Ken Follet

Mjesto zvano sloboda

Kad sam doselio u kuu High Glen, puno sam se bavio vrtlarstvom te sam tako pronaao veliki el 'ezni
okov.
Kua se raspadala, a vrt je bio zarastao. Dvadeset godina je tu ivjela neka luda starica koja niti jednom
nije oliila kuu. Ona je umrla, a ja sam kuu kupio od njenog sina, xastupnika Toyote u Kirkburnu,
najbliem nasel 'u, a i to je bilo osamdesetak kilometara daleko.
Vjerojatno se pitate xato bi netko kupio ruevnu kuu u takvoj osami, ali mene jednostavno
oduevljava ova dolina. U umama obitavaju plahe srne, a na samom vrhu planine nalazi se orlovo
gnijexdo. U vrtu bih pola vremena provodio oslanjajui se na lopatu i zurei u plavo-xelene obronke
planina.
Ipak sam neto malo i kopao. Odluio sam xasaditi ukrasno grml 'e oko upe. Gradevina nije naroito
privlana; xidovi od koso uvrenih dasaka bex proxora; pa sam je elio sakriti grml 'em. Dok sam
kopao jarak, pronaao sam jednu krinju.
Nije bila jako velika, otprilike poput kartonskih kutija to sadre dvanaest boca dobrog vina. Isto tako,
nije bila ni po emu osobita; samo obino neobojano drvo, uvreno xahrdalim avlima. Otvorio sam
je otricom svoje lopate.
9
Unutra su se nalazile dvije stvari.
Jedna je bila velika stara knjiga. To je u meni izazvalo uxbudenje; moda je rije o obiteljskoj bibliji, a
na praxnoj stranici u otkriti zanimljivu povijest: ro~enja; vjenanja i smrti ljudi koji su u mojoj kui
ivjeli prije stotinu godina. Meutim, razoarao sam se. Kad sam je otvorio, ustanovio sam da su se
stranice pretvorile u kaastu masu. Nije se mogla proitati niti jedna rije.
Druga stvar bila je vreica od votanog platna. Ona je takoc~er bzla gnjila, te se raspala kad sam je
dotaknuo vrtlarskim rukavicama. U njoj je bio el 'ezni prsten promjera petnaestak centimetara. Izgubio
je sjaj i xahrdao na povrini, ali se nije pretvorio u hrc~u zahvaljujui vreici od votanog platna.
Bio je grube ixrade, a vjerojatno ga je napravio seoski kova Najprije sam pomislio da je to dio
nekakvih kolica ili pluga. No, zato ga je netko paljivo umotao u votano platno kako bi ga sauvao?
Prsten je na jednom mjestu bio slomljen i savijen. Poeo sam o njemu raxmiljati kao 0 okovu to ga je
neki kanjenik morao nositi oko vrata. Kad je kanjenik pobjegao, slomio je prsten tekim kovakim
alatom i savio ga kako bi ga skinuo.
Ponio sam prsten u kuu i poeo ga istiti. To je ilo vrlo sporo pa sam ga preko noi namoio u
tekuinu za odstranjivanje hrde, a ujutro sam pokuao ponovno. Ulatio sam ga starom krpom tako da
je postao vidl iv jedan natpis.
Bio je urexan starinskim, kitnjastim pismom, a meni je trebalo neko vrijeme za odgonetavanje. Na
prsten su ugravirane . ".
ove ri~eci:
10
Ovaj ovjek je vlasnitvo
Sir Georgea Jamisona od Fifea
A. D. 1767.
Nalazi se na mom pisaem stolu, kraj kompjutora. Koristim ga kao pritiskiva xa papire. Cesto ga
uzimam i prevrem po rukama, uvijek iznova itajui natpis. Pitam se kakvu bi priu ispriao eljexni
prsten kad bi mogao govoriti.
11
POGLAVLJE
nijeg je prekrivao vrhove brda oko doline High Glen i mjestimice blistao na umovitim padinama,
poput dragulja na njedrima zelene svilene haljine. Dolinom je brzala rijeka vijugajui izmeu ledenih
stijena. Kopnom je zavi
jao otri vjetar to je dolazio sa Sjevernog mora i donosio nalete tue i susnjeice.
Rano su se jutrom blizanci McAsh, Malachi i Esther, zaputili prema crkvi krivudavom stazom du
istonog obronka brda. Malachi, poznat kao Mack, na sebi je imao kratki karirani ogrta i hlae od
tvida, ali su mu noge bile gole ispod koljena, a bosa stopala su mu se smrzavala u drvenim cokulama.
Meutim, bio je mlad i vatren pa je jedva osjeao hladnou.
To nije bio najkrai put do crkve, ali njega je uvijek ushiivala dolina High Glen. Strmi obronci, tihe
tajanstvene ume i ubor vode tvorili su krajolik blizak njegovoj dui. Promatrao je kako par orlova tu
tri puta uzgaja svoje mlade. Poput orlova, i on je krao ribu iz veleposjednikova potoka gdje je sve
vrvjelo od lososa. A poput srna, sakrivao se meu stablima, tih i nepomian, kad su dolazili uvari
lovita.
Veleposjednik je bila ena, Lady Hallim, udovica koja je ima
15
la jednu kerku. Zemljite s druge strane brda pripadalo je Sir Georgeu Jamissonu, a to je bio posve
drugaiji svijet. Strunjaci su izdubili goleme rupe po obroncima; dolinu su unakazile hrpe ljake to ih
je stvorio ovjek; velika teretna kola, krcata ugljenom, probijala su se blatnjavom cestom; a rijeka je
bila crna od ugljene praine. Tamo su ivjeli blizanci, u selu Heugh, dugakom nizu niskih kamenih
kua to su se protezale uzbrdo, poput stubita.
Bili su muka i enska verzija istog lika. Oboje su imali svijetlu kosu zacrnjenu ugljenom prainom, te
izraajne svijetlozelene oi. Oboje su bili niski i irokih lea, miiavih ruku i nogu. Oboje su bili
tvrdoglavi i svadljivi.
Prepirke su predstavljale obiteljsku tradiciju. Otac im je bio opepoznati nekonformist koji je uivao u
neslaganju s vladom, crkvom ili bilo kojim autoritetom. Njihova je majka prije udaje radila za Lady
Hallim, te se, poput mnogih sluga, poistovjetila s viom klasom. Jedne otre zime, kad je nakon
eksplozije ugljenokop bio zatvoren mjesec dana, otac je umro od crne pljuvake, kalja to je ubio tako
puno rudara; a majka je dobila upalu plua i pola za njim u roku od jedva nekoliko tjedana. No,
rasprave su se nastavile, obino za subotnjih veeri u kuici gospoe ~Uheighel, prostoru koji se u selu
Heugh jedini mogao usporeivati s krmom.
Oni koji su radili na imanju i mali zakupnici razmiljali su poput Mackove majke. Tvrdili su da je kralja
postavio Bog pa ga zato ljudi moraju sluati. Rudari su uli i novije stavove. John Locke i drugi filozofi
govorili su kako mo i ovlasti vlada moe stei jedino uz privolu naroda. Ova se teorija sviala Macku.
U Heughu je tek nekolicina rudara znala itati, ali je Mackova majka bila pismena, a on je zahtijervao
da i njega naui. Nauila je oboje svoje djece, ignorirajui podrugivanje svoga mua koji je govorio da
nije svjesna svog drutvenog poloaja. Kod gospoe Wheighel traili su od Macka da naglas ita iz
16
Timesa, Edinburgh Advertisera i politikih glasila kao to je bio radikalni North Briton. Novine su
uvijek bile stare nekoliko tjedana, ponekad i nekoliko mjeseci, ali su mukarci i ene iz sela pohlepno
upijali doslovno prenesene dugake govore, satirine kritike, te vijesti o trajkovima, protestima i
neredima.
Nakon j~dne takve subotnje rasprave kod gospoe Wheighel, Mack je napisao pismo.
Nijedan rudar nikad ranije nije napisao pismo, pa su svakoj rijei prethodili dugotrajni dogovori. Bilo
je upueno Casparu Gordonsonu, londonskom odvjetniku koji je pisao lanke u glasilima to su
napadala vladu. Pismo je povjereno Daveyju Patchu, jednookom pokuarcu, koji ga je trebao poslati; a
Mack se pitao hoe li ikad stii do svog odredita.
Odgovor je stigao juer, i to je bio najuzbudljiviji doivljaj to ga je Mack ikad doivio. Mogao bi u
potpunosti promijeniti njegov ivot, mislio je. Mogao bi ga uiniti slobodnim ovjekom.
Otkako je znao za sebe, eznuo je za slobodom. Jo kao dijete zavidio je Daveyju Patchu koji je
putovao od sela do sela te prodavao noeve, uzice i balade. Malenom Macku se u Daveyjevom ivotu
najljepim inilo to to je on mogao ustati u zoru i poi na spavanje kad je bio umoran. Otkako je
navrio sedam godina, Macka je njegova majka budila nekoliko minuta prije dva sata u noi. On bi tada
odlazio u rudnik gdje je radio petnaest sati tako da bi zavravao u pet sati poslije podne; potom bi se
jedva dovukao kui gdje bi esto zaspao nad veernjim obrokom od zobene kae.
Mack vie nije elio biti pokuarac, ali je ipak udio za drugaijim ivotom. Sanjario je o gradnji
vlastite kue u dolini kakva je High Glen, na zemljitu to bi ga mogao nazivati svojim; o radu od zore
do sumraka i odmaranju tijekom svih nonih sati; o slobodnom odlasku u ribolov za sunanog dana,
tamo gdje je losos pripadao onome tko ga uhvati, a ne veleposjedniku. Pismo to ga je drao u ruci
znailo je da bi se njegovi snovi mogli ostvariti.
17
;aa obavijestiti 5ir C~eorgea, a to e tada umm. _
da ima pravo jer je i sam u srcu osjeao strepnju, ali prijeilo da se s njom prepire. - Pisma nema
nikakva - ga zadrim za sebe - rekao je.
t mogao bi ga pokazati samo Ratchettu. Moda e te a u miru ade, bez ikakve strke.
k je krajikom oka ovla pogledao svoju sestru. Nije bila ~o raspoloena, ta mu je bilo jasno. Djelavala
je uznemi~ ne ratoborna. Osjetio je val ljubavi prema njaj. Bez abzi~ e se dogoditi, ona e biti na
njegavoj strani.
~Ieutim, on je ipak tvrdaglavo odmahnuo glavom. - Ovo se no ne odnosi sama na mene. Postoji barem
pet mamaka koji eljeli otii odavde kad bi znali da je to mogue. A ta je s ~duim generacijama?
Dobacila mu je pronicljiv pagled. - Mada je tako, ali ta nije ~ravi razlog. ~;eli ustati u crkvi i dokazati
da vlasnik rudnika nema pravo.
- Nije tono! - bunio se Mack. Potom je kratko razmislia i nasmijao se. - Pa, mada ima neega u
ovame to si rekla. uli smo toliko propovijedi o pakoravanju pred zakanima i potivanju onih koji su
bolji od nas. Sada smo otkrili da su nam cijelo vrijeme lagali, i to o zakanu koji je za nas najvaniji.
Jasno da elim ustati i glasno vikati a tome.
- Nemoj im dati pavoda za kanjavanje - zabrinuta je rekla. Pokuaa ju je umiriti. - Bit u pristojan i
ponizan kao nitko rekao je. - Jedva e me prepaznati.
- Panizan! - skeptino je rekla. - To bih voljela vidjeti.
18
- Samo u rei kako glasi zakon; kako bi to moglo biti pogreno?
- Nesmotreno je.
- Da, to je tono - sloio se. - Ipak ia to uiniti.
Preli su preko jednog prijevoja i spustili se niz drugu stranu brda, natrag u Coalpit Glen. Dok su se
sputali, zrak je postao neto topliji. Nekoliko trenutaka kasnije, ugledali su malu kamenu crkvu kraj
mosta na prljavoj rijeci.
Blizu groblja nalazilo se nekoliko koliba zakupnika. To su bile okrugle kuice s otvorenim ognjitem
nasred zemljanog poda i rupom na krovu kroz koju je izlazio dim, a istu prostoriju su zimi dijelili ljudi i
stoka. Kue rudara su se nalazile u viem dijelu udoline, blizu ugljenokopa, i one su bile neto bolje;
iako su takoer imale zemljane podove i krovove od blata, ipak je svaka imala pravi kamin i dimnjak, te
staklo na malom prozoru kraj vratiju; usto, rudari nisu morali dijeliti svoj prostor s kravama. Bez obzira
na sve, zakupnici su se smatrali slobodnima i neovisnima pa su svisoka gledali na rudare.
Mec~utim, Mack i Esther su se naglo zaustavili jer im je pozornost privuklo neto drugo, a ne kolibe
seljaka. Ispred crkve je stajala zatvorena koija u koju je bio upregnut par lijepih sivih konja. Iz nje je
izlazilo nekoliko gospoa u krinolinama i krznenim ogrtaima, a pomagao im je pastor dok su one pri-
dravale svoje elegantne ipkaste eirie.
Esther je dotaknula Mackovu ruku i pokazala prema mostu. Preko njega je, na velikom lovakom
rianu, sagnuvi glavu radi vjetra, jahao vlasnik rudnika i gospodar doline, Sir George Jamisson.
Jamissona se ovdje nije vidjelo ve pet godina. ivio je u Londonu do kojeg se brodom putovalo tjedan
dana, a putnikom koijom dva tjedna. Prialo se da je neko bio krti edinburki trgovac koji je
prodavao svijee i din, a bio je poten samo onoliko koliko je morao biti. Zatim je umro neki njegov
roc~ak, mlad i bez djece, a George je naslijedio dvorac i rudnike.
19
Na takvim temeljima izgradio je poslovno carstvo to se protezalo do nezamislivo udaljenih mjesta kao
to su Barbados i Virginia. Sad je bio vrlo ugledan; baronet, mirovni sudac i gradski vijenik,
odgovoran za odravanje reda i zakona u londonskoj luci.
Oito je doao u obilazak svog kotskog posjeda, a pratili su ga lanovi obitelji i gosti.
- Dakle, to je to - s olakanjem je rekla Esther.
- Kako to misli? - pitao je Mack, iako je mogao pogoditi to je htjela rei.
- Sad nee moi glasno proitati svoje pismo. - Zato ne?
- Malachi McAsh, nemoj biti prokleta budala! - uskliknula je. - Ne moe to uiniti pred
veleposjednikom!
- Ba suprotno - tvrdoglavo je rekao. - Ovako je puno bolje.
20
2.
POGLAVLJE
izzie Hallim nije htjela koijom poi u crkvu. To je bila glupa zamisao. Cesta od dvorca Jamisson bila
je izrovana staza puna rupa, a izbrazdano blato se smrznulo pa je bilo tvrdo poput kamena. Vonja e
biti strahovito drndava,
koija e se morati kretati brzinom hoda, putnicima e putem biti hladno, a stii e na odredite
izudarani i vjerojatno sa zakanjenjem. Inzistirala je na jahanju do crkve.
Njena je majka oajavala nad tako neenstvenim ponaanjem. - Kako li e ikad nai mua ako se
uvijek ponaa poput mukarca? - govorila je Lady Hallim.
- Mogu nai mua kad god poelim - odgovorila je Lizzie. ' To je bilo tono; mukarci su se stalno
zaljubljivali u nju. - Problem je pronai takvog uz kojeg mogu izdrati dulje od pola sata.
- Problem je pronai takvog koji se nee lako prestraiti promrmljala je njena majka.
Lizzie se nasmijala. Obje su imale pravo. Mukarci su se zaljubljivali u nju na prvi pogled, a kad bi ju
bolje upoznali, urno bi se povukli. Svojim je primjedbama ve godinama okirala edinburko drutvo.
Na svom prvom plesu je, u razgovoru s
21
tri cijenjene udovice, izjavila da vrhovni sudac grofovije ima debelu pozadinu, a njezin se ugled od
toga nikad nije oporavio. Prole ju je godine majka odvela u London i 'uvela' u englesko visoko
drutvo. To je bila katastrofa. Lizzie je govorila previe glasno, odvie se smijala i otvoreno izrugivala
izvjetaenom ponaanju i uskoj odjei kicoki dotjeranih mladih ljudi koji su joj pokuali udvarati.
- To je zato to si odrasla bez mukarca u kui - dodala je njena majka. - Postala si previe neovisna. -
Nakon tih rijei ula je u koiju.
Lizzie je prola kremenitim tlom ispred dvorca Jamisson i zaputila se prema konjunici na istonoj
strani. Otac joj je umro kad su joj bile tri godine pa ga se jedva sjeala. Kad je pitala od ega je umro,
njena je majka neodreeno rekla: Od jetre. - Ostavio ih je bez novia. Majka se godinama nekako
snalazila, optereujui hipotekama svoje imanje, ekajui da Lizzie odraste i uda se za imunog
ovjeka koji e rijeiti sve njihove probleme. Sad je Lizzie navrila dvadeset godina te je dolo vrijeme
za ostvarivanje takvih oekivanja.
To je sigurno bio razlog zbog kojeg je obitelj Jamisson nakon toliko godina stigla na svoj kotski
posjed, a njihove susjede, Lizzie i njena majka koje su ivjele samo petnaestak kilometara dalje, bile su
glavni kuni gosti. Izlika za organiziranje zabave bio je dvadeset prvi roendan mlaeg sina, Jaya, ali je
pravi razlog bila njihova elja da se Lizzie uda za starijeg sina, Roberta.
Majka je odobravala takve planove jer je Robert bio nasljednik golemog bogatstva. Sir George ih je
odobravao jer je elio dodati posjed Hallimovih imanju obitelji Jamisson. inilo se da se i Robert slae
s planovima, sudei po nainu na koji se odnosio prema njoj otkako su stigli; iako se nikad nije sa
sigurnou moglo znati to je u Robertovu srcu.
Ugledala ga je kako stoji ispred konjunice i eka da se konji osedlaju. Sliio je na portret svoje majke
to je visio u predvorju dvorca, ozbiljne, obine ene lijepe kose, svijetlih oiju i odlu
22
nog izraza oko ustiju. Nita mu nije nedostajalo: nije bio posebno ruan, ni mrav ni debeo, nije
zaudarao, nije previe pio, niti se kicoki odijevao. Lizzie je sama sebi govorila kako predstavlja sjajnu
priliku, te da e vjerojatno pristati na udaju ako je zaprosi. Nije ga voljela, ali je znala to joj je
dunost.
Odluila ga je malo zadirkivati. - Doista je vrlo neobzirno s vae strane to ivite u Londonu - rekla je.
- Neobzirno? - Namrtio se. - Zato?
- Ostavljate nas bez susjeda. - I dalje je izgledao zbunjeno. inilo se da nije imao naroiti smisao za
alu. Objasnila je: Kad vas nema, odavde do Edinburgha nema ive due.
Javio se glas iza nje: - Uz izuzetak stotinjak obitelji rudara i nekoliko sela sitnih zakupnika.
- Znate to sam htjela rei - rekla je i okrenula se. Nije poznavala ovjeka koji je govorio. Svojom
uobiajenom izravnou, Lizzie je upitala: - U svakom sluaju, tko ste vi?
- Jay Jamisson - rekao je uz naklon. - Robertov pametniji brat. Kako si mogla zaboraviti?
- Oh! - ula je da je stigao kasno prethodne veeri, ali ga nije prepoznala. Prije pet godina bio je
desetak centimetara nii, a imao je pritie po elu i nekoliko mekanih svijetlih dlaica na bradi. Postao
je zgodniji. No, tada nije bio posebno pametan, a ona je sumnjala da se promijenio u tom smislu. - Sje-
am te se - rekla je. - Prepoznajem samoljublje.
Nacerio se. - Kad bih barem mogao oponaati tvoj primjer poniznosti i skromnosti, gospoc~ice Hallim.
Robert je rekao: - Hej, Jay. Dobro doao u dvorac Jamisson. Jay je odjednom djelovao zlovoljno. - Ne
mora se ponaati tako posjedniki, Roberte. Jesi stariji sin, ali jo nisi naslijedio imanje.
Lizzie se umijeala i rekla: - Sretan ti dvadeset prvi roendan.
- Hvala.
- Je li to danas?
23
- Da.
Robert je nestrpljivo rekao: - Hoe li jahati s nama do crk
ve?
Lizzie je opazila mrnju u Jayevim oirna, ali mu je glas bio ravnoduan. - Hou. Rekao sam im neka
mi osedlaju konja.
- Trebali bismo krenuti. - Robert se okrenuo prema konjunici i viknuo: - Pourite, vi tamo!
- Sve je spremno, gospodine - javio se konjuar iznutra, a trenutak kasnije izveo je tri konja: snanog
crnog ponija, ridu kobilu i sivog ukopljenog konja.
Jay je primijetio: - Pretpostavljam da su ove ivotinje unajmljene kod nekog edinburkog trgovca
konjima. - U glasu mu se nazirala kritika, ali je priao sivom konju i potapao ga po vratu, dopustivi
mu da protrlja njuku o njegov plavi jahai kaput. Lizzie je vidjela da voli konje i zna s njima postupati.
Popela se na crnog ponija, jaui na enski nain, i kasom izala iz dvorita. Braa su je slijedila, Jay na
konju, a Robert na kobili. Vjetar je nosio susnjeicu u Lizziene oi. Snijeg na tlu inio je cestu
nesigurnom jer je sakrivao rupage duboke tridesetak i vie centimetara preko kojih su konji posrtali.
Lizzie je predloila: - Poimo kroz umu. Bit emo bolje zatieni, a tlo nij~ tako neravno. - Ne
ekajui njihov pristanak, skrenula je konja s ceste i zala u drevnu umu.
Ispod visokih borova nije bilo puno grmlja. Potoii i barice bili su zaleeni, a tlo prekriveno tankim
slojem suhog snijega. Lizzie je natjerala ponija u laki galop. Malo kasnije, pretekao ih je sivi konj.
Podigla je glavu i ugledala izazovni smijeak na Jayevu licu; elio se utrkivati. Veselo je uzviknula i
podbola ponija koji je radosno pojurio naprijed.
Jurili su izmeu stabala, saginjali se ispod debelih grana, preskakivali sruena debla i nesmotreno
prelazili potoke. Jayev konj je bio vei i bio bi bri u galopu, ali ponijeve kratke noge i lakoa bili su
bolje prilagoeni terenu pa je Lizzie polako stjeca
24
P la prednost. Kad vie nije ula Jayeva konja, usporila je i zaustavila se na jednoj istini.
Jay ju je uskoro sustigao, ali Robertu nije bilo traga. Lizzie je pretpostavila da mu razum nije doputao
riskiranje glave u besmislenoj utrci. Ona i Jay su nastavili put jedno uz drugo, hvatajui dah. S konja se
dizala toplina i grijala jahae. - Volio bih se s tobom utrkivati na ravnome - zadihano je rekao Jay.
- Pobijedila bih te ako bih jahala na muki nain - rekla je. Djelovao je pomalo okirano. Sve dobro
odgojene ene jahale su postrance. Dralo se vulgarnim ako bi ena jahala opkoraivi konja. Lizzie je
takvo gledite drala glupim, te je jahala poput mukarca kad je bila sama.
Prouavala je Jaya krajikom oka. Njegova majka Alicia, druga supruga Sir Georgea, bila je plavokosa
koketa, a Jay je imao njene plave oi i privlani osmijeh. - ime se bavi u Londonu? - pitala je Lizzie.
- Pripadnik sam Treeg gardijskog puka. - U glasu mu se osjetio ponos kad je dodao: - Upravo sam
dobio in kapetana. - Dakle, kapetane Jamisson, to moraju raditi hrabri vojnici?
- zadirkivala ga je. - Je li sad u tijeku rat u Londonu? Ima li neprijatelja koje treba ubiti?
- Imamo pune ruke posla drei rulju pod kontrolom. Lizzie se iznenada sjetila kako je Jay bio podlo
dijete koje je voljelo tiranizirati sve oko sebe, pa se pitala uiva li u svom poslu. - Kako ih drite pod
kontrolom? - upitala je.
- Na primjer tako to pratimo zloince do vjeala i pazimo da ih njihovi pajdai ne spase prije no to
krvnik obavi svoj posao.
- Dakle, vrijeme provodi ubijajui Engleze, poput pravog kotskog junaka.
inilo se da mu ne smeta njeno zadirkivanje. - Jednog dana bih volio zahvaliti na dunosti i otii iz
zemlje - rekao je.
- Oh, a zato?
25
- U ovoj se zemlji nitko ne osvre na mlaega sina - rekao je. - ak i sluge stanu i razmisle kad im neto
naredim.
- Vjeruje da e drugdje biti drugaije?
- Sve je drugaije u kolonijama. itao sam knjige o tome. Ljudi su slobodniji i oputeniji. Prihvaaju te
onakvim kakav jesi.
- ime bi se bavio?
- Moja obitelj posjeduje plantau eera na Barbadosu. Nadam se da e mi je otac pokloniti za dvadeset
i prvi roendan, kao moj dio, moglo bi se rei.
Lizzie je osjetila duboku zavist. - Blago tebi - rekla je. - Vie od iega eljela bih poi u neku novu
zemlju. Kako bi to bilo uzbudljivo.
- Tamo se teko ivi - rekao je. - Mogla bi ti nedostajati udobnost doma; duani, opera, francuska moda
i tome slino. - Uope mi nije stalo do toga - prezirno je rekla. - Mrzim
ovu odjeu. - Imala je na sebi krinolinu i tijesni kaputi. - Voljela bih se odijevati poput mukarca, u
hlae, koulju i jahae izme.
Nasmijao se. - To bi moda bilo malo pretjerano, ak i na Barbadosu.
Lizzie je razmiljala: Dakle, ako bi me Robert poveo na Barbados, smjesta bih se udala za njega.
- Osim toga, tamo robovi obavljaju sve poslove - dodao je Jay.
Izali su iz ume nekoliko metara uzvodno od mosta. S druge strane rijeke rudari su ulazili u malu
crkvu.
Lizzie je i dalje razmiljala o Barbadosu. - Mora biti vrlo neobino kad si vlasnik robova pa im moe
uiniti to god hoe, kao da su ivotinje - rekla je. - Zar se, zbog toga ne osjea o~~ea udno?
- Ni najmanje - rekao je Jay i nasmijeio se.
26
3.
POGLAVLJE
ala crkva je bila puna. Obitelj Jamisson je sa svojim gostima zauzela veliki dio prostora; ene u irokim
/ suknjama i mukarci s maevima i trorogim eirima. Rudari i seljaci, koji su predstavljali
uobiajenu nedjeljnu kongregaciju, ostavili su prazan prostor oko pridolica, kao da su se bojali
dotaknuti otmjenu odjeu kako je ne bi okaljali ugljenom prainom i kravljim gnojem.
Mack je prkosno odgovarao svojoj sestri, ali je bio pun strepnje. Vlasnici ugljenokopa su imali pravo
bievati rudare, a usto je Sir George Jamisson bio sudac, to je znailo da bi mogao narediti neije
vjeanje, a nitko mu se ne bi suprotstavio. Odista je bilo ludo odvano to je Mack riskirao izazivanje
gnjeva tako monog ovjeka.
Meutim, pravda je pravda. Prema Macku i drugim rudarima postupalo se nepravedno i nezakonito, a
svaki put kad bi na to pomislio, osjetio bi golemi bijes i poelio vikati s krovova. Nije mogao
kradomice proiriti vijesti, kao da nisu posve tone. Mora nastupiti smiono, ili se povui.
Na trenutak je razmiljao 0 odustajanju. emu izazivati neprilike? Zatim je poela pjesma, a rudari su
skladno pjevali
27
ispunivi crkvu svojim dirljivim glasovima. Mack je iza sebe uo uzvieni tenor Jimmyja Leeja,
najboljeg pjevaa u selu. Pjevanje mu je vratilo u misli dolinu High Glen i snove o slobodi, te je smirio
svoje ivce i odluio provesti svoj plan.
Pastor, veleasni John York, bio je blagi etrdesetogodinjak prorijeene kose. Govorio je s
oklijevanjem, osjeajui nesigurnost u nazonosti tako veliajnih posjetitelja. U propovijedi je govorio
o Istini. Kako e reagirati kad Mack proita pismo? Instinktivno e stati na stranu vlasnika rudnika.
Vjerojatno e nakon slube boje poi na objed u dvorac. Meutim, on je sveenik; obveza mu je
zaloiti se za pravdu, bez obzira to bi mogao rei Sir George, nije li tako?
Jednostavni kameni zidovi crkvice bili su goli. Nije bilo vatre, jasno, pa se Mackov dah kondenzirao na
hladnom zraku. Prouavao je ljude iz dvorca. Prepoznao je gotovo sve lanove obitelji Jamisson.
Provodili su puno vremena ovdje dok je Mack bio dijete. Sir Georgea se nije moglo ni s kim zamijeniti,
zahvaljujui njegovom crvenom licu i debelom trbuhu. Kraj njega se nalazi njegova supruga u
ruiastoj haljini ukraenoj naborima i ipkom, koja bi vjerojatno lijepo izgledala na nekoj mlaoj eni.
Tu je i Robert, stariji sin, tvrdih oiju i bez smisla za alu. Dvadeset est mu je godina i upravo mu se
poeo nazirati okrugli trbuh kakvog ima njegov otac. Do njega je privlaan, plavokosi ovjek otprilike
Mackovih godina; to je sigurno Jay, mlac~i sin. Onog Ijeta kad je Macku bilo est godina, on i Jay su se
svakodnevno igrali po umama oko dvorca Jamisson, a obojica su vjerovali da e njihovo prijateljstvo
trajati doivotno. Mec~utim, te zime je Mack poeo raditi u ugljenokopu pa vie nije bilo vremena za
igru.
Prepoznao je neke od gostiju Jamissonovih. Poznavao je Lady Hallim i njenu kerku, Lizzie. Potonja je
ve dugo predstavljala izvor senzacija i skandala u dolini. Ljudi su govorili da skie naokolo u mukoj
odjei, s pukom preko ramena. Dala bi svoje izme bosonogom djetetu, a potom bi izgrdila nje
28
govu majku jer nije oribala prag. Mack je ve godinama nije vidio. Na imanju Hallim postojala je druga
crkvica pa nisu dolazile ovamo svake nedjelje, ali su to inile kad su Jamissoni ovdje boravili. Mack se
sjetio kad je zadnji put vidio Lizzie. Tada je imala oko petnaest godina; bila je odjevena poput otmjene
gospoc~e, ali je bacala kamenje na vjeverice poput djeaka.
Mackova majka je neko bila slukinja u kui High Glen, gospodskoj kui Hallimovih, a nakon udaje
se ponekad vraala onamo nedjeljom poslije podne, kako bi posjetila stare prijatelje i hvalila se svojim
blizancima. Mack i Esther su se ponekad za tih posjeta igrali s Lizzie, najvjerojatnije bez znanja Lady
Hallim. Lizzie je bila obijesna djevojica; sebina i razmaena, a voljela je zapovijedati. Mack ju je
jednom poljubio, a ona ga je povukla za kosu i natjerala u pla. Izgleda da se nije puno promijenila.
Imala je sitno vragoljasto lice, kovravu tamnosmeu kosu i vrlo tamne oi u kojima se nazirao
nestaluk. Njena su usta podsjeala na ruiasti luk. Dok je zurio u nju, Mack je pomislio: Sad bih je
rado poljubio. Upravo u trenutku kad mu je misao proletjela glavom, ona je uhvatila njegov pogled. S
nelagodom je pogledao na drugu stranu, kao da bi mu mogla proitati misli.
Propovijed se bliila kraju. Uz uobiajenu prezbiterijansku slubu, tog se dana trebalo obaviti krtenje;
Mackova sestrina Jen rodila je svoje etvrto dijete. Njezin najstariji sin, Wullie, ve je radio u
ugljenokopu. Mack je zakljuio da je najpovoljniji trenutak za njegovu objavu upravo tijekom krtenja.
to se vie pribliavalo to vrijeme, stvarao mu se sve udniji osjeaj u elucu. Zatim je sam sebi rekao
neka ne bude glup; svakodnevno je riskirao ivot u rudniku, pa zato bi trebao biti nervozan radi
suprotstavljanja debelom trgovcu?
Jen je stajala kraj krstionice, djelujui iscrpljeno. Imala je tek trideset godina, ali je donijela na svijet
etvero djece, a dvadeset tri godine radila je u ugljenokopu te vie nije imala snage. Gospodin York je
poprskao vodom glavu novoroeneta. Potom je njezim mu, Saul, ponovio rijei to su svakog
rudarskog sina u
29
kotskoj pretvarale u roba. - Obvezujem ovo dijete na rad u rudnicima Sir Georgea Jamissona, radit e
kao djeak i mukarac, sve dok to bude mogao, ili do svoje smrti.
Za ovaj se trenutak odluio Mack. Ustao je.
U tom dijelu obreda obino bi krstionici pristupio nadzornik, Harry Ratchett, i predao Saulu kaparu,
tradicionalnu isplatu za obvezivanje djeteta, kesu s deset funti. Meutim, na Mackovo iznenaenje, Sir
George je ustao s nakanom da sam obavi obred.
Dok je ustajao, uhvatio je Mackov pogled.
Na trenutak su dva mukarca stajala i zurila jedan u drugoga.
Zatim se Sir George zaputio prema krstionici.
Mack je stupio u sredinju lau male crkve i glasno rekao: Plaanje kapare ne znai nita.
Sir George se ukoio usred koraka, a sve su se glave okrenule prema Macku. Na trenutak je zavladala
grobna tiina. Mack je mogao uti otkucaje vlastitog srca.
- Ovaj obred nema znaaja - ustvrdio je Mack. - Djeak ne mora biti obvezan na rad u rudniku. Dijete
se ne moe pretvoriti u roba.
Sir George je rekao: - Sjedni, ti mlada budalo, i zatvori usta. Superiorni otpust toliko je razbjesnio
Macka da su sva njegova kolebanja nestala. - Vi sjednite - nepromiljeno je rekao, a vjernike je
zaprepastila njegova drskost. Uperio je prst u gospodina Yorka. - Govorili ste o istini u svojoj
propovijedi, pastore, hoete li sada ustati u njenu obranu?
Sveenik je zabrinuto pogledao Macka. - O emu se ovdje radi, McAsh?
- O ropstvu!
- Dakle, poznat ti je kotski zakon - umirujuim tonom je govorio York. - Kopai ugljena pripadaju
vlasniku rudnika
30
ugljena. im neki ovjek provede na radu godinu i jedan dan, on gubi svoju slobodu.
- Tako je - rekao je Mack. - To je pokvareno, ali je zakon. Ja tvrdim da se prema zakonu djeca ne mogu
pretvarati u roblje, a to mogu i dokazati.
Javio se Saul. - Treba nam novac, Mack! - bunio se.
- Uzmi novac - rekao je Mack. - Tvoj e djeak raditi za Sir Georgea do svoje dvadeset prve godine, a
to vrijedi deset funti. Ali - podigao je glas. - Ali kad postane punoljetan, bit e slobodan!
- Savjetujem ti da dri jezik za zubima - prijetei je rekao Sir George. - Ovo su opasne rijei.
- Ali su istinite - tvrdoglavo je rekao Mack.
Lice Sir Georgea postalo je grimizno; nije bio naviknut na tako uporno suprotstavljanje. - Pozabavit u
se tobom nakon slube Boje - ljutito je rekao. Pruio je kesu Saulu, okrenuo se pastoru i rekao: -
Molim vas, nastavite, gospodine York.
Mack se smutio. Valjda nee jednostavno nastaviti kao da se nita nije dogodilo?
Pastor je rekao: - Zapjevajmo zavrnu pjesmu.
Sir George se vratio na svoje mjesto. Mack je ostao stajati jer nije mogao povjerovati da je sve gotovo.
Pastor je rekao: - Drugi psalam: Zato se bune narodi, zato puci ludosti snuju?
Oglasio se glas iza Macka: - Ne, ne, jo ne.
Osvrnuo se. Govorio je Jimmy Lee, mladi rudar prekrasnoga glasa. Ve je jednom pokuao pobjei, a
za kaznu je oko vrata nosio eljeznu ogrlicu s natpisom Ovaj ovjek je vlasnitvo Sir Georgea
jamissona od Fifea. Hvala Bogu to postoji Jimmy, pomislio je Mack.
- Sad ne moe prekinuti - rekao je Jimmy. - Idueg tjedna navrit u dvadeset jednu godinu. Ako bih
mogao biti slobodan, elim znati sve o tome.
Jimmyjeva majka, Ma Lee, je rekla: - Svi elimo znati. - Ona
31
je bila ilava starica bez zubiju. U selu su je jako cijenili, a njezino je miljenje imalo veliki utjecaj.
Svoje je slaganje izrazilo jo nekoliko mukaraca i ena.
- Nee biti slobodan - hrapavim glasom je rekao Sir George i ponovno ustao.
Esther je povukla Macka za rukav. - Pismo! - hitro je apnula. - Pokai im pismo!
Mack ga je od silnog uzbuc~enja posve zaboravio. - Zakon kae drugaije, Sir George - viknuo je i stao
mahati pismom.
- Kakav je to papir, McAsh? - upitao je York.
- To je pismo londonskog odvjetnika kojem sam se obratio. Sir George se posve razbjesnio pa je
izgledao kao da e se rasprsnuti. Macku je bilo drago to su se izmeu njih nalazile klupe, inae bi ga
veleposjednik mogao zgrabiti za vrat. - Ti si se obratio odvjetniku? - estoko je izgovorio. inilo se da
ga je to najvie uvrijedilo.
York je rekao: - to stoji u pismua
- Proitat u ga - rekao je Mack. - 'Obred kapariranja nema temelja niti u engleskom niti u kotskom
zakonu.' - Meu vjernicima je prostrujao mrmor zauenih komentara; ovo je bilo u suprotnosti sa
svime to su ih uili. - 'Roditelji ne mogu prodavati ono to nije njihovo, primjerice slobodu odraslog
ovjeka. Mogu primorati svoje dijete na rad u rudniku dok ono ne navri dvadeset jednu godinu, ali . . .
- 'Mack je dramatino zastao i vrlo polako proitao sljedei dio pisma. - '. . . ali tada je ono slobodno i
moe otii!'
Odjednom su svi eljeli neto rei. Nastao je mete kad je stotinu ljudi pokualo govoriti, vikati,
postaviti pitanje ili neto uskliknuti. Vjerojatno je pola ljudi u crkvi bilo na taj nain obvezano te su se
uvijek smatrali robovima. Sad im je netko govorio kako su prevareni pa su eljeli saznati istinu.
Mack je podigao ruku i zatraio tiinu pa su gotovo trenutno svi utihnuli. Naas se udio svojoj moi. -
Dopustite da proitam jo jednu reenicu - rekao je. - 'Kad ovjek postane puno
32
ljetan, zakon se primjenjuje na njega kao i na sve ostale u kotskoj: kad na radu provede godinu i jedan
dan, kao odrasla osoba, tada gubi svoju slobodu'.
Zaula su se ljutita i razoarana gunanja. Cwo nije nikakva revolucija, shvatili su ljudi; veina njih
nema ni mrvicu vie slobode nego prije. Meutim, njihovi bi se sinovi mogli spasiti.
York je rekao: - Daj mi da vidim to pismo, McAsh. Mack je poao naprijed i pruio mu ga.
Sir George, i dalje zajapuren od bijesa, je upitao: - Tko je taj takozvani odvjetnik?
Mack je odgovorio: - Zove se Caspar Gordonson. York je rekao: - O, da, uo sam za njega.
- I ja sam uo - prezirno je rekao Sir George. - Okorjeli radikal! On je suradnik Johna Wilkesa. - Svima
je bilo poznato Wilkesovo ime; bio je proslavljeni liberalni voa i ivio je u progonstvu u Parizu, ali je
stalno prijetio da e se vratiti i sruiti vladu. Sir George je nastavio: - Gordonson e visjeti zbog ovoga,
ako se mene pita. To je pismo izdaja.
Pastora su okirale rijei o vjeanju. - Mislim da izdaja nema nikakve
- Bit e bolje da se ograniite na kraljevstvo nebesko - otro je rekao Sir George. - Prepustite
svjetovnjacima odluke o tome to je izdaja, a to nije. - Rekavi to, istrgnuo je pismo iz Yorkove ruke.
Vjernike je okirao ovako grubi ukor njihovog pastora pa su zautjeli i ekali njegovu reakciju. York i
Jamisson su se netremice gledali. Mack je bio siguran da se pastor nee pokoriti veleposjedniku, ali je
tada York oborio pogled, a Jamisson je djelovao pobjedniki. Ponovno je sjeo, kao da je sve gotovo.
Macka je razbjesnio Yorkov kukaviluk. Crkva bi trebala biti moralni autoritet. Pastor koji je primao
zapovijedi od veleposjednika bio je posve nepotreban. Mack je ovjeku dobacio pogled otvorenog
prezira i posprdnim glasom rekao: - Trebamo li potivati zakon ili ne?
33
Ustao je Robert Jamisson, zajapuren od bijesa kao i njegov otac. - Potivat ete zakon, a va e vam
gospodar rei kako zakon glasi - rekao je.
- To je isto kao da zakon uope ne postoji - rekao je Mack. - to je sasvim u redu, barem to se tebe tie
- rekao je Robert. - Ti si rudar u rudniku ugljena; kakve ti ima veze sa zakonima? A to to si se obratio
odvjetniku . . . - Uzeo je pismo od svoga oca. - Evo to ja mislim o tvom odvjetniku. - Poderao je papir
na pola.
Rudari su se zaprepastili. Na toj se stranici nalazi njihova budunost, a on je unitava.
Robert je i dalje parao pismo, a zatim je papirie bacio u zrak. Leprali su oko Saula i Jen poput latica
cvijea na vjenanju.
Mack je osjetio bol kao da je netko umro. Pismo je bila najvanija stvar to mu se u ivotu dogodila.
Namjeravao ga je pokazati svakome u selu. Zamiljao je kako ga nosi u druge ugljenokope u drugim
selima, dok cijela kotska ne sazna za nj. Meutim, Robert ga je u trenu unitio.
Na licu mu se sigurno mogao nazrijeti poraz jer je Robert djelovao trijumfalno. To je razbjesnilo
Macka. Nee dopustiti da ga tako lako zgaze. Bijes ga je uinio prkosnim. Nisam jo gotov, pomislio
je. Pisma vie nema, ali je zakon ostao isti. Vidim, pismo vas je tako uplailo da ste ga unitili - rekao
je, i sam iznenaen prezirnim tonom svoga glasa. - No, ne moete rasparati zakon zemlje. On je napisan
na papiru to ga se ne moe tako lako iskidati.
Robert se iznenadio. Oklijevao je jer nije bio siguran kako bi trebao reagirati na takvu drskost. Nakon
nekoliko trenutaka, ljutito je rekao: - Izlazi.
Mack je pogledao gospodina Yorka, a to su uinili i Jamissoni. Nijedan svjetovnjak nije imao pravo
istjerati iz crkve lana kongregacije. Hoe li pastor pokleknuti i dopustiti veleposjedni
34
kovu sinu da izbaci jednoga od njegovih vjernika? - Pripada li ova kua Bogu, ili Sir Georgeu
Jamissonu? - pitao je Mack.
To je bio odluan trenutak, a York mu nije bio dorastao. Izgledao je plaho kad je rekao: - Bit e bolje
da izae, McAsh. Mack nije mogao suzdrati otar odgovor, iako je znao da
nema nikakvog smisla. - Hvala vam na propovijedi o istini, pastore - rekao je. - Nikad je neu
zaboraviti.
Okrenuo se. Esther je stala uz njega. Kad su krenuli prema izlazu, ustao je Jimmy Lee i poao za njima.
Jo su ustali jedan ili dvojica, a tada se na noge podigla Ma Lee te je iznenada dolo do sveopeg
izlaska. ulo se glasno struganje izama i ukanje haljina dok su rudari naputali svoja mjesta, povevi
sa sobom svoje obitelji. Kad je Mack stigao do vratiju, znao je da ga svi rudari iz crkve slijede, a to mu
je dalo osjeaj zajednitva i trijumfa koji mu je natjerao suze na oi.
Okupili su se oko njega ispred groblja. Vjetar se smirio, ali je padao snijeg, a velike pahuljice su se
lijeno sputale na grobove. - To nije bilo u redu, poderati pismo - ljutito je rekao Jimmy Lee.
Jo su se neki sloili s njim. - Pisat emo ponovno - netko je rekao.
Mack je rekao: - Moda drugi put nee biti tako lako poslati pismo. - Zapravo nije mislio o tim
pojedinostima. Teko je disao, a osjeao se iscrpljeno i ushieno, kao da je trao uz obronak brda oko
doline High Glen.
- Zakon je zakon! - rekao je drugi rudar.
- Tako je, ali gospodar je gospodar - rekao je jedan koji je bio oprezniji.
Kad se Mack malo smirio, poeo se pitati to je doista postigao. Sve je uznemirio, jasno, ali to samo po
sebi nita nee promijeniti. Jamissoni su glatko odbili priznati zakon. Ako se budu drali svojih puaka,
to bi mogli uiniti rudari? Je li ikad imalo smisla boriti se za pravdu? Ne bi li bilo bolje sagnuti glavu
pred
35
veleposjednikom i nadati se da e jednog dana dobiti posao nadzornika, kao Harry Ratchett?
Sitan lik u crnom krznu izletio je iz crkve poput velikog hrta putenog s lanca. To je bila Lizzie Hallirn.
Zaputila se ravno prema Macku. Rudari su joj se urno sklanjali s puta.
Mack je zurio u nju. Bila je privlana kad je bila smirena, ali sad kad joj je lice oivjelo od gnjeva,
postala je prekrasna. Iz crnih oiju joj je sijevala vatra kad je rekla: - to ti misli, tko si ti?
- Ja sam Malachi McAsh
- Znam kako se zove - rekla je. - Kako se usuuje onako razgovarati s gospodarem i njegovim sinom?
- Kako se oni usuc~uju od nas uiniti roblje kad zakon kae da to ne smiju?
Rudari su mrmljanjem izrazili svoje slaganje.
Lizzie je prela pogledom preko njih. Pahuljice su se zalijepile za krzno njenog kaputa. Jedna joj se
spustila na nos, a ona ju je nestrpljivim pokretom uklonila. - Moete biti sretni to imate plaeni posao -
rekla je. - Svi biste trebali biti zahvalni Sir Georgeu to razvija svoje rudnike i osigurava vaim obite-
ljima sredstva za ivot.
Mack je primijetio: - Ako smo tako sretni, zato su im potrebni zakoni kojima nam se zabranjuje
odlazak iz sela i traenje drugog posla?
- Zato jer ste previe glupi da biste znali kako vam je dobro! Mack je shvatio da uiva u ovom
verbalnom sukobu, i to ne samo zato to je u njemu sudjelovala lijepa ena plemenita roda. Kao
protivnik, bila je okretnija od Sir Georgea ili Roberta.
Stiao je glas i upitnim tonom rekao: - Gospoice Hallim, jeste li se ikad spustili u rudnik ugljena?
Ma Lee je zahihotala na takvu pomisao. Lizzie je rekla: - Nemoj biti smijean.
- Ako to ikad uinite, jamim da nas vie nikad neete nazvati sretnima.
36
- Ve mi je dosta tvoga bezobrazluka - rekla je. - Trebalo bi te izbievati.
- Vjerojatno e mi se to i dogoditi - rekao je, ali nije u to vjerovao; za njegova ivota niti jedan rudar
nije bio bievan, iako je njegov otac i to vidio.
Prsa su joj se uzbueno dizala. Morao je uloiti trud kako ne bi gledao u njene dojke. Rekla je: - Na sve
ima odgovor, uvijek si imao.
- Tako je, ali ih vi nikad niste sluali.
Osjetio je bol kad ga je netko sa strane udario laktom; to je uinila Esther i tako ga upozorila neka pazi
to govori, podsjeajui ga da se nikad nije isplatilo nadmudrivanje gospode. Ona je rekla: - Razmislit
emo 0 onome to ste nam rekli, gospoc~ice Hallim, i hvala vam na savjetima.
Lizzie je milostivo klimnula glavom. - Ti si Esther, zar ne? - Tako je, gospoice.
Okrenula se Macku. - Trebao bi posluati svoju sestru, ona je razumnija od tebe.
- To je prva istina to ste je danas ovdje izrekli. Esther je prosiktala: - Mack, zaepi gubicu.
Lizzie se nasmijeila, a njena je arogancija odjednom nestala. Smijeak je razvedrio njeno lice pa je
izgledala kao druga osoba, prijateljski raspoloena i vesela. - Ve dugo nisam ula taj izraz nasmijala
se. Mack nije mogao drugo do smijati se s njom.
Okrenula se na drugu stranu, i dalje se smijui.
Mack ju je promatrao dok se vraala prema crkvi gdje se pridruila Jamissonima koji su upravo izlazili.
- Moj Boe - rekao je odmahnuvi glavom. - Kakva ena.
37
POGLAVL JE
aya je razbjesnila svaa u crkvi. Ljutilo ga je kad su se ljudi uzdizali iznad svog drutvenog poloaja.
Boja volja i zakoni zemlje odredili su da e Malachi McAsh provesti ivot kopajui ugljen pod
zemljom, a Jay Jamisson ivjeti na vioj razini. Bilo
je bezbono buniti se protiv prirodnog poretka. McAsh ga je dovodio do bjesnila kad je govorio kao da
je sa svima ravnopravan, bez obzira koliko netko bio plemenita roda.
S druge strane, u kolonijama je rob bio rob, bez ikakvih gluposti o 'radu od godine i jednog dana, ili
isplaivanja nadnica. Prema Jayevu miljenju, tako je trebalo postupati. Ljudi nee raditi ako na to nisu
prisiljeni, a bolje je kad je prinuda nemilosrdna, djelotvornija je.
Dok je izlazio iz crkve, nekoliko seljaka mu je estitalo dvadeset prvi roendan, ali mu se nije obratio
niti jedan rudar. Stajali su na okupu s jedne strane groblja i meusobno se prepirali tihim, ljutitim
glasovima. Jay je bio ogoren zbog sjene to su je bacili na proslavu njegova roendana.
Pourio je kroz snijeg prema mjestu gdje je konjuar drao konje. Robert je ve bio tamo, ali Lizzie jo
nije stigla. Jay se osvrnuo naokolo ne bi li je ugledao. Radovao se jahanju do
38
kue s Lizzie. - Gdje je gospoica Elizabeth? - upitao je konjuara.
- Tamo, kraj ulaza u crkvu, gospodine Jay.
Jay ju je vidio kako ivahno razgovara s pastorom.
Robert je agresivnim prstom bockao Jaya po prsima. - Posluaj me, Jay, ostavi Elizabeth Hallim na
miru, razumije li?
Na Robertovu licu pojavio se ratoborni izraz. Bilo je opasno ljutiti ga kad je bio u takvom raspoloenju.
No, ljutnja i razoaranje ulijevali su Jayu hrabrost. - O emu, dovraga, govori? agresivno je rekao.
- Nee se ti njome oeniti, nego ja. - Ne elim se njome oeniti.
- Onda nemoj s njom oijukati.
Jay je znao da ga je Lizzie drala privlanim, a takoer je uivao u njihovom uzajamnom zadirkivanju,
ali mu nije bilo ni na kraj pameti osvajati njeno srce. Kad mu je bilo etrnaest, a njoj trinaest, smatrao
ju je najljepom djevojicom na svijetu pa mu je slomilo srce njezino posvemanje pomanjkanje
zanimanja za njega (kao i za sve druge djeake, uostalom), ali to je bilo jako davno. Otac je odluio da
e Robert oeniti Lizzie, a ni Jay ni bilo tko drugi u obitelji ne bi se suprotstavljao eljama Sir Georgea.
Stoga se Jay udio to se Robert toliko uznemirio da je drao potrebnim opomenuti ga. To je
pokazivalo kako je nesiguran, a Robert je, kao i njegov otac, je gotovo uvijek bio pun samopouzdanja.
Jay je uivao u rijetkom zadovoljstvu da brata moe gledati zabrinutog. - ega se boji? - upitao je.
- Vraki dobro zna o emu govorim. Jo otkako smo bili djeca krade moje stvari, moje igrake, moju
odjeu, sve.
Stara poznata mrnja navela je Jaya na rijei: - To je zato jer si ti uvijek dobivao sve to si htio, a ja
nisam dobivao nita.
- Gluposti.
- U svakom sluaju, gospoica Hallim je gost u naoj kui
39
nastavio je Jay umirujuim tonom. - Ne mogu je ignorirati, zar ne?
Robert je stisnuo usta u tvrdoglavu crtu. - eli li da o tome razgovaram s ocem?
To su bile arobne rijei kojima su zavravale mnoge njihove djeje svae. Oba brata su znala da e
otac uvijek presuditi u Robertovu korist. Jay je u grlu osjetio odavna poznatu gorinu. - Dobro, Roberte
- popustio je. - Nastojat u ne ometati tvoje udvaranje.
Naglo je uzjahao i kasom se udaljio, ostavivi Roberta da otprati Lizzie do dvorca.
Dvorac Jamisson bio je utvrda od sivog kamena s tornjiima i s krunitem uz rub krova, a djelovao je
uzvieno i bahato, kao i mnoge druge graevine diljem kotske. Sagraen je prije sedamdeset godina,
nakon to se veleposjednik poeo bogatiti zahvaljujui prvom ugljenokopu u dolini.
Sir George je naslijedio posjed preko roaka svoje prve ene. Tijekom cijelog Jayeva djetinjstva,
njegov je otac bio opsjednut ugljenom. Sve svoje vrijeme i novac troio je na otvaranje novih rudnika, a
u dvorcu se nije nita poboljavalo.
Iako je to bilo mjesto gdje je odrastao, Jay ga nije volio. Goleme su prostorije, izloene propuhu u
prizemlju, predvorje, blagovaonica, soba za primanje, kuhinja i prostorija za sluinad, bile smjetene
oko unutranjeg dvorita u kojem se nalazio vodoskok koji je bio zaleen od listopada do svibnja.
Zdanje se nije moglo zagrijati. Velike vatre gorjele su u svakoj spavaonici, zahvaljujui obilju ugljena
iz Jamissonovih ugljenokopa, ali su slabo djelovale na ledeni zrak u kamenom poploanim
prostorijama, a hodnici su bili tako hladni da je trebalo odjenuti ogrta za prijelaz iz jedne sobe u
drugu.
Prije deset godina obitelj je preselila u London, ostavivi neto osoblja za odravanje kue i zatitu
lovita. Neko vrijeme su se vraali jednom godinje, dovodei sa sobom goste i sluinad, unajmljujui
konje i koiju u Edinburghu, zapoljavajui
40
ene sitnih zakupnika da metu kamene podove, odravaju vatre u kaminima i prazne none posude.
Meutim, ocu je postajalo sve tee ostavljati poslove, pa su se posjeti prorijedili. Ovogodinje
obnavljanje starog obiaja nije radovalo Jaya. Meutim, odrasla Lizzie Hallim predstavljala je ugodno
iznenaenje, i to ne samo zato to mu je pruala priliku za muenje starijeg brata.
Stigao je do konjunice i sjahao. Potapao je konja po vratu. - Ne bi mogao preskakati prepone, ali je
vrlo ugodan za jahanje - rekao je konjuaru i pruio mu uzde. - Rado bih ga imao u svojoj jedinici.
Konjuar je djelovao zadovoljno. - Hvala, gospodine - rekao je.
Jay je uao u golemo predvorje. To je bila velika, tmurna prostorija s mranim, zasjenjenim kutevima
do kojih je jedva dopirala svjetlost svijea. Mrzovoljni hrt leao je na staroj krznenoj prostirci ispred
vatre. Jay ga je gurnuo nogom i natjerao ga da se makne kako bi mogao zagrijati ruke.
Iznad kamina nalazio se portret prve ene njegova oca, Robertove majke, Olive. Jay je mrzio tu sliku.
Gospoa je uzvieno, poput sveca, niz svoj dugi nos svisoka gledala na sve koji su dolazili poslije nje.
Kad je u dobi od dvadeset devet godina oboljela od groznice i iznenada umrla, njegov se otac ponovno
oenio, ali nikad nije zaboravio svoju prvu ljubav. Prema Aliciji, Jayevoj majci, odnosio se kao prema
ljubavnici, igraki bez ikakva statusa ili prava; a Jay se gotovo osjeao kao nezakoniti sin. Robert je bio
prvijenac, nasljednik, miljenik. Jay je ponekad elio pitati je li se radilo o bezgrenom zaeu i
djevianskom poroaju.
Okrenuo je lea slici. Sluga mu je donio pehar vrelog kuhanog vina, a on ga je zahvalno pijuckao.
Moda e to smiriti napetost u njegovu elucu. Danas e otac objaviti koji e biti Jayev dio.
Znao je da nee dobiti polovicu, pa ak ni desetinu oevog bogatstva. Robert e naslijediti ovaj posjed
s bogatim rudnicima,
41
kao i brodovlje kojim je ve upravljao. Majka je Jayu savjetovala neka se oko toga ne prepire; znala je
da je otac neumoljiv.
Robert nije bio samo jedini sin. On je bio slika i prilika oca. Jay je bio drugaiji i stoga ga je otac
odbijao od sebe. Poput oca, Robert je bio lukav, nemilosrdan i krt s novcem. Jay je bio lakomislen i
rastroan. Otac je mrzio ljude koji su se nemarno odnosili prema novcu, pogotovo prema njegovu
novcu. Vie nego jednom vikao je na Jaya: - Ja se krvavo muim da zaradim novac to ga ti razbacuje!
Prije jedva nekoliko mjeseci Jay je pogorao situaciju nagomilavi golemi kockarski dug, devet stotina
funti. Nagovorio je majku neka zamoli oca da to plati. Radilo se o malom bogatstvu, dostatnom za
kupovinu dvorca Jamisson, ali je Sir George to sebi lako mogao priutiti. Ipak se ponaao kao da gubi
nogu. Otad je Jay prokockao jo novca, ali otac nije o tome nita znao.
Nemoj se suprotstavljati ocu, govorila je majka, ve zatrai neto skromno. Mlac~i sinovi su esto
odlazili u kolonije; postojala je mogunost da mu otac dodijeli plantau eera na Barbadosu, zajedno s
kuom i afrikim robovima. I on i njegova rnajka su o tome razgovarali s ocem. Sir George nije pristao,
ali nije ni odbio, pa je Jay gajio velike nade.
Njegov je otac uao nekoliko minuta kasnije, otresajui snijeg sa svojih jahaih izama. Sluga mu je
pomogao pri skidanju ogrtaa. - Poalji poruku Ratchettu - otac je rekao ovjeku. - Neka dva ovjeka
straare na mostu dvadeset etiri sata dnevno. Moraju uhvatiti McAsha ako pokua napustiti dolinu.
Preko rijeke je vodio samo jedan most, ali je postojao jo jedan put iz udoline. Jay je rekao: - to ako
McAsh poe preko planine?
- Po ovom vremenu? Moe pokuati. im saznamo za njegov odlazak, moemo poslati ljude cestom i
organizirati da ga s druge strane doekaju sudac i vod konjice. No, sumnjam da bi se uspio probiti.
42
Jay nije bio tako siguran; ti su rudari bili otporni poput divljai, a McAsh je tvrdokorni lopov; ali se
nije prepirao s ocem.
Potom je stigla Lady Hallim. Bila je tamnokosa i tamnooka kao i njena kerka, ali nije imala Lizzienu
iskriavost i ustrinu. Bila je prilino krupna, a na debelom licu nazirale su se bore nezadovoljstva. -
Dopustite mi da vam uzmem kaput - rekao je Jay i pomogao joj pri skidanju tekog krzna. - Doite
blie vatri, ruke su vam hladne. elite li kuhanog vina?
- Kako si ti drag momak, Jay - rekla je. - Vrlo rado.
Stigli su i ostali vjernici, trljajui ruke ne bi li ih ugrijali, a otopljeni snijeg je kapao s njihove odjee na
kameni pod. Robert je ustrajno avrljao s Lizzie prebacujui se s jedne otrcane teme na drugu, kao da
ima popis. Otac je poeo razgovarati o poslu s Henryjem Dromeom, trgovcem iz Glasgowa, roc~akom
njegove prve ene Olive; Jayeva majka je razgovarala s Lady Hallim. Pastor i njegova supruga nisu
doli; moda ih je ozlovoljio sukob u crkvi. Bilo je i drugih gostiju, uglavnom rodbine: sestra Sir
Georgea i njezin mu, Alicijin mlai brat i njegova ena, te nekoliko susjeda. Veina razgovora
odvijala se oko Malachija McAsha i njegovog glupavog pisma.
Nakon nekog vremena iznad bunog razgovora zauo se uzdignuti glas Lizzie Hallim, a ljudi su se
jedan po jedan okrenuli i sluali. - Ali, zato ne? - govorila je. - elim se sama uvjeriti.
Robert je ozbiljno rekao: - Rudnik ugljena nije mjesto za jednu damu, vjeruj mi.
- O emu se radi? - upitao je Sir George. - Zar se gospoica Hallim eli spustiti u ugljenokop?
- Drim da bih trebala znati kako je to - objasnila je Lizzie. Robert je rekao: - Ako izuzmemo sve druge
razloge protiv, enska odjea bi takav pothvat uinila nemoguim.
- U tom sluaju u se preruiti u mukarca - spremno je odvratila.
Sir George se nasmijao. - Poznajem nekoliko djevojaka
43
kojima bi to uspjelo - rekao je. - Ali vi ste, draga moja, previe lijepi da bi vam tako neto polo za
rukom. - Oito je ovo smatrao duhovitim komplimentom pa se osvrnuo oko sebe u potrazi za
odobravanjem. Ostali su se posluno nasmijali.
Jayeva majka je laktom gurnula svoga mua i neto mu tihim glasom rekla. - Ah, da - rekao je Sir
George. - Imaju li svi pun pehar? - Nastavio je ne ekajui odgovor: - Pijmo u ast moga mlac~eg sina,
Jamesa Jamissona koji je svima poznat kao Jay, za njegov dvadeset prvi roendan. Za Jaya!
Ispili su zdravicu, a zatim su se ene povukle kako bi se pripremile za ruak. Mukarci su se vratili na
razgovore o poslovima. Henry Drome je rekao: - Ne sviaju mi se vijesti iz Amerike. To bi nas moglo
skupo stajati.
Jay je znao o emu ovjek govori. Engleska vlada je udarila poreze na odreenu robu to ju je izvozila
u amerike kolonije; aj, papir, staklo, olovo i boju; to je ogorilo koloniste.
Sir George je srdito rekao: - ele da ih vojska titi od Francuza i crvenokoaca, ali to ne ele platiti!
- I nee, ako ikako budu mogli - rekao je Drome. - Gradska skuptina Bostona najavila je bojkot svega
to se uvozi iz Britanije. Odluili su da vie nee piti aj, a ak su dogovorili utedu crne tkanine tako
to su izbacili obiaj noenja alobne odjee!
- Ako se druge kolonije povedu za primjerom Massachusettsa, pola naeg brodovlja nee imati tereta -
primijetio je Robert. Sir George je rekao: - Kolonisti su prokleta banda lopova i
nita vie, a bostonski proizvoai ruma su najgori. - Jay se iznenadio tolikoj srdbi svoga oca; sigurno
na tome gubi puno novca kad se tako raestio. - Zakon ih obvezuje da kupuju melasu s britanskih
plantaa, ali oni krijumare francusku melasu i tako sputaju cijene.
- Oni iz Virginije su jo gori - rekao je Drome. - Plantaeri duhana nikad ne plaaju svoje dugove.
- Kao da ja to ne znam - rekao je Sir George. - Upravitelj
44
moje plantae nije ispunio svoje obveze, te je otiao i ostavio mi plantau u steaju. Mjesto se zove
Mockjack Hall.
- Hvala Bogu da nema nikakvih nameta na uvoz kanjenika rekao je Robert.
Zauo se opi amor odobravanja. Najunosniji dio Jamissonova brodarstva bio je prijevoz osuenih
zloinaca u Ameriku. Svake godine sudovi su osuivali nekoliko stotina ljudi na preseljenje; to je bila
alternativa vjeanju, kao kazna za zloine kao to je kraa; a vlada je brodaru plaala pet funti po glavi.
Devet od deset kanjenika prelazilo je Atlantik na jednom od Jamissonovih brodova. Meutim, nije se
zaraivalo samo od vlade. S druge strane oceana, osuenici su sedam godina morali obavljati neplaeni
rad, to je znailo da ih se moglo prodati kao sedmogodinje robove. Za mukarce se dobivalo od deset
do petnaest funti, za ene osam ili devet, a za djecu neto manje. Ako bi se u spremite za teret, rame uz
rame naguralo sto trideset do sto etrdeset kanjenika, poput sardina, Robert je mogao ostvariti dobit
od dvije tisue funti u samo jednom putovanju, vrijednost novog broda. To je bila unosna trgovina.
- Tono - rekao je otac i ispio svoj pehar. - No, i to bi prestalo kad bi kolonisti proveli svoju volju.
Kolonisti su se bez prestanka na to alili. Iako su i dalje kupovali kanjenike; takva je bila nestaica
jeftine radne snage; smetalo im je to matina zemlja tamo odbacuje svoj olo, a kanjenike su
okrivljavali za poveanje kriminala.
- Barem su ugljenokopi pouzdani - rekao je Sir George. Jedino se na njih moe raunati u dananje
vrijeme. Zato treba srediti McAsha.
Svi su imali odreeno miljenje o McAshu, pa je istodobno zapoelo nekoliko rasprava. Meutim,
izgledalo je da je Sir Georgeu dosta te teme. Okrenuo se Robertu. Preao je na aljivi ton i rekao: -
Dakle, to je s malom Hallimovom, je li? Mali dragulj, ako mene pita.
- Elizabeth je vrlo vatrena - neodreeno je rekao Robert.
45
- To je istina - rekao je otac i nasmijao se. - Sjeam se kad smo posljednji put ubili vuka u ovom dijelu
kotske, prije osam ili deset godina, a ona je inzistirala na tome da sama odgaja mladunad. Obiavala
je etati naokolo s dva vuia na lancu. U ivotu nisi tako neto vidio! uvari lovita su bili ozlojeeni,
te su tvrdili da e vuii pobjei i predstavljati prijetnju, ali su uginuli, sreom.
- Mogla bi postati zamorna supruga - rekao je Robert.
- Nita nije ravno sranoj kobili - rekao je Sir George. Osim toga, mu uvijek ima zadnju rije, bez
obzira na sve. Mogao bi proi i puno gore. - Spustio je glas. - Lady Hallim se stara o posjedu do
Elizabethine udaje. Budui da enina imovina pripada njenom muu, cijelo imanje e pripasti
mladoenji na dan vjenanja.
- Znam - rekao je Robert.
Jay to nije znao, ali se nije iznenadio; malo bi koji mukarac rado ostavio eni u nasljedstvo veliki
posjed.
Sir George je nastavio: - Ispod High Glena sigurno lei milijun tona ugljena, a sve ile vode u tom
smjeru. Djevojka sjedi na bogatstvu, oprosti na vulgarnosti. - Zadovoljno se nasmijao.
Robert je bio karakteristino ozbiljan. - Nisam siguran koliko joj se sviam.
- Zato joj se ne bi sviao? Mla si, bit e bogat, a nakon moje smrti postat e baronet. to bi vie
djevojka mogla poeljeti?
- Ljubav? - odgovorio je Robert. Rije je izgovorio s gnuanjem, kao da se radi o nepoznatom noviu
to mu ga nudi strani trgovac.
- Gospoc~ica Hallim si ne moe priutiti ljubav.
- Ne znam - rekao je Robert. - Lady Hallim ivi u dugu ve dugi niz godina. Zato ne bi mogla dovijeka
tako nastaviti?
- Odat u ti jednu tajnu - rekao je Sir George. Osvrnuo se preko ramena kako bi se uvjerio da ga nitko
ne moe uti. Zna da je cijeli posjed opteretila hipotekom?
46
- To svi znaju.
- Sluajno znam da njen vjerovnik ne eli obnoviti zajam. Robert je rekao: - Sigurno moe dobiti novac
od drugog zajmodavca i isplatiti ga.
- Vjerojatno - rekao je Sir George. - Ali ona to ne zna. A njen financijski savjetnik joj nee rei,
pobrinuo sam se za to. Jay se pitao kojim se sredstvima posluio njegov otac kako bi
podmitio savjetnika Lady Hallim.
Sir George se tiho nasmijao. - Dakle, vidi, Roberte, mlada Elizabeth ne moe odbiti tvoju ruku.
U tom,tf'e renutku Henry Drome je napustio svoje drutvo i priao trojici Jamissona. - Prije nego
odemo u blagovaonicu, George, neto bih te elio zamoliti. Znam da mogu otvoreno govoriti pred
tvojim sinovima.
- Svakako.
- Prilino su me teko pogodile tekoe s Amerikom; plantaeri koji ne mogu plaati svoje dugove, i
tome slino; pa se bojim da u ovom kvartalu neu moi ispuniti svoje obveze prema tebi.
Sir George je oito posudio novac Henryju. Obino je otac bio okrutno praktian sa svojim dunicima:
ili su plaali, ili su odlazili u zatvor. Meutim, sad je rekao: - Razumijem, Henry. Vremena su teka.
Platit e mi kad bude mogao.
Jay je od uenja otvorio usta, ali je tren kasnije shvatio zato je otac tako blag. Drome je bio roak
Robertove majke, Olive, a otac je zbog nje olako preao preko Henryjeva duga. Jayu se to toliko
zgadilo da je otiao od njih.
Dame su se vratile. Na licu Jayeve majke nazirao se zatomljeni smijeak, kao da krije neku zabavnu
tajnu. Prije no to ju je uspio neto pitati o tome, stigao je jo jedan gost, stranac u sivoj sveenikoj
odori. Alicia se obratila mukarcu, a potom ga povela do Sir Georgea. - C,vo je gospodin Cheshire -
rekla je. - Doao je umjesto pastora.
Pridolica je bio koziavi mladi ovjek s naoalama i starin
47
skom kovravom vlasuljom. Iako su Sir George i drugi stariji mukarci jo uvijek nosili vlasulje, mlai
ljudi su to rijetko inili, a Jay nikada. - Veleasni gospodin York alje vam svoje isprike rekao je
gospodin Cheshire.
- Nema potrebe, nema potrebe - rekao je Sir George i okrenuo se na drugu stranu; nisu ga zanimali
skromni mladi sveenici.
Poli su u blagovaonicu. Miris hrane mijeao se s vlanim zadahom to se irio od tekih starih zavjesa.
Na stolu je bio prostrt obilat obrok: komadi divljai, govedine i unke; cijeli peeni losos; nekoliko
raznovrsnih pita. No, Jay je jedva mogao jesti. Hoe li rnu otac dati posjed na Barbadosu? Ako nee to,
onda to? Bilo je teko mirno sjediti i jesti divlja kad e za koji asak saznati to mu nosi budunost.
Na neki nain jedva je poznavao svoga oca. Iako su zajedno ivjeli u obiteljskoj kui na Grosvenor
Squareu, Sir George je uvijek odlazio u poslovne prostore u centru grada, zajedno s Robertom. Jay je
provodio dane sa svojim pukom. Ponekad bi se nakratko sreli za dorukom, a s vremena na vrijeme i za
veerom, ali je Sir George esto veerao u svojoj radnoj sobi dok bi pregledavao neke dokumente. Jay
nije mogao naslutiti kako e postupiti njegov otac. Zato se poigravao hranom i ekao.
Gospodin Cheshire se pokazao pomalo neugodnim. Dva ili tri puta je glasno podrignuo, prolio je svoje
crveno vino, a Jay je opazio kako otvoreno zuri u dekolte ene koja je sjediia kraj njega.
Sjeli su za stol u petnaest sati, a do trenutka kad su se dame povukle, zimsko poslijepodne se ve
poelo smraivati i prelaziti u veer. im su izale, Sir George se promekoljio na svojoj stolici i buno
ispustio vjetrove. - Sad je ve bolje - rekao je.
Sluga je donio bocu porta, kutiju duhana i nekoliko glinenih lula. Mladi sveenik je napunio lulu i
rekao: - Lady Jamisson je vraki zgodna ena, Sir George, ako smijem to rei. Vraki zgodna.
48
Djelovao je pripito, ali se ipak nije smjelo prijei preko takve primjedbe. Jay je skoio u majinu
obranu. - Bit u vam zahvalan ako vie ne govorite o Lady Jamisson, gospodine - hladno je rekao.
Sveenik je tanku votanu svijeu prinio luli, uvukao dim i poeo kaljati. Oito jo nikad nije puio.
Na oi su mu navrle suze, poeo se guiti i dahtati, a zatim je opet kaljao. Od kalja se sav tresao pa su
mu pale vlasulja i naoale, a Jay je odmah vidio da to nije nikakav sveenik.
Poeo se smijati. Ostali su ga radoznalo pogledali. Oni jo nisu vidjeli o emu se radi. - Gledajte! -
rekao je. - Zar ne vidite tko je ovo?
Robert je prvi shvatio. - Dobri Boe, to je preruena gospoica Hallim! - uskliknuo je.
Na trenutak je zavladala zaprepatena tiina. Zatim se Sir George poeo smijati. Kad su ostali mukarci
shvatili da e to prihvatiti kao alu, nasmijali su se i oni.
Lizzie je otpila gutljaj vode i jo malo kaljala. Dok se ona oporavljala, Jay se divio njenoj odori.
Naoale su sakrile njene blistave tamne oi, a uvojci sa strane vlasulje su djelomino prikrili njen njeni
profil. Bijeli laneni ovratnik uinio joj je vrat debljim i pokrio glatku djevojaku kou na grlu.
Upotrijebila je drveni ugljen, ili neto tome slino, kako bi obrazima dala koziav izgled, a na bradi je
nacrtala nekoliko upavih dlaica i tako stvorila dojam mladia koji se jo uvijek ne brije svakodnevno.
U mranim prostorijama dvorca, tijekom tmurnog zimskog poslijepodneva u kotskoj, nitko nije
razotkrio njenu varku.
- Dakle, dokazali ste da moete proi kao mukarac - rekao je Sir George kad je prestala kaljati. - No,
ipak ne moete sii u rudnik ugljena. Poite po druge gospoe pa emo Jayu dati njegov roendanski
poklon.
Jay je na nekoliko minuta zaboravio na svoju tjeskobu, ali mu se sada naglo vratila.
49
Sa enama su se sastali u predvorju. Jayeva majka i Lizzie su se previjale od smijeha; Alicia je oito
bila upoznata s tajnom, to je objanjavalo njezin tajanstveni smijeak prije ruka. Lizziena majka nije
o tome nita znala, pa je djelovala ukoeno.
Sir George ih je poveo kroz ulazna vrata. Vani je bio sumrak. Vie nije snijeilo. - Evo - rekao je Sir
George. - Ovo je tvoj roendanski poklon.
Pred kuom je jedan konjuar drao najljepeg konja to ga je Jay ikad vidio. Bio je to bijeli pastuh star
otprilike dvije godine, a vitko tijelo podsjealo je na arapske konje. Postao je nervozan zbog
neoekivanog mnotva, pa je poskakivao u stranu, a konjuar je morao nategnuti uzde kako bi ga
umirio. U oima mu je bio divlji pogled, a Jay je odmah znao da e letjeti poput vjetra.
Posve se prepustio udivljenju, ali mu je majin glas presjekao misli poput noa. - Zar je to sve? - rekla
je.
Otac je rekao: - Hajde, Alicia, nadam se da nee biti neugodna
- Zar je to sve? - ponovila je, a Jay je vidio da joj je lice iskrivljeno u bijesnu grimasu.
- Da - priznao je.
Jay nije odmah shvatio da je ovaj poklon dobio umjesto posjeda na Barbadosu. Zurio je u svoje
roditelje dok mu je to dopiralo do mozga. Uope nije mogao govoriti od ogorenosti.
Njegova je majka govorila umjesto njega. Jo je nikad nije vidio tako gnjevnu. - Ovo je tvoj sin! - rekla
je, a glas joj je bio vritav od bijesa. - Dvadeset jedna mu je godina, ima pravo na svoj dio u ivotu . . .
a ti mu daje konja?
Gosti su ih promatrali, fascinirano i uasnuto.
Sir George se zarumenio. - Meni nitko nita nije dao kad sam navrio dvadeset jednu godinu! - ljutito je
rekao. - Nisam naslijedio niti jedan par cipela
- Oh, zaboga - prezirno je rekla. - Svi smo ve uli kako ti je otac umro kad si imao etrnaest godina pa
si radio u tvornici i
50
uzdravao svoje sestre, ali to nije razlog da od sina uini siromaha, zar ne?
- Siromaha? - Rairio je ruke kao da je elio obuhvatiti dvorac, imanje i ivot to je uz to iao. -
Kakvog siromaha?
- Potrebna mu je njegova neovisnost. Za Boga miloga, daj mu posjed na Barbadosu.
Robert se pobunio: - To je moje!
Jayeva vilica se opustila pa je napokon doao do glasa. Plantaom se nikad nije pravilno upravljalo -
rekao je. - Mislio sam da bih je vodio na vojniki nain, natjerao crnuge da se vie trude i tome slino,
i tako je uinio unosnijom.
- Zar doista misli da bi to mogao uiniti? - pitao je njegov otac.
Jayevo je srce poskoilo; moda e se otac predomisliti. - Da, mislim! - gorljivo je rekao.
- Pa, ja ne mislim - otro je rekao otac.
Jay se osjeao kao da ga je netko udario akom u trbuh.
- Mislim da nema pojma o voenju plantae, kao ni bilo kojeg drugog posla - hrapavim glasom je
rekao Sir George. Mislim da ti je bolje u vojsci gdje ti drugi govore to mora raditi.
Jay se osupnuo. Pogledao je prekrasnog bijelog pastuha. Nikad neu jahati toga konja - rekao je. -
Odvedi ga.
Alicia se obratila Sir Georgeu: - Robert dobiva dvorac, ugljenokope, brodove i sve ostalo. Zar mora
dobiti i plantau?
- On je stariji sin.
- Jay je mlai, ali to ne znai da ne postoji. Zato Robert mora dobiti sve?
- Zbog svoje majke - rekao je Sir George.
Alicia je zurila u Sir Georgea, a Jay je shvatio da ga mrzi. I ja ga mrzim, pomislio je. Mrzim svoga oca.
- U tom sluaju, neka si proklet - rekla je, a gosti su se zaprepastili. - Proklet bio. - Okrenula se i vratila
u kuu.
51
5.
POGLAVLJE
lizanci McAsh ivjeli su u kuici koja je imala jednu prostoriju od otprilike dva i pol kvadratna metra.
S jedne strane nalazilo se ognjite, a s druge dvije zastrte nie u kojima su spavali. Ulazna vrata su se
otvarala na blat
njavu stazu to je vodila nizbrdo od ugljenokopa do dna udoline, gdje se sastajala s cestom kojom se
ilo do crkve, dvorca i vanjskog svijeta. Vodom su se opskrbljivali iz planinskog potoka koji je tekao
iza niza kuica.
Cijelim putem do kue Mack se muio razmiljanjima o dogaajima u crkvi, ali nije nita govorio, a
Esther je bila taktina pa nita nije pitala. Ranije toga jutra, prije odlaska u crkvu, stavili su kuhati
komadi slanine, a kad su se vratili, kuica je bila ispunjena njenim mirisom. Od toga su Macku potekle
sline i malo mu se popravilo raspoloenje. Esther je u lonac ubacila neto nasjeckanog kupusa, a Mack
je poao preko puta kod gospoe V~Theighel po vr piva. Njih su dvoje jeli s divovskim tekom fizikih
radnika. Kad su hrana i pivo nestali, Esther je podrignula i rekla: - Dakle, to e uiniti?
Mack je uzdahnuo. Sad kad je pitanje izravno postavljeno,
52
znao je da postoji samo jedan odgovor. - Moram otii. Ne mogu ostati ovdje nakon svega. Moj mi
ponos to nee dopustiti. Neprestano bih sve mlade ljude doline podsjeao na to da se Jamissone ne
moe poraziti. Moram poi. - Nastojao je ostati miran, ali mu je glas podrhtavao od emocija.
- I mislila sam da e to rei. - U Estherinim oima su se pojavile suze. - Suprotstavlja se najmonijim
ljudima u zemlji. - Ali sam u pravu.
- Jesi. Ali pravo i krivo ne znae puno na ovom svijetu, samo na onom sljedeem.
- Ako to ne uinim sada, neu nikada, a ostatak ivota u provesti u aljenju.
alosno je klimnula glavom. - To svakako. Ali to ako te pokuaju zaustaviti?
- Kako?
- Mogli bi postaviti straara na mostu.
Jedini drugi put iz doline vodio je preko planina, a to je bilo previe sporo; dok Mack stigne do druge
strane, tamo bi ga ve mogli ekati Jamissoni. - Ako zatvore most, preplivat u rijeku rekao je.
- U ovo doba godine bi te sama voda mogla ubiti.
- Rijeka je iroka neto manje od trideset metara. Drim da bih je mogao preplivati za malo vie od
minute.
- Ako te uhvate, dovest e te natrag sa eljeznom ogrlicom oko vrata, kao Jimmyja Leeja.
Mack se trgnuo. Svi su se rudari bojali ponienja to su ga doivljavali oni koji su nosili ogrlicu poput
psa. - Ja sam lukaviji od Jimmyja - rekao je. - Ostao je bez novca pa se pokuao zaposliti u ugljenokopu
u Clackmannanu, a vlasnik rudnika je prijavio njegovo ime.
- U tome i jest problem. Mora jesti, a kako e zaraditi za kruh? Zna jedino kopati ugljen.
Mack je imao malo uteene gotovine, ali to nee dugo potrajati. Mec~utim, on je o tome ve
razmiljao. - Poi u u
53
Edinburgh - rekao je. Mogao bi se povesti jednima od tekih teretnih kola s konjskom zapregom to su
vozila ugljen iz ugljenokopa, ali e biti sigurniji ako bude pjeaio. - Zatim u se ukrcati na brod.
ujem da se uvijek trae snani mladi ljudi za rad na laama ugljaricama. Za tri u dana napustiti
kotsku. A nikoga ne mogu vratiti kad jednom izae iz zemlje; zakoni drugdje ne vrijede.
- Brod - zadivljeno je rekla Esther. Nijedno od njih dvoje nikad nije vidjelo brod, ali su ga gledali na
slikama. - Kamo e poi?
- U London, pretpostavljam. - Veini brodova to su prevozili ugljen iz Edinburgha odredite je bio
London. No, Mack je saznao da su neki odlazili i u Amsterdam. - Ili u Nizozemsku. Ili moda ak u
Massachusetts.
- To su samo imena - rekla je Esther. - Nikad nismo upoznali nekoga tko je bio u Massachusettsu.
- Pretpostavljam da ljudi jedu kruh, ive u kuama i naveer idu spavati, kao i svugdje.
- Valjda je tako - sumnjiavo je rekla.
- U svakom sluaju, nije me briga - rekao je. - Poi u bilo kamo gdje nije kotska, nekamo gdje ovjek
moe biti slobodan. Zamisli: ivjeti gdje ti se svia, a ne tamo gdje ti narede. Birati svoj posao; biti
slobodan otii i potraiti drugi posao, bolje plaen, ili sigurniji, ili istiji. Biti svoj ovjek, a ne neiji
rob. Nee li to biti velianstveno?
Niz obraze su joj se slijevale vrele suze. - Kad e poi?
- Ostat u ovdje jo dan ili dva i nadati se da e budnost Jamissonovih malo popustiti. No, u utorak
navravam dvadeset drugi roc~endan. Ako budem u rudniku u srijedu, odradit u onu godinu i jedan
dan, a tada u opet postati rob.
- U stvarnosti si ionako rob, bez obzira to stoji u pismu.
- Ali mi se svia pomisao da je zakon na mojoj strani. Ne znam zato mi je to vano, ali jest. To je
Jamissone pretvorilo
54
u zloince, bez obzira priznaju li to oni ili ne. Dakle, krenut u u utorak naveer.
Tihim je glasom upitala: - to e biti sa mnom?
- Najbolje da radi za Jimmyja Leeja. On je dobar kopa, a oajniki mu treba jo jedan nosa. A Annie
Esther ga je prekinula. - elim poi s tobom. Zaudio se. - Nikad nisi o tome govorila!
Poela je govoriti glasnije. - to misli, zato se nikad nisam udala? Ako se udam i dobijem dijete,
nikad se neu izvui odavde.
Bilo je tono da je ona najstarija neudata ena u Heughu. No, Mack je zakljuio da za nju u selu
jednostavno ne postoji dovoljno dobar mukarac. Nikad mu nije palo na pamet da je sve ove godine
potajno eljela pobjei. - Nisam imao pojma!
- Bojala sam se. Jo uvijek se bojim. Ali ako ti ide, ja u poi s tobom.
Opazio je oaj u njenim oima, i bilo mu je teko odbiti je, ali je to morao uiniti. - ene ne mogu biti
mornari. Nemamo novaca za tvoj prijevoz, a ne bi ti dopustili da to odradi. Morao bih te ostaviti u
Edinburghu.
- Neu ostati ovdje ako ti ode!
Mack je volio svoju sestru. Uvijek su se drali zajedno u svakom sukobu, od djejih razmirica, preko
svaa s roditeljima, do prepirki s upravom ugljenokopa. ak i kad je sumnjala u njegovu razboritost,
branila ga je estoko poput lavice. elio ju je povesti sa sobom, ali bi dvoje puno tee pobjeglo nego
jedan sam. - Ostani jo malo, Esther - rekao je. - Kad stignem tamo kamo sam se uputio, poslat u ti
pismo. im dobijem posao, utedjet u novac i poslati po tebe.
- Hoe li?
- Hou, zasigurno! - Pljuni i zakuni se.
- Da pljunem i zakunem se? - To je bilo neto to su radili kao djeca, kako bi potvrdili obeanje.
55
- elim da to uini!
Vidio je da misli ozbiljno. Pljunuo je u dlan, ispruio ruku preko stola od dasaka i uhvatio njenu grubu
aku u svoju. Kunem se da u poslati po tebe.
- Hvala ti - rekla je.
56
6.
POGLA.VL JE
a idue jutro bio je predvic~en lov na visoku divlja, a Jay je odluio sudjelovati. Osjeao je elju za
ubijanjem. Nije pojeo doruak, ali je napunio dep malim kuglicama od zobenog brana namoenim u
viski, a zatim iza
ao i pogledao kakvo je vrijeme. Upravo je poelo svitati. Nebo je bilo sivo, ali su oblaci bili visoko i
nije padala kia; moi e gac~ati.
Sjeo je na stube ispred dvorca i namjestio novi kremen u obliku klina u mehanizam za pucanje svoje
puke, uvrstivi ga zatiskom od mekane koe. Moda e ubijanjem jelena dati oduka svom gnjevu, ali
je zapravo elio ubiti svoga brata Roberta.
Ponosio se svojom pukom. Puku kremenjau, kojoj se naboj stavljao s prednje strane, izradio je
Griffin u Bond Streetu, a imala je panjolsku cijev sa srebrnom intarzijom. Bila je daleko bolja od
Smee Bess to su je dobivali njegovi ljudi. Napeo je oroz i naciljao na jedno stablo s druge strane
istine. Gledao je du cijevi i zamislio da vidi ve.likog jelena bogatog rogovlja. Naciljao je tono na
mjesto malo iza ramena, gdje je kucalo veliko srce ivotinje. Zatim je zamislio drugu sliku, a
57
pred njegovom cijevi pojavio se Robert; ozbiljni, nepopustljivi Robert, pohlepan i neumoran, tamne
kose i ugojenog lica. Jay je povukao okida. Kremen je udario o elik i izbacio zadovoljavajue
mnotvo iskrica, ali u mehanizmu nije bilo baruta, a u cijevi nije bilo zrna.
Mirnim rukama napunio je puku. Pomou naprave za mjerenje u otvoru roga za barut, istresao je tono
dva i pol drama crnog praha u cijev. Izvadio je zrno iz depa, umotao ga u komadi lanenog platna i
gurnuo ga u cijev. Zatim je uzeo ipku za ienje i punjenje puke s njenog leita ispod cijevi i njome
gurnuo zrno to je dalje mogao. Zrno je u promjeru imalo malo vie od jednog centimetra. Moglo je
ubiti odraslog jelena na udaljenosti do stotinu metara; zdrobilo bi Robertova rebra, razderalo mu plua i
raznijelo njegovo srce, te ga ubilo za nekoliko sekundi.
uo je glas svoje majke: - Zdravo, Jay.
Ustao je i poljubio ju za dobro jutro. Nije ju vidio od prethodne veeri kad je proklela njegovog oca i
bijesno otila. Sad je djelovala umorno i alosno. - Loe si spavala, zar ne? suosjeajno je upitao.
Klimnula je. - Bilo je i boljih noi. - Sirota moja majko.
- Nisam smjela onako proklinjati oca.
Jay je oklijevajui rekao: - Sigurno si ga voljela . . . nekad. Uzdahnula je. - Ne znam. Bio je privlaan, i
bogat, i baronet, a ja sam eljela postati njegovom enom.
- Ali sada ga mrzi.
- Jo otkako je tvom bratu poeo davati prednost pred tobom.
Jay je osjetio ljutnju. - ovjek bi pomislio da e Robert uvidjeti koliko je to nepravedno! .
- Sigurna sam da uvia, u dubini due. Meutim, Robert je vrlo gramzljivi mladi ovjek. On eli sve.
- To je uvijek i elio. - Jay se prisjetio Roberta kao djeteta;
58
najsretniji je bio kad se domogao Jayevih igraaka ili njegovog dijela kolaa s groc~icama. - Sjea li
se Robertova ponija, Roba Roya?
- Da, zato?
- Njemu je bilo trinaest godina, a meni osam kad je dobio tog ponija. Ja sam arko elio ponija, a jahao
sam bolje od njega, ak i tada. Ali, niti jednom mi nije dopustio da ga jaem. Ako sam nije elio jahati,
natjerao bi konjuara da razgiba Roba Roya dok sam ja gledao, ali ga meni nije dao.
- Ali mogao si jahati druge konje.
- Do svoje desete godine jahao sam na svemu to se nalazilo u konjunici, ukljuujui i oeve lovake
konje. No, nikad Roba Roya.
- Proeimo malo prilazom. - Imala je na sebi kaput podstavljen krznom s kapuljaom, a Jay je bio u
kariranom ogrtau. Preli su tratinu, a pod nogama im je kripala trava prekrivena mrazom.
- to je oca uinilo takvim? - pitao je Jay. - Zato me mrzi? Dotaknula mu je obraz. - Ne mrzi te - rekla
je - iako ti se moe oprostiti to tako misli.
- Zato se onda prema meni odnosi tako loe?
- Tvoj je otac bio siromaan ovjek kad je oenio Olivu Drome. Imao je samo malu prodavaonicu u
siromanom dijelu Edinburgha. Ovo mjesto, to se danas zove dvorac Jamisson, pripadalo je daljnjem
Olivinu roaku, Williamu Dromeu. William je bio neenja i ivio je sam, a Olive ga je dola njegovati
kad se razbolio. Od silne zahvalnosti promijenio je oporuku i sve to je imao ostavio njoj, a zatim je,
usprkos njenoj njezi, umro.
Jay je klimnuo. - uo sam tu priu, vie no jednom.
- Stvar je u tome to tvoj otac osjea da ovaj posjed zapravo pripada Olivi. A ovo je temelj na kojem je
on izgradio cijelo svoje poslovno carstvo. Osim toga, vaenje ugljena je jo uvijek najunosniji dio
njegovih poslova.
59
- Sigurno je, prema njegovim rijeima - nadovezao se Jay sjetivi se jueranje rasprave. - Brodarstvo
je nepostojano i riskantno, ali ugljen ne moe presuiti.
- U svakom sluaju, tvoj otac osjea da sve duguje Olivi, te da bi na neki nain uvrijedio uspomenu na
nju ako bi tebi neto dao.
Jay je odmahnuo glavom. - Mora biti neto vie od toga. Osjeam da ne znamo cijelu priu.
- Moda ima pravo. Ja sam ti rekla sve to znam.
Stigli su do kraja prilaza i u tiini se vratili natrag. Jay se pitao jesu li njegovi roditelji ikad provodili
noi zajedno. Pretpostavljao je da vjerojatno jesu. Njegov otac sigurno smatra da mu je ona ena, bez
obzira voli li ga ili ne, i stoga je ima pravo koristiti. To je bila neugodna pomisao.
Kad su stigli do ulaza u dvorac, ona je rekla: - Cijelu sam no provela u smiljanju naina kojim bih
mogla poboljati tvoju situaciju, ali mi to dosad nije uspjelo. No, nemoj oajavati. Neto e se ve
pojaviti.
Jay se oduvijek oslanjao na snagu svoje majke. Mogla se suprotstaviti njegovu ocu i navesti ga na
udovoljavanje njenim eljama. ak je nagovorila oca na plaanje Jayevih kockarskih dugova. Meutim,
Jay se bojao da ovoga puta nee uspjeti. Otac je odluio da ja neu dobiti nita. Sigurno je znao kako
u se zbog toga osjeati. Ipak je donio takvu odluku. Nema nikakvog smisla moliti i uvjeravati ga.
- Nisam ga ni mislila moliti - suho je rekla. - Nego to?
- Ne znam, ali nisam odustala. Dobro jutro, gospoice Hallim.
Lizzie je silazila stubitem ispred dvorca, odjevena za lov, a sliila je lijepoj vili s crnom ubarom i
konatim izmicama. Nasmijeila se i inilo se da je zadovoljna to ga vidi. - Dobro jutro!
Jaya je razvedrio pogled na nju. - Ide li s nama? - upitao je.
60
- Ne bih to propustila ni za to na svijetu.
i Bilo je neobino, iako posve prihvatljivo, da ene idu u lov, a budui da je znao kakva je Lizzie, Jay
se uope nije iznenadio i
i to je namjeravala poi s mukarcima. - Izvrsno! - rekao je. Unijet e rijetku rafiniranost i stil u neto
to bi inae bio prosti muki pothvat.
- Nemoj se kladiti u to - rekla je.
Majka je rekla: - Idem unutra. elim vam dobar lov.
Kad je otila, Lizzie je rekla: - Strano mi je ao to ti je roendan onako upropaten. - Suosjeajno mu
je stisnula ruku. - Moda e jutros na sat ili dva zaboraviti na svoje nevolje.
Uzvratio joj je smijeak. - Dat u sve od sebe.
Onjuila je zrak poput lisice. - Dobar i jak jugozapadnjak rekla je. - Ba kako treba.
Prolo je pet godina otkako je Jay zadnji put bio u lovu na visoku divlja, ali se sjeao predaje. Lovci
su mrzili miran dan kad je iznenadni hiroviti povjetarac mogao pronijeti obronkom
`~~ miris ljudi, a divlja bi pobjegla.
Iza ugla dvorca pojavio se uvar lovita vodei na uzici dva ' psa, a Lizzie ih je pola potapati. Jay ju
je slijedio osjeajui se bolje. Osvrnuo se preko ramena i ugledao svoju majku na ulazu
f dvorca. Zurila je u Lizzie s neobino proraunatim izrazom lica. '; Psi su bili dugonoga pasmina sive
dlake koju su ponekad ; nazivali kotskim hrtom, a ponekad irskim vujakom. Lizzie je ' unula i tiho
govorila jednom pa drugom psu. - Je li ovo Bran? - upitala je uvara.
- To je Branov sin, gospoice Elizabeth - rekao je. - Bran je uginuo prije godinu dana. Ovaj se zove
Busker.
Pse e se drati daleko iza lovaca, a pustit e ih tek nakon pucnjeva. Njihov je zadatak uloviti i oboriti
ivotinju koju je lovac ranio, ali je nije ubio.
Iz dvorca su izali ostali lovci: Robert, Sir George i Henry. Jay je zurio u svoga brata, ali je Robert
izbjegavao njegov
61
pogled. Otac mu je odsjeno klimnuo glavom, kao da je zaboravio na sinonje dogaaje.
S istone strane dvorca uvari su postavili metu, grubo izraenog jelena od drva i platna. Svaki e lova
u to ispaliti nekoliko metaka, tek toliko da uvjeba oko. Jay se pitao umije li Lizzie pucati. Mnogi
mukarci su tvrdili da ene ne mogu dobro pucati jer su im ruke previe slabe za teku puku, ili zato
to im je nedostajao ubilaki nagon, ili iz nekog drugog razloga. Bit e zanimljivo uvjeriti se je li to
tono.
Najprije su svi pucali s udaljenosti od pedeset metara. Lizzie je pucala prva i postigla savren pogodak,
tono u mjesto iza ramena ime bi trenutno usmrtila ivotinju. Jay i Sir George su postigli isto. Robert i
Henry su pogodili druge dijelove tijela, a takav bi hitac ranio ivotinju te bi ona mogla pobjei i umirati
polakom i bolnom smru.
Ponovno su gaali s udaljenosti od sedamdeset pet metara. Lizzie je iznenadila i opet postigla savren
pogodak. Jay takoer. Sir George je pogodio glavu, a Henry sapi. Robert je posve promaio, a njegovo
je zrno izazvalo iskre na kamenom zidu oko povrtnjaka.
Na kraju su se okuali na udaljenosti od sto metara, koliki je bio domet njihovih puaka. Na sveope
uenje, Lizzie je ponovila svoj prijanji uspjeh. Robert, Sir George i Henry su promaili. Jay je gaao
zadnji i vrsto je odluio da ga nee pobijediti jedna djevojka. Nije urio, polako je disao i paljivo
naciljao, zatim 'je zadrao dah, pritisnuo okida i . . . slomio stranju nogu mete.
Toliko o enskoj nesposobnosti pucanja: Lizzie ih je sve nadmaila. Jaya je ispunilo divljenje. -
Pretpostavljam da se ne bi eljela prikljuiti mojoj pukovniji? - alio se. - Nema puno mojih ljudi koji
znaju tako gaati.
Konjuari su doveli ponije. Brdski poniji su na neravnom tlu bili sigurniji od konja. Popeli su se u sedla
i izjahali iz dvorita. Dok su laganim kasom prolazili dolinom, Henry Drome je
62
razgovarao s Lizzie. Budui da mu nita nije zaokupljalo pozornost, Jay se ponovno prepustio mranim
mislima o postupcima svoga oca. Palili su mu utrobu poput ira. Sam je sebi govorio da je trebao
oekivati odbijanje, ta njegov je otac uvijek bio skloniji Robertu. No, pothranjivao je svoj budalasti
optimizam podsjeajui sebe da nije kopile, a njegova je majka Lady Jamisson; uvjerio se da e otac
ovoga puta postupiti poteno. Meutim, otac nikad nije postupao poteno.
elio je biti jedini sin. elio je da Robert umre. Kad bi danas dolo do nesree u kojoj bi Robert
poginuo, sve Jayeve nevolje bile bi okonane.
Poelio je da ima hrabrosti ubiti ga. Dotaknuo je cijev puke prebaene preko ramena. Mogao bi se
pobrinuti da sve izgleda kao nesretan sluaj. Svi e pucati u isto vrijeme pa e biti teko odrediti tko je
ispalio kobno zrno. ak i kad bi nagaali istinu, obitelj bi to zatakala; nitko nije elio sablazan.
Zadrhtao je od uasa to uope razmilja o umorstvu Roberta. Takva mi zamisao nikad ne bi pala na
pamet da se otac pravedno odnosi prema meni, opravdavao se u mislima.
Imanje Jamisson sliilo je veini malih kotskih posjeda. U dnu doline nalazilo se neto obradive
zemlje to su je zakupnici zajedniki obrac~ivali na srednjovjekovni nain, a isto su tako plaali i zakup
veleposjedniku. Vei dio posjeda bila su brda prekrivena umama, dobra jedino za lov i ribolov.
Nekoliko veleposjednika je raskrilo svoje ume te su pokuavali uzgajati ovce. Na kotskom se
posjedu bilo teko obogatiti; osim ako ne biste pronali ugljen, naravno.
Nakon to su jahali otprilike pet kilometara, uvari lovita su opazili stado od dvadeset do trideset
kouta, udaljeno neto manje od kilometra, na jednom proplanku obronka okrenutog prema jugu. Lovci
su se zaustavili, a Jay je izvadio svoj dalekozor. Koute su se nalazile niz vjetar od lovaca, a kako su
uvijek pasle tako da su gledale prema smjeru odakle pue, bile su okre
63
nute na drugu stranu, a Jay je kroz dalekozor vidio bjelinu stranjih dijelova njihovih tijela.
Meso kouta bilo je vrlo ukusno, ali su lovci radije ubijali velike jelene koji su imali velianstvena
rogovlja. Jay je prouavao obronak iznad kouta. Ugledao je ono emu se nadao pa je pokazao rukom. -
Gledajte, dva jelena . . . ne, tri . . . neto vie uz brdo od enki.
- Vidim ih, malo iznad prvog grebena - rekla je Lizzie. - I jo jedan, samo se naziru rogovi etvrtog.
Lice joj se zajapurilo od uzbuenja, a to ju je inilo jo ljepom. Ovo je ba ono to se njoj svia, jasno;
boraviti vani, s konjima, psima i pukama, initi neto jako uzbudljivo i pomalo opasno. Nije mogao
suzdrati smijeak dok ju je gledao. Nelagodno se promekoljio na sedlu. Od samog pogleda na nju,
ovjeku je mogla uzavreti krv.
Ovla je pogledao brata. Robert je izgledao kao da se ne osjea ugodno na poniju, i to vani po hladnom
vremenu. Radije bi bio u uredu, pomislio je Jay, i obraunavao tromjesenu kamatu na osamdeset devet
gvineja uz tri i pol posto na godinu. Kakva bi teta bila da se takva ena kakva je Lizzie uda za Roberta.
Okrenuo se od njih i pokuao se usredotoiti na divlja. Kroz dalekozor je prouavao obronak u potrazi
za najboljim putem kojim bi se mogli pribliiti jelenima. Plijen se morao nalaziti niz vjetar tako da
ivotinje ne mogu nanjuiti ljude. Kad bi mogli birati, pribliili bi se divljai s vieg dijela brda. Kao
to je potvrdilo njihovo vjebanje gaanja, bilo je gotovo nemogue ubiti jelena s udaljenosti vee od
stotinjak metara, a idealna je bila udaljenost od pedesetak metara. Dakle, cijela vjetina lova na visoku
divlja bila je u prikradanju i pribliavanju do udaljenosti to je osiguravala dobar pogodak.
Lizzie je ve skovala plan pribliavanja. - Oko pola kilometra unatrag postoji uleknue - ivahno je
rekla. To je bila udubina to ju je u tlu stvorio potok koji je tekao niz brdo, a lovcima
64
e pruiti zaklon dok se budu penjali. Moemo ii tim putem do gornjeg grebena, a potom poi du
njega.
Sir George se sloio. Nije esto doputao da mu netko govori kako e postupiti, ali ako je to uinio,
onda se obino radilo 0 lijepoj djevojci.
Vratili su se do uleknua, ostavili ponije i poeli se penjati uzbrdo. Obronak je bio strm, a tlo istodobno
kamenito i movarno, te su im noge propadale u blato ili su se spoticali preko kamenja. Uskoro su
Henry i Robert poeli puhati i teko disati, iako Lizzie i uvari, naviknuti na takvo zemljite, nisu
pokazivali znakove umora. Sir George je dahtao, a lice mu je bilo crveno, ali je bio zauujue
pokretljiv te nije usporavao. Jay je imao dobru kondiciju zahvaljujui ivotu u gardi, ali je ipak poeo
tee disati.
Zali su za greben. Pod njegovom zatitom, sakriveni od jelena, zaputili su se preko obronka. Vjetar je.
bio vrlo hladan, a bilo je i naleta susnjeice te kovitlaca ledene magle. Jay je poeo osjeati hladnou
jer ga odozdo vie nije grijao konj. Njegove rukavice od fine koe su posve promoile, a vlaga je pro-
dirala i kroz njegove jahae izme i skupe arape od etlandske vune.
uvari su bili na elu jer su poznavali zemljite. Kad im se uinilo da su se pribliili jelenima, stali su
se polako sputati. Odjednom su se bacili na koljena, a ostali su slijedili njihov primjer. Jay je
zaboravio kako mu je hladno i koliko je mokar te je poeo osjeati ushit; to je bilo uzbuc~enje lova i
mogunost ubijanja.
Odluio je riskirati i pogledati gdje su jeleni. Puzei i dalje, okrenuo se uzbrdo i virnuo iznad izboene
stijene. Kad su mu se oi priviknule na udaljenost, ugledao je jelene, etiri smee mrlje na zelenim
obroncima, nepravilno ratrkane po padini. Bilo je neobino to su etiri bila na okupu; sigurno su
pronali bogati panjak. Pogledao je kroz dalekozor. Najudaljeniji je imao najljepu glavu; nije mogao
jasno vidjeti rogovlje, ali je
65
bilo toliko veliko da je lako moglo imati dvanaest vrhova. Zauo je graktanje gavrana, ovla pogledao
prema nebu i opazio kako dva krue iznad lovaca. inilo se da znaju kako e uskoro imati to jesti.
Malo naprijed je netko uzviknuo i opsovao; to se Robert okliznuo i upao u blatnjavu mlaku. - Prokleta
budala - ispod glasa je rekao Jay. Jedan je pas tiho zareao. uvar je podigao ruku pa su se svi ukoili,
oslukujui hoe li uti zvuk kopita u bijegu. No, divlja nije pobjegla, ,a oni su joj se nastavili pri-
kradati.
Uskoro su se morali spustiti na trbuhe i vui se po tlu. Jedan uvar je natjerao pse da legnu, a potom im
je rupiima pokrio oi kako bi bili posve tihi. Sir George i glavni uvar kliznuli su nizbrdo do jednog
grebena, oprezno podigli glave i provirili preko. Kad su se vratili do ostalih, Sir George je poeo
izdavati nareenja.
Govorio je tihim glasom. - Tamo su etiri jelena, a mi imamo pet puaka. Stoga ja ovoga puta neu
pucati, osim ako netko od vas ne promai - rekao je. Mogao je izigravati savrenog domaina, kad je to
htio. - Henry, ti uzmi ivotinju s desne strane. Roberte, ti gaaj sljedeeg; taj je najblii i najlake ga je
pogoditi; Jay, ti uzmi treeg. Gospoc~ice Hallim, va je najudaljeniji, ali ima najljepu glavu, a vi ste
izvrstan strijelac. Je li sve spremno? Onda moemo zauzeti poloaje. Dopustit emo da gospoica
Hallim prva puca, hoemo li?
Lovci su se rairili, skliui se po strmom obronku, a svaki je traio poloaj iz kojeg e moi najbolje
gaati. Jay je slijedio Lizzie. Imala je na sebi kratku jahau jaknu i jednostavnu udobnu suknju, a on se
nacerio dok je promatrao vijuganje njene izazovne stranjice pred sobom. Nema puno djevojaka koje bi
tako puzale pred mukarcem, ali Lizzie nije bila kao druge djevojke.
Probijao se uzbrdo do mjesta gdje se nalazio zakrljali bun i osiguravao mu dodatni zaklon. Podigao
je glavu i pogledao niz brdo. Mogao je vidjeti svog jelena, mlaahnog s malim rogov
66
ljem, na udaljenosti od sedamdesetak metara; i druga tri ratrkana po obronku. Vidio je i preostale
lovce: Lizzie s njegove lijeve strane, koja je i dalje puzala; Henryja koji mu je bio s krajnje desne
strane; Sir Georgea i uvare sa psima; i Roberta, dolje desno od Jaya, dvadeset pet metara daleko,
lagana meta.
Kao da mu je srce zastalo kad ga je, ponovno, pogodila pomisao o umorstvu brata. Na pamet mu je pala
pria o Kainu i Abelu. Kain je rekao: Ne mogu podnijeti teret svoje kaxne. Ali ja se ve sada tako
osjeam, pomislio je Jay. Ne mogu podnijeti to sam suvini drugi sin, uvijek zanemaren, noen kroz
ivot bez iega, siromani sin bogatog ovjeka, nitko . . . jednostavno to ne mogu podnijeti.
Pokuao je iz glave potisnuti zle misli. Nabio je puku stavivi malo baruta u prostor kraj otvora leita,
a zatim je zatvorio poklopac. Na koncu je napeo oroz. Kad povue okida, poklopac e se automatski
podii u istom trenutku kad kremen stvori iskre. Barut u spremitu e se upaliti, a plamen e bljesnuti
kroz otvor i zapaliti veu koliinu baruta iza zrna.
Okrenuo se i pogledao preko padine. Jeleni su pasli u blaenom neznanju. Svi su lovci bili na
poloajima, osim Lizzie koja se i dalje kretala. Jay je naciljao na svog jelena. Zatim ~e polako
pomaknuo cijev dok je nije uperio u Robertova lea.
Mogao bi rei da mu se lakat u odsudn~:n trenutku okliznuo na komadu leda, te je cijev puke skrenu.ia
u stranu pa je dolo do tragedije kad je zrno pogodilo lea njegovoga brata. Njegov bi otac mogao
nagaati istinu, ali nikad ne bi bio siguran, a budui da bi mu preostao samo jedan sin, zar ne bi
zakopao svoje sumnje i dao Jayu sve to je ranije namijenio Robertu?
Lizzien hitac e za sve biti znak za pucanje. Jeleni reagiraju iznenaujue sporo, prisjetio se Jay. Nakon
prvog hica, svi e podignuti glave i ukoiti se, esto u trajanju od etiri do pet otkucaja srca; zatim e se
jedan od njih pokrenuti, a trenutak kasnije e se svi okrenuti, poput jata ptica ili riba, i dati se u
67
bijeg; njena e kopita bubnjati po tvrdoj ledini, ostavljajui na tlu ubijene, dok e ranjeni epesati za
njima.
Jay je polako vratio puku u prijanji poloaj tako da je opet gaao u jelena. Jasno da nee ubiti svoga
brata. To bi bio nepojmljiv grijeh. Cijeloga ivota bi ga mogao progoniti osjeaj krivnje.
Ali, ako to ne uini, nee li se uvijek kajati? Kad ga otac idui put ponizi pokazujui svoju naklonost
prema Robertu, nee li krgutati zubima i cijelim srcem aliti to problem nije rijeio kad je za to imao
priliku, to nije mrskog brata zbrisao s lica zemlje?
Ponovno je okrenuo cijev puke prema Robertu.
Otac je cijenio snagu, odlunost i bezobzirnost. ak i ako pogodi da je kobni hitac ispaljen namjerno,
to e ga prisiliti da shvati kako je Jay mukarac, i to takav kojeg se ne moe ignorirati i zanemarivati
bez strahovitih posljedica.
Ta je misao uvrstila njegovu odluku. Otac e u dui odobravati njegov postupak, uvjeravao je Jay
samog sebe. Sir George nikad ne bi dopustio da se netko prema njemu ponaa nepravedno; njegov je
odgovor na loe ponaanje bio okrutan i divlji. Kao sudac u Londonu poslao je na desetke mukaraca,
ena i djece u Old Bailey. Ako se moe objesiti dijete zato to je ukralo kruh, to je loe u tome ako Jay
ubije brata koji mu je ukrao oevinu?
Lizzie se nije urila. Jay je nastojao ravnomjerno disati, ali mu je srce mahnito tuklo, a dah dolazio u
naletima. Poelio je pogledati prema Lizzie i vidjeti koji je vrag zadrava, ali se bojao da e izabrati
upravo taj trenutak za pucanje, a on bi tada propustio svoju priliku; stoga je prikovao svoj pogled i
cijev puke za Robertova lea. Cijelo tijelo mu je bilo napeto poput ice na harfi, a miii su ga poeli
boljeti od ukoenosti, ali se nije usuivao maknuti.
Ne, mislio je, ovo se ne moe dogaati. Neu ubiti vlastitog brata. Ali hou, tako mi Boga, kunem se da
hou.
68
Pouri, Lizzie, molim te.
Krajikom oka je opazio kako se neto kraj njega mie. Prije nego je uspio podii glavu, uo je prasak
Lizziene puke. Jeleni su se ukoili. Jay je naciljao tono izmeu Robertovih lopatica i mirno povukao
okida. Krupna pojava se nadvila nad njega, a istodobno je zauo uzvik svog oca. Odjeknula su jo dva
praska kad su pucali Robert i Henry. Tono u trenutku kad je Jayeva puka opalila, noga u izmi je
utnula cijev. Trgnula se prema gore, a zrno je bezopasno odletjelo u zrak. Strah i osjeaj krivnje
epali su Jaya za srce kad je podigao pogled prema gnjevnom licu Sir Georgea.
- Krvoloni mali gade - rekao je njegov otac.
69
7.
POGLAVLJE
izzie je bila pospana nakon dana provedenog na otvorenom, pa je ubrzo poslije veere izjavila da ide
spavati. Robert u tom trenutku nije bio u prostoriji, a Jay je pristojno skoio i poao s njom uza stube
kako bi joj svije
om rasvijetlio put. Dok su se penjali kamenim stubitem, tiho je rekao: - Povest u te u rudnik, ako
eli.
Lizzie odjednom vie nije osjeala pospanost. - Misli li ozbiljno?
- Naravno. Nikad ne govorim ono to ne mislim provesti. Nacerio se. - Usuc~uje li se poi?
Bila je ushiena. - Da! - rekla je. Evo ovjeka po njenom ukusu! - Kad moemo poi? - eljno je
upitala.
- Noas. Kopai poinju raditi u pono, a nosai sat ili dva kasnije.
- Doista? - Lizzie se zbunila. - Zato rade nou?
- Rade i cijeli dan, takoer. Nosai zavravaju s poslom krajem poslijepodneva.
- Ali jedva imaju vremena za spavanje! - Tako bar ne zapadaju u nevolje.
Osjeala se glupo. - Provela sam vei dio svog ivota u
70
susjednoj dolini, a nisam imala pojma da tako dugo rade. - Pitala se hoe li se pokazati da je McAsh u
prsvu, te e posjet ugljenokopu okrenuti naglavce njeno miljenje o rudarima.
- Budi spremna u pono - rekao je Jay. - Opet e se morati preruiti u mukarca. Ima li jo uvijek onu
odjeu?
- Imam.
- Izai kroz kuhinjska vrata; ja u se pobrinuti da budu otvorena; i doi u dvorite konjunice. Tamo u
te ekati s dva osedlana konja.
- To je tako uzbudljivo! - rekla je.
Pruio joj je svijeu. - Do ponoi - apnuo je.
Ula je u svoju spavau sobu. Jay je ponovno dobro raspoloen, primijetila je. Ranije toga dana imao je
jo nekakvu svau s ocem, gore na planini. Nitko nije tono vidio to se dogodilo; svi su se usredotoili
na divlja; ali Jay je promaio svog jelena, a Sir George je bio zelen od srdbe. Kakva god bila,
prepirka je brzo izglac~ena zahvaljujui uzbuenju trenutka. Lizzie je odmah ubila svog jelena. Robert
i Henry su ranili svoje. Robertov je pretrao nekoliko metara i pao, a on ga je dokrajio jo jednim
hicem. Meutim, Henryjev je pobjegao, a psi su ga gonili i sruili. No, svi su znali da se neto dogodilo,
a Jay je ostatak dana bio utljiv. Sve do sada kad je opet postao veseo i armantan.
Skinula je haljinu, podsuknje i cipele, a potom se umotala u deku i sjela ispred rasplamsale vatre. Jay je
tako zabavan, pomislila je. inilo se da tei pustolovinama, kao i ona. Dobro je izgledao, takoer:
visok, elegantan, sportski tip, s gomilom kovrave svijetle kose. Jedva je ekala pono.
Na vratima se zaulo kucanje te je ula njena majka. Lizzie je osjetila nalet krivnje. Nadam se da majka
ne eli dugo avrljati, zabrinuto je pomislila. No, jo nisu bila dvadeset tri sata; bilo je dosta vremena.
Majka se zaogrnula kaputom, to su svi inili kad su prolazili hladnim hodnicima dvorca Jamisson.
Odloila ga je. Ispod
71
kaputa umotala se alom preko spavaice. Izvadila je ukosnice iz Lizziene kose i poela je eljati.
Lizzie je zatvorila oi i opustila se. Taj ju je postupak uvijek vraao u doba djetinjstva. - Mora mi
obeati da se vie nee odijevati poput mukarca - rekla je majka. Lizzie se zapanjila. Bilo je gotovo
kao da je majka ula o emu su razgovarali ona i Jay. Morat e biti oprezna; majka je imala neobian
dar za otkrivanje Lizzienih nepodoptina. - Ve si previe stara za takve igre - dodala je.
- Sir Georgea je to uvelike zabavljalo! - bunila se Lizzie. - Moda, ali to nije nain na koji moe doi
do mua. - ini se da me Robert eli.
- Da, ali mora mu pruiti priliku za udvaranje! Kad smo juer poli u crkvu, odjahala si s Jayem, a
Roberta ostavila za sobom. Potom si veeras otila na poinak kad Roberta nije bilo u sobi pa te nije
mogao otpratiti stubitem.
Lizzie je u zrcalu prouavala majku. Poznate crte njenog lica izraavale su odlunost. Lizzie je voljela
svoju majku i rado bi joj udovoljila. Meutim, nije mogla biti kerka kakvu je prieljkivala njena
majka; to se protivilo njenoj naravi. - ao mi je, majko rekla je. - Ja jednostavno ne mislim na takve
stvari.
- Svia li ti se . . . Robert?
- Uzela bih ga kad bih se nala u oajnoj situaciji.
Lady Hallim je odloila etku za kosu i sjela suelice Lizzie. Draga moja, mi jesmo u oajnoj situaciji.
- Ali uvijek nam je manjkalo novaca, otkako znam za sebe. - To je istina. Uspjele smo opstati
zahvaljujui posuc~ivanju, stavljanju zemlje pod hipoteku, provoenju veine vremena ovdje, na
imanju gdje moemo jesti vlastitu divlja i nositi staru odjeu dok se ne raspadne.
Lizzie je jo jednom osjetila nalet krivnje. Kad je majka troila novac, to je gotovo uvijek bilo za
Lizzie, a ne za sebe. - U tom sluaju, moemo i dalje ivjeti na isti nain. Uope mi ne smeta to nas
kuharica posluuje za stolom, i to imamo zajed
72
niku sobaricu. Volim ovdje ivjeti; radije bih dane provodila u etnji High Glenom nego u kupovini u
Bond Streetu.
- Postoji granica do koje se moe posuivati, zna. Vie nam nee dati.
- Onda emo ivjeti od zakupnine to je dobivamo od seljaka. Moramo se odrei putovanja u London.
Neemo odlaziti niti na plesove u Edinburgh. K nama na veeru nee dolaziti nitko osim pastora. ivjet
emo poput opatica i nikoga neemo vidjeti od godine do godine.
- Bojim se da ne moemo uiniti ak ni to. Prijete da e nam oduzeti kuu i posjed.
Lizzie se zaprepastila. - Ne smiju! - Smiju; to znai hipoteka.
- Tko su oni?
Majka je djelovala rastreseno. - Pa, za zajmove se pobrinuo odvjetnik tvog oca, ali ne znam tono tko
je dao novac. No, to nije vano. Radi se o tome da zajmodavac eli natrag svoj novac, ili e nam
oduzeti imanje.
- Majko, zar doista govori da emo izgubiti svoj dom? - Ne, draga, neemo ako se uda za Roberta.
- Shvaam - ozbiljno je rekla Lizzie.
Ura je odbila dvadeset tri sata. Majka je ustala i poljubila je. - Laku no, draga. Lijepo spavaj.
-Laku no, majko.
Lizzie se zamiljeno zagledala u vatru. Godinama je znala da je njena sudbina spaavanje njihovog
imanja udajom za imunog mukarca, a Robert se inio zadovoljavajuim. Dosad nije ozbiljnije
razmiljala o tome; zapravo, nikad nije unaprijed razmiljala o stvarima, radije je sve ostavljala za
posljednji as, a ta je navika izluc~ivala njenu majku. Odjednom ju je uasnula mogunost udaje za
Roberta. Osjetila je neku vrstu fizike odvratnosti, kao da je progutala neto gnjilo.
Ali to bi mogla uiniti? Nije mogla dopustiti da ih majini vjerovnici izbace iz doma! to bi uinile?
Kamo bi pole? Od
73
ega bi ivjele? Osjetila je jezu dok ih je zamiljala u hladnim iznajmljenim sobama neke edinburke
stambene zgrade, kako piu moleiva pisma daljnjim roacima i krpaju tuu odjeu za sitan novac.
Bolje je udati se za dosadnog Roberta. No, moe li se natjerati na to? Kad god bi se zarekla da e
uiniti neto neugodno, kao to je ubijanje starog i bolesnog psa ili odlazak u kupovinu materijala za
podsuknje, na kraju bi se predomislila i nekako se izvukla.
` ' Privrstila e ukosnicama svo u ne oslunu kosu a zatim p,; 1 1 p
odjenula odjeu to ju je nosila prethodnog dana: hlae, jahae ; izme, lanenu koulju, kratki kaput i
muki trorogi eir kojeg je uvrstila iglom. Potamnila je obraze aavom prainom iz dim
; ; njaka, ali je ovoga puta odluila odustati od kovrave vlasulje. ! v Kako bi joj bilo toplije, stavila je
krznene rukavice, a tako je sakrila i svoje njene ruke, i kariranu deku od koje su joj ramena djelovala
ira.
Kad je ula kako odbija pono, uzela je svijeu i zaputila se u prizemlje.
Nervozno se pitala hoe li Jay odrati rije. Moglo ga je neto sprijeiti u tome, ili je ak mogao zaspati
dok je ekao. Kakvo bi to bilo razoaranje! No, kuhinjska su vrata bila otkljuana, kao to je obeao; a
kad je stigla u dvorite konjunice, on ju je ve tamo ekao. Drao je dva ponija i tiho im mrmljao kako
bi ih umirio. Osjetila je duboko zadovoljstvo kad joj se nasmijeio na mjeseini. Bez rijei joj je pruio
uzde manjeg konja, a potom je krenuo iz dvorita stranjom stazom, izbjegavajui prednji prilaz na
kojeg su gledali prozori glavnih spavaih soba.
Kad su stigli do ceste, Jay je odmotao fenjer. Popeli su se na ponije i kasom odjahali u no.
- Bojao sam se da nee doi - rekao je Jay.
- Ja sam se bojala da e ti zaspati dok eka - odgovorila je pa su se oboje nasmijali.
74
Krenuli su dolinom prema ugljenokopima. - Jesi li se danas poslijepodne opet svaao s ocem? - Lizzie
je otvoreno upitala. - Jesam.
Nije dalje objanjavao, ali Lizzienu radoznalost nije trebalo poticati. - O emu? - rekla je.
Nije mu mogla vidjeti lice, ali je osjetila da mu se ne svia njeno zapitkivanje. Ipak je prijazno
odgovorio: - O istom starom problemu, bojim se, mom bratu Robertu.
- Mislim da su se vrlo loe ponijeli prema tebi, ako te to moe utjeiti.
- Moe, hvala ti. - inilo se da se malo opustio.
Kako su se pribliavali ugljenokopima, raslo je Lizzieno uzbuenje i radoznalost, te je poela nagac~ati
kakav e biti rudnik i zato je McAsh nagovijestio da je to nekakva paklena rupa. Hoe li biti strahovito
toplo ili ledeno hladno? Jesu li mukarci urlali jedan na drugoga i tukli se, poput divljih maaka u kave-
zu? Hoe li ugljenokop smrdjeti, ili e biti pun mieva, ili tih i sablastan? Poeo ju je proimati strah.
Bez obzira to e se dogoditi, pomislila je, saznat u kako to izgleda, a McAsh me vie nee moi
prekoravati zbog neznanja.
Nakon otprilike pola sata proli su kraj hrpe ugljena za prodaju. - Tko je tamo? - odjeknuo je jedan
glas, a u svjetlosti Jayeva fenjera pojavio se uvar s velikim hrtom koji je natezao uzicu. uvari su
obino vodili brigu o divljai i nastojali uhvatiti zvjerokradice, ali su u dananje vrijeme mnogi od njih
silom provodili disciplinu u ugljenokopima i uvali ugljen od kradljivaca.
Jay je podigao fenjer i rasvijetlio svoje lice.
- Oprostite, gospodine Jamisson, molim vas - rekao je uvar. Nastavili su put. Sam ulaz u jamu bio je
oznaen samo jednim konjem koji je kasao u krug i okretao nekakav valjak. Kad su se pribliili, Lizzie
je vidjela da se na valjak namotavao konopac kojim su se iz ugljenokopa izvlaila vjedra vode. - U
rudniku uvijek ima vode - objasnio je Jay. - Prodire iz zemlje. - Stara
75
drvena vjedra su proputala vodu, te je tlo oko ulaza u jamu bilo opasna mjeavina blata i leda.
Privezali su konje i poli do ruba ugljenokopa. Okno je bilo iroko neto manje od kvadratnog metra,:.
a strme drvene stube zavojito su se sputale u dubinu. Lizzie nije mogla vidjeti dno. Stube nisu imale
ograde.
Lizzie je osjetila paniku. - Koliko je duboko? - upitala je drhtavim glasom.
- Ako me sjeanje ne vara, ova je jama duboka sedamdeset metara - rekao je Jay.
Lizzie je teko uzdahnula. Ako sada odustane, o tome bi mogli uti Sir George i Robert pa bi rekli: -
Rekao sam vam da to nije mjesto za jednu damu. - To ne bi mogla podnijeti; radije e se stubitem bez
ograde spustiti u dubinu od sedamde
set metara.
' Stisnula je zube i rekla: - to ekamo?
Ako je Jay i osjetio njen strah, nita nije rekao. Poao je naprijed i osvijetlio joj stube, a ona ga je
slijedila sa srcem u grlu. Meutim, kad su preli nekoliko stuba, on je rekao: - Stavi mi ruke na ramena,
da bude sigurnija. - Uinila je to sa zahvalnou.
i ,;
Dok su silazili, sredinom okna su se njihala drvena vjedra vode i lupala o prazna to su se sputala, te je
ledena voda esto zapljuskivala Lizzie. Zamislila je jezivu sliku sebe kako klizi sa stuba i luaki pada
niz okno, lupa u vjedra i prevre ih na desetke, a zatim udara o dno okna i umire.
;! Nakon nekog vremena, Jay se zaustavio kako bi joj omoguio odmor od nekoliko trenutaka. Iako se
smatrala vjetom i aktivnom, noge su je boljele i teko je disala. eljela mu je poka,
zati da nije umorna pa je otpoela razgovor. - ini se da puno zna o rudnicima; odakle dolazi voda,
koliko je duboka jama i tome slino.
r - Ugljen je redovita tema razgovora u naoj obitelji; odatle ' dolazi veina naeg novca. No, proveo
sam jedno ljeto s Harryo.
i. 76 ,,4~
!
jem Ratchettom, nadzornikom, prije otprilike est godina. Majka je zakljuila da bih trebao nauiti sve
o poslu, u nadi da e mi otac jednoga dana prepustiti upravljanje rudnicima. Smijene tenje.
Lizzie je osjetila saaljenje.
Krenuli su dalje. Nekoliko minuta kasnije stube su ih dovele do platforme s koje se moglo ui u dva
podzemna hodnika. Ispod razine hodnika, okno je bilo ispunjeno vodom. Lokva se praznila vjedrima,
ali se neprestano iznova punila vodom to je dolazila iz jaraka iskopanih za drenau hodnika. Lizzie je
zurila u mrak tunela, a srce joj se ispunilo mjeavinom radoznalosti i straha.
Jay je koraknuo s platforme u jedan hodnik, okrenuo se i pruio Lizzie ruku. Stisak mu je bio vrst i
suh. Kad su uli u tunel, privukao je njenu ruku usnama i poljubio je. Obradovala ju je ta sitna panja.
Okrenuo se i poveo je dalje, ne isputajui njenu ruku. Nije bila sigurna kako bi to trebalo protumaiti,
ali nije imala vremena razmiljati o tome. Morala se usredotoiti na odravanje na nogama. Probijala se
kroz debeli sloj ugljene praine, a mogla ju je osjetiti i u zraku. Na mnogim mjestima je svod bio nizak
pa se uglavnom morala drati pognuto. Shvatila je da je pred njom vrlo neugodna no.
Pokuala je ignorirati svoju tjeskobu. S obje strane treperila je svjetlost svijea u prazninama izmeu
irokih stupova, a to ju je podsjetilo na polnoku u velikoj katedrali. Jay je rekao: - Svaki rudar radi na
dijelu od etiri metra ela, zvanom soba. Izmeu jedne i druge sobe ostavljaju stup ugljena, metar i
pol kvadratni, koji dri strop.
Lizzie je odjednom shvatila da se iznad njene glave nalazi sedamdesetak metara zemlje i stijena koje bi
se mogle sruiti na nju ako rudari nisu dobro obavili svoj posao; morala se boriti protiv osjeaja panike.
Nesvjesno je stegnula Jayevu ruku, a on
77
joj je uzvratio stiskom. Od tog trenutka nadalje, bila je naglaeno svjesna da su se drali za ruke.
Otkrila je da joj se to svia.
Prve sobe to su ih proli bile su prazne, vjerojatno posve iskoritene, ali se Jay neto kasnije zaustavio
kraj sobe gdje je neki mukarac kopao. Na Lizzieno uenje, rudar nije stajao; leao je na boku i
udarao po elu u razini poda. Kraj glave mu se nalazila svijea u drvenom dralu i bacala titravo svjetlo
na ono to je radio. Usprkos neugodnom poloaju snano je zamahivao pijukom. Svakim zamahom
zabijao je vrh pijuka u ugljen i vadio grumenje. Stvarao je usjek dubok neto vie od pola metra cijelom
irinom svoje sobe. Lizzie se zaprepastila kad je shvatila da lei u tekuoj vodi to je prodirala iz ela,
tekla podom njegove sobe i cijedila se u jarak to je prolazio hodnikom. Umoila je prste u jarak. Voda
je bila ledena. Stresla se. Ipak, rudar je svukao kaput i koulju, te je radio samo u hlaama i bosih nogu;
takoer je zapazila sjaj znoja na njegovim zacrnjenim ramenima.
Hodnik nije bio ravan, ve se dizao i sputao, ovisno o ili ugljena, pretpostavila je Lizzie. Sad se
poeo strmije penjati. Jay je stao i pokazao prema naprijed gdje je jedan rudar neto radio sa svijeom.
- Ispituje ima li plina - rekao je Jay.
Lizzie je ispustila njegovu ruku i sjela na kamen, kako bi odmorila lea od pognutog poloaja.
- Je li ti dobro? - upitao je Jay. - Da. Kakav je to plin?
- Zapaljivi plin. - Zapaljivi?
- Da. On izaziva veinu eksplozija u rudnicima ugljena.
To je zvuilo ludo. - Ako je eksplozivan, zato upotrebljava svijeu?
- To je jedini nain otkrivanja plina; ne moe ga se vidjeti, niti nanjuiti.
Rudar je polako podizao svijeu prema stropu, a inilo se da pozorno zuri u plamen.
78
- Plin je laki od zraka, pa se koncentrira pri stropu - nastavio je Jay. - Mala koliina e plamenu dati
plavu nijansu.
- A to e uiniti velika koliina?
- Raznijeti nas do kraljevstva nebeskog.
Lizzie je osjetila da je ovo posljednja kap. Bila je prljava i umorna, usta su joj bila puna ugljene
praine, a sad joj je prijetila opasnost eksplozije. Sama je sebi naredila da bude vrlo mirna. Znala je, i
prije dolaska ovamo, da je vaenje ugljena opasan posao, pa sad jednostavno mora smiriti ivce. Rudari
su silazili pod zemlju svake noi; valjda ona ima hrabrosti za samo jedan silazak?
To e, meutim, biti jedini put, u to uope nije sumnjala. Nekoliko su trenutaka promatrali ovjeka.
Pomicao se du hodnika po nekoliko koraka odjednom i ponavljao svoja ispitivanja. Lizzie je vrsto
odluila ne pokazati strah. Nastojei glasu dati uobiajeni ton, upitala je: - A ako nae plin, to onda?
Kako e ga se rijeiti?
- Zapalit e ga.
Lizzie je progutala slinu. Ovo je postajalo sve gore.
- Jedan je rudar odreen za palitelja - nastavio je Jay. - ini mi se da je u ovom rudniku to McAsh,
mladi buntovnik. Zvanje se najee prenosi s oca na sina. Palitelj je strunjak ugljenokopa za plin. On
zna to mu je initi.
Lizzie je poeljela potrati tunelom do okna, a zatim ljestvama do vanjskog svijeta. To bi i uinila da se
nije bojala ponienja ako bi Jay vidio kako se uspaniila. Kako bi se udaljila od ovog luaki opasnog
ispitivanja, pokazala je prema pokrajnjem tunelu i upitala: - to je tamo dolje?
Jay ju je opet uhvatio za ruku. - Poimo vidjeti.
U cijelom je rudniku vladao neobini tajac, razmiljala je Lizzie dok su prolazili hodnikom. Nitko nije
puno govorio; nekolicini mukaraca su pomagali djeaci, ali je veina radila sama, a nosai jo nisu
stigli. Zvuk pijuka to su udarali o ela i buku lomljenja komada ugljena priguivali su zidovi i debeli
sloj pra
79
ine pod nogama. Svako toliko prolazili su kroz vrata to ih je za njima zatvarao neki djeai; vrata su
kontrolirala kruenje zraka u rovovima, objasnio je Jay.
Nali su se u naputenom dijelu rudnika. Jay se zaustavio. ini se da je ovaj dio iscrpljen - rekao je i
zamahnuo fenjerom u luku. Blijedo svjetlo odraavalo se u siunim oima takora koji su se nalazili uz
rub kruga. Sigurno su se hranili ostacima rudarskih obroka, pomislila je.
Lizzie je opazila da je Jayevo lice zacrnjeno, kao u rudara; ugljena praina je svuda prodirala. Izgledao
je smijeno pa se osmjehnula.
- to je? - pitao je. - Lice ti je crno!
Nasmijao se i vrkom prsta dotaknuo njen obraz. - to misli, kakvo je tvoje?
Shvatila je da sigurno izgleda kao i on. - O, ne! - rekla je nasmijavi se.
- I ovako si lijepa - rekao je i poljubio je.
Iznenadila se, ali nije ustuknula; svidjelo joj se. Usne su mu bile vrste i suhe, a iznad gornje usne
osjetila je hrapavost od brijanja. Kad se odmaknuo, rekla je prvo to joj je palo na pamet: - Jesi li me
zato doveo ovamo dolje?
- Jesi li se uvrijedila?
Zasigurno se protivilo pravilima pristojnog ponaanja da mladi gospodin poljubi damu koja mu nije
zarunica. Znala je da bi se trebala uvrijediti, ali je zapravo uivala u poljupcu. Poela je osjeati
smetenost. - Moda bismo se trebali vratiti.
- Smijem li te i dalje drati za ruku? - Smije.
inilo se da se time zadovoljio pa ju je poveo natrag. Malo kasnije ugledala je kamen na kojem je
ranije sjedila. Zastali su i gledali jednog rudara kako radi. Lizzie je razmiljala o poljupcu te je osjetila
lagani drhtaj uzbuenja u slabinama.
Rudar je izdubio ugljen cijelom irinom svoje sobe, a sad je
80
zabijao klinove u povrinu iznad usjeka. Poput veine ostalih, i on je bio nag do pojasa, a moni miii
njegovih lea nabirali su se i uzdizali kad bi zamahnuo maljem. Ugljen, kojeg odozdo nije imalo to
podupirati, poputao je pod vlastitom teinom i u grumenima padao na tlo. Rudar je hitro koraknuo
unatrag kad je tek razotkriveno elo poelo kripati i pomicati se, izbacujui siune djelie dok se
prilagoavalo promjenama pritiska.
U tom trenutku su poeli stizati nosai sa svojim svijeama i drvenim lopatama u rukama, a Lizzie je
pretrpjela svoj najvei ok do tada.
Gotovo sve su bile ene i djevojice.
Nikad nije pitala ime se bave ene i kerke rudara. Nije joj bilo ni na kraj pameti da svoje dane, i pola
svojih noi, provode radei pod zemljom.
Tuneli su oivjeli od njihovog brbljanja, a zrak se naglo zagrijao pa je Lizzie raskopala svoj kaput.
Zbog mraka veina ena nije opazila posjetitelje pa su nesputano govorile. Tono ispred njih jedan je
stariji mukarac naletio na enu koja je, ini se, bila trudna. - Mii se s tog prokletog puta, Sal - grubo
je rekao.
- Ti se mii s prokletog puta, slijepo bikovo jaje - odbrusila mu je.
Druga je ena rekla: - Bikovo jaje nije slijepo, ima jedno oko! - na to su se sve prostaki nasmijale.
Lizzie se zaprepastila. U njenom svijetu ene nikad nisu govorile prokleti, a to se tie bikovih
jaja, mogla je samo nagaati o emu se radi. Takoer se udila to su se ene uope neemu mogle
smijati, budui da su ustale u dva sata ujutro kako bi petnaest sati radile pod zemljom.
udno se osjeala. Ovdje je sve bilo tjelesno i ulno: mrak, dodir Jayeve ruke, polugoli rudari koji su
kopali ugljen, Jayev poljubac, te vulgarno buno veselje ena; to ju je obeshrabrivalo, ali i stimuliralo u
isto vrijeme. Bilo joj se ubrzalo, koa postala vrela, a srce mahnito tuklo.
81
amor je zamro kad su nosai poeli raditi trpajui lopatama ugljen u velike koare. - Zato ene ovo
rade? - Lizzie je s nevjericom upitala Jaya.
- Rudar je plaen prema teini ugljena to ga preda na izlazu iz jame - odgovorio je. - Ako mora plaati
nosaa, novac odlazi iz obitelji. Zato to ine njegova ena i djeca, pa mogu zadrati sve.
Velike koare su se brzo punile. Lizzie je gledala kako dvije ene zajedno podiu jednu koaru i
stavljaju je na lea treoj. Zastenjala je kad je osjetila teinu. Koara je uvrena trakom oko eninog
ela, a zatim je ona polako krenula tunelom, savivi se u struku pod pravim kutem. Lizzie se pitala kako
uope moe odnijeti takav teret uz sedamdeset metara strmih stuba. - Je li koara doista tako teka kako
izgleda? - upitala je.
uo ju je jedan od rudara. - Sadri sedamdesetak kilograma ugljena - rekao joj je. - elite li iskuati
teinu, mladi gospodine? Jay je odgovorio prije no to je Lizzie uspjela doi do rijei.
Ni u kojem sluaju - zatitniki je rekao.
ovjek je bio uporan. - Ili moda polu-koaru, kakvu nosi ova malena.
Pribliavala im se djevojica od deset ili jedanaest godina, odjevena u bezoblinu vunenu haljinu i
rubac. Bila je bosa, a na leima je nosila koaru do polovice ispunjenu ugljenom.
Lizzie je vidjela kako je Jay otvorio usta da odbije, ali ga je pretekla. - Da - rekla je. - Rado bih iskuao
teinu.
Rudar je zaustavio djevojicu, a jedna od njegovih ena je podigla koaru. Dijete nije nita reklo, ali se
inilo zadovoljnim radi odmora. Teko je disalo.
- Sagnite lea, mladi gospodine - rekao je rudar. Lizzie ga je posluala. ena je zabacila koaru na
Lizziena lea.
Iako se pripremila na ok, teina je bila daleko vea no to je oekivala te je nije uspjela podnijeti niti
jedne sekunde. Noge su se svinule pod njom te se poela ruiti. Rudar je to oito oekivao jer ju je
uhvatio, a zatim je osjetila kako joj s lea nestaje
82
teina kad je ena maknula koaru. Znali su to e se dogoditi, shvatila je Lizzie dok se klonulo
oslanjala na rudareve ruke.
ene koje su to promatrale, kretavo su se smijale porazu osobe koju su drale mladim gospodinom.
Rudar je uhvatio Lizzie dok se ruila prema naprijed i lako ju pridrao svojom snanom podlakticom.
uljevita aka, tvrda poput konjskog kopita, zgnjeila je njenu dojku kroz lanenu koulju. ula je kako
je ovjek iznenaeno neto progunao. aka ju je stisnula, kao da jo jednom provjerava; no njene su
dojke bile velike, esto je osjeala da su neugodno velike; i trenutak kasnije ovjek je povukao ruku.
Uspravio ju je. Drao ju je za ramena, a zapanjene oi zurile su u nju s njegovog zacrnjenog lica.
- Gospoc~ice Hallim! - apnuo je.
U rudaru je prepoznala Malachija McAsha.
Zurili su jedno u drugo kao skamenjeni, a u uima im je odzvanjao smijeh ena. Lizzie je shvatila da je
ova iznenadna intimnost duboko uzbuuje nakon svega to se ranije dogaalo, a bila je sigurna da se i
on isto osjeao. Na trenutak je bila bliskija njemu nego Jayu, iako ju je Jay poljubio i drao za ruku.
Tada je jedan glas nadjaao buku. - Mack, pogledaj ovo! viknula je neka ena.
ena posve crna lica drala je svijeu blizu stropa. McAsh je pogledao nju, potom opet Lizzie, a zatim
j~, naizgled nevoljko ostavljajui neto nedovreno, popustio ssoj stisak na Lizzienim ramenima i
poao prema nepoznatoj eni.
Pogledao je plamen svijee i rekao: - Ima pravo, Esther. Okrenuo se natrag i obratio se ostalima,
ignorirajui Lizzie i Jaya. - Ima neto plina. - Lizzie se poeljela okrenuti i udariti u bijeg, ali je McAsh
djelovao smireno. - Nema ga dovoljno za objavljivanje uzbune, bar zasad. Provjerit emo na razliitim
mjestima i vidjeti koliko se proirio.
Lizzie je njegovu staloenost drala nepojmljivom. Kakvi su ljudi ti rudari? Iako su strahovito teko
ivjeli, inilo se da je nji
83
hov duh neslomljiv. U usporedbi s njihovim, njezin je ivot djelovao razmaeno i besmisleno.
Jay je uhvatio Lizzienu ruku. - Mislim da smo dosta vidjeli, zar ne? - promrmljao je.
Lizzie se nije prepirala. Ve je davno zadovoljila svoju radoznalost. Lea su je boljela od neprestanog
saginjanja. Bila je umorna, i prljava, i prestraena, a eljela je izai na povrinu i osjetiti vjetar na licu.
Pourili su du tunela prema oknu. U rudniku se sad radilo punom parom pa je bilo nosaa ispred i iza
njih. ene su privrstile haljine iznad koljena, kako bi se mogle lake kretati, a svijee su nosile u
zubima. Polako su se kretale pod svojim golemim teretima. Lizzie je ugledala ovjeka kako obavlja
nudu u jarak za drenau, naoigled ena i djevojica. Zar ne moe nai neko skrovito mjesto za to,
pomislila je, a potom je shvatila da ovdje dolje nema skrovitih mjesta.
Stigli su do okna i poeli se penjati stubama. Nosai su se penjali etveronoke, poput male djece; to je
odgovaralo savijenom poloaju njihovih tijela. Penjali su se ujednaenim tempom. Tu nije bilo
brbljanja ni ala; ene i djevojke su dahtale i stenjale pod golemom teinom to su je nosile. Nakon
nekog vremena, Lizzie se morala odmoriti, ali nosai se nikad nisu zaustavljali, a ona se osjeala
ponienom i bolesnom od osjeaja krivnje dok je promatrala kako kraj nje prolaze djevojice sa svojim
teretima, a neke su plakale od bolova i iscrpljenosti. S vremena na vrijeme bi neko dijete usporilo ili se
naas zaustavilo, ali bi ga majka pourivala kletvom ili grubim udarcem. Lizzie ih je poeljela utjeiti.
Svi osjeaji te noi skupili su se na jednom mjestu i pretvorili u ljutnju. - Kunem se - strastveno je rekla
- da nikad neu dopustiti iskopavanje ugljena na svojoj zemlji, dokle god budem iva.
Prije nego je Jay uspio odgovoriti, odjeknuo je zvuk zvona. - Uzbuna - rekao je Jay. - Sigurno su otkrili
jo plina.
84
Lizzie je zastenjala i uspravila se. Osjeala se kao da joj je netko zabio noeve u listove nogu. Nikad
vie, pomislila je.
- Nosit u te - rekao je Jay i bez daljnjeg ustruavanja prebacio je preko ramena i poeo se penjati
stubama.
85
8.
POGLAVLJE
apaljivi plin se irio zastraujuom brzinom.
U poetku se plava nijansa mogla vidjeti samo kad je svijea bila u razini svoda, ali nekoliko minuta
kasnije pojavila se i tridesetak centimetara nie, a Mack je morao
prestati s ispitivanjem od straha da se plin ne zapali prije evakuacije ugljenokopa.
Disao je kratko i panino. Pokuao se smiriti i jasno razmiljati.
Obino je plin prodirao postupno, ali je ovo bilo drugaije. Sigurno se dogodilo neto neuobiajeno.
Najvjerojatnije se zapaljivi plin nakupio u zatvorenom dijelu iscrpljenog nalazita, a zatim se na nekom
starom zidu pojavila pukotina, a plin od kojeg su svi strahovali naglo je prodirao u tunele gdje se radilo.
A ovdje je svaki mukarac, ena i dijete nosio upaljenu svijeu.
Traak plina bi bezopasno izgorio; osrednja koliina bi bljesnula i sprila svakoga tko bi se naao u
blizini; a velika bi masa eksplodirala, ubila sve u rudniku i unitila tunele.
86
Duboko je udahnuo. Najprije se morao pobrinuti da svi izau iz jame to je bre mogue. estoko je
tresao zvono dok je u sebi brojio do dvanaest. Kad je prestao zvoniti, kopai i nosai su urili tunelom
prema oknu, a majke su tjerale djecu da poure.
Dok su svi ostali napustili rudnik, uz njega su ostale dvije ene, njegovi nosai, njegova sestra Esther,
mirna i efikasna, te njegova sestrina Annie, jaka i brza, ali nespretna i nagla, takoer. Dvije su ene
svojim lopatama poele mahnito kopati plitku jamu u tlu tunela, Mackove duine i irine. U
meuvremenu je Mack pograbio zaveljaj u votanom platnu to je visio sa stropa njegove sobe, i
potrao prema ulazu u tunel.
I Nakon smrti Mackovih roditelja bilo je gunanja meu mukarcima o tome je li Mack dovoljno zreo
za preuzimanje oeve uloge palitelja. Osim odgovornosti to ju je nosio taj posao, palitelja su drali
voom zajednice. Istini za volju,
' Mack je i sam bio optereen sumnjama. No, nitko drugi nije elio taj posao; nije bio plaen, a bio je
opasan. Kad je djelotvorno rijeio prvu krizu, gunanja su prestala. Sad je bio ponosan to su stariji
ljudi imali povjerenja u njega, ali taj ga je ponos prisiljavao da djeluje smireno i samouvjereno, ak i
kad se bojao.
' Stigao je do ulaza u hodnik. Posljednji rudari su se ve l penjali stubama. Sad se Mack morao rijeiti
plina. To je mogao uiniti jedino spaljivanjem. Morao ga je zapaliti.
Bila je zla srea to se ovo moralo dogoditi ba danas. Bio mu je roendan; planirao je otii. Poelio je
da je odbacio oprez ; i napustio dolinu u nedjeljnoj noi. Govorio je sebi kako e ' odlaganje odlaska za
dan ili dva uvjeriti Jamissone da e ostati a
v i uljuljati ih u lanom osjeaju sigurnosti. Osjetio je muninu i pri pomisli da u zadnjim satima to ih
provodi kao rudar ' mora riskirati ivot u pokuaju spaavanja ugljenokopa kojeg e zauvijek napustiti.
Ako ne uniti eksplozivni plin, ugljenokop e biti zatvoren.
87
A zatvaranje ugljenokopa u rudarskom selu bilo je poput propale etve u ratarskoj sredini: ljudi su
umirali od gladi. Mack nikad nee zaboraviti vrijeme posljednjeg zatvaranja ugljenokopa, prije etiri
zime. Uslijedili su teki tjedni tijekom kojih su najmlai i najstariji itelji sela poumirali, ukljuujui
oba njegova roditelja. Dan nakon smrti svoje majke, Mack je pronaao gnijezdo kunia koji su spavali
zimski san. Polomio im je vratove prije nego su se razbudili; a to je meso spasilo njega i Esther.
Stupio je na platformu i razderao nepromoivi omot zaveljaja. Unutra se nalazila velika baklja
izraena od suhog prua i starih krpa, klupko konopca, te velika verzija polukrunog drala za svijeu
kakvo su koristili rudari, privrena na ravnom drvenom postolju tako da se ne moe prevrnuti. Mack
je vrsto zabio baklju u dralo, privezao konopac za postolje i zapalio baklju svojom svijeom. Odmah
je zaplamsala. Ovdje e gorjeti bez opasnosti jer se plin, laki od zraka, ne moe skupljati u dnu okna.
Meutim, njegov sljedei zadatak je unijeti zapaljenu baklju u hodnik.
Odvojio je jo jedan trenutak za sebe i uronio u drenanu lokvu u dnu okna, natopivi odjeu i kosu
ledenom vodom kako bi se dodatno zatitio od opeklina. Zatim je pourio natrag du hodnika,
odmotavajui klupko konopca, a istodobno je pregledavao tlo i uklanjao veliko kamenje i druge
predmete koji bi mogli ometati kretanje gorue baklje dok je bude povlaio u hodnik.
Kad je stigao do Esther i Annie, vidio je u svjetlu jedine svijee to je stajala na tlu da je sve spremno.
Iskopale su jamu. Esther je umakala deku u drenani jarak, a potom ju je hitro omotala oko Macka.
Drhtavo je legao u jamu, i dalje vrsto drei kraj konopca. Annie je kleknula kraj njega i, na njegovo
iznenac~enje, poljubila mu usne. Zatim je pokrila jamu tekom daskom i zatvorila ga u njoj.
ulo se zapljuskivanje dok su dasku zalijevale vodom kako
88
bi ga jo bolje zatitile od vatre to e je uskoro zapaliti. Tada je jedna od njih pokucala tri puta, to je
bio znak da odlaze.
Brojio je do sto kako bi im dao vremena za izlazak iz hodnika.
Tada je, srca ispunjenog stravom, poeo vui konopac, povlaei zapaljenu baklju u rudnik, prema
mjestu gdje je leao, u hodnik do polovice ispunjen eksplozivnim plinom.
111
Jay je nosio Lizzie do vrha stuba i poloio je na ledeno blato kraj ulaza u jamu.
- Je li ti dobro? - upitao je.
- Tako sam sretna to sam opet na povrini zemlje - zahvalno je rekla. - Beskrajno sam ti zahvalna to si
me nosio. Sigurno si iscrpljen.
- Puno si laka od koare pune ugljena - rekao je uz osmijeh. Govorio je kao da mu je bila lagana poput
perca, ali je bio pomalo nesiguran na nogama dok su se udaljavali od okna. Mec~utim, niti jednom nije
posrnuo na putu do izlaza.
Zora je jo bila daleko, a poeo je padati snijeg. To vie nisu bile njeno noene pahuljice, ve otre
ledene kuglice to ih je vjetar nosio u Lizziene oi. Dok su iz okna izlazili posljednji rudari i nosai,
Lizzie je opazila mladu enu ije je dijete krteno u nedjelju; Jen, sjetila se njenog imena. Iako joj je
dijete imalo tek neto vie od tjedan dana, sirota ena je nosila punu koaru. Valjda se ipak trebala malo
odmarati nakon poroaja? Ispraznila je koaru na hrpu i pruila brojau drvenu zalogu; Lizzie je pret-
postavila da se zaloge koriste za obraunavanje zarade na kraju tjedna. Moda je Jen bio prijeko
potreban novac pa se nije mogla odmarati.
Lizzie ju je nastavila promatrati jer je Jen izgledala nesretno. Podigla je svijeu iznad glave i jurila kroz
gomilu od sedamdeset do osamdeset rudara, ogledavajui se kroz snjeni zastor i dozivajui: - Wullie!
Wullie! - inilo se da trai neko dijete. Prona
89
la je svoga mua i neto mu ustro i prestraeno govorila. Zatim je vrisnula: - Ne! - potrala prema
oknu i stala se sputati natrag u jamu.
Njezin je mu poao do ruba okna, a zatim se vratio i opet se osvrnuo po mnotvu, vidno zabrinut i
smuen. Lizzie mu se obratila: - to se dogodilo?
Odgovorio joj je drhtavim glasom: - Ne moemo nai naeg djeaka, a ona misli da je jo uvijek dolje.
- O, ne! - Lizzie je pogledala preko ruba. U dnu okna je opazila nekakvu rasplamsalu baklju. Ali dok je
gledala, baklja se pomaknula i izgubila u hodniku.
Mack je to ranije inio u tri navrata, ali ovoga puta je sve bilo puno stranije. Ranije je koncentracija
eksplozivnog plina bila daleko manja, znao je polako prodirati, a ne se ovako naglo nakupiti. Njegov se
otac susretao s velikim koliinama plina, naravno, a njegovo tijelo, dok se kupao ispred vatre subotom
uveer, bilo je prekriveno oiljcima starih opeklina.
Mack se tresao u deki natopljenoj ledenom vodom. Dok je ujednaeno namatao klupko konopca,
privlaei zapaljenu baklju prema sebi i plinu, pokuao je zatomiti svoj strah razmiljajui o Annie.
Odrasli su zajedno i oduvijek su se dobro slagali. Annie je imala neobuzdanu duu i miiavo tijelo.
Ranije ga nikad nije poljubila pred drugima, ali je to esto inila potajno. Meusobno su istraivali
svoja tijela i uili jedno drugo kako e pruati zadovoljstvo. Svata su iskuavali zajedno, a zaustavili
su se tek pred onim to je Annie nazivala raditi djecu. Zamalo su i to uinili . . .
Nije koristilo; i dalje je osjeao uasan strah. Kako bi se umirio, pokuao je ravnoduno razmiljati o
tome kako se plin kretao i skupljao. Njegova se jama nalazila u najniem dijelu hodnika pa bi
koncentracija plina ovdje trebala biti manja; ali nije bilo preciznog naina za procjenjivanje koliine
plina dok ga
90
se ne zapali. Bojao se bolova, a znao je da su opekline prava muka. Zapravo, nije se bojao smrti. Nije
puno razmiljao o religiji, ali je vjerovao u Boje milosre. Meutim, sad nije elio umrijeti; nita nije
uinio, nita nije vidio, nigdje nije bio. Do sada je cijeli svoj ivot proveo kao rob. Ako preivim ovu
no, zavjetovao se, jo danas u otii iz doline. Poljubit u Annie, pozdraviti Esther, poraziti
Jamissone, i otii odavde, tako mi Boga.
Prema duljini namotanog konopca procijenio je da je baklja na pola puta prema njemu. Svakoga
trenutka bi mogla zapaliti plin. S druge strane, moda se uope nee zapaliti; otac mu je priao da je
ponekad plin na neki nain nestao, nitko nije znao kamo.
Osjetio je lagani otpor dok je vukao, te je znao da baklja zapinje o zid gdje je hodnik skretao. Kad bi
pogledao van, mogao bi je vidjeti. Valjda e plin sad ve eksplodirati, pomislio je.
Zatim je zauo jedan glas.
Toliko se zaprepastio da je najprije pomislio kako se radi o nadnaravnom doivljaju, susretu s duhom
ili demonom.
Onda je shvatio da nije bilo ni jedno ni drugo; uo je glas uasnutog djeteta koje je plakalo i govorilo: -
Kamo su svi nestali?
Macku je zastalo srce.
Odmah je shvatio to se dogodilo. Dok je kao maleni djeak radio u rudniku, esto je znao zaspati
tijekom petnaest sati rada. Ovo je dijete uinilo isto, te je prespavalo uzbunu. Kad se probudilo, otkrilo
je da je rudnik naputen te ga je zahvatila panika.
Mack je u djeliu sekunde shvatio to mu je initi. Odgurnuo je dasku u stranu i skoio iz jame.
Zapaljena baklja je osvjetljavala prizor pa je ugledao djeaka koji je dolazio iz pokrajnjeg hodnika,
trljajui oi i plaui. Bio je to Wullie, sin Mackove sestrine Jen. - Ujae Mack! - obradovao se
djeak.
Mack je jurnuo prema djeaku usput se oslobaajui mokre
91
deke u koju je bio umotan. U plitkoj jami nije bilo mjesta za obojicu; morat e pokuati stii do okna
prije eksplozije plina. Mack je umotao djeaka u deku i rekao: - Ima eksplozivnog plina, Wullie,
moramo izai odavde! - podigao ga je, stavio pod ruku i nastavio trati.
Dok se pribliavao zapaljenoj baklji, molio se da se ne zapali, te je uo vlastiti glas kako vie: - Jo ne!
Jo ne! - zatim su proli kraj nje.
Djeak je bio lagan, ali je bilo teko trati u pognutom poloaju, a tlo pod nogama mu je to jo vie
oteavalo; negdje je bilo blatnjavo, negdje prekriveno debelim slojem praine, a svugdje neravno s
izboenim stijenama preko kojih se u brzini mogao spotaknuti. Mack je bezobzirno jurio naprijed,
povremeno posrui, ali se ipak uspio odrati na nogama, oekujui prasak to bi mogao biti posljednji
zvuk u njegovom ivotu.
Kad je zaokrenuo iza zavoja hodnika, svjetlost baklje je nestala. Jurio je dalje u mrak, ali je za samo
nekoliko sekundi tresnuo u zid i pao koliko je dug i irok, ispustivi Wullieja. Opsovao je i podigao se
na noge.
Djeak je poeo plakati. Mack ga je pronaao prema zvuku i ponovno ga podigao. Bio je prisiljen
nastaviti sporije, opipavajui slobodnom rukom zid hodnika i proklinjui tminu. Zatim je, sreom,
ispred njih zatreperio plamen svijee, na ulazu u hodnik, a Mack je uo Jenin glas kako doziva: -
Wullie! Wullie!
- Imam ga, Jen! - viknuo je Mack i opet poeo trati. - Penji se!
Ignorirala je njegove rijei i pola prema njemu.
Bio je samo nekoliko metara udaljen od ulaza u hodnik i sigurnosti.
- Vrati se! - viknuo je, ali se ona nastavila pribliavati. Tresnuo je u nju i podigao je slobodnom rukom.
Tada je plin eksplodirao.
U djeliu sekunde zauo se prodorni zviduk, a zatim zagluujui potmuli prasak od kojeg se zatresla
zemlja. Snaga koja je
92
podsjeala na golemu aku tresnula je Macka u lea i podigla ga uvis te mu istrgnula iz ruku Wullieja i
Jen. Poletio je zrakom. Osjetio je nalet strahovite vreline pa je bio siguran da e umrijeti; zatim je
naglavce pljusnuo u ledenu vodu. Shvatio je da ga je pritisak bacio u drenanu lokvu u dnu okna.
I jo uvijek je bio iv.
Izronio je na povrinu i uklonio vodu iz oiju.
Drvena platforma i stubite su mjestimice gorjeli, a plamen je na mahove osvjetljavao prizor. Mack je
ugledao Jen koja je pljuskala oko sebe i guila se. Pograbio ju je i izvadio iz vode.
Guila se i dalje, ali je vrisnu~a: - Gdje je Wullie?
Moda je izgubio svijest, pomislio je Mack. Gurao se od jednog ruba lokve do drugog, udarajui o
lanac s vjedrima to je sad mirovao. Na koncu je pronaao Wullieja koji je plutao na povrini. Podigao
je djeaka na platformu do njegove majke, a zatim se i sam popeo.
Wullie je sjeo i poeo izbacivati vodu iz sebe. - Hvala Bogu jecala je Jen. - iv je.
Mack je pogledao prema hodniku. Pojedinani pramenovi plina sporadino su sagorijevali, nalik
usijanim sablastima. - Idemo gore - rekao je. - Moglo bi doi do jo jedne eksplozije. Povukao je na
noge Jen i Wullieja i gurnuo ih na stube ispred sebe. Jen je podigla Wullieja i prebacila ga preko
ramena; njegova teina bila je sitnica za enu koja je uz ove stube mogla nositi koaru punu ugljena,
dvadesetak puta tijekom petnaest sati rada.
Mack je oklijevao pogledavajui vatrice to su plamsale u dnu stuba. Ako izgori cijelo stubite,
ugljenokop bi tjednima mogao biti izvan upotrebe dok se stube ponovno ne izgrade. Zadrao se jo
nekoliko trenutaka kako bi vodom iz lokve ugasio vatre. Zatim je poao za Jen.
Kad je stigao do vrha, osjeao se iscrpljenim, ranjavim i omamljenim. Odmah ga je okruila gomila
ljudi koji su mu stiskali ruku, tapali ga po leima i estitali mu. Mnotvo se razmaknulo kako bi
otvorilo put Jayu Jamissonu i njegovom prati
93
telju, u kojem je Mack prepoznao Lizzie preruenu u mukarca. - Dobro obavljeno, McAsh - rekao je
Jay. - Moja obitelj cijeni tvoju hrabrost.
Ti samodopadni gade, pomislio je Mack.
Lizzie je upitala: - Zar doista ne postoji drugi nain unitavanja eksplozivnog plina?
- Ne - rekao je Jay.
- Jasno da postoji - procijedio je Mack. - Odista? - rekla je Lizzie. - Koji?
Mack je doao do daha. - Treba izdubiti okna za ventilaciju kroz koja plin moe izai prije no to se
nakupi u velikim koliinama. - Jo je jednom duboko udahnuo. - To smo rekli Jamissonima bezbroj
puta.
Zauo se amor odobravanja okupljenih rudara. Lizzie se okrenula Jayu. - Zato to ne uinite?
- Ti se ne razumije u poslove, zato i bi? - rekao je Jay. Nijedan poslovni ovjek nee platiti skupi
pothvat kad jeftiniji postupak daje isti rezultat. Konkurenti bi ga unitili niim cijenama. To je politika
ekonomija.
- Moete to nazvati otmjenim imenom, ako elite - dahtao je Mack. - Obini ljudi to zovu pokvarenom
pohlepom. Nekolicina rudara je viknula: - Tako je! Tono!
- uj, McAsh - opomenuo ga je Jay. - Nemoj sve pokvariti i opet se uzdizati iznad svog drutvenog
poloaja. Navui e na vrat prave nevolje.
- Nisam ja ni u kakvoj nevolji - rekao je Mack. - Danas navravam dvadeset dvije godine. - Nije to
namjeravao rei, ali se vie nije mogao zaustaviti. - Nisam ovdje odradio punu godinu i jedan dan, jo
ne, a niti ne namjeravam. - Gomila je odjednom utihnula, a Macka je ispunio osjeaj slobode. -
Odlazim, gospodine Jamisson - rekao je. - Dajem otkaz. Zbogom. - Okrenuo je lea Jayu i udaljio se, u
posvemanjoj tiini.
94
9.
POGLAVLJE
ad su se Jay i Lizzie vratili u dvorac, desetak slugu se kretalo naokolo, palei vatre u kaminima i metui
podove uz svjetlost svijea. Crna od ugljene praine i gotovo bespomona od umora, Lizzie je aptom
zahvalila
Jayu i teturajui pola stubama na kat. Jay je naredio da mu u sobu donesu kabao i toplu vodu. Okupao
se i kamenom plavcem sastrugao ugljenu prainu sa svoje koe.
Tijekom posljednjih etrdeset osam sati, u njegovom su se ivotu zbili vani dogaaji: otac mu se
narugao predavi mu konja umjesto nasljedstva, majka je proklela oca, pokuao je ubiti brata, ali nita
od toga nije zaokupljalo njegove misli. Dok je tamo poivao, razmiljao je o Lizzie. Kroz paru kupke
pred njim se pojavilo njeno vragoljasto lice, nestano se smijeei, sa siunim naborima u kutevima
oiju, podrugujui mu se,'pozivajui ga, izazivajui. Sjetio se kakav je bio osjeaj dok ju je nosio uz
rudarsko okno; bila je mekana i lagana, a on je njen njean lik privio uza se dok se penjao stubama.
Pitao se razmilja li ona o njemu. Sigurno je i ona zatraila toplu vodu; nije mogla poi u krevet onako
prljava. Zamislio ju je golu ispred vatre kako sapuna svoje tijelo. Poelio je da moe biti s njom, uzeti
95
spuvu iz njene ruke i njeno ukloniti ugljenu prainu s oblina njenih dojki. Misao ga je uzbudila pa je
naglo izaao iz kabla i obrisao se grubim runikom.
Nije mu se spavalo. elio je s nekim razgovarati o noanjoj pustolovini, ali e Lizzie vjerojatno satima
spavati. Pomislio je na majku. Mogao je imati povjerenja u nju. Ponekad ga je znala natjerati na neto
emu nije bio sklon, ali je uvijek bila na njegovoj strani.
Obrijao se i stavio istu odjeu, a zatim se uputio do njene sobe. Kao to je oekivao, bila je budna,
pijuckala je toplu okoladu za toaletnim stoliem dok joj je djevojka eljala kosu. Nasmijeila mu se.
Poljubio ju je i sjeo. Bila je lijepa, ak i tako rano ujutro, ali je u dui imala elinu volju.
Poslala je iz sobe svoju slukinju. - Zato si ustao tako rano? - upitala je Jaya.
- Nisam ni legao. Bio sam u ugljenokopu. - S Lizzie Hallim?
Odmah je sve shvaala, s naklonou je pomislio. Uvijek je znala to mu je na umu. Ali to mu nije
smetalo jer ga nikad nije korila. - Kako si pogodila?
- Nije bilo teko. Ona je izgarala od elje da ide, a ona nije djevojka koja prihvaa 'ne' kao odgovor.
- Izabrali smo lo dan za silazak. Dolo je do eksplozije. - Dobri Boe, je li ti dobro?
- Da.
- Ipak u poslati po doktora Stevensona.
- Majko, prestani brinuti! Ve sam bio vani kad je eksplodiralo. Lizzie takoer. Samo sam malo
nesiguran na nogama jer sam je nosio cijelim stubitem do izlaza.
Majka se smirila. - to Lizzie misli o rudniku?
- Zaklela se da nikad nee dopustiti vaenje ugljena na posjedu Hallim.
Alicia se rlasmijala. - A tvoj otac udi za njenim ugljenom. Pa, veselim se promatranju sukoba. Kad joj
Robert postane
96
mu, moi e raditi protiv njene volje . . . teoretski. Vidjet emo. No, to ti se ini, kako napreduje
udvaranje?
- Oijukanje nije Robertova jaka strana, najblae reeno prezirno je rekao Jay.
- Ali tvoja jest, zar ne? - blago je rekla.
Jay je slegnuo ramenima. - On se trudi na svoj trapavi nain. - Moda se ipak nee udati za njega.
- Mislim da e morati.
Majka ga je pronicavo pogledala. - Zar ti je poznato neto to ja ne znam?
- Lady Hallim ne moe obnoviti svoje hipoteke; otac se za to pobrinuo.
- Je li? Kako je prepreden.
Jay je uzdahnuo. - Ona je divna djevojka. teta ju je dati za Roberta.
Majka mu je poloila ruku na koljeno. - Jay, duo moja, ona jo ne pripada Robertu.
- Pretpostavljam da bi se mogla udati za nekog drugog. - Mogla bi se udati za tebe.
- Za Boga miloga, majko! - Iako je poljubio Lizzie, brak mu nije bio ni na kraj pameti.
- Zaljubljen si u nju, toliko vidim. - Zaljubljen? Zar se to tako zove?
- Svakako, oi ti zablistaju na spomen njenog imena, a kad je ona u sobi, ti ne vidi nikoga drugoga.
Posve tono je opisala Jayeve osjeaje. Od majke nije mogao nita sakriti. - Ali, oeniti se?
- Ako si zaljubljen u nju, zaprosi je! Postao bi gospodar High Glena.
- To bi dobro zapaprilo Robertu - rekao je Jay nacerivi se. Srce mu je ubrzano tuklo pri pomisli da bi
mu Lizzie mogla biti enom, ali se nastojao koncentrirati na praktina pitanja. - Bio bih bez prebijene
pare. ,
- I sad si bez prebijene pare. No, upravljao bi imanjem bolje
97
od Lady Hallim; ona nema smisla za poslove. To je veliki posjed; High Glen se sigurno protee na
petnaestak kilometara, a njoj pripadaju Craigie i Crook Glen, takoer. Mogao bi iskriti umu i stvoriti
panjake, prodati vie divljai, sagraditi vodenicu . . . Mogao bi ostvariti pristojan prihod, ak i bez
ugljenokopa.
- to bih uinio s hipotekama?
- Ti si daleko privlaniji uzajmljiva nego ona; mlad si i snaan, a potjee iz imune obitelji. Lako e
obnoviti zajmove. A zatim, s vremenom . . .
- to?
- Pa, Lizzie je nagla djevojka. Danas se zaklinje da nikad nee dopustiti vaenje ugljena na posjedu
Hallim. Sutra bi, sam Bog zna, mogla zakljuiti da jeleni imaju osjeaje i zabraniti lov. Idueg tjedna bi
mogla zaboraviti na obje odluke. Ako ikad bude dopustila otvaranje rudnika ugljena, moi ete otplatiti
sve svoje dugove.
Jay se namrgodio. - Ne svia mi se pomisao da bih se glede toga morao suprotstaviti Lizzienim
eljama. - Takoer je razmiljao o tome da je elio postati vlasnik plantae eera na Barbadosu, a ne
vlasnik ugljenokopa u kotskoj. No, elio je i Lizzie, takoer.
Sa zbunjujuom neoekivanou, majka je promijenila temu razgovora. - to se dogodilo juer, dok ste
bili u lovu? Iznenadila ga je pa nije uspio smisliti odgovarajuu la. Poru
menio je i zamuckivao, a na kraju je rekao: - Imao sam jo jedan sukob s ocem.
- Toliko znam - rekla je. - Vidjela sam po izrazima vaih lica kad ste se vratili. Ali nije bila rije o
obinoj prepirci. Uinio si neto to ga je potreslo. to je to bilo?
Jay joj nikad nije mogao lagati. - Pokuao sam ubiti Roberta - nesretno je priznao.
- O, Jay, to je strano - rekla je.
Sagnuo je glavu. Bilo je jo gore to nije uspio. Da je ubio
98
brata, muio bi ga strahoviti osjeaj krivnje, ali bi postojao i odreeni osjeaj divljeg trijumfa. Ovako
mu je preostala samo krivnj a.
Majka je stala kraj njegove stolice i privukla mu glavu na svoja prsa. - Jadni moj djeae - rekla je. - Za
to nije bilo potrebe. Pronai emo drugi nain, ne brini. - Ljuljala ga je naprijed natrag, milovala mu
kosu i govorila: - Hajde, hajde.
- Kako si mogla uiniti tako neto? - jadikovala je Lady Hallim dok je ribala Lizziena lec~a.
- Morala sam se sama uvjeriti - odgovorila je Lizzie. - Nemoj tako jako!
- Moram jako pritisnuti, ne mogu se rijeiti ugljene praine. - Mack McAsh me je razljutio kad je rekao
da ne znam o emu govorim - nastavila je Lizzie.
- Zato bi uope trebala znati? - rekla je njena majka. - Zato bi mlada dama morala neto znati o
vaenju ugljena, ako smijem pitati?
- Mrzim kad ljudi ne uvaavaju moje miljenje tvrdei da ene ne razumiju politiku, ili zemljoradnju, ili
rudarstvo, ili trgovinu; tako mogu izvoditi svakakve gluposti.
Lady Hallim je uzdahnula. - Nadam se da Robertu ne smeta tvoja neenstvenost.
- Ili e me prihvatiti onakvu kakva jesam, ili nikako.
Majka je postala ozlojeena. - Draga moja, ovo nee ii. Mora ga vie ohrabriti. Jasno, djevojka ne
smije djelovati previe spremno, ali ti pretjeruje u suprotnom smislu. Sad mi obeaj da e danas biti
ljubazna prema Robertu.
- Majko, to misli o Jayu?
Majka se nasmijeila. - Divan deko, naravno . . . - Naglo je uutjela i otro se zagledala u Lizzie. -
Zato pita?
- Poljubio me u ugljenokopu.
- Ne! - Lady Hallim se uspravila i bacila kamen plavac preko
99
sobe. - Ne, Elizabeth, ne elim toga! - Lizzie je prenerazio majin nenadani bijes. - Nisam dvadeset
godina ivjela u oskudici kako bih te gledala kako se udaje za privlanog prosjaka!
- On nije prosjak
- Jest! Bila si svjedokom one grozne scene s ocem; sva njegova imovina je konj; Lizzie, ne moe to
uiniti!
Majka je bila razjarena. Lizzie je jo nikad nije vidjela ovakvu pa nije mogla shvatiti njeno ponaanje. -
Majko, smiri se, molim te! - molila ju je. Ustala je i izala iz kabla. - Dodaj mi runik, hoe li?
Na njeno zaprepatenje, majka je pokrila lice rukama i poela plakati. Lizzie ju je zagrlila i rekla: -
Majko, draga, to ti je? - Pokrij svoju golotinju, zloesto dijete - rekla je izme$u jecaja. Lizzie je
omotala plahtu oko mokrog tijela. - Sjedni, majko. Povela ju je ~do stolice.
Nakon nekog vremena, majka je poela govoriti. - Tvoj otac je bio ba poput Jaya, posve isti - rekla je,
a usne su joj se stisnule u ogorenu crtu. - Visok, privlaan, armantan, uvijek spreman na poljupce na
mranim mjestima; i nepouzdan, tako nepouzdan. Popustila sam svojim nagonima i udala se za njega
usprkos zdravom razumu, iako sam znala da je pravi objeenjak. U roku od tri godine, prokockao je
moje ~ bogatstvo, a godinu dana kasnije u pijanom stanju je pao s konja, razbio svoju lijepu glavu i
umro.
- O, mama. - Lizzie je zaprepastila mrnja u majinu glasu. Obino je o ocu govorila ravnodunim
glasom; uvijek je govorila Lizzie kako nije imao sree u poslovima, da je poginuo nesretnim sluajem,
a odvjetnici su napravili zbrku u novanim prilikama posjeda. Lizzie ga se jedva mogla sjetiti jer je
imala samo tri godine kad je umro.
- Omalovaavao me je zato to mu nisam podarila sina nastavila je majka. - Sina koji bi bio poput
njega, prevrtljiv i slab, i koji bi nekoj djevojci slomio srce. No, ja sam znala kako u to sprijeiti.
100
Lizzie se ponovno zaprepastila. Zar je istina da ene mogu sprijeiti trudnou? Zar je mogue da je to
uinila njena majka, unato eljama svoga mua?
Majka ju je uhvatila za ruku. - Obeaj mi da se nee udati za njega, Lizzie. Obeaj mi!
Lizzie je izvukla ruku. Osjetila se poput izdajice, ali je morala rei istinu. - Ne mogu - rekla je. - Volim
ga.
1
Kad je Jay izaao iz majine sobe, kao da su se rasprili njegovi osjeaji krivnje i sramote, te je
odjednom ogladnio. Zaputio se u blagovaonicu. Tamo su ve bili njegov otac i Robert. Jeli su debele
krike prene unke te kuhane jabuke sa eerom, i razgovarali s Harryjem Ratchettom. Ratchett je, kao
nadzornik ugljenokopa, doao izvijestiti o eksploziji plina. Otac je mrko pogledao Jaya i rekao: - ujem
da si se noas spustio u rudnik Heugh.
Jayev se tek poeo gasiti. - Jesam - rekao je. - Dolo je do eksplozije. - Uzeo je vr i natoio au piva.
- Poznato mi je sve o eksploziji - rekao je otac. - Tko je bio s tobom?
Jay je otpio gutljaj piva. - Lizzie Hallim - priznao je. Robert je pocrvenio. - Proklet bio - rekao je. -
Zna da otac nije elio da ona poc~e u ugljenokop.
Jaya je to potaknulo na prkosni odgovor. - Pa, oe, kako e me kazniti? Razbatinit e me? To si ve
uinio.
Otac mu je zaprijetio prstom. - Opominjem te, nemoj se ogluivati o moja nareenja.
- Trebao bi te zabrinjavati McAsh, a ne ja - rekao je Jay, pokuavajui oev gnjev usmjeriti u drugom
pravcu. - Svima je rekao da danas odlazi.
Robert je rekao: - Prokleti nepokorni klipan. - Nije bilo jasno na koga se odnose njegove rijei, na
McAsha ili na Jaya. Harry Ratchett se nakaljao. - Moda bi bilo bolje pustiti ga
101
neka ide, Sir George - rekao je. - ovjek je dobar radnik, ali stalno izaziva nevolje pa bi bilo dobro da
ga se rijeimo.
- Ne mogu ga pustiti - odgovorio je otac. - McAsh se javno izjasnio protiv mene. Ako to ostane
nekanjeno, svaki mladi rudar e misliti da moe otii.
Robert se nadovezao: - Isto tako, ne radi se samo o nama. Taj odvjetnik, Gordonson, mogao bi pisati u
sve ugljenokope u kotskoj. Ako se mladim rudarima dopusti odlazak u dobi od dvadeset jedne godine,
cjelokupno rudarstvo bi moglo propasti.
- Upravo tako - sloio se otac. - Kako bi tada britanski narod dolazio do ugljena? Vjeruj mi, ako se
Caspar Gordonson ikad pojavi u mojoj sudnici pod optubom za izdajstvo, objesit u ga prije nego
uspije izgovoriti 'neustavno', tako mi svega.
- Zapravo, naa je domoljubna dunost poduzeti neto protiv McAsha - rekao je Robert.
Na Jayevo olakanje, zaboravili su na njegov prijestup. Zadravajui razgovor na McAshu, upitao je: -
Ali to se moe uiniti?
- Mogao bih ga strpati u zatvor - rekao je Sir George.
- Ne - rekao je Robert. - Kad izae, opet e tvrditi da je slobodan ovjek.
Zavladala je tiina dok su razmiljali.
- Moglo bi ga se izbievati - predloio je Robert.
- To bi moglo djelovati - rekao je Sir George. - Prema zakonu, imam ih pravo bievati.
Ratchett je djelovao tjeskobno. - Prolo je puno godina otkako je neki vlasnik rudnika iskoristio to
pravo, Sir George. A tko bi rukovao biem?
Robert je nestrpljivo rekao: - Pa, to moemo uiniti s izazivaima nereda?
Sir George se nasmijeio. - Natjerajmo ih da idu u krug rekao je.
102
~0.
POGLAVLJE
ack bi najradije odmah krenuo na dug put do Edinburgha, ali je znao da je to nerazborito. Iako nije
/ / odradio cijelu smjenu, bio je posve iscrpljen, a od eksplozije se osjeao pomalo omamljeno.
Trebalo mu je vremena za razmiljanje o tome to bi mogli poduzeti Jamissoni i kako bi ih mogao
nadmudriti.
Poao je kui, skinuo mokru odjeu, zapalio vatru i legao u krevet. Zbog uranjanja u drenanu lokvu
bio je jo prljaviji nego inae jer je voda bila puna ugljene praine, ali su pokrivai na njegovu krevetu
bili toliko crni da se nee ni osjetiti jo malo prljavtine. Poput veine mukaraca, kupao se jednom
tjedno, subotom uveer.
Drugi rudari su se poslije eksplozije vratili na posao. Esther je ostala u ugljenokopu, zajedno s Annie,
kako bi skupila ugljen to ga je Mack iskopao i donijela na povrinu; nije doputala propadanje
mukotrpnog rada.
Dok je tonuo u san, pitao se zato se mukarci umaraju bre od ena. Kopai, sve mukarci, radili su
deset sati, od ponoi do deset ujutro; nosai, uglavnom ene, radili su od dva u noi do pet
poslijepodne, petnaest sati. Njihov je posao bio tei, penja
103
nje stubama uvijek iznova s golemim koarama ugljena na savijenim leima, a ipak su nastavljale raditi
jo dugo nakon to su njihovi mukarci otili kui i sruili se u krevete. ene su ponekad postajale
kopai, ali vrlo rijetko; dok su :rukovale pijukom ili maljem, nisu mogle dovoljno snano udariti pa im
je trebalo previe vremena za odvajanje ugljena od ile.
Mukarci su uvijek malo odrijemali po povratku kui. Ustali bi nakon sat ili dva. Veina bi pripremila
jelo za svoje ene i djecu. Neki su provodili vrijeme opijajui se kod gospoe Wheighel; mnogi su
alili njihove ene jer je bilo teko vratiti se kui nakon petnaest sati noenja ugljena, a ne nai vatru na
ognjitu niti hranu, ve pijanog mua. ivot rudara bio je teak, ali je njihovim enama bilo jo tee.
Kad se Mack probudio, znao je da je svanuo vaan dan, ali se nije mogao sjetiti zato je tako. Zatim se
sjetio: danas odlazi iz doline.
Nee daleko dospjeti ako bude izgledao poput odbjeglog kopaa ugljena, pa se najprije morao oprati.
Zapalio je vatru, a zatim nekoliko puta poao na potok po vodu. Zagrijao je vodu na vatri i unio u
kuicu limeni kabao to je visio kraj stranjeg izlaza. Malu prostoriju ispunila je para. Napunio je
kabao te uao u vodu, uzevi sapun i grubu etku kojom se dobro oribao.
Poeo se osjeati bolje. Ovo je zadnji put da sa sebe ispire ugljenu prainu; vie se nikad nee morati
sputati u ugljenokop. Ropstvo je iza njega. Ispred njega je Edinburgh, London, cijeli svijet. Upoznat
e ljude koji nikad nisu uli o ugljenokopu Heugh. Njegova je budunost prazan list papira na kojeg
moe napisati to god hoe.
Dok se nalazio u kablu, ula je Annie.
S oklijevanjem je zastala im je prela prag, a djelovala je zabrinuto i nesigurno.
