Professional Documents
Culture Documents
02 Logika PDF
02 Logika PDF
POSTANAK I RAZVOJ
1. ta je logika?
2
2. Postanak logike
3
3. Aristotel, utemeljiva logike
Logiku kao nauku prvi je sistematski izloio
antiki grki filozof Aristotel (384-322 g. p. n. e)
u delu Organon.
Znaajne doprinose logici dali su pojedini kineski i indijski
filozofi, kao i neposredni Aristotelovi prethodnici u Grkoj
filozofiji: Sokrat i Platon.
Meutim, tek je Aristotel stvorio logiku kao celovitu nauku
obuhvativi sve elementarne oblike miljenja: poimanje,
suenje i zakljuivanje.
Sem toga, ve je Aristotel uoio razliku izmeu
prouavanja oblika miljenja koje polazi od utvrenih,
pouzdanih znanja (njih je izloio u svojim Analitikama) i
oblika miljenja u sloenim situacijama gde su nae
premise nepotpuna, verovatna znanja (o kojima je
4
raspravljao u Topikama)
4. Razvoj formalne logike
Neposredni sledbenici Aristotela uglavnom su se zadovoljavali
komentarisanjem njegove logike.
U srednjem veku Aristotelova logika je nala svoju upotrebu u
analizi i dokazivanju hrianskog uenja, iako su uvedene i
neke znaajne formalne inovacije (logike relacije koje
Aristotel nije uzimao u obzir)
Nastanak moderne prirodne nauke, poev od Galileja, i
veliki polet eksperimentalnih istraivanja uslovili su razvoj
uenja o metodi naunog istraivanja
Tradicionalna Aristotelova logika se i dalje razvijala kao
formalna logika nauka, jer se uglavnom bavila formalnom
korektnou zakljuivanja i dokazivanja.
Uporedo sa logikom razvijala se metodologija naunog
istraivanja, iji je glavni problem bio: kako doi do
naunih zakona i teorija polazei od utvrenih
5
iskustvenih injenica.
5. Matematika logika 1/2
6
5. Matematika logika 2/2
7
6. Metodologija kao neformalna logika
FILOZOFIJA
I
NAUKA
1. Logika i filozofija
Logika je deo filozofije
Istraivanje uslova saznanja istine jeste jedan od bitnih odnosa
oveka prema svetu: znati istinu znai imati adekvatne informacije
o stvarnosti onakvoj kakva je, nezavisno od naih elja i interesa.
Razne filozofske discipline bave se problemima oveka i sveta
Ontologija nauka o bivstvovanju, istrauje osnovnu strukturu
sveta u celini; ona se pita: ta jeste, na koje naine bivstvuje, kako
je povezano, ta je specifino za ljudsku egzistenciju u odnosu na
prirodu, itd.
Epistemologija nauka o saznanju, istrauje koje su mogunosti
naeg saznanja, da li zaista moemo doi do pouzdanog znanja o
onom to objektivno bivstvuje, koji su bitni oblici saznanja. Logika
je oigledno tesno povezana s teorijom saznanja.
Aksiologija nauka o vrednostima, istrauje ono to treba da bude,
dakle osnovne ljudske projekte i ideale, kao to su: moralno dobro,
koje je predmet posebne discipline etike, lepota koja je predmet
estetike, pravednost koja je osnovna vrednost filozofije prava, itd.
Niz filozofskih disciplina u kojima se prouavaju osnovni pojmovi i
naela posebnih nauka (kao to su politika filozofija, socijalna
filozofija, filozofija prirodnih nauka)
Filozofska antropologija koja se bavi prouavanjem optih 10
karakteristika ljudske prirode
2. Filozofija i nauka 1/2
Reenje koje je ponudio Aristotel bilo je usvojeno u nauci sve do 16. veka.
Onda ga je najpre doveo u pitanje Kopernik a zatim opovrgao Kepler.
Meutim, predmet logikog ispitivanja navedenog Aristotelovog teksta bio bi:
- Da li je dokaz tano izveden?
- Da li iz navedene dve tvrdnje zaista sledi Aristotelov zakljuak?
- Da li su polazne pretpostavke prethodno dokazane ili iskustveno potvrene?
Ovo logiko zakljuivanje je formalno korektno, ali je prva premisa
pogrena. Nikakve iskustvene injenice ne govore njoj u prilog,
nikakvog osnova nema da se uopte govori o centru sveta. U pitanju13
je zdravorazumska pretpostavka koju nauka ne prihvata.
4. Nauno i zdravorazumsko saznanje
Zdravorazumsko znanje se zasniva na ulnom iskustvu i
spontanom razumskom zakljuivanju u kome je
elementarna logika prisutna ali nije dovedena do svesti,
nije nauena iz knjiga.
Zdravorazumsko znanje se razlikuje od mita, magije i
religije po tome to ne prihvata nita na veru ve samo ono
to se moe uti, videti, doznati od stvarnih svedoka nekog
dogaaja. Otklon od praznoverja i sujeverja i iskorak ka
nauci
Nauno znanje: vea kritinost i sistematinost
Primer: ulno iskustvo nas moe varati. Posmatrajui Sunce i zvezde mi ulima
doivljavamo privid da se one okreu oko Zemlje dok se u stvari Zemlja okree oko
njih. Sluei se razliitim instrumentima otkrivamo da su nebeska tela, naroito
planete i meseci, znatno drukiji nego to golom oku izgledaju. Potrebno je
nagomilano iskustvo mnogih generacija, potrebna je itava jedna tehnologija
posmatranja i eksperimentisanja da bismo prevazili poetne zablude
zdravorazumskog znanja i doli do naunih znanja. To je prirodan put kojim se nauka
razvija. 14
LOGIKA
ZNAAJ I PODELA
1. Znaaj logike
Znaaj logike je u tome to njeno poznavanje u velikoj
meri poveava nau sposobnost kritikog miljenja i
osetno poboljava izglede da nai zakljuci budu
istiniti.
