevi iz Bunarvaroi pod prismo-
trom.
POVERENIK: Budala!
VASI: Pazite ta govorite, gospodine. Ja... ja...
POVERENIK: Znam! Ili vam je kum narodni poslanik, ili vam je neko
od enine familije u nekom ministarstvu... Naravno, inae takav nesposo-
bnjakovi kao to ste vi nikad ne bi mogao da bude ni famulus u poglavar-
stvu, a kamo li naelnik.
VASI: Traim zadovoljenje!
POVERENIK (strogo): Ja traim od vas da se ponaate kao razuman o-
vek. Kakva uzbuna, kakvi bakrai. Mi, gospodo, ovaj put imamo posla sa ko-
munistima. Komunistima! Oni nisu budale koje moemo zaplaiti
mariranjem kroz grad. Obustavite svako uzbuivanje do daljnjeg. Njima je
stalo do uzbuivanja i haosa. I... molim vas, obrijte se i umijte. Danas je ne-
delja. Pogledajte kako je osvanuo lep i sunan dan.
Zaista. Sunce iskoilo iznad grada.
Odlaze fijakerom u grad.
64
IV/2.
Gradsko poglavarstvo
U Vasievoj kancelariji.
Poverenik se zavalio u njegovoj stolici. Tu se sem njih dvojice nalaze Da-
vidovi i Buda.
POVERENIK: Morate me razumeti. Malo sam izgubio ivce. Ve neko-
liko godina se najem sa tom bandom. Pa... znate... i ja sam ovek.
Vasi i Davidovi se su spremni da mu oproste.
DAVIDOVI: Naravno, razume se. mrkmrk. Shvatljivo.
POVERENIK: A i zato da vam krijem gospodo? Ne sviate mi se. Ni
malo. Nekako ste mi odvratni. ta mogu? Ja sam iskren ovek. Bez iskreno-
sti meu saradnicima nema nita od posla. A pred nama je vaan, dravni,
posao. Volim da su karte otvorene. Dakle, vi se meni ni malo ne dopadate, a,
verovatno, ni ja vama. Nemojte odricati! Znam ta mislite: baraba! I u pravu
ste! Sto posto! Meutim, mi moramo da saraujemo... Izvolite, imate re.
Ona dvojica su zgranuti govorom Poverenika.
POVERENIK: Sluam! Dakle? Za vas u Bunaru nema sumnjivih?
DAVIDOVI: mrkmrk! Ama, ne! Naprotiv.
POVERENIK (nasmeje se): Svi su sumnjivi?
DAVIDIVI: Znate, u Bunaru su na izborima dvajesprve pobedili cr-
veni.
POVERENIK: Znam: Bunarvaro, mala Moskva.
DAVIDOVI: Moda... mrkmrk... Cvikera?
POVERENIK: Miloje Vukovi, zvani Cvikera? Nije!
Vasi i Davidovi se zagledaju u udu.
Otkud on zna Cvikeraa.
BUDA: Znate Miu Cvikeraa?
POVERENIK (hvalisavo): Ja sve znam. Cvikera? Nije! Opanar olak?
Nije! Zuba Boji, uitelj? Nije! ekajte... Zuba Boji, Zuba Boji? Ne, nije!
VASI (prvi put progovori): Geometar Lazi?
POVERENIK: Galamdija! Ne, nije. On samo lapara.
DAVIDOVI: Mnogo.
VASI: Nee dugo.
DAVIDOVI: Moda... mrkmrk... Porunik Mia ljivi?
POVERENIK: Vi niste normalni. On? Da kopa? Lenj je. Da se s nekim
sloi? Nikad! Nego, imate li koga novog? Nekog koga ja nemam u registru.
ukne se po elu, svom registru.
POVERENIK: To mora biti ili neko nov ili neko ko je specijalno zbog
toga doao. Inae, ti vai komunci su u starom gvou. ekaju i pevaju u
65
nekom svom radnikom drutvu, recituju i igraju futbal i hazenu. Ovi novi
nemaju vere u njih. Hajde, razmislite malo. Ti, njukalo, dela...
BUDA: Pa... ovaj... Kad smo bili na groblju da sahranimo tog, video
sam...
Poverenik ivne.
POVERENIK: Koga? ta si video? Brzo!
BUDA: Pa... kad smo se vraali s groblja, znate ono kad sam upao u ra-
ku... video sam Danila s majkom. Bavili su se neto oko njihovog groba...
POVERENIK: Koji Danilo?
DAVIDOVI: Jedan momak. Radi u tampariji. Danilo ivi.
POVERENIK: Je li on kakav rod onom... kako se zvae?... Radovanu i-
viu, tamparu?
DAVIDOVI: Sin.
POVERENIK: Hm! Dobro. I...?
Belei Danilovo ime u notes.
BUDA: I... nita. Samo sam video.
POVERENIK (Davidoviu): Imali ste dosad neto s njim?
DAVIDOVI: Nita osobito. Ali... mrkmrk... Vrzma se oko Cvikera-
a, radi u tom njihovom Drutvu, igra futbal za Radniki i... i mnogo ga
voli narod.
POVERENIK: Mislite da je to najbolji znak da je neko sumnjiv?
DAVIDOVI: Ne, ali...
POVERENIK: Naalost, imate pravo. Ti komunisti su pomalo kao film-
ski glumci i avijatiari. Prave se vani. Privedite ga!
DAVIDOVI: Odmah?
POVERENIK: Naravno. Poinjemo. Dae bog da smo se uhvatili za pra-
vu preu.
Vasi se, jo uvek ljut, vrpolji. Iao bi kui.
POVERENIK: A vi biste kui? Niste dorukovali? Mora biti da volite
nedeljom dobro da alabrcnete. Vidi se po vama da patite sa stomakom. Be-
lu kafu? Izvolite.
Vasi bez pozdrava izleti napolje. Poverenik pokazuje vrata i Davidoviu,
zadri Budu.
POVERENIK (Davidoviu): I vi. (Budi.) Kolega... poto je sir u Bunar
varoi?
Buda zbunjen. Poverenik se smeje.
POVERENIK: Ozbiljno te pitam. Gledaj od ega se ivi. Nabavi mi jed-
nu kaicu, uo sam da je ovde dobar.
Smeje se.
Pretapanje.
66
V
V/1.
Park u Bunaru. Dan
U parku, na klupi, Danilo i Milica. Pored njih prolaze etai, veinom sta-
riji ljudi. Gledaju ih sa simpatijama. Javljaju se Danilu skidajui eire.
MILICA: I nee da mi kae gde si sino bio?
Danilo se smeje.
MILICA: Razgovaramo kao budale. To ne volim. Gde si sino bio?
Danilo se uozbilji.
DANILO: Milice, molim te nemoj o tome. Mogao sam dosad da
smislim i deset lai. U svaku bi poverovala. Ali, tebe ne mogu i neu da la-
em. I, zbog toga, ne pitaj vie o tome. Molim te!
MILICA: Plaim se, Danilo. (Zamuri.) Boe, moe li li se iveti bez tih
tajni, bez strahova, bez komplikacija...?
DANILO: Bilo bi lepo. I prirodno. Ali, ne moe.
MILICA: uvaj me, Danilo. Ja nisam jaka.
Otvori oi, kao da joj je odjednom hladno.
MILICA: Zima mi je.
Za vreme ovog dijaloga Guliver je u dubini parka fotografisao jednu i-
novniku porodicu sa decom u travnjaku. ipi nogare fotoaparata, dou-
nja se do ovo dvoje, nemesti aparat za slikanje.
GULIVER: Ene... Ptice!
Oni se trgnu, ugledaju Gulivera koji je iznenaen to nisu, kao obino,
nasmejani i raspoloeni.
GULIVER: Ih, bre! Tako ste se namrtili kao da se slikate za Policijski
glasnik. Hajde sad jednu lepu sliku. Sa osmehom! Molim! Treba li da vas
malo zasmejem?
Izvodi neke kerefeke. Oni se nasmeju.
GULIVER: Taaako! Tako vas volim, golupii moji. Sad e Guliver, od-
mah.
Skoi do aparata, fotografie ih.
GULIVER (Danilu apatom): A kopije i negative... zna se. Oni e na svo-
je mesto. Guliver je blesav, ali... radi.
U tom prema Danilu idu Davidovi, Manojlo i jo jedan andar. Guliver
se ueprtlja.
GULIVER: alim sluaj, veoma mi je ao. Nemam vie ploa. Sve je re-
zervisao gospodin Beli. Hoe, to jest naruio dvanaest slika sa gospodinom
Beciem. Zaista mi je ao.
67
Davidovi je priao, Guliver se sklanja.
DAVIDOVI: Danilo ivi? Poite sa mnom.
DANILO (imitira Davidovia): mrkmrk. Kuda? U crkvu?
DAVIDOVI: Na jedan... mrkmrk... razgovor.
Danilo gleda u Manojla koji se premeta s noge na nogu. I uplai se mal-
ice.
DANILO: Hapsite me? Zato?
Tu je Buda. Nezgodno mu.
BUDA: Ama, jok... Na razgovor, Danile. Jedan ovek hoe.
DAVIDOVI: Neodlono je da vas privedemo.
Danilo i Milica. Ona odlazi.
DANILO: Hajdemo.
Davidovi pokazuje pravac.
DAVIDOVI: Izvolite. Samo vi idite. Mi emo iza vas... mrkmrk...
Danilo koraa kroz park. Korakdva iza njega sprovodnici.
Milica sama pored jedne klupe. Sedne. Zarije glavu u ake.
VI
VI/1.
Gradsko poglavarstvo
VII
VII/1.
Crkva
Sluba boja. Slui Pop Vasa. Dosta sveta. Peva se liturgija. Me vernici-
ma Beli i olak. Obojica mrmljaju molitve. Jedan za pobedu Graan-
skog, drugi Radnikog.
BELI: Podaj, gospodi, da danas Graanski pobedi one antihriste i
bezbonike na utakmici. Pomozi, majko boja i svi sveci srpski, moja slavo
sveti Nikolo, uini to moe za pravu i pravednu stvar, molim ti se...
Na drugom kraju moli opanar olak.
69
OLAK: Slavo moja, sveti Vasilije, molim ti se, ne uslii molitve belog
apotekara. On je laljiv i pokvaren ovek... Uvek si pomagao siromanima i
pravednima, a oni su trgovci i fariseji. I pred oltarom tvojim lau... Svee koje
ti pale nisu njihove. I to su pokrali od naroda. Zna li poto je danas koa? Daj
zdravlje mojoj familiji, svim pravinim ljudima, obdari nas razumom i do-
brom voljom i... uini, a ti moe... da posle podne pobedi pravda... to jest,
Radniki...
Pop Vasa peva, Guliver se unja kroz vernike i dounja do olaka. Klekne
pored njega, gledajui u oltar, mune ga laktom i apne.
GULIVER: Maloas je Davidovi sproveo Danila u Naelstvo.
olak odjednom krikne, poremeti molitvu i sveansot u crkvi. Ustane.
OLAK: taaaa?
Guliver ga vue da klekne.
GULIVER: Pssst! Klekni, klekni!
OLAK: taaa? Danila?
Pop Vasa prestane da peva. Jedino Vita Bas, zanesen pesmom, vodi bari-
ton u neobino lepe visine. Svi se prenu.
Guliver i dalje cima olaka i apue.
GULIVER: Ja ti nisam rekao, ja ti nisam rekao. Pazi, olak, ja ti nisam re-
kao...
Pop Vasa prekorno gleda olaka, udi se. Ovaj se izvinjava.
OLAK: Oprosti, oe Vaso. (Prekrsti se.) Oprosti, boe!
I izleti iz crkve.
Na izlazu se sudari sa Davidoviem koji mrketa i pita ga.
DAVIDOVI: Guliver! Guliver?! Je l unutra Guliver?
OLAK: Maaar!
olak krupnim koracima izlazi iz crkvene porte.
VIII
VIII/1.
Prostorije Drutva Vasa Pelagi
IX
IX/1.
Kua orevia
Trpezarija.
Gosti za stolom: Iva Apostolovi, Oficir, orevi, njegova ena, Nada
Sifon, erka i jedna tetka. Supa se pui. orevi gleda na sat.
Nestrpljiv je.
OREVI: Vasia vie neemo ekati. Ko je doao, doao je. (Prekrsti
se. Za njim i ostali ustanu i prekrste se.) Hajd, boe pomozi...
Tek to su poeli supu u trpezariju rupi Cvikera.
CVIKERA: Svetozare, molim te... jedan minut, jedan razgovor...
Iznenaeni su.
OREVI: Zar to ne moe da saeka? Ruam, Cvikera!
CVIKERA: Za tvoje dobro, Svetozare.
OREVI: Oprostite, gospodo, odmah se vraam... (Skida salvet i po-
kazuje Cvikerau na jedna vrata.) Ovuda, Miloje...
71
IX/2.
U salonu. orevi, Cvikera
IX/3.
Trpezarija. Gosti ih gledaju utei
IX/4.
Salon. Vasi, orevi
VASI: Izvinite, zakasnio sam. Ali, ipak to je previe od vas. Ja sam poa-
stvovan pozivom, ali nisam namerno zakasnio i... uostalom... uostalom, dr-
avna sluba je sluba, a ruak je ruak.
OREVI: Vi niste normalni! Zato ste uhapsili onog... onog ivia?
VASI: Molim, nisam ja!
OREVI: I ba danas! A zato sam dao srebrni pehar? Zato sam do-
veo Ivu Apostolovia? Za ije babe zdravlje? Odmah da ste ga pustili!
VASI: Nisam ja. Poverenik VI Odelenja iz Beograda. Doputovao jutros
dresinom. Sa specijalnim ovlaenjima.
OREVI: Ne interesuje me. Utakmica e se odrati, Iva Apostolovi
e predati pehar i odrati govor. Hapsite ga sutra, prekosutra. Ba me briga!
VASI: Neki su ukrali le onog robijaa to je umro. Iz groba.
OREVI: Taj mali? Radovanov?
VASI: Ne znam. Sumnja se.
OREVI: Ko sumnja?
VASI: Pa... Buda.
OREVI: Sto puta sam vam rekao da je Buda budala i da vas sa-
mo bruka. To su ga nagovorili oni iz Graanskog. Beli i Bata. Malo im je
to su doveli Becia, nego jo i to. Neka ga puste, a posle vidite...
VASI: Pa, i ja mislim prenaglilo se. Ali taj poverenik... VI Odelenje.
Vasi bi da poe, orevi ga zadri.
OREVI: Prvo ruajte. I, molim vas, ponaajte se obino. Neu da
Iva Apostolovi ita primeti. A sa tim iz Beograda u ja, ostavite to.
Prebaci svoju ruku preko Vasievog ramena i tako uu ponovo u trpeza-
riju.
IX/5.
Trpezarija. Slui sluavka
73
X
X/1.
Gradsko poslanstvo
XI
XI/1.
Trg i ulice Bunarvaroi
2.
3.
XI
XI/1.
Futbalsko igralite
1.
2.
4.
76
5.
6.
7.
XII
XII/1.
Utakmica
1.
Igrai oba tima pozdravljaju publiku. Sudija Miler sveano duva u pitalj-
ku.
2.
3.
Utakmica.
Najpre nekoliko zaista vetih furbalskih bravura Becievih, on se poigra-
va sa pobesnelim Kostolomcem. ak ga i i ismejava. Golman Radnikog
enjeni se baca, sudara sa Kostolomcem.
Beci utira loptu u vis. Svea.
4.
U publici, histerija.
Meu navijaima Radnikog Rua i Ankica. Rua vriti.
RUA: Slomi mu nogu, Kostolomac! Slomi ga! Uaaa Beci! Uaaa!
Neki protivniki navija, iza njenih lea, nabije joj kaket u usta. Tamo
gde je uprava Graanskog, Beli drhti.
BELI: Vidi ta radi! Vidi! Pucaj!
5.
6.
7.
8.
Da drugi ne primete, Oficir lagano zavue ruku Nadi Sifon ispod ha-
ljine; Nada Sifon kolenima stegne njegovu aku. On cima ruku, izvue
je, ostane mu rukavica.
NADA SIFON: Ju! Vaa rukavica? Otkud ovde?
OFICIR: Izvinite na smetnji i... hvala.
NADA SIFON: Boe! Nema na emu, izvolite i drugi put. Hihihi!
Celu ovu scenu pekrivenu skandiranjem iz prikrajka gleda Davi-
dovi. mrke. mrktanje uplai Nadu i Oficira. Uz Davidovia, iza njih, je i
Poverenik. Diskretan razgovor Ive Apostolovia i orevia.
OREVI: Agent. Iz VI, antikomunistikog, odeljenja.
IVA APOSTOLOVI: Koga trai ovde? Ne znam kako vi, ali ja... ja ne-
mam nerve. Ne volim policiju.
OREVI: Obino se ne meam. Pustite to. Pogledajte, boga mi, do-
bar ovaj Beci.
80
Neprimetno se dounjao Glia i nudi ih vruim krofnama. Svi jedu. Mala
komedija oko sluenja.
9.
Na igralitu. Lopta kod Danila. Prodire, sapletu ga. Faul. utira. Jaka lop-
ta malo pored gola.
10.
U gledalitu.
Mladi gledaoci. Me devojkama Milica. Priunja joj se Student. S njim je
i Lazi.
Student apue Milici.
STUDENT: Hapsili Danila.
MILICA: Zato?
STUDENT: Zato? To ja tebe pitam. Neto...
MILICA: ta?
STUDENT: Moda e nam zabraniti poselo. Doputovao specijalni agent
iz Beograda. On ga sasluavao. uvaj se. Onaj.
Pokazuje na Poverenika. Taj ba u tom trenutku gleda u ovom pravcu, jer
mu je Buda pokazao Milicu. Ukrste poglede.
Poverenik se nasmei, Milica se zbuni.
11.
12.
Gledalite ushieno.
Ovacije Beciu.
Beli se opet stropota u nesvest. Bata ga poliva novom kofom vode.
BATA: Nemoj, Beli... nemoj, molim te.
BELI (u transu): Beci! Beci! je u stvari moj brat. Mene nije rodila
moja mama. Mene je rodila tetka Poleksija. On je moj brat. Roeni!... jeste,
jeste! to se smeje?
Bata ne zna vie ta da ini, srui sam sebi kofu na glavu.
Tamo gde je Uprava Radnikog muk... ute, jedino se, u preveli-
kom dresu, muva oko Cvikeraa Mali Vaga.
MALI VAGA: Ubaci me, ika Cvikera. Ja jedini mogu da zaustavim Be-
cia. Molim te, ika Mio. Neu da driblam. Samo prvom loptom, kole mi.
Cvikera ga ne slua, dovikuje Kostolomca.
CVIKERA: Kostolomaaaac! Kostolomac!
Ovaj, postien, doe do autlinije.
KOSTOLOMAC: Ne mogu vie, ika Mio. Boli me tu donji trbuh.
Nije mi dobro. Neto u stomaku.
Uplie se Zuba Boji. Trtlja.
ZUBA BOJI: Pravda mora da pobedi! Trijumfovae pravda. Samo na-
pred!
CVIKERA (Kostolomcu): Izii iz igre! (Malom Vagi.) I samo, ako i po-
misli da dribluje, otkinuu ti glavu!
ZUBA BOJI: Ja vam kaem: Pravda e ipak da pobedi!
Cvikera se iznervira.
CVIKERA: Ovde si mi se popeo. (Odluno zapoveda.) Kostolomac
napolje! Mali Vaga unutra!
Tek sad se osvesti Kostolomac i shvati o emu se radi. Urlikne i tri preko
igralita.
KOSTOLOMAC: Neeeeeuuuu!
82
Juri prema golu Graanskog, jedna zalutala lopta ga lupi u glavu, od-
bije se od nje i zarije u mreu. 2:1 za Graanski.
Utom Milier otsvira poluvreme.
13.
Igrai oba tima oko svojih Uprava. Sede na travi, piju klakere.
Preko praznog igralita polaze sa one strane gde je publika na onu stranu
gde su igrai: Poverenik, Davidovi i Manojlo, andar.
Tajac.
U publici kamera primeti i onog Nepoznatog. Pribliava se Milici.
Stane iza nje.
14.
15.
16.
17.
18.
19.
20.
Danilo i Zuba Boji oi u oi. Danilo pokuava neto da kae, ali ga Zuba
prekida.
ZUBA BOJI: Na teren sine. Na teren! Pravda e trijumfovati.
Danilo i Mali Vaga potre prema centru. Ostaju Student, Cvikera, olak
i Zuba.
STUDENT: Ona je luda. Izbacie je iz kole.
OLAK: Hoe li rei pred policijom? Danilo to nee dozvoliti.
ZUBA BOJI: Ako je istina rei e! Jadno moje dete... rei e rei
u ja!
Cvikera zagrli Zubu Bojia. Ovom pune oi suza.
ZUBA BOJI: Moramo da ih pobedimo!
CVIKERA (tuno): Kako? Kako, Zubo?
21.
Nastavak utakmice.
Lopta je kod Malog Vage. On dribluje jednog, drugog, treeg. Vozi loptu
prema Beciu. Stane na loptu. Beci ga pozna, smeje se.
BECI: ta je, klinac?
85
MALI VAGA: Lako je tebi sa dunsterima. Doi malo ii na mindos!
S lea pokuava da ga srui jedan igra Graanskog, ali Mali Vaga
spretno izbegne ovaj napad. Napada padne na zemlju. Mali Vaga se smeje.
MALI VAGA: Svadba!!
Onaj napada, koji je nasrnuo na Vagu, naleteo je na Becia i sruio ga.
Mali Vaga vue loptu i vie.
MALI VAGA: Daniloooo! U sredinu, u sredinu...
Danilo printuje, Mali Vaga dobacuje loptu. Lopta u vazduhu...
MALI VAGA: Pucaj! Pucaj!
Snaan ut Danila. Gol! 2:2! Mali Vaga uleteo u mreu, oteo loptu, pa tr-
i pravo Cvikerau.
MALI VAGA: Evo ti, ika Mio! Evo ti!
22.
Mali Vaga i Kostolomac dotre do autlinije gde sede lanovi Uprave. Cvi-
kera zgrabi loptu, poljubi je, a onda pone da se dere i grdi Malog Vagu.
CVIKERA: Jesam li ti rekao da ne dribluje? Jesam li ti rekao?
MALI VAGA: Ne mogu!
CVIKERA: Mora! Kostolomac, udri ga ako jo jednom pone. Tuci
ga!
olak kleknuo na travu, sklopio dlanove.
OLAK: Poelo je... poelo je. Pomozi sveti Vasilije, budi ovek!
23.
24.
Na igralitu.
Nekoliko uzastopnih egzibicija raspoloenih Becia i Malog Vage koji se
nadmeu u vetinama. Kad lopta ode me druge igrae ova dvojica stoje je-
dan pored drugog.
BECI: Mali, skidam ti kapu. Ako nastavi da se bake ovom okruglom,
konom stvaricom ili e u prosjake ili u mangupe. Biraj!
MALI VAGA: Hou da budem Beci!
BECI (nasmeje se, zagrli ga): Nemoj. Ne valja.
MALI VAGA: Hou! Gledao sam te u prvom poluvremenu. Igra kao
bog.
Dotri, u igri, Kostolomac i vie.
KOSTOLOMAC: Rekao mi Cvikera da te bijem. Zato dribla?
MALI VAGA: Pusti me, razgovaram sa ovekom. (Beciu.) Vraa se u
Be?
BECI: Potpisao sam ugovor za Rasing. Pariz.
MALI VAGA: Povede mene?
BECI: aavko!
Doe lopta do njih.
Poigravaju se, nadmeu.
25.
87
26.
27.
28.
29.
XIII
XIII/1.
Igralite
XIII/1a.
Danilo i njegov tim tre oko igralita sa peharom
I/1.
Izbor sekvenci fragmenata iz prve i druge epizode
II
II/1.
Futbalsko igralite
II/1a.
Iza gola. Sam Beci. Izuva svoje kopake, pakuje ih. Prilazi mu Rua. Gle-
daju se. On joj se osmehuje. Ona je ozbiljna. (Ovu scenu inkorporirati u jednoj
sinkopi prethodne sekvence.)
III
III/1.
Gradsko poglavarstvo
IV/1.
Danilova kua
Posle utakmice. Danilo, Majka Mara i doktor Duko. Danilo ulazi, poleti
u zagrljaj Majka Mari.
MAJKA MARA: Sine! Sine!
DANILO: Nita, mama. Nita.
DOKTOR. ta je bilo? Hapsili? E, pa srene ti prve rane, junae.
MAJKA MARA: Ne moe tako, doktore. Ne dam ga! Dala sam Radova-
na, njega ne dam! Ne dam!
DANILO: Majka Maro, ostavi nas. Hou da razgovaram sa doktorom.
MAJKA MARA: Nemoj, Danilo. On se samo smeje, sve tera na alu. A
nije ala, sine.
Doktor se zaista smeje, Danilo odvodi mater do vrata.
DANILO: Neka, mama, neka. Pogledaj malo oko kue.
Majka Mara izie. Ostanu sami. Doktor ustane, prie mu i poljubi ga u
oba obraza. Danilo ozbiljan.
DANILO: Pozdravio te brat. ao mu to te nije video, ali...
DOKTOR: Skitnica. Ne moe da se skrasi.
DANILO: Bio je u Rusiji. Priao mi...
DOKTOR: I u Rusiji, i u Americi... gde nije stigao? Kako je bilo?
DANILO: Ne znam. Jedan eljezniar, nikad ga dosad nisam video, je
preuzeo koveg...
DOKTOR: eljezniar? Iz Bunara?
DANILO: Ne znam, moda.
DOKTOR: Aha! Dobro. A posle?
DANILO: Sproveo me Davidovi u naelstvo... Sasluavao me jedan iz
Beograda.
DOKTOR: ta?
DANILO: Gde si bio sino? Gde si bio sino?
DOKTOR: Ti?
DANILO: utao.
DOKTOR: I pustili te?
DANILO: Morali. Zbog utakmice. Cvikera pretio oreviu da e da
buni ariju i rudare. A onda... ta da radim, doktore?
DOKTOR: ta onda?
DANILO: Milica rekla Zubi Bojiu da je bila sa mnom, a on policiji.
Veruju. ta da radim? Izbacie je iz kole, kaznie je... Ja...
95
DOKTOR: Da uti i bude miran!
DANILO: Ne mogu! Nije poteno, nije drugarski...
DOKTOR: Nije drugarski? To to je uinila Milica nije drugarski? Ho-
e da je sprei da bude ovek?
DANILO: Neu da je meam u ovo nae.
DOKTOR: Koje nae? Ja sam umeao tebe. ta misli, jesam li ja po-
greio? Nije drugarski? Reci mi.
DANILO: Drugo sam ja.