Mack se nasmijeio, pruio joj etku i rekao: - Hoe li mi oprati lea?
104
Pribliila mu se i uzela etku, ali je i dalje stajala i gledala ga istim, nesretnim izrazom lica.
- Hajde - rekao je. Poela mu je ribati lea.
- Kau da rudar ne bi smio prati lea - rekla je. - Navodno, to ga ini slabim.
Vie nisam rudar.
Zastala je. - Nemoj ii, Mack - molila ga je. - Nemoj me ostavljati ovdje.
Bojao se neeg slinog; onaj poljubac u usta predstavljao je upozorenje. Osjeao se krivim. Volio je
svoju sestrinu i uivao je u njihovim zajednikim igrama i zabavljanju tijekom proteklog ljeta, kad su
se valjali po vritini za toplih nedjeljnih poslijepodneva; ali nije elio provesti ivot s njom, pogotovo
ako je to znailo ostajanje u Heughu. Moe li joj to objasniti bez da je previe povrijedi? Oi su joj bile
oblivene suzama, a on je vidio koliko ezne za njegovim obeanjem da e ostati. Meutim, on je vrsto
odluio otii; nikad nita u ivotu nije tako elio. - Moram otii - rekao je. - Nedostajat e mi, Annie,
ali moram otii.
- Misli da si bolji od nas ostalih, zar ne? - srdito je rekla. ' Tvoja je majka vjerovala da je bolja od
drugih, a ti si isti. Previe
si dobar za mene, je li to u pitanju? Ide u London kako bi se oenio otmjenom damom, pretpostavljam!
t Njegova je majka doista imala visoko miljenje o sebi, ali nije odlazio u London kako bi se oenio
otmjenom damom. Je li bolji od ostalih? Misli li da je previe dobar za Annie? Postojalo je zrnce istine
u onome to je rekla, a njemu je postalo neu
' godno. - Svi smo previe dobri za ropstvo - rekao je.
Kleknula je kraj kabla i poloila mu ruku na koljeno to je virilo iz vode. - Zar me ne voli, Mack?
Na svoju sramotu, osjetio je kako raste njegovo uzbu$enje. elio ju je zagrliti i otkloniti njenu strepnju,
ali je oeliio svoje
105
srce. - Draga si mi, Annie, ali ti nikad nisam rekao da te volim, kao ni ti meni.
Spustila je ruku pod vodu i izmeu njegovih nogu. Nasmijeila se kad je osjetila kako je ukruen.
- Gdje je Esther? - upitao je.
- Igra se s Jeninim novim djetetom. Nee je biti neko vrijeme.
Annie ju je zamolila neka ih ostavi same, zakljuio je Mack; inae bi Esther pourila kui kako bi s
njim razgovarala o njegovim planovima.
- Ostani ovdje pa se moemo vjenati - rekla je Annie milujui ga. Osjeaj je bio predivan. On ju je
prolog ljeta nauio kako se to radi, a zatim ju je natjerao da mu pokae kako ona sebe zadovoljava.
Kad se toga sjetio, jo se vie uzbudio. Mogli bismo raditi to god elimo, cijelo vrijeme - rekla je.
- Ako se oenim, bit u zauvijek zarobljen ovdje - rekao je Mack, ali je osjeao kako njegov otpor
slabi.
Annie je ustala i svukla haljinu. Nita vie nije imala na sebi; donje rublje nosilo se samo nedjeljom.
Tijelo joj je bilo vitko i vrsto, s malim dojkama i masom gustih crnih dlaka izmeu nogu. Koa joj je
po cijelom tijelu bila sivkasta od ugljene praine, poput Mackove. Na njegovo zaprepatenje, ula je u
kabao s njim, kleknuvi i zajahavi preko njegovih nogu. - Sad je na tebi red da opere mene - rekla je i
pruila mu sapun.
Polako je trljao sapun i napravio pjenu, a potom joj je poloio ruke na dojke. Bradavice su joj bile male
i tvrde. Zastenjala je duboko u grlu, zgrabila njegove zglavke i gurnula mu ruke dolje, preko vrstog
ravnog trbuha do spolovila. Njegovi nasapunani prsti kliznuli su izmeu njenih bedara, te je osjetio
grube kovre gustih stidnih dlaka i njenu, osjetljivu kou ispod njih.
- Reci da e ostati - preklinjala je. - Uinimo to. elim te osjetiti u sebi.
Znao je da e zapeatiti svoju sudbinu ako sada popusti. U
106
prizoru je bilo neega sanjarski nestvarnog. - Ne - rekao je, ali mu je glas bio tek apat.
Prila mu je blie i privukla njegovo lice na svoje dojke, a zatim se spustila dok se nije nalazila tono
iznad njega, a usne njene vagine ovla su dodirivale nabrekli vrh njegovog penisa, tono na mjestu gdje
je virio iz vode. - Reci da - rekla je.
Zastenjao je i predao se. - Da - rekao je. - Molim te. Brzo. Zauo se strahoviti prasak i vrata su se naglo
otvorila. Annie je vrisnula.
etiri su mukarca uletjela u sobu ispunivi mali prostor: Robert Jamisson, Harry Ratchett i dva
Jamissonova uvara. Robert je nosio ma i dva pitolja, a jedan je uvar imao muketu.
Annie je sila s Macka i izala iz kabla. Omamljen i prestraen, Mack je drhtavo ustao.
uvar s muketom je pogledao Annie. - Roaci se zabavljaju - rekao je i pohotno se nacerio. Mack je
poznavao ovjeka; zvao se McAlistair. Prepoznao je i drugog, velikog nasilnika po imenu Tanner.
Robert se hrapavo nasmijao. - Zar mu je ona sestrina? Valjda je incest uobiajena pojava meu
rudarima.
Mackov strah i zbunjenost ustupili su mjesto bijesu to ga je izazvao ovakav upad u njegov dom.
Zatomio je svoju ljutnju i nastojao ostati miran. Nalazio se u ozbiljnoj opasnosti, a postojala je i
mogunost da e Annie takoer stradati. Morao je zadrati mo rasuivanja, nije se smio prepustiti
gnjevu. Pogledao je Roberta. - Ja sam slobodan ovjek i nisam se ogrijeio o zakon - rekao je. - to
radite u mojoj kui?
McAlistair je i dalje zurio u Annieno tijelo, vlano dok se s nje dizala para. - Kako lijep prizor -
promuklo je rekao.
Mack se okrenuo prema njemu. - Ako je takne, otkinut u ti glavu golim rukama - rekao je tihim,
ujednaenim glasom. McAlistair je pogledao gola Mackova ramena i shvatio da bi
107
doista mogao ostvariti svoju prijetnju. Problijedio je i koraknuo unatrag, iako je drao puku.
No, Tanner je bio vei i bezobzirniji, pa je ispruio ruku i zgrabio Annienu vlanu dojku.
Mack je reagirao bez razmiljanja. Trenutak kasnije skoio je iz kabla i uhvatio Tannera za zglavak.
Prije no to se itko uspio pomaknuti, gurnuo je Tannerovu ruku u vatru.
Tanner je vriskao i grevito se previjao, ali se nije mogao osloboditi Mackova stiska. - Pusti me! -
derao se. - Molim te, molim te!
Mack je drao ovjekovu ruku u uarenom ugljevlju i viknuo: - Bjei, Annie!
Annie je pograbila svoju haljinu i izjurila kroz stranja vrata. Kundak puke tresnuo je Macka po
zatiljku.
Udarac ga je razjario, a budui da je Annie otila, vie se nije ni na to obazirao. Pustio je Tannera,
pograbio McAlistaira za kaput i tresnuo ga po licu, slomivi mu nos. Krv je ikljala, a McAlistair je
urlao od bola. Mack se naglo okrenuo i bosom nogom, tvrdom poput kamena, utnuo Harryja Ratchetta
u prepone. Ratchett se presavio na pola i poeo stenjati.
Svaka tunjava u kojoj je Mack sudjelovao zbivala se u ugljenokopu pa je bio naviknut na borbu u
ogranienom prostoru; no, etiri protivnika bila su ipak previe. McAlistair ga je ponovno udario
kundakom mukete, a Mack se na trenutak zaljuljao, posve oamuen. Zatim ga je Ratchett zgrabio
odostrag vrsto mu uhvativi ruke, a prije nego se uspio osloboditi, osjetio je na vratu vrak maa
Roberta Jamissona.
Tren kasnije Robert je rekao: - Vei ga.
Prebacili su ga preko konja, pokrili dekom njegovo golo tijelo, a zatim ga odveli u dvorac Jamisson i
zatvorili u komoru, jo uvijek golog, vezanih ruku i nogu. Leao je na kamenom podu i drhturio,
okruen dijelovima divljai, goveda i svinja s
108
kojih se cijedila krv. Pokuao se ugrijati tako da se to vie mie, ali s vezanim rukama i nogama nije
uspio stvoriti puno topline. Na koncu je uspio sjesti i prisloniti lea uz kou ubijenog jelena, nalik
krznu. Neko vrijeme je pjevao kako se ne bi prepustio malodunosti; najprije balade to su ih pjevuili
za subotnjih veeri kod gospoe Wheighel, potom nekoliko crkvenih pjesama, i na kraju neke stare
jakobinske buntovnike napjeve; meutim, kad mu je ponestalo pjesama, osjeao se gore nego prije.
Boljela ga je glava od udaraca mukete, ali najvie ga je muilo to su ga se Jamissoni tako lako
doepali. Kako je bilo glupo od njega to je toliko odgaao svoj odlazak. Dao im je vremena da neto
poduzmu. Dok su oni planirali njegovu propast, on je milovao dojke svoje sestrine.
Nije koristilo nagaanje o tome kakvu su mu sudbinu namijenili. Ako se ovdje ne smrzne, vjerojatno e
ga poslati u Edinburgh i suditi mu zbog napada na uvare lovita. Poput veine zloina, i to se
kanjavalo vjeanjem.
Svjetlo to je prodiralo kroz pukotine oko vratiju poelo je postupno nestajati kako se sputala no.
Doli su po njega ba kad je ura odbila dvadeset tri sata. Ovoga puta bilo je est mukaraca, a on se nije
ni pokuao opirati.
Davy Taggart, kova koji je izraivao orue rudara, namjestio je eljezni prsten, kakvog je nosio
Jimmy Lee, oko Mackova vrata. To je bilo konano ponienje: obiljeje to ga moe cijeli svijet
vidjeti, a objavljivalo je da je on vlasnitvo drugog ovjeka. Bio je manje od ovjeka, nia vrsta; bio je
stoka.
Odvezali su ga i dobacili mu neto odjee; hlae, iznoenu koulju od flanela i poderani prsluk. urno
ih je odjenuo, ali je i dalje osjeao hladnou. uvari su mu ponovno zavezali ruke i posjeli ga na
ponija.
Odjahali su do ugljenokopa.
Smjena za srijedu poet e za nekoliko minuta, u pono.
109
Konjuar je zapregnuo svjeeg konja za vuu lanca s vjedrima. Mack je shvatio da e ga natjerati da ide
u krug.
Glasno je zastenjao. To je bilo teko, poniavajue muenje. Dao bi ivot za zdjelu vrue zobene kae i
nekoliko minuta ispred razbuktale vatre. Umjesto toga, oekivala ga je no na otvorenom. Poelio je
pasti na koljena i moliti milost, ali pomisao kakvo bi to zadovoljstvo pruilo Jamissonima uvrstila je
njegov ponos, te je zaurlao: - Nemate pravo to initi! Nemate pravo! - `uvari su mu se nasmijali u lice.
Postavili su ga na blatnjavu krunu stazu kojom su konji kasali danju i nou. Izravnao je ramena i
visoko podigao glavu, iako bi najradije briznuo u pla. Privezali su ga za ormu, suelice konju, tako da
mu se nije mogao maknuti s puta. Tada je konjuar natjerao konja u kas.
Mack je poeo trati unatrag.
Gotovo odmah je posrnuo, a konj se zaustavio. Konjuar ga je udario biem, a Mack se uspravio u
posljednjem trenutku. Poeo je hvatati ritam tranja unatrag. Tada je postao previe siguran u sebe pa
se okliznuo na ledenom blatu. Ovoga puta konj je nastavio svoj put. Mack se bacio u stranu, izvijajui
se i koprcajui kako bi se uklonio kopitima, te ga je konj nekoliko asaka vukao uza se, ali je zatim
izgubio kontrolu i kliznuo pod noge konja. Konj je zagazio na njegov trbuh i utnuo ga u bedro, a
potom stao.
Natjerali su Macka da ustane, a zatim opet potjerali konja. Od udarca u trbuh Mack je ostao bez daha, a
lijevu nogu je jedva osjeao, ali je morao epajui trati unatrag.
Stisnuo je zube i nastojao uhvatiti ritam. Vidio je kad su drugi bili podvrgnuti takvoj kazni, Jimmy Lee,
na primjer. Preivjeli su, iako su nosili trajna obiljeja; Jimmy Lee je imao oiljak iznad lijevog oka
gdje ga je udario konj, a mrnja to je gorjela u Jimmyju poticana je sjeanjima na to ponienje. Mack
e takoer preivjeti. Um mu je otupio od bola i hladnoe i poraza,
110
mislio je jedino na to kako e ostati na nogama i izbjegavati smrtonosna kopita.
Kako je vrijeme prolazilo poeo je osjeati bliskost s konjem. Obojica su bili upregnuti i primorani
trati u krug. Kad je konjuar pucnuo biem, Mack je malo ubrzao, a kad bi Mack posrnuo, konj je
naizgled usporio kako bi mu omoguio da se oporavi.
Bio je svjestan dolaska kopaa koji su trebali poeti raditi u pono. Dolazili su uzbrdo razgovarajui i
viui, zadirkujui jedan drugoga i priajui ale kao i obino; zatim su utihnuli kad su prili ulazu u
jamu i ugledali Macka. uvari su prijetei podizali mukete kad god bi neki rudar pokazao nakanu da
se zaustavi. Mack je uo kako je Jimmy Lee podigao glas u ogorenju, a krajikom je oka vidio kako su
tri ili etiri rudara okruila Jimmyja, uhvatila ga za ruke te ga gurala i vukla prema oknu kako ne bi
zapao u neprilike.
Mack je postupno izgubio svaki pojam o vremenu. Stigli su i nosai, ene i djeca koji su brbljali na
putu do gore, a zatim utihnuli dok su prolazili kraj Macka, kao i mukarci. uo je kako je Annie
uzviknula: - Dragi Boe, natjerali su Macka da tri u krug! - Jamissonovi ljudi su je drali podalje od
njega, ali mu je doviknula: - Esther te trai. Idem po nju.
Esther se pojavila neto kasnije. Prije no to su je uvari uspjeli sprijeiti, zaustavila je konja. Prinijela
je Mackovim usnama vr s vrelim zaslaenim mlijekom. inio mu se poput eliksira ivota pa ga je
pohlepno gutao, gotovo se uguivi. Uspio je isprazniti cijeli vr prije nego su odvukli Esther.
No se vukla polako kao godina. uvari su odloili puke i sje,li oko konjuareve vatre. Vaenje
ugljena se nastavilo. Nosai su izlazili iz ugljenokopa, praznili svoje koare na hrpu i ponovno se
vraali dolje u svom beskrajnom kruenju. Dok je konjuar mijenjao konja, Mack je uhvatio nekoliko
minuta odmora, ali je novi konj kasao bre.
U jednom trenutku je shvatio da je ponovno dan. Za sat ili
111
dva kopai e zavriti s poslom, ali sat mu se inio poput vjenosti.
Na vrhu brda pojavio se jedan poni. Krajikom oka Mack je vidio kako je jaha sjahao i zaustavio se
zurei u njega. Ovla je pogledao u tom pravcu i prepoznao Lizzie Hallim u istom crnom krznenom
ogrtau to ga je nosila u crkvi. Je li mu se dola rugati, pitao se? Osjeao se ponienim pa je poelio
da ona ode. No, kad je ponovno pogledao njeno sitno lice, na njemu nije vidio podrugivanje. Umjesto
toga, na licu joj je bio izraz samilosti, ljutnje i jo neega to nije uspio odgonetnuti.
Pojavio se jo jedan konj s kojeg je sjahao Robert. Obratio se Lizzie tihim i ljutitim glasom. Njezin se
odgovor jasno uo: Ovo je ivljatvo! - U svojoj patnji, Mack je osjetio duboku zahvalnost prema njoj.
Njezino ga je ogorenje utjeilo. Malu utjehu predstavljala je spoznaja da meu plemstvom postoji
jedna osoba koja dri da prema ljudskim biima ne bi trebalo tako postupati.
Robert joj je bijesno odgovorio, ali Mack nije mogao razabrati njegove rijei. Dok su se oni prepirali,
iz ugljenokopa su poeli izlaziti kopai. Meutim, nisu se vraali svojim kuama. Okupili su se oko
prostora po kojem se kretao konj i bez rijei promatrali. Poele su se okupljati i ene; kad su ispraznile
koare, nisu se vratile u okno, ve su se prikljuile utljivom mnotvu.
Robert je konjuaru naredio neka zaustavi konja.
Mack je napokon prestao trati. Pokuao je ponosno stajati, ali ga noge nisu htjele drati pa je pao na
koljena. Konjuar mu je priao kako bi ga odvezao, ali ga je Robert zaustavio kretnjom ruke.
Robert je govorio tako glasno da su ga svi mogli uti. Dakle, McAsh, juer si izjavio da ti jedan dan
nedostaje do ropstva. Sad si odradio taj jedan dan. ak i prema svojim glupim pravilima, sad si
vlasnitvo moga oca. - Okrenuo se kako bi se obratio mnotvu.
112
No, prije nego je uspio ponovno progovoriti, Jimmy Lee je poeo pjevati.
Jimmy je imao isti glas tenora pa su se zvukovi poznate pjesme vinuli u zrak iznad doline:
Gl, ovjeka u muci sagnuta Obuzeta patnjama
Preko breuljka ide kamenita S kriem na ramenima
Robert je porumenio i viknuo: - utite!
Jimmy ga je ignorirao i preao na drugu kiticu. Ostali su mu se pridruili, pa je stotinu glasova pojaalo
melodiju.
alosna je ova slika sada U oima ljudi
Ali postoji divna nada Jer sutra se budi
Robert se bespomono okrenuo na drugu stranu. Ljutito se kroz blato vratio do svoga konja. Djelovao
je razjareno, a ostavio je Lizzie da tamo stoji sama, siuno olienje prkosa. Uzjahao je i krenuo
nizbrdo, a s lica mu nije silazio bijesan izraz, dok je od potresnih glasova rudara podrhtavao planinski
zrak:
Ne gledaj oima samilosnim Pobijedit emo mi
U mjestima nebeskim Bit e slobodni svi!
113
POGLAVLJE ~
ad se Jay probudio, znao je da e zaprositi Lizzie. Majka mu je tek juer ukazala na tu mogunost, ali je
zamisao pala na plodno tlo. inilo se prirodnim, gotovo neizbjenim.
Sad je brinuo hoe li ona pristati.
Znao je da joj se svia, mislio je, veini djevojaka se sviao. No, njoj je trebao novac, a on ga nije
imao. Majka je rekla da se te tekoe mogu rijeiti, ali e Lizzie, moda, radije izabrati sigurnost to ju
je nudio Robert. Bila mu je odvratna pomisao da bi se ona mogla udati za Roberta.
Na svoje razoaranje saznao je da je rano jutrom izjahala. Bio je napet, previe napet da bi u kui ekao
na njen povratak. Otiao je do konjunice i zagledao se u bijelog pastuha kojeg mu je otac poklonio za
roendan. Konj se zvao Blizzard. Jay se zarekao da ga nikad nee jahati, ali nije mogao odoljeti isku-
enju. Poveo je Blizzarda do High Glena i galopirao ledinom du potoka. Vrijedilo je prekriti zavjet.
Osjeao se kao da je na leima orla te lebdi zrakom noen vjetrom.
Blizzard je bio najbolji u galopu. Dok je iao kasom ili sporije, bio je plahovit, nesiguran na nogama,
nezadovoljan i jogu
114
nast. No, bilo je lako oprostiti konju to je lo u kasu kad je mogao juriti poput puanog zrna.
Na povratku kui Jay se prepustio razmiljanju o Lizzie. Uvijek je bila neobina, ak i kao djevojica;
Ijepukasta, nepokorna i arobna. Sad je bila jedinstvena. Jay nije poznavao nikoga tko je mogao gaati
bolje od nje, pobijedila ga je u konjskoj utrci, nije se bojala sputanja u rudnik ugljena, mogla se
preruiti i zavarati sve za stolom; nikad jo nije upoznao enu poput nje.
Jasno, s njom nee biti lako izai na kraj; bila je svojeglava, samouvjerena i samoiva. Spremnije od
veine ena dovodila je u pitanje ono to su govorili mukarci. Meutim, Jay i svi ostali su joj to
opratali jer je bila tako draesna kad bi svoje drsko sitno lice nakrivila na jednu pa na drugu stranu,
smijeei se i mrtei dok bi protuslovila svakoj vaoj rijei.
Stigao je do konjunice istodobno kad i njegov brat. Robert je bio loe raspoloen. Kad ga je izjedao
bijes, postajao je jo sliniji ocu, crvenog lica i pompozan. - Koji ti je vrag? - rekao je Jay, ali Robert je
samo dobacio uzde konjuaru i ljutito uao u kuu.
Dok je Jay vodio brigu o Blizzardu, dojahala je Lizzie. Ona je, takoer, bila uzrujana, ali rumenilo
gnjeva na njenim obrazima i sjaj u oima inili su je jo ljepom. Jay je ushieno zurio u nju. elim ovu
djevojku, pomislio je; elim je za sebe. Bio ju je spreman zaprositi upravo tamo, istog trenutka. No,
prije no to je uspio progovoriti, ona je skoila s konja i rekla: - Znam da treba kazniti ljude koji se loe
ponaaju, ali ne vjerujem u muenje, a ti?
Nije vidio nita loe u muenju zloinaca, ali joj to nije namjeravao rei, bar ne dok je ovako
raspoloena. - Jasno da ne vjerujem - rekao je. - Zar si bila kod ulaza u jamu?
- Bilo je strano. Rekla sam Robertu neka pusti ovjeka, ali me nije posluao.
Dakle, svaala se s Robertom. Jay je prikrio svoje oduevlje
115
nje. - Nisi nikad vidjela kako ovjek ide u krug? Nije to takva rijetkost.
- Ne, nisam. Nije mi jasno kako mogu ovdje ivjeti, a tako alosno malo znati o ivotu rudara.
Pretpostavljam da su me ljudi titili od okrutne istine zato to sam djevojka.
- Robert je izgledao vrlo ljutito - poticao ju je Jay.
- Svi rudari su pjevali i nisu ga posluali kad im je naredio da uute.
Jay je bio zadovoljan. inilo se da je vidjela Roberta u najgorem izdanju. Moji izgledi na uspjeh
postaju vei iz minute u minutu, radosno je mislio.
Konjuar je uzeo njenog konja pa su se zaputili dvoritem prema dvorcu. Robert je u hodniku
razgovarao sa Sir Georgeom. - To je bio bezobrazni prkos - govorio je Robert. - Bez obzira to e se
dogoditi, ne smijemo dopustiti da se McAsh izvue.
Lizzie je razdraeno zagunala, a Jay je ugrabio priliku za uljepavanje svoje slike u njenim oima. -
Mislim da bismo trebali razmisliti o putanju McAsha - rekao je ocu.
- Nemoj biti smijean - rekao je Robert.
Jay se prisjetio rijei Harryja Ratchetta. - ovjek neprestano izaziva neprilike; bilo bi nam bolje bez
njega.
- Otvoreno nam se suprotstavio - bunio se Robert. - Ne moemo mu dopustiti da se nekanjeno izvue.
- Nije se nekanjeno izvukao! - ustvrdila je Lizzie. - Podvrgnut je barbarskom kanjavanju!
Sir George je rekao: - Nije barbarsko, Elizabeth; morate shvatiti da oni ne osjeaju bol kao mi. - Prije
nego mu je uspjela proturjeiti, okrenuo se Robertu. - No, istina je da se nije nekanjeno izvukao.
Rudari sada znaju da ne mogu otii kad navre dvadeset jednu godinu; dokazali smo ono to smo htjeli.
Pitam se ne bismo li pametno postupili kad bismo mu dopustili da tiho nestane.
116
Robert nije bio zadovoljan. - Jimmy Lee je buntovnik, ali smo ga doveli natrag.
- Drugaiji sluaj - tvrdio je otac. - Lee ima samo hrabro srce, ali nema pameti. On nikad nee postati
voa, njega se ne moramo bojati. McAsh je sazdan od drugaijeg materijala.
- Ja se ne bojim McAsha - rekao je Robert.
- Mogao bi biti opasan - nastavio je otac. - Zna itati i pisati. On je palitelj, to znai da ga cijene.
Sudei prema prizoru to si mi ga opisao, ve je na pola puta da postane heroj. Ako ga prisilimo da
ostane ovdje, izazivat e nevolje za cijelog svog bijednog ivota.
Robert je nevoljko klimnuo glavom. - Ipak mislim da to loe izgleda - rekao je.
- U tom sluaju, pobrini se da izgleda bolje - rekao je otac. Ostavi straara na mostu. McAsh e,
vjerojatno, poi preko planine; samo to ga mi neemo loviti. Nije me briga ako budu mislili da je
pobjegao, glavno da znaju kako nije imao pravo otii.
- U redu - rekao je Robert.
Lizzie je Jayu dobacila pobjedniki pogled. Iza Robertovih lea usnama je oblikovala rije Bravo!
- Moram oprati ruke prije ruka - rekao je Robert. Zaputio se prema stranjem dijelu kue, ali je i dalje
djelovao mrzovoljno.
Otac je otiao u svoju radnu sobu. Lizzie je ovila ruke oko Jayeva vrata. - Uspio si! - rekla je. -
Oslobodio si ga! - Ushieno ga je poljubila.
To je bilo sablanjivo i smiono, a on se okirao, ali se brzo oporavio. Obavio je ruke oko njenog struka
i privukao je blie. Sagnuo je glavu pa su se opet poljubili. Ovo je bio drugaiji poljubac, spor,
senzualan i ispitujui. Jay je zatvorio oi i usredotoio se na osjete. Zaboravio je da se nalaze u
najprometnijoj prostoriji oevog dvorca kuda bez prestanka prolaze lanovi obitelji i gosti, susjedi i
sluinad. Sreom, nitko nije uao niti ome
117
tao njihov poljubac. Kad su se razdvojili, jedva dolazei do daha, jo uvijek su bili sami.
Uz tjeskobni drhtaj Jay je shvatio da je to pravi trenutak za pronju.
- Lizzie . . . - Nekako nije uspijevao pronai prave rijei. - Molim?
- Htio sam rei . . . ne moe se udati za Roberta, sada. - Mogu uiniti to god hou - odmah je
odgovorila.
Jasno, to je pogrean nain ophoenja s Lizzie. Nikad joj ne treba rei to smije uiniti, a to ne smije. -
Nisam mislio
- Moglo bi se pokazati da se Robert zna ljubiti ak bolje od tebe - rekla je i vragoljasto se nasmijeila.
Jay se nasmijao.
Lizzie mu je prislonila glavu na prsa. - Jasno da se ne mogu udati za njega, sada ne.
- Zato jer . . .
Pogledala ga je. - Zato jer u se udati za tebe, zar neu? Jedva je mogao povjerovati da je to rekla. - Pa
. . . da! - Nije li to ono to si me elio pitati?
- Zapravo, da, to sam htio pitati.
- Dakle, to smo rijeili. Sad me moe opet poljubiti. Osjeajui se pomalo oamueno, sagnuo je glavu
do njene. im su im se usne spojile, ona je otvorila usta, a on se okirao i oduevio kad je osjetio kako
se vrak njenog jezika s oklijevanjem uvlai u njegova usta. To ga je navelo da se upita koliko je drugih
mladia poljubila, ali ovo nije bio trenutak za ispitivanje. Odgovorio je na isti nain. Njegovo je
uzbuenje postalo vidljivo, pa je s nelagodom pomislio da e ona to opaziti. Privila se uz njega te je bio
siguran da ga je osjetila. Na trenutak se ukoila, naizgled nesigurna kako bi se trebala ponaati, a potom
ga je opet okirala pritisnuvi se uz njega, kao da ga eli osjetiti. Dolazio je u doticaj s iskusnim
djevojkama, po krmama i kavanama Londona, koje bi se tako ljubile i trljale o ovjeka na naj
118
manji znak. No, s Lizzie je to bilo drugaije, kao da je to inila prvi put.
Jay nije uo otvaranje vrata. Odjednom mu se Robert derao u uho: - Koji je ovo vrag?
Ljubavnici su se razdvojili. - Smiri se, Roberte - rekao je Jay. Robert je pobjesnio. - Prokletstvo, kako
se to ponaa? estoko je rekao.
- Sve je u redu, brate - rekao je Jay. - Vidi, mi smo zarueni i vjenat emo se.
- Ti, svinjo! - Robert je zaurlao i zamahnuo akom.
Udario je nasumice pa se Jay lako izmaknuo, ali je Robert i dalje nasrtao na njega maui akama. Jay
se nije tukao s bratom jo otkako su bili djeaci, no prisjetio se da je Robert bio jak, ali sporih pokreta.
Nakon izbjegavanja kie udaraca, zaletio se u , Roberta i zapoeo borbu izbliza. Na njegovo
zaprepatenje, Lizzie je skoila na Robertova lea, poela ga lupati po glavi i vriskati: - Pusti ga na
miru! Pusti ga na miru!
Prizor je nasmijao Jaya pa nije mogao nastaviti tunjavu. Pustio je Roberta. Robert je zamahnuo i
akom ga pogodio tono kraj oka. Jay je zateturao unatrag i pao na pod. Zdravim okom vidio je kako se
Robert koprca ne bi li zbacio s lea Lizzie. Unato bolovima na licu, Jay je iznova prasnuo u smijeh.
Zatim je u sobu ula Lizziena majka, a za njom su urno stigli Alicia i Sir George. Nakon trenutka
zaprepatene tiine Lady Hallim je rekla: - Elizabeth Hallim, smjesta sii s tog ovjeka!
Jay je ustao, a Lizzie je oslobodila Roberta svoga zahvata. Troje roditelja bilo je previe smueno da bi
govorilo. Prekrivi rukom povrijeeno oko, Jay se naklonio Lizzienoj majci i rekao: - Lady Hallim,
imam ast zaprositi ruku vae keri.
- Prokleta budalo, nee imati od ega ivjeti - rekao je Sir George nekoliko minuta kasnije.
Obitelji su se razdvojile kako bi svaka za sebe raspravljale o
119
okantnim vijestima. Lady Hallim i Lizzie su pole na kat. Sir George, Jay i Alicia su se nalazili u
radnoj sobi. Robert je sam nekamo bijesno odjurio.
Jay je zatomio uvrijeeni odgovor. Sjetio se to mu je predloila majka pa je rekao: - Siguran sam da
High Glenom mogu upravljati bolje nego Lady Hallim. Ima tisuu jutara zemlje, ili vie, trebao bi
stvarati prihod od kojeg bismo mogli ivjeti.
- Glupane, nee imati High Glen, pod hipotekom je.
Jaya je poniavalo oevo prezirno omalovaavanje te je osjetio kako su mu se obrazi zarumenjeli.
Njegova se majka ubacila u razgovor: - Jay moe dobiti nove zajmove.
Otac je djelovao zaueno. - Dakle, ti si u ovome na njegovoj strani?
- Nisi mu htio nita dati. eli ga natjerati da se za sve bori sam, kao to si ti inio. Pa, on se bori, a
prvo to je osvojio je ~ Lizzie Hallim. Nema se zato aliti.
- Je li je on osvojio, ili si se ti za to pobrinula? - pronicavo je upitao Sir George.
- Nisam je ja povela u ugljenokop - rekla je Alicia.
- Niti si je poljubila u predvorju. - U glasu Sir Georgea osjetila se rezigniranost. - Oh, dobro. Oboje su
punoljetni, pa ako ele raditi gluposti, pretpostavljam da ih ne moemo sprijeiti. - Na licu mu se
pojavio prepredeni izraz. - U svakom sluaju, ugljen High Glena doi e u posjed nae obitelji.
- O, ne, nee - rekla je Alicia.
Jay i Sir George su se zagledali u nju. Sir George je rekao: Kojeg vraga eli rei?
- Ti nee kopati ugljenokope na Jayevoj zemlji, zato i bi? - Nemoj biti prokleta glupaa, Alicia. Ispod
High Glena nalazi se bogatstvo u ugljenu. Bio bi grijeh ostaviti ga tamo.
- Jay bi mogao nekome drugome dati u zakup pravo na vaenje ugljena. Postoji nekoliko udruenih
dioniarskih drutava koja arko ele otvarati nove ugljenokope; ula sam kad si o tome govorio.
120
- Ne bi valjda sklapao poslove s mojim konkurentima! - viknuo je Sir George.
Majka je tako jaka, divio joj se Jay. No, ini se da je zaboravila na Lizzieno protivljenje kopanju
ugljena. Rekao je: - Ali, majko, sjea se da je Lizzie
Dobacila mu je opominjui pogled i prekinula ga usred rijei obrativi se ocu: - Jay bi, moda, radije
sklapao poslove s tvojim konkurentima. Nakon naina na koji si ga uvrijedio na njegov dvadeset prvi
roendan, zar ti togod duguje?
- Ja sam mu otac, dovraga!
- Onda se poni ponaati kao otac. estitaj mu na zarukama. Prihvati njegovu zarunicu poput kerke.
Planiraj sjajnu svadbu. Na trenutak je zurio u nju. - Je li to ono to eli?
- To nije sve.
- Mogao sam pogoditi. to jo? - Njegov vjenani dar.
- to eli, Alicia? - Barbados.
Jay je zamalo skoio sa stolice. To nije oekivao. Kako je majka lukava!
- Ne dolazi u obzir! - zaurlao je otac.
Majka je ustala. - Razmisli o tome - rekla je kao da joj je posve svejedno to e otac odluiti. - Uvijek
si govorio da je eer problem. Dobit je velika, ali uvijek ima potekoa: kia ne padne, robovi se
razbole i umru, Francuzi ti obaraju cijene, brodovi nestaju na moru. S druge strane, s ugljenom je lako.
Izvadi ga iz zemlje i proda. Jednom si mi rekao da je to kao pronalaenje novca u stranjem dvoritu.
Jay je osjeao ushienje. Moda e na kraju ipak dobiti ono to je elio. No, to e na to Lizzie?
Njegov je otac rekao: - Barbados sam obeao Robertu.
- Iznevjeri ga - rekla je majka. - Sam Bog zna koliko si puta iznevjerio Jaya.
- Plantaa eera je Robertovo nasljedstvo.
121
Majka je pola prema vratima, a Jay ju je slijedio. - Sve ovo smo ve proli, George, a meni su poznati
svi tvoji odgovori rekla je. - Mec~utim, sad je situacija drugaija. Ako eli Jayev ugljen, mora mu to
neim nadoknaditi. A on eli plantau. Ako mu je ne bude dao, nee dobiti ugljen. To je posve jedno-
stavno, a ti ima dosta vremena za razmiljanje. - Izala je iz prostorije.
Jay je poao s njom. U predvorju je apnuo: - ~ Bila si predivna! No, Lizzie nee dopustiti vaenje
ugljena na High Glenu. - Znam, znam - nestrpljivo je rekla majka. - To sada govori. Moda e se
predomisliti.
- to ako se ne predomisli? - zabrinuto je rekao Jay.
- Taj emo most prijei kad stignemo do njega - rekla je majka.
122
POGLAVLJE
izzie je sila stubama zaogrnuta krznenim platem tako velikim da ju je dva puta obavijao i motao se po
podu. Morala je izai na trenutak.
Kua je bila ispunjena napetou; Robert i Jay su se mrzili, majka se ljutila na Lizzie, Sir George je bio
bijesan na Jaya, a izmeu Alicije i Sir Georgea se takoer osjealo neprijateljstvo. Ruak je proao u
nevjerojatno napetom ugoaju.
Dok je prolazila predvorjem, iz sjenki je istupio Robert. Stala je i pogledala ga.
- Droljo - rekao je.
To je bila velika uvreda jednoj dami, ali Lizzie nije bilo lako uvrijediti samo rijeima, a osim toga,
imao je razloga za ljutnju. Sad mi mora biti poput brata - rekla je pomirljivim glasom.
Uhvatio ju je za ruku i grubo stisnuo. - Kako ti se taj mali ljigavi gad moe sviati vie nego ja?
- Zaljubila sam se u njega - rekla je. - Pusti mi ruku.
Jo ju je jae stisnuo, a lice mu je potamnjelo od srdbe. Rei u ti neto - rekao je. - ak i ako ne mogu
imati tebe, imat u High Glen.
123
- Nee - rekla je. - Kad se udam, High Glen e postati vlasnitvo moga mua.
- Samo ekaj pa e vidjeti.
Nanosio joj je bol. - Pusti mi ruku ili u vritati - rekla je opasnim glasom.
Pustio ju je. - alit e ovo cijeloga ivota - rekao je i otiao. Lizzie je izala iz dvorca i vre se
omotala krznom. Oblaci su se djelomino razili, a na nebu se pojavio mjesec. Vidljivost je bila dobra
pa je mogla proi prilazom i spustiti se niz strmu tratinu do rijeke.
Nije se kajala zato to je iznevjerila Roberta. Nikad je nije volio. Da jest, bio bi tuan, a on to nije.
Umjesto da je lud od bola to ju je izgubio, on je bio bijesan na brata jer ga je u neemu pobijedio.
Bez obzira na sve, potresao ju je susret s Robertom. Imao je bezobzirnu odlunost svoga oca. Jasno, ne
moe joj oduzeti High Glen. No, to bi mogao uiniti umjesto toga?
Izbacila ga je iz misli. Dobila je to je eljela; Jaya umjesto Roberta. Sad je eljno oekivala planiranje
vjenanja i osnivanje kuanstva. Jedva je ekala da otpone ivot s njim, da spavaju u istom krevetu i
svakoga se jutra budi uz njegovu glavu na jastuku.
Bila je uzbuena i uplaena. Poznavala je Jaya cijeloga ivota, ali otkako je postao mukarac provela je
s njim tek nekoliko dana. Bacala se u nepoznato. No, s druge strane, razmiljala je, sklapanje braka je
sigurno uvijek skok u nepoznato; zapravo, nikad ne moe upoznati neku osobu dok ne pone s njome
ivjeti.
Majka se uzrujala. Sanjala je o tome da e se Lizzie udati za bogatog ovjeka i tako okonati godine
siromatva. No, morala je prihvatiti injenicu da Lizzie ima vlastite snove.
Lizzie nije zabrinjavalo pitanje novca. Sir George e na koncu ipak neto dati Jayu, ali ako ne bude
tako, uvijek mogu ivjeti u kui High Glen. Neki su kotski veleposjednici krili svoje
124
ume i davali zemlju u zakup vlasnicima ovaca. Jay i Lizzie mogu u poetku to pokuati, kako bi doli
do novca.
Bez obzira to e se dogoditi, bit e zabavno. Ono to joj se kod Jaya najvie svialo bila je njegova
sklonost pustolovinama. Pristajao je na galopiranje umom, pokazivanje ugljenokopa i ivot u
kolonijama.
Pitala se hoe li se to ikad dogoditi. Jay se jo uvijek nadao da e dobiti posjed na Barbadosu. Pomisao
da bi mogla otii u strane zemlje uzbuc~ivala je Lizzie gotovo isto koliko i predstojee vjenanje.
Govorilo se da je ivot tamo slobodniji i oputeniji, te nema ukoenih formalnosti to su je toliko
iritirale u britanskom drutvu. Zamislila je kako bi bilo odbaciti podsuknje i krinoline, skratiti kosu i
provoditi cijele dane na konju s muketom preko ramena.
Ima li Jay mana? Majka je rekla da je tat i zaokupljen samim sobom, ali Lizzie nije poznavala
nijednog mukarca koji nije takav. Isprva je mislila da je slab jer se nije otrije suprotstavljao ocu i
bratu; sad joj se inilo da je ipak pogrijeila u svojoj procjeni jer je, zaprosivi nju, prkosio i jednome i
drugome.
Stigla je do obale rijeke. Ovo nije bio nikakav planinski potok to vijuga niz obronke. Duboka bujica
brzo se valjala koritom, irokim tridesetak metara. Odbljesci mjeseine s nemirne povrine djelovali su
poput srebrnih djelia mozaika.
Od silne hladnoe bilo je teko disati, ali joj je krzneni ogrta grijao tijelo. Lizzie se naslonila na iroko
deblo starog bora i zagledala u uzburkanu vodu. Kad je pogledala preko rijeke, opazila je da se na
drugoj obali neto mie.
Ono to se kretalo nije bilo njoj nasuprot, ve malo vie uzvodno. Najprije je pomislila da se radi o
srni; one su se esto kretale nou. Nije izgledalo poput ovjeka jer je glava bila prevelika. Zatim je
uvidjela da se ipak radi o ovjeku koji je imao zaveljaj privezan na glavi. Shvatila je trenutak kasnije.
Zakoraio je na obalu rijeke, a pod nogama mu je pucketao led~ i spu
stio se u vodu.
125
U zaveljaju je sigurno njegova odjea. No, tko bi usred zime elio preplivati rijeku u ovo doba noi?
Pretpostavila je da bi to mogao biti McAsh koji se nastoji provui kraj straara na mostu. Lizzie se
stresla u toplini svoga krzna pri pomisli kako jezivo hladna mora biti voda. Bilo je teko zamisliti kako
je netko moe preplivati i preivjeti.
Znala je da bi trebala otii. Ako ostane gledati kako goli ovjek pliva preko rijeke, samo bi mogla
izazvati nevolje. Usprkos tome, njena je radoznalost bila jaa od razuma te je nepomino stajala i
promatrala kako se njegova glava ravnomjerno mie ukoso preko rijeke. Jaka struja prisilila ga je na
dijagonalni put, ali nije usporavao. inilo se da je vrlo snaan. Dospjet e do druge obale dvadesetak
metara uzvodno od mjesta na kojem se nalazila Lizzie.
Meutim, kad je stigao do sredine rijeke, snala ga je nesrea. Lizzie je ugledala kako povrinom rijeke
prema njemu juri neto tamno. Razabrala je da se radi o sruenorn stablu. ini se da ga nije vidio sve
dok nije dospjelo do njega. Debela grana ga je tresnula po glavi, a ruke su mu se zaplele u kronju.
Lizzie je dahnula kad je nestao pod stablom. Zurila je u grane i traila ovjekovu glavu; jo uvijek nije
bila sigurna je li to bio McAsh. Stablo joj se pribliilo, ali se on nije pojavio. - Molim te, nemoj se
utopiti - apnula je. Stablo je prolo kraj nje, ali od njega jo uvijek nije bilo nikakvog znaka. Pomislila
je potrati po pomo, ali bila je gotovo pola kilometra udaljena od dvorca; dok se ona vrati, on bi bio
daleko nizvodno, iv ili mrtav. No, moda bi ipak trebala pokuati, razmiljala je. Dok je tako stajala u
agoniji neodlunosti, on je izronio, metar iza plutajueg stabla.
Za divno udo, zaveljaj mu je jo uvijek bio na glavi. Meutim, vie nije mogao onako ravnomjerno
plivati; zapljuskivao je oko sebe, mahao i udarao, muio se hvatajui dah, guio se i kaljao. Lizzie se
spustila do ruba rijeke. Ledena voda zapljusnula je njene lagane cipele i sledila joj noge. - Ovamo! -
doviknula
126
je. - Ja u te izvui! - inilo se da je nije uo jer je nastavio mlatiti oko sebe kao da je, nakon to se
zamalo utopio, mogao misliti jedino na disanje. Zatim je izgledalo da se, naporom volje, smirio i
osvrnuo naokolo kako bi vidio gdje se nalazi. Lizzie
je opet viknula. - Ovamo! Pomoi u ti! - Ponovno je zakaljao . i hvatao dah, a glava mu je iznova
nestala pod vodom, ali je gotovo odmah izronio i krenuo prema njoj, udarajui i kaljui, no ipak se
kretao u dobrom smjeru.
Kleknula je u ledeno blato, ne razmiljajui o svojoj svilenoj haljini ni o krznu. Srce joj je bilo u grlu.
Kad se pribliio, ispruila je ruke prema njemu. On je nasumce mlatarao po zraku. Uhvatila ga je za
zglavak i povukla prema sebi. Zgrabila mu je ruku objema svojima i potegnula je uvis. Udario je o
obalu i nemono se sruio, pola u vodi, a pola vani. Promijenila je poloaj i uhvatila ga ispod ruku, a
potom je vrsto zabila svoje otmjene cipele u blato i ponovno povukla. Odgurnuo se nogama i rukama
te, napokon, izaao iz vode.
Lizzie je zurila u njega dok je tamo leao gol, mokar i polumrtav, poput morskog udovita uhvaenog
u golemu ribarsku mreu. Kao to je pretpostavila, ovjek iji je ivot spasila bio je Malachi McAsh.
U udu je zatresla glavom. Kakav je to ovjek? U posljednja dva dana preivio je eksploziju plina i
podvrgnut je strahovitom muenju, a ipak je imao snage i hrabrosti preplivati ledenu rijeku kako bi
doao do slobode. Jednostavno, nikad nije odustajao.
Leao je na leima, isprekidano hvatajui dah i neobuzdano se tresui. eljezne ogrlice nije bilo; pitala
se kako ju je skinuo. Njegova vlana koa srebrnkasto je blistala na mjeseini. Sad je prvi put vidjela
golog mukarca i, unato zabrinutosti za njegov ivot, bila je fascinirana njegovim penisom,
smeuranim valjkom to je poivao u masi tamne kovrave dlake na mjestu gdje su se spajala njegova
miiava bedra.
Ako bude dugo tako leao, mogao bi umrijeti od hladnoe. Kleknula je kraj njega i odvezala mokri
zaveljaj s njegove glave.
127
Zatim mu je poloila ruku na rame. Bio je hladan poput groba. _ Ustani! - urno je rekla. Nije se
pomaknuo. Protresla ga je osjeajui snane miie pod koom. - Ustani ili e umrijeti! - Zgrabila ga
je objema rukama, ali bez njegove suradnje nije ga uope mogla pomaknuti; inilo joj se da je sazdan
od kamena. - Mack,_ molim te, nemoj umrijeti - rekla je, a u glasu joj se osjetio jecaj.
Napokon se pomaknuo. Polako se postavio na sve etiri, a zatim ju je uhvatio za ruku. Uz njenu pomo,
podigao se na noge. - Hvala Bogu - promrmljala je. Svom teinom se oslonio na nju, ali ga je ipak
uspjela pridrati bez da se srui.
Morala ga je nekako ugrijati. Rastvorila je ogrta i pritisnula svoje tijelo uz njegovo. Na prsima je, kroz
tanku tkaninu svoje haljine, osjeala uasnu hladnou njegovog tijela. Grevito se drao za nju, a
njegovo iroko, vrsto tijelo upijalo je njenu toplinu. To je bio drugi put da se nala u njegovom
zagrljaju, te je ponovno osjetila snanu prisnost s njim, gotovo kao da su ljubavnici.
Nije se mogao ugrijati dok je bio rnokar. Nekako ga je morala osuiti. Trebala joj je nekakva krpa,
neto to bi moglo posluiti kao runik. Imala je na sebi nekoliko lanenih podsuknji; mogla je jednu
rtvovati za njega. - Moe li sada sam stajati? - upitala je. Uspio je klimnuti glavom usred kaljanja.
Pustila ga je i podigla suknju. Osjetila je kako je gleda, unato stanju u kojem se nalazio, dok je hitro
skidala podsuknju. Zatim ga je poela njome trljati po cijelom tijelu.
Obrisala mu je lice i istrljala kosu, potom ga je zaobila i osuila njegova iroka lea te vrstu, zbijenu
stranjicu. Kleknula je i obrisala mu noge. Opet je ustala i okrenula ga prema sebi kako bi mu osuila
prsa. Tada ju je okirao pogled na njegov penis koji je strio ravno naprijed.
To joj se trebalo zgaditi i uasnuti je, ali nije. Fasciniralo ju je i pobudilo njeno zanimanje; injenica da
tako djeluje na jednog mukarca ispunila ju je nerazboritim ponosom; a osjetila je jo neto, enju u
svojoj nutrini od koje joj se osuilo grlo. Nije
128
to bilo radosno uzbuenje to ga je osjetila kad je poljubila Jaya; ovo nije imalo veze s oijukanjem i
ljubakanjem. Odjednom se prestraila da e je McAsh baciti na tlo, poderati joj odjeu i obeastiti je, a
najstranija od svega bila je spoznaja da je jedan njen djeli upravo to elio.
Njena su strahovanja bila bezrazlona. - Oprostite - promrmljao je. Okrenuo se na drugu stranu, sagnuo
se do svog zaveljaja i izvukao posve mokre hlae od tvida. Iscijedio je vodu i navukao ih na sebe, a
Lizzieno srce je opet poelo normalno kucati.
Kad je poeo izaimati koulju, Lizzie je shvatila da e do jutra vjerojatno umrijeti od upale plua ako
odjene mokru odjeu. No, nije mogao hodati gol. - Donijet u ti neto odjee iz dvorca - rekla je.
- Ne - odbio je. - Pitat e vas to radite.
- Mogu se uuljati unutra i van, a imam muku odjeu to sam je nosila u rudniku.
Odmahnuo je glavom. - Neu se ovdje zadravati. Ugrijat u se im ponem hodati. - Poeo je
izaimati vodu iz kariranog pokrivaa. Na iznenadni poriv skinula je svoj krzneni ogrta. Zahvalju
jui veliini, odgovarat e Macku. Bio je skup, i moda vie nikad nee imati takvoga, ali e mu spasiti
ivot. Nije eljela razmiljati kako e majci objasniti njegov nestanak. - U tom sluaju, stavi ovo na
sebe, a deku nosi sa sobom dok ti se ne prui prilika da je osui. - Ne ekajui njegov pristanak,
poloila mu je krzno preko ramena. Oklijevao je, a zatim se zahvalno umotao u krzneni plat. Bio je
toliko velik da ga je posve prekrio.
Podigla je s tla zaveljaj i izvadila njegove izme. Pruio joj je rnokru deku, a ona ju je nagurala u
vreu. Dok je to radila, osjetila je pod rukom eljeznu ogrlicu. Izvadila ju je. eljezni prsten je bio
slomljen, a ogrlica savijena da bi se lake skinula. - Kako si to uinio? - pitala je.
Navukao je izme. - Provalio sam u kovanicu kraj ulaza u jamu i upotrijebio Taggartovo orue.
129
To nije mogao uiniti sam, pomislila je. Sigurno mu je sestra pomogla. - Zato to nosi sa sobom?
Prestao je drhtati, a u oima mu se pojavila vatra gnjeva. Da nikad ne zaboravim - gorko je rekao. -
Nikad. `
Vratila ju je natrag i osjetila da se u dnu vree nalazi velika knjiga. - to je to? - upitala je.
- Robinson Crusoe.
- Moj najdrai roman!
Uzeo je vreu iz njene ruke. Bio je spreman za polazak. Sjetila se kako je Jay nagovorio Sir Georgea da
pusti McAsha. - uvari nee poi za tobom - rekla je.
Otro ju je pogledao. Na licu mu se pojavio izraz nade i sumnje. - Kako znate?
- Sir George je zakljuio da previe esto izaziva nevolje pa e mu biti drago ako te se rijei. Ostavio
je straara na mostu jer ne eli da rudari saznaju kako su te pustili; ali oekuje da e se nastojati
provui kraj njih, i nee te pokuati dovesti natrag.
Na njegovom izmuenom licu pojavio se izraz olakanja. Dakle, ne moram brinuti o suevim ljudima -
rekao je. - Hvala Bogu.
Lizzie je zadrhtala bez topline ogrtaa, ali je u dubini due osjeala toplinu. - Hodaj brzo i nemoj se
zaustavljati radi odmora - rekla je. - Ako se zaustavi prije zore, umrijet e. - Pitala se kamo e poi i
kako e provesti ostatak ivota.
Klimnuo je glavom, a potom joj pruio ruku. Ona ju je prihvatila, a on je, na njeno iznenaenje,
podigao njenu ruku do usana i poljubio je. Tada je otiao.
- Sretno - tiho je rekla.
111
Pod Mackovim izmama pucketao je led to se stvorio na lokvicama vode na stazi. Dugim koracima
prolazio je dolinom obasjanom mjeseinom, a tijelo mu se brzo zagrijalo pod krznenim ogrtaem Lizzie
Hallim. Osim zvuka njegovih koraka, ula
130
se jo jedino huka rijeke koja je tekla uz put. No, njegova je dua pjevala pjesmu slobode.
Kako se udaljavao od dvorca, poeo je razabirati neobinu, ak i smijenu stranu svog susreta s
gospoicom Hallim. Tamo je bila ona, u vezenoj haljini i otmjenim cipelicama, s frizurom to su je
dvije slukinje ureivale najmanje pola sata, a on je preplivao rijeku gol kao od majke roen. Sigurno
je doivjela ok!
Prole nedjelje se u crkvi ponaala kao tipini arogantni kotski aristokrat, kratkovidan i samodopadan.
No, imala je hrabrosti prihvatiti Mackov izazov i spustiti se u ugljenokop. A noas mu je dvaput spasila
ivot; jednom izvukavi ga iz vode, i drugi put kad mu je dala svoj ogrta. Ona je jedinstvena ena.
Pritisnula je svoje tijelo o njegovo kako bi ga ugrijala, a potom je kleknula i obrisala ga svojom
podsuknjom; postoji li jo neka dama u kotskoj koja bi to uinila za rudara? Sjetio se kako mu se
sruila u zagrljaj u rudniku, te kakav je bio osjeaj kad joj je dotaknuo dojku, teku i mekanu. Bilo mu
je ao pri pomisli da je, vjerojatno, vie nikad nee vidjeti. Nadao se da e i ona nai naina za bijeg iz
ove uske sredine. Njezin smisao za pustolovine zasluivao je ire obzore.
Nekoliko kouta, koje su pasle kraj ceste pod zatitom mraka, urno se dalo u bijeg kad se on pribliio,
poput krda duhova; potom je opet bio posve sam. Bio je vrlo umoran. Tranje u krug iscrpilo ga je
vie no ~to je oekivao. Izgleda da se ljudsko tijelo od toga ne moe brzo oporaviti. Trebalo je biti lako
preplivati rijeku, ali susret s plutajuim stablom mu je opet oduzeo svu snagu. Glava ga je jo uvijek
boljela tamo gdje ga je grana udarila.
Sreom, noas nije morao daleko ii. Hodat e samo do sela Craigie, naseobine rudara udaljene desetak
kilometara. Tamo e potraiti zatitu u domu majinog brata, ujaka Eba, i odmoriti se do jutra.
Bezbrino e spavati jer je saznao da ga Jamissoni nemaju namjeru progoniti.
131
Ujutro e napuniti eludac zobenom kaom i unkom, a zatim krenuti put Edinburgha. im stigne tamo,
otii e prvim brodom na kojem uspije nai posao, bez obzira kamo ide; odgovarat e mu svako
odredite, od Newcastlea do Pekinga.
Nasmijeio se vlastitom razmetanju. Nikad se nije odvaio na putovanje dalje od trgovakog gradia
Coats, udaljenog trideaetak kilometara; ak nije bio ni u Edinburghu; ali je govorio sam sebi kako je
voljan otii u egzotina mjesta, kao da zna kako je tamo.
Dok je hodao, izrovanom blatnjavom stazom, poeo je ozbiljno razmiljati o svom putovanju. Odlazio
je iz jedinog doma to ga je poznavao, mjesta gdje je roen i gdje su umrli njegovi roditelji. Naputao
je Esther, prijateljicu i saveznicu, iako se nadao da e je uskoro izbaviti iz Heugha. Ostavljao je za
sobom Annie, sestrinu koja ga je nauila kako se ljubi i prua zadovoljstvo enskom tijelu.
No, oduvijek je znao da e se to dogoditi. Otkako je znao za sebe, sanjao je o bijegu. Zavidio je
pokuarcu, Daveyju Patchu, i udio za takvom vrstom slobode.
Sad ju je imao. Ispunio ga je zanos pri pomisli to je uinio. Uspio je pobjei.
Nije znao to e mu donijeti sutra. Moda e biti siromatva, i patnje, i opasnosti. Ali vie nee provesti
niti jedan dan u ugljenokopu, niti jedan dan ropstva, niti jedan dan pripadanja Sir Georgeu Jamissonu.
Sutra e biti svoj ovjek.
Stigao je do zavoja i osvrnuo se preko ramena. Jo uvijek je mogao vidjeti dvorac Jamisson, zapravo
njegov krov s krunitem to ga je obasjavala mjeseina. Vie nikad neu to gledati, pomislio je.
Pomisao ga je toliko usreila da je poeo plesati kotski puki ples, tamo nasred blatnjave ceste,
zviduui melodiju i poskakujui u krug.
Zatim je stao, tiho se sam sebi nasmijao i nastavio put kroz dolinu.
132
POGLAVLJE
hylock je na sebi imao iroke hlae, dugaku crnu halju i crveni trorogi eir. Glumac je bio strahovito
ruan, velikog nosa, isturene brade s podbratkom i ustiju stisnutih u usku crtu iskrivljenu na jednu
stranu. Izaao je na pozor
nicu sporim, naglaenim hodom, prava slika zla. Pohotljivo je zareao: - Tri tisue dukata. - Kroz
publiku je prostrujio drhtaj. Mack je bio kao opinjen. ak i u parteru, gdje je stajao s
Dermotom Rileyjem, mnotvo je bilo nepomino i tiho. Shylock je svaku rije izgovarao glasom koji je
bio na granici izmeu roktanja i lavei. Ispod upavih obrva zurile su blistave oi. - Tri tisue dukata za
tri mjeseca, a Antonio na putu . . .
Dermot je apnuo Macku u uho: - To je Charles Macklin, Irac. Ubio je ovjeka pa mu je sueno za
umorstvo, ali se branio tvrdei da je bio provociran te se izvukao.
Mack ga je jedva uo. Znao je da postoje kazalita i predstave, jasno, ali nikad nije ni sanjao da bi
moglo biti ovako; vruina, zadimljene uljne svjetiljke, fantastini kostimi, naminkana lica i ono
najvanije - emocije: gnjev, strastvena ljubav, zavist i mrnja, predstavljene tako ivo da mu je srce
mahnito tuklo jer se sve inilo stvarnim.
135
Kad je Shylock otkrio da mu je ki pobjegla, izletio je na pozornicu bez eira, kosa mu je vijorila,
stegnuo je ake te je, ispunjen jarou i bolom, vriskao: - Znali ste! - poput ovjeka na paklenskim
mukama. Kad je rekao: - Budui da sam pas, uvajte se mojih onjaka! - zaletio se naprijed, kao da e
se baciti preko ruba pozornice, a cijela publika se trgnula unatrag.
Kad su odlazili iz kazalita, Mack je upitao Dermota: - Zar su idovi takvi? - Koliko se sjeao, nikad
nije upoznao nekog idova, no veina ljudi o kojima je govorila Biblija bili su idovi, ali nije ih
takvima prikazivala.
- Poznavao sam nekoliko idova, ali nijedan nije bio poput Shylocka, hvala Bogu - odgovorio je
Dermot. - Meutim, svi mrze lihvare. Dobro dou kad ti treba zajam, ali tekoe izaziva vraanje
novca.
U Londonu nije bilo puno idova, ali je bio krcat stranaca. Bilo je tamnoputih pomoraca iz Azije koje
su zvali indijskim mornarima; hugenota iz Francuske; tisue Afrikanaca tamnosmee koe i vrstih
sitnih uvojaka; te bezbroj Iraca poput Dermota. Za Macka je to predstavljalo dio uzbudljive
privlanosti grada. U kotskoj su svi izgledali jednako.
Zavolio je London. Svakog jutra kad bi se probudio i sjetio gdje se nalazi, proeo bi ga drhtaj
uzbuenja. Grad je bio pun neobinih prizora i iznenaenja, udnih ljudi i novih doivljaja. Sviao mu
se primamljivi miris kave iz bezbrojnih kavana, iako si nije mogao priutiti da je pije. Zurio je u
blistave boje odjee; jarko utu, grimiznu, smaragdno zelenu, purpurnu, nebesko plavu; a nosili su je
mukarci i ene. uo je mukanje stada prestraenih goveda dok su ih vodili kroz uske ulice do gradske
klaonice, i uklanjao se nasrtajima gotovo gole djece koja su prosila i krala. Vidio je prostitutke i
biskupe, posjetio je borbe s bikovima i aukcije, kuao je banane i umbir i crveno vino. Sve je bilo
uzbudljivo. Najljepe od svega bila je sloboda koja mu je omoguavala da ide kamo eli i ini to hoe.
Naravno, morao je zaraivati za ivot. To nije bilo lako. Lon
136
don je bio pun izgladnjelih obitelji koje su pobjegle iz seoskih sredina gdje nije bilo hrane jer je u
posljednje dvije godine etva podbacila. Takoer je bilo tisue tkalaca koji su dotad tkali na runom
tkalakom stanu, a sad su ih iz posla izbacile nove tvornice na sjeveru, kako mu je priao Dermot. Za
svaki posao natjecalo se pet oajnih kandidata. Oni koji nisu imali sree, morali su prositi, krasti,
prostituirati se ili gladovati.
Dermot je bio tkalac. Imao je enu i petero djece, a ivjeli su u dvije sobe u Spitalfieldsu. Kako bi
mogli preivjeti, morali su dati u podnajam Dermotovu radionicu. Tamo je spavao Mack, na podu, kraj
tihog tkalakog stana to je stajao poput podsjetnika na opasnosti gradskog ivota:
Mack i Dermot su zajedno traili posao. Ponekad su ih uzeli kao konobare u kavanama, ali su tamo
uspijevali opstati samo dan ili dva; Mack je bio previe krupan i nespretan za noenje pladnjeva i
ulijevanje napitaka u malene alice, a Dermot bi, ponosan i osjetljiv, bi prije ili kasnije uvrijedio nekog
gosta. Jednog dana Mack je dobio posao sluge u velikoj kui u Clerkenwellu, ali je idueg jutra dao
otkaz nakon to su ga gospodar i gospodarica kue pozvali s njima u krevet. Toga su dana dobili posao
nosaa pa su nosili goleme koare ribe po lukoj trnici u Billingsgateu. Po zavretku posla Mack nije
elio potroiti novac na ulaznicu za kazalite, ali se Dermot zakleo da nee poaliti. Dermot je imao
pravo; isplatilo bi se dati i dvostruko vie da bi se vidjelo takvo udo. Meutim, Mack je stalno brinuo
0 tome koliko e mu vremena trebati dok ne utedi toliko novca da moe poslati po Esther.
' Od kazalita su krenuli na istok i zaputili se prema Spitalfieldsu. Proli su kroz Covent Garden gdje su
ih s ulaza u svaku kuu pozivale kurve. Mack se nalazio u Londonu ve gotovo mjesec dana te se poeo
navikavati na injenicu da mu se na svakom uglu nudi seks. Bilo je svakakvih ena, mladih i starih,
, runih i lijepih, odjevenih poput otmjenih dama ili u dronjcima. i, Macka niti jedna nije dovela u
iskuenje, iako je mnoge noi
137
proveo u eznutljivom razmiljanju o svojoj jedroj sestrini Annie.
Na Strandu se nalazilo neproporcionalno sagraeno i obijeljeno svratite The Bear, koje se sastojalo od
kavane i nekoliko zalogajnica smjetenih oko dvorita. Oednjeli su od vruine u kazalitu pa su uli na
pie. Unutra je bilo toplo i zadimljeno. Svaki je naruio litru piva.
- Pogledajmo to se zbiva straga - rekao je Dermot.
The Bear je bilo sportsko stjecite. Mack je ve bio ovdje pa je znao da se u stranjem dvoritu
odravaju borbe pasa, te sa zavezanim medvjedom, maevanja izmeu ena, i druge svakojake
priredbe. Kad nije bilo organizirane zabave, vlasnik bi bacio maku u baru s patkama i nahukao etiri
psa na nju, a ta je igra izazivala gromoglasni smijeh meu gostima.
Te je veeri postavljen ring za boksme, osvijetljen brojnim uljnim svjetiljkama. Patuljak u svilenom
odijelu i cipelama s kopom deklamirao je pred gomilom pripitih ljudi. - Svatko tko uspije sruiti
Bermondseyja Bruisera dobit e jednu funtu! Hajde, momci, ima li meu vama hrabrih~ - Napravio je
tri salta.
Dermot je rekao Macku: - Rekao bih da bi ga ti mogao oboriti.
Bermondsey Bruiser bio je ovjek pun oiljaka odjeven samo u kratke hlae i teke izme. Imao je
obrijanu glavu, a na licu i tjemenu nosio je znakove mnogih borbi. Bio je visok i teak, ali je djelovao
glupavo i usporeno. - Pretpostavljam da bih mogao rekao je Mack.
Dermot se zagrijao. Zgrabio je patuljka za ruku i rekao: Hej, kratkonogi, evo ti muterije.
- Izaziva! - zaurlao je patuljak, a gomila je klicala i pljeskala. Jedna funta bilo je puno novca, tjedna
zarada mnogih. Mack je bio u iskuenju. - Dobro - rekao je.
Gomila je opet stala klicati.
- uvaj se njegovih nogu - rekao je Dermot. - U vrhu izama se sigurno nalazi elik.
138
Mack je klimnuo glavom i skinuo kaput.
Dermot je dodao: - Budi pripravan da e te zaskoiti im stupi u ring. Nee biti nikakvog znaka za
poetak borbe, pazi.
To je bio uobiajeni trik u tunjavama medu rudarima u ugljenokopu. Najbri put do pobjede bio je
zapoeti borbu prije nego je protivnik spreman. ovjek bi rekao: - Doi ovamo pa emo se tui u
hodniku gdje ima vie mjesta - a zatim bi tresnuo protivnika u trenutku dok bi prelazio preko drenanog
jarka.
Ring je bio nepravilni krug napravljen od konopca, otprilike u visini struka, pridravanog starim
drvenim prekama zabijenim u blato. Mack se pribliio ringu, vodei rauna o Dermotovu upozorenju.
Kad je podigao nogu kako bi prekoraio konopac, Bermondsey Bruiser se zaletio u njega.
Mack je to oekivao pa je koraknuo unatrag, izvan njegovog dosega, ali ga je Bruiserova golema aka
ipak okrznula po elu. Gomila je zadrala dah.
Mack je reagirao bez razmiljanja, poput stroja. Brzo je priao ringu i ispod konopca tresnuo Bruisera
nogom po goljenici, te je ovaj posrnuo. Gledatelji su ga poeli bodriti, a Mack je uo kako Dermot
vie: - Ubij ga, Mack!
Prije no to je ovjek uspio uspostaviti ravnoteu, Mack ga je udario s obje strane glave, lijevo i desno,
a zatim jo jednom u vrh brade, aperkatom u kojeg je uloio svu snagu svojih ramena. Bruiseru su
koljena poela klecati, zakolutao je oima, zateturao dva koraka unatrag i tresnuo na lea.
Mnotvo je oduevljeno zaurlalo.
Borba je zavrila.
Mack je pogledao ovjeka na podu i ugledao unitenog borca, oteenog i beskorisnog. Poelio je da
nije pristao na borbu. Osjetio je prazninu i okrenuo se na drugu stranu.
Dermot je hrvakim zahvatom drao patuljka. - Mali vrag je pokuao pobjei - objasnio je. - elio te je
prevariti i odnijeti tvoju nagradu. Plati, Dugonogi. Jednu funtu.
139
Patuljak je slobodnom rukom izvadio zlatnik iz unutarnjeg depa koulje. Namrgoeno ga je pruio
Macku.
Mack ga je uzeo osjeajui se poput lopova. Dermot je pustio patuljka.
Mukarac grubog lica u skupoj odjei pojavio se kraj Macka. - To je bilo izvrsno - rekao je. - Jeste li se
esto borili?
- S vremena na vrijeme, u ugljenokopu.
- Palo mi je na um da biste mogli biti rudar. Sluajte, idue subote organiziram boksme u Pelicanu, u
Shadwellu. Ako elite pokuati zaraditi dvadeset funti za nekoliko minuta, postavit u vas za protivnika
Reesu Preeceu, zvanom Velka Planina.
Dermot je uskliknuo: - Dvadeset funti!
- Neete ga sruiti kao ovaj komad drveta, ali dobit ete svoju priliku.
Mack je pogledao Bruisera koji je leao poput beskorisne mase. - Ne - rekao je.
- Zato ne, prokletstvo? - rekao je Dermot.
Organizator je slegnuo ramenima. - Ako vam novac nije potreban . . .
Mack je pomislio na svoju blizanku, Esther, koja je jo uvijek nosila ugljen po ljestvama u ugljenokopu
Heugh tijekom petnaestosatnog radnog dana, ekajui pismo koje bi je oslobodilo ivota u ropstw.
Dvadeset funti bi platilo njeno putovanje do Londona, a on bi mogao imati taj novac u subotu uveer.
- Kad bolje promislim, da - rekao je Mack.
Dermot ga je udario po leima. - Tako treba, mome - rekao je.
140
POGLAVLJE
izzie Hallim i njena majka drndale su se u fijakeru ulicama Londona na svom putu prema sjeveru.
Lizzie je bila uzbuena i sretna; sastat e se s Jayem i razgledati jednu kuu.
- Sir George je doista promijenio svoj stav - rekla je Lady Hallim. - Doveo nas je u London, planira
bogato vjenanje, a sad je ponudio da e plaati najamninu za kuu u Londonu u kojoj ete vas dvoje
ivjeti.
- Mislim da ga je Lady Jamisson obrlatila - rekla je Lizzie. No, samo u manjim pitanjima. Jo uvijek ne
eli Jayu dati posjed na Barbadosu.
- Alicia je mudra ena - razmiljala je Lady Hallim. - Ipak, udi me da jo uvijek ima upliva na mua
nakon one strane svae na Jayev roc~endan.
- Moda je Sir George tip mukarca koji zaboravlja svae. - Nikad nije bio takav, osim ako mu to nee
donijeti neku korist. Pitam se to ga je moglo motivirati. Nema niega to bi elio od tebe dobiti, zar
ne?
Lizzie se nasmijala. - to bih mu ja mogla dati? Moda jednostavno eli da usreim njegovoga sina.
141
- A to e, sigurna sam, uiniti. Evo nas.
Koija se zaustavila u Ulici Rugby, mirnom i otmjenom nizu kua u Holbornu, ne onako pomodnom
kao to su Mayfair ili Westminster, ali zato manje skupom dijelu grada. Lizzie je sila s koije i
pogledala kuu pod brojem dvanaest. Odmah joj se svidjela. Imala je tri kata, prizemlje i podrum, a
prozori su bili visoki i otmjeni. Meutim, dva su prozora bila razbijena, a na blistavim, crno obojenim
ulaznim vratima netko je nespretno nacrtao broj "45". Lizzie je upravo htjela to prokomentirati kad je
stigla jo jedna koija, a iz nje je iskoio Jay.
Imao je na sebi odijelo jarko plave boje sa zlatnim pucetima, a svijetlu je kosu vezao plavom vrpcom;
bio je tako sladak da ga se moglo pojesti. Poljubio je Lizziene usne. Bio je to prilino suzdrani
poljubac jer su se nalazili na javnom mjestu, ali je ona uivala u njemu i nadala se da e kasnije toga
biti jo. Jay je pomogao majci pri silasku s koije, a potom je pokucao na vrata kue. - Vlasnik je
uvoznik konjaka koji je otiao u Francusku na godinu dana - rekao je dok su ekali.
Postariji pazikua je otvorio vrata. - Tko je razbio prozore? odmah je upitao Jay.
- eirdije, oni su to uinili - rekao je ovjek dok su ulazili. Lizzie je u novinama proitala da ljudi
koji izrauju eire trajkaju, kao i krojai te brusai.
- Ne znam to te proklete budale misle postii razbijanjem prozora uglednih graana - rekao je Jay.
- Zato trajkaju? - pitala je Lizzie.
Pazikua joj je odgovorio: - ele bolje plae, gospoice, a tko im moe zamjeriti kad je kruh dvostruko
poskupio? Kako bi ovjek trebao prehraniti obitelj?
- Sigurno ne tako da na svaka vrata u Londonu nadrlja "45" - osorno je rekao Jay. - Pokai nam kuu,
ovjee.
Lizzie se pitala to znai broj 45, ali ju je vie zanimala kua. Uzbueno je prolazila zgradom,
razmiui zastore i otvarajui prozore. Namjetaj je bio nov i skup, a soba za primanje bila
142
je prostrana i puna svjetla, s po tri velika prozora na dva zida. Osjeao se ustajali miris nenastanjene
zgrade, ali trebalo ju je samo temeljito oistiti, oliiti i opskrbiti posteljinom da bi postala ugodan dom.
Ona i Jay su prolazili prostorijama bre od dviju majki i starog pazikue, pa su bili sami kad su dospjeli
do potkrovlja. Uli su u jednu od nekoliko manjih soba predvienih za sluinad. Lizzie je obavila ruke
oko Jaya i gladno ga poljubila. Imali su na raspolaganju samo minutu ili dvije. Uzela mu je ruke i polo-
ila ih na svoje dojke. Njeno ih je milovao. - Stisni jae - apnula je izmeu poljubaca. eljela je
osjeati pritisak njegovih ruku i nakon njihovog zagrljaja. Bradavice su joj se ukrutile, a kroz tkaninu
njene haljine pronali su ih vrci njegovih prstiju. - Utipni ih - rekla je, a kad ju je posluao, ona je
dahnula od naleta bola pomijeanog s uitkom. Zatim je ula korake na odmoritu pa su se razdvojili,
dahui.
Lizzie se okrenula i zagledala kroz tavanski prozori, nastojei smiriti disanje. Iza kue nalazio se
dugaki vrt. Pazikua je majkama pokazivao sve male spavae sobe. - Kakvo je znaenje broja
etrdeset pet? - upitala je.
- Sve to ima veze s onim izdajnikom, Johnom Wilkesom odgovorio je Jay. - Neko je bio urednik
asopisa North Briton, a vlada ga je optuila za ustaniku klevetu u broju etrdeset pet u kojem je kralja
gotovo proglasio laljivcem. Pobjegao je u Pariz, ali se sad vratio kako bi opet izazivao nerede meu
obinim neukim ljudima.
- Je li istina da si ne mogu priutiti kruh?
- Diljem Europe dolo je do pomanjkanja ita, te su cijene kruha neizbjeno morale porasti. A za
nezaposlenost je kriv ameriki bojkot britanske robe.
Ponovno se okrenula prema Jayu. - Ne vjerujem da je to neka utjeha eirdijama i krojaima.
Lice mu se namrtilo; izgleda da mu se nije svidjelo njeno 143
suosjeanje s nezadovoljnicima. - Nisam siguran je li ti jasno koliko je opasno ovo prianje o slobodi -
rekao je.
- Ni ja nisam sigurna.
- Na primjer, proizvoai ruma iz Bostona htjeli bi slobodno birati gdje e kupovati melasu. No, zakon
kae da moraju kupovati s britanskih plantaa, kao to je naa. Daj im slobodu i kupovat e jeftinije, od
Francuza, a mi neemo moi stanovati u ovakvoj kui.
- Shvaam. - To nije opravdanje, pomislila je, ali je odluila nita ne govoriti.
- Svakakav olo bi mogao poeljeti slobodu, od rudara u kotskoj do crnaca na Barbadosu. No, Bog je
ljudima poput mene dao vlast nad obinim pukom.
To je bila istina, naravno. - Zapita li se ikad zato je to tako? - rekla je.
- Kako to misli?
- Zato bi Bog tebi dao vlast nad rudarima i crncima? Razdraljivo je odmahnuo glavom, a ona je
shvatila da je opet prela granicu. - Ne vjerujem da ene mogu razumjeti takve stvari - rekao je.
Uhvatila ga je za ruku. - Volim ovu kuu, Jay - rekla je, pokuavajui ga udobrovoljiti. Jo uvijek je
osjeala bradavice na mjestima gdje ju je utipnuo. Spustila je glas. - Jedva ekam da se uselimo ovamo
i svake noi zajedno spavamo. Nasmijeio se. - I ja.
Lady Hallim i Lady Jamisson su ule u sobu. Lizziena majka je spustila pogled na njena prsa, a Lizzie
je shvatila da joj se kroz haljinu naziru bradavice. Majka je oito pogodila to se dogaalo. Namrtila
se od negodovanja. Lizzie se nije uznemiravala. Uskoro e se udati.
- Dakle, Lizzie, svia li ti se kua? - upitala je Alicia. - Oboavam je!
- Onda e je imati.
Lizzie se zadovoljno nasmijeila, a Jay joj je stisnuo ruku.
144
Lizziena majka je rekla: - Sir George je tako ljubazan, ne znam kako emo mu zahvaliti.
- Zahvalite mojoj majci - rekao je Jay. - Ona ga je natjerala na pristojno ponaanje.
Alicia ga je prijekorno pogledala, ali je Lizzie vidjela da joj zapravo nije krivo. Bilo je oito da su se
ona i Jay jako voljeli. Lizzie je osjetila ubod ljubomore, ali je sama sebi rekla da je to glupo; svatko je
morao voljeti Jaya.
Izali su iz sobe. Pazikua se vrzmao pred vratima. Jay mu je rekao: - Sutra u posjetiti vlasnikovog
ovjetnika i napraviti ugovor o zakupu.
- Vrlo dobro, gospodine.
Dok su se sputali stubama, Lizzie se neega sjetila. - Oh, moram ti ovo pokazati! - rekla je Jayu. Na
ulici je uzela jedan letak i spremila ga za njega. Izvadila ga je iz depa i pruila mu ga da ga proita.
Pisalo je:
KOD ZNAKA PELIKANA BLIZU SHAD-WELLA
GOSPODA I IGRAI NEKA PRIME NA ZNANJE VELIKI DAN SPORTA
DIVLJI BIK E BITI PUTEN UZ VATROMET OKO NJEGA
I PSI ZA NJIM
BORBA DVA PIJETLA IZ WESTMINSTERA I DVA IZ EAST CHEAPA, ZA PET FUNTI OPA
BITKA TOLJAGAMA IZMEU SEDAM ENA
BOKSME - ZA DVADESET FUNTI! REES PREECE, VELKA PLANINA
PROTIV MACKA MCASHA, UBO)ITOG RUDARA IDUE SUBOTE
POETAK U PETNAEST SATI
145
- to misli? - nestrpljivo je rekla. - To je sigurno Malachi McAsh iz Heugha, zar ne?
- Dakle, eto to je postalo od njega - rekao je Jay. - Sad je boksa. Bilo mu je bolje dok je radio u
ugljenokopu moga oca. - Nikad nisam vidjela boksme - eznutljivo je rekla Lizzie. Jay se nasmijao. -
Jo najbolje da jesi! To nije mjesto za jednu damu.
- Nije ni rudnik ugljena, ali si me ipak tamo poveo. - Tono, i zamalo si poginula u eksploziji.
- Vjerovala sam da e objeruke prihvatiti priliku i povesti me u jo jednu pustolovinu.
Njena ih je majka ula pa je rekla: - O emu je rije? Kakvu pustolovinu?
- elim da me Jay povede na boksme - rekla je Lizzie. - Nemoj biti smijena - ukorila ju je majka.
Lizzie se razoarala. Jay je, izgleda, odjednom izgubio svoju smionost. Meutim, ona nee dopustiti da
joj oni stoje na putu. Ako je on nee povesti, poi e sama.
111
Lizzie je namjestila vlasulju i eir i pogledala se u zrcalo. Pogled joj je uzvratio mladi mukarac. Tajna
je bila u tankom sloju ae iz dimnjaka to ju je razmazala po obrazima, vratu, bradi i iznad gornje
usne, te je postigla izgled mukarca koji se brije.
S tijelom je bilo lako. Teak prsluk naizgled je izravnao njena prsa, skut kaputa prikrio je zaobljenu
ensku stranjicu, a izme su joj pokrile listove nogu. Muki eir i vlasulja upotpunjavali su varku.
Otvorila je vrata svoje spavae sobe. Ona i njena majka boravile su u maloj kui na zemljitu u sklopu
Sir Georgeove palae na Grosvenor Squareu. Majka je pola malo pridrijemati nakon ruka. Lizzie je
osluhnula za sluaj da se neki od slugu Sir Geor
146
gea mota po kui, ali nije ula nita. Okretno je potrala niza stube i kliznula kroz vrata na stazu u
stranjem dijelu imanja.
Bio je hladan, sunan dan pri kraju zime. Kad je stigla do ulice, podsjetila se da mora hodati poput
mukarca, zauzimajui puno prostora i razmetljivo maui rukama, kao da je plonik njezin te je
spremna sukobiti se sa svakim tko bi to osporio.
Nije se mogla tako razmetati cijelim putem do Shadwella, dijela grada na istonoj strani Londona.
Zaustavila je nosiljku, sjetivi se da mora zapovjedniki podignuti ruku, a ne usrdno mahati kao ena.
Nosai su se zaustavili i spustili nosiljku, a ona je proistila grlo, pljunula u jarak i dubokim hrapavim
glasom rekla: - Odvedite me u svratite Pelican, i pourite.
Odveli su je na istok, dalje no to je ikad bila, kroz ulice sve manjih i bjednijih kua, u okruenje
vlanih uliica i prljavih obala, nesigurnih pristanita i tronih spremita za amce, visoko ograene
drvene gra$e i klimavih skladita s lancima na vratima. Iskrcali su je ispred velike luke krme s
daskom iznad ulaza na kojoj je bio nacrtan pelikan. Dvorite je bilo ispunjeno bunim, uzbuenim
ljudima: radnicima u izmama s rupcima oko vrata, gospodom u prslucima, prostim enama u alovima
i cokulama, a bilo je i nekoliko ena naminkanih lica i izloenih prsiju za koje je Lizzie pretpostavila
da su prostitutke. Nije bilo ~uti jedne ene koju bi njena majka nazvala damom.
Lizzie je platila ulaznicu i progurala sF kroz bunu gomilu. Osjeao se jak zadah oznojenih, neopranih
ljudi. Osjeala se uzbueno i porono. ene borci nalazile su se usred tunjave. Nekoliko ena se ve
povuklo iz borbe; jedna je sjedila na klupi i drala glavu, druga je pokuavala zaustaviti krvarenje iz
rane na nozi, a trea je bez svijesti leala na leima usprkos naporima njenih prijatelja da je osvijeste.
Preostale etiri motale su se po ringu ograenom konopcem i napadale jedna drugu grubo izrac~enim
toljagatna dug~~citli nete manje e~ m~tra. Sv~ su bij~ gole do pojasa i bose, u poderanim suknjama.
Lica i tijela bila su im puna modrica i oiljaka, Gomila od stotinjak ili vie gle
147
datelja navijala je za svoje miljenice, a nekoliko mukaraca je sklapalo oklade o ishodu borbe. ene su
svom snagom zamahivale toljagama i jedna drugoj zadavale udarce od kojih su se lomile kosti. Svaki
put kad bi neka od njih zadala dobar udarac na pravo mjesto, ljudi bi zaurlali od odobravanja. Lizzie je
promatrala, uasnuta i fascinirana. Uskoro je jo jedna ena dobila snaan udarac u glavu te se
onesvijestila. Lizzie je pozlilo od pogleda na njeno polugolo tijelo koje je bez svijesti lealo na
blatnjavom tlu, pa se okrenula na drugu stranu.
Ula je u krmu, lupila akom po anku i rekla pipniaru: Pola litre jakog piva, Jack. - Bilo je krasno
obraati se svijetu tako arogantnim tonom. Kad bi se tako ponaala u enskoj odjei, svaki bi mukarac
drao svojim pravom ukoriti je, ak i pipniari ili nosai nosiljke. HIae su predstavljale doputenje za
izdavanje zapovijedi.
Gostionica je zaudarala po duhanskom pepelu i prolivenom pivu. Sjedila je u kutu i pijuckala pivo,
pitajui se zato je uope dola. Ovo je mjesto nasilja i okrutnosti, a ona je igrala opasnu igru. to bi
uinili ovi brutalni ljudi kad bi znali da je ona dama visoka roda preruena u mukarca?
Dola je ovamo dijelom stoga to je njena radoznalost predstavljala neodoljivu strast. Uvijek ju je
fasciniralo sve to je zabranjeno, ak i dok je bila dijete. Reenica To nije mjesto za jednu damu
djelovala je na nju kao crvena krpa na bika. Nije mogla odoljeti otvaranju svakih vrata na kojima je
pisalo Zabranjen ulaz. Njena je radoznalost bila podjednake estine kao i njena seksualnost; potisnuti
je bilo je jednako teko kao i prestati ljubiti Jaya.
No, glavni je razlog bio McAsh. Oduvijek je bio zanimljiv. ak i kao mali djeak razlikovao se od
drugih; slobodouman, neposluan, uvijek sumnjiav prema svemu to mu se reklo. Kao odrastao
mukarac ispunio je sva oekivanja. Suprotstavio se Jamissonima, uspio je pobjei iz kotske; to je
malo kojem
148
rudaru polo za rukom; i uspio je stii ak do Londona. Sad je postao boksa. to li e uiniti kasnije?
Sir George je mudro postupio kad ga je pustio, pomislila je. Kao to je Jay rekao, Bog je odredio neke
ljude koji e vladati drugima, ali McAsh to nikad ne bi prihvatio, a u selu bi godinama izazivao
neprilike. McAsh je posjedovao neku vrstu magnetizma koja je tjerala ljude da slijede njegov primjer;
njegovo ponosno dranje tijela, samouvjereni poloaj glave, arki pogled njegovih neobino zelenih
oiju. Ona je i sama osjetila njegovu privlanost; to ju je i privuklo ovamo.
Jedna od naminkanih ena sjela je kraj nje i prisno se nasmijeila. Usprkos rumenilu izgledala je staro
i umorno. Kakva bi to bila pohvala njenom preruavanju, pomislila je Lizzie, kad bi joj neka kurva
ponudila svoje usluge. No, enu nije bilo tako lako zavarati. - Znam to ste vi - rekla je.
ene imaju otriji pogled od mukaraca, zakljuila je Lizzie. Nemoj nikome rei - rekla je.
- Za iling moete sa mnom glumiti mukarca - rekla je ena. Lizzie nije razumjela to je htjela rei.
- Radila sam to i prije s takvima kao to ste vi - nastavila je. Bogate djevojke koje vole glumiti
mukarca. Kod kue imam debelu svijeu koja posve odgovara, znate li na to mislim?
Liz~ie je shvatila o emu ena govori. - Ne, hvala - rekla je i nasmijeila se. - Nisam radi toga ovdje. -
Posegnula je u dep i izvadila novi. - Ali evo ilinga za uvanje moje tajne.
- Neka Bog blagoslovi vae gospodstvo - rekla je prostitutka i otila.
Ovako preruena mogu puno nauiti, razmiljala je LiZZie, Nikad joj ne bi palo na pamet da e
prostitutka imati posebnu svijeu za ene koje vole glumiti mukarca. To je neto to jedna
dama nikad ne bi saznala, osim ako ne pobjegne iz u~lednog
drustva i po~e istraztvaa svtiet ispre~ svoi~ zastrt~ prozora.
Iz ~ dvorita se zaulo gromoglasno k~canje, a Lizzie je pret~ postav~a da je borba toljagama zavrila i
dala pobjednicu, vjero
jatno enu koja se zadnja uspjela odrati na nogama. Izala je nosei pivo poput mukarca, ruke
ispruene niz tijelo s palcem na poklopcu kositrenog vra.
ene borci su teturajui odlazile ili su ih nosili s borilita, a glavni dogaaj je trebao poeti. Lizzie je
odmah ugledala McAsha. Nije bilo nikakve sumnje da je to on; vidjela je njegove neobine zelene oi.
Vie nije bio crn od ugljene praine, a ona je, na svoje iznenaenje, shvatila da ima prilino svijetlu
kosu. Stajao je blizu borilita i razgovarao s nekim mukarcem. Nekoliko je puta pogledao prema
Lizzie, ali je nije prepoznao. Djelovao je nepokolebljivo i odluno.
Njegov protivnik, Rees Preece, zasluivao je nadimak Velka Planina. Bio je najvei ovjek to ga je
Lizzie ikad vidjela, najmanje tridesetak centimetara vii od Macka, krupan i crvenog lica, iskrivljenog
nosa koji je vie no jednom bio slomljen. Lice mu je djelovalo pakosno, a Lizzie se divila hrabrosti ili
vratolomiji, svakoga tko bi svojevoljno pristao ui u ring s tako opakom ivotinjom. Osjetila je strah za
McAsha. Mogao bi ga osakatiti i1i ak ubiti, shvatila je zadrhtavi od groze. To nije eljela gledati.
Pomislila je da bi trebala otii, ali se nije mogla natjerati na odlazak.
Borba je trebala poeti kad je Mackov prijatelj otpoeo estoku raspravu s Preeceovim sekundantima.
Glasovi su se podigli, a Lizzie je zakljuila da se radi o Preeceovim izmama. Mackov sekundant je
inzistirao, irskim naglaskom, da se tuku bosi. Gomila je poela polako pljeskati kako bi izrazila svoje
nestrpljenje. Lizzie se ponadala da e se borba otkazati. No, razoarala se. Nakon dugotrajne une
rasprave Preece je skinuo izme.
Tad je, odjednom, borba poela. Lizzie nije vidjela nikakav znak. Dva mukarca su nasrtala jedan na
drugoga poput divljih maaka, bijesno udarajui akama, nogama i glavama, a kretali su se tako brzo da
je jedva mogla razabrati tko je to radio.
150
Gomila je urlala, a Lizzie je shvatila da i ona vriti. Pokrila je usta rukom.
Poetna estina trajala je samo nekoliko sekundi; bila je previe energina da bi potrajala. Mukarci su
se razdvojili i poeli kruiti jedan oko drugoga, aka uzdignutih ispred lica dok su rukama titili svoja
tijela. Mackova usna je oticala, a Preeceov nos je krvario. Lizzie je presraeno zagrizla prst.
Preece se ponovno zaletio u Macka, ali je Mack ovoga puta odskoio unatrag i sagnuo se, a zatim je
iznenada zakoraio naprijed i tresnuo Preecea vrlo snano, sa strane glave. Lizzie se lecnula kad je ula
zvuk udarca; inilo se kao da je malj udario po stijeni. Gledatelji su divlje navijali. Preece je naizgled
oklijevao, kao da ga je udarac zapanjio, a Lizzie je pretpostavila da se udi Mackovoj snazi. Poela je
osjeati nadu; moda Mack ipak moe pobijediti ovog golemog ovjeka.
Mack je odskakutao unatrag, van dosega. Preece se protresao poput psa, zatim je spustio glavu i krenuo
u napad, divljaki udarajui akama. Mack se sagnuo i koraknuo u stranu, a zatim je udarao po
Preeceovim nogama tvrdim bosim stopalom, ali ga je Preece nekako uspio pritijesniti i zadati mu
nekoliko snanih udaraca. Tada ga je Mack opet snano udario postrance, a Preece je jo jednom naglo
zastao.
Ponovljen je isti ples, a Lizzie je ula kako Irac vie: Odmah ga sredi, Mack, nemoj mu dati vremena
da doe k sebi! - Shvatila je da se Mack uvijek nakon snanog udarca vraa unatrag kako bi se ovjek
oporavio. S druge strane, Preece je uvijek zadavao udarac za udarcem sve dok se Mack ne bi uspio
osloboditi njegovog zahvata.
Nakon uasnih deset minuta netko je protresao zvono pa su se boksai poli odmoriti. Lizzie je osjetila
zahvalnost kao da se i y ~ y
sama nalazi u rmgu. woyci boksaca da~ su vrceve ptva dok su sjedili na grubo izraenim stolcima na
suprotnim stranama rin
ga, Jadan ed Preeceovih lju~i useo je obi~mu iglu za ~ivanje i
151
konac te je poeo ivati posjekotinu na njegovom uhu. Lizzie se lecnula i pogledala na drugu stranu.
Nastojala je zaboraviti na tetu to su je inili Mackovu divnom tijelu, te misliti na borbu kao na obino
natjecanje. Mack je bio pokretljiviji i imao je snaniji udarac, ali nije posjedovao bezumno divljatvo,
instinkt ubojice zbog kojega je jedan ovjek teio unitenju drugoga. Morao se razjariti, ili tako neto.
Kad su opet poeli borbu, obojica su se kretala sporije, ali se me odvijao po istom uzorku; Preece je
jurio za Mackom koji je poskakivao, pribliio mu se, zadao mu dva ili tri snana udarca, a zatim bi ga
Mack zaustavio strahovitim udarcern desnom rukom.
Uskoro je Preeceu jedno oko bilo zatvoreno i epao je od stalnih Mackovih udaraca nogom, ali Mack je
krvario iz ustiju i iz posjekotine iznad jednog oka. Kako se borba usporavala, postajala je brutalnija.
Vie nisu imali energije za okretno izbjegavanje te su, izgleda, prhvaali udarce u nijemoj patnji.
Koliko dugo mogu tamo stajati i pretvarati jedan drugoga u kau? Lizzie se pitala zato je toliko brinula
o McAshovu tijelu, pa je sama sebi rekla da bi isto osjeala i za bilo koga drugoga.
Nastupila je jo jedna stanka. Irac je kleknuo kraj Mackova stolca i estoko mu neto govorio,
naglaavajui svoje rijei silovitim kretnjama ake. Lizzie je nagac~ala da mu govori kako je vrijeme za
zavrni udarac. ak je i ona mogla vidjeti da e u primitivnom sukobu snage i ustrajnosti Preece
pobijediti, jednostavno zato to je vei i otporniji na batine. Zar Mack to nije mogao i sam uvidjeti?
Opet je poelo. Dok ih je promatrala kako mlate jedan drugoga, Lizzie se prisjetila Malachija McAsha
kao djeaka od est godina koji se igrao na tratini kue High Glen. Tada mu je ona bila protivnik, sjetila
se; vukla ga je za kosu i natjerala u pla. Od sjeanja su joj na oi navrle suze. Kako je alosno to je
taj mali djeak dospio u ovaj ring.
U ringu je dolo do burnih aktivnosti. Mack je udario Pre
152
eecea jednom, dvaput i trei put, potom ga je utnuo u bedro te je veliki ovjek zateturao. Lizzie se
ponadala da e se Preece sruiti i me e zavriti. No, Mack se tada odmaknuo i ekao da se njegov
protivnik srui. Nije obraao panju na savjete svojih sekundanata i krvolonu dernjavu gomile koja je
traila da dokraji Preecea.
Na Lizzien oaj, Preece se ponovno oporavio, prilino nenadano, i udario Macka akom nisko u trbuh.
Mack se nehotino sagnuo naprijed i ostao bez zraka, a zatim ga je Preece, neoekivano, tresnuo
glavom, ulaui u nalet svu snagu svojih irokih lea. Glave su im se sastale uz odvratni prasak. Svi su
u gomili zadrali dah.
Mack je zateturao i poeo padati, a Preece ga je utnuo u glavu. Mackove noge su popustile i on se
sruio na tlo. Preece ga je opet utnuo u glavu dok je leao niice. Mack se nije micao. Lizzie je ula
sebe kako vriti: - Pusti ga na miru! - Preece je stalno iznova udarao Macka nogom, sve dok sekundanti
s obje strane nisu uletjeli u ring i odvukli ga.
Preece je djelovao oamueno, kao da nije shvaao zato ljudi koji su ga dosad podjarivali i zahtijevali
krv sad ele da prestane; zatim je doao k sebi i podigao ruke kao pobjednik, a izgledao je poput psa
koji je posluao gospodara.
Lizzie se bojala da je Mack mrtav. Progurala se kroz gomilu i ula u ring. Mackov prijatelj je kleao
kraj Mackova ispruenog tijela. Lizzie se sagnula nad Macka, a srce joj je bilo u grlu. Oi su mu bile
zatvorene, ali je vidjela da die. - Hvala Bogu, iv je rekla je.
Irac ju je ovla pogledao, ali nije nita rekao. Lizzie se molila da Mack ne bude teko i trajno
povrijeen. Za posljednjih pola sata primio je vie tekih udaraca u glavu nego to ih veina ljudi
dobije tijekom cijeloga ivota. Uasavala ju je pomisao da bi mogao biti slinavi idiot kad doe k
svijesti.
Otvorio je oi.
I~~ko se osjeea? . eljno je upitala.
153
Nije odgovorio, ve je ponovno zatvorio oi.
Irac se zagledao u nju i rekao: - Tko ste vi, djeaki sopran? - Shvatila je da je zaboravila govoriti
mukim glasom.
- Prijatelj - odgovorila je. - Odnesimo ga unutra; ne bi smio leati u blatu.
Nakon trenutka oklijevanja, ovjek je rekao: - Dobro. Uhvatio je Macka ispod ruku. Dva gledatelja su
ga uhvatila za noge pa su ga podigli.
Lizzie je pola ispred njih u svratite. Viknula je svojim najarogantnijim mukim glasom: - Krmaru,
pokai mi svoju najbolju sobu, brzo!
Iza anka se pojavila jedna ena. - Tko plaa? - oprezno~ je upitala.
Lizzie joj je dala zlatnik. - Ovuda - rekla je ena.
Povela ih je stubama na kat do spavae sobe s pogledom na dvorite. Soba je bila ista, a krevet uredno
namjeten i prekriven pokrivaem od grubog sukna. Ljudi su poloili Macka na krevet. Lizzie je rekla
eni: - Zapali vatru, a zatim nam . donesi malo francuskog konjaka. Poznaje li lijenika iz susjedstva
koji bi se mogao pobrinuti za ozljede ovog ovjeka?
- Poslat u po lijenika Samuelsa.
Lizzie je sjela na rub kreveta. Mackovo lice je sliilo kai, nateeno i krvavo. Raskopala mu je koulju
i ugledala prsa prekrivena modricama.
Pomagai su otili. Irac je rekao: - Ja sam Dermot Riley. Mack stanuje u mojoj kui.
- Zovem se Elizabeth Hallim - rekla je. - Poznajem ga jo otkako smo bili djeca. - Odluila je da nee
objanjavati zato je odjevena poput mukarca; Riley moe misliti to god hoe.
- Ne vjerujem da je ozbiljno povrijeen - rekao je Riley.
- Trebali bismo mu oprati rane. Zatraite zdjelu tople vode, hoete li?
154
- Dobro. - Izaao je ostavivi je samu s onesvijetenim Mackom.
Lizzie je zurila u Mackovo nepomino tijelo. Jedva je disao. S oklijevanjem je poloila ruku na njegova
prsa. Koa mu je bila topla, a meso ispod nje vrsto. Pritisnula je jae i osjetila otkucaje njegovog srca,
ujednaene i snane.
Voljela ga je dodirivati. Poloila je drugu ruku na vlastita prsa osjeajui razliku izmeu svojih
mekanih dojki i njegovih tvrdih miia. Dotaknula je njegovu bradavicu, malenu i mekanu, a zatim
svoju, veu i isturenu. Otvorio je oi.
Naglo je povukla ruku osjeajui se krivom. to to, zaboga, radim? pomislila je.
Bezizraajno ju je pogledao. - Gdje sam? Tko ste vi? - Borio si se u boksmeu - rekla je. - Izgubio si.
Zurio je u nju nekoliko sekundi, a tada se konano nasmijeio. - Lizzie Hallim, opet odjevena poput
mukarca - rekao je normalnim glasom.
- Hvala Bogu da ti je dobro!
udno ju je pogledao. - Vrlo je . . . ljubazno od vas to brinete.
Osjetila se nelagodno. - Nije mi jasno zato je tako - rekla je slabanim glasom. - Ti si samo rudar koji
ne zna gdje mu je mjesto. - Zatim je, na svoj uas, osjetila kako joj niz obraze teku suze. - Jako je teko
gledati kako ti prijatelja pretvaraju u kau - rekla je uz drhtaj u glasu to ga nije uspjela kontrolirati.
Gledao ju je kako plae. - Lizzie Hallim - zaueno je rekao - hou li te ikad razumjeti?
155
95.
POGLAVLJE
e je veeri konjak ublaio bolove Mackovih rana, ali se idueg jutra probudio u agoniji. Bolio ga je
svaki dio tijela to ga je mogao imenovati, od ranjavih paleva na nogama; ozlijeenih od snanih
udaranja po Reesu Pre
eceu; do vrha lubanje gdje je osjeao glavobolju za koju mu se inilo da nikad nee proi. Lice to ga je
vidio u komadiu zrcala koji mu je sluio dok se brijao, bilo je puno posjekotina i nagnjeenja, a sve je
bilo strahovito osjetljivo na dodir, te brijanje nije dolazilo u obzir.
Bez obzira na sve, bio je dobro raspoloen. Lizzie Hallim ga te uvijek uspijevala osokoliti. Radi njene
neukrotive drskosti sve se inilo moguim. to li e biti njen naredni podvig? Kad ju je prepoznao dok
je sjedila na rubu kreveta, jedva je uspio kontrolirati poriv da je uzme u zagrljaj. Odolio je iskuenju
podsjetivi se da bi takav postupak dokrajio njihovo neobino prijateljstvo. Bilo je drugaije kad je
ona krila pravila; ona je bila dama. Mogla se grubo igrati s psiem, ali ako bi ju ugrizao, izbacila bi ga
na dvorite.
Rekla mu je da e se udati za Jaya Jamissona, a on se ugrizao
156
za jezik kako joj ne bi rekao da je prokleta budala. To ga se nije ticalo, a nije ju elio uvrijediti.
Dermotova ena Bridget pripremila je doruak od zobene kae, a Mack ga je pojeo u drutvu djece.
Bridget je bila ena od tridesetak godina koja je neko bila lijepa, ali je sada samo izgledala umorno.
Kad je hrane nestalo, Mack i Dermot su poli u potragu za poslom. - Donesite kui neto novca -
doviknula im je Bridget dok su odlazili.
To im nije bio sretan dan. Obilazili su londonske trnice i nudili se kao nosai koara ribe, bavi vina i
krvavih goveih polovica to ih je gladni grad svakoga dana trebao; ali bilo je previe mukaraca i
premalo posla. Oko podneva su odustali i krenuli na West End kako bi iskuali sreu u kavanama. Do
kraja poslijepodneva bili su iscrpljeni kao da su cijeli dan radili, ali nisu imali to pokazati.
Kad su zaokrenuli na Strand, iz jednog je prolaza izletio siuan lik poput prestraenog zeca i zabio se u
Dermota. Radilo se o djevojici u dronjcima od kojih trinaest godina, mravoj i uplaenoj. Dermot je
ispustio zrak poput probuenog balona. Dijete je ciknulo od uasa, posrnulo, i opet uspostavilo
ravnoteu.
Za njom je stigao miiavi mladi ovjek u skupoj, ali neurednoj odjei. Zamalo ju je uhvatio kad se
odbila od Dermota, ali se ona sagnula i nastavila trati. Tada se okliznula i pala, a on se naao nad
njom.
Uasnuto je vrisnula. ovjek je bio lud od bijesa. Podigao je sitno tijelo i tresnuo je po glavi, od ega
se opet sruila, a zatim ju je izmom utnuo u slabana prsa.
Mack je ve postao neosjetljiv na nasilje po ulicama Londona. Mukarci, ene i djeca bez prestanka su
se tukli, udarajui i grebui jedno drugo, a tunjavama je obino kumovao jeftini din to ga se moglo
kupiti na svakom uglu. Ali jo nikad nije vidio da snaan mukarac tako nemilosrdno tue dijete. Izgle-
dalo je kao da e je ubiti. Mack je jo uvijek imao bolove od susreta s Velkom Planinom, i posljednje
to je elio bila je
157
nova tunjava, ali nije mogao mirno stajati i to gledati. Kad ju je ovjek opet nakanio utnuti, Mack ga
je grubo zgrabio i povukao unatrag.
Okrenuo se. Bio je desetak centimetara vii od Macka. Poloio je ruku na sredinu Mackovih prsiju i
snano ga odgurnuo. Mack je zateturao unatrag. ovjek se opet okrenuo k djetetu. Ona se s mukom
podizala na noge. Svom snagom ju je pljusnuo po licu, pa je opet poletjela na tlo.
Macku se zacrvenjelo pred oima. Pograbio je ovjeka za ovratnik i stranji dio hlaa pa ga je podigao
u zrak. ovjek je zaurlao od iznenaenja i bijesa, poeo se estoko koprcati, ali ga je Mack podigao
iznad glave.
Dermot je zaueno gledao s kakvom lakoom ga je Mack drao. - Ti si snaan momak, Mack, tako mi
svega - rekao je. - Mii svoje prljave ruke s mene - viknuo je ovjek.
Mack ga je spustio na zemlju, ali ga je i dalje drao za zglavak. - Samo ostavi dijete na miru.
Dermot je pomogao djevojici pri ustajanju, a sad ju je drao njeno, ali vrsto.
- Ona je prokleta kradljivica! - ratoborno je rekao ovjek; zatim je opazio Mackovo isprebijano lice pa
je odluio izbjegavati tunjavu.
- Zar je to sve? - rekao je Mack. - Po nainu na koji si je mlatio pomislio sam da je ubila kralja.
- to se to tebe tie to je ona uinila? - ovjek se polako smirivao i hvatao dah.
Mack ga je pustio. - Bez obzira o emu se radilo, mislim da si je dovoljno kaznio.
ovjek ga je pogledao. - Oito je da si tek stigao - rekao je. Snaan si, ali nee dugo opstati u Londonu
ako bude vjerovao takvima kakva je ona. - S tim je rijeima otiao.
- Hvala, kote, spasio si mi ivot - rekla je djevojica. Ljudi su znali da je Mack iz kotske im bi
progovorio. Nije ni znao da govori s naglaskom dok nije doao u London. U
158
Heughu su svi govorili jednako; ak su i Jamissoni govorili ublaenom verzijom kotskog dijalekta.
Crvdje je to bilo poput beda.
Mack je pogledao djevojicu. Imala je tamnu, grubo podianu kosu i ljepukasto lice koje je ve
oticalo od batina. Imala je tijelo djeteta, ali joj je u oima bio iskusni pogled odrasle ene. Oprezno ga
je gledala, oito se pitajui to on eli od nje. Upitao ju je: - Je li ti dobro?
- Boli me - rekla je drei ruku na mjestu gdje ju je tresnuo. - Voljela bih da si ubio tog bezbonog
dripca.
- to si mu uinila?
- Pokuala sam ga opljakati dok je jebao Coru, ali nas je prokuio.
Mack je klimnuo. uo je da prostitutke ponekad imaju ortake koji su pljakali njihove muterije. - eli
li neto popiti?
- Poljubila bih Papu u guzicu za au dina.
Mack nikad nije uo da netko tako govori, a pogotovo ne djevojica. Nije znao bi li ga to trebalo
okirati ili zabavljati.
S druge strane ceste bilo je svratite The Bear u kojem je Mack pobijedio Bermondsey Bruisera i dobio
funtu od patuljka. Preli su ulicu i uli u krmu. Mack je kupio tri vra piva pa su se smjestili u kutu i
pili.
Peg je gotovo sve ispila u nekoliko gutljaja i rekla: - Ti si dobar ovjek, kote.
- Zovem se Mack - rekao je. - Ovo je Dermot. - Ja sam Peggy. Zovu me Brza Peg.
- Valjda zbog naina na koji pije.
Nasmijala se. - U ovom gradu, ako ne pije dovoljno brzo, netko e ti ukrasti pie. Odakle si, kote?
- Iz sela koje se zove Heugh, osamdesetak kilometara od Edinburgha.
- Gdje je Edinburgh? - U kotskoj.
- Koliko je to daleko?
159
- Trebalo mi je tjedan dana brodom uz obalu. - To je bio dugaak tjedan. Macka je more obeshrabrilo.
Nakon petnaest godina rada u rudniku, beskraj oceana ga je oamutio. Po svakakvom vremenu se
morao penjati po jarbolima i vezivati konopce. Nikad nee biti mornar. - ini mi se da potanska koija
putuje trinaest dana - dodao je.
- Zato si otiao iz sela?
- Kako bih bio slobodan. Pobjegao sam. U kotskoj su rudari robovi.
- Misli, kao crnci na Jamaicky?
- Izgleda da vie zna o Jamaicky nego o kotskoj. Nije joj se svidio nagovjetaj prijekora. - Zato ne
bih? - kotska je blie, to je sve.
- Znala sam to. - Mack je vidio da lae. Bila je samo mala djevojica, unato svojem razmetanju, te ga
je dirnula u srce. Oglasio se zadihani enski glas: - Peg, jesi li dobro?
Mack je podigao glavu i ugledao mladu enu u haljini boje narane.
Peg je rekla: - Zdravo, Cora. Spasio me je lijepi princ. Upoznaj kotskog kota McKnocka.
Cora se nasmijeila Macku i rekla: - Hvala ti to si pomogao Peg. Nadam se da nisi tada zaradio te
modrice.
Mack je odmahnuo glavom. - To je bila druga ivotinja. - Dopustite mi da vas astim dinom.
Mack je naumio odbiti; vie je volio pivo; ali je Dermot rekao: - Vrlo ljubazno, hvala.
Mack ju je promatrao dok je odlazila do anka. Imala je dvadesetak godina, anc~eosko lice i gomilu
plameno crvene kose. okirala ga je pomisao da prostitutka moe biti tako mlada i lijepa. Obratio se
Peg: - Dakle, onaj tip to je tebe jurio bio je njena muterija, zar ne?
- Obino ne mora ii do kraja s nekim mukarcem - upueno je rekla Peg. - Najee ih ostavi u nekoj
uliici s uzdignutim oruc~em i sputenim hlaama.
160
- Dok ti nestaje s njihovom kesom - rekao je Dermot. - Ja? Ma daj. Ja sam dvorska dama kraljice
Charlotte.
Cora je sjela kraj Macka. Imala je teak, otar parfem u kojem se osjeao miris sandalovine i cimeta. -
to radi u Londonu, kote?
Zurio je u nju. Bila je vrlo privlana. - Traim posao. - Jesi li togod naao?
- Ne ba.
Odmahnula je glavom. - Zima je bila odvratna, hladna poput groba, a cijena kruha je strana. Ima
previe mukaraca kakav si ti.
Peg se nadovezala: - Zato se moj otac okrenuo kraama prije dvije godine, ali nije imao icu za to.
Mack je nevoljko otrgnuo pogled s Core i okrenuo se k Peg. - to mu se dogodilo?
- Zaplesao je sa suevom ogrlicom oko vrata. - to?
Dermot mu je objasnio: - Znai da su ga objesili. - O, Boe, ao mi je - rekao je Mack.
- Nemoj me aliti, ti kotski bezveznjae, od toga mi je zlo. Bilo je teko izai na kraj s Peg. - Dobro,
dobro, neu - blago je rekao Mack.
Cora je rekla: - Ako elite posao, poznajem nekoga tko trai istovarivae ugljena, za iskrcavanje s
teretnih brodova. Rad je tako teak da ga mogu obavljati samo mladi ljudi, a oni radije uzimaju
pridolice koji se nee brzo poeti aliti.
- Radit u bilo to - rekao je Mack pomislivi na Esther.
- Skupinama istovarivaa upravljaju vlasnici svratita u Wappingu. Poznajem jednoga, Sidneyja
Lennoxa u Sunu.
, - Je li to dobar ovjek?
Cora i Peg su se nasmijale. Cora je rekla: - On je laljiva, prevarantska, bijedna, smrdljiva, gnjila,
pijana svinja, ali svi su jednaki, pa to se moe?
- Hoe li nas odvesti u Sun?
161
- Neka bude, na tvoju vlastitu odgovornost - rekla je Cora.
Topla izmaglica znoja i ugljene praine ispunila je sparno spremite za teret drvenog broda. Mack se
nalazio na vrhu hrpe ugljena, rukovao je irokom lopatom i grabio ugljen, radei ujednaenim ritmom.
Posao je bio strahovito teak; boljele su ga ruke i bio je obliven znojem; ali se dobro osjeao. Bio je
mlad i jak, dobro e zaraditi, i nije bio niiji rob.
Radio je u skupini od esnaest istovarivaa ugljena, a svi su bili sagnuti nad svojim lopatama, gun$ali
su, psovali i alili se. Veina ostalih bili su mladi miiavi irski seljaci; rad je bio previe teak za
zakrljale mukarce roene u gradu. Dermotu je bilo trideset godina, a bio je najstariji u skupini.
inilo se da nije uspijevao pobjei od ugljena. No, ugljen je pokretao svijet. Dok je radio, Mack je
razmiljao gdje e sve zavriti ovaj ugljen; o londonskim sobama za primanje to e ih zagrijati, o
tisuama kuhinjskih vatri, o svim peima u pekarama i pivovarama gdje e posluiti kao gorivo.
Gradsku potrebu za ugljenom nikad se nije moglo zadovoljiti.
Bila je subota poslijepodne, a skupina je gotovo ispraznila brod Black Swan iz Newcastlea. Mack je
uivao u izraunavanju koliko e mu te veeri biti isplaeno. Cwo je bio drugi brod to su ga toga
tjedna istovarili, a skupina je dobivala 16 penija, peni po osobi, za svakih dvadeset vrea ugljena.
Snaan mukarac je velikom lopatom mogao napuniti vreu za dvije minute. Prema njegovoj raunici,
svaki od njih je zaradio ukupno est funti.
Mec~utim, bilo je odbitaka. Sidney Lennox, posrednik ili poduzetnik, slao je na brod goleme
koliine piva i dina za ljude. Morali su puno piti kako bi nadoknadili litre tekuine to su je gubili
znojenjem, ali Lennox im ja davao vie od potrebnog, a veina ljudi bi sve popila, ak i din. Posljedica
toga bila je barem jedna nesrea do kraja radnog dana. A pie je trebalo platiti. Zato Mack nije bio
siguran koliko e dobiti
162
kad veeras stane u red za nadnicu u krmi Sun. Meutim, ak i da pola novca ode na odbitke; to je
svakako previe; ostatak e biti dvostruko vei od zarade rudara tijekom estodnevnog radnog tjedna.
S takvom zaradom mogao bi poslati po Esther za nekoliko tjedana. Tada e on i njegova blizankinja
biti osloboeni ropstva. Pri toj pomisli srce mu je poskoilo u prsima.
Poslao joj je pismo im se smjestio kod Dermota, a ona mu je odgovorila. U dolini se prialo samo o
njegovom bijegu, pisala je. Nekoliko mlaih kopaa pokuavalo je poslati peticiju u Engleski parlament
kojom bi se pobunili protiv ropstva u rudnicima. Annie se udala za Jimmyja Leeja. Mack je osjetio
alost zbog Annie. Vie se nikad nee s njome valjati po vritini. No, Jimmy Lee je dobar ovjek.
Moda e peticija predstavljati poetak promjena; moda e Jimmyjeva i Anniena djeca biti slobodna.
Napunjene su i zadnje vree i poslagane u teglenicu kako bi ih se prevezlo na obalu i spremilo u
skladite ugljena. Mack je protegnuo svoja bolna lea i prebacio lopatu preko ramena. Na palubi ga je
okirao nalet ledenog zraka pa je odjenuo koulju i zaogrnuo se krznenim platem to mu ga je dala
Lizzie Hallim. Istovarivai ugljena su se prebacili na obalu sa za~'njim vreama, a potom su se zaputili
u krmu Sun po svoje nadnice.
Sun je bila neugledna krma u koju su Lalazili mornari i luki radnici. Zemljani pod je bio blatnjav,
~dupe i stolovi oteeni i zamrljani, a vatra se dimila, ali nije pruala toplinu. Vlasnik, Sidney Lennox,
bio je kockar pa je uvijek u tijeku bila nekakva igra: kartanje, kocke, ili komplicirano natjecanje na
oznaenom stolu sa etonima. Jedino dobro to je to mjesto imalo bila je Crna Mary, afrika kuharica,
koja je od ljuskara i jeftinih komada mesa kuhala pikantna, hranjiva jela to su ih muterije oboavale.
Mack i Dermot su prvi stigli. Nali su Peg kako sjedi u gostionici, prekriivi noge ispod sebe, i pui
glinenu lulu virdi
163
nijskog duhana. ivjela je u Sunu, a spavala je na podu u kutu gostionice. Lennox se takoer bavio
preprodajom ukradenih stvari pa mu je Peg prodavala ono ega bi se domogla. Kad je ugledala Macka,
pljunula je u vatru i veselo rekla: - to ima, kote, jesi li spasio jo koju djevu?
- Danas nisam - nasmijao se.
Nasmijeeno lice Crne Mary pojavilo se iza kuhinjskih vratiju. - Juhu od volovskog repa, momci? -
Imala je nizozemski naglasak; prialo se da je neko bila ropkinja nizozemskog pomorskog kapetana.
- Za mene samo nekoliko bav~ca, molim lijepo - odgovorio je Mack.
Nasmijeila se. - Gladni, je li? Naporno ste radili?
- Samo smo malo vjebali kako bi nam se otvorio apetit rekao je Dermot.
Mack nije imao novca za veeru, ali je Lennox svim istovarivaima ugljena davao zajam do
isplaivanja nadnica. Nakon dananjeg dana, odluio je Mack, sve e plaati gotovinom; nije elio
stvarati dugove.
Sjeo je kraj Peg. - Kako posao? - podrugljivo je upitao. Ozbiljno je shvatila njegovo pitanje. - Cora i ja
smo danas opeljeile bogatog starog gospodina, pa smo uzele slobodnu veer.
Macku je bilo udno to se sprijateljio s kradljivicom. Znao je to ju je natjeralo na takav ivot;
alternativa je bila glad. Ipak je neto u njemu, neka ostavtina stavova njegove majke, smatralo da to
nije u redu.
Peg je bila sitna i krhka, mravog tijela i lijepih plavih oiju, ali je bila beutna poput okorjelog
zloinca, a ljudi su se prema njoj ponaali u skladu s tim. Mack je pretpostavio da je njeno grubo
ponaanje zapravo oblik zatite; ispod povrine vjerojatno se nalazi prestraena djevojica koja nema
nikoga na svijetu.
Crna Mary mu je donijela juhu po kojoj su plutale kamenice,
164
komad kruha i vr tamnog piva, a on se na sve to bacio poput izgladnjelog vuka.
Poeli su stizati drugi istovarivai ugljena. Lennoxu nije bilo ni traga ni glasa, to je bilo neobino;
obino je igrao karte ili kockao sa svojim gostima. Mack je poelio da se to prije pojavi. Nestrpljivo je
elio saznati koliko je zaradio u proteklom tjednu. Nagaao je kako Lennox puta ljude da ekaju na
svoj novac ne bi li to vie potroili u gostionici.
Cora je ula nakon otprilike sat vremena. Izgledala je napadno u odjei boje senfa s crnim ukrasima.
Svi su je mukarci pozdravili, ali je ona, na Mackovo iznenaenje, prila k njemu i sjela. - uo sam da
ste imale uspjeno poslijepodne - rekao je.
- Laka zarada - rekla je. - ovjek je dovoljno star da bi trebao znati to ga moe snai.
- Bilo bi bolje da mi ispria kako to radi, pa neu nasjesti nekome poput tebe.
Koketno ga je pogledala. - Ti nikad nee morati plaati djevojkama, Mack, to ti obeajem.
- Ipak mi reci, zanima me.
- Najjednostavniji nain je pokupiti imunog pijanca, zagrijati ga, povesti ga u mranu uliicu i pobjei
s njegovim novcem. - Jeste li to danas uinile?
- Ne, danas je bilo bolje. Nale smo praznu kuu i podmitile pazikuu. Ja sam igrala ulogu kuanice
kojoj je dosadno, a Peg mi je bila sobarica. Odvele smo ga u kuu, pretvarajui se da tamo ivimo.
Navela sam ga da se svue i poe u krevet, a zatim je uletjela Peg i rekla da mi se neoekivano vraa
mu.
Peg se nasmijala. - Jadni starkelja, trebao si mu vidjeti lice, sav se uspaniio. Sakrio se u ormar!
- A mi smo otile s njegovom lisnicom, njegovim satom i svom njegovom odjeom.
- Vjerojatno se jo uvijek nalazi u ormaru! - rekla je Peg, te su se obje stale previjati od smijeha.
165
Poele su se pojavljivati ene istovarivaa ugljena, mnoge su u naruaju nosile malu djecu, a vea su im
se drala za skute. Neke su imale polet i ljepotu mladosti, ali su druge izgledale umorno i neishranjeno,
premlaivane ene nasilnih i pijanih mukaraca. Mack je nagaao kako su dole u nadi da e se
doepati dijela zarade prije nego njihovi mukarci spiskaju novac na pie, kockanje ili kurve. Ula je
Bridget Riley sa svoje petero djece i sjela s Dermotom i Mackom.
Lennox se oko ponoi konano pojavio.
Nosio je konatu kesu punu kovanica i dva pitolja, vjerojatno kao zatitu od pljake. Istovarivai su
mu ugljena, od kojih je veina ve bila pijana, klicali kad je uao kao da je nekakav heroj, a Mack je
trenutno osjetio prezir prema njima; zato su pokazivali zahvalnost za neto to su sami zasluili?
Lennox je bio mrzovoljan ovjek od kojih tridesetak godina, a nosio je izme do koljena i prsluk od
flanela bez koulje. Bio je u dobroj formi i miiav zahvaljujui noenju tekih bavica piva i vina. Usta
su mu odavala okrutnost. Oko njega se irio izraziti zadah, slatkasti miris gnjilog voa. Mack je
zamijetio kako se Peg nesvjesno lecnula kad je proao kraj njih; bojala se toga ovjeka.
Lennox je povukao stol u kut i poloio na njega kesu i pitolje. Mukarci i ene su se okupili oko njega,
gurajui se i probijajui naprijed, kao da su se bojali da e Lennox ostati bez novca prije nego dou na
red. Mack se drao po strani; bilo mu je ispod asti gurati se za novac to ga je zaradio.
Otri glas Lennoxa nadglasao je graju. - Svaki ovjek je ovog tjedna zaradio jednu funtu i jedanaest
penija, prije odbijanja trokova krme.
Mack nije bio siguran da je dobro uo. Istovarili su dva broda, oko tisuu petsto puta po dvadeset
vrea, odnosno trideset tisua vrea ugljena, to je svakom ovjeku trebalo ukupno donijeti oko est
funti. Kako se to moglo smanjiti na malo vie od funte po osobi?
166
Zaulo se razoarano gun$anje, ali nitko nije postavio nikakvo pitanje o svoti. Kad je Lennox poeo
brojiti pojedinane nadnice, Mack je rekao: - Samo trenutak. Kako ste to izraunali?
Lennox ga je pogledao ljutito se namrtivi. - Iskrcali ste tisuu etiristo etrdeset i pet puta po dvadeset
vrea to svakom ovjeku donosi ukupno est funti i pet penija. Odbijemo petnaest ilinga dnevno za
pie
- to? - prekinuo ga je Mack. - Petnaest ilinga na dan? - To su bile tri etvrtine njihove zarade!
Dermot Riley se mrmljajui sloio s njim. - Prokleta pljaka, to je to. - Nije to izrekao naroito glasno,
ali se ulo gunanje od nekoliko drugih mukaraca i ena.
- Moja provizija je esnaest penija po ovjeku za svaki brod nastavio je Lennox. - Zatim je tu jo
esnaest penija za kapetana, est penija dnevno za iznajmljivanje lopate
- Iznajmljivanje lopate? - prasnuo je Mack.
- Ti si ovdje novi pa ne zna pravila, McAsh - procijedio je Lennox. - Zato ne zaepi svoju prokletu
gubicu i pusti me da nastavim ili nitko nee dobiti plau.
Mack je bio ogoren, ali mu je razum govorio da takav sustav plaanja Lennox nije izmislio te veeri;
bilo je oito da je sve dobro uhodano, a ljudi su to prihvaali. Peg ga je povukla za rukav i tiho mu
rekla: - Nemoj izazivati nevolje, kote, Lennox e ti ve nekako zagoriti ivot.
Mack je slegnuo ramenima i zautio. Meutim, njegova pobuna potaknula je ostale, a sad je Dermot
Riley podigao glas. - Ja nisam popio pia u vrijednosti petnaest ilinga na dan - rekao je.
- Posve sigurno nije - dodala je njegova ena.
- Nisam ni ja - rekao je drugi ovjek. - Tko bi to mogao? ovjek bi se raspuknuo od tolikog piva!
Lennox je ljutito odgovorio: - Toliko sam vam poslao na brod. Zar mislite da mogu kontrolirati koliko
svaki od vas popije na dan?
167
Mack je rekao: - Ako ne moete, vi ste jedini krmar u Londonu kojemu to ne polazi za rukom! - Ljudi
su se nasmijali.
Lennoxa je razbjesnjelo Mackovo izrugivanje i smijeh ljudi. Razjareno ih je pogledao i rekao: -
Uobiajeno je da plaate petnaest ilinga za pie, bez obzira popijete li ga ili ne.
Mack je pristupio stolu. - Pa, i ja imam neke obiaje - rekao je. - Ne plaam za pie to ga nisam
zatraio, niti popio. Moda vi niste kontrolirali, ali ja jesam, i mogu vam tono rei koliko sam vam
duan.
- I ja to mogu - rekao je drugi ovjek. To je govorio Charlie Smith, crnac roen u Engleskoj s izrazitim
naglaskom ljudi iz Newcastlea. - Popio sam osamdeset tri vra piva to ga ovdje prodajete po etiri
penija za pola litre. To iznosi dvadest sedam ilinga i osam penija za cijeli tjedan, a~ ne petnaest ilinga
dnevno.
Lennox je rekao: - Ti si sretan to uope dobiva plau, crni nitkove, jer bi trebao biti rob u lancima.
Charliejevo se lice smrailo. - Ja sam Englez i kranin, a bolji sam ovjek od tebe jer sam poten -
rekao je kontrolirajui svoj gnjev.
Dermot Riley je rekao: - Ja vam, takoer, mogu tono rei koliko sam popio.
Lennox je postajao sve bjenji. - Ako ne budete pazili, neete dobiti nita, nitko od vas - rekao je.
Mack je pomislio da bi trebao smiriti situaciju. Pokuao se domisliti neeg pomirljivog to bi mogao
rei. Tada mu je pogled pao na Bridget Riley i njenu gladnu djecu pa ga je nadvladalo ogorenje.
Rekao je Lennoxu: - Nee se maknuti od stola dok svima ne plati ono to im duguje.
Lennox je spustio pogled na oruje.
Naglom kretnjom Mack je bacio pitolje na pod. - Neete pobjei ni tako da pucate u mene, prokleti
lopove - ljutito je rekao.
Lennox je izgledao poput opkoljene ivotinje. Mack se pitao
168
je li otiao predaleko; moda je trebao izai i kompromisom spasiti obraz. No, sad je bilo prekasno.
Lennox je morao popustiti. Natjerao je istovarivae ugljena da se napiju, a sad im mora platiti jer bi ga
inae ubili.
Naslonio se na stolici, stisnuo oi, uputio Macku pogled pun mrnje i rekao: - Platit e mi za ovo,
McAsh, kunem se Bogom. Mack je blago rekao: - Hajde, Lennox, ljudi samo trae da im platite ono to
su zaradili.
To nije umirilo Lennoxa, ali je popustio. Mrano se mrgodio kad je poeo brojiti novac. Najprije je
platio Charlieju Smithu, zatim Dermotu Rileyju, pa Macku, obraunavajui pie prema onome to su
rekli.
Mack se odmaknuo od stola ispunjen oduevljenjem. U ruci je imao tri funte i devet ilinga; ako
polovicu odvoji na stranu za Esther, jo uvijek e mu puno ostati.
Drugi radnici su nagaali koliko su popili, ali se Lennox nije prepirao, osim u sluaju Sama Pottera,
golemog debelog mladia iz Corka, koji je tvrdio da je popio samo tri litre, to je izazvalo gromoglasni
smijeh ostalih; na kraju su se dogovorili da je bilo triput toliko.
Radosno raspoloenje proirilo se meu mukarcima i njihovim enama dok su spremali svoju zaradu.
Nekoliko ih je prilo Macku i tapalo ga po leima, a Bridget Riley ga je poljubila. Shvatio je da je
uinio neto iznimno, ali se bojao da drama jo nije gotova. Lennox se previe lako predao.
Dok je Lennox isplaivao posljednjeg ovjeka, Mack je podigao njegove pitolje s poda. Uklonio je
barut iz pitolja, kako se iz njih ne bi moglo pucati, a potom ih poloio na stol.
Lennox je uzeo svoje bezopasne pitolje i gotovo praznu kesu za novac te ustao. U prostoriji je vladala
tiina. Zaputio se prema vratima to su vodila u njegove privatne sobe. Svi su ga napeto gledali, kao da
bi mogao nai naina i jo uvijek im oduzeti novac. Na vratima se okrenuo. - Idite kuama - pakosno
169
je rekao. - I nemojte se vraati u ponedjeljak. Za vas nee biti posla. Svi ste otputeni.
111
Mack je probdio vei dio noi zabrinuto razmiljajui. Neki istovarivai ugljena govorili su da e
Lennox do ponedjeljka ujutro sve zaboraviti, ali je Mack sumnjao u to. Lennox nije djelovao poput
ovjeka koji bi prihvatio poraz, a lako e nai drugih esnaest snanih mladia i stvoriti novu ekipu.
To je bila Mackova krivnja. Istovarivai ugljena bili su poput volova, jaki i glupi i povodljivi; ne bi se
pobunili protiv Lennoxa da ih Mack nije ohrabrio. Osjeao je da je njegov zadatak popraviti situaciju.
U nedjelju ujutro je rano ustao i poao u drugu prostoriju. Dermot i njegova ena su leali na strunjai,
a petero djece je zajedno spavalo u suprotnom kutu. Mack je prodrmao Dermota i probudio ga. - Danas
moramo osigurati posao za nau skupinu - rekao je Mack.
Dermot je ustao. Bridget je s kreveta promrmljala: - Odjenite neto pristojno ako elite ostaviti
povoljan dojam na nekog poduzetnika. - Dermot je stavio stari crveni prsluk, a Macku je posudio plavi
svileni al to ga je davno kupio za svoje vjenanje. Usput su poli po Charlieja Smitha. Charlie je ve
pet godina istovarivao ugljen pa je svakoga poznavao. Odjenuo je svoj najbolji plavi kaput te su
zajedno poli u Wapping.
Blatnjave ulice lukog dijela grada bile su gotovo prazne. Zvona stotine londonskih crkava usrdno su
pozivala svoje vjernike, ali veina mornara, lukih radnika i skladitara uivala je u svom danu odmora
pa su ostali kod kue. Smea voda rijeke Temze lijeno je zapljuskivala naputena pristanita, a takori
su hrabro tumarali du obale.
Svi poduzetnici za istovarivanje ugljena bili su vlasnici svratita. Tri mukarca su najprije otila u
Frying Pan, nekoliko metara udaljenu od Suna. Nali su vlasnika kako kuha unku
17o
u dvoritu. Od mirisa je Macku navrla slina na usta. - to ima, Harry? - vedro mu se obratio Charlie.
Mrzovoljno ih je pogledao. - to elite, momci, ako ne pivo? - Posao - odgovorio je Charlie. - Imate li
sutra brod za istovarivanje?
- Da, i skupinu koja e to uiniti. Ipak, hvala.
Otili su. Dermot je rekao: - to mu je bilo? Gledao nas je kao da smo gubavci.
- Sino je popio previe dina - nagaao je Charlie.
Mack je pomislio da se radilo o neem opasnijem, ali je zasad svoje misli zadrao za sebe; - Poimo u
King's Head rekao je.
Nekoliko istovarivaa ugljena pilo je pivo za ankom. Pozdravili su Charlieja imenom. - Imate li posla,
momci? - rekao je Charlie. - Traimo brod.
uo ga je krmar. - Jeste li vi radili za Sidneyja Lennoxa iz Suna?
- Jesmo, ali mu nismo potrebni idueg tjedna - odgovorio je Charlie.
- Niste ni meni - rekao je vlasnik svratita.
Dok su izlazili, Charlie je rekao: - Pokuat emo kod Bucka Delaneyja u Swanu. On istodobno zna
imati dvije ili tri skupine. Swan je bilo veliko svratite s konjunicom, kavanom, skladi
tem za ugljen i nekoliko zalogajnica. Nali su irskog vlasnika u njegovoj sobi s pogledom na dvorite.
Delaney je i sam bio istovariva ugljena kad je bio mlad, ali je sad nosio vlasulju i kravatu dok je
dorukovao kavu i hladnu govedinu. - Dat u vam jedan savjet, deki - rekao je. - Svaki poduzetnik u
Londonu uo je to se sino dogodilo u Sunu. Niti jedan vam nee dati posao; Sidney Lennox se za to
pobrinuo.
Macka je zahvatila malodunost. Bojao se neeg slinog.
- Da sam na vaem mjestu - nastavio je Delaney - ukrcao bih se na brod i otiao iz grada na godinu ili
dvije. Kad se vratite, sve e biti zaboravljeno.
171
Dermot je ljutito rekao: - Dakle, vi poduzetnici ete uvijek pljakati istovarivae ugljena?
Ako se Delaney uvrijedio, nije to pokazao. - Pogledaj oko sebe, deko moj - blago je rekao i
neodreenim zamahom pokazao na srebrni servis za kavu, sagove na podu i poslove koji su sve to
plaali. - Nisam sve ovo dobio potenim odnosom prema ljudima.
Mack je rekao: - to nas moe sprijeiti da se sami obratimo kapetanima i ponudimo im svoje usluge za
iskrcavanje tereta? - Sve - rekao je Delaney. - S vremena na vrijeme pojavi se
ovjek poput tebe, McAsh, malo pronicljiviji od ostalih, te eli voditi vlastitu skupinu, izbjei
poduzetnika, plaanje pia i tako dalje. No, previe ljudi previe zarauje kako sada stoje stvari. -
Odmahnuo je glavom. - Nisi ti prvi koji se buni protiv sustava, McAsh, a nee biti ni zadnji.
Macku se zgadio Delaneyjev cinizam, ali je osjeao da ovjek govori istinu. Nije se mogao sjetiti to bi
jo mogao rei ili uiniti. Osjeajui se poraenim krenuo je prema vratima, a Dermot i Charlie su ga
slijedili. '
- Posluaj moj savjet, McAsh - rekao je Delaney. - Postani poput mene. Otvori malu krmu i poni
prodavati pie istovarivaima ugljena. Prestani pomagati njima i poni pomagati sebi. Mogao bi uspjeti.
Ima ono to je potrebno, to vidim.
- Da budem poput vas? - rekao je Mack. - Obogatili ste se varajui svoje drugove. Tako mi Krista, ne
bih postao kao vi ni za cijelo kraljevstvo.
Dok je izlazio, zadovoljno je opazio da se Delaneyjevo lice napokon smrailo od ljutnje.
No, njegovo je zadovoljstvo trajalo samo do trenutka dok nije zatvorio vrata. Pobijedio je u raspravi,
ali je sve drugo izgubio. I~a je barem progutao svoj ponos i prihvatio sustav poduzetnika, sutradan
ujutro bi imao posao. Ovako nije imao nita; a doveo je jo petnaest ljudi i njihove obitelj, u isti
beznadni polo
172
aj. Mogunost dovoenja Esther u London bila je dalje no ikad. Sve je uinio pogreno. Bio je
prokleta budala.
Tri mukarca su sjela u jednu od gostionica i naruila pivo i kruh za doruak. Mack je razmiljao kako
je bio bahat dok je ,,$ ,, svisoka gledao na ljude koji su bez pogovora prihvaali svoju
sudbinu. U mislima ih je nazivao volovima, ali je on bio vol. Pomislio je na Caspara Gordonsona,
radikalnog odvjetnika koji je sve ovo zapoeo kad je Macka upoznao s njegovim zakonskim pravima.
Kad bih se domogao Gordonsona, mislio je Mack, dao bih mu do znanja koliko vrijede njegova
zakonska prava.
Izgledalo je da je zakon koristio samo onima koji su imali mo za njegovu provedbu. Rudari i
istovarivai nisu imali zastupnika na sudu. Bili su glupi ako su govorili o svojim pravima. Mudri ljudi
su ignorirali pravo i krivo te su brinuli
. samo za sebe, poput Core i Peg i Bucka Delaneyja.
Podigao je vr piva, a zatim se ukoio s rukom na pola puta do ustiju. Caspar Gordonson ivi u
Londonu, naravno. Mack bi mogao dospjeti do njega. Mogao bi mu staviti do znanja koliko vrijede
zakonska prava, no moda bi . mogao uiniti i vie. Moda bi Gordonson mogao biti zastupnik
istovarivaa ugljena. On je odvjetnik i neprestano pie o slobodi u Engleskoj; trebao bi pomoi.
Vrijedilo je pokuati.
Kobno pismo to ga je Mack primio od Caspara Gordonsona stiglo je s adrese u Ulici Fleet. Fleet je bio
prljavi potok to se slijevao u Temzu u podnoju breuljka na kojem je stajala katedrala St Paul.
Gordonson je ivio u dvokatnici od cigle blizu velikog svratita.
- Sigurno je neenja - rekao je Dermot. - I~ako zna? - upitao je Charlie Smith.
- Prljavi prozori, zaputeni prag; u ovoj kui nema ene.
173
Vrata im je otvorio sluga koji se ni najmanje nije zaudio kad su traili gospodina Gordonsona. Dok su
ulazili, dva dobro odjevena mukarca su odlazila, a putem su estoko raspravljali o neemu to je
ukljuivalo Williama Pita, uvara dravnog peata, i vikonta Weymoutha iz ministarstva vanjskih
poslova. Nisu prekidali svoju prepirku, ali je jedan klimnuo glavom Macku rastresenom pristojnou,
to je njega silno iznenadilo jer su gospoda obino ignorirala pripadnike nie klase.
Mack je odvjetnikovu kuu zamiljao kao mjesto pranjavih papira i proaptanih tajni, u kojem bi
najglasniji zvuk moglo biti kripanje pera. Gordonsonov dom je vie podsjeao na tiskarsku radnju.
Snopovi broura i asopisa, vezani uzicama, bili su naslagani u hodniku, a u zraku se osjeao miris
papira i tinte, a zvuk strojeva to je dopirao odozdo govorio je da u podrumu radi tiskara.
Sluga je uao u jednu sobu. Mack se pitao gubi li ovdje vrijeme. Ljudi koji su pisali visokoumne lanke
u asopisima, vjerojatno nee prljati ruke mijeanjem s radnicima. Gordortsonovo zanimanje za
slobodu moglo bi biti iskljuivo teorijsko. No, Mack je morao sve pokuati. Poveo je svoju skupinu
istovarivaa u pobunu, a sad su svi ostali bez posla; morao je neto poduzeti.
Iznutra se zauo visok i prodoran glas. - McAsh? Nikad uo za njega! Tko je on? Ne zna? Onda pitaj !
Nije vanoTrenutak kasnije na vratima se pojavio proelavi mukarac
bez vlasulje. Kroz naoale je odmjerio tri istovarivaa ugljena. - Ne vjerujem da poznajem nekoga od
vas - rekao je. - to elite od mene?
Uvod nije puno obeavao, ali Macka nije bilo lako obeshrabriti pa je vatreno rekao: - Nedavno ste mi
dali nekoliko vrlo loih savjeta, ali sam, unato tome, doao po jo.
Nastala je stanka, a Mack je pomislio da ga je uvrijedio, ali se tada Gordonson srdano nasmijao.
Prijateljskim glasom je rekao: - Tko ste vi, zapravo?
- Malachi McAsh, poznat kao Mack. Bio sam rudar u uglje
174
nokopu Heugh, blizu Edinburgha, dok mi vi niste pisali i rekli mi da sam slobodan ovjek.
Razumijevanje je obasjalo Gordonsonovo lice. - Vi ste rudar koji voli slobodu! Evo ruke, ovjee.
Mack mu je predstavio Dermota i Charlieja. - Uc~ite, izvolite. Jeste li za au vina?
Slijedili su ga u neurednu prostoriju u kojoj se nalazio pisai stol i police s knjigama. Na podu je bilo
naslagano jo tiskanog materijala, a po stolu su bili razbacani primjerci onoga to se tiskalo. Debeli
stari pas leao je na prljavoj prostirci ispred vatre. Osjeao se zadah koji je vjerojatno dopirao od
prostirke ili psa, ili i jednog i drugog. Mack je podigao otvorenu pravniku knjigu s jedne stolice i sjeo.
- Ne bih vina, hvala vam - rekao je. elio je biti posve trijezan.
- Moda alicu kave? Vino uspavljuje, ali vas kava dri budnim. - Ne ekajui odgovor, rekao je slugi:
- Kavu za sve. Ponovno se okrenuo Macku. - Dakle, McAsh, zato su moji savjeti bili tako loi?
Mack mu je ispriao kako je otiao iz Heugha. Dermot i Charlie su pozorno sluali; to jo nisu uli.
Gordonson je zapali0 lulu i poeo otpuhivati oblake duhanskog dima, a s vremena na vrijeme bi s
gnuanjem odmahnuo glavom. Kava je stigla kad je Mack dovravao svoju priu.
- Poznajem Jamissone od ranije; to su pohlepni, bezduni i okrutni ljudi - suosjeajno je rekao
Gordonson. - to ste uinili kad ste stigli u London?
- Postao sam istovariva ugljena. - Mack je ukratko iznio to se prethodne veeri dogodilo u krmi Sun.
Gordonson je rekao: - To s piem i istovarivaima je ve dugo sramotni skandal.
Mack je klimnuo glavom. - Rekli su mi da nisam prvi koji se buni.
- Doista niste. Parlament je prije deset godina izglasao zakon kojim se to zabranjuje.
175
Mack se zapanjio. - Zato se onda i dalje tako radi? - Zakon nikad nije proveden.
- Zato?
- Vlada se boji poremeaja u opskrbi ugljenom. Ugljen pokree London; ovdje se nita ne dogaa bez
ugljena: ne pee se kruh, ne proizvodi pivo, ne tali eljezo, ne potkivaju konji, ne proizvode avli
- Razumijem - nestrpljivo ga je prekinuo Mack. - Ne bih se trebao uditi to zakon ne pomae ljudima
kakvi smo mi.
- Dakle, u tome nemate pravo - cjepidlaio je Gordonson. Zakon ne donosi odluke. Nema svoju volju.
On je poput oruja, ili orua; radi za one koji ga uzmu u ruke i koriste.
- Za bogate.
- Najee - priznao je Gordonson. - Ali bi mogao raditi.i za vas.
- Kako? - eljno je upitao Mack.
- Pretpostavimo da stvorite alternativni sustav skupina za iskrcavanje ugljena s brodova.
Ovome se Mack nadao. - To ne bi bilo teko - rekao je. Ljudi bi mogli izabrati jednoga izmeu sebe za
pregovaraa s kapetanima. Novac bi se raspodijelio im bi ga primili.
- Pretpostavljam da bi istovarivai radije radili po novom sustavu i troili svoju zaradu kako im se
svia.
- Tako je - rekao je Mack, potiskujui svoje rastue uzbuenje. - Mogli bi plaati pivo to ga popiju,
kao svi ostali. - No, hoe li Gordonson stati na s~ranu istovarivaa? Ako se to dogodi, sve bi se moglo
promijeniti. .
Charlie Smith je potiteno rekao: - To se ve pokualo. Ne uspijeva.
Charlie je ve godinama obavljao taj posao, sjetio se Mack. Zato ne uspijeva? - pitao je. ~ ,
- Kad se tako neto dogodi, poduzetnici podmite kapetane brodova kako ne bi koristili usluge novih
skupina. Zatim doe do nereda i tunjava izmeu skupina. A uvijek se za nerede ka
176
njava nove skupine jer su sami poduzetnici zapravo suci ili su to njihovi prijatelji . . . i na kraju se svi
istovarivai vrate starom nainu rada.
- Proklete budale - rekao je Mack.
Charlie je djelovao uvrijeeno. - Da su pametni, vjerojatno ne bi bili istovarivai ugljena.
Mack je shvatio da je ispao bahat, ali ga je ljutilo kad su se ljudi ponaali kao svoji vlastiti najgori
neprijatelji. - Treba im samo malo odlunosti i solidarnosti - rekao je.
Gordonson se ukljuio u razgovor: - Potrebno je vie od toga. To je stvar politike. Sjeam se posljednje
pobune istovarivaa ugljena. Bili su poraeni jer niu imali branitelja. Protiv njih su bili poduzetnici, ali
nitko nije bio za njih.
- Zato bi ovoga puta bilo drugaije? - upitao je Mack. - Zbog Johna Wilkesa.
Wilkes je bio borac za slobodu, ali se nalazio u progonstvu, Ne moe puno za nas uiniti dok je u
Parizu.
- Nije u Parizu. Vratio se.
To je bilo iznenaenje. - to e uiniti? - Kandidirati se za Parlament.
Mack je mogao zamisliti kakvu e to buru izazvati u londonskim politikim krugovima. - Ja jo uvijek
ne vidim kako bi to nama moglo pomoi.
- Wilkes e stati na vau stranu, a vlada e stati uz poduzetnike. Takav sukob, u kojem je posve jasno
da su radnici u pravu, a usto imaju i zakon na svojoj strani, moe samo koristiti Wilkesu.
- Kako znate to e ~lilkes uiniti?
Gordonson se nasmijeio. - Ja sam njegov izborni povjerenik. Mack nije bio svjestan da je Gordonson
toliko moan. To je bila sretna okolnost.
Charlie Smith je i dalje bio skeptian, pa je rekao: - Dakle, namjeravate iskoristiti istovarivae ugljena
za svoje politike ciljeve.
177
- Imate pravo - blago je rekao Gordonson. Odloio je svoju lulu. - Ali zato ja podravam Wilkesa?
Dopustite mi da vam objasnim. Vi ste danas doli ovamo aliti se na nepravdu. Tako neto se esto
dogaa; obine mukarce i ene radi svoje koristi zlostavlja pohlepni nasilnik, neki George Jamisson ili
Sidney Lennox. To kodi poslovima jer loa poduzetnost kvari robu. ak i da je to korisno za poslove,
ipak bi bilo pokvareno. Volim svoju zemlju, ali mrzim nasilnike koji tlae njene stanovnike i unitavaju
njen prosperitet. Zato provodim ivot u borbi za pravdu. - Nasmijeio se i opet stavio lulu u usta. -
Nadam se da to ne zvui previe pompozno.
- Nimalo - rekao je Mack. - Drago mi je to ste na naoj strani.
178
~6.
POGLAr=I~LJE
an vjenanja Jaya Jamissona bio je hladan i vlaan. Iz svoje spavae sobe u palai na Grosvenor
Squareu mogao je vidjeti Hyde Park gdje je logorovala njegova pukovnija. Niska magla pokrivala je
tlo, a atori voj
nika djelovali su poput brodskih jedara na uzburkanom sivom moru. Tu i tamo dimile su se priguene
vatre, a to je jo vie uveavalo tmurni ugoaj. Ljudi e se bijedno osjeati, ~to za vojnike nije nimalo
neobino.
Okrenuo je lea prozoru. Chip Marlbc~rough, njegov vjenani kum, pridravao je Jayev novi ICaput.
Jay ga je odjenuo i gunanjem mu zahvalio. Chip je bio kapetan u Treem gardijskom puku, kao i Jay.
Njegov je otac bio Lord Arebury, a imao je poslovne veze s Jayevim ocem. Jayu je laskalo to je takav
aristokrat pristao stajati uz njega na vjenanju.
- Jesi li se pobrinuo za konje? - zabrinuto je upitao Jay. - Svakako - rekao je Chip.
Iako je Trei gardijski puk bio pjeatvo, asnici su uvijek jahali, a Jayeva dunost bila je nadgledati
ljude koji su vodili brigu o konjima. Bio je dobar s konjima; nagonski ih je razumio.
179
Dobio je dva dana dopusta radi vjenanja, ali je ipak brinuo da li se ljudi dobro staraju o ivotinjama.
Dopust je bio tako kratak jer je pukovnija bila u aktivnoj slubi. Nije bilo rata; posljednji rat u kojem je
sudjelovala britanska vojska bio je Sedmogodinji rat protiv Francuza u Americi, a taj je zavrio dok su
Jay i Chip jo pohaali kolu. No, stanovnici Londona bili su nemirni i buntovniki raspoloeni, pa su
trupe bile u pripravnosti kako bi suzbile nerede. Svakih nekoliko dana bi neka grupa nezadovoljnih
obrtnika otpoela trajk, ili krenula na Parlament, ili jurila ulicama razbijajui prozore. Proteklog su
tjedna tkalci svile, razjareni smanjivanjem plaa, unitili tri nova tkalaka pogona u Spitalfieldsu.
- Nadam se da trupe nee morati izai dok sam ja na dopustu - rekao je Jay. - Kakve sam ja sree,
moglo bi mi se dogoditi da propustim bitku.
- Prestani brinuti! - Chip je ulio konjak iz boce od bruenog stakla u dvije ae. Pio je puno konjaka. -
Za ljubav! - rekao je. - Za ljubav - ponovio je Jay.
Nije puno znao o ljubavi, razmiljao je. Izgubio je nevinost prije pet godina s Arabellom, jednom od
slukinja svoga oca. Tada je vjerovao kako je on zaveo nju, ali je sada, gledajui unatrag, znao da je
bilo obrnuto. Nakon to je tri puta s njome podijelio krevet, rekla je da je trudna. Platio joj je trideset
funti; to ih je posudio od lihvara; kako bi nestala. Sad je sumnjao je li ikad bila trudna, i nije li sve bila
planirana prijevara.
Otad je oijukao s desecima djevojaka, mnoge je poljubio, a nekoliko ih je odveo u krevet. Bilo mu je
lako osvojiti djevojku; uglavnom se trebalo pretvarati kako te zanima sve to ona govori, iako mu je
pomagao izgled i pristojno ponaanje. Oaravao ih je bez veeg napora. No, sad se prvi put naao u
obrnutoj situaciji. Kad je bio s Lizzie, uvijek se osjeao pomalo bez daha; znao je zuriti u nju kao da je
ona jedina osoba u prostoriji, a tako su ranije djevojke zurile u njega kad ih je nastojao armirati. Je li
to ljubav? Sigurno jest, razmiljao je.
180
Oev stav prema vjenanju malo se ublaio zbog mogunosti da se doepa Lizziena ugljena. Zato je
dopustio da Lizzie i njena majka borave u kui za goste i plaao najam za kuu u Ulici Rugby gdje e
Jay i Lizzie ivjeti nakon vjenanja. Nisu nita vrsto obeali ocu, niti su mu rekli da se Lizzie odluno
protivi vaenju ugljena na High Glenu. Jay se jedino nadao da e se na kraju sve srediti.
Vrata su se otvorila i sluga je rekao: - Hoete li primiti nekog gospodina Lennoxa, gospodine?
Jay se oneraspoloio. Dugovao je novac Sidneyju Lennoxu; kockarski dugovi. Najradije bi ot~erao
ovjeka; bio je obian vlasnik krme; ali bi Lennox mogao postati neugodan glede duga. - Bolje da ga
uvede - rekao je Jay. - ao mi je zbog ovoga - obratio se Chipu.
- Poznajem Lennoxa - rekao je Chip. - I ja sam gubio novac kod njega. - Lennox je uao, a Jay je
osjetio njegov izraziti slatkasto-kiseli miris, kao da neto fermentira. Chip ga je pozdravio: - Kako si,
prokleti lupeu?
Lennox ga je hladno pogledao. - Ne zovete me prokletim lupeom kad dobivate, primijetio sam.
Jay ga je nervozno pogledavao. Lennox je nosio uto odijelo, svilene arape i cipele s kopom, ali je
izgledao poput aglja u ljudskoj odjei; oko njega je vladao prijetei ugoaj to ga pomodna odjea
nije uspijevala prikriti. Meutim, Jay se nekako nije uspijevao natjerati na kidanje veze s Lennoxom.
Bio je nadasve koristan poznanik; uvijek je znao gdje se odvijaju borbe pijetlova, gladijatorske borbe
iIi konjske utrke, a ako niega nije bilo, sam bi organizirao partiju karata ili igru kockama.
Takoer je bio voljan davati zajam mlaclim asnicima koji su ostali bez gotovine, ali su eljeli i dalje
kockati; u tome je bila najvea nevolja. Jay je Lennoxu dugovao sto pedeset funti. Bit e vrlo neugodno
ako je Lennox doao naplatiti dug.
- Zna da se danas enim, Lennox - rekao je Jay.
181
- Da, poznato mi je - rekao je Lennox. - Doao sam popiti neto u vae zdravlje.
- Svakako, svakako. Chip, gutljaj za naeg prijatelja. Chip je ulio tri obilne ae konjaka.
Lennox je rekao: - Za vas i vau buduu suprugu.
- Hvala - rekao je Jay te su sva trojica iskapila svoje pie. Lennox se obratio Chipu. - Sutra uveer e se
odratiavelika faro igra u kavani Lord Archer, kapetane Marlborough.
- Zvui privlano - rekao je Chip.
- Nadam se da u vas vidjeti tamo. Vi ete, nesumnjivo, biti zauzeti, kapetane Jamisson. _
- Pretpostavljam - odgovorio je Jay. Ionako si to ne mogu priutiti, pomislio je.
Lennox je odloio svoju au. - elim vam ugodan dan i nadam se da e se magla razii - rekao je i
izaao.
Jay je prikrio svoje olakanje. Nitko nije nita rekao o novcu. Lennox je znao da je Jayev otac platio
posljednji dug pa je, moda, vjerovao da e Sir George ponovno uiniti isto. Jay se pitao zato je
Lennox uope doao; valjda ne zato da badava popije aicu konjaka? Imao je neugodan osjeaj da je
Lennox svojim posjetom neto dokazivao. U zraku se osjeala neizreena prijetnja. No, na kraju
krajeva, kako bi vlasnik krme mogao nauditi sinu imunog trgovca?
S ulice je do Jaya dopro zvuk koija to su se zaustavljale ispred kue. Izbacio je Lennoxa iz misli. -
Poimo dolje - rekao je.
Soba za primanje bila je velianstvena prostorija ispunjena skupim namjetajem to ga je izradio
Thomas Chipper~dale. Mirisalo je po votanom latilu. Unutra su se nalazili Jayevi majka, otac i brat,
svi odjeveni za odlazak u crkvu. Alicia je poljubila Jaya. Sir George i Robert su ga ukoeno pozdravili.
Nikad nisu bili bliska obitelj, a svaa oko dara za dvadeset prvi roc~endan je jo uvijek bila iva u
njihovim sjeanjima.
Jedan je sluga ulijevao kavu. Jay i Chip su uzeli svaki svoju
182
alicu. Prije nego su je poeli piti, vrata su se naglo otvorila, a Lizzie je uletjela poput vihora. - Kako se
usu$uje? - bjesnjela je. = Kako se usuuje?
Jayu je zastalo srce. to se sad dogodilo? Lizzie je porumenjela od ogorenja, oi su joj sijevale, a prsa
se uzbueno dizala. Imala je na sebi vjenanu odoru, jednostavnu bijelu haljinu i bijelu kapicu, ali je
bila prekrasna. - to sar~ uinio? - tugaljivo je pitao Jay.
- Vjenanje se otkazuje! - odgovorila je.
- Ne! - uzviknuo je Jay. Valjda mu je nee ugrabiti u posljednjem trenutku? Misao je bila
nepodnoljiva.
Za njom je urno ula Lady H'allim, posve izvan sebe. - Lizzie, molim te, prestani - rekla je. .
Jayeva majka preuzela je stvar u svoje ruke. - Lizzie, draga, o emu se, zaboga, radi? Molim te, reci
nam to te je tako uznemirilo?
- Ovo! - rekla je i zamahnula snopom papira.
Lady Hallim je krila ruke. - To je pismo od mojeg glavnog uvara - rekla je.
Lizzie je rekla: - Kae da su strunjaci koji rade za Jamissone napravili buotine na imanju Hallim.
- Buotine? - zbunjeno je rekao Jay. Pogledao je Roberta i opazio lukavi izraz na njegovom licu.
Lizzie je nestrpljivo rekla: - Trae ugljen, jasno.
- O, ne! - pobunio se Jay. Shvatio je to se dogodilo. Njegov nestrpljivi otac je trao pred rudo. Toliko
se elio doepati Lizziena ugljena da nije mogao ekati do vjenanja.
No, zbog oeve nestrpljivosti bi Jay mogao ostati bez nevjeste. Ta je pomisao razbjesnila Jaya pa se
izderao na oca. - Prokleta budalo! - nesmotreno je rekao. - Pogledaj to si uinio!
Bilo je nepojmljivo da se sin tako obraa ocu, a Sir George nije bio naviknut ni na ije protivljenje.
Zacrvenio se u licu, a oi su mu iskoile. - Onda otkaite to prokleto vjenanje! - zaurlao je. - to je
mene briga?
183
Alicia se umijeala. - Smiri se, Jay, i ti takoer, Lizzie - rekla je; mislila je i na Sir Georgea, ali je
postupila taktino pa to nije rekla. - Oito je dolo do neke greke. Sigurno su strunjaci Sir Georgea
pogreno shvatili neke naputke. Lady Hallim, molim vas, povedite Lizzie natrag u kuu za goste i
dopustite nam da raistimo ovo. Vjerujem da ne moramo uiniti nita tako drastino kao to je
otkazivanje vjenanja.
Chip Marlborough se nakaljao. Jay je zaboravio na njegovu nazonost. - Ako ete me ispriati . . . -
rekao je Chip. Zaputio se prema ulaznim vratima.
- Nemoj otii iz kue - molio ga je Jay. - Priekaj gore.
- Svakako - rekao je Chip, iako mt~ se na licu vidjelo da bi se radije nalazio bilo gdje drugdje na
svijetu.
Alicia je paljivo vodila Lizzie i Lady Hallim prema vratima. - Molim vas, samo mi dajte nekoliko
minuta pa u doi k vama i sve e biti u redu.
Dok je izlazila, Lizzie je vie izgledala neodluno nego ljutito, a Jay se nadao da je shvatila kako on
nita nije znao o buotinama. Njegova je majka zatvorila vrata i okrenula se. Jay se molio da uspije
neto uiniti kako bi spasila njegov brak. Je li ve stvorila plan? Ona je tako mudra. To mu je bila
jedina nada.
Nije prigovarala njegovom ocu. Umjesto toga je rekla: - Ako ne bude vjenanja, nee dobiti ugljen.
- High Glen je u steaju! - odgovorio je Sir George.
- No, Lady Hallim bi mogla obnoviti hipoteke kod drugog zajmodavca.
- Ona to ne zna.
- Netko e joj rei.
Nastala je stanka dok otac nije u potpunosti shvatio prijetnju. Jay se pobojao da e otac eksplodirati.
No, majka je dobro znala procijeniti dokle ga se moe gurati, te je on na kraju rezignirano rekao: - to
eli od mene, Alicia?
Jay je s olakanjem odahnuo. Moda e se ipak spasiti njegovo vjenanje.
184
Majka je rekla: - Kao prvo, Jay mora razgovarati s Lizzie i uvjeriti je da nita nije znao o tvojim
strunjacima.
- To je istina! - umijeao se Jay.
- Umukni i sluaj - otro je rekao njegov otac.
Majka je nastavila: - Ako mu to poe za rukom, mogu se vjenati kako je i planirano.
- to zatim?
- Zatim treba biti strpljiv. S vremenom bismo Jay i ja mogli navesti Lizzie da se predomisli. Sad se
protivi kopanju ugljena, ali e promijeniti miljenje, ili barem postati blaa glede toga; pogotovo kad
bude imala dom i dijete i pone shvaati vanost novca.
Sir George je odmahnuo glavom. - To ne vrijedi, Alicia, jer ja ne mogu ekati.
- Zato ne moe, zaboga?
Zastao je i pogledao Roberta koji je slegnuo ramenima. Valjda ti ba mogu i rei - rekao je otac. - I ja
imam vlastitih dugova. Zna da smo uvijek radili s pozajmljenim novcem, uglavnom od Lorda
Areburyja. U prolosti smo ostvarivali dohodak za sebe i za njega. Meutim, naa trgovina u Americi
pala je na vrlo niske grane otkako su poele nevolje u kolonijama. A gotovo je nemogue naplatiti ono
malo poslova to ih obavljamo; na najvei dunik je propao, a meni je ostavio plantau duhana u
Virginiji to je ne mogu prodati.
Jay se zaprepastio. Nikad mu nije palo na pamet da su obiteljski pothvati riskantni, ili da bogatstvo to
ga je oduvijek poznavao moda nee potrajati vjeno. Poeo je shvaati zato je otac bio onako bijesan
kad je morao plaati njegove kockarske dugove.
Otac je nastavio: - Ugljen nas je odravao na povrini, ali to nije dovoljno. Lord Arebury eli svoj
novac. Zato moram dobiti imanje Hallim. U protivnom bih mogao izgubiti sve svoje poslo
ve.
185
Zavladala je tiina. Ni Jay ni njegova majka nisu mogli progovoriti od oka. `
Na koncu je Alicia rekla: - U tom sluaju postoji samo jedno rjeenje. Na High Glenu e se morati
otvoriti rudnici bez Liz2iena znanja.
Jay se zabrinuto namrtio. Taj ga je prijedlog prestraio. No, odluio je da zasad nita ne govori.
- Kako bi se to moglo izvesti? - upitao je Sir George. - Poalji nju i Jaya u drugu zemlju.
Jay se iznenadio. Kako mudra zamisao! - Ali Lady Hallim e znati - rekao je. - A ona e sigurno r~i
Lizzie.
Alicia je odmahnula glavom. - Ne, nee. Uinit e sve to je u njenoj moi kako bi dolo do ovog
braka. utjet e ako joj mi tako kaemo.
Jay je rekao: - Ali kamo bismo poli? U koju zemlju? - Na Barbados - rekla je njegova majka.
- Ne! - umijeao se Robert. - Jay ne moe dobiti plantau eera.
Alicia je tiho rekla: - Vjerujem da e se tvoj otac odrei plantae ako opstanak cjelokupnog obiteljskog
posla ovisi o tome. Na Robertovu licu pojavio se pobjedniki izraz. - Otac to ne
moe, ak i kad bi htio. Plantaa ve pripada meni.
Alicia je upitno pogledala Sir Georgea. - Je li to istina? Je li njegova?
Sir George je klimnuo glavom. - Prepisao sam je na njega. - Kada?
- Prije tri godine.
To je predstavljalo jo jedan ok. Jay nije imao pojma. Osjeao se povrijeenim. - Zato mi je nisi
mogao dati za moj roendan - alosno je rekao. - Ve si je dao Robertu.
Alicia je rekla: - Ali, Roberte, valjda bi je vratio za spas svih poslova?
- Ne! - estoko je rekao Robert. - To je samo poetak; poet
186
ete otimanjem plantae, a na kraju ete dobiti sve! Znam da ste mi uvijek eljeli oteti poslove i dati ih
tom malom nitkovu.
- Jedino to elim za Jaya je dio koji mu pripada - odgovorila je.
Sir George je rekao: - Roberte, ako to ne uini, svi bismo mogli propasti.
- Ja ne - trijumfalno je rekao. - I dalje u imati plantau.
- Ali mogao bi imati puno, puno vie - rekao je Sir George. Robert je izgledao prepredeno. - Dobro,
pristajem, ali pod jednim uvjetom: prepii sve ostale poslove na mene, doista sve. A ti se povuci.
- Ne! - viknuo je Sir George. - Neu se povui, ta jo mi nije ni pedeset godina!
Bijesno su se gledali, Robert i Sir George, a Jay se jo jednom uvjerio koliko su slini. Zahvatila ga je
malodunost jer je znao da ni jedan ni drugi nee popustiti.
Stigli su do mrtve toke. Dva tvrdoglava mukarca nala su se u pat poziciji te e zajedniki sve unititi:
vjenanje, poslove i budunost obitelji.
Meutim, Alicia se nije tako lako predavala. - Kakav je to posjed u Virginiji, George?
- Mockjack Hall, to je plantaa duhana, oko tisuu jutara i pedesetak robova . . . to smilja?
- Mogao bi to dati Jayu.
Jayevo srce je poskoilo. Virginia! To bi bio novi poetak za kojim je eznuo, daleko od oca i brata, s
vlastitim imanjem kojim bi mogao upravljati i razvijati ga. A Lizzie bi to objeruke prihvatila.
Sir George je stisnuo oi. - Ne bih mu mogao dati novca rekao je. - Morao bi posuditi ono to bi mu
trebalo za postavljanje imanja na noge.
Jay je brzo rekao: - To nije vano.
Alicia je dodala: - Ali bi morao platiti kamate na hipoteke Lady Hallim; inae bi mogla izgubiti High
Glen.
187
- To mogu platiti od zarade na ugljenu. - Otac je nastavio razmiljati o pojedinostima. - Morali bi
otputovati za Virginiju odmah, za nekoliko tjedana.
- Ne mogu otii tako brzo - bunila se Alicia. - Moraju se pripremiti. Daj im barem tri mjeseca.
Odmahnuo je glavom. - Ugljen mi treba prije.
- To je u redu. Lizzie nee eljeti putovati natrag u kotsku; bit e previe zaokupljena pripremama za
svoj novi ivot.
Sav ovaj razgovor o varanju Lizzie ispunio je Jaya uznemirenou. On je taj koji e morati podnositi
njezin gnjev ako otkrije to su uinili. - to ako joj netko pie? - rekao je.
Alicia se zamislila. - Moramo saznati tko bi od slugu iz kue High Glen to mogao uiniti. To ti moe
ispitati, Jay.
- Kako emo ih sprijeiti?
- Poslat emo nekoga gore neka ih otpusti.
Sir George je rekao: - To bi moglo upaliti. Dobro, uinit emo tako.
Alicia se okrenula Jayu i pobjedniki se nasmijeila. Na kraju mu je ipak osigurala oevinu. Zagrlila ga
je i poljubila. - Budi blagoslovljen, dragi moj sine - rekla je. - Sad po$i k njoj i reci joj kako je tebi i
tvojoj obitelji strahovito ao zbog takve pogreke, te da ti je otac darovao Mockjack Hall za svadbeni
poklon.
Jay ju je zagrlio i apnuo: - Izvrsno si to izvela, majko. Hvala ti. Izaao je. Dok je prolazio vrtom,
istodobno je osjeao radost i zabrinutost. Dobio je ono to je oduvijek elio. Volio bi da se to moglo
izvesti bez varanja njegove budue supruge, ali nije bilo drugog naina. Da je odbio suraivati, izgubio
bi imanje, a moda i nju.
Uao je u malu kuu za goste to se nalazila uz konjunicu. Lady Hallim i Lizzie nalazile su se u
skromnoj sobi za primanje i sjedile kraj zadimljene vatre. Na objema su se vidjeli tragovi suza.
Jay je odjednom osjetio opasni poriv da Lizzie kae istinu. Ako joj otkrije prijevaru to su je isplanirali
njegovi roditelji, a
188
potom je zamoli da se uda za njega i ivi u siromatvu, mogla bi pristati.
No, prestraio se takvog rizika. A njihov san o odlasku u novu zemlju postao bi neostvariv. Sam je sebe
uvjerio da je la ljubaznija.
No, hoe li mu povjerovati?
Kleknuo je ispred nje. Njena vjenana haljina mirisala je po lavandi. - Mojem je ocu jako ao - rekao
je. - Poslao je strunjake jer je elio meni prirediti iznenaenje. Mislio je da e nam biti drago znati ima
li ugljena na tvojoj zemlji. Nije znao kako se odluno protivi otvaranju rud~ika.
Djelovala je sumnjiavo. - Zato mu nisi rekao?
Rairio je ruke bespomonim pokretom. - Nikad me nije pitao. - I dalje je izgledala tvrdoglavo, ali on je
imao jo jednu kartu u rukavu. - Ima jo neto. Na svadbeni poklon. Namrtila se. - to je to?
- Mockjack Hall, plantaa duhana u Virginiji. Moemo otii onamo kad god elimo.
Zaueno je zurila u njega.
- To je ono to smo oduvijek eljeli, zar ne? - rekao je. Novi poetak u novoj zemlji, pustolovinu!
Polako joj se licem razlio smijeak. - Doista? Virginia? Moe li to stvarno biti istina?
Jedva je mogao povjerovati da e pristati. - Hoe li to prihvatiti, dakle? - nesigurno je rekao.
Nasmijeila se. Na oi su joj navrle suze i nije mogla govoriti. Nijemo je klimnula glavom.
Jay je shvatio da je pobijedio. Dobio je sve to je elio. Osjeaj ga je podsjetio na veliku pobjedu u
kartama. Dolo je vrijeme za skupljanje dobitka.
Ustao je. Povukao ju je iz naslonjaa i ponudio joj svoju ruku. - U tom sluaju, doi sa mnom - rekao
je. - Hajdemo se vjenati.
189
POGLA-VLJE
podne treega dana iz spremita za teret broda Durham Primrose istovaren je sav ugljen.
Mack se osvrnuo oko sebe. Jedva je mogao povjerovati da se to doista dogodilo. Sve su obavili bez
poduzetnika.
Promatrali su rijeku i izabrali brod to je stigao sredinom dana, kad su druge skupine ve radile. Dok su
ljudi ekali na obali rijeke, Mack i Charlie su odveslali do broda kad se usidrio i ponudili svoje usluge
rekavi da bi poeli raditi odmah. Kapetan je znao da e, ako eli redovitu skupinu, morati ekati do
sutradan, a vrijeme je za kapetane brodova bilo novac, pa ih je zaposlio.
Ljudi su radili bre jer su znali da e dobiti cijelu zaradu. I dalje su tijekom cijeloga dana pili pivo, ali
su plaali vr po vr i uzimali samo onoliko koliko im je trebalo. Istovarili su ugljen za etrdeset osam
sati.
Mack je prebacio lopatu preko ramena i poao na palubu. Dan je bio hladan i maglovit, ali je Macku
bilo toplo od rada u spremitu. Kad je posljednja vrea ugljena baena na teglenicu, istovarivai su stali
gromoglasno klicati.
190
Mack je razgovarao s prvim asnikom. Teglenica je prevozila petsto vrea, a obojica su brojili koliko
se puta vraala. Potom su prebrojili vree to su ostale za zadnji put i sloili se oko ukupne koliine.
Nakon toga krenuli su u kapetanovu kabinu.
Mack se nadao da nee biti nikakvih tekoa u posljednjem trenutku. Obavili su posao; sad im moraju
platiti, zar ne? Kapetan je bio mravi mukarac srednjih godina i velikog
crvenog nosa. Mirisao je po rumu. - Gotovo? - rekao je. Bri ste od uobiajenih skupina. Koliko je
bilo?
- esto puta po dvadeset, manje sedam vrea - rekao je prvi asnik, a Mack je klimnuo gla~om: Brojili
su po dvadeset vrea jer je svaki ovjek dobivao peni za to.
Pozvao ih je unutra i sjeo uz raunalo. - esto puta po dvadeset vrea manje sedam, po esnaest penija .
. . - Raun je bio kompliciran, ali je Mack navikao dobivati plau po teini ugljena to ga je iskapao, pa
je mogao u mislima raunati kad mu je o tome ovisila zarada.
Kapetan je imao klju na lancu privrenom za pojas. Njime je otkljuao krinju to je stajala u uglu.
Mack je zurio dok je vadio manju kutiju, stavio je na stol i otvorio. - Ako uzmemo da je onih sedam
vrea polovica od dvadeset, dugujem vam tono trideset devet funti i etrnaest ilinga. - Izbrojio je
novac.
Kapetan mu je dao vreicu od lanenog platna gdje je stavio novac, a dao mu je puno penija kako bi sve
mogao tono podijeliti ljudima. Macka je zahvatio golemi osjeaj trijumfa dok je drao novac u
rukama. Svaki ovjek je zaradio gotovo dvije funte i deset ilinga, vie u dva dana nego to su od
Lennoxa dobivali za dva tjedna. No, jo je vanije to su ustali u obranu svojih prava i izvojevali
pobjedu.
Sjedio je na palubi prekrienih nogu i isplaivao ljude. Prvi po redu, Amos Tipe, je rekao: - Hvala ti,
Mack, i Bog te blagoslovio, mome.
- Nemoj mi zahvaljivati, sam si to zaradio - bunio se Mack.
191
Unato njegovom protestu idui mukarac mu je zahvalio na isti nain, kao da je on princ koji dijeli
milostinju.
- Nije rije samo o novcu - rekao je Mack kad je trei ovjek, Slash Harley, stupio naprijed. - Dobili
smo i svoje dostojanstvo, takoer.
- Ti rnoe uzeti dostojanstvo, Mack - rekao je Slash. - Meni samo daj novac. - Ostali su se nasmijali.
Mack se pomalo naljutio na njih dok je nastavio brojiti kovanice. Zato nisu mogli shvatiti da ovo nije
samo stvar dananje nadnice? Kad su bili tako glupi po pitanju svoje sudbine, osjeao je da zasluuju
sve to ih snac~e od poduzetnika.
Meutim, nita nije moglo pokvariti njegovu pobjedu. Dok su se prebacivali na obalu, ljudi su poeli
buno pjevati vrlo prostaku pjesmu pod nazivom Gradonaelnik Bayswatera, a Mack im se pridruio
koliko ga je grlo nosilo.
On i Dermot su krenuli u Spitalfields. Jutarnja magla se dizala. Mack je na usnama imao pjesmu, a u
koraku radost. Kad je uao u svoju sobu, doekalo ga je ugodno iznenaenje. Na tronocu je sjedila
Pegina crvenokosa prijateljica Cora, miriui po sandalovini i rnaui lijepo oblikovanom nogom, u
kestenjastom kaputu i draesnom eiru.
Podigla je njegov ogrta, koji je obino leao na slarnnjai, i gladila krzno. - Odakle ti ovo? - pitala je.
- To je poklon jedne otmjene dame - rekao je uz osmije.h. to radi ovdje?
- Dola sam te .vidjeti - rekla je. - Ako opere lice, moe izai sa mnom, to jest, ako ne mora poi na
aj s kojom otmjenorn damorn.
Vjerojatno je izgledao sumnjiavo jer je dodala: - Nemoj se toliko uditi. Vjerojatno misli da sam
kurva, ali nisam, osim kad se naem u oajnoj situaciji.
Uzeo je svoj komadi sapuna i siao do crpke u dvoritu. Cora ga je slijedila i promatrala kako se svlai
do pojasa te ispire
192
ugljenu prainu s koe i kose. Posudio je istu koulju od Dermota, stavio kaput i eir, te uzeo Coru
pod ruku.
Zaputili su se prema zapadu, kroz sredite grada. Mack je saznao da ljudi u Londonu eu ulicama radi
rekreacije, onako kako u kotskoj hodaju po breuljcima. Uivao je u etnji s Corom. Sviao mu se
nain na koji je njihala bokove i s vremena na vrijeme ga dodirivala. Svojim napadnim izgledom i
smionom odjeom privlaila je veliku panju, a Macku su mnogi mukarci dobacivali zavidne poglede.
Uli su u jednu krmu i naruili kamenice, kruh i jako crno pivo. Cora je jela s uitkom, gutajui cijele
koljke i zalijevajui ih gutljajima tamnog piva. `
Kad su ponovno izali, vrijeme se promijenilo. I dalje je bilo svjee, ali je sunce poelo slabano grijati.
etali su kroz bogatu stambenu etvrt Mayfair.
U svoje prve dvadeset dvije godine Mack je vidio samo dva raskona doma, dvorac Jamisson i kuu
High Glen. U ovom dijelu grada postojale su dvije takve graevine u svakoj ulici, te jo pedesetak rnalo
manje velianstvenih. Bogatstvo Londona ga je uvijek iznova iznenaivalo.
Ispred jedne od najsjajnijih palaa zaustavljao se niz koija iz kojih su izlazili gosti, kao za neku
zabavu. Na ploniku s obje strane ulice okupilo se mnotvo prolaznika i sluinadi iz susjednih kua, a
ljudi su virili iza svojih vrata i prozora. Kua je bila obasjana svjetlou, iako je bila sredina
poslijepodneva, a ulaz je bio ukraen cvijeem. - Sigurno se radi o vjenanju - rekla je Cora.
Dok su oni promatrali, stigla je jo jedna koija iz koje je izaao poznati lik. Mack se trgnuo kad je
prepoznao Jaya Jamissona. Jay je pomogao svojoj nevjesti pri izlasku iz koije, a promatrai su klicali i
pljeskali.
- Lijepa je - rekla je Cora.
Lizzie se nasmijeila i osvrnula naokolo zahvaljujui na pljesku. Oi su joj se susrele s Mackovima te
se na trenutak ukoila.
193
On se nasmijeio i mahnuo. Ona je brzo skrenula pogled i pourila unutra.
Sve je trajalo samo dje,li sekunde, ali otrovidnoj Cori nije promaknulo. - Poznaje li je?
- Ona mi je~ dala krzno - rekao je Mack.
- Nadam se da njezin mu ne zna kako dijeli poklone istovarivaima ugljena.
- Grijei kad se udaje za Jaya Jamissona; on je privlaan slabi.
- Sigurno misli da bi joj bilo bolje kad bi se udala za tebe sarkastino je rekla Cora.
- Upravo tako - ozbiljno je rekao Mack. - Idemo li u kazalite?
1~1
Kasno te veeri Lizzie i Jay su sjedili u krevetu u svadbenoj odaji, odjeveni u none koulje, okrueni
nasmijanim roacima i prijateljima, a svi su bili vie ili manje pijani. Starija generacija je davno izala
iz sobe, ali obiaj je zahtijevao da se gosti to due zadravaju i mue mladi par za kojeg se
pretpostavljalo kako jedva eka da konzumira svoj brak.
Dan je proao u opem uzbuenju. Gotovo se nije ni sjetila Jayeve izdaje, njegove isprike, svojega
oprosta, te njihove budunosti u Virginiji. Nije imala vremena
 upitati se je li donijela pravu odluku.
Uao je Chip Marlborough i donio jo jedan vr pia. Na eiru mu je bila prikopana jedna od
Lizzienih podvezica. Svima je napunio ae. - Zdravica! - rekao je.
- Posljednja zdravica! - rekao je Jay, ali su se svi smijali i bockali ga.
Lizzie je pijuckala pie, mjeavinu vina, mlijeka, umanjka, eera i cimeta. Bila je iscrpljena. Bio je to
dugaak dan, od uasne jutronje svae i njenog iznenaujue sretnog raspleta, preko
194
obreda u crkvi, svadbene veere, glazbe i plesa, a sad jo i smijeni obiaji.
Katie Drome, Jamissonova roakinja, sjela je na rub kreveta s jednom Jayevom bijelom svilenom
arapom i bacila je unatrag preko glave. Pcema vjerovanju, ona e se uskoro udati ako arapa pogodi
Jaya. Bacila je nasumce, ali je Jay dobroudno ispruio ruku, uhvatio arapu i poloio je na glavu, kao
da je tamo pala, a svi su zapljeskali.
Pijani mukarac po imenu Peter McKay sjeo je na krevet kraj nje. - Virginia - rekao je. - Hamish
Drome je otiao u Virginiju, zna, nakon to mu je Robertova majka na prijevaru otela
"k nasljedstvo.
Lizzie se zaudila. Prema obiteljskoj prii Robertova majka, Olive je njegovala svoga roaka neenju
dok je umirao, a on je iz zahvalnosti promijenio oporuku u njenu korist.
Jay je uo primjedbu. - Na prijevaru? - rekao je.
- Olive je krivotvorila oporuku, naravno - rekao je McKay. AIi Hamish to nikako nije mogao dokazati
pa ju je morao prihvatiti. Otiao je u Virginiju i o njemu se vie nikad nita nije ulo.
Jay se nasmijao. - Ha! Svetaka Olive, krivotvoriteljica!
- Tiho! - rekao je McKay. - Sir George e nas sve pobiti ako uje!
Lizzie se zainteresirala, ali joj je bilo dosta Jayevih roaka u jednom danu. - Izbaci ove ljude iz sobe! -
procijedila je.
Svi zahtjevi tradicija su ispunjeni, osim jednoga. - Dakle rekao je Jay. - Ako neete otii milom . . . -
Odbacio je pokrivae na svojoj strani kreveta i ustao. Dok se pribliavao gostima, podigao je nonu
koulju do iznad koljena. Sve su djevojke vrisnule kao da su uasnute; one su se morale pretvarati da
djevojke ne mogu podnijeti prizor mukarca u nonoj koulji; te su hrpimice izjurile iz sobe, a mladii
su jurnuli za njima.
Jay je zatvorio i zakljuao vrata. Zatim je teku komodu
195
dovukao ispred vratiju kako bi bio siguran da ih nitko nee prekidati.
Lizziena su se usta odjednom osuila. Ovo je trenutak to ga je nestrpljivo oekivala jb od dana kad ju
je Jay zaprosio i poljubio u predvorju dvorca Jamisson. Otad su njihovi zagrljaji, ugrabljeni u kratkim
razdobljima kad bi ih ostavili same, postaja.li sve strastveniji. Od ljubljenja otvorenim ustima
napredovali su do sve intimnijih milovanja. Radili su sve to je dvoje ljudi moglo raditi u nezakljuanoj
sobi, s majkom ili dvije koja bi svakoga trena mogla ui. Sada su, napokon, smjeli zakljuati vrata.
Jay je obilazio sobu i gasio svijee. Kad je stigao do posljednje, Lizzie je rekla: - Ostavi jednu neka
gori.
Zaudio se. - Zato?
- elim te gledati. - Sumnjiavo ju je pogledao, a ona je dodala: - Je li to u redu?
- Da, valjda jest - rekao je i popeo se na krevet.
Kad ju je poeo ljubiti i milovati, poeljela je da su oboje goli, ali nije nita rekla. Ovoga puta e mu
dopustiti da to obavi na svoj nain.
Poznato uzbuenje prostrujilo je njenim udovima dok je rukama prelazio preko cijelog njenog tijela.
Odmah zatim rairio joj je noge i popeo se na nju. Podigla je lice kako bi ga poljubila dok je ulazio u
nju, ali on se posve usredotoio na drugo pa nije vidio njenu kretnju. Osjetila je iznenadnu otru bol, te
je zamalo kriknula, ali je to brzo prestalo.
Pomicao se u njoj, a ona se kretala s njim. Nije bila sigurna je li ba to trebala raditi, ali joj se inilo
ispravnim. Upravo je poela uivati kad je Jay stao, uzdahnuo, jo jednom gurnuo, i sruio se na nju
teko diui.
Namrtila se. - Je li ti dobro? - upitala je. - Da - progunao je.
Valjda to nije sve, pomislila je, ali nita nije rekla. Otkotrljao se s nje i legao zagledavi se u nju. - Je li
ti se svidjelo? - rekao je.
196
- Bilo je malo previe brzo - rekla je. - Moemo li ujutro jo jednom?