Primer: Ipak, istinu o jednom pitanju mogu otkriti i oni koji nikad nisu uili logiku i ne znaju
nita o logikim pravilima.
17
3. Logika pravilnost i istina
18
4. Podele logike
Ve kod Aristotela postoji podela na formalnu i neformalnu
(sadrinsku) logiku.
U formalnoj logici razlikujemo tradicionalnu (Aristotelovsku)
logiku i moderne oblike simbolike, matematike logike.
Po filozofskoj orijentaciji razlikujemo:
logicizam Fregea i Rasla (koji su uspeli da deduktivno
izvedu matematiku iz logike)
formalizam Hilberta (koji je u logiku uveo maksimalnu
slobodu, tretirajui je kao igru simbolima koja je
proizvoljna i nezavisna od veze s matematikom i naukama)
intuicionizam Brouvera i Hajtinga (koji su suzili polje
dozvoljenih logikih simbola na one za ija znaenja su
relevantne odreene intuitivne misaone operacije)
19
5. Matematika logika
SAZNANJA
1. Kriterijumi saznanja
Saznati neku pojavu stvarnosti znai: postati svestan
njenih bitnih svojstava i odnosa prema drugim
pojavama.
Primer: Mi moemo biti subjektivno uvereni da neto znamo, i u tome moemo biti u pravu
ili se varati.
1
JASNO JEZIKO FORMULISANJE ONOG TO
PRETENDUJEMO DA ZNAMO
Primer: Ako neko tvrdi da zna jedan predmet zato to ima jasnu predstavu (ideju) o
njemu, ali nije u stanju da ga reima opie na nain koji i drugi mogu razumeti
(makar i samo specijalisti za dato podruje) zakljuiemo da je u pitanju samo
privid znanja
2
SPOSOBNOST UTVRIVANJA ISKUSTVENIH USLOVA
U KOJIMA JE MOGUE IDENTIFIKOVATI PREDMET
KOJI SMO PO NAEM UVERENJU SAZNALI.
Primeri:
Neki fiziari su pre nekoliko godina objavili da su otkrili hladnu nuklearnu fuziju
(proces spajanja vodoninih atoma u atom helijuma, za koji se dotle mislilo da se
moe obaviti samo pod vrlo visokim temperaturama (107 Celzijusovih). Drugi
istraivai nisu uspeli da identifikuju hladnu nuklearnu fuziju pod opisanim
uslovima. Dakle, u pitanju je bio privid znanja a ne stvarno objektivno znanje.
Obratno, kod istinskih otkria, recimo novih nuklearnih estica ili novih nebeskih
tela, ovaj kriterijum je redovno bio zadovoljen. Pod navedenim eksperimentalnim
uslovima i drugi istraivai bi identifikovali novootkrivenu esticu ili bi se
usmeravanjem teleskopa na odreenu taku neba uverili da na tom mestu u vasioni
zaista postoji dotle nepoznato nebesko telo.
25
1. Kriterijumi saznanja
3
SPOSOBNOST DA SE SAZNATI PREDMET OBJASNI
Moramo biti u stanju da odgovorimo na pitanja kao to su:
ta je taj predmet?
U koju klasu ili kategoriju predmeta on spada?
(Da li je u pitanju nova planeta, mesec, zvezda, zvezdana maglina,
itd.)
Zato taj predmet ima osobine koje opaamo, na osnovu
kojih zakona ili strukturnih osobenosti? itd.
Kad neko tvrdi da zna neki predmet i pokae se da ume
reima da ga opie ali nije u stanju da objasni i obrazloi
ono to je rekao, smatraemo da je njegovo znanje isto
verbalno.
26
1. Kriterijumi saznanja
4
SPOSOBNOST DA SE NAZNAI KOJIM PRAKTINIM
RADNJAMA SE ONO TO JE SAZNATO MOE
PROIZVESTI I OPAZITI
Primer: Galilej je pokazao da sva tela zaista padaju s istim ubrzanjem, nezavisno od
veliine mase, putajui predmete razliite teine da slobodno padnu s krive kule u
Pizi. Bez ovog eksperimenta, koji svako moe da ponovi, Galilejevi zakoni
slobodnog pada bi bile samo pretpostavake, ne i znanje
27
1. Kriterijumi saznanja
Znanje je, dakle, svest o predmetu koja zadovoljava
navedene kriterijume
Primer: To je potrebno istai zbog toga to je u principu mogue konstruisati
automat (raunar-robota) koji je u stanju da se slui odreenim jezikom i
da formulie tvrenja, koji bi, ako je snabdeven adekvatnom memorijom,
bio u stanju da daje tane opise i objanjenja i da izvodi praktine
operacije proizvoenja odreenih predmeta.
Iako postoji moda da se savremeni raunari uporeuju s ljudskim
mozgom i da se govori o njihovoj inteligenciji i sposobnosti miljenja,
maine ne mogu da znaju, striktno govorei.
One obavljaju operacije automatski u skladu s programom koji je u njih
ukljuen i koji je ovek stvorio. Prema tome, znanje poseduje tvorac
programa a ne automat.
Saznanje nekog predmeta je takva svest o njenim
svojstvima koje ukljuuje u sebe sposobnost
jezikog opisivanja, objanjavanja i praktikog
primenjivanja saznatog predmeta.