DOKTOR: Danile, ja neu nita da krijem. Ovo je teka muka. Moda i
besmislena. Borisa su ubili, slomili su mu butnjau. A ja? Ja u morati da pot-
piem zapisnik u kome pie da je umro od zavezanih creva. Ja!(Danilo ga gle-
da zgranut.) Ja, Danilo. Moram. Nareeno mi je da ne smem da se otkrivam.
DANILO: Ali... tvoj brat i ja smo oteli Borisov le da dokaemo svetu da
ubijaju... To je strano. Doktore!
DOKTOR: Strano! Moda i ne valja sve ovo. Danilo, ne znam. Izgleda
da treba drukije. Sami smo, suvie smo sami. Ja nisam kukavica...
DANILO: Nisi. Mora.
DOKTOR: Nije ni Milica.
DANILO: ta da radim, doktore?
Majka Mara se vraa uzbuena. Pogledaju je.
MAJKA MARA: Ne pristajem! Ne, ne pristajem! Valjda se i ja ovde neto
pitam. Ne pristajem na sve to ste se dogovorili. Nema pravo, doktore.(Da-
nilu.) Ne sme, sine. Ne teraj me da kunem. Ja u i Cvikerau da kaem.
DANILO: Mama, Cvikera nema veze sa ovim.
MAJKA MARA: I zato sve to? Zato?
DOKTOR (Danilu): Veeras je poselo Pelagievaca? Ide?
DANILO: Nemam vie snage. Ne mogu.
DOKTOR: Mora! Pobedili ste...
MAJKA MARA: Dosta, dosta mi je tih pobeda. Ne mogu vie. Ne
mogu.
DANILO (majci): Mora!
DOKTOR: Majka Maro! Danilo nema nikakve obaveze prema meni.
Nek ini ta on hoe. Ja ga ni na ovo nisam gonio. Da sam znao ta hoe oni
spolja, ne bih ga pustio. (Danilu.) Ja nisam nikakav komandant. ini uvek sa-
mo ono to ti misli da je pravo. Meni nita ne duguje.
Danilo zagrli majka Maru.
DANILO: Gladan sam, izmuila me ova utakmica...
96
V
V/1.
Trg u Bunarvaroi. Oko spomenika
V/2.
V/3.
VI
VI/1.
Soba za prenoite u kafani. Vee
VII
VII/1.
Prostorije Drutva Pelagi. Kancelarija
Vee.
Sastanak uprave Drutva.
Prisutni: Cvikera, olak, Zuba Boji, Kostolomac, Student. U vitrini
osvojeni pehar. Plakat za poselo Drutva.
100
Meu njima je i Lazi.
CVIKERA: Samo dve take. Red u sali, program priredbe. I... bez va-
kanja. (Gleda prekorno u Lazia, pa u Studenta.)
STUDENT: Ti se, valjda, ne ljuti, ika Cvikera, to je ovde gospodin
Lazi?
CVIKERA: Ljutim se.
LAZI: Mogu ja i da odem.
Ustane, Student ga zadrava.
STUDENT: Geometar je na osvedoeni prijatelj. I... ima jedan predlog.
CVIKERA: U vezi sa ovim dvema takama, ili... ?
LAZI: Pa, na neki nain.
CVIKERA: Dobro. uemo... kasnije.
Cvikera se obraa olaku.
CVIKERA: olak.
OLAK: Sve u redu. Karte rasprodate. Prihod od bileta 582 dinara. Od
dobrovoljnih priloga 880!
Iznenade se velikom sumom.
CVIKERA: Darodavci?
OLAK: Porunik Mia 100 dinara.
CVIKERA: Opet? Ne volim to, ne volim... On e kuu da raskui. Rua
dresove, a on pare. I jo nam zajmi klavir. Ne volim to, pa nismo mi sirotinjski
dom.
OLAK: Toza orevi 100 dinara!
Pogledaju se. Cvikera vrti glavom.
OLAK: Leka osam banke...
Prvi put se oglasi Guliver. Tu je.
GULIVER: To su moje pare.
STUDENT: Ako ti je ao, mi emo da ti vratimo.
Guliver se isplazi Studentu.
OLAK: Guliver pet dinara. I jo 23 priloga od 3 do 10 dinara.
STUDENT: I?
OLAK: I jedan prilog od 150 dinara od nepoznatog darodavca.
CVIKERA: Taj novac od nepoznatog darodavca izdvoj! To se ne ra-
una. Mi nismo tajna organizacija, nego poteno radnikozanatlijsko dru-
tvo. Objaviemo u novinama poziv da se oglasi ko je; ako nee, novac emo
priloiti Domu za siroad.
ZUBA BOJI: Dabome! Kakav je to nain?
OLAK: Ostalo sve u redu...
GULIVER: Ne uh vae ime, gospodine Laziu. Da vas nije olak pre-
skoio?
101
LAZI: Ovaj... nisam pri parama, i...
GULIVER: Nita, nita.
STUDENT: Lako je vama, Guliver. Vi se slizali sa onima gore. Fotografi-
ete nae drugove robijae...
CVIKERA: Tiina!
OLAK: Iz policije su poslati tri andara i Davidovi. Zbog reda. Osta-
lo, mislim: klavir, nonje i drugo, u redu.
CVIKERA: Zubo! Program.
Zuba Boji vrlo neraspoloen. Kroz zube.
ZUBA BOJI: U redu.
STUDENT: Lazi bi neto u vezi s programom.
GULIVER: I ja bih neto u vezi sa programom.
CVIKERA: Hajde!
STUDENT (osvre se): Ovde smo svi nai. Vidite, gospodin Lazi je mi-
ljenja da bi trebalo...
CVIKERA: Ume li Lazi da govori?
LAZI: Pa, vidite. Ja to vie u svoje ime, naravno. Mislim, pribliuju se iz-
bori. Ono sa Ivom Apostoloviem im je propalo. Trenutak je zgodan, treba
ga iskoristiti...
CVIKERA: Kako?
STUDENT: Ama! Ne prekidaj ga, ika Mio!
CVIKERA: Kako?
LAZI (apatom): Trebalo bi rei koju protiv... Protiv svega ovoga, mi-
slim Vasia i kompanije. Neku u prilog demokratiji i slobodi. Razumete?
CVIKERA: Gospodine Laziu, ovo je poselo radnikogprosvetnog
drutva Vasa Pelagi, a ne politiki zbor. Izvolite, nek vaa stranka ili neka
druga, ta ja znam koja, napravi miting i govorite ta vam volja. Ovde neete!
LAZI: Niste me shvatili. Nisam mislio da govorim ja, nego...
STUDENT: Dosta kukaviluka i oklevanja. Dokle emo trpeti?
CVIKERA: Odbija se. (olaku.) ta ti kae?
OLAK: Odbija se.
CVIKERA: Zubo?
ZUBA BOJI: Odbija se!
GULIVER: Odbija se!
STUDENT: Ko tebe ta pita? Protestvujem!
Ustane.
CVIKERA: Izvedi gospodina i pomozi onima to prebacuju klupe iz
Guliverovog bioskopa.
Uvreeni Lazi i Student izlaze. Cvikera se obraa Guliveru.
CVIKERA: ta je?
102
GULIVER: Pesma!
Vadi iz oboda eira, kojim je pokrio oianu glavu, neku cedulju.
OLAK: Kakva pesma?
GULIVER: O utakmici. Ja sam sastavio. Sluaj.
Pone da recituje.
GULIVER:
O, da ti je stati pa gledati.
Rvae se letnji dan do podne.
Vojske vode dva vrsna viteza,
Ne zna ko je bolji od boljega.
Da li Beci reprezentativac,
Il Danile ivi iz Bunara?
Na Beciu zelena dolama...
VIII
VII/1.
Sala za priredbu
Poselo.
Publika. (Od poznatih: Poverenik i Davidovi u prvom redu. Ovdeon-
de: Leka, Guliver, Kaliopa, olak sa enom, Porunik Mia i Simona, Ankica
i Kostolomac, Student i Lazi, Miler, Oficir, Nada Sifon.)
Poselopriredba ve u toku.
Na sceni klavir.
Jedna devojica prati VituBasa koji zaneseno peva.
VITABAS (peva): Oj, spomene, plavo cvee...
Pored devojice, za klavirom je njena uiteljica Simona. Dok peva, Vita
Bas pilji u nju zaljubljeno.
106
Za vreme ove pesme kamera obraa panju na nekoliko ljubavnih parova
u gledalitu. KostolomacAnkica, GuliverKaliopa, OficirNada Sifon.
Buda, pijun ape neto Manojlu i pokazuje na Studenta i Lazia koji su
zajedno.
BUDA: Onaj!
MANOJLO: Onaj mravi!
BUDA: Ne! Onaj do njega, onaj kao gospodin. Rekao naelnik Vasi...
ali, bez svedoka. Pazi. Dok triput ne ponovi.
MANOJLO: A zato? ta mi je radio?
BUDA (ape): Rekao za tebe da si konj. I... i psovao ti mater, sestru, oca i
sve po spisku.
MANOJLO: uo Vasi?
BUDA: Udri ga sve dok triput ne ponovi ono.
MANOJLO: Odmah e on, im zamahnem. Vidim muteriju. im neko
ima picast nos slabo izdrava.
I dalje gleda u istom pravcu, prema Studentu.
MANOJLO: Nego, moram i onog do njega. Molio me njegov otac. Ne
mogu da odbijem.
BUDA: asti ti? Otac?
MANOJLO: Mi smo neka daljna svojta. Molio me, daba sam ga odvra-
ao: Nemoj, roae... Imam teku ruku... A on jok! Udri, kae. Ti si
mu poslednji lek. Naisto izgubih dete, zabatalio kolu, grdne mi pare potro-
i, dao se na politiku, a plus nenog zdravlja. Valjae mu jedne batine. Ali, pa-
zi! Nemoj da zna da sam ja naruio! Nego, bajagi vlast.
BUDA: Ako... ako...
MANOJLO: Samo da ne pomeam. Daklem, Vasi naruio ovoga?
Budui da njih dvojica ukaju dok ide Vitina pesma, protestvuju Stu-
dent i Lazi.
LAZI: Psssst! Mir, ku tamo, bagro Vasievska.
Buda opet apue Manojlu.
BUDA: Opet ti psovao oca i sve po spisku.
MANOJLO: Nisam uo.
STUDENT: Tiina, policijska njukala! Ovo je kultura, a ne zbor radika-
la. Tiina!
BUDA: I ovaj! I tebi i meni. I oca i mater.
MANOJLO: Opet nisam uo. Zanela me ova Vitina pesma. E, ima gr-
lo...
Vita zavrava pesmu.
Aplauz.
Aklamacije.
107
IX/1.
Voz, kupe
Vee. U kupeu veernjeg voza koji odlazi iz Bunara: orevi i Iva Apo-
stolovi.
IVA APOSTOLOVI: Ne znam ta da vam kaem. Boravak u Bunaru
mi je bio i prijatan i neprijatan.
OREVI: Jo ste mladi, prijatelju. ivot je pred vama. Mislim da e
vam sve ovo, u krajnjoj liniji, koristiti. Ja sam hteo sve najbolje, videli ste sa-
mi...
IVA APOSTOLOVI: Daleko bilo! Nita vam ne prebacujem. ak imam
razloga da budem zahvalan. Otkrili ste mi jedan udan svet.
OREVI: Narod? Dame i gospodu iz Bunara?
IVA APOSTOLOVI: Nisu dame i gospoda, ali, bojim se gospodine
oreviu, da nam nisu ni braa ni sestre...
OREVI: Imate pravo, ali ta moemo? Tu smo se rodili, tu nam je
pisano da ivimo. Moramo da uinimo, koliko je u naoj moi, da sve to iz-
vlaimo iz blata.
IVA APOSTOLOVI: Duboko je, veoma duboko blato...
OREVI: ...Nego, nek smo mi ivi i zdravi. Moe biti i gore. Pa... po-
zdravite gospodina oca i recite mu da se na mene uvek moe osloniti. Ja od-
govaram za Bunarvaro i okolinu. Nek ne brine.
Kroz vagon, pored kupea prolazi Beci. Primete ga.
OREVI: Eto i on. Onakav majstor svog zanata, pa ni on nije mo-
gao da zajae i ukroti one divljake.
IVA APOSTOLOVI: Samo vi!
orevi se zadovoljno smeka.
X/1.
Dvorana. Poselo
X/1a.
Foaje.
Publika u predvorju. U grupama.
Grupi u kojoj su Student i Lazi prilazi Manojlo.
MANOJLO: Ovaj... gospodine... hajde sa mnom u avliju neto da ti po-
kaem.
LAZI: Odbij, gade!
Manojlo ga epa za revere aketa i iznosi iz foajea kroz vrata koja vode u
dvorite.
MANOJLO: Neto lepo da ti pokaem, gospodine. Mnogo lepo, pomra-
enje meseca...
Lazi visi u njegovim ruerdama.
LAZI: Nemoj, Manojlo. Nemoj, molim te, Manojlo...
Ovaj ga ne poslua, iznosi ga u dvorite.
Kad je to video, Student pokua da klisne na suprotna vrata koja vode na
ulicu, ali, udom!, opet upadne u ake Manojla. I njega zgrabi.
MANOJLO: Hajde sa mnom u avliju, da ti pokaem neto. Zvao te geo-
metar.
STUDENT: Mar! Mar!
MANOJLO: Neto lepo, mali. Neto mnogo lepo, pomraenje meseca.
STUDENT: Nemoj, molim te, ika Manojlo. Mi smo roaci, moj tata...
Nemoj, Manojlo...
MANOJLO: Neto mnogo lepo, roae...
Iznosi ga u dvorite tamo gde i Lazia.
X/2.
Dvorite sa mrkom
Manojlo pije vodu iz aka. Levo i desno od njega isprebijani Student i La-
zi. Modrice.
109
LAZI (ponavlja bezbroj puta): Vasi je ovek, a ja sam budala... Vasi je
ovek, a ja...
MANOJLO: Samo tri put, gospodine. Ne treba vie. Tako je pogoeno.
I Student mrmlja, stalno ponavlja.
STUDENT: Neu vie nikad, ika Manojlo. Nikad vie, majke mi...
MANOJLO: Hajde... umijte se!
Polazi, ali u dvorite ulee Vaga. Pravo na Grobara koji je iziao da mokri.
VAGA (prekine ga): Nemanja? Gde je moj sin?
Grobar uobiajenim refrenom.
GROBAR: Ama, ljudi, zato me ne ostavite na miru. Dosadni ste!
XI
XI/1.
Voz, kupe
XII
XII/1.
Lokomotiva
Onaj na neznanac elezniar daje znak vozu da poe. Pored njega Nepo-
znati u elezniarskoj uniformi. Voz polazi. Nepoznati uskae u lokomotivu.
Vagon u kome je koveg robijaa.
XIII
XIII/1.
Sala za priredbu. Poselo
Nastavak posela.
Na pozornicu izlazi Cvikera i objavljuje.
110
CVIKERA: Uitelj Tanasije Boji deklamuje pesmu Jovana Jovanovia
Zmaja Svetli grobovi, posveenu onim bezbrojnim naim drugovima
to padoe rtvom.
Davidovi se vrpolji. Povereniku.
DAVIDOVI: mrkmrk... To nije u programu. Pesma jeste, ali to o
padoe rtvom, to... nije!
Leka nudi sladoledom Manojla, neto mu pria. Pokazuje na Poverenika.
Nema scena. Samo poslednja Manojlova replika.
MANOJLO: ...Za tebe sve. Veeras, noas, kad stignem. Slave mi, a ti
zna kad se ja zakunem u slavu...
Zuba recituje.
ZUBA BOJI: Svetli grobovi
Itd.
XIV
XIV/1.
Voz u pokretu
XV
XV/1.
Dvorana. Poselo
(Itd.)
2.
3.
Hor. Danilo i Milica krupno. Pevaju.
HOR:
(Itd.)
Kamera jo jednom belei draga lica koja smo upoznali u Prvom delu
Vie od igre. Preko nasmejanih Danila i Milice odjava.
112
DRUGI DEO:
NO PASARAN!
(1937)
EPIZODA ETVRTA:
Babica
I/1.
tamparija Brazda. Dvorite. Dan
Dvorite tamparije.
Na ulazu, pred kapijom, pediter natovaren velikim kartonskim kutija-
ma. Na svakoj utisnut ig Vaga i Sin.
Na betonskim stepenicama i razbacanim sanducima sede egrti i tampa-
ri. Dorukuju i pevaju tad popularnu pesmu.
NEKI (pevaju): Zapevaj pesmu kad mori te tuga... jer pesma tvoj je naj-
bolji drug...
Na vratima podruma magacina, iz dubine, pojavljuje se jedan radnik,
Tadija, natovaren kartonskim kutijama, egrti se okupe oko njega, hrabre ga,
ali ih Rada, fijakerista razgoni.
RADA, FIJAKERISTA: Bei! Bei, bre! Opklada je u pitanju. (Tadiji.)
Hajd! Jo malo, Tadija! Bravo, bravo! Bei, mali! Taaako!
Tadija s mukom doe do peditera i srui teret. Prebroji sanduke.
TADIJA: Evo ti! Dva, etiri, pet, est... sedam!
RADA, FIJAKERISTA: Alal mu vera! Ovaj Jagodinac uika Kostolom-
ca. Ziben!
Jedan egrt dotri do vrata podruma.
EGRT: Kostolomaaac! Tadija izvukao sedam. 154 kile!
egrt razrogai oi pred prizorom koji ugleda. Kostolomac se penje uz
stepenike natovaren vie nego maloas Tadija. Stenje, ali vue.
Tadija i Rada, fijakerista se smejulje i podgurkuju. Ogromnim naporom
Kostolomac dogega do peditera, srui teret. Dva sanduka padnu pored pe-
ditera i raspadnu se. U njima pored kartona kamenje i teki tamparski te-
govi od olova. Svi se smeju. Kad ih pogleda Kostolomac umuknu. On uzme
jedan od tegova i prilazi Tadiji.
KOSTOLOMAC: ta je ovo, Jagodinac?
TADIJA: Nemam pojma. Misli da sam ja?
KOSTOLOMAC: Pitam: ta je ovo, Jagodinac?
Prua mu teg.
TADIJA: Vidi i sam. Nisi orav. Teg.
115
KOSTOLOMAC: Tako, a? Mene ste nali u trideset dve? (Urlikne. epa
Tadiju za okovratnik.) Ko je ovo namestio? Ko mi je ovo spakovao? Ko, Tadi-
ja?
TADIJA: Ama, pusti me! ta hoe?
RADA, FIJAKERISTA: Nemoj si aav, Kostolomac. ala, ovee...
KOSTOLOMAC: More, mar i ti! Meni kesa do kolena, a tebi do ale...
RADA, FIJAKERISTA: Ko te terao da se trti? Sam si natovario, sam ci-
mao... I...? ta hoe?
KOSTOLOMAC: Hou potenu igru. Raevinu ne trpim, Tadija. To za-
belei u rabo; nemoj posle da kae da ti nisam rekao.
Ode na mrk, pije vodu iz aka. Proe pored Danila, Makse i Cvikeraa,
zgrabi komad hleba i zagrize.
RADA, FIJAKERISTA: Ljudi, ovo nije ovek, ovo je konj!
EGRT: Ne bi ga Guliver uzeo za Kraljevia Marka dabe...
Pred Radom razbacane kutije.
RADA, FIJAKERISTA. Pogledaj! Brat bratu, ako tu nema 200 kila.
Na kapiji se pojavljuje Vaga. Vidi razbacanu robu. Grdi Tadiju.
VAGA: ta je ovo? Si gluv?
TADIJA: Pakujemo kartonkutije za Borovo, Bati... Pa, ispale dve
tri. Sluajno.
VAGA: Sluajno? Ma nemoj! I ja u tebi, Jagodinac, sluajno da opsi-
gujem za toliko od nadnice, pa se izmotavaj do sutra...
Polazi prema zgradi u dvoritu.
TADIJA: Nisam ja, gazda. Kostolomac!
Vaga ga zaustavi pred grupom radnika koji dorukuju.
VAGA: derete? Samo derete!
MAKSA: Hoe malo? Ili te jo mue gasovi?
VAGA: Zavei matori!
Usudi se da protestvuje jedan egrt.
EGRT: Pa... imamo slobodno za doruak. I po ugovoru. Pie tamo...
VAGA: ta ima, bre? Slobodno? Po ugovoru?
Obrati se Danilu.
VAGA: Fino, Danilo! Ba fino. Umesto da ga ui da polije i poisti na uli-
ci, da malo sredi ovo ubre... Ba ti hvala. (egrtu.) Hm! Po ugovoru? More,
nemoj da te utnem u to malo egrtsko dupe... Zna?! (Doe do kleke i
pone da lupa u nju, oznaavajui da je prola pauza.) Hajde! Zavravaj doru-
ak, malu i veliku nudu, pa... na posao! Fajront!! (Danilu.) Poi ovamo...
Odlazi u zgradu u dvoritu, Danilo za njim.
116
II
II/1.
tamparija Brazda. Kancelarija
2.
3.
Danilo razgleda Vagin paso koji je ostao na stolu dok mu je ovaj govorio
o putu u Petu.
Kad se Vaga priblii, hitro vrati paso na svoje mesto.
Vaga ga grdi.
VAGA: Ovo da ti je poslednji put da se ika sa Studentom. ta vi imate
politiki i drugo to raspravljajte na ulici. U tampariji ima da bude red
i mir. Taka! (Osvre se.) I... molim te, Danilo. Ko boga te molim... te to ko-
ta? Ispriaj svima, tako da i ona gnjida douje, kao da sam te, bajagi, izgrdio
na pasja usta. Uini mi to! Zna zato? Dabome! Ti si pametan ovek.
DANILO (smeje se): Rei u da si me vukao za ui, da si mi odalamio dva
dlana...
VAGA: Nemoj da preteruje. Niko nee verovati. Nego onako... smisli
neto. Ne bih te ja ni zvao na ovaj zazgovor da nisi pametan i da nemam pove-
renja u tebe. Danile, zna me, znam te!
DANILO: Hvala, majstore...
Danilo polazi, Vaga ga zaustavlja.
VAGA: ekaj, boga ti! Zvao sam te da razgovaramo. (Uzme sa stola onaj
paso, pokazuje ga Danilu.) Eto, izvadio sam i pasport. Hou u onaj ponede-
ljak u Petu. (Danilo gleda u paso.) Ne izdaju ba tako lako sad te pusule.
(Opet se osvre.) Zbog panije, zna? Ja sam dobio, ali samo uz kauciju i ga-
ranciju. Davidovi mrkmrk mi izdao uverenje o vladanju. Ne moe
svako da dobije. Tebi ne bi dali, da zna!
DANILO: I ne treba mi. Moje stranstvovanje se zna tamo gde Rad-
niki igra utakmice.
VAGA: A ja... ja u u Petu.
DANILO: Pustila te tetka Vera?
120
VAGA (kao malo dete): Ej! I nju u da povedem, majke mi.
DANILO: A ko e da pazi na tampariju? Onaj?
Pokazuje na odaju u kojoj je Student.
VAGA: Taman posla! Zato sam te zvao. Danile, sine! Vidi! Gluvi Maksa
i ti ste najdue u tampariji. Maksa odpoetka, a ti? Otkad? Od trijeste. Se-
dam godina! Maksi ne mogu da ostavim, on je oveknamor. Zakuni se da
e sve da bude cakumpakum. Pazi, dve nedelje. Neu due. Nemoj da uzi-
ma nov posao. Ako neko pita.. Molim! Gazda je na putu. Kad doe, vide-
emo... Moe? Zakuni se!
DANILO: Nezgodno je, ika Vago. Ti zna da mene ne miriu u policiji.
Hapsili su me ni krivog ni dunog tri puta. I sudili. Na pravdi boga. Eto, ispi-
zmili se na mene.
VAGA: ekaj! Pa ne ostavljam ti ja firmu u naslee. Samo da pripazi na
posao. Da me ne raskue lopovi i lentine. Video si malopre onog Jagodinca?
Baraba. I Kostolomac. Kao da su kutije slama, pa... udri! To sam mislio. Da
pripazi... Hoe? (Danilo klimne glavom, pristane.) Zakuni se!
DANILO: Hajde, nemoj da si dete, majstore.
VAGA: Da mi asnu radniku re? Majstorsku?
DANILO: Dobro, de! Dinar nema da tetuje.
Vaga se obraduje.
VAGA: Ama! Uvek sam govorio da e od tebe da bude ovek ipo. Samo
ti, bre!, ena nezgodna. to ti to malo ne prirafi? Pui? Ccc!
Danilo izlazi, Vaga za njim.
4.
121
II
II/1.
Livada pored futbalskog igralita
Dan.
Livada, pejza. udan prizor. Kostolomac maskiran kao Kraljevi Mar-
ko. Manojlo nekad andar, maskiran kao Musa Kesedija. Nada Sifon
maskirana kao Vila Ravijojla. Rada, fijakerista vodi dva sipljiva konja. To Gu-
liver snima fotoroman Kraljevi Marko i Musa Kesedija.
Fotografski aparat na stalku.
Rada, fijakerista vodi konje.
RADA, FIJAKERISTA: Hajde, Biso! Hajde, Radoje!
Guliver razgleda konje presvuene arafima.
GULIVER: A, Rado? Ovo je, je li? arac? A ovo je bedevija Musina? Je l
tako?
RADA, FIJAKERISTA: Jeste, Bisa je arac, a Radoje je Kesedijin
konj.
GULIVER: ekaj! Kako to Bisa arac!? Otkud to ide? Kobila
pa arac? Jesi normalan?
RADA, FIJAKERISTA: Ali, Radoje je malko sipljiv, uopte Bisa je
vie na oko. (Pokazuje Bisino oko.) A Radoje... em je krmeljav, tu mu se
ujutru skupi uto za pola ake pa mora da ga umivam sapunom i ispiram ka-
miltejom, em je i krezub... (Otvara mu gubicu, nekoliko zuba.) Ja ga, mladosti
mi, ne izdvajam od Bise, ak ga, tako usranog, i vie volim, ali... to jest
jest!... nije za arca.
GULIVER: Ali, kobila! C...c...c! Molio sam Miu da mi pozajmi jednog
drepca iz njegove tale. Badava, nee ni da uje. Hoe da tera sprdnju sa
Kraljevi Markom, sa srpskom svetinjom... Umal me, onako lud, ne udari
korbaom. Hm! Ja da teram sprdnju sa srpskom svetinjom? Ja?!
Prilaze im, trapavi, Kostolomac i Manojlo u onim smenim kostimima.
Cvrkue Nada Sifon.
NADA SIFON: Zato, brate, Kraljeviu Marko! Jesam li ti, bolan,
govorila Da ne ini u neelju kavge? ta kaete, ika Guliver? Lepo? Hoe-
te da ujete jo jedared? Zato, brate, Kraljeviu Ma...
Ne zavri.
S lea joj priao Kostolomac pa aketinom zapui usta.
KOSTOLOMAC: Dosta, kapetanice... (Onda vrisne, jer ga Nada Si-
fon ugrizla za dlan koliko je jae mogla.)
KOSTOLOMAC: Joooj!
122
GULIVER: Tako ti i treba! to je zadeva? (Nadi Sifon.) Lepo, Nadi-
ce! Ba lepo. Bez sve ale. Fina dikcija, topao ton, ponosno dranje, krupno
oko i, uopte, pojava!
Nada ga u ushienju poljubi u obraz.
NADA SIFON: Srce ste, ika Guliver!
MANOJLO: Detee! Nemoj ika Gulivera. e ti ga ika ika...
NADA SIFON: Budalo jedna! to ti, Manojlo, ima pokvarenu ma-
tu. Sram te bilo. Ja sam udata ena.
GULIVER: Dosta! Na posao! Snimaemo ono kad se biju Marko i Kese-
dija, kad ti ono zove u pomo vilu posestrimu. e si danas, posestrimo
vilo? e si danas, nie te ne bilo!
Nada odmah pone da glumi.
NADA SIFON:
(Ne zavri. Opet Kostolomac, ali sad sa rukom u rukavici panciru. Nada
zagrize. Sad je red na nju da zajaue.) Ijaaooo!
GULIVER: Nije potrebno, Nadice. Ne snimamo tonfilm, nego foto
roman. Razume? Samo foto, a ispod toga pie ta treba. Ne treba deklamaci-
ja... Samo slika, osmejak i grimasa.
Nada se osmehuje, Kostolomac kezi.
NADA SIFON: Ovako? Moe?
Guliver ih struno osmatra.
GULIVER: Moe, moe... (Manojlo.) A ti? Da vidim...
Manojlo blene glupo, oputeni obrazi.
MANOJLO: Kako?
GULIVER: Pa, kao Musa. Surovo, strano.
MANOJLO: Surovo? Majku mu, kako to?
GULIVER: Bre! Bar bi ti to trebalo da zna. Bio si andar za specijalne
prilike. Sve dok te Leka nije podgovorio da nasrne na onog iz Beograda. E,
onako... ba onako kao kad si mlatio Studenta, Lazia i onog iz Beograda. Se-
a se?
MANOJLO: A, to? Pa to odmah ne kae.
Iskezi se grozno i vaistinu strano.
NADA SIFON: Jao, al je straan...
GULIVER: To, to! Sjajno! Zadri to! Zapamti, ne skidaj! Idemo. Na ko-
nje!
123
2.
IV
IV/1.
Francuska itaonica
Vee.
U toku je as francuskog jezika koji dri Simona. Me polaznicima mno-
go sveta. Starci, deca, ene. Od nama poznatih: Guliver, Kaliopa, Davidovi,
egrt...
Na ulazu firma Francuska itaonica i natpis Teaj francuskog po-
nedeonikom, sredom i petkom od 5 do 7 posle podne. Besplatno.
Neke polaznice pregledaju urnale.
Simona dri as, dok u jednom uglu, igraju ah Porunik Mia i francuski
pukovnik erpantije, kibicuje VitaBas. ute.
Simona zavrava as govorei francuski.
SIMONA: Dovienja, dragi moji. Zavrili smo drugi as uenja francu-
skog jezika. Videemo se opet u ponedeljak.
Polaznici sklapaju svoje sveske. Guliver i Davidovi jedan pored drugog.
GULIVER: Ba je lep ovaj francuski. (Na francuskom.) Ljubav! Sloboda!
Zar ne, gospodine Davidoviu?
DAVIDOVI: Lep, nema ta. mrkmrk... Ali ovo je ista propaganda.
Sloboda! Trt Milojka!
Simona ih pre svih drugih rei uila kako da se kae ljubav i slobo-
da. Njih je napisala krupnim slovima na kolskoj tabli u itaonici.
DAVIDOVI: Kao da, bajagi, u Francuskoj nema policije. Ta, idite mo-
lim vas, gosin Guliver. Nismo mi naivni. Da znate: i tamo, u Francuskoj, to
se tie te slobode je isto kao i kod nas i u Bugarskoj.
GULIVER: Nema je? Pazite ta ste rekli!
DAVIDOVI: Ama! Ja govorim o policiji, ne o slobodi. Mislim, ovaj...
mrkmrk... i oni imaju policiju. Jo kakvu! A to jest jest! Ono za lju-
bav stoji. Naravno, kad su legalizovali prostituciju. (Poverljivo.) Tamo te
enske plaaju porez i... imaju sindikat. Kad vam kaem! itao sam u Poli-
cijskom glasniku.
GULIVER: Nemojte mi rei?! Ijaooo! Pa, koliko bi onda morale da plate
one tri nae opajdare Naa, Olja i Valja? A u Rusiji, je l te? Kako tamo sto-
ji stvar? Ja sam uo da je Staljin ukinuo venaanje i da tamo koka kako ko ko-
125
ga stigne, to jest slobodna ljubav. I da su ene tamo kolhozne. Pie li i o
tome u Policijskom...?
DAVIDOVI: Jeste, jeste... Ja sam to isekao i dao uredniku kalendara
Um caruje. Nek objavi, da se zna. Narod to treba da zna. Zato i dolazi jed-
na izloba o tim boljevicima. Tu se sve objanjava. Sa slikama.
GULIVER: Boga mi, taj Staljin je preterao sa slobodama...
DAVIDOVI: Videete na izlobi. Za neki dan e doi i u Bunar. Iz Kra-
gujevca.
Za vreme trajanja ovog dijaloga jedan Mladi priao je polici sa knjigama,
uzeo Mopasanove Novele II, razgledao i vratio ih u policu me ostale knjige...
erpantije je hteo da povrati pogrean potez, Porunik Mia ne da. Francuz
rui figure, predaje partiju, estita Mii... Simona i Mia se ljube i proslavljaju
pobedu.
EGRT: iiii... iic!
Guliver se prene iz razgovora sa Davidoviem, a taman se zaneo.
GULIVER: Po tom pitanju mislim da je najbolje u Turskoj. Tamo ena
ne sme da proviri ispod ferede...
Skoi na ono iiic!, zgrabi egrta. Simona se smeje, Mia uozbilji.
GULIVER: Upecao sam te, tico! Ti si onaj to mi ie u bioskopu im je
najlepe. Sigurno i pui. Daj da vidim prste! Predaj se! Ruke u vis! I gricka
semenke u bioskopu.
Kaliopa digne glavu sa modnog urnala, iz kojeg je kopirala neki model.
KALIOPA: Miroslave! Miroslave! Smiri se, Miroslave!
Guliver je poslua, odgovara joj na francuskom.
GULIVER: Da, draga. Hvala, hvala lepa!
Simona, Mia, erpantije i VitaBas polaze izlazu. Tu se sretnu sa Dani-
lom i Kostolomcem. Ljubazno pozdrave jedni druge.
SIMONA: Vas, Danilo, ne interesuje francuski?
KOSTOLOMAC: Ih! Kako da ne interesuje. Interesuje nas i japanski i
indijanski i kaubojski. Ali, posao, gospa Sino...
Izlezei.
SIMONA: Pozdravite Milicu, Danilo. I recite joj nek svrati.
DANILO: Hvala.
Kostolomac odlazi prema velikom stolu punom novina iz Francuske. Pi-
ta...
KOSTOLOMAC: Stigao novi broj Lekipa? ta pie za Malog Vagu?
Je l zbiio neki gol Nantu?
Otme novine od jednog.
U njima slika Malog Vage, sad je to momak.
Danilo prilazi rafu sa knjigama i trai, pa nae, Mopasanovu knjigu.
126
Uzima iz nje jedan tanak list cigaretpapira, obvija ga oko prsta. Razgleda
knjigu za vreme narednog dijaloga pa je vrati.
KOSTOLOMAC: Hajde! Nek ita ko zna. (Da novine Guliveru.) Majsto-
re! Tano, razgovetno i sa oseanjima. Dikcija!
Guliver srie na francuskom.
GULIVER: U timu Rasinga i ove nedelje briljirao mladi gospodin Va-
ga sa brojem 10. Ono to je izveo u prvom poluvremenu zasluuje divljenje.
Pariz, kojeg je teko zadiviti bio je na kolenima. Bravo, mladi Jugosloven.
Bravo!
Pokuavaju da prevode, lupetaju.
KOSTOLOMAC: Prevedite, majstore.
GULIVER: Pa, vidi... lepo pie... rasing... briljantin... msje Vaga Go-
lubovi... numera 10... desetka... Pariz i ... bravo Jugoslavija! Razume?
KOSTOLOMAC: Ih! Jo pita? Siii! Si, mile! (Dovikne.) Danilo, Babice-
eee! Jesi uo? Hodi, vidi ta pie o onom malom upianku. Bravo! To pi-
e. Ko se tome nadao? Mali Vaga pa bravo, Jugoslavija!
Kostolomcu priao Guliver, opominje ga.
GULIVER: Nemoj da zaboravi. Sutra snimamo jedan deo. U kafani kod
Leke Bankrota. To su glavne scene. Zna ono kad je Marko rekao caru go-
spodinu: Namjesti me egod u kafanu! / Primakni mi vina i rakije / I debela me-
sa ovnujskoga / Kazau ti kad sam za mejdana... Zna? Kod Bankrota i...
nemoj ni da dorukuje, ni da rua. Uzmi zalet!
Danilo izlazi.
KOSTOLOMAC: More, kud pobee onaj moj kum? Babiceeee, ej!
Poe, sretne se sa Beneom koji ga prekori.
BENE: Nema smisla da druga Danila tako zove.
KOSTOLOMAC: Ne kenjaj, mali, komsomolac. Ja sam mu kum, ja sam
ga i venaao sa babicom. (Dovikuje.) Babiceee!
V/1.
Danilova kua
VI
VI/1.
Gradsko poslanstvo. Dan
Kao pre. Samo je sliku Aleksandra I zamenila slika malog Petra II.
Inae: Vasi, Davidovi i opet Poverenik.
VASI: Ja sam uo da je u Kragujevcu sa tom izlobom bilo guve.
POVERENIK: Guve i treba da bude.
VASI: Ja ne volim guvu.
POVERENIK: Znam.
VASI: Pa...?
POVERENIK: Proitali ste, valjda, raspis. Izloba treba, to jest: mora, da
obie sve vee gradove u Kraljevini.
DAVIDOVI: Novine su pisale o velikoj poseti... mrkmrk... ak su i
seljaci listom dolazili.
VASI: Znam kako. Sprovedeni su i aavani vinom. Idite, molim vas...
Ali, ako se mora.
POVERENIK: Ja pratim tu antiboljeviku izlobu kroz ve osam gra-
dova. I mogu vam rei, sa mog stanovita, tamo gde je bilo najvie guve i us-
peh je bio najbolji.
129
VASI: Kod nas je sve naopako.
DAVIDOVI: Nemojte tako. Gospodin ima iskustvo.
POVERENIK: Izlobu organizuje, pro forma, organizacija ruskih emi-
granata da pokau celom svetu, da ubede narod... Ali ko moe Srbina da ube-
di? Nije vano. Izlobu pratimo mi iz unutranjih dela, a na uspeh je, vidite,
preko oekivanja. Preko sedamdeset uhapenih crvendaa! I to, preteno, ta-
ze novih, dosad neevidentiranih...
VASI: ...pa to u stvari...
POVERENIK: Pogodili ste. Pa to u stvari... i nije izloba nego udica!
Pa ko se upeca. A komunci su, zna se, baka osetljivi po ruskom pitanju. Psuj
im ti mater, oca, crkvu, slavu nita! A samo im takni u Eseseser so u oi!
Zalete se, gaaju kamenjem, uzvikuju parole... ba ono to se trai. Pokupim
i... mirna Baka bar tri meseca.
DAVIDOVI: Nema ta... mrkmrk... lukavo.
POVERENIK: Nego gde emo izlobu? U raspisu je zabranjeno da bude
kola, oficirski klub i crkva. Dakle? Pozorite namate; kafana je nezgodna. U
stvari, to se mene tie, najzgodnije je u kafani. Ali preporueno je da imamo
stila. Razumete?
DAVIDOVI: Pa... u naelstvu. Ovde.
VASI: Ne moe ni u naelstvu. Pie u raspisu. Izloba nema dravni ve
vaspitnokulturnu narav.
DAVIDOVI: A u Francuskoj itaonici?
VASI: Mislite da e dopustiti Mia?
POVERENIK: Onaj dambas? Pokuajte, pokuajte. Ili u onom, kako
bee, radnikom prosvetnom drutvu Vasa Pelagi?
VASI: Cvikera e sigurno odbiti.
POVERENIK: Pokuajte, pokuajte! Koliko ih vie odbije, utoliko bolje.
Za izlobu ne brinite, ona e biti postavljena makar u kupleraju, makar na Pi-
luarskoj pijaci.
VASI: Pa... krenite, Davidoviu. I bog vam bio na pomoi.
Davidovi ustane, ali ga zaustavi Poverenik sa nekoliko pitanja.
POVERENIK: A onaj futbalist? Miran?
DAVIDOVI: Izgleda, smirio se. uti.
POVERENIK: Javlja li vam se, pobogu, kadkad onaj Jagodinac to radi u
tampariji? Tadija? (Davidovi potvruje.) I... nita?
DAVIDOVI: Nita.
POVERENIK: Prosto da ovek ne veruje. Jedan mali, goljavi, sa naoa-
rima? Mislim da ga zovu Bene? Studira medicinu. Znate ga? Treba da je
ovde u Bunaru na raspustu.
DAVIDOVI: Viamo ga. Bio je i sa Danilom.
130
POVERENIK: Sa futbalistom? Ahaa! Pazite ga, pazite. Nenog je zdra-
vlja. (Vasiu.) Zovu ga Bene po onom iz Praga. Mnogo se drao na onim
mangupskim demonstracijama kad je taj eki demokratikus doputovao
u Beograd. Onako goljav, probio se taj va student do samog Benea i ruko-
vao se s njim. (Davidoviu.) Znai, tu je? Dobro. Ja sam hteo da se kladim da
taj nee sastaviti ni dve nedelje. Pljuvao je krv u Glavnjai.
Vasi pobledi, zarije glavu u ake.
POVERENIK: ta vam je, naelnie?
VASI: Ne znam. Muka mi.
Davidovi izlazi, Poverenik za njim.
VII
VII/1.
Krojaka radnja Cvikera.
Dan.
Separe u radnji gde se uzimaju mere muterijama. Cvikera firca neki ka-
put. Doao Danilo.
CVIKERA; ta je kume?
DANILO: Imam vesti, ika Mio.
CVIKERA: Lepe? Rune?
DANILO: Javio mi jedan ovek da i u Bunar dovode onu antikomuni-
stiku izlobu. Onu to je bila u Kragujevcu.
CVIKERA: Zar? Ja uh da su je tamo razvalili aci i radnici iz... Zavo-
da...
DANILO: I ta su dobili? Devetoricu u zatvoru, a izloba cela. Sad je do-
vlae ovamo.
CVIKERA: Zar vi neete?
DANILO: To je u stvari policijska udica. Sa tri kuke. Slua, kume...
CVIKERA (prekine ga): Sluaj ti, kume! To je va posao, mene ne me-
aj. Ja u po mom starinski, kako umem, koliko mogu i ta uzmognem.
DANILO: Traie od tebe da ustupi prostorije Drutva za izlobu.
Cvikera se pomami. Psuje.
CVIKERA: Ne dam! Ja u njima mamu maminu. Pre u da zapalim...
Ne dam!
DANILO: To i hoe da ne da. Treba dve stvari. Prva: niko od pravih,
asnih ljudi iz Bunara ne sme da dozvoli da mu duan, lokal ili kuu zasvinje
sa tom izlobom. Drugo: izloba mora da bude razvaljena!
131
CVIKERA: je l ti to meni, kume, izdaje neko nareenje? Nisam dobro
razumeo. (Gledaju se ispitivaki.) Da nee i mene, ovako matorog i izlapelog,
u SKOJ? Kume, sine! Otkopao sam se jo dvajestree. Bee mu! Ja, ako mo-
gu neto ovako sa ove dve ake, vai, ali ponovo...
DANILO: Jedino ti moe da ubedi ljude u Bunaru da ne daju svoje du-
ane i kue. Tebe e sluati.
CVIKERA: Ja mogu samo da ti garantujem, glavom ovom mojom ora-
vom, da nee proi kod mene. Ni u duanu, ni u drutvu. To bi bila smrt. Va-
sa bi se u grobu tri puta prevrnuo. I pazi, kume! Ja to ne radim ni za Partiju, ni
za tebe. Nek si mi sto puta kum, ne vai. To je za pokojnog Vasu.
DANILO: I...?
CVIKERA: I... rei u ljudima u ariji. Ko ih pusti unutra, pljunuo je na
Vasu. Ko pljune na Vasu, pljunuo je na Miu Cvikeraa.
Uzbudio se, sedne. Pokua da promeni temu.
CVIKERA: Kako su kod kue? Majka Mara i kuma? Javlja li ti se, boga
ti, Zuba Boji? Opasna enska iskoi od one njegove male. Vatra!
Danilo ustane i dugo gleda Cvikeraa. Ovom nezgodno. Danilo prvi pro-
govori.
DANILO: Putujem, kume.
CVIKERA: Tamo?
DANILO: Tamo!
CVIKERA: Naredili? Grena im dua. Tamo treba da idu neenjeni.
DANILO: Odredili su drugog, ali idem i ja. Bez obzira.
CVIKERA: Kad?
DANILO: Ovih dana. Sa onima koje su odredili.
CVIKERA: Kako hoe. uvaj se. (Zaute.) Milica? Zna? (Danilo po-
tvrdi.) Majka Mara? (Danilo odrekne.) Ima sve to ti treba? Isprave? Pare?
(Danilo potvrdi. Cvikera ustane i prie mu. Iz depa izvadi krojaki santimetar
i uzima mu meru za odelo.) Da poe bar u lepom odelu, da se ne bruka. Nek
i u paniji vide da ima najboljeg najdera na svetu. I da ne zaboravi kuma.
(Dok mu uzima meru govori, govori...) Za Majka Maru i Babicu ne brini dok
sam ja iv.
DANILO: I zna ta jo, kume. Sad vas, matorih, ima ve devet. Ako ti ne-
to zatreba javi se doktor Duku ili Blagi elezniaru. Radi u loionici.(Cvike-
ra prestane da ga meri. ee se po glavi.) ta je, kume? Boji se?
Cvikera ga odmerava.
CVIKERA: Eee, Danile, Danile... a kako e Radniki bez tebe?
Koga da metnem na centra? Ufitiljili smo ga, najesen e da nas naduvaju oni
apci iz Graanskog. (Kamera se udaljava. Cvikera se propinje na prste da
bi santimetrom izmerio Danilova lea. Pretapanje.)
132
VIII
VII/1.
Francuska itaonica
134
IX
IX/1.
Drutvo Vasa Pelagi
X/1.
Kafana Kod Bankrota
135
I debela mesa ovnujskoga,
I bakota ljeba bijeloga;
Pa...
136
KOSTOLOMAC (Leki): ika Leko, da nema, moe biti, sode bikarbo-
ne? (Guliver se zabrine, Kostolomac mu se pravda.) Ne mogu ti, care gospo-
dine. Jutros sam se tako nadrao, onaj Maksa klao, pa varci, kavurma i vru
hleb...
GULIVER: Jesam li te lepo savetovao da nita ne okua? Da ogladni, da
uzme zalet. Pa ne moe tako, Kostolomac. Ovo je troak! Ja ni za moju krsnu
slavu uricu, bolje ne spremam.
Kostolomac s mukom prilazi trpezi, seda.
KOSTOLOMAC: Dobro, de...
Leka se cereka, Manojlo upiljio pogled u Poverenika, pokuava da se seti
ko bee taj. Davidovi pita Poverenika.
DAVIDOVI: Da pitamo?
POVERENIK: Ne treba. Idemo na Piliarsku pijacu.
Manojlo polazi prema Povereniku. Ovaj strugne.
MANOJLO: Lekooo! Eno ga onaj zbog kog ja izgubih i slubu i penzi-
ju...
Poverenik i Davidovi urnim korakom niz ulicu.
XI
XI/1.
Kua Porunik Mie
XI/1.
tamparija Brazda
No.
Slovoslaganica.
Danilo i Maksa. Pred vratima egrt uva strau. Gori samo jedna sijalica
iznad Maksinog peatorezakog stola. On falsifikuje etiripet pasoa.
DANILO: Treba mi jo jedan.
MAKSA: Za kad?
DANILO: to pre!
MAKSA: A fotografije? Ima?
DANILO: Samo jednu... Dve. Ostale e imati sutra.
MAKSA: Istog formata, dva ipo puta dva?
DANILO: Ovakve? Ne brini, to je Guliverov posao.
Prui Maksi Beneovu sliku. Ovaj pogleda iznenaen.
MAKSA: Cvika? Gde ti je druga?
Danilo mu pokae svoju fotografiju, ona nije propisanog formata. Maksa
se zgrane.
Utom se zauje kako neko lupa na vrata.
Danilo i Maksa se trgnu.
Danilo izleti.
Njegova fotografija, na kojoj je nasmejan, ostane u Maksinim rukama.
Maksa je gleda. Krupno: Danilo na fotografiji u Maksinoj ruci.
Preko ovog kadra odjava.
138
PETA EPIZODA:
No pasaran!
I/1.
Izbor sekvenci fragmenata iz etvrte epizode
II
II/1.
tamparija Brazda. Slovoslaganica
No.
Kontinualno produenje poslednjeg kadra iz prethodne, etvrte, epizo-
de. Danilova fotografija u Maksinim rukama. Maksa brzo sklanja alat, pasoe
i fotografije. Na vratima je egrt.
MAKSA: Ko?
EGRT: Tadija, Jagodinac?
MAKSA: Je li ga stigao Danilo? Uhvatio?
EGRT: Odjurie u podrum.
MAKSA: Mar kui! Pravo kui! I... nikome ni re.
Maksa istri.
2.
139
III
II/1.
Podrum magacin tamparije
Vee.
Danilo i Tadija u podrumu. Danilo uzbuen. Tadija, zaudo, kao da nije.
Vadi cigaretu, pripaljuje. Danilo otkrine rezu na vratima i naredi Maksi.
DANILO: Moj je, Makso. Proetaj. (Zatvori rezu. Silazi niz stepenike Ta-
diji.) Njuka, Jagodinac?
TADIJA: Imam vesti, Babice. I... predlog.
DANILO: Da ujem.
TADIJA: Nee valjda u podrumu da razgovaramo?
DANILO: Hou!
TADIJA: Ja neu!
DANILO: Mora! (Tadija pojuri uz stepenike, Danilo ga stigne, uhvati za
noge i savlada.) Vesti. Predlog!
TADIJA: Doputovao je jedan agent iz Beograda...
DANILO: Ba me briga. Dalje...
TADIJA: Postavljaju antiboljeviku izlobu u Bunaru. Zna, kao onu u
Kragujevcu...
DANILO: Pa...?
TADIJA: Drugovi su poruili da treba da tampamo letak i da ga rasturi-
mo po gradu kad se izloba bude otvarala.
DANILO: Javio? Ko?
TADIJA: To se tebe ne tie. Dobio sam i tekst za letak. Hteo sam noas
da ga sloim. Nisam znao da si tu. Zbog toga sam doao.
DANILO: I tekst?
Tadiji se ini da se stvar obre na njegovu stranu, prua neku cedulju Da-
nilu. Ovaj ita. Tadija iekuje.
TADIJA: I...?
DANILO: Prvo: najuriu te iz slube, iz tamparije. Dobro zna da mi je
Vaga, kad je otputovao u Petu, ostavio posao sa svim ovlaenjima. Drugo:
prijaviu te ujutru policiji. Dobro da je doao taj tvoj agent iz Beograda. Mi se
poznajemo, on i ja, ve dosta dugo. Tree: te tvoje marifetluke moe da pro-
daje nekom drugom, meni nee!
TADIJA: etvrto?
DANILO: Ima! Ima i etvrto! (Raspali mu, koliko moe jae, amarinu. I
jo nekoliko. Onda ode uz stepenike. Na vratima...) I peto! Ima i peto, Jagodi-
nac! (Dobro zaipi vrata od podruma.)
140
IV
IV/1.
Gradsko poglavarstvo
V/1.
Berbernica kod Jovice
V71.
Dvorite tamparije Brazda. Ispred podruma
VI
VI/1.
Gradsko poglavarstvo. Kancelarija Davidovia
VII
VII/1.
Danilova kua. Ordinacija Doktor Duka
VIII
VII/1.
tamparija Brazda. Slovoslaganica
IX
IX/1.
Ulice i park u Bunarvaroi
Danilo sam kroz ulice. Pored poznatih i dragih mesta. Niz ulice.
Iz kafane Kod bankrota razlee se nona pesma Ovim orom, jago-
do, ovim orom vie proi neu...
152
Danilo doe do kafane, zastane na vratima. Gleda unutra. Onda ubrza
korak niz ulicu prema kui.
X/1.
Kafana Kod bankrota
XI
XI/1.
Piliarska pijaca
Dan.
Na ograenoj pijaci montira se ona antiboljevika izloba.
Posao nadgledaju Davidovi i Poverenik. Nekoliko panoa je ve posta-
vljeno, njima rasprostrte fotografije. Razgledaju ih one tri Ruskinjekurve
Olja, Valja i Naa i Student koji briljivo pravi beleke.
XII
XII/1.
Pred veliki put
Vee. Neto kao oprotaj Danila pred veliki put. Tu su: Cvikera, Milica,
Majka Mara, Kostolomac, Zuba Boji i doktor Duko.
Danilo proba novo odelo koje mu saio Cvikera.
Kroja skakue oko Danila pred ogledalom.
CVIKERA: A? ta kae, kume? (Milici.) Je li, kumice? Da ti ga neka
opajdara ne ukrade?
Danilo zavue ruku u dep, iznenadi se. U depu novog odela asovnik.
Cvikera se upetlja.
CVIKERA: olak! Onomad. Taman je zavravao prsluk a opanar ba-
ne. ta radi? ijem za Danileta. I... izvadi svoj depni, strpa ga u
depe. Trebae mu... Zlatan, etrnaest rubina...
Danilo prua sat Cvikerau.
DANILO: Vrati mu. Mogu da izgubim...
CVIKERA: Taman posla! olaku? Uvredio bi se smrtno. To je njemu
ostalo od pokojnog majstor Cvejeopanara, oca. Kupio u Poljskoj, jo on-
da... Taman posla!
Majka Mari sve ovo sumnjivo. Obraa se Zubi.
MAJKA MARA: Prijatelj Zubo! ta je ovo? Zato gizde ovoliko ovog
mog magarca?
154
ZUBA BOJI: Pa... mora da bude lep. Sutra igraju utakmicu u Beogra-
du!
MAJKA MARA: Pa nee valjda u novom odelu? I ta e mu sat?
CVIKERA: Tako... Zna, majka Maro, nismo mogli kad su bili Mladen-
ci, pa sad...
