Professional Documents
Culture Documents
Papirnati Novac PDF
Papirnati Novac PDF
KIKA
Ken Follet
Papirnati novac
UVOD
Ova knjiga je napisana 1976. godine, neposredno prije romana Uica
igle, i drim da je to moja najbolja neuspjela knjiga. Kao i Skandal s
Modiglianijem, objavljena je pod pseudonimom Zachary Stone, jer su
knjige bile sline. U njima nema sredinjeg lika, ve je prikazano nekoliko
skupina likova. Prie o njima se povezuju i sudjeluju u zajednikom
klimaksu. U Papirnatom novcu veze su manje sluajne, jer se tom
knjigom htjelo prikazati kako korupcija povezuje kriminal, vrhunsko
novarstvo i novinarstvo. U usporedbi sa Skandalom s Modiglianijem,
svretak je prilino tmuran, zapravo - gotovo tragian. Meutim,
najpounije su razlike i slinosti izmeu Papirnatog novca i Uice igle.
(itaoci koji ele kola a ne recept, mogu ovo preskoiti i odmah prijei na
Prvo poglavlje). Zaplet Papirnatog novca je najbistriji zaplet to sam ga
ikad smislio, a slab prolaz knjige me uvjerila da bistri zapleti pobuuju
vie zadovoljstva u autora negoli u itatelja. Zaplet Uice igle je dakako
vrlo jednostavan, zapravo moe biti napisan u tri odlomka, kao to sam ga
doista i zapisao kad sam prvi put razmiljao o njemu. Uica igle ima samo
tri-etiri glavna lika, dok Papirnati novac ima oko dvanaest likova. Pa
ipak, unato sloenom zapletu i velikom broju likova, Papirnati novac je
upola krai od Uice igle. Kao pisac, uvijek sam se morao boriti protiv
sklonosti da piem prekratko. U Papirnatom novcu se vidi da je ta moja
borba bila uzaludna. Kao posljedica toga je da su mnogi likovi naslikani
ustrim, smionim potezima, pa knjizi manjka onaj osjeaj potanjeg,
osobnog uivljavanja u privatne ivote likova, a to itaoci zahtijevaju od
bestselera.
Jedna od jaih strana knjige je njena forma. Radnja se odvija tijekom
jednoga dana u ivotu londonskoga veernjeg lista (radio sam u takvom
listu 1973. i 1974. godine), a svako poglavlje obuhvaa jedan sat u tom
KIKA
1.
Bila je to najsretnija no u ivotu Tima Fitzpetersona. Pomislio je to u
trenutku kad je otvorio oi i u krevetu kraj sebe ugledao jo uvijek usnulu
djevojku. Bojei se da je ne probudi, nije se pomaknuo, ali ju je gotovo
kradomice promatrao osvijetljenu hladnim svjetlom londonske zore.
Spavala je poleuke, potpuno oputena poput malog djeteta. Tima je
podsjetila na njegovu vlastitu Adrienne dok je bila mala. Otjerao je iz
pameti tu neprilinu misao.
Djevojka pokraj njega imala je crvenu kosu koja joj je poput kape
pokrivala glavu i otkrivala malene ui. Sve je na njoj bilo malo: nos,
brada, jagodice. Jednom, u noi, prekrio joj je lice svojim irokim,
nezgrapnim rukama, njeno utiskujui prste u udubine njenih oiju i
obraza, palcima joj otvarajui podatne usne, kao da mu koa moe osjetiti
njenu ljepotu poput topline vatre.
Lijeva joj je ruka mlohavo poivala izvan ukrasnog pokrivaa koji je
spuznuo i otkrio uska, njena ramena i jednu uleknutu dojku s
bradavicom oputenom u snu.
Leali su odvojeno, ne dodirujui se, pa ipak je osjeao toplinu njenih
bliskih bedara. Odvojio je pogled od nje i uperio ga prema stropu. Na
trenutak dopusti da ga poput fizikog zanosa zapljusne nepomueni
uitak sjeanja na blud, a onda ustane. Zastao je kraj kreveta i nanovo je
promotrio. Nije se uznemirila. Unato raskutranoj kosi i neurednim
ostacima onoga to je neko bila dotjerana minka, ni nesmiljeno jutarnje
svjetlo nije umanjilo njenu ljupkost. Svitanje je bilo manje obzirno prema
Timu Fitzpetersonu, i on je to znao. Upravo zato se i trudio da je ne
probudi: htio je da se pogleda u zrcalu prije nego to ga ona vidi.
Onako gol, tiho je poao u kupaonicu mutnozelenim sagom sobe za
dnevni boravak. U razdoblju od nekoliko trenutaka ugledao je tu
prostoriju kao da je prvi put vidi i otkrio da je beznadno dosadna. Sag je
pristajao uz jo mutnije zelenu sofu s jastucima izblijedjelih cvjetnih
uzoraka. Bio je tu jednostavan drveni stol kakav se mogao nai u milijun
ureda, jedan postariji crno-bijeli televizor, ormari za kartoteku i polica za
knjige s udbenicima prava i ekonomije, te s nekoliko svezaka Hansarefa.
KIKA
inilo se da bi tako bilo dobro. to e ona rei? "I ja bih" ili "Pozovi me
na ovaj broj" ili "Oprosti, Timmy, ali ja sam djevojka za jednu no.
Ne, to ne. Nije mogue. Prola je no i njoj bila dobra. Za nju je on bio
neto posebno. Tako je rekla.
Ustao je i ugasio cigaretu. Poi u do kreveta, pomisli, pa u paljivo
odmaknuti plahte da je bar nekoliko trenutaka promatram golu. Lei u
kraj nje, ljubiti joj trbuh, bedra, grudi, sve dok se ne probudi, a onda u s
njom opet voditi ljubav.
Unaprijed uivajui, on skine pogled s nje i pogleda kroz prozor. Kao
kakav sivi pu balavac u lijebu, rolls je jo uvijek bio tu. Uznemirivao ga
je zbog neega. Istisnuo ga je iz misli i poao da probudi djevojku.
2.
Unato tome to je bio vrlo bogat, Felix Laski nije imao mnogo
novaca. Njegovo bogatstvu se sastojalo od dionica, zemljita, zgrada, a
katkad od jo maglovitije imovine kao to je pravo na polovicu filmskog
scenarija ili na treinu recepta za ekspresno pripremanje ipsa. Novinari
su rado pisali da bi njegovo bogatstvo pretvoreno u gotov novac iznosilo
toliko i toliko milijuna funti, a Laski je jednako rado naglaavao da bi
pretvaranje njegova bogatstva u gotovinu bilo gotovo nemogue.
Od eljeznike postaje Waterloo do Citya iao je pjeke, jer je vjerovao
da kod ovjeka njegovih godina lijenost izaziva srani udar. U njega je ta
zaokupljenost vlastitim zdravljem bila smijena, jer je bio tako pristali
pedesetogodinjak da ga svijeom trai po sreditu Londona. Visok oko
metar i osamdeset, s prsnim koem poput krme bojnog broda, bio je
toliko podloan sranom udaru kao mladi bik.
Prelazei preko Blackfriars mosta, na lomnom sunanom svjetlu
ranog jutra doimao se izvanredno. Od modre svilene koulje do cipela
izraenih po mjeri, sva mu je odjea bila skupa. Prema mjerilima to
vrijede u Cityu, bio je dendi. A bio je to, jer je u selu gdje se Laski rodio
svaki mukarac nosio pamuno radno odijelo i suknenu kapu sa
titnikom. Sada ga je elegantna odjea podsjeala na ono to je ostavio za
sobom. Odjea je bila i dio njegova imida, a to je bio imid gusara.
KIKA
3.
Dok se Arthur Cole uspinjao stubama to vode od postaje, dah mu je
nezdravo hroptao u grudima. Zapuh topla zraka iz cijevi podzemne
eljeznice obavije ga sigurnou, a onda nestane. Kad je iziao na ulicu,
proe ga drhtavica.
Iznenadi ga sunana svjetlost. Kad je uao u vlak jedva je svitalo.
Zrak je bio studen i ist. Kasnije e se dovoljno zatrovati da srui policajca
na dunosti. Cole sc sjeao kad se to prvi put dogodilo. Evening Post je to
objavio kao izvanrednu vijest. Hodao je polako sve dok mu disanje nije
postalo ujednaeno. Dvadeset pet godina provedenih u novinarstvu
upropastilo mi je zdravlje, pomisli. Zapravo, bilo koje drugo zanimanje
imalo bi isti uinak, jer je on bio sklon zabrinutosti i piu, a plua su mu
bila slaba. No, tjeio se time da za to optuuje svoje zvanje. Ipak, prestao
je puiti. Nepua je ve - pogleda na svoj sat - sto dvadeset osam minula,
ako ne urauna no, jer bi to onda bilo ve osam sati. Ve je izbjegao
nekoliko rizinih trenutaka: neposredno nakon to je budilica zazvonila u
etiri i trideset (obino bi popuio jednu cigaretu u WC-u); polo se kolima
izvezao iz garae, u trenutku kad je ubacio u najveu brzinu i ukljuio
radio da uje vijesti u pet sati; kad je dodavao gas na prvom brzom dijelu
auto-ceste 12, a njegov veliki ford hvatao tempo koji mu odgovara; dok je
na hladnoj postaji podzemne eljeznice u istonom Londonu ekao na
najraniji dnevni vlak. Vijesti BBC-a u pet sati nisu ga ba obodrile. Mogao
im je posvetiti potpunu pozornost za vrijeme vonje. Put mu je bio tako
poznat da je zavoje i zaobilaznice svladavao automatski, prema sjeanju.
Glavna vijest stigla je iz Westminstera: Parla-ment je prihvatio novi
2akon o odnosima u privredi, ali s veoma malom veinom. Cole je uhvatio
tu vijest prole noi na televiziji. To znai da e je jutarnje novine svakako
imali, a istodobno da Post nee moi nita uiniti s njom ako kasnije,
KIKA
smatrao pothvatom. Arthur odloi aj, zbaci s ramena kini ogrta, ukljui
radio i sjedne. Radio pone mrmljati. Srkutao je aj i zurio pravo pred
sebe. Redakcija je bila nekako zaputena: stolice nasumce razbacane,
novine i listovi pisaeg papira u neredu nagomilani po stolovima... Zbog
ekonomskih prilika lienje se odgaa ve nekoliko godina. No, za njega je
to bio tako domai prizor da ga nije ni zamjeivao. Coleove misli su se
vrtjele oko prvog izdanja koje e za tri sata biti na ulicama.
Dananje izdanje imat e esnaest strana. etrnaest strana prvog
izdanja ve je postojalo, dolje u rotaciji, izliveno u polucilindrine metalne
ploe. Sadravale su oglase, zanimljivosti, lanke, komentare, televizijske
programe i vijesti pisane na takav nain da e, barem su se nadali, itaoci
previdjeti njihovu starost. Preostale su zadnja strana za sportskog
urednika i prva strana za Arthura Colea.
Parlament, trajk i inflacija, sve su to bile jueranje vijesti. S njima
nije mogao bogzna to uiniti. Svaku se moglo iskititi dananjim uvodom.
Recimo: "Ministarsko vijee je danas provelo slubenu istragu o uzrocima
koji gotovo da su doveli do pada vlade..." Takav je uvod postojao za svaku
prigodu. Jueranja bi tragedija postajala dananja vijest pod naslovom:
"Danas je zora otkrila svu strahotu.,." Za jueranje ubojstvo korisno je
sluila fraza: "Danas su detektivi pretraili London u potrazi za ovjekom
koji je..." Iz Arthurova problema poniklo je mnotvo klieja. U
civiliziranom drutvu, pomisli, kad nema novina ne bi trebalo biti ni
novina. Bila je to stara misao, i on je nestrpljivo otjera.
Svi su prihvaali kao samo po sebi razumljivo da u tri od est dana u
tjednu prva izdanja budu smee. Ali to nije bila nikakva utjeha, jer upravo
to je bio razlog to Arthur Cole ima zadau da ga naini. Pet godina je
zamjenik urednika. Mjesto urednika vijesti je tijekom tog razdoblja dva
puta ostalo upranjeno i oba puta je na to mjesto postavljen ovjek mlai
od Colea. Netko je prosudio da je drugo mjesto granica njegovih
mogunosti. On se s tim nije slagao.
Jedini nain na koji je mogao pokazati svoj talent bio je da stvara
izvrsno prvo izdanje. Naalost, kakvo e biti izdanje uvelike je zavisilo o
srei. Coleova strategija se sastojala u tome da proizvodi novine koje e
stalno biti zeru bolje od rivalova prvog izdanja. Drao je da mu to
uspijeva. Je li to netko gore primijetio, nije imao pojma, ali nije doputao
sebi da i o tome vodi brigu.
KIKA
S lea mu prie George i izrui pred njega na stol cijelu hrpu novina.
- Mladi Stephen je javio da se nanovo razbolio - zaguna. Arthur se
osmjehne.
- to je sad... mamurluk ili mu curi iz nosa?
- Sjea li se kako su nama govorili? "Ako moe hodati, moe i
raditi." To ne vrijedi za ove frajere.
Arthur kimne glavom.
- Imam li pravo? - tjerao je svoje George. - Ima pravo.
Njih su dvojica zajedno bili u Postu kao "momci". Arthur je poslije
rata bio unaprijeen. George, koji nije bio pozvan u vojsku, ostao je
dostavlja.
George nastavi:
- Mi smo bili revni. Htjeli smo raditi.
Arthur podigne s hrpe najgornje novine. Nije ovo bilo prvi put da se
George ali na svoje osoblje niti prvi da mu Arthur iskazuje suosjeanje.
No Arthur je znao kakva je nevolja s dananjim "momcima". Prije trideset
godina bistar je "momak" mogao postati reporter. Danas je taj put
zatvoren. Novi sustav ima dvostruki uinak: bistri mladii, umjesto da
postanu dostavljai, ostaju na fakultetima, a oni koji postanu dostavljai
znaju da nemaju perspektive, pa rade to je mogue manje. Ali to nije
mogao rei Georgeu, jer bi to svratilo pozornost na injenicu da je Arthur
proao mnogo bolje od svoga starog kolege. Zato se i sloio da je dananja
mlade pokvarena. inilo se da je George sklon tome da ustraje u svojim
pritubama. Arthur ga prekine:
- Ima li iega u sinonjim teleksima?
- Donijet u ih. Samo to moram sam pripremiti sve papire i...
- Bit e najbolje da najprije vidim telekse. - Okrenuo se. Mrzio je da
istie razliku u poloaju. Nikad nije nauio da to ini prirodno, vjerojatno
zato to u tome nije nalazio zadovoljstva. Pogledao je Morning Star. Na
uvodnom mjestu su imali Zakon o odnosima u privredi.
Nije mogao oekivali da e se u teleksima nai ikakva vijest
nacionalnog znaenja. Bilo je prerano. Meutim, lijekom noi stiu
povremeno i strane vijesti, a one vrlo esto sadre neku priu koja, u
nevolji, moe pobuditi kakvu-takvu pozornost. U veini noi negdje u
svijetu izbije neki veliki poar, dogodi se viestruko ubojstvo, doe do
pobune ili dravnog udara. No, Post je londonski veernjak, pa nisu voljeli
KIKA
4.
"Jesi li ikad promatrao sebe u ogledalu dok to radi?" upitala je. Poto
je Tim priznao da nije, uporno je zahtijevala da pokuaju. Upravo su
stajali u kupaonici pred ogledalom koje se prualo cijelom duinom i
irinom kad telefon zazvoni. Na taj zvuk Tim poskoi, a ona jekne:
- Uh! Pazi!
Htio je da se ne obazire na zvonjavu, ali je s provalom vanjskog
svijeta njegova elja nestala. Ostavio je djevojku i otiao u spavaonicu.
Telefonski aparat je bio na stoliu ispod hrpe njene odjee. Naao ga je i
dignuo slualicu.