28
2. ULNO ISKUSTVO kao izvor saznanja
1) Podaci koje dobijamo putem ula predstavljaju elementarnu
sirovu grau saznanja, ime esto poinje proces saznanja
Primer: Prva astronomska znanja stiu se nesumnjivo posmatranjem svetlih taaka na nebu
razliite veliine, sjaja i meusobnih odnosa
32
6. Zdravorazumsko stanovite
Kritinost prema pojedinim izvorima naeg saznanja razvija
se u onoj meri u kojoj otkrivamo iluzije ulnog iskustva,
greke u miljenju, promaaje u intuitivnim uvidima,
greke u opaanju
Primeri:
Prut zamoen u vodu izgleda prelomljen iako je on realno i dalje prav.
Predmeti koji se udaljavaju izgleda da se smanjuju iako im se u realnosti dimenzije
ne smanjuju.
Voz u kome se nalazimo i koji je stajao u stanici izgleda da je krenuo onda kad je voz
na susednom koloseku krenuo u suprotnom pravcu.
34
8. Argumenti protiv skepticizma
Veliki stepen saglasnosti izmeu naunih znanja i
praktinih rezultata dobijenih njihovom primenom
Kad bi naa znanja bila iluzorna, odnosno kad ona ne bi
odgovarala objektivnoj stvarnosti nezavisnoj od nas, onda
bi praktine radnje usmerene tim znanjima stalno
doivljavale neuspeh: redovno bismo dobijali rezultate
suprotne oekivanjima.
Primeri:
Srednjevekovni alhemiari su verovali da meanjem razliitih elemenata mogu dobiti
zlato. Na tome se radilo u toku nekoliko vekova bez uspeha.
Nasuprot tome, praksa usmerena istinitom teorijom daje oekivane rezultate. Na
osnovu stvarnog znanja da sagorevanje gasova moe da stvori veliku potisnu silu
konstruisan je motor na mlazni pogon. Uspeno funkcionisanje takvog motora
dokazuje da je adekvatno realnosti znanje na kome on poiva.
Slino tome, injenica da je ovek uspeo da raketnim brodom stigne na mesec i da se
s njega vrati dokazuje tanost mnogih naih znanja o Zemlji, Mesecu, njihovim
kretanjima, gravitacionim silama koje na njima deluju, koliini energije koju razvijaju
35
razna goriva, otpornosti raznih materijala, itd.
9. Odnos miljenja i jezika 1/2
36
9. Odnos miljenja i jezika 2/2
38
10. Znak i simbol 2/4
39
10. Znak i simbol 3/4
Primer: Kad elimo da gradimo put do vrha jedne planine ili uspinjau za zimske
sportove, ili ako nam je cilj da na vrhu planine postavimo relejnu televizijsku stanicu
od koje oekujemo da pokrije odreeni okolni teren u svakom od ovih sluajeva mi
pretpostavljamo odreenu visinu planine.
Ako su nae praktine radnje dovele do potpuno oekivanih rezultata onda
moemo govoriti da je jedno tvrenje praktiki provereno.
Praksa proizvoenja, merenja, prerade predmeta ima svoju svesnu i
materijalnu stranu:
shvatanja i uverenja kojima se rukovodi ovek
fiziki rad kojim ovekovo telo dolazi u neposredan kontakt s predmetima
na koje deluje i menja ih, ime se na najpouzdaniji nain proverava sklad
polaznih shvatanja i stvarnog stanja stvari
Kad su shvatanja istinita, mi u toku rada doivljavamo iskustva koja smo
ve unapred mogli predvideti. Obratno, kad su neistinita, doivljavamo
iskustva potpuno razliita od predvienih.
Primer: Stivenson je poetkom 19. veka imao ideju da bi snaga vodene pare mogla da
pokree elezniku lokomotivu. Kad je konstruisao lokomotivu, u njenom kazanu
proizveo dovoljno vodene pare i kad je voz zaista krenuo njegova poetna
pretpostavka je bila praktiki proverena.
Da bi se jedno tvrenje moglo okarakterisati kao istinito, ono
mora biti:
48
jasno formulisano, dokazano i praktiki provereno.
13. Teorije istine
49
13.1. Teorija korespondentnosti
Teorija korespondentnosti je najstarija i najznaajnija teorija istine.
Filozofi su od nje poli, jer je ona najblia zahtevima zdravog razuma, i
uvek su se njoj vraali kad su otkrivene slabosti u drugim teorijama.
Prvi je ovu teoriju formulisao Aristotel u svojoj Metafizici na
najjednostavniji mogui nain:
Istina je: rei o onom to jeste da jeste, a o onom to nije da nije.
Neistina je rei o onome to jeste da nije, a o onome to nije da jeste.
Optija i saetija formulacija, ovog, intuitivno najprihvatljivijeg, shvatanja:
Istina je odgovaranje (korespondentnost, adekvatnost) jednog
tvrenja stvarnosti (predmetu na koji se odnosi).
Primeri:
Tvrenje Avala je 16 kilometara daleko od Beograda istinito je ako zaista
udaljenost grada koji se zove Beograd i planine koja se zove Avala iznosi 16
kilometara.
Tvrenje Mocart je iveo do 1791. godine je istinito ako je u stvarnosti veliki
kompozitor koji se zvao Mocart umro 1791. godine.
50
13.1. Teorija korespondentnosti
1. Koliko god ona izgledala vrlo ubedljiva u jednostavnim sluajevima,
komplikacije nastaju kada govorimo o predmetima koje nismo u stanju da
ulno opaamo, o ijem postojanju zakljuujemo na osnovu sloenih
naunih istraivanja.
Primer:
Tvrdnja da se atom vodonika sastoji iz jednog protona i jednog elektrona ne moe se vidom niti na
bilo koji drugi nain neposredno ulno utvrditi. Dakle, istinu reenice Atom vodonika sastoji se iz
jednog protona i jednog elektrona ne moemo utvrditi uporeujui tu reenicu sa ulno opaljivom
stvarnou, kao to to moemo ako se pitamo da li je tano da je u jednom trenutku u sali
Skuptine Srbije prisutno 126 poslanika, to moemo jednostavno utvrditi brojanjem. Da atomi i
subatomske estice postoje i da se u atomima vodonika nalaze po jedan proton i jedan elektron
znamo na osnovu toga to smo utvrdili istinitost izvesnih iskaza o pojavama koje prouava fizika.
U ovakvim sluajevima sreemo se s problemom da o nekim predmetima nita ne
znamo nezavisno od utvrivanja istine nekih iskaza o njima. Bila bi to logina greka
lani krug kad bismo istinu definisali pomou pojmova korespondentnosti nekom
predmetu a taj predmet obratno definisali pozivajui se na istinu nekih reenica.
Mora postojati neki nain da utvrdimo istinitost jednog tvrenja nezavisno od njenog
odnosa prema stvarnosti.
2. Teorija korespondentnosti u najboljem sluaju kae ta je istina ali nam
ne kae kako da utvrdimo da li je jedno tvrenje istinito. Drugim reima,
ona nas obavetava o tome ta je sutina istine ali ne i ta su
kriterijumi utvrivanja istine.
Osnovni razlozi zbog kojih su filozofi poeli da tragaju za drugaijim
definicijama pojma istine leali su u nastojanju da se odgovori na pitanje:51
Pod kojim uslovima je jedno tvrenje istinito.
13.2. Teorija evidentnosti
Istinitima se smatraju oni iskazi koji su praeni naim
oseanjem neposredne oevidnosti, (izvesnosti,
evidentnosti).
Navodno je oevidno:
da je dva vee nego jedan
da jedan predmet ne moe istovremeno imati odreenu odliku i potpuno suprotnu odliku
da se dve paralelne prave nigde ne mogu presei
da je nebo plavo a uma zelena itd.
Izvesna verodostojnost ove teorije poiva na injenicama:
da tvrenja koja izraavaju naa neposredna ulna opaanja zaista
poivaju na oevidnosti
da su do nedavno filozofi i matematiari smatrali da u egzaktnim
naukama postoje oevidni i nesumnjivi prvi principi (aksiomi),
pomou kojih se sve ostalo dokazuje,
ali koji sami ne mogu biti izvedeni iz jo optijih i temeljnijih
principa jer takvi ne postoje (neki logiki i matematiki principi).
52
13.2. Teorija evidentnosti
57
13.6. Uslovi korespondentnosti iskaza i stvarnosti
1. Smisaonost
Mora se znati znaenje datog tvrenja. Moramo znati na kakve predmete se
ono odnosi pre nego to bismo mogli utvrditi da li je tano to to se o tim
predmetima tvrdi.
Primer: U iskazu Jupiter ima etiri satelita moramo znati ta je to Jupiter, ta su
sateliti i pod kojim uslovima se moe utvrditi da li Jupiter ima i koliko ima satelita.
2. Koherentnost
Tvrenje o ijoj istini je re pripada celini drugih stavova i teorija. Treba da
postoje valjani razlozi za ono to se tvrdi. Taj stav mora biti teorijski
potkrepljen.
Primer: Sve to moemo znati o Jupiteru i njegovim satelitima povezano je s drugim
znanjima o planetama i Sunevom sistemu. Mora biti mogue da se stav o Jupiteru i
njegovim satelitima moe potkrepiti drugim znanjima o planetama, satelitima, o
gravitacionim i magnetnim silama.
3. Proverenost (verifikacija)
Da bi taj stav bio prihvaen kao istinit moraju se dobiti upravo oni
iskustveni podaci koji potvruju polaznu pretpostavku.
Primer: Iz stava Jupiter ima etiri meseca sledi da su mogua odreena opaanja. Da
bi taj stav bio prihvaen kao istinit moraju se dobiti iskustveni podaci koji potvruju
pretpostavku da Jupiter ima satelite i da ih ima upravo etiri. Zbog ogromne
udaljenosti Jupitera ne moemo s njim ostvariti nikakav neposredan praktiki odnos,
pa e se naa tvrdnja zasnivati na mogunosti da izgradimo ureaj za kosmike
letove koji e dospeti u blizinu Jupitera i poslati nam dopunske podatke o njemu koji58
se slau s teorijskim pretpostavkama i ranije utvrenim podacima.
13.7. Integralna teorija istine
Kad su sve tri navedene grupe uslova ispunjene, kad je jedan
smisaon stav i dovoljno teorijski dovoljno potkrepljen i
iskustveno proveren onda imamo valjane razloge da kaemo da
je on istinit stav i da tano odgovara samoj stvarnosti.
Ono to je teorija korespondentnosti davala kao prethodnu
definiciju istine ovde je objanjenje.
injenica da se jedan iskaz:
slae sa prethodnim znanjima
slae sa novim iskustvenim podacima
da na osnovu njega moemo da uspeno praktino
delujemo
da redovno dobijemo oekivane rezultate
moe se jedino objasniti naom pretpostavkom da
struktura rei u naem iskazu tano odgovara strukturi 59
samog predmeta na koji se odnosi
LOGIKA
66
1. ta je pojam? 4/6
67
1. ta je pojam? 5/6
Primeri:
Da bismo doli do pojma take, morali smo poi od obinih predmeta, koje svi
doivljavamo kao trodimenzionalne, pa zamisliti ono to bismo dobili kad bismo sve
dimenzije predmeta smanjivali u beskonanost.
Mitoloki pojam kentaura izgradili su stari Grci polazei od predstave oveka i
predstave konja, koje su kod svih ljudi sline.