Zuba odnekud iskoljebao dve tegle sa medom.
ZUBA BOJI: Evo, i ja sam doneo. (Danilu.) Dve tegle meda. ist, livad-
ski. Nek... nek ti se nae na putu.
DANILO: Zaboga, ika Zubo...
Majka Mara zaplae.
MAJKA MARA: Vi svi neto krijete od mene. Danilo, sine, kud se spre-
ma?
DANILO: Na utakmicu, kevo! Na utakmicu.
NAJKA MARA: Ali, zato med, prijatelj Zubo?
ZUBA BOJI: Treba, treba... med je najbolja hrana. Nek poslui drugo-
ve.
DANILO: Med nek ostane kod kue. Za njih dve...
ZUBA BOJI (uvredi se): Danilo, sine! Ja u njima drugi med. Ovo je za
tebe...
MAJKA MARA (Milici): Milice, sine, ta je ovo?
Milica zapali cigaretu.
MAJKA MARA: Tebe pitam, eri. Ti nikad ne lae. Kai mi! (Zubi.) Ka-
i joj da ne pui. (Doktoru.) Kai mi, doktore!
DOKTOR DUKO: Na utakmicu, Maro. Na vanu utakmicu. Mene ni-
je pitao, ali kad hoe...
Kostolomac za to vreme raspolutio veliku lubenicu. Poziva ih.
KOSTOLOMAC: Navali narode! Crvena kao rua. Usta sladi dupe
ladi!
Zaglave svi u velike krike. Jedino majka Mara izie u drugu sobu. Milica
otvori prozor i pui. Danilo joj prie, zagrli je. I njoj suza niz obraz.
MILICA: Nemoj da ide! (Gledaju se.) Lagala sam te. Nemam ja, Babice,
onoliko snage...
Utom se zauje snaan glas spolja.
GLAS (off ): Babiceee! Babiceee!
Svi pogledaju u Milicu.
KOSTOLOMAC: Ja u da kaem da nisi tu. Sutra.
Zuba Boji zamuri i kae.
ZUBA BOJI: Milice, sine... trae te. I... i... nemoj da pui. Nije lepo.
Milica gasi svoju cigaretu.
MILICA (Danilu): Kad polazi voz?
155
DANILO: U etiri.
GLAS (off ): Babiceee! Otvori, hitno je! babiceee!
Poe Milica, ostali ustanu.
MILICA: Sedite, sedite... (Danilu.) Zdravo, Babice!
Izie. Za njom potri Danilo.
ZUBA BOJI (svojoj eni): Na koga je ovakva da je znati... Svi su u naoj
familiji ovako... (Brie jednu suzu.) ...laki na suzu...
Brie dlanom obraz.
XII/2.
U dvoritu
XIII
XIII/1.
Ulice Bunara, pa poljski put
No.
Milica u ezama, oine konja biem. Pored nje jedan Seljak. Prolaze ulica-
ma, poljskim putem prema selu ka novoj porodilji.
XIV
XIV/1.
eleznika stanica
Zora.
Sat na stanici obeleava 4 i 10. Igrai Radnikog su ve smeteni u va-
gone. Danilo izviruje kroz prozor i gleda prema peronu hoe li naii Milica.
Ispod Danilovog prozora elezniar. Na drugim prozorima Kostolomac i
ostali igrai. Na peronu Buda, pijun. Na ogradi zagrljeni Rua i Bene.
ef stanice izlazi na peron.
ELEZNIAR (Danilu): Pogledaj onog.
156
XV
XV/1.
Piliarska pijaca
XVI
XVI/1.
Kupe u vozu
157
XVII
XVII/1.
Seoska kua
XVIII
XVIII/1.
Piliarska pijaca
XIX
XIX/1.
Topiderska stanica i voz
158
XX
XX/1.
Piliarska pijaca
XXI
XXI/1.
Seoska kua
159
TREI DEO:
RADOSNO, TUNO,
RADOSNO
(1941)
ESTA EPIZODA:
Mart, april
I/1.
Francuska itaonica. I ispred nje
30. mart 1941. Jo traje 27. mart. U i ispred itaonice mnogo sveta.
U izlogu itaonice fotografija Simone, Porunik Mie i pukovnika er-
pantijea na kojoj je on precrtan i nekoliko iseaka iz engleskih, francuskih i
naih novina sa tekstom: Ja, Simona ljivi, rodom iz Besansona, ivotom
iz Bunara, ODRIEM se zauvek svog ujaka pukovnika . G. erpantijea
jer je izdajnik slobode i Francuske. Pristao je da kapitulira pred Hitlerom i
Musolinijem. Da bog da ga stigla moja kletva! ivela slobodna Francuska!
Iz itaonice napolje dopire Marseljeza.
PEVAJU: Allons enfants de la patrie le jour de gloire est arriv...
I/2.
I/3.
Sspred itaonice
Svet peva. Oni najdalji prvi utihnu. Za njima ostali. Otvaraju neki prolaz.
Kroz otvoreni palir koraaju Danilo i Kostolomac. Prati ih samo apat.
APAT: Danilo! Babica! Danile! panac! Na Danile se vratio!
Kako sme? Uhapsie ga! Zato? Ko sme? Danilo!
Pesma zamre na ulici, u itaonici se jo peva.
I/4.
U itaonici
II/1.
Gradsko poglavarstvo
III
III/1.
U Francuskoj itaonici. I oko nje
III/2.
Ispred itaonice
Napolju svet i jedna eta vojnika. Porunik Mia izlazi pred stroj.
PORUNIK MIA: Pomoz bog, junaci!
Vojnici odgovaraju u neredu, neko uti.
VOJNICI: Bog ti pomogao!
OFICIR II: S kime imam ast?
PORUNIK MIA: Vi ste, kapetanu, zavrili Vojnu akademiju? Koja kla-
sa?
OFICIR II: Pa, pedesetesta. Zato?
PORUNIK MIA: Iz taktike... Uili ste o prepadu konjikog voda pre-
ko nabujale Tamnave u neprijateljski divizijski tab? Operacija Gambit.
OFICIR II: Naravno. Ali, ne razumem, gospodine...
PORUNIK MIA: Ja sam komandovao vodom.
OFICIR II: Porunik M. .?
PORUNIK MIA: Da. M. ! Mihajlo ljivi. U Akademiji se ue puna
imena samo onih podguznih pozadinskih muva, a inicijali pravih ratnika. Sra-
mota!
OFICIR II: Graanine! Ometate me u vrenju slube.
PORUNIK MIA: Koje slube, kapetane? Danas vojska ima samo jed-
nu slubu. Da uva otadbinu od onih koji se spremaju da na nju kidiu, a ne
da sa andarima i policijskim gnjidama ganja potene ljude!
167
Narod se uzbudio, neko povie.
NEKO: Tako je!
NEKOLICINA (skandira): Vojska s narodom! Vojska s narodom!
PORUNIK MIA: Tiina! Razgovaram sa ovekom.
OFICIR II: Imam nareenje! Treba da privedem...
Osvre se, trai Davidovia. Ovaj nestao.
PORUNIK MIA: Koga?
OFICIR II (vojnicima): Gde je onaj iz policije? (Poruniku Mii.) Jednog
oveka.
PORUNIK MIA: Kog oveka, kapetanu? Vidite koliko je ovde ljudi?
I... zar vam je potreban ceo vod za jednog oveka?
OFICIR II: Jednog... komunistu.
Kostolomac istupi korak ispred ostalih.
KOSTOLOMAC: Izvolite, kapetane!
Za njim jo dvojetroje, to veoma zbuni Oficira II.
EGRT: Izvolite, kapetane.
STARAC: Izvolite, gospodine kapetane.
Vaga uzalud pokuava da sprei sina.
MALI VAGA: Izvolite...
VAGA: Ne! Ne! Nije on. Ja! Izvolite.
ak se isprsi i Kaliopa.
KALIOPA: Izvolite, gosin kapetane...
GULIVER: Samo bez pipanja, molim! Ona je moja ena, a ja sam po pi-
tanju pipanja Turin!
OFICIR II: Ovde se sa mnom i vojskom tera ega! Kud se dede onaj po-
licijski pisar? (Mii.) Zar su svi oni?
PORUNIK MIA: Komunisti? Ne daj boe! Oni su narod, gospodine
kapetane.
Oficir razmisli, okrene se vojnicima.
OFICIR II: Miirno! Na leveevo krug! Napred mar!
Vojnici mariraju, svet pljeska u ritmu vojnikog koraanja.
IV
IV/1.
Kafana Kod bankrota
Kasna no. Mnogo popijenog. Dosta sre. Leka Bankrot, Guliver, Ra-
da, fijakerist, VitaBas, Maksa, Manojlo, Gara i, prvi put, pijan Davidovi.
168
Davidovi se snano oslonio na Manojlovo rame i cvili.
DAVIDOVI: I zato, bre!, na kraju da ja ispadnem najvea budala?...
mrkmrk... Drao sam do sebe, nikad nisam zakasnio na posao, nisam se ni
oenio... mrkmrk... ne pijem, ne puim, idem u crkvu. Pa opet... niko me
ne voli! Niko! Ni naelnik, ni orevi, komije me ismevaju, andari ika-
ju... zato, Manojlo?
MANOJLO: Ne znam zato. Mora da ima neto...
DAVIDOVI: Misli? Ali, ja imam... mrkmrk... meko srce. Majke mi!
Ja svoje stare stvari poklanjam Sirotanu. Trijeseste sam dao i zimski ka-
put. Sa pelcom! Samo je malo bio pocepan. Ovde, kad sam kreio... mrk
mrk... Mene je volela samo moja ujna, ali ona je brzo umrla. Jedino ona, uj-
na Zona. I niko vie!
Manojlo mu daje krajiak kafanskog arava.
MANOJLO: De... de! Ubrii se. Proi e.
DAVIDOVI: ta e da proe? ivot? Proao je, moj Manojlo. Proao!
Celog veka sam jurio komuniste... mrkmrk... a sad me pita: ta je to ko-
munizam? ta oni to hoe? Zato sam se, ceo moj vek, s njima majao? Ne
znam! Stvarno ne znam! (Razmisli, a onda vikne.) Ej, ljudi! Pa... pa, izgle-
da da sam ja stvarno blesav!
MANOJLO: Jesi, jesi... dabome. Blesav! Ali, ta mari? Proi e. Sad e le-
po da te najure iz slube i... fino!
Davidovi se prenerazi i pone da vie.
DAVIDOVI: Ko da me izbaci iz slube? Penziju da mi otme? Ko? Ja
sam Kraljevini dao svoju mladost! Ja se nisam enio! Ja sam sve na oltar
otadbini! Ja sam se borio! Mene su egrti gaali kamenicima za Prvi maj!
Ovde, u slepo oko! Drugi put, ba za Novu godinu, na mene su neki napujda-
li kue. Tu me ujelo! Ja sam pisao dva lanka za Policijski glasnik. Ne mo-
e tako. Ja imam godine slube, aha!
MANOJLO (Leki): Leko, ta da radim s ovim? Srce mi cepa. Je l blesav
ovek bolestan ovek, a? (Davidovi klonuo i zahrkao.)
MANOJLO: Vidi! Zaspao! (Uvija ga u mokar, od vina, arav i odnosi ne-
gde u oak.) Spavaj, mali... Spavaj, budalice... Aneli nek te uvaju...
Maksa ne oprata.
Grdi Manojla.
MAKSA: Baci to govno! Sad se raspekmezio, a Dvajespete su mi u njego-
voj kancelariji pocepali bubnu opnu. Ovako... Kaiprstom! Jebem im sunce!
Ostali se bave pitanjima.
GULIVER: Ljudi, ta e da bude sa nama? Odkako je poelo u etvrtak,
ja ne spavam. I ne spava mi se. Hoe li Hitler?
Cigani se lednu na pomen Hitlerovog imena.
169
GARA: Brao, Srbi! Ma je l istina to pria Jovicabrica ili nas samo pu-
di? Nije valjda da se taj Hitler zakleo da e da potamani sve Cigane na onaj
svet? Koj mu moj? ta smo mu mi sad skrivili? Bre! Ako ima na ovoj kugli pi-
tomih ljudi pa to smo mi. Evo, Srbi, metnite ruku na srce pa kaite. Je l ima
neki Ciganin oficir? Nema! Je l ima neki Ciga bujer? Nema! Postoji ameri-
kanska banka, francuska banka, nemaka banka, srpska banka... ima ak i
belgijanska banka... ali nema Ciganska banka! Nit je ima, nit e da je ima!
I koji e nam andrak banka? Nosite vi, beli, sve pare, a nas ostavite na miru.
Stvarno, nemoj se smejete, Srbi! Tako je. Vi ste ikali Nemca, a on sada nama
da jebe oca. Je l pravo?
RADA, FIJAKERISTA: Ti si se, kume, izgleda utronjo od Hitlera?
GARA: Lako je tebi. Ti si pola Ciganin.
RADA, FIJAKERISTA: Nemoj si lud! Ne sme da udari na nas. Udarao je
etrnaeste i udario na tvrdu glavu. A onda nismo imali ni aeroplane, ni bor-
na kola, ni lae! More, ljudi, ja bih, asti mi!, voleo da se opet zaleti somina.
Leka slua ovu diskusiju, sneveseli se i plae.
GARA: Kuma Leko, je l ti to od dima duvanskog ili suza?
LEKA: Nita, nita...
GULIVER: Nemoj da krije, bata Leko! Nemoj tvom Guliveru. Ceo na
vek smo izgurali uz zajebanciju i drugarstvo i... nemoj!
LEKA: Nita, bre, Guliver. Nita!
GULIVER: Je l tako, bata Leko?
LEKA (koji se uzdravao, plae sad kao dete): U nedelju, a u sredu... Ovu
iduu, to dolazi... Ide tvoj bata Leka, ide...
Guliver pokuava da tera na alu.
GULIVER: Gde ode bata Leka? U koji perun?
LEKA: U perun, Guliver... U onaj crni perun.
Rada, fijakerista ustaje, ne pristaje na tugu i plakanje.
RADA, FIJAKERISTA: Koj vam je avo, ljudi? Pet dana prangijamo i
pevamo, a sad ste svi udarili u neki teki dert i plakanje. Zato? Onaj slinavko
se setio ujna Zone, ovaj se rasplakao to nigde na svetu nema ciganska banka,
Maksi ao to su mu Dvajespete aprljali andari po uvetu, kao da nije gluv
od roenja. A sad i ti! Pa, majku mu, je l ima smisla u slobodi da se plae?
Oterali smo u Tunguziju princa Pavla i onu popiulju Olgu, rekli smo vabi:
Maaar!, doveli malog kralja i... umesto da pevamo... vidi! Neu! Neu,
bre! Kakva nedelja i kakva idua sreda? iveo dananji dan! (Iznenada pita
obino.) Je li? Koji smo danas? Ponedeonik ili utornik?
MANOJLO: Evo ga! Utornik, 1. april!
RADA, FIJAKERISTA: 1. april Dan laova! Leleee! Al se ugodilo. E,
utornik, em, 1. april! Noas kod Glie ima da bude cirkus!
170
To ih sve odobrovolji. Sem Leke.
Nagrnu na njega, jer se u Bunaru 1. april slavi utakmicom laova.
GARA: Bata Leko, i ove godine da ih sve uika! Pazi se. uo sam da su ti
spremili zvrku. Glia Gliin obeao da e da dovede Bou iz Kovina. On je
pobedio na nekom turniru laova u Bekereku. Mani ga paljevina! Laov
prve klase. to izmiljaaa... (U sred ove prie Gara zanemi. Izbeio oi jer je ugle-
dao jednog odbeglog Robijaa iz Kaznione u robijakoj uniformi.) ...aaaa! Ko je
sad pa ovaj u traftastom odelcu? (Okrenu se prema Robijau i ostali).
ROBIJA: Dobro vee! Zdravo!
LEKA: Zdravo, pitomac. Hoe pare ili ivot? Ili jedno malo vino?
ROBIJA: Hou odelo!
LEKA: Zatvori vrata. Promaja.
ROBIJA: Platiu!
GULIVER: Na pravdi boga? Ili si ubio tatu?
ROBIJA: Hoete da mi pozajmite jedan kaput? Platiu!
LEKA: Moj bi ti bio malo poirok, nego... (Seti se.) Manojlo...
Manojlo shvati. Poe prema pijanom Davidoviu i pone da ga svlai.
MANOJLO: Aha! Mislim da e mu biti taman.
GULIVER: Sam je rekao da voli da poklanja stare stvari Sirotanu...
I Guliver pomae Manojlu u svlaenju Davidovia.
Robija, takoe, se svlai i oblai ono to svuku sa pijanog. Ostali se kiko-
u, ali tiho da ga ne razbude.
ROBIJA: Ko je ovaj?
GULIVER: Policijski pisar.
Robija se trgne, uplai. Ostali se smeju.
ROBIJA: Ne bih eleo da imate neprijatnosti.
LEKA: Nego... kako emo za pantalone?
GARA: Ja u da dam, bata Leko, ako ti kae. I koulju! Ih! Zar sam jeda-
red iziao iz kafane bez pantalona i koulje. Sve mi odnesu na ajncu.
Odmah pone da se svlai.
ROBIJA: Nemojte, molim vas.
GARA: Ne brigii! I nisu moje. Poklonio mi, za oceve, kuma Mia, po-
runik. Vidi! Engleski tof, jahae akire...
Manojlo je svlaio Davidovia, Guliver ga oblaio u robijako. Na vrh
glave jo i robijako kee.
ROBIJA: Hvla vam, ljudi! Hvala, drugovi...
RADA, FIJAKERISTA (Maksi): Opaalaaa! Drugovi... Prvo ti skine i
gae, a onda drugovi... Je li, crveni,? Je l vi tako mislite?
LEKA (Robijau): Zdravo! A ako ti treba neko od drugova... prva uli-
ca levo, druga kua od oka u dvoritu...
171
Robija se nasmeje i odjuri.
GARA: Eeee, ba sam aav. ta mi bi da mu dam onakve pantalone? Mo-
re, i treba taj Hitler da nas sve potamani kad smo ovako udareni... Kako u
sad kui? Zima mi.
V/1.
U orevievoj kui. Salon
Dan.
Skup vienih ljudi iz Bunara. Savetovanje. Prisutni: orevi, Vasi, La-
zi, geometar, Bata Jankovi, Doktor Duko, Mia Cvikera, Pop Vasa...
OREVI: Sigurno se udite, gospodo, ovakvom skupu. Ja sam ga sa-
zvao. Nikad za jednim stolom nismo sedeli ovako zajedniki i barabar. Ali...
priterala orla zla godina. Batalimo sve kavge i svae. Preklinjem vas u ime bu-
dunosti Bunara, u interesu ljudi, ena i dece da se izmirimo. ta je bilo, bilo
je! Ljudi smo, da pratamo.
POP VASA: Tako je!
OREVI: Znate me, znamo vas. Tu da smo naisto. Bunar nije moja
dedovina, nita ne profitiram. Hou da budemo pametni. Jer, pogledajte,
molim vas, ta se radi! Hteli da obese Milera i njegovu familiju. Zato? I onog
finog, mirnog oveka, novinara i urednika Kalendara? Morao sam da ih
sklonim kod mene u kuu. Pa ta sam ja? Simirska baba? Ne ide! Ili, molim
vas, taj sluaj sa Marseljezom i ono drugo... ta ti ja znam... dosta, bre! Ej!
Pobegne robija, a mi, umesto da ga uhvatimo i vratimo tamo gde mu je me-
sto, teramo sprdnju razgaimo policajca i odenemo robijaa! Zbog toga
sam vas pozvao. Da vidim: ako moe moe, ako ne moe... da okrenemo
list. Boga ti, pa ovde se sprovodi zafrkancija i sa vojskom! Cvikera, je l tako?
Hajde, kai! Kaite, ljudi!
Svi se skanjeraju, ute, vrpolje.
CVIKERA: Narod pomislio da je dola sloboda, a na slobodu nije navi-
kao. ekajte malo, smirie se...
VASI: Kakva sloboda, kakvi bakrai! Pola Evrope u ratu, a mi zapeli
sloboda, pa sloboda! Nas je sloboda dovde i dovela! ta? Malo smo je imali?
Unitila je i ono malo kuevnog vaspitanja i reda. Molim vas lepo, ljudi, reci-
te mi da li to igde na svetu ima. urim jutros ja ovamo, s vama da se posavetu-
jem, sretnem jednog, tog i tog ime da ne pominjem, i lepo ga pozdravim:
Dobro jutro... I jo skinem eir, barabi. A on? Da oprostite prdne! Za-
172
inat! Ovako, digne lepo nogu, napne se i prdne! Ne! Ja neu pod tim uslo-
vima vie da radim. (Pop Vasa se smeje.) Smejte se vi oe, smejte! I izvolite od
ujutru vi u skuptinu, pa trljajte glavu. Dosta je Vasi bio budala.
OREVI: Molim vas, kakav je to razgovor? Vasiu, za ime boga! Oe,
budimo parlamentarni.
LAZI, GEOMETAR: Molim re! To to je izneo Vasi je dobar primer.
Eto dokle nas mogu odvesti nae stranake zaevice. Otadbina je u opasno-
sti. Moramo se sloiti, ali svi! Od radikala, zakljuno sa crvenim, na jednom
irokom demokratskom frontu...
VASI: Prc Milojka! Traim re! Neu politiku! Nikavu! Hou red!
im to pone... demokratija i iroki front... znam koliko je sati. (or-
eviu.) Ili ili. Ako u roku od jednog dana ne prestanu ove ludorije, dajem
ostavku i idem u selo kod brata!
CVIKERA (oreviu): Pravo da ti kaem, ja jo uvek ne znam zato si
mene zvao na ovo veanje. Nit sam ga birao za naelnika, nit mogu da mu
branim da se toga mane.
OREVI: Nemoj da se pravi Toa, Cvikera! Zna ti dobro zato si
ovde. Tvoji ljudi...
CVIKERA: Koji moji ljudi?
VASI: Danilo ivi, tvoj kum!
CVIKERA: ta je bilo s njim?
VASI: Da se preda!
Cvikera, bez rei, ustane i poe.
OREVI: ekaj! ekaj, Mio! Stani, boga mu... da se dogovorimo.
CVIKERA: Ja sam starovremski ovek, Vasiu. Za mene je kum sve-
tinja! (Pop Vasi.) Oe, kai mi! Kumstvo je duhovno srodstvo. Otvoreno
vam kaem, ljudi, nema nikakvog pogaanja oko mog kuma. Neu da me
stigne kumovska kletva.
VASI: More, znam ja to vae duhovno srodstvo. To je neto drugo.
CVIKERA: Jeste! Ne krijem to, Vasiu. Mi smo roaci i po potenju, i
po tome to smo radnici, i po tome to smo pelagievci, i po tome to smo
Bunarci. I... ako ba hoe da zna, ja sam sklonio Danila i neu ti ga predati
da si jo pet puta toliki!
VASI: Jeste uli?! Ne krije!
Prvi put se razgovoru prikljui Doktor.
DOKTOR DUKO: Zato jurite, Danila?
VASI: Kako zato? Zna se!
DOKTOR DUKO: ta se zna? Objasnite.
VASI: Pa... on je komunista.
DOKTOR DUKO: I...?
173
VASI: Vi ga titite, doktore?!
DOKTOR DUKO: Pitao sam: zato?
OREVI: Poternica? Ima li optunice protiv njega?
VASI: Nema Ali...
LAZI: Pa, majkoviu, valjda se neto izmenilo u ovoj dravi pre neki
dan, dvadest sedmog marta?
VASI: Ili ili!
orevi, iznerviran, tresne rukom po stolu.
OREVI: Dosta! Hou mir i red! I... taka! Iz ovih stopa izveu Mi-
lera i urednika na ulicu, ako jednome od njih bude falila dlaka s glave, dove-
u vojsku da ona sredi stvar. (Cvikerau.) Taj tvoj kum...
CVIKERA: On je Radovanovo dete, Svetozare.
OREVI: ...taj ivi nek se vrati kui, ali... ako samo une ja sam
mu sud!
Doktor Duko skoi uzbuen i zakripi zubima.
DOKTOR DUKO: Ko ste vi da delite pomilovanja? Kralj?
OREVI: Ja? Ja sam najjai... najodgovorniji! Uostalom, vas sam
zvao ovamo samo kao lekara. Va posao se zna Dom narodnog zdravlja! I,
molim, ne meajte se. Pop u crkvu, lekar u bolnicu, naelnik u optinu! Svi na
svoja mesta!
Iz prikrajka se javlja...
BATA JANKOVI: Gospodo, imam predlog. Jednostavan, pitom, a...
dobar. Smatram da je danas najvanije sauvati prisustvo duha. Iako se doga-
aju vane stvari, iako se ne zna kud e i ta e, potrebno je da se ovde, u Bu-
naru, ponaamo normalno. Da ekamo, pa ta nam bog dodeli...
OREVI: Bre, bez mnogo rei. Predlog?
BATA JANKOVI: Da se lepo u nedelju, kad to pada? ...esnaestog apri-
la, odigra utakmica Graanski Radniki. Prijateljska. I da sudi Miler,
i da igra Babica i... sve mirno, hladno, obino, normal! Da se varo smiri. A
ta e da uradi Simovi da mi ne brinemo. To je njegov posao. Kad je umeo
da smakne Cvetkovia i odbije pakt, valjda je neto smislio... je l tako?
orevi razmisli, gleda u Cvikeraa.
OREVI: A?
VASI: Taman posla! Nikakva uzakmica! Tu e biti krvi.
OREVI (Cvikerau): ta kae na Batin predlog?
CVIKERA: Moram da pitam...
VASI: Koga?
CVIKERA: Kuma!
DOKTOR DUKO: Vai!
Svi iznenaeni gledaju u Doktora.
174
BATA JANKOVI: ta vai?
DOKTOR DUKO: Utakmica.
VASI (Doktoru, iznerviran): Moramo prvo da pitamo njegovog kuma!
Eee, ovo je propast sveta!
U meuvremenu su Cvikera i Doktor razmenili po jedan pogled i... spo-
razumeli se.
CVIKERA: Vai!
orevi se malo zbunio, gleda as u jednog, as u drugog i zakljui ko je
ovde ef.
OREVI: A, tako znai? (Doktoru.) Dobrooo, doktore. Bar da znam
s kim treba da razgovaram. Dobrooo. U nedelju utakmica.
VASI: Ali da ne sudi Miler. Zaklae ga.
BATA JANKOVI: Mi da ponudimo, on e da odbije. Glavno je da po-
nudimo, jer: ko zna. Moda e nam uskoro trebati taj vaba kao malo vode...
POP VASA: Pa, u ime boga, u nedelju!
VI
VI/1.
U kafani Kod laova
Vee.
Kamera otvara kadar u kojem je velika torta.
Na njok je filom natpis Najveem laovu u Bunaru. 1. april 1941. godi-
ne. Na zdravlje!
Mnogo kafanskih gostiju.
Me njima Guliver, Kaliopa, Leka, Manojlo, Gara, Rada, fijakerist, Glia,
Beli, Bata Jankovi, Boa iz Kovina, Maksa i dr.
Gosti aplaudiraju i skandiraju.
GOSTI: Leka! Leka!
Za jednim stolom u separeu: Leka, Guliver, Kaliopa, Manojlo, Rada, fija-
kerist.
GULIVER: Bata Leko, nemoj da me bruka. Hajde, meni za duu. Tvom
Guliveretu. Bre, ja bih za tebe u bunar, a ti? Nemoj si neki!
RADA, FIJAKERIST: Zar da nas preia Gliin Glia? Onaj crv? Torta
da se nosi u Kovin? Svi da nam se smeju?!
LEKA: Nemojte, ljudi. Nije mi do sprdnje.
MANOJLO: Leko! Ako nee... ja ne odgovaram za sebe. Tortu u da
tresnem Glii o glavu, pa kud puklo...
175
KALIOPA: gospodine Leko, neete nas, ne daj boe, razoarati? Tolike
ste godine pobeivali i sad da, bez borbe, pustite ispred sebe tog Bou iz Ko-
vina?
U drugom uglu, za stolom, suparniko drutvo. Boa iz Kovina, Beli, Gli-
in Glia, dve tri opajdare, one Ruskinje.
Boa, preko stola, nazdravlja Kaliopi.
BOA IZ KOVINA: Pijem ovaj pehar u vae zdravlje, lepa gospo. I pozi-
vam vas, posle, na pare torte. U dvoje, a u etiri usne i oka!
GOSTI: Leka! Leka! Hoemo Leku!
Za centralnim, sudijskim stolom, pored torte jedan se maskirao kao Hi-
tler. Svaki as objavljuje...
HITLER: Bite en! Ko se javljenzi? Jo jedared... ko se javljenzi. Ajnc,
cvaj, drpaj!
Za Lekinim stolom...
KALIOPA (Guliveru): Zar e dozvoliti, Miroslave? U tvom prisustvu?!
Zove me na pare u etiri oka!
GULIVER: Bata Leko, osveti me! Boa vrea Kaliopu!
Manojlo ustane.
MANOJLO: Ja u mamu maminu...
Guliver ga zaustavi, on ustane i dovikuje.
GULIVER: Povuci re, Boo!
I Boa ustane, zasukuje rukave. Guliver takoe. Sprema se tua.
BOA IZ KOVINA: ta je Guliver? Hoe da se bije? Izii napolje, da
vidi ko je Boa iz Kovina. Krivo ti? Uio sam tvog debelog Leku u laganju, a
tebe u u makljai. Ja sam za tebe... zna ko?... Maks meling!
BELI: Krivo im! Gube! Danas gube ovde, a u nedelju e i na zelenom po-
lju. Nee im vredeti ni kone gae. Dabe im Danilo i Mali Vaga... Graan-
ski e da ih uije kao to je gospodin Boa naduvao Leku Bankrota. Ua-
aaa!
Za Lekinim stolom...
RADA, FIJAKERISTA: Dosta Leko, zar nema srce?
Leka ustaje, veliki aplauz. Skandiranje.
HITLER: Javio se! Leka Bankrot najvei laov 1936, 37, 38, 39,
1940! ovek koji je smazao pet ovakvih torti! Hoe li i estu! Biteen...
Leka, mrk, neraspoloen, mraan, dolazi do torte. Publika oduevljena,
smeje se.
Leka pored torte, govori tmurno, ali mu svaku reenicu prati gromki
smeh publike.
LEKA: Ljudi! Gledajte u ovu tortu! Nagledajte se! Neete je videti ni
okusiti etiri godine! (Smeh i prvi aplauz.) Guliete buavu proju i otimae-
176
te se, koliko sutra, za pola godine, oko svakog pareta. (Jo benji smeh.) I sto
vas jo muka eka, dame i gospodo! Lagaete ne od besa, nego do nude, a
umesto kolaa dobijaete batine, al nee biti mnogo srenih. (Smeh se
proredio, ljudi nisu oarani.) Neu, dame i gospodo i ostala uo, vie o torti,
proji i batinama. Ispriau vam neto lepo. Mnogi od vas e to i doiveti, a sad
e se smejati kao najveoj ludosti i lagariji. (Uspravi se i vikne.) Ljudi e se po-
peti na mesec!!! (Poinje opet dubok, iskren, spontan smeh i aplauz publike.)
Prvo e, tamo, da se popne jedno kue, pa dvatri mia... a onda e u lau za
mesec da se ubace ljudi. I da odu tamo, i da se vrate ovamo. A vi ete da sedi-
te kod kue i gledate.
NEKO: To kad ima meseine, a kad je mlad mesec? Kako e onda?
LEKA: Imaete svi kod kue ovako jednu kutiju... (Opisuje neto nalik na
televizor.) ...Tako, kao mali sanduk. I tu e biti jedan prozor. I vi ete da blene-
te i gledate. Oni to su se popeli na mesec...
ONAJ: Meseari?
LEKA: Dobro, meseari... Oni e gore da izvode neke besne gliste i da
skupljaju meseevo kamenje, a vi ete da blenete u onaj prozor... U stvari, to
e da bude kao bioskop. Svaki e kod kue da ima svoj bioskop, a ne samo
moj kum Guliver... (Smeh sve vei, zainteresovanost duboka.) I ima da buljite u
taj prozor svaki dan po tri sata, dok vam se ne smui. A nee brzo da vam se
smui! Gledaete, ovde iz Bunara, ta se dogaa u Africi, a oni iz Afrike
ima da gledaju ta se radi u Americi. I tako u krug.
Smeh je ve histerian, nasluuje se pobednik u laganju Leka.
NEKO: U boji?
LEKA: I u boji! Naravno! Isprva e to skupo da vas kota, ali e Beli, koji
je prvi imao etkicu za zube, Cyndapa i englesku klozetolju i to pr-
vi da kupi. Ima da proda onaj vinograd preko Kruke i da se zadui kao
Grka, ali e da ga kupi! Da gleda utakmice, jer... vie ni na utakmice neete
ii. Zato da idete? Lepo e igrai da igraju, a vi ete kod kue da gledate...
Opte oduevljenje, smeh, aplauzi.
HITLER: Dame i gospodo! I ove godine, leta gospodnjeg 1941. naj-
vei laov na svetu i u Bunaru je Leka opi Bankrot! (Boi iz Kovina.)
Izvinite, gosin Boo, vi ste moda Maks meling za Bekerek i preko, ali ovde
ste naili na... Do Luisa! (Hitler predaje tortu Leki i proglaava ga pobedni-
kom.) Alal ti torta, Leko!
Leka se, tuan sa tortom u rukama, vraa svom stolu i mumla.
LEKA: Ljudi... Ljudi...
Veseli Guliver, Kaliopa, Rada i Manojlo jedu. Leka tuan, preko njego-
vog lica pretapanje.
177
VII
VII/1.
Krojaka radnja Cvikeraa
VIII
VIII/1.
Gradsko poglavarstvo. Kancelarija
180
IX
IX/1.
Crkva
X/1.
U crkvenoj porti
XI
XI/1.
tamparija Brazda
183
XII
XII/1.
eleznika stanica. Voz
XII/2.
eleznika stanica. Voz
XII/3.
Skretnica
XIII
XIII/1.
Polje. Koliba u polju
XIV
XIV/1.
Prostorije Drutva Vasa Pelagi
*
CVIKERA: U zavodu. Javila nam sestra Ugljee andara da je Zavod
prazan i da su ostale neke puke, neka municija... ta ti ja znam.
*
CVIKERA: Oni su ludi, pobie ih.
KOSTOLOMAC: Ne brini. andari se razbeali, niko ne uva.
OLAK (poto zavri recitovanje, razoaran to ga nisu sluali s panjom):
Potpii ovde, Cvikera!
Cvikera potpisuje zapisnik.
Pretapanje.
XV
XV/1.
Kazneni zavod
Jutro.
Potpuno prazna i naputena kazniona. Danilo, Mali Vaga, egrt, Maksa
prolaze kroz prazne hodnike. Otvaraju vrata. elije prazne.
andarskastraarska soba.
Nekoliko puaka sloenih u soke. Uzimaju ih, odnose. Zagleda egrt
jednu eliju. U njoj Veita, jedan od robijaa koji je odbio da bei. Uplai se.
egrt tri kroz hodnike za onima koji odnose puke.
Veita zarastao u bradu, izmuen, lud.
VEITA: Majko, moja majkoooo!
Istravaju iz kue strave sa pukama. Preko njih, u zoru, lete avioni.
Zastanu i gledaju ih.
186
XVI
XVI/1.
Dokumentarni snimci
XVII
XVII/1.
Groblje
XVIII
XVIII/1.
Ulice Bunarvaroi
I/1.
Izbor sekvencifragmenata iz prethodne epizode
II
II/1.
Groblje
II/2.
Groblje
188
Bem te, smrti, u alava usta!
Ode Leka, osta varo pusta!
II/3.
Groblje
II/4.
Groblje
III
III/1.
Fotografski atelje kod Gulivera
IV/1.
Kua Porunika Mie. Senjak
IV/2.
etnja
V/1.
Danilova kua. Ordinacija Doktor Duka
V/2.
Danilova kua
U drugom delu ordinacije Doktor Duko i Seljak... Ovaj vie nije pro-
mukao..
SELJAK: Jedan mitraljez, osam puaka. Dva sanduka municije i neka e-
bad.
DOKTOR DUKO: Sklonio si na sigurno mesto?
SELJAK: Doneo sam ovamo. Kolima. Kome da predam?
DOKTOR DUKO: Uh, majku mu! to nisi sakrio kod tebe.
SELJAK: Ne smem. Imam zavadu sa burazerom. Bojim se, navui u
andare u kuu.
DOKTOR DUKO: Ima li jo toga po selu?
SELJAK: Puaka? Ima. Ali svak za sebe zadrava, svaka kua ima puku.
Na vratima se jo jednom pojavljuje Vasi.
VASI: Ja bih vas jo jednom molio, doktore.
Seljak odmah zinuo, kao da je na pregledu.
SELJAK: Aaaaaa...aaaa!
VASI (seljaku): ut, bre! (Duku.) Uinite to, meni za ljubav. ta vas
kota?
SELJAK: Izvinite, gosin naelnie... gua.
Seljak izlazi. Opet ostanu sami Doktor i Vasi.
Vasi oceni da nee uspeti.
Odustane.
195
VASI: Bar onda mene pregledajte. Boli me glava, ne spavam, zuji mi u
uima. ta to moe da bude? I znojim se, mnogo se znojim, doktore.
DOKTOR DUKO: Teak, neizleiv sluaj straha!
VASI (iskreno): Jeste, doktore. Plaim se, plaim... Nemaka je velika si-
la, a na narod je blesav!
VI
VI/1.
Bioskop Koloseum
Publika u sali.
Projekcija filmskog urnala.
Nemakog, propagandnog o uspesima na bojitima. Pojavljuje se Ge-
bels. Govori, mlatara rukama.
Iznenada se pojavi tablo sa natpisom: Oprem dobro!
Hitro se nastavi govor.
Smeh u sali.
Ovo se ponovi, na opte oduevljenje gledaoca, dvatri puta.
VI/2.
Kinokabina
VI/3.
Sala
196
VII
VII/1.
Trg u Bunarvaroi. Ulice
VII/2.
Cigani
U hiljadu i devetstotini
etrdest i prvoj godini,
197
prolee je bilo mnogo gadno:
sunce sija, a u dui ladno.
VIII
VIII/1.
Nemaka krajskomandatura
IX
IX/1.
Ulica u Bunaru. Ispred Guliverove radnje
199
X
X/1.
Gradsko poglavarstvo
Kao pre okupacije, isti raspored. Jedino umesto Petra II Milan . Nedi
na slici. Prisutni: Vasi, Davidovi, Porunik Mia.
PORUNIK MIA: Zvali ste me, Vasiu.
VASI: Molim, saekajte. Tu je i gospodin orevi. (Davidoviu.) Po-
gledajte da li je stigao?
Davidovi izie. Sami Vasi i Mia. ute. Iznenada Mia se unese Vasiu
u lice.
PORUNIK MIA: Vasiu! Jeste li vi za Nemce?
VASI: Kakvo je to pitanje?
PORUNIK MIA: Prosto. Jeste li vi za Nemce?
VASI: Zato pitate?
PORUNIK MIA: Da vidim hou li s vama da razgovaram.
Ulaze orevi i Davidovi.
PORUNIK MIA (oreviu): A vi? Jeste li vi za Nemce?
OREVI: Ja sam za Srbiju.
VASI: I ja, i ja... U stvari, ja sam samo za nau Bunarvaro.
PORUNIK MIA (oreviu): Nemaku Srbiju ili slobodnu Srbiju?
Naglim pokretom orevi skida Mii utu traku sa rukava.
OREVI: Skinite to. Gospodine ljiviu, kako vas nije sramota? Va
pokojni otac mora da se prevre u grobu. Jedan srpski oficir mea se sa Ciga-
nima! Trucira celom svetu i svojim sugraanima, ni krivim ni dunim, tovari
bedu na vrat. To nije poteno!
PORUNIK MIA (kao pre): Jeste li vi za Nemce?
VASI (oreviu): Vidite! S njime se ne moe ljudski razgovarati.
OREVI (ljutito): Vi ste za ludnicu!
PORUNIK MIA (zanemeo, jedva se suzdrava): ta ste rekli?
OREVI: To to si uo?
Kao na neiji znak, ulete dva snana andara i epaju Miu. On ne stigne
da se brani.
VASI: Nismo imali drugog izbora, ljiviu.
Mia ga pljune.
OREVI: Ne vredi. On je lud. (Prie mu i istrgne utu traku.) Sluaj,
Mio! Jo jednom ti velim. Ili se okani tih budalatina, sedi kod kue s mirom
i uti ili emo te u ludnicu! Tamo gde ti je sestra. (andarima.) Pustite ga.
VASI: Nemojte! Nemojte!
200
OREVI: Pustite ga, kad kaem! (Puste ga. Porunik Mii nemono
klonu ruke.) Mio! Vi znate koliko vas svi volimo i koliko potujemo vau ku-
u. Va otac, pokojni upan, bio je najznamenitiji ovek u ovom kraju. Uzdr-
ite se, ovee! Niko se od nas nije obradovao dolasku Nemaca, ali... ta mo-
emo? Mali smo mi da se meamo u svetsku istoriju.
VASI: Tako je! Strpen, spaen. Lepo kae narod. Bolje iv magarac, ne-
go mrtav lav.
Mia, gleda ih belo, poraeno, klonulo.
PORUNIK MIA: Tu poslovicu su izmislili magarci! Lako je ma-
garcima da budu pametni.
Okrene se i izie iz kancelarije...
XI
XI/1.
Ulice u Bunaru
XII
XII/1.
Krojaka radnja Cvikeraa
203
XIII
XIII/1.
tamparija Brazda. Knjigoveznica
Knjigoveznica.
Nekoliko desetina ukorienih knjiga sa naslovom L. De Montie Akuer-
stvo za babike kole. Oko knjige Mali Vaga, Danilo, Kostolomac, Maksa, e-
grt.
Mali Vaga razgleda knjigu, lista je.
Na uvodnom listu tekst: Prevela Milica T. ivi, babica iz Bunarvaroi
i Simon ljivi. 1941. tamparija Vaga i Sin.
MALI VAGA: Ala e se obradovati babica! (Danilu.) Kad e da joj od-
nese.
MAKSA: I ne samo ona.
MALI VAGA: Kostolomac, zatvori vrata. I pripazi. (Maksi.) Daj da vi-
dim.
Maksa mu daje drugi primerak knjige, razlista ga. Od neke 51. stranice u
knjizi je Istorija SKP(b) ubaena u Akuerstvo.
MALI VAGA (Danilu): Koliko primeraka?
DANILO: Sto pedeset. Ne brini nita. Slova nisu tvoja, hartija je laka,
druga. Mi smo isporuili kupcu u Beograd, knjiari ii i brat 100 prime-
raka Akuerstva. Imamo porudbinu i... ba nas briga!
MALI VAGA: Kad to ide?
DANILO: Posle podne. Vozom.
MALI VAGA (Danilu): Babica zna?
DANILO: Pojma nema. (Kostolomcu.) Prebaci ovo do stanice. Blagi.
Mali Vaga razgleda prvu stranicu Istorije.
MALI VAGA (Maksi): Ti si proitao?
MAKSA: Ja to znam napamet. Proitaj i ti, gazda.
MALI VAGA: ta? Da vidim kakvu mi zvrku spremaju moji proleteri?
Eee, jak sam ja gazda, do mejga! (Kostolomcu.) A ti? I ti si itao?
KOSTOLOMAC: Naravski! Odlina stvar. Na kraju su se uzeli. I iveli
sreno sve dok ih smrt nije rastavila. Kao u svakom romanu.
Smeju se.
Pretapanje.
204
XIV
XIV/1.
eleznika stanica. Loionica
XV
XV/1.
Danilova kua
Predvee, vee.
Danilo i Milica veeraju. Iako se nije smrklo ve je policijski as.
DANILO: Zamuri! Imam neto lepo za tebe.
Milica bajagi muri. On joj jae zatvori oi. Izvadi, odnekud, Akuerstvo.
Otvori joj oi. Pokae. Meutim, ona i dalje, sad vrsto, muri.
DANILO: Pogledaj!
MILICA (zamuri): Mislila sam da e me poljubiti.
Danilo je ljubi, ona muri.
DANILO: Pogledaj!
MILICA: Jo! Jo!
Danilo je ljubi.
MILICA: Jo! Jo!
Otvori oi, ugleda knjigu. Obraduje se.
MILICA: Imam i ja iznenaenje za tebe. Ali, nemoj da muri. Otvori oi
koliko moe vie. Taaako!
Danilo se izbulji.
MILICA: Jo vie. Jo! I zini! Taako! Sad, sedi! Uzmi vazduh. Duboko!
Tako!
Danilo poslua svaku njenu zapovest.
MILICA: Imaemo bebu!
Danilo se skljoka, onda skoi, nosi je.
DANILO: Majke ti?
Ljube se.
MILICA: Ovi Nemci su ba aavi. Otkako su uveli ovako rano policijski
as, Srbi nemaju drugo ta da rade nego da prave decu.
205
XVI
XVI/1.
Groblje
XVII
XVII/1.
Kua Miina. Senjak
Kasno popodne.
Porunik Mia i VitaBas u ozbiljnom razgovoru.
PORUNIK MIA: Ja znam, Vito, da ti voli Simonu. (Vita Bas gleda u
zemlju, stidi se.) Nemoj da se stidi, Vito. Gledaj me pravo u oi. Ovo je muki
razgovor.
VITABAS: Jeste, Mio... Zbog toga se nisam ni oenio. A mogao sam,
zna!
PORUNIK MIA: I ja je volim.
VITABAS: Znam, Mio. I ona tebe voli.
PORUNIK MIA: Znam, Vito.
206
VITABAS: Ja nikad nisam ni pomislio da stanem na put vaoj srei.
PORUNIK MIA: Meni svata moe da se dogodi, Vito... Vidi rat
je, a ja sam vojno lice.
VITA BAS: Nisi, Mio, odavno. Izbacili te mangupi...
PORUNIK MIA: Oni su se pokazali kakvi su. Videli smo. Elem, ja
sam vojno lice, rat je i svata moe da se desi... pa sam hteo da te zamolim, Vi-
to, ako se neto dogodi, nai se Simoni. Kao ovek. Je l vai?
VITABAS: Nemoj nita da se dogodi, Mio. Nemoj, molim te.
Dolazi Somona sa slatkim i kafom. VitaBas ne izdri, liju mu suze, otri
ispred iznenaene Simone.
VITABAS: Nemoj, Miooo!
SIMONA (Mii): ta mu je?
PORUNIK MIA: Vito! Vito, vrati se. (Simoni.) Zovi ga ti.
SIMONA: Vita! Vita!
VitaBas se zaustavi na kapiji. Ona mu prie.
SIMONA: Ne moete mi odbiti, Vita. Vratite se. Da vas Mia nije neto
uvredio? On je tako nervozan... (Porunik Mii.) Miel! ta je s tobom? Nisi
valjda uvredio gospodin Vitu? Miel!
VITABAS: Nije, nije.
Simona vraa Vitu.
Klavir pod senjakom. Kao obino. Ona preludira, Vita peava.
VITABAS (peva): Oj, spomene, plavo cvee...
Porunik Mia stiska odluno kutnjake.
XVIII
XVIII/1.
Ulice Bunarvaroi
208
OSMA EPIZODA:
Bunavaro
I/1.
Izbor sekvencifragmenata iz prethodnih epizoda
II
II/1.
U kafani Kod bankrota
Lekina kafana Kod bankrota. No. Posle Lekine smrti naputena, raz-
valjena. Ono malo stvari od vrednosti rznela vrana i ala. Samo neke olupi-
ne, razbijeni prozori, razvaljena vrata.
Vrisak!
Dvetri ene koje smo u prethodnoj emisiji sretali sa Nemcima (narav-
no: Olja i Anja) vrite jer ih trojica maskiranih ljudi iaju do glave. Najkrup-
ni meu maskiranima (Kostolomac) svaku raspali amarom i razdere se.
KOSTOLOMAC: ut! Majku ti kurvinu! Aako ujem jo jedan glas, i-
upau ti i jezik! Vampir radi! (Kostolomac, Gara i Jovicabrica maskirani, sa
svilenim enskim arapama preko lica. Kostolomac jednoj od njih stisnuo glavu
me kolena i nareuje Jovici.) Vampir! Na posao! iaj! Do glave, a ako bude
vritala iaj do vrata. I glavu!
Dok iaju Prvu Kurvu, Olja nudi maskiranom Gari.
OLJA: Gospodine, molim vas, pustite me. Anja i ja emo platiti. Koliko
kota pitamo. Imamo i zlata, platiemo. Gospodine...
GARA: Ja nisam gospodin! Ja sam vampir. Poslao me, s onog sveta, Le-
kabankrot.
OLJA: Platiemo! Platiemo! Nemojte kosu! Neemo vie nikad s Nem-
cima. Platiemo!
209
GARA: Daba cvili. Mi, vampiri, nemamo srce, a i te pare... tamo kod
nas i ne vrede. Nego pssst!
Ona glava me Kostolomevim kolenima je oiana, beli se.
KOSTOLOMAC (Gari): Vampir broj dva! Mastiljavi plajvaz! Da obele-
imo ovcu!
Gara daje Kostolomcu olovku, ovaj je kroz prorez na masci olie, razma-
stiljavi, a onda na oianoj glavi nacrta kukasti krst. Jadna ena vriti.
ANJA (plaui, Gari): Ali... ko? Ko ste vi?
KOSTOLOMAC: Vampiri! Poslao nas Leka bankrot. Nareenjeiz-
vrenje!
OLJA: Laete! Laete! Vi niste vampiri! Nas je pokojni ika Leka voleo!
Naroito nau mamu. I nama je kupovao bombone i sladoled! Koliko je puta
spavao kod nas... Laete!
KOSTOLOMAC: Voleo vas je dok ste bile dobre i poslune, dok ste se
kurvale sa naima. Ali, od kako ste se uhvatile sa ovim vaburijom, strano se
ljuti. Ne moe da vam oprosti... iaj!, kae. (Maskirani vampiri se ki-
kou. ene plau. Kostolomac onu oianu pljesne po glavi.) A ianje za tebe,
aspido, naruio je tvoj pokojni svekar, kasapin Andra! Kad ve idete dole,
ree, oiajte nularicom i ono ubre od moje snaje. Lepo sam ja govorio
ivku, nije me posluao, zavrtela mu pileu pamet. Sram je bilo! ovek joj u
ropstvu, a ona tera kera... u esnaest!
Ona se uurila u jednom uglu i ronza. Psi laju, Olja se otima, bacaka no-
gama, vampiri je jedva nekako savlauju.
OLJA: Za ovo ete da platite! Jo kako! Naa Naa ivi sa Vasiem, vi to
ne znate... Krvavo ete platiti, ko ste da ste...
Vampiri rade. Psi laju, svie.
Pretapanje.
III
III/1.
Ulice i trg u Bunaru
210
IV
IV/1.
Ulaz u gradsko poglavarstvo, i poglavarstvo
V/1.
Vasieva kua
U Vasievoj kui.
Njegova ena, jedna debela, jedva pokretna telesina plae. Pored nje Da-
vidovi mrke.
DAVIDOVI (pokazuje rukom na pismo na stolu): Tu pie, gospoo Va-
si.
VASIEVA ENA (zaplae se jo jae): To nije istina. Mene moj Vaske
voli, on je meni uvek tepao maco... maco..., to nije istina! Proitajte sami.
Videete, gospodine Davidoviu, to je la!
Davidovi uzima pismo i ita, hladno, bez zgranjavanja.
DAVIDOVI (ita): Debela, odvratna, gaduro..., da itam dalje, go-
spoo?
VASIEVA ENA: itajte! Ja ne mogu da verujem. Moj Vaske...
211
DAVIDOVI (ita dalje): ...gaduro! Najzad je osvanuo dan da se oslo-
bodim teke more od 120 kila koja me bila pritisla da ne mogu ljudski da di-
em. A to si ti, debela krmao..., da itam dalje gospoo?
VASIEVA ENA: itajte, zar ne primeujete koliko je tu lai i neiskre-
nosti. Njega su ubili! To nije pisao on. On? Te rei? Pa on je mene uvek zvao
Maco moja...
DAVIDOVI: Ovde druke pie. ...krmao! Jesam tu stao? ...mrk
mrk... Odlazim u Paragvaj ili u Urugvaj, nije vano. Vano je da vie ni-
kad... (Ovo nikad je napisano krupnim tampanim slovima i podvueno.) ...da
vie, dakle, nikad, neu videti tvoje majmunsko lice. I da zna s kim odlazim
u paragvaj? Sa Naom Ruskinjom. Jeste! S njom sam vodio ljubav od 1935.
godine svakog utorknika od pet do pola osam. Pitaj gospodina Davidovia,
onog slinavka, ako mi ne veruje...
Vasieva ena gleda u Davidovia.
DAVIDOVI: ...mrkmrk... Da itam dalje, gospoo?
VASIEVA ENA: Istina?
DAVIDOVI (ita dalje): U Paragvaj! U Paragvaj! U Paragvaj! ak u
Paragvaj!
VASIEVA ENA: Davidoviu! Je l istina?
DAVIDOVI: Ovde pie.
VASIEVA ENA: Ono za Vasketa i tu... tu drocu?
Nestadoe suze, ustade ova gromada, spremna da se sveti i smodi. Davi-
dovi ustukne.
VASIEVA ENA: Je l istina? uje ta pitam, slinavko?
DAVIDOVI: Nisam im drao sveu. Ja se sa enama ne meam.
Vasieva ena klone, vie od teine nego od nemoi.