- Da?
- Gospodin Fitzpeterson?
Bio je to glas sredovjenog ovjeka s londonskim naglaskom. Zvuao je
pomalo astmatino.
- Da. Tko je to?
- Evening Post, gospodine. Ispriavam se to vas zovem tako rano, ali
moram vas pitati je li istina da se razvodite od ene... Tim sjedne svom
teinom. Na trenutak nije mogao doi do glasa.
- Jeste li tamo, gospodine ?
- Tko vam je dovraga to rekao?
- Dojavljiva je spomenuo enu po imenu Dizi Disney. Poznate li je?
- Nikad nisam uo za nju. - Timu se vraala prisebnost. Ne budite me
rano ujutro triavim glasinama! - I spusti slualicu.
Djevojka ue u spavaonicu.
- Strano si blijed - ree. - Tko je to bio? - Kako se zove?! - prasne on
- Dizi Disney.
- Isuse Kriste! - Ruke su mu drhtale. Stisne ake i ustane. - Novine su
se doepale glasine da se rastajem od ene.
- Mora da im stalno pristiu takva govorkanja o slavnim ljudima.
- Spomenuli su tvoje ime! - On akom jedne udari o dlan druge ruke. -
Kako su mogli tako brzo otkriti? to da radim? Ona mu okrene lea i
navue gaice.
KIKA
Zurio je kroz prozor. Sivi rolls je jo uvijek bio tu, ali sad je bio
prazan. Pitao se kamo li je otiao voza. Smetale su ga nepovezane misli.
Pokua trijezno procijeniti situaciju. Netko ga je vidio kako u drutvu s
djevojkom naputa klub, pa je to telefonom dojavio nekom novinaru.
Dounik je to malo iskitio da postigne dramatian dojam. No, Tim je bio
siguran da nitko nije vidio kako zajedno ulaze u stan.
- Sluaj - ree. - Sino si mi rekla da se ne osjea dobro. Izveo sam te
iz kluba i pozvao taksi. Taksi je mene potom iskrcao, a tebe odvezao kui.
Je li to jasno?
- Kako god ti kae - odvrati ona nezainteresirano. Njeno dranje
dovodilo ga je do bijesa.
- Zaboga, pa i ti si u to umijeana.
- Mislim da je moja uloga u tome zavrena. - to to znai? Zauje se
kucanje na vratima. - Ne, zaboga - jekne Tim. Djevojka patentnim
zatvaraem pritegne haljinu. - Odoh ja.
- Prokletstvo, ne budi takva glupaa! - Zgrabi je za ruku. Zar ne
shvaa da te nitko ne smije ovdje vidjeti? Ostani u spavaonici! Ja u
otvoriti vrata. Moram ih pozvati da uu. Ti se samo pritaji dok ne odu.
Navukao je gae i prolazei kroz sobu za dnevni boravak s mukom
oblaio kuni ogrta. Bilo je tu malo predsoblje. Ulazna vrata su imala
rupicu za virenje. Tim odmakne poklopi i primakne oko staklu.
ovjek pred vratima inio mu se nekako poznat. Imao je lice boksaa.
irokih ramena i dobro graen, mogao bi spadati u teku kategoriju. Na
sebi je imao sivi kaput s barunastim ovratnikom. Tim prosudi da mu je
blizu trideseta. Nije bio nalik na novinara.
Tim skine lanac i otvori vrata. - to je? - upita.
ovjek bez rijei odmakne Tima, ue i zatvori vrata za sobom. Potom
se uputi u sobu za dnevni boravak. Tim duboko udahne. Svom je silom
nastojao da ga ne zahvati panika. Poao je za ovjekom.
- Pozvat u policiju - izusti. ovjek sjedne i zazva:
- Gdje si, Dizi?
Djevojka se pojavi na vratima spavaonice. ovjek zapovjedi:
- Priredi nam, djevojko, po alicu aja.
- Zar ga poznaje? - upita je Tim s nevjericom. Kao da ga ne
primjeuje, ona ode u kuhinju. ovjek se nasmije.
- Da li me poznaje? Ona radi za mene. Tim sjedne.
KIKA
Cox ode u spavaonicu, a Tim sklopi oi. Kako je mogao biti tako
naivan da pomisli kako e se mlada ena poput Dizi preko uiju zaljubiti u
nekoga kao to je on. U nekakvom razraenom planu koji predstavlja
neto vie od triave ucjene, on je odigrao ulogu naivine.
uo je kako Cox govori: "Laski' Ja sam. Hamilton Holdings. Jesi li
razumio? Danas popodne e objaviti. A sad je na tebi red." Nastane
stanka. "Danas'? Sjajno. Osvjeio si mi dan, prijatelju. A pravac?" Jo
jedna stanka. "Kako tu misli? Dri da je uobiajen? Trebalo bi da ti...,u
redu, u redu. Do vienja!" Tim je znao za Laskoga, postariju vrlo sposobnu
osobu u Cityu, ali je bio toliko uvstveno iscrpljen da se nije mogao
istinski zauditi. Sad je mogao povjerovati bilo to o bilo kome. Cox se
vratio. Tim ustane.
- Eto uspjena jutra u svakom pogledu - ree Cox. - I ne gledajte na
sve to samo s loe strane! Napokon, ovako dobro tucanjc vie neete
doivjeti.
- Molim vas da sada odete - promrmlja Tim.
- E pa, moramo raspraviti jo jednu sitnicu. Dajte ovamo svoj kuni
ogrta!
- Zato?
- Pokazat u vam. Hajde!
Tim je bio previe utuen da bi se mogao oduprijeti. Smakne ogrta s
ramena i preda ga. Stajao je onako u gaama i ekao. Cox odbaci ogrta u
stranu.
- elim da zapamtite onu rije "svodnik" - objasni. Zatim udari Tima u
eludac.
Tim se okrene i od bola presavije nadvoje. Cox posegne golemom
akom, zgrabi ga za jaja i stisne ih. Tim pokua kriknuti, ali nije mogao
doi do daha. Dok se oajniki borio da udahne zrak, usta su mu se
razjapila u bezglasni jauk. Cox ga pusti i udari nogom. Tim se srui na
pod i sklupa se. Oi su mu bile pune suza. Nije mu ostalo ni ponosa ni
dostojanstva.
- Ne tucite me vie, malim vas! - zajeca. Tom Cox se nasmije i obue
kaput.
- Neu vie, zasad - ree i ode.
KIKA
5.
Dereka Hamiltona probudila je bol. Leao je u krevetu sklopljenih
oiju, potraio gdje je izvor nelagode u elucu, ispitao je i procijcnio da je
gadna, ali ne takva da bi ga onesposobila za posao. Potom je prizvao u
sjeanje sinonju veeru. Pjenica od paroge nije mu mogla nakoditi.
Odbio je palainke sa koljkama i raiima. Odrezak je bio dobro peen.
Umjesto pite od jabuka radije je uzeo sir. Lako bijelo vino, capuccino,
konjak...
Konjak. Prokletstvo, trebao je ostati kod porta. Znao je kako e mu
protei dan. Morat e se odrei doruka. Sredinom prijepodneva glad e
biti tako jaka kao i bol od ira, pa e morati neto pojesti. Oko podneva
glad e se vratiti, a ir e se sve jae javljati. Tijekom popodneva nekakva
bedastoa e ga razdraiti preko svake mjere, pa e se izdirati na osoblje.
eludac e mu se saviti u lako bolni vor da uope nee moi misliti. Otii
e kui i uzeti previe kapsula za ublaavanje bola. Zaspat e, probuditi se
s glavoboljom, veerati, uzeti tablete za spavanje i otii u krevet.
Preostalo mu je, eto, da s veseljem oekuje barem noni poinak.
Okrene se na bok, s trzajem izvue ladicu nonog ormaria, nae
tabletu i strpa je u usta. Potom sjedne i posegne za alicom aja. Otpije
gutljaj, proguta i ree:
- Dobro jutro, draga. - Dobro jutro.
Ellen Hamilton je sjedila na rubu branog kreveta. Na sebi je imala
svileni ogrta. alica aja joj se odravala u ravnotei na mravom
koljenu. Ve je oetkala kosu. Njena spavaica bila je jednako elegantna
kao i cijela njena raskona garderoba, bez obzira na injenicu to ju je
samo on vidio, a njega to ba i nije zanimalo. Drao je da to nije vano.
Nije ona htjela da je mukarci ele. Htjela je samo to da se moe smatrati
poeljnom. Ispio je do kraja aj i spustio noge na pod. Na taj nagli pokret
javi mu se ir. Trgne se od boli.
- Opet? - upita ga Ellen. On kimne glavom.
- Sinonji konjak. Mogao sam i misliti. Lice joj je bilo bezizraajno.
- Pretpostavljam da to nema veze s jueranjim polugodinjim
rezultatima poslovanja.
S mukom se podigao na noge i du saga boje ostrige polako krenuo u
kupaonicu. Lice to ga je ugledao u zrcalu bilo je okruglo i crveno, s
podvojcima, s povisokom elom. Prouavao je svoju jutarnju bradu i stao
KIKA
prije.
- Svakako - promrmlja gospoa Tremlett i odnese grejpfrut. Kad je
Ellen ula, odmah je nastavila tamo gdje su stali:
- Po mom miljenju uope nije vano hoe li za kompaniju dobili pet
milijuna ili petsto tisua. Budui da ne ivimo raskono, ne vidim
razloga...
On spusti novine i pogleda je. Na sebi je imala po mjeri iveni kostim
od ukastobijele tkanine, svilenu bluzu s uzorcima i cipele po narudbi.
- Ima ugodan dom i ne previe posluge - ustvrdi on. - Tu su ti
prijatelji, tu ti je drutveni ivot kad god poeli da se ukljui u njega.
Jutros nosi na sebi odjeu vrijednu nekoliko stotina funti, a vjerojatno
nee ii dalje od sela. Katkad se pitam to ti trai od ivota.
Zarumenjela se, to se rijetko dogaalo. - Rei u ti... - zausti. Na
vratima se zauje kucanje. Ue pristao mukarac u kaputu, drei u ruci
kapu.
- Dobro jutro, gospodine. Gospoo! - pozdravi. - Ako elimo uhvatiti
vlak u sedam etrdeset pet, gospodine...
- U redu je, Pritcharde - odvrati Hamilton. - Priekajte u predvorju!
- Razumijem, gospodine. Smijem li pitati, gospoo, hoe li vam danas
trebati kola.
Hamilton pogleda Ellen. Odgovarajui, gledala je u tanjur. - Da,
mislim da hoe.
Pritchard kimne glavom i izie.
- Upravo si zaustila da mi kae to oekuje od ivota.
- Ne mislim da se o tome moe razgovarati uz doruak, osobito kad ti
se uri da uhvati vlak.
- Pa dobro. - On ustane. - Uivaj u vonji. Ne vozi prebrzo! - Molim?
- Vozi paljivo!
- Oh. Pritchard me vozi.
Nagnuo se da je poljubi u obraz, ali ona okrene lice prema njemu i
poljubi ga u usta. Kad se odmaknuo, lice joj je bilo zajapureno. Uhvatila
ga je za ruku i rekla:
- elim te, Derek. Zabuljio se u nju.
- elim da zajedno provedemo dug i zadovoljan ivot u miru - nastavi
ona brzo govorei. - elim da se opusti, da jede pravu hranu, da ozdravi
i da opet bude vitak. elim onog ovjeka koji se vratio iz rata s
KIKA
6.
Herbert Chieseman upali svjetlo, utia budilicu, pojaa zvuk radija
koji je bio ukljuen cijele noi i pritisne dugme viekanalskog
magnetofona da premota vrpcu na poetak. Tek onda ustane iz kreveta.
Pristavi kotli i dok je ekao da se premota vrpca koja traje sedam
sati zagleda se kroz prozor stana i radne sobe. Jutro je bilo bistro i vedro.
Sunce e kasnije ojaati, no zasad je bilo hladno. Preko rublja u kojem je i
spavao navue hlae i demper, pa natakne papue od debela platna.
Dom mu je bila jedna jedina prostorija u viktorijanskoj zgradi, u
sjevernom Londonu, koja je vidjela i bolje dane. Namjetaj, elektrini
radijator i plinsko kuhalo pripadali su gazdi. Radio je bio Herbertov.
Stanarina je ukljuivala upotrebu zajednike kupaonice, a to je jo
vanije iskljuivu upotrebu potkrovlja. Prostorijom je dominirao radio. Bio
je to snaan VHF prijemnik sastavljen od dijelova to ih je Herbert
izabrao u pet-est trgovina du Tottenham Court Roada. Ureaj za
snimanje bio je takoer runi rad.
Nalije aj u alicu, doda kondenzirano mlijeko iz limenke i sjedne za
radni stol. Na stolu je osim elektronskog ureaja bio samo telefon,
biljenica s iscrtanim listovima i kemijska olovka:
On rastvori biljenicu na istoj strani i velikim pisanim slovima u
zaglavlju naznai datum. Potom stia radio i pone velikom brzinom
odvijati sinonju traku. Svaki put kad bi visoki cilik najavio da je tu
snimljen govor, on ai prstom usporio kolut da razabere rijei.
... kola Holloway Roadom, prema kraju, da se pomogne patrolnim
kolima...
... Ludlow Road, Westpet, gospoa Shaftesbury, po svemu sudei
slukinja, Dvadeset jedan...
... inspektor kae, ako je onaj Kinez jo otvoren, on bi pilei rioto s
ipsom.,.
... Holloway Road... pouri, ona PK u nevolji... Herbert zaustavi traku
i naini zabiljeku.
... prijavljena provala u kuu, to je blizu Wimbledon Commona, Jack...
... Osamnaest, uje li?...
... ima li slobodnih kola na podruju Lee da pomognu vatrogasnoj
brigadi, Feather Street dvadeset dva...
Herbert nanovo pribiljei. ... Osamnaest; uje li?...
KIKA
... nemam pojma, daj joj aspirin... napad noem, nita ozbiljno...gdje
si, dovraga, Osamnaest?...
Pozornost mu privue fotografija na polici iznad ugraenog kamina.
Bila je laskava. Herbert je to znao, prije dvadeset godina, kad mu je dala
sliku, ali sad je zaboravio. Bilo je neobino da nikad nije mislio na nju
kakva je doista bila. Kad se nje prisjeao, pred oi mu je dolazio lik ene
besprijekorne puti i narumenjenih obraza kako u fotografskom studiju
pozira pred izblijedjelom panoramom.
... ukraden jedan kolor televizor i razbijeno staklo izloga... On je u
svom krugu prijatelja bio prvi koji je "izgubio enu". Tako su to nazivali.
Otad su dvojica-trojica doivjeli istu kob. Jedan je postao veseli pijanac,
drugi se oenio udovicom. Herbert je zabio glavu u svoju razbibrigu, radio.
Onih dana kad se nije osjeao dovoljno dobro da bi iao na posao, a to se
dogaalo prilino esto, poeo je sluati policijske poruke.
... Grey Avenue, Golders Green, prijavljen napad... Jednog dana, kad
je uo kako policajci jedan drugome prenose poruku o pljakakom napadu
na banku, telefonirao je Evening Postu. Neki reporter mu je zahvalio na
obavijesti i zabiljeio njegovo ime s adresom. Tada je opljakana velika
svota, etvrt milijuna funti, pa se vijest te veeri nala na prvoj strani
Posta. Herbert je bio ponosan to im je on dao mig, pa je te veeri o tome
pripovijedao u tri lokala. Potom je na to zaboravio. Tri mjeseca kasnije
primio je od novina ek na pedeset funti. eku je bio priloen izvod koji je
glasio: "Dva ustrijeljena u pljaki 250000 funti." Bio je dodan i datum kad
se dogodilo razbojstvo.
... ostavi to, Charlie, ako ona nee da podnese prijam, okani se toga...
Idueg dana Herbert je ostao kod kue i svaki put kad bi uhvatio
neto na policijskoj valnoj duini odmah bi telefonirao Postu. Tog
popodneva nazvao ga je ovjek koji se predstavio kao zamjenik urednika
vijesti i objasnio mu to novine zapravo oekuju od ljudi poput Herberta.
Reeno mu je da ne dojavljuje napad ako nije bio upotrijebljen pitolj i ako
netko nije ubijen; da se ne bake s nonim provalama ako adresa nije
Belgravia, Chelsea ili Kensington; da dojavljuje pljake samo onda ako se
koristilo oruje i ako je ukradena velika svota gotova novca.
... nastavi do Narrow Roada dvadeset tri, a onda ekaj... Nije mu
trebalo dugo da shvati, jer nije bio glup i nije bila nikakva mudrost otkriti
koje su vijesti Postu vrijedne. Ubrzo je uvidio da u dane "bolesti" zarauje
KIKA
malo vie nego kad ide na posao. Povrh svega, on je radije sluao radio
nego da izrauje kutije za foto-aparate. I tako je dao otkaz, pa postao ono
to u novinama nazivaju dounikom. ... bit e bolje da mi sad da taj opis...
Poto je nekoliko tjedana sve radno vrijeme posvetio radiju, doao je k
njemu na razgovor sam zamjenik urednika vijesti. Bilo je to prije no to se
preselio u ovaj stan-radni kabinet. Novinar je naglasio da je Herbertov
posao doista koristan njihovu listu, pa ga zanima da li bi volio radili
iskljuivo za njih.
To bi znailo da Herbert dojavljuje ono to dozna samo Postu i
nijednim drugim novinama. No da bi mu se nadoknadio gubitak prihoda,
primat e svakog tjedna i poprean honorar. Herbert je preutio da nikad
nije telefonirao nijednom drugom listu. Milostivo je prihvatio ponudu.
... ne istravaj se, a mi emo ti za nekoliko minuta poslati nekoga u
pomo...
Tijekom godina usavrio je i svoju opremu i razumijevanje onoga to
u novinama ele. Nauio je da su rano ujutro zahvalni manje-vie na
svemu, no kako je dan odmicao postajali su sve izbirljiviji, lako da ih ve
oko tri popodne nije zanimalo nita do ubojstva na ulici ili velike pljake
uz upotrebu sile. Takoer je otkrio da i novinare i policajce daleko manje
zanima kriminal u dijelu grada s obojenim stanovnitvom. Herbertu se to
inilo posve prihvatljivim, jer ni njega kao itaoca Evening Posta nije
posebno zanimalo to Arapi i Indijci rade jedni drugima u svojim
dijelovima Londona. Zato je slutio, i s pravom, kako Post to ne zanima iz
jednostavnog razloga to to ne zanima ljude poput Herberta, koji kupuju
Post. Nauio je i to da shvati pravi smisao policijskog argona, da razazna
kad je neki napad trivijalan i kad je neka prijava obiteljske naravi, da
nauje notu hitnosti u narednikovu glasu koji dopire iz centrale kad je
poziv u pomo oajniki. Otkrio je i to kako da iskljui pozornost kad
odlue da emitiraju duge popise registarskih brojeva ukradenih kola.
Iz zvunika se zauje ubrzani zvuk njegove vlastite budilice i on
iskljui ureaj. Pojaa zvuk radija, a onda nazove Postov broj. Dok je
ekao na odgovor pijuckao je aj.
- Post, bro jutro - javi se muki glas.
- Molim vas prijemnu slubu - ree Herbert. Nastane jo jedna stanka.
- Prijemna.
- Halo. Ovdje Chicseman, tono u, eto, sedam pedeset devct.
KIKA
7.
Tony Cox je stajao u telefonskoj govornici na uglu Caill Street-
Bethnal Green sa slualicom uz uho. Znojio se u toplom kaputu s
barunastim ovratnikom. U ruci je drao kraj lanca prikopana za ogrlicu
psa koji je bio vani. Pas se takoer znojio. S druge strane ice stigne
odgovor i Tony utisne kovanicu u prorez.
- Da?- javi se glas tonom ovjeka koji nije ba navikao na te
novotarske telefone.
Tony kratko ree:
- Danas. Skupite se - Ne predstavljajui se i ne ekajui odgovor, on
objesi slualicu.
Poao je uskim plonikom vukui psa za sobom. Bio je to istokrvni
bokser pristale i snane grae. Tony je svaki as morao trzati lancem
kako bi ga prisilio da dri korak. Pas je bio jak, ali je njegov gospodar bio
daleko jai. Ulazna vrata starih kua u nizu gledala su izravno na ulicu.
Tony se zaustavi kraj kue pred kojom je bio parkiran sivi rolls- royce.
Jednostavno je odgurnuo kuna vrata. Nikad se nisu zakljuavala, jer se
stanari nisu bojali provalnika. Kuicom se irio kuhinjski miris. Vukui
psa za sobom, Tony ue u kuhinju i sjedne na stolicu. Otkvai lanac s
psee ogrlice i otpravi boksera snanim udarcem u stranjicu. Potom
ustane i skine kaput.
Na plinskom kuhalu grijao se kotli, a na komadiu masnog papira
bila je narezana slanina. Tony izvue ladicu i izvadi kuhinjski no s
dvadeset pet centimetara dugom otricom. Isproba je palcem, prosudi da
je valja naotriti i izie u dvorite.
KIKA
- Ja ne znam... dok ti je otac bio iv, Bog mu daj dui lako, nikad se
nismo bojali da upotrebljavamo taj telefon. Otac je dobro pazio da se
sklanja s puta pajkanima.
Tony pomisli da u oevo vrijeme nisu imali telefona, ali ostavi to po
strani.
- Da, tako je pazio da je umro kao puki siromah - primijeti. - Ali
poten siromah.
- Zar ba?
- Prokletstvo, zna ti dobro da je bio, i da tc vie nisam ula da
drukije govori.
- Ne volim, mama, kad psuje. - Onda me ne izazivaj!
Tony je utke jeo i brzo pojeo. Iskapio je alicu aja i poeo razmatati
cigaru.
Majka posegne za njegovom alicom. - Jo aja? On pogleda na svoj
sat.
- Ne, hvala. Moram obaviti jo nekoliko poslova. - Upali cigaru i
ustane. - Ovo me dobrano okrijepilo, ovaj doruak. Ona stisne oi.
- Ima li kakvu vezu?
To ga oneraspoloi. Otpuhne dim u zrak. - to to koga briga?
- To je tvoj ivot. Kreni, dakle! Vidjet emo se kasnije. I uvaj se!
Pogled mu se zadri na njoj. Premda mu je poputala, bila je to
snana ena. Poslije stareve smrti, ona je vodila obitelj, krpala brakove,
posuivala od jednog sina da pozajmi drugom sinu, savjetovala i koristila
se svojim neodobravanjem kao monim sredstvom. Uspjela se oduprijeti
svim naporima da ju se iz Quill Streeta preseli u lijepu malu prizemnicu u
Bournemouthu, s pravom drei da je stara kua s uspomenama koje su s
njom povezane moan simbol njenog autoriteta. U njenom orlovskom nosu
i u zailjenoj bradi bilo je neko neke kraljevske arogancije. I sad je bila
poput kraljice, ali pomirene sa sudbinom kao ona koja je abdicirala,
dovoljno pametna da prepusti uzde vlasti, ali svejedno alei zbog loga.
Tony je shvaao da je upravo to razlog zbog kojeg joj treba: sad je on bio
kralj, pa joj je to to ivi s njom osiguravalo bliskost prijestolju. A on ju je
volio zato to joj je potreban. Nitko ga drugi nije trebao. Ona ustane.
- Onda? Ide li?
KIKA
Za dva dana skladite je bilo prazno, a Tony Cox je u dvije putne torbe
nabio tri tisue funti, zakljuao skladite i otiao kui.
Sjetivi se toga, zadrhti na prednjem sjeditu vruih kola. Nikad vie
nee poduzeti neto lako riskantno. A da je neki dobavlja nauo neto o
toj rasprodaji? A da je nekoliko dana kasnije direktor banke ugledao
Tonya u nekom kafiu? Osnovao bi on s vremena na vrijeme i iza toga
pokoju lanu tvrtku, ali se tada koristio ovjekom za fasadu, koji bi im
sjekira padne otiao na dugi odmor u panjolsku. A Tonyevo lice nitko
nije vidio.
U meuvremenu su njegovi poslovni interesi postali raznoliki. U
sredinjem Londonu posjedovao je nekretnine koje je iznajmljivao mladim
damama. Stanarine su bile krajnje visoke. Upravljao je nonim
klubovima. Bio je ak i menader nekolicine pop-sastava. Neki su mu
pothvati bili legalni, neki kriminalni, neki nekakva mjeavina, a ostali na
mutnoj granici gdje zakon nije siguran u sebe, ali gdje i potovani poslovni
ljudi na glasu moraju gaziti kao po jajima.
Dakako da su pajkani znali za njega. Danas posvuda ima toliko
njukala da nitko ne moe postati uglednom huljom a da mu ime ne ue u
kartoteku Scotland Yarda. Problem je bio u tome kako da pronau dokaze
protiv njega kad se tu uvijek vrzma nekoliko detektiva spremnih da
Tonya unaprijed upozore na policijski upad. to se toga tie, nikad nije
krtario. Svakog su kolovoza tri-etiri policijske obitelji ljetovale u
Benidurmu na Tonyev raun.
Razumije se samo po sebi da nije imao povjerenja u njih. Bili su
korisni, ali se svaki od njih zaklinjao u sebi da e ga jednog dana ipak
umoiti kako bi oduio dug lojalnosti. Podmieni pajkan na kraju krajeva
ipak ustaje pajkan. I tako su se sve isplate obavljale u gotovom. Nije se
vodilo nikakvo raunovodstvo osim u Tonyevoj glavi. Sve su poslove
obavljali stari prijatelji prema usmenim uputama.
Malo pomalo poslovao je sve sigurnije i preuzimao na sebe samo ulogu
financijera. Neki bi planer doao do povjerljive in(ormacije, smislio plan i
unajmio tipove koji e nabaviti opremu i osigurali ljudstvo. Potom bi
dvojica od njih doli k Tonyu i iznijeli mu plan. Ako mu se svidio, posudio
bi im novac za mito, oruje, kola, eksploziv i za sve drugo to bi im trebalo.
Kad bi obavili posao, morali bi od dobiti vratiti pet-est puta veu svotu od
pozajmice.
KIKA
Dananji posao nije bio tako jednostavan. Ovaj put bio je i planer i
financijer. A to je znailo da mora biti posebno oprezan. Zaustavio je kola
u stranjoj ulici i iziao. Ovdje su kue bile vee, sagraene prije za
poslovoe i obrtnike negoli za luke i ostale radnike, ali nisu bile vre od
potleuica u Quill Streetu. Betonska se buka ljutila, drveni okviri
prozora bili su natruli, a prednji vrtovi manji nego spremite Tonyevih
kola. Samo oko polovice tih kua sluila je za stanovanje. U ostalima su
bila skladita, uredi i prodavaonice.
Tony zakuca na vrata s natpisom Biljari biljarske igre gdje je vei dio
onoga "i" manjkalo. Vrata se smjesta otvore i on ue. Izmijeni stisak ruke
s Walterom Burdenom, a onda krene za njim uza stube. Nakon prometne
nesree koju je doivio, Walter je epao i mucao, tako da vie nije mogao
raditi kao luki radnik. Tony mu je dao da vodi igranicu biljara, znajui
da e ta gesta, koja Tonya nije nita stajala, biti nagraena poveanim
tovanjem stanovnika East Enda prema njemu i Walterovom vjernou do
smrti.
8.
Redakcija je odjednom oivjela. U osam sali bilo je mirno kao u grobu.
Tiinu su remetili tek jednolini zvuci - kuckanje teleprintera i utanje
novina koje je Cole itao. Sad su tri stenografa tipkala po tastaturi, jedan
je momak zvidao neku pop pjesmu, a fotograf u konom kaputu
raspravljao sa zamjenikom glavnog urednika o nogometnoj utakmici.
Reporteri su stizali. Cole je ve uoio da ih veina ima neku svoju jutarnju
naviku, neku uobiajenu caku to im olakava poetak dana; tako je jedan
kupio aj, drugi zapalio cigaretu, a jedan pak otvorio treu stranu Suna da
pogleda golu ljepoticu. Cole je smatrao da prije podjele posla treba ljude
pustiti da nekoliko minuta sjednu, to pridonosi atmosferi reda i
trezvenosti. No njegov je urednik vijesti, Cliff Poulson, imao drukiji
pristup. ablje zelenih oiju i jorkirskog naglaska, Poulson je rado
govorio: "Ni ne skidaj kaput, mome." Njegovo oduevljenje pri naglim
odlukama, njegova vjena urba i kratki izljevi ljubaznosti stvarali su
frenetinu atmosferu. Poulson je bio fanatik brzine. Cole se ne sjea da je
ikad ijedna vijest zakasnila u tisak zato to ju je netko na tren zadrao da
razmisli o njoj.
Kevin Hart je bio tu ve pet minula. itao je Mirrus napola sjedei na
rubu stola da ne bi zguvao hlae svog prugastog odijela. Cole mu
dovikne:
- Molim te, Kevine, nazovi Yard. Mladi podigne telefonsku slualicu.
KIKA
9.
Tim Fitzpeterson se do sita naplakao, no suze mu nisu pomogle.
Leao je na krevetu lica zatuena u mokar jastuk. Svaki pokret znaio je
muku. Pokuavao je da uope ne razmilja, odbacivao misli kao
gostioniar kad mu je gostionica krcata. U jednom mu se asu mozak
potpuno iskljuio pa je nekoliko minuta zadrijemao, no bijeg od bola i
oaja kratko je trajao jer se opet probudio.
Nije ustajao iz kreveta jer nije bilo niega to bi elio raditi, nikamo
nije mogao poi, ni s kim se suoiti. U mislima mu je bilo samo obeanje
uitka to se pokazalo tako lanim. Cox je imao pravo kad je grubo rekao:
"Ovako dobro tucanje vie neete doivjeti." Tim se nije mogao posve
osloboditi uspomena na njeno vitko, podatno tijelo; stalno su se
pojavljivale no sad su imale uasno gorak okus. Otkrila mu je raj, a onda
zalupila vratima. Ona je, dakako, odglumila ekstazu. No u Timovu uitku
nije bilo pretvaranja. Prije nekoliko sati sanjario je o novom ivotu,
ponesen onom seksualnom ljubavlju koju je ve bio zaboravio. Sad mu je
teko nai bilo kakav smisao u sutranjici.
uo je djeje glasove tamo vani na igralitu - vikanje i vritanje i
svaanje - i zavidio im na krajnjoj jednostavnosti njihova ivota. Zamislio
je sebe kao uenika, dok u crnoj jakni i kratkim sivim hlaama pjeai pet
kilometara seoskim putevima Dorseta da bi doao do osnovne kole s
jednim razredom. Bio je najbistriji uenik to su ga ikad imali, to nije
znailo mnogo. No nauili su ga aritmetiku i osigurali mu mjesto u
gimnaziji, a to je bilo sve to mu je trebalo.
U gimnaziji je blistao, sjea se. Bio je voa klape, one koja je
organizirala igre na igralitu i pobune u razredu. Sve dok nije dobio
naoale.
Eto, pokuavao se sjetiti kad se u ivotu osjeao ovako oajno. Sad
zna. Bilo je to onoga dana kad je prvi put doao s naoalama u kolu.
lanovi njegove klape reagirali su najprije zaprepatenjem, potom
ironijom i na koncu prezirom. U vrijeme igre ve ga je pratilo mnotvo
viui: "etiri oka u glavi". Nakon ruka pokuao je organizirati
nogometnu utakmicu, ali mu je John Willcott rekao. "Ti si van igre". Tim
KIKA
10.
Na stanici Waterloo Dereka Hamiltona ckao je drugi voza, ovaj put
u jaguaru Predsjedniki rolls-royce ukinut je u kampanji za tednju, to
KIKA
11.
Dva su policajca parkirala svoje motocikle s obje strane stranjeg
ulaza u banku. Jedan je izvadio iskaznicu i pridrao je pred prozoriem
KIKA
kraj vrata. ovjek koji je bio unutra proitao je paljivo iskaznicu, potom
podigao slualicu crvenog telefona i neto rekao.
Crni kombi bez oznaka provezao se izmeu motocikla i zaustavio lik
uz vrata. Bone prozore kabine titila je iznutra iana mrea, a dva
ovjeka to su sjedila unutra nosili su uniforme sline policijskim, te
kacige i providne titinike. Na tijelu kombija nije bilo prozora, unato
tome to je tamo bio trei ovjek.
Jo dva policijska motocikla zaustavila su se iza kombija upotpunivi
konvoj.
elina vrata zgrade podigla su se glatko i beumno, i kombi je uao
unutra. Naao se u kratkom tunelu, jako osvijetljenom neonskim cijevima.
Na putu su mu se isprijeila druga vrata, identina prvima. Kombi je stao
a vrata iza njega se zatvorila. Policajci motociklisti ostali su na ulici.
Voza kombija spustio je prozorsko staklo i kroz ianu mreu veselo
pozdravio u mikrofon na stalku: -'bro jutro.
U jednom zidu tunela bio je prozor s debelim, neprobojnim staklom. S
druge strane stakla jedan mukarac svijetlih oiju, u koulji, javi se u
drugi mikrofon. Njegov pojaani glas odjeknuo je u zatvorenom prostoru:
- ifru, molim.
Voza, koji se zvao Ron Biggins, ree: - Prorok Obadija. Kontrolor koji
je organizirao dananji prijevoz bio je akon u nekoj baptistikoj crkvi.
ovjek u koulji pritisne veliko crveno dugme na bijelo obojenom
zidu iza sebe, te se druga elina vrata podignu. Ron Biggins promrmlja:
"Gnjus jedan" i krene polako s kombijem naprijed. I opet se elina vrata
zatvore za njim. Sad je bio u prostoriji bez prozora, u unutranjosti
zgrade. Vei dio poda zauzimala je okretnica. Prostorija je inae bila
prazna. Ron je paljivo dovezao kombi na oznaenu poziciju i ugasio
motor. Okretnica se trgne, i kombi se polako okrene za 180 stupnjeva i
stane.
Stranja su vrata sad bila nasuprot dizalu na drugom zidu. Dok je
Ron promatrao u bonom retrovizoru, vrata dizala se otvore i izie jedan
ovjek s naoalama, u crnoj jakni i prugastim hlaama. Nosio je klju,
ispruivi ga kao da je depna lampa ili pitolj. Otkljuao je stranja vrata
kombija, a onda se ona otvorie iznutra. Trei straar izie.
Jo dva ovjeka izila su iz dizala, nosei meu sobom golemu
metalnu kutiju veliine kovega. Ukrcali su je u kombi i otili po druge.
KIKA
12.
U radnim prostorijama Felixa Laskog u Poultryu njegovo ime nije se
nigdje isticalo. Bila je to stara zgrada kojoj su rame uz rame stajale jo
dvije zgrade razliite arhitekture. Kad bi Felix uspio dobiti projektnu
dozvolu da je srui i izgradi neboder, mogao bi zaraditi milijune. Ovako je
stajala kao oiti primjer kako je njegovo bogatstvo blokirano. No on je
raunao da e s vremenom pritisak sam od sebe podii poklopac
urbanistikih ogranienja, a kad je u pitanju posao, on je bio strpljiv
ovjek. Gotovo je cijela zgrada bila data u podnajam. Zakupci su uglavnom
bile manje inozemne banke kojima je trebala neka adresa blizu ulice
Threadneedle, i njihovi su nazivi bili vrlo uoljivi. Ljudi su najee
vjerovali da Laski ima udio u tim bankama, a on je podravao tu zabludu
na sve naine osim otvorene lai. A i bio je vlasnik jedne banke. Namjetaj
je unutra bio odgovarajui ali jeftin: masivni stari pisai strojevi, polovni
ormari za spise, rabljeni stolovi i minimum otrcanih sagova. Kao svaki
uspjean sredovjeni ovjek, Laski je svoj uspjeh rado objanjavao
aforizmima, a najdrai mu je bio: "Ja nikad ne troim novac. Ja
investiram." I u tome je bilo vie istine nego u bilo kojoj sentenci.
Vrijednost njegova doma, male palae u Kentu, rasla je sve otkako ga je
kupio netom iza rata; njegovi su objedi uglavnom ili na raun
KIKA
13.
Glavni urednik Evening Posta ivio je u iluziji da pripada vladajuoj
klasi. Taj sin eljezniarskog inovnika lijekom dvadeset godina nakon
zavrena kolovanja vrlo se brzo penjao drutvenom ljestvicom. Kad bi mu
uzmanjkalo samopouzdanja, podsjetio bi sam sebe da je upravo on
direktor Evening Posta Ltd. i tvorac javnog mnijenja, te da se svojim
dohotkom svrstava u prvih devet posto vodeih domainstava. Nije mu
padalo na um kako nikad ne bi bio postao tvorac javnog mnijenja da se
njegovi stavovi nisu potpuno poklapali sa stavovima vlasnika novina,
kako njegov direktorski poloaj ovisi o milosti vlasnika, i napokon da se
vladajua klasa definira prema bogatstvu a ne prema dohotku. A nije ni
pojma imao da ga je to to nosi Cardinova po mjeri ivana odijela, pa
njegovo nastojanje da govori kao da mu je vrui krumpir u ustima, i
njegov etvorosobni direktorski stan u Chistchurstu, u zavidnim oima
cinika poput Arthura Colea jasno obiljeavalo kao siromana momka koji
je uspio, jasnije nego da je nosio kapu sa titnikom i tipaljke za vonju
biciklom. Tono u deset sali Cole je stigao u urednikovu kancelariju,
uredno vezane kravate, sreenih misli i s natipkanim popisom. Istog je
trena shvatio da je pogrijeio. Trebao je upasti s dvije minute zakanjenja,
samo u koulji; tako bi ostavio dojam kako se jedva otrgnuo od zahuktalog
mjesta u glavnom novinskom pogonu da bi manje bitnom osoblju podnio
kratki izvjetaj o onome to se dogaa u stvarno vanim odjelima. No
takvih se stvari on uvijek dosjetio kasno; doista nema smisla za
birokratsku taktiku. Bit e zanimljivo promatrati kako drugi rukovodioci
stiu na jutarnji sastanak.
Ured glavnog urednika bio je u pop modnom stilu: bijeli stol,
naslonjai iz Habitata, okomite aluzine to tite plavi sag od suneva
svjetla i aluminijsko-plastini ormari za knjige s vratima od obojena
stakla. Na jednom stolu sa strane leali su primjerci svih jutarnjih novina
i snop jueranjeg izdanja Evening Posta.
Glavni urednik je sjedio za bijelim stolom, puio tanku cigaru i itao
Mirror. Taj prizor izazove u Coleu elju za cigaretom, no umjesto nje strpa
u usta pepermint.
KIKA
14.
Ron Biggins je razmiljao o svojoj keri. I grijeio, jer trebalo je da
misli na kombi koji vozi i njegov teret - papirnati novac u vrijednosti od
nekoliko stotina tisua funti, zaprljan, isparan, zguvan, iaran, i dobar
jo jedino za spaljivanje u pogonu Engleske banke u Loughtonu, Essex.
No, moda mu se moe i oprostiti zbog rastresenosti, jer ovjeku je ki
vanija od papirnata novca; a kad mu je to jedina ki, onda je ona kraljica,
a kad je k tome i jedino dijete; pa sad, onda ona ovjeku predstavlja cijeli
svijet.
Na koncu konca, razmiljao je Ron, ovjek je cijeli ivot odgaja u nadi
da e je; kad odraste predati nekom sigurnom, pouzdanom momku koji e
se brinuti za nju onako kako je to inio njen otac, a ne nekom pijanom,
prljavom, dugokosom, drogiranom, nezaposlenom jebenom besposliaru...
- to? - upita Max Fitch. Ron se vrati u sadanjost. - Zar sam neto
rekao?
- Mumljao si - ree mu Max. - Neto ti se mota po glavi? - Moda,
sinko - zamiljeno e Ron. Moda mi se po glavi mota ubojstvo, pomisli, ali
znao je da to nije ozbiljno. Malo povea brzinu da bi odrao propisano
odstojanje izmeu kombija i motociklista. Dodue, gotovo je onog mulca,
onog prasca, zgrabio za grkljan kad je onomad izjavio: "Ja i Judy smo
razmiljali o tome da bismo mogli ivjeti zajedno, tako, neko vrijeme, da
vidimo kako e ii, kui?" I to je rekao tako leerno kao da pita moe li je
povesti na matineju. Momku su dvadeset dvije, pet je godina stariji od
Judy, a ona je, Bogu hvala, jo maloljetnica pa mora sluali oca. Taj njezin
dragi - ime mu je Lou - sjedio je u dnevnoj sobi, naizgled nervozan,
navukao nekakvu bezveznu koulju, prljave traperice vezao ukraenim
konim pojasom nalik kakvoj srednjovjekovnoj spravi za muenje, a
KIKA
- to?
Uto se neto stropota na krov kombija. Voza kamiona skoi iz svoje
kabine na motociklista. Nekoliko ljudi s maskama od arapa penjalo se
preko zida stovarita. Onda Ron u retrovizoru spazi kako obaraju dva
motociklista s njihovih vozila. Kombi se nagne, a onda - neshvatljivo - kao
da se poeo dizati u zrak. Ron se osvrne nadesno i ugleda krak dizalice:
preko zida sezao je do krova kombija. On iupa mikrofon iz ruku
zbunjenog Maxa. Jedan maskirani ovjek potri prema kombiju i baci na
vjetrobran neto malo, nalik loptici za kriket. Idui trenutak razvukao se
u nizu slika kao u kakvom usporenom filmu: razbijena kaciga leti zrakom;
drvena palica udara po neijoj glavi; Max hvata polugu mjenjaa dok se
kombi prevre; Ron pritie dugme za govor na mikrofonu i vie: "Obadija,
SO..."; bombica nalik loptici za kriket udara u vjetrobran i eksplodira; pa
komadii vrstog stakla lete zrakom na sve strane; onda fiziki udar od
pritiska nastalog eksplozijom i tiha tama nesvjestice.
Narednik Wilkinson uo je poziv "Obadija' iz kombija s novcem, ali
nije obraao panju. Tog je jutra posla bilo preko glave: tri zastoja u
najprometnijem dijelu grada, jurnjava po Londonu za vozaem to je
skrivio sudar i pobjegao, dva ozbiljna nesretna sluaja, poar u jednom
skladitu, pa nenadana demonstracija neke anarhistike skupine u
Downing Streetu. Kad je poziv stigao, mlada kreolka mu je upravo davala
kavu i sendvi sa unkom, a on ju je pitao:
-to ti veli mu na to to ide na posao bez grudnjaka? Djevojka
bujnih grudi zahihoe:
- Ma on to i ne primjeuje.
S druge strane kontrolne ploe javi se pozornik Jones: - Eto ti, Dave,
ne gubi vrijeme.
-to radi veeras? - priupita Wilkinson. Ona se nasmije znajui da se
ali.
- Radim.
Radio se opet oglasi:
-Mobile kontroli Obadija. Javite se, molim. Wilkinson nastavi:
- Opel radi? A to?
- Kao go-go plesaica u lokalu. - Golih grudi?
KIKA
15.
Felixu Laskom sviao se ured Nathaniela Fetta. Bila je to udobna
prostorija, nenametljivo ureena, pravo mjesto za voenje poslova. Nije u
njoj bilo onih toseva kojima je Laski ispunio svoj ured kako bi se osjeao
nadmonim, poput stola smjetena kraj prozora da mu lice ostane u sjeni,
pa niskih, klimavih naslonjaa za posjetitelje, ili skupocjenih alica za
KIKA
16.
Kevin Hart naao je adresu koju je dobio u redakciju i parkirao na
utoj crti. Imao je Rover star dvije godine, s motorom V8, jer bio je
neenja, a u Evening Postu se plaalo na nivou Fleet Streeta, pa je imao
daleko vie novaca nego mnogi dvadeset dvogodinjaci. On je to znao i
uivao u tome, a kako nije bio dovoljno iskusan da to svoje uivanje
diskretno prikrije, to je izazivao odbojnost kod drugih, pa i kod Arthura
Colea. Sa sastanka urednitva Arthur se vratio vrlo nervozan. Sjeo je za
desk vijesti, dao niz uputa kao i obino, onda zovnuo Kevina da doe i
sjedne za stol na istoj strani gdje je on siguran znak da e, kako reporteri
kau, "dobiti po piksi". No na Kevinovo iznenaenje, Arthur je zapoeo
razgovor, ne o onom upadu na sastanak, ve o telefonskom poziv. Upitao
je:
- Kakav je bio taj glas? Kevin objasni:
- Glas sredovjenog ovjeka. Po govoru, iz okolice Londona. Birao je
rijei, moda isuvie paljivo. Lako mogue da je bio pijan ili rastresen.
- To nije glas koji se meni javio jutros - zamiljeno e Arthur. - Ovaj je
bio mladi, govorio londonskim narjejem. I to je taj rekao?
Kevin je itao svoje biljeke:
- Ja sam Tim Fitzpeterson. Ucjenjuju mc dva ovjeka: Laski i Cox.
elim da okrivite te gadove kad mene vie ne bude.
Arthur u nevjerici odmahne glavom. - To je sve?
- Pa, ja sam pitao ime ga ucjenjuju, a on je uzvratio: "Boe, vi ste svi
isti", i poklopio slualicu. - Kevin je zastao oekujui prigovor. - Je li
pitanje bilo pogrenu?
Arthur slegne ramenima.
-Jest, ali pojma nemam koje bi bilo pravo. - Onda podigne slualicu,
okrene jedan broj i prui je Kevinu. - Pitaj ga je li nas zvao u zadnjih pola
sala.
Kevin je trenutak sluao, pa spustio slualicu. - Zauzeto.
- to se tu moe. - Arthur je pipao po depovima traei cigarete.
- Pokuavate se odviknuti - primijeti Kevin prepoznavi simptome.
KIKA
17.
to ja imam od svog posla? To si je pitanje Derek Hamilton postavljao
cijelog jutra, dok je djelovanje tableta poputalo a bol od ira postajao sve
otriji i ei. Poput bola i to je pitanje izbijalo u stresnim trenucima.
Danas mu je dan loe poeo, na sastanku s financijskim direktorom koji je
predloio plan redukcije izdataka po kojem bi za pedeset posto trebalo
smanjiti cjelokupnu proizvodnju. Plan nije bio dobar jer bi pridonio
poveanju gotova novca ali bi istodobno unitio rentabilnost, no Hamilton
nije vidio nikakve alternative i ta ga je situacija razljutila. Dreknuo je na
raunovou: "Ja traim od tebe rjeenje a ti mi savjetuje da zatvorim
prokletu radnju!" Takvo ponaanje prema podreenima doista je
nedopustivo, i on je toga bio svjestan. ovjek e sigurno dati ostavku, i
moda se nee dali ud nje odgovorili. Pa onda njegova tajnica, elegantna i
uvijek smirena udata ena koja govori tri jezika, ona ga je pak gnjavila s
listom nekakvih beznaajnih sitnica, pa se i na nju izderao. A ona kakva
ve je, vjerojatno dri da je u prirodi njena posla da podnosi takvo
maltretiranje, ali to njega ne ispriava. I svaki put kad je proklinjao sebe i
svoje osoblje i svoj ir, pitao se: to ja ovdje radim?
Pokuao je nai odgovore dok je u kolima prelazio kratku udaljenost
od svog ureda do ureda Nathaniela Fctta. Novac kao poticaj ne moe se
tako lako zanemariti kao to se on ponekad zavaravao. Istina, on i Ellen
mogli bi udobno ivjeti od njegova kapitala, pa ak i od kamata na kapital.
No njegovi su snovi nadilazili nekakav udoban ivot. Doista uspjeti u
poslu znailo bi imati jahtu od milijun funti, pa vilu u Cannesu i vlastito
lovite, pa iskoristiti priliku,da kupi omiljene Picassove slike umjesto to
samo gleda sjajne reprodukcije u knjigama. Takvi su njegovi snovi, bolje
reeno, bili su - jer sad je vjerojatno prekasno. Hamilton Holdings nee
za njegova ivota ostvarili senzacionalni profit.
Kao mladi valjda je elio biti moan i utjecajan. I nije uspio. Jer,
predsjednik jedne neuspjene kompanije, ma kako velika ona bila, nema
utjecaja; a pred restrikcijama raunovoa njegova mo postaje nitavna.
Njemu nije posve jasno to to znai kad neki govore o zadovoljstvu na
poslu. To je udan izraz, i u ovjeku izaziva predodbu zanatlije koji pravi
stol od komada drveta ili stoara to goni stado ugojene janjadi na
sajmite. U svijetu biznisa nije tako; ak i prilino uspjena ovjeka uvijek
ekaju nove frustracije. A za Hamiltona nema nieg drugog osim biznisa.
KIKA
Jer, sve i da hoe on nije u stanju pravili stolove ni uzgajati ovce, pisati
udbenike ili pojektirati poslovne zgrade.
Opet se sjetio svojih sinova. Ellen je imala pravo: nijedan od njih ne
rauna na nasljee. Kad bi od njih zatraio savjet, sigurno bi rekli: "Pa
tvoje je, potroi ga." Ipak, neki se unutarnji glas u njemu protivio
povlaenju s posla kojim se njegova obitelj obogatila. A moda bih se,
pomisli, trebao ogluili o taj glas, jer to to sam ga sluao nije me usreilo.
Sad sc prvi put upitao to bi radio kad ne bi morao ii u ured. Seoski ivot
ga ne zanima. A da kao susjed mu, pukovnik Quinton, ee do kreme sa
psom na remenu, to bi mu bilo dosadno. Novine mu ne bi bile zanimljive,
ta i sad ita samo poslovne strane, a kad se vie ne bi bavio poslovima i
one bi mu bile dosadne. A svoj vrt, dodue, voli, ali ne moe zamisliti da bi
cijeli dan provodio u njemu plijevei korov i gnojei zemlju.
to smo obiavali raditi kad smo bili mladi? Kad malo promisli, ini
se da su Ellen i on provodili uasno puno vremena nc radei ama ba
nita. Odlazili su na duge vonje u njegovu dvosjedu, ponekad s
prijateljima ili na izlet. Zato? Zato ovjek sjedne u kola, prevali
dugaak put, pojede sendvie i vrati se? Posjeivali su revije i restorane,
no to je bilo uveer. A ipak se inilo da nikad nemaju dovoljno slobodna
vremena za sebe same.
Pa, moda je vrijeme da on i Ellen ponovo ponu otkrivati jedno
drugo. A s milijun funti ostvarit e neke svoje snove. Mogli bi kupiti vilu,
moda ne u Cannesu nego negdje na Jugu. Mogao bi kupiti jahtu, dovoljno
veliku za Mediteran i dovoljno malu da sam njome upravlja. Veliko lovite
ne dolazi u obzir, ali moda e mu ostati dovoljno za jednu ili dvije
pristojne slike. Taj momak Laski kupuje si veliki problem. Meutim,
problemi izgleda i jesu njegova specijalnost. Hamilton nije znao mnogo o
njemu. To je ovjek bez podrijetla, bez obrazovanja, bez obitelji, ali zato
ima pameti i novca, a u tekim vremenima to vrijedi vie nego dobar
odgoj. Moda Laski i Hamilton Holdings zasluuju jedno drugo.
To to je Hamilton rekao Nathanielu Fettu doista je neobino. "Reci
Laskom, ako mu prodam kompaniju u podne, da ti podne elim i novac na
ruke." Kakva ekscentrinost - traiti gotovinu odmah kao da je vlasnik
prodavaonice pia iz Glasgowa! No njemu je jasno zato je to uinio. Na taj
nain odluka ne ovisi o njemu: ako Laski uzmogne stvoriti novac, posao e
KIKA
biti sklopljen; ne uspije li, onda nee. Tako je, ne mogavi se odluili, bacio
novi.
Odjednom se arko ponadao da e Laski uspjeti nabaviti gotovinu.
Jer, Derek Hamilton vie se nikad nije elio vratiti u ured.
Automobil se zaustavio pred Fettovim uredom, i on izie.
18.
Ono to je lijepo u zanimanju dounika, po miljenu Bertiea
Chiesemana, jest to to sluajui policijski radio moe raditi gotovo sve.
A traginost je to, i opet po njegovu sudu, to on ne eli raditi nita
naroito.
Jutros je ve pomeo sag- proces dizanja praine samo zato da bi se
ista malo kasnije opet spustila - dok su se radiovalovima prenosile
nezanimljive poruke o prometu u Old Kent Roadu. K tome se obrijao nad
sudoperom u kutu, koristei brijai aparat i toplu vodu, pa na tednjaku u
istoj prostoriji sprio jednu kriku slanine za doruak. Jeo je kao ptica.
Od svog prvog izvjetaja u osam sati zvao je Evening Post samo
jedanput, i to zato da im javi kako je iz nekog stambenog bloka u
Westminsteru pozvana hitna pomo. Na radiju nije spomenulo ime
pacijenta, no Bertie je prema adresi naslutio da se po svoj prilici radi o
nekoj vanoj osobi. Sad je na redakciji da telefonira u slanicu hitne pomoi
i pita kako se pacijent zove, a tamo e im dati informaciju ukoliko su je i
sami dobili. No bolniari esto ne daju izvjetaj dok pacijent ne ode u
bolnicu. Bertie je katkad razgovarao s reporterima i uvijek im postavljao
pitanja o tome kako koriste njegove informacije i stvaraju od njih novinski
lanak. Bio je prilino dobro informiran o funkcioniranju novinarstva.
Osim te poruke i one o prometu, prijavljena je samo kraa u trgovini,
manji huliganski ispad, nekoliko nesrea, nevana demonstracija u
Downing Streetu i jedan tajanstveni dogaaj.
Taj se tajanstveni dogaaj zbio u East Londonu, no to je otprilike sve
to je Bertie znao. uo je kad je upuen alarm svim kolima, ali poruka
koja je slijedila bila je neodreena. Kola su, naime, morala traiti obian
plavi kombi s odreenim registracijskim brojem. Moda je otet samo zbog
poiljke cigareta u njemu, ili policija eli ispitati njegova vozaa, a mogue
je i da je sudjelovao u pljaki. ula se rije "Obadija", a Bertie pojma nije
KIKA
19.
Kad je Derek Hamilton uao u prostoriju, Felix Laski i Nathaniel Fett
ustanu. Budui kupac Laski i prodava Hamilton rukovali su se na
brzinu, kao dva boksaa prije borbe. Laski s uenjem utvrdi da on i
Hamilton nose ista tamnoplava prugasta odijela. ak su imali iste
dvoredne sakoe sa est dugmeta, bez proreza. No na Hamiltonovu
golemom tijelu gubila se svaka elegancija tog stila. Na njemu bi i najljepe
odijelo izgledalo kao komad krpe omotane oko hladetine. I bez gledanja u
zrcalo Laski je znao da njegovo odijelo izgleda mnogo skuplje.
Pomisli kako se ne smije osjeati superiornim. Pogrean stav mogao
bi pokvarili pregovore. Onda pozdravi:
- Drago mi je to vas vidim, Hamiltone. Hamilton kimne glavom.
- I meni, gospodine Laski. - Potom sjedne, a stolica zakripi. Laskom
nije promaklo da ga je oslovio s "gospodine". Hamilton zove imenom samo
sebi jednake.
Laski je prekriio noge i ekao da meetar Fett pone pregovore.
Krajikom oka prouavao je Hamiltona. Taj ovjek visoka ela, pravilna
nosa i svijetloplavih oiju morao je u mladosti biti zgodan. Sad se doimao
oputeno, ruku sklopIjenih u krilu. On je ve donio odluku, zakljui Laski.
- Da utvrdimo - oglasi se Fett. - Derek ima pet stotina i deset tisua
dionica u Hamilton Holdingsu, drutvenoj kompaniji s ogranienim
jamstvom. Ostalih etiri stotine i devedeset tisua posjeduju drugi
dioniari, a neizdanih dionica nema. Gospodine Laski, vi biste otkupili
ovih pet stotina i deset tisua dionica za svotu od milijun funti, pod
uvjetom da se kupoprodajni ugovor sklopi i potpie danas do podne.
- Ili da se danas napie i potpie pismo namjere. - Tako je.
I dok je Fett suhoparnim tonom nastavio s utvrivanjem procedure,
Laski se iskljuio. Razmiljao je o tome kako Hamilton po svoj prilici
zasluuje da izgubi enu. Takva vatrena i seksepilna enska kakva je
Ellen ima pravo na punokrvan ljubavni ivot, a njen se mu ne smije
zapustiti. Eto tako, razmiljao je, ovom mukarcu kradem enu i
oduzimam ivotno djelo, a on me jo uvijek moe zbuniti obraajui mi se s
"gospodine".
- Drim - zakljui Fett - da se ugovor moe sklopiti upravo onako kako
je izloio gospodin Laski. Dokumenti su u redu. Preostaje jo samo
KIKA
prilagodio. I sad nije znao to da uini, jer milijun funti nema, ta jedva bi
namaknuo i sto tisua funti za kauciju. No znao je to nee uiniti: nee
dopustili da mu ovaj ugovor isklizne iz ruku.
- Izvrsno - ponovi.
- Derek - umijea se Fett - moda je vrijeme da nekoliko minuta ti i
ja...
- Ne bih rekao - prekine ga Hamilton. - Ukoliko mi ne namjerava rei
da je ovaj ugovor krcat zamki.
- Ni govora.
- U tom sluaju - i Hamilton se okrene Laskom - pristajem. Laski
ustane i rukuje se s Hamiltonom. Debeljka je ta gesta malo zbunila, no
Laski je vrsto vjerovao u nju. ovjek poput Hamiltona moe u ugovoru
uvijek pronai klauzule za uzmak, no nee uzmaknuti kad se rukovao.
- Novci su u Cotton banci Jamajke, naravno u londonskoj podrunici.
To vjerojatno ne predstavlja problem - zakljui Laski i iz depa izvue
ekovnu knjiicu.
Fett se namrti. Bila je to mala banka, ali izuzetno ugledna. On bi
radije da je ek ispostavljen na neku obraunsku banku, no sad ne moe
prigovoriti jer bi izgledalo da zatee stvar. A Laski je znao to on misli.
Laski ispuni ek i prui ga Hamiltonu:
- ovjek ne stavlja svaki dan milijun funti u dep. Hamilton kao da se
oraspoloio, pa uzvrati uz osmijeh: - A niti ga svaki dan troi.
- Kad mi je bilo deset godina - nairoko pone Laski krepao nam je
pijetao, pa smo otac i ja poli na trnicu da kupimo drugog. Kotao je... pa,
danas bi to bile tri funte. No mojoj je obitelji trebala cijela godina da
utedi taj novac. I znate, bilo je vie premiljanja oko kupovine tog pijetla
nego oko bilo kojeg financijskog posla koji sam kasnije sklopio, ukljuujui
i ovaj. - Nasmijei se znajui da ova pria izaziva u njima nelagodu, no
njemu je to bilo svejedno. - Milijun funti ne predstavlja nita, a pijetao
moe spasiti cijelu obitelj od skapavanja.
- Tono - promrmlja Hamilton. Laski se vrati svom uobiajenom stilu:
- Dopustite da nazovem banku i upozorim ih da ovaj ek stie.
- Izvolite. - Fett ga odvede do vrata i uputi: - Ova soba je prazna.
Valerie e vas spojiti.
- Hvala. Kad se vratim moemo potpisati papire. - Laski ue u malu
prostoriju i podigne telefonsku slualicu. Linija je bila slobodna i on
KIKA
PODNE
20.
Peter "Jesse" James se znojio. Podnevno sunce grijalo je za to doba
neobino jako, a iza irokog stakla vjetrobrana ta se toplina jo i
pojaavala, pa su mu zrake pekle gole, debele podlaktice i palile nogavice
hlaa. Bilo mu je vrue kao u paklu. A k lome je bio i uasno napet.
Jacko mu je rekao neka vozi polako. Posve suvian savjet. Jer ni dva
kilometra od stovarita otpisanih vozila upao je u prometnu guvu i otada
je u gustoj koloni automobila milio polovinom junog Londona. Nije mogao
uriti i da je htio. Otvorio je oboja pomina vrata na kombiju, ali bez
ikakve koristi. Dok je vozilo stajalo, vjetra nije bilo, a kad bi se
pokrenulo, unutra su mu strujali samo topli ispuni plinovi. Jesse je bio
KIKA
21.
Prvi put u ivotu Evan Jones pio je viski prije ruka. Imao je za to
razloga. On se, naime, drao Zakona, i prekrio ga takoer prvi put.
Objanjavao je to svom prijatelju Arnyu Matthewsu, no nije ba uspijevao,
jer nije navikao na viski i od prvog duplog mu se ve mutilo u glavi.
- Zna, stvar je u mom odgoju - rekao je pjevnim velkim naglaskom. -
Strogo crkvenom. ivjeli smo po Svetom pismu. No pa, moe jedan zakon
zamijeniti drugim ali se ne moe otarasiti navika poslunosti. Shvaa?
- Shvaam - Arny odvrati ne shvaajui uope. Evan je bio upravitelj
londonske podrunice Cotton banke Jamajke, a Arny vii aktuar u
Protupoarnom i pomorskom osiguravajuem drutvu, a stanovali su u
susjednim kuama, imitacijama Tudor- stila, u Wokingu, Surrey. Njihovo
je prijateljstvo bilo povrno ali trajno.
- Bankari se dre zakona - nastavio je Evan. - Zna da je bilo prilino
strke kad sam rekao roditeljima da elim postati bankar. U junom
Walesu gimnazijalci obino idu u uitelje, sveenike, inovnike u upravi za
ugljen ili sindikalne rukovodioce, ali ne u bankare.
- A moja majka nije ni znala to je to aktuar - suosjeajno e Arny, ne
shvaajui poantu.
- Ne govorim ja o principima dobrog bankarstva, o pravilu najmanjeg
rizika, nuzjamstvu za preveliki zajam, niti o veim kamatama na dui
rok, ne, nemam ja to na umu.
- Ne - sloi se Arny, a pojma nije imao to Evan ima na umu. No
osjeao je da e Evan rei neto indiskretno, a kao svi u Cityu i on je
uivao u indiskreciji. - Jo jedno pie? - upita podigavi ae.
Evan potvrdno kimne glavom, i Arny ode do anka. Njih su se dvojica
esto sretali u predvorju Pollarda prije odlaska vlakom kui. Evanu su se
sviali raskoni naslonjai i tihi, pomalo servilni barmeni. On nije imao
vremena za novije lokale to su se otvarali u uskom sreditu, moderne,
KIKA
22.
Doreen, ena Gluhog Williea, ukoeno je sjedila na prednjem sjedalu
Jackova automobila, stiui torbicu u krilu. Lice joj bijae blijedo, usne
stisnute u udan izraz pomijeana bijesa i straha. Bila je to koata ena,
vrlo visoka, irokih kukova, sklona debljanju zato to je Willie volio
KIKA
pomfrit. Odjevena je bila bijedno, a to zato jer je Willie volio pivo. Buljila
je ravno preda se i obraala se Jacku iz kuta usana.
- Pa tko ga je odveo u bolnicu'?
- Ne znam, Doreen- lagao je Jacko. - Moda se radi o poslu pa nisu
htjeli da se zna tko, zna ve. Ja samo znam da su me nazvali i rekli:
Gluhi Willie je u bolnici, kai njegovoj enskoj, tres. - I on izvede kretnju
kao da je zalupio slualicom.
- Laljive - bezizraajno procijedi Doreen. Jacko uuti.
Straga u kolima, Williejev sin Billy tupo je zurio kroz prozor. Veliko
mu nespretno tijelo bilo je zgreno u malom prostoru. Inae je uivao u
vonji kolima, no danas je njegova majka vrlo napeta, i njemu je jasno da
se neto dogodilo. A to se dogodilo, to ne zna jer je sve zbrkano. Mama
kao da sc ljuti na Jacka, a Jacko je prijatelj. Jacko je rekao da je tata u
bolnici, ali ne i da je bolestan. A kako bi i mogao biti, ta bio je zdrav-
zdravcat kad je rano jutros otiao od kue.
Bolnica, velika zgrada od opeka, pomalo u gotikom stilu, nekad je
bila rezidencija gradonaelnika Southwarka. U dvoritu je dodatno
izgraeno nekoliko zdanja ravna krova, a preostali dio travnjaka prekrilo
je asfaltirano parkiralite.
Jacko je stao kraj ulaza u Odjel traumatologije. utke su izili iz
automobila i poli k vratima. Neki bolniar s lulom u ustima stajao je
naslonjen na plakat protiv puenja zalijepljen na kola hitne pomoi.
S uarenog parkiralita uli su u svjeinu bolnice. Od poznatog
antiseptikog mirisa uhvatio je Doreen takav strah da joj se smuilo.
Zelene plastine stolice bile su poredane du zidova, dok je stol stajao u
sredini, nasuprot ulazu. Doreen je uoila jednog djeaka s posjekotinom od
stakla, pa mladia s rukom u improviziranom povezu, te djevojku to je
rukama drala glavu. Tu je negdje neka ena stenjala. Doreen uhvati
panika.
Bolniarka za stolom, kreolka, govorila je na telefon. ekali su da
zavri, pa je Doreen upitala:
- Je li jutros ovamo doveden William Johnson? Bolniarka je i ne
pogleda.
- Samo trenutak, molim vas. - Onda je neto pisala u notes, a kad su
se vani zaustavila kola hitne pomoi digla je pogled i kazala:
KIKA
- Sjednite, molim vas - pa izila iza stola i prola kraj njih prema
vratima.
Jacko se odmakne kao da e sjesti, no Doreen ga zgrabi za rukav i
naredi:
- Ostani ovdje! Prokletstvo, neu valjda ekati puste sate, ne miem se
odavde dok mi ne kae.
Onda su bolniari unijeli nosila, na njima unesreeni, potrbuke,
umotan u krvav pokriva. Bolniarka je pola s njima kroz dvokrilna
vrata.
Kroz druga je vrata pak ula jedna debeljukasta bjelkinja, i Doreen
joj se obrati:
- Zato ne mogu doznati je li mi mu ovdje? - upita odluno. Sestra je
stala i sve troje ih pogledala. Onda se vratila ona bolniarka kreolka.
Doreen je negodovala:
- Pitala sam je ali mi nije htjela rei.
- Bolniarko, zato se niste pobrinuli za ove ljude? - upita sestra.
- Mislila sam da je unesreeni u prometu s dva otkinuta uda tei
sluaj od ove dame.
- Imali ste pravo, ali sad nije vrijeme za duhovitosti. - I bucmasta
sestra obrati se Doreen: - Kako se zove va suprug? - William Johnson.
Sestra potrai u registru.
- Tog imena nema. - Malo zastane. - A1i imamo jednog
neidentificiranog pacijenta. Mukarac, bijelac, srednje visine, sredovjean,
s ranama od samarice na glavi.
- To je on - potvrdi Jacko. A Doreen promuca:
- O, moj Boe. Sestra podigne telefon.
- Bolje da ga vidite, pa ete utvrditi je li to va mu. Okrenula je samo
jedan broj i trenutak priekala. - Doktore, ovdje sestra Row s
traumatologije. Ovdje je ena koja je moda supruga pacijenta ranjenog
samaricom. Da. Hou... srest emo se tamo.
- Onda je spustila slualicu i kazala: - Molim vas, poite sa mnom.
Dok su koraali bolnikim hodnikom ije je podove prekrivao
linoleum, Doreen se borila s oajem. Bojala se ovoga sve od onog dana,
prije petnaest ili vie godina, kad je otkrila da se udala za lopova.
Oduvijek je sumnjala da je tako, no Willie joj jc rekao da je on poslovan
ovjek i ona vie nije postavljala pitanja, jer u doba kad su oni hodali
KIKA
- to su mu napravili?
- Napunili ga samom. Iz blizine.
vrsto je stezala Billyevo rame. Ne, nee zaplakati.
- Ali e ostati iv?
- Rekao sam vam da e preivjeti, gospoo Johnson. Ali mu moda
neemo uspjeti spasili vid.
- to?
- Ostat e slijep.
Doreen vrsto stisne oi i vrisne:
- Ne!
Istog su je asa svi okruili; oekivali su histerian napad. Ona ih sve
odgurne. Vidjevi Jackovo lice pred sobom, izdere se: -Tony Cox je to
uinio, kukin sine! - Udari Jacka i ponovi: - Kukin sine!
ula je Billyev jecaj i odmah sc smirila. Okrenula se djeaku,
privukla ga i privinula uza se. ()n ju je nadvisivao za nekoliko
centimetara.
- Daj, daj, Billy - mrmljala je. - Tata je iv, zahvali Bogu na tome.
- Morate sad kui - obrati joj se lijenik. - Imamo broj telefona na koji
vas moemo nazvati...
- Ja u je povesti - upadne mu u rije Jacko. - To je moj broj, ali
stanujem blizu.
Doreen se odlijepi od Billya i krene k vratima. Sestra ih otvori. Pred
njima su stajala dva policajca.
- to je sad ovo? - bijesno upita Jacko. Lijenik objasni:
- U ovakvim sluajevima moramo obavijestiti policiju. Sad je Doreen
vidjela da je jedan policajac ena. Doe joj da izbrblja kako su Williea
napunili samom dok je obavljao lupeki posao za Tonya Coxa. To bi
zajebalo Tonya. Ali za petnaest godina braka s lopovom ve je; stekla
naviku da prevari policiju. A osim toga, im joj je ta misao sinula, istog je
trena bila svjesna injenice da joj Willie ne bi nikad oprostio izdaju.
Ne, policiji to ne moe rei. No nenadano je shvatila kome moe.
Zato samo ree:
- Htjela bih telefonirati.
KIKA
23.
Kevin Hart trkom se uspeo stepenicama i uao u redakciju Evening
Posta. Jedan momak u majici i cipelama debelih potplata proao je kraj
njega nosei sveanj novina popodnevnog izdanja. Kevin zgrabi prve s
vrha i sjedne za stol. Njegov je lanak bio na prvoj strani.
Naslov je glasio: SLOM EFA VLADINOG UREDA ZA NAF'TU.
Kevin se na tren s uitkom zagleda u potpis: "Kevin Hart". Onda
pone itati.
Pomonik ministra za energetiku, gospodin Tim Fitzpeterson, naen
je danas onesvijeten u svom stanu u Westminsteru. Kraj njega je naena
prazna boica tableta za spavanje. Gospodin Fitzpeterson, ef vladinog
ureda za naftu u Ministarstvu za energetiku, hitno je prevezen u bolnicu
kolima prve pomoi.
Svratio sam u njegov stan da ga intervjuiram istovremeno kad i
policajac Ron Bowler, koji je poslan da provjeri to je s pomonik ministra
budui da nije doao na sastanak odbora. Gospodina Fitzpetersona nali
smo klonula za stolom. Odmah su pozvana kola prve pomoi.
Predstavnik Ministarstva za energetiku dao je izjavu: "ini se da je
gospodin Fitzpeterson sluajno uzeo preveliku dozu. Provest e se
temeljita istraga:
Tim Fitzpeterson star je etrdeset i jednu godinu.
Oenjen je i ima tri keri.
Kasnije nam je u bolnici reeno: "Nije u kritinom stan"
Kevin je jo jedanput sve proitao ne vjerujui svojim oima.
lanak koji je diktirao preko telefona napisan je tako da ga ne
prepoznaje. Osjeao je prazninu i ogorenost. Ovo je trebao biti trenutak
njegova trijumfa, a neki pomonik urednika, neki beskimenjak, sve je
pokvario.
A to je s anonimnom dojavom da Fitzpeterson ima ljubavnicu? to je
s pozivom samog Fitzpetersona kad je tvrdio da ga ucjenjuju? Trebalo bi
da novine piu istinu, zar ne?
Njegov je bijes rastao. Nije se on opredijelio za taj posao zato da bi
postao slaboumno piskaralo. Preuveliavanje je jedna stvar - i on je
KIKA
24.
Plavi je; morris jo pratio Tonya Coxa. Spazio ga je na parkiralitu
kad je iziao iz gostionice. Nadao se da pajkani nee izvoditi gluposti s
alkotestom; naime, uz sendvie sa suenim lososovim mesom popio je tri
krigle piva. Detektivi su se izvezli nekoliko sekunda nakon rollsa. Tonya
to nije brinulo. Ve im je jedanput danas pobjegao, pa moe i opet.
Najjednostavniji nain je da nae dio ceste pogodan za brzu vonju pa da
pritisne nogom. Meutim, volio bi da oni ne primijete da im je umaknuo,
ba kao jutros. To nee biti teko.
KIKA
Londonu. Moralo je biti tako. Tonyev je moto bio: ako posluuje kikiriki,
gosti e ti biti majmuni. A on je htio da u njegove klubove zalaze bogatai
a ne frajeri to naruuju kriglu piva i malu porciju pomfrita. Osobno nije
volio neke lude specijalitete, no one veeri kad je upoznao Laskog, sjedei
za stolom kraj financijerova, jeo je golem, krvavo peen rostbif.
Glavnog kuhara doveo je iz Pruniera. Tony nije pojma imao kako on
priprema to jelo, ali rezultat je bio fantastian. Pogled mu je privukao
visok, elegantan mukarac za susjednim stolom, mukarac izvanredna
izgleda za svoje godine. Bio je s nekom djevojkom u kojoj je Tony odmah
prepoznao kurvu. Tony je bio pojeo rostbif i upravo se sladio golemim
kolaem kad se nezgoda dogodila. Konobar je servirao Laskom kanelone i
onda se nekako prevrnula napola puna boca crvenog vina. Fufica je
vrisnula i odskoila, a nekoliko kapi vina poprskalo je Laskow sjajnobijelu
koulju.
Tony je odmah djelovao. Spustivi ubrus na stol, ustao je i pozvao tri
konobara i efa sale. Najprije se obratio onom nespretnom konobaru:
"Moe ii, slobodan si. U petak pokupi svoje dokumente." Onda se
okrenuo drugima: "Bernardo, stolnjak. Giulio, drugu bocu vina. Gospodine
Charles, drugi stol, i nema rauna za gospodina." Konano je rekao
gostima: "Ja sam vlasnik, Tony Cox. Izvolite veerati na raun kue, i
primite moje isprike. Nadam se da ete izabrali najskuplja jela u
jelovniku, a za poetak uzmite bocu Dom Perignona." Onda je progovorio
Laski: "U ovakvim sluajevima ovjek ne moe nita." Glas mu je bio
dubok, izgovor pomalo stran. "Ali ovjeku godi tako velikoduna,
staromodna isprika." Smijeio se.
"Sva srea da mi nije polio haljinu", utvrdila je fufica, a njen je
izgovor potvrdio Tonyevu pretpostavku o lome kojim se zanatombavi, kao
i to da je iz istog dijela Londona iz kojeg i on.
ef sale se ispriao: "Gos'n Cox, kua je puna. Nema nijednog praznog
stola."
Tony je pokazao svoj stol. "to ovome fali? Brzo ga raistite."
"Nemojte, molim vas", usprotivio se Laski. "Ne bismo vam htjeli oduzeti
stol."
"Inzistiram." "Onda nam se pridruile, molim vas."
Tony ih je oboje pogledao. Fufici se prijedlog oito nije svidio.
KIKA
25.
Felix Laski sjedio je u svom uredu, gledao televizijski ekran i parao
utu kuvertu na uske trake. Pred televizijom zatvorenog kruga, modernim
ekvivalentom telegrafskog aparata za primanje burzovnih teajeva, Laski
se osjeao kao zabrinuti meetar u nekom starom filmu iz doba
ekonomske krize, negdje 1929. Na aparatu su se stalno nizali burzovni
izvjetaji i kretanje cijena dionica, robe i valute. Pravo za koritenje
naftnog nalazita nije spomenuto. Hamiltonove dionice pale su juer za
pet poena, a trgovanje je bilo umjereno.
Rasparao je cijelu kuvertu na komadie i bacio ih u metalni ko za
smee. Trebalo je da ve pred sat vremena bude objavljeno tko je dobio
pravo.
Podigao je plavi telefon i okrenuo 123. Tono je trinaest sati, etrdeset
i sedam minuta i pedeset sekundi. Objava kasni vie od sata. Nazvao je
Ministarstvo za energetiku i traio ured za tisak. Neka ena mu je rekla:
- Ministar kasni. im stigne poet e konferencija za tisak, a objava
e biti data im ministar otvori konferenciju. Kvragu vi i vaa odlaganja,
pomisli Laski, meni se tu radi o biti ili ne biti.
Onda pritisne interfon.
- Carol? - Nije bilo odgovora i on zaurla: - Carol! Djevojka proviri kroz
vrata.
- ao mi je, kopala sam po spisima. - Donesi mi kavu.
- Odmah.
Iz svoje "izlazne" plitice izvadio je fascikl s naslovom "Precizna
elektronika - izvjetaj o prodaji, 1. tromjeseje". Radilo se o rutinskoj
pijunai firme koju je imao namjeru preuzeti. Smatrao je da osnovna
oprema moe donijeli profil prilikom izlaska iz krize. No, ima li Precizna
mogunosti irenja, pitao se. Preletio je pogledom prvu stranu izvjetaja,
namrtio se na neprobavljiv stil direktora prodaje i bacio fascikl na
stranu. Kad se upusti u neku pekulaciju pa ne uspije, on to moe smireno
prihvatili. Ali katkad neto poe naopako iz nepoznata razloga. Znao je da
se nee moi koncentrirati ni na to sve dok se ne sredi to pitanje Shielda.
Prstima je dotaknuo otar nabor na hlaama i sjetio se Tonya Coxa.
Zavolio je tog mladog gangstera, unato njegovoj oitoj homoseksualnosti,
jer je u njemu osjetio srodnu duu, to bi rekli Englezi. Poput Laskog, i
Cox se iz siromatva uzdigao do bogatstva odlunou, oportunizmom i
KIKA
26.
Mladi Billy Johnson traio je Tonya Coxa, a stalno je to zaboravljao.
Iziao je iz kue vrlo brzo nakon to su se svi zajedno vratili iz
bolnice. Njegova je majka stalno glasno plakala, po kui se vrzmalo
nekoliko policajaca, a Jacka su odveli u policijsku stanicu da im pomogne
oko istrage. Stalno su pristizali susjedi i rodbina i stvarali jo veu zbrku.
A Billy je volio mir. Nikome izgleda nije padalo na pamet da mu spremi
ruak ili obrati bilo kakvu panju, pa je pojeo kutiju keksa s umbirom i
iziao na stranja vrata, rekavi gospoi Glebe iz tree kue da ide k teti
gledati televizor u boji.
KIKA
Sad se lake sjetio svega. Tata je, ono, u bolnici. Ostat e slijep, a za
to je kriv Tony Cox. Billy je poznavao jednog slijepca, zapravo dvojicu, ako
rauna Squinta Thatchera koji je slijep samo kad s harmonikom poe u
West. Ali stvarno slijep je jedino Hoperaft koji stanuje sam u jednoj
smrdljivoj kui u Isle of Dogsu i hoda nosei bijeli tap. Hoe li tata morati
nositi naoale za sunce i koraati vrlo polako, opipavajui tapom rub
plonika? Na tu se pomisao Billy uzrujao. Svi uglavnom vjeruju da se on
ne moe uzrujati jer nikad ne prolijeva suze. Tako se, dok je jo bio beba, i
utvrdilo da je drukiji: znao se povrijediti i nije plakao. Mama katkad veli:
"On osjea, ali to nikad ne kazuje."
A tata kae da se mama ionako dovoljno esto uzrujava za njih oboje.
Kad bi se dogodilo neto doista strano, kao kad su ga ono Snjeguljica
i patuljci debelo zeznuli sa takorom, Billy bi se u sebi sav uspjenio i
poelio da napravi neto drastino, da vriti, naprimjer, ali to se nije
nikada dogodilo. takora je ubio, pa mu je bilo lake. U jednoj je ruci
drao takora, a u drugoj opeku, pa ga je njome udarao po glavi sve dok
se nije prestao koprcati. To e isto uiniti Tonyu Coxu.
Onda mu sine da je Tony vei od takora, ma zapravo vei i od njega, i
to ga je zbunilo pa se okanio te ideje. Zaustavio se na kraju ulice. U kui
na uglu bila je u prizemlju prodavaonica, jedna od onih starinskih u
kojima se prodaje sve i sva. Billy je poznavao vlasnikovu ker Sharon,
zgodnu djevojku duge kose. Prije nekoliko godina dopustila mu je da joj
opipa dojke, no onda je pobjegla i vie nije htjela s njim govorili. Idua
etiri dana nije mogao misliti ni na to drugo nego samo na te okrugle
loptice pod njenom bluzom i na one osjeaje koji su ga proeli kad ih je
dotaknuo. Konano je shvatio da laj doivljaj spada u one divote koje se
nikad ne ponavljaju. Uao je u trgovinu. Iza tezge stajala je Sharonina
majka u prugastoj kuti. Nije ga prepoznala.
- Zdravo - smijeei se pozdravi. - Izvolite? - zbunjeno uzvrati ona.
- Kako je Sharon?
- Odlino, hvala. Trenutano je vani. Poznajete je?
- Da. - Billy je razgledao trgovinu: izbor hrane, eljezariju, knjige,
galanterijsku robu, duhanske proizvode i slastice. Najradije bi rekao:
"Jedanput mi je dopustila da joj pipam dojke", ali znao je da to ne bi bilo u
redu. Zato ree: - Nekad smo se igrali zajedno.
KIKA
Taj je odgovor ena valjda prieljkivala, jer sad kao da joj je laknulo.
Nasmijeila se, a Billy joj je vidio poutjele zube, kakve i njegov otac ima.
- Mogu li vas neim posluiti? - upitala je.
Sa stepenica je dopiralo tropotanje cipela, a onda kroz vrata iza
tezge u trgovinu ue Sharon. Billy se iznenadio jer je izgledala mnogo
starija. Kosa joj bila kratka, a prilino velike dojke tresle se pod majicom.
Uz dugake noge pripile se traperice.
- Bok, mama - pozdravila je, jer je upravo izlazila. Billy je oslovi:
- Zdravo, Sharon.
Ona stane i zabulji se u nj. Onda joj lice ozari prepoznavanje.
- O, zdravo, Billy. Zuri mi se. - I ode. Njenoj je majci bilo neugodno.
- ao mi je, zaboravila sam da je gore... - Ma ne smeta. I ja tota
zaboravim.
- No pa, mogu li vas neim posluiti - ponovi ena. - Htio bih no.
Billyu je to iznebuha dolo na um, ali je istog trena znao da je ba to
ono pravo. Pa ne moe takvog snanog tipa kakav je Tony Cox udariti
kamenom po glavi, taj e mlatnuti tebe. Zato ga treba noem u lea, kao
Indijanca.
- Za vas ili za majku? - Za mene.
- A za to?
Billy je znao da joj to ne smije otkriti, pa se namrti i procijedi:
- Za rezanje. Konopca i tako.
- Aha. - ena segne u izlog i izvadi no u koricama, kakav imaju
izvidai.
Billy je izvadio sav novac iz depa na hlaama. S novcem nikad nije
znao kako treba, uvijek je putao da prodava uzme koliko treba.
Sharonina majka pogleda i ree: - Ali imate samo osam penija.
- Je li dovoljno? Ona uzdahne.
- Nije, ao mi je.
- Pa, mogu li onda dobiti vakae?
ena vrati no u izlog i s police dohvati paketi guma za vakanje.
- est penija.
Billy prui ruku s novcem i ena uzme nekoliko novia.
- Hvala - ree Billy. Iziao je na ulicu i otvorio paketi. Najradije bi
uvijek sve odjednom strpao u usta. Tako je koraao i uivao. Na trenutak
je bio zaboravio kamo ide.
KIKA
27.
Tony Cox vozio je polako po izbrazdanom blatnjavom putu, vie zbog
vlastite udobnosti nego iz obzira prema vlasniku "posuenog" automobila.
Ta uliica, bez imena, vodila je od ceste prvog reda k jednoj seljakoj kui
sa tagljem. tagalj, prazna, ruevna zgrada i jutro neplodne zemlje oko
njih bili su vlasnitvo kompanije Land Development iji je opet vlasnik bio
neki pasionirani kockar to je Tonyu Coxu dugovao brdo novaca. tagalj
se prigodimice koristio za uskladitenje robe oteene u poaru a kupljene
po bagatelnim cijenama, tako da nije bilo neobino vidjeli neki kombi ili
automobil gdje stie u dvorite.
eljezna vrata na kraju uliice bila su otvorena i Tony uveze
automobil. Plavog kombija nije bilo na vidiku, no Jesse se naslanjao na zid
kue i puio cigaretu. Onda je priao Tonyevim kolima i otvorio vrata.
KIKA
- U kurac! - Tony naglo sjedne na neki stari tronoac. - Oh, jadni stari
Willie. Jesu li ga odveli u bolnicu, jesu li?
Jesse kimne glavom.
- Zato Jacko i nije ovdje. On ga je odveo. Je li stigao onamo 1V...
- Zar je tako teko? Jesse opet kimne glavom.
- U kurac! - ponovo e Tony pa zauti. - Ma Gluhi Willie doista nema
sree. Ve je ogluio na jedno uho, mali mu je mentalno zaostao, a ena
kao kakav boksa teke kategorije. I on alosno cokne jezikom. -
Udvostruit emo njegov dio, ali mu od toga nee biti bolje. - Ustane.
Jesse otvori kombi. Osjetio je olakanje nakon to je Tonyu priopio
loe vijesti ne izazvavi njegov gnjev. Onda Tony protrlja ruke.
- Dakle, da vidimo to smo dobili.
U stranjem dijelu kombija bilo je devet sivih elinih sanduka.
Izgledali su kao niski metalni kovezi, svaki je imao ruku na oba kraja i
dvostruku bravu. Njih dvojica su ih istovarili i poredali nasred taglja.
Tony ih je pohlepno gledao, lice mu izraavalo gotovo ulni uitak.
- Stari moj, to li je kao Ali Baba i njegovih etrdeset prokletih hajduka
- ree.
Jesse je vadio plastini eksploziv, ice i detonator iz velike plastine
vree u uglu taglja.
- Da je bar Willie ovdje da izvede ovaj bum-bum! - Ma samo da je
ovdje i toka - sloi se Tony.
Jesse se pripremao da otvori sanduke s eksplozivom. Zalijepio je
elatinski eksploziv svud oko brava, spojio tapine icama, te svaku
bombicu prikljuio na detonator.
Promatrajui ga, Tony dobaci: - ini se da zna taj posao.
- Dovoljno sam esto gledao Williea kako to radi. - On se naceri.
- Moda bih mogao postati glavni u klapi za obijanje sefova
eksplozivom...
- Willie nije mrtav - osorno ga prekine Tony. - Barem koliko mi
znamo.
Jesse podigne detonator i iznese ga van wkui za sobom ice. Tony je
iao za njim.
- Izvezi kombi, da se benzin ne zapali, shvaa? - naredi. - Ali nema
opasnosti...
- Ti ovo jo nikad nisi radio, i neu riskirati.
KIKA
28.
Sastanak urednitva u popodnevnim satima bio je rijetkost. Glavni je
urednik znao rei: "Jutra su zabavna, a popodneva radna." Do ruka je
ulagao sve snage u izdavanje novina. U dva sata ve je bilo kasno za bilo
to znaajno: sadraj novina ve je manje-vie bio odreen, veina dnevnih
izdanja dotad je bila tiskana i raspaana, i sad bi urednik usmjerio svoje
umne napore, kako je sam govorio, na administrativnu ljaku. No, morao
je biti tu, za sluaj da iskrsne neto za to je potrebna odluka rukovodioca.
Arthur Cole bio je uvjeren da je takav trenutak upravo kucnuo.
KIKA
29.
- Gospodine Laski, dobila sam Smitha i Bernsteina. - Hvala Carol.
Spoji me. Halo, George.
- Felix, kako si?
Laski se trudio da mu glas zvui nasmijano, to nije bilo lako.
- Bolje ne moe biti. Jesi li se to popravio u servisu? - " George
Bernstein igrao je tenis.
- Nimalo. Zna da sam bio uitelj Georgeu mlaem? - Znam.
- E, sad me ije.
KIKA
Laski se zapanji.
- inilo mi se da je rekla... Ma nije vano.
- Kako se radi o novcu koji banka treba. Pa, banka koja je zapala u
tekoe i treba novac, zar ne?
Laski odbrusi: - Ne elim s vama razgovarati, mladiu. No nije uspio
spustiti slualicu jer Hart kao iz topa ispali: - Tim Fitzpeterson.
Laski problijedi. - to?
- Jesu li problemi Cotton banke u ikakvoj vezi s pokuajem
samoubojstva Tima Fitzpetersona?
Odakle to oni, dovraga, znaju. Laskom je mozak grozniavo radio.
Moda i ne znaju. Moda pretpostavljaju, bacaju udicu, kako to sami vele,
prave se da znaju kako bi vidjeli hoe li druga strana zanijekati. Laski ga
zaskoi:
- Zna li va urednik za ovaj va telefonski poziv? - Ovaj, dabome, ne
zna.
Po reporterovu glasu Laskom je bilo jasno da je izazvao ono to je i
namjeravao - strah. I sad privede stvar kraju:
- Ne znam, mladiu, kakvi su vam to trikovi, ali ujem li jo togod o
toj budalatini, znat u odakle su glasine potekle. Ali Hart nije odustajao:
- U kakvoj ste vezi s Tonyem Coxom ?
- S kim? Zbogom, mladiu. - I Laski spusti slualicu. Pogleda na runi
sat. Tri i etvrt. Nema nade da za petnaest minuta namakne milijun
funti. ini se da je sve propalo.
Banka e bankrotirati, njegova reputacija biti unitena, a jo ga
vjerojatno eka i krivini postupak. Kako bi bilo da napusti zemlju, jo
danas? Ne bi mogao ponijeli nita sa sobom. Da pone sve iznova, u New
Yorku ili Beirutu? Za to je prestar. Ako li ostane, ono to uspije spasiti od
svog bogatstva bit e mu dovoljno do kraja ivota. No kakav e to prokleti
ivot biti? Okrene se u stolici i zagleda kroz prozor. Vani je osvjeilo - na
koncu ipak nije ljeto. Visoke zgrade Citya bacale su dugake sjene i
prekrivale obje strane ulice tamo dolje. Laski je promatrao promet i
razmiljao o Elleni Hamilton. I ba je danas, od svih dana pod suncem,
donio odluku da se oeni njome! Bolne li ironije! Dvadeset je godina mogao
birati koju hoe, meu manekenkama, glumicama, debitanticama, pa ak
i princezama. I kad je konano izabrao, onda je propao. Praznovjernome bi
to bio znak da se ne bi trebao eniti. A moda ta mogunost vie za njega i
KIKA
ne postoji. Jer jedno je Felix Laski, milijuner i plejboj, a pak neto sasvim
drugo Felix Laski, bankroter i bivi robija. Bio je siguran da njegov odnos
s Ellen nije od onih ljubavi koje bi mogle preivjeti takvu katastrofu.
Njihova je ljubav senzualna, hedonistika, usmjerena na vlastiti uitak,
neto posve razliito od one vjene odanosti koju velia Molitvenik
Barem je tako uvijek bilo. Po Laskievoj teoriji, trajna se naklonost
raa kasnije, lijekom zajednikog ivljenja i svega zajednikog. Na koncu
konca, ona gotovo histerina pouda to ih je spojila sigurno e s
vremenom splasnuli. Ne bih smio teoretizirati, pomisli, u mojim bih
godinama to morao znati.
Jutros mu se inilo da moe donijeti odluku o enidbi s njom smireno,
s lakoom, pa ak i cinizmom, sve preraunavajui to e time dobiti, kao
da se radi tek o jo jednom burzovnom potezu. Ali sad kad vie nije
gospodar situacije, sad je spoznao - i ta ga je spoznaja zaboljela kao kakav
fiziki udarac - da mu je oajniki potrebna. Jer, on doista eli vjenu
odanost, eli da netko brine o njemu, da voli njegovo drutvo, da mu s
njenou dotakne rame kad proe kraj njegova naslonjaa. eli nekoga
tko e uvijek biti tu, tko e mu govoriti "Volim te" i s njim provesti starost.
Sve dosad, cijeli je ivot bio sam, i toga mu je ve dosta.
Sve je to priznao sam sebi, pa nastavio razmiljati. Kad bi ga mogao
imati, ne bi mu teko palo to mu se carstvo rui, ugovor s Hamilton
Holdingsom propada, a reputacija se unitava. ak bi lake poao i u
zatvor s Tonyem Coxom ukoliko bi znao da e ga ekati kad izie.
Da barem nije nikad upoznao Tonya Coxa! On je bio uvjeren da e
lako drati na uzdi sitnog gangstera kakav je Tony Cox. Tip moda ima
golemu mo unutar svog ogranienog kruga, ali se svakako nee usuditi
dirnuti u jednog uglednog poslovnog ovjeka. Moda i nee, no kad taj
poslovni ovjek ulazi s tim gangsterom u ortakluk, pa ma kako
neobavezan, onda on prestaje biti ugledan, I to partnerstvo kompromitira
njega, a ne Coxa.
Vrata ureda se otvore, Laski se u stolici okrene i spazi " Tonya Coxa.
Laski je buljio zinuvi, kao da vidi nekog duha.
Carol je dobrzala za Coxom skaui oko njega kao terijer, pa dobaci
Laskom:
KIKA
- Molila sam ga da prieka, ali nije htio nego ravno unutra. - U redu
je, Carol, prepustite to meni - umiri je Laski. Djevojka izie i zatvori
vrata.
- Koga vraga radi ovdje? - eksplodira Laski. - Zna li koliko je to
opasno? Ve su me nazivali iz novina i pitali o tebi i Fitzpetersonu. Jesi li
znao da je pokuao samoubojstvo?
- Smiri se. Budi hladnokrvan - savjetovao je Cox.
- Da se smirim, a? Sve je polo dovraga. Izgubio sam sve, a ako me
vide s tobom dospjeti u i zatvora...