Cora se ispruila na krznenom ogrtau i povukla Macka k sebi. Kad joj je stavio jezik u usta, osjetio je
okus dina. Podigao joj je suknju. Njena crvenkasto-plava dlaka nije skrivala nabore njenog seksa.
Milovao ju je, onako kako je inio s Annie, a Cora je zadrala dah i rekla: - Tko te je tome nauio,
nevini moj deko?
Skinuo je hlae. Cora je posegnula za svojom torbicom i izvadila jednu kutijicu. Unutra se~ nalazila
cjevica napravljena od neega to je sliilo pergamentu. Oko otvora provuena je ruiasta uzica.
- to je to? - upitao je Mack. - Zove se kondom - rekla je. - emu to slui, dovraga?
Umjesto odgovora, navukla je cjevicu na njegov uzdignuti penis i vrsto vezala uzicu.
Zbunjeno je rekao: - Pa, znam da moj pimpek nije naroito privlaan, ali nikad ne bih pomislio da e ga
neka djevojka eljeti pokriti.
Poela se smijati. - Neuka seljaino, nije to za ukras, nego za zatitu, kako ne bih zatrudnjela!
Okrenuo se i uao u nju, a ona se prestala smijati. Jo od svoje etrnaeste godine pitao se kakav e to
biti osjeaj, ali ni sada nije znao jer nije bilo ni ovako ni onako. Stao je i pogledao Corino aneosko
lice. Otvorila je oi. - Nemoj prestati - rekla je.
- Nakon ovoga, hou li i dalje biti nevin? - upitao je.
- Ako ti bude nevin, ja u biti opatica - rekla je. - A sad prestani priati. Trebat e ti snaga.
I trebala mu je.
197
~8.
POGLAVLJE
ay i Lizzie su dan nakon vjenanja preselili u kuu u Ulici Rugby. Prvi put su sami jeli veeru, bez
ikoga u blizini osim slugu. Prvi put su poli na kat drei se za ruke, zajedno se razodjenuli i poli u
vlastiti krevet. Prvi put su se zajedno probudili u svojoj kui.
Bili su goli; Lizzie je prethodne veeri nagovorila Jaya da skine nonu koulju. Sad je privila svoje
tijelo uz njegovo, milovala ga i uzbudila; zatim se popela na njega.
Vidjela je da ga je to zapanjilo. - Smeta li ti? - upitala je. Nije odgovorio, ve se poeo micati u njoj.
Kad je bilo gotovo, Lizzie je rekla: - okiram te, zar ne? Nakon kratke stanke on je rekao: - Pa . . . da.
- Zato?
- Nije . . . normalno da je ena odozgo.
- Nemam pojma to ljudi dre normalnim; jo nikad nisam bila u krevetu s mukarcem.
- Najbolje da jesi!
- Ali kako ti zna to je normalno? - To tebe ne treba zanimati.
Vjerojatno je zaveo nekoliko velja i prodavaica koje su ga
198
se bojale pa su mu dopustile da vodi glavnu rije. Lizzie nije imala nikakvog iskustva, ali je uvijek
znala to eli i vjerovala je da to treba uzeti. Nije namjeravala mijenjati svoje navike. Previe je
uivala. Jay je, takoer, uivao, iako je bio okiran; znala je po estini njegovih pokreta i zadovoljnom
izrazu lica nakon ina.
Ustala je i gola pola do prozora. Bilo je hladno, ali sunano. Crkvena zvona su prigueno zvonila jer je
bio dan vjeanja; jedan ili vie zloinaca bit e pogubljeno toga jutra. Pola radnih ljudi uzet e
svojevoljno dan odmora, a mnogi e se sjatiti u Tyburn, raskrije u sjeverozapadnom dijelu Londona
gdje su se nalazila vjeala, kako bi gled~tli spektakl. To je bila jedna od onih situacija u kojima bi
moglo doi do nereda, pa e Jayeva pukovnija cijeloga dana biti u pripravnosti. Meutim, Jay je imao
jo jedan dan dopusta.
Okrenula se prema njemu i rekla: - Povedi m~ na vjeanje. Pogledao ju je s negodovanjem. - Odvratan
zahtjev.
- Nemoj mi rei da to nije mjesto za jednu damu. Nasmijeio se. - Ne bih se usudio.
- Znam da to odlaze gledati bogati i siromani, mukarci i ene.
- Ali zato eli ii?
To je bilo dobro pitanje. Imala je podvojene osjeaje glede toga. Sramotno je stvarati zabavu od smrti,
a znala je da e se kasnije gaditi sama sebi. No, njena je radoznalost bila neodoljiva. - elim znati kako
to izgleda - rekla je. - Kako se osueni ljudi ponaaju? Plau li, ili se mole, ili drhte od straha? I to je s
gledateljima? Kakav je osjeaj gledati skonanje ljudskog ivota?
Oduvijek je bila takva. Kad je prvi put vidjela kako je ubijena srna, a bilo joj je samo devet ili deset
godina, oarano je promatrala kako joj uvar vadi utrobu. Fascinirali su je dvostruki eluci te je
inzistirala na dodirivanju mesa kako bi vidjela kakav je to osjeaj. Bilo je toplo i sluzavo. ivotinja je
bila
199
dva ili tri mjeseca skotna, a uvar joj je pokazao siuan fetus u prozirnoj utrobi. Nita od toga nije joj
se gadilo; bilo je previe zanimljivo.
Savreno je razumjela zato su ljudi hrlili kako bi vidjeli spektakl. Takoer je shvaala zato je drugima
bila odvratna pomisao o gledanju takvog prizora. No, ona je pripadala radoznaloj grupi.
Jay je rekao: - Moda bismo mogli unajmiti sobu s pogledom na vjeala; mnogi to ine.
Meutim, Lizzie je osjeala da bi to umanjilo doivljaj. - O, ne, elim biti u gomili! - bunila se.
- ene iz naeg drutvenog sloja to ne ine. - Onda u se preruiti u mukarca. Izgledao je nesigurno.
- Jay, nemoj me tako gledati! Rado si me poveo u rudnik ugljena preruenu u mukarca.
- Situacija je malo drugaija kad se radi o udatoj eni.
- Ako mi kae da su sve pustolovine gotove samo zato to smo u braku, pobjei u na more.
- Nemoj biti smijena.
Nasmijeila mu se i skoila na krevet. - Nemoj biti stari angrizavac. - Skakala je gore dolje. - Poimo
na vjeanje.
Nije mogao suzdrati smijeh. - Neka bude - rekao je. - Bravo!
Brzo je obavila svoja dnevna zaduenja. Rekla je kuharici to e kupiti za veeru; odluila je koje e
prostorije slukinje oistiti; obavijestila konjuara da toga dana nee jahati; prihvatila poziv na veeru
kod kapetana Marlborougha i njegove ene za iduu srijedu; odgodila posjet kitniarki i preuzela
poiljku od dvanaest krinja za njihov put u Virginiju.
Potom se preruila.
Ulica poznata kao Ulica Tyburn, ili Ulica Oxford, bila je
200
zakrena ljudima. Vjeala su stajala u dnu ulice, ispred Hyde Parka. Kue s pogledom na stratite
ispunili su imuni gledatelji koji su za taj dan unajmili sobe. Ljudi su stajali rame uz rame na kamenom
zidu parka. Ulini prodavai s kolicima probijali su se kroz gomilu te prodavali vrue kobasice, male
koliine dina i tiskane prijepise tekstova za koje su tvrdili da su posljednje rijei osuenih.
Mack je drao Coru za ruku i probijao se kroz guvu. Nije imao ni najmanju elju gledati kako ubij3ju
ljude, ali je Cora inzistirala da dou. Mack je samo elio svoje slobodno vrijeme provoditi s Corom.
Volio je drati je za ruku, ljubiti joj usne kad god bi poelio, i katkad dodirivati njeno tijelo. Volio ju je
samo gledati. Uivao je u njenom nehajnom ponaanju i grubim rijeima i vragoljastom pogledu. Zato
je poao s njom na vjeanje.
Objesit e jednu njezinu prijateljicu. Zvala se Dolly Macaroni, a bila je vlasnica javne kue, ali je
osuena za krivotvorenje. - to je, zapravo, krivotvorila? - upitao je Mack dok su se gurali prema
vjealima.
- Bankovnu mjenicu. Promijenila je iznos od jedanaest funti na osamdeset funti.
- Odakle joj mjenica za jedanaest funti?
- Od Lorda Masseya. Tvrdi da joj duguje vie. - Trebalo ju je transportirati, a ne objesiti.
- Gotovo uvijek vjeaju krivotvoritelje.
Probili su se to su blie mogli, do udaljenosti od dvadesetak metara. Vjeala su bila grubo izraena od
drveta, samo tri stupa s prekama. S preki je visjelo pet konopaca s krajevima vezanim u ome
spremne za osuenike. U blizini je stajao kapelan i nekoliko mukaraca slubena izgleda, vjerojatno
predstavnika zakona. Vojnici s muketama drali su gomilu podalje.
Mack je polako postao svjestan potmule buke to je dopirala s udaljenog kraja Ulice Tyburn. - Kakva je
to buka? - upitao je Coru.
201
- Dolaze.
Najprije se pojavila skupina uvara reda i mira na konjima, a vodio ju je uglednik koji je vjerojatno bio
ef gradske policije. Zatim su slijedili policajci, a ili su pjeice i bili naoruani palicama. Iza njih
pojavila su se otvorena kola za prijevoz osuenika, a vukla su ih dva konja. Na kraju se nalazila eta
kopljanika s otrim kopljima upereni.n prema gore.
U kolima se nalazilo petero ljudi, ruku i nogu vezanih konopcima, a sjedili su na neemu nalik
lijesovima; tri mukarca, djeak od petnaestak godina i jedna ena. - To je Dolly - rekla je Cora i poela
plakati.
Mack je uasnuto i fascinirano zurio u petero ljudi koji e uskoro umrijeti. Jedan je mukarac bio pijan.
Druga su dvojica izgledala prkosno. Dolly je glasno molila, a djeak je plakao.
Kola su stala ispod vjeala. Pijanac je domahnuo nekim prijateljima, tipovima podmuklog izgleda, koji
su stajali u prednjim redovima mnotva. Dovikivali su mu ale i bestidne primjedbe: Lijepo od erifa
to te je poveo sa sobom! - i - Nadam se da si nauio plesati! - ili - Isprobaj ogrlicu da vidi odgovara li
veliina! - Dolly je glasnim i jasnim glasom molila Boga za oprost. Djeak je plakao: - Spasi me,
mama, spasi me, molim te!
Dvojicu trijeznih mukaraca pozdravila je grupa ljudi u prednjem dijelu gomile. Mack je brzo shvatio
da govore irskim naglaskom. Jedan osuenik je viknuo: - Nemojte dati da me se doepaju kirurzi,
momci! - Zaulo se buno obeanje njegovih prijatelja.
- O emu to govore? - Mack je upitao Coru.
- Sigurno je ubojica. Tijela ubojica pripadaju Drutvu kirurga. Sasijeku ih kako bi vidjeli to se nalazi
unutra.
Mack je zadrhtao.
Krvnik se popeo na kola. Jednu po jednu omu stavljao je oko njihovih vratova i vrsto ih pritegnuo.
Nijedan se nije otimao, ili bunio, ili pokuao pobjei. Ionako im ne bi koristilo uz onoliko straara, ali
je Mack vjerovao da bi on ipak pokuao.
202
Sveenik, elavi mukarac u prljavoj odori, popeo se na kola i obratio sa svakome pojedinano; samo
na nekoliko trenutaka pijancu, etiri ili pet minuta drugoj dvojici mukaraca, a due je govorio Dolly i
djeaku.
Mack je uo da su pogubljenja ponekad znala biti osujeena, pa se poeo nadati da e se to ovoga puta
dogoditi. Konopci se mogu prekinuti; mnotvo bi muglo preplaviti stratite i osloboditi zatvorenike;
krvnik bi mogao prerezati konopce prije no to ljudi umru. Bila je previe strana pomisao da e ovih
pet ljudskih bia za nekoliko trenutaka umrijeti.
Sveenik je obavio svoj posao. Krvnik je kanjenicima prekrio oi trakama starih krpa, a zatim je siao
pa su na kolima ostali samo osueni. Pijanac nije mogao odrati ravnoteu te je posrnuo i pao, a oma
ga je poela guiti. Dolly je nastavila glasno moliti.
Krvnik je oinuo konje.
1
Lizzie je ula vlastiti vrisak: - Ne! Kola su se trgnula i krenula.
Krvnik je opet oinuo konje biem te su krenuli kasom. Povukli su kola ispod osuenika te su oni, jedan
po jedan, pali u prazno koliko im je doputala duljina konopca; najprije pijanac, ve gotovo mrtav;
potom dvojica Iraca; onda djeak koji je i dalje plakao; i na kraju ena ija je molitva prekinuta usred
rijei.
Lizzie je zurila u pet tijela koja su se njihala na krajevima konopaca, a ispunilo ju je gaenje prema sebi
i mnotvu to ju je okruivalo.
Nisu svi jo bili mrtvi. Djeakov se vrat, hvala Bogu, izgleda odmah slomio, kao i u dvojice Iraca; ali se
pijanac jo uvijek micao, kao i ena kojoj je spao povez s oiju. Zurila je irom otvorenih, uasnutih
oiju i polako se guila.
Lizzie je zagnjurila l~ce na Jayevo rame.
203
Rado bi otila, ali se prisilila da ostane. eljela je ovo vidjeti i sad mora izdrati do kraja.
Ponovno je otvorila oi.
Pijanac je izdahnuo, ali se enino lice grilo u agoniji. Rulja gledatelja je zautjela, ukoena od uasa
pred sobom. Prolo je nekoliko minuta.
Napokon su se njene oi zatvorile.
Pristupio je predstavnik zakona kako bi prerezao konopce, a u tom su trenutku poele nevolje.
Grupa Iraca jurnula je prema naprijed, pokuavajui doprijeti do vjeala mimo straara. Policajci su im
se suprotstavili, a kopljanici su im se pridruili, udarajui Irce kopljima. Potekla je krv.
- Toga sam se bojao - rekao je Jay. - ele sprijeiti da tijela njihovih prijatelja dospiju u ruke kirurga.
Nestanimo odavde to bre moemo.
Mnogi oko njih doli su na istu zamisao, ali oni u pozadini su nastojali doi blie i vidjeti to se
dogaa. Dok su se neki gurali u jednom smjeru, a drugi u suprotnom, izbile su tunjave akama. Jay se
pokuavao silom probiti. Lizzie se drala uz njega. Nali su se ispred zbijenog vala ljudi koji su ili u
drugom pravcu. Svi su vikali i derali se. Bili su prisiljeni vratiti se natrag prema vjealima. Stratite su
preplavili Irci. Neki su se borili sa straarima i izbjegavali zamahe kopljanika, a drugi su pokuavali
prerezati konopce i skinuti tijela svojih prijatelja.
Bez vidljivog razloga, guva oko Lizzie i Jaya se odjednom smanjila. Ona se okrenula i ugledala
prazninu izmeu dvojice krupnih mukaraca gruba izgleda. - Jay, ovuda! - viknula je i jurnula izmeu
njih. Osvrnula se kako bi se uvjerila da je Jay iza nje. Tada se prolaz zatvorio. Jay je koraknuo naprijed
kako bi se progurao za njom, ali jedan od dvojice mukaraca je prijetei podigao ruku. Jay je ustuknuo i
koraknuo unatrag, trenutano prestraen. Oklijevanje se pokazalo kobnim; bili su razdvojeni. Opazila je
njegovu plavokosu glavu iznad gomile
204
pa se nastojala probiti natrag do njega, ali ju je zaustavio zid ljudi. - Jay! - vriskala je. - Jay! - Uzvratio
joj je uzvikom, ali ih je mnotvo jo vie udaljilo. Njega je gomila gurnula u pravcu Ulice Tyburn, a nju
su odnijeli u suprotnom smjeru, prema parku. Trenutak kasnije izgubila ga je iz vida.
Ostala je sama. Stisnula je zube i okrenula lea stratitu. Suoila se s gusto zbijenom gomilom ljudi.
Pokuala se progurati izmeu niskog mukarca i postarije ene velikih prsiju. - Dri prste k sebi,
mladiu - rekla je ena. Lizzie je bila uporna pa se uspjela provui. Ponovila je isti postupak. Zagazila
je na prste mukarca mrzovoljna izraza lica, a on ju je udario u rebra. Zagrcnula se od bola i nastavila
se probijati.
Ugledala je poznato lice i prepoznala Macka McAsha. I on se, takoer, probijao kroz mnotvo. - Mack!
- zahvalno je viknula. Bio je u drutvu crvenokose ene koja se nalazila uz njega na Grosvenor
Squareu. - Cwdje sam! - vikala je Lizzie. - Pomozi mi! - Vidio ju je i prepoznao. Zatim ju je lakat
nekog visokog mukarca pogodio u oko pa nekoliko trenutaka gotovo nita nije mogla vidjeti. Kad joj
je vid opet postao normalan, Mack i ena su nestali.
Grevito se nastavila probijati. Centimetar po centimetar udaljavala se od okraja kraj vjeala. Sa
svakim korakom kretanje je postajalo lake. Pet minuta kasnije vie se nije gurala kroz gusto zbijene
redove, ve je slobodnije prolazila izmeu ljudi. Na kraju je dospjela do prednjeg zida neke kue.
Zaputila se du zida do ugla zgrade i ula u prolaz irok neto manje od metra.
Naslonila se na zid i hvatala dah. Prolaz je bio prljav i zaudarao je po izmetu. Boljela su je rebra na
mjestu gdje je primila udarac. Oprezno je dotaknula lice i napipala oteklinu oko oka.
Nadala se da je s Jayem sve u redu. Okrenula se kako bi ga potraila i ustuknula kad je ugledala dvojicu
mukaraca koji su zurili u nju.
Jedan je bio srednjih godina, neobrijan i debelog trbuha, a
205
drugi mladi od kojih osamnaest godina. Prestrailo ju je neto u njihovim pogledima, ali prije no to je
uspjela pobjei, oni su se bacili na nju. Uhvatili su je za ruke i bacili na tlo. Strgnuli su joj eir i muku
vlasulju, skinuli cipele sa srebrnom kopom i pretraili depove zbunjujuom brzinom. Uzeli su njenu
novarku, depni sat i rupi.
Stariji ovjek je gurnuo plijen u nekakvu vreu, ponovno se zagledao u nju, a zatim rekao: - To je dobar
kaput, gotovo nov. Obojica su se sagnula nad nju te joj poeela skidati kaput i
odgovarajui prsluk. Borila se, ali je samo uspjela poderati koulju. Tutnuli su njenu odjeu u vreu.
Shvatila je da su joj prsa razotkrivena. urno se pokrila ostaciina svoje koulje, ali je zakasnila. - Hej,
to je djevojka! - viknuo je mlai ovjek.
Uspjela se osoviti na noge, ali ju je zgrabio i vrsto drao. Debeli je zurio u nju. - I to lijepa djevojka,
tako mi Boga rekao je. Oblizao je usne. - Pojebat u je - odluno je rekao.
Obuzeta uasom Lizzie se estoko borila, ali se nije uspijevala osloboditi stiska mlaeg mukarca.
Mladi je pogledao prema mnotvu na ulici. - to, zar ovdje? - Nitko ne gleda ovamo, mladi klipane. -
Gladio se izmeu nogu. - Skini joj te hlae pa emo malo pogledati.
Mladi ju je sruio na zemlju, svom teinom sjeo na nju i poeo joj skidati hlae, a drugi je sve to
promatrao. Strah je preplavio Lizzie te je vrisnula to je jae mogla, ali je s ulice dopirala strahovita
buka pa je sumnjala da e je netko uti.
Zatim se, iznenada, pojavio McAsh.
Naas je spazila njegovo lice i uzdignutu aku, a tada je tresnuo starijeg ovjeka po glavi. Lopov se
zaljuljao u stranu i zateturao. Mack ga je opet udario, a ovjek je zakolutao oima. Kad ge je Mack
trei put udario, ovjek se sruio na tlo i ostao mirno leati.
Mladi se panino podigao s Lizzie i pokuao pobjei, ali ga je ona pograbila za gleanj i sruila.
Cijelom duinom se ispruio na tlu. Mack ga je podigao i bacio o zid kue, zatim ga je tres
206
nuo u bradu udarcem odozdo, a u zamah je uloio svu svoju teinu. Mladi se bez svijesti sruio na
svog zloinakog ortaka.
Lizzie je ustala. - Hvala Bogu da si bio ovdje! - zahvalno je rekla. Suze olakanja ispunile su joj oi.
Bacila mu je ruke oko vrata i rekla: - Spasio si me! Hvala ti, hvala!
Privinuo ju je uza se. - I ti si mene jednom spasila, kad si me izvukla iz rijeke.
vrsto ga je drala i pokuavala suzbiti drhtanje. Osjetila je njegovu ruku na svojoj glavi kako joj
miluje kosu. U hlaama i koulji, bez podsuknji koje bi mogle smetati, mogla je osjetiti cijelu duinu
njegovog tijela priljuhljenog uz svoje. Bio je posve drugaiji od njenog mua. Jay je bio visok i gibak,
a Mack je nizak, krupan i vrst.
Pomaknuo se i pogledao je. Njegove zelene oi su je hipnotizirale. Ostatak njegovog lica kao da se
rasplinuo. - Ti si spasila mene, a ja sam spasio tebe - rekao je uz iskrivljeni osmijeh. - Ja sam tvoj aneo
uvar, a ti si moj.
Poela se smirivati. Sjetila se da joj je koulja poderana i prsa razgoliena. - Da sam aneo, ne bih bila
u tvom zagrljaju - rekla je i oslobodila se njegovih ruku.
Kratko ju je gledao u oi, ponovno se onako iskrivljeno osmjehnuo i klimnuo glavom, kao da se slae s
njom. Okrenuo se na drugu stranu.
Sagnuo se i uzeo vreu iz mlitave ruke starijeg lopova. Izvadio je njen prsluk, a ona ga je odjenula i
urno zakopala kako bi pokrila svoju golotinju. im se ponovno osjetila sigurnom, poela je brinuti za
Jaya. - Moram potraiti mua - rekla je dok joj je Mack pomagao navui kaput. - Hoe li mi pomoi?
- Svakako. - Pruio joj je.vlasulju i eir, novarku i sat, te rupi.
- to je s tvojom crvenokosom prijateljicom? - upitala je.
- Cora. Pobrinuo sam se da je na sigurnom prije no to sam poao za tobom.
207
- Jesi li? - Lizzie je osjetila nerazumnu razdraenost. - Jeste li ti i Cora ljubavnici? - neuljudno je
upitala.
Mack se nasmijeio. - Jesmo - rekao je. - Od prekjuer. - Mog vjenanog dana.
- Divno se zabavljam. A ti?
Na usne joj je navro otar odgovor, ali se onda, protiv svoje volje, nasmijala. - Hvala ti to si me spasio
- rekla je, nagnula se naprijed i ovla mu poljubila usne.
- Sve bih to ponovno uinio za jedan takav poljubac. Nasmijeila mu se i okrenula prema ulici.
Tamo je stajao Jay i promatrao ih.
Obuzeo ju je strahovit osjeaj krivnje. Je li vidio kako je poljubila McAsha? Pretpostavljala je da jest,
sudei prema prijeteem izrazu njegovog lica. - O, Jay! - rekla je. - Hvala nebesima, s tobom je sve u
redu!
- to se ovdje dogodilo? - rekao je.
- Ona dva mukarca su me opljakala.
- Znao sam da nismo trebali doi. - Uzeo ju je za ruku i poveo iz prolaza.
- McAsh ih je svladao i spasio me - rekla je.
- To nije razlog da ga ljubi - rekao je njen mu.
208
POGLAVLJE
ayev pjeaki puk bio je na dunosti u Palace Yardu na dan suenja Johnu Wilkesu.
Liberalni junak je prije nekoliko godina osuc~en za zloinaku klevetu te je pobjegao u Pariz. Po
povratku, ranije ove godine, proglaen je bjeguncem pred zakonom. No, dok se zakonski postupak
protiv njega polako vukao, on je premono pobijedio na dopunskim izborima u Middlesexu. Meutim,
jo uvijek nije zauzeo svoje mjesto u Parlamentu, a vlada se nadala da e ga u tome sprijeiti ako bude
osuc~en na sudu.
Jay je umirivao svoga konja i nervozno pogledavao prema gomili od nekoliko stotina Wilkesovih
pristaa koji su se motali oko Westminster Halla gdje se odravalo suenje. Mnogi su na eire
prikopali plave kokarde i tako se identificirali kao Wilkesovi sljedbenici. Torijevci, poput Jayeva oca,
eljeli su da se Wilkesa uutka, ali svi su se bojali reakcije njegovih pristaa.
Ako doe do nasilja, Jayev puk bi trebao odravati red. Tamo se nalazio mali odred garde, previe
mali, po Jayevu miljenju; samo etrdeset ljudi i nekoliko asnika pod zapovjednitvom pukovnika
Cranbrougha, Jayeva pretpostavljenog. Formirali su tanku crvenu i bijelu crtu izmeu zgrade suda i
svjetine.
209
Cranbrough je primao zapovijedi od mirovnih sudaca Westminstera koje je zastupao Sir John Fielding.
Fielding je bio slijep, ali to ga, ini se, nije ometalo u radu. Bio je poznati sudac, iako ga je Jay smatrao
previe blagim. Bilo je poznato da je izjavio kako je siromatvo uzrok kriminalu. To je isto kao da
netko kae kako je brak uzrok preljubu.
Mladi asnici su se uvijek nadali sudjelovanju u okraju, a Jay je tvrdio da i on tako osjea, ali se
takoer i bojao. Zapravo, nikad nije upotrijebio svoj ma ili pitolj u pravoj borbi.
Dan je bio dugaak, a kapetani su se smjenjivali u obilasku svojih ljudi i povremeno odlazili popiti au
vina. Krajem poslijepodneva, dok je Jay svom konju davao jabuku, pristupio mu je Sidney Lennox.
Obuzela ga je malodunost. Lennox je elio svoj novac. Nesumnjivo ga je namjeravao zahtijevati kad je
doao u kuu na Grosvenor Squareu, ali je odustao zbog vjenanja.
Jay nije imao novac. Meutim, uasavala ga je pomisao da bi se Lennox mogao obratiti njegovom ocu.
Poeo je glumiti izazovnu razmetljivost. - to radi ovdje, Lennox? Nisam znao da si pristaa Wilkesa.
- John Wilkes moe ii k vragu - odgovorio je Lennox. Doao sam radi sto pedeset funti to ste ih
izgubili u faro igri u svratitu Lord Archer's.
Jay je problijedio na spomen svote. Otac mu je davao trideset funti na mjesec, ali to nikad nije
dostajalo, a nije znao kad e se domoi sto pedeset funti. Osjetio je slabost ,u nogama pri pomisli da bi
otac mogao saznati o njegovom novom kockarskom dugu. Uinio bi bilo to kako bi to izbjegao. -
Moda u te morati zamoliti da jo malo prieka - rekao je uz slabani pokuaj zauzimanja stava
nadmone ravnodunosti.
Lennox nije izravno odgovorio. - Vjerujem da poznajete ovjeka po imenu Mack McAsh.
- Naalost, poznajem ga.
- Pokrenuo je vlastitu skupinu istovarivaa ugljena, uz
210
pomo Caspara Gordonsona. Njih dvojica stvaraju gomilu nevolja.
- To me uope ne udi. Bio je prokleto neugodan u rudniku ugljena moga oca.
- McAsh nije jedini problem - nastavio je Lennox. - Dva njegova pajdaa, Dermot Riley i Charlie
Smith, ve imaju vlastite skupine, a do kraja tjedna bit e ih jo.
- To e poduzetnike stajati cijelo bogatstvo. - Unitit e nam posao ako se ne zaustavi. - Bez obzira na
sve, to nije moj problem.
- No, mogli biste nam pomo~.
- Ne vjerujem. - Jay se nije elio uplitati u Lennoxove poslove.
- To bi mi vrijedilo puno novca. - Koliko? - oprezno je upitao Jay. - Stotinu pedeset funti.
Jayevo je srce poskoilo. Mogunost brisanja duga bila je kao od Boga poslana.
No, Lennox ne bi olako toliko davao. Sigurno eli ve.liku uslugu. - to bih ja morao uiniti? -
sumnjiavo je upitao Jay. - elim da vlasnici brodova odbiju zapoljavanje McAshevih
skupina. Dakle, neki od vlasnika brodova za prijevoz ugljena su i sami poduzetnici, pa e oni
suraivati. No, veina je neovisna. Najvei brodovlasnik u Londonu je va otac. Ako on prui primjer,
ostali e ga slijediti.
- Ali zato bi to uinio? Nije ga briga ni za poduzetnike ni za istovarivae.
- On je gradski vijenik za Wapping, a poduzetnici imaju puno glasova. Trebao bi tititi nae interese.
Osim toga, istovarivai ugljena su neugodna rulja, a mi ih drimo pod kontrolom.
Jay se namrtio. Bio je to neumjeren zahtjev. Nije imao nikakvog upliva na svog oca. Malo je ljudi
imalo; Sir Georgea se ni na to nije moglo nagovoriti. No, Jay je morao pokuati.
Uzvici gomile objavili su da Wilkes izlazi. Jay se urno popeo
211
na konja. - Vidjet u to mogu uiniti - doviknuo je Lennoxu dok je odlazio.
Jay je naao Chipa Marlborougha i upitao: - to se dogaa? - Wilkesa su odbili pustiti uz jamevinu pa
ga sad vode u zatvor King's Bench.
Pukovnik je okupio svoje asnike. Jayu je rekao: - Reci svima: nitko ne smije pucati ako Sir John ne
izda nareenje. Obavijestite svoje ljude.
Jay je zatomio zabrinuti prigovor. Kako e vojnici kontrolirati rulju ako su im ruke vezane? No, obiao
je vojnike i prenio im upute.
Koija se pojavila na izlazu. Iz gomile se prolomio urlik od kojeg se ledila krv u ilama, a Jaya je
zahvatio strah. Vojnici su napravili put za koiju udarajui svjetinu muketama. Wilkesovi pristae
pojurili su preko Westminster Bridgea, a Jay je shvatio da e koija morati prijei rijeku i poi u Surrey
kako bi stigla do zatvora. Podboo je konja prema mostu, ali mu je pukovnik Cranbrough domahnuo
neka stane. - Nemojte prelaziti most - naredio je. - Na je zadatak ovdje odravati red, ispred zgrade
suda.
Jay je zaustavio konja. Surrey je bio zasebni dio grada, a tamonji suci nisu zatraili pomo vojske. To
je bilo smijeno. Bespomono je promatrao kako koija prelazi rijeku Temzu. Prije nego je stigla na
onu stranu, mnotvo ju je zaustavilo i odvojilo konje.
Sir John Fielding nalazio se usred guve. Slijedio je koiju s dva svoja pomonika koji su ga vodili i
govorili mu to se dogaa. Dok je Jay promatrao, desetak snanih mukaraca uhvatilo je zapregu te su
sami poeli vui koiju. Okrenuli su je i zaputili se natrag prema Westminsteru, a svjetina je odobrava-
jui urlala.
Jayevo srce je poelo bre kucati. to e se dogoditi kad rulja stigne do Palace Yarda? Pukovnik
Cranbrough je opominjui podigao ruku, naznaivi da ne trebaju nita poduzimati.
212
Jay je rekao Chipu: - Misli li da bismo mogli rulji oteti koi
ju?
- Suci ne ele nikakvo krvoprolie - rekao je Chip.
Jedan od pomonika Sir Johna jurnuo je kroz gomilu i neto rekao Cranbroughu.
Kad su preli most, okrenuli su koiju prema istoku. Cranbrough je doviknuo svojim ljudima: - Slijedite
ih iz daleka; nemojte nita poduzimati!
Odred vojnika krenuo je za svjetinom. Jay je krgutao zubima. Ovo je poniavajue. Nekoliko salvi iz
muketa bi za minutu rasprilo gomilu. Bilo mu~ je jasno da bi Wilkes dobio politike bodove kad bi
vojska na njega pucala, ali kakve to ima veze?
Vukli su koiju du Stranda prema sreditu grada. Rulja je pjevala, plesala i vikala "Wilkes i sloboda",
te "Broj etrdeset pet". Nisu se zaustavljali dok nisu stigli do Spitalfieldsa. Tamo se koija zaustavila
ispred crkve. Wilkes je izaao i uao u svratite Three Tuns, a Sir John Fielding ga je urno slijedio.
Nekoliko Wilkesovih pristaa ulo je za njima, ali nisu se svi uspjeli nagurati kroz vrata. Neko vrijeme
su se motali ulicom, a potom se Wilkes pojavio na jednom prozoru na katu, to je izazvalo buran
pljesak. Poeo je govoriti. Jay je bio previe daleko pa nije sve uo, ali je shvatio bit; Wilkes je pozivao
na red i mir.
Tijekom govora izaao je Fieldingov pomonik i opet se obratio pukovniku Cranbroughu. On je aptom
prenio vijesti svojim kapetanima. Postignut je dogovor: Wilkes e se iskrasti kroz stranja vrata i te se
veeri predati vlastima u zatvoru King's Bench.
Wilkes je dovrio svoj govor, mahnuo i poklonio se, a potom nestao. Kad je postalo jasno da se vie
nee pojaviti, ljudima je postalo dosadno pa su se poeli razilaziti. Sir John je izaao iz svratita i
protresao ruku pukovnika Cranbrougha. - Sjajno
obavljeno, pukovnie, i zahvaljujem vaim ljudima. Izbjegli
213
smo krvoprolie i zadovoljili zakon. - On sve to prikazuje vrlo uspjenim, pomislio je Jay, ali se rulja,
zapravo, narugala zakonu.
Dok su vojnici marirali natrag do Hyde Parka, Jaya je obuzela malodunost. Cijeloga dana se
pripremao za okraj pa je teko podnio razoaranje. No, vlada nee zauvijek moi udovoljavati svjetini.
Prije ili kasnije morat e primijeniti silu. Tada e biti okraja.
1
Kad je raspustio svoje ljude i provjerio da se o konjima vodi briga, Jay se sjetio Lennoxova prijedloga.
Jay nije imao naroitu elju ocu izloiti Lennoxov plan, ali to e ipak biti lake nego zatraiti sto
pedeset funti za plaanje jo jednog kockarskog duga. Stoga je odluio svratiti u palau na Grosvenor
Squareu na svom putu do kue.
Bilo je kasno. Obitelj je ve veerala, obavijestio ga je sluga, a Sir George se nalazi u maloj radnoj sobi
u stranjem dijelu kue. Jay je oklijevao u hladnom predvorju s podom od mramora. Nita nije elio
traiti od oca. Ili e ga s prezirom odbiti jer eli neto pogreno, ili e ga ukoriti jer trai vie no to
zasluuje. No, morao je to obaviti. Pokucao je i uao.
Sir George je pio vino i zijevao nad popisom cijena melasa. Jay je sjeo i rekao: - Wilkesu je odbijena
jamevina.
- uo sam.
Moda bi njegov otac volio uti kako je Jayev odred odravao red. - Rulja je vukla njegovu koiju do
Spitalfieldsa, a mi smo ih slijedili, ali je obeao da e se veeras predati vlastima.
- Dobro. to te dovodi ovamo ovako kasno?
Jay je odustao od pokuaja pobuivanja oevog zanimanja za svoje dnevne aktivnosti. - Jesi li znao da
se Malachi McAsh pojavio ovdje, u Londonu?
Njegov je otac odmahnuo glavom. - Ne vjerujem da je to vano - nezainteresirano je rekao.
- Izaziva nevolje meu istovarivaima ugljena.
214
- Za to ne treba puno, oni su svadljiva gomila.
- Netko me je zamolio da ti se obratim u ime poduzetnika. Sir George je uzdigao obrve. - Zato tebe? -
rekao je tonom
iz kojeg se dalo naslutiti da nitko zdrava razuma ne bi uzeo Jaya za poslanika.
Jay je slegnuo ramenima. - Sluajno poznajem jednog poduzetnika, a on me zamolio da ti se obratim.
- Vlasnici krmi su mona glasaka skupina - zamiljeno je rekao Sir George. - Kako glasi prijedlog?
- McAsh i njegovi prijatelji pokrenuli su neovisne skupine istovarivaa koje zaobilaze poduzetnike. Ovi
pak od brodovlasnika trae lojalnost i odbijanje suradnje s novim skupinama. Ako ti tako postupi, dre
da e svi brodari slijediti tvoj primjer.
- Nisam siguran da bih se trebao mijeati. To nije naa bitka. Jay se razoarao. Mislio je da je dobro
iznio prijedlog. Glumio je ravnodunost. - Meni to nita ne znai, ali me udi jer ti uvijek tvrdi kako se
treba otro postaviti prema buntovnim radnicima koji ne znaju gdje im je mjesto.
U tom trenutku zaula se strahovita lupa na ulaznim vratima. Sir George se namrtio, a Jay je poao u
predvorje kako bi vidio o emu se radi. Kraj njega je urno proao sluga i otvorio vrata. Tamo je stajao
krupan radnik s cokulama na nogama i plavom kokardom na masnoj kapi. - Upalite svijee! - naredio je
slugi. Osvijetlite za Wilkesa!
Sir George je izaao iz radne sobe i stao kraj Jaya, te su zajedno promatrali to se zbiva. Jay je rekao: -
Oni to ine; prisiljavaju ljude da stave svijee na prozore u znak podrke Wilkesu.
- to je ono na vratima? - upitao je Sir George.
Poli su naprijed. Na vratima je bio kredom napisan broj 45. Vani, na trgu, mala grupa ljudi ila je od
kue do kue.
Sir George se obrecnuo na mukarca na pragu. - Zna li to si uinio? - rekao je. - Taj broj je ifra.
Znai: "Kralj je laljivac."
215
Tvoj dragocjeni Wilkes je zbog toga zavrio u zatvoru, a mogao bi i ti.
- Hoete li upaliti svijeu za Wilkesa? - rekao je ovjek, ignorirajui rijei Sir Georgea.
Sir George se zacrvenio. Razjario bi se kad mu se pripadnici nie klase ne bi obraali s potovanjem. -
Idi do vraga! - rekao je i zalupio vratima ovjeku pred nosom.
Poao je natrag u radnu sobu, a Jay ga je slijedio. im su sjeli, zauli su zvuk razbijanja stakla. Obojica
su skoila i jurnula u blagovaonicu u prednjem dijelu kue. Na jednom od dva prozora bilo je razbijeno
staklo, a na ulatenom drvenom podu nalazio se kamen. - To je staklo Best Crown! - bijesno je rekao
Sir George. - Dvadeset ilinga kvadratni metar! - Dok su stajali i gledali, drugi kamen razbio je jo
jedno staklo.
Sir George se vratio u predvorje i obratio slugi. - Reci svima neka se maknu u stranji dio kue, da
netko ne strada - rekao je. Prestraeni sluga je rekao: - Ne bi li bilo bolje staviti svijee
na prozore, ba kako su rekli, gospodine?
- Zaepi svoja prokleta usta i uini kako ti se kae - odgovorio je Sir George.
Trei prasak dopro je odozgo, a Jay je uo uasnuti vrisak svoje majke. Jurnuo je uza stube, a sre mu
je uzbueno lupalo, i sreo majku koja je izala iz sobe za primanje. - Jesi li dobro, mama?
Bila je blijeda, ali mirna. - Dobro sam; to se dogaa?
Sir George se pojavio na stubama i, zatomljujui gnjev, rekao: - Nema razloga za strah, to je samo
Wilkesova rulja. Samo emo im se skloniti s puta dok ne odu.
Stakla na prozorima su i dalje unitavana, a oni su svi pourili u malenu dnevnu sobu u stranjem dijelu
kue. Jay je vidio kako njegov otac kipti od bijesa. Uvijek ga je izluivalo kad bi ga netko prisilio na
povlaenje. Ovo bi mogao biti trenutak za ponovno spominjanje Lennoxova zahtjeva. Odbacujui
oprez,
216
Jay je rekao: - Zna, oe, doista bi se trebalo otrije pozabaviti tim buntovnicima.
- O emu, dovraga, govori?
- Mislio sam na McAsha i istovarivae ugljena. Ako im se jednom dopusti da prkose vlastima, u.init e
to opet. - On obino nije ovako govorio, pa ga je majka radoznalo pogledala. Nastavio je: - Bolje je
takve stvari sasjei u korijenu. Nauiti ih gdje im je mjesto.
Sir George je izgledao kao da e mu opet ljutito odbrusiti; zatim je oklijevao, namrtio se i rekao: -
Posve si u pravu. Sutra emo to uiniti.
Jay se nasmijeio. `
217
~0.
POGLAVLJE
ok je Mack prolazio blatnjavom uliicom poznatom pod imenom Ulica Wapping High, osjeao je da
zna kakav je osjeaj biti kralj. Iz svakog ulaza u krmu, s prozora i krovova, te iz dvorita domahivali
su mu lju
di, dozivali ga po imenu i pokazivali ga svojim prijateljima. Svi su mu eljeli stisnuti ruku. No,
zahvalnost mukaraca nije bila nita u usporedbi s onom njihovih ena. Ne samo to su mukarci
donosili kuama tri ili etiri puta vie novca, ve su krajem dana bili daleko trjezniji. ene su ga grlile
na ulici, ljubile mu ruke i dovikivale sujedima: - To je Mack McAsh, ovjek koji se suprotsfavio
poduzetnicima, doc~i ga brzo vidjeti!
Stigao je do luke i zagledao se preko iroke sive rijeke. Bila je plima, a na sidritu se nalazilo nekoliko
novih brodova. Potraio je laara koji bi ga prebacio do broda. Inae su poduzetnici ekali u svojim
krmama dok kapetani ne bi doli k njima i traili skupinu za iskrcavanje ugljena; Mack i njegove
skupine odlazili su kapetanima, te im tako tedili vrijeme i osiguravali sebi posao.
Poao je na brod Prince of Denmark i popeo se na palubu. Posada je otila na obalu, a ostao je samo
jedan stari mornar i
218
puio lulu na palubi. Uputio je Macka do kapetanove kabine. Kapetan je sjedio za stolom i gujim
perom marljivo pisao brodski dnevnik. - elim vam dobar dan, kapetane - rekao je Mack uz prijateljski
smijeak. - Ja sam Mack McAsh.
- to je? - osorno je rekao ovjek. Nije Macku ponudio stolicu.
Mack nije obraao panju na njegovu neuljudnost; kapetani nikad nisu bili naroito ljubazni. - elite li
da vam sutra brzo i vjeto istovarimo ugljen s broda? - uljudno je rekao.
- Ne.
Mack se zaudio. Zar je netko~* stigao prije njega? - Tko e vam to, onda, obaviti?
To se vas uope ne tie.
- Svakako me se tie; no, ako mi vi ne elite rei, nije vano, uinit e to netko drugi.
- Dakle, zbogom.
Mack se namrtio. Nije elio otii prije nego sazna to ne valja. - Koji vam je vrag, kapetane? Jesam li
vas neim uvrijedio?
- Nemam vam vie to rei, mladiu, a bio bih vam zahvalan kad biste otili.
Mack je imao lo predosjeaj, ali se nije vie niega mogao sjetiti, pa je otiao. Bilo je ope poznato da
su kapetani brodova mrzovoljni ljudi; moda zato to su toliko malo sa svojim enama.
Pogledao je po rijeci. Kraj Princea se usidrio jo jedan novopridoli brod, Whitehaven Jack. Njegova
posada je jo uvijek sputala jedra i namatala konopce u uredna klupka na palubi. Mack je odluio tamo
okuati svoju sreu, te je rekao laaru neka ga prebaci do broda.
Naao je kapetana na krmenoj palubi u drutvu mladog gospodina s maem i vlasuljom. Pozdravio ih je
oputenom susretljivou jer je otkrio da je to najbri nain osvajanja neijeg povjerenja. - Kapetane,
gospodine, elim vam dobar dan.
219
Ovaj je kapetan bio uljudan. - I vama dobar dan. Ovo je gospodin Tallow, vlasnikov sin. Kakvim
poslom ste doli?
Mack je odgovorio: - elite li da vam sutra ugljen istovari brza i trijezna skupina?
Kapetan i gospodin su istodobno progovorili. - Da - rekao je kapetan.
- Ne - rekao je Tallow.
Kapetan se iznenadio i upitno pogledao Tallowa. Mladi ovjek se obratio Macku rekavi: - Vi ste
McAsh, zar ne?
- Da. Vjerujem da brodari poinju moje ime drati jamstvom za dobar posao
- Ne elimo vas - rekao je Tallow.
Drugo odbijanje rasrdilo je Macka. - Zato ne? - izazovno je rekao.
- Godinama smo poslovali s Harryjem Nipperom iz krme Frying Pan, i nikad nije bilo nikakvih
tekoa.
Kapetan se umijeao: - Ne bih ba rekao da nije bilo tekoa. Tallow ga je bijesno pogledao.
Mack je rekao: - I nije poteno kad se ljude prisiljava da popiju cijelu svoju zaradu, zar ne?
Tallow je djelovao razdraeno. - Neu se prepirati s nekim poput vas. Ovdje za vas nema posla, dakle,
idite.
Mack je bio uporan. - Ali zato elite da vam pijana i divlja skupina tri dana iskrcava ugljen, kad moji
ljudi to mogu uiniti bre i bolje?
Kapetan se, oito, nije bojao vlasnikovog sina, te je dodao: Da, i ja bih to volio znati.
- Da se niste usudili sumnjati u moje rijei, nijedan od vas rekao je Tallow. Pokuavao je pokazati
dostojanstvo, ali je za to bio malo previe mlad.
Macku je glavom proletjela sumnja. - Je li vam netko rekao neka ne uzimate moju skupinu? - Po izrazu
Tallowa lica znao je da je pogodio.
- Vidjet ete da nitko na rijeci nee zaposliti vau skupinu, ili
220
Rileyjevu, ili onu Charlieja Smitha - razdraljivo je rekao Tallow. - Proulo se da izazivate nerede.
Mack je shvatio da je situacija vrlo ozbiljna, pa je osjetio hladnou oko srca. Znao je da e Lennox i
drugi poduzetnici prije ili kasnije krenuti na njega, ali nije oekivao da e ih podrati brodovlasnici.
To ga je pomalo zbunjivalo. Stari nain rada nije bio naroito povoljan za vlasnike. Meutim,
godinama su suraivali s poduzetnicima, a moda ih je isti konzervativizam naveo da stanu uz ljude
koje su poznavali, bez obzira na pravdu.
Nita ne bi postigao ljutnjom, ~a se blago obratio Tallowu: - ao mi je to ste donijeli takvu odluku.
Loa je za moje ljude i loa je za brodovlasnike. Nadam se da ete ponovno razmisliti, a sad vas
pozdravljam.
Tallow nije nita odgovorio, a Mack se vratio na obalu. Osjetio se poraenim. Pridravao je glavu
rukama i zagledao se u prljavu smeu vodu Temze. to ga je navelo na pomisao da moe pobijediti
imunu i nemilosrdnu grupu ljudi kakvi su poduzetnici? Oni imaju veze i podrku. A tko je on? Mack
McAsh iz Heugha.
Trebao je to predvidjeti.
Skoio je na obalu i zaputio se prema kavani St Luke, gdje je uspostavio svoje neslubeno sjedite. Sad
je ve barem pet skupina radilo po novom sustavu. Idue subote uveer, kad preostale skupine koje
rade na stari nain dobiju svoju desetkovanu zaradu od grabeljivih vlasnika krmi, veina bi se
prebacila na novi sustav rada. No, bojkot brodara e to osujetiti.
Kavana se nalazila kraj crkve St Luke. Sluili su pivo, alkohol, kavu i hranu, ali ovdje su svi sjedili dok
su jeli i pili, za razliku od krmi gdje je veina muterija stajala.
Cora je ve bila tamo. Jela je kruh i maslac. Iako je ve bila sredina poslijepodneva, to joj je bio
doruak; esto je vei dio noi provodila na nogama. Mack je naruio porciju kosane ove
221
tine i vr piva, a zatim je sjeo kraj nje. Odmah je rekla: - to se dogodilo?
Ispriao joj je. Dok je govorio, promatrao je njeno nevino lice. Uredila se za posao, a na sebi je imala
naranastu haljinu to ju je nosila kad ju je prvi put vidio, i svoj teak parfem. Izgledala je poput slike
Djevice Marije, ali je mirisala kao sultanov harem. Nije nikakvo udo to bogati pijanci odlaze za njom
u mrane uliice, pomislio je.
S njom je proveo tri od proteklih est noi. eljela mu je kupiti novi kaput. On je elio da ona
promijeni nain svog ivota. Bila mu je prva prava ljubavnica.
Kad je stigao do kraja svoje pri~e, uli su Dermot i Charlie. U dubini due nadao se da e oni imati vie
sree nego on, ali je odmah znao da nije bilo tako im je vidio izraze na njihovim licima. Charliejevo
crno lice bilo je slika beznaa, a Dermot je svojim irskim naglaskom rekao: - Brodari su se urotili
protiv nas. Na rijeci nema kapetana koji bi nam dao posao.
- Neka ih vrag nosi - rekao je Mack. Bojkot je bio uspjean, a on se naao u nebranom grou.
Na trenutak ga je ispunio osjeaj pravednog gnjeva. Samo je elio poteno raditi i zaraditi dovoljno
novca za slobodu svoje sestre, ali stalno su ga izigravali ljudi koji su imali vree novca.
- Gotovi smo, Mack - rekao je Dermot.
Njegova spremnost na predaju razljutila je Macka vie nego sam bojkot. - Gotovi? - prezirno je rekao. -
Jesi li ti mukarac ili neto drugo?
- Ali, to moemo uiniti? - rekao je Dermot. - Ako brodari nee uzimati nae skupine, ljudi e se vratiti
starom sustavu. Moraju ivjeti.
Mack je bez razmiljanja rekao: - Mogli bismo organizirati trajk.
Drugi su mukarci utjeli. Cora je rekla: - trajk?
Mack je izlanuo svoj prijedlog im mu je pao na pamet, ali
222
to je vie o tome razmiljao, to mu se inilo jedinim rjeenjem. - Svi istovarivai ugljena ele raditi na
na nain - rekao je.
- Mogli bismo ih nagovoriti da prestanu raditi za poduzetnike. U tom sluaju, brodari bi morali uzeti
nove skupine.
Dermot je bio skeptian. - to ako nas i dalje budu odbijali? Njegov je pesimizam razljutio Macka.
Zato ljudi uvijek oekuju najgore? - Ako budu tako postupali, na obalu nee stizati ugljen.
- Od ega e ljudi ivjeti?
- Mogu si priutiti nekoliko dana odmora. To se stalno dogaa; kad u luci nema brodova~s ugljenom,
nitko od nas ne radi.
- To je tono. Ali ne bismo mogli izdrati zauvijek.
Mack je poelio viknuti od frustriranosti. - Ne mogu ni brodari; London mora dobiti ugljen!
Dermot je i dalje bio sumnjiav. Cora je rekla: - Ali to drugo moete uiniti, Dermot?
Dermot se namrtio i naas razmiljao, a tada mu se lice razvedrilo. - Bilo bi mi mrsko vratiti se starim
nainima. Pokuat u, tako mi svega.
- Izvrsno! - s olakanjem je rekao Mack.
- Ja sam jednom sudjelovao u trajku - potiteno je rekao Charlie. - Najvie pate ene.
- Kad si ti trajkao? - upitao je Mack. On nije imao nikakvog iskustva; o tome je samo itao u
novinama.
- Prije tri godine, u Tynesideu. Radio sam u rudniku ugljena. - Nisam znao da si bio rudar. - Macku
nikad nije palo na pamet, kao ni bilo kome u Heughu, da bi rudari mogli trajkati. - Kako je zavrio
trajk?
- Vlasnici rudnika su popustili - priznao je Charlie. - Eto vidi! - trijumfalno je rekao Mack.
Cora je zabrinuto rekla: - Cwdje ti protivnici nee biti veleposjednici sa sjevera, Mack. Rije je o
londonskim krmarima,
223
najveem olou na svijetu. Mogli bi jednostavno nekoga poslati da ti preree grkljan dok spava.
Mack joj se zagledao u oi i uvjerio se da se iskreno boji za njega. - Poduzet u mjere opreza - rekao je.
Skeptino ga je pogledala, ali vie nita nije rekla. Dermot je rekao: - Treba uvjeriti ljude.
- Tako je - odluno je rekao Mack. - Nema nikakvog smisla da nas etvero ovdje razglabamo kao da
sami moemo donijeti odluku. Sazvat emo sastanak. Koliko je sati?
Svi su pogledali van. Poelo se smraivati. - Bit e oko est rekla je Cora.
Mack je nastavio: - Skupine ko~e danas rade zavrit e im se spusti mrak. Vas dvojica obiite sve
krme u glavnoj ulici i proirite vijest.
Obojica su klimnuli. Charlie je rekao: - Ne moemo se ovdje sastati, nema dosta mjesta. Sveukupno
ima pedesetak skupina. - Krma Jolly Sailor ima veliko dvorite - rekao je Dermot. A vlasnik nije
poduzetnik.
- Dobro - sloio se Mack. - Recite im neka dou onamo jedan sat nakon to se spusti mrak.
- Nee svi doi - rekao je Charlie. - Ipak, veina hoe.
Dermot je rekao: - Skupit emo ih to vie budemo mogli. On i Charlie su izali.
Mack je pogledao Coru. - Hoe li uzeti slobodnu veer? rekao je s nadom u glasu.
Odmahnula je glavom. - Samo ekam svog ortaka.
Macka je muila injenica da je Peg kradljivica, a Cora je za to bila odgovorna. - Volio bih pronai
nain da to dijete moe ivjeti bez kraa - rekao je.
- Zato?
Pitanje ga je zbunilo. - Pa, oito je . . . - to je oito?
- Bilo bi bolje da odraste potena.
224
- Po emu bi bilo bolje?
Mack je zamijetio prizvuk ljutnje u Corinim pitanjima, ali vie se nije mogao povui. - Opasno je ono
to sada radi. Mogla bi zavriti na vjealima u Tyburnu.
- Zar bi joj bilo bolje da riba kuhinjski pod u nekoj bogatakoj kui, gdje bi je kuharica mlatila, a
gospodar silovao?
- Ne vjerujem da ba svaku kunu pomonicu netko siluje- Svaku ljepukastu. A kako bih ja zaraivala
za ivot bez nje?
- Mogla bi raditi bilo to, lijepa si i snalaljiva.
- Ja ne elim raditi bilo to, Ma~k, ja elim raditi upravo ovo. ,: - Zato?
- Svia mi se. Volim se lijepo odijevati, piti din i oijukati. Kradem od glupavih mukaraca koji imaju
vie nego zasluuju. Uzbudljivo je i lako, a zaraujem deset puta vie od neke velje, ili prodavaice, ili
djevojke koja posluuje goste u nekoj kavani.
Zaprepastio se. Vjerovao je da e rei kako krade jer nema drugog izbora. Zamisao da ona voli ono to
radi, okrenula je naglavce njegova oekivanja. - Zapravo te uope ne poznajem - rekao je.
- Ti si pametan, Mack, ali nema pojma o ivotu.
Stigla je Peg. Bila je blijeda, mrava i umorna, kao i uvijek. Mack ju je upitao: - Jesi li dorukovala?
- Nisam - rekla je i sjela. - Rado bih popila au dina. Mack je domahnuo posluitelju: - Zdjelu zobene
kae s vrhnjem, molim vas.
Peg je iskrivila lice, ali kad je hrana stigla, sve je pohlepno i s uitkom pojela.
Dok je ona jela, uao je Caspar Gordonson. Macku je bilo drago to ga vidi. Ionako je planirao svratiti
do kue u Ulici Fleet kako bi razgovarao o bojkotu brodara i zamisli o trajku. Sad mu je brzo
prepriao dnevne dogaaje dok je neuredni odvjetnik pijuckao konjak.
Dok je Mack priao, Gordonson je postajao sve zabrinutiji.
225
Kad je zavrio, odvjetnik je poeo govoriti svojim prodornim glasom. - Morate shvatiti da su nai
vladari uplaeni. Ne samo kraljevski dvor i vlada, ve cjelokupna via klasa: vojvode i grofovi, gradski
vijenici, suci, trgovci, zemljoposjednici. Postali su previe osjetljivi zbog tolikog govora o slobodi, a
neredi to su prole i pretprole godine izbili zbog gladi, pokazali su im to moe uiniti puk kad je
obuzet gnjevom.
- Dobro! - rekao je Mack. - U tom sluaju trebali bi udovoljiti naim zahtjevima.
- Ne mora biti. Boje se da ete samo traiti jo vie ako to uine. Oni zapravo ele izliku za slanje
vojske na ulice i ubijanje ljudi. '
Mack je vidio da se iza Gordonsonove hladne analize krije istinska strepnja. - Zar im je potrebna
izlika?
- O, da. To je zbog Johna Wilkesa. On im je pravi trn u oku. Optuuje vladu da se ponaa despotski.
im bi poslala vojsku protiv graana, tisue pripadnika srednje klase bi reklo: "Evo, Wilkes je imao
pravo, ova je vlada tiranin." A svi vlasnici duana, i obrtnici, i pekari imaju pravo glasa.
- Dakle, kakvu izliku treba vlada?
- ele da prestraite srednju klasu nasiljem i neredima. Tako e ljudi brinuti o potrebi odravanja reda,
a nee razmiljati o slobodi govora. U tom sluaju dolo bi do sveopeg uzdaha olakanja kad bi se
umijeala vojska, umjesto urlika ogorenja.
Macka je sve to fasciniralo i obeshrabrilo. Nikad nije na taj nain razmiljao o politici. Raspravljao je o
zanosnim teorijama iz knjiga i bio je bespomona rtva nepravednih zakona, ali ovo je negdje na
sredini izmeu dviju krajnosti. Ovo je podruje u kojem se protivnici bore i kolebaju, a taktika bi mogla
promijeniti ishod. Osjeao je da je to ono pravo, i bilo je opasno.
Gordonson nije osjeao ar borbe; bio je samo zabrinut. - Ja sam te u ovo uvalio, Mack, i imat u te na
savjesti ako te ubiju. Njegov je strah poeo zarazno djelovati na Macka. Prije eti
ri mjeseca bio sam samo obini rudar, mislio je; sad sam nepri
226
jatelj vlade, netko koga ele ubiti. Jesam li ja to traio? No, sad je vezan monim obvezama. Ba kao
to se Gordonson osjeao odgovornim za njega, on je odgovoran za istovarivae ugljena. Ne moe
pobjei i sakriti se. To bi bilo sramotno i kukaviki. Doveo je ljude u nezavidan poloaj, a sad ih mora
iz toga izvui.
- to mislite, kako bismo trebali postupiti? - upitao je Gordonsona.
- Ako ljudi pristanu na trajk, tvoj je zadatak drati ih pod kontrolom. Morat e sprijeiti spaljivanje
brodova i ubijanje trajkolomaca ili opsjedanje krmi poduzetnika. Ti ljudi nisu sveci, kao to i sam
dobro zna; oni su mladi, snani i gnjevni, a ako izbiju neredi, planut e cijeli London.
- Mislim da bih to mogao uiniti - rekao je Mack. - Sluaju me. ini se da me cijene.
- Oboavaju te - rekao je Gordonson. - A to te dovodi u jo veu opasnost. Ti si kolovoa, a vlada bi
mogla prekinuti trajk tako da tebe objesi. Od trenutka kad ljudi pristanu, bit e u strahovitoj
opasnosti.
Mack je poelio da nikad nije ni spomenuo rije "trajk". - to bih trebao uiniti? - pitao je.
- Otii iz kue u kojoj boravi i preseli na neko drugo mjesto. Nikome nemoj otkrivati svoju adresu
osim nekolicini povjerljivih ljudi.
Cora je rekla: - Preseli se k meni.
Mack se uspio osmjehnuti. Taj dio nee biti teak. Gordonson je nastavio: - Danju se nemoj pokazivati
na ulicama. Doi na sastanke, a potom nestani. Postani duh.
Mack je osjeao da je sve to pomalo smijeno, ali ga je strah natjerao na pristanak. - Dobro.
Cora je ustala. Na Mackovo iznenaenje, Peg ga je obujmila oko struka i vrsto ga stisnula. - uvaj se,
kotski kote - rekla je. - Nemoj se dati ubiti.
Macka je iznenadila i dirnula takva briga svih njih. Prije tri mjeseca nije ni poznavao Peg, Coru ili
Gordonsona.
227
Cora mu je poljubila usne i zaputila se prema izlazu, a ve je zavodniki njihala bokovima. Peg je pola
za njom.
Neto kasnije su Mack i Gordonson krenuli u krmu Jolly Sailor. Spustio se mrak, ali je u Ulici
Wapping High bilo ivo. Svjetlost svijea razlijevala se iz ulaza u krme, s prozora okolnih kua i iz
fenjera. Plima se povukla, a jak miris trulei dopirao je s obale.
Mack se zaudio kad je vidio kako je dvorite krme krcato ljudima. U Londonu je bilo oko osamsto
istovarivaa ugljena, a ovdje se sjatila najmanje polovica. Netko je urno podigao grubo izraeni podij
i osvijetlio ga s etiri baklje. Mack se progurao kroz mnotvo. Svaki ovjek ga je prepoznao, potapao
ga po leima ili mu togod rekao. Vijesti o njegovu dolasku su se brzo proirile pa su svi poeli klicati.
Dok je stigao do podija, ve su urlali. Popeo se na podij i zagledao u masu. Stotine ugljenom
zamrljanih lica gledalo je u njega. Nastojao je suzbiti suze zahvalnosti za povjerenje to su mu ga
ukazali. Nije mogao govoriti; previe su glasno vikali. Podigao je ruke ne bi li utihnuli, ali uzalud. Neki
su vikali njegovo ime, a drugi su uzvikivali Wilkes i sloboda i druge slogane. Postupno je jedan
jednolini uzvik nadjaao sve ostale, a na kraju su svi urlali isto:
- trajk! trajk! trajk!
Mack je stajao i zurio u njih, pitajui se: Sto li sam uinio?
228
POGLAVLJE
ay Jamisson je za dorukom primio pisamce svog oca. Bilo je karakteristino kratko.
Grosvenor Square 8 sati
Dodi u moje poslovne prostorije u podne.
- G. J.
Njegova prva, krivnjom ispunjena pomisao bila je da je otac otkrio kakav je dogovor sklopio s
Lennoxom.
Savreno je uspio. Brodari su bojkotirali nove skupine istovarivaa, ba kako je Lennox elio; i Lennox
je vratio Jayevu zadunicu, kako je dogovoreno. No, sad su istovarivai ugljena trajkali te u London
ve tjedan dana nije stigao ni komadi ugljena. Je li otac otkrio kako se sve to uope ne bi dogodilo da
nije bilo Jayevih kockarskih dugova? Misao je bila zastraujua.
Otiao je u logorite u Hyde Parku, kao i obino, i dobio doputenje pukovnika Cranbrougha za
izbivanje sredinom dana. Proveo je jutro obuzet brigama. Zbog njegovog loeg raspoloenja ljudi su
mu postali mrzovoljni, a konji plahoviti.
Crkvena zvona su odbijala dvanaest sati kad je uao u Jamissonovo skladite na oba.li rijeke. Pranjavi
zrak bio je ispunjen
229
otrim mirisima kave i cimeta, ruma i porta, papra i narani. Tamo bi se Jay uvijek prisjetio svog
djetinjstva, kad su bave i kutije aja izgledale puno vee. Sad se osjeao kao u djetinjstvu kad bi
uinio neto zloesto te ga je oekivala kazna. Zaputio se prostorijom i primao na znanje smjerne
pozdrave zaposlenih, a zatim se popeo rasklimanim stubama do ureda. Proao je kroz predsoblje gdje
su radili slubenici i uao u oev ured, sobu na uglu ispunjenu zemljovidima, raunima i slikama
brodova.
- Dobro jutro, oe - rekao je. - Gdje je Robert? - Njegov je brat gotovo uvijek bio uz oca.
- Morao je otii u Rochester. No, ovo se vie tie tebe nego njega. Sir Sidney Armstrong me eli vidjeti.
Armstrong je bio desna ruka ministra vanjskih poslova, vikonta Weymoutha. Jay je osjetio jo veu
nervozu. Zar e imati problema i s vladom, a ne samo s ocem?
- to eli Armstrong?
- eli okonanje ovog trajka, a zna da smo ga mi izazvali. To, izgleda, nema nikakve veze s
kockarskim dugovima, zakljuio je Jay. No, i dalje je bio zabrinut.
- Stii e ovamo svaki as - dodao je otac.
- Zato dolazi ovamo? - Tako vana osoba bi inae pozvala ljude u svoj ured u V~Thitehallu.
- Zbog tajnovitosti, pretpostavljam.
Vie nije dospio nita pitati jer su se otvorila vrata i uao je Armstrong. Jay i Sir George su ustali.
Armstrong je bio mukarac srednjih godina u formalnoj odjei, s vlasuljom i maem. Dok je hodao,
drao je malko uzdignut nos, kao da je elio pokazati kako se inae ne sputa u glib trgovakih poslova.
Nije se sviao Sir Georgeu; Jay je to shvatio po izrazu oevog lica dok su se rukovali i kad je
Armstrongu ponudio stolicu.
Armstrong je odbio popiti au vina. - Ovaj trajk mora biti okonan - rekao je. - Istovarivai ugljena
zatvorili su pola londonske industrije.
230
Sir George je rekao: - Pokuali smo nagovoriti mornare da istovaruju ugljen. Trajalo je dan ili dva.
- to je polo po zlu?
- Nagovorili su ih ili zastraili, ili oboje, pa sad i oni trajkaju.
- I skelari - razdraeno je rekao Armstrong. - ak i prije nego je dolo do spora s istovarivaima ugljena
bilo je nevolja s krojaima, tkalcima svile, eirdijama, piljarima . . . ovo se ne smije nastaviti.
- Ali zato ste doli k meni, Sir Sidney?
- Jer sam saznao da ste vi ima~i upliva na bojkot brodara, to je izazvalo trajk istovarivaa.
- To je tono.
- Smijem li pitati zato?
Sir George je pogledao Jaya koji je nervozno progutao slinu i rekao: - Obratili su mi se poduzetnici koji
organiziraju skupine istovarivaa. Otac i ja nismo eljeli da se poremeti uspostavljeni red u luci.
- I posve ste u pravu, siguran sam - rekao je Armstrong, a Jay je pomislio: Prijei na stvar. - Znate li tko
su kolovoe?
- Znam, svakako - rekao je Jay. - Najvaniji je ovjek po imenu Malachi McAsh, poznat kao Mack.
Igrom sluaja, neko je bio kopa ugljena u rudnicima moga oca.
- elio bih vidjeti uhienje McAsha pod kapitalnom optubom na temelju zakona o neredima. No,
moralo bi biti uvjerljivo; nikakvih izmiljenih optubi ili podmienih svjedoka. Moralo bi doi do
pravih nereda, pod neupitnim vodstvom trajkaa, uz uporabu vatrenog oruja protiv predstavnika
vlasti, te uz mnogo mrtvih i ranjenih.
Jay je bio smuen. Zar je Armstrong govorio Jamissonima neka organiziraju takvu pobunu?
Njegov otac nije pokazivao znakove zbunjenosti. - Bili ste vrlo jasni, Sir Sidney. - Pogledao je Jaya. -
Zna li gdje se moe nai McAsha?
231
- Ne - rekao je. Zatim je, ugledavi preziran izraz oevog lica, urno dodao: - No, siguran sam da mogu
saznati.
Mack je probudio Coru u cik zore, pa su vodili ljubav. Dola je u krevet u sitne sate, miriui po
duhanskom dimu, a on ju je poljubio i ponovno zaspao. Sad je on bio posve budan, a ona pospana.
Tijelo joj je bilo toplo i oputeno, koa mekana, a crvena kosa zamrena. Labavo ga je obujmila
rukama i tiho stenjala, a na kraju je uzviknula od ushienja. Potom je opet vrsto zaspala.
Neko vrijeme ju je promatrao. ~mala je savreno lice, sitno, ruiasto i pravilno. No, sve ga je vie
muio njezin nain ivota. inilo se okrutnim koristiti dijete kao ortaka. Ako bi joj govorio o tome, ona
bi se razljutila i rekla mu da i on snosi dio krivice, jer tu besplatno ivi i jede hranu to ju je kupovala
nepoteno steenim novcem.
Uzdahnuo je i ustao.
Cora je stanovala na gornjem katu ruevne zgrade kraj spremita za ugljen. Tamo je nekad ivio vlasnik
spremita, .ali je odselio kad je postao imuniji. Sad je prizemlje koristio kao uredski prostor, a kat je
iznajmio Cori.
Imala je dvije sobe. U jednoj se nalazio veliki krevet, a u drugoj stol i stolice. Spavaa je soba bila je
pretrpana onim na to je Cora troila sav svoj novac: odjeom. Esther i Annie su imale svaka po dvije
haljine, jednu za posao i jednu za nedjelje, ali Cora je imala osam do deset razliitih oprema, sve u
napadnim bojama: ute, crvene, izrazito zelene i ivo smee. Uz svaku je imala par odgovarajuih
cipela, te arapa, rukavica i rupia, poput otmjene dame.
Umio se, brzo odjenuo i izaao. Nekoliko minuta kasnije stigao je u Dermotovu kuu. Obitelj je bila za
dorukom od uobiajene zobene kae. Mack se nasmijeio djeci. Kad god bi upotrijebio Corin
"kondom", pitao se hoe li ikad imati vlastite
232
djece. Ponekad bi pomislio kako bi volio da Cora rodi njegovo dijete; zatim bi se sjetio kako ona ivi i
predomislio se.
Mack je odbio zdjelu zobene kae jer je znao da nemaju odvie. Dermota je, kao i Macka, uzdravala
ena; Bridget je svake veeri prala sue u jednoj kavani, a on je brinuo o djeci.
- Dobio si pismo - rekao je Dermot i pruio Macku pisamce. Mack je prepoznao rukopis. Bio je gotovo
posve jednak njegovom. Pismo je poslala Esther. Osjetio se krivim. Trebao bi tedjeti novac za nju, a
on je trajkao i nije imao ni novia.
- Gdje e se danas odrati? - pitao je Dermot. Svakoga dana Mack se sastajao sa svojim pomor~icima
na nekom drugom mje
stu. - U stranjoj prostoriji krme Queen's Head - odgovorio je Mack.
- Obavijestit u ljude. - Dermot je stavio eir i izaao. Mack je otvorio pismo i poeo itati.
Bilo je puno vijesti. Annie je trudna, a ako dijete bude djeak, nazvat e ga Mack. Iz nekog razloga,
Macku su se ovlaile oi kad je to proitao. Jamissoni otvaraju novi ugljenokop u High Glenu, na
imanju Hallimovih; brzo kopaju i Esther e tamo raditi kao nosa za nekoliko dana. To ga je
iznenadilo; Mack je uo kad je Lizzie rekla da nikad nee dopustiti vaenje ugljena na High Glenu.
Supruga veleasnog gospodina Yorka dobila je groznicu i umrla; to ga nije udilo, uvijek je bila bole-
ljiva. A Esther je i dalje odluno namjeravala otii iz Heugha, im Mack uspije utedjeti za njen put.
Savio je pismo i spremio ga u dep. Nita ne smije pokolebati njegovu odlunost. Izvojevat e pobjedu
u trajku, a zatim e moi tedjeti.
Poljubio je Dermotovu djecu i zaputio se prema krmi Queen's Head.
Njegovi ljudi su ve stizali, a on je odmah preao na posao. Jednooki Wilson, istovariva ugljena kojeg
su poslali provjeriti ima li novih brodova usidrenih na rijeci, izvijestio je o dva
233
broda ugljena to su uplovila s jutarnjom plimom. - Oba su iz Sunderlanda - rekao je. - Razgovarao sam
s mornarom koji je doao na obalu po kruh.
Mack se okrenuo Charlieju Smithu. - Poc~i na brodove i razgovaraj s kapetanima, Charlie. Objasni im
zato trajkamo i zamoli ih neka strpljivo ekaju. Reci kako se nadamo da e brodari uskoro popustiti i
omoguiti novim skupinama iskrcavanje ugljena.
Jednooki se umijeao: - Zato alje crnca? Moda e radije razgovarati s Englezom.
- Ja jesam Englez - ogoreno je rekao Charlie.
Mack je rekao: - Veina kapetana tih brodova podrijetlom je iz sjeveroistonih dijelova zemlje, a
Charlie govori njihovim narjejem. Osim toga, i ranije je obavljao takve zadatke i pokazao se
uspjenim poslanikom.
- Bez uvrede, Charlie - rekao je Jednooki.
Charlie je slegnuo ramenima i poao obaviti dodijeljeni mu zadatak. Jedna je ena uletjela unutra,
progurala se kraj Charlieja i prila Mackovu stolu, bez daha i uzrujana. Mack je prepoznao Sairey, enu
ratobornog istovarivaa po imenu Buster McBride. - Mack, uhvatili su jednog mornara koji je na obalu
donio vreu ugljena, a bojim se da e ga Buster ubiti.
- Gdje su?
- Zakljuali su ga u upu krme Swan, ali Buster pije i eli ga objesiti za noge s tornja sa satom, a neki
od ostalih ga hukaju. Cwakve su se stvari stalno dogaale. Istovarivai ugljena su
se uvijek nalazili na rubu nasilja. Dosad ih je Mack uspijevao obuzdavati. Izabrao je krupnog,
ljubaznog momka po imenu Pigskin Pollard. - Poi tamo i smiri ljude, Pigskin. Posljednje to elimo je
umorstvo.
- Ve idem - rekao je.
Caspar Gordonson je stigao s ostacima utanjka na koulji i pisamcem u ruci. - Rijekom Lea dolazi
teglenica s ugljenom za London. Danas poslijepodne bi trebala stii do ustave Enfield.
234
- Enfield - rekao je Mack. - Koliko je to daleko?
- Dvadesetak kilometara - odgovorio je Gordonson. - Moemo stii tamo do podneva, ak i pjeice.
- Dobro. Moramo uspostaviti kontrolu nad ustavom i sprijeiti prolaz teglenice. Volio bih poi osobno.
Uzet u dvanaest pouzdanih ljudi.
Uao je jo jedan istovariva ugljena. - Debeli Sam Barrows, vlasnik krme Green Man, pokuava
okupiti skupinu za iskrcavanje ugljena s broda Spirit of Jarrow - rekao je.
- Ne vjerujem da e uspjeti - prokomentirao je Mack. Nitko ne voli Debelog Sama; u ivotu nije
nikome poteno platio. Ipak, treba drati krmu na oku, za svaki sluaj. Will Trimble, poi tamo i malo
pronjukaj. Javi mi ako postoji opasnost da e Sam skupiti esnaest ljudi.
- Kao da je u zemlju propao - rekao je Sidney Lennox. Otiao je iz svog prebivalita, a nitko ne zna
gdje je sada.
Jay se uasno osjeao. Rekao je ocu, u nazonosti Sir Philipa Armstronga, da e pronai McAsha.
Poelio je da to nikad nije izustio. Ako ne ispuni obeanje, prezir njegovog oca bit e neizdrljiv.
Raunao je na to da e Lennox znati gdje se moe nai McAsha. - No, ako se skriva, kako moe voditi
trajk? - rekao je.
- Svakog jutra pojavljuje se u drugoj kavani. Njegovi pristae nekako saznaju kamo treba ii. Daje im
naputke i nestaje do idueg dana.
- Netko mora znati kamo ide na poinak - tugaljivo je rekao Jay. - Ako ga uspijemo nai, moi emo
prekinuti ovaj trajk. Lennox je klimnuo glavom. On je, vie od ikoga, elio vidjeti
poraz istovarivaa ugljena. - Pa, Caspar Gordonson sigurno zna. Jay je odmahnuo glavom. - To nam
nimalo ne pomae. Ima li McAsh neku enu?
235
- Ima, Coru. No, ona je tvrda poput elika. Nee nam rei. - Mora postojati jo netko.
- Tamo je jo i mala - zamiljeno je rekao Lennox. - Mala?
- Brza Peg. Ona krade s Corom. Pitam se . . .
U pono je kavana Lord Archer's bila krcata asnicima, gospodom i kurvama. Zrak je bio ispunjen
duhanskim dimom i zadahom prolivenog vina. Gusla je svirao u kutu, ali ga se jedva moglo uti uz
buku stotine glasnih~ razgovora.
U tijeku je bilo nekoliko kartakih igara, ali Jay nije igrao. Pio je. Trebao se pretvarati da je pijan, pa je
u poetku vei dio konjaka izlijevao po prsluku; no, kako je veer sporo prolazila, pio je vie, a sad mu
vie nije trebao poseban napor da bi izgledao nesiguran na nogama. Chip Marlborough je ozbiljno pio
od poetka veeri, ali se, izgleda, nikad nije mogao napiti.
Jay je bio previe zabrinut da bi se mogao opustiti i uivati. Njegov otac nee htjeti sluati isprike. Jay
je morao nabaviti McAshevu adresu. Poigravao se idejom da je izmisli, a potom bi tvrdio kako se
McAsh sigurno opet preselio; ali je osjeao da bi njegov otac shvatio kako lae.
Zato je ovdje pio i nadao se da e sresti Coru. Tijekom veeri pristupale su mu brojne djevojke, ali
nijedna nije odgovarala Corinu opisu: lijepo lice, plameno crvena kosa, devetnaest ili dvadeset godina.
Svaki put bi on i Chip malo oijukali dok djevojka ne bi shvatila da nisu ozbiljni i pola dalje. Lennox
je budno pratio dogaanja s druge strane prostorije, gdje je puio lulu i igrao faro za niske uloge.
Jay je ve poeo misliti da te veeri nee imati sree. U Covent Gardenu je bilo na stotine djevojaka
poput Core. Moda e sutradan morati ponoviti istu predstavu, pa ak i dan nakon toga, prije nego
naleti na nju. A kod kue ga eka supruga koja
236
ne shvaa zato on mora provoditi veer tamo gdje se pristojna dama ne smije pojaviti.
Ba dok je eznutljivo razmiljao o toplom krevetu gdje ga Lizzie eljno eka, ula je Cora.
Jay je bio siguran da je to ona. Sigurno je bila najljepa djevojka u prostoriji, a kosa joj je doista imala
boju plamena iz kamina. Bila je odjevena poput kurve, u crvenu svilenu haljinu dubokog izreza i u
crvenim cipelama s vrpcama. Profesionalnim pogledom prela je preko prostorije.
Jay je pogledao Lennoxa, a ovaj je polako dvaput klimnuo glavom.
, Hvala Bogu, pomislio je.
Okrenuo se, uhvatio Corin pogled i nasmijeio se.
Na trenutak joj se na licu pojavio jedva vidljivi izraz prepoznavanja, kao da zna tko je on; zatim mu je
uzvratila smijeak i pola k njemu.
Jay je osjetio nervozu, ali je sam sebi rekao da samo mora biti armantan. Ve je armirao barem
stotinu ena. Poljubio joj je ruku. Oko nje se irio omamljujui miris u kojem se osjeala sandalovina. -
Mislio sam da poznajem sve lijepe ene Londona, ali pogrijeio sam - galantno je rekao. - Ja sam
kapetan Jonathan, a ovo je kapetan Chip. - Jay je odluio posluiti se drugim imenom, za sluaj da ga je
Mack spominjao pred Corom. Kad bi otkrila tko je on, sigurno bi nanjuila zamku.
- Ja sam Cora - rekla je i odmjerila ih pogledom. - Kako lijepi par. Ne mogu odluiti koji mi se kapetan
vie svia.
- Moja obitelj je plemenitija od Jayeve - rekao je Chip.
- Ali moja je bogatija - rekao je Jay, a to ih je, iz nekog razloga, obojicu natjeraio u smijeh.
- Ako ste tako bogati, kupite mi jedan konjak - rekla je Cora. Jay je domahnuo konobaru i ponudio joj
da sjedne. Stisnula se na klupi izmeu njega i Chipa. U dahu joj se osje
ao miris dina. Spustio je pogled na njena ramena i obline njenih dojki. Nije uspio izbjei usporedbu
Core i svoje ene. Lizzie
237
je niska, ali senzualna, irokih bokova i bujnih prsiju. Cora je via i vitkija, a njene su mu dojke
izgledale kao dvije jabuke to se nalaze jedna do druge u nekoj zdjeli.
Upitno ga je pogledala i rekla: - Poznajem li vas? Zabrinuo se. Valjda se nisu ranije sreli? - Ne
vjerujem rekao je. Bude li ga prepoznala, igra e biti gotova.
- Izgledate mi poznato. Znam da nikad nismo razgovarali, ali sam vas ve vidjela.
- Sad imamo priliku bolje se upoznati - rekao je uz oajniki smijeak. Poloio je ruku na naslon klupe i
stao joj milovati vrat. Zatvorila je oi, kao da uiva, a Jay se poeo oputati.
Bila je tako uvjerljiva da je gotovo zaboravio kako je sve to gluma. Stavila rnu je ruku na bedro, blizu
prepona. Opomenuo je sebe neka ne uiva previe; trebao bi igrati ulogu. Poalio je to je toliko pio.
Mogao bi mu zatrebati bistar um.
Stigao je njen konjak, a ona ga je ispila u jednom gutljaju. Idemo, veliki deko - rekla je. - Trebalo bi
poi na zrak prije nego se rasprsnu ove hlae.
Jay je shvatio da ima vidljivu erekciju, te je porumenio. Cora je ustala i zaputila se prema vratima, a Jay
je poao za njom.
Kad su izali, stavila mu je ruku oko struka i povela ga du plonika sa stupovljem to se protezao oko
trnice Covent Gardena. Obujmio joj je ramena, a potom zavukao ruku u dekolte haljine i poeo se
poigravati njenom bradavicom. Poela se smijuljiti, a tada je skrenula u neku uliicu.
Grlili su se i ljubili, a on joj je gnjeio obje dojke. Posve je zaboravio na Lennoxa i zavjeru; Cora je
bila topla i voljna, a on ju je elio. Njene su se ruke nalazile istodobno na desetak mjesta; otkopavale
su prsluk, trljale mu prsa, zavlaile se u njegove hlae. Gurnuo joj je jezik u usta i u istom trenutku joj
pokuao podii suknju. Osjetio je hladan zrak na trbuhu.
Iza njegovih lea zauo se djeji vrisak. Cora se trgnula i odgurnula Jaya. Pogledala je preko njegovog
ramena, a zatim
238
se okrenula u namjeri da pobjegne, ali se pojavio Chip Marlborough i zgrabio je prije nego je uspjela
napraviti prvi korak.
Jay se okrenuo i ugledao Lennoxa kako nastoji zadrati dijete koje je vriskalo, greblo i koprcalo se.
Tijekom borbe, djetetu je ispalo nekoliko predmeta. Na mjeseini je Jay prepoznao vlastitu lisnicu i
depni sat, svileni rupi i srebrni peatnik. Ona mu je praznila depove dok je on ljubio Coru. Iako je
to oekivao, nita nije osjetio. No, on se sasvim uivio u ulogu to ju je igrao.
, Dijete se prestalo otimati, a Lennox je rekao: - Obje vas vodimo mirovnom sucu. Deparenje se
kanjava vjeanjem.
Jay se osvrnuo naokolo, pomalo oekujui da e Corini prijatelji dojuriti i spasiti je, ali nitko nije vidio
natezanje u uliici. Chip je ovla pogledao u Jayeve prepone i rekao: - Moe
spremiti svoje oruje, kapetane Jamisson, bitka je gotova.
Veina bogatih i monih ljudi bili su mirovni suci, a Sir George Jatnisson nije bio izuzetak. Iako nikad
nije odrao javnu raspravu, imao je pravo presluavati optuene u svojoj kui. Mogao je prijestupnike
osuditi na bievanje, igosanje ili zatvor, a tee prijestupnike je mogao poslati u Old Bailey i pokrenuti
suenje.
Oekivao je Jaya pa nije poao na poinak, a.li je ipak bio razdraljiv jer je morao ekati do tako kasnih
sati. - Oekivao sam vas oko deset sati - zlovoljno je rekao kad su svi umarirali u sobu za primanje
kue na Grosvenor Squareu.
Chip Marlborough je vukao Coru kojoj su ruke bile vezane. Ona je rekla: - Dakle, oekivali ste nas!
Sve je ovo planirano, ~okvarene svinje.
Sir George je rekao: - Zatvori usta ili u te dati izbievati na -gu prije nego ponemo.
Cora mu je, izgleda, povjerovala jer vie nita nije rekla. Privukao je papire preda se i umoio pero u
tintarnicu.
Cijenjeni gospodin Jay Jamisson je tuitelj. ali se na deparenje to ga je izvela
Lennox je rekao: - Zovu je Brza Peg, gospodine.
- Ne mogu tako napisati - otresao se Sir George. -Kako se zove, dijete?
- Peggy Knapp, gospodine. - A enino ime?
- Cora Higgins - rekla je Cora.
- Deparenje je obavila Peggy Knapp, uz suradnju Core Higgins. Svjedok zloina bio je . . .
- Sidney Lennox, vlasnik krme Sun u Wappingu. - I kapetan Marlborough?
Chip je podigao ruke obrambenim pokretom. - Radije se ne bih uplitao, ako e biti dostatno
svjedoenje gospodina Lennoxa.
- Svakako hoe, kapetane - rekao je Sir George. Uvijek se ljubazno odnosio prema Chipu jer je
njegovom ocu dugovao novac. - Vrlo je lijepo od vas to ste pomogli pri hapenju ovih kradljivica.
Dakle, imaju li optuene togod rei?
Cora je rekla: - Ja nisam njezina suradnica, nikad je ranije nisam vidjela. - Peg se zaprepastila i s
nevjericom zagledala u Coru, ali ona je nastavila: - Pola sam u etnju s privlanim mladiem, to je sve.
Nisam imala pojma da mu ona prazni depove.
Lennox je rekao: - Njih dvije su poznate po zajednikom djelovanju, Sir George, esto sam ih vidio
zajedno.
- Dosta sam uo - rekao je Sir George. - Obje ete poi u zatvor Newgate pod optubom za deparenje.
Peg je poela plakati. Cora je problijedjela od straha. - Zato radite sve ovo? - rekla je. Uperila je
optuujui prst u Jaya. - Vi ste me ekali kod Archera. - Pokazala je na Lennoxa. - Vi ste nas slijedili
kad smo izali. A vi ste, Sir George Jamisson, dokasna ostali budni kad ste ve trebali biti u krevetu,
kako biste nas osudili. emu sve to? to smo vam Peg i ja ikad uinile?
240
Sir George ju je ignorirao. - Kapetane Marlborough, zaduite me i odvedite enu van, te pripazite na
nju nekoliko minuta. Svi su ekali dok Chip nije odveo Coru iz sobe i zatvorio za sobom vrata. Tada se
Sir George okrenuo prema Peg. - Dakle, dijete, kakva je kazna za deparenje, je li ti poznato?
Bila je blijeda i sva se tresla. - Sueva ogrlica - apnula je. - Ako misli na vjeanje, u pravu si. No, jesi
li znala da neke ljude ne objesimo, ve ih aljemo u Ameriku?
Dijete je klimnulo glavom.
- To su ljudi s utjecajnim prijateljima koji se zauzimaju za njih i mole suca da bude milosrdan. Ima li ti
utjecajnih prijatelja?
Odmahnula je glavom.
- Pa, to bi mislila kad bih ti rekao da u ja biti tvoj utjecajni prijatelj koji e se zauzeti za tebe?
Podigla je pogled prema njemu, a na siunom licu joj je zablistala nada.
- Ali mora neto uiniti za mene. - to? - pitala je.
- Spasit u te vjeala ako nam kae gdje ivi Mack McAsh. U prostoriji je dugo vladala tiina.
- U potkrovlju kue kraj spremita za ugljen u Ulici Wapping High - rekla je i briznula u pla.
241
t
POGLA~L jE
ack se iznenadio kad se probudio u praznom krevetu. Cora nikad nije ostajala vani do zore. ivio je s
njom
, tek dva tjedna i nisu mu bile poznate sve njene navi ke, ali se ipak zabrinuo.
Ustao je i ponaao se kao i obino. Proveo je jutro u kavani St Luke, slao poruke i primao izvjetaje.
Svakoga je pitao je li vidio Coru ili neto o njoj uo, ali mu nitko nije znao nita rei. Poslao je nekoga
u krmu Sun da razgovara s Brzom Peg, ali i ona je izbivala cijelu no i jo se nije vratila.
Poslijepodne je poao do Covent Gardena i obiao tamonje krme i kavane, raspitujui se kod kurvi i
posluitelja. Nekoliko je ljudi prethodne veeri vidjelo Coru. Jedan posluitelj iz kavane Lord Archer's
primijetio je kad je otila s bogatim mladim pijancem. Nakon toga izgubio joj se svaki trag.
Otiao je do Dermotove kue u Spitalfieldsu, nadajui se nekakvim vijestima. Dermot je hranio djecu
juhom napravljenom od kostiju za veeru. Raspitivao se o Cori cijeloga dana, ali nita nije saznao.
Mack je po mraku krenuo kui, a nadao se da e, kad ona
242
mo stigne, nai Coru kako lei na krevetu u donjem rublju i eka ga. No, doekala ga je hladna, mrana
i prazna kua.
Upalio je svijeu, sjeo i prepustio se mranim mislima. Krme u Ulici Wapping High poele su se
puniti. Iako su istovarivai ugljena trajkali, ipak su nekako dolazili do novca za pivo. Mack bi im se
rado pridruio, ali se iz sigurnosnih razloga nou nije pojavljivao u svratitima.
Pojeo je malo kruha i sira, a potom poeo itati knjigu koju mu je posudio Gordonson, roman Tristram
Shandy, ali se nije mogao koncentrirati. Kasno- te veeri, kad se ve poeo pitati nije li Cora mrtva,
izvana su do n~ega doprli zvukovi nekakvog metea.
uo je kako ljudi viu, te zvuk treih koraka, kao i neto poput nekoliko konja i kola. Pobojao se da e
istovarivai izazvati nekakav sukob pa je poao do prozora.
Bilo je vedro, a na nebu se nalazio polumjesec, pa je Mack mogao vidjeti cijelu ulicu. Desetak teretnih
kola s konjskim zapregama drndalo se neravnom cestom na mjeseini, oito prema spremitu za ugljen.
Za kolima je ilo mnotvo ljudi, izrugujui se i viui, a na svakom uglu gomila se uveavala onima
koji su izlazili iz krmi.
Prizor je podsjeao na pripremanje ulinih nereda. Mack je opsovao. To je posljednje to mu treba.
Okrenuo se od prozora i jurnuo niza stube. Ako uspije razgovarati s ljudima koji su vodili kola i
nagovoriti ih da ne istovaruju, moda e izbjei nasilje.
Kad je stigao do ulice, prva kola su skretala u spremite za ugljen. Dok je on trao prema njima,
mukarci su skoili s kola i, bez upozorenja, poeli bacati komade ugljena na mnotvo. Nekoliko je
istovarivaa pogoeno; drugi su podigli ugljen i bacili ga natrag. Mack je uo vrisak neke ene i vidio
kako djecu tjeraju u kue.
- Stanite! - viknuo je. Stao je izmeu trajkaa i teretnih kola i uzdigao ruke. - Stanite! - Ljudi su ga
prepoznali te je nastala
243
tiina. S olakanjem je opazio lice Charlieja Smitha u mnotvu. Nastoj uspostaviti red, Charlie, za Boga
miloga - rekao je. - Ja u razgovarati s ovim ljudima.
- Svi ostanite mirni - viknuo je Charlie. - Sve prepustite Macku. Mack je istovarivaima okrenuo lea. S
obje strane uske ulice ljudi su stajali na ulazima u kue, radoznalo promatrajui to se dogaa, ali su
bili spremni hitro se skloniti unutra. Na svakim kolima nalazilo se najmanje pet mukaraca. Okruen
neprirodnom tiinom Mack je priao prvim kolima. - Tko je ovdje glavni? - upitao je.
Jedan je ovjek koraknuo nap hijed. - Ja. Mack je prepoznao Sidneyja Lennoxa.
To ga je iznenadilo i zbunilo. to se ovdje dogaa? Zato Lennox pokuava prenijeti ugljen u
spremite? Obuzeo ga je hladni predosjeaj nadolazee katastrofe.
Opazio je vlasnika spremita, Jacka Coopera, poznatog pod nadimkom Crni Jack jer je uvijek bio
prekriven crnom prainom, poput rudara. - Jack, zatvori ulaz u svoje spremite, zaboga - preklinjao ga
je. - Bit e mmrih ako dopusti da se ovo nastavi.
Cooper je bio mrzovoljan. - Moram od neega ivjeti.
- Zaraivat e im okonamo trajk. Ne eli gledati krvoprolie u Ulici Wapping High, ili eli?
- Latio sam se posla i sad neu gledati natrag.
Mack ga je prodorno pogledao. - Tko je ovo od tebe traio, Jack? Je li jo netko upleten?
- Ja sam svoj ovjek; nitko mi ne nareuje.
Mack je poeo shvaati to se dogaa, a to ga je ljutilo. Okrenuo se Lennoxu. - Vi ste mu platili. Ali
zato? Prekinulo ih je zvono to ga je netko jako protresao. Mack se
okrenuo i ugledao tri mukarca na prozoru prvoga kata svratita Frying Pan. Jedan je drao zvono, a
drugi fenjer. Trei je stajao u sredini, a nosio je vlasulju i ma, to je govorilo o njegovoj vanosti.
244
Kad je zvono utihnulo, trei je ovjek objavio: - Ja sam Roland MacPherson, mirovni sudac u
Wappingu, i ovime proglaavam pobunu. - Nastavio je itati kljune stavke Zakona o neredima.
im sudac proglasi da je poela pobuna, svi se moraju razii u roku od jednog sata. Protivljenje se
kanjavalo smru.
Sudac je brzo stigao, razmiljao je Mack. Oito je oekivao ovo i ekao u svratitu na svoj red. Sve je
vrlo paljivo isplanirano.
Koji im je krajnji cilj? inilo mu se da su eljeli izazvati nerede i tako dovesti istovarivae na zao glas,
a to bi im posluilo kao izgovor za vjeanje kolovoa. A to je on.
Njegova prva reakcija bila je agresivna. Poelio je viknuti da e im, ako toliko ele pobunu, pruiti
takvu koju nikad nee zaboraviti; spalit e London prije nego ih svladaju! elio je staviti ruke oko
Lennoxova vrata. No, prisilio se na mir i jasno razmiljanje. Kako bi mogao osujetiti Lennoxov plan?
Jedina nada bila je povui se i dopustiti da se ugljen istovari. Okrenuo se istovarivaima ugljena,
okupljenirna u bijesnu gomilu oko ulaza u spremite. - Posluajte me - poeo je. Ovo je zavjera kojom
nas ele provocirati. Ako svi mirno poemo kui, nadmudrit emo nae neprijatelje. Ako ostanemo i
borimo se, izgubljeni smo.
Zaulo se nezadovoljno gunc~anje.
Dragi Boe, pomislio je Mack, ovi su ljudi glupi. - Zar ne shvaate? - rekao je. - ele izliku za vjeanje
nekih meu nama. Zato bismo im pruili ono to ele? Poimo veeras kui, a sutra emo nastaviti
borbu!
- Ima pravo - rekao je Charlie. - Pogledajte tko je ovdje, Sidney Lennox. On nema iste namjere, u to
moemo biti sigurni. Nekoliko istovarivaa klimalo je glavama u znak slaganja, a
Mack se poeo nadati da e ih uvjeriti. Tada je zauo Lennoxov glas: - Pograbite ga!
Nekoliko mukaraca istodobno je krenulo na Macka. Okre
245
nuo se kako bi pobjegao, ali ga je jedan oborio na blatnjavu zemlju. Dok se nastojao osloboditi, uo je
urlik trajkaa i shvatio da e poeti ono od ega je strepio: otra bitka.
Udarali su ga rukama i nogama, ali je jedva osjeao udarce dok se nastojao uspraviti. Tada su trajkai
odgurnuli ljude koji su ga napadali, te je uspio stati na noge.
Hitro se osvrnuo oko sebe. Lennox je nestao. Protivnike skupine ispunile su usku ulicu. Svuda oko
njega odvijale su se tunjave. Konji su se propinjali i nastojali se osloboditi, uasnuto hrui. Nagon ga
je tjerao da se prikljui okraju i pone obarati ljude, ali se suzdrao. Koji je najbri r~ain za
okonanje ovoga? Nastojao je brzo misliti. Istovarivai ugljena se nee povui; to se protivilo njihovoj
naravi. Moda bi bilo najbolje dovesti ih u obrambeni poloaj i nadati se smirivanju.
Zgrabio je Charlieja. - Pokuat emo ui u spremite za ugljen i zatvoriti dvorina vrata pred
napadaima - rekao je. Reci ljudima!
Charlie je trao od ovjeka do ovjeka prenosei nareenje. Vikao je iz svega glasa kako bi ga mogli
uti: - Uite unutra i zatvorite vrata! Ne dajte im da uu u spremite! - Tada je, na svoj uas, Mack uo
prasak mukete.
- to se, dovraga, dogaa? - rekao je iako ga nitko nije sluao. Otkad prijevoznici ugljena nose vatreno
oruje? Tko su ovi ljudi?
Ugledao je kratku puku iroke cijevi uperenu u sebe. Prije nego se uspio pomaknuti, Charlie je zgrabio
puku, okrenuo ju prema ovjeku koji ju je ranije drao, te izbliza pucao. ovjek se sruio mrtav.
Mack je opsovao. Charlie bi radi toga mogao visjeti. Netko se zaletio na njega. Mack je koraknuo u
stranu i zamahnuo akom. Pogodio je ovjeka u vrh brade, te se ovaj sruio na tlo.
Mack se povukao u pozadinu i pokuavao misliti. Sve se zbi
246
valo tono pod Mackovim prozorom. To je sigurno namjerno uinjeno. Nekako su otkrili njegovu
adresu. Tko ga je izdao?
Nakon prvih hitaca uslijedila je isprekidana paljba. Bljeskovi su proparali no, a miris baruta pomijeao
se s ugljenom prainom u zraku. Mack je ogoreno uzviknuo kad su se trajkai poeli ruiti, ranjeni ili
mrtvi; njihove ene i udovice okrivit e njega, a imat e pravo; otpoeo je neto to nije mogao drati
pod kontrolom.
Veina istovarivaa ula je u dvorite gdje su imali dovoljno komada ugljena za bacanje. Mahnito su se
borili kako bi sprijeili ulazak prijevoznika. Zidovi dvorita titili su ih od paljbe iz muketa koja se na
mahove oglaavala.
Borba prsa o prsa bila je najea na ulazu u dvorite, a Mack je shvatio da bi cijela bitka vjerojatno
prestala kad bi uspio zatvoriti visoka drvena vrata. Probijao se kroz guvu, dospio do jednog dijela
tekih drvenih vratiju i poeo gurati. Neki od trajkaa su vidjeli to pokuava uiniti pa su mu se pri-
druili. Golema vrata odgurnula su s puta nekoliko ljudi koji su se i dalje tukli, a Mack je pomislio kako
e ih uskoro uspjeti zatvoriti; tada su ih blokirala jedna teretna kola.
Hvatajui dah, Mack je viknuo: - Maknite kola, maknite kola !
Njegov plan je ve poeo djelovati, vidio je Mack i poeo se nadati. Nakrivljena vrata djelomino su
razgraniila dvije protivnike strane. Nadalje, prvo uzbuenje okraja ve se izgubilo, a elju ljudi za
borbom umanjile su ozljede i pogled na njihove ranjene i mrtve drugove. U njima je opet jaao nagon
za samoodranjem, pa su poeli traiti naine za dostojanstveno povlaenje.
Mack je povjerovao da e uskoro okonati tunjavu. Ako se sukob uspije smiriti prije no to netko
pozove vojsku, sve bi moglo proi kao manji okraj, a trajk bi se mogao nastaviti kao uglavnom
miroljubivi protest.
Desetak istovarivaa poelo je vui teretna kola s puta, a
247
drugi su gurali vratnice. Netko je oslobodio konja, pa je uplaena ivotinja panino jurila naokolo,
hrui i ritajui se. Gurajte, nemojte prestati! - vikao je Mack dok je na njih padala kia velikih komada
ugljena. Teretna kola su se polako uklonila, a vratnice su se primicale izluujuom sporou.
Tada je Mack zauo zvuk to je trenutno izbrisao sve njegove nade: uo je stupanje.
Gardisti su marirali niz Ulicu VTlapping High, a njihove bijelo-crvene odore blistale su na mjeseini.
Jay je jahao na
, elu kolone, a konjem je upravljao tako da je iao ustrim hodom. Uskoro e dobiti ono za im je,
prema vlastitim rijeima, udio: akciju.
Na licu je zadrao neodreeni izraz, ali mu je srce ubrzano lupalo. uo je gromoglasnu buku bitke to
ju je zapoeo Lennox; ljudi su vikali, konji hrzali, mukete praskale. Jay jo nikad nije upotrijebio ma
ili puku u sukobu; veeras e doivjeti svoj prvi okraj. Sam je sebi govorio da e se rulja istovarivaa
ugljena razbjeati pred discipliniranom i uvjebanom etom vojske, ali je teko uspostavljao
samopouzdanje.
Pukovnik Cranbrough mu je dodijelio taj zadatak i poslao ga na mjesto dogaaja bez nadrec~enog
asnika. Inae bi Cranbrough osobno zapovijedao odredom, ali je znao da je ovo posebna situacija, s
moguim politikim posljedicama, pa se nije elio uplitati. Jay je u poetku bio zadovoljan, ali sad je
elio da se uz njega nalazi iskusniji asnik koji bi mu mogao pomoi.
Lennoxov plan je teoretski djelovao jednostavno, ali dok je jahao prema mjestu okraja, Jayu se inio
pun nedostataka. to ako se McAsh veeras nalazi negdje drugdje? to ako pobjegne prije nego ga Jay
uspije uhititi?
Kako su se pribliavali dvoritu-spremitu za ugljen, korak vojnika se usporavao, a na kraju je Jay
osjeao da se prikradaju centimetar po centimetar. Ugledavi vojnike, mnogi buntovnici
248
su pobjegli, a drugi su potraili zaklon. Meutim, neki su bacali ugljen, pa je grumenje padalo na Jaya i
njegove ljude. Vojnici nisu ustuknuli, ve su se pribliili ulazu u spremite i zauzeli
y poloaj za pucanje, kao to je unaprijed dogovoreno.
Ispalit e samo jednu salvu. Bili su previe blizu neprijatelju pa nee imati vremena ponovno napuniti
puke.
Jay je podigao ma. Istovarivai ugljena bili su uhvaeni u stupicu u spremitu. Pokuavali su zatvoriti
ulaz, ali su od `; toga odustali pa su se vratnice irom otvorile. Neki su se penjali
preko zidova, drugi su patetino pokuavali nai zaklon meu hrpama ugljena ili iza kotaa teretnih
kola. Ovo je bilo kao gaanje pilia u kokoinjcu.
McAsh se odjednom pojavio na vrhu zida, lik irokih ramena i ` lica obasjana mjeseinom. - Stanite! -
vikao je. - Nemojte pucati! Idi do vraga, pomislio je Jay.
Naglo je spustio ma i viknuo: - Pucaj!
Mukete su prasnule poput groma. Pojavio se oblak dima i nakratko sakrio vojnike. Desetak trajkaa
se sruilo, neki su vi.kali od bola, a neki su bili mrtvaki tihi. McAsh je skoio sa
': zida i kleknuo kraj nepominog tijela nekog crnca, oblivenog krvlju. Podigao je glavu i susreo Jayev
pogled, a gnjev na njegovom licu sledio je krv u Jayevim ilama.
Jay je viknuo: - U napad!
Istovarivai ugljena su agresivno doekali vojnike, iznenadivi Jaya. Oekivao je da e bjeati, a oni su
izbjegavali udarce maeva i muketa i uputali se u borbu izbliza. Tukli su se tapovima i komadima
ugljena, akama i nogama. Jay se obeshrabrio kad je vidio kako se nekoliko odora rui. '
Osvrnuo se u potrazi za McAshom, ali ga nije vidio.
Jay je opsovao. Cijela svrha ovoga bila je uhienje McAsha. To je traio Sir Sidney, a Jay obeao
ostvariti. Valjda nije uspio pobjei?
Tada se, iznenada, McAsh stvorio pred njim.
i Umjesto da pobjegne, ovjek je poao na Jaya.
249
McAsh je uhvatio uzde Jayeva konja. Jay je podigao ma, a McAsh se sagnuo na Jayevu lijevu stranu.
Jay je nespretno zamahnuo i promaio. McAsh se naglo uspravio, uhvatio Jayev rukav i povukao. Jay je
pokuavao istrgnuti svoju ruku, ali McAshev stisak nije poputao. S uasnom neizbjenou Jay je kliz-
nuo postrance u sedlu. McAsh se svom snagom objesio na njega i povukao ga s konja.
Jay se odjednom pobojao za svoj ivot.
Uspio se zadrati na nogama. McAsheve ruke su mu se odmah nale oko vrata. Povukao je ma
unatrag, ali prije nego je uspio zamahnuti, McAsh je sagnuo glavu i brutalno je zabio u Jayevo lice. Jay
je na trenut~ak oslijepio, a na licu je osjetio vrelu krv. Divlje je mahao maem. Udario je u neto pa je
pomislio da je ranio McAsha, ali stisak na njegovom vratu nije poputao. Vratio mu se vid pa je nad
sobom ugledao McAsheve oi u kojima je vidio ubojite namjere. Prestravio se i bio bi molio za milost
da je mogao govoriti.
Jedan od njegovih ljudi vidio je u kakvoj je opasnosti pa je zamahnuo kundakom mukete. Udarac je
McAsha pogodio po uhu. Na trenutak je stisak popustio, a potom je postao jai nego prije. Vojnik je
ponovno zamahnuo. McAsh je pokuao izbjei udarac, ali nije bio dosta brz pa je teko drvo tresnulo o
njegovu glavu uz prasak koji se mogao uti nad bukom bitke. Za djeli sekunde McAshev zahvat je
ojaao, a Jay se borio za zrak poput davljenika; zatim je McAsh zakolutao oima, ruke su mu kliznule s
Jayeva vrata, te se bez svijesti sruio na zemlju.
Jay je isprekidano hvatao dah naslonivi se na svoj ma. Njegov je uas polako poputao. Lice ga je
strahovito boljelo; sigurno mu je nos slomljen. No, dok je gledao bespomonog ovjeka kraj svojih
nogu, osjeao je jedino zadovoljstvo.
250
,~3.
POGLA~LJE
izzie te noi nije spavala.
Jay joj je rekao da bi moglo biti neprilika, pa je sjedila u njihovoj spavaoj sobi i ekala ga. U krilu joj
je leala otvorena knjiga, ali je nije itala. Stigao je kui u ranim
jutarnjim satima, prekriven krvlju i blatom, previjenog nosa. Od silne sree to ga vidi ivoga, ovila mu
je ruke oko vrata i privila se uz njega, unitivi svoju bijelu svilenu kunu haljinu.
Probudila je sluinad i naredila da donesu toplu vodu, a on joj je priao o pobuni, dio po dio, dok mu
je pomagala pri skidanju prljave odore, prala mu ranjavo tijelo i pomogla navui istu nonu koulju.
Kasnije, kad su jedno uz drugo leali u velikom krevetu, oprezno je upitala: - Misli li da e McAsha
objesiti?
- Nadam se da hoe - rekao je Jay i paljivo dotaknuo zavoj na nosu. - Imamo svjedoke koji e rei
kako je on hukao gomilu na pobunu i osobno napao asnike. Ne mogu zamisliti da bi ga neki sudac
blago osudio u sadanjoj situaciji. Kad bi imao utjecajnih prijatelja koji bi se zauzeli za njega, stvar bi
bila drugaija.
Namrtila se. - Nikad ga nisam drala posebno nasilnim
251
; ovjekom. Nepokoran, neposluan, drzak, arogantan, ali ne div
lji. y Jay je djelovao samozadovoljno. - Moda ima pravo. No, sve `' se tako pripremilo da nije imao
izbora.
- Kako to misli?
- Sir Sidney Armstrong potajno je doao u skladite kako bi razgovarao s ocem i sa mnom. Rekao je
kako eli da se McAsha uhiti zbog izazivanja nereda. Zapravo, gotovo nam je rekao neka se pobrinemo
da se to dogodi. I tako smo Lennox i ja organizirali pobunu.
Lizzie se zaprepastila. Jo se gore osjeala pri pomisli da su Macka namjerno provocirali. - Je li Sir
Sidney zadovoljan onime to ste uinili?
- Jest. A pukovnika Cranbrougha impresionirao je nain na koji sam uguio pobunu. Mogu se odrei
svog dekreta i otii iz vojske s besprijekornom karijerom iza sebe.
Jay je tada poelio voditi ljubav, ali je ona bila previe uznemirena da bi mogla uivati u njegovim
milovanjima. Obino se voljela valjati po krevetu, natezati se s njim, doi ponekad odozgo, mijenjati
poloaje, ljubiti se, razgovarati i smijati; a on je, jasno, primijetio da je drugaija. Kad je bilo gotovo,
rekao je: - Vrlo si mirna.
Izmislila je ispriku: - Bojala sam se da te ne povrijedim. Povjerovao joj je i uskoro zaspao. Lizzie je
leala budna. To je bio drugi put da ju je okirao stav njenog mua prema pravdi; u oba sluaja bio je
upleten Lennox. Bila je sigurna da Jay nije pokvaren, ali su ga drugi mogli navesti na zlo, pogotovo
energini ljudi kakav je Lennox. Bilo joj je drago to za mjesec dana odlaze iz Engleske. Kad brod
zaplovi, zauvijek e se rijeiti Lennoxa.
Ipak i dalje nije mogla zaspati. U elucu je osjeala teinu i hladnou. Macka McAsha e objesiti.
Osjeala je odbojnost dok je gledala kako vjeaju posvemanje strance, onoga jutra kad je
252
preruena otila na raskrije Tyburn. Bila joj je nepodnoljiva pomisao da e se to isto dogoditi njenom
prijatelju iz djetinjstva.
Mack nije njen problem, samu je sebe uvjeravala. Pobjegao je, prekrio zakon, otpoeo trajk i
sudjelovao u pobuni. Uinio je sve mogue kako bi se uvalio u nevolje; nije bila njena dunost da ga
sad spaava. Ona je imala obveze prema mukarcu za kojeg se udala.
Sve je to bilo tono, ali ona ipak nije uspijevala zaspati. Kad je svjetlost zore poela prodirati uz rub
zavjesa, Lizzie je ustala. Odluila je poeti pakirati stvari za putovanje, a kad su se pojavile sluge, rekla
im je neka ponu slagati poklone to ih je dobila za vjenanje; stolnjake, pribor za jelo, porculan i
staklo, posude za kuhanje i kuhinjske noeve u vodootporne krinje to ih je kupila za put.
Jay se probudio s bolovima i mrzovoljom. Popio je aicu konjaka za doruak i otiao u svoju
pukovniju. Lizziena majka, koja je jo uvijek ivjela u gostinjskom krilu Jamissonove palae, dola je k
Lizzie brzo nakon Jayeva odlaska, pa su njih dvije pole u spavau sobu i poele slagati Lizziene
arape, podsuknje i rupie.
- Kojim ete brodom putovati? - upitala je majka. ; - Rosebud. Pripada Jamissonima.
j - Kad stignete u Virginiju, kako ete doi do plantae?
- Brodovi duge plovidbe mogu ploviti rijekom Rapahannock , sve do Fredericksburga, a to je samo
petnaestak kilometara udaljeno od Mockjack Halla. - Lizzie je vidjela da njena majka brine o
dugotrajnom putovanju morem to je oekuje. - Ne brini, majko, vie nema gusara.
- Mora uzeti vlastitu svjeu vodu i drati bavu u svojoj kabini; nemoj nita dijeliti s posadom.
Pripremit u ti ormari s lijekovirna, za sluaj bolesti.
- Hvala ti, majko. - Zbog stijenjenog prostora, zagaene hrane i ustajale vode, Lizzie bi prije mogla
umrijeti od neke bolesti na brodu nego od napada gusara.
253
- Koliko e trajati putovanje?
- est do sedam tjedana. - Lizzie je znala da je to najmanje; ako brod skrene s kursa, putovanje bi se
moglo oduljiti na tri mjeseca. U tom bi sluaju mogunost bolesti bila daleko vea. Meutim, ona i Jay
su mladi, snani i zdravi, te e preivjeti. A sve e to biti jedna velika pustolovina!
Jedva je ekala da vidi Ameriku. To je posve novi kontinent i sve e biti drugaije: ptice, stabla, hrana,
zrak, ljudi. Proli bi je marci kad god bi na to pomislila.
ivjela je u Londonu ve etiri mjeseca, a svakim danom joj se manje sviao. Otmjeno drutvo bilo joj
je smrtno dosadno. a
Ona i Jay su esto veerali s drugim asnicima i njihovim suprugama, ali asnici su razgovarali o
kartanju i nesposobnim generalima, a ene su se zanimale jedino za eire i sluinad. Lizzie se nikako
nije uspijevala priviknuti na isprazno avrljanje, ali ako bi iznijela svoje miljenje, svi bi se okirali.
Jednom ili dvaput tjedno ona i Jay su veerali u palai na Grosvenor Squareu. Tamo se barem razgovor
vodio o neem stvarnom: poslovima, politici, te o valu trajkova i nemira to je tog proljea zahvatio
London. No, stav Jamissona prema dogaajima bio je posve pristran. Sir George bi proklinjao radnike,
Robert bi predviao propast, a Jay bi predlagao da se sve rijei pomou vojske. Nitko, ak ni Alicia,
nije imao sposobnost zamiljanja situacije s gledita druge strane. Lizzie nije mislila kako radnici imaju
pravo trajkati, jasno, ali je vjerovala da imaju razloge koji su se njima inili jakim. Takva mogunost
nikad se nije priznavala za ulatenim stolom u blagovaonici na Grosvenor Squareu.
- Pretpostavljam da e ti biti drago vratiti se u kuu Hallim Lizzie je rekla svojoj majci.
Majka je klimnula glavom. - Jamissoni su vrlo ljubazni, ali mi nedostaje dom, bez obzira koliko je
skroman.
Lizzie je spremala svoje omiljene knjige u sanduk; Robinson Crusoe, Tom Jones, Roderick Random;
sve pustolovne prie; kad
254
je pokucao sluga i rekao da se Caspar Gordonson nalazi u prizemlju.
Rekla je ovjeku neka ponovi ime posjetitelja jer je jedva mogla povjerovati da bi se Gordonson usudio
posjetiti bilo koga od obitelji Jamisson. Trebala ga je dati otjerati, to joj je bilo jasno; on je ohrabrio i
podravao trajk to je tetio poslovima njenoga svekra. No, njena je radoznalost pobijedila, kao i
uvijek, pa je rekla slugi neka ga uvede u sobu za primanje.
Meutim, nije joj bilo ni na kraj pameti poeljeti mu dobrodolicu. - Izazvali ste gomilu neprilika -
rekla je ulazei u prostoriju.
Na njeno iznenaenje, on nije ~io agresivni i sveznajui hvalisavac kakvog je oekivala, ve neuredan i
kratkovidan mukarac prodorna glasa koji se ponaao poput rastresenog uitelja. Sigurno nisam
namjeravao - rekao je. - To jest . . . jesam, naravno . . . ali ne vama osobno.
- Zato ste doli ovamo? Da je moj mu kod kue, izbacio bi vas naglavce iz kue.
- Mack McAsh je optuen prema Zakonu o neredima i poslan u zatvor Newgate. Sudit e mu se u Old
Baileyju za tri tjedna. Za to ljude vjeaju.
Podsjeanje na to pogodilo je Lizzie poput udarca, ali je sakrila svoje osjeaje. - Znam - hladno je
rekla. - To je ve.lika tragedija; mlad ovjek u naponu snage pred kojim je cije.li ivot.
- Sigurno se osjeate krivom - rekao je Gordonson.
- Drska budalo! - planula je. - Tko je McAshu stavio u glavu ideju o slobodi? Tko mu je rekao da ima
svojih prava? Vi! Vi biste se trebali osjeati krivim!
- Osjeam se - tiho je rekao.
Iznenadila se; oekivala je estoko nijekanje. Njegova ju je poniznost smirila. Na oi su joj navrle suze,
ali ih je nastojala zadrati. - Trebao je ostati u kotskoj.
- Poznato vam je da mnogi koji su optueni za teke zloine na kraju ipak ne bivaju objeeni.
255
- Da. - Jo uvijek ima nade, naravno. Njeno raspoloenje se malo popravilo. - Mislite li da e Mack
dobiti pomilovanje?
- Ovisi o tome tko je voljan zauzeti se za njega. Utjecajni prijatelji puno znae u naem zakonskom
sustavu. Ja u moliti za njegov ivot, ali moje rijei nee imati veeg upliva. Veina sudaca me mrzi.
Meutim, ako biste se vi zauzeli za njega
- Ne mogu to uiniti! - pobunila se. - Moj mu tui McAsha. To bi bilo strahovito nelojalno s moje
strane.
- Mogli biste mu spasiti ivot.
- Ali bi Jay izgledao vrlo glupo!
- Ne mislite li da bi mogao shvatiti
5
- Ne! Znam da ne bi. Nijedan ~mu to ne bi shvatio. - Razmislite o tome
- Neu! Uinit u neto drugo. Ja u . . . - Prebirala je po mislima u potrazi za idejama. - Pisat u
gospodinu Yorku, pastoru crkve u Heughu. Zamolit u ga da doe u London i moli za Mackov ivot na
suenju.
Gordonson je rekao: - Seoski sveenik iz kotske? Ne vjerujem da e imati puno upliva. Moemo biti
sigurni jedino ako vi to sami uinite.
- Ne dolazi u obzir.
- Neu se prepirati s vama; samo biste postali odluniji mudro je zakljuio Gordonson. Poao je prema
vratima. - Moete se predomisliti u svako doba. Samo doite u Old Bailey za tri tjedna od sutranjeg
dana. Sjetite se da o tome, moda, ovisi njegov ivot.
Izaao je, a Lizzie se prepustila suzama.
Mack se nalazio u jednom od zajednikih odjela zatvora Newgate.
Nije se uspijevao sjetiti svega to mu se dogodilo prethodne noi. Nejasno se sjeao da su ga vezali,
prebacili preko konja i vodili ulicama Londona. Doli su do visoke zgrade s reetkama
256
na prozorima, dvoritem poploanim kamenim ploama, stubitem i okovanim vratima. Potom su ga
uveli ovamo. Bilo je mrano pa nije mogao puno vidjeti. Isprebijan i umoran, uskoro je zaspao.
Probudio se u prostoriji velikoj otprilike poput Corina stana. Bilo je hladno; na prozorima nije bilo
stakla, a u kaminu nije gorjela vatra. Zaudaralo je. Uz njega, tamo je bilo natrpano najmanje trideset
ljudi: mukarci, ene i djeca, te jedan pas i jedna svinja. Svi su spavali na tlu i dijelili veliku nonu
posudu.
Stalno je netko dolazio i odlazio. Nekoliko je ena rano jutrom otilo, a Mack je saznao da to nisu
zatvorenice ve ene zatvorenika koje su podmitile ~traare kako bi tamo provele no. Straari su
donosili hranu, pivo, din i novine za one koji su mogli platiti pretjerane cijene. Ljudi su odlazili
posjeivati prijatelje u drugim odjelima. Jednog zatvorenika je posjetio sveenik, a drugog brija.
inilo se da je sve bilo doputeno, aIi se za sve moralo platiti.
Ljudi su se smijali svom nepovoljnom poloaju i alili na raun svojih zloina. Prevladavalo je vedro
raspoloenje to je ljutilo Macka. Jo se nije sasvim razbudio, a ve su mu ponudili gutljaj dina iz
neije boce i im iz lule duhana, kao da se svi nalaze na nekakvom vjenanju.
Macka je boljelo cijelo tijelo, ali najvie glava. Na stranjoj strani nalazila se kvrga, a oko nje zgruana
krv. Osjeao je beznadnu potitenost. Zakazao je u svakom pogledu. Pobjegao je iz Heugha kako bi bio
slobodan, a sad je u zatvoru. Borio se za prava istovarivaa ugljena, a sad je kriv za smrt nekolicine
njih. Izgubio je Coru. Sudit e mu za izdaju, ili pobunu, ili umorstvo. Vjerojatno e umrijeti na
vjealima. Mnogi od onih koji su ga okruivali imali su isto toliko razloga za tugovanje, ali su, moda,
bili previe glupi da bi shvatili kakva im je sudbina.
Sirota Esther se nikad nee izvui iz sela. alio je to je nije doveo sa sobom. Mogla se odjenuti poput
mukarca, isto kao
257
Lizzie Hallim. Lake od Macka obavljala bi mornarske poslove jer je bila okretnija. Moda bi njen
zdrav razum ak pomogao Macku i drao ga podalje od nevolja.
Nadao se da e Annie roditi djeaka. Barem bi i dalje postojao Mack. Moda e Mack Lee imati
sretniji ivot, i dui od Macka McAsha.
Bio je obuzet mranim mislima kad je straar otvorio vrata i ula je Cora.
Lice joj je bilo prljavo, a crvena haljina poderana, ali je ipak izgledala prekrasno pa su se svi okrenuli
prema njoj.
Mack je skoio na noge i zagrlio je, a drugi zatvorenici su mu klicali.
- to se s tobom dogodilo? - upitao je.
- Zatvorili su me zbog deparenja, ali to je sve bilo zbog tebe - rekla je.
- Kako to misli?
- Bila je to zamka. Izgledao je poput bilo kojeg bogatog pijanca, a radilo se o Jayu Jamissonu. Uhitili su
nas i odveli pred njegovog oca. Deparenje se kanjava vjeanjem, ali su Pegi ponudili pomilovanje,
ako im kae gdje ti stanuje.
Macka je na trenutak obuzeo bijes spram Peg jer ga je izdala; ali ona je samo dijete, ne moe je
osuivati. - Dakle, tako su saznali.
- to je bilo s tobom? Ispriao joj je o neredima.
Kad je zavrio, ona je rekla: - Tako mi Krista, McAsh, nije dobro tebe poznavati.
To je istina, pomislio je. Svatko koga je upoznao, uvalio se u neku vrstu nevolja. - Charlie Smith je
mrtav - rekao je.
- Mora razgovarati s Peg - rekla je. - Uvjerena je da je mrzi. - Mrzim sebe to sam je uvalio u ovo.
Cora je slegnula ramenima. - Nisi joj rekao neka krade. Doc~i.
Lupila je po vratima, a jedan ih je straar otvorio. Dala mu je
258
novi, pokazala prstom na Macka i rekla: - On je sa mnom. Straar je klimnuo i pustio ih proi.
Povela ga je hodnikom do drugih vrata. Uli su u prostoriju vrlo slinu onoj iz koje su izali. Peg je
sjedila na podu u jednom kutu. Kad je ugledala Macka, ustala je prestraenog izraza lica. ao mi je -
rekla je. - Natjerali su me, ao mi je!
- Nisi ti kriva - rekao je Mack.
Oi su joj se ispunile suzama. - Iznevjerila sam te - apnula je.
- Nemoj biti budalasta. - Zagrlio ju je, a njeno sitno tijelo se treslo dok je jecala i jecala.
Caspar Gordonson je stigao, nosei hrane kao za gozbu: riblju juhu u velikoj zdjeli, komad govedine,
svjei kruh, nekoliko vreva piva i slatku kremu. Platio je straaru pa su dobili prostoriju sa stolom i
stolicama. Doveli su Macka, Coru i Peg iz njihovih odjela, pa su sjeli i poeli jesti.
Mack je bio gladan, ali je otkrio da nema previe teka. Previe je brinuo. elio je uti to Gordonson
misli o njegovim izgledima na sudu. Popio je neto piva i prisilio se na strpljenje.
Kad su sve pojeli, Gordonsonov sluga je sve poistio te donio lule i duhan. Gordonson je uzeo lulu, a
isto je uinila i Peg koja se odala tom poroku odraslih.
Gordonson je poeo govorei o sluaju Peg i Core. - Razgovarao sam s odvjetnikom obitelji Jamisson o
tubi za deparenje - poeo je Gordonson. - Sir George e odrati obeanje i traiti milost za Peg.
- To me udi - rekao je Mack. - Jamissoni nemaju obiaj drati rije.
- Ah, dakle, neto ele - rekao je Gordonson. - Vidite, bilo bi neugodno za njih kad bi Jay na sudu rekao
kako je pokupio Coru mislei da je prostitutka. Zato se ele pretvarati da ga je
259
srela na ulici i navela na razgovor dok mu je Peg praznila depove.
$- Peg je prezirno rekla: - A mi bismo trebale podrati tu bajku i tititi Jayev ugled.
- Ako eli da se Sir George zauzme za tebe, da.
a' Cora je rekla: - Nemamo drugog izbora. Uinit emo tako,
naravno. - Dobro. - Gordonson se okrenuo Macku. - Volio bih da je i tvoj sluaj tako lako rijeiti.
Mack se bunio: - Ali nisam izazivao nerede!
- Nisi otiao nakon to je proitan Zakon o neredima.
- Za Boga miloga, pokuavao sam ostale natjerati na razilaenje, ali su nas napali Lennoxovi lupei.
- Razmotrimo to korak po korak.
Mack je duboko udahnuo i suzbio svoje ogorenje. - U redu. - Tuitelj e jednostavno rei da je
proitan Zakon o neredima, a ti nisi otiao. Dakle, kriv si i treba te objesiti.
- Da, ali svi znaju da to nije sve!
- Eto, to je tvoja obrana. Jednostavno e rei da je tuitelj ispriao samo dio prie. Moe li dovesti
svjedoke koji e rei kako si molio ljude neka se raziu?
- Mogu, siguran sam. Dermot Riley moe dovesti za svjedoke nekoliko istovarivaa. No, trebalo bi
pitati Jamissone zato se upravo u ono spremite dovozio ugljen, i to tako kasno nou! - Pa
Mack je nestrpljivo lupio po stolu. - Cijela pobuna je unaprijed planirana, moramo to rei.
- Bilo bi teko dokazati tako neto.
Macka je razbjesnio Gordonsonov stav. - Nerede je izazvala zavjera; valjda to neemo preutjeti? Ako
se injenice ne iznesu na sudu, gdje e se iznijeti?
Peg je rekla: - Hoete li vi biti na suenju, gospodine Gordonson?
- Hou, ali mi sudac moda nee dati rije.
260
- Zaboga, zato ne? - ogoreno je rekao Mack.
- Ako si nevin, smatra se da ti ne treba pravni strunjak kako bi to dokazao. No, suci ponekad doputaju
izuzetke.
- Nadam se da emo dobiti prijateljski raspoloenog suca zabrinuto je rekao Mack.
- Sudac bi trebao pomoi optuenome. Njegova je dunost pobrinuti se da porota jasno razumije
obranu. Ali se nemoj oslanjati na to. Uzdaj se u istu istinu. To je jedino to te moe spasiti od krvnika.
261
s
POGLA1~~JE
a dan suenja zatvorenike su probudili u pet sati ujutro.
Dermot Riley je stigao nekoliko minuta kasnije i donio Macku odijelo u kojem se enio, a Macka je to
dirnulo. Takoer je donio britvu i komadi sapuna. Pola sata kasnije Mack je izgledao pristojno i
osjeao se spremnim stati pred suca.
Vezali su ga zajedno s Corom i Peg, te petnaest do dvadeset ostalih, i poveli iz zatvora. Vodili su ih du
Ulice Newgate, kroz sporednu uliicu poznatu pod nazivom Old Bailey, a zatim prolazom do sudnice.
Caspar Gordonson ga je tamo ekao i objasnio mu tko je tko. Dvorite ispred zgrade ve je bilo
ispunjeno ljudima; tuiteljima, svjedocima, porotnicima, odvjetnicima, prijateljima i roacima,
dokonim gledateljima, i vjerojatno kurvama i lopovima koji su traili posao. Zatvorenike su poveli
preko dvorita i kroz neka vrata u Bail Dock. Tamo se ve nalazilo puno optuenika, vjerojatno iz
drugih zatvora: F'leeta, Bridewella i Ludgatea. Odatle je Mack mogao vidjeti impozantnu zgradu
sudnice. Kamene stube vodile su do prizemlja koje je s jedne strane bilo
262
otvoreno, a umjesto zida tamo se protezao niz stupova. Unutra se nalazila sudaka klupa na visoko
uzdignutom podiju. S obje strane bili su ograeni prostori za porotnike, te balkoni za sudske slubenike
i privilegirane gledatelje.
Sve je to Macka podsjealo na kazalite, ali je on bio negativac u drami.
Mrano i fascinirano promatrao je kako poinje dugi dan sudskih procesa. Najprije se sudilo eni
optuenoj za krau petnaest metara jeftine tkanine od vune i pamuka iz jedne prodavaonice. Tuitelj je
bio vlasnik prodavaonice, a on je tkaninu cijenio petnaest ilinga. Svjedok je~ bio prodava koji se
zakleo da je ena uzela balu tkanine i pola prema vratima, a zatim je, shvativi da su je vidjeli,
ispustila materijal i pobjegla. ena je tvrdila da je samo gledala tkaninu i nije ju namjeravala ukrasti.
Porotnici su se okupili radi dogovora. Potjecali su iz srednje drutvene klase; bili su to sitni trgovci,
uspjeni obrtnici i vlasnici radnji. Mrzili su nezakonitost i krae, ali nisu vjerovali vlastima pa su
ljubomorno branili slobodu, barem svoju vlastitu.
Proglasili su je krivom, ali su vrijednost robe procijenili na etiri ilinga, puno manje od njene stvarne
vrijednosti. Gordonson je objasnio da bi je mogli objesiti za krau iz prodavaonice ako vrijednost robe
iznosi vie od pet ilinga. Presudom se htjelo sprijeiti suca da enu osudi na smrt.
Meutim, sudac nije odmah odredio kaznu; sve kazne e se proitati na kraju radnog dana.
Cijeli postupak trajao je najvie petnaest minuta. Sljedei sluajevi obraeni su podjednako brzo, a
samo je za nekoliko trebalo neto vie od pola sata. Cora i Peg dole su na red sredinom
poslijepodneva, a sudilo im se zajedno. Mack je znao da je tijek suenja unaprijed odreen, ali je ipak
prekriio prste i nadao se da e se sve odvijati prema planu.
Jay Jamisson je svjedoio da ga je Cora navela na razgovor na ulici dok mu je Peg praznila depove.
Pozvao je za svjedoka
263
Sidneyja Lennoxa koji je vidio to se dogaa i upozorio ga. Ni Cora ni Peg nisu pobijale ovakvu verziju
dogaaja.
Nagraene su pojavom Sir Georgea koji je svjedoio kako su pomogle pri uhienju drugog zloinca, te
je zamolio suca neka ih osudi na protjerivanje, a ne na vjeanje.
Sudac je s razumijevanjem klimnuo glavom, ali osudu e objaviti tek krajem dana.
Mackov sluaj doao je na red nekoliko minuta kasnije.
Lizzie je uspijevala misliti samo o suenju.
Ruala je u petnaest sati, a budui da je Jay bio cijeli dan na sudu, dola joj je majka na ruak.
- Prilino si se udebljala, draga moja - rekla je Lady Hallim. Jesi li puno jela?
- Ba suprotno - rekla je Lizzie. - Ponekad mi je zlo od hrane. To je zbog uzbuc~enja oko puta u
Virginiju, pretpostavljam. A sad jo i ovo uasno suenje.
- To se tebe ne tie - otro je rekla Lady Hallim. - Svake godine vjeaju na desetke ljudi za puno manje
zloine. Ne moe mu se oprostiti samo zato to si ga ti poznavala kao dijete.
- Kako zna je li uope poinio zloin?
- Ako nije, nee ga proglasiti krivim. Sigurna sam da se prema njemu ophode kao i prema drugima koji
su toliko glupi da sudjeluju u pobuni.
- Ali on nije - bunila se Lizzie. - Jay i Sir George su namjerno izazvali tu pobunu kako bi mogli uhititi
Macka i prekinuti trajk istovarivaa ugljena; to mi je Jay ispriao.
- U tom sluaju, sigurno su imali valjane razloge.
Suze su navrle na Lizziene oi. - Majko, ne misli li da je to pogreno?
- Posve sam sigurna da se to ne tie ni mene ni tebe, Lizzie odluno je rekla.
Lizzie je eljela pred majkom sakriti svoju tjeskobu pa je uze
264
E
la zalogaj deserta, kuhanih jabuka sa eerom, ali joj je to izazvalo muninu pa je odloila licu. -
Caspar Gordonson je rekao da bih mogla spasiti Mackov ivot ako bih se na sudu zauzela za njega.
- Ne daj Boe! - majka se zaprepastila. - Da bi ustala protiv vlastitog mua u javnoj sudnici, nemoj o
tome ni rnisliti!
- Ali radi se o ivotu jednog ovjeka! Sjeti se njegove sirote sestre; kako e tugovati kad sazna da su ga
objesili.
- Draga moja, oni su rudari, nisu poput nas. ivot je jeftin, a oni ne tuguju kao mi. Njegova e se sestra
jednostavno napiti dina i ponovno sii u ugljenokop.
, - Zapravo, ti u to ne vjeruje, `nam.
- Moda sam malo pretjerala. No, sigurna sam da nema nikakvog smisla brinuti o tome.
j - Ne mogu si pomoi. On je hrabar mladi koji je jedino elio biti slobodan, i ne mogu podnijeti
pomisao da e ga objesiti.
- Moe moliti za njega.
- To i inim - rekla je Lizzie. - To i inim.
l Tuitelj je bio odvjetnik Augustus Pym.
1 - On obavlja puno poslova za vladu - Gordonson je apnuo Macku. - Sigurno mu plaaju da u ovom
sluaju bude tuitelj. Dakle, vlada eli objesiti Macka. Ta ga je pomisao potitila. Gordonson je priao
sudakoj klupi i obratio se sucu:
, asni sude, budui da e tubu voditi profesionalni odvjetnik, hoete li mi dopustiti zastupanje
McAsha?
- Ni sluajno - rekao je sudac. - Ako McAsh ne moe uvjeriti porotu bez pomoi sa strane, sigurno
nema vrstih oslonaca. Mackovo se grlo osuilo i uo je lupanje vlastitog srca. Sam
e se morati boriti za svoj ivot. Pa, borit e se svim svojim snagama.
Pym je poeo. - Na dan o kojem se radi, u dvorite gospo
265
dina Johna Coopera, poznatog pod nadimkom Crni Jack, u Ulici Wapping High, stigla je poiljka
ugljena.
Mack je rekao: - Nije bio dan, bila je no.
- Nemojte stavljati glupe primjedbe - rekao je sudac.
- Nisu glupe - rekao je Mack. - Tko je ikad uo da se ugljen isporuuje u jedanaest sati naveer?
- utite. Nastavite, gospodine Pym.
- Prijevoznike je napala grupa istovarivaa ugljena u trajku, a o tome su obavijeteni mirovni suci
Wappinga.
- Tko ih je obavijestio? - upitao je Mack.
Pym je odgovorio: - Vlasnik svratita Frying Pan, gospodin Harold Nipper.
- Poduzetnik - rekao je Mack.
Sudac je rekao: - I cijenjeni trgovac, vjerujem.
Pym je nastavio: - Gospodin Roland MacPherson, mirovni sudac, stigao je na mjesto dogaaja i objavio
pobunu. Istovarivai ugljena se nisu razili.
- Bili smo napadnuti! - rekao je Mack.
Ignorirali su ga. - Gospodin MacPherson je tada pozvao vojsku, to je bilo njegovo pravo i dunost.
Stigao je odred Treeg gardijskog puka pod zapovjednitvom kapetana Jamissona. Optuenik je bio
meu uhienima. Prvi svjedok Krune je John Cooper.
Crni Jack je izjavio kako je otiao rijekom do Rochestera i kupio ugljen to su ga tamo istovarili. Dao
ga je teretnim kolima prevesti u London.
Mack je upitao: - Kome je pripadao brod?
- Ne znam; sklopio sam posao s kapetanom. - Odakle je stigao brod?
- Iz Edinburgha.
- Je li mogao pripadati Sir Georgeu Jamissonu? - Ne znam.
- Tko vam je predloio da pokuate kupiti ugljen u Rochesteru? .
266
- Sidney Lennox.
- Prijatelj obitelji Jamisson. - Ne znam nita o tome.
Pymov sljedei svjedok bio je Roland MacPherson. On se zakleo da je te veeri u jedanaest i petnaest
proitao Zakon o neredima, a mnotvo se nije htjelo razii.
Mack je rekao: - Vrlo brzo ste stigli na mjesto dogaaja. - Da.
- Tko vas je pozvao? - Harold Nipper.
- Vlasnik svratita Frying Pan.
, - Da.
- Je li morao daleko ii?
- Ne znam to time mislite.
- Gdje ste se nalazili kad vas je pozvao? - U stranjoj prostoriji njegovog svratita. - Vrlo prikladno! Je
li to bilo planirano?
- Znao sam da e doi do isporuke ugljena pa sam se bojao neprilika.
- Tko vas je upozorio? - Sidney Lennox.
- Oho! - rekao je jedan porotnik.
Mack ga je pogledao. Bio je to mlai ovjek sumnjiavog izraza lica, a Mack ga je zapamtio kao
mogueg saveznika u poroti.
Na kraju je Pym pozvao Jaya Jamissona. Jay je teno govorio, a sudac se pomalo dosaivao, kao da su
prijatelji koji razgovaraju o neem nevanom. Mack je poelio viknuti: - Nemojte biti tako nemarni;
radi se o mom ivotu!
Jay je izjavio da je zapovijedao odredom vojske kraj Towera. Sumnjiavi porotnik ga je prekinuo: - to
ste tamo radili? Jay je izgledao iznenaen pitanjem. Nita nije rekao.
- Odgovorite na pitanje - rekao je porotnik.
Jay je pogledao suca, koji se, izgleda, ljutio na porotnika, ali
267
je nevoljko rekao: - Morate odgovarati na pitanja porote, kapetane.
- Bili smo u pripravnosti - rekao je Jay. - Za to? - pitao je porotnik.
- Za sluaj da se ukae potreba za odravanjem reda u istonom dijelu grada.
- Je li to va uobiajeni smjetaj? - nastavio je porotnik. - Nije.
- Gdje ste inae smjeteni? - U Hyde Parku, trenutno.
- Na drugom kraju Londona. - Da.
- Koliko noi ste bili na posebnom zadatku kraj Towera? - Samo jednu.
- Kako to da ste ba te noi bili tamo?
- Pretpostavljam da su se moji pretpostavljeni bojali neprilika.
- Valjda ih je obavijestio Sidney Lennox - rekao je porotnik, a prostorijom se razlegao smijeh.
Pym je nastavio ispitivati Jaya, a on je rekao da su neredi bili u punom zamahu kad su on i njegovi ljudi
stigli do spremita ugljena, to je bila istina. Ispriao je kako ga je Mack napao, takoer istinito, a drugi
ga je vojnik oborio.
Mack ga je upitao: - to mislite o istovarivaima ugljena koji stvaraju nerede?
- Oni kre zakon i treba ih kazniti.
- Vjerujete li da se veina ljudi slae s vama, openito govorei?
- Da.
- Mislite li da e se ljudi okrenuti protiv istovarivaa nakon ovih nereda?
- Siguran sam u to.
- Dakle, zahvaljujui neredima, vjerojatnije je da e vlasti poduzeti drastinije mjere za okonanje
trajka?
268
- Svakako se tome nadam.
Caspar Gordonson je mrmljao kraj Macka: - Sjajno, sjajno, upao je tono u tvoju stupicu.
- Kad trajk zavri, brodovi obitelji Jamisson bit e istovareni, a vi ete opet moi prodavati svoj
ugljen.
Jay je poeo shvaati kamo sve to vodi, ali je bilo prekasno. Da.
- Okonanje trajka vama vrijedi puno novca. - Da.
- Dakle, pobuna istovarivaa ugljena e vama donijeti zaradu.
- Moda e moja obitelj prestati gubiti novac.
- Jeste li zato surac~ivali sa Sidneyjem Lennoxom u izazivanju nereda? - Mack se okrenuo na drugu
stranu.
- Nisam uinio nita slino! - rekao je Jay, ali je govorio Mackovim leima.
Gordonson je rekao: - Trebao bi biti odvjetnik, Mack. Gdje si nauio tako raspravljati?
- Kod gospoe Wheighel - odgovorio je. Gordonson se zbunio.
Pym vie nije imao svjedoka. Sumnjiavi porotnik je upitao: Zar neemo uti tog Lennoxa?
- Kruna vie nema svjedoka - ponovio je Pym.
- Pa, mislim da bismo ga trebali sasluati. ini se da on stoji iza svega.
- Porotnici ne mogu pozivati svjedoke - rekao je sudac. Mack je pozvao svog prvog svjedoka, irskog
istovarivaa ugljena poznatog pod nadimkom Crveni Michael zbog boje njegove kose. Crveni je rekao
kako je Mack gotovo nagovorio istovarivae da se vrate kuama kad su bili napadnuti.
Kad je zavrio, sudac je rekao: - ime se vi bavite, mladiu? - Ja sam istovariva ugljena, gospodine -
odgovorio je Crveni. - Porota e to imati u vidu kad bude razmiljala hoe li vam vjerovati ili ne.
2~9
Macka je zahvatila malodunost. Sudac je inio sve to je bilo u njegovoj moi da okrene porotu protiv
njega. Pozvao je svog sljedeeg svjedoka, ali to je bio jo jedan istovariva ugljena pa je doivio
sudbinu svog prethodnika. Trei i posljednji bio je takoer istovariva ugljena. Pozvao ih je zato to su
se nalazili u sreditu zbivanja i tono su vidjeli to se dogaalo.
Svjedoke su mu unitili. Preostao je samo on, njegov karakter i njegova rjeitost.
- Istovarivanje ugljena je teak posao, okrutno teak - poeo je. - Mogu ga obavljati samo snani mladi
ljudi. No, dobro je plaen; u prvom tjednu rada zaradio sam est funti. Zaradio sam ih, ali ih nisam
dobio; vei dio toga ukrao mi je poduzetnik.
Sudac ga je prekinuo. - To nema nikakve veze sa sluajem rekao je. - Optueni ste za pobunu.
- Nisam pokrenuo pobunu - rekao je Mack. Duboko je udahnuo, sredio misli i nastavio: - Samo nisam
htio poduzetnicima dopustiti da kradu moju zaradu. To je moj zloin. Poduzetnici se bogate
zahvaljujui potkradanju istovarivaa. Meutim, kad su istovarivai odluili zaobii poduzetnike, to se
dogodilo? Bojkotirali su ih brodari. A tko su brodari, gospodo? Obitelj Jamisson koja je nerazrjeivo
upletena u ovo suenje.
Sudac je razdraeno rekao: - Moete li dokazati da niste izazvali pobunu?
Sumnjiavi porotnik je ubacio: - Radi se o tome da su drugi otpoeli tunjavu.
Macka nije zbunila ova upadica. Jednostavno je nastavio iznositi ono to je elio rei. - Gospodo
porotnici, razmislite o nekoliko pitanja. - Okrenuo se od porotnika i zagledao se ravno u Jaya. - Tko je
naredio da kola puna ugljena prou Ulicom VLlapping High u vrijeme kad su krme pune istovarivaa?
Tko ih je poslao ba u ono spremite iznad kojeg ja ivim? Tko je platio ljude koji su pratili kola? -
Sudac ga je opet pokuao prekinuti, ali je Mack podigao glas i nastavio. - Tko im je dao mukete i
municiju? Tko se pobrinuo da se vojska nalazi
270
u neposrednoj blizini u stanju pripravnosti? Tko je organizirao cijelu pobunu? - Naglo se okrenuo i
pogledao porotnike. - Znate odgovor, zar ne? - Na trenutak ih je promatrao, a potom se okrenuo.
Osjeao se nesigurnim. Uinio je sve to je mogao, a sad se njegov ivot nalazi u tuim rukama.
Gordonson je ustao. - Oekivali smo svjedoka koji bi govorio u McAshevu korist, veleasnog
gospodina Yorka, pastora crkve iz sela u kojem je McAsh roen, ali jo nije stigao.
Mack nije bio posebno razoaran radi Yorkova nedolaska, jer nije oekivao da e njegovo sv~edoenje
imati veeg upliva, a nije ni Gordonson.
Sudac je rekao: - Ako stigne, moe govoriti prije izricanja kazne. - Gordonson je uzdigao obrve, a
sudac je dodao: - To jest, ako ga porota ne proglasi nevinim, jer e u tom sluaju daljnje svjedoenje
biti suvino, to ne treba ni spominjati. Gospodo, razmislite o svom pravorijeku.
Mack je sa strahom prouavao porotnike dok su vijeali. inilo mu se, na njegovu alost, da djeluju
nemilosrdno. Moda je njegov nastup bio previe agresivan. - to mislite? - upitao je Gordonsona.
Odvjetnik je odmahnuo glavom. - Bit e im teko povjerovati da je obitelj Jamisson ula u podmuklu
zavjeru sa Sidneyjem Lennoxom. Moda bi bilo bolje da si istovarivae predstavio kao dobronamjerne,
ali zavedene.
- Ispriao sam istinu - rekao je Mack. - Ne mogu nita drugo.
Gordonson se alosno nasmijeio. - Da nisi takav ovjek, moda ne bi imao toliko nevolja.
Porotnici su se prepirali. - O emu, dovraga, raspravljaju? rekao je Mack. - Vojio bih uti. - Vidio je
kako sumnjiavi porotnik neto otro naglaava, maui prstom. Sluaju li ga
ostali ~ozorno, ~i inu se p~otive~
271
- Budi zadovoljan - rekao je Gordonson. - to due raspravljaju, to bolje za tebe.
- Zato?
- Ako se prepiru, sigurno postoji sumnja; a ako postoji sumnja, moraju te proglasiti nevinim.
Mack ih je sa strepnjom promatrao. Sumnjiavi je slegnuo ramenima i okrenuo se na drugu stranu, a
Mack se bojao da je izgubio. Predsjednik porote mu je neto rekao, a on je klimnuo glavom.
Predsjednik je priao sudakoj klupi.
- Jeste li donijeli pravorijek? - upitao je sudac. - Jesmo.
- I to ste odluili?
- Optueni je kriv prema tokama optunice.
Lady Hallim je rekla: - Tvoji osjeaji prema tom rudaru su prilino udni, draga moja. Suprug bi ih
mogao drati vrijednim prijekora.
- O, majko, nemoj biti tako smijena.
Zaulo se kucanje na vratima blagovaonice te je uao sluga. Veleasni gospodin York, gospoo - rekao
je.
- Kako ugodno iznenaenje! - rekla je majka. York joj je oduvijek bio drag. Tihim glasom je dodala: -
Umrla mu je supruga, Lizzie, jesam li ti rekla? Ostao je sam s troje djece.
- Ali to radi ovdje? - zabrinuto je rekla Lizzie. - Trebao bi biti u Old Baileyju. Uvedi ga, brzo.
Pastor je uao, a izgledao je kao da se na brzinu odijevao. Prije nego ga je Lizzie uspjela upitati zato
nije na suenju, rekao je neto to je Lizziene misli trenutno skrenulo s Macka.
- Lady Hallim, gospoc~o Jamisson, stigao sam u London prije nekoliko sati i doao sam najranije to
sam mogao kako bih vam izrazio svoju suut. Kako uasan . . .
272
Lizziena majka je rekla: - Ne . . . - a tada je naglo zatvorila
usta. - . . . uasan udarac za vas.
Lizzie je majci dobacila zbunjeni pogled i rekla: - O emu to govorite, gospodine York?
- O nesrei u ugljenokopu, naravno.
- Nita ne znam o tome, iako vidim da moja majka zna . . . - Zaboga, strano mi je ao to sam vas
ovako okirao. Dolo je do poputanja svoda u vaem ugljenokopu te je dvadeset Ijudi poginulo.
Lizzie se zaprepastila. - Kako strano. - U mislima je vidjela dvadeset novih grobova na malort~
groblju kraj mosta. Bit e toliko bola; svatko e za nekim aliti. No, brinulo ju je jo neto. - to mislite
kad kaete 'va' ugljenokop?
- High Glen.
Lizzie se ukoila. - Nema ugljenokopa na High Glenu.
- Samo onaj novi, naravno, onaj to su ga poeli kopati kad ste se udali za gospodina Jamissona.
Lizzie je osjetila ledeni bijes. Okomila se na majku. - Ti si znala, zar ne?
Lady Hallim se posramila. - Draga moja, to je bilo jedino rjeenje. Zato vam je Sir George dao posjed u
Virginiji . . .
- Izdala si me! - viknula je Lizzie. - Svi ste mi lagali. ak i moj mu. Kako ste mogli? Kako si mi mogla
lagati?
Njena je majka poela plakati. - Mislili smo da nikad nee saznati, odlazi u Ameriku . . .
Njene suze nisu ublaile Lizzien gnjev. - Mislili ste da nikad neu saznati? Jedva mogu povjerovati
vlastitim uima!
- Nemoj uiniti neto brzopleto, preklinjem te.
Uasna pomisao bljesnula je u Lizzienoj glavi. Okrenula se pastoru. - Mackova blizanka . . .
- Bojim se da se Esther McAsh nalazila meu mm~ima rekao je.
. 0, ne. . Mack i Esther b~i su prvi blizanci koje je L~zie
273
ikad vidjela, te su je fascinirali. Kad su bili djeca, bilo ih je teko razlikovati dok ih se nije bolje
upoznalo. U kasnijem razdoblju Esther je izgledala kao enska verzija Macka, s istim prodornim
zelenim oima i zbijenim miiima rudara. Lizzie se sjetila kako su prije nekoliko mjeseci stajali jedno
uz drugo ispred crkve. Esther je rekla Macku neka zaepi gubicu, a to je nasmijalo Lizzie. Sad je Esther
mrtva, a Macka e uskoro osuditi na smrt . . .
- Suenje je danas! - rekla je, sjetivi se Macka.
- O, moj Boe, nisam znao da je tako brzo. Jesam li zakasnio? - rekao je York.
- Moda niste, ako poc~ete odmah. - Idem. Koliko je daleko?
- Petnaest minuta hoda, pet minuta nosiljkom. Ja idem s vama.
Majka je rekla: - Ne, molim . . .
Lizzie je progovorila grubim glasom: - Ne pokuavaj me zaustaviti, majko. Osobno u se zauzeti za
Mackov ivot. Ubili smo sestru, moda moemo spasiti brata.
- I ja idem s vama - rekla je Lady Hallim.
Dvorite sudnice bilo je krcato ljudi. Lizzie je bila zbunjena i izgubljena, a ni York ni majka nisu bili
od pomoi. Gurala se kroz mnotvo i traila Gordonsona ili Macka. Stigla je do niskog zida to je
okruivao unutranje dvorite i napokon ugledala Macka i Gordonsona. Kad im se javila, Gordonson je
izaao.
Istodobno su se pojavili Sir George i Jay.
Jay je prijekornim tonom rekao: - Lizzie, zato si ovdje? Ignorirala ga je i obratila se Gordonsonu: -
Ovo je veleasni gospodin York, iz naeg sela u kotskoj. Doao je moliti za Mackov ivot.
Sir George je Yorku zaprijetio prstom. - Ako imate imalo razuma, okrenut ete se i vratiti ravno natrag
u kotsku. Lizzie je rekla: - I ja u moliti za njegov ivot, takoder.
274
- Hvala vam - iz dubine srca je rekao Gordonson. - To je najbolje to moete uiniti.
- Pokuala sam je zaustaviti, Sir George - rekla je Lady Hallim.
Jay je porumenio od bijesa i zgrabio Lizzie za ruku, vrsto je stisnuvi. - Kako se usuuje tako me
poniavati? - estoko je rekao. - Bezuvjetno ti zabranjujem da govori!
- Prijetite li ovom svjedoku? - rekao je Gordonson.
Jay je djelovao zastraeno pa ju je pustio. Neki odvjetnik s hrpom papira progurao se usred njihove
skupine. Jay je rekao: - Moramo li ovdje voditi ovaj ~azgovor, gdje nas cijeli svijet moe vidjeti?
- Da - rekao je Gordonson. - Ne smijemo naputati sudnicu. Sir George se obratio Lizzie: - Kojeg vraga
misli ovime, djevojko moja?
Arogantni ton je razbjesnio Lizzie. - Vraki dobro znate to mislim - rekla je. Svi su se mukarci
zaprepastili kad su je uli kako psuje, a nekoliko ljudi koji su stajali u blizini, okrenuli su se i pogledali
u nju. Ignorirala je njihove reakcije. - Vi ste planirali ovu pobunu kako bi McAsha uhvatili u stupicu.
Neu stajati po strani i mirno gledati kako ga vjeate.
Sir George se zacrvenio. - Sjeti se da si moja snaha i . . .
- Umuknite, George - prekinula ga je. - Ne dam se zastraivati.
Kao da ga je oinuo grom. Nikad mu nitko nije rekao neka umukne, u to je bila sigurna.
Jay je nastavio s prijekorima. - Ne moe poi protiv vlastitog mua - bijesnio je. - To je nelojalno!
- Nelojalno? - prezirno je ponovila. - Tko si ti, dovraga, da meni govori o lojalnosti? Zakleo si mi se
da nee vaditi ugljen na mojoj zemlji, a zatim si uinio upravo to. Izdao si me na dan naeg vjenanja!
Svi su uutjeli, a Lizzie je na trenutak mogla uti kako neki
275
svjedok daje iskaz s druge strane zida. - Dakle, zna za nesreu rekao je Jay.
Duboko je udahnula. - Mogu odmah rei da emo Jay i ja od danas ivjeti odvojeno. Bit emo vjenani
samo na papiru. Vratit u se u svoju kuu u kotskoj, a niti jedan lan obitelji Jamisson tamo nee biti
dobrodoao. to se tie mog zauzimanja za McAsha: neu vam pomoi da objesite moga prijatelja, a vi
me obojica, obojica, moete poljubiti u guzicu.
Sir George nije uspijevao doi do glasa od zaprepatenja. Godinama mu se nitko nije ovako obraao.
Dobio je boju cikle, oi su mu iskoile, pokuavao je neto rei, ali mu to nije uspijevalo.
Caspar Gordonson se obratia Jayu: - Smijem li dati jedan prijedlog?
Jay ga je neprijateljski pogledao, ali je odreito rekao: - Hajde, hajde.
- Moda bismo gospou Jamisson mogli nagovoriti da odustane od svjedoenja, pod jednim uvjetom.
- Kakvim uvjetom?
- Vi biste, Jay, sami trebali moliti za Mackov ivot. - Ne dolazi u obzir - rekao je Jay.
Gordonson je nastavio: - Bilo bi podjednako djelotvorno. No, potedjelo bi obitelj sramote da se ena u
sudnici suprotstavlja muu. - Gordonson je odjednom djelovao prepredeno. - Umjesto toga, djelovali
biste velikoduno. Mogli biste rei da je Mack bio rudar u ugljenokopima obitelji Jamisson, pa iz tog
razloga elite biti milosrdni.
Lizzieno srce je poskoilo u nadi. Molba za milost od Jaya, asnika koji je suzbio nerede, bila bi daleko
djelotvornija. Opazila je oklijevanje na Jayevu licu dok je razmiljao 0
posljedicama. Tada je mrzovoljno rekao: - P,retpostavljam da ovo moram prihvatiti.
Prije no to je Lizzie dospjela osjetiti ushienje, umijeao se
276
Sir George. - Postoji jedan uvjet, a znam da e Jay inzistirati na tome.
Lizzie je imala lo predosjeaj, kao da je znala to slijedi. Sir George ju je pogledao. - Mora zaboraviti
sve te gluposti 0 odvojenom ivotu. Treba biti prava ena Jayu u svakom pogledu.
- Ne! - viknula je. - Izdao me je; kako mu mogu vjerovati? Neu to uiniti.
- U tom sluaju, Jay se nee zaloiti za McAshov ivot. Gordonson je rekao: - Moram vam rei, Lizzie,
Jayeva molba bila bi djelotvornija od vae, jer je on tuitelj.
Lizzie se smutila. Nije pravedno; prisiljena je birati izmeu Mackovog ivota i svog vlastitog. Kako
uope moe donijeti odluku? Rastezali su je na dvije strane, a to je boljelo.
Svi su zurili u nju: Jay, Sir George, Gordonson, njena majka i York. Znala je da bi trebala popustiti, ali
neto u njoj bunilo se protiv toga. - Ne - prkosno je rekla. - Neu mijenjati svoj ivot za Mackov.
Gordonson je rekao: - Razmislite jo jednom. Tada je njena majka rekla: - Mora.
Lizzie ju je pogledala. Jasno da e je njena majka nagovarati na konvencionalni postupak. No, majka je
bila na rubu plaa. to je?
Poela je plakati. - Mora biti prava supruga Jayu. - Zato?
- Jer e dobiti dijete.
Lizzie je zurila u nju. - to? O emu to govori? - Trudna si - rekla je majka.
- Odakle ti zna?
Majka je govorila kroz jecaje. - Prsa su ti narasla, a od hrane
dobiva muninu. Udata si dva mjeseca; nije ba neoekivano. - 0; moj Be~ - Lizzie se zabezeknula,
Sve se vkrenulo naglavce, Dijete! Je li mo~ue? Promislila je i shvatila da od vjenanja nije imala
menstruac~ju. Dakle, istina je, Vlastito tijelo
ju je uhvatilo u stupicu. Jay je otac njenog djeteta. Majka je shvatila kako je to jedino to moe natjerati
Lizzie da se predomisli.
Pogledala je svoga mua. Na njegovom licu mijeao se bijes s molbom. - Zato si mi lagao? - rekla je.
- Nisam elio, ali sam morao - odgovorio je.
Osjetila je gorinu. Znala je da njena ljubav prema njemu vie nikad nee biti ista. No, on je ipak njen
mu.
- Dobro - rekla je. - Pristajem.
Caspar Gordonson je rekao: - Dakle, svi smo se sloili. Lizzie se inilo da slua izricanje spoje
doivotne kazne.
- O, da! O, da! O, da! - vikao je sudski izvikiva. - asna gospodo, vrhovni sudac strogo zapovijeda da
sve osobe ute dok se izriu smrtne kazne, pod prijetnjom kazne zatvorom.
Sudac je stavio na glavu svoju crnu kapu i ustao.
Mack je zadrhtao od gnuanja. Istoga dana odrano je suenje u devetnaest sluajeva, a dvanaest je
ljudi proglaeno krivima. Macka je obuzeo val uasa. Lizzie je prisilila Jaya da moli za milost, to je
znailo ublaavanje njegove smrtne kazne, ali to ako sudac odlui odbaciti Jayevu molbu, ili
jednostavno pogrijei?
Lizzie se nalazila u stranjem dijelu sudnice. Mack je uhvatio njen pogled. Bila je blijeda, a djelovala je
potreseno. Nije imao prilike razgovarati s njome. Pokuala mu se ohrabrujue nasmijeiti, ali se to
pretvorilo u grimasu straha.
Sudac je pogledao dvanaest zatvorenika koji su stajali u redu, a trenutak kasnije je progovorio: - Zakon
kae da ete se odavde vratiti onamo odakle ste doli, a odatle ete poi na mjesto pogubljenja, gdje e
vas objesiti za vrat dok ne umrete! I neka se Bog smiluje vaoj dui.
Nastala je strahovita stanka. Cora je drala Macka za ruku, te je osjetio kako su se njeni prsti zabili u
njegovo meso kad
278
ju je obuzela ista uasna tjeskoba. Drugi zatvorenici su imali malo nade za pomilovanje. Kad su uli
svoje smrtne kazne, neki su izvikivali uvrede, neki su plakali, a jedan je poeo glasno moliti.
- Peg Knapp je pomilovana i odreena za protjerivanje intonirao je sudac. - Cora Higgins je
pomilovana i odreena za protjerivanje. Malachi McAsh je pomilovan i odreen za protjerivanje. Ostali
e biti objeeni.
Mack je obgrlio Coru i Peg, pa su njih troje stajali u zajednikom zagrljaju. Njihovi su ivoti poteeni.
Caspar Gordonson im se pridruio, a zatim je uzeo Macka za ruku i ozbiljno mu rekao: - Moram ti
prenijeti uasne vijesti. Mack se ponovno uplaio: zar e nekako promijeniti svoju odluku?
- Dolo je do uruavanja svoda u jednom od Jamissonovih ugljenokopa - nastavio je. Mackovo se srce
naas zaustavilo; strepio je od onoga to slijedi. - Dvadeset ljudi je poginulo rekao je Gordonson.
- Esther . . . ?
- ao mi je, Mack. Tvoja je sestra bila meu mrtvima.
- Mrtva? - Bilo mu je teko shvatiti. Toga su se dana ivot i smrt dijelili poput karata. Esther, mrtva?
Kako moe ne imati blizanku? Oduvijek ju je imao, otkako se rodio.
- Trebao sam je povesti sa sobom - rekao je, a oi su mu se ispunile suzama. - Zato sam je tamo
ostavio?
Peg je zurila u njega irom otvorenih oiju. Cora ga je drala za ruku i rekla: - ivot spaen, i ivot
izgubljen.
Mack je prekrio lice rukama i zaplakao.
279
~5.
POGLAVLJE
an polaska je brzo svanuo.
Jednog jutra, bez ikakvog upozorenja, svim zatvorenicima koji su bili osueni na protjerivanje reeno
je neka pokupe svoje stvari. Tada su ih okupili u dvoritu sudnice.
Mack je imao malo svojih stvari. Osim odjee na sebi, imao je samo knjigu Robinson Crusoe i
slomljenu eljeznu ogrlicu iz Heugha, te krzneni ogrta to mu ga je dala Lizzie.
U dvoritu ih je kova tekim eljeznim okovima za noge spojio u parove. Macka su negve poniavale.
Pritisak hladnog eljeza na glenju izazvao je u njemu duboku potitenost. Borio se za svoju slobodu i
izgubio bitku, a sad je ponovno u lancima poput ivotinje. Nadao se da e brod potonuti, a on e se uto-
piti.
Mukarci i ene nisu smjeli biti sputani zajedno. Macka su okovali s prljavim starim pijancem po imenu
Ludi Barney. Cora je oijukala s kovaem pa ju je okovao s Peg.
- Ne vjerujem da Caspar zna kako danas odlazimo - zabrinuto je rekao Mack. - Moda ne moraju
nikoga obavijestiti. Pogledao je po dugom nizu osuenika. Ima ih vie od stoti
280
nu, pomislio je; otprilike etvrtina bile su ene, a bilo je i djece od devete godine prema gore. Meu
mukarcima nalazio se i Sidney Lennox.
Lennoxov pad izazvao je veliku radost. Nitko mu nije vjerovao otkako je svjedoio protiv Peg. Lopovi
koji su se rjeavali ukradene robe u krmi Sun, sad su odlazili drugamo. Pa, iako je trajk istovarivaa
bio prekinut, i veina ljudi je ponovno radila, nitko nije elio raditi za Lennoxa, bez obzira na plau.
Pokuao je prinuditi jednu enu da krade za njegov raun, ali su ga ona i dva njena prijatelja prijavili da
prima ukradenu robu, a on je valjano osuen. Intervenirali su Jamissoni i spasili ga vjeala, ali nisu
uspjeli sprijeiti njegovo protjerivanje.
Golema drvena vrata zatvora irom su se otvorila. Odred od osam vojnika stajao je vani kako bi ih
pratio do luke. Zatvorski straar snano je gurnuo prvi par u nizu pa su svi polako izali u vrevu
gradske ulice.
- Nismo daleko od Ulice Fleet - rekao je Mack. - Moda e Caspar ipak saznati o ovome.
- Kakve to ima veze? - upitala je Cora.
- Moe podmititi kapetana broda pa emo imati poseban status.
Mack je nauio poneto o putovanju Atlantikom ispitujui zatvorenike, straare i posjetitelje u zatvoru.
Jedino neosporno bila je injenica da je na putovanju umiralo puno ljudi. Bez obzira jesu li putnici bili
robovi, kanjenici ili sluge pod ugovorom, uvjeti u potpalublju bili su smrtonosno nezdravi. Brodare je
motivirao novac; trpali su to je mogue vie ljudi u brodska spremita. No, kapetani su bili podmitljivi,
a zatvorenik koji je imao gotovine, mogao je putovati u kabini.
Grac~ani Londona prekinuli su svoje poslove kako bi promatrali posljednji, sramotni put osuenika
kroz srce grada. Neki su dovikivali svoju suut, neki su su se rugali, a nekolicina je bacala
kamenje ili smee, Mack je zamolio enu pr~jateljska l~ca da
Z81
odnese poruku Casparu Gordonsonu, ali je odbila. Pokuao je jo dva puta, ali je rezultat bio isti.
Okovi su ih usporavali pa im je trebalo vie od sat vremena da se dogegaju do obale. Rijeka je vrvjela
od brodova, teglenica, skela i splavi, jer su trajkovi okonani, uniteni pomou vojske. Bilo je toplo
proljetno jutro. Suneve zrake odbijale su se od blatnjave vode Temze. ekao ih je amac kojim e se
prebaciti na brod, usidren na sredini rijeke. Mack je proitao ime broda: "The Rosebud".
- Je li to Jamissonov brod? - upitala je Cora.
- Mislim da veina brodova za, prijevoz osuenika pripada njima.
Kad je s blatnjave obale stupio u amac, Mack je shvatio kako dugi niz godina nee stupiti na britansko
tlo, a moda vie nikad. Obuzeli su ga razliiti osjeaji; strah i strepnja pomijeani s nerazboritim
uzbuenjem pri pomisli na novu zemlju i novi ivot.
Bilo je teko popeti se na brod; morali su se penjati ljestvama po dvoje, sa eljeznim okovima na
nogama. Peg i Cora nisu imale veih tekoa jer su bile mlade i spretne, ali Mack je morao nositi
Barneyja. Par mukaraca pao je u rijeku. Ni vojnici ni mornari nisu prstom maknuli kako bi im
pomogli, te bi se bili utopili da ih drugi kanjenici nisu izvukli iz vode.
Brod je bio otprilike trinaest do etrnaest metara dugaak i pet metara irok. Peg je primijetila: -
Pljakala sam sobe za primanje koje su bile vee od ovoga, tako mi Krista. - Na palubi su se nalazile
kokoi u kokoinjcu, mali svinjac i vezana koza. S druge strane broda dizali su iz amca prekrasnog
bijelog konja. Mrava maka iskesila je zube prema Macku. Vidio je smotane konopce i savijena jedra,
osjetio je miris boje i ljuljanje tla pod nogama; a zatim su ih gurnuli kroz otvor na palubi, pa niz ljestve.
Izgledalo je da brod ima tri potpalublja. Na prvom su etiri mornara jela svoj podnevni obrok, a sjedili
su na podu prekrie
282
nih nogu, okrueni vreama i krinjama u kojima su se, vjerojatno, nalazile zalihe za putovanje. Na
treem, sasvim dolje u dnu ljestava dva ovjeka su slagala bave, a izmeu njih su zabijali klinove kako
se ne bi micale tijekom putovanja. Na razini srednjeg potpalublja, koje je oito bilo namijenjeno
kanjenicima, jedan je mornar grubo povukao Macka i Barneyja s ljestava i gurnuo ih kroz neka vrata.
Osjeao se miris katrana i octa. Mack je kroz tminu nastojao vidjeti to ga okruuje. Strop je bio
nekoliko centimetara iznad njegove glave; visok mukarac e se morati sagnuti. Na stropu su se nalazile
dvije reetke kroz koje je dopiralo neto malo svjetla i zraka, ne izvana ve iz zatvorenog prostora
iznad njih, a njega su osvjetljavali otvori na palubi. S obje strane spremita nalazile su se daske iroke
dva metra, jedna u visini struka, a druga desetak centimetara od poda.
Mack je s uasom shvatio da e kanjenici leati na daskama. Provest e putovanje na tim golim
drvenim policama.
Vukli su noge du uskog prolaza izmeu redova. Prvih nekolilso leajeva ve su zauzeli osuenici, a
leali su na leima i dalje vezani lancima po dvoje. utjeli su, zapanjeni onim to im se dogaa. Mornar
je uputio Peg i Coru neka legnu kraj Macka i Barneyja, poput noeva u ladici. Zauzeli su svoje
poloaje, a mornar ih je grubo gurnuo blie, tako da su se dodirivali. Peg se mogla uspraviti u sjedei
poloaj, ali odrasli to nisu mogli jer nije bilo dovoljno prostora za glavu. Najvie to je Mack mogao
uiniti bilo je poduprijeti se na jedan lakat.
Na kraju reda Mack je ugledao veliku glinenu posudu, visoku oko pola metra, u obliku stoca, sa
irokim ravnim postoljem i obruem na vrhu, promjera oko dvadeset centimetara. U spremitu su se
nalazile jo tri takve posude. To su bili jedini vidljivi komadi nekakvog namjetaja, a Mack je shvatio
da su to nunici.
- Koliko e nam trebati do Virginije? - upitala je Peg. - Sedam tjedana - rekao je. - Ako budemo imali
sree.
283