68
1. ta je pojam? 6/6
72
3. Pojam i termin 1/3
77
5. Obim pojma
Obim pojma je skup pojedinanih sluajeva na koje
se jedan pojam odnosi.
Primeri: alkalni metali (litijum, natrijum, kalijum, rubidijum, cezijum i francijum)
etvorougaonik" (kvadrat, pravougaonik, romb, romboid, trapez, trapezoid i deltoid)
79
7. Denotacija i konotacija
A B
81
8.1. Ekvivalentnost
Pojmovi e biti ekvivalentni ako im je obim istovetan
ali je sadraj razliit.
Primer:
Uporedimo nauni pojam Planeta Venera" i zdravorazumski pojam
Zvezda Veernjaa". Oni se sadrinski razlikuju ali se odnose na isti
predmet. Nisu dakle istovetni, ali su ekvivalentni.
A
B
82
8.2. Ukrtanje
Ukrtanje je odnos dva pojma koji se delimino
razlikuju i po obimu i po sadraju ali im je jedan deo
obima i sadraja zajedniki.
Primeri:
Grka i filozofija: Ima mnogo Grka koji nisu ni u kakvoj bitnoj vezi s filozofijom, i
filozofa koji nisu Grci niti e moda ikad u ivotu biti u Grkoj. Meutim, Grka je
imala svoju filozofiju i prvi evropski filozofi su bili Grci. Postoje delovi ova dva pojma
koji se nesumnjivo poklapaju (oni ine pojam grka filozofija).
hemija i biologija: Neorganska hemija, na primer, se ne bavi pojmovima ivog
sveta, a botanika i zoologija kao delovi biologije ne istrauju hemijsku osnovu
biolokih pojmova.
Postoje, meutim pojave, na primer genetske koje pripadaju i biologiji i hemiji: njih
prouava bio-hemija.
A B
83
8.3. Ukljuivanje
Ukljuivanje je odnos pojmova kod koga jedan celim
svojim obimom pripada drugom.
Po obimu B je ui, A je iri.
Po sadraju B je poseban, A je optiji pojam.
B A
A B
85
1.
POJAM
2. VRSTE POJMOVA
pojedinani, posebni i opti
jasni i nejasni
konkretni i apstraktni
1. OPTOST
pojedinani, posebni i opti pojmovi
Pojedinani pojmovi su oni koji izraavaju sutinu
jednog pojedinanog predmeta.
Primer: Ako pod imenom Marko Junije Brut" podrazumevamo rimskog patricija koji je
iveo od 86. do 42. godine p.n.e., koji se odlikovao vanredno vrstim karakterom i
principijelnou, koji je radi odbrane rimske demokratije uestvovao kao jedna od
rukovodeih linosti u zaveri protiv Cezara (koga je inae lino voleo i divio mu se),
koji je zatim vodio graanski rat protiv Marka Antonija i Oktavijana i posle izgubljene
bitke kod Filipa izvrio samoubistvo, moe se rei da imamo priblino taan pojam o
Brutu.
88
2. Kategorije
Kategorije su najoptiji pojmovi na podruju jedne
odreene nauke.
Primeri:
u matematici broj, geometrijska slika
u fizici: atom, masa, energija, inercija, gravitacija
u hemiji: hemijski element, valencija, afinitet
u biologiji gen, elija, organizam, vrsta
u sociologiji: klasa, nacija, drava
u politikoj ekonomiji: vrednost, roba, novac
u psihologiji: svest, linost itd.
POJMOVA
1. Definicija i klasifikacija
94
2. Pojam definicije 1/2
99
3. Vrste i metodi definisanja 4/7
102
3. Vrste i metodi definisanja 7/7
108
6. Pravila klasifikacije 3/4
110
LOGIKA
Uenje o elementima
miljenja
2.
SUD
114
2. Reenica i iskaz, stav i sud 2/2
2. VRSTE I KLASIFIKACIJA
Podela sudova
1. Svaki sud je ili tvrenje ili poricanje.
2. Svaki sud je pojedinaan, poseban ili opti, s obzirom
na stupanj optosti svog predmeta.
3. Svaki sud ima odreeni sastav (strukturu) koji moe
biti prostiji ili sloeniji.
4. Svaki sud ima odreeni modalitet (nain vaenja)
prema tome da li izraava samo mogunost ili
konstatuje injenino stanje ili tvrdi postojanje jedne
nune veze.
5. Svaki sud ima izvesnu saznajnu vrednost, polazei od
sudova kojima se konstatuju podaci ulnog opaanja
do sudova kojima se saznaje sutini, utvruju
osnovne vrednosti istina, dobro, lepo. 120
1. Vrste sudova po kvalitetu
S obzirom na to da li izraavaju tvrenje ili poricanje,
svi sudovi se dele na afirmativne i negativne.
Primeri: sva tela su deljiva" i neka tela nisu vrsta".
Primer: Svi uenici nae kole postigli su ove godine vrlo dobar uspeh.
3. Vrste sudova po sastavu (strukturi)
123
3.1. Vrste prostih sudova
a) Bezlini sudovi se sastoje samo iz jednog pojma, pri
emu se drugi pojmovi podrazumevaju.
Primeri: Najee se sastoje samo od samo predikata (Grmi!, Pade!), ili subjekta
(Vatra!, Grad!).
ZAKLJUIVANJE
ta je zakljuivanje? 1/3
131
I
NEPOSREDNO ZAKLJUIVANJE
1. Intuicija i neposredno logiko zakljuivanje 1/3
134
1. Intuicija i neposredno logiko zakljuivanje 3/3
137
2. Logiki kvadrat
etiri osnovne vrste odnosa meu predikativnim sudovima:
Suprotnost (kontrarnost) Sudovi ne mogu biti u isti mah istiniti. Zbog
toga se iz istinitosti jednog moe neposredno zakljuivati neistinitost
drugog. Meutim, ako je jedan sud laan o drugom se ne moe nita rei.
Primer: Svi ljudi su dobri i Nijedan ovek nije dobar (ako nisu svi ljudi dobri, iz toga ne sledi da
nijedan ovek nije dobar; mogue je da neki jesu, a neki nisu).
1. Primer
Bakar je dobar provodnik elektrine struje.
Gvoe ima niz osobina kao bakar: neprovidno je, metalnog sjaja, sastoji se iz
jednoatomskih molekula, gradi samo pozitivno naelektrisane jone.
Prema tome, i gvoe mora biti dobar provodnik elektrine struje.
141
2. Neposredno zakljuivanje po opoziciji 7/8
2. Primer
Bakar, gvoe, srebro, cink, kalijum, natrijum i drugi, su dobri provodnici elektrine
struje.
Bakar, gvoe, srebro, cink, kalijum, natrijum i drugi su metali.
Metali su dobri provodnici elektrine struje.
3. Primer
Svi metali su dobri provodnici elektrine struje.
Gvoe je metal.
Gvoe je dobar provodnik elektrine struje.
143
3. Zakljuivanje po analogiji
Jedan od najeih oblika zakljuivanja u svakodnevnom ivotu,
koji se i u nauci esto primenjuje i daje plodne rezultate.
Analogija znai slinost
Izvesti jedan zakljuak po analogiji znai zakljuiti
na osnovu toga to su neka dva predmeta (ili vrste
predmeta) slina u nekim osobinama da moraju biti
slina i u nekoj drugoj osobini.
Primer: Dete koje je osa ujela boji se i bubamare i leptira i svih insekata. Ono jasno
uvia slinost svih ovih ivotinjica koje lete, i na osnovu toga, po analogiji, zakljuuje
da su one verovatno sline i u tome to ujedaju.
146
4. Pravila zakljuivanja po analogiji 2/6
148
4. Pravila zakljuivanja po analogiji 4/6
INDUKTIVNO ZAKLJUIVANJE
1. Opte karakteristike indukcije 1/3
153
1. Opte karakteristike indukcije 2/3
157
3.1. Indukcija prostim nabrajanjem
Sastoji se u navoenju izvesnog broja sluajeva
neke klase pojava koji imaju opte svojstvo, pa
se na osnovu toga zakljuuje da to svojstvo
imaju svi sluajevi te klase
Primer: Biolozi su u prvoj polovini XIX veka ispitivanjem tkiva raznih vrsta biljaka i
ivotinja, ukljuujui i oveka, utvrdili da su sastavljena od elija i, poto nisu naili
ni na jedan suprotan sluaj, zakljuili su da su svi ivi organizmi sastavljeni od elija
160
4. Logiki problem indukcije 1/2
Potpuna indukcija je tana, ali je njome teko stei neko novo znanje
Nepotpuna indukcija je veoma plodna kad je tana, ali na alost najee
ne moemo biti sigurni da je tana, i da odgovara prirodi samih stvari
Opti problem logikog zasnivanja nepotpune indukcije sastoji se u
sledeem: na osnovu ega je logiki mogue i opravdano prilikom
indukovanja vriti prelaz od ogranienoga broja pojedinanih injenica,
koje mogu biti sluajne, izuzetne, ka tvrdnji nekog opteg i nunog
odnosa, koji bi vaio i za one posebne injenice o kojima mi nemamo
nikakvog pojma.
Primeri: Toma Akvinski je meu mnogim srednjovekovnim logiarima koji su se predano
bavili problemom nepotpune indukcije pisao: Ako je neka biljka sto puta izleila
groznicu, moe se tvrditi da e ona to initi uvek i nuno, jer je to njena priroda da
lei groznicu. Stanovite Dunsa Skota je bilo da se konstantno ponavljanje neke
pojave ne moe objasniti sluajnou, dakle, ono mora biti nuno.
163
5. Uslovi prihvatljivosti induktivnog zakljuka 2/5
164
5. Uslovi prihvatljivosti induktivnog zakljuka 3/5
DEDUKTIVNO ZAKLJUIVANJE
1. Opte karakteristike dedukcije 1/3
171
2. Dedukcija, indukcija i zakljuivanje po analogiji
Znaajna razlika nagnala je logiare u prolosti da dedukciju
smatraju apsolutno egzaktnom, a indukciju i zakljuivanje po
analogiji krajnje problematinima
Razlika nije tako odsena, jer saznajna vrednost zakljuka
zavisi ne samo od naina na koji je izveden zakljuak
ve i od kvaliteta premisa.
Kad su premise istinite a zakljuak iz njih logiki nuno sledi, onda
je i on istinit. Ali, ako su premise problematine (ako su samo
hipoteze), onda e i zakljuak u istoj meri biti problematian iako
iz njih sledi s izvesnou.
Primer: Cela srednjevekovna teologija bila je deduktivno izvedena iz osnovnih principa
hrianske vere (koji su nam, navodno, bili poznati na osnovu boanskog
otkrovenja).
172
2. Dedukcija, indukcija i zakljuivanje po analogiji
Dedukcija obezbeuje veu tanost izvoenja zakljuaka ali
ne nuno i veu saznajnu vrednost svakog pojedinog
zakljuka, nezavisno od saznajne vrednosti premisa.
Otuda proizilazi i jedan nedostatak dedukcije: ona je analitika,
to jest ograniava se samo na izvoenje logikih posledica iz
znanja koje ve posedujemo.