Cox zagrabi velikim korakom naprijed, epa Laskog za vrat i
prodrma ga.
- Zaepi gubicu! - zarei. Onda ga baci natrag na stolicu. A sad sluaj.
Treba mi tvoja pomo.
- Ni sluajno - promumlja Laski.
- Zaepi! Treba mi tvoja pomo i dobit u je ili u li namjestiti zatvor,
u to budi krvavo siguran. Dobro zna da sam jutros obavio onaj posao s
kombijem punim novca.
- Nita ja o tome ne znam. Cox kao da nije uo.
- Pa, dakle, nemamo kamo sakrili novac, zato u ga staviti u tvoju
banku.
- Ne budi komian - otrese se Laski, a onda se namrti. Koliko ga ima?
- Neto vie od milijuna. - Gdje?
- Vani u kombiju. Laski skoi.
- Milijun funti ukradenog novca ima lamo vani u jebenom kombiju?
- Da.
- Ti nisi pri pameti. - Laskom je mozak grozniavo radio. - O kakvim
se novcima radi?
- O izlizanim novanicama.
- Jesu li u originalnim sanducima?
- Nisam valjda takav lupan. Prebacili smo ih u kutije. - A serijski
brojevi nisu u slijedu?
- Sporo kui. Ako ne pouri, odlepat e kombi zbog parkiranja na
utoj crti.
Laski se poee po glavi.
- Kako e to unijeti u trezor? - Vani imam est momaka.
KIKA
30.
Ellen Hamilton provela je gotovo cijeli dan kod kue. Felixu je kazala
da je toboe krenula u trgovinu, no to je bila samo izlika da ga vidi. Ona
se inae strahovito dosaivala. Izlet u London bio je posve kratak.
Vrativi se, presvukla se, ponovo uredila frizuru i due no obino
pripremala ruak koji se sastojao od bijelog mekanog sira, salate, voa i
crne kave bez eera. Onda je oprala sue jer ga je bilo malo pa nije htjela
ukljuiti stroj, a gospou Tremlett poslala da usisaem poisti prostorije
na katu. Potom je na televiziji gledala vijesti i neku melodramsku seriju,
pa uzela itati jedan povijesni roman i nakon pet stranica ga ostavila,
zatim je ila iz sobe u sobu istei ono to je ve bilo islo, i napokon sila
do bazena da se okupa, pa se u zadnji as predomislila.
Sad je gola stajala na poploanom podu u svjeini vrtne kuice, s
kupaim kostimom u jednoj i haljinom u drugoj ruci, i razmiljala: Ako se
ne mogu odluiti hou li se okupati ili neu, pa kako u onda smoi snage
da napustim mua? Spustila je odjeu i opustila ramena. Na zidu je bilo
zrcalo veliine ovjeka, no ona nije ni pogledala u nj. Vodila je rauna o
svom izgledu zato to joj je bilo do njega stalo a ne iz tatine, pa nije
dolazila u napast da stalno visi pred zrcalom. Pitala se kako je to kad se
ovjek kupa gol. U njenoj je mladosti neto takvo bilo neuveno, a osim
toga, ona je oduvijek bila sputana. Bila je toga svjesna i nije se nastojala
mijenjati, ma zapravo je bila zadovoljna tom svojom sputanou jer je
njenom stilu ivota dala upravo onaj oblik i postojanost za kojima je
teila.
Pod je mamio hladnoom. Dola je u napast da legne i valja se po
njemu, hladei s uitkom vruu kou na ledenim ploicama. No prosudivi
da bi, i to s velikom vjerojatnou, mogli naii Pritchard ili gospoda
Tremlett, opet se obue. Vrtna kuica stajala je na maloj uzvisini. S njenih
je vrata pucao pogled na vei dio posjeda od devet jutara. Bio je to
prekrasan perivoj, stvoren poetkom prolog stoljea, ekscentrino
oblikovan i zasaen dese;cima razliitih vrsta drvea. Prije je uvijek
boravila u njemu s velikim zadovoljstvom, no u zadnje vrijeme vie je nije
privlaio, kao uostalom ni ita drugo. Najljepe je u njemu bilo u svjeini
popodneva. Pod njenim lahorom Ellenina je arena pamuna haljina
vijorila poput zastave. Prola je mimo bazena i zala u umarak, gdje su
KIKA
neravnom dubravom. Ne, vie ne eli biti lakoumna i mlada, ali jo eli
biti zaljubljena.
Pa ona je, takorei, otvorila karte obojici mukaraca. Dereku je reeno
da mu posao istiskuje enu iz ivota i da e morati sve iz temelja mijenjati
ukoliko je eli zadrati. Felix je, pak, upozoren da mu ona ne kani
zauvijek ostati ljubavnicom. Obojica bi se mogla pokoriti njenoj volji, ime
bi se pred nju postavio problem izbora. Ili e moda oba zakljuiti da mogu
i bez nje, u kojem sluaju njoj nee biti druge nego da postane kao kakva
junakinja iz romana Francoise Sagan, to njoj nikako ne bi odgovaralo.
No, pod pretpostavkom da su oba spremna postupiti po njenoj volji -
koga e odabrati? Zaavi za ugao kue, pomisli: vjerojatno Felixa. .
Onda se zapanji ugledavi pred kuom automobil i Dereka gdje izlazi
iz njega. Zato se vratio tako rano? Mahnuo joj je. Izgledao je sretan.
A ona, s osjeajem krivnje, pojuri po ljunku k njemu i poljubi ga.
31.
Kevin Hart je s razlogom trebao biti zabrinut, ali je nekako bio
bezvoljan.
Urednik mu je izrijekom rekao neka ne istrauje sluaj Cotton banke.
Kevin ga nije posluao, a Laski je, pak, pitao: "Zna li va urednik za ovaj
poziv?" To pitanje esto u bijesu postavljaju intervjuirani, a novinara zbog
toga nikad ne boli glava. Osim, naravno, ukoliko ti urednik ba nije
zabranio da telefonira. I sad, ako Laski zapne pa pozove urednika - pa
moda i samog predsjednika - eto ti Kevinu grdne nevolje. Pa kako to,
onda, da nije zabrinut?
Zakljuio je da mu vie nije toliko stalo do posla kao jutros. Dabome,
urednik ima debele razloge da zataka cijelu priu; ta uvijek postoje
valjani razlozi za kukaviluk. ini se da rijei "To se protivi zakonu" svi
prihvaaju kao presudan argument. No znaajne su novine u prolosti
uvijek krile zakone, i to zakone po krutosti iznad ovih dananjih a po
primjeni nesmiljenije. Po Kevinovu dubokom uvjerenju, novine bi morale
objavljivati istinu, pa i uz prijetnju tubom, a ak i zatvorom. No njemu je
bilo lako ustrajati na lom uvjerenju budui nije bio urednik.
Tako je sjedio u redakciji, tik uz desk vijesti, pijuckajui aj iz
automata i itajui u novinama svoju tra-rubriku, a istovremeno
sastavljajui u glavi velianstvenu besjedu koju bi s uitkom bio drao
KIKA
32.
Sjedili su u maloj dnevnoj sobi, za okruglim stoliem, i on je rekao:
- Prodao sam kompaniju.
Ona se nasmijei, pa mirno odvrati:
- Derek, jako mi je drago. - A onda joj, protiv njene volje, navru suze
na oi, i tad je, prvi put od Andreweva roenja, ledeni zid njene
samokontrole napuknuo i sruio se. Kroz suze je vidjela njegovu
zapanjenost kad je shvatio koliko joj to znai. Ustala je i otvorila vitrinu. -
U to ime treba neto popili.
- Dobio sam za nju milijun funti - nastavi on, znajui da je to ne
zanima.
- Je li to dosta?
- Kako stvari stoje, jest. No to je najvanije, dovoljno da budemo
pristojno zbrinuli dokle god ivimo. Pripremila je din s tonikom za sebe,
pa upita: - to e ti? Perrier, molim. Odluio sam se okaniti alkohola
neko vrijeme.
Dala mu je pie i sjela nasuprot. - to te je navelo na odluku?
- Nita posebice. Razgovor s tobom, pa s Nathanielom. Otpije gutljaj
mineralne vode. - Ali najvie razgovor s tobom. Ono to si rekla o naem
nainu ivljenja.
- I kad e to biti definitivno?
- Ve jest. Vie se ne vraam u ured, nikad. - Odlijepio je pogled od nje
i kroz vrata prema terasi zagledao se u livadu.
Napustio sam slubu u podne i otada jo nisam osjetio ir.
Fantastino, zar ne?
Jest. - Slijedila je njegov pogled i vidjela kako se arke suneve zrake
probijaju kroz kronju njena omiljena stabla, obinog bora. - Jesi li ve
pravio kakve planove?
- Mislio sam da emo to uinili zajedniki. - On joj se nasmijei.
- Ali, ustajat u kasno, jesti male obroke triput dnevno, uvijek u isto
vrijeme, gledati televiziju, probati se prisjetiti kako se slika. Ona kimne
glavom. Bilo joj je neugodno, kao i njemu. Odjednom su se nali u posve
novom meusobnom odnosu i oboje su se zbunili, ne znajui to bi rekli,
KIKA
33.
Tony Cox je bio sretan. Polako se vozei kui u rollsu kroz ulice
istonog Londona, sluao je glazbu s radija. Razmiljao je o tome kako je
sve prolo dobro, a nesrea Gluhog Williea ve mu je pomalo padala u
zaborav. Tupkao je prstima po upravljau u taktu neke pop-pjesme
ivahnog ritma. Sad je ve osvjeilo. Sunce se sputalo prema obzorju, a
bijeli se oblaci nizali po modrom nebu. Promet je bivao sve gui, uskoro
e "pica", no Tony je tog predveerja bio najstrpljiviji ovjek na svijetu.
Sve je prolo dobro, na koncu konca. Deki su dobili svoj dio, a on im je
objasnio kako je i zato ostatak skriven u jednoj banci. Obeao im je jo
jednu isplatu nakon nekoliko mjeseci, i bili su jako zadovoljni.
Laski je, na Tonyevo uenje, vrlo spremno primio novac. Moda je
lukavi gad naumio togod drpili. Neka samo proba! Kad Tony bude dizao
bilo koju svotu, morat e zajedno smisliti neki trik kako bi prikrili pravu
prirodu novca. To nee biti teko.
KIKA
Veeras nita ne moe biti teko. to bi radio veeras, pitao se. Moda
e poi u kakav klub i pokupiti nekog prijatelja da s njim provede no.
Fino e se odjenuti, nakititi biuterijom, a u dep gurnuti smotuljak
desetica. Nai e nekog momka, nekoliko godina mlaeg od sebe, i zasuti
ga ljubaznostima: te fina klopa, pa neki zabavni program, ampanjac - i s
njim u stan u Barbicanu. Malo e momka tamburati, tek toliko da ga
zagrije, a onda...
Bit e to gala no. Ujutro e deko otii depova punih novaca, s
modricama, dodue, ali sretan. Tony je volio usreivati ljude. Nagonski se
zaustavio pred jednom trgovinom na uglu i uao. Bila je to prodavaonica
novina sa sjajnom novom dekoracijom, du zidova joj nove police za novine
i knjige. Tony zatrai najveu okoladu u trgovini.
Za tezgom je bila mlada djevojka, debela, pjegava i drska. Segnula je
za okoladom, a najlonska kuta joj se digla gotovo do stranjice. Tony
skrene pogledom.
- Pa tko je sretna dama? - interesirala se djevojka. - Moja mama.
- Smislite neto drugo.
Tony plati i brzo izie. Nita mu nije bilo tako odbojno kao odbojna
ena.
Vozei se dalje, razmiljao je: ma zbilja, s milijun funti mogao bih si
priutiti i neto vie od nonog provoda u gradu. Ali zapravo nita drugo i
ne eli. Mogao bi kupiti kuu u panjolskoj, ali tamo mu je prevrue. Kola
ima dovoljno, a kruna putovanja svijetom ga ne zanimaju; palau na selu
ne eli, a nije ni nekakav kolekcionar. Kad ovako razmilja, doe ti da se
grohotom nasmije. U jednom danu postane milijuner i onda ti nita
pametno ne pada na um nego da kupi okoladu od tri funte.
Ipak, novac jest sigurnost. Ako mu kola krenu nizbrdo - pa ak i ako,
sauvaj Boe, dopadne orke - moi e se manje-vie stalno brinuti za
momke. A jest katkad skupo voditi tu lopovsku drubu. Ima ih sve u
svemu dvadesetak u kompi, a svaki od njih oekuje da od njega petkom
dobije kakvu kintu, pa bilo da su imali neku akciju ili ne. Uzdahnuo je.
Da, sad e mu te obaveze lake padati. Zato se sve to isplatilo.
Stao je pred majinom kuom. Sat na kontrolnoj ploi pokazivao je
etiri i trideset pet. Mama e uskoro pripremiti uinu: moda tost sa sirom
ili zapeeni grah, pa voni kola ili Battenberg, i za kraj kruke iz
KIKA
pred kime osim pred sobom, a to nikad nije dovoljno. Pozna on takve
tipove. Ve e netko neto nauli i ispriati kojem njegovom momku
nadajui se nagradi.
Sine mu da bi moda pajkani mogli bili iza toga. Ma ne, nije mogue,
nije to njihov stil. Pa tko onda? Ima on, dodue, bezbroj neprijatelja, ali
nema meu njima nijednoga koji bi u sebi nosio toliku mrnju i imao
petlje izvesti ovakvu gadariju. Tipa takvih kvaliteta Tony odmah prima u
slubu. Zamotao je psa u sako i njeno spustio zamotak u jamu. Onda je
nabacao zemlju pa lopatom poravnao povrinu. Psu se ne moli na grobu,
zar ne? Ne.
Vrati se u kuhinju. Uas od nereda! On to ne moe srediti sam. Mama
e se vratili svakog trena. Ma kojim se to vrajim udom zadrala vani
tako dugo? Mora mu netko pomoi. Odlui nazvati bratovu enu.
Proe kuhinjom pazei da jo vie ne raspacka krv. Ma zbilja je tu
uasno puno krvi, previe ak i za jednog boksera. Ue u dnevnu sobu da
telefonira - i nae je ondje. Vjerojatno je pokuavala dohvatili telefon.
Tanak trak krvi vodio je od vrata do tijela koje je lealo potpuno isprueno
na sagu. Ubodena je samo jedanput, ali je ubod bio smrtonosan. Sleeni
izraz uasa na Tonyevu licu sad se polako mijenjao, lice se izobliilo poput
zgnjeena jastuka i konano poprimilo grimasu oaja. Polako je podigao
ruke i dlanovima pokrio obraze. Usta mu se otvorila.
A kad je progovorio, bio je to urlik ranjenog bika: - Mama! O, Boe,
mama!
Sruio se na koljena kraj tijela i plakao, tresao se u snanim i
prodornim jecajima, kao dijete kad grca u oaju jada.
Vani se na ulici skupilo mnotvo pred prozorom dnevne sobe, no nitko
se nije usuivao ui.
Gradski teniski klub nije imao nikakve veze s tenisom, ali je zato i te
kako imao veze s popodnevnim cuganjem. Kevinu Hartu bola je oi
neprilinost njegova naziva. U tom klubu, smjetenom u jednoj uliici kraj
Fleet Streeta, stisnutom izmeu neke crkve i bloka poslovnih zgrada,
jedva da je bilo mjesta i za stolni tenis, a kamoli za pravi. Ako je bila
potrebna tek izlika za sluenje pia u doba kad su drugi lokali zatvoreni, u
tom se sluaju, po Kevinovu sudu, moglo smisliti neto uvjerljivije, kakav
klub filatelista ili eljeznikih modelara. A to se tie tenisa, on se ovdje
sveo na automat u koji ubaci novi, pa ti se na ekranu pokae
KIKA
KRAJ
Obrada: KIKA