Lizzie je promatrala kako njenu krinju unose u veliku kabinu na krmi Rosebuda. Ona i Jay su se
smjestili u prostoru namijenjenom vlasniku broda. Imali su spavau i dnevnu sobu, te je bilo vie
prostora nego je oekivala. Svi su govorili o uasima prekooceanskog putovanja, ali ona je odluila
vedro prijei preko svake neugodnosti i nastojati uivati u novom doivljaju.
Iskoristiti sve to se moe postao je njen novi stav prema ivotu. Nije mogla zaboraviti Jayevu izdaju; i
dalje je svaki put stezala ake i grizla usnu pri pomisli na isprazno obeanje to joj ga je dao na dan
vjenanja; no uvijek je talcve misli nastojala potisnuti.
Prije samo nekoliko tjedana ovakvo bi putovanje u njoj izazivalo ushienje. Njena velika elja bila je
poi u Ameriku, a to je bio jedan od razloga udaje za Jaya. Nadala se novom ivotu u kolonijama,
oputenijem ponaanju i boravku izvan kue, bez podsuknji i slubenih pozivnica, gdje je ena mogla
imati prljave ruke i iznositi svoje miljenje poput mukarca. No, san je izgubio sjaj kad je saznala
kakav je dogovor Jay sklopio. Morali bi plantau nazvati "Dvadeset grobova", zlovoljno je razmiljala.
Pokuala se pretvarati da joj je stalo do Jaya kao i ranije, ali je njeno tijelo govorilo istinu. Kad bi je
nou dodirivao, nije reagirala kao nekad. Ljubila bi ga i milovala, ali njegovi prsti vie nisu palili njenu
kou, a njegov jezik vie nije uspijevao dospjeti do dna njene due. Nekad je od samog pogleda na
njega postajala vlana izmec~u nogu; sad se kradomice mazala hladnom kremom prije odlaska u
krevet, inae joj je odnoaj nanosio bol. On je uvijek na kraju stenjao i dahtao od zadovoljstva dok bi u
nju izbacivao svoje sjeme, ali za nju nije bilo takvog vrhunca. Ostajala je s osjeajem praznine u sebi.
Kasnije, kad bi ula njegovo hrkanje, zadovoljavala bi se prstima, a glavu bi joj ispunili udni prizori;
ljudi koji se hrvaju i kurve razgolienih prsiju.
Mec~utim, njenim su ivotom dominirala razmiljanja o djetetu. Sva razoaranja inila su se manje
vanima zbog trudnoe.
284
Voljet e ga svim srcem. Dijete e postati njeno ivotno djelo. A on, ili ona, odrast e kao stanovnik
Virginije.
Dok je skidala eir, zaulo se kucanje na vratima kabine. ilav mukarac u plavom kaputu i trorogom
eiru uao je u kabinu i naklonio se. - Silas Bone, prvi asnik, stojim vam na usluzi, gospoo Jamisson,
gospodine Jamisson - rekao je.
- Dobar dan, Bone - ukoeno je rekao Jay poprimivi dostojanstvo vlasnikova sina.
- Kapetan vam alje svoje pozdrave - rekao je Bone. Ve su upoznali kapetana Parridgea, ozbiljnog i
rezerviranog mukarca iz Rochestera u Kentu. - Krenut emo na put kad pone oseka nastavio je Bone.
Pokroviteljski se ~asmijeio Lizzie. - Meutim, nalazit emo se u estuariju Temze prvih dan ili dva, pa
gospoa jo ne mora brinuti o loem vremenu.
- Jesu li moji konji ukrcani? - upitao je Jay. - Jesu, gospodine.
- Pogledajmo kako ste ih smjestili.
- Svakako. Moda e gospoc~a J. ostati ovdje i raspakirati svoje sitnice.
Lizzie je rekla: - Poi u s vama. Voljela bih malo pogledati naokolo.
Bone je rekao: - Vidjet ete kako je najbolje da se to vie zadravate u svojoj kabini tijekom
putovanja, gospoo J. Mornari su grubi ljudi, a vrijeme je jo grublje.
Lizzie je zabacila glavu. - Ne pada mi ni na kraj pameti provesti iduih sedam tjedana zatvorena u ovoj
skuenoj prostoriji prasnula je. - Pokaite nam put, gospodine Bone.
- Razumijem, gospoo J.
Izali su iz kabine i zaputili se palubom do otvorenih vrata u podu. asnik se spustio ljestvama, spretno
poput majmuna. Jay je poao za njim, a Lizzie ga je slijedila. Spustili su se do drugog potpalublja.
Dnevna svjetlost dopirala je kroz otvor, a malo ju je pojaavao jedan fenjer objeen o kuku.
Jayevi najdraii konji, dva sivka, kao i njegov roendanski
285
dar, Blizzard, stajali su u uskim pregracima. Svaki je pod trbuhom imao iroki povez, privezan za gredu
ispod stropa, tako da ne padne ako izgubi ravnoteu kad se brod bude valjao. Blizu glava konja nalazile
su se jasle sa sijenom, a tlo pod njima bilo je posuto pijeskom kako bi se zatitila njihova kopita. To su
vrijedne ivotinje i bilo bi im teko nai zamjenu u Americi. Bili su nervozni, a Jay ih je neko vrijeme
mazio i govorio im umirujuim glasom.
Lizzie je postala nestrpljiva pa je odetala palubom do tekih, otvorenih vrata. Bone je poao za njom. -
Ne bih lutao ovuda da sam na vaem mjestu, gospoo J. - rekao je. - Mogli biste vidjeti stvari koje e
vas uzrujati.
Ignorirala ga je i krenula naprijed. Nije bila gadljiva.
- Tamo je spremite za kanjenike - rekao je. - To nije mjesto za jednu damu.
Izgovorio je arobne rijei koje su garantirale da e ustrajati u svojoj namjeri. Okrenula se i otro ga
pogledala. - Gospodine Bone, ovaj brod pripada mom svekru i ja u poi kamo god elim. Je li to
jasno?
- Jest, gospoo J.
- I zovite me gospoa Jamisson. - Razumijem, gospoo Jamisson.
eljela je vidjeti spremite s osuenicima jer bi tamo mogao biti McAsh; ovo je prvi brod za prijevoz
kanjenika to je isplovio iz Londona nakon suenja. Pola je nekoliko koraka naprijed, sagnula glavu
ispod jedne grede, gurnula vrata i nala se u glavnom spremitu.
Bilo je toplo i osjeao se teak zadah stijenjenih ljudi. Zurila je u tminu. U poetku nije uspijevala
nikoga vidjeti, iako je ula mrmljanje mnogih glasova. Nalazila se u velikom prostoru ispunjenom
neim to je izgledalo poput drvenih polica za bave. Neto se pomaknulo na polici kraj nje, zauo se
zveket lanca, a ona je poskoila. Zatim je, na svoj uas, vidjela da je to bila ljudska noga u eljeznom
okovu. Shvatila je da netko lei na
286
polici; ne, dvoje ljudi zajedniki sputanih glenjeva. Kad su joj se oi privikle na mrak, ugledala je
drugi par koji je leao rame uz rame do prvoga, potom jo jedan, a tada je shvatila da ih ima na desetke,
stisnutih zajedno poput haringa na pladnju prodavaa ribe.
Cwo je sigurno privremeni smjetaj, pomislila je, dat e im barem prave leajeve? Zatim je shvatila
kako je glupa njena misao. Gdje bi se mogli nalaziti takvi leajevi? Cwo je glavno spremite, a
zauzimalo je veinu prostora u potpalublju. Crvi siroti ljudi nemaju kamo otii. Provest e najmanje
sedam tjedana leei u zaguljivoj tmini.
- Lizzie Jamisson! - rekao je j~dan glas.
Trgnula se. Prepoznala je kotski naglasak; bio je to Mack. Gotovo je oekivala da e biti tu; veina
protjeranih prelazila je ocean na Jamissonovim brodovima. No, nije predvidjela odvratne uvjete u
kojima e ga nai. Virila je kroz mrak i rekla: - Mack, gdje si?
- Cwdje.
Koraknula je dalje du uskog prolaza izmeu polica. Prema njoj se pruila ruka, sablasno siva na
slabom svjetlu. vrsto je stisnula Mackovu aku. - Ovo je uasno - rekla je. - to mogu uiniti?
- Nita, sada - rekao je.
Vidjela je da kraj njega lei Cora, a do nje dijete, Peg. Barem su zajedno. Neto u izrazu Corina lica
natjeralo je Lizzie da pusti njegovu ruku. - Moda bih se mogla pobrinuti da dobijete dovoljno hrane i
vode - rekla je.
- To bi bilo ljubazno.
Lizzie se nije mogla sjetiti to bi jo mogla rei. Stajala je u tiini nekoliko trenutaka. - Dolazit u
ovamo svakoga dana, ako budem mogla - na kraju je rekla.
- Hvala.
Okrenula se i urno izala.
Vratila se istim putem kojim je dola, a na usnama joj se
287
oblikovao ogoreni protest, .ali kad je uhvatila pogled Silasa Bonea, ugledala je takav izraz prezira na
njegovom licu da je odustala od svoje nakane. Kanjenici se nalaze na brodu koji e uskoro zaploviti, a
ma to ona rekla nita se ne bi promijenilo. Protest bi samo opravdao Boneovo upozorenje da ene ne
bi trebale zalaziti u potpalublje.
- Konji su udobno smjeteni - zadovoljno je rekao Jay. Lizzie nije uspjela suzdrati otar odgovor. -
Bolje im je nego ljudima!
- Ah, to me podsjetilo - rekao je Jay. - Bone, u spremitu se nalazi osuenik po imenu Sidney Lennox.
Skinite mu okove i smjestite ga u kabinu, molim vas.
- Razumijem, gospodine.
- Zato je Lennox s nama? - zaprepateno je upitala Lizzie. - Osudili su ga za preuzimanje ukradene
robe. No, bio je obitelji od koristi u prolosti, te ga ne moemo napustiti. Mogao bi umrijeti u
spremitu.
- O, Jay! - potiteno je uzviknula Lizzie. - On je tako zao ovjek!
- Ba suprotno, prilino je koristan.
Lizzie mu je okrenula lea. Radovala se to ostavlja Lennoxa za soborn, u Engleskoj. Kakva je to zla
kob da su i njega protjerali. Zar se Jay nikad nee osloboditi njegovog pogubnog utjecaja?
Bone je rekao: - Plima se povlai, gospodine Jamisson. Kapetan e nestrpljivo oekivati dizanje sidra.
- Pozdravite kapetana i recite mu neka krene. Svi su se popeli ljestvama.
Nekoliko minuta kasnije Lizzie i Jay su stajali na pramcu kad se brod poeo kretati nizvodno, zajedno s
plimom. Svjei veernji povjetarac milovao je Lizziene obraze. Kad se kupola katedrale St. Paul
izgubila iz vida, Lizzie je rekla: - Pitam se hoemo li vie ikad vidjeti London.
288
~6:
POGL~ VL JE
ack je leao u utrobi broda Rosebud, tresui se od groznice. Osjeao se poput ivotinje: prljav, gotovo
, gol, u lancima i bespomoan. Jedva je mogao stajati na nogama, ali mu je um bio posve bistar.
Zakleo se da vie nikad nikome nee dopustiti da mu stavi eljezne okove. Borit e se, pokuati
pobjei, i radije se dati ubiti nego opet podnositi ovakvo ponienje.
Uzbueni uzvik s palube dopro je do spremita: - Izmjerena dubina od trideset pet hvati, kapetane,
pijesak i trska!
Zaulo se klicanje posade. Peg je upitala: - to je hvat?
- Neto manje od dva metra vode - rekao je Mack, a u glasu mu se osjeala iscrpljenost i olakanje. -
Znai da se pribliavamo kopnu.
esto je osjeao da nee uspjeti. Dvadeset pet osuenika umrlo je tijekom putovanja. Nisu umrli od
gladi; inilo se da je Lizzie, koja se vie nije pojavila u potpalublju, ipak odrala obeanje i osigurala
im dovoljne koliine hrane i pia. No, voda je bila smrdljiva, a svakodnevni obrok od soljenog mesa i
kruha bila je nezdravo monotona prehrana, te su se svi kanjenici razboljeli od teke bolesti to su je
ponekad zvali bolnikom
291
groznicom, a ponekad zatvorskom groznicom. Ludi Barney je prvi od toga umro; stari su najbre
odlazili.
Bolest nije bila jedini uzrok smrti. Petero Ijudi je poginulo u strahovitom nevremenu, tijekom kojega su
kanjenici padali po spremitu, bespomono ozljeujui sebe i druge svojim eljeznim lancima.
Peg je uvijek bila mrava, ali sad je izgledala kao da je napravljena od tapia. Cora je ostarila. ak i u
polumraku spremita Mack je mogao vidjeti kako joj ispada kosa. Lice joj je bilo izmueno, a nekad
senzualno tijelo postalo je koato i izoblieno od rana. Mack je bio sretan to su uope ivi.
Neto kasnije zauo je jo jedan uzvik: - Osamnaest hvati i bijeli pijesak. - Idui put bilo je trinaest
hvati i koljke; a tada, napokon, uzvik: - Kopno na vidiku!
Unato slabosti, Mack je arko elio izai na palubu. To je Amerika, pomislio je. Stigao sam na drugi
kraj svijeta, i jo sam iv; tako bih rado vidio Ameriku.
Te se noi Rosebud usidrio u mirnim vodama. Mornar koji je osuc~enicima donosio njihove porcije
slane svinjetine i ustajale vode bio je jedan od prijateljski raspoloenih lanova posade. Zvao se Ezekiel
Bell. Bio je unakaen; izgubio je jedno uho, bio je posve elav, a imao je golemu guu nalik kokojoj
nozi na vratu; ironino su ga zvali Ljepotan Bell. Rekao im je da se nalaze ispred rta Henry, blizu
naselja Hampton u Virginiji.
Idueg dana brod je ostao na sidritu. Mack se ljutito pitao zato se putovanje oduljuje. Netko je
sigurno poao na obalu po namirnice jer se te veeri iz kuhinje irio primamljivi miris svjee peenog
mesa. To je predstavljalo pravu muku za zatvorenike, a Mack je dobio greve u elucu.
- Mack, to e se dogoditi kad stignemo u Virginiju? - upitala je Peg.
- Prodat e nas, pa emo morati raditi za onoga tko nas kupi - odgovorio je.
- Hoe li nas prodati zajedno?
292
Znao je da je to malo vjerojatno, ali joj nije tako rekao. - Moda - rekao je. - Nadajmo se najboljem.
Zavladala je tiina dok je Peg probavljala informaciju. Kad je opet progovorila, u glasu joj se nazirao
strah. - Tko e nas kupovati?
- Farmeri, plantaeri, kuanice . . . svatko tko treba radnike, a eli ih jeftino platiti.
- Moda e nas netko uzeti sve troje.
Tko bi elio rudara i dvije kradljivice? Mack je rekao: - Ili e nas, moda, kupiti ljudi koji ive blizu
jedni drugih.
- Kakve emo poslove raditi?
- Sve to nam kau, pretpostav~ljam: obraivati zemlju, istiti, graditi . . .
- Bit emo ba poput robova. - Ali samo sedam godina.
- Sedam godina - alosno je rekla. - Bit u odrasla!
- A ja u imati gotovo trideset godina - rekao je Mack. To mu se inilo srednjim godinama.
- Hoe li nas tui?
Mack je znao da je odgovor potvrdan, ali je lagao: - Nee ako budemo marljivo radili i drali jezik za
zubima.
- Tko e dobiti novac od nae prodaje?
- Sir George Jamisson. - Groznica ga je iscrpila, pa je nestrpljivo dodao: - Sigurno si me ve ranije pola
toga pitala. Peg se povrijeeno okrenula. Cora je rekla: - Zabrinuta je,
Mack, zato neprestano postavlja ista pitanja.
I ja sam zabrinut, turobno je pomislio Mack.
- Ne elim stii do Virginije - rekla je Peg. - elim da ovo putovanje potraje zauvijek.
Cora se gorko nasmijala. - Svia ti se ovako ivjeti? - To je kao da imam majku i oca - rekla je Peg.
Cora je obavila ruku oko djevojice i privukla je u zagrljaj. Idueg jutra podigli su sidro, a Mack je
osjetio kako jak, povoljan vjetar nosi brod pred sobom. Te veeri je saznao da
293
su stigli gotovo do ua rijeke Rapahannock. Zatim su ih suprotni vjetrovi zadrali na sidritu dva
izgubljena dana, a tek su tada mogli poi uzvodno.
Mackova se groznica ublaila pa je postao dovoljno snaan za odlazak na palubu radi jedne od rijetkih
mogunosti razgibavanja. Dok je brod plovio rijekom, prvi put je ugledao Ameriku.
Guste ume i obraena polja protezala su se s obje strane rijeke. Tu i tamo nalazilo se pristanite,
raieni dio obale, i tratina to se penjala do velianstvene kue. Negdje bi oko pristanita opazio
goleme bave to su se koristile za prijevoz duhana; gledao je kako ih istovaruju u londonskoj luci, a
sad se zadivio injenici da su odavde stiale tamo u jednom komadu, nakon riskantnog i burnog
prekooceanskog putovanja. Primijetio je da veina ljudi na poljima ima crnu boju koe. Konji i psi
izgledali su isto kao i drugdje, ali su mu ptice, koje su sletjele na ogradu broda, bile nepoznate. Na
rijeci je bilo jo plovila, nekoliko trgovakih brodova poput Rosebuda i puno manjih.
To kratko razgledavanje bilo je jedino to je imao u naredna etiri dana, ali je zadrao prizor u glavi
dok je leao u spremitu, poput dragocjenog suvenira; svjetlost sunca, ljudi koji eu po svjeem zraku,
ume, tratine i kue. Snana enja to ju je osjeao, enja da se iskrca s Rosebuda i proee prirodom,
bila je poput boli.
Kad su se napokon usidrili, saznao je da su u Fredericksburgu, njihovom odreditu. Putovanje je trajalo
osam tjedana. Osuenici su te veeri dobili kuhanu hranu: juhu od svjee
svinjetine s kukuruzom i krumpirom, kriku svjeeg kruha i litru piva. Od neuobiajeno bogate hrane i
jakog piva Mack je cijele noi bio omamljen i bolestan.
Idueg jutra su ih izveli na palubu u grupama po deset, pa su vidjeli Fredericksburg.
Bili su usidreni na mutnoj rijeci koja je na sredini imala nekoliko otoka. Vidjeli su usku pjeanu plau,
poumljenu obalu, a zatim kratki i otri uspon do samog grada, izgraenog oko
294
jedne velike stijene. inilo se da bi u njemu moglo ivjeti nekoliko stotina itelja; nije bio puno vei od
Heugha, sela u kojem se Mack rodio, ali je djelovao vedro i uspjeno, s drvenim kuama obojenim u
bijelo i zeleno. Na suprotnoj obali, malo vie uzvodno, nalazio se drugi gradi, a Mack je saznao da se
zove Falmouth.
Rijeka je bila krcata plovilima. Tamo su se nalazila jo dva ' broda veliine Rosebuda, nekoliko manjih
brodica, par amaca
s ravnim dnom, te skela to je odravala vezu izmeu dva grada. Mukarci su vrijedno radili du cijele
obale; iskrcavali su teret s brodova, kotrljali bave te nosili sanduke iz i u skladita.
Osuenicima su dali sapun i natjerali ih na pranje, a na brod je stigao brija koji je obrijao i oiao
mukarce. Oni kojima se ; odjea gotovo sasvim raspala dobili su druge odjevne predmete,
ali je njihova zahvalnost nestala kad su ih prepoznali kao vlasnitvo onih koji su umrli na putovanju.
Mack je dobio uljivi ' kaput Ludog Barneyja; prebacio ga je preko ograde i tapom
mlatio po njemu dok nisu prestale ispadati ui.
I Kapetan je sastavio popis preivjelih osuenika i zapitao svakoga ime se bavio u domovini. Neki su
bili prigodni radnici ili, poput Peg i Core, nikad nisu nita zaradili na poteni nain; njima su rekli neka
preuveliavaju ili neto izmisle. Za Peg su napisali da je krojaka naunica, a za Coru da je pipniarka.
Mack je shvatio da je to zakanjeli napor kojim su ih htjeli predstaviti u boljem svjetlu pred kupcima.
Poslali su ih natrag u spremite, a toga poslijepodneva su dola dva mukarca i pregledala ih. Bili su
neobian par; jedan je nosio crveni kaput britanskog vojnika iznad hlaa od tkanine predene kod kue,
a drugi je imao nekad moderni uti prsluk i grubo saivene hlae od jelenje koe. Unato udnoj odjei,
izgledali su dobro uhranjeni, a imali su crvene noseve mukaraca koji su mogli piti alkohol do mile
volje. Ljepotan Bell je apnuo Macku da su to "gonii dua" i objasnio mu to to znai: kupo
vali su skupine robova, osuenika i slugu obvezan~h ugovorom,
295
te ih gonili u unutranjost zemlje poput ovaca, a tamo su ih prodavali na zabaenim farmama ili
gortacima. Macku se nije svic~ao njihov izgled. Otili su nikoga ne kupivi. Sutradan je Dan utrka,
rekao je Bell; gospoda e stii u grad iz svih krajeva radi konjskih utrka. Veina osuenika bit e
prodana do kraja dana. Zatim e gonii dua ponuditi minimalnu cijenu za sve koji ostanu. Mack se
nadao da Cora i Peg nee dospjeti u njihove ruke.
Te su veeri dobili jo jedan dobar obrok. Mack je jeo polako, a zatim je vrsto zaspao. Ujutro su svi
izgledali malo bolje; inilo se da im se u oima pojavio sjaj i mogli su se smijeiti. Tijekom putovanja
dobivali su samo jedan obrok dnevno, ali danas su dobili doruak od zobene kae i melase, te malo
ruma s vodom.
Kao posljedica toga, iz spremita se ljestvama popela vedro raspoloena grupa ljudi, unato neizvjesnoj
budunosti to ih je oekivala, te su poskakivali palubom, i dalje sputani lancima. Danas je u luci
vladala vea uurbanost; nekoliko manjih brodova se privezalo na pristanitu, brojna kola prolazila su
glavnom ulicom, a male skupine elegantno odjevenih ljudi etkale su naokolo, oito uzevi slobodan
dan.
Na brod je stigao mukarac golemog trbuha sa slamnatim eirom, a pratio ga je visok, sjedokos crnac.
Njih dvojica su pregledali osuenike, izabrali neke i odbacili druge. Mack je uskoro shvatio da biraju
najmlae i najsnanije ljude, a on se neizbjeno naao meu etrnaest ili petnaest izabranih. Nisu iza-
brali niti jednu enu ili dijete.
Kad su obavili svoj posao, kapetan je rekao: - Dobro, dakle, vi poite s ovim ljudima.
- Kamo idemo? - upitao je Mack. Ignorirali su ga. Peg je poela plakati.
Mack ju je zagrlio. Znao je da e se to dogoditi, ali mu se ipak srce cijepalo. Svaku odraslu osobu u
koju je Peg imala povjerenja netko joj je oduzeo; bolest je ubila njenu majku, oca su joj objesili, a sad
su Macka prodali daleko od nje. `vrsto
296
ju je zagrlio, a ona se grevito drala za njega. - Povedi me sa sobom! - plakala je.
Otrgnuo se od nje. - Pokuaj ostati s njom, Cora, ako ikako moe - rekao je.
Cora ga je oajnikom strau poljubila u usta. Bilo je teko povjerovati da je moda vie nikad nee
vidjeti, vie nikad leati s njom u krevetu, milovati joj tijelo i izazvati njene uzdahe zadovoljstva. Vrele
suze slijevale su joj se niz obraze i u njegova usta dok su se ljubili. - Pokuaj nas nai, Mak, za Boga
miloga preklinjala ga je.
- Dat u sve od sebe
- Obeaj mi! - inzistirala je. - Obeajem, nai u vas.
Mukarac debelog trbuha je rekao: - Idemo, ljubavnie - i otrgnuo Macka od Core.
Osvrnuo se preko ramena dok su ga gurali niz mosti do obale. Cora i Peg su stajale i gledale za njim,
obujmivi jedna drugu rukama i plaui. Mack je pomislio na svoj rastanak od Esther. Neu iznevjeriti
Coru i Peg kao to sam iznevjerio Esther, zarekao se. Tada ih je izgubio iz vida.
Bilo je neobino stupiti na vrsto tlo nakon osam tjedana neprestanog ljuljanja broda. Dok je u lancima
skakutao glavnom ulicom, zurio je oko sebe, upijajui prizore Amerike. U sreditu grada nalazila se
crkva, trnica, stup sramote i vjeala. Kue od cigli i dasaka protezale su se s obje strane ulice, a
izmec~u svake je bilo dovoljno prostora. Ovce i kokoi eprkale su po blatnjavoj cesti u potrazi za
hranom. Neke zgrade su se inile starima, ali su mnoge djelovale tek podignutima.
Gradi je bio prepun ljudi, konja, teretnih kola i koija, a vei dio toga je, vjerojatno, stigao iz okolnih
krajeva. Zene su imale nove eire i vrpce, a mukarci su nosili ulatene izme i iste rukavice. Veina
je nosila kod kue saivenu odjeu, iako
je tkanina bila skupa. uo je kako nekoliko ljudi raspravlja o
297
utrkama i okladama. Izgleda da su stanovnici Virginije voljeli kockati.
Graani su umjerenom radoznalou promatrali osuenike, onako kako bi gledali konja koji galopira
ulicom, prizor to su ga ve vidjeli, ali ih je i dalje zanimao.
Grad je polako nestao nakon neto manje od kilometra. Preli su rijeku preko jednog gaza, a zatim
krenuli stazom kroz poumljeni predio. Mack je hodao uz sredovjenog crnca.
- Zovem se Malachi McAsh - rekao je. - Zovu me Mack. ovjek je gledao ravno naprijed, ali je
odgovorio prilino prijateljskim glasom. - Ja sam Kobe f rekao je, izgovarajui svoje ime tako da se
rimuje s Toby. - Kobe Tambala.
- Debeli ovjek sa slamnatim eirom, je li on sad na vlasnik?
- Ne. Bill Sowerby je samo nadglednik. Njemu i meni su rekli neka poemo na Rosebud i izaberemo
najbolje ljude za rad u polju.
- Tko nas je kupio?
- Zapravo, nitko vas nije kupio. - Nego to?
- Gospodin Jay Jamisson vas je odluio zadrati za sebe, za rad na njegovom imanju, Mockjack Hallu.
- Jamisson! - Tako je.
Mack je jo jednom postao vlasnitvo obitelji Jamisson. Pomisao ga je naljutila. Neka su prokleti, opet
u pobjei, zarekao se. Postat u svoj ovjek.
- Kakvim si se poslom ranije bavio? - upitao je Kobe. - Radio sam u rudniku ugljena.
- Ugljen? uo sam prie o tome. Kamen to gori poput drva, ali toplije?
- Tono. Problem je u tome to ga se mora vaditi iz dubine zemlje. A ti?
298
- Moji su bili farmeri u Africi. Moj je otac imao veliki komad zemlje, vei nego gospodin Jamisson.
Mack se iznenadio; nikad mu nije palo na pamet da bi robovi mogli potjecati iz bogatih obitelji. -
Kakvu farmu?
- Raznovrsnu: penica, neto stoke, ali bez duhana. Tamo raste biljka jestivog korijena zvana jam.
Meutim, ovdje je nisam nikad vidio.
- Dobro govori engleski.
- Ovdje sam ve gotovo etrdeset godina. - Na licu mu se pojavio izraz gorine. - Bio sam djeak kad
su me oteli.
Mack je mislio na Peg i Coru. a Sa mnom su na brodu bile dvije osobe, jedna ena i jedna djevojica -
rekao je. - Hou li uspjeti saznati tko ih je kupio?
Kobe se neveselo nasmijao. - Svatko pokuava nai nekoga od koga su ga rastavili prodajom. Ljudi se
stalno raspituju. Kad se robovi sretnu, na cesti ili u umi, jedino o tome govore.
- Dijete se zove Peg - bio je uporan Mack. - Tek joj je trinaest godina. Nema ni oca ni majke.
- Svi koji su kupljeni ostali su bez oca i majke.
Kobe se predao, shvatio je Mack. Priviknuo se na ropstvo i nauio s tim ivjeti. Osjeao je gorinu, ali
je izgubio svaku nadu da e ikad biti slobodan. Kunem se da se to meni nee dogoditi, mislio je Mack.
Pjeaili su petnaestak kilometara. Ili su sporo jer su osuenici bili vezani. Neki su jo uvijek bili
vezani lancima po dvoje. Oni iji su partneri umrli tijekom putovanja bili su sputani tako da su im
glenjevi bili okovani, pa su mogli hodati, ali ne trati. Nitko od njih nije bio sposoban za brzo
kretanje, pa bi se vjerojatno skljokali da su pokuali, toliko su oslabili za osam tjedana leanja u
spremitu. Nadzornik Sowerby bio je na konju, ali mu se, izgleda, uope nije urilo, a dok je jahao,
pijuckao je neko estoko pie iz uturice.
Krajolik je vie podsjeao na Englesku nego na kotsku, i nije se inio toliko stranim koliko je Mack
oekivao. Staza je sli
299
jedila rijeku punu grebena koja je vijugala kroz bujnu umu. Mack je poelio da na trenutak moe lei u
sjenu velikih stabala.
Pitao se kad e vidjeti nevjerojatnu Lizzie. Osjeao je gorinu jer opet pripada Jamissonima, ali njena
e prisutnost predstavljati neku vrstu utjehe. Za razliku od svog svekra, ona nije okrutna, iako je znala
djelovati nepromiljeno. Njeni neuobiajeni postupci i neobuzdani karakter oduevljavali su Macka.
Isto tako, imala je osjeaj za pravdu koji mu je u prolosti spasio ivot, a to bi se moglo ponoviti.
Bilo je podne kad su stigli na Jamissonovu plantau. Staza je vodila kroz vonjak, gdje je pasla stoka,
do blatnjavog prostora s deset do petnaest koliba. Dvije post~rije crnkinje kuhale su nad otvorenim
vatrama, a nekoliko gole djece igralo se u blatu. Kolibe su bile izgrac~ene od grubo tesanih balvana, a
na prozorima s kapcima nije bilo stakala.
Sowerby je izmijenio nekoliko rijei s Kobeom i nestao. Kobe se obratio osudenicima: - Ovdje ete se
smjestiti. Netko je rekao: - Zar moramo ivjeti s crncima?
Mack se nasmijao. Nakon osam tjedana provedenih u paklenoj rupi Rosebuda bilo je udo to su se
mogli aliti na svoj smjetaj.
Kobe je rekao: - Bijelci i crnci ive u odvojenim kolibama. Ne postoji zakon o tome, ali na kraju uvijek
tako ispadne. U svakoj kolibi ima mjesta za est ljudi. Prije odmora imamo jo jedan zadatak. Slijedite
me.
Poli su stazom to je vijugala izmeu polja zelene penice, visokih stabljika kukuruza i mirisnih
biljaka duhana. U svakom polju radili su mukarci i ene, plijevili izmeu redova i skidali tetoine s
listova duhana.
Izbili su na iroku tratinu i popeli se blagom uzbrdicom prema velikoj, tronoj kui od koso uvrenih
dasaka prljave boje to se gulila sa zidova, i zatvorenih kapaka; Mockjack Hall, vjerojatno. Zaobili su
kuu i stigli do skupine pomonih zgrada sa stranje strane. U jednoj je bila kovanica. Tamo je
300
radio crnac kojeg je Kobe zvao imenom Cass. Poeo je uklanjati okove s nogu osuenika.
Mack je promatrao kako jednom po jednom kanjeniku skidaju lance. Obuzeo ga je osjeaj slobode,
iako je znao da je laan. Ove lance su mu stavili u zatvoru Newgate, na drugom kraju svijeta. Mrzio ih
je svake minute tijekom osam poniavajuih tjedana koliko ih je nosio.
S uzvienja na kojem je stajala kua mogao je vidjeti blistanje rijeke Rapahannock, udaljene neto
manje od kilometra, dok je vijugala kroz umu. Kad mi skinu lance, mogao bih jednostavno pobjei
dolje do rijeke, razmiljaoje, skoiti u vodu, preplivati na drugu obalu i nastojati se domoi slobode.
Morat e se obuzdati. Jo uvijek je previe slab za kilometar tranja. Osim toga, obeao je da e
potraiti Peg i Coru, a mora ih nai prije bijega, jer kasnije vie nee moi. Mora sve pomno isplanirati.
Nita ne zna o zemljopisu ove zemlje. Mora saznati kamo e poi i kako e tamo dospjeti.
Ipak se jedva zadrao na mjestu kad je konano osjetio kako mu lanci padaju s nogu.
Jo uvijek se borio protiv nagona to ga je tjerao na bijeg kad je Kobe poeo govoriti. - Sad kad vie
niste sputani lancima, neki meu vama ve razmiljaju koliko bi daleko stigli do zalaska sunca. Prije
nego pobjegnete, postoji neto vano to morate znati, stoga pozorno sluajte.
Zastao je radi uinka, a potom nastavio: - Ljudi koji pobjegnu najee bivaju uhvaeni, a zatim
kanjeni. Najprije ih se biuje, ali to je najlaki dio. Nakon toga moraju nositi eljeznu ogrlicu to je
neki smatraju sramotnom. Meutim, najgore je to vam se vrijeme robovanja produljuje. Ako ste u
bijegu tjedan dana, morate odsluiti dva tjedna vie. Ovdje ima ljudi koji su toliko puta bjeali da nee
biti slobodni do svoje stote godine. - Osvrnuo se naokolo i uhvatio Mackov pogled. - Ako elite
toliko riskirati - zakljuio je - jedino vam mogu poeljeti sreu,
301

Ujutro su stare ene skuhale kukuruznu kau za doruak. Kanjenici i robovi su jeli prstima iz drvenih
zdjela.
Sveukupno je bilo etrdesetak ljudi za rad u polju. Ako se izuzme novi priliv kanjenika, veinom su to
bili crni robovi. etvorica su bili sluge pod ugovorom, ljudi koji su unaprijed prodali etiri godine
svoga rada kako bi platili put preko oceana. Drali su se odvojeno od ostalih i oito se smatrali supe-
riornijima. Samo je troje ljudi dobivalo plau za svoj rad, dva slobodna crnca i jedna bjelkinja, a svi su
imali preko pedeset godina. Nekolicina crnaca dobro ~je govorila engleski, ali su mnogi razgovarali na
svojim afrikim jezicima, a s bijelcima su komunicirali djeje iskrivljenim engleskim. U poetku se
Mack ophodio prema njima kao prema djeci, a zatim mu je palo na pamet da oni vie vrijede od njega
jer govore jezik i pol, a on je poznavao samo jedan.
Hodali su dva do tri kilometra preko prostranih polja do mjesta gdje je duhan bio spreman za berbu.
Biljke duhana rasle su u urednim redovima dugakim otprilike etiristo metara, meusobno udaljenim
neto manje od metra. Biljke su bile otprilike Mackove visine, a svaka je imala desetak ili vie irokih
zelenih listova.
Bill Sowerby i Kobe su ljudima izdavali nareenja. Podijelili su ih u tri grupe. Prva je dobila otre
noeve kojima je rezala zrele biljke. Druga grupa je pola rla polje gdje su biljke posjeene
prethodnoga dana. Leale su na tlu, a veliki su listovi uvenuli nakon dana suenja na suncu.
Pridolicama su pokazali kako e raskoliti stabljike posjeenih biljaka, a zatim ih nabosti na duge
drvene motke. Mack se naao u treoj grupi iji je zadatak bio nositi krcate drvene motke preko polja
do suionice, a tamo ih objesiti o visoki strop da se sue na zraku.
Bio je dugi, topli ljetni dan. Ljudi s Rosebuda nisu mogli raditi naporno kao ostali. Macka su stalno
pretjecale ene i djeca. Tijelo mu je oslabilo od bolesti, slabe ishrane i nepokret
302
Sjetio se trenutka kad ju je zagrlio u tkalakoj sobi Dermota Rileyja u Spitalfieldsu. Privinuo je njeno
mekano tijelo uza svoje i udisao miris sapuna i enskog znoja; a u jednom mahnitom trenutku pomislio
je da je Lizzie, a ne Cora, ena za njega. Tada mu se vratio zdrav razum.
Dok je gledao njeno zaobljeno tijelo, shvatio je da se nije udebljala, ve je oekivala dijete. Imat e
sina, a on e odrasti kao Jamisson, okrutan, pohlepan i nemilosrdan, razmiljao je Mack. Bit e vlasnik
ove plantae, kupovati ljudska bia i tretirati ih poput stoke, i bit e bogat.
Lizzie je uhvatila njegov pogled. Osjetio se krivim zbog svojih runih misli o njenom neroeno~fi
djetetu. Najprije je zurila, kao da nije sigurna tko je on, a zatim se trgnula prepoznavi ga. Moda ju je
zaprepastila promjena njegovog izgleda, izazvana putovanjem.
Dugo ju je gledao, nadajui se da e doi do njega; ali se ona bez rijei okrenula, natjerala konja u kas i
trenutak kasnije nestala u umi.
304
POGLA~LJE
jedan dana nakon dolaska u Mockjack Hall, Jay Jamisson je sjedio i gledao kako dvije slukinje
raspremaju krinju sa stakleninom. Belle je bila srednjih godina i debela, a imala je bujna prsa i golemu
stranjicu; no, Mildred je
imala oko osamnaest godina, savrenu kou boje duhana i lijene oi. Kad se ispruila kako bi dosegla
police ormaria, mogao je vidjeti micanje njenih dojki ispod pohabane haljine od platna tkanog kod
kue. Obje ene su se nelagodno osjeale zbog njegovog zurenja, pa su drhtavim rukama odmatale
osjetljive komade kristala. Ako togod razbiju, morat e biti kanjene. Jay se pitao treba li ih tui.
Misao ga je uznemirila pa je ustao i izaao. Mockjack Hall je bila velika kua dugakog proelja s
trijemom ukraenim stupovima to je gledao na tratinu koja se sputala prema mutnoj rijeci
Rapahannock. Svaka kua te veliine bi u Engleskoj bila izgraena od cigli ili kamena, ali ovo je bila
drvena zgrada. Prije puno godina obojena je u bijelo sa zelenim kapcima, ali se sad boja gulila i kua je
dobila troan izgled. Straga i sa strane nalazile su se brojne pomone zgrade, a meu njima kuhinja,
praonica i konjunica. Glavna zgrada sadravala je velianstvene pro
storije za goste: sobu za primanje, blagovaonicu, pa ak i plesnu dvoranu; a na katu su se nalazile
prostrane spavae sobe, ali je cijelu unutranjost trebalo preurediti. Bilo je puno nekad modernog
namjetaja, izblijedjelih svilenih draperija i pohabanih sagova. Cijelo je mjesto ostavljalo dojam
izgubljene grandioznosti.
Bez obzira na to, Jay se dobro osjeao dok je s trijema prelazio pogledom preko svog imanja. Imao je
tisuu jutara obraenih polja, poumljenih padina, blistavih potoka i malih jezera; te etrdeset radnika i
troje kunih slugu; a zemlja i ljudi pripadali su njemu. Ne njegovoj obitelji, ne njegovom ocu, nego
njemu. Konano je i sam postao veleposjedn~k.
A ovo je tek poetak. Naumio je privui pozornost virginijskog drutva. Nije tono znao kako djeluje
kolonijalna vlada, ali je shvatio da imaju lokalne voe koje su zvali odbornicima, a Skuptina u
Williamsburgu sastojala se od zastupnika koji su imali jednako znaenje kao lanovi parlamenta. S
obzirom na njegov drutveni poloaj, vjerovao je da moe preskoiti lokalnu razinu i prvom prilikom se
kandidirati na izborima za Skuptinu. elio je da svi shvate kako je Jay Jamisson vana osoba.
Lizzie se pribliavala tratinom, jaui na Blizzardu koji je nepovrijeen izdrao putovanje. Dobro ga
jae, pomislio je Jay, gotovo poput mukarca, a tada se razljutio jer je vidio da je opkoraila konja.
Prizor ene koja se naokolo ee tako rairenih nogu bio je nadasve vulgaran. Kad je zaustavila konja,
Jay je rekao: - Ne bi smjela tako jahati.
Poloila je ruku na svoj zaobljeni trbuh. - Ila sam vrlo polako, samo hodom ili kasom.
- Nisam mislio na dijete. Nadam se da te nitko nije vidio da tako jae.
Lice joj se snudilo, ali mu je prkosno odbrusila, kao i uvijek: - Ne namjeravam ovdje jahati postrance.
- Ovdje? - ponovio je. - Kakve to veze ima gdje se nalazimo? - Cwdje me nitko ne moe vidjeti.
306
- Ja te mogu vidjeti. Kao i sluge. Mogao bi nas netko posjetiti. Ne bi se ovuda etala gola, zar ne?
- Jahat u na enski nain kad budemo ili u crkvu, ili u drutvu, ali ne dok sam sama.
Nije imalo nikakvog smisla raspravljati s njom kad je bila ovako raspoloena. - U svakom sluaju,
uskoro e morati posve prestati jahati, radi djeteta - mrzovoljno je rekao.
- Ali jo ne - vedro je rekla. Bila je trudna pet mjeseci, a nakanila je prestati s jahanjem kad proe est
mjeseci. Promijenila je temu. - Malo sam razgledala okoli. Zemlja je u boljem stanju nego kua.
Sowerby je pij~nac, ali je odravao imanje. Vjerojatno mu dugujemo zahvalnost, s obzirom da nije
dobio plau ve gotovo godinu dana.
- Moda e jo malo morati priekati; slabo stojimo s gotovinom.
- Tvoj je otac rekao da ima pedeset radnika, a zapravo ih je samo dvadeset pet. Dobro je to imamo
petnaest kanjenika s Rosebuda. - Namrtila se. - Je li McAsh meu njima?
- Da.
- Uinilo mi se da sam ga vidjela u polju.
- Rekao sam Sowerbyju neka izabere najmlae i najsnanije. Jay nije znao da se McAsh nalazi na
brodu. Da je razmiljao 0 tome, moda bi bio pogodio, a u tom bi sluaju rekao Sowerbyju neka
svakako izostavi takvog buntovnika. No, sad kad je ve ovdje, Jay ga nije elio poslati natrag; nije htio
da netko pomisli kako se boji obinog osuenika.
Lizzie je rekla: - Nismo platili za nove radnike, pretpostavljam.
- Nismo, jasno, zato bih plaao za neto to pripada mojoj obitelji?
- Tvoj bi otac mogao saznati.
- Sigurno e saznati. Kapetan Parridge je zahtijevao potvrdu o primitku petnaest kanjenika, a ja sam
mu, jasno, udovoljio. To e predati ocu.
307
- A tada?
Jay je slegnuo ramenima. - Otac e mi vjerojatno poslati raun, kojeg u platiti . . . kad budem u
mogunosti. - Bio je prilino zadovoljan ovim malim poslovnim potezom. Dobio je etrnaest jakih ljudi
koji e za njega raditi sedam godina, a nita nije platio.
- Kako e to tvoj otac primiti?
Jay se nacerio. - Bit e bijesan, ali to moe uiniti na takvoj udaljenosti?
- Valjda je to u redu - sumnjiavo je rekla Lizzie.
Nije mu se svialo to sumnja u njego~e odluke. - Ovakve stvari je najbalje prepustiti mukarcima.
To ju je, kao i uvijek, naljutilo. Prela je u napad. - ao mi je to ovdje vidim Lennoxa. Ne razumijern
tvoju sklonost prema tom ovjeku.
Jay je prema Lennoxu gajio podvojene osjeaje. Magao bi se i ovdje pokazati korisnim kao u Londonu,
ali je predstavljao nepoeljno drutvo. Meutim, im su ga izvukli iz spremita Rosebuda, ovjek je
zakljuio da e ivjeti na Jamissonovoj plantai, a Jay nikad nije skupio hrabrosti za razgovor o tome.
- Mislio sam da bi bilo korisno imati bijelca koji e prenositi moje zapovijedi - ivahno je rekao.
- Al.i, to e raditi?
- Sowerbyju treba pomonik.
- Lennox nita ne zna o duhanu, osim kako ga puiti.
- Moe nauiti. Usto, radi se samo o tome kako natjerati crnce na rad.
- U tome e biti dobar - sarkastino je rekla Lizzie.
Jay nije elio razgovarati o Lennoxu. - Moda u se ovdje ukljuiti u politiki ivot - rekao je. - Volio
bih biti izabran u Skuptinu. Pitam se kako brzo bi se to dalo srediti.
- Trebao bi upoznati nae susjede i s njima o tome razgovarati.
Klimnuo je. - Za otprilike mjesec dana, kad kua bude
308
spremna, priredit emo veliko primanje i pozvati sve ljude koji neto znae u Fredericksburgu i okolici.
Tako u imati priliku procijeniti ovdanju gospodu.
- Primanje - nesigurno je rekla Lizzie. - Moemo li si to priutiti?
Ponovno je sumnjala u njegovu prosudbu. - Meni prepusti financijska pitanja - odbrusio je. - Siguran
sam da moemo dobiti robu na kredit. Obitelj trguje u ovim krajevima ve najmanje deset godina, pa
moje ime sigurno prilino vrijedi.
Uporno je nastavila sa svojim pitanjima. - Ne bi li bilo bolje posvetiti se voenju plantae, barem
godinu ili dvije? U tom sluaju bi bio siguran da ima vrste temelje za svoju politiku karijeru.
- Ne govori gluposti - rekao je. - Nisam doao ovamo da budem farmer.
Plesna dvorana je bila malena, ali je imala dobar pod i mali balkon za glazbenike. Dvadeset ili trideset
parova je plesalo, u odjei od satena jarkih boja; mukarci su nosili vlasulje, a ene eirie od ipke.
Glazbenici su svirali menuet na dvije violine, bubnjevima i rogu. Deseci svijea osvjetljavali su svjee
obojene zidove i cvjetne ukrase. U drugim prostorijama kue gosti su igrali karte, puili, pili i oijukali.
Jay i Lizzie su etali od plesne dvorane do blagovaonice, smijeei se i klimajui svojim gostima. Jay je
na sebi imao novo svileno odijelo svijetlozelene boje to ga je kupio u Londonu malo prije odlaska;
Lizzie je bila u grimiznoj odjei, svojoj najdraoj boji. Jay je mislio kako e njihova odjea zasjeniti
onu njihovih gostiju, ali je, na svoje iznenac~enje, otkrio da itelji Virginije vode rauna o modi kao i
stanovnici Londona.
Popio je puno vina i dobro se osjeao. Ranije su posluili veeru, ali se sada na stolu nalazila hladna
zakuska: vino, hladetina, gibanica, pie od vina, mlijeka i eera, te voe. Na prima
nje su potroili malo bogatstvo, ali je u cijelosti uspjelo; doli su svi koji su neto znaili.
Jedinu neugodnost priredio im je nadzornik Sowerby koji je ba taj dan izabrao da bi zatraio svoje
zaostale plae. Kad mu je Jay rekao da mu ne moe platiti dok ne proda prvi urod duhana, Sowerby je
drsko upitao kako Jay moe platiti primanje za pedesetak gostiju. Jay si to, zapravo, nije mogao
priutiti; sve je bilo kupljeno na kredit; ali mu ponos nije doputao da to kae nadgledniku. Zato mu je
rekao neka dri jezik za zubima. Sowerby je izgledao razoarano i zabrinuto, a Jay se pitao ima li neki
odreeni novani problem. Meutim, nije se raspitivao 0 tome.
U blagovaonici su najblii susjedi Jamissonovih stajali kraj kamina i jeli kolae. Bila su tri para:
pukovnik i gospoa Thumson, Bill i Suzy Delahaye i braa Armstead, dvojica neenja. Thumsoni su
visoko kotirali u drutvu; pukovnik je bio zastupnik, lan Glavne skuptine, ozbiljan i pun sebe.
Istaknuo se u britanskoj vojsci, kao i u graanskim postrojbama Virginije, a potom se povukao kako bi
uzgajao duhan i pomogao upravljati kolonijom. Jay je osjeao da bi mogao slijediti Thumsonov uzor.
Razgovarali su o politici, a T'humson je tumaio: - Guverner Virginije je umro prolog oujka, a sad
ekamo njegovu zamjenu.
Jay je zauzeo dranje poznavatelja londonskih dvorskih prilika. - Kralj je imenovao Norbornea
Berkeleyja, baruna od Botetourta.
John Armstead, koji je bio pijan, hrapavo se nasmijao. - Kakvo ime!
Jay mu je dobacio ledeni pogled. - Vjerujem da se barun spremao otii iz Londona brzo nakon mene.
Thumson je rekao: - Predsjednik Vijea u meuvremenu nastupa kao njegov zamjenik.
Jay je elio pokazati kako puno zna o mjesnim dogaajima. Rekao je: - Pretpostavljam da je to razlog
to su zastupnici
310
nerazumno podrali pismo iz Massachusettsa. - Pismo o kojem je rije bio je protest protiv carinskih
obveza. Zakonodavno tijelo Massachusettsa poslalo ga je kralju Georgeu. Zatim je zakonodavno tijelo
Virginije donijelo rezoluciju kojom je izrazilo svoje slaganje sa spomenutim pismom. Jay i veina
londonskih torijevaca drali su pismo i rezoluciju nelojalnima.
Izgleda da se Thumson nije slagao s njim. Ukoeno je rekao: - Mislim da zastupnici nisu nerazumno
postupili.
- Njegovo velianstvo je sigurno tako mislilo - odgovorio je Jay. Nije objasnio kako je znao to je kralj
mislio, ali im je ostavio prostora za pretpostavku da rpu je to osobno rekao.
- Pa, ao mi je to to ujem -~rekao je Thumson, ali uope nije djelovao pokajniki.
Jayu se uinilo da se naao na opasnom terenu, ali je ove ljude elio impresionirati svojom
pronicavou, te je nastavio: - Posve sam uvjeren da e novi guverner zahtijevati povla
enje rezolucije. - To je saznao prije odlaska iz Londona.
Bill Delahaye, mlac~i od Thumsona, strastveno je rekao: - Zastupnici se nee pokoriti. - Njegova
ljepukasta supruga, Suzy, poloila mu je umirujuu ruku na nadlakticu, ali njega su obuzeli snani
osjeaji pa je dodao: - Njihova je dunost rei kralju istinu, a ne izgovarati prazne fraze kako bi
zadovoljili njegove torijevske ulizice.
Thumson je taktino rekao: - Nisu ba svi torijevci ulizice, naravno.
Jay je rekao: - Ako zastupnici odbiju povui rezoluciju, guverner e morati raspustiti skuptinu.
Roderick Armstead, trezniji od svog brata, je rekao: - udno je kako to u dananje vrijeme malo znai.
Jay se zbunio. - Kako to mislite?
- Parlamente u kolonijama neprestano rasputaju, iz ovog ili onog razloga. Oni se jednostavno iznova
ustrojavaju, u nekom svratitu ' ' privatnoj kui, i nastavljaju obavljati svoje poslove,
311
- Ali u takvim okolnostima nemaju pravnu mo! - pobunio se Jay.
Odgovorio mu je pukovnik Thumson. - Ipak, imaju podrku ljudi kojima upravljaju, a to je izgleda
dostatno.
Jay je i ranije uo ovakva razmiljanja od ljudi koji su itali previe filozofije. Zamisao da su vlade
dobivale ovlasti pristankom naroda bila je opasna besmislica. Odatle je proizlazilo da kraljevi nisu
imali pravo vladati. Takve stvari je u domovini govorio John \Xlilkes. Jay se poeo ljutiti na Thumsona.
- U Londonu bi ovjek mogao dospjeti u zatvor zbog takvih rijei, pukovnie - rekao je.
- Tako je - zagonetno je rekao 1''humson.
Lizzie se umijeala: - Jeste li kuali slatko pie, gospoo Thumson?
Pukovnikova supruga je s pretjeranim oduevljenjem odgovorila: - Jesam, vrlo je ukusno, izvrsno.
- Tako mi je drago. Pri spravljanju takvog pia lako se moe pogrijeiti.
Jay je znao da Lizzie uope nije briga za pie; nastojala je razgovor skrenuti s politike. No, on jo nije
zavrio. - Moram rei da me iznenauju neki vai stavovi, pukovnie - rekao je.
- Ah, vidim dr. Martina, moram s njim porazgovarati - rekao je Thumson i elegantno se pomaknuo,
zajedno sa svojom suprugom, do druge grupe ljudi.
Bill Delahaye je rekao: - Tek ste stigli, Jamissone. Moda ete promijeniti svoja gledita nakon to
neko vrijeme proboravite ovdje.
Nije govorio neljubaznim tonom, ali je rekao da Jay jo ne zna dovoljno za stvaranje vlastitog
miljenja. Jay se uvrijedio. Uvjeren sam, gospodine, da e moja lojalnost prema vladaru ostati
nepromijenjena, bez obzira gdje budem ivio.
Delahayevo se lice smrknulo. - Nema sumnje - rekao je, a zatim i on otiao, povevi svoju enu sa
sobom.
Roderick Armstead je rekao: - Moram kuati to pie - i okre
312
nuo se prema stolu, ostavivi Jaya i Lizzie u ~ drutvu svog pijanog brata.
- Politika i religija - rekao je John Armstead. - Na zabavi nikad ne treba razgovarati o politici i religiji. -
S tim se rijeima nagnuo unatrag, zatvorio oi i pao koliko je dug i irok.
111
Jay je siao na doruak u podne. Muila ga je glavobolja. Nije vidio Lizzie; imali su odvojene spavae
sobe, luksuz kakvog si nisu mogli priutiti u Londonu. Meutim, naao ju je kako jede prenu unku
dok je sluinad istila ostatke primanja.
ekalo ga je pismo. Sjeo je i otvorio ga, ali prije nego ga je poeo itati, Lizzie ga je bijesno pogledala
i rekla: - Zato si, za ime svijeta, sino zapoeo onu svac~u?
- Kakvu svac~u?
- S Thumsonom i Delahayem, naravno. - To nije bila svaa nego rasprava.
- Uvrijedio si nae najblie susjede. - Onda se previe lako vrijeaju.
- Gotovo si pukovnika Thumsona nazvao izdajnikom!
- Meni se ini da on vjerojatno i jest izdajnik.
- On je zemljoposjednik, lan Skuptine i umirovljeni asnik; kako bi, za ime boje, mogao biti
izdajnik?
- ula si ga kako govori.
t - To je ovdje, oito, posve normalno. - Pa, u mojoj kui nee biti normalno.
Ula je Sarah, kuharica, i prekinula prepirku. Jay je naruio prepeenac i aj.
` Lizzie je imala posljednju rije, kao i uvijek. - Nakon to smo potroili silan novac kako bismo
upoznali nae susjede, ti si im se uspio zamjeriti. - Nastavila je jesti.
` Jay je pogledao pismo. Bilo je od odvjetnika iz Williamsbur
ga,
313
Ulica Vojvode od Gloucestera ~illiamsburg
29. kolovoxa 1768.
Cijenjeni gospodine ,Jamisson, piem vam po nalogu vaeg oca, Sir Georgea. elim vam izraxiti
dobrodolicu i nadu da emo uskoro imati xadovoljstvo vidjeti vas u glavnom gradu kolonije.
Jay se zaudio. Tako paljiv postupak nije sliio njegovom ocu. Hoe li postati ljubazniji, sad kad se
Jay nalazi na drugom kraju svijeta?
Dotad, molim vas, javite mi ako vam nekako mogu pomoi. Znam da ste preuzeli plantau optereenu
problemima, pa ete moda trebati financijsku pomo. Dopustite mi da vam ponudim svoje usluge ako
budete eljeli hipoteku. Siguran sam da emo bex tekoa pronai xajmodavca. Ostajem, gospodine,
Va najponizniji i najodaniji sluga
Matthew Murchman
Jay se nasmijeio. Upravo mu je to trebalo. Radi popravka i preureenja kue, te ekstravagantnog
primanja, ve se do grla zaduio kod mjesnih trgovaca; a Sowerby je neprestano neto traio: sjeme,
novo orue, odjeu za robove, konopac, boju; popis nije imao kraja. - Dakle, vie ne mora brinuti o
novcu - rekao je Lizzie dok je odlagao pismo.
Izgledala je skeptino.
- Idem u Williamsburg - rekao je.
314
28.
POGL~VLJE
ok se Jay nalazio u \Xlilliamsburgu, Lizzie je dobila pismo od majke. Prvo to je uoila bila je adresa
poiljatelja:
Prexbiterijanski upni dvor Crkva St Johna Aberdeen
15. kolovoxa 1768.
to majka radi u vikarijatu u Aberdeenu? itala je dalje:
Imam ti toliko toga rei, draga moja keri! Ali moram sve napisati korak po korak, onako kako se
dogadalo.
Uskoro nakon to sam se vratila u High Glen, tvoj urjak, Robert Jamisson, preuxeo je upravljanje
posjedom. Sir George sada plaa kamate na moje hipoteke, pa se ne mogu buniti. Robert me je xamolio
neka odem ix velike kue i podem ivjeti u lovaku kuicu, iz ekonomskih raxloga. Prixnajem, nije mi
se svidao njegov prijedlog, ali je on to uporno xahtijevao, i moram
315
ti rei da nije bio ni ugodan ni ljubazan kakav bi trebao biti lan obitelji.
Lizzie je osjetila nalet nemonog bijesa. Kako se Robert usuuje izbaciti Lizzienu majku iz njenog
doma? Sjetila se rijei to ih je izgovorio nakon to je odbacila njega i prihvatila Jaya: ak i ako ne
mogu imati tebe, ipak u dobiti High Glen. - U ono vrijeme se to inilo nemoguim, ali sada se
ostvarilo.
Stisnula je zube i nastavila itati.
Tada je veleasni gospodin York najavio svoj odlaxak. Petnaest godina bio je pastor u Heughu i on je
moj najstariji prijatelj. Razumjela sam njegovu potrebu za promjenom mjesta stanouanja nakon prerane
smrti supruge. No, moe zamisliti kako mi je bilo teko to on odlazi ba kad su mi prijatelji
najpotrebniji.
Tada se dogodilo neto predivno. Draga moja, rumenim kad ti piem da me je zaprosio!! A ja sam
pristala!!!
- Dobri Boe! - glasno je rekla Lizzie.
Dakle, uidi, vjenali smo se i preselili u Aberdeen odakle ti se javljam.
Mnogi e rei kako sam se udala ispod svoga poloaja, budui da sam udovica Lorda Hallima; ali ja
znam kako malo vrijede titule, a Johna uope nije briga to misle drutveni krugovi. ivimo povueno,
a mene znaju kao gospoc~u York, i nikad u ivotu nisam bila sretnija.
Bilo je jo toga, o njeno troje pastoraka, sluinadi u upnom dvoru, prvoj propovijedi gospodina
Yorka, te o damama iz kongregacije, ali je Lizzie bila previe okirana pa se nije mogla koncentrirati.
Nikad nije pomislila da bi se njena majka mogla ponovno udati. Nije postojao razlog protiv toga,
naravno; majka je imala
316
tek etrdeset godina. ak bi mogla imati jo djece; ni to nije bilo nemogue.
Lizzie je najvie okirao osjeaj da je preputena sudbini, bez korijena. High Glen je uvijek bio njen
dom. Iako je njeno mjesto sad u Virginiji, uz mua i dijete koje e uskoro doi, mislila je o Kui High
Glen kao o mjestu kamo se uvijek moe vratiti, ako bi joj doista zatrebalo utoite. Meutim, to je sad u
Robertovim rukama.
Lizzie je oduvijek bila sredite majina ivota. Nikad joj nije palo na pamet da bi se to moglo
promijeniti. No, njena majka je sad sveenikova supruga i ivi u Aberdeenu, ima troje pastoraka
, kojima e pruati ljubav i njegu, a moda ak oekuje i vlastito dijete.
To je znailo da je Lizzien jedini dom ova plantaa, a Jay njena jedina obitelj.
vrsto je odluila stvoriti dobar ivot za sebe i svoju obitelj, tu gdje jesu.
Ima pogodnosti na kojima bi joj pozavidjele mnoge ene: veliku kuu, imanje od tisuu jutara,
privlanog mua i robove koji sluaju njene zapovijedi. Kuni robovi su je ve zavoljeli. Sarah je
kuharica, debela Belle uglavnom isti, a Mildred je njena osobna sobarica i ponekad posluuje za
stolom. Belle ima dvanaestgodinjeg sina Jimmyja, koji je konjuar; njegovog su oca davno prodali.
Lizzie jo nije upoznala veinu robova koji su radili u poljima, osim Macka, ali joj se sviao Kobe,
nadglednik, i kova Cass, ija se radionica nalazi iza kue.
Kua je prostrana i otmjena, ali se u njoj osjea praznina i naputenost. Previe je velika. Odgovarala bi
obitelji sa estero djece u razvoju, te nekoliko tetki, djedova i baka, uz ete robova koji bi palili vatre u
kaminima svih prostorija i posluivali gole
me ~ajednike rukove, Za Lizzie i Jaya, kua je pravi mauzolej, No, plantaa je pre~rasna: guste
ume, iro~Ca polja na pac~nama, stotine potoia.
Znala je da Jay nije ovjek kakvim ~a je ~rala, Nije odv~ni
slobodni duh kakvim se inio kad ju je poveo u rudnik ugljena. Njegove lai o vaenju ugljena na High
Glenu su je potresle; poslije toga vie nije mogla osjeati isto za njega. Vie se ujutro nisu valjali po
krevetu. Vei dio dana provodili su odvojeno. Zajedno su ruali i veerali, ali nikad nisu sjedili ispred
kamina drei se za ruke i razgovarajui o beznaajnim stvarima, kao to su nekad inili. No, moda se
i Jay razoarao. Moda gaji sline osjeaje spram nje; da nije onako savrena kakvom se nekad inila.
Nema smisla prepustiti se aljenju. Morali su se voljeti ovakvi kakvi su danas.
Ipak, esto je osjeala snaan poriv za bijegom. No, kad bi se to dogodilo, sjetila bi se djeteta koje'
raste u njoj. Vie ne moe misliti samo na sebe. Njenom je djetetu potreban otac.
Jay nije puno govorio o djetetu. Djelovao je nezainteresirano. No, promijenit e se kad se dijete rodi,
pogotovo ako bude djeak.
Spremila je pismo u ladicu.
Kad je kunim robovima dala dnevna zaduenja, uzela je kaput i izala.
Zrak je bio prohladan. Bila je sredina listopada, a oni su tu ve dva mjeseca. Zaputila se nizbrdo
tratinom, prema rijeci. Ila je pjeice; ve je zala u sedmi mjesec trudnoe, a dijete se ritalo, ponekad
joj nanosei bol. Bojala se da e ozlijediti dijete bude li jahala.
Ipak je etala imanjem gotovo svaki dan. Trebalo joj je nekoliko sati. Obino su je pratili Roy i Rex,
dva velika hrta koje je Jay kupio. Pozorno je pratila radove na plantai jer Jay za to nije pokazivao ni
najmanje zanimanje. Promatrala je dobivanje duhana i brojila bale; vidjela je kako ljudi sijeku stabla i
izrauju bave; gledala je krave i konje na livadama, te kokoi i guske u dvoritu. Danas je nedjelja,
dan odmora za robove, a to joj daje posebnu priliku za razgledavanje dok se Sowerby i Lennox nalaze
negdje drugdje. Roy ju je slijedio, dok je Rex lijeno ostao na trijemu.
318
Berba duhana je gotova. Jo je trebalo obaviti puno poslova za preradu kulture: podvri je vrenju,
osloboditi peteljke, izvaditi rebra iz lia i izravnati ih prije pakiranja u velike bave za putovanje do
Londona ili Glasgowa. Sijali su ozimu penicu na polju to su ga zvali Stream Quarter, te jeam, ra i
djetelinu na Lower Oaku. No, stigli su do kraja razdoblja najintenzivnijih aktivnosti, vremena kad su na
poljima radili od zore do sumraka, a potom do ponoi uz svjetlost svijea u suionicama.
Ljude bi nekako trebalo nagraditi, pomislila je, za sav njihov trud. ak i robovima i kanjenicima treba
nekakav poticaj. Palo joj je na pamet da bi im mogla prirediti zabavu.
to je vie o tome razmiljala, amisao joj se sve vie sviala. Jay bi se mogao protiviti, ali nee ga biti
dva tjedna; Williamsburg je bio udaljen tri dana jahanja; pa bi sve moglo biti gotovo prije nego se on
vrati.
etala je obalom rijeke Rapahannock i stvarala planove. Rijeka je ovdje plitka i stjenovita, uzvodno od
Fredericksburga, granine crte do koje se moglo ploviti. Zaobila je grmlje dijelom potopljeno u vodi i
naglo stala. U vodi je stajao ovjek i prao se, leima okrenut prema njoj. Prepoznala je McAsha.
Roy se nakostrijeio, a zatim ga je i on prepoznao.
Lizzie ga je ve jednom vidjela golog u rijeci, prije gotovo godinu dana. Sjetila se kako ga je brisala
podsuknjom. U ono vrijeme to se inilo prirodnim, ali gledajui unatrag, prizor je bio neobian, poput
sna; mjeseina, bujica vode, snaan mukarac koji je djelovao tako ranjivo, te nain na koji ga je
zagrlila i grijala ga svojim tijelom.
Pritajila se i promatrala ga dok je izlazio iz rijeke. Bio je posve ~ol, kao i one noi,
Sjetila se jo jednog trenutka iz prolosti. Jednog poslije~od. neva ~e u High Glenu iznenadila srndaa
dok je pio iz potoia,
Pred oima joj se pojavio prizor kao da gleda sliku. - Izala je iz ume i nala se na nekoliko koraka od
srndaa koji je mogao
imati dvije ~i tri godine. Podigao je glavu i zurio u nju. Druga
obala potoka bila je strma, pa je srnda morao poi prema njoj. Kad je izaao iz potoka, na miiavim
slabinama mu je blistala voda. U ruci je drala puku, napunjenu i nabijenu, ali nije mogla pucati;
neposredna blizina stvorila je odreenu intimnost sa ivotinjom.
Dok je gledala kako se kapi vode kotrljaju s Mackove koe, pomislila je kako, unato svemu to je
doivio, i dalje posjeduje snani sklad mlade ivotinje. Dok je navlaio hlae, Roy je dotrao k njemu.
Mack je podigao glavu, ugledao Lizzie i ukoio se od zaprepatenja. Zatim je rekao: - Mogla bi
okrenuti lea.
- Mogao bi se ti okrenuti! - o~govorila je. - Ja sam prvi doao.
- Ja sam vlasnica! - prasnula je. Bilo je zapanjujue kako ju je brzo mogao iznervirati. Oito je osjeao
da je jednako dobar kao i ona. Ona je otmjena dama, a on kanjenik koji radi u poljima, ali njemu to
nije predstavljalo razlog za ukazivanje potovanja; to je posljedica samovoljne procjene sudbine, a njoj
nije sluilo na ast niti njemu na sramotu. Njegova drskost ju je ljutila, ali je barem bila potena.
McAsh nikad nije bio prepreden. Suprotno tome, Jay ju je esto zbunjivao. Nije znala to mu se mota
po glavi, a kad bi ga pitala, prelazio bi u obranu, kao da ga za neto optuuje.
inilo se da se Mack zabavlja dok je vezivao uzicu to mu je pridravala hlae. - I ja sam tvoje
vlasnitvo - rekao je. Gledala je njegova prsa. Miii su mu ponovno ojaali. - I ve sam te vidjela
gologa.
Odjednom je nestalo napetosti te su se poeli smijati, ba kako su se smijali pred crkvom kad je Esther
rekla Macku neka zaepi gubicu.
- Priredit u zabavu za radnike - rekla je. Obukao je koulju. - Kakvu zabavu?
Lizzie se zaudila svojem aljenju to je tako brzo navukao 320
koulju; voljela je gledati njegovo tijelo. - Kakva bi se tebi svidjela?
Zamislio se. - Mogla bi napraviti krijes u stranjem dvoritu. Ljudi bi najvie voljeli dobar obrok, s
puno mesa. Nikad ne dobivaju dovoljno za jelo.
- Kakvu bi hranu voljeli?
- Hmm. - Oblizao je usne. - Miris prene unke to dopire iz kuhinje toliko je dobar da boli. Svi vole
slatki krumpir. I penini kruh; ljudi uvijek dobivaju samo kukuruzni kruh.
Bilo joj je drago to se sjetila o tome razgovarati s Mackom; pomagalo joj je. - to vole piti?
- Rum. No, neki postaju borb~no raspoloeni kad piju. Da sam na tvom mjestu, dao bih im vino od
jabuka, ili pivo.
- Dobra ideja.
- A malo glazbe? Crnci vole plesati i pjevati.
Lizzie je uivala. Bilo je zabavno planirati zabavu s Mackom. - Dobro, ali tko e svirati?
- Postoji slobodan crnac, po imenu Pepper Jones, koji svira po gostionicama u Fredericksburgu. Mogla
bi njega unajmiti. Svira bendo.
Lizzie je znala da je gostionica isto to i krma, ali nikad nije ula za bendo. - to je to? - upitala je.
- Mislim da je to afriko glazbalo. Nema onako blag zvuk kao violina, ali daje vie ritma.
- Kako zna za tog ovjeka? Kad si bio u Fredericksburgu? Sjena mu je prela licem. - Bio sam jedne
nedjelje.
- Zato?
- Traiti Coru.
- Jesi li je naao? - Ne.
- Zao mi je.
Slegnuo je ramenima. - Svatko je nekog~ iZgubiB. - Okrenuo je lice od nje ne bi li sakrio tugu.
Po~eljela ga je obujmiti rukama i utjeit~ ga, ali se suzdrala.
3~1
Ovako trudna smjela je grliti jedino svoga mua. Opet je progovorila vedrim glasom: - Misli li da
bismo uspjeli nagovoriti Peppera Jonesa da doe ovamo i svira?
- Siguran sam u to. Vidio sam ga kako svira u prostoru za robove na plantai Thumsonovih.
Lizzie se zainteresirala. - to si tamo radio?
- Bio sam u posjetu.
- Nikad ne bih pomislila da robovi ine tako neto. - Moramo imati jo neto u ivotu, osim rada.
- to radite u takvim prilikama?
- Mladi ljudi oboavaju borbe pijetlova; u stanju su propjeaiti petnaestak kilometara radi jedlie borbe.
Mlade ene oboavaju mlade mukarce. Stariji se samo ele diviti djeci i razgovarati o brai i sestrama
koje su izgubili. I pjevaju. Afrikanci imaju tune pjesme to ih pjevaju u harmoniji. Ne moe razumjeti
rijei, ali ti se od melodija kosa die na glavi.
- Rudari su obiavali pjevati.
utio je neko vrijeme. - Tako je, jesmo.
Vidjela je da ga je rastuila. - Misli li da e se ikad vratiti na High Glen?
- Ne. A ti?
Na oi su joj navrle suze. - Ne - rekla je. - Ne vjerujem da emo se ti i ja ikad vratiti.
Dijete ju je udarilo, te je uskliknula: - Uh! - to? - rekao je Mack.
Poloila je ruku na trbuh. - Dijete se rita. Ne eli da tugujem za High Glenom. On e biti stanovnik
Virginije. Jao! Upravo je to opet uinio.
- Zar doista boli?
- Da, probaj. - Uzela mu je ruku i stavila je na svoj trbuh. Prsti su mu bili tvrdi i grube koe, ali mu je
dodir bio njean. Dijete je mirovalo. Mack je upitao: - Kad bi se trebalo roditi?
- Za deset tjedana.
322
- Kako e se zvati?
- Moj mu je odluio da e biti Jonathan ako bude djeak, a Alicia ako bude djevojica.
Dijete je opet udarilo. - To je jako! - rekao je Mack nasmijavi se. - Ne udi me to se trza. -
Odmaknuo je ruku. Poeljela je da ju je ostavio malo dulje. Kako bi sakrila svoje
osjeaje, promijenila je temu. - Trebala bih porazgovarati s Billom Sowerbyjem o zabavi.
- Zar nisi ula? - to?
- Bill Sowerby je otiao.
- Otiao? Kako to misli?
- Nestao je. - Kada?
- Prije dvije noi.
Lizzie se sjetila da ve nekoliko dana nije vidjela Sowerbyja. Nije se zabrinula jer ga nije uvijek
svakodnevno viala. - Je li rekao kad e se vratiti?
- Ne znam je li s nekim razgovarao. No, rekao bih da se uope nee vratiti.
- Zato?
- Duguje novac Sidneyju Lennoxu, puno novca, a ne moe mu platiti.
Lizzie je osjetila ozlojec~enost. - Lennox je otad preuzeo ulogu nadzornika, pretpostavljam.
- To je samo jedan radni dan . . . ali da, tako je.
- Ne elim da taj nitkov preuzme upravljanje plantaom! estoko je rekla.
- To svakako - zduno se sloio Mack. - Ni radnici to ne ele.
Lizzie se sumnjiavo namrtila. Sowerbyju su puno dugovali. Jay mu je rekao da e mu platiti kad se
proda prvi urod duhana. Zato nije jednostavno ekao? Mogao je kasnije platiti svoje dugove,
Vjerojatno se bojao, Lennox mu je prijetio, bila je
323
sigurna. to je vie o tome razmiljala, jaala je njena ljutnja. Vjerujem da je Lennox prisilio
Sowerbyja na odlazak - rekla je.
Mack je klimnuo glavom. - Ne znam puno o tome, ali i meni se ini da je tako. Ja sam se suprotstavio
Lennoxu, a evo to mi se dogodilo.
U glasu mu se nije osjealo samosaaljenje, samo gorka stvarnost, a nju je obuzeo osjeaj suosjeanja.
Dotaknula mu je ruku i rekla: - Trebao bi biti ponosan. Ti si hrabar i astan ovjek.
- A Lennox je pokvaren i zao, ali to se dogaa? Postat e ovdje nadzornik, zatim e, na ovaj ili onaj
nain, krasti od vas dok ne skupi za otvaranje krme u Fredericksburgu; uskoro e ivjeti slino kao u
Londonu.
- Nee, ako ja mogu neto uiniti - odluno je rekla Lizzie. Odmah u razgovarati s njim. - Lennox je
imao malu kolibu s dvije sobe kraj suionica, blizu Sowerbyjeve kuice. - Nadam se da je kod kue.
- Sad nije tamo. Nedjeljom u ovo vrijeme bit e u Ferry Houseu, krmi udaljenoj pet do est kilometara
uzvodno. Ostat e tamo do kasno veeras.
Lizzie nije mogla ekati do sutradan; nije imala strpljenja kad joj je neto ovako bilo na umu. - Idem u
Ferry House. Ne mogu jahati, uzet u laka kola.
Mack se namrtio. - Ne bi li bilo bolje raspraviti s njim ovdje, gdje si ti gospodarica kue? On je grub
ovjek.
Lizzie je osjetila tjeskobu. Mack je u pravu. Lennox je opasan. Ali nije mogla podnijeti pomisao 0
odgaanju konfrontacije. Mack bi je mogao tititi. - Hoe li poi sa mnom? - rekla je. Osjeala bih se
sigurnom kad bi ti bio tamo.
- Svakako.
- Moe upravljati konjem. - Morat e me nauiti.
- To je posve jednostavno.
Zaputili su se uzbrdicom prema kui. Konjuar Jimmy pojio
324
je konje. Mack i on su izvukli laka kola i zapregnuli ponija, a Lizzie je pola u kuu po eir.
Vozili su se cestom uz rijeku do mjesta gdje se nalazila skela. Ferry House bila je drvena graevina, tek
malo vea od kuica u kojima su ivjeli Sowerby i Lennox. Mack je pomogao Lizzie pri silaenju s
kola, a zatim joj je otvorio vrata krme.
Unutra je bilo mrano i zadimljeno. Deset do dvanaest ljudi sjedilo je na klupama i drvenim stolicama.
Pili su iz glinenih i metalnih vreva. Neki su igrali karte i kocke, a drugi su puili lule. Iz stranje
prostorije uo se zvuk biljara.
Nije bilo ena, ni crnaca.
Mack je uao za njom, ali se zadrao u pozadini blizu vratiju, a lice mu je ostalo u sjeni.
Iz stranje prostorije doao je jedan mukarac, briui ubrusom ruke, i rekao: - ime vas mogu
posluiti, gospodine . . . Oh! Gospoa!
- Neu nita, hvala - zvonkim glasom je rekla Lizzie, a u prostoriji je zavladala tiina.
Sva su se lica okrenula prema njoj, a ona ih je redom pogledala. Lennox se nalazio u jednom kutu,
sagnut nad posudicom u kojoj se tresu kocke. Na malom stolu ispred njega nalazilo se nekoliko hrpica
kovanica. Na licu mu se pojavio izraz srdbe zato to su ga prekinuli.
Paljivo je pokupio svoje novie, bez urbe, a potom se uspravio i skinuo eir. - to radite ovdje,
gospoo Jamisson?
- Nisam dola kockati, oito - odrjeito je rekla. - Gdje je gospodin Sowerby?
ula je kako jedan ili dvojica mrmljaju s odobravanjem, kao
da bi i drugi voljeli znati to se dogodilo 5owerbyju; i vidjela je kako se jedan sjedokosi mukarac
okrenuo na stolici i pogledao u nju,
- Pobjegao je, izgleda - odgovorio je Lennox,
~ Zato me niste izvijest~i o tom~?
Lennox je slegnuo ramenima. - Jer ne moete nita uiniti glede toga.
- Ipak, elim biti obavijetena o takvim stvarima. Nemojte da se to ponovi. Je li jasno?
Lennox nije odgovorio.
- Zato je Sowerby otiao? - Odakle bih ja to znao?
Umijeao se sjedokosi ovjek: - Dugovao je novac. Lizzie se okrenula prema njemu. - Kome?
ovjek je pokazao palcem. - Lennoxu, eto kome. Opet se okrenula Lennoxu. - Je li to tono?
- Da.
- Za to?
- Ne znam to elite rei.
- Zato je posudio novac od vas?
- Zapravo, nije ga posudio. Izgubio ga je. - Kockajui.
- Da.
- Jeste li mu prijetili?
Sjedokosi mukarac se sarkastino nasmijao. - Je li? Tako mi svega!
- Zahtijevao sam svoj novac - hladnokrvno je rekao Lennox. - I to ga je otjeralo.
- Kaem vam da ne znam zato je otiao. - Vjerujem da se bojao vas.
Opaki smijeak pojavio se na Lennoxovu licu. - Mnogi me se boje - rekao je s jedva prikrivenom
prijetnjom u glasu.
Lizzie je osjetila strah, ali i bijes. - Neto moramo raistiti rekla je. U glasu joj se osjetio drhtaj, pa je
progutala zrak kako bi ga stavila pod kontrolu. - Ja sam gospodarica plantae, a vi ete postupati prema
mojim nareenjima. Preuzet u upravljanje imanjem do povratka svoga supruga. Tada e on odluiti
kako e zamijeniti gospodina Sowerbyja.
Lennox je odmahnuo glavom. - A, ne - rekao je. - Ja sam
326
zamjenik Sowerbyja. Gospodin Jamisson mi je posve jasno rekao neka preuzmem upravljanje
plantaom ako se Sowerby razboli ili tako neto. Osim toga, to vi znate o uzgoju duhana?
- Nita manje od londonskog krmara.
- Pa, gospodin Jamisson tako ne misli, a ja primam nareenja od njega.
Lizzie je poeljela vrisnuti od frustriranosti. Nije mogla dopustiti da ovaj ovjek nareuje na njenoj
plantai! - Opominjem vas, Lennox, bit e bolje da me posluate!
- A ako neu? - Koraknuo je prema njoj, cerei se, a ona je osjetila njegov karakteristini zadah. Bila je
prisiljena koraknuti unatrag. Drugi gosti krme sjedili su kao prikovani za svoje stolice. - to ete
uiniti, gospoo Jamisson? - rekao je i dalje joj se pribliavajui. - Hoete li me udariti? - Kad je to
rekao, podigao je ruku iznad glave pokretom koji je mogao biti ilustracija njegovih rijei, ali je isto
tako mogao predstavljati prijetnju.
Lizzie je prestraeno uzviknula i skoila unatrag. Nogama je udarila o rub stolice pa je naglo sjela.
Odjednom se pojavio Mack, postavivi se izmeu Lennoxa i nje. - Podigao si ruku na enu, Lennox -
rekao je. - Sad emo vidjeti hoe li je podii na mukarca.
- Ti! - rekao je Lennox. - Nisam znao da ti tamo stoji, u kutu, poput crnuge.
- A sad kad zna, to e uiniti?
- Ti si prokleta budala, McAsh. Uvijek bira gubitniku stranu.
- Upravo si uvrijedio enu ovjeka kojemu pripada; to mi se ne ini pametnim.
- Nisam se ovamo doao svadati. Doao sam kockati. - Lennox se okrenuo i vratio do malog stola.
Lizzie je bila jednako bijesna i frustrirana kao i kad je dola. Ustala je. - Idemo - rekla je Macku.
Otvorio joj je vrata pa su izali.
327