VASIEVA ENA: Stii u te, Vaske, i u Paragvaju... i u... Urugvaju! I...
smodiu te.
Onda zacvili nemono Davidoviu.
VASIEVA ENA: Ukrao mi je ceo muk! Sve mi stajalo u jednoj atu-
li... Briljansku dijademu, ogrlicu od pravih bisera to mi ih za venaanje po-
klonila njegova pokojna mati, prsten i osamnaest malih napoleona... Ko-
me da prijavim? Kome? Paragvajskoj policiji?
Utom u Vasievu kuu ulazi orevi.
OREVI: Ja u da mu sudim. Baraba! Uzalud sam pokuavao da od
njega napravim oveka. Gde je?
DAVIDOVI: Ne zna se tano. Ili u... mrkmrk... Paragvaju ili mrk
mrk... u Urugvaju.
orevi ga gleda zapanjen.
DAVIDOVI: I vama je pisao? Ko se tome nadao od naelnika?
212
OREVI: Zato vi niste u optini? ta radite ovde?
DAVIDOVI: Gospoa me zvala!
VASIEVA ENA: Pokrao mi sav nakit. Vredi milione. Ubiu ga kad se
vrati.
orevi besno tresne vrata.
OREVI: Ubiu ga ja pre toga!
VII
VII/1.
Gradsko poslanstvo
Kancelarija
Miler i nemaki Oficir u onom istom stavu u kojem smo ih napustili za
raun preanje epizode izazvane Vasievim incidentom.
NEMAKI OFICIR: Dakle, od danas i civilnu vlast u ovom gradu preu-
zima nemaka vojna komanda. Molim vas, Miler, odgovarajte kratko na sle-
dea pitanja. Ko je najimuniji ovek u gradu? Njega, uitelja, svetenika, le-
kara i jo desetdvanaest najuglednijih ljudi uhapsiti! I drati kao taoce dok
se stvar ne sredi. I kao odmazdu za ianje onih jadnih ena! Jasno?! (Miler
salutira hitlerovskim pozdravom.) Teko vama, Miler, ako postupite po linom
nahoenju! Nikog ne smete propustiti. Jasno?
Miler salutira jo jednom.
VIII
VIII/1.
Zatvor podrum u Naelstvu
Vee.
U podrumu taoci, garanti Bunarvaroi: orevi, Pop Vasa, Doktor Du-
ko, Bata Jankovi, Cvikera, Vaga, Beli od nama dosad poznatih i jo neki.
ute.
Otvaraju se vrata, Miler sprovodi unutra Gulivera.
Bata Jankovi skoi.
BATA JANKOVI: Gospodine Miler! Gospodine Miler, za ime boga,
hoete li nam objasniti? ta ovo znai?
Miler bez rei zalupi vrata i ode. uje se zveckanje kljueva.
213
GULIVER: Gospodo! Imam ast obavestiti vas da je Adolf Hitler najzad
prdnuo u abar! Maloas sam uo preko radioaparata. Sivonja se zaleteo na
rutav nos! Objavio je rat Sovjetskoj Rusiji!
Svi se zagledaju u udu. Doktor Duko i Cvikera ustanu i poljube se.
BELI: Ali... zato su nas strpali u buvaru? ta imam ja sa Staljinom? Nit ga
znam, nit ga poznajem.
POP VASA: Samo su nam jo Rusi trebali. Malo nam je vaba.
GULIVER: E, ja u lino da opalim dvajes pet po golom dupetu ovom
Mileru im, za neki dan, dou braa Rusi. Hou, asti mi! Dovde mi je do-
ao.
CVIKERA: Ama, ljudi, je l to istina? Guliver?
GULIVER: Hitler govorio, ja ga uo! Auuu! Auuu! Auuu! (Imitira Hitle-
rov govor.)
NEKO: Znao sam ja da e neko udo da se zbude. Prekjue vampiri, pre-
kjue Vasi uhvatio maglu, sanjao sam kako lete neke abe, a, ujem, u Poa-
revcu se pojavila na jednom prozoru majka boja i ovako preti prstom... Oe
Vaso, moda je ovo pred smak sveta, a?
Opet se otvore vrata, opet Miler. Sad me taoce ubacuje i Grobara. Ovaj,
naravno, opet svoju jedinu reenicu...
GROBAR: Aman, ljudi, ostavite me na miru. Kako vam nije dosadno?
Miler broji, na nemakom. Izgleda da je ispunio kvotu. Ima ih 20 taoca.
BATA JANKOVI: Dakle, izbori! Gospodo, moramo me nama da iza-
beremo novog gradonaelnika, inae emo ostati ovde u podrumu do sud-
njeg dana. Gospodine oreviu, imate li vi kakav predlog?
OREVI: Imam! Umuknite! Ne prestajete itav dan da trtljate.
Muk. Guliver poinje da peva.
GULIVER (peva): Oi ornije... oi arnijeeee...
OREVI: I ti! Dosta!
GULIVER (Vagi, tie): Gospodin je nervozis. Ne zna ta mu je gore: va-
bov ili Rusov?
Bata se obrati Pop Vasi.
BATA JANKOVI: Najbolje bi bilo, oe proto, da se ti primi.
POP VASA: Sram vas bilo, gosin Bato! Zar vi mislite da je Pop Vasa lud?
NEKO: Ali neko ipak mora da se rtvuje. Gospodine oreviu, odredi-
te vi.
OREVI: Ko sam ja da odreujem ko e biti gradonaelnik?
NEKO: Pa... to ste dosad uvek inili. Zato ne biste i sad?
Guliver ih, iznenada, sve utiava.
GULIVER: Pssst! Ljudi, tie.ujete li neto?
Svi napregnu sluh, nita ne uju.
214
GULIVER: Pssst. Tie. ini mi se da ujem.
VAGA: ta?
GULIVER: Rusi!
CVIKERA: Daleko je Rusija, moj Guliver. Bestraga daleko.
GULIVER: Daleko jest, ali su Rusi brzi. Jesi gledao kozake? Samo da uz-
jau, evo oh za pola dana ovamo... Pssst. Majke mi, ujem neto.
angrlja opet klju na vratima.
GULIVER: ta sam rekao? Evo ih!
Miler, nemaki Oficir i jo jedan nemaki vojnik. Gledaju ih. Guliver se
ponadao da su Rusi, tuan je.
MILER (oreviu): Gospodine oreviu, budite ljubazni, poite s
nama.
OREVI: Moram li?
MILER: Hteli bismo s vama jedan razgovar.
OREVI: Ja nemam ta da krijem. Razgovarajmo ovde. Pred ovim
ljudima. S njima sam proveo sav vek, ne bih eleo da se ni sad odvajam.
BATA JANKOVI (oreviu): Idite. Objasnite.
MILER: Mislite li vi da emo vas moliti? Brojim do tri. Jedan... dva...
orevi, koji je bio ustao, sedne.
OREVI: Tri.
MILER: Laku no, gospodo Bunarci! I... (Pozdravi ih nacistikim pozdra-
vom.) ...Hajl Hitler!
Poe.
Zalupi vrata iza sebe.
GULIVER: I ja tebi na isti nain. I oca i majku i sve po spisku.
IX
IX/1.
Groblje. Zgrada porodine grobnice opia
215
X
X/1.
Ulice Bunarvaroi. Trg
XI
XI/1.
Zatvorsko dvorite
XII
XII/1.
Gradsko poglavarstvo. Jedna kancelarija
U kancelariji Miler.
Ustane kad Nemac uvede orevia.
OREVI: Miler, vi mene dobro znate. Doao sam da pitam: poto?
MILER: Ali, vi mene ne poznajete dobro, gospodine oreviu. Ja sam
Nemac. A Nemci se ne kupuju i ne prodaju.
OREVI (kao da nije uo): Trideset hiljada?
Miler se naljuti, prasne.
MILER: Ni za sto hiljada!
OREVI (hladnokrvno): Sto pedest hiljada?
217
MILER (besno): ta vi hoete od mene?
OREVI: Da nas pustite kuama. I... da se ne derete. To ne podno-
sim.
Miler razrogaio oi. orevi nastavlja.
OREVI: I... da sednete. Ja sam trgovac, razgovarajmo mirno i po-
slovno.
MILER: Nemamo ta da razgovaramo. Na uslov znate. Traimo garan-
ciju za lojalnost, red, mir i saradnju.
OREVI: Imate je. Ja sam vam garant!
Miler se malo zbuni, onda sedne preko puta orevia.
MILER: Prihvatate veliki rizik. U nekim krajevima pojavile su se bande.
orevi ustane.
OREVI: Da ili ne?
Miler predusretljivou poe prema njemu, sa osmehom, ali ga ore-
vi prima hladno.
MILER: Kako da ne... kako da ne... Samo sam vas, prijateljski upozorio.
OREVI: Mi trgujemo, Miler. Nemojte nita prijateljski.
MILER (razoarano): Kako hoete.
OREVI: Pustiete sve taoce iz zatvora, a meni ete dozvoliti da
odem na dandva do Beograda da se posavetujem sa prijateljima. Ja sam do-
bar sa gospodinom Aimoviem, komesarom.
MILER: Zaista? (Razmisli.) Pa... vi znate, ja ne odluujem, ali preporui-
u Volfu, kapetanu Gestapoa.
OREVI: I pitajte ga koliko to kota. Platiu... platiemo.
MILER (nasmeje se): Volfa? ovee boji, pa mi vam svakog trenutka
moemo oduzeti sve. I ivot.
OREVI: Ipak ga pitajte. Ja i ivot unosim kao ulog.
Poe iz kancelarije.
OREVI: ekam dole. U podrumu.
Ode.
XIII
XIII/1.
Koliba i proplanak
XIV
XIV/1.
Ispred prostorija drutva Vasa Pelagi i unutra
XIV/2.
Kancelarija uprave
U kancelariji uprave.
Doekuju dolaznike i svakome daju po crveni dres Radnikog i ne-
kom revolver, nekom puku Danilo, Seljak i olak.
Novonaoruani se, ovdeonde, u svlaionici, izuvaju, obuvaju kopake i
oblae dresove.
SELJAK: Napadamo u etiri sata! Dve grupe mojih seljaka, njima ko-
manduju drug Karaljevi Marko i moj stric Tra, su kod ringlova. Mogu da
preseu odstupnicu ako se Nemci povuku iz gimnazije.
DANILO: Najpre emo blokirati Naelstvo. Oslobodiemo nae i uhva-
titi Volfa i Milera. Traiemo od njih da se preda posadna nemaka eta. Ne-
ma ih mnogo tridesetak.
OLAK: A andari?
221
DANILO: Sreeno je. Imamo dvojicu meu njima. Pozvae ih da nam se
pridrue, ako nee razoruae ih.
Ove poslednje tri replike razdvojene su kadrovima u kojima se igrai
borci, oblae u dresove. Meu njima ima i onih koji nikad nisu piknuli loptu.
Na poslednju repliku okai se jedan od njih, jedan Debeljko.
DEBELJKO: A posle? (Tiina. Na ovo pitanje svi gledaju u Danila.) A po-
sle, Danilo?
DANILO: Videemo, drugovi! Nita ne brinite, vodi nas pravedna stvar,
a pravda e umeti da pronae put.
MAKSA (Debeljku): Jesi uo? Dabome!
Ulazi Mali Vaga.
MALI VAGA (olaku): Gde je moj dres?
OLAK: Oteo ovaj debeljko.
MALI VAGA: Skidaj to, rasparae se.
Debeljko se s mukom skida, Mali Vaga oblai. Tuni Debeljko, salo mu se
previja preko uskih gaa.
OLAK: I, ako neko pita: Kuda?, odgovor se zna: Trening. Utak-
mica.
DEBELJKO: Ba e mi verovati.
MALI VAGA: A ti, Babice? Nee dres?
Danilo uzme svoju spremu.
Oblai dres.
XV
XV/1.
Zatvor
Taoci u zatvoru.
Letnje popodne.
Dugo vreme.
ta da rade?
Igraju zuce ili suvo meso.
Beli je u sredini, oko njega Pop Vasa, Guliver, Doktor Duko i jo jedan
Starac.
Pop Vasa raspali Belog koliko jae moe, ovaj se zanese. Pogaa ko ga je
udario. Pokae na Gulivera.
BELI: Ti! Poznajem ti ruku.
GULIVER: C!
222
Smeju se, siromah Beli se opet namesti, Pop ga opet raspali. Jo jae.
BELI (Pop Vasi): Oe proto, izvin te, da niste moe biti vi? Samo pitam.
Svi se smeju, Pop Vasa ozbiljan.
POP VASA: C!
Beli ga gleda sumnjiavo.
BELI: Slave ti, pope, nisi?
Otvaraju se vrata zatvora. Na vratima Miler, nemaki oficir, Poverenik i
Student.
Student je u zborakoj uniformi. Svi umuknu.
MILER: Molim, postrojte se, gospodo. Hajde, hajde! Takooo.
Taoci se postrojavaju. I orevi polazi u stroj.
MILER: Gospodine oreviu... Ovo se ne odnosi...
orevi ga ne slua. Postrojava se.
STUDENT: Zaista, gospodine oreviu, vi i gospodin Bata ne treba.
Bata Jankovi jedva doeka, izlazi iz stroja. Meutim, orevi ostaje u
stroju.
OREVI (Studentu): Ti, mali, gledaj svoja posla.
STUDENT: Ja nisam za vas mali, gospodine... Mene su iz Beograda
odredili da ovde u Bunaru odgovaram za poredak.
Nemaki oficir se obraa Studentu.
NEMAKI OFICIR: Izvolite, Onaj u koga ovaj gospodin bude uperio
prst, nek istupi korak napred. (Povereniku.) Izvolite.
Poverenik ide od jednog do drugog i upire prst u Doktor Duka. Ovaj is-
tupi.
Dugo stoji pred Guliverom, misli. Pree pored njega. Izabere Vagu, onda
jo jednog Starca i, na kraju, Cvikeraa.
Kad istupi Cvikera, tad istupi i Guliver. Podigne kao ak dva prsta, hteo
bi neto da pita.
STUDENT: ta je?
GULIVER: Izvinite, hteo sam neto da pitam. Ej, jeste li vi normalni?
Kurite se tu i izvodite neke besne gliste, a Rusi samo to nisu stigli. Isprebija-
e vas, bre!, budale. Ne znate Ruse.
NEMAKI OFICIR (Mileru): ta kae? ta kae?
MILER (na nemakom): Opet vrea.
NEMAKI OFICIR: To je onaj oprem dobro?
GULIVER (stavi prst na usne): Pssst! Idu!
Miler, Poverenik i Student se okreu.
GULIVER: Pssst! Tiina! Zar ne ujete? Idu nai.
223
XVI
XVI/1.
Ulice Bunarvaroi. Gradsko poglavarstvo
XVII
XVII/1.
Zatvor
XVI/2.
Hodnici pa kancelarija u naelstvu
Sprovode ih u kancelariju.
Danilo pokazuje nemakom Oficiru na telefon.
224
DANILO: Naredite vaoj jedinici ulogorenoj u zgradi gimnazije da se
preda bez borbe. Opkoljeni su. Otpor je uzaludan. (Mileru.) Prevedi!
NEMAKI OFICIR: S kim imam ast?
MALI VAGA (na nemakom): Sa narodnom partizanskom vojskom.
Imate telefon i pet minuta vremena. Razoruana je andarmerijska stanica,
okupirani Kulturbund, zgrada Gestapoa i miniran most preko reke. Gimna-
zija je opkoljena. Izvolite!
Nemaki oficir poe ka telefonu, podigne slualicu, ali pre nego to tele-
fonira, obrati se Danilu.
NEMAKI OFICIR: ta je gospodin po inu?
MALI VAGA (nasmeje se): Centarfor!
NEMAKI OFICIR (zbunjen): Dajte mi re da ete s mojim vojnicima
postupati na osnovu ratnog prava, sa svim pravima koja imaju ratni zaroblje-
nici.
Nemaki oficir trai vezu.
MILER: To, to... ratni zarobljenik ima da se odnosi i na mene.
Uao je Guliver.
GULIVER: Malo sutra, vabo. Ti si moj lini zarobljenik! Obeao sam ti
dvadeset pet po golom dupetu.
Guliver skida kaji sa pantalona.
GULIVER: Skidaj gae!
Zamahne kajiem na Milera.
XVII
XVII/1.
Crkvena zvonara
XVIII
XVIII/1.
Sprovoenje zarobljenika
XVIII/2.
Guliver i Kaliopa
XIX
XIX/1.
Ispred Gradskog poglavarstva i na balkonu zgrade
XX
XX/1.
Fotografisanje u parku pred Naelstvom
XXI/1.
Fotografija kao u XX
Fotografija dugo stoji u kadru, ali u njemu, a pred nama, poinje da se pa-
tinira, bledi, krza po ivicama, ovdeonde lomi.
Taj dugi proces prati ili Glas (off ) ili titlovan tekst.
GLAS (off ): Ovo je bilo, ne zna se tano da li 18. ili 19. avgusta etrdeset-
prve, tu negde oko Preobraenja, u Bunaru.
Preko ove fotografije, koja i dalje stari, odjava sa imenima lica s tim to uz
svako lice pored imena lica ide i tekst u dvetri rei ta je s licem potom bilo.
Za vreme ovog pomena iz fotografije se izdvaja krupno, koliko moe, to lice.
Npr. Danilo ivi, direktor za kapitalnu izgradnju Rudnika i Elektrana u
Bunaru; Milica ivi, ro. Boji, zaklali je koljai 42, bolnica u Bunaru nosi
njeno ime; Kostolomac, generalmajor JNA; Guliver, stradao negde 1943. u
logoru Mathauzen, Poverenik, emigrirao iz zemlje 45, ivi u Minhenu; Cvi-
kera, u starakom domu... itd.
Kraj serije
228
II
VIE OD IGRE*
(NASTAVAK ISTOIMENE
TVSERIJE)
*Naslov je redakcijski.
PETNAEST GODINA POSLE*
ta je bilo u meuvremenu?
Rat, stradanje, osloboenje, obnova, prva razoaranja.
Mladi s trubom.
Dragan, sin Milice i Danila, unuk Zube Bojia. Danilo je ostao u Beogra-
du, oenio se operskom pevacicom Zojom. Milica direktor bolnice u Gra-
dini. Zuba, direktor Gimnazije, ba toga leta odlazio je u penziju.
Beli je izgubio apoteku, ali dobio zvunik na prozoru. Ceo grad okien
zvunicima, razglasna stanica koranice, obavetenja, vesti Radio Beogra-
da, pesme i recitacije. Razglasom, koji e se, docnije, razviti u pravu radio
stanicu, upravljao je Drug Gluvi, ovek velikih zasluga za vreme rata u
Gestapozatvoru iupali mu uvo imao je stalno zapaljenje i gnojenje uva,
iako su se oko toga starali svi doktori sveta.
235
Dragan i Omlatina se reavaju da bee iz zemlje u svet. A sve bi to moglo
da pone, recimo, onog dana kada je Jugoslavija pobedila Francusku sa 2:1.
Razglasna stanica je pravila prenos. Slavilo se u celoj Gradini. Najvie u
Ciganmali, ali i u gradu. Zvunik na apoteci Belog.
Itd...
Nego, hajdmo, s pomou Bojom!
236
PRVI DEO:
MLADI SA TRUBOM
PRIA PRVA
I.
JUGOSLAVIJA! JUGOSLAVIJA!
I,1.
I,2.
239
I,3.
I,4.
I,5.
I,6.
I,7.
I,8.
I,9.
I,10.
I,11.
241
I,12.
I,13.
I,14.
I,15.
pica.
Ispod pice offglas Kumia.
KUMI (u kameru): Naa zemlja nikad nije izgledala srenija, ponosni-
ja, silnija i voljenija, nego ponekad kad bi pobedila naa fudbalska reprezen-
tacije. Na primer, kad smo ono pobedili Francusku i plasirali se za svetsko pr-
venstvo... Ili kad smo pobedili Ruse na Olimpijadi u Finskoj... Jugoslavija! Ju-
goslavija! Orilo se iz svih grudi. Zajedno, zagrljeni i najljui neprijatelji Ti-
tovci, Drainovci, Ibeovci...Vlast, radnici, seljaci, potena inteligencija, deca i
starci, sav narod. Liilo je to na srenu zemlju, a mi na srean narod.
242
II
RAZGLASNA STANICA
II,1.
243
II,2.
II,3.
II,4.
Jabuke i trenje.
U gradskom parku, ispod zvunika. Mladii i devojke, aci, njiu se po
taktu lagera. Omlatina, prilina mangupina, igra ah sa starim Botvinikom,
gubi, rui figure, plaa opkladu.
Botvinik mu se smeje, uzima novac, protrlja bradu.
244
III
CAR KONSTANTIN I CARICA JELENA
III,1.
Fijaker.
Deba, fijakerista, vozi Becia kroz Gradinu, prema apoteci na Trgu.
DEBA: Gosin Beciu je l se vi ne ljutite da vas zovem gospodin, neka-
ko mi ne ide uz vas drug Beci vi se razumete u futbal. ta mislite je l e-
mo da budemo prvaci sveta? Ili moda Urugvaj?
BECI: Mi. Ne brini, kume.
DEBA: Beco, vi znate ko je moj kum? Ko je krstio mog Kvameta? Mar-
al!
BECI: Koga, bre, Kvameta?
DEBA: Mog sina. estog. Cigansko seme ne moe niko da utre. est si-
nova, tri erke! Zasad. Ene su. Znate moju Vidu? Vido! Vidi ko nam je doao
u Gradinu. Gospodin Beci! Kvame, ljubi te ale u dupence!
Na trotoaru Vida, Debina ena, opet u drugom stanju, gura kolica sa Kva-
metom, pored nje se vrzma jo deurlije, Ciganii.
Deca otmu kolica, tre niz strminu ulice, umalo se ne razbiju.
Jedno Cigane, Naser, tri za fijakerom, dere se...
CIGANE: ale! (Zakai se pozadi za fijaker.)
BECI: Kakvo je to ime Kvame? to mu nisi dao neko lepo srpsko ime.
Mile, Dragi... Kvame!?
DEBA: Po Nkrumahu. Iz afrike zemlje Gane. Imam i jednog Nasera,
onog pozadi. I jednog Nehrua, starijeg. Kolica nam poslala kuma Jole, Jovan-
ka. I pelene za Kvameta. Ne znam kako da im se oduim.
Deba oine, konji zakasaju.
Fijaker kroz grad, preko Trga pored starog Spomenika vojniku.
Prolaze pored Guliverove fotografske radnje.
Guliver stoji pored izrezane figure arli aplina u prirodnoj veliini, za-
grljen sa aplinom, pozdravlja Becia.
III,2.
Kroz grad. Kumi vozi trociklkolica, iana korpa puna sifona soda vo-
de.
KUMI (u kameru): Car Konstantin i carica Jelena. Letnji sveci. Danas
slavi Beli apotekar. Kod Belog e se skupiti staro drutvo. Moram da odne-
245
sem soda vodu. I dve tangle leda da vino bude hladno.Valentino zna da je
Belom danas slava, zbog toga se sa njim inati. Imaju oni neki stari neraie-
ni raun, ko zna zbog ega.
III,3.
III,4.
III,5.
III,6.
Posle ruka.
Sofija za klavirom.
Svira. Sveti Franjo razgovara sa pticama.
TETKA (Apostoloviu): Franc List.
APOSTOLOVI: List? Ma nemojte!
TETKA: Sveti Franjo razgovara sa pticama. Sofija se sprema za save-
zno takmienje pijanista u Zagrebu. Bila je druga iz klavira na republikom.
VASI: Hm! Sveti Franjo! Danas su Konstantin i Jelena. Slava je. Moe li
neto srpsko, drugarice? (Sofija se zaas snae, preludira Bude se Istok i Za-
pad. Snani akordi.) Ne! Samo to ne. Moe i Sveti Franjo. Madam lji-
vi, biste li vi, ali neto naki. Sojice, devojice... Gospodin Vito!
Smena za klavirom.
Simona i VitaBas, kao nekad Ko je srce u te dirno. Gosti, poslue-
ni kafom i vinom, razmetaju se po salonu u manje grupe.
Beci i Sofija razgledaju posue, odlian porcelan i kristal. On zapali ciga-
retu na slavskoj svei, zagleda irak.
BECI: Lep rad, staro srebro. Original Pirkenhamer! teta to je ser-
viz rasparen. (Zvecne noktom kristalnu au.) ujte taj zvuk? Lobermajer!
SOFIJA: Vi se razumete u antiku?
BECI: Pomalo. Imam i neto to bi vas moglo interesovati. Ja se, znate,
zanimam pomalo antikvarijatom. Lampe, stari satovi, tepisi i nametaj... Na-
iao sam na jedan divan, prilino ouvan klavsen, ili klavirkord, kako se kae.
Preko, u Bavanitu. Preteklo od Nemaca. Mogao bih da dobijem vrlo povolj-
no. Pa, ako vas zanima...
SOFIJA: Klavsen!? Kako da me ne interesuje.
Prilazi im Tetka. Zanesena Sofijom, pomiluje je po kosi.
TETKA: Sofi! Zar nije lepa? (Primeti Belog da naliva au i pije naiskap.)
Zar ne bi bili divan par? Gospodin Beco, hajde, nagovorite ga. Vas e poslua-
ti.
248
BECI: A pristaje li mlada?
TETKA: To je moja briga. (Poljubi Sofiju u teme. Primeti kako Beli kriom
pije vino, poe k njemu, otme mu au.) Beli, dete, pa obeao si...
Beci upitno pogleda Sofiju, ona se smeje.
SOFIJA: Slatka bakuta! Hoe potopoto da me uda.
BECI: Pa, boga mi, ne bi vam bilo loe. Lepa kua, ima tu jo tota vred-
nog. Bayer im je ostao duan pre rata, sad im je, akonto duga za neisporu-
enu robu, otvorio raun u Zirihu. A i mladoenja nije za bacanje. Jeste, malko
je ciknuo, ali, kako se kae, bez starca nema udarca... (Pokua da je tipne.)
SOFIJA: Gospoice Seko, tipa se...
SEKA: uvajte se, avo je on, Sofija. Matori vragolan.
SOFIJA: A klavsen?
BECI: Posao je posao.
III,7.
III,8.
III,9.
IV.
SLUAJ DRUGARICE SEKE
IV,1.
IV,2.
Kumi izlazi iz kancelarije, ide kroz hodnik Naelstva, napolju plaha le-
tnja kia. Stoji pod strehom Naelstva, pred njim je gradski park.
KUMI (u kameru): Pisarica, to rekao Branko opi. Piskaralo, to re-
kao Tito. Zato sam im sluio. Za sveane telegrame, za zakljuke plenuma, za
referate IK, govore. (Seka i Milica etaju po parku, prolaze pored ahovske table
na travnjaku. Botvinik ispod trema. Seka izuva cipele, bosa je. Prilaze spomen bi-
sti Kostolomcu, zastanu pred spomenikom. Pijana, Seka se propinje na prste, grli
spomenik. Kumi posmatra iz svoje pozicije i perspektive. U kameru.) Seka lji-
vi i naa babica Milica ivi Boji imale su poseban status u Gradini. Neven-
ana drugarica narodnog heroja, to joj je bio zvanini in, i doktorka, babica,
upravnica Gradske bolnice, partizankaprvoborka, lan CK Srbije... To im je
samo smetalo da budu ene.
MILICA: enska glavo.
SEKA: Mene moj ne vara. Dupri ovde u parku i eka. ta misli da li bi i
on maznuo i liznuo neku balerinu ili pevaicu kao tvoj Danilo?
MILICA: Danilo i ja smo se lepo, drugarski rastavili. Imamo sina, delimo
ga.
SEKA: Babice, jebe neto sa strane?
MILICA: Budalo!
IV,3.
V
STARI HOTEL, ZA RUENJE
V,1.
Beci izlazi iz zatvora. Zatvor se, takoe, nalazi u krugu Naelstva, u ogra-
enom dvoritu. Beci mirka, protee se, zeva.
Iza njega su dvojica milicionera i Bezruki.
BEZRUKI: Mar u pizdu materinu!
BECI: Na isti nain.
Bezruki zamahne da ga utne, oklizne se, padne.
258
V,2.
V,3.
Berberskofrizerska zadruga.
Beci zavaljen u berbersku stolicu odozdo posmatra uramljene foto-
grafije. Tito, uro Salaj, Jajce, vodopad. Prelazna zastavica. Jocabrica ga sa-
punja, ne prestaje da trtlja.
U berbernici je i Kumi, uzjahao drvenog konjia, na koji se nasauju de-
ca za ianje, klati se, izmotava.
JOCA: Ja sam pre osam godina, u ast Petog kongresa KPJ, pobedio na
sreskom takmienju u brzom brijanju. Neete verovati, ja sam za dva sata bri-
janja obrijao 42, i slovima etrdeset dva luft balona. Znate, brijali smo na-
sapunjane balone; kome prsne balon ispada iz daljeg takmienja. Takva su
pravila. Pa izvoli, bato. Pokai se. Fikefike! Dobio sam prelaznu zastavicu
Sindikata. Lino mi uruio drug olak. (Taman zamahnuo sa brijaem, ruka
mu drhti. Beci mu otme brija, sam se brije. Na jednoj fotografiji vidi se u ogle-
dalu su Joca i olak.) Seate se olaka opanara? On je sad u Centralnom
veu Sindikata. Prvi pored ure Salaja! esto dolaze ovamo. Drug Salaj voli
Gradinu, ostala mu je u lepoj uspomeni, premda je robijao u Zavodu.
BECI (nervozan): uti, bre! Jebo te uro Salaj.
JOCA: Pazite ta govorite. Pardon, nalazite se u Frizerskoberberskoj za-
druzi, a ne u nekoj privatnoj berbernici. Ako imate primedbi, tu je Knjiga al-
bi i utisaka. Bie uzeto u obzir. Ja sam, u svoje vreme, ovde, pre rata, kad je bi-
la moja privatna radnja, brijao Komsomolca. I druge ilegalce, kad su ili u
paniju. Seam se, kao da je jue bilo... Priao sam ti. Na Kostolomac
Kraljevi Marko... Fotoroman! Ima u muzeju, snimao Guliver... (Insert iz
prvog dela serije Joca brije Kostolomca, maskiranog kao Kraljevi Marko. U
berbernici su jo i Student i dvojica skojevaca, buduih panaca.)
Beci prekine ovaj Jocin subjektivni flebek, dodaje mu pomono ogla-
dalo, da se ogledne otpozadi.
BECI (vidi svoju elu): Zna da u Americi i Francuskoj starci nose peri-
ku. Uopte se ne primeuje.
Pokazuje na Titovu sliku, na maralu kolmovana kosa.
JOCA: Mislite?
259
BECI: Sto posto! Znam njegovog frizera.
JOCA: Ma nemojte?
BECI: I farba se. as uto, as blajh...
JOCA: isto ne verujem. Kaem to kao frizerski strnjak. Jedino ta se
da primetiti to je da se kolmuje. Talasi. Ali, kolmovanje je sasvim dozvolje-
no... I mi kolmujemo. Da malo izmasiram? Vrat? Ruke mi drhte. Malo nez-
godno pri brijanju, ali za masau odlino. Kao elektrini vibrator. Trtrtr...
(Masira ga.)
BECI: Nabavio sam elektrini aparat za brijanje. Remington. I na stru-
ju i na baterije. Nego, ukrali mi lupei. Tri sata u zatvoru sa gradinarskim lo-
povima; udo da su mi prsti na broju. Ej, skinuli mi zlatni lani oko vrata!
Njima bi trebalo prelazna zastavic za brzo deparenje. Samo to sam dre-
mnuo, a morao sam da posle slavskog ruka kod Belog, opeljeili me... I elek-
trini!
JOCA: Ne pominjite samo elektrini aparat za brijanje! Ruka mi jo vie
zadrhti, zubi cvokou, ovde pone neto da me pritiska. To e berbersku
struku sasvim upropasti. Malo je bilo to su nam zabranili da drimo pijavice.
Seate se, u svoje vreme imao sam u izlogu tri tegle sa pijavicama; a za priti-
sak i zujanje u uima nema boljeg leka... Zabranili. Dobro! Naterali nas da
pristupimo u Zadrugu, jebala ih Zadruga! Dobro! Zabranili baki! Sve se
vodi u knjigama. Zamisli berberina bez bakia! Hoe neko da te asti, ti nje-
mu: Izvolte, upiite to u Knjigu utisaka. Sad kad se jo namnoe ti elektri-
ni... E, tu e biti kraj. Ko e da se brije? Recite.
Beci ustaje, ogleda se. Kumi na konjiu, zeza se.
KUMI: Jedan poslovoa Frizerskoberberske zadruge ne bi smeo tako
da govori. Dobra tema za lani u Glasu naroda. Ili u Zanatskom gla-
sniku? Smeju li napredni berberski radnici da budu protiv elektrinog apa-
rata za brijanje, to jest protiv nauke i tehnike?
JOCA: More, mar!
V,4.
260
V,5.
Guliverov studio.
Mnogo uramljenih slika. Veliki album kairanih fotografija velikog for-
mata, lista ga dok ne nae Becievu sliku.
GULIVER: U ovom albumu drim samo slike od posebnog istorijskog
znaaja. Traili mi iz Dravnog arhiva i Instituta za radniki pokret i NOB da
prodam. Neu! Ovde je istorija Gradine. (Nae.) Evo. SK Graanski! Vi,
pored Belog. A imam i jedan va ekstra portret. Drao sam godinama u izlo-
gu, premda moram da priznam, ja sam vie preferirao Radniki. (Na kai-
ranoj fotografiji Beci. U stvari, samo njegova glava, viri kroz otvor oslikanog
rikvanda. U aranmanu naivnog slikarstva, futbaler sa nogom na lopti.) Zbog
vas sam, specijalno, namolovao ovaj rikvand, pano. Boe, kolke sam pare na-
mlatio na taj tos. Voleli su da se slikaju ala Beci. ak i neke enske. Hihi
hi! (Nae Lekinu sliku. Kumiu.) Zna ko je ovo? Moj kum, tvoj ujka. Leksan-
dar! Leka Bankrot, moj pobratim, vie od brata. Mozak ovek! Znao je sve,
unapred. I ta e tek da bude. Kakav Tarabi. Tvoj ujka je bio vidoviti prorok.
Mozgom. On je, jo onda, rekao da e ljudi da se popnu na mesec. I ta? Eno,
Lajka, laje sa meseca. Koji je to bio mozak! ta je predvideo! Nee vie pas da
laje na mesec, nego e ta? pas da laje sa meseca. (Smeje se.) Imao je on
jednu knjigu gde je sve pisalo ta e da bude. Nije hteo nikom da pokae. Ni
meni! Samo mi je rekao: Nemoj, kume, da pita ta nam se pie, prestravie
se, nema ti te ivce. Sigurno je tamo pisalo i za moj Mathauzen. I ko zna ta
jo. (Listajui album pronae i svoju fotografiju. U zarobljenikoj odei, mrav,
kost i koa, ogromne oi.) A ovaj ivi le sam ja! Trijes sedam kila. Samo oi.
Mathauzen. Broj... (Pokazuje istetoviran broj na ruci.) ...163264. Igram lutriju
na taj broj.
KUMI: Ta knjiga? Video si je?
GULIVER: to se kae, knjiga starostavna. Metalni, srebrni okov, kop-
e... Kao neko Jevanelje. Potrai po kui, na tavanu, u podrumu... Moda je
tamo. Krio je od samog sebe. More, nije to lako kad zna ta ti je sueno, a ni-
ta mu ne moe.
BECI: Mogao bih da ti nabavim jedan ruski fotoaparat.
GULIVER: Ruski!? Ne pitam kolko kota.
V,6.
Izlaze iz radnje, Guliver kaska za Beciem. Preko Trga, putem prema sta-
rom hotelu.
261
BECI: A kako Radniki?
GULIVER: Dunsteri, ispali iz Zone. Potsavez. Bila ih i Mlava iz Ma-
log Crnia. Istina da ete vi da preuzmete da trenirate? To bi bilo dobro.
BECI: Otkud zna?
GULIVER: Priala mi mlekarica. Vidli ljudi. Bili ste kod Bezrukia? Sad
oni vode futbal. Najurili Cvikeraa. A razumeju se ko Marica u onu stvar. Ja-
ki strunjaci. Seljaci! Nije seljak za futbal. (Namiguje Kumiu.) Da cimaju te-
gove, teka atletika, to mogu; ali za futbal je potreban mozak.
BECI: Lepo su me doekali.
GULIVER: Bezruki? Otseli ste kod Belog?
BECI: Smestiu se u hotelu. Je l jo radi Berza?
GULIVER: Ihahaj, kad je to bilo Berza. Ovaj se jo nije ni rodio.
Koliko je imena promenila! Za vreme okupacije Luksor, posle oslobo-
enjenja Moskva. Sad se zove Kozara, partizanski. A narod kae:
uma. Idemo u umu.
V,7.
V,8.
V, 9.
V,10.
Sinhrono, dok razgledamo stari hotel i ono to ide uz hotel, uje se offdi-
jalog. Guliver i Beci.
GULIVER (off ): Reili seljaci da rue hotel. Ne vredi to je cela arija
protiv. Komitet je da se rui! Navalio Selja da rui. Boli ga ona stvar, nije zi-
dao, lako mu da rui. To je kao da upaju srce iz grudi. Nikad to vie nee biti
ona Gradina. Istina: prokinjava, istina buave sobe, istina pacovi, ste-
nice i buba ruse, istina smrdi na kiseo kupus i, da oprostite, piaku, ali to
smo mi! Kako smo takvi smo, nai smo. Nama to mirie. Jednom ima da im
doe iz dupeta u glavu, ali e biti kasno. Lepo nam kum Leka govorio: Jebe
263
preteranu nauku i tehniku, i medicinu! zdrav i prost mozak je najvaniji...
Seljaci! Ne mrzim ja seljake. Samo ih ne podnosim. Organski. Rue! Rue!
Oni se, u stvari, plae od varoi. A uzeli vlast! Cucaju.
V,11.
Hotelska letnja bata. Trem sa jedne i druge strane, pod tremom gosti za
postavjenim stolovima. Razno drutvo.
Kia lije. Kelner pod iskrzanim kiobranom raznosi posluenje.
Na podijumu muzika. Mama Huanita. Valentino, pravi Meksika-
nac. Kostimiran i maskiran sombrero, teki oputeni brkovi, zavija, to jest
peva. Publika pljeska. Letnja bata ima sa strane pokrivene loe. Na sred
bate betonski plato za ples. Kia ne prestaje da pljuti, ali ne mari. Gosti su
na suvom, pod tremom.
Za jednim stolom, sami Simona i VitaBas. Od poznatih nam tu su i
Deba, sa svojom decom i enom u drugom stanju. Pevaju u glas sa Valenti-
nom. O Halisko, zemljo snova... Sa familijom je i Debin najstariji sin Pera
Galov, vojni muziar, oficir JNA. Deba zove Becia i Gulivera.
DEBA: Izvolte, sedite s nama.
GULIVER: ta sad slavite? (Beciu.) Svaki dan neto slave.
DEBA (pretstavlja Peru): Moj sin. On asti. Za unapreenje. Sada je po-
runik, kad pree u Beograd, u orkestar Garde, polagae za kapetana.
GULIVER: Ako poloi.
DEBA: to da ne poloi? Prvi srpski Rom kapetan! Dotle ni jedan Ci-
ganin nije dogurao. Nije to to nam je kum kum, nego to je talent. (Valentino
zavrio pesmu, Cigani i ostali gosti pljeskaju. Deba naruuje novu pesmu, uka
novancom, lepi je na elo. ) A sad neto za tebe, mamice. Mama Huanita!
Beci sedne za prazan sto, sam. Oni koji ga poznaju pozdravljaju ga.
V,12.
V,13.
Momci prolaze preko bate pored stola za kojim su Beci i Botvinik, osta-
ve na stolu pred njima tanjir sa gibanicom.
OMLATINA: Kua asti.
Omlatina zvizne u prste, poziva Peru Galova.
Momci otre po kii.
Beci i Botvinik gledaju za njima, njihovi komentari, u offu, prate etvo-
ricu mladia, koji izlaze iz hotelske bate, tre kroz grad, kao da se trkaju.
265
V,14.
Vee.
Korzo u Gradini.
Tek je prola jedna topla letnja kia, a ve se sprema nova nepogoda. Dra-
gan, Omlatina, Pera Galov i Kumi. Nije to vie onaj predratni korzo nego
trafta, isto to samo malo drukije. (Sekvenca je pokrivena fragmentima offdi-
jaloga. Zgodna prilika da predstavimo nove likove i junake prie.)
Kriom, iza lea, Omlatini priunja se Suzana, zatvara mu oi. On je, ne
osvrui se, prihvati na krkiak. Tako etaju traftom. Ona stavi njegov a-
ki kaket na glavu. Prolaze pored Selje i Gluvog, Suzana ih pozdravlja stisnu-
tom pesnicom, partizanski.
BECI (off ): Zajebavaju. Moe im se. Mladi, besni.
BOTVINIK (off ): Igra bilijar kao avo. Moe pare da namlati, ako ne skr-
lja burgiju. Onaj drugi je sin Danila ivia Babice. Otac panski borac. Je-
dan etniko, drugi partizansko dete. A sviraju zajedno.
BECI (off ): Bolje nego da se kolju. I jedan mandov! Da orba bude gu-
a. To je, dragi moj Botvinik, revolucija. Klin orba. Zakuvali ste, izvolite ku-
sati.
Centralna muzika tema. Sentimentalna pesma o Gradini. lager u duhu
epohe.
V,15.
VI
IGRANJAC
VI,1.
VI,2.
Harmonika Ture, Dragan i Pera Galov nastave svirku, izlaze i oni iz So-
kolane, na kiu. Jedino ostane Kumi za bubnjevima, ritam je sve sporiji, kap
po kap. Igranka je zavrena, ali svirka i ples nisu.
268
VI,3.
VII
KO JE IGRAO KAZAOK?
VII,1.
VII,2.
270
PRIA DRUGA
I
EIR I TAP
I,1.
I,2.
I,3.
I,4.
II
KLAVSEN
II,1.
Dunav. Peana obala. Sofija gleda prema drugoj obali reke. Bager kopa
ljunak, gomila ga na veliku kupu. Bagerom upravlja Botvinik.
Sa one druge preanske obale pribliava se skela.
Na skeli klavsen!
Pored starog baroknog instrumenta, jedna, takoe stara i stilska, stolica. I
Beci! On otvara poklopac instrumenta, seda za stolicu, nekoliko nepoveza-
nih tonova na klavsenu.
Sofija potri u susret skeli, umalo ne zagazi u vodu.
Na obali ekaju Vasi sa pediterom i Deba sa fijakerom, da nose klavir
u Gradinu. Prilazi i Botvinik, da pomogne da se instrument istovari sa skele i
natovari na pediter. Klavsen je star, pranjav, ali prilino ouvan. Beci izno-
si stolicu.
BECI: Madam Sofi, izvolite. (Sofija sedne za klavsen, bojaljivo dodirne
tipke, nekoliko kristalnih, srebrnih tonova.) I ovaj komad... Luj Flip XIV! Ide uz
klavsen. Bilo je tamo i prilino nota... Fini papir! Liani su uvijali duvan. A u
klavsen nasaivali kvoke.
SOFIJA (za klavsenom): Ne znam kako da vam se oduim, drue Beciu.
BECI: Lako emo se, mila moja, nagoditi. Pa mi smo umetnici! Smanji-
u vam iz cuga cenu za trideset posto ako me vie ne budete zvali drue,
nego gospodine Beciu, a za jo trideset posto ako biste me zvali samo
Beco, Becko. Za resto emo se ve nekako nagoditi. U vie rata.
SOFIJA: Slaem se, gospodine Beciu.
BECI: Do dragi moj, Beco ima jo vremena. Ja sam strpljiv.
274
Sofija, zaista zadovoljna, preludira neki Skarlatijev komadi na embalu.
Koncert na pesku.
Neobina publika: Vasi, Deba, Beci, Botvinik, nekoliko alasa, seljaci...
BECI (Botviniku, diskretno): Care, care, koliko je sati?
BOTVINIK (apatom Beciu): Ave! Pozdravio te imperator Didije Juli-
jan.
BECI (ne moe da prikrije oduevljenje): Marko Didije Sever Julijan?!
Drugi vek! Kada mogu da ga vidim?
BOTVINIK: Morgen. To jest, malo sutra.
BECI (zagrli Botvinika): Danas je moj dan.
II,2.
II,3.
*
Na Trgu se nau Omlatina i Dragan. Omlatina poe u pomo Vasiu.
OMLATINA: Evo, ja u, teo.
Dragan pomae drugu. Sofija se takoe trudi oko svog dragocenog in-
strumenta. Madii osmotre zgodnu enu, namignu jedan drugom.
U jednom trenutku, nosei klavsen, Draganova i Sofijina ruka se dodir-
nu. Razmene kratke poglede. Samo jedan nagovetaj.
Preko Trga tri mali Naser, uskoi u fijaker, ocu u zagrljaj.
CIGANE: ale! Debo! Vida u bolnici. Poraa se.
DEBA oine konje, fijaker juri preko Trga.
DEBA: Kume! Mutuluk! Deseto!
Dragan i Omlatina unose instrument u kuu. Malo zatim uju se srebrni
zvuci sa klavsena.
276
II,4.
II,5.
277
III
PRVI SRPSKI AUTO
III,l.
III,2.
III,3.
III,4.
Trg sa spomenikom.
Ispred Naelstva Fia!
Oko automobila se skupilo mnotvo sveta.
Najue sresko i optinsko rukovodstvo.
Ni pop eda nije mogao da se uzdri, kamo li ostali svet. Ej! Prvi srpski
auto napravljen u Kragujevcu! Prvi primerak je bio poklonjen drugu Titu, a
jedan od prvih deset doao je u Gradinu!
Tu je i olak drug druga ure Salaja, koji je, moe biti, tome zasluan.
Doao je iz Beograda, slubenim Moskviom. Predsednik Selja sveano ot-
kljuava i otvara vrata, ulazi u Fiu.
KUMI(u kameru): Da, toga leta su svi dani liili na praznike, ali ipak
najvei praznik je bio dan kad je u Gradinu stigao prvi srpski automobil
Fijat 600, zvani Fia! Ja vam ovo kao vajni, nesuenji istoriar mogu
rei: moda je ba toga dana poelo novo doba u naem starom gradu.
Predsednik Selja u Fii.
SELJA: Ja sam u armiji vozio tenk. Znam. Samo nisam poloio. (Pritisne
sirenu, trubi!) Kakav zvuk! (Trubi nekoliko puta, da se moe prepoznati pesma
Mi smo mlada vojska Titova... Peva.) S nama ide na narod sav... Narod
sav, sav... Narod sav...
279
Beli trijumfalno vadi svoju vozaku dozvolu, predratnu.
BELI: Zna se ko je u Gradini prvi imao motocikl: Cyndap, ko je imao
prvi automobil Desotu! I ko je prvi poloio vozaki ispit, jo 1934. go-
dine! (Zagleda u dokumenta.) Neki Milenko Belotrepi. Ja! Drue Seljo,
ako nemate neto drugo protiv, mogao bih da provezem jedan poasni krug
oko Gradine. Vi sedite do mene. Ja bih to vie u funkciji obinog vozaa. I
biveg sekretara Automoto drutva. (Pokazuje novi dokument.)
SELJA: Kojeta. (Izlazi iz automobila.) Naruili smo etiri komada. Ovaj
je iz prve serije. Mislite da vozikaju rukovodioci? Ne dolazi u obzir. Prvi do-
mai automobil je namenjen naoj Okrunoj bolnici, Porodilitu, hitnoj
slubi... (Stie Milica, svetina se razmie, pravi prolaz. Selja joj sveano predaje
kljueve automobila.) Ipak emo provozati jedan krug kroz grad. (Pritisne sire-
nu, ne radi.) Ne radi, a malopre radila. (Pritiska, ne radi.)
Kumi fotografie.
U Fiu ulazi voza, olakov. Utrpava se i sam olak.
OLAK: Ja u pozadi. Drugarice Babice, Milice, ti sedi napred.
SELJA (utrpava se i on, dvojica guzonja): Ja u pored vas. (Gluvi izvisio, a u
rukama dri zastavu. Daje zastavu Selji.) Dobro si se to setio. Krei!
POP EDA: Hajd, s pomou Bojom.
III,5.
III,6.
Na Trgu.
Oko olakovog Moksvia skupilo se mnogo radoznalog sveta.
Botvinik, Beli i Omlatina se prepiru koji je najbolji automobil.
BOTVINIK: Ovo je elik. Ruski. A ono pleh, talijanski.
BELI: Za vas je sve rusko najbolje. I govno lek.
BOTVINIK: Ti bi kao apotekar morao znati.
Oko njih se vrzma Buda pijun.
BUDA: ta lei? ta lei?
BOTVINIK: Kretenizam.
280
DRAGAN (Omlatini): Moj ale ima DKW.
OMLATINA: Ovo nije limuzina, ovo su borna kola. evrolet je auto.
BOTVINIK: Zis!
OMLATINA (nabraja marke automobila): Kadilak, Ford, Peo,
BMW, Taunus, Rols Rojs, Reno, Mercedes, Alfa Romeo...
BOTVINIK: Zil!
OMLATINA: Plimut, evrotelt, Fijat mileento, NSU, Mini
Moris, Volvo, DKW, Desoto...
BOTVINIK: Zim!
BUDA PIJUN: Zis? Zil? Zim? Ko to moe da zapamti?
OMLATINA: Lako se pamti: Zis: Zavodi imeni...(Kalje.) ...Stalji-
na, zavodi imeni Lenjina, imeni Molotova... Ceo politbiro! Nego, Budo, da li
moda ti zna ko je igrao kazaok?
BUDA PIJUN: Ko? Ko?
OMLATINA: Bulaganjin, Hruov i Kaganovi. Prole godine kad su
bili u Beogradu. (Bptviniku.) Doli na poklonjenje. (Budi.) Igrali kazaok, a
Broz ih nauio da igraju jo jednu igru pipirevku. Botvinik, ti zna da igra
pipirevku? Jeste li tamo imali folklor?
Botvinik stisne zube, izdri zaikavanje, odjuri u park.
III,7.
Gradski park.
ahovska tabla usred travnjaka, Botvinik ljutito nameta figure, nedosta-
je jedan konj.
BOTVINIK: Ko mi je ukrao konja?
OMLATINA: Moe li magarac umesto konja? (Smeje se, pokuava da ga
odobrovolji, da mu se izvini zbog prethodne gadosti.) Botvinik, velemajstore, ti
se ne ljuti na mene? Hoemo jednu partiju?
Poinju partiju u opkladu, Botvinik izbaci iz igre crnu damu.
Pored njih je Suzana.
BOTVINIK: Ima celu damu fore. U dve banke?
Povlae prve poteze. Suzana se igra odbaenom crnom damom.
SUZANA: Ko je bila crna dama koju tako lako rtvujete?
BOTVINIK: Ona je rtvovala mene.
Suzana se mazi oko Omlatine.
SUZANA: Ja ovog konjia nikad ne bih rtvovala.
BOTVINIK: Nikad se ne zna, drago dete.
OMLATINA: Ljubav!
281
BOTVINIK: Volela je i ona mene. (Razmisli, odigra potez.) Rodio sam se
u pogrenoj zemlji, u pogreno vreme, meu pogrenim ljudima. I sam sam
samo jedna velika greka.
OMLATINA: Greka u otvaranju.
BOTVINIK: Da, da. Najvanije je otvaranje. Zavrnica posle iscuri sama
od sebe. ah je avolska igra, igra se do kraja, do golog kralja.
SUZANA: Do gole kraljice. Je li bila lepa?
OMLATINA: Imala je brkove.
BOTVINIK: Paceru, mat u etiri poteza!
Pokae dobitnu kombinaciju, likuje, prihvata novac od opklade.
III,8.
III,10.
IV
DRUG DRUGA URE SALAJA
IV,1.
IV,2.
Klanica. Menza.
Sto pun akonija oko koga se okupilo celokupno politiko rukovod-
stvo Gradine. Krkanluk! U elu trpeze olak, nagrnuo na glavu u kembetu.
dere. Zato li olak uiva toliki glas u Gradini i celom ovom kraju? Harmo-
284
nika Ture i Valentino, koji peva Tiho noi moje zlato spava olaku na
uvce. Za trpezom je i na Kumi, i on omastio bradu.
KUMI (u kameru): Pardon. (Dovri zalogaj, brie se salvetom, zalije zalo-
gaj vinom.) E, pa nisu ni meni upava usta. Meso iz nae klanice, vino iz naeg
podruma, voe iz naeg Rasadnika, muzika iz naeg KUD Vaso Pelagi.
Sve nae! Za naeg olaka druga druga ure Salaja! To je zasluio! Izdej-
stvovao je da se od sindikalnih para, na saveznom nivou, izdvoji za izgradnju
Radnikog doma u Gradini koliko treba. I malo vie. Iste godine je u Beogra-
du podignuta velika palata Doma sindikata na Trgu Marksa i Engelsa. U
Dom sindikata su stigle orgulje! Hendl i Bah! Dok neki na Mendelson
ne komponuje Radniku svitu za orgulje i harmoniku dugmetaru.
Harmonika razveze kolo, olaku na uvo.
SELJA: Sve je spremno za ruenje starog hotela. Meutim, neki se bune,
gunaju. I to ne samo onaj malograanski i varoki sitne i prde, nego i neki
napredni drugovi. Veinom stari Gradinari. Toboe, rui se stari hotel, rui se
stara arija, nema vie Gradine...