Ona je dragocena za dokazivanje onog to smo drugim putevima
saznali, ali nije plodna, to jest ne omoguuje u dovoljnoj meri
sticanje novih znanja.
Do novih znanja dolazimo, pre svega, indukcijom i
zakljuivanjem po analogiji.
Ove tri vrste posrednog zakljuivanja u stanju smo da meusobno
otro razgraniimo i razlikujemo samo u teoriji, a u praksi se one
uzajamno proimaju i dopunjuju i, u stvari, predstavljaju samo
razliite apstrahovane momente procesa miljenja i saznanja.
173
2. Dedukcija, indukcija i zakljuivanje po analogiji
Akt indukcije nosi u sebi analoko zakljuivanje.
Svako uoptavanje ukljuuje u sebe pretpostavku po analogiji da e
svojstva, koja smo uoili kod ispitanih lanova jedne vrste, imati i oni
neispitani lanovi, samim tim to su i oni lanovi iste vrste, tj. imaju
izvesne opte osobine vrste koje su ve ranije utvrene.
Akt indukcije ukljuuje u sebe i dedukciju.
Da bi akt indukcije bio logiki opravdan, treba da se uzimaju u obzir opti
stavovi iz date oblasti pojava i najoptiji logiki principi.
Opti stavovi koji predstavljaju premise dedukcije ne mogu biti proizvoljni,
a ne mogu biti ni neki neposredno jasni i oevidni stavovi, jer su raznim
ljudima raznog znanja, kulture, ideoloke opredeljenosti i tako dalje,
razliite stvari neposredno jasne i oevidne. Ti stavovi najee se dobijaju
iz iskustva putem indukcije.
Primeri: Premise: Svi gasovi su elastini, i Ako se privrednim preduzeima upravlja na
primitivan nain, dobit je mala, Antibiotici spreavaju razmnoavanje bakterija
stafilokoka su sudovi nastali su uoptavanjem iz posebnih injenica iskustva.
I analoko zakljuivanje i indukcija i dedukcija u stanju su da nam daju
samo relativno istinite zakljuke.
Ali mogue greke su kod dedukcije, jer smo u stanju da utvrdimo izvesne
174
opte i nune zakone (pravila) sa kojima deduktivno zakljuivanje treba
da se saglaava.
3.1. Teorija silogizma: O silogizmu uopte
Silogizam je specijalna forma posrednog zakljuivanja
(uglavnom dedukcije).
1) Silogizam se, sastoji iz tri suda - dve premise i zakljuka koji je njima
uslovljen. Jedna premisa je opteg karaktera i ona se zove velika
premisa. Druga je posebnog karaktera i zove se mala premisa.
2) Sudovi koji ulaze u sastav silogizma imaju formu predikativnih sudova,
to jest ogranieni su na problematiku odnosa opteg, posebnog i
pojedinanog.
3) U premisama se nalaze tri i samo tri pojma. Jedan od njih se pojavljuje u
obe premise, a u zakljuku iezava; njegova funkcija je u tome da
povee ostala dva, zato se on zove srednji termin. Predikat zakljuka se
zove veliki termin, a subjekat zakljuka mali termin.
Primer:
Sve ribe su kimenjaci. velika premisa srednji termin
Pastrmke su ribe. mala premisa mali termin
Pastrmke su kimenjaci. zakljuak veliki termin
Znaaj silogizma u tradicionalnoj logici bio je preuvelian, ali je to jedan
od najeih oblika miljenja, i u obinom ivotu i u nauci.
175
Izvanredni znaaj silogizma jeste u tome to se jednom utvreni zakoni
obino pomou silogizma primenjuju na specijalne sluajeve.
3.2. Oblici kategorikog silogizma
S obzirom na podelu sudova na:
kategorike (one kojima se neto bezuslovno tvrdi)
hipotetike (one u kojima je tvrdnja uslovna)
disjunktivne (one u kojima se tvrdi nekoliko mogunosti koje se
meusobno iskljuuju)
I II III IV
MP PM MP PM
SM SM MS MP
SP SP SP SP
177
3.2. Oblici kategorikog silogizma
M P
Nijedan ovek nije nepogreiv.
S M
Papa je ovek. I FIGURA
S P
Nijedan papa nije nepogreiv.
P M
Svi dobri ljudi su spremni da pomognu drugom na raun svog interesa.
S M
Nijedan egocentrian ovek nije spreman da pomogne drugom na raun svog linog interesa.
S P
Nijedan egocentrian ovek nije dobar. II FIGURA
178
3.2. Oblici kategorikog silogizma
M P
Svi uenici su pismeni.
M S
Neki uenici su ljubitelji boksa. III FIGURA
S P
Neki ljubitelji boksa su pismeni.
P M
Nijedna ptica nije insekt.
M P
Svi insekti imaju krila. IV FIGURA
S P
Neke ivotinje koje imaju krila nisu ptice.
179
3.2. Oblici kategorikog silogizma
Oblik silogizma ne zavisi samo od poloaja srednjeg termina ve i
od kvantiteta i kvaliteta suda.
Kvantitet odreuje figuru, kvalitet odreuje modus
(specijalni vid) silogizma.
Poto ima etiri vrste kategorikih sudova (po kvalitetu i
kvantitetu A, I, E, i O), velika premisa moe biti ma koji od njih,
a to isto vai i za malu premisu i za zakljuak. To znai da je
mogue isto formalno napraviti 4x4x4, to jest 64 modusa u
svakoj figuri i 64x4, to jest 256 silogistikih oblika u sve etiri
figure. Veina ovih oblika daju netane ili besmislene zakljuke.
Primeri:
Francuzi su Evropljani, Neki Evropljani su Nemci, Francuzi su Nemci.
(U prvoj premisi najpre se misli na jedan deo Evropljana, pa onda na drugi deo, a
ova dva dela se meusobno ne poklapaju i zato u ovom sluaju srednji termin ne
moe nita povezivati.)
Svi knjievnici su intelektualci, Neki intelektualci su apolitini, Svi knjievnici su
apolitini.
(Termin intelektualci uzet je oba puta u deliminom obimu, tj. nerazdeljen.)
Ova i slina iskustva, do kojih se dolo vekovnom praksom i ispravljanjem greaka,180
na saet nain su izraena u vidu pravila silogistikog zakljuivanja.
3.3. Formalna pravila kategorikog silogizma
Pravila kategorikog silogizma su veoma opteg i apstraktnog
karaktera i sama po sebi nisu dovoljna da obezbede objektivnu
istinitost zakljuka, ali su nuni uslov objektivne istine. (Ako
mislimo u skladu s njima, ne moemo samo na osnovu toga biti
sigurni da nam je zakljuak istinit. Meutim, ako se o njih
ogreimo, moemo biti sigurni da e nam zakljuak biti netaan.)
1. Srednji termin ne sme biti dvosmislen.
Ovo pravilo proistie iz same definicije silogizma, po kojoj on mora imati
samo tri pojma. Kad bi srednji termin bio dvosmislen, on bi samo prividno
bio jedan pojam: u stvari, iza jednog istovetnog termina krila bi se dva
razliita pojma i bila bi napravljena logika greka poznata pod imenom
quaternio terminorum.
Primer:
Idealisti su filozofi koji smatraju da je duh primaran a materija sekundarna.
Idealisti su plemeniti ljudi koji ceo svoj ivot posveuju nekom uzvienom cilju.
Filozofi koji smatraju da je duh primaran a materija sekundarna jesu plemeniti ljudi
koji itav svoj ivot posveuju uzvienom cilju.
(Termin idealist uzet u dva razliita smisla u prvom on oznaava pripadanje
jednom od dva osnovna tabora filozofa (tu re idealist potie od termina ideja). 181
U
drugom, on oznaava jedan odreeni ivotni stav (tu potie od termina ideal).
3.3. Formalna pravila kategorikog silogizma
2. Srednji termin mora biti razdeljen bar u jednoj od
premisa.
Poto srednji termin povezuje oba ostala, od bitne je vanosti da
isti deo njihovog obima izvri tu funkciju. Ako je njegov obim u
obe premise uzet partikularno, mi ostajemo u nedoumici da li je
oba puta uzet isti deo. Moe se sluajno desiti i da je u pitanju isti
deo, ali je verovatnije suprotno.
3. Nijedan termin ne sme biti razdeljen u zakljuku ako
nije razdeljen u premisi.
Ako je u premisama jedan pojam uzet samo u deliminom obimu,
on ne moe biti uzet univerzalno u zakljuku, poto bi to znailo
ii dalje nego to injenice iznete u premisama dozvoljavaju. Jer,
ako se injenice odnose samo na neke lanove jedne vrste, ne
moe se nita zakljuiti o svim lanovima te vrste.
Primer:
Bjeljinski je bio otar kritiar, Bjeljinsje bio revolucionar, Otri kritiari su
revolucionari.
(Iz injenice da je jedan odreeni kritiar bio veoma otar (zbog ega su ga zvali
Besni Visarion) i istovremeno bio revolucionar, genijalan, i sl., ne moe se nita
zakljuiti o otrim kritiarima uopte.) 182
3.3. Formalna pravila kategorikog silogizma
4. Iz dve negativne premise ne sledi nikakav zakljuak.
U sluaju da su obe premise negativne, nema nikakve veze
izmeu srednjeg termina i ostala dva termina i nita se ne moe
zakljuiti.
Primer:
Ljudi ije su ambicije vee nego mogunosti nisu principijelni.
Principijelni ljudi nisu u stanju da izbegnu sukobe s loim ljudima.
187
3.5. Nuni uslovi za premise silogizma
Kada se formalno pravilni silogizmi oslanjaju na neistinite premise
oni mogu da rezultuju kojekakvim besmislicama i neistinama.
1. Logika koja ne bi vodila rauna o istini premisa mogla bi
biti sredstvo za dokazivanje zabluda u prividno logikoj
formi.
Apsolutno sigurna znanja, ipak, su retka. Istorija nauke nam
pokazuje da gotovo svi njeni rezultati, a naroito opti stavovi,
vremenom bivaju ispravljeni i precizirani.
Primer: To se desilo ak i sa zakonima Njutnove fizike, koji su vekovima smatrani
obrascem egzaktnosti. To ne znai da su oni bili neistiniti. Oni su bili relativno istiniti
u tom smislu to su nam pruili priblino tano znanje o objektivnom svetu. Zakoni
moderne Ajntajnove fizike su jo taniji, ali ni za njih nemamo pravo da
pretpostavljamo da su apsolutne i veite vrednosti.
194
5. Sloeno i skraeno deduktivno zakljuivanje
Sloeno zakljuivanje se javlja u dva sluaja:
1. spajanjem nekoliko prostih zakljuaka
2. kad se u premisama pojavljuju sloeni sudovi
konjunktivni, hipotetiki i disjunktivni
196
5. Sloeno i skraeno deduktivno zakljuivanje
U obinom miljenju se zakljuuje na skraen nain.
Poto imamo poverenja u inteligenciju onih kojima se
obraamo, mi isputamo: onaj deo suda ili zakljuka koji se
podrazumeva
Katkad isputamo jednu od premisa
Primer:
On je jako zaljubljen u sebe, zato i nema pravih prijatelja.
Ovde se podrazumeva premisa:
Ljudi koji su jako zaljubljeni u sebe nemaju pravih prijatelja.