Mora nauiti vie o uzgoju duhana, zakljuila je kad se smirila. Lennox e pokuati preuzeti upravljanje
plantaom, a moe ga pobijediti jedino ako uspije uvjeriti Jaya da e ona to bolje raditi. Ve je znala
puno o voenju plantae, ali zapravo nije dosta znala o samoj biljci.
Idueg dana je ponovno dala zapregnuti ponija pa ju je Jimmy odvezao na plantau pukovnika
Thumsona.
U tjednima nakon primanja susjedi su se hladno odnosili prema Lizzie i Jayu, pogotovo prema Jayu.
Pozvali su ih na velike drutvene prigode, jedan ples i Qtmjeno primanje u povodu vjenanja, ali ih
nitko nije pozvao na male proslave ili intimnu veeru. Mec~utim, izgleda da su svi znali kad je Jay
otiao u Williamsburg, jer je otad gospoa Thumson nekoliko puta svratila, a Suzy Delahaye je pozvala
Lizzie na aj. alostilo ju je to su radije pozivali samo nju, ali Jay je sve njih uvrijedio svojim izja-
vama.
Dok se vozila plantaom Thumsonovih, zapanjila se nad dojmom bogatstva to ga je ostavljala. U
pristanitu su se nalazili nizovi velikih bavi; robovi su izgledali raspoloeno i sposobno; kolibe su bile
obojene, a polja uredna. Ugledala je pukovnika na drugom kraju livade. Razgovarao je s malom
skupinom ljudi i neto im pokazivao. Jay nikad nije stajao u polju i davao naputke.
Gospoa Thumson bila je gojazna i ljubazna ena koja je prela pedesetu. Njihova djeca, dva sina, ve
su odrasli ljudi koji ive drugdje. Natoila je aj i poela se raspitivati o Lizzienoj trudnoi. Lizzie je
priznala kako je povremeno mue bolovi u leima i da stalno ima garavicu. Gospoa Thumson ju je
utjeila, rekavi da se i ona osjeala posve isto. Takoer je jednom ili dvaput opazila neznatno
krvarenje, a gospoa Thumson se namrtila i rekla da se to njoj nije dogaalo, ali nije posebno
zabrinjavajue, te bi se morala vie odmarati.
Meutim, Lizzie nije dola razgovarati o trudnoi, pa se
328
obradovala kad je pukovnik doao na aj. Bio je pedesetih godina, visok i sjedokos, te krepak za svoje
godine. Ukoeno joj je pruio ruku, ali ga je ona smekala smijekom i komplimentom. - Zato vaa
plantaa djeluje toliko impresivnije od svih ostalih?
- Pa, lijepo od vas to to kaete - odgovorio je. - Rekao bih da je najvaniji razlog to to sam ovdje.
Vidite, Bill Delahaye uvijek odlazi na konjske utrke i borbe pijetlova. John Armstead vie voli piti nego
raditi, a njegov brat svako poslijepodne igra biljar i baca kocke u Ferry Houseu. - Nita nije rekao za
Mockjack Hall.
- Zato vai robovi djeluju tako puni energije?
- Dakle, to ovisi o tome kako ih hranite. - Oito je uivao u objanjavanju svog uspjeha tako privlanoj
mladoj eni. - Mogu ivjeti od kukuruzne kae i kukuruznog kruha, ali e bolje raditi ako svakodnevno
dobivaju soljenu ribu, a meso jednom tjedno. To je skupo, ali je bolje nego kupovati nove robove
svakih nekoliko godina.
- Zato je toliko plantaa dospjelo pod steaj u posljednje vrijeme?
- Morate shvatiti kakva je biljka duhana. Ona iscrpljuje tlo. Nakon etiri do pet godina kvaliteta opada.
To polje treba zasijati penicom ili kukuruzom, a za duhan je potrebno novo tlo.
- Znai, vi stalno raiavate nova zemljita.
- Tako je. Svake zime raistim dio ume i pripremam nova polja za obraivanje.
- Ali vi imate sree, imate tako puno zemlje.
- Na vaem imanju ima puno ume. Kad vam toga ponestane, trebali biste kupiti ili unajmiti jo
zemljita. Jedini nain uzgoja duhana je neprestano kretanje.
- Postupaju li svi tako?
- Ne. Neki uzimaju zajmove od trgovaca i nadaju se da e cijena duhana porasti i spasiti ih. Dick
Richards, bivi vlasnik
329
vaeg imanja, poao je tim putem. Tako je va svekar na kraju postao vlasnik plantae.
Lizzie mu nije rekla da je Jay otiao u Williamsburg kako bi uzeo zajam. - Mogli bismo raistiti
Stafford Park do idueg proljea. - Stafford Park bilo je teko prohodno zemljite odvojeno od glavnog
imanja, petnaestak kilometara uzvodno. Zbog tolike udaljenosti bilo je zaputeno, a Jay ga je pokuao
dati u zakup ili prodati, ali nije bilo zainteresiranih.
- Zato ne biste poeli s Pond Copseom? - rekao je pukovnik. - Blizu je vaih suionica, a tlo je
povoljno. To me podsjetilo - pogledao je uru na polici iznad kamina. - Moram obii svoje suionice
prije no to se spusti mra~.
Lizzie je ustala. - Moram se vratiti i razgovarati s nadzornikom.
Gospoc~a Thumson je rekla: - Nemojte previe raditi, gospoo Jamisson, mislite na dijete.
Lizzie se nasmijeila. - Puno u se odmarati, obeavam. Pukovnik Thumson je poljubio svoju suprugu,
a zatim izaao s Lizzie. Pomogao joj je pri penjanju u kola, a zatim jahao uz nju do svojih suionica. -
Nadam se da mi neete zamjeriti ako kaem da ste jedinstvena mlada ena, gospoo Jamisson.
- Pa, hvala vam - rekla je Lizzie.
- Nadam se da emo vas ee viati. - Nasmijeio se, a plave oi su mu zablistale. Uhvatio je njenu
ruku, a dok ju je prinosio usnama, podlakticom je okrznuo njenu dojku, naizgled sluajno. - Molim vas,
poaljite po mene kadgod vam mogu bilo kako pomoi.
Odvezla se. Doista vjerujem da sam upravo ula svoj prvi prijedlog za preljub, pomislila je. A ja trudna
est mjeseci. Stari pokvarenjak! Vjerojatno je trebala biti bijesna, ali joj je zapravo bilo drago. Jasno da
nikad nee iskoristiti njegovu ponudu. Upravo suprotno, odsad e paljivo izbjegavati pukovnika. No,
laskalo joj je to ju je netko smatrao poeljnom.
- Poimo bre, Jimmy - rekla je. - elim svoju veeru.
330

Idueg jutra poslala je Jimmyja da dovede Lennoxa u njenu sobu za primanje. Nije razgovarala s njim
od nemilog dogaaja u Ferry Houseu. Prilino ga se bojala pa se dvoumila hoe li poslati po Macka
radi zatite. No, nije eljela vjerovati da joj u vlastitoj kui treba tjelohranitelj.
Sjedila je u velikoj izrezbarenoj stolici to su je, vjerojatno, donijeli iz Britanije prije cijelog stoljea.
Lennox je stigao dva sata kasnije s blatom na izmama. Znala je da joj zakanjenjem pokazuje kako
nije obvezan skoiti im ona fune. Ako mu bude predbacivala, sigurno e sm~sliti neku ispriku, pa se
odluila ponaati kao da se odmah odazvao njenom pozivu.
- Raistit emo Pond Copse tako da polje na proljee bude spremno za sadnju duhana - rekla je. -
elim da ponete danas. Prvi put ga je iznenadila. - Zato? - rekao je.
- Uzgajivai duhana moraju svake zime raiavati nova polja. To je jedini nain dobivanja visokog
priroda. Razgledavala sam imanje; a Pond Copse djeluje najprikladnije. Pukovnik Thumson dijeli moje
miljenje.
- Bill Sowerby to nikad nije radio.
- Bill Sowerby nikad nije stvorio dobitak. - Starim poljima nita ne nedostaje.
- Uzgoj duhana iscrpljuje tlo.
- A, da - rekao je. - Ali mi ga obilno gnojimo.
Namrtila se. Thumson nije spominjao gnojenje. - Ne znam... Njeno se oklijevanje pokazalo kobnim. -
Takve je stvari bolje prepustiti mukarcima - rekao je.
- Ostavite se bezveznih prodika - odbrusila je. - Recite mi o gnojenju.
- Nou ostavljamo stoku na poljima duhana, radi gnojiva. To osvjeava tlo za iduu sezonu.
- Ne moe biti jednako dobro kao novo tlo - rekla je, ali nije bila sigurna.
331
- Posve je isto - uporno je tvrdio. - No, ako elite neto mijenjati, morat ete razgovarati s gospodinom
Jamissonom.
Bilo joj je mrsko to mora popustiti pred Lennoxom, ak i privremeno, ali morat e ekati do Jayeva
povratka. Iznervirano je rekla: - Sad moete ii.
Licem mu se naas razlio pobjedniki smijeak, a zatim je bez rijei izaao.
Prisilila se da ostatak dana provede u odmaranju, ali je idueg jutra pola u svoj uobiajeni obilazak
plantae.
. U suionicama su s kuka skidali osuene snopove duhanskih biljaka kako bi odvojili listove od
stabljika i uklonili debele ile. Zatim e ih ponovno smotati, prekriti tkaninom i tako podvri vrenju.
Nekoliko ljudi bilo je u umi gdje su sjekli stabla za izradu bavi. Drugi su sijali ozimu penicu u
Stream Quarteru. Lizzie je tamo primijetila Macka kako radi uz jednu mladu crnkinju. U redu su
prelazili uzorano polje i razbacivali sjeme iz tekih koara. Lennox ih je slijedio, pourujui sporije
radnike udarajui ih nogom ili biem. Bi je bio kratak s tvrdom drkom i vigalom od nekih
sedamdesetak centimetara napravljenim od neke vrste savitljivog drveta. Kad je opazio kako ih Lizzie
promatra, poeo ga je vie koristiti, kao da je izaziva ne bi li ga pokuala zaustaviti.
Okrenula se i zaputila natrag prema kui. Prije no to je izala iz domaaja zvuka, ula je uzvik i
okrenula se.
Crnkinja koja je radila kraj Macka sruila se na tlo. Bila je to Bess, djevojica od petnaestak godina,
visoka i mrava. Lizziena majka bi rekla da je nadrasla svoju snagu.
Lizzie je pourila prema ispruenom tijelu, ali je Mack bio bli~. Spustio je svoju koaru i kleknuo kraj
Bess. Dotaknuo joj je elo i ruke. - Mislim da se samo onesvijestila - rekao je.
Lennox je priao i tekom izmom utnuo djevojku u rebra.
332
Njeno se tijelo trgnulo od udarca, ali nije otvorila oi. Lizzie je viknula: - Prestanite, nemojte je udarati!
- Lijena crna kuja, pokazat u ja njoj - rekao je Lennox i zamahnuo rukom kojom je drao bi.
- Da se niste usudili! - razjareno je rekla Lizzie. Udario je biem po leima onesvijetene djevojke.
Mack je skoio na noge.
- Prestanite! - vikala je Lizzie. Lennox je ponovno podigao bi. Mack je stao izmeu Lennoxa i Bess.
- Tvoja ti je gospodarica rekla da prestane - rekao je Mack. Lennox je promijenio zamah i udario
Macka preko lica. Mack je zateturao u stranu, a ruka mu je poletjela do lica.
Na njegovom obrazu odmah se pojavila rumenkasta masnica, a izmeu usnica mu je stala kapati krv.
Lennox je opet podigao ruku s biem, ali nikad nije dolo do udarca.
Lizzie nije uspjela tono vidjeti to se dogaa jer se sve odigralo u trenu, ali se Lennox ispruio na
zemlji, stenjui, a Mack je drao bi. Uhvatio ga je objema rukama, prelomio ga preko koljena i
prezirno ga bacio na Lennoxa.
Lizzie je osjetila nalet trijumfa. Nasilnik je pobijeen. Svi su naokolo stajali i dugo zurili.
Tada je Lizzie rekla: - Nastavite s poslom, svi!
Robovi su se okrenuli i ponovno poeli bacati sjeme. Lennox je ustao i pakosno se zagledao u Macka.
- Moe li odnijeti Bess do kue? - Lizzie je upitala Macka. - Naravno. - Podigao ju je na ruke.
Yratili su se preko polja do kue i odnijeli je u kuhinju, pomonu zgradu iza kue. Kad ju je Mack
spustio na stolicu, djevojka je dola k svijesti~
Kuharica Sarah, crnkirija srednjih godina uvijek je bila sva u
znoju. Lizzie ju je poslala po Jayev konjak. Nakon jednog gutlja
ja, Bess je ustvrdila da joj je dobro, osim bolova u rebrima, te
nije mogla shvatiti zato se onesvijestila. Lizzie joj je rekla neka neto pojede i odmara se do sutradan.
Dok su izlazili iz kuhinje, opazila je Mackovu zabrinutost. - to je? - upitala je.
- Sigurno nisam bio pri zdravoj pameti - rekao je.
- Kako moe tako neto rei? - pobunila se. - Lennox se ogluio o moju izravnu zapovijed!
- On je osvetoljubiv ovjek. Nisam ga smio onako poniziti. - Kako bi ti se mogao osvetiti?
- Lako. On je nadzornik.
- Neu to dopustiti - odluno je rekla Lizzie. - Ne moe rne uvati od jutra do mraka.
- Prokletstvo. - Nije mogla dopustiti da Mack pati zbog onoga to je uinio.
- Pobjegao bih kad bih znao kamo poi. Jesi li ikad vidjela zemljovid Virginije?
- Nemoj pobjei. - Namrtila se, razmiljajui, a zatim joj je sinula ideja. - Znam to emo uiniti;
moe raditi u kui. Nasmijeio se. - Vrlo rado. Meutim, ne bih ba bio dobar sluga.
- Ne, ne, ne kao sluga. Mogla bih te zaduiti za popravke. Treba oliiti i urediti djeje prostorije.
Djelovao je sumnjiavo. - Doista misli ozbiljno? - Naravno!
- Bilo bi . . . zaista divno maknuti se od Lennoxa. - Tako emo uiniti.
- Ne moe shvatiti kako su to dobre vijesti.
- To je i za mene dobro; osjeat u se sigurnijom ako si ti u blizini. I ja se bojim Lennoxa.
- S razlogom.
- Morat emo ti nabaviti novu koulju i prsluk, kao i kune cipele. - Uivat e odijevajui ga u dobru
odjeu.
- Kakav luksuz - rekao je i nasmijao se.
- To je sreeno - odluno je rekla. - Moe odmah poeti.
334

Kuni robovi su u poetku malo gunali radi zabave. Svisoka su gledali na robove koji su radili u
poljima. Sarah je posebno gunala jer mora kuhati za nevrijednike koji jedu kau i kukuruzni kruh.
No, Lizzie se izrugivala njihovom snobizmu i vedro ih tjerala na suradnju, pa su se na kraju zagrijali za
njenu zamisao.
Po zalasku sunca u subotu u kuhinji se pripremala gozba. Pepper Jones, svira benda, stigao je oko
podneva, posve pijan. McAsh ga je natjerao da popije litre aja, a zatim ga je poslao na spavanje u
jednu sporednu zgradu, te se ipak nekako otrijeznio. Njegovo je glazbalo imalo etiri ice, napravljene
od ivotinjskih crijeva, nategnute preko polovice tikve, a dok ga je ugaao, uo se zvuk negdje na pola
puta izmeu klavira i bubnjeva.
Lizzie je uzbueno obilazila dvorite i nadgledala pripreme. Radovala se zabavi. Ona se nee prikljuiti
veselju, jasno; mora ostati dama, ozbiljna i daleka. No, uivat e promatrajui druge ljude kako se
oputaju i zabavljaju.
Kad se posve smrailo, sve je bilo spremno. Otvorena je nova bava vina od jabuka; nekoliko debelih
unki cvrilo je iznad vatri; stotine slatkih krumpira kuhalo se u velikim kotlovima uzavrele vode;
dugake truce bijelog kruha, svaka od dva kilograma, ekale su da ih netko naree.
Lizzie je nestrpljivo etkala gore dolje, ekajui na povratak robova s rada u poljima. Nadala se da e
pjevati. Ponekad ih je ula iz daljine, kako pjevaju alobne naricaljke ili ritmike pjesme uz rad, ali bi
uvijek prestajali kad bi im se pribliio jedan od gospodara.
Kad se na nebu pojavio mjesec, stigle su starije ene iz svojih koliba, nosei na boku dojenad, a malo
vea djeca trkarala su za njima. Nisu znale gdje se nalaze poljski radnici; nahranile su ih ujutro, a
potom ih vie nisu vidjele.
Ljudi su znali da te veeri trebaju doi do kue. Lizzie je
rekla Kobeu neka se pobrirae da to svima bude jasno, a u njega
335
se uvijek mogla pouzdati. Nije imala vremena osobno poi do polja, ali je pretpostavila da su radili na
najudaljenijim dijelovima plantae pa im treba vie vremena za povratak. Nadala se da se krumpir nee
prekuhati i pretvoriti u kau.
Vrijeme je prolazilo, a nitko se nije pojavljivao. Kad je ve cijeli sat trajao mrkli mrak, priznala je sama
sebi da je neto polo po zlu. Dok joj se u prsima nakupljao bijes, pozvala je McAsha i rekla: - Dovedi
Lennoxa ovamo.
Trebao mu je gotovo cijeli sat, ali se McAsh na kraju ipak pojavio s Lennoxom, koji je oito ve poeo
svoje veernje opijanje. Tada je Lizzie ve bila razjarena. - Gdje su robovi koji rade u poljima? - pitala
je. - Trebali'bi biti ovdje!
- Ah, da - rekao je Lennox, govorei polako i odmjereno. To danas nije bilo mogue.
Njegova drskost upozorila ju je da je naao neki siguran nain za osujeivanje njenih planova. - Kako
to, dovraga, mislite, nije bilo mogue? - rekla je.
- Sjekli su drvee za bave na Stafford Parku. - Stafford Park bio je udaljen esnaest kilometara uz
rijeku. - Ima nekoliko dana posla pa smo podigli logor. Ljudi e ostati tamo, s Kobeom, dok sve ne
zavrimo.
- Niste morali ba danas sjei stabla.
- to moe uiniti danas, ne ostavljaj za sutra.
Uinio je to kako bi joj napakostio. Poeljela je vrisnuti. No, dok se Jay ne vrati kui, nita ne moe
uiniti.
Lennox je pogledao hranu na drvenim stolovima. - teta, doista - rekao je, jedva prikrivajui svoju
radost. Ispruio je prljavu ruku i otkinuo komad buta.
Bez razmiljanja, Lizzie je uzela vilicu dugake drke i zabola ju u njegovu nadlanicu, rekavi: -
Spustite to!
Jauknuo je od bola i ispustio meso. Lizzie je izvukla vilicu iz njegove ruke.
Ponovno je zaurlao od bola. - Luda kravo! - viknuo je.
336
- Gubite se odavde, i ne pojavljujte mi se pred oima dok se moj mu ne vrati kui - rekla je Lizzie.
Jedan je dugi trenutak bijesno zurio u nju, kao da je namjerava napasti. Zatim je tutnuo zakrvavljenu
aku pod pazuho i urno otiao.
Lizzie je osjetila kako joj na oi naviru suze. Nije htjela da je robovi vide kako plae, pa se okrenula i
potrala u kuu. im se nala sama u sobi za primanje, poela je jecati od razoaranja. Osjeala se
bijedno i usamljeno.
Neto kasnije ula je otvaranje vratiju. - ao mi je - ula je Mackov glas.
Njegovo suosjeanje izazvalo je novi val suza. Trenutak kasnije osjetila je kako su je obujmile njegove
ruke. To joj je prualo veliku utjehu. Poloila mu je glavu na rame, te plakala i plakala. Milovao joj je
kosu i ljubio njene suze. Polako su njeni jecaji postali tii, a bol blai. Poeljela je da je moe tako
drati cijele noi.
Tada je shvatila to ini.
S uasom se odmaknula od njega. Ona je udata ena, est mjeseci trudna, a dopustila je sluzi da je ljubi!
- O emu ja razmiljam? - s nevjericom je rekla.
- Uope na razmilja - rekao je.
- Sad sam poela - rekla je. - Izai!
Tuna izraza lica, Mack se okrenuo i izaao.
337
~9.
POGLAVLJE
an nakon Lizziene neuspjele zabave, Mack je dobio vijesti o Cori.
Bila je nedjelja, a on je poao u Fredericksburg u svojoj novoj odjei. Morao se osloboditi razmiljanja
o Lizzie Jamisson, njenoj crnoj kosi, mekanim obrazima i slanim suzama. Pepper Jones, koji je
prespavao u kolibama robova, poao je s njim nosei svoj bendo.
Pepper je bio mrav, ivahan mukarac od kojih pedesetak godina. Njegov teni engleski govorio je da
se ve dugi niz godina nalazi u Americi. Mack ga je upitao: - Kako si postao slobodan?
- Rodio sam se slobodan - odgovorio je. - Moja mama je bila bjelkinja, iako se to ne bi reklo. Moj tata
je bio odbjegli rob, a uhvatili su ga prije mog roenja; nikad ga nisam vidio.
Kad god bi mu se ukazala prilika, Mack bi se raspitivao 0 bijegu. - Je li tono ono to kae Kobe, da
uhvate sve koji pobjegnu?
Pepper se nasmijao. - Ma vraga. Veinu uhvate, ali veina je glupa; zato ih i uhvate, zapravo.
- Dakle, ako netko nije glup . . .?
338
Slegnuo je ramenima. - Nije lako. im netko pobjegne, vlasnik stavlja oglas u novine u kojem daje opis
bjegunca, kao i njegove odjee.
Odjea je bila skupa pa bi bjegunci teko doli do nove. No, ovjek se moe skrivati.
- Ipak, mora jesti. To znai da mu treba posao. Ako ostane u kolonijama, svaki mogui poslodavac je
zasigurno itao o njemu u novinama.
- Ti plantaeri su doista sve dobro razradili.
- To uope ne udi. Na svim plantaama rade robovi, kanjenici i sluge pod ugovorom. Kad,ne bi imali
sustav za hvatanje bjegunaca, plantaeri bi davno umrli od gladi.
Mack se zamislio. - No, rekao si ako ostane u kolonijama. to to znai?
- Zapadno odavde nalaze se planine, a s njihove druge strane je divljina. Tamo nema novina. Nema ni
plantaa. Nema erifa, nema sudaca, nema krvnika.
- Koliko je veliko to podruje?
- Ne znam. Neki kau da se protee stotinama kilometara prije nego se opet stigne do mora, ali nikad
nisam sreo nekoga tko je bio tamo.
Mack je o divljini razgovarao s mnogim ljudima, au je Pepper bio prvi za kojeg je osjeao da mu moe
vjerovati. Drugi su prepriavali oito fantastine prie umjest~ injenica; Pepper je barem priznao kako
puno toga ne zna. Kao i uvijek, za Macka je to predstavljalo uzbudljivu temu razgovora. - Sigurno
ovjek moe nestati s druge strane planina, i nikad ga ne bi pronali!
- To je tono. Isto tako, mogli bi ga skalpirati Indijanci ili ubiti pume. Najvjerojatnije bi umro od gladi.
- Kako zna?
- Upoznao sam neke od doseljenika koji su se odande vratili. Nekoliko godina se ubijaju radei,
pretvore krasan komad zemljita u bezvrijedno blato, a zatim odustanu.
- No, neki uspiju?
339
- Vjerojatno, pretpostavljam, inae ne bi bilo Amerike.
- Zapadno odavde, rekao si - glasno je razmiljao Mack. Koliko su udaljene planine?
- Otprilike stotinu pedeset kilometara, tako kau. - Tako blizu!
- Dalje je nego to misli.
Jedan rob pukovnika Thumsona vozio je teretna kola u grad pa im je ponudio prijevoz. Robovi i
kanjenici su uvijek prevozili jedni druge na cestama Virginije4
U gradu je bilo ivo; nedjelja je dan kad robovi s okolnih plantaa dolaze u gradi radi odlaska u crkvu,
ili opijanja, ili iz oba razloga. Neki kanjenici su svisoka gledali robove, ali Mack je smatrao da se
nema razloga osjeati nadmonim. Zahvaljujui tome, stekao je mnoge prijatelje i poznanike, a ljudi su
ga pozdravljali sa svakog ugla.
Poli su u krmu V~Thiteyja Jonesa. Whiteyja su tako zvali zbog njegove boje, mjeavine bijele i crne;
a prodavao je alkohol i crncima, iako je to bilo protuzakonito. Mogao je podjednako dobro razgovarati
na iskvarenom engleskom kakvim je govorila veina robova, ili na virginijskom narjeju onih koji su se
rodili u Americi. Njegova je krma bila prostorija niskog stropa to je mirisala po dimu vatre, ispunjena
crncima i siromanim bijelcima koji su igrali karte i pili. Mack nije imao novca, ali je Lizzie platila
Pepperu Jonesu, te je on Macka astio pivom.
Mack je uivao u pivu, rijetkom zadovoljstvu ovih dana. Dok su pili, Pepper je rekao: - Hej, Whitey,
jesi li ikad naletio na nekoga tko je preao planine?
- Nego kako - rekao je Whitey. - Jednom je ovdje bio lovac; rekao je da su tamo najbolji uvjeti za lov.
ini se da svake godine cijela skupina lovaca odlazi tamo, a vraaju se natovareni krznima.
Mack je pitao: - Je li ti rekao kojim je putem iao?
340
- ini mi se da je rekao kako postoji prijevoj to ga zovu Cumberland Gap.
- Cumberland Gap - ponovio je Mack.
Whitey je rekao: - uj, Mack, nisi li se ti raspitivao za bijelu djevojku po imenu Cora?
Mackovo je srce poskoilo. - Jesam, jesi li togod uo o njoj? - Vidio sam je, pa znam zato luduje za
njom. - Zakolutao je oima.
- Je li zgodna cura, Mack? - zadirkivao ga je Pepper.
- Zgodnija od tebe, Pepper. Hajde, Whitey, gdje si je vidio? - Dolje, kraj rijeke. Imala je na sebi zeleni
kaput i nosila je koaru. ekala je skelu kako bi prela u Falmouth.
Mack se nasmijeio. Kaput, kao i injenica to ide skelom, a ne preko gaza, govorili su da se opet
doekala na noge. Sigurno ju je kupio netko dobra srca. - Kako si znao da je to ona?
- Skelar ju je zazvao imenom.
- Vjerojatno ivi s one strane rijeke gdje se nalazi Falmouth; zato nisam nita saznao kad sam se prvi
put raspitivao po Fredericksburgu.
- Pa, sad si saznao.
Mack je naglo ispio ostatak svoga piva. - I nai u je. Whitey, pravi si prijatelj. Pepper, hvala za pivo.
- Sretno!
Mack je izaao iz grada. Fredericksburg je izgraen tono na mjestu do kojeg je rijeka Rapahannock
bila plovna. Prekooceanski brodovi su dovde mogli ploviti, ali kilometar dalje rijeka je postajala
stjenovita, te ju je mogao prijei samo amac ravnog dna. Mack se zaputio do mjesta gdje je voda bila
dovoljno plitka da je moe pregaziti.
Ispunilo ga je uzbuenje. Tko je kupio Coru? Kako ivi? Zna li to se dogodilo s Peg? Kad bi barem
uspio pronai obje i tako ispuniti svoje obeanje, tek bi tada mogao ozbiljno planirati bijeg. Tijekom
protekla tri mjeseca potiskivao je svoju enju za slobodom, dok se raspitivao o Peg i Cori. Meutim,
341
Pepperovo prianje o divljini s onu stranu planina, probudilo je sve njegove tenje, te je arko elio
pobjei. Sanjario je kako e otii s plantae im padne no i zaputiti se na zapad; i nikad vie nee
morati raditi za nadzornika s biem.
Jedva je ekao susret s Corom. Vjerojatno nee raditi; moda e moi proetati s njim. Mogli bi poi na
neko skrovito mjesto. Kad je pomislio kako e je poljubiti, obuzeo ga je osjeaj krivnje. Jutros se
probudio razmiljajui o ljubljenju Lizzie Jamisson, a sad na isti nain misli o Cori. Bilo je glu.po
osjeati krivnju zbog Lizzie; ona je supruga drugog mukarca i za njega uz nju nema budunosti. Bez
obzira na to, nekakva nelagoda umanjila je njegovo uzbuenje.
Falmouth je bio manja verzija Fredericksburga; sastojao se od istih dokova, skladita, krmi i olienih
drvenih kua. Mack bi za nekoliko sati, vjerojatno, mogao obii sve kue. No, jasno, Cora bi mogla
ivjeti van grada.
Uao je u prvu krmu na koju je naiao i obratio se vlasniku: - Traim mladu enu po imenu Cora
Higgins.
- Cora? Stanuje u bijeloj kui na iduem uglu; vjerojatno ete vidjeti tri make kako spavaju na trijemu.
Macka je danas pratila srea. - Hvala vam!
ovjek je izvadio uru iz depia na prsluku i ovla je pogledao. - Ali sad nee biti tamo, nego u crkvi.
- Vidio sam crkvu. Idem tamo.
Cora nikad nije bila od onih koji su redovito ili u crkvu, ali moda ju je njen vlasnik na to prisiljavao,
mislio je Mack dok je izlazio. Preao je ulicu i krenuo prema maloj drvenoj crkvi.
Boja sluba je zavrila i vjernici su izlazili, svi u svojoj najboljoj nedjeljnoj odjei, rukujui se i
avrljajui.
Mack je odmah opazio Coru.
iroko se nasmijeio kad ju je ugledao. Svakako je imala sree. Izgladnjela i prljava ena koju je
ostavio na Rosebudu mogla je biti posve druga osoba. Cora je opet bila ona stara: ista koa, blistava
kosa, zaobljena figura. Bila je vrlo dobro odjevena. Ima
342
la je tamnosmec~i kaput, vunenu suknju i kvalitetne izme. Odjednom mu je bilo drago to na sebi ima
novu koulju i
prsluk to mu ih je Lizzie dala.
Cora je ivahno razgovarala sa starom enom koja je hodala pomou tapa. Prekinula je razgovor kad
joj je priao. - Mack! radosno je rekla. - Cwo je pravo udo!
Rairio je ruke kako bi je zagrlio, ali mu je ona pruila ruku, pa je pretpostavio da nije eljela stvarati
predstavu ispred crkve. Uzeo je njenu ruku u obje svoje i rekao: - Divno izgleda. Dobro je mirisala,
takoer; ne po onom jakom parfemu to ga je nosila u Londonu, ve po njenijem, cvjetnom mirisu,
primjerenijem pristojnim enama.
- to se s tobom dogodilo? - upitala je i povukla ruku. - Tko te je kupio?
- Ja sam na Jamissonovoj plantai, a Lennox je nadzornik. - Je li te on udario po licu?
Mack je dodirnuo bolno mjesto gdje ga je pogodio Lennoxov bi. - Da, ali ja sam mu oteo bi i
prelomio ga na pola. Nasmijeila se. - Isti stari Mack, uvijek u nevolji.
- Tako je. Ima li kakvih vijesti o Peg?
- Odveli su je gonii dua, Bates i Makepiece.
Mack se snudio. - Prokletstvo. Bit e je teko pronai. - Uvijek se raspitujem o njoj, ali jo nisam nita
ula.
- A tko je tebe kupio? Netko dobra srca, sudei po tvom izgledu!
Dok je govorio, pribliio im se podeblji, bogato odjeveni mukarac pedesetih godina. Cora je rekla: -
Evo ga: Alexander Rowley, posrednik za prodaju duhana.
- Oito se dobro odnosi prema tebi! - promrmljao je Mack. Rowley se rukovao sa starom enom i rekao
joj nekoliko rijei, a zatim se okrenuo Macku.
Cora je rekla; - Ovo je Malachi McAsh, moj stari prijatelj iz ; Londona. Mack, ovo je gospodin
Rowley, moj mu.
..
Mack je bez t~jei ~urio u nji~,
343
Rowley je posjednikim pokretom obujmio Corina ramena, a istodobno je Macku pruio drugu ruku. -
Drago mi je, McAsh rekao je i jednostavno pokupio Coru sa sobom.
Zato ne? Mack je razmiljao dok se cestom vraao na Jamissonovu plantau. Cora nije znala hoe li ga
ikad vie vidjeti. Oito ju je Rowley kupio, a ona ga je navela da se zaljubi u nju. Sigurno je izbio
nekakav skandal kad je trgovac oenio kanjenicu, ak i u malom kolonijalnom gradiu kakav je
Falmouth. Mec~utim, na kraju je seksualna privlanost ipak jaa od drutvenih pravila, a Mack je lako
mogao amisliti kako je Cora zavela Rowleyja. Moda je bilo teko navesti ljude, kakva je stara ena sa
tapom, da prihvate Coru kao uglednu suprugu, ali Cora je imala hrabrosti za sve, i oito je uspjela
ostvariti svoje namjere. Dobro za nju. Vjerojatno e Rowleyju roditi djecu.
Pronalazio je isprike za nju, ali je ipak bio razoaran. U trenutku panike natjerala ga je da joj obea
kako e je traiti; ali ona ga je zaboravila im joj se ukazala prilika za lagodan ivot.
udno: imao je dvije ljubavnice, Annie i Coru, a obje su se udale za druge mukarce. Cora je svake
veeri odlazila u krevet s debelim posrednikom za prodaju duhana, dvostruko starijim od sebe, a Annie
je oekivala dijete Jimmyja Leeja. Pitao se hoe li on ikad imati normalan obiteljski ivot, suprugu i
djecu.
Sam je sebe ukorio. Mogao je to imati da je doista elio. Meutim, on se nije htio smiriti i prihvatiti
ono to mu se nudilo. Zelio je vie.
elio je biti slobodan.
344
30.
POGLA~L JE
ay je otiao u Williamsburg s velikim oekivanjima. Obeshrabrio se kad je saznao kako politiki diu
njegovi susjedi; svi su liberali, bez ijednog konzervativca; ali je bio siguran da e u glavnom gradu
kolonije nai ljude lojalne kralju, ljude
koji e ga pozdraviti kao vrijednog saveznika i podupirati njegovu politiku karijeru.
Williamsburg je bio malen, ali velianstven grad. Ulica Vojvode od Gloucestera bila je dugaka
kilometar i pol, a iroka tridesetak metara. Kapitol se nalazio na jednom kraju, a Sveuilite Williama i
Mary na drugom, dvije velianstvene zgrade od cigle, a njihova engleska arhitektura ulila je Jayu
umirujui osjeaj vjere u mo monarhije. Vidio je kazalite i nekoliko radionica u kojima su majstori
izraivali srebrne svijenjake i stolove od mahagonija. U tiskari Purdie & Dixon Jay je kupio novine
Virginia Gaxette, pune oglasa o odbjeglim robovima.
Bogati plantaeri od kojih se sastojala vladajua elita kolonije
bora ' ' su na svoj~n imanjima, a~i bi se s~a " u W' 'amsburg
tijekom zasjedanja zakonodavnog tijela u Kapitolu, te je stoga ~rad bio pun konaita u kojima se
moglo iznajmiti sobu. Jay
se smjestio u svratitu Raleigh, niskoj kui od dasaka sa spavaim sobama u potkrovlju.
Ostavio je svoju posjetnicu i poruku u palai, ali je tri dana morao ekati na sastanak s novim
guvernerom, barunom od Botetourta. Kad je konano dobio poziv, to nije bilo za osobnu audijenciju,
kao to je oekivao, ve za primanje uz pedesetak drugih gostiju. Oito guverner tek mora shvatiti da je
Jay vaan saveznik u neprijateljskom okruenju.
Palaa se nalazila na kraju dugakog prilaza to je vodio na sjever od sredine Ulice Vojvode od
Gloucestera. To je bila jo jedna zidana zgrada engleskog izgleda, s visokim dimnjacima i tavanskim
prozorima, popur ladanjske kue. Impozantno predvorje ukraavali su noevi, pitolji i mukete
iz~oeni na u tanine osrniljeni nain, kao da se eljelo naglasiti vojnu mo kralja.
Naalost, Botetourt je bio upravo suprotno od onoga emu se Jay nadao. Virginiji je trebao vrst, strog
guverner koji bi usadio strah u srca buntovnih kolonista, a Botetourt je bio debeli, prijateljski
raspoloen mukarac. Ostavljao je dojam uspjenog trgovca vinima koji pozdravlja muterije na
degustaciji.
Jay ga je promatrao dok je pozdravljao goste u prostranoj plesnoj dvorani. ovjek nije imao pojma
kakve se subverzivne zavjere kuju u glavama plantaera.
Tamo je bio Bill Delahaye koji se pozdravio s Jayem. - to mislite o naem novom guverneru?
- Nisam siguran da mu je jasno to je preuzeo na sebe rekao je Jay.
- Moda je mudriji nego to izgleda - rekao je Delahaye. - Nadam se.
- Za sutra naveer organizirana je velika partija karata, Jamissone, elite li da vas uvedem?
Jay nije proveo veer u kockanju otkako je otiao iz Londona. - Svakako.
U blagovaonici iza plesne dvorane, poslueni su vino i kolai. Delahaye je predstavio Jaya nekolicini
ljudi. Krupan mukarac
346
pedesetih godina je upitao: - Jamisson? Od Jamissona iz Edinburgha? - U glasu mu se nazirao
neprijateljski prizvuk.
Lice ovjeka djelovalo je nekako neodreeno poznato, iako je Jay bio siguran da ga nikad ranije nije
sreo. - Sjedite obitelji je dvorac Jamisson u Fifeu - odgovorio je Jay.
- Dvorac to je nekad pripadao Williamu McClydeu?
- Doista. - Jay je shvatio da ga ovjek podsjea na Roberta; imao je jednake svijetle oi i odluna usta. -
Bojim se da nisam uo vae ime . . .
- Ja sam Hamish Drome. Taj je dvorac trebao biti moj. Jay se iznenadio. Drome je bilo djevojako
prezime Robertove majke, Olive. - Dakle, vi ste davno izgubljeni roak koji je otiao u Virginiju!
- A vi ste sigurno sin Georgea i Olive.
- Ne, to je moj polubrat, Robert. Olive je umrla, a moj se otac ponovno oenio. Ja sam mlac~i sin.
- Ah. A Robert vas je izgurao iz gnijezda, isto kako je njegova majka izgurala mene.
U Dromeovim primjedbama osjeao se bezobrazni prizvuk, ali je Jaya zaintrigiralo ono to je ovjek
dao naslutiti. Sjetio se pijanih izjava Petera McKaya na vjenanju. - uo sam prie o tome kako je
Olive krivotvorila oporuku.
- Tako je; ubila je ujaka Williama, takoer. - to?
- Nema sumnje. William nije bio bolestan. Bio je hipohondar, samo je volio vjerovati da je bolestan.
Trebao je doivjeti duboku starost. No, est tjedana nakon njenog dolaska, on je promijenio oporuku i
umro. Pokvarena ena.
- Ha. - Jay je osjetio neobinu vrstu zadovoljstva. Neprikosnovena Olive, iji je portret visio na
poasnom mjestu u predvorju dvorca Jamisson, bila je ubojica koju je trebalo objesiti. Jayu je uvijek
smetao ton pun potovanja kakvim se moralo govoriti o njoj, te se sad obradovao otkriu da je ona bila
nemilosrdni ~loinac, - Zar vi niste nita dobi~? ~ upitao je Dromea.
347
- Niti jednog jutra. Doao sam ovamo sa sedamdeset pari arapa od etlandske vune, a sad sam najvei
trgovac galanterijom u Virginiji. No, nikad se nisam javio kui. Bojao sam se da e mi Olive i to
nekako uzeti.
- Ali kako bi mogla?
- Ne znam. Vjerojatno je to samo praznovjerje. Drago mi je to ujem da je mrtva. No, izgleda da je sin
poput nje.
- Uvijek sam ga smatrao slinim ocu. Nezasitno je pohlepan, bez obzira od koga je to naslijedio.
- Da sam na vaem mjestu, ne bih mu javio svoju adresu. - Naslijedit e sve poslove mogasoca, ne
mogu zamisliti da e poeljeti i moju malu plantau.
- Nemojte biti previe sigurni - rekao je Drome, ali je Jay mislio da pretjeruje.
Jay nije uspio razgovarati s guvernerom Botetourtom sve do kraja zabave, kad su gosti poeli odlaziti
kroz vrtna vrata. Uhvatio je guvernera za rukav i tiho rekao: - elim da znate kako sam posve odan
vama i Kruni.
- Divno, divno - glasno je rekao Botetourt. - Lijepo od vas da to kaete.
- Nedavno sam stigao ovamo pa su me okirali stavovi veine istaknutih ljudi u koloniji, okirali. Kad
budete spremni satrti izdajstvo i unititi nelojalnu oporbu, ja u biti uz vas.
Botetourt ga je otro pogledao, konano ga uzimajui ozbiljno, a Jay je primijetio da se iza prijazne
vanjtine krije mudri politiar. - Vrlo ljubazno, ali nadajmo se da nee biti potrebno previe satiranja i
unitavanja. Drim da je uvjeravanje i pregovaranje daleko bolje, rezultati su trajniji, znate. Majore
Wilkinson, dovienja! Gospoo Wilkinson, lijepo od vas to ste doli.
Uvjeravanje i pregovori, razmiljao je Jay dok je izlazio u vrt. Botetourt je upao u leglo otrovnica, a
elio je pregovarati s njima. Jay je rekao Delahayeu: - Pitam se koliko e mu trebati dok ne shvati kako
ovdje stoje stvari.
348
- Mislim da je to njemu ve jasno - rekao je Delahaye. Samo, on ne vjeruje da treba pokazati zube prije
nego je spreman na ugriz.
I doista, idueg dana je srdani guverner raspustio Generalnu skuptinu.
11
Matthew Murchman je ivio u zelenoj drvenoj kui blizu knjiare u Ulici Vojvode od Gloucestera.
Poslove je obavljao u prednjem salonu, okruen pravnim knjigama i papirima. Bio je sitan nervozan
ovjek, nalik sivoj vjeverici, koji je jurcao po sobi, te nzimao dokument s jedne`~rpe i sakrivao ga u
drugu.
Jay je potpisao dokumente za stavljanje plantae pod hipoteku. Razoarao ga je iznos zajma; samo
etiristo funti sterlinga. Dobro da sam i toliko dobio - cvrkutao je Murchman. - Budui da duhan tako
slabo stoji, nisam siguran moe li se imanje prodati za taj iznos.
- T'ko je zajmodavac? - upitao je Jay.
- Financijsko udruenje, kapetane Jamisson. Tako se radi u dananje vrijeme. Postoje li neke novane
obveze to bi ih trebalo odmah podmiriti?
Jay je donio snop rauna, sve dugove to ih je stvorio otkako je stigao u Virginiju prije gotovo tri
mjeseca. Pruio ih je Murchmanu, koji ih je brzo pregledao i rekao: - Za ovo treba oko sto funti. Dat u
vam priznanice za sve ovo prije nego odete iz grada. I javite mi ako budete neto kupovali dok ste
ovdje.
- Vjerojatno hou - rekao je Jay. - Neki gospodin Smythe
prodaje koiju s parom krasn~h sivih konja, I trebaju mi dva ili tri roba.
- Obznanit u da imate fondove kod mene.
Ja~u se nije naroito svialo to je posudio toliko novca, a
sv~ ~t~~~ u rukama odvjemika. - D~jte mi sto f unti u ~latu ~ rekao je, - Veeras se u ~eighu igraju
karte.
- ~vakako, kapetane Jamjsson. To je va novac!

Nije puno ostalo od etiristo funti kad se Jay vratio na plantau sa svojom novom koijom i pratnjom.
Izgubio je na kartama, kupio je etiri mlade ropkinje, i nije uspio spustiti cijenu koije i konja to ju je
odredio gospodin Smythe.
Meutim, isplatio je sve svoje dugove. Jednostavno e uzeti kredit kod mjesnih trgovaca, kao i ranije.
Njegov prvi urod duhana bit e spreman za prodaju brzo nakon Boia, te e od zarade platiti raune.
Pribojavao se Lizziene reakcije na novu koiju, ali ona ju je jedva spomenula, na njegovo olakanje.
Oito je imala neto drugo na umu i jedva je ekala da mu to kae.
Kao i uvijek, bila je najprivlanija kad ju je neto animiralo; njene tamne oi su sijevale, a ruiasta
koa blistala. Meutim, vie ga nije obuzimala elja pri svakom pogledu na nju. Osjeao se drugaije
otkako je ostala trudna. Drao je da je loe za dijete ako majka odrava seksualne odnose tijekom
trudnoe. No, to nije bio glavni razlog. injenica da e Lizzie postati majka nekako ga je odbijala. Nije
mu se sviala pomisao da majke mogu biti obuzete seksualnom poudom. U svakom sluaju, to je
naglo postajalo nepraktino; njezin veliki trbuh sve je vie smetao.
im ju je poljubio, Lizzie je rekla: - Bill Sowerby je otiao. - Doista? - Jay se zaudio. ovjek je otiao
bez svoje plae. Dobro to imamo Lennoxa koji moe preuzeti njegov posao.
- Mislim da ga je Lennox natjerao na odlazak. Oito je Sowerby izgubio puno novca dok je s njim
kartao.
To je bilo mogue. - Lennox dobro igra karte. - Lennox ovdje eli biti nadglednik.
Stajali su na trijemu, a u tom trenutku se Lennox pojavio iza ugla kue. Sa svojim uobiajenim
pomanjkanjem pristojnosti, uope nije pozdravio Jaya. Umjesto toga je rekao: - Upravo je stigla
poiljka soljenog bakalara u bavama.
350
- Ja sam je naruila - rekla je Lizzie. - To je za poljske radnike.
Jay se iznervirao. - Zato ih eli hraniti ribom?
- Pukovnik Thumson kae da bolje rade. On svakodnevno daje slanu ribu svojim robovima, a jednom
tjedno jedu meso. - Pukovnik Thumson je bogatiji od mene. Poalji to natrag, Lennoxe.
- Morat e naporno raditi ove zime, Jay - bunila se Lizzie. Moramo raistiti umu na Pond Copseu
kako bi pripremili zemljite za sadnju duhana na proljee.
Lennox je brzo rekao: - To nije potrebno. Zemlja na postojeim poljima moe jo puno dati, uz dobro
gnojenje.
- Ne moe se vjeno gnojiti - odbrusila mu je Lizzie. Pukovnik Thumson svake zime raiava nova
polja.
Jay je shvatio da su njih dvoje ve imali ovakvu prepirku. Lennox je rekao: - Nemamo dovoljno ljudi.
ak i s ljudima s Rosebuda, jedva emo uspjeti zasaditi postojea polja. Pukovnik Thumson ima vie
robova nego mi.
- To je zato jer ima veu dobit, zahvaljujui boljim nainima rada - pobjedniki je rekla Lizzie.
Lennox je podrugljivo rekao: - ene jednostavno ne razumiju takve stvari.
Lizzie je prasnula: - Ostavite nas, molim vas, gospodine Lennox, odmah.
Lennox je djelovao ljutito, ali je otiao. - Mora ga se rijeiti, Jay - rekla je.
- Ne vidim zato . . .
- Ne radi se samo o njegovoj brutalnosti. Zaplaivanje ljudi je jedino to mu dobro ide. Ne razumije se
u obraivanje zemlje i nita ne zna o duhanu, a najgore od svega je to uope ne eli nauiti.
- Zna kako e natjerati robove na rad.
- Nema nikakvog smisla tjerati ih na naporan rad ako je ono to ine pogreno!
351
- Odjednom si postala strunjak za uzgoj duhana.
- Jay, odrasla sam na velikom imanju i gledala sam kako propada, ne zbog lijenosti seljaka, ve zato to
je moj otac umro, a majka nije bila dorasla upravljanju posjedom. Sad vidim kako ti ini sve poznate
greke; dugo si odsutan, mijea grubost s disciplinom, preputa drugome donoenje vanih odluka.
Ovako ne bi upravljao pukovnijom!
- Ti nita ne zna o upravljanju pukovnijom. - A ti nita ne zna o upravljanju imanjem!
Jaya je hvatao bijes, ali ga je obuzdavao. - Dakle, to trai od mene?
- Otpusti Lennoxa.
- Ali tko bi upravljao plantaom? - Mogli bismo to initi zajedno.
- Ne elim biti farmer!
- Onda meni prepusti upravljanje. Jay je klimnuo. - Tako sam i mislio. - to eli time rei?
- Sve je ovo samo zato da ti dobije svu vlast, zar ne? Pobojao se da e eksplodirati, ali je ona postala
mirnija. Zar doista to misli?
- Zapravo, da.
- Pokuavam te spasiti. Srlja u propast, ja to nastojim sprijeiti, a ti misli da samo elim narec~ivati
ljudima. Ako to misli o meni, zato si me, dovraga, oenio?
Nije volio kad je upotrebljavala grube izraze; to nije bilo enstveno. - U onim si danima bila zgodna -
rekao je.
Iz oiju joj je sijevala vatra, ali nita nije rekla. Umjesto odgovora, okrenula se na peti i ula u kuu.
Jay je odahnuo od olakanja. Nije se esto dogaalo da je pobjeivao u njihovim raspravama.
Trenutak kasnije slijedio ju je u kuu. Iznenadio se kad je u predvorju ugledao McAsha, odjevenog u
prsluk i kune cipele,
352
kako stavlja novo staklo na prozor. Kojeg je vraga on radio u kui?
- Lizzie! - viknuo je Jay. Uao je u sobu za primanje i tamo ju naao. - Lizzie, upravo sam vidio
McAsha u predvorju.
- Zaduila sam ga za odravanje kue. Oliio je djeje prostorije.
- Ne elim tog ovjeka u svojoj kui.
Iznenadila ga je njezina reakcija. - Jednostavno e ga morati podnositi! - planula je.
- Pa
- Ne elim ovdje biti sama dok se Lennox nalazi na imanju. Niti sluajno, razumije li?
- Dobro
- Ako McAsh ide, i ja idem! - Ljutito je izjurila iz sobe.
- Dobro! - rekao je vratima to su se s treskom zatvorila. Nee voditi rat zbog jednog prokletog
kanjenika. Ako eli da on popravlja po kui, neka joj bude.
Na komodi je ugledao neotvoreno pismo naslovljeno na njega. Uzeo ga je i prepoznao rukopis svoje
majke. Sjeo je kraj prozora i otvorio ga.
Grosvenor Square 7 London
15. rujna 1768.
Dragi moj sine,
novi ugljenokop na High Glenu osposobljen je za rad nakon nesree, pa se ponovno vadi ugljen.
Jay se nasmijeio. Njegova je majka mogla biti vrlo poslovna.
Robert je tamo proveo nekoliko tjedana, sjedinjujui dva imanja i srec~ujui da se njima moe
upravljati kao jednim posjedom.
Rekla sam tvom ocu kako bi ti trebao dobivati postotak od zarade na ugljenu, budui da je to tvoja
zemlja. On je odgovorio
353
da on plaa kamate na hipoteke. Mec~utim, bojim se da je odluujui imbenik bio nain na koji si
uzeo najbolje kanjenike s Rosebuda. Tvoj je otac bio bijesan, kao i Robert.
Jay se osjetio glupo, ali je bio i ljutit. Mislio je da ih moe nekanjeno prevariti. Nije smio podcijeniti
oca.
Nastavit u gnjaviti tvog oca glede toga. Sigurna sam da e s vremenom popustiti.
- Neka si blagoslovljena, majko - rekao je Jay. I dalje se zduno borila za njegove interese, ~ iako je on
bio tako daleko da je, vjerojatno, vie nikad nee vidjeti.
Nakon to je iznijela sve vanije stvari, nastavila je pisati o sebi, roacima i prijateljima, te drutvenom
ivotu Londona. Na kraju se opet vratila na poslove.
Robert je sad otiao na Barbados. Nisam sigurna zbog ega. Neto mi govori da kuje zavjeru protiv
tebe. Ne mogu zamisliti kako bi ti mogao nakoditi, ali on je domiljat i beskrupulozan. Uvijek budi na
oprezu, sine moj.
Voli te tvoja majka, Alicia Jamisson.
Jay je zamiljeno odloio pismo. Duboko je cijenio majinu intuiciju, ali je ipak drao da je pretjerano
zabrinuta. Barbados je jako daleko. ak kad bi Robert i doao u Virginiju, vie nikako nije mogao
nauditi Jayu, zar ne?
\
354
3~.
POGL.4VLJE
starom djejem krilu Mack je naao zemljovid. Preuredio je dvije od tri sobe, a sad je poeo raia-
vati sobu za uenje. Bilo je kasno poslijepodne pa e tek sutradan prionuti na posao u toj prostoriji.
Naao
je krinju punu starih knjiga i praznih boica tinte, a on je sve to probrao, pitajui se to bi vrijedilo
sauvati. Tamo se nalazio zemljovid, paljivo savijen u konatoj futroli. Otvorio ga je i poeo
prouavati.
Bio je to zemljovid Virginije.
Najprije je poelio skakati od veselja, ali ~e njegovo ushienje nestalo kad je shvatio da se uope ne
moe snai na crteu. Nazivi su ga zbunjivali dok nije uvidio da su na stranom jezi
ku, vjerojatno francuskom. Virginia su napisali "Virginie", podruje na sjeveroistoku zvalo se "Partie
de New Jersey", a sve zapadr~o od planina bila je Louisiane, iako je taj dio zemljovida inae bio posve
prazan.
Polako je poeo bolje razumijevati crte. Tanke crte bile su rijeke, deblje crte predstavljale su granice
izmeu kolonija, a najdeblje su prikazivale lance planina. Prouavao je zemljovid, fasciniran i uzbuen;
ovo je njegova putovnica za slobodu.
355
Otkrio je da je Rapahannock jedna od nekoliko rijeka koje su tekle Virginijom od planina na zapadu do
Chesapeake zaljeva na istoku. Naao je Fredericksburg na junoj obali rijeke Rapahannock. Nikako
nije mogao odrediti udaljenosti, ali Pepper Jones je rekao da do planina ima oko sto pedeset kilometara.
Ako je zemljovid toan, istu udaljenost trebalo je prijei do druge strane lanca. Meutim, nije bilo
nikakva znaka da postoji prijelaz preko planina.
Obuzela ga je mjeavina ushienja i frustracije. Konano je saznao gdje se nalazi, ali prema zemljovidu
se inilo da ne postoji mogunost bijega.
Planinski lanac suavao se preina jugu pa je Mack prouio taj dio, pratei rijeke do njihovog izvora,
traei prolaz. Daleko na jugu naiao je na neto nalik prijevoju, blizu izvora rijeke Cumberland.
Sjetio se da je Whitey spominjao Cumberland Gap. To je to; to je put k slobodi.
Bilo je to dugo putovanje. Mack je nagaao da mora biti bar esto kilometara, kao od Edinburgha do
Londona. To je putovanje trajalo dva tjedna potanskom koijom, due za ovjeka s jednim konjem.
Trajat e jo due na nesigurnim cestama i lovakim stazama Virginije.
No, s druge strane planina ovjek bi mogao biti slobodan. Paljivo je sloio zemljovid i vratio ga u
njegovu futrolu, a zatim je nastavio sa svojim poslom. Ponovno e ga prouavati.
Kad bi barem uspio pronai Peg, razmiljao je dok je istio sobu. Prije nego pobjegne, morao je saznati
je li joj dobro. Ako je zadovoljna, ostavit e je tamo, ali ako ima okrutnog vlasnika, morat e je povesti
sa sobom.
Postalo je previe mrano za rad.
Izaao je iz djejih soba i spustio se stubitem. Uzeo je svoj stari krzneni ogrta s vjealice kraj
stranjeg ulaza i umotao se; vani je~ahladilo. Kad je izaao, prema njemu se zaputila grupica uzbuenih
crnaca. Usred grupe nalazio se Kobe koji je nosio
356
neku enu; trenutak kasnije Mack je prepoznao Bess, mladu ropkinju koja se prije nekoliko tjedana
onesvijestila u polju. Oi su joj bile sklopljene, a na haljini se vidjela mrlja krvi. Djevojka je sklona
nesreama.
Mack je drao vrata otvorena, a zatim slijedio Kobea u kuu. Jamissoni se sigurno nalaze u
blagovaonici, dovravajui svoj poslijepodnevni obrok. - Stavi je u sobu za primanje, a ja idem po
gospou Jamisson - rekao je.
- Sobu za primanje? - nesigurno je rekao Kobe.
To je bila jedina prostorija u kojoj je gorjela vatra, osim blagovaonice. - Vjeruj mi, tako bi eljela
gospoa Jamisson - rekao je Mack. `'
Kobe je klimnuo.
Mack je pokucao na vratima blagovaonice i uao.
Lizzie i Jay su sjedili za malim okruglim stolom, a lica im je osvjetljavao svijenjak na sredini stola.
Lizzie je izgledala zaobljeno i Jijepo u haljini duboka izreza to je otkrivala obline njenih dojki, a zatim
se irila preko njenog izboenog trbuha, poput atora. Ona je jela groc~ice, a Jay orahe. Mildred,
visoka slukinja savrene koe boje duhana, ulijevala je vino u Jayevu au. U kaminu je plamsala
vatra. Miran obiteljski prizor na trenutak je iznenadio Macka jer ga je naglo podsjetio da su oni mu i
ena.
Tada je pozornije pogledao. Jay je sjedio pod kutem prema stolu, pa mu je tijelo bilo okrenuto od
Lizzie; gledao je kroz prozor kako se nad rijeku sputa no. Lizzie se okrenula na drugu stranu i
promatrala Mildred. Ni Jay ni Lizzie nisu se smijeili. Mogli su biti stranci u krmi, prisiljeni dijeliti
stol, ali bez ikakvog mec~usobnog zanimanja.
Jay je opazio Macka i rekao: - Kojeg vraga hoe?
Mack se obratio Lizzie: - Bess je imala nesreu; Kobe ju je (~onlo u sobu za primanje.
- Odmah u doi - rekla je Lizzie i odgurnula svoju stolicu. - Pazi da ne okrvavi svilene ute presvlake!
- rekao je Jay.
357
Mack je pridrao vrata i poao za Lizzie iz sobe.
Kobe je palio svijee. Lizzie se sagnula nad ozlijeenu djevojku. Bessina tamna koa je posvijetlila, a
usne su joj ostale bez krvi. Oi su joj bile zatvorene, a disanje povrno. - to se dogodilo? - upitala je
Lizzie.
- Posjekla se - odgovorio je Kobe. Jo je dahtao od napora jer ju je nosio. - Maetom je sjekla konopac.
Otrica je kliznula s konopca i zarezala njen trbuh.
Mack se trgnuo. Promatrao je kako Lizzie iri poderotinu na Bessinoj haljini, a potom se zagledao u
ranu. Loe je izgledala. Bilo je puno krvi, a posjekotina se inila dubokom.
- Neka jedan od vas poe u kuhinju i donese mi nekoliko istih krpa i zdjelu tople vode.
Mack se divio njenoj odlunosti. - Ja u - rekao je. Pourio je u sporednu zgradu gdje se nalazila
kuhinja. Sarah i Mildred su prale posu$e. - Je li joj dobro? - upitala je Sarah, oblivena znojem kao i
obino.
- Ne znam. Gospoa Jamisson je zatraila iste krpe i toplu vodu.
Sarah mu je dodala zdjelu. - Evo, uzmi vodu s vatre. Ja u ti donijeti krpe.
Nekoliko trenutaka kasnije opet se nalazio u sobi za primanje. Lizzie je uklonila dio Bessine haljine
oko rane. Uronila je krpu u vodu i oprala okolnu kou. Kad se rana mogla bolje vidjeti, djelovala je jo
gore. Mack se bojao da je otetila unutarnje organe.
Lizzie je osjeala isto. - Ne mogu se pobrinuti za ovo - rekla je. - Potreban joj je lijenik.
Jay je uao u sobu, pogledao o emu se radi, i problijedio. Lizzie mu je rekla: - Moram poslati po
doktora Fincha.
- Kako eli - rekao je. - Idem u Ferry House; danas se odrava borba pijetlova. - Izaao je.
Hvala Bogu da smo te se rijeili, prezirno je pamislio Mack.
358
Lizzie je pogledala Kobea i Macka. - Jedan od vas mora odjahati u Fredericksburg po mraku.
Kobe je rekao: - Mack nije dobar jaha. Idem ja.
- Ima pravo - priznao je Mack. - Ja bih mogao voziti laku koiju na dva kotaa, ali to je sporije.
- Dakle, to je odlueno - rekla je Lizzie. - Nemoj biti nesmotren, Kobe, ali idi najbre to moe; ova bi
djevojka mogla umrijeti.
Fredericksburg je bio udaljen esnaest kilometara, ali je Kobe poznavao cestu, te se vratio za dva sata.
Kad je uao u sobu za primanje, lice mu je bilo grimasa bijesa. Mack ga nikad nije vidio tako razjarena.
- Gdje je lijenik? - upitala je Lizzie.
- Doktor Finch nee doi u ovo doba noi ni za kakvu crnaku djevojku - rekao je Kobe drhtavim
glasom.
- Prokleta budala - bijesno je rekla Lizzie.
Svi su pogledali Bess. Koa joj se osula znojem, a disanje postalo isprekidano. S vremena na vrijeme bi
zastenjala, ali nije otvarala oi. uta svila na kauu pocrvenjela je od njene krvi. Oito je umirala.
- Ne moemo ovdje stajati i nita ne initi - rekla je Lizzie. Moglo bi je se spasiti!
Kobe je rekao: - Ne vjerujem da joj je ostalo puno ivota. - Ako lijenik nee doi, morat emo nju
odvesti k njemu rekla je Lizzie. - Stavit emo je u laku koiju.
- Ne bismo je smjeli micati - rekao je Mack.
- Ako je ne maknemo, ionako e umrijeti! - viknula je Lizzie. - Dobro, dobro. Idem pripremiti koiju.
- Kobe, uzmi madrac s moga kreveta i stavi ga u stranji dio koije. Tamo emo je polei. I nekoliko
pokrivaa.
Mack je pourio do konjunice. Konjuari su svi otili na poinak, ali mu nije puno trebalo da zapregne
Stripea, ponija.
359
Uzeo je tanku svijeu iz kuhinje i upalio fenjere na koiji. Kad se zaustavio ispred kue, Kobe ga je ve
ekao.
Dok je Kobe pripremao leaj, Mack je poao u kuu. Lizzie je oblaila kaput. - Zar i ti ide? - upitao je
Mack.
- Da.
- Misli li da je to pametno, s obzirom na tvoje stanje?
- Bojim se da je onaj prokleti doktor nee htjeti lijeiti ako ne poc~em s vama.
Mack je znao da se nema smisla prepirati s njom kad je ovako raspoloena. Njeno je podigao Bess i
odnio je do koije. Paljivo ju je poloio na madrac, a`Kobe ju je pokrio pokrivaima. Lizzie se popela
u koiju, smjestila se kraj Bess i pridravala djevojinu glavu.
Mack je sjeo sprijeda i uzeo uzde. Troje ljudi bilo je puno za ponija, pa je Kobe snano gurnuo koiju
kako bi se lake pokrenula. Mack je vozio do ceste i okrenuo prema Fredericksburgu.
Na nebu nije bilo mjeseca, ali su mu zvijezde osvjetljavale put. Cesta je bila kamenita i izrovana, pa je
koija neprestano poskakivala. Macka je brinulo to se Bess trza, ali je Lizzie stalno ponavljala: - Idi
bre! Idi bre! - Cesta je vijugala uz obalu rijeke, kroz mrane utne i uz rubove plantaa kakva je bila i
Jamissonova. Nikoga nisu vidjeli; ljudi nisu putovali nakon to bi pao mrak, ako su to ikako mogli
izbjei.
Uz Lizzieno poticanje, Mack je brzo vozio pa su stigli u Fredericksburg otprilike u vrijeme veere. Na
ulicama je bilo ljudi, a iz kua se prosipalo svjetlo: Zaustavio je koiju ispred kue doktora Fincha.
Lizzie je pola k vratima, a Mack je zamotao Bess u pokrivae i oprezno je podigao. Bila je bez
svijesti, ali iva.
Vrata je otvorila gospoa Finch, plaha ena etrdesetih godina. Uvela je Lizzie u salon, a Mack ju je
slijedio s Bess u naruju. Lijenika, zdepasta mukarca grubog ponaanja, oito je zapekla savjest kad
je uvidio kako je natjerao trudnu enu na vonju kroz no da bi mu dovela pacijenta. Prikrio je svoju
360
nelagodu ushodavi se naokolo i izdavajui kratke zapovijedi svojoj eni.
Kad je pogledao ranu, rekao je Lizzie neka se raskomoti u susjednoj sobi. Mack je poao s njom, a
gospoa Finch je ostala kako bi pomogla muu.
Ostaci veere nalazili su se na stolu. Lizzie se oprezno spustila u naslonja. - to je? - upitao je Mack.
- Od te vonje strahovito su me zaboljela lea. Misli li da e Bess biti dobro?
- Ne znam. Nije naroito jaka.
Ula je slukinja i ponudila Liz~e aj i kola, a Lizzie je prihvatila. Slukinja je pogledom odmjerila
Macka, zakljuila da je sluga i rekla: - Ako eli aja, moe doi u kuhinju.
- Najprije se moram pobrinuti za konja - rekao je.
Izaao je i poveo ponija iza kue, do konjunice dr. Fincha, gdje mu je dao vode i ita; zatim je ekao u
kuhinji. Kua je bila malena, pa je uo kako lijenik i njegova ena razgovaraju dok rade. Slukinja,
crnkinja srednjih godina, raistila je blagovaonicu i donijela Lizzienu alicu aja. Mack je zakljuio
kako je glupo da on sjedi u kuhinji, a Lizzie u blagovaonici, pa je otiao k njoj, usprkos mrtenju
slukinje. Lizzie je bila blijeda, a on ju je nakanio to je prije mogue odvesti kui.
Napokon je uao dr. Finch, briui ruke. - Rana je opasna, ali vjerujem da sam uinio sve to je mogue
- rekao je. - Zaustavio sam krvarenje, saio ranu i dao joj da neto popije. Mlada je i ozdravit e.
- Hvala nebesima - rekla je Lizzie.
Lijenik je klimnuo glavom. - Siguran sam da je dragocjena ropkinja. Veeras ne bi smjela putovati.
Moe ostati ovdje i spavati u sobi moje slukinje, pa moete poslati po nju sutra ili prekosutra. Kad
rana zacijeli, izvadit u punte; dotad ne bi smjela obavljati teke poslove.
- Naravno.
361
- Jeste li veerali, gospoo Jamisson? Mogu li vam neto ponuditi?
- Ne, hvala, samo bih eljela to prije kui i u krevet. Mack je rekao: - Dovest u koiju pred kuu.
Nekoliko minuta kasnije ve su bili na putu. Dok su se nalazili u gradu, Lizzie se vozila sprijeda, ali
im su proli zadnju kuu, legla je na madrac.
Mack je vozio polako, a ovoga puta nisu se uli nestrpljivi povici iza njega. Kad su ve putovali pola
sata, Mack je upitao: - Spava li?
Nije bilo odgovora pa je pretpostavio da je ipak zaspala. Povremeno bi se osvrtao preko ramena i
pogledavao Lizzie. Bila je nemirna, mijenjala je poloaj tijela i mrmljala u snu.
Prolazili su pustim podrujem, etiri do pet kilometara udaljenim od plantae, kad je tiinu noi razbio
vrisak.
Vrisnula je Lizzie.
- to? to? - Mack je pomamno vikao dok je zaustavljao konja. Prije no to se poni zaustavio, on se ve
prebacivao u stranji dio koije.
- O, Mack, boli me! - stenjala je.
Obavio joj je ruku oko ramena i malo je podigao. - to ti je? Gdje te boli?
- O, Boe, mislim da e se dijete roditi. - Ali jo nije vrijeme . . .
- Jo dva mjeseca.
Mack je malo znao o tim stvarima, ali je pretpostavljao da je poroaj izazvala napetost oko hitnog
sluaja, ili nemirna vonja do Fredericksburga, ili oboje.
- Koliko imamo vremena?
Zastenjala je dugo i glasno, a potom mu odgovorila: - Ne ba
puno. - Mislio sam da to traje satima.
- Ne znam. Mislim da su bolovi u leima bili trudovi. Moda ~ je dijete na putu cijelo ovo vrijeme.
362
- Hou li nastaviti vonju? Stii emo kui za petnaestak minuta.
- To je previe. Ostani gdje jesi i dri me.
Mack je shvatio da je leaj vlaan i ljepljiv. - Od ega je madrac mokar?
- Pukla mi je voda, mislim. Da mi je bar majka ovdje. Macku se inilo da je na leaju krv, ali nita nije
rekao. Opet je zastenjala. Kad je bol prestala, poela je drhtati.
Mack ju je pokrio svojim krznom. - Moe uzeti natrag svoj ogrta - rekao je, a ona se ovla
osmjehnula prije sljedeeg naleta bola.
Kad je opet mogla govoriti, rekla je: - Mora prihvatiti dijete kad izae.
- Dobro - rekao je, ali nije bio siguran to je time mislila. - Spusti se izmeu mojih nogu - rekla je.
Kleknuo je kraj njenih nogu i odgurnuo njene suknje. Donje rublje joj je bilo posve mokro. Mack je
razodijevao samo dvije ene, Annie i Coru, a niti jedna od njih nije imala donjeg rublja, pa nije bio
siguran kako se gae uvruju, ali ih je nekako uspio skinuti. Lizzie je podigla noge i poloila svoja
stopala na njegova ramena, radi oslonca.
Dok je zurio u mali prostor prekriven gustom crnom dlakom izmeu njenih nogu, zahvatila ga je
panika. Kako bi dijete moglo tuda izai? Nije imao pojma kako se to dogaalo. Tada je sam sebi
naredio neka se smiri; ovo se zbivalo tisuu puta dnevno diljem svijeta. Nema potrebe da to razumije.
Dijete e doi bez njegove pomoi.
- Bojim se - rekla je Lizzie tijekom kratkog predaha.
- Ja u se brinuti za tebe - rekao je i milovao joj noge, jedini njen dio do kojeg je mogao doprijeti.
Dijete je dolo vrlo brzo.
Mack nije puno vidio jer su na nebu bile samo zvijezde, ali kad je Lizzie glasno zastenjala, neto je
poelo izlaziti iz nje. Mack je stavio dvije drhtave ruke ispod nje i osjetio kako se
363
neto toplo i klizavo probija van. Trenutak kasnije u rukama mu se nala djetetova glavica. Lizzie se
kratko odmarala, a zatim je opet poela. Drao je glavicu jednom rukom, a drugom je prihvatio siuna
ramena. Odmah nakon toga cijelo je dijete kliznulo iz tijela majke.
Drao ga je i zurio u sklopljene oi, tamnu kosu na glavi, minijaturne udove. - Djevojica je - rekao je.
- Mora plakati! - tjeskobno je rekla Lizzie.
Mack je uo da novoroene treba udariti kako bi ga se natjeralo na disanje. To je bilo teko, ali je
znao da mora. Okrenuo ju je u ruci i otro je udario po stranjici.
Nita se nije dogodilo.
Dok je na dlanu svoje velike ake drao siuna prsa, shvatio je da je neto strahovito loe. Nije osjeao
kucanje srca.
Lizzie je s mukom sjela. - Daj je meni! - rekla je. Mack joj je pruio dijete.
Uzela je siunu djevojicu i zagledala se u njeno lice. Stavila je svoje usne na djetetove, kao da je
ljubi, a zatim je puhnula u njena usta.
Mack je arko elio da dijete udahne zrak u plua i zaplae, ali se nita nije dogodilo.
- Mrtva je - rekla je Lizzie. Privinula je djetece uz svoja prsa i povukla krzneni ogrta preko golog
tijela. - Moje dijete je mrtvo. - Poela je plakati.
Mack ih je obje zagrlio i vrsto ih drao dok je Lizzie plakala i plakala.
364
32
POGLAVL jE
akon to se njena djevojica rodila mrtva, Lizzie je ivjela u svijetu sivih boja, utljivih ljudi, kie i
magle. Dopustila je kunom osoblju neka radi to hoe, a nakon nekog vremena neodreeno je shvatila
da je bri
gu o njima preuzeo Mack. Vie nije svakodnevno obilazila plantau; polja duhana prepustila je
Lennoxu. Ponekad bi posjetila gospou Thumson ili Suzy Delahaye, jer su joj one doputale da pria o
djetetu koliko je god htjela; ali nije odlazila na zabave ili plesove. Svake nedjelje odlazila je u crkvu u
Fredericksburgu, a nakon mise provodila je sat ili dva na groblju. Stajala je i zurila u mali nadgrobni
kamen, razmiljajui o onome to je moglo biti.
Bila je posve uvjerena da je sve njena krivnja. Jahala je konje do etvrtog ili petog mjeseca trudnoe;
nije se odmarala koliko
su ljudi govorili da bi trebala; voZila se esnaest kilometara u lakoj ko~ji i tjerala Macka neka ide
bre, one noi kad se rod~lo mrtvoro~ene.
Ljutila se na Jaya jer ga te noi nije bilo kod kue; na doktora Fincha jer nije htio doi radi ropkinje; i
na Macka jer ju je
posluao i brzo vozio. No, najvie se ljutila na sebe. Mrzila je i
365
prezirala sebe jer nije bila dorasla majinstvu, zbog svoje impulzivnosti i nestrpljivosti, te
nesposobnosti pokoravanja mudrim savjetima. Da nisam ovakva, razmiljala je, da sam normalna
osoba, trezvena i razumna i oprezna, sad bih imala malu djevojicu.
O tome nije mogla razgovarati s Jayem. U poetku se ljutio. Grdio je Lizzie, zakleo se da e ubiti dr.
Fincha i prijetio kako e dati izbievati Macka; no, njegov je bijes ispario kad je saznao da se rodila
djevojica, a sad se ponaao kao da nikad i nije bila trudna.
Neko vrijeme je razgovarala s Mackom. Poroaj ih je jako zbliio. Zamotao ju je u svoj ogrta, drao
joj koljena i njeno se brinuo za njeno jadno dijete. U poetku joj je on pruao veliku utjehu, ali je
nakon nekoliko tjedana osjetila kako postaje nestrpljiv. To nije bilo njegovo dijete, mislila je, pa on ne
moe istinski dijeliti njenu bol. Nitko to ne moe. I tako se povukla u sebe.
Jednog dana, tri mjeseca nakon poroaja, pola je u djeje krilo kue, jo uvijek blistavo od svjee
boje, i tamo sama sjedila. Zamislila je malu djevojicu u kolijevci, kako radosno gugue ili plae jer je
treba nahraniti, odjevenu u lijepe bijele haljinice i siune pletene cipelice, ili kako sie njenu
bradavicu, ili se kupa. Prizori su bili tako intenzivni da su joj suze navrle na oi i poele se kotrljati niz
obraze, iako nije od sebe pustila ni glasa.
Mack je uao u sobu i tako je zatekao. Tijekom oluje kroz dimnjak je upalo neto kra, pa je kleknuo
ispred kamina i poeo to istiti. Nita nije rekao o njenim suzama.
- Tako sam nesretna - rekla je.
Nije prekinuo svoj rad. - To ti nimalo nee pomoi - odgovorio je beutnim glasom.
- Od tebe sam oekivala vie razumijevanja - alosno je rekla. - Ne moe cijeli ivot provesti plaui u
djejoj sobi. Svatko umire prije ili kasnije. Oni koji ostanu moraju ivjeti dalje.
366
- Ja to zapravo ne elim. Zbog ega bih trebala ivjeti?
- Nemoj biti tako prokleto patetina, Lizzie, to ti nije svojstveno.
Zaprepastila se. Nitko joj se nije tako grubo obratio od poroaja. Odakle Macku pravo da je jo vie
rastui? - Ne smije tako sa mnom razgovarati - rekla je.
Iznenadio ju je okomivi se na nju. Ispustio je etku, zgrabio je za obje nadlaktice i povukao na noge. -
Nemoj mi govoriti to smijem, a to ne - rekao je.
Bio je toliko bijesan da se pobojala kako e joj neto uiniti. - Ostavi me na miru!
- Previe te ljudi ostavlja na miru - rekao je, ali ju je pustio. - to bih trebala uiniti? - rekla je.
- Bilo to. Ukrcaj se na brod i poi ivjeti s majkom u Aberdeenu. Upusti se u ljubavnu vezu s
pukovnikom Thumsonom. Pobjegni u granina podruja s nekim nikogoviem. - Zastao je i otro se
zagledao u nju. - Ili . . . odlui hoe li biti ena Jayu i imati drugo dijete.
To ju je iznenadilo. - Mislila sam . . . - Sto si mislila?
- Nita. - Ve je neko vrijeme znala da je barem malo zaljubljen u nju. Nakon neuspjele zabave za
robove, njeno ju je dodirivao i milovao na nain koji je jedino mogao biti ljubav. Ljubio je vrele suze
s njenih obraza. Njegov zagrljaj bio je vie od obinog saaljenja.
A njezin je odgovor bio vie od potrebe za suosjeanjem. Grevito se drala za njegovo vrsto tijelo i
uivala u dodiru njegovih usana na svojoj koi, a samosaaljanje nije bio jedini razlog tome.
No, svi su ti osjeaji izblijedjeli nakon poroaja. U srcu joj se nalazila praznina. Nije imala strasti, ve
samo kajanja.
Sad se stidjela i bilo joj je nelagodno zbog takvih osjeaja. Pohotna ena koja nastoji zavesti mladog
stasitog slugu est je lik u humoristinim romanima.
367
Mack nije samo stasiti sluga, naravno. Postupno je shvatila da nikad nije srela ovjeka takvog znaaja.
Isto tako, znala je da je arogantan i tvrdoglav. Njegov pojam o vlastitoj vanosti apsurdno je pretjeran,
a to ga je uvaljivalo u nevolje. Ali nije mogla drugo do diviti se nainu na koji se suprotstavljao tiraniji,
od kotskih ugljenokopa do plantaa u Virginiji. Kad bi se naao u nevolji, razlog tome esto je bilo
njegovo zalaganje za druge.
No, Jay je njezin mu. Bio je slabi i glupan, i lagao joj je, ali ona se udala za njega i mora mu biti
vjerna.
Mack je i dalje zurio u nju. Pitala se to mu se mota po glavi. Mislila je da je govorio o sebi kad joj je
rekao neka pobjegne u granina podruja s nekim nikogovi~em.
Mack je nesigurno ispruio ruku i pomilovao joj obraz. Lizzie je zatvorila oi. Kad bi njena majka
mogla ovo vidjeti, tono bi znala to treba rei. Udala si se za Jaya i obeala da e mu biti vjerna. Jesi
li ena ili dijete? ena dri svoju rije i kad joj je teko, a ne samo kad je sve u redu. To je bit sveanog
obeanja.
A ona tu stoji i doputa drugom mukarcu da joj miluje obraz. Otvorila je oi i dugim pogledom se
zagledala u Macka. U njegovim zelenim oima nazirala se enja. Stvrdnula je svoje srce. Tjerana
iznenadnim porivom, svom ga je snagom pljusnula.
Bilo je kao da udara kamen. Nije se pomaknuo. No, promijenio se izraz njegovog lica. Nije zadala bol
njegovom licu ve njegovom srcu. Djelovao je zaprepateno i razoarano, a ona je osjetila snaan poriv
da mu se ispria i zagrli ga. Svom snagom se oduprla porivu. Drhtavim je glasom rekla: - Da se nisi
usudio dirati me!
Nita nije rekao, ali je zurio u nju, uasnut i povrijeen. Vie nije mogla gledati njegov povrijeeni
izraz lica, pa je ustala i izala iz sobe.
Rekao joj je neka se odlui hoe li biti ena Jayu i imati drugo dijete. Cijeli je dan provela razmiljajui
o tome. Pomisao na
368
Jaya u njenom krevetu postala joj je neugodna, ali je to bila njena dunost supruge. Ako ne eli
ispunjavati svoje dunosti, ne bi trebala ni imati mua.
Toga se poslijepodneva okupala. To je bio prilino kompliciran postupak to je podrazumijevao limenu
kadu u njenoj spavaoj sobi, te pet do est jakih djevojaka koje su morale trati stubama i donositi
vreve vrue vode iz kuhinje. Kad je to obavila, odjenula je istu odjeu i sila na veeru.
Bila je hladna sijeanjska veer i u kaminu je pucketala vatra. Lizzie je popila malo vina i pokuala
avrljati s Jayem, onako kako je to inila prije vjenanja. Nije reagirao. Meutim, to je mogla oekivati,
pomislila je, budui da je tako dugo bila nezanimljivo drutvo.
Nakon veere, Lizzie je rekla: - Prola su tri mjeseca od poroaja. Sad mi je dobro.
- to eli time rei?
- Moje je tijelo zacijelilo. - Nije mu namjeravala sve u tanine opisivati. Mlijeko je prestalo curiti iz
njenih dojki nekoliko dana nakon poroaja. Puno je dulje svakoga dana malo krvarila, ali je i to
prestalo. - elim rei, moj trbuh vie nikad nee biti onako ravan, ali . . . drugo je sve u redu.
Jo uvijek nije shvaao. - Zato mi to govori?
Nastojala je da joj se u glasu ne osjeti razdraenost kad je rekla: - Moemo opet voditi ljubav, to ti
pokuavam rei. Neto je progunao i pripalio lulu.
To nije bila reakcija kakvoj se ena mogla nadati.
- Hoe li veeras doi u moju sobu? - bila je uporna. Uznemirio se. - Mukarac bi trebao davati takve
prijedloge, a ne ena - razdraljivo je rekao.
Ustala je. - Samo sam ti htjela dati do znanja da sam spremna - rekla je. Osjeajui se povrijeenom,
pola je u svoju sobu.
Mildred je dola kako bi joj pomogla pri razodijevanju. Dok
369
je skidala podsuknje, rekla je to je normalnijim glasom mogla: Je li gospodin Jamisson poao na
spavanje?
- Ne, mislim da nije. - Zar je jo dolje?
- Mislim da je izaao.
Lizzie je pozornije pogledala ljepukasto lice slukinje. Neto ju je zbunjivalo u izrazu njenog lica. -
Mildred, krije li ti neto od mene?
Mildred je imala tek oko osamnaest godina, i nije znala lagati. Spustila je pogled. - Ne, gospoo
Jamisson.
Lizzie je bila uvjerena da lae. Ali zato?
Mildred je poela etkati Lizienu kosu. Lizzie se pitala kamo je Jay otiao. esto je izlazio poslije
veere. Ponekad bi rekao da ide na kartanje ili borbu pijetlova; ponekad nije nita govorio.
Neodrec~eno je pretpostavljala da odlazi u krmu piti rum s drugim mukarcima. No, ako se radilo
samo o tome, Mildred bi joj rekla. Sad je Lizzie pomislila na drugu mogunost.
Ima li njezin mu ljubavnicu?
Tjedan dana kasnije jo uvijek nije doao u njenu sobu. Progonila ju je pomisao da on ima neku
ljubavnu vezu. Na
pamet joj je padala jedino Suzy Delahaye. Ona je mlada i lijepa, a njen je mu uvijek na putu; poput
mnogih stanovnika Virginije, bio je opsjednut konjskim utrkama pa je bio u stanju putovati dva dana
kako bi neku vidio. Je li se Jay iskradao poslije veere i jahao do imanja Delahayevih gdje je odlazio u
krevet sa Suzy?
Rekla je sebi da joj mata pretjerano radi, ali je ta misao nikako nije naputala.
Sedme noi pogledala je kroz prozor svoje spavae sobe i ugledala treptanje svijee u fenjeru to se
micao preko mrane tratine.
Odluila ga je slijediti.
370
Bilo je hladno i mrano, ali se ona nije zadravala radi odijevanja. Uzela je al i omotala ga oko ramena
dok je trala stubitem.
; Tiho je izala iz kue. Dva velika hrta, koji su spavali na tri4 jemu, radoznalo su je pogledala. - Doi,
Roy, doi, Rex! - rekla je. Potrala je preko trave za svjetlom, a psi su je slijedili u stopu. Uskoro je
svjetlo nestalo u umi, ali je tada ve bila dovoljno blizu pa je vidjela da Jay, ako je to bio on, ide
stazom to je vodila do suionica i koliba nadzornika.
Moda je Lennox ekao s osedlanim konjem pa e Jay odjahati do Delahayeve plantae. Lennox
nekako ima svoje prste u ( tome, osjeala je Lizzie; taj je ovjek bio upleten u sve loe to je Jay inio.
Vie nije vidjela fenjer, ali je lako pronala kolibe. Bile su dvije. Lennox je zauzimao jednu. Druga je
bila Sowerbyjeva, ali je sad prazna.
Mec~utim, netko je bio unutra.
Kapci su bili zatvoreni zbog hladnoe, ali se kroz pukotine nazirala svjetlost.
Lizzie je zastala, nadajui se smirivanju svoga srca, ali ono je naglo tuklo od straha, a ne od napora.
Bojala se to e unutra vidjeti. Pomisao na Jaya kako grli Suzy Delahaye onako kako je grlio Lizzie, i
ljubi je usnama to ih je Lizzie ljubila, ispunila ju je slijepim bijesom. ak je razmiljala ne bi li se bilo
bolje vratiti. No, neznanje je najgore od svega.
Pokuala je otvoriti vrata. Nisu bila zakljuana. Otvorila ih je i ula.
Kuica je imala dvije prostorije. U prednjem dijelu se nalazila kuhinja, a ona je bila prazna, a.li je iz
spavae sobe dopirao tihi glas. Zar su ve u krevetu? Na prstima je prila vratima, vrsto uhvatila
kvaku, duboko udahnula i naglo ih otvorila.
Suzy Delahaye nije bila u sobi.
Jay jest. Leao je na krevetu u koulji i hlaama, bos i bez kaputa.
371
U dnu kreveta stajala je ropkinja.
Lizzie nije znala kako se djevojka zove; bila je jedna od etiri koje je Jay kupio u Williamsburgu. Bila
je otprilike Lizzienih godina, vitka i vrlo lijepa, velikih smeih oiju. Bila je posve gola, te je Lizzie
vidjela njene ponosne dojke sa smeim bradavicama i guste kovre izmeu njenih nogu.
Dok je Lizzie zurila, djevojka joj je dobacila pogled to ga nikad nee zaboraviti; bahat, prezriv i
pobjedniki. Ti si moda gospodarica kue, govorio je pogled, ali on svake noi dolazi u moj krevet, a
ne u tvoj.
Jayev glas je dopro do nje kao da dolazi iz velike daljine: Lizzie, moj Boe !
Okrenula se prema njemu i vidjela kako je ustuknuo pred njenim pogledom. No, njegov strah nije joj
pruio nikakvo zadovoljstvo; odavno je spoznala za kakvog se slabia udala.
Uspjela je doi do glasa. - Idi do vraga, Jay - mirno je rekla, okrenula se i izala iz prostorije.
Pola je u svoju sobu, uzela kljueve iz ladice, a zatim otila u oruarnicu.
Njene puke nalazile su se u ormaru s Jayevima, ali ih ona nije dirala. Uzela je par pitolja u konatoj
kutiji. Pregledala je sadraj kutije i nala pun rog baruta, dovoljno lanenog platna, neto rezervnog
kremena, ali nijednog zrna. Pretraila je prostoriju, ali nije nala municiju, samo nekoliko olovnih
tapia. Uzela je jedan tapi i kalup za izradu metaka, orue nalik malim klijetima, a potom je izala
iz sobe i zakljuala za sobom vrata.
U kuhinji su Sarah i Mildred velikim uplaenim oima zurile u nju kad je ula s kutijom za pitolje pod
rukom. Bez rijei, zaputila se do ormaria i izvadila velik.i no te teki eljezni tiganj s kljunom. Zatim
je otila u svoju spavau sobu i zakljuala vrata.
Loila je vatru dok se nije tako razbuktala da nije mogla sta
372
jati kraj nje vie od nekoliko sekundi. Tada je stavila olovni tapi u tiganj, a tiganj na vatru.
Sjetila se kako se Jay vratio kui iz Williamsburga sa etiri mlade ropkinje. Pitala ga je zato nije kupio
mukarce, a on je rekao da su djevojke jeftinije i poslunije. U ono vrijeme vie nije o tome razmiljala;
vie ju je zabrinjavala njegova rasipnost glede nove koije. Sad je, s gorinom, shvatila.
Na vratima se zaulo kucanje i Jayev glas: - Lizzie? - Okrenula se kvaka kad je pokuao otvoriti vrata.
Ustanovivi da su zakljuana, Jay je rekao: - Lizzie, hoe li me pustiti unutra?
Ignorirala ga je. U tom je trenutku osjeao strah i krivnju. Kasnije e nai naina da sam sebe uvjeri
kako nije uinio nita loe i postat e bijesan, ali sad je bezopasan.
Kucao je i dozivao minutu ili dvije, a zatim je odustao i otiao.
Kad se olovo rastopilo, skinula je tiganj s vatre. Brzo je ulila malo olova kroz otvor u kalup. U vrhu
spravice nalazila se okrugla upljina to ju je ispunilo rastopljeno olovo. Uronila je kalup u zdjelu s
vodom na stoliu za umivanje kako bi se olovo ohladilo i stvrdnulo. Kad je stisnula ruke sprave, vrh se
otvorio te je ispao pravilan okrugli metak. Podigla ga je. Bio je savren, s izuzetkom malenog repa od
olova to je ostalo u otvoru. Uklonila ga je kuhinjskim noem.
Nastavila je izraivati zrna dok nije potroila olovo. Tada je napunila oba pitolja i stavila ih kraj
kreveta. Provjerila je bravu na vratima.
Kad je sve obavila, pola je u krevet.
373
33.
POGL.~,VL JE
ack je mrzio Lizzie zbog one pljuske. Obuzeo bi ga bijes kad god je na to pomislio. Davala mu je lane
/ znakove, a zatim ga je kaznila kad je na njih odgovo rio. Ona je drolja, govorio je sam sebi, bogata
koketa bez srca koja se poigrava njegovim osjeajima.
No, znao je da to nije istina, pa je nakon nekog vremena promijenio svoje miljenje. Razmiljanje ga je
dovelo do zakljuka da je mue suprotni osjeaji. On je privlai, ali je udata za drugoga. Imala je dobro
razvijen osjeaj dunosti, ali ju je plailo to taj osjeaj sve vie slabi. U oajanju, nastojala je rijeiti
dilemu svaajui se s njim.
Svim srcem joj je elio rei kako je njena lojalnost Jayu besmislena. Ve mjesecima svi robovi znaju da
Jay svoje noi provodi u kolibi s Felijom, lijepom i povodljivom djevojkom iz Senegala. No, bio je
siguran da e to Lizzie prije ili kasnije sama otkriti, a to se i dogodilo prije dvije noi. Reagirala je na
sebi svojstven, ekstremni nain; zakljuala se u svojoj sobi i naoruala pitoljima.
Koliko dugo e u tome ustrajati? Kako e sve to zavriti? Rekao joj je neka pobjegne u divljinu s nekim
nikogoviem, a
374
pritom je mislio na sebe. Meutim, ona nije reagirala na njegov prijedlog. Jasno da joj nikad ne bi palo
na pamet provesti ivot s Mackom. Drag joj je, nema sumnje; bio joj je vie od sluge; porodio je njeno
dijete; uivala je u njegovom zagrljaju. No, sve je to vrlo daleko od naputanja mua i bijega s njim.
Nemirno se vrtio po krevetu pred zoru, razmiljajui o svemu, kad je izvana zauo tiho njitanje konja.
Tko bi to mogao biti u ovo doba noi? Namrtivi se, kliznuo je s leaja i poao do vratiju kolibe,
odjeven samo u hlae i koulju.
Vani je zrak bio hladan pa je zadrhtao kad je otvorio vrata. Jutro je bilo maglovito i sipila je kia, ali je
poelo svanjivati pa je na srebrnkastoj svjetlosti ugledao dvije ene. Jedna je vodila ponija.
Trenutak kasnije u vioj je eni prepoznao Coru. Zato se upustila u nono jahanje kako bi dola
ovamo? Vjerojatno e vijesti biti loe.
Zatim je prepoznao drugu.
- Peg! - oduevljeno je uzviknuo.
Opazila ga je i potrala k njemu. Porasla je, pomislio je, bila je desetak centimetara via i drugaije
grae. No, njeno je lice ostalo isto. Bacila mu se u zagrljaj. - Mack! - uzviknula je. O, Mack, tako sam
se bojala!
- Mislio sam da te vie nikad neu vidjeti - rekao je. - to se dogodilo?
Cora je odgovorila na njegovo pitanje: - U nevolji je. Kupio ju je farmer iz brdovitog kraja, neki Burgo
Marler. Pokuao ju je silovati, a ona ga je izbola kuhinjskim noem.
- Sirota Peg - rekao je Mack i privukao je k sebi. - Je li ovjek mrtav?
Peg je klimnula.
Cora je rekla: - Pria je objavljena u novinama Virginia Gazette i sad svaki erif u koloniji trai Peg.
Mack se uasnuo. Ako uhvate Peg, sigurno e je objesiti.
375
Njihov je razgovor probudio druge robove. Nekoliko kanjenika je izalo. Prepoznali su Peg i Coru i
radosno ih pozdravili.
Mack je upitao Peg: - Kako si dola do Fredericksburga?
- Pjeice - a u glasu joj se osjetio prizvuk nekadanjeg prkosa. - Znala sam da moram ii na istok i nai
rijeku Rapahannock. Putovala sam nou, a pomagali su mi oni koji su tada vani; robovi, bjegunci, vojni
dezerteri, Indijanci.
Cora je rekla: - Nekoliko dana sam je sakrivala u svojoj kui; mu mi je poslom otiao u Williamsburg.
No, tada sam ula da e lokalni erif izvriti raciju kod svih koji su bili na Rosebudu.
- Ali to znai da e doi ovam~! - rekao je Mack. - Da, nije daleko iza mene.
- to?
- Prilino sam sigurna da je ve na putu; organizirao je potjeru kad smo izale iz grada.
- Zato si je, dakle, dovela ovamo?
Corino je lice otvrdnulo. - Zato to je ona tvoj problem. Imam bogatog mua, lijepu kuu i vlastitu
klupu u crkvi, pa ne elim da erif nae ubojicu na sjeniku moje konjunice!
Drugi kanjenici su mrmljanjem izrazili svoje negodovanje. Mack je razoarano zurio u nju. Nekad je
planirao provesti ivot s ovom enom. - Moj Boe, gdje ti je srce? - ljutito je rekao.
- Spasila sam je, zar ne? - ozlojeeno je rekla Cora. - Sad moram spaavati sebe!
Peg je rekla: - Hvala ti za sve, Cora. Doista si me spasila. Kobe je utke promatrao to se dogaa. Sad
se Mack automatski okrenuo k njemu kako bi razmotrili problem. - Mogli bismo je sakriti na imanju
Thumsonovih - rekao je.
- Tako je, sve dok se erif ne sjeti i tamo pogledati - rekao je Kobe.
- Prokletstvo. To mi nije palo na pamet. - Gdje bi se mogla sakriti? - Pretrait e svaki kutak imanja,
konjunice, suionice... Cora je upitala: - Jesi li ve spavao s Lizzie Jamisson?
376
Macka je zateklo ovo pitanje. - Kako to misli, 've'? Jasno da nisam.
- Nemoj se praviti lud. Kladim se da ona to eli.
Macku je bio mrzak Corin prozaian stav, ali se nije mogao praviti da u njenim rijeima nema istine. -
to ako eli?
- Moda bi sakrila Peg, radi tebe?
Mack nije bio siguran. Nije znao moe li je tako neto uope pitati. Ne bi mogao voljeti enu koja ne bi
zatitila dijete u ovakvoj situaciji. Ipak, nije bio siguran da li bi Lizzie pristala. To ga je, iz nekog
razloga, naljutilo. - Mogla bi to uiniti zbog dobrote svoga srca - znaajno je naglasio. ;
- Mogla bi. No, sebina pouda je pouzdaniji motiv.
Mack je uo lave pasa. inilo mu se da laju hrtovi na trijemu velike kue. to ih je uznemirilo? Tada
se zauo odgovor sa strane gdje se nalazila rijeka.
- Nepoznati psi u blizini - rekao je Kobe. - To je uznemirilo Roya i Rexa.
- Zar bi to ve mogla biti potjera? - zabrinuto je upitao Mack.
- ini mi se - rekao je Kobe.
- Nadao sam se da u imati vie vremena za stvaranje plana! Cora se okrenula i popela na ponija. -
Idem odavde prije nego me vide. - Hodom je prola izmeu koliba. - Sretno tiho je doviknula. Potom je
nestala u maglovitoj umi, poput duha.
Mack se okrenuo prema Peg. - Ostaje nam sve manje vremena. Doi sa mnom do kue. To nam je
jedina ansa. Djelovala je uplaeno. - Uinit u sve to kae.
Kobe je rekao: - Idem pogledati tko su posjetitelji. Ako je potjera, pokuat u ih usporiti.
Peg je uhvatila Macka za ruku dok su urili hladnim poljima i preko vlanih tratina obasjanih sivkastom
svjetlou. Psi su skoili s trijema i poli im ususret. Roy je polizao Mackovu
377
ruku, a Rex je radoznalo onjuio Peg, ali nisu pustili glasa od sebe.
Ovdje se vrata nikad nisu zakljuavala, pa je Mack uveo Peg kroz stranji ulaz. Tiho su se uljali
stubitem. Mack je pogledao kroz prozor na odmoritu i ugledao, u crno-bijelim tonovima zore, pet ili
est ljudi s nekoliko pasa kako se pribliavaju iz pravca rijeke. Dok je gledao, grupa se podijelila; dva
ovjeka su krenula prema kui, a ostali su se zaputili prema kolibama robova, povevi pse sa sobom.
Mack je stigao do vratiju Lizziene sobe. Nemoj me sada iznevjeriti, pomislio je. Pokuao je otvoriti
vrata.
Bila su zakljuana.
Tiho je pokucao, bojei se da ne probudi Jaya u susjednoj sobi.
Nita se nije dogodilo. Pokucao je jae.
uo je tihe korake, a zatim je do njega jasno dopro Lizzien glas: - Tko je tamo?
- Tiho! Mack je! - apnuo je.
- Kojeg vraga radi?
- Nije ono to misli; otvori vrata!
uo je okretanje kljua u bravi, a zatim su se vrata otvorila.
U tmini ju je jedva mogao vidjeti. Vratila se prema sredini sobe, F a Mack je uao za njom, povukavi
Peg za sobom. U sobi je bilo mrano.
uo je kako koraa po sobi, a zatim je podigla zastor. U sla- p T boj svjetlosti vidio je da na sebi ima
nekakvu kunu haljinu, a
izgleda primamljivo razbarueno. - Objasni o emu se radi, brzo - rekla je. - Trebalo bi biti odista
dobro. - Zatim je opazila Peg, pa se njeno ponaanje promijenilo. - Nisi sam.
- Peg Knapp - rekao je.
- Sjeam se - rekla je Lizzie. - Kako si, Peggy?
- Opet sam u nevolji - rekla je Peg. ,.
378
Mack je objasnio: - Prodali su je braninu koji ju je pokuao silovati.
- O, dragi Boe.
- Ubila je ovjeka.
- Jadno dijete - rekla je Lizzie. Privukla je Peg u naruje. Jadno dijete.
- Trai je erif. Sad je vani i pretrauje kolibe robova. - Mack je pogledao Pegino siuno lice, a u
mislima je vidio vjeala u Fredericksburgu. - Moramo je sakriti! - rekla je.
Lizzie je rekla: - Prepusti meni erifa.
- Kako to misli? - pitao je M~ck. Postajao je nervozan kad bi ona pokuavala preuzeti glavnu rije.
- Objasnit u mu da se Peg branila od silovanja.
Kad je Lizzie u neto bila uvjerena, esto je drala da se svi moraju s njom sloiti. Bila je to neugodna
znaajka. Mack je nestrpljivo odmahnuo glavom. - To nee koristiti, Lizzie. erif e rei da sud mora
odluiti je li kriva, a ne ti.
- U tom sluaju, moe ostati ovdje do suenja.
Macka su izluivale Lizziene nemogue zamisli, pa se morao prisiliti da govori mirno i uvjerljivo. - Ne
moe sprijeiti erifovo uhienje nekoga tko je optuen za umorstvo, bez obzira na svoj stav o onome
to je ispravno i pogreno u tom sluaju.
- Moda bi jednostavno trebala pristupiti suenju. Ako je nevina, ne mogu je osuditi . . .
- Lizzie, budi realna! - Mack je iznervirano rekao. - Koji sud Virginije e osloboditi kanjenika koji
ubije svog vlasnika? Svi umiru od straha da e ih napasti njihovi robovi. ak i ako povjeruju u njenu
priu, ipak e je objesiti, kao primjer ostalima.
Razljutila se i upravo mu je htjela neto odbrusiti kad je Peg poela plakati. To je natjeralo Lizzie na
oklijevanje. Ugrizla se za usnu i rekla: - to misli, to bismo trebali uiniti?
Vani je zareao jedan pas, a neki ovjek mu je govorio tihim glasom i umirivao ga. - elim da ovdje
sakrije Peg dok oni pretrauju imanje - rekao je Mack. - Hoe li?
379
Pozorno je promatrao njeno lice. Ako odbije, pomislio je, zaljubljen sam u pogrenu enu.
- Jasno da hou - rekla je. - Kakvom me osobom dri? Sretno se nasmijeio, preplavljen olakanjem.
Od silne ljubavi, navrle su mu suze na oi. Morao se boriti protiv njih pa je naglo progutao slinu. -
Mislim da si divna - promuklo je rekao.
Razgovarali su priguenim glasovima, a sad je Mack uo zvuk iz Jayeve sobe, s druge strane zida.
Morao je jo puno toga obaviti prije nego Peg bude sigurna. - Moram otii odavde - rekao je. - Sretno! -
Izaao je.
Preao je odmorite i tiho potrao niza stube. Kad je stigao do hodnika, uinilo mu se da je uo
otvaranje vratiju Jayeve spavae sobe, ali se nije osvrnuo.
Zastao je u hodniku i duboko udahnuo. Ja sam ovdje kuni sluga i nemam pojma kakvim je poslom
doao erif, rekao je sam sebi. Navukao je na lice pristojni osmijeh i otvorio vrata.
Dva mukarca su stajala na trijemu. Imali su na sebi obiljeja imunih graana: jahae izme, dugake
prsluke i troroge eire. Obojica su nosila pitolje u konatim futrolama s naramenicama. Od njih se
irio zadah ruma; okrijepili su se piem kako bi lake podnijeli hladni noni zrak.
Mack je tijelom zakrio vrata, kako im ne bi palo na pamet da odmah uu u kuu. - Dobro jutro,
gospodo - rekao je. Shvatio je da mu srce ubrzano lupa. Uloio je velik napor kako bi mu glas ostao
miran i oputen. - Ovo nalikuje potjeri.
Vii od dvojice mukaraca je rekao: - Ja sam erif Okruga Spotsylvania, a traim djevojku po imenu
Peggy Knapp.
- Vidio sam pse. Jeste li ih poslali u kolibe robova? - Da.
- Dobro ste uinili, erife. Tako ete uhvatiti crnuge na spavanju pa nee uspjeti sakriti bjegunca.
- Drago mi je da se slae - rekao je erif, a u glasu mu se osjetio sarkastini prizvuk. - Ui emo naas.
380
Kanjenik nije imao izbora kad mu je slobodan ovjek neto naredio, pa se Mack morao odmaknuti u
stranu i pustiti ih u kuu. Jo uvijek se nadao da nee drati potrebnim pretraiti kuu.
- Kako to da si ve ustao? - pitao je erif s nagovjetajem sumnje u glasu. - Oekivali smo da emo sve
morati probuditi. - Ja sam ranoranilac.
ovjek je neodreeno zagunao. - Je li ti gospodar kod kue?
- Da.
- Povedi nas k njemu. .
Mack nije elio da pou na kat; bit e neugodno blizu Peg. - ini mi se da sam uo kretanje u sobi
gospodina Jamissona - rekao je. - Hou li ga pozvati dolje?
- Ne, ne elim ga gnjaviti da se mora odijevati.
Mack je opsovao u sebi. erif je oito odluio pred svakoga iznenada banuti, ako je to ikako mogue.
No, nije se mogao prepirati. Rekao je: - Ovuda, molim - i poveo ih stubitem na kat.
Pokucao je na Jayeva vrata. Trenutak kasnije Jay ih je otvorio, prebacivi ogrta preko none koulje. -
Koji je ovo vrag? razdraeno je rekao.
- Ja sam erif Abraham Barton, gospodine Jamisson. Oprostite na smetnji, ali traimo ubojicu ovjeka
po imenu Burgo Marler. Znai li vam togod ime Peggy Knapp?
Jay je otro pogledao Macka. - Svakako. Mala je uvijek bila kradljivica, pa me uope ne udi to se
pretvorila u ubojicu. Jeste li McAsha pitali zna li gdje se nalazi?
Barton je iznenaeno pogledao Macka. - Dakle, ti si McAsh! Nisi to spomenuo.
- Niste me pitali - rekao je Mack.
Bartona to nije zadovoljilo. - Jesi li znao da jutros dolazim ovamo?
- Nisam.
381
Jay je sumnjiavo rekao: - U tom sluaju, zato si tako rano ustao?
- Kad sam radio u ugljenokopu vaeg oca, poinjao sam u dva sata ujutro. Sad se uvijek rano budim.
- Nikad nisam primijetio.
- Nikad ne ustajete tako rano.
- Dosta je tvoje proklete drskosti.
Barton se obratio Macku: - Kad si zadnji put vidio Peggy Knapp?
- Kad sam se iskrcao s Rosebuda, prije pola godine.
erif se opet okrenuo Jayu. - Moda je crnci skrivaju. Doveli smo pse.
Jay je velikoduno mahnuo rukom. - Samo izvolite, uinite sve to treba.
- Morali bismo pretraiti kuu, takoer.
Mack je zadrao dah. Nadao se da to nee drati potrebnim. Jay se namrtio. - Nije vjerojatno da e se
dijete ovdje skrivati.
- Ipak, radi temeljitosti . . .
Jay je oklijevao, a Mack se ponadao da e prevladati njegova bahatost pa e erifa poslati do vraga.
Meutim, nakon trenutka oklijevanja, on je slegnuo ramenima i rekao: - Svakako.
Macka je zahvatila malodunost.
Jay je nastavio: - Ovdje boravimo samo moja ena i ja. Ostatak kue je prazan. Ali moete sve
pretraiti, ne ustruavajte se. Preputam vas vaem poslu. - Zatvorio je vrata svoje sobe.
Barton je upitao Macka: - Gdje je soba gospoe Jamisson? Mack je dahnuo. - Susjedna vrata. - Priao
je vratima i tiho pokucao. Sa srcem u petama, rekao je: - Gospoo Jamisson? Jeste li budni?
Neko vrijeme se nita nije ulo, a zatim je Lizzie otvorila vrata. Glumei pospanost, upitala je: - to,
zaboga, eli u ovo doba?
- erif trai jednu bjegunicu.
382
Lizzie je irom otvorila vrata. - Pa, ovdje nema nikakve bjegunice.
Mack je virnuo u sobu, pitajui se gdje se Peg skriva. - Moemo li naas ui? - upitao je Barton.
U Lizzienim je oima gotovo neprimjetno bljesnuo strah, a Mack se pitao je li Barton to uoio. Lizzie
je slegnula ramenima, naizgled ravnoduno, i rekla: - Samo izvolite.
Dva mukarca su ula u sobu, a inilo se da im je nelagodno. Lizzie je pustila da joj se kuna haljina
malo rastvori, kao da se to sluajno dogodilo. Spavaica se priljubila uz njene okrugle dojke, a to je
neodoljivo privlailo'~ Mackov pogled. Druga dva mukarca jednako su reagirala. Lizzie je pogledala
erifa u oi, a on se posramljeno okrenuo na drugu stranu. Namjerno je u njima izazivala nelagodu kako
bi na brzinu pretraili sobu.
erif je legao na pod i pogledao ispod kreveta, a njegov je pomonik otvorio ormar. Lizzie je sjela na
krevet. Hitrim pokretom uhvatila je kraj pokrivaa i povukla ga. Mack je na trenutak ugledao maleno,
prljavo stopalo, a zatim je nestalo pod pokrivaem.
Peg se nalazila na krevetu.
Bila je toliko mrava da se jedva nazirala izboina pod hrpom pokrivaa.
erif je otvorio krinju s plahtama, a drugi je mukarac zavirio iza paravana. Nije bilo puno mjesta na
kojima su mogli traiti. Hoe li skinuti pokrivae s kreveta?
Ista je pomisao morala proletjeti i kroz Lizzienu glavu, jer je rekla: - A sad, ako ste gotovi, ja idem
ponovno spavati - i zavukla se pod pokrivae.
Barton je otro pogledao Lizzie i krevet. Je li imao hrabrosti zahtijevati da Lizzie ponovno izae iz
kreveta? No, zapravo nije vjerovao da bi gospodar i gospodarica kue skrivali ubojicu; pretraivao je
sve kako bi bio miran u spoznaji da je razmotrio svaku mogunost. Nakon trenutka oklijevanja, erif je
rekao: - Hva
383
la vam, gospoo Jamisson. ao nam je to smo prekinuli va odmor. Nastavit emo s potragom u
kolibama robova.
Mack je osjetio slabost od olakanja. Pridrao im je vrata, prikrivajui svoje ushienje.
- Sretno - rekla je Lizzie. - I, erife, kad obavite svoj posao, dovedite ljude natrag u kuu na doruak!
384
3~.
POGLA~LJE
izzie je ostala u svojoj sobi dok su ljudi i psi pretraivali plantau. Ona i Peg su tiho razgovarale, a Peg
joj je ispriala svoju ivotnu priu. Lizzie je bila uasnuta i potresena. Peg je tek djevojica, mrava,
ljepukasta i drska.
Lizzieno mrtvoroene bila je djevojica.
Povjerile su svoje snove jedna drugoj. Lizzie joj je otkrila da bi eljela ivjeti vani, nositi muku odjeu
i cijele dane provoditi na konju, s pukom u rukama. Peg je iz svojh njedara izvadila presavijeni i
istroeni komad papira. To je bila rukom obojena slika to je prikazivala majku, oca i dijete kako stoje
ispred lijepe kolibe na selu. - Uvijek sam eljela biti djevojica sa slike - rekla je. - No, sada ponekad
poelim biti majka.
U uobiajeno vrijeme ula je Sarah, kuharica, i donijela Lizzien doruak na pladnju. Peg se sakrila
ispod pokrivaa kad je ula kucanje, ali je ena ula i rekla Lizzie: - Znam sve o Peggy, pa ne morate
brinuti.
Peg je izala iz svog skrovita, a Lizzie je zbunjeno rekla: - Tko ne zna?
- Gospodin Jamisson i gospodin Lennox.
385
Lizzie je svoj doruak podijelila s Peg. Dijete je navalilo na prenu unku i jaja kao da mjesec dana nije
nita jela.
Potjera je otila kad su zavravale s jelom. Lizzie i Peg su pole do prozora i promatrale kako su
mukarci preli tratinu i zaputili se prema rijeci. Bili su razoarani i potiteni, te su hodali pogrbljenih
ramena, a na pse je djelovalo njihovo raspoloenje, pa su ih posluno slijedili.
Gledale su dok se ljudi nisu izgubili iz vida, a tada je Lizzie odahnula od olakanja i rekla: - Sad si
sigurna.
Zadovoljno su se zagrlile. Peg je bila bolesno mrava, a Lizzie su obuzeli materinski osjeaji prema
jadnom djetetu.
Peg je rekla: - Uvijek sam sigurna s Mackom.
- Morat e ostati u ovoj sobi dok ne budemo sigurne da Jay i Lennox nisu u blizini.
- Zar se ne brinete da bi mogao ui gospodin Jamisson? upitala je Peg.
- Ne, on nikad ne ulazi ovamo.
Peg je djelovala zbunjeno, ali vie nije zapitkivala. Umjesto toga je rekla: - Udat u se za Macka kad
budem starija.
Lizzie je imala vrlo neobian osjeaj da je te rijei upozoravaju neka dri prste k sebi.
Mack je sjedio u staroj djejoj sobi, gdje je bio siguran da ga nitko nee uznemiravati, i pregledavao
svoju opremu za preivljavanje u prirodi. Imao je ukradeno klupko jakog konca i est udica, to ih je za
njega izradio kova Cass, kako bi mogao loviti ribu. Uzeo je limenu alicu i tanjur kakve dobivaju
robovi. U vrei se nalazila kutija za kresivo i trud kako bi mogao paliti vatru, te eljezna tava za
kuhanje. Imao je sjekiru i velik.i no to ih je ukrao dok su robovi obarali stabla i izraivali bave.
Na dnu vree nalazio se klju oruarnice, umotan u komad platna. Posljednji in prije odlaska bit e
kraa puke i municije. U platnenoj vrei takoer se nalazila njegova knjiga Robin
386
son Crusoe i eljezna ogrlica to ju je donio iz kotske. Uzeo je ogrlicu u ruke i prisjetio se kako ju je
slomio u kovanici one noi kad je pobjegao iz Heugha. Sjetio se kako je na mjeseini plesao ples
slobode. Vie od godinu dana kasnije, on jo uvijek nije stekao svoju slobodu. No, nije se predavao.
Peginim povratkom uklonjena je posljednja prepreka za njegov bijeg s Mockjack Halla. Preselila je u
kolibe robova i spavala s djevojkama. Sve e one uvati njenu tajnu. Uvijek e tititi nekoga od svojih.
To nije bio prvi put da je neki bjegunac sakriven u kolibama robova; svaki odbjegli rob mogao je dobiti
zdjelu kukuruzne kae i tvrdi leaj za no na svakoj plantai Virgi
K nije.
Tijekom dana tumarala je umama, skrivajui se do mraka. Zatim se vraala do koliba i jela zajedno s
robovima. Mack je znao da to ne moe dugo potrajati. Uskoro e joj postati dosadno, njen e oprez
popustiti pa e je uhvatiti. Meutim, nee morati jo puno tako ivjeti.
Macka su proli trnci od iekivanja. Cora je udata, Peg spaena, a zemljovid mu je pokazao kamo
treba poi. Sloboda je bila najvea elja njegovog srca. im se odlue, on i Peg jednostavno mogu otii
s plantae po zavretku radnog dana. Do zore mogu prijei etrdeset pet kilometara. Sakrivat e se
tijekom dana, a nou e nastaviti put. Poput svih bjegunaca, svakoga jutra i svake veeri potrait e
hranu na najblioj plantai.
Za razliku od veine bjegunaca, Mack se nee pokuati zaposliti im prijee sto pedeset kilometara.
Tako su ih uvijek hvatali. On e poi dalje. Njegovo je odredite divljina iza planinskog lanca. Tamo e
biti slobodan.
Meutim, Peg je stigla prije tjedan dana, a on se jo uvijek nalazio na Mockjack Hallu.
Zurio je u svoj zemljovid, udice i kutiju s kresivom. Korak mu je nedostajao do slobode, ali on se na nj
nije mogao odluiti. Zaljubio se u Lizzie, te nije mogao podnijeti pomisao da e je ovdje ostaviti,
3$7

Lizzie je gola stajala ispred psihe u svojoj spavaoj sobi, prouavajui svoje tijelo.
Rekla je Jayu kako se posve oporavila od trudnoe, ali istina je da vie nikad nee biti posve ista. Dojke
su se vratile na prijanju veliinu, ali vie nisu bile onako vrste, i naoko su se malo objesile. Trbuh joj
vie nee biti kao prije, to joj je postalo jasno; zauvijek e ostati malena izboina i mlohavost koe.
Tamo gdje joj se koa rastegnula, nalazile su se jedva zamjetljive srebrnkaste crte. Izblijedjele su, ali ne
sasvim, a njoj se inilo da e uvijek biti tu. Dolje, tamo gdje je izalo dij~te, takoer je dolo do pro-
mjene. Nekad je bilo tako usko da je jedva mogla ugurati prst. I to se proirilo.
Pitala se je li to razlog za Jayevo pomanjkanje zanimanja za nju. Od poroaja nije vidio njeno golo
tijelo, ali moda je znao kakvo je, ili nagaao, a to mu je bilo odvratno. Felia, njegova ropkinja, oito
nikad nije imala dijete. Njeno je tijelo jo uvijek bilo savreno. Sigurno e i ona zatrudnjeti, prije ili
kasnije. No, tada je moe odbaciti kao to je odbacio Lizzie, i nai novu enu. Zar tako eli provesti
svoj ivot? Jesu li svi mukarci takvi? Lizzie je poeljela da to moe pitati majku.
Jay se prema njoj odnosio kao prema potroenoj robi, koja vie ne vrijedi, kao to su iznoene cipele ili
napukli tanjur. To ju je ljutilo. Dijete koje je u njoj raslo, ostavilo izboinu na njenom trbuhu i rairilo
njenu vaginu, bilo je Jayevo dijete. Nije imao pravo odbaciti je nakon toga. Uzdahnula je. Nije imalo
smisla ljutiti se na njega. Sama ga je izabrala, a kasno je shvatila kakvu je glupost uinila.
Pitala se hoe li ikad itko opet drati njeno tijelo privlanim. Nedostajao joj je osjeaj to su ga
izazivale muke ruke na njenom tijelu, kad se inilo da se nikad ne moe zasititi. eljela je da je netko
njeno ljubi, stie njene dojke i stavi svoje prste u nju. Nije mogla podnijeti pomisao da se to vie
nikad nee dogoditi.
388
Duboko je udahnula, uvukla trbuh i isprsila se. Evo, to je gotovo isto kao to je izgledala prije trudnoe.
Podigla je dojke, zatim dodirnula dlaice meu nogama i poigravala se tokom udnje.
Otvorila su se vrata.
1
Mack je morao popraviti razbijenu ciglu u kaminu u Lizzienoj sobi. - Je li gospoa Jamisson ustala? -
upitao je Mildred, a
'' ona mu je odgovorila: - U konjunici je. - Sigurno joj se uinilo ; da je rekao gospodin Jamisson.
Sve mu je to u djeliu sekunde prolo glavom. Potom je mislio samo na Lizzie.
Bila je prekrasna. Dok je stajala ispred zrcala, mogao je vidjeti njeno tijelo s obje strane. Bila mu je
okrenuta leima, a njegove su ruke eznule za milovanjem oblina njenih bokova. U zrcalu je vidio
bujnost njenih dojki i mekane ruiaste bradavice. Dlaice u dnu njenog trbuha odgovarale su tamnim
neposlunim kovrama na njenoj glavi.
Stajao je bez rijei. Znao je da bi trebao promrmljati ispriku i brzo izai, ali stopala su mu bila kao
prikovana za pod.
! Okrenula se prema njemu. Imala je nesretan izraz lica, a on se pitao zato je tako. Bez odjee
djelovala je ranjivo, gotovo ' uplaeno.
Konano je naao svoj glas. - O, kako si lijepa - apnuo je. Izraz lica joj se promijenio, kao da je dobila
odgovor na neko pitanje.
- Zatvori vrata - rekla je.
' Gurnuo je vrata iza sebe i preao sobu u tri koraka. Trenutak kasnije, nala se u njegovom zagrljaju.
Pritisnuo je njeno ` golo tijelo uza se, osjeajui mekane dojke na svojim prsima.
Poljubio joj je usne, a njena su mu se usta odmah otvorila. Njegov je jezik pronaao njezin, te je uivao
u mokrini i udnji nje
389
nog poljupca. Kad je postao tvrd, privukla je k sebi njegove bokove i poela se trljati o njega.
Otrgnuo se, dahui, bojei se da e odmah doi do vrhunca. Potezala je njegov prsluk i koulju,
nastojei doprijeti do gole koe ispod njegove odjee. Odbacio je prsluk i svukao koulju preko glave.
Sagnula je glavu i obuhvatila ustima njegovu bradavicu. Ljubila ju je usnama, lizala vrkom jezika, i na
kraju njeno ugrizla. Bol je bila nevjerojatna, a on je dahnuo od zadovoljstva.
- Sad ti to meni uini - rekla je. Izvila je lea i ponudila svoju dojku njegovim ustima. Podigao ju je
rukom i poljubio bradavix
cu. Bila je tvrda od elje. Uivao je u tom osjeaju. - Ne tako njeno - apnula je.
Strastveno ju je sisao, a zatim ugrizao, kako je ona prije ugrizla njega. uo je kad je naglo udahnula
zrak. Bojao se da ne povrijedi njeno mekano tijelo, ali ona je rekla: - Jae, elim osjetiti bol - a on je
snanije stisnuo zube. - Da - rekla je i povukla njegovu glavu k sebi pa je licem gnjeio njenu dojku.
Prestao je jer se bojao da e je ugristi do krvi. Kad se uspravio, ona se sagnula do njegovog struka,
povukla uzicu to mu je drala hlae i spustila ih. Njegov je penis slobodno iskoio. Uhvatila ga je
objema rukama, trljala ga o svoje njene obraze i ljubila ga. Mack je osjetio silno zadovoljstvo, pa se
opet otrg
nuo od nje jer nije elio prebrzo svriti. ? Pogledao je prema krevetu. : a - Ne tamo - rekla je Lizzie. -
Ovdje. - Legla je na prostirku
ispred zrcala.
Kleknuo je izmeu njenih nogu, uivajui u pogledu.
, - Sad, brzo - rekla je.
Spustio se na nju, oslonivi se na laktove, a ona ga je vodila unutra. Zagledao se u njeno ljupko lice.
Obrazi su joj se zarume
njeli, a usta lagano rastvorila otkrivajui vlane usne i malene ' i f., zube. Oi je irom otvorila i zurila u
njega dok se micao iznad
390 ,
nje. - Mack - uzdisala je. - O, Mack. - Njeno se tijelo micalo s njegovim, a prste je snano zabila u
miie njegovih lea.
Poljubio ju je i blago se pomicao, ali ona je opet eljela vie. Zubima je uhvatila njegovu donju usnu i
zagrizla. Osjetio je okus krvi. - Daj bre! - pomamno je rekla, a njena je udnja prela i na njega pa se
poeo kretati bre, zabijajui se u nju gotovo brutalno, a ona je rekla: - Da, tako! - Sklopila je oi i
prepustila se osjetilima, a zatim je kriknula. Pokrio joj je rukom usta kako bi je utiao, a ona mu je
ugrizla prst. Privukla je njegove bokove k svojima to je vre mogla, a zatim se vrtjela pod njim.
Rukom je priguivao njene krikove, a ona je uvijek iznova dizala svoje bokove k njegovima, dok se nije
sasvim zadovoljila i spustila na pod, posve iscrpljena.
Ljubio joj je oi, nos i bradu, i dalje se blago miui u njoj. Kad se njeno disanje smirilo, otvorila je oi
i rekla: - Pogledaj u zrcalo.
Okrenuo se prema psihi i ugledao drugog Macka na drugoj Lizzie, a njihova su tijela spojena u visini
bokova. Promatrao je kako njegov penis ulazi i izlazi iz njezinog tijela. - Lijepo izgleda - apnula je.
Pogledao ju je. Kako su joj oi tamne, gotovo crne. - Voli li me? - upitao je.
- O, Mack, kako to moe pitati? - Suze su joj navrle na oi. - Jasno da te volim. Volim te, volim te.
I tada se, napokon, prepustio vrhuncu.
11
Kad je konano prvi urod duhana bio spreman za prodaju, Lennox je dao ukrcati etiri velike bave u
amac ravnoga dna i poao u Fredericksburg. Jay je nestrpljivo ekao na njegov povratak. elio je to
prije saznati koju e cijenu postii njegov duhan.
Nee dobiti gotovinu; tako se nije radilo na tritu duhana. ~Lennox e odnijeti duhan u javno skladite
gdje e ovlateni
391
nadzornik izdati potvrdu na kojoj e pisati da je "za prodaju". Takve potvrde, poznate kao duhanski
rauni, koristile su se umjesto novca diljem Virginije. S vremenom e ga posljednji posjednik
promijeniti u novac kod kapetana nekog broda ili, to je jo vjerojatnije, zamijeniti za robu uvezenu iz
Britanije. Kapetan e tada odnijeti raun u javno skladite i zamijeniti ga za duhan.
U mec~uvremenu, Jay e tom potvrdom podmiriti svoje najhitnije dugove. Kovanica je tiha ve
mjesec dana jer nemaju eljeza za izradu orua i potkova.
Sreom, Lizzie nije primijetila da su ostali bez novca. Nakon roenja mrtvog djeteta, tri mjeseca je
ivjela u omami. Zatim, kad ga je uhvatila s Felijom, okruila se tiinom.
Danas je opet drugaija. Izgleda sretnija i djeluje gotovo prijateljski raspoloena. - Kakve su vijesti? -
upitala ga je tijekom veere.
- Nevolje u Massachusettsu - odgovorio je. - Postoji skupina usijanih glava koji sebe nazivaju Sinovima
slobode; usudili su se poslati novac onom prokletom tipu, Johnu Wilkesu u London.
- udim se to uope znaju tko je on.
- Misle da se bori za slobodu. U meuvremenu, carinski nadzornici se boje stupiti nogom u Boston.
Sklonili su se na brod Romney.
- ini se da su kolonisti spremni na pobunu.
Jay je odmahnuo glavom. - Treba im samo doza lijeka to smo ga dali istovarivaima ugljena, malo
puane vatre i nekoliko vjeanja.
Lizzie se stresla i prestala postavljati pitanja.
Dovrili su veeru u tiini. Dok je Jay pripaljivao svoju lulu, uao je Lennox.
Jay je odmah vidio da je u Fredericksburgu pio, a ne samo obavljao poslove. - Je li sve u redu, Lennox?
- Ba i nije - rekao je Lennox svojim uobiajeno drskim tonom.
392
Lizzie je nestrpljivo rekla: - to se dogodilo?
Lennox je odgovorio ne pogledavi je. - Na duhan je spaljen, eto to se dogodilo.
- Spaljen! - rekao je Jay. - Kako? - pitala je Lizzie.
- Nadzornik je to uinio. Spalio ga kao smee. Nije za prodaju. _ Jayevom utrobom poeo se iriti
odvratan osjeaj. Progutao
je slinu i rekao: - Nisam znao da to smiju uiniti. - to nije valjalo? - upitala je Lizzie.
Lennox je djelovao neuobiajeno smeteno. Neko vrijeme nita nije rekao.
- Hajde, da ujemo - ljutito je rekla Lizzie.
- Kau da daje po staji - napokon je rekao Lennox. - Znala sam! - rekla je Lizzie.
Jay nije imao pojma o emu oni govore. - to to znai, 'daje po staji'? to je to?
Lizzie je hladno rekla: - Znai da su goveda putana na zemlju gdje se uzgaja duhan. Kad se tlo previe
gnoji, duhan poprima snaan, neugodan miris.
Jay je ljutito rekao: - Tko su ti nadzornici koji imaju pravo spaliti moj urod?
- Imenuje ih Skuptina - rekla mu je Lizzie. - To je neuveno!
- Moraju voditi rauna o kvaliteti duhana. - Tuit u ih zbog ovoga.
Lizzie je rekla: - Jay, umjesto da ih tui, zato ne bi pravilno vodio plantau? Ovdje moe uzgajati
odlian duhan, ako radi kako treba.
- Ne treba mi ena govoriti kako u upravljati svojim poslovima! - viknuo je.
Lizzie je pogledala Lennoxa. - Ne treba ti ni budala, isto tako - rekla je.
393
Uasna pomisao proletjela je Jayu kroz glavu. - Koliko je naeg duhana uzgajano na ovaj nain?
Lennox je utio.
- Dakle? - bio je uporan Jay. Lizzie je rekla: - Sav.
Tada je Jay shvatio da je uniten.
Plantaa je pod hipotekom, zaduio se preko glave, a sav urod duhana je bezvrijedan.
Odjednom mu se uinilo da ne moe disati. Grlo mu se stegnulo. Otvorio je usta poput ribe na suhom,
ali nije mogao doi do zraka.
t Konano je udahnuo, poput ovjeka koji izbija na povrinu po posljednji put.
- Boe, pomozi mi - rekao je i prekrio lice rukama.
11
Te je noi kucao na vratima Lizziene spavae sobe.
Sjedila je kraj vatre u spavaici i razmiljala o Macku. Bila je luaki sretna. Voli ga, i on voli nju. Ali,
to e uiniti? Zurila je u plamen. Nastojala je biti praktina, ali su joj se misli neprestano vraale na
njihovo voenje ljubavi, ovdje na prostirci ispred psihe. eljela je to opet initi.
Trgnula se kad je ula kucanje. Skoila je na noge i zagledala se u zakljuana vrata.
Kvaka se stresla, ali ona je zakljuavala vrata svake veeri otkad je uhvatila Jaya s Felijom. ula je
Jayev glas: - Lizzie, otvori ta vrata!
Nita nije rekla.
- Rano ujutro idem u Williamsburg, posuditi jo novca rekao je. - elim te vidjeti prije odlaska.
I dalje je utjela.
- Znam da si unutra, odmah otvori! - Zvuio je pomalo pijano.
Trenutak kasnije zauo se mukli udarac, kao da se ramenom
394
bacio na vrata. Znala je da time nita nee postii; arke su od mjedi, a zasun vrst.
ula je udaljavanje njegovih koraka, ali je pretpostavila da jo nije odustao, i bila je u pravu. Vratio se
tri do etiri minute kasnije i rekao: - Ako ne otvori vrata, ja u ih razvaliti.
Zauo se prasak kad je neto udarilo u vrata. Lizzie je pretpostavila da je donio sjekiru. Sljedei prasak
je probio drvo, a ona je ugledala otricu sjekire.
Lizzie je poela osjeati strah. Poeljela je da se Mack nalazi u blizini, ali on je u nastambama za
robove, spava na tvrdom leaju. Mora se sama uvati.
Drhtavo je pola do stolia kraj kreveta i uzela pitolje.
Jay je nastavio razbijati vrata, udarajui sjekirom po drvu u nizu zagluujuih prasaka, a svi su zidovi
drvene kue podrhtavali. Lizzie je provjerila naboj pitolja. Nesigurnom rukom istresla je malo baruta u
pokretaki mehanizam svakog pitolja. Otpustila je sigurnosne zapore i napela oroze na oba pitolja.
Sad me vie nije briga, pomislila je mirei se sa sudbinom. to e biti, bit e.
Vrata su popustila i Jay je uletio u sobu, crvena lica i dahui. Sa sjekirom u ruci koraknuo je prema
Lizzie.
Ispruila je lijevu ruku i ispalila hitac iznad njegove glave. U skuenom prostoru hitac je odjeknuo
poput praska topa. Jay je stao i podigao ruke u obrambenom pokretu, prestraena izraza lica.
- Zna kako dobro mogu gaati - rekla mu je. - No, ostao mi je jo samo jedan metak, a taj e ravno u
tvoje srce. - Dok je govorila, jedva je mogla povjerovati da se moe tako tekim rijeima obratiti
mukarcu ije je tijelo voljela. Najradije bi zaplakala, ali je stisnula zube i netremice zurila u njega.
- Beutna kujo - rekao je.
To je bio lukav ubod. I sama je sebe optuivala za beutnost. Polako je spustila pitolj. Jasno da nee
pucati u njega. to eli?
395
Ispustio je sjekiru. - Spavati s tobom jo jednom prije nego odem - rekao je.
Osjetila je muninu. Mislima joj je proletjela Mackova slika. Sad je mogla jedino s njim voditi ljubav.
Uasavala ju je pomisao da bi to morala raditi s Jayem.
Jay je uhvatio cijevi njenih pitolja, a ona mu je dopustila da joj ih uzme. Olabavio je oroz na onome iz
kojeg nije pucala, a potom je oba odbacio u stranu.
Uasnuto je zurila u njega. Nije mogla povjerovati da e se to dogoditi.
Pribliio joj se i udario je akom u trbuh.
Kriknula je od zaprepatenja i bo''1a, i savila se u struku. - Nikad vie nemoj u mene uperiti pitolj ! -
derao se. Udario ju je po licu, a ona je pala na pod.
utnuo ju je u glavu, pa je izgubila svijest.
396
35.
POGL.~,tVLJE
ijelo sljedee jutro Lizzie je provela u krevetu, a od strahovite glavobolje jedva je mogla govoriti.
Uplaena Sarah donijela joj je doruak. Lizzie je otpila malo aja i ponovno zatvorila oi.
Kad se kuharica vratila po pladanj, Lizzie je upitala: - Je li gospodin Jamisson otiao?
- Da, gospoc~o. U cik zore poao je u Williamsburg. Gospodin Lennox je otiao s njim.
Lizzie se osjetila malo bolje.
Nekoliko minuta kasnije u sobu je uletio Mack. Stajao je kraj kreveta i zurio u nju, tresui se od bijesa.
Ispruio je ruku i drhtavim prstima joj dotaknuo lice. Iako su njene masnice bile osjetljive, njegov je
dodir bio njean pa je nije boljelo, zapravo, godilo joj je. Uhvatila je njegovu ruku i poljubila mu dlan.
Dugo je sjedio uz nju, bez rijei. Lizzieni su bolovi poeli poputati. Uskoro je zaspala. Kad se
probudila, njega vie nije bilo.
Poslije podne je dola Mildred i otvorila kapke na prozorima. Lizzie je sjela na krevetu, a Mildred joj
je etkala kosu. Zatim je uao Mack u pratnji doktora Fincha.
- Nisam poslala po vas - rekla je Lizzie.
397
Mack je rekao: - Ja sam poao po njega.
Lizzie se, iz nekog razloga, stidjela onoga to joj se dogodilo, pa bi vie voljela da Mack nije poao po
lijenika. - Zato misli da sam bolesna?
- Provela si cijelo jutro u krevetu. - Moda sam jednostavno lijena.
- A ja sam guverner Virginije.
Popustila je i nasmijeila se. Brinuo je za nju, a to ju je usreivalo. - Zahvalna sam ti - rekla je.
Lijenik je rekao: - Rekli su mi da vas mui glavobolja.
- No, nisam bolesna - odgovorila je. Neka sve ide dovraga, pomislila je, zato mu ne bi rekla istinu? -
Boli me glava jer me je mu udario nogom.
- Hmm. - Finch se osjeao nelagodno. - Kakav vam je vid, zamagljen?
- Ne.
Stavio joj je ruke na sljepoonice i paljivo ispitivao prstima. - Osjeate li se smueno?
- Ljubav i brak me smuuju, ali ne zato to mi je glava povrijeena. Jao!
- Je li vas tu udario? - Da, prokletstvo.
- Sretni ste to imate toliko kovrave kose. To je ublailo udarac. Osjeate li muninu?
- Samo kad pomislim na svog mua. - Shvatila je da zwi ogoreno. - Ali to vas ne mora zabrinjavati,
doktore.
- Dat u vam lijek za ublaavanje bolova. Nemojte ga previe uzimati, moe stvoriti ovisnost. Poaljite
. opet po mene ako budete imali tekoa s vidom.
Kad je lijenik otiao, Mack je sjeo na rub kreveta i drao je za ruku. Neto kasnije je rekao: - Ako ne
eli da te udara po glavi, trebala bi ga ostaviti.
Pokuala se sjetiti razloga za ostanak. Njezin je mu ne voli.
398
Nemaju djece, a izgleda da ih nee ni imati. Njihov je dom gotovo sigurno izgubljen. Nita je ne
zadrava ovdje.
- Ne bih znala kamo poi - rekla je.
- Ja bih. - Na licu su mu se odraavali duboki osjeaji. - Pobjei u.
Srce joj je zastalo. Nije mogla podnijeti pomisao da bi ga mogla izgubiti.
- Peg e poi sa mnom - dodao je. Lizzie je bez rijei zurila u njega.
- Poi s nama - rekao je.
Evo, reeno je. Ve je jedno~ aludirao na to; pobjegni s nekim nikogoviem, rekao je; ali sad to vie
nije samo aluzija. eljela je rei: "Da, da, danas, sada!" No, oklijevala je. Bojala se. - Kamo ete poi?
- upitala je.
Izvadio je konatu futrolu iz depa i razmotao zemljovid. - Oko sto pedeset kilometara zapadno odavde
protee se dugaki planinski lanac. Poinje daleko gore u Pennsylvaniji, a prostire se sasvim na jug,
nitko ne zna dokle. Visok je, takoer. Meutim, ljudi priaju da postoji prolaz poznat pod nazivom
Cumberland Gap, ovdje dolje, gdje izvire rijeka Cumberland. Iza planina nalazi se divljina. Kau da
tamo nema ak ni puno Indijanaca, jer su se generacije Sioux i Cherokee plemena borile za to podruje,
a nijedna strana nije bila dovoljno jaka da na dulje zadri prevlast i tamo se naseli.
Poelo ju je obuzimati uzbuenje. - Kako e stii do tamo? - Peg i ja bismo ili pjeke. Odavde bih
krenuo na zapad prema pobru. Pepper Jones tvrdi da postoji staza to vodi na jugozapad, otprilike
usporedno s planinskim lancem. Krenuo bih tom stazom do rijeke Holston; evo je na zemljovidu.
Potom bih krenuo u planine.
- A . . . kad ne biste poli sami?
- Ako ti poe sa mnom, moemo uzeti teretna kola i vee zalihe; orue, sjeme i hranu. U tom sluaju
neu biti bjegunac. Bit u sluga koji putuje sa svojom gospodaricom i njenom slu
399
kinjom. Tada bih krenuo na jug do Richmonda, a zatim zapadno prema Stauntonu. To bi dulje trajalo,
ali Pepper kae da su ceste bolje. Pepper moda nije u pravu, ali to su najbolje obavijesti to sam ih
dobio.
Osjeala je strah i uzbuc~enje. - to kad stigne do planina? Nasmijeio se. - Potrait emo dolinu s
potokom bogatim ribama i umama punim divljai, a moda i s parom orlova koji imaju gnijezdo na
oblinjem vrhu. I tamo emo sagraditi
kuu. r
1
Lizzie je pakirala pokrivae, vunene arape, kare, igle i konac. Dok je radila, osjeaji su joj se
mijenjali od ushienja do uasa. Bila je izvan sebe od sree pri pomisli na bijeg s Mackom. Zamiljala
je kako jedno uz drugo jau umovitim predjelima i spavaju, zajedno umotani u pokriva, pod
kronjama stabala. Zatim bi pomislila na opasnosti. Morat e svakodnevno loviti ivotinje kako bi se
prehranili; sagraditi kuu; posaditi kukuruz; lijeiti svoje konje. Indijanci bi mogli biti neprijateljski
raspoloeni. Moda ima kriminalaca koji harae tim krajem. to ako ih zamete snijeg? Mogli bi
umrijeti od gladi!
Pogledala je kroz prozor svoje spavae sobe i opazila laku koiju svratita MacLaine iz
Fredericksburga. U stranjem dijelu koije nalazila se prtljaga, a u prednjem jedan putnik. Konjem je
upravljao stari pijanac po imenu Simmins, a oito je doao na pogrenu plantau. Pola je dolje kako bi
ga uputila u drugom smjeru.
Meutim, kad je izala na trijem, prepoznala je putnika. _, Bila je to Jayeva majka, Alicia.
Nosila je crninu.
- Lady Jamisson! - zaprepateno je rekla Lizzie. - Trebali biste biti u Londonu!
- Zdravo, Lizzie - rekla je njena svekrva. - Sir George je mrtav.
400

- Srani udar - rekla je nekoliko minuta kasnije kad je sjedila u sobi za primanje uz alicu aja. - Sruio
se u svom uredu. Doveli su ga u palau na Grosvenor Squareu, ali je putem umro.
U glasu joj se nije osjeao pla, a u oima nije bilo ni traga suzama dok je govorila o smrti svoga mua.
Lizzie se sjeala da je Alicia u mladosti bila zgodna, prije nego lijepa, a sad je malo ostalo od njene
mladenake privlanosti. Bila je tek sredovjena ena koja je doekala kraj neuspjelog braka. Lizzie ju
je alila. Nikad neu biti poput nje, zarekla se.
- Nedostaje li vam? - s oklijevanjem je upitala.
Alicia ju je otro pogledala. - ~Jdala sam se za bogatstvo i poloaj u drutvu, a to sam i dobila. Olive je
bila jedina ljubav njegova ivota, i nikad mi nije doputao da to zaboravim. Ne traim saaljenje! Sama
sam izabrala i taj sam teret nosila dvadeset etiri godine. No, nemoj oekivati da u aliti za njim. Sve
to osjeam je izbavljenje.
- To je strano - apnula je Lizzie. Takav je ivot sudbina i njoj namijenila, pomislila je zadrhtavi od
groze. No, ona ga nee prihvatiti. Pobjei e. Meutim; morat e se uvati Alicije.
- Gdje je Jay? - pitala je Alicia.
- Otiao je u ~Xlilliamsburg. Pokuat e posuditi jo novca. - Znai, plantaa ne posluje uspjeno.
- Na urod duhana proglaen je bezvrijednim.
alostan izraz preao je Alicijinim licem. Lizzie je shvatila da je Jay razoarao svoju majku, ba kao i
svoju enu, iako Alicia to nikad ne bi priznala. "
- Vjerojatno se pita kako glasi oporuka Sir Georgea - rekla je Alicia.
Lizzie uope nije pomislila na oporuku. - Je li puno toga ostavio? Mislila sam da ima problema u
poslovima.
- Spasio ih je ugljen High Glena. Umro je kao vrlo bogat ovjek.
Lizzie se pitala je li neto ostavio Aliciji. Ako nije, ona moda
401
eli ivjeti sa sinom i snahom. - Je li se Sir George pobrinuo za vas?
- O, da, moj dio je sreen prije vjenanja, sreom. - A Robert je naslijedio sve ostalo?
- To smo svi oekivali. Meutim, moj mu je etvrtinu svoje imovine odredio za podjelu meu svom
zakonitom unuadi koja sada postoji, ili doc~e na svijet u roku od godine dana nakon njegove smrti.
Dakle, vae je djetece bogato. Kad u vidjeti njega, ili nju? to si rodila?
Alicia je oito otila iz Londona prije dolaska Jayeva pisma. - Djevojicu - rekla je Lizzie.
- Kako lijepo. Bit e bogata ~na. - Roena je mrtva.
Alicia nije izrazila svoju suut. - Prokletstvo - opsovala je. - Morate se pobrinuti za jo jedno, i to brzo.
Mack je nakrcao teretna kola sjemenom, oruc~em, konopcima, avlima, kukuruznim jelima i solju.
Lizzienim kljuem otvorio je oruarnicu odakle je uzeo sve puke i municiju. Takoer je uzeo ralo. Kad
stignu na svoje odredite, pretvorit e kola u plug.
Zapregnut e etiri kobile, odluio je, a uzet e jo dva pastuha, tako da se mogu razmnoavati. Jay
Jamisson e pobjesniti zbog krae njegovih dragocjenih konja; Mack je bio siguran da e mu to tee
pasti nego gubitak Lizzie.
Lizzie je izala dok je vezivao zalihe na kolima. - Tko je posjetitelj? - upitao ju je.
- Jayeva majka, Alicia.
- Dobri Boe! Nisam znao da dolazi. - Nisam ni ja.
Mack se namrtio. Alicia nije predstavljala prijetnju njegovim planovima, ali bi njen mu to mogao biti.
- Dolazi li i Sir George?
402
- On je umro.
To je bilo olakanje. - Hvala Bogu. Svijet je na dobitku. - Moemo li ipak otii?
- Ne vidim zato ne bismo mogli. Alicia nas ne moe zausta
viti. - to ako ode k erifu i kae da smo pobjegli i ukrali sve
ovo? - Kretnjom ruke pokazala je hrpu stvari na kolima.
- Zna kako glasi naa pria. Ide posjetiti roaka koji je nedavno osnovao farmu u Sjevernoj Karolini.
Nosi mu darove. - Iako je plantaa propala.
- Stanovnici Virginije poznati sd po tome to su velikoduni onda kad si to ne mogu priutiti.
Lizzie je klimnula. - Pobrinut u se da pukovnik Thumson i Suzy Delahaye saznaju za moje planove.
- Reci im da se tvoja svekrva tome protivi, pa bi ti mogla pokuati stvarati tekoe.
- Dobra zamisao. erif se nee htjeti uplitati u obiteljsku svau. - Oklijevala je. Njegovo je srce poelo
ubrzano tui od pogleda na izraz njenog lica. Nesigurno je rekla: - Kad . . . kad emo krenuti?
Nasmijeio se. - Prije zore. Dat u da se kola veera~ odvezu do nastambi robova, pa neemo stvarati
puno buke kad budemo krenuli. Kad se Alicia probudi, nas vie nee biti.
Hitro mu je stisnula ruku, a potom pourila natrag u kuu.
Mack je te noi doao u Lizzien krevet.
Leala je budna, ispunjena strahom i uzbuenjem, razmiljajui o pustolovini to e ujutro otpoeti, kad
je on uao u sobu. Poljubio joj je usne, razodjenuo se i uvukao u krevet kraj nje.
Vodili su ljubav, zatim su tiho razgovarali o sutranjem danu, a tada opet vodili ljubav. Kako je no
odmicala, Mack je zadrijemao, ali je Lizzie ostala budna. Promatrala je crte njegovog lica
403
u svjetlosti vatre i mislila o putovanju kroz prostor i vrijeme koje ih je dovelo od High Glena do ovog
kreveta.
Uskoro se poeo buditi. Opet su se poljubili, dugim zadovoljnim poljupcem, a potom su ustali.
Mack je otiao u konjunicu dok se Lizzie pripremala. Srce joj je mahnito tuklo dok se odijevala.
Privrstila je kosu na zatiljku i odjenula hlae, jahae izme, koulju i prsluk. Spakirala je haljinu to ju
je hitro mogla navui na sebe ako bi se ukazala potreba da se opet pretvori u imunu enu. Bojala se
putovanja to im je predstojalo, ali nisu je muile nikakve sumnje glede Macka. Osjeala se vrlo
bliskom njemu pa bi mu povjerila i vlastiti ivot.
Kad je doao po nju, sjedila je kraj prozora u kaputu i trorogom eiru. Nasmijeio se kad ju je ugledao
u njenoj najdraoj odjei. Drei se za ruke, na prstima su sili stubama i izali iz kue.
Teretna kola su ih ekala kraj ceste, van vidokruga kue. Peg se ve nalazila na kolima, umotana u
deku. Konjuar Jimmy upregnuo je etiri konja, a jo je dva privezao sa stranje strane. Svi su se robovi
doli pozdraviti. Lizzie je poljubila Mildred i Sarah, a M~ck se rukovao s Kobeom i Cassom. Bess,
ropkinja iji je ivot spaen one noi kad je Lizzie izgubila dijete, bacila se Lizzie oko vrata i zaplakala.
Svi su tiho stajali na svjetlosti zvijezda i promatrali kako se Mack i Lizzie penju na kola.
Mack je pucnuo uzdama i rekao: - Hija! Idemo! Konji su povukli, kola su se trgnula i oni su krenuli.
Na cesti je Mack okrenuo konje u pravcu Fredericksburga. Lizzie je pogledala natrag. Robovi su stajali
u posvemanjoj tiini, i mahali.
Trenutak kasnije izgubili su ih iz vida.
Lizzie je pogledala naprijed. U daljini je svitao dan.
404
36.
POGLA.tVL/E
atthew Murchman nije bio u gradu kad su Jay i Lennox stigli u Williamsburg. Njegov sluga je rekao da
bi
, se mogao vratiti sutradan. Jay je narkao poruku u kojoj je stajalo da mu treba novi zajam te bi elio
vidjeti odvjetnika to je prije mogue. Otiao je iz ureda loe raspoloen. Njegovi su poslovi u
katastrofalnom stanju pa je nestrpljivo oekivao nekakvo rjeenje.
Idueg je dana morao nekako potratiti vrijeme pa se zaputio do crveno sive zgrade Kapitola. Nakon to
je prole godine guverner raspustio Skuptinu, ona je opet poela s radom poslije izbora. Dvorana
zastupnika bila je skromna mrana prostorija s nizom klupa s obje strane i nekom vrstom govornice za
predsjednika parlamenta u sredini. Jay i jo nekoliko gledatelja stajali su straga, iza ograde.
Brzo je shvatio da je politiki ivot kolonije uzburkan. Virginia, najstarija engleska kolonija na
kontinentu, inila se spremnom na pobunu protiv svog zakonitog kralja.
Zastupnici su raspravljali o najnovijoj prijetnji iz Westminstera: Britanski parlament je tvrdio da se
svakoga tko je optuen za
405
izdaju moe prisiliti na povratak u London gdje e mu se suditi, prema statutu iz vremena Henryja VIII.
Prostorija je bila nabijena osjeajima. Jay je s gaenjem gledao kako jedan ugledni zemljoposjednik za
drugim ustaje i napada kralja. Na kraju su usvojili rezoluciju u kojoj se kae kako je statut o izdajstvu u
suprotnosti s pravom britanskih podanika da im sude njima ravni.
Nastavili su raspravu uobiajenim alopojkama o tome da plaaju poreze, a nemaju zastupnika u
Westminsteru. - Neemo poreze bez prava glasa - neprestano su ponavljali. Meutim, ovoga su puta
poli korak dalje nego inae, jer su potvrdili svoje pravo na suradnju sa skuptinama ~ drugim
kolonijama, kad se radi o suprotstavljanju kraljevskim zahtjevima.
Jay je bio siguran da guverner to ne moe dopustiti, i bio je u pravu. Malo prije ruka, dok su zastupnici
raspravljali o manje vanim lokalnim temama, uvar reda je prekinuo raspravu i vikriuo: - Gospodine
Predsjednie, poruka od guvernera.
Pruio je slubeniku list papira, a ovaj ga je proitao i rekao: - Gospodine Predsjednie, guverner
zahtijeva trenutnu nazonost vaeg Doma u vijenici.
Sad e nadrapati, oduevljeno je pomislio Jay.
Slijedio je zastupnike dok su se penjali stubama i prolazili hodnikom. Gledatelji su stajali u predvorju
ispred vijenice i kroz otvorena vrata promatrali to se zbiva. Guverner Botetourt, ivo utjelovljenje
eljezne ake u barunastoj rukavici, sjedio je na elu ovalnog stola. Govorio je vrlo kratko. - uo sam
o vaim odlukama - rekao je. - Natjerali ste me na rasputanje Skuptine. Prema tome, smatrajte se
rasputenima.
Zavladala je zaprepatena tiina. - To je sve - nestrpljivo je rekao.
Jay je prikrio svoju radost dok su zastupnici polako izlazili iz vijenice. U dvorani su pokupili svoje
papire i izali na dvorite. Vratio se u svratite Raleigh i sjeo za ank. Naruio je pod
nevni obrok i oijukao s pipniarkom koja se zaljubljivala u nje
406
ga. Dok je ekao, iznenadio se kad je vidio da veliki dio zastupnika prolazi kraj njega i kree prema
jednoj od veih prostorija u stranjem dijelu svratita. Pitao se kuju li jo veu zavjeru i izdajstvo.
Kad je pojeo, poao je u istraivanje.
Kao to je pretpostavio, zastupnici su odravali raspravu. Nisu ni pokuavali prikriti svoju pobunu. Bili
su slijepo uvjereni u pravednost svojeg stava, a to im je ulijevalo neku vrstu luakog samopouzdanja.
Zar ne shvaaju, pitao se Jay, da izazivaju gnjev jedne od najjaih svjetskih monarhija? Misle li da e
na kraju proi nekanjeno? Zar im nije jasno da e ih mona britanska vojska prije ili kasnije zbriati s
lica zemlje?
Oito im nita od toga nije bilo jasno, a bili su toliko arogantni da se nitko nije pobunio kad je Jay
zauzeo mjesto u stranjem dijelu prostorije, iako je mnogima bila poznata njegova lojalnost kruni.
Govorio je George Washington, usijana glava i nekadanji asnik koji se obogatio zahvaljujui
pekuliranju sa zemljitima. Nije bio posebno dobar govornik, ali je na Jaya snano djelovala elina
odlunost to je iz njega zraila.
Washington je imao plan. U kolonijama na sjeveru, govorio je, vodei ljudi osnovali su udruenja iji
su se lanovi sloili da nee uvoziti britansku robu. Ako itelji Virginije doista ele izvriti pritisak na
londonsku vladu, trebali bi uiniti isto.
Ako sam ikad uo izdajniki govor, ljutito je razmiljao Jay, onda je to ovaj.
Poslovi njegova oca zapast e u jo vee tekoe bude li Washington proveo svoju zamisao. Osim
kanjenika, brodovi Sir Georgea prevozili su terete aja, namjetaja, konopa, strojeva i jo puno
luksuznih predmeta i preraevina to ih kolonisti nisu mogli sami proizvesti. Njegovo trgovanje sa
sjeverom ve se svelo na djeli nekadanje vrijednosti, zato je i dolo do krize prije godinu dana.
Nisu se svi slagali s Washingtonom. Neki su ukazali na inje
407
nicu da kolonije sjevera imaju razvijeniju industriju, pa su mogli sami proizvoditi prijeko potrebne
stvari, a jug je vie ovisio 0 uvoznoj robi. to emo uiniti, govorili su, bez konca ili tkanina?
~Xlashington je rekao da bi moglo biti izuzetaka, pa je skup poeo razraivati plan u tanine. Netko je
predloio zabranu klanja ovaca, kako bi se uveala proizvodnja vune. Neto kasnije Washington je
predloio osnivanje manjeg odbora koji bi razradio pojedinosti. Prijedlog je prihvaen pa su izabrali
lanove odbora.
Jay je izaao iz prostorije obuzet gnuanjem. Dok je prolazio hodnikom, priao mu je Lennox s
porukom. Bila je od Murchmana. Vratio se u grad, proitao je poruku gospodina Jamissona, i bit e mu
ast primiti gospodina Jamissona u devet
sati u~utro.

Politika kriza je nakratko zaokupila Jayevu pozornost, ali sad su mu se misli vratile na osobne nevolje,
a to ga je cijele noi dralo budnim. Ponekad bi krivio oca jer mu je dao plantau koja nije mogla
stvarati dohodak. Zatim bi proklinjao Lennoxa jer je previe gnojio zemlju umjesto da raiava nova
zemljita. Pitao se nije li njegov urod duhana bio posve dobar, ali su ga nadzornici spalili kako bi ga
kaznili zbog njegove lojalnosti engleskom kralju. Dok se bacakao i okretao po uskom krevetu, ak mu
je palo na pamet da je Lizzie namjerno rodila mrtvoroene kako bi njemu napakostila.
Rano je stigao u Murchmanovu kuu. To mu je bila jedina prilika. Bez obzira to je bilo krivo, nije
uspio uiniti plantau profitabilnom. Ako ne uspije posuditi jo novca, njegovi e zajmodavci traiti
natrag svoj novac od hipoteke, a on e ostati i bez doma i bez novca.
Murchman je djelovao nervozno. - Uredio sam da va zajmodavac doe pa ete se susresti - rekao je.
408
- Zajmodavac? Rekli ste mi da je rije o financijskom udruenju.
- Ah, da, mala varka, ao mi je. Zajmodavac je elio ostati anoniman.
- Zato se sad odluio razotkriti? - Ja . . . ne bih mogao rei.
- Pa, pretpostavljam da mi namjerava posuditi novac to mi je potreban; zato bi se inae optereivao
susretom sa mnom? - Vjerojatno ste u pravu; meni se nije povjerio.
Jay je uo kucanje na ulaznim vratima, a zatim priguene glasove kad je netko uao.
- Tko je on, zapravo?
- Dopustit u mu da se sam predstavi.
Vrata su se otvorila i uao je Jayev brat, Robert.
Jay je zapanjeno skoio na noge. - Ti! - rekao je. - Kad si stigao ovamo?
- Prije nekoliko dana - rekao je Robert.
Jay mu je pruio ruku, a Robert ju je kratko stisnuo. Prola je gotovo godina dana otkako ga je Jay
zadnji put vidio, a Robert je sve vie sliio ocu; jak, namrgoen, osoran. - Dakle, ti si mi pozajmio
novac? - rekao je Jay.
- Otac ti ga je pozajmio - rekao je Robert.
- Hvala Bogu! Bojao sam se da neu uspjeti dobiti novi zajam od nekog stranca.
- Meutim, otac vie nije tvoj zajmodavac - rekao je Robert. - Mrtav je.
- Mrtav? - Jay je opet naglo sjeo. Zaprepastio se. Otac jo nije navrio ni ezdeset godina. - Kako . . .?
- Srani udar.
Jay se osjeao kao da mu je netko izvukao tlo pod nogama. Njegov se otac loe odnosio prema njemu,
ali je uvijek bio tamo, vrst i naizgled neunitiv. Svijet je odjednom postao nesigurniji. Iako je ve
sjedio, Jay se poelio na neto osloniti.
Ponovno je pogledao brata. Na Robertovu licu nalazio se
409
izraz osvetoljubivog trijumfa. Zato je tako zadovoljan? - Postoji jo neto - rekao je Jay. - Zato
izgleda tako prokleto samozadovoljno?
- Sad sam ja tvoj zajmodavac - rekao je Robert.
Jay je uvidio to slijedi. Osjeao se kao da ga je netko udario akom u trbuh. - Ti, svinjo - proaptao je.
Robert je klimnuo glavom. - Zatvaram tvoju hipoteku. Plantaa duhana je moja. Isto sam uinio s High
Glenom; otkupio sam hipoteke i zatvorio ih. I to sad pripada meni.
Jay je jedva mogao govoriti. - Sigurno si sve to planirao procijedio je.
Robert je klimnuo.
Jay se borio protiv suza. - Ti i otac . . . - Da.
- Unitila me vlastita obitelj.
- Unitio si se sam. Lijen si, glup i nesposoban.
Jay se nije obazirao na njegove uvrede. Mogao je misliti jedino na to da ga je unitio njegov vlastiti
otac. Sjetio se kako je Murcmanovo pismo stiglo samo nekoliko dana po njegovom dolasku u Virginiju.
Otac je sigurno unaprijed pisao i naloio odvjetniku da mu ponudi hipoteku. Predvidio je da e plantaa
zapasti u tekoe i stvorio je plan kako e je uzeti natrag od Jaya. Otac je umro, ali je iz groba poslao
svoju poruku o tome kako malo dri do mlaeg sina.
Jay je polako i s naporom ustao, poput starca. Robert je utke stajao, s izrazom prezira i bahatosti.
Murchman je ipak imao neto savjesti pa je djelovao poput krivca. S izrazom nelagode na licu pourio
je prema vratima i otvorio ih za Jaya. Jay je polako proao hodnikom i izaao na blatnjavu ulicu.
Jay se do ruka napio.
Bio je toliko pijan da je ak i Mandy, pipniarka koja se zaljubljivala u njega, izgleda izgubila
zanimanje. Te je veeri
410
izgubio svijest u gostionici Raleigha. Valjda ga je Lennox stavio u krevet jer se idueg jutra probudio u
svojoj sobi.
Pomiljao je na samoubojstvo. Nije imao za to ivjeti; nema doma, ni budunosti, ni djece. U Virginiji
nikad nee postati ugledan graanin sad kad je propao, a nije mogao podnijeti pomisao o povratku u
Britaniju. Njegova ga je ena mrzila, a ak je i Felia sad pripadala Robertu. Jedino je pitanje hoe li si
prostrijeliti glavu ili se ubiti piem.
U jedanaest sati ujutro opet je pio konjak kad je u gostionicu ula njegova majka.
Kad ju je ugledao, pomislio je ~da je ve poludio. Ustao je i prestraeno se zagledao u nju. Kao i
uvijek, itala mu je misli pa je rekla: - Ne, nisam duh. - Poljubila ga je i sjela.
Kad se pribrao, Jay je rekao: - Kako si me nala?
- Pola sam u Fredericksburg, a tamo su mi rekli da si ovdje. Pripremi se na ok. Otac ti je mrtav.
- Znam.
To ju je iznenadilo. - Kako? - Robert je ovdje.
- Zato?
Jay joj je sve ispriao i objasnio da je Robert sada vlasnik i plantae i High Glena.
- Bojala sam se da njih dvojica tako neto smjeraju - gorko je rekla.
- Uniten sam - rekao je. - Pomiljao sam na samoubojstvo. Oi su joj se rairile. - Dakle, Robert ti nije
rekao to pie u oporuci tvoga oca.
Odjednom je Jay ugledao traak nade. - Je li mi neto ostavio?
- Ne, tebi ne. Tvojem djetetu.
Jay se opet snudio. - Dijete se rodilo mrtvo.
- etvrtina imanja dijeli se na unuke tvoga oca koji se rode u roku od godine dana nakon njegove smrti.
Ako po isteku te godine ne bude unuadi, Robert dobiva sve.
411
- etvrtina? To je cijelo bogatstvo!
- Sve to mora uiniti je pobrinuti se da Lizzie opet zatrudni.
Jay se uspio naceriti. - Pa, barem znam kako se to radi.
- Nemoj biti previe siguran. Pobjegla je s onim rudarem. - to?
- Otila je, s McAshom.
- Dobri Boe! Napustila me? I otila je s kanjenikom? - To ga je duboko ponizilo. Jay se okrenuo na
drugu stranu. - Nikad neu doekati da se to zaboravi. Dobri Boe.
- Uzeli su teretna kola, est tvojih konja i dovoljno zaliha za osnivanje nekoliko farmi.
- Prokleti lopovi! - Obuzeo ga je gnjev i osjeaj bespomonosti. - Zar ih nisi mogla zaustaviti?
- Pokuala sam se obratiti erifu, ali je Lizzie bila lukava. Priala je okolo kako nosi darove roaku u
Sjevernu Karolinu. Susjedi su rekli erifu da sam ja samo angrizava svekrva koja pokuava stvarati
neprilike.
- Svi me oni mrze jer sam lojalan kralju. - Naglo izmjenjivanje nade i oaja bilo je previe za Jaya pa je
utonuo u letargiju. Nema smisla - rekao je. - Sudbina je protiv mene.
- Nemoj jo odustati od borbe!
Mandy ih je prekinula kako bi pitala Aliciju to bi eljela popiti. Naruila je aj. Mandy se zavodljivo
nasmijeila Jayu.
- Mogao bih imati dijete s drugom enom - rekao je kad se Mandy udaljila.
Alicia je prezirno pogledala kako pipniarka vrti stranjicom i rekla: - Ne vrijedi. Unue mora biti
zakonito.
- Mogu li se razvesti od Lizzie?
- Ne. To zahtijeva dugotrajne zakonske procedure i gomilu novca, a mi za to ionako nemamo vremena.
Dok je Lizzie iva, to mora biti ona.
- Nemam pojma kamo je otila. - Ja imam.
412
Jay je zurio u svoju majku. Uvijek se divio njenoj mudrosti. - Kako zna?
- Slijedila sam ih.
Odmahnuo je glavom s nevjericom i divljenjem. - Kako si to uinila?
- Nije bilo teko. Stalno sam ljude zapitkivala jesu li vidjeli teretna kola to ih vuku etiri konja, a na
njima mukarca, enu i dijete. Nema toliko prometa da bi ljudi zaboravljali.
- Kamo su poli?
- Stigli su na jug do Richmonda. Odatle su se cestom zvanom Three Notch 'Trail zaputili ,~a zapad,
prema planinama. Okrenula sam na istok i dola ovamo. Ako odmah krene, bit e samo tri dana u
zaostatku za njima.
Jay je razmislio o tome. Bila mu je mrska pomisao o lovu na odbjeglu enu; izgledao je poput budale.
Meutim, to mu je jedina ansa da doe do nasljedstva. A etvrtina oevog imanja bila je golemo
bogatstvo.
to e uiniti kad je sustigne? - to ako se Lizzie ne bude htjela vratiti? - rekao je.
Na licu njegove majke pojavio se izraz nepopustljive odlunosti. - Postoji jo jedna mogunost,
naravno - rekla je. Pogledala je Mandy, a onda svoj hladan pogled vratila na Jaya. - Druga ena bi
mogla zatrudnjeti s tobom, i postati tvojom suprugom, i osigurati ti nasljedstvo . . . ako bi Lizzie
iznenada umrla.
Dugo je zurio u svoju majku.
Nastavila je: - Zaputili su se prema divljini, tamo gdje nema zakona. Svata se moe dogoditi; nema
erifa, nema mrtvozornika. Nenadane smrti su normalna pojava, i nitko se ne raspituje.
Jay je progutao slinu i posegnuo za piem. Njegova je majka poloila svoju ruku na au kako bi ga
zaustavila. - Dosta je rekla je. - Mora krenuti.
Nevoljko je povukao ruku.
- Povedi Lennoxa sa sobom - savjetovala mu je. - Ako do$e
413
do najgorega, i ti ne uspije nagovoriti ili prisiliti Lizzie na povratak, on e znati to treba uiniti.
Jay je klimnuo glavom. - Vrlo dobro - rekao je. - Uinit u tako.
414
37
POGLAVLJE
tara staza lovaca na bizone, poznata pod imenom Three Notch Trail, vodila je ravno na zapad, prelazei
kilometre i kilometre breuljkastog;krajolika Virginije. Ila je usporedno s rijekom James, kako je
Lizzie vidjela na Mackovu
zemljovidu. Cesta je prelazila beskrajni niz uzvisina i udolina, djelo stotina potoka to su se slijevali
prema jugu, u rijeku James. U poetku su prolazili kraj puno velikih imanja, poput onih oko
Fredericksburga, ali kako su se udaljavali prema zapadu, k~ae i polja su postajali manji, dok su
podruja netaknutih uma bivala sve vea.
Lizzie je bila sretna. Bojala se, brinula i osjeala krivnju, ali se neprestano smjekala. Boravila je vani,
na konju, uz ovjeka kojeg voli, na putu u veliku pustolovinu. U mislima je brinula 0 onome to im
predstoji, ali joj je srce pjevalo.
Tjerali su konje do njihovih krajnjih granica jer su se bojali da bi ih netko mogao slijediti. Alicia
Jamisson nee mirno sjediti u Fredericksburgu i ekati na Jayev povratak kui. Sigurno je poslala
poruku u Williamsburg, ili je sama onamo otila, kako bi ga upozorila na ono to se dogodilo. Da nije
bilo Alicijinih vijesti o oporuci Sir Georgea, Jay bi moda slegnuo ramenima
415
i pustio ih neka odu. No, sad mu treba ena koja e roditi neophodno potrebno unue. Bilo je gotovo
sigurno da e se dati u potjeru za Lizzie.
Itnali su nekoliko dana prednosti pred njim, ali on e bre putovati jer nije morao sa sobom vui kola
puna zaliha. Kako ` e slijediti trag bjegunaca? Morat e se putem raspitivati po kuama i svratitima, i
nadati se da su ljudi zapazili tko je pro
ao. Na cesti je bilo malo putnika i ljudi e sigurno zapamtiti teretna kola.
Treega dana krajolik je postao brdovitiji. Obraena polja ustupila su mjesto panjacima, a u dalekoj
izmaglici pojavio se planinski lanac. Kako su za sobom ~ostavljali kilometre puta, konji su postali
premoreni, te su se spoticali na looj cesti i tvroglavo usporavali. Na uzbrdicama su Mack, Lizzie i
Peg silazili s kola i hodali, kako bi olakali teret, ali to nije bilo dovoljno. Glave ivotinja su klonule,
korak im se jo vie usporio, a vie
i nisu reagirale ni na pucketanje bia.
- to im je? - zabrinuto je upitao Mack.
- Moramo im dati bolju hranu - odgovorila je. - ive samo od none ispae. Za ovakav napor to ga
izaziva cjelodnevna vua teretnih kola, konjima treba zob.
- Trebao sam je ponijeti - sa aljenjem je rekao Mack. Nisam uope pomislio na to, ne znam puno o
konjima.
Tog poslijepodneva stigli su do Charlottesvillea, nove naseobine na raskriju ceste Three Notch Trail i
stare indijanske staze to se pruala od sjevera prema jugu, poznate pod nazivom Seminole Trail.
Naselje se smjestilo od ceste prema brdima, ali vei dio zemljita jo nije bio obraen, a bilo je tek
neto vie od desetak kua. Lizzie je ugledala sudnicu i ispred nje sramni stup, te svratite to ga je
prepoznala po znaku s grubim crteom labuda. - Tu bismo mogli nabaviti zob - rekla je.
- Nemojmo se zaustavljati - rekao.je Mack. - Ne elim da nas ljudi zapamte.
Lizzie je shvatila to misli. Raskrija e predstavljati problem
416
za Jaya. Morat e otkriti jesu li bjegunci skrenuli na jug ili su nastavili na zapad. Ako privuku
pozornost zaustavljajui se u svratitu kako bi se opskrbili zalihama, olakat e mu zadatak. Konji e
morati jo malo patiti.
Nekoliko kilometara iza Charlottesvillea zaustavili su se na mjestu gdje je cesta presijecala jedva
vidljivu stazu. Mack je zapalio vatru, a Peg je skuhala kukuruznu kau. Sigurno je bilo riba u potocima
i divljai u umama, ali bjegunci nisu imali vremena za lov i ribolov, pa su jeli kau. Lizzie je
ustanovila da kaa nema nikakvog okusa, a ljepljiva smjesa bila joj je odvratna. Prisilila se da pojede
nekoliko lica, ali joj je to izazvalo muninu pa je ostatak bacila. Osjetila je stid pri pomisli da su njeni
robovi to jeli svakodnevno.
Dok je Mack prao njihove zdjele u potoku, Lizzie je sputala noge konjima tako da nou mogu pasti
travu, ali ne mogu pobjei. Zatim se njih troje umotalo u pokrivae i Ieglo ispod kola, jedno do
drugoga. Lizzie se trgnula kad je legla, a Mack je upitao: - to ti je?
- Bole me lea - rekla je.
- Navikla si na mekani krevet.
- Radije u s tobom leati na hladnoj zemlji nego sama spavati u mekanom krevetu.
Nisu vodili ljubav, s obzirom da je Peg bila uz njih, ali kad bi ona zaspala, oni su tiho razgovarali o
svemu to su zajedno proivjeli.
- Kad sam te izvukla iz one rijeke i obrisala te podsuknjom rekla je Lizzie. - Sjea se.
- Svakako. Kako bih mogao zaboraviti?
- Obrisala sam ti lea, a kad si se okrenuo . . . - Oklijevala je, odjednom se postidjevi. - Ti si . . . se
uzbudio.
- Jako. Jedva sam se uspijevao drati na nogama od iscrpljenosti, ali sam ak i tada elio voditi ljubav s
tobom.
- Nikad ranije nisam tako vidjela mukarca. To mi se inilo
417
tako uzbudljivim. Kasnije sam o tome sanjala. Neugodno mi je sjetiti se koliko mi se to svic~alo.
- Jako si se promijenila. Nekad si bila strano bahata. Lizzie se tiho nasmijala. - Ja imam isto miljenje
o tebi! - Ja sam bio bahat?
- Naravno! Ustati u crkvi i pred nosom zemljoposjednika proitati pismo!
- Valjda jesam.
- Moda smo se oboje promijenili.
- Drago mi je da jesmo. - Mack joj je dotaknuo obraz. Mislim da sam se tada zaljubio u tebe, kad si me
grdila ispred crkve. '
- Ja sam tebe dugo voljela, a da toga uope nisam bila svjesna. Sjeam se boksmea. Svaki udarac to si
ga primio, zabolio je i mene. Mrzila sam ono to su radili tvom divnom tijelu. Kasnije, dok si jo uvijek
bio bez svijesti, ja sam te milovala. Dodirivala sam tvoja prsa. Sigurno sam te i tada eljela, ak prije
udaje. No, nisam to priznavala samoj sebi.
- Rei u ti kad je za mene poelo. Dolje u ugljenokopu, kad si mi pala u naruaj, a ja sam sluajno
napipao tvoju dojku i shvatio tko si.
Tiho se nasmijala. - Jesi li me drao malo due no to je trebalo?
Djelovao je stidljivo na svjetlosti vatre. - Ne. Ali sam kasnije poalio to nisam.
- Sad me moe drati koliko god eli.
- Tako je. - Obujmio ju je rukama i privukao k sebi. Dugo su leali u tiini, a u tom su poloaju i
zaspali.
Idueg dana preli su gorski lanac preko jednog prijevoja, a zatim se spustili u ravnicu iza njega. Lizzie
i Peg su upravljale konjima nizbrdo, a Mack je poao naprijed na jednom od rezervnih konja. Lizzie je
sve boljelo od spavanja na zemlji, a
418
poela je osjeati i pomanjkanje dobre hrane. No, morat e se naviknuti na sve to; jo je dalek put pred
njima. Stisnula je zube i poela misliti na budunost.
Vidjela je da Peg neto mui. Lizzie je zavoljela Peg. Kadgod bi pogledala djevojicu, pomislila bi na
svoje mrtvoroene. Peg je nekad bila siuno djetece, a njena ju je majka voljela. Zbog te majke,
Lizzie e voljeti Peg i brinuti se o njoj.
- to te mui? - upitala je Lizzie.
- Ove farme u brdima podsjeaju me na imanje Burga Marlera.
Sigurno je strano, pomislila je Lizzie, kad nekoga ubije; ali osjeala je da postoji jo neto, a Peg je
uskoro postavila pitanje to ju je muilo. - Zato si se odluila na bijeg s nama?
Bilo je teko jednostavno odgovoriti na to pitanje. Lizzie je razmislila i na kraju odgovorila: -
Uglavnom zato to me moj mu vie ne voli, pretpostavljam. - Neto u izrazu Pegina lica navelo ju je
da doda: - ini se kako bi vie voljela da sam ostala kod kue.
- Pa, ne moe jesti nau hranu i ne svia ti se spavati na tlu, a kad ti ne bi bila s nama, ne bismo imali
teretnih kola i mogli bismo bre putovati.
- Naviknut u se na uvjete. A zalihe na kolima znatno e olakati osnivanje doma u divljini.
Peg je i dalje djelovala mrzovoljno, a Lizzie je pogodila da razgovor jo nije zavren. I doista, nakon
stanke Peg je rekla: - Zaljubljena si u Macka, zar ne?
- Naravno!
- Ali tek si se rijeila mua, nije li to malo prebrzo?
Lizzie se trgnula. I sama je osjeala da je to istina, u trenucima nesigurnosti; ali ju je ljutila kritika to
ju je uputilo dijete. Moj me mu est mjeseci nije dotaknuo; to misli, koliko bih trebala ekati?
- Mack voli mene.
419
Situacija se poela komplicirati. - Vjerujem da nas voli obje rekla je Lizzie. - Ali na razliite naine.
Peg je odmahnula glavom. - Voli me. Znam.
- Bio ti je poput oca. A ja u ti pokuati zamijeniti majku, ako mi dopusti.
- Ne! - ljutito je rekla Peg. - Nee biti tako!
Lizzie nije znala to bi joj rekla. Pogledala je naprijed i opazila plitku rijeku, a uz nju nisku drvenu
kuu. Oito je ovdje postojao gaz pa je cesta tu prelazila rijeku, a kua je svratite za putnike. Mack je
vezivao konja za stablo ispred kue.
Zaustavila je kola. Izaao je krupan mukarac odjeven u hlae od jelenje koe i izlizani trorogi eir,
bez koulje. - Treba nam zob za konje - rekao je Mack.
ovjek je odgovorio pitanjem: - Hoete li vi ljudi uzeti malo odmora, ui unutra i neto popiti?
Odjednom se Lizzie uinilo da je vr piva najpoeljnija stvar na svijetu. Uzela je neto novca s
Mockjack Halla, ne puno, ali dovoljno za najneophodnije na putu. - Da - odluno je rekla i skoila s
kola.
- Ja sam Barney Tobold, a zovu me Baz - rekao je krmar. Upitno je pogledao Lizzie. Imala je na sebi
muku odjeu, ali nije dovrila preruavanje pa je bilo oito da ima ensko lice. Meutim, nita nije
rekao ve ih je poveo unutra.
Kad su joj se oi privikle na mrak, Lizzie je vidjela da se krma sastoji od jedne prostorije golog
zemljanog poda u kojoj su se nalazile dvije klupe, ank i nekoliko drvenih vreva na polici. Baz je
posegnuo za bavicom ruma, ali ga je ona zaustavila rijeima: - Neemo rum, samo pivo, molim vas.
- Ja u rum - eljno je rekla Peg.
- Nee ako ja plaam, sigurno - Lizzie joj se suprotstavila. - I za nju pivo, Baz; molim vas.
Ulio je pivo iz bave u drvene vreve. Mack je uao sa zemljovidom u ruci i upitao: - Koja je ovo
rijeka?
- Mi je zovemo South River.
420
- Kad se prijee rijeka, kamo vodi cesta?
- Do gradia po imenu Staunton, udaljenog tridesetak kilometara. Nakon toga nema se ba kamo; ima
nekoliko staza, poneka granina tvrava, a zatim prave planine koje nitko nikad nije preao. Kamo ste
se zaputili, zapravo?
Mack je oklijevao pa je Lizzie odgovorila: - Idem posjetiti roaka.
- U Stauntonu?
Pitanje je zbunilo Lizzie. - Ovaj . . . u blizini. - Je li? Kako se zove?
Rekla je prvo ime to joj je palo na pamet. - Angus . . . Angus James.
Baz se namrtio. - udno. Mislio sam da poznajem svakoga u Stauntonu, ali to mi je ime nepoznato.
Lizzie je improvizirala: - Moda je njegova farma daleko od grada, nikad nisam bila tamo.
Izvana se zauo topot konjskih kopita. Lizzie je pomislila na Jaya. Je li ih uspio tako brzo sustii?
Macka je, takoer, zvuk uznemirio pa je rekao: - Ako elimo stii do Stauntona prije noi . . .
- Nemamo vremena za gubljenje - dovrila je Lizzie. Ispraznila je svoj vr.
- Jedva ste navlaili grlo - rekao je Baz. - Popijte jo jednu. - Ne - odluno je rekla Lizzie. Izvadila je
novarku. - Dopustite da vam platim.
Ula su dva ovjeka, trepui kako bi im se oi privikle na mrak. inilo se da su odavde; obojica su
imala na sebi hlae od jelenje koe i izme domae izrade. Krajikom oka Lizzie je vidjela kako se Peg
trgnula, a zatim okrenula le$a pridolicama, kao da je eljela sakriti lice od njih.
Jedan je vedro progovorio. - Zdravo, stranci! - Bio je ruan ovjek slomljena nosa i jednog zatvorenog
oka. - Ja sam Chris Dobbs, poznat kao Mrtvooki Dobbo. Drago mi je to sam vas upoznao. Kakve su
vijesti s istoka? Oni zastupnici i dalje troe
421
nae poreze na nove palae i otmjene veere? Dopustite da vam platim pie. Rum za sve, molim te,
Baz.
- Mi odlazimo - rekla je Lizzie. - Ipak, hvala vam.
Dobbo ju je pozornije pogledao i rekao: - ena u hlaama! Ignorirala ga je i rekla: - Zbogom, Baz, i
hvala na obavjetenjima.
Mack je izaao, a Lizzie i Peg su krenule prema vratima. Dobbs je pogledao Peg, a na licu mu se
pojavio iznenaeni izraz. - Tebe poznajem - rekao je. - Vidio sam te s Burgom Marlerom, pokoj mu
dui.
- Nikad ula - drsko je rekla Peg i prola kraj njega.
U sljedeem trenutku ovjek je izvukao logian zakljuak. Isuse Kriste, ti si sigurno mala drolja koja ga
je ubila!
- ekajte malo - rekla je Lizzie. Poeljela je da Mack nije tako brzo izaao. - Ne znam kakve vam se
lude ideje motaju po glavi, gospodine Dobbs, ali Jenny je slukinja u mojoj obitelji otkako je navrila
deset godina, te nikad nije srela nikoga po imenu Burgo Marler, a kamo li ubila.
Nije ga se mogla tako lako rijeiti. - Ne zove se Jenny, iako je nekako slino; Betty, ili Milly, ili Peggy.
Tako je, zove se Peggy Knapp.
Lizzie je osjetila muninu od straha.
Dobbs se okrenuo svom suputniku radi podrke. - Dakle, nije li to ona?
Drugi je ovjek slegnuo ramenima. - Vidio sam Burgovu kanjenicu samo jednom ili dvaput, a sve su
djevojice sline - sumnjiavo je rekao.
Baz je rekao: - Ipak, odgovara opisu u Virginia Gaxette. Posegnuo je ispod anka i izvukao muketu.
Lizzie se prestala bojati i poela osjeati ljutnju. - Nadam se da vam ne pada na pamet prijetiti mi,
Barney Tobold - rekla je, a i samu ju je iznenadila snaga u vlastitom glasu.
Odgovorio je: - Moda biste trebali ostati ovdje dok ne poa
422
ljemo poruku erifu u Staunton. Mui ga injenica da ruje uhvatio Burgova ubojicu. Znam da e htjeti
provjeriti vau priu.
- Neu se zadravati ovdje samo da biste vi otkrili kako ste pogrijeili.
Uperio je puku u nju. - Mislim da ete morati.
- Dopustite da vam neto objasnim. Odlazim odavde s ovim djetetom, a vi morate znati samo jedno:
ako pucate u suprugu bogatog virdinijskog plantaera, nikakvi razlozi na svijetu nee vas spasiti
vjeala. - Stavila je ruke na Pegina ramena, stala izme$u nje i puke, i gurnula je prema vratima.
Baz je napeo oroz uz prigueni zvuk.
Peg se trgnula pod Lizzienim rukama, a Lizzie ju je vre stisnula, osjetivi da je djevojica htjela
potrati.
Bilo je manje od tri metra do vratiju, ali se njima inilo da im treba sat vremena do njih.
Nije odjeknuo pucanj.
Lizzie je osjetila zrake sunca na svom licu.
Vie se nije mogla suzdravati. Gurnula je Peg prema naprijed i dala se u trk.
Mack je ve bio u sedlu. Peg je skoila na sjedalo teretnih kola, a Lizzie ju je slijedila.
- to se dogodilo? - upitao je Mack. - Izgledate kao da ste vidjele duha.
- Nestanimo odavde! - rekla je Lizzie i pucnula uzdama. Onaj jednooki tip je prepoznao Peg! -
Okrenula je kola pre.ma istoku. Ako krenu za Staunton, najprije moraju pregaziti rijeku, a to bi previe
dugo trajalo. Osim toga, uletjeli bi ravno u ruke erifu. Morali su se vratiti putem kojim su doli.
Osvrnula se preko ramena i vidjela tri mukarca na vratima krme, a Baz je jo uvijek drao muketu.
Zamahnula je biem i natjerala konje u kas.
Baz nije pucao.
Nekoliko sekundi kasnije izali su izvan dometa puke.
423
- Tako mi Boga - s olakanjem je rekla Lizzie. - To je bio opasan trenutak.
Cesta je zaokrenula u umu pa se krma izgubila iz vida. Neto kasnije Lizzie je usporila konje. Mack
je doveo svog konja u ravninu s njima. - Zaboravili smo kupiti zob - rekao je.
Macku je laknulo to su uspjeli pobjei, ali mu je bilo ao to je Lizzie odluila poi natrag. Trebali su
pregaziti rijeku i ii dalje. Oito se u Stauntonu nalazila farma Burga Marlera, ali su mogli pronai
stazu oko naselja, ili proi nou. Meutim, nije ju kritizirao jer je bila prisiljena donijeti trenutnu
odluku.
Zaustavili su se tamo gdje su prethodne noi logorovali, na mjestu gdje je sporedna staza presijecala
Three Notch Trail. Maknuli su kola s glavne ceste i sakrili ih u umi; sad su bjeali pred zakonom.
Mack je prouio svoj zemljovid i zakljuio da se moraju vratiti u Charlottesville i poi stazom
Seminole Trail na jug. Nakon dan ili dva mogu ponovno okrenuti na zapad, ali e zaobii Staunton na
udaljenosti od osamdesetak kilometara.
Meutim, ujutro se Mack dosjetio da je Dobbs mogao krenuti u Charlottesville. Mogao je nou proi
kraj njihovog logora i stii u gradi prije njih. Rekao je Lizzie to ga brine i predloio da e sam
odjahati u Charlottesville i provjeriti je li zrak ist. 4na se sloila.
Brzo je jahao i stigao do naselja prije izlaska sunca. Natjerao je konja na hod kad se pribliio prvoj
kui. Sve je bilo mirno; nita se nije micalo, osim starog psa koji se eao nasred ceste. Vrata krme
Swan bila su otvorena, a iz dimnjaka je izlazio dim. Mack je sjahao i privezao konja za jedan grm, a
zatim se oprezno pribliio krmi.
Unutra nije bilo nikoga.
Moda su Dobbs i njegov suputnik ili u drugim pravcem, prema Stauntonu.
424
Odnekud je dopirao primamljiv miris. Zaobiao je kuu i straga ugledao enu srednjih godina koja je
prila slaninu. Morao bih kupiti zob - rekao je.
Ne podigavi glavu s onoga to je radila, ena je rekla: Nasuprot sudnici nalazi se prodavaonica.
- Hvala. Jeste li vidjeli Mrtvookog Dobbsa? - Tko je, dovraga, on?
- Nije vano.
- elite li doruak prije odlaska?
- Ne, hvala, volio bih da imam vremena.
Ostavio je konja i zaputio se uzbrdo do drvene sudnice. S druge strane trga nalazila se manja kua sa
znakom na kojem je pisalo: Prodaja sjemena. Bila je zakljuana, ali je u kuici iza trgovine naao
poluodjevenog ovjeka koji se brijao: - Morao bih kupiti zob - ponovno je rekao.
- A ja bih se morao obrijati.
- Neu ekati. Sad mi prodajte dvije vree zobi, ili u ih nabaviti u krmi na gazu.
Gunajui, ovjek je obrisao lice i poveo Macka u prodavaonicu.
- Ima li stranaca u gradu? - upitao ga je Mack. - Vi - odgovorio je.
ini se da Dobbs noas nije stigao ovamo.
Mack je platio Lizzienim novcem i prebacio preko ramena dvije velike vree. Kad je izaao, uo je
topot kopita. Podigao je glavu i ugledao tri jahaa kako dolaze s istoka, jaui prilino brzo.
Srce mu je zastalo.
- Vai prijatelji? - upitao je trgovac. - Ne.
Pourio je niz breuljak. Jahai su se zaustavili ispred krme Swan. Mack je usporio korak kad se
pribliio krmi i navukao eir na oi. Prouavao je njihova lica dok su silazili s konja. Jedan je bio Jay
Jamisson.
425
Mack je opsovao u sebi. Jay ih je gotovo sustigao, zahvaljujui jueranjim problemima kraj gaza.
Sreom, Mack je bio oprezan, a tako i upozoren na opas
.;! nost. Sad je morao stii do svoga konja i otii bez da ga vide.
Odjednom je shvatio da je "njegov" konj ukraden Jayu, a privezan je za grm ni tri metra od mjesta na
kojem se Jay sad '_ nalazi.
Jay je oboavao svoje konje. Ako samo ovla pogleda ovoga, prepoznat e ga kao svojega. I odmah e
znati da bjegunci nisu daleko.
Mack je koraknuo preko razbijene ograde u zaraslo zemljite, odakle je virio kroz grmlje. S Jayem`je
bio Lennox i jo jedan ovjek kojeg nije poznavao. Lennox je privezao konja uz Mackova, djelomice
sakrivajui ukradenog konja od Jayeva pogleda. Lennox nije volio konje pa nee prepoznati ivotinju.
Jay je svojeg konja privezao uz Lennoxova. Uc~ite, uite, vikao je Mack u mislima, ali se Jay okrenuo i
neto rekao Lennoxu. Lennox je odgovorio, a drugi se ovjek promuklo nasmijao. Kap znoja skotrljala
se niz Mackovo elo i ula mu u oko, a on ju je treptanjem nastojao ukloniti. Kad mu se vid raistio, tri
ovjeka su ila prema krmi.
Odahnuo je od olakanja. Ali jo nije bilo gotovo.
Izaao je iz grmlja, jo uvijek sagnut pod teretom dviju vrea zobi, i brzo se zaputio preko ceste prema
krmi. Prebacio je vree na konja.
uo je nekoga iza sebe.
Nije se usudio okrenuti. Stavio je nogu u stremen, a zatim je jedan glas rekao: - Hej, ti!
Mack se polako okrenuo. Govorio je nepoznati mukarac. Duboko je udahnuo i rekao: - to je?
- elimo doruak.
- Obratite se eni iza kue. - Mack je uzjahao. - Hej !
- to je sad?
426
- Jesu li ovuda prola teretna kola s etiri konja, a u njima ena, djevojica i mukarac?
Mack se pretvarao da razmilja. - Ne u posljednje vrijeme rekao je. Podbo je konja i odjahao.
Nije se usudio osvrnuti.
Minutu kasnije ostavio je gradi iza sebe.
Jedva je ekao da stigne do Lizzie i Peg, ali je morao jahati polako zbog teine zobi, pa je sunce ve
dobro ugrijalo kad je stigao do raskrija. Skrenuo je s ceste i zaputio se sporednom stazom do
skrivenog logorita. - Jay je u Charlottesvilleu - rekao je im je ugledao Lizzie.
Problijedjela je. - Tako blizu! `
- Vjerojatno e tijekom dana poi cestom T'hree Notch Trail preko planine. No, im stigne do gaza na
South River, saznat e da smo krenuli natrag. Tako e zaostajati za nama samo dan i pol. Morat emo
ostaviti teretna kola.
- I sve nae zalihe!
- Veinu. Imamo tri rezervna konja; moemo ponijeti sve to oni mogu nositi. - Mack je pogledao usku
stazu to je vodila na jug od logora. - Umjesto vraanja u Charlottesville, mogli bismo krenuti ovom
stazom na jug. Vjerojatno negdje presijeca put i spaja se sa Seminole Trail nekoliko kilometara izvan
naselja. A ini se da konji ovuda mogu proi.
Lizzie nije bila od onih ena koje se vole aliti. Stisnula je usta u odlunu crtu. - Dobro - rekla je. -
Ponimo istovarivati. Morali su ostaviti ralo, Lizzienu krinju punu toplog rublja i
neto kukuruznog brana, ali su uspjeli ponijeti puke, orue i sjeme. Privezali su natovarene konje
jednog iza drugoga i uzjahali.
Sredinom jutra krenuli su na put.
427
38.
POGLAVL JE
ri dana putovali su prastarom stazom Seminole Trail prema jugozapadu, kroz velianstveni niz dolina i
prijevoja, vijugajui izmeu planina obraslih gustim umama. Proli su kraj nekoliko izdvojenih farmi,
ali su vidjeli
malo ljudi, a niti jedno naselje. Jahali su jedan uz drugoga, a teglei konji su ih slijedili u nizu. Macka
je sve boljelo od jahanja, ali je unato tome bio obuzet ushienjem. Planine su velianstvene, sunce sije,
a on je slobodan ovjek.
Ujutro etvrtoga dana izbili su na jednu uzvisinu i ugledali, u dolini ispod sebe, iroku smeu rijeku s
nizom otoia po sredini toka. Na udaljenijoj obali nalazila se skupina drvenih kua. iroka skela bila
je privezana za mol.
Mack je zaustavio konja. - Pretpostavljam da je ovo rijeka James, a ono naselje se zove Lynch's Ferry.
Lizzie je pogodila to mu je u mislima. - eli opet skrenuti na zapad.
Klimnuo je. - Ve tri dana gotovo nikoga nismo vidjeli; Jay e teko naii na na trag. No, ako poemo
skelom, srest emo skelara, i vjerojatno e biti teko izbjei krmara, trgovca i mjesna zabadala.
428
- Ima pravo - rekla je Lizzie. - Ako ovdje siemo s puta, nee moi otkriti kojim putem smo poli.
Mack je pogledao svoj zemljovid. - Dolina se penje prema sjeverozapadu i vodi do prijevoja. Iza
prijevoja morali bismo naii na stazu to vodi na jugozapad od Stauntona.
- Dobro.
Mack je pogledao Peg i nasmijeio joj se, a ona je jo uvijek bila utljiva i ravnoduna. - Slae li se i
ti? - rekao je, nastojei je ukljuiti u donoenje odluka.
- Kako god elite - rekla je.
Izgledala je nesretno, a Mack je pretpostavio kako se boji da je ne uhvate. Sigurno je i umorna;
ponekad je zaboravljao kako je slabana. - Razvedri se - rekao je. - Na bijeg uspijeva! - Okrenula se na
drugu stranu. Razmijenio je poglede s Lizzie, a ona je bespomono slegnula ramenima.
Skrenuli su sa staze i spustili se kroz umu tako da stignu do rijeke neto manje od kilometra uzvodno
od naselja. Mack je vjerovao da ih nitko nije primijetio.
Ravna staza vodila ih je nekoliko kilometara uz obalu rijeke prema zapadu. Zatim se udaljila od rijeke i
zaobila nekoliko brda. Put je bio naporan, i esto su morali silaziti s konja i voditi ih uz stjenovite
obronke, ali Mack ni na trenutak nije izgubio opojni osjeaj slobode.
Krajem dana odluili su se zaustaviti kraj brzog planinskog potoka. Lizzie je ubila malu srnu koja je
dola piti na jezerce. Mack ju je rasjekao i napravio raanj kako bi ispekli jedan but. Ostavio je Peg da
pazi na vatru i otiao oprati okrvavljene ruke.
Poao je nizvodno do mjesta gdje je maleni vodopad padao u duboko jezerce. Kleknuo je na izboinu i
oprao ruke. Zatim se odluio okupati pa se razodjenuo. Kad je skinuo hlae, pofiigao je glavu i ugledao
Lizzie.
- Svaki put kad se razodjenem i skoim u rijeku . . . - Nae mene kako te gledam!
429
Oboje su se nasmijali.
- Doi se kupati sa mnom - rekao je.
Srce mu je poelo ubrzano lupati dok se razodijevala. Zaljubljeno je promatrao njeno tijelo. Stajala je
gola pred njim s "ba me briga" izrazom na licu. Zagrlili su se i poljubili.
Kad su se odvojili da dou do daha, pala mu je na pamet luda zamisao. Pogledao je prema dubokom
jezeru tri metra ispod njih i rekao: - Skoimo.
- Ne! - rekla je. Zatim se predomislila: - Dobro!
Drali su se za ruke, stali na rub izboine i skoili, smijui se poput djece. Udarili su o vodu dre~it se
za ruke. Mack je zaronio i pustio Lizzienu ruku. Kad je izbio na povrinu, ugledao ju je u blizini.
Dahtala je, puhala i smijala se, sve u isto vrijeme. Zajedno su otplivali prema obali dok nisu pod
nogama osjetili tlo, a tada su stali kako bi se odmorili.
Mack ju je privukao k sebi. Obuzelo ga je uzbuenje kad je osjetio njena gola bedra uz svoja. Nije ju
elio poljubiti, ve samo gledati njeno lice. Milovao joj je bokove. Obuhvatila je rukom njegov
ukrueni penis, pogledala mu u oi i sretno se nasmijeila. Osjeao se kao da e eksplodirati.
Obavila mu je ruke oko vrata i podigla noge tako da su njena bedra stiskala njegov struk. Naao je
dobar poloaj za svoja stopala tako da je stajao vrsto i mogao preuzeti njenu teinu. Malo ju je
podigao. Ona se malo namjetala, a zatim se smjestila tono iznad njega. Kliznuo je u nju tako lako kao
da su to godinama uvjebavali.
Nakon hladne vode njeno je tijelo na njega djelovalo poput toplog ulja. Odjednom mu se uinilo da se
nalazi u snu. Vodio je ljubav s kerkom Lady Hallim ispod vodopada u Virginiji; kako bi to mogla biti
stvarnost?
Stavila mu je jezik u usta, a on ga je sisao. Tiho se nasmijala, a zatim joj se lice opet uozbiljilo i na
njemu se pojavio izraz koncentracije. vre mu se uhvatila za vrat, podizala se, a zatim putala da joj
se tijelo opet spusti. Iz dubine njenog grla uo
~ 430
je stenjanje, a oi je gotovo zatvorila. Promatrao je njeno lice, kao hipnotiziran.
Krajikom oka opazio je neki pokret na obali. Okrenuo je glavu i naas ugledao bljesak boje, ali je to
odmah nestalo. Netko ih je promatrao. Je li Peg sluajno naila na njih, ili je to bio neki stranac? Znao
je da bi se trebao zabrinuti, ali je Lizzie poela glasnije stenjati, pa je zaboravio na to. Poela je vikati,
njena bedra su ga stiskala u ritmu koji je postajao sve bri, a tada je priljubila svoje tijelo uz njegovo i
vrisnula. vrsto ju je drao i tresao se u strastvenom vrhuncu dok i on nije bio posve iscrpljen.
.
Kad su se vratili u logor, Peg nije bila tamo.
Mack je imao lo predosjeaj. - Uinilo mi se da sam nekoga vidio, dolje kraj jezera, dok smo vodili
ljubav. Bio je to samo letimian pogled, pa ak ne znam je li se radilo o mukarcu, eni ili djetetu.
- To je sigurno bila Peg - rekla je Lizzie. - Mislim da je pobjegla.
Mack ju je pozornije pogledao. - Zato si tako sigurna? - Ljubomorna je na mene jer me ti voli.
- to?
- Ona je zaljubljena u tebe, Mack. Rekla mi je da e se udati za tebe. Jasno, to je samo djeje matanje,
ali ona to ne zna. Ve je danima nesretna, a ja mislim da nas je vidjela kako vodimo ljubav pa je
pobjegla.
Macka je obuzeo straan osjeaj da je to tono. Zamislio je kako se Peg osjeala, a to je bila muna
pomisao. Sada to jadno dijete usred noi samo luta planinama. - O, Boe, to emo uiniti? - rekao je.
- Traiti je.
- Tako je. - Mack se nastojao pribrati. - Barem nije uzela konja. Nije mogla daleko dospjeti. Trait
emo zajedno. Napra
431
vit emo baklje. Vjerojatno se vratila putem kojim smo doli. Nai emo je kako spava ispod nekog
grma, kladim se. Traili su cijelu no.
Satima su se vraali putem kojim su doli, osvjetljavajui umu s obje strane vijugave staze. Zatim su se
vratili u logor, napravili nove baklje i poli uz potok uzbrdo, penjui se preko stijena. Od Peg nije bilo
ni traga.
U zoru su pojeli malo mesa divljai, natovarili stvari na konje i krenuli dalje.
Postojala je mogunost da je krenula na zapad, a Mack se nadao da e putem naii na nju, ali cijelo
jutro nisu naili ni na kakav trag.
Oko podneva stigli su do nove staze. Bila je to samo blatnjava cesta, ali je bila ira od teretnih kola, a u
blatu su se nazirali tragovi konjskih kopita. Staza je vodila od sjeveroistoka prema jugozapadu, a u
daljini su ugledali lanac velianstvenih planina kako se uzdie u plavetnilo neba.
Ovo je staza to su je traili, put za Cumberland Gap. Teka srca, okrenuli su konje prema jugozapadu i
nastavili
jahati. f
432
39.
POGLAV~JE
jutro idueg dana, Jay Jamisson je vodio konja nizbrdo prema rijeci James. Promatrao je naselje
Lynch's Ferry na drugoj oba.li rijeke.
Jay je bio iscrpljen i maloduan, a cijelo tijelo ga je boljelo. Nimalo mu se nije svic~ao Binns, grubijan
kojeg je Lennox naao u Williamsburgu. Dojadila mu je loa hrana, prljava odjea, dugi dani u sedlu i
kratke noi na tvrdom tlu. Za posljednjih nekoliko dana nada je u njemu rasla i padala, poput beskrajnih
brdskih staza kojima su putovali.
Obuzelo ga je strahovito uzbuenje kad su stigli do gaza na rijeci South River i saznali da su se Lizzie i
njeni suputnici morali vratiti natrag. Meutim, zbunjivalo ga je kako su se mimoili na cesti.
- Negdje su skrenuli sa staze - rekao je Mrtvooki Dobbs dok su sjedili u krmi kraj rijeke. Dobbs je
prethodnog dana vidio troje bjegunaca i prepoznao Peg Knapp kao kanjenicu koja je ubila Burga
Marlera.
Jay je zakljuio da ovjek sigurno ima pravo. - No, jesu li krenuli prema sjeveru ili prema jugu? -
zabrinuto je rekao.
433
- Ako bjeite pred zakonom, trebate poi na jug, dalje od erifa, sudnica i sudaca.
Jay nije bio tako siguran. U trinaest kolonija sigurno ima puno mjesta gdje se naoko ugledna obitelj;
mu, ena i slukinja; moe mirno nastaniti i uspjeno izgubiti iz vida. Meutim, vjerojatno je Dobbs u
pravu.
Rekao je Dobbsu, kao i svima drugima, da e platiti nagradu u iznosu od pedeset engleskih funti onome
tko uhiti bjegunce. Novac, dostatan za kupovinu male farme u ovoj zabiti, dobio je od majke. Kad su se
rastali, Dobbs je preao rijeku na gazu i krenuo na zapad, prema Stauntonu. Jay se nadao da e proiriti
vijest o nagradi. Ako bjegunci ne~Cako uspiju pobjei Jayu, jo uvijek bi ih netko drugi mogao uloviti.
Jay se vratio u Charlottesville, oekujui da e saznati kako je Lizzie onuda prola i krenula na jug.
Meutim, nitko nije vidio teretna kola. Jay je mogao samo nagaati da su nekako zaobili
Charlottesville i pronali drugi put do staze Seminole Trail to je vodila na jug. Vodei se tom
pretpostavkom, poveo je svoju skupinu stazom. No, krajolik je postajao sve pustiji, te nisu sreli nikoga
tko se sjeao mukarca, ene i djevojice.
Meutim, duboko se nadao da e u Lynch's Ferryju dobiti neke obavijesti.
Stigli su do obale i viknuli preko brze rijeke. Netko je izaao iz jedne kue i stao na skelu. Preko rijeke
je bio nategnut konopac, a skela je na domiljat nain privezana na konopac tako da ju je rijena struja
gurala od jedne do druge obale. Kad je stigla do njihove obale rijeke, Jay i njegovi suputnici poveli su
konje na skelu. Skelar je namjestio konopce i skela se poela vraati preko rijeke.
Mukarac je imao tamnu odjeu i ozbiljnost kvekera. Jay mu je platio i poeo ga ispitivati dok su
prelazili rijeku. - Traimo troje ljudi: mladu enu, kota otprilike njenih godina i djevojicu od
etrnaest godina. Jesu li proli ovuda?
ovjek je odmahnuo glavom.
434
Jaya je obuzela malodunost. Pitao se nije li na posve pogrenom tragu. - Je li netko mogao proi ovuda
bez da ga vi vidite?
ovjek nije urio s odgovorom. Na kraju je ipak rekao: - Morao bi biti vraki dobar pliva.
- to ako su negdje drugdje preli rijeku?
Nastala je jo jedna stanka, a zatim je ovjek rekao: - U tom sluaju, nisu proli ovuda.
Pinky se poeo smijuljiti, a Lennox ga je pakosnim pogledom uutkao.
Jay je pogledao preko rijeke i tiho opsovao. Ve est dana ih nitko nije vidio. Nekako mu je uspjela
pobjei. Mogla bi biti bilo gdje. Mogla bi se nalaziti u Pennsylvaniji. Moda je pobjegla na istok i ve
je na brodu za London. Izgubio ju je. Nadmudrila ga je i oduzela mu njegovo nasljedstvo. Ako je ikad
ponovno sretnem, prostrijelit u joj glavu, tako mi Boga, pomislio je.
Zapravo, nije imao pojma to bi uinio kad bi je uhvatio. Cijelo vrijeme ga je muilo to pitanje dok je
jahao po teko prohodnim stazama. Znao je da ne bi pristala na povratak s njim. Morao bi je dovesti
kui vezanih ruku i nogu. Vjerojatno mu ni nakon toga ne bi popustila; sigurno bi je morao silovati.
Pomisao ge je neobino uzbudila. Putem su ga uznemiravala lascivna sjeanja: njih dvoje kako se
miluju u potkrovlju prazne kue u Ulici Chapel, a njihove su majke pred vratima; Lizzie poskakuje na
krevetu, gola i besramna; voenje ljubavi s Lizzie odozgo, a ona stenje i vrpolji se. No, kako e je
prisiliti da ostane s njim kad zatrudni? Moe li je zakljuati negdje dok ne rodi?
Sve bi bilo puno jednostavnije kad bi ona umrla. To je bilo sasvim mogue; ona i McAsh e se sigurno
boriti. Jay nije vjerovao da bi mogao hladnokrvno ubiti svoju enu. No, mogao bi se nadati da e
poginuti tijekom borbe. Tada bi mogao oeniti zdravu pipniarku, pobrinuti se da ostane u drugom
stanju, ukrcati se na brod za London i zatraiti svoje nasljedstvo.
435
No, to je bio tek lijep san. U stvarnosti, morat e donijeti odluku kad se konano suoi s njome. Ili e je
ivu povesti kui, i tako joj pruiti obilje mogunosti za osujeivanje njegovih planova; ili e je morati
ubiti.
Kako e to obaviti? Nikad nije nikoga ubio, a samo je jednom upotrijebio ma za ozljeivanje ljudi,
tijekom nereda u spremitu ugljena kad je uhitio McAsha. ak i kad je najvie mrzio Lizzie, nije mogao
zamisliti da bi zarinuo ma u tijelo koje je neko ljubio. Jednom je uperio puku u brata i povukao
otponac. Ako bude morao ubiti Lizzie, moda bi bilo najbolje pucati iz daljine, kao na divlja. No, nije
bio siguran hoe li ak i to moi.
Skela je stigla na drugu obalu. Uz pristanite se nalazila solidna drvena kua koja se sastojala od
prizemlja, prvoga kata i potkrovlja. Jo nekoliko kua vrsta izgleda bilo je uredno rasporeeno na
padini to se strmo uzdizala od rijeke. Naselje se inilo uspjenom trgovakom zajednicom. Dok su se
iskrcavali, skelar je nemarno rekao: - Netko vas eka u svratitu.
- eka nas? - zapanjeno je rekao Jay. - Kako je netko znao da dolazimo?
Skelar je odgovorio na drugaije pitanje. - Tip opaka izgleda s jednim zatvorenim okom.
- Dobbs! Kako je stigao ovamo prije nas? Lennox je dodao: - I zato?
- Pitajte ga - rekao je skelar.
Vijesti su oraspoloile Jaya pa je jedva ekao da sazna rjeenje zagonetke. - Vi se pobrinite za konje -
naredio je. - Ja idem vidjeti to nam Dobbs ima rei.
Svratite je bila velika kua uz pristanite. Uao je i ugledao Dobbsa kako sjedi za stolom i jede pirjano
meso iz zdjele.
- Dobbs, kojeg vraga radite ovdje?
Dobbs ga je pogledao zdravim okom i progovorio punim ustima: - Doao sam po nagradu, kapetane
Jamisson.
- O emu to govorite?
436
- Pogledajte onamo. - Pokazao je glavom prema kutu. Tamo se, privezana za stolicu, nalazila Peg
Knapp.
Jay je zurio u nju. Konano malo sree! - Odakle se, dovraga, stvorila~
- Naao sam je na cesti juno od Stauntona. Jay se namrtio. - U kojem je pravcu ila?
- Na sjever, prema gradu. Ja sam dolazio iz grada, iao sam prema Millerovu mlinu.
- Pitam se kako je tamo dospjela. - Pitao sam je, ali nita ne govori.
Jay je ponovno pogledao djevojicu pa je opazio masnice na njenom licu. Dobbs nije bio njean
njom.
- Rei u vam to ja mislim - rekao je Dobbs. - Stigli su gotovo dovde, ali nisu preli rijeku. Umjesto
toga, okrenuli su na zapad. Sigurno su negdje ostavili teretna kola. Poli su na konjima dolinom uz
rijeku i stigli do ceste za Staunton.
- Ali nali ste Peg samu. - Tako je.
- Pa ste je pokupili.
- Nije bilo ba tako jednostavno - pobunio se Dobbs. - Trala je poput vjetra, a kad god bih je uhvatio,
kliznula bi mi iz ruku. No, ja sam bio na konju, a ona nije, pa se na kraju umorila.
Pojavila se kvekerova ena i upitala Jaya eli li neto pojesti. Nestrpljivo ju je otposlao; zanimao ga je
jedino Dobbs. - Kako ste uspjeli stii ovamo prije nas?
Nacerio se. - Spustio sam se rijekom na splavi.
- Sigurno je dolo do svae - uzbueno je rekao Jay. - Ova mala ubojita drolja otila je od ostalih i
krenula na sjever. Dakle, oni su sigurno poli prema jugu. - Namrtio se. - Kamo oni zapravo idu?
- Cesta vodi do tvrave Chiswell. Iza toga nema puno naseljenih krajeva. Jo junije nalazi se mjesto
po imenom Wolf Hills, a poslije toga dolazi se u podruje Cherokee Indijanaca.
437
Ne namjeravaju postati Cherokee, pa pretpostavljam da e kod Wolf Hillsa skrenuti na zapad i zaputiti
se u planine. Lovci spominju prijevoj po imenu Cumberland Gap to vodi preko planina, ali ja nikad
nisam bio tamo.
- to se nalazi s druge strane?
- Divljina, kau. Dobro podruje za lov. Neka vrsta niije zemlje izmeu plemena Cherokee i Sioux.
Zovu je zemljom plave trave.
Jay je sad sve shvatio. Lizzie je nakanila otpoeti novi ivot u neistraenim podrujima. No, to joj nee
uspjeti, uzbuc~eno je razmiljao. Uhvatit e je i povesti natrag, ivu ili mrtvu.
- Dijete samo za sebe ne vrijedi mnogo - rekao je Dobbsu. Ako elite svojih pedeset funti, mDrate nam
pomoi u hvatanju ostalih.
- elite da budem va vodi? - Da.
- Sad imaju nekoliko dana prednosti pred vama, a mogu brzo putovati bez teretnih kola. Trebat e vam
tjedan ili vie da ih sustignete.
- Dobit ete svih pedeset funti ako uspijemo.
- Nadam se da emo nadoknaditi izgubljeno vrijeme prije nego siu sa staze i zau u divljinu.
- Posve se slaem s vama - rekao je Jay.
,r
438
~0.
POGLAVLJE
eset dana nakon Pegina bijega, Mack i Lizzie su preli iroku ravnicu i stigli do mone rijeke Holston.
Macka je obuzeo zanos. Preli su brojne potoke i rijeke, ali ni najmanje nije sumnjao da je ovo ono to
su
traili. Rijeka je bila puno ira od ostalih, a njenom sredinom pruao se dugaak otok. - To je to - rekao
je Lizzie. - Ovo je granica civilizacije.
Ve su se nekoliko dana osjeali gotovo sami na svijetu. Prethodnog dana vidjeli su jednog bijelca,
trapera, i tri Indijanca na udaljenom brdu; a toga dana niti jednog bijelca, ve samo nekoliko skupina
Indijanaca. Indijanci nisu bili ni prijateljski ni neprijateljski raspoloeni; drali su se podalje.
Mack i Lizzie ve dugo nisu naili na obradeno polje. Kako su se farme prorijeivale, lovite je
postajalo bogatije; bilo je bizona, visoke divljai, zeeva i tisue jestivih ptica: purana, patki, ljuka i
prepelica. Lizzie je lovila vie no to su njih dvoje mogli pojesti.
Vrijeme je bilo povoljno. Jednom je padala kia, a oni su se cijeloga dana vukli kroz blato i cijele noi
drhturili, mokri do koe; no idueg dana ih je sunce osuilo. Oboje su imali rane
439
od sedla i kosti su ih boljele, ali su konji dobro podnosili napor, ojaani bogatom ispaom i zobi to ju
je Mack kupio u Charlottesvilleu.
Jayu nije bilo ni traga ni glasa, ali to nije puno znailo; Mack je morao pretpostaviti da ih on jo uvijek
slijedi.
Napojili su konje na rijeci i sjeli na kamenitu obalu kako bi se malo odmorili. Staza je nestala dok su
prelazili ravnicu, a s druge strane rijeke nije bilo nikakvog znaka da postoji neki put. Prema sjeveru se
zemljite ujednaeno penjalo, a u daljini, moda petnaestak kilometara daleko, prema nebu se prijetei
uzdizao planinski lanac. Tamo su se zaputili.
Mack je rekao: - Mora postojati ptijevoj. .
- Ne vidim ga - rekla je Lizzie. - Ni ja.
- Ako nije tamo . . .
- Potrait emo ga drugdje - odluno je rekao.
Govorio je samouvjereno, ali mu je strah ispunio srce. Odlaze u neistraeno podruje. Mogle bi ih
napasti pume ili divlji medvjedi. Indijanci bi mogli postati neprijateljski raspoloeni. Trenutno ima
dovoljno hrane za svakoga tko ima puku, ali to e biti zimi?
Izvadio je zemljovid, iako se sve vie pokazivao netonim.
- Voljela bih da smo sreli nekoga tko zna put - uznemireno je rekla Lizzie.
- Sreli smo ih nekoliko - rekao je. - A svaki je govorio drugaije.
- Ipak, svi su opisivali istu sliku - rekao je Mack. - Rijene doline suavaju se od sjeveroistoka prema
jugozapadu, ba kako prikazuje zemljovid, a mi moramo poi na sjeverozapad, pod pravim kutem u
odnosu na rijeke, preko niza visokih planinskih grebena.
- Tekou e predstavljati pronalaenje prijevoja to presijecaju planinske lance.
- Jednostavno emo morati vijugati. Gdje god ugledamo pro
440
laz koji e nas odvesti na sjever, poi emo tamo. Kad naiemo na planinu koja se ini neprohodnom,
okrenut emo na zapad i poi dolinom, a cijelo emo vrijeme traiti narednu priliku za skretanje na
sjever. Prijevoji moda nisu tamo gdje su oznaeni na zemljovidu, ali negdje sigurno jesu.
- Pa, sad nam preostaje jedino pokuati - rekla je.
- Ako naiemo na tekoe, morat emo se vratiti istim putem i poi u drugom smjeru, to je sve.
Nasmijeila se. - Ovo mi se vie svia od odlaenja u posjete na Berkeley Squareu.
Uzvratio joj je smijeak. Bila je spremna na sve. Volio je tu njenu osobinu. - Bolje je od kopanja
ugljena, takoer.
Lizzieno se lice ponovno uozbiljilo. - Jedino bih voljela da je i Peg ovdje.
Mack je osjeao isto. Nisu naili ni na kakav Pegin trag otkako je pobjegla. Nadali su se da e je sustii
ve prvoga dana, ali se to nije dogodilo.
Lizzie je cijele te noi plakala; osjeala se kao da je izgubila dvoje djece, najprije mrtvoroene, a
potom Peg. Nisu imali pojma gdje bi mogla biti, i je li uope iva. Uinili su sve to su mogli traei je,
ali to je predstavljalo slabu utjehu. Nakon svega to su on i Peg zajedno proivjeli, na kraju ju je ipak
izgubio. Suze bi mu navrle na oi kad god je o njoj razmiljao.
No, sad su Lizzie i on mogli svake noi voditi ljubav pod zvijezdama. Proljee je, a klima je blaga;
sreom, nisu imali puno kie. Uskoro e sagraditi kuu i voditi ljubav pod krovom. Nakon toga morat
e spremati soljeno meso i dimljenu ribu za zimu. U meuvremenu, on e raistiti polje i posijati
sjeme . . . Ustao je.
- To je bio kratak odmor - rekla je Lizzie i takoer ustala. - Bolje u se osjeati kad se maknemo to
dalje od ove rijeke - rekao je Mack. - Jay je mogao pogoditi kojim emo putem doi dovle, ali ovdje
emo ga se otresti.
Nagonski su se oboje okrenuli prema putu kojim su doli.
441
Nikoga nije bilo na vidiku. No, Mack je bio siguran da se Jay nalazi negdje na tom putu.
Tada je shvatio da ih netko promatra.
Krajikom oka opazio je nekakav pokret, a sad se to pono_ vilo. Ukoio se i polako okrenuo glavu.
Dva Indijanca stajala su na udaljenosti od samo nekoliko
metara. Ovo je bio sjeverni rub podruja Cherokee Indijanaca, a oni
su ve nekoliko dana viali uroenike u daljini, ali im se jo nikad nisu pribliili.
Ctvo su bili mladii od kojih sedamnaest godina. Imali su ravnu crnu kosu i crvenkastu boju koe
karakteristinu za prastanovnike amerikog kontinenta, a bili su odjeveni u odjeu od jelenje koe, to
su mnogi doseljenici kopirali.
Vii od dvojice ispruio je veliku ribu nalik lososu. - elim no - rekao je.
Mack je pretpostavio da su njih dvojica lovila ribu na rijeci. - elite trgovati? - upitao je Mack.
Mladi se nasmijeio. - elim no.
Lizzie je rekla: - Riba nam ne treba, ali bi nam vodi dobro doao. Kladim se da zna gdje je prijevoj.
To je bila dobra zamisao. Predstavljalo bi golemo olakanje kad bi znali kamo idu. Mack je eljno
upitao: - Hoete li nam pokazati put?
Mladi se nasmijeio, ali ga oito nije razumio. Njegov je pratilac ostao tih i nepokretan.
Mack je ponovno pokuao: - Hoe li nam biti vodi? Poeo je izgledati nesretno. - Danas nema trampe
- nesigurno je rekao.
Mack je frustrirano uzdahnuo. Obratio se Lizzie: - Ovo je poduzetan momak koji je nauio nekoliko
engleskih izraza, ali zapravo ne razumije jezik. - Bilo bi strano da ovdje zalutaju samo zato jer se ne
mogu sporazumjeti s lokalnim stanovnitvom.
442
Lizzie je rekla: - Ja u pokuati.
Pola je do jednog tegleeg konja, otvorila konatu torbu i izvadila no dugake otrice. Izraen je u
kovanici na plantai, a na drvenom drku vidjelo se slovo J, za Jamisson. Bio je grube izrade u
usporedbi s onim to se moglo kupiti u Londonu, ali je nesumnjivo bio bolji od svega to su Cherokee
mogli sami izraditi. Pokazala ga je mladiu.
iroko se nasmijeio. - Ja u to kupiti - rekao je i posegnuo za noem.
Lizzie ga je povukla k sebi.
Mladi je ponudio ribu, a ona ju je odgurnula. Opet je izgledao nesretno.
- Gledaj - rekla je Lizzie. Sagnula se nad veliki kamen ravne povrine. Vrkom noa poela je crtati
sliku. Najprije je povukla izlomljenu crtu. Pokazala je prema udaljenim planinama, a potom na crtu. -
Ovo su planine - rekla je.
Mack nije mogao odrediti razumije li mladi ili ne.
Ispod planina nacrtala je dva lika, a zatim pokazala sebe i Macka. - To smo mi - rekla je. - Sad gledaj
pozorno. - Nacrtala je jo jedan planinski lanac, a potom duboki V-oblik koji je povezivao dvije
izlomljene crte. - Cwo je prolaz - rekla je. Na kraju je nacrtala jedan lik u V. - Mi moramo nai prolaz -
rekla je i s nadom pogledala mladia.
Mack je zadrao dah.
- Ja u to kupiti - rekao je mladi i ponudio Lizzie ribu. Mack je zastenjao.
- Nemoj gubiti nadu - obrecnula se Lizzie na njega. Opet se obratila Indijancu. - Ovo su planine. Cwo
smo mi. Cwdje je prolaz. Moramo nai prolaz. - Tada je pokazala na njega. - Ti nas povedi do prolaza i
dobit e no.
Pogledao je planine, zatim crte, pa Lizzie. - Prolaz - rekao je.
Lizzie je pokazala prema planinama.
Nacrtao je V-oblik u zraku, a zatim pokazao kroz njega.
443
- Prolaz - ponovio je.
- Ja u to kupiti - rekla je Lizzie.
Mladi se iroko nasmijeio i ustro klimnuo glavom.
- Misli li da je shvatio o emu se radi? - upitao je Mack. - Ne znam. - Oklijevala je, a zatim uhvatila
uzde konja i pola prema planinama. - Idemo li? - rekla je mladiu i pozvala ga kretnjom ruke.
Poeo je hodati uz nju.
- Aleluja! - rekao je Mack. Poao je i drugi Indijanac.
Zaputili su se obalom jednog potoka. Konji su krenuli ustaljenim korakom kakvim su preli osamsto
kilometara u dvadeset dva dana. Postupno su udaljene planine postajale vie, ali Mack nije vidio ni
znaka nekakvom prijevoju.
Teren se nemilosrdno uspinjao, ali je tlo bilo pogodnije za hod pa su konji ili malo bre. Mack je
shvatio da ih mladii vode stazom to su je samo oni vidjeli. Prepustili su Indijancima vodstvo i
nastavili put ravno prema planini.
Stigli su sve do podnoja planine i odjednom skrenuli na istok, a tada su, na Mackovo golemo
olakanje, ugledali prolaz. - Bravo, Fish Boy! - radosno je rekao.
Pregazili su rijeku, zaobili planinu i nali se s druge strane visokog grebena. Kad je sunce zalo, stigli
su u usku dolinu kroz koju je tekao brzi potok, a pruala se od sjevera prema istoku. Pred njima se
nalazila jo jedna planina. - Ovdje emo prenoiti - rekao je Mack. - Ujutro emo poi dolinom i potra-
iti novi prolaz.
Mack se dobro osjeao. Proli su nevidljivom stazom, a prolaz se nije mogao vidjeti s obale rijeke; Jay
ih nikako ne moe slijediti. Poeo je vjerovati da je konano uspio pobjei.
Lizzie je dala no viem mladiu. - Hvala ti, Fish Boy - rekla je.
Mack se nadao da e Indijanci ostati s njima. Mogu dobiti noeva koliko god hoe ako provedu Macka
i Lizzie kroz plani
444
ne. No, oni su se okrenuli i vratili putem kojim su doli, a vii je i dalje nosio svoju ribu.
Nekoliko trenutaka kasnije nestali su u sumraku.
445
POGLAV.LJE
ay je vrsto vjerovao da e toga dana uhvatiti Lizzie. Brzo su ili i otro tjerali konje. - Ne mogu biti
daleko naprijed - neprestano je ponavljao.
Meutim, kad su u sumrak stigli do rijeke Holston, jo uvijek nije bilo ni znaka od bjegunaca. Bio je
bijesan. - Ne moemo nastaviti put po mraku - rekao je dok su njegovi ljudi pojili konje.
- Mislio sam da emo ih ve uhvatiti.
- Nismo daleko iza njih, smiri se - mrzovoljno je rekao Lennox. Kako se grupa udaljavala od
civilizacije, postajao je sve bezobrazniji.
Umijeao se Dobbs: - No, odavde ne moemo odrediti kojim su putem poli. Preko planina ne postoji
staza; svaka budala koja odlui poi onamo, mora sama nai svoj put.
Sputali su konjima noge i vezali Peg za jedno stablo, a Lennox je pripremio kukuruznu kau za veeru.
Prola su etiri dana otkako su vidjeli zadnju krmu, a Jayu je bilo dosta kae to su je jeli njegovi
robovi, ali je postalo previe mrano za lov.
Svi su bili puni uljeva i iscrpljeni. Binns je odustao u tvravi Chiswell, a sad je ve i Dobbs poeo
posustajati. - Trebao bih
446
odustati i vratiti se - rekao je. - Ne isplati se izgubiti u planinama i umrijeti radi pedeset funti.
Jay nije htio da ovjek ode; samo je on poneto znao o lokalnim prilikama. - Ali jo nismo sustigli moju
enu - rekao je Jay. - Nije me briga za vau enu.
- Ostanite jo jedan dan. Svi kau da se put preko planina nalazi sjeverno odavde. Priekajmo da
vidimo moemo li nai prolaz. Moda emo je sutra uhvatiti.
- A moda emo samo gubiti vrijeme.
Lennox je licom stavio kau punu grudica u zdjele. Dobbs je odvezao Pegine ruke da moe pojest~, a
zatim ju je opet zavezao i bacio deku preko nje. Nitko nije previe brinuo kako joj je, ali Dobbs ju je
elio predati erifu u Stauntonu; ini se da je vjerovao kako e mu se ljudi diviti zato to ju je uhvatio.
Lennox je izvadio bocu ruma. Zamotali su se u pokrivae, dodavali jedan drugome bocu i vodili
nesuvisle razgovore. Sati su prolazili i na nebu se pojavio mjesec. Jay je na prekide drijemao. U jednom
trenutku otvorio je oi i ugledao nepoznato lice na rubu kruga osvijetljenog vatrom.
Od silnog straha nije mogao progovoriti. Lice je bilo neobino, mlado ali strano, pa je nakon nekoliko
trenutaka shvatio da se radi o Indijancu.
Lice se smijeilo, ali ne Jayu. Jay je slijedio njegov pogled i shvatio da je usmjeren na Peg. Ona je
izvodila nekakve grimase, a Jay je ubrzo shvatio da ga pokuava nagovoriti neka je odvee.
Jay je nepokretno leao i promatrao. Vidio je da su dvojica. Bili su mladi.
Jedan od njih je beumno koraknuo u krug oko vatre. Nosio je veliku ribu. Tiho ju je poloio na zemlju,
a zatim je izvadio no i sagnuo se nad Peg.
Lennox je bio brz poput zmije. Jay je jedva vidio to se dogodilo. Dolo je do naglih nejasnih pokreta,
a tada je Lennox uhvatio mladia hrvakim zahvatom. No je pao na zemlju. Peg je razoarano
uzviknula.
447
Drugi Indijanac je nestao.
Jay je ustao. - to imamo ovdje?
Dobbs je protrljao oi i zagledao se u njih. - Samo mladi Indijanac, koji nas je pokuao opljakati.
Trebali bismo ga objesiti kao primjer ostalima.
- Ne jo - rekao je Lennox. - Moda je vidio ljude koje gonimo.
Od te pomisli u Jayu su porasle nade. Stao je pred mladia. - Reci neto, divljae.
Lennox je jae iskrivio mladievu ruku. Viknuo je i pobunio se na vlastitom jeziku. - Govori ~engleski
- dreknuo je Lennox. - Sluaj me - glasno je rekao Jay. - Jesi li vidio dvoje ljudi,
mukarca i enu, na ovom putu?
- Danas nema trampe - rekao je mladi.
- On doista govori engleski! - rekao je Dobbs.
- Meutim, ini mi se da nam nita ne zna rei - maloduno je rekao Jay.
- O, da, zna - rekao je Lennox. - Dri ga malo, Dobbo. Dobbs je uhvatio mladia, a Lennox je podigao
no to ga je Indijanac ispustio. - Pogledajte ovo. To je jedan od naih noeva, na drku je slovo J.
Jay je pogledao. Bilo je tono. No je izraen na njegovoj plantai! - Pa, znai da je on sreo Lizzie!
Lennox je rekao: - Upravo tako. Jay je opet osjetio nadu.
Lennox je drao no pred oima Indijanca i rekao: - Kojim putem su otili, mome?
Pokuao se osloboditi, ali ga je Dobbs vrsto drao. - Danas nema trampe - rekao je prestraenim
glasom.
Lennox je uzeo mladievu lijevu ruku. Zavukao je vrh noa pod nokat kaiprsta. - Kojim putem? -
rekao je i iupao nokat. Mladi i Peg su istodobno vrisnuli.
- Prestanite! - vikala je Peg. - Pustite ga na miru!
448
Lennox je uhvatio drugu ruku i iupao mu drugi nokat. Mladi je poeo jecati.
- Kuda se ide do prolaza? - pitao je Lennox.
- Prolaz - rekao je momak i krvavom rukom pokazao prema sjeveru.
Jay je zadovoljno odahnuo. - Moe nas povesti tamo - rekao je.
449
POGLAVLJE
ack je sanjao da gazi preko rijeke do mjesta zvanog Sloboda. Voda je bila hladna, dno rijeke neravno, a
/ / postojala je i snana struja. Uporno se probijao prema naprijed, ali mu se obala uope nije
pribliavala, a svakim korakom zalazio je u sve veu dubinu. Ipak, znao je da e na koncu dospjeti do
druge obale, samo ako nastavi hodati. No, voda je postajala sve dublja i dublja, pa ga je na kraju posve
prekrila.
Pokuavao je doi do zraka i probudio se. uo je njitanje jednog od njihovih konja.
- Neto ih je uznemirilo - rekao je. Nije bilo odgovora. Okrenuo se i vidio da Lizzie nije kraj njega.
Moda je otila iza grma obaviti prirodnu potrebu, ali njega je obuzeo lo predosjeaj. Brzo se
oslobodio pokrivaa i ustao. Na nebu se pojavilo sivilo zore te je vidio etiri kobile i dva
pastuha kako nepomino stoje, kao da su u blizini uli druge konje. Netko je dolazio.
- Lizzie! - viknuo je.
Zatim je iza jednog stabla izaao Jay s pukom uperenom u Mackovo srce.
450
Mack se ukoio.
Trenutak kasnije pojavio se Sidney Lennox s pitoljem u svakoj ruci.
Mack je bespomono stajao. Preplavilo ga je oajanje, poput rijeke u njegovom snu. Ipak nije uspio
pobjei; uhvatili su ga. No, gdje je Lizzie?
Stigao je i jednooki ovjek s gaza na rijeci South River, Mrtvooki Dobbs, takoer s pukom u rukama,
a kraj njega je na drugom konju jahala Peg. Noge su joj vezali ispod trbuha konja tako da nije mogla
sjahati. Nije se inila ozlijeenom, ali je izgledala samoubilaki nesretno, a M~ck je znao da sebe krivi
za ovo to se dogodilo. Uz Dobbsova konja hodao je Fish Boy, dugakim konopcem privezan za
Dobbsovo sedlo. Sigurno ih je on doveo ovamo. Ruke su mu bile prekrivene krvlju. Mack se na
trenutak zbunio; djeak ranije nije izgledao povrijeen. Tada je shvatio da su ga muili. Osjetio je
gnuanje prema Jayu i Lennoxu.
Jay je zurio u pokrivae na zemlji. Bilo je oito da su Mack i Lizzie zajedno spavali. - Prljava svinjo -
rekao je, a lice mu se pretvorilo u bijesnu grimasu. - Gdje je moja ena? - Okrenuo je puku i
kundakom zamahnuo prema Mackovoj glavi, pogodivi ga strahovitim udarcem po licu. Mack je
zatetu:ao i pao. - Gdje je ona, ti rudarska ivotinjo, gdje je moja ena?
Mack je osjetio okus krvi. - Ne znam.
- Ako ne zna, mogu si priutiti zadovoljstvo i prostrijeliti ti glavu !
Macku je bilo jasno da Jay misli ozbiljno. Znoj mu je izbio po cijelom tijelu. Osjetio je poriv da moli
za svoj ivot, ali je vrsto stisnuo zube.
Peg je vrisnula: - Ne, nemojte pucati, molim vas!
Jay je uperio puku u Mackovu glavu. Glas mu se pretvorio u histerini vrisak. - Ovo je za svaki tvoj
prkos! - derao se. Mack se zagledao u njegovo lice, a u oima mu je vidio samo elju za umorstvom.
451

Lizzie je potrbuke leala u travnatom umarku iza jedne stijene, ekajui s pukom u ruci. Prethodne
veeri je izabrala ovo mjesto, nakon to je pregledala obalu rijeke i opazila tragove visoke divljai. Dok
se razdanjivalo, ona je promatrala i nepomino leala, ekajui da ivotinje dou na pojilo.
Razmiljala je kako e ih njena vjetina u rukovanju pukom odrati na ivotu. Mack moe sagraditi
kuu, raistiti polja i posijati sjeme, ali najmanje godinu dana nee moi uzgojiti dovoljno plodova za
preivljavanje zime. Meutim, meu njihovim zalihama nalaze se tri velike vree soli. Lizzie je esto
sjedila u kuhinji kue High Glen i promatrala Jeannie, kuharicu, kako soli dijelove divljai u veZikim
bavama. Takoer je znala kako se priprema dimljena riba. Trebat e im puno toga; s obzirom na njeno
i Mackovo ponaanje, morat e hraniti troja usta prije isteka godine dana. Sretno se nasmijeila.
Meu stablima se neto pomaknulo. Trenutak kasnije iz ume je izala mlada srna i paljivo se spustila
do obale rijeke. Sagnula je glavu, ispruila jezik i poela piti.
Lizzie je tiho napela oroz puke.
Prije no to je uspjela naciljati, druga je srna slijedila prvu, a za nekoliko trenutaka bilo ih je dvanaest
do petnaest na obali rijeke. Ako je svugdje u divljini ovako, pomislila je Lizzie, mi emo se udebljati!
Nije eljela veliku ivotinju. Konji su bili pretovareni pa nisu mogli nositi zalihe mesa, a mlae
ivotinje su ionako ukusnije. Izabrala je cilj i uperila cijev puke prema ramenu, tono iznad srca.
Ujednaeno je disala i posve se umirila, onako kako je nauila u kotskoj.
Kao i uvijek, na trenutak je osjetila aljenje radi krasne ivotinje koju e unititi.
Zatim je povukla otponac.
452

Pucanj se uo iz gornjeg dijela doline, otprilike dvjesto do tristo metara daleko.

Jay se ukoio, a njegova je puka jo uvijek bila uperena u Macka.
Konji su se trgnuli, ali je pucanj bio previe daleko da bi ih ozbiljnije uplaio.
Dobbs je obuzdao svog konja i otegnuto rekao: - Ako sad pucate, Jamissone, upozorit ete je na nas pa
bi mogla pobjei. Jay je oklijevao, a zatim polako spustio puku.
Mack je odahnuo od olakanja.
Jay je rekao: - Ja idem za njom. Vi ostanite ovdje.
Mack je shvatio da bi Lizzie mogla pobjei kad bi je nekako upozorio. Gotovo je poalio to ga Jay
nije ubio. To bi moda spasilo Lizzie.
Jay je napustio istinu i zaputio se uzvodno, a puku je drao sprernnu.
Moram jednoga od njih natjerati na pucanje, zakljuio je Mack.
Postojao je jednostavan nain za to; treba se dati u bijeg. No, to ako me pogode?
Nije me briga, radije u umrijeti nego opet postati zarobljenikom.
Prije no to je oprez uspio oslabiti njegovu odluku, dao se u trk.
Zavladao je trenutak zaprepatene tiine prije nego je itko shvatio to se dogaa.
Tada je Peg vrisnula.
Mack je trao prema stablima, oekujui udarac metka u lea.
Zauo se prasak, a zatim jo jedan. Nita nije osjetio. Promaili su ga.
Prije no to su uspjeli opet pucati, Mack se naglo zaustavio i podigao ruke u zrak.
453
Uspio je. Pobrinuo se da Lizzie bude upozorena.
Polako se okrenuo s rukama u zraku. Sad sve ovisi o tebi, Lizzie, mislio je. Sretno, ljubavi moja.
Jay je stao kad je uo pucnjeve. Dopiralo je sa strane odakle je doao. Nije pucala Lizzie nego netko na
istini. ekao je, ali vie nije bilo pucanja.
to je to znailo? Teko da se McAsh doepao puke i napunio je. Osim toga, ovjek je bio rudar, nita
ne zna o pukama. Jay je pretpostavio da su Lennox ili Dobbs ubili McAsha.
Bez obzira to se dogodilo, najvanije je uhvatiti Lizzie. Naalost, pucanje ju je upozorilo.
Poznavao je svoju enu. to e uiniti?
Strpljenje i oprez bili su joj strani. Rijetko je kad oklijevala. Reagirala je brzo i odluno. Sad ve
sigurno tri u ovom pravcu. Gotovo e se vratiti na istinu prije nego se sjeti usporiti, razmisliti i
stvoriti plan.
Naao je mjesto s kojeg je jasno mogao vidjeti trideset do etrdeset metara obale rijeke. Sakrio se u
grmlje. Zatim je napeo oroz puke.
Neodlunost ga je zahvatila poput iznenadnog bola. to e uiniti kad mu se pojavi na nianu? Ako je
ubije, sve e njegove nevolje biti gotove. Pokuao se pretvarati da lovi divlja. Gaat e u srce, malo
ispod ramena, da ostane na mjestu mrtva. Pojavila se na vidiku.
Malo je hodala, a malo trala, spotiui se po neravnoj obali. Opet je nosila muku odjeu, ali je vidio
kako joj se prsa ubrzano diu i sputaju od napora. Pod rukom je nosila dvije puke.
Naciljao je prema njenom srcu, ali ju je u mislima ugledao golu, kako ga je opkoraila na krevetu u
kui u Ulici Chapel, a dojke su joj podrhtavale od voenja ljubavi; i nije mogao pucati.
454
Kad mu se pribliila na deset metara, izaao je iz grmlja. Naglo se zaustavila i uasnuto uzviknula.
- Zdravo, draga - rekao je.
Uputila mu je pogled pun mrnje. - Zato me nisi mogao jednostavno pustiti? - rekla je. - Ne voli me!
- Ne, ali mi treba unue - rekao je. Prezirno ga je pogledala. - Radije bih umrla. - To je drugo rjeenje -
rekao je.
1
Dolo je do trenutka kaosa nakon to je Lennox pucao iz pitolja u Macka.
Konji . su se prestraili pucnjeva u blizini. Pegin je konj pobjegao. Ona se uspjela odrati u sedlu,
onako vezana, pa je vezanim rukama potezala uzde, ali ga nije uspjela zaustaviti te su nestali u umi.
Dobbsov konj se propinjao, a on ga je nastojao umiriti. Lennox je poeo brzo puniti svoje pitolje.
Tada se Fish Boy odluio na svoj potez.
Potrao je prema Dobbsovu konju, skoio na ivotinju iza Dobbsa i odgurnuo ga sa sedla.
Mack je uzbueno shvatio da ga jo nisu pobijedili. Lennox je ispustio pitolje i potrao Dobbsu u
pomo. Mack je ispruio nogu i Lennox se naao na zemlji.
Dobbs je pao s konja, ali mu se jedno stopalo zaplelo za konopac kojim je Fish Boy bio privezan za
sedlo. Prestraeni konj se propeo i jurnuo prema umi. Fish Boy se grevito drao za njegov vrat.
Izgubio se iz vida, vukui za sobom Dobbsa.
S d.ivljim veseljem Mack se okrenuo prema Lennoxu. Na istini su ostali samo njih dvojica. Konano
je doao na red njihov obraun akama. Ubit u ga, pomislio je Mack.
Lennox se zakotrljao po tlu, a zatim je ustao s noem u ruci. Bacio se na Macka. Mack se sagnuo,
utnuo Lennoxa u koljeno, a zatim se odmaknuo van domaaja noa.
Lennox se epajui zaletio prema Macku. Ovoga puta ga je
455
prividno napao noem, Mack se sagnuo na pogrenu stranu, a zatim je Lennox opet napao. Mack je
osjetio otru bol na lijevoj strani tijela. Zamahnuo je desnom akom i snanim udarcem pogodio
Lennoxa postrance po glavi. Lennox je zatreptao i podigao no.
Mack se povukao natrag. Bio je mlac~i i snaniji od Lennoxa, ali je potonji vjerojatno imao golemo
iskustvo u tunjavama noem. Panino je shvatio da borbom iz blizine ne moe pobijediti ovjeka koji
ima no. Mora promijeniti taktiku.
Mack se okrenuo i pretrao nekoliko metara, traei nekakvo oruje. Opazio je kamen ve,liine svoje
ake. Sagnuo se, podigao ga i okrenuo se.
Lennox se zaletio prema njemu.
Mack je bacio kamen. Pogodio je Lennoxa tono posred ela, a Mack je pobjedniki uzviknuo. Lennox
je omamljeno zateturao. Mack je morao u potpunosti iskoristiti svoju prednost. Sad je trenutak za
razoruavanje Lennoxa. Mack je uputio udarac nogom i pogodio Lennoxov desni lakat.
Lennox je ispustio no uz uzvik oaja. Mack ga je sredio.
Svom je snagom udario Lennoxa u bradu. Od udarca ga je zaboljela ruka, ali mu je pruio duboko
zadovoljstvo. Lennox se poeo povlaiti unatrag, oiju punih straha, ali je Mack odmah krenuo za njim.
Udario je Lennoxa u trbuh, a zatim s obje strane glave. Omamljen i uasnut, Lennox je zateturao. Bio je
pobijeen, ali se Mack nije mogao zaustaviti. elio ga je ubiti. Zgrabio je Lennoxa za kosu, povukao
mu glavu prema dolje i koljenom ga tresnuo u lice. Lennox je vrisnuo, a iz nosa mu je potekla krv. Pao
je na koljena, kaljao i povraao. Mack ga je upravo namjeravao ponovno udariti kad je odjeknuo Jayev
glas: - Prestani ili u je ubiti.
Lizzie je izala na istinu, a Jay ju je slijedio s pukom uperenom u njen potiljak.
Mack je zurio u njih, paraliziran. Vidio je da je Jayeva puka
456
napeta. Ako se Jay samo spotakne, raznijet e joj glavu. Mack je okrenuo lea Lennoxu i zaputio se
prema Jayu. Jo uvijek je bio obuzet divljatvom. - Ima samo jedan hitac - obratio mu se reeim
glasom. - Ako puca u Lizzie, ubit u te.
- U tom sluaju, moda bih trebao pucati u tebe - rekao je Jay.
- Da - luaki je rekao Mack, i dalje mu se pribliavajui. - Pucaj u mene.
Jay je okrenuo puku.
Mack je osjetio divlju radost; puka vie nije bila uperena u Lizzie. Uporno se pribliavao Jayu.
Jay je paljivo naciljao na Macka.
Zauo se neobian zvuk i odjednom je tanki drveni valjak strio iz Jayeva obraza.
Jay je vrisnuo od bola i ispustio puku. Opalila je uz zagluujui prasak, a zrno je proletjelo kraj
Mackove glave.
Jaya su strijelom pogodili u lice. Mack je osjetio slabost u koljenima.
Opet se zauo isti zvuk, a druga strijela mu se zabila u vrat. Jay je pao na tlo.
Na istini su se pojavili Fish Boy, njegov prijatelj i Peg. Slijedilo ih je pet ili est odraslih Indijanaca, a
svi su nosili lukove. Mack se poeo tresti od olakanja. Pretpostavio je da je dru
gi Indijanac poao po pomo kad je Jay zarobio Fish Boya. Spasitelji su sigurno putem naletjeli na
odbjegle konje. Nije znao to se dogodilo s Dobbsom, ali jedan je Indijanac imao na nogama Dobbsove
izme.
Lizzie je stajala nad Jayem. Zurila je u njega prekrivi rukom usta. Mack joj je priao i zagrlio je.
Pogledao je ovjeka na zemlji. Krv mu je ikljala iz usta. Strijela je pogodila venu u njegovom vratu.
- Umire - drhtavo je rekla Lizzie. Mack je klimnuo glavom.
Fish Boy je pokazao na Lennoxa koji je jo uvijek kleao.
457
Indijanci su ga pograbili, bacili na zemlju i vrsto ga drali. Fish Boy i najstariji od Indijanaca su o
neemu razgovarali. Fish Boy je neprestano pokazivao svoje prste. inilo se da mu je netko iupao
nokte, a Mack je pretpostavio da je Lennox na taj nain muio mladia.
Stariji Indijanac je iz pojasa izvukao sjekiricu. Naglim i snanim pokretom odsjekao je Lennoxovu
desnu ruku u zglavku. Mack je rekao: - Isuse Kriste.
Iz batrljka je potekla krv, a Lennox se onesvijestio.
ovjek je podigao odsjeenu aku i, na neki svean nain, pruio je Fish Boyu. .
On ju je ozbiljno uzeo. Zatim se okrenuo i bacio je daleko od sebe. Poletjela je u zrak i preko stabala, a
zatim pala negdje u umi.
Zaulo se odobravajue mrmljanje Indijanaca. - Ruka za ruku - tiho je rekao Mack.
- Neka im Bog oprosti - rekla je Lizzie.
Mec~utim, jo nisu zavrili. Podigli su okrvavljenog Lennoxa i smjestili ga ispod jednog stabla. Vezali
su mu konopac oko glenja, prebacili ga preko grane stabla i povukli dok Lennox nije visio naglavce.
Krv je ikljala iz njegove ruke i slijevala se na zemlju ispod njega. Indijanci su stajali oko njega i
promatrali jezoviti prizor. inilo se da e gledati kako Lennox umire. Podsjetili su Macka na gomilu
koja je gledala vjeanje u Londonu.
Prila im je Peg i rekla: - Moramo neto uiniti s prstima mladog Indijanca.
Lizzie je skrenula pogled sa svog umirueg mua.
Peg je rekla: - Ima li neto ime mu moemo zaviti ruku? Lizzie je trepnula i klimnula glavom. - Imam
malo ljekovite masti, a rupi moemo upotrijebiti umjesto zavoja. Ja u se pobrinuti za to.
- Ne - odluno je rekla Peg. - Pusti mene.
- Ako eli. - Lizzie je nala posudicu masti i svileni rupi pa je sve dala Peg.
458
M/ESTO 1l~AND SLOBODA
Peg je pozvala Fish Boya iz grupe oko stabla. Iako nije govorila njegovim jezikom, izgleda da se
uspijevala s njim sporazumijevati. Povela ga je do vode i poela mu prati rane.
- Mack - rekla je Lizzie. Okrenuo se k njoj. Plakala je. - Jay je mrtav - rekla je.
Mack ga je pogledao. Bio je sasvim bijel. Krvarenje je prestalo i vie se uope nije micao. Mack se
sagnuo i potraio otkucaje srca. Nije ih bilo.
- Nekad sam ga voljela - rekla je Lizzie. - Znam.
- elim ga zakopati.
Mack je izvadio lopatu iz njihove opreme. Dok su Indijanci gledali kako Lennox umire, Mack je
iskopao plitak grob. On i Lizzie su podigli Jayevo tijelo i poloili ga u rupu. Lizzie se sagnula i polako
izvukla strijele iz tijela. Mack je lopatom nabacao zemlju preko tijela, a Lizzie je poela kamenjem
pokrivati grob.
Odjednom je Mack poelio to prije otii s ovog krvavog mjesta.
Okupio je konje. Sad ih je bilo deset; est s plantae i etiri koje su doveli Jay i njegovi ljudi. Macka je
pogodila neobina misao da je bogat. Posjedovao je deset konja. Poeo je tovariti stvari na konje.
Indijanci su se pokrenuli. Lennox je vjerojatno umro. Udaljili su se od stabla i pribliili se Macku.
Najstariji mukarac mu se obratio. Mack nije razumio ni rijei, ali ton Indijaneva glasa bio je svean.
Pretpostavio je da ovjek govori kako je pravda zadovoljena.
Bili su spremni za polazak.
Fish Boy i Peg su zajedno doli s obale rijeke. Mack je pogledao mladieve ruke; Peg je dobro obavila
posao.
Fish Boy je neto rekao, a potom je uslijedila prilino ljutita razmjena rijei na indijanskom jeziku. Na
kraju su svi Indijanci, osim Fish Boya, otili.
459
- Zar e on ostati? - Mack je upitao Peg. Ona je slegnula ramenima.
Drugi Indijanci su krenuli prema istoku, dolinom u pravcu sunca, i uskoro su nestali u umi.
Mack se popeo na svog konja. Fish Boy je odvezao rezervnog konja iz niza i uzjahao. Poao je
naprijed. Peg je jahala uz njega. Mack i Lizzie su ih slijedili.
- Misli li da e nas Fish Boy voditi? - Mack je upitao Lizzie. - ini se tako.
- Ali nita nije traio za to.
- Nije. , - Pitam se to eli.
Lizzie je pogledala dvoje mladih koji su jahali jedno uz drugo. - Zar ne moe pogoditi? - rekla je.
- Ah! - rekao je Mack. - Misli da se zaljubio u nju? - Mislim da eli provesti malo vie vremena s
njom. - Vidi, vidi. - Mack se zamislio.
Dok su jahali prema zapadu du rijene doline, sunce se dizalo iza njih i bacalo njihove sjene na zemlju
pred njima.
111
Dolina je bila iroka, iza najvieg planinskog lanca, ali jo uvijek u planinskom podruju. Dolinom je
uborio brzi potok iste hladne vode, krcat ribom. Padine brda prekrivale su guste ume pune divljai.
Na najviem grebenu nalazilo se gnijezdo u koje je par zlatnih orlova dolazio i odlazio, donosei hranu
za svoje mladunce.
- Podsjea me na dom - rekla je Lizzie.
- Onda emo je nazvati High Glen - odgovorio je Mack. Istovarili su konje na najravnijem dijelu
doline, a tu e sagraditi kuu i raistiti polje. Ulogorili su se na suhom travnjaku ispod stabla iroke
kronje.
Peg i Fish Boy su kopali po jednoj vrei, traei pilu, kad je Peg nala slomljenu eljeznu ogrlicu.
Izvadila ju je i upitno se
460
zagledala u nju. S nerazumijevanjem je zurila u slova; nikad nije nauila itati. - Zato si ovo donio? -
upitala je.
Mack je razmijenio pogled s Lizzie. Oboje su se sjetili prizora kraj rijeke u starom High Glenu, u
kotskoj, kad je Lizzie Macku postavila isto pitanje.
Sad je Peg ula isti odgovor, ali ovoga puta u Mackovu glasu nije bilo gorine, ve samo nade. - Da se
nikad ne zaboravi - rekao je uz osmijeh. - Nikad.
461