OLAK: Ko? Cvikera? Guliver?
BEZRUKI: I Zuba Boji se koleba. Samo vrti glavom.
OLAK: Drugarica Milica?
SELJA: Ona je na naoj strani. Za sve to je novo i moderno.
OLAK: Ja te ljude, mislim Cvikeraa, ne mogu da shvatim. Jesu li vide-
li plan Radnikog doma?
SELJA: Bio je izloen u Domu JNA. Mesec dana. Imali smo Knjigu utisa-
ka. (Pokazuje na Kumia.) On se setio. Poslaemo Knjigu drugu Salaju, im
se ukorii.
OLAK: Ja u da mu odnesem. Obradovae se. Znate da je drug uro
malo bolestan. uti. Nikog ne prima. Osim mene. Ja mogu kad hou. Nosim
mu jabuke. Knjiga utisaka? O Radnikom domu? To bi valjalo da se objavi u
Radu, videu. Imamo mi tamo jednog vrlo pametnog mladog druga, ume
da napie... Vuk Drakovi. (Drako Vukovi.)
VALENTINO: itali smo utiske preko Razglasne. Bilo je i nekoliko pe-
sama u stihovima. Izvinite, drue olak, uo sam da ste bili vrstan recitator, u
svoje vreme. Burevesnik.
olak odjednom ipi, recituje Gorkog na ruskom.
Pozdravi ga buran aplauz.
Na Kumi takoe pljeska, reklo bi se da je i on malice popio, pa se oku-
raio da ispria i neto to e se tek kasnije, za godinudve, dogoditi, kad drug
Salaj bude umro.
KUMI (u kameru): Drug druga ure Salaja. I Salaj je uivao dobar glas
u naoj varoi. Pre rata je robijao tri godine u Zavodu. Kad je umro, dobio je
285
ulicu u Gradini. Takovska postala Salajeva. Istorijska sekcija kole Njego
pobedila na republikom takmienju znanja revolucionarne biografije ure
Salaja. Njegovo ime dato i bivoj Belovoj apoteci.
IV,3.
Insert.
Aplikacija, preko reda. Futurfle. Beli stoji ispred apoteke na kojoj je tek
postavljen novi natpis: Narodna apoteka URO SALAJ.
Belom na reveru crni flor, kao da je u alosti. Pored njega Kumi, sa ne-
kim papirom u rukama. Njemu takoe crni flor oko nadlaktice.
BELI: Ama, ljudi, pa njega niko ovde ne poznaje. Nit znam ko je, ni ta je,
ni odakle je, ni iji je... Nit mi rod, nit pomoz bog... A moram da za njim da
nosim crninu. (Iznervira se.) Ako je pokojni bio drug druga olaka, meni ni-
je...
KUMI: Napisao sam ti kratak govor za komemoraciju. Moe da proi-
ta, ali bi bolje bilo da naui napamet.
BELI (prekrsti se na brzinu): Bog da mu dui prosti. Vena mu slava.
IV,4.
IV,5.
V
MLADI SA TRUBOM
V,l.
V,2.
V,3.
Novi bazen.
Bazen se sprema za otvaranje sezone. I za sveanost ispraaja omladinske
radne brigade na akciju. Montira se estrada za muziku, postavlja osvetljenje,
mrea sijalica iznad bazena.
U bazenu pliva Sofija, dugi, lagani, elegantni zamasi ruku, kao Ester Vili-
jams, lepotica iz famoznog filma Bal na vodi.
Dragan, Pera Galov i Omlatina improvizuju poznatu temu iz filma.
Sofija izlazi iz bazena. Pritrava Valentino, brie je velikim pekirom.
VALENTINO: Prava Ester Vilijams. (Sofiji nije prijatno Valentinovo ud-
varanje, pokuava da ga se otrese. Seda u ligetul, suna se, uti.) Ima lep kostim.
Lasteks! Jesi i to dobila od Becia? (Sofija uti.) Neto si ljuti?
SOFIJA: Pusti me da sluam. ovek ume da svira. Hari Dems iz Gradi-
ne.
Dragan svira temu iz filma Bal na vodi.
VALENTINO: Moe mu se. Nema ta nema gramofon, ploe... Bi-
cikl... Dobie i vespu! Generalsko dete. Kua na Dedinju. Iao je u Beograd,
291
bio na koncertu Dizi Gilespija... A mi ovde moramo da zabavljamo Gluvog i
Selju, Bezrukia... Svaka ua moe da te drpa...
SOFIJA: Ja ne moram.
VALENTINO: Mora! Mora!
Sofija ustane iz ligetula, osmehne se Draganu estita mu na dobroj svir-
ci. Dragan nastavi da svira. Ona prolazi, ulazi u kabinu za presvlaenje. Im-
provizovani boks sa bonim stranicama od impregniranog platna. Valentino
ide za njom, govori joj, dosauje dok je ona u kabini.
VALENTINO: Ljute se. Pitaju zato nisi bila u Klanici. Rekao sam da si
imala probu hora. Ali u Hrastovau mora. Dolazi Glava. Ej, i direktor Radio
Beograda. Za tvoje dobro, srce. Obeao sam. (Sofija izlazi iz kabine, Valentino
joj zakopava dugme haljine na leima.) Lepo si pocrnela. Idemo? Obeala si
sestri. Eh, ta bih dao da sam ja takva pika.
SOFIJA (odgurne ga, on umalo da padne u vodu): Pederino, nosi se, ja ni-
sam kurva.
VALENTINO: Nisi, nisi... Priao mi Beci.
Sofija ga raspali amarom, Valentino posrne. Muzika prestane da svira.
Omlatina pritri, tobo da pomogne Valentinu, podie ga.
Prilazi i Dragan, ali da pomogne Sofiji, ako treba.
OMLATINA (Sofiji): Sluajte, madam! Tako se ne sme postupati sa jed-
nim umetnikom. Glumcem! (Valentinu.) Gledao sam vas u Romeu i Juliji...
(Draganu.) Kakva je to bila Julija!
DRAGAN: Zar Valentina nije igrala Julijinu dadilju?
Omlatina, pomaui Valentinu da ustane, gurne ga u vodu.
Sofija ide prema izlazu iz bazena, sretne se sa Kumiem. On je obuen u
novu uniformu brigadira, smeje se, pokazuje udarniku znaku, peva.
KUMI:
V,5.
V,6.
293
V,7.
V,8.
V,9.
VI
SVETLA BUDUNOST
VI,1.
Ulica u Gradini.
U susret automobilu dolazi Kumi, na biciklu, na zadnjem seditu nosi
sveanj plakata. Mimoiu se, Kumi se osvrne za belim autom...
KUMI (u kameru): Izgledalo je kao da se tog leta ponovo odluivalo o
budunosti. Komunizam se mnogo, preterano, brinuo o budunosti. Valjda
zbog toga to nikako nismo umeli da uredimo dosadnu i prljavu sadanjost,
bacali smo se u budunost. Svetlu, dabome. Ona se, kolikotoliko, mogla da
uredi i nakiti, da bude lepa. Svaki as su odravani kongresi, plenumi, saveto-
vanja, konferencije... Godinji, petogodinji, srednjoroni, dugoroni plano-
vi. I reforme! Zbog mnogih reformi nismo uspeli da uvrstimo ni jednu
Formu.
Kumi bre potera bicikl. Juri kroz Gradinu, projuri ispod parole U su-
sret VII Kongresu KPJ!
Stie pred zgradu Pozorita, okienu zastavama. Iz zvunika trete mar-
evi i revolucionarna muzika.
295
VI,2.
Pozorite.
Kumi ulazi u dvoranu dekorisanu za Sresku partijsku konferenciju. Zna
se: zastave, govornica, cvee, Titova bista na postamentu. Transparent preko
sputene pozorine zavese: XVI sreska konferencija KPJ Gradina.
Kumi, kao neki kontrolor, razgleda dvoranu, prilazi zvuniku, kucne u
mikrofon, broji.
KUMI: Jedan, dva, tri... Tristatridesettri...
U praznoj sali samo Gluvi, napree se da uje.
GLUVI: Jae. Ne uje se.
KUMI: Ne moe jae.
Stiu Selja i Bezruki, ve okieni crvenim karanfilom u reveru.
SELJA: Tie. to se dere?
KUMI: Drug Gluvi...
BEZRUKI. uje se, uje se...
KUMI: Stigao je general. Danilo ivi! Babica. Sreo sam ih. Otili su
kui, kod drugarice Milice.
SELJA. Ko?
KUMI: On i naa goa Zoja Barbari.
Selja i Bezruki se znaajno zgledaju, nakalju u isti as.
SELJA: Nisu se najavili Komitetu?
BEZRUKI: Ne znam. Ja nisam u Komisiji za doek i smetaj gostiju
Konferencije. Drug Gluvi...
GLUVI: Molim?
SELJA: Moda je doao privatno. Jesmo poslali pozivnicu?
GLUVI: Jesmo. To je odlueno jo na Odboru. Molim, postoji zapisnik.
BEZRUKI: Nije bilo primedbi.
SELJA: Uestvovae na Konferenciji?
BEZRUKI: To ja tebe pitam.
SELJA: Bilo je planirano da skup pozdravi drug olak, ali on je... E, ba
nemamo sree. Ni mi, ni on. Toliko se bio zauzeo oko Doma i sad, kad je bilo
najvanije, da mu se to desi...
KUMI: Kako je drug druga ure Salaja?
SELJA: Prebacili ga na VMA. Lino se zauzeo drug Salaj, mnogo se po-
tresao kad je uo. Ali, sad, ta je, tu je. Moramo da se posavetujemo sa Mili-
com. Drug Danilo, visok nivo. Retko govori ali jasno, otseno, vojniki, to se
kae. Hm, ali javljeno je da dolazi i drug Glava. Ispred Ceka Srbije, paralel-
no, ukrteno... Drug general vie, kako da kaem, zaviajno, a drug Glava po
partijskoj liniji, zaduen za region...
296
U salu dolazi Guliver. Obuen sasvim nonalantno, kao neki boem, film-
ski reditelj. Selja ga strogo pogleda.
SELJA: Kako to izgleda? Gde ti je crveni karanfil?
GULIVER: Ja nisam delegat.
GLUVI: Svi moraju karanfil.
GULIVER. Kao ruzmarin? Aman, ljudi, nije svadba. Konferencija.
Kumi mu namiguje, zakiti ga crvenom trakom i znakom na reveru.
VI,3.
297
VI,4.
Insert, aplikacija. Kratki futurfle. Bioskop. Puna sala. urnal pre glav-
nog filma Orkanski visovi.
Kratka storija Filmskih novosti.
Guliverova filmska socrealistika reportaa o Gradini, fragment o Kon-
ferenciji. Film je sinkopiran sa etiri prazna, ali obojena kadra preko celog
ekrana: uto, crno, belo, crveno.
SPIKER, TEKST (off, Valentinov glas): U susret Sedmom Kongresu par-
tije irom nae zemlje odravaju se godinje i izborne konferencije. Gradina
je slobodarski grad u Srbiji sa svetlom revolucionarnom tradicijom, ali i sre-
dina koja je prihvatila novi komunalni sistem. Komuna je re koju ovde svi
razumeju. Poljoprivredna proizvodnja osnova preraivake argoindustrije.
Pored novog parnog mlina, koji e uskoro biti puten u probni rad, podignu-
ta tri velika silosa za smetaj (toliko) tona utog zlata i moderna suara. U to-
ku je izgradnja nove termoelektrane Rudnik Dva od (toliko) megavata,
na bazi proizvodnje lignita, Crnog zlata... U samom gradu se predvia inten-
zivna stambena izgradnja, za potrebe JNA i strune kadrove Kombinata u
Rudniku. Kao i izgradnja novog Radnikog doma kulture i Biblioteke, jer
knjiga je Belo zlato... Priprema se i podizanje spomenika palim borcima.
Jer istorija je nae Crveno zlato! Gradina doekuje Sedmi kongres svoje Par-
tije.
Storiju prate sa velikom panjom, da im neto ne promakne, Selja, Gluvi,
Bezruki, Zuba Boji, Valentino...
U publici su, meutim, i oni koji su doli zbog filma Orkanski visovi: Beli,
Tetka, Sofija, Beci, koji pokua da stavi svoju ruku preko Sofijinog ramena,
ona ga odvrati.
Omlatina i Suzana, zagrljeni.
Simona i Vita Bas.
SUZANA: Dosta! Hoemo film!
BEZRUKI: Ko je rekao dosta?
SUZANA. Publika. Narod. Ja!
GLUVI: Kome je dosta neka ide van. Pustite film jo jedanput, nisam do-
bro uo ono o suari. Koliko tona kapaciteta? Da li se odnosi i na suve ljive?
KUMI (u kameru): Film smo gledali devet puta po devet puta. O mom
kumu, Guliveru, provincijskom Dzigi Vetrovu i autoru prvog srpskog foto
romana napisao sam lepu reportau u Ninu i analizirao njegovu ideju o
ekspresivnoj upotrebi boje uto, Crno, Belo i Crveno. Kum se pravi ne-
veti, ali je bio presrean. O njemu je pisao i Makavejev, dolazio da ga upo-
zna.
298
Guliver se ubaci u isti kadar, direktno u kameru, nau.
GULIVER (u kameru): ta to vredi? Seljaci, kulovi! Nita ne razumeju.
Ja, sree mi, nemam nita protiv seljaka, dok su na selu... Ali u varoi, i jo u
Komitetu! A ovo nek ostane meu nama. Psst! Lorens Olivije...
Poinje film Orkanski visovi.
VI,5.
Ispred Pozorita.
Izlaze delegati i gosti konferencije. Danilo, u generalskoj uniformi, vrui-
na mu je, raskopava se. Oko njega svi drugovi. Zdravi se sa Glavaem i
Direktorom Radio Beograda.
Niz stepenite silazi Milica.
SELJA (Danilu): Ne znam kako ste vi sa vremenom i ta ste planirali. Mi
smo mislili da skoknemo do Hrastovae, u Lovaki dom.
GLUVI: to je tamo hladovina! Niste videli kako je ureeno... Vrlo kul-
turno.
SELJA: Mogla bi i drugarica Zinaida. Ba bi bilo lepo. (Stie Milica, Selja
se ueprtlja, muca.) Hrastovaa. Dom... Srnei paprika... Svi se slau da je
Konferencija bila vrlo uspena... Ve je bilo na radiju...
Glava klima glavom, odobrava, estita Milici, ispred CEKA.
DANILO: Idite vi, ljudi... Sigurno ste umorni. Mnogo se radilo. Ne znam
kako vi procenjujete, ja sam bogami zadovoljan. Bilo je konstruktivnih pred-
loga. Perspektiva, vidi se. Ali Milica i ja moramo na jo jedno vano savetova-
nje. Porodino! Na Dragan zavrava maturu...
Pred Pozoritem parkirano nekoliko automobila, a tu su i dvatri fijake-
ra, za svaki sluaj. Dabome i Debin fijaker. I uveni prvi Fia.
Voza otvara vrata automobila Milici.
MILICA (Danilu): Povezla bih te, ali ne znam bi li mogao da stane.
DANILO (nasmeje se, zagrli je): Peke emo. Kao nekad.
Njih dvoje polaze. Selja i ostali drugovi se znaajno zgledaju, gledaju
za njima.
Domai se obrate onom, malo zapostavljenom, a najvanijem gostu
Glavau. Ovaj sveano ulazi u Debin fijaker.
Njegovu alu svi odmah prihvate. Direktor Radio Beograda, Selja i Va-
lentino uskau za njim u Debin fijaker.
299
VI,6.
VI,7.
VI,8.
VI,9.
Montana sekvenca. Guliver, onda, pre etvrt veka, ide u susret Milici i
Danilu, fotografie ih na brani. Isto to ini i sad kad su oni ostarili, kad se sve
promenilo. Osim Gulivera.
300
GULIVER: Deco, ptiica... Vrabac! Osmeh molim!
DANILO (smeje se, grohotom): Hajde, nasmej se, Babice.
MILICA: Ne mogu.
VI,10.
VI,9.
Milica naglo ustane, skuplja sudove sa stola, odlazi u letnju kuhinju, ner-
vozna, pone da pere sudove. Za njom u kuhinju dolazi goa, Zoja.
ZOJA: Da vam pomognem?
MILICA. Najvie mrzim da perem sudove. Ne volim ni da kuvam. (Is-
padne joj tanjir iz ruku.) U piku materinu.
ZOJA (tresne i ona jedan tanjir): U tri pike materine!
Dve ene se smeju, razbiju jo po jednu tacnu. Uplaen treskom Danilo
dojuri u kuhinju.
DANILO: Zoja! Milice! ta je bilo? (Zoja tresne jo jednu au.) Zinaida!
Zaboga! (Milica tresne drugu.) Babice! Ostavite. Ja u da operem sudove.
ZOJA: I treba. Vi ste i zaprljali.
Danilo se opae kuhinjskom keceljom, pere sudove, smeje se.
DANILO: Zato svi hoete da od mene napravite krivca? Da sam pogi-
nuo, a bilo je toliko zgodnih i romantinih prilika u mojih osam godina rato-
vanja da ispadnem pravi junak, slavili biste me, kao veselog Kostolomca, kao
narodnog heroja, kauboja iz novih partizanskih pria. Ovako sam sudopera.
I hulja! (Milici, Zoji.) ta sam zaprljao? Ako je neto prljavo, zagovnali smo
zajedno. Rekao sam to i ilasu. U lice: ido, nova klasa, pa ta? ovek ne
bira klasu, on joj pripada. Najgori su vajni istunci. Anatomija jednog mo-
rala trt! Partizanski general se spanao sa balerinom. E, moj ido! U
pravu je deda Zuba. Pravda e trijumfovati. Doi e i nama crni petak ali,
ja bih da proivim i veseli etvrtak. To vam je, drage moje, dijalektika. Samo
kad bismo se manje lagali. I poniavali. Zbog toga sam vas i molio, Zoja, da
poete sa mnom u Gradinu. Milice, treba da se dogovorimo za Dragana. o-
vek e iveti kod mene, sa nama. Zinaida se slae.
MILICA: Neka sam odlui... Vie bih volela ako bi stanovao u student-
skom domu, sa drugovima.
ZOJA: Sjajan deko! Ne brinite o njemu. (Milici.) General mu spremio
lep poklon za maturu. Vespu!
Zoja odlazi.
U kuhinji ostanu Milica i Danilo.
302
ute, spolja se uje Draganova truba i visoki Zojin glas, pomeani.
DANILO: Kako ti se svia Zinaida?
MILICA: Ti si uvek birao najbolje ene.
Skine mu kecelju, pere sudove.
VI,10.
Ulica u Gradini.
Lipe u cvatu. Velike, tamne popodnevne senke kronji. Zoja i Kumi ko-
raaju kroz ulicu, skakuu u ritmu teme Draganove trube.
KUMI (u kameru): Kako je lako biti u drutvu jedne lepe i pametne e-
ne.
ZOJA: Molim? Neto ste rekli?
KUMI (malo zbunjen): Kaem im: kako je lepo i prijatno biti u drutvu,
tako blizu jedne lepe, pametne, darovite i duhovite, slavne i ... miriljave e-
ne.
ZOJA: Lepo! Miriljave? Ali to lipe miriu, mladiu. Diite duboko. Ko-
me ste me tako lepo predstavili?
KUMI (pokae prema kameri): Njima.
ZOJA (osmehne se u kameru, mahne nam): Nemojte mu verovati. Sve je
drukije, ulepano dok miriu lipe... Kuda me vodite, mladiu?
KUMI: Na malu probu pred koncert. Da vas upoznam sa Sofijom, ona
e vas veeras pratiti na klaviru.
ZOJA (koketno, zavodljivo): Na probu? Zar nemate neki lepi predlog,
mladiu?
VI,11.
VI,12.
VI,13.
Koncertna dvorana.
Proba. Zoja i Sofija za klavirom. Zoja peva neku poznatu opersku ariju.
Kumi, jedini u gledalitu. Njegovo stidljivo i zbunjeno lice.
Kadar se otvara i iri: Kumi nije sam, oko njega publika na koncertu.
Mnoga poznata nam lica: Glava, Direktor Radio Beograda, Selja, Gluvi,
Milica, Danilo, Zuba i Zaga Boji, Guliver, Beli i Tetka, Simona i Vita Bas, Be-
ci, Botvinik, orevi, ak i Deba i Vida, sa bebom u naruju i jo dvoje
troje malih Titovih kumia, slatko spavaju...
Zoja zavri jednu efektnu taku. Kumi oduevljeno aplaudira.
Danilo pljeska punim, rairenim akama... Devojice donose cvee Zoji,
ona preputa deo aplauza Sofiji.
KUMI (u kameru): Bio je to jedan od najlepih dana u Gradini. Da se
pamti, dugo, dugo...
Deba i Vida aplaudiraju, ali mali Kvame se dere, plae. Gluvi se okrene,
utiava dete. Pssst!
305
KUMI (u kameru, off ): Neto je ipak malice pokvarilo slavlje. Zvali iz
Maralata! Lino general eelj. Kakav je to nain? Koga ste pitali? Kojoj
budali palo na pamet da se ime supruge predsednika republike daje cigan-
skom detetu? Telegram! Mutuluk! I jo da objavi u novinama! To je nedo-
zvoljena sprdaina.
VII
CIGANSKA JE TUGA PREGOLEMA
VIII,1.
VII,2.
VII,3.
Bolnica, ambulanta.
Pregled kod psihijatra.
Deba prvi Ciganin oboleo od tuge i depresije! Lei na divanu, zuri u
plafon, uzdie bolno i duboko.
Iznad njega psihijatar, dabome, vea suklata od pacijenta, vrti glavom,
iuava se...
Vasi i Kumi u poseti bolesniku, doneli mu trenje.
VASI: Kolega, Debo, poslui se. Trenje, iz moje bate. (Kumi.) Bez
obzira na okolnosti, boju koe, veru i politika uverenja, nas dvojica, eto, de-
limo sudbinu. On fijaker, ja pediter... Ali poteno zaraujemo svoje
pare hleba. I uvamo obraz.
DEBA (pokua da pojede trenju, gadi mu se, ispljune je): Ne mogu. Nije mi
slatko. Nita mi vie nije slatko. Nita! (Uzdahne.)
307
PSIHIJATER (Kumiu, diskretno): Ovo u mojoj praksi nisam imao
Ciganin, a da pati od depresije! Mora da je neka teka tuga, pregolema.
VASI (psihijatru): Doktore, jeste probali sa muzikom? Ja u da platim
za kolegu...
PSIHIJATER Taman posla! To bi bilo sasvim kontraindukovano. Njih
muzika boli. (Slui se trenjama.)
DEBA (duboko uzdahne, gleda VASIA, suza mu se kotrlja niz obraz): Ne
znate vi, gosin Vasiu, kako mi je. Kum nije dugme.
Tuni pogled na Titovu sliku na zidu.
KUMI (u kameru): Tako se, tuno, zavrila pria o jo jednom razvr-
gnutom kumstvu meu Srbima. Prvi Ciganin oboleo od depresije! Hm! Mo-
da je to bio znak opteg napretka i modernizma. (Jede trenje ispljune kotice.)
Ni Cigani nisu kao to su bili. Izborili su pravo da i oni pate od depresije i me-
lanholije.
U ambulantu uleti Vida. Vidi Debu kako se izleava na Frojdovom diva-
nu. Drekne...
VIDA: Crni Debo, ta se tu izleava? Koji ti je kurac!? Ustaj! Imamo go-
ste. Doao moj bata, pustili ga iz zatvora... Prekoredno. Ispalo mu oko.
DEBA: Bata ira? (Klone.) Samo mi je on trebao na ovu muku. (Pokrije se
ebetom preko glave, brzo otkrije.) Oko?
VIDA: Glavno da je iv!
VIII
BAL NA VODI
VIII,1.
VIII,2.
VIII,4.
No.
Automobilom kroz Srbiju, natrag u Beograd, Zoja i Danilo. On je odli-
no raspoloen, zvidue, pevui neku ratniku pesmicu iz panije.
ZOJA: Generale, niste mi odgovorili na pitanje: Zato se svi plaite svog
vrhovnog komandanta? (Nema odgovora. Poute, dugo.) Da li e se i tvoj sin
plaiti?
VIII,5.
Bazen. Neka lagana dez stvar. Crnac prilazi muzici na estradi, uzima mi-
krofon od Valentina, peva... Bluz. Crnac, USmarinac, se zagledao u Seku,
ona mu uzvraa koketnim pogledima, prevre oima. Kibicovanje od-
mah primeti i paljivo motri Bezruki.
Na platou za igru, parovi: Simona i VitaBas, Seka i Beli, Sofija i Beci. Se-
lja i njegova drugarica. Gluvi se dri za uvo, njegova drugarica mu sipa ka-
pi u uho. Zuba i Zaga. Dragan bira za igru svoju majku, pleu; preko Milici-
nog ramena gleda Sofiju.
BECI (pleui sa Sofijom): Draga devojice, mnogo sam mislio ovih da-
na o vama. Ne dugujete mi vie nita. Dugujem ja vama. (Otvori aku, u aci:
minue od ada.) Voleo bih da na vaem koncertu nosite ove minue. Po-
klon od ika Becia.
Kavaljerski poljubi Sofiju u ruku. Odvodi je prema stolu. Sofija je dirnuta
njegovim gestom. Stavlja minue, osmehuje se starom dentlmenu.
Dragan bira Sofiju za igru. Beci im se osmehne, prijateljski, Sofija mu uz-
vrati osmehom, stavlja minue na ui.
Odlazi sa Draganom na podijum, pleu.
SOFIJA: Divno vee.
Omlatina i Suzana, u uniformama brigadira, pleu, odlaze prema umar-
ku u dubini.
Milica gleda Dragana kako plee sa Sofijom. Razmeni zabrinut pogled sa
majkom Zagom. Preko njenog ramena ugleda, u mraku, jedno udno lice
Botvinik.
Pogledi im se sudare, ukrste. Milica skrene pogled. Ko zna ta to sluti.
Guliver, maskiran u kostim arli aplina, koraa preko vodene ploe ba-
zena, kao kakvo privienje u no ivanjsku. Dabome, to je udeeno ko-
raa uskom pontonskom trakom postavljenom preko bazena.
Crnac peva neku gustu negro stvar, Kumi za bubnjevima, spori teki ri-
tam. Iza njega se pojavi Bezruki, vrsto ga stisne za rame, pita apatom, ali
strogo.
BEZRUKI: Ko je Crncu dozvolio da peva?
KUMI (apatom): Valjda Bog. Peva o tome kako Jenki mue Crnce.
(muri, nastavi da svira.)
BEZRUKI: Hm!
Seate se? Prva pria se zavrila kazaokom, druga se zavrava bluzom
moda i to neto znai.
S. M. F.
314
PODACI O TVSERIJI
317
BELEKA O AUTORU
319