KIKA

KIKA

Ken Follet

Papirnati novac
UVOD
Ova knjiga je napisana 1976. godine, neposredno prije romana Uica
igle, i drim da je to moja najbolja neuspjela knjiga. Kao i Skandal s
Modiglianijem, objavljena je pod pseudonimom Zachary Stone, jer su
knjige bile sline. U njima nema sredinjeg lika, ve je prikazano nekoliko
skupina likova. Prie o njima se povezuju i sudjeluju u zajednikom
klimaksu. U Papirnatom novcu veze su manje sluajne, jer se tom
knjigom htjelo prikazati kako korupcija povezuje kriminal, vrhunsko
novarstvo i novinarstvo. U usporedbi sa Skandalom s Modiglianijem,
svretak je prilino tmuran, zapravo - gotovo tragian. Meutim,
najpounije su razlike i slinosti izmeu Papirnatog novca i Uice igle.
(itaoci koji ele kola a ne recept, mogu ovo preskoiti i odmah prijei na
Prvo poglavlje). Zaplet Papirnatog novca je najbistriji zaplet to sam ga
ikad smislio, a slab prolaz knjige me uvjerila da bistri zapleti pobuuju
vie zadovoljstva u autora negoli u itatelja. Zaplet Uice igle je dakako
vrlo jednostavan, zapravo moe biti napisan u tri odlomka, kao to sam ga
doista i zapisao kad sam prvi put razmiljao o njemu. Uica igle ima samo
tri-etiri glavna lika, dok Papirnati novac ima oko dvanaest likova. Pa
ipak, unato sloenom zapletu i velikom broju likova, Papirnati novac je
upola krai od Uice igle. Kao pisac, uvijek sam se morao boriti protiv
sklonosti da piem prekratko. U Papirnatom novcu se vidi da je ta moja
borba bila uzaludna. Kao posljedica toga je da su mnogi likovi naslikani
ustrim, smionim potezima, pa knjizi manjka onaj osjeaj potanjeg,
osobnog uivljavanja u privatne ivote likova, a to itaoci zahtijevaju od
bestselera.
Jedna od jaih strana knjige je njena forma. Radnja se odvija tijekom
jednoga dana u ivotu londonskoga veernjeg lista (radio sam u takvom
listu 1973. i 1974. godine), a svako poglavlje obuhvaa jedan sat u tom
 KIKA

danu, s tri ili etiri prizora u kojima se opisuje to se dogaa u urednitvu,

a to u stvarnijim zbivanjima o kojima list izvjetava (ili koje preuuje).
Premda to, koliko ja znam, nitko nije primijetio, Uica igle ima jo vru
strukturu: sastoji se od est dijelova, a svaki od njih od est poglavlja
(osim posljednjeg dijela koji ima sedam poglavlja). U prvom poglavlju
svakog dijela govori se o pijunu, u drugom poglavlju o lovcima na
pijuna, i tako dalje, sve do estog poglavlja u kojem se uvijek govori o
meunarodnim vojnim posljedicama onoga to se dotad zbilo. itaoci
takve finese ne zamjeuju. A zato i bi? Pa ipak, slutim da redovitost, pa
ak i simetrija, pridonose onome to oni uoavaju kao dobro
ispripovijedanu priu.
Druga znaajka to je Papirnati novac dijeli s Uicom igle je bogatstvo
dobrih sporednih likova - drolja, lopova, slaboumne djece, radnikih ena i
osamljenih staraca. U iduim knjigama to nisam inio, jer to samo
otklanja pozornost od glavnih likova i od onoga to im se zbiva. Pa ipak,
esto se pitam nisam li pri tome bio prepametan.
Danas ja vie nisam siguran da postoje takve veze izmeu kriminala,
vrhunskog novarstva i novinarstva kao to sam bio siguran 1976.
Meutim, drim da je ova knjiga vjerna ivotu na drugi nain. Ona
predstavlja podrobnu sliku Londona to sam ga upoznao u sedamdesetim
godinama, s njegovim policajcima i varalicama, bankarima i kolgerlama,
novinskim izvjestiteljima i politiarima, s njegovim radnjama i zloglasnim
etvrtima, s putovima i njegovom rijekom. Volio sam ga i nadam se da
ete ga i vi zavoljeti.
 KIKA

EST PRIJE PODNE

1.
Bila je to najsretnija no u ivotu Tima Fitzpetersona. Pomislio je to u
trenutku kad je otvorio oi i u krevetu kraj sebe ugledao jo uvijek usnulu
djevojku. Bojei se da je ne probudi, nije se pomaknuo, ali ju je gotovo
kradomice promatrao osvijetljenu hladnim svjetlom londonske zore.
Spavala je poleuke, potpuno oputena poput malog djeteta. Tima je
podsjetila na njegovu vlastitu Adrienne dok je bila mala. Otjerao je iz
pameti tu neprilinu misao.
Djevojka pokraj njega imala je crvenu kosu koja joj je poput kape
pokrivala glavu i otkrivala malene ui. Sve je na njoj bilo malo: nos,
brada, jagodice. Jednom, u noi, prekrio joj je lice svojim irokim,
nezgrapnim rukama, njeno utiskujui prste u udubine njenih oiju i
obraza, palcima joj otvarajui podatne usne, kao da mu koa moe osjetiti
njenu ljepotu poput topline vatre.
Lijeva joj je ruka mlohavo poivala izvan ukrasnog pokrivaa koji je
spuznuo i otkrio uska, njena ramena i jednu uleknutu dojku s
bradavicom oputenom u snu.
Leali su odvojeno, ne dodirujui se, pa ipak je osjeao toplinu njenih
bliskih bedara. Odvojio je pogled od nje i uperio ga prema stropu. Na
trenutak dopusti da ga poput fizikog zanosa zapljusne nepomueni
uitak sjeanja na blud, a onda ustane. Zastao je kraj kreveta i nanovo je
promotrio. Nije se uznemirila. Unato raskutranoj kosi i neurednim
ostacima onoga to je neko bila dotjerana minka, ni nesmiljeno jutarnje
svjetlo nije umanjilo njenu ljupkost. Svitanje je bilo manje obzirno prema
Timu Fitzpetersonu, i on je to znao. Upravo zato se i trudio da je ne
probudi: htio je da se pogleda u zrcalu prije nego to ga ona vidi.
Onako gol, tiho je poao u kupaonicu mutnozelenim sagom sobe za
dnevni boravak. U razdoblju od nekoliko trenutaka ugledao je tu
prostoriju kao da je prvi put vidi i otkrio da je beznadno dosadna. Sag je
pristajao uz jo mutnije zelenu sofu s jastucima izblijedjelih cvjetnih
uzoraka. Bio je tu jednostavan drveni stol kakav se mogao nai u milijun
ureda, jedan postariji crno-bijeli televizor, ormari za kartoteku i polica za
knjige s udbenicima prava i ekonomije, te s nekoliko svezaka Hansarefa.
 KIKA

Nekad je drao da je posebno elegantno imati londonski pied-terre. Du

cijelog zida kupaonice protezalo se ogledalo koje nije nabavio Tim nego
njegova ena, jo onda dok se nije potpuno povukla iz gradskog ivota.
ekajui da se kada napuni, pogledao se u ogledalu i zapitao ega ima u
tom sredovjenom tijelu to bi moglo navesti lijepu djevojku kojoj je oko
dvadeset pet godina da se prepusti ludoj poudi. Bio je zdrav, ali ne i
pristao, barem ne u onom smislu u kojem se ta rije upotrebljava da opie
mukarce koji se bave tjelovjebom i posjeuju gimnastike dvorane. Bio je
onizak, a njegovu prirodno iroku grau poveala je poneto prekomjerna
pretilost, osobito na prsima, struku i stranjici. Njegova je tjelesna graa
bila posve dobra za etrdeset jednogodinjaka, no nije tu bilo niega to bi
moglo uzbuditi ak i najputeniju enu.
Zrcalo se zamaglilo od pare, pa Tim ue u kadu. Naslonio je glavu i
sklopio oi. Palo mu je na pamet da nije spavao ni dva sata, a ipak se
osjeao svjeim. Prema svojem odgoju, morao bi vjerovati da su patnja i
neugoda, kad se i ne radi ba o bolesti, posljedice besanih noi, plesa,
bluda i estokog pia. Svi ti grijesi zajedno moraju navui srdbu Boju.
Ne: plaa za grijehe bila je nepomuena radost. Sve je to zapoelo na
jednoj od onih groznih veera: koktel s grejpfrutom, prepeen odrezak i
bombe surprise koja nikog od tri stotine lanova te nekorisne organizacije
nije iznenadila. Timov govor je bio samo jo jedan prikaz tekue vladine
politike, ali tako ugoen da pridobije simpatije tog sluateljstva. Poslije
toga pristao je da poe jo negdje na pie s jednim svojim kolegom,
briljantnim mladim ekonomistom, i s dva poneto zanimljivija ovjeka iz
tog drutva. Ispostavilo se da je to sastajalite noni lokal koji bi u
normalnim okolnostima bio iznad Timovih mogunosti, no netko drugi je
platio ulaznicu. Kad su ve uli, poeo se zabavljati. Toliko mu se svidjelo
da je kreditnom karticom kupio bocu ampanjca. Njihovoj se skupini
pridruilo jo nekoliko ljudi: direktor neke filmske kompanije za koga je
Tim samo uo, dramski pisac za koga nije ni uo, ekonomist ljeviar koji
se rukovao uz kiseli osmijeh i izbjegao struni razgovor, te djevojke.
ampanjac i barski program su ga poneto zagrijali. Nekada bi na toj
toki poveo Juliju kui i grubo je obljubio. To se njoj, barem povremeno,
svialo. Ali ona vie ne izlazi u grad, a on, normalno, vie ne posjeuje
none lokale.
 KIKA

Djevojke nitko nije predstavio. Tim se obratio najblioj, spljotenih

grudi, crvene kose, u dugoj haljini nekakve blijede boje. Bila je nalik na
manekenku, a rekla je da je glumica. Oekivao je da e mu biti dosadna, a
ona da e otkriti kako je on dosadan. Upravo tada je naslutio da e to biti
osobita no: inilo se da ga ona smatra privlanim.
Njihov prisni razgovor postupno ih je odvojio od ostalog drutva. Tada
netko predloi da podu u neki drugi klub. Tim smjesta ree da e poi
kui. Crvenokosa ga uhvati pod ruku i zamoli da ne odlazi, a Tim, koji je
prvi put u posljednjih dvadeset godina bio galantan prema lijepoj eni,
odmah pristane. Dok je izlazio iz kade pitao se o emu su tako dugo
razgovarali. Posao pomonika ministra za energetiku teko da je mogao
biti predmet razgovora na koktel-partiji: kad nije strune prirode, onda je
strogo povjerljiv. Moda su razgovarali o politici. Nije joj valjda
pripovijedao ukisle anegdote o viim politiarima onim potpuno
bezizraajnim tonom koji izaziva komini efekt, a to je bio jedini oblik
njegove duhovitosti. Nije se mogao sjetiti. Jedino ega se prisjeao bio je
nain na koji je sjedila, svakim dijelom tijela privreno upravljena na
njega: glava, ramena, koljena, stopala... Bio je to istodobno intiman i
izazovan poloaj.
Obrie kondenziranu paru s, ogledala za brijanje i zamiljeno prijee
rukom preko brade prosuujui kakva ga zadaa eka. Kosa mu je bila
veoma tamna, a brada, kad bi je pustio da raste, bila bi gusta. Ostalo mu
je lice bilo, u najmanju ruku, obino. Uvuena brada, izrazito zailjeni nos
s dva blijeda traga s obje strane nosnog hrpta gdje mu naoale poivaju
ve trideset pet godina, ne toliko mala koliko zategnuta usta, prevelike
ui, elo intelektualno visoko. Tu se nije mogao proitati nikakav znaaj.
Bilo je to lice uvjebano da skriva misli, a ne da izraava osjeaje.
Ukljuio je aparat za brijanje i nakrivio lice lako da mu se vidi cijeli
lijevi obraz. Nije bio ak ni ruan. uo je da neke djevojke privlae runi
mukarci. Nije bio ni u kakvom poloaju da bi mogao provjeriti takav opi
sud o enama, jer Tim Fitzpeterson nije pripadao ak ni u tu sumnjivo
sretnu kategoriju. Moda je vrijeme da opet promisli u koje bi kategorije
mogao spadati. Drugi klub koji su posjetili bilo je takvo mjesto u koje on
pri zdravoj pameti nikad nr bi uao. Nije volio glazbu, a da ju je i volio, po
njegovu ukusu nikad ne bi bilo ovo uporno gromoglasno tretanje u koje se
utapao bilo kakav razgovor u Crnoj rupi. Unato svemu, plesao je po
 KIKA

ritmu te glazbe, grevito, egzibicionistiki, to je ovdje, ini se, bilo

derigueur. Uivao je u plesu i pritom mislio da se prilino dobro ponio.
Nije bilo podsmjeljivih pogleda drugih gostiju, ega se bojao. Moda zato
to je veina bila njegovih godina.
Disko-dokej, bradati mladi u majici na kojoj su nedovoljno uvjerljivo
bile otisnute rijei "Harvardska komercijalna kola", hirovito je putao
samo polagane balade; koje je pjevao neki Amerikanac s tekom
prehladom. U to vrijeme bili su na malom plesnom podiju. Djevojka se
priljubila uz njega i obujmila ga rukama. Tada je shvatio da se ona ne;
ali. Morao je odluiti je li i njemu jednako stalo. S njenim toplim, gipkim
tijelom koje je poput mokrog runika prianjalo uz njega nije mu trebalo
dugo da donese odluku. Prignuo je glavu, jer je bila malo nia od njega, i
priapnuo joj u uho: "Doi da popijemo neto u mom stanu!"
U taksiju je poljubi, a to je bilo neto to godinama nije uinio.
Poljubac je bio sladak poput poljupca u snu, tako da joj je onda dodirnuo
grudi, udesno malt; i vrste pod prostranom haljinom. Poslije toga bilo im
je teko da se suzdre dok ne stignu kui. Ono pie bilo je zaboravljeno.
Mora da smo se nali u krevetu za manje od minute, pomisli Tim
samodopadno. Zavrio je s brijanjem, pa se ogleda za kolonjskom vodom.
U ugraenom ormariu nala se jedna stara boica.
Vratio se u spavaonicu. Ona je jo uvijek spavala. Nae svoj kuni
ogrta i cigarete, pa sjedne kraj prozora na stolicu s ravnim naslonom. Bio
sam malne straan u krevetu, pomisli, svjestan da se obmanjuje: ona je
zapravo bila aktivna i kreativna. Na njen poticaj radili su ono to se Tim
ne bi usudio predloiti Juliji ni poslije petnaest godina provedenih u istom
krevetu.
Da, Julia. Kroz prozor prvog kuta odsutno se zagledao preko uske
ulice u viktorijansku kolu od crvenih opeka i u njeno skromno dvorite s
izblijedjelim utim crtama koje oznaavaju igralite za odbojku. Jo uvijek
je gajio iste osjeaje prema Juliji: ako ju je prije volio, onda je voli i sada.
Ova je djevojka bila drukija. Meutim, zar to nije bilo ono to glupani
uvijek govore sebi prije no to se upuste u neku ljubavnu pustolovinu. Ne
valja se prenagliti, ree sebi. Za nju bi to mogao biti jednononi doivljaj.
Nije smio uzeti zdravo za gotovo kako e ona poeljeti da ga jo jednom
vidi. Ipak, prije nego je zapita za to se odluila, htio je odrediti kakvi su
njegovi ciljevi. U svom je poslu nauio da se valja preispitati prije
 KIKA

sastanaka. Imao je formulu za pristup zamrenim problemima. Prvo, to

bih mogao izgubiti?
Iopet Juliu: bucmastu, inteligentnu, zadovoljnu, kojoj vidokruge
neumoljivo suavaju porodi to slijede godinu za godinom. U jednom
razdoblju ivio je za nju: kupovao joj je odjeu po njenom ukusu, itao
romane, jer su nju zanimali romani, sve su mu se vie sviali vlastiti
politiki uspjesi, jer su se njoj sviali. Meutim, teite njegova ivota se
pomaknulo. Sad Julia ima upliva samo na nevanu svakodnevnicu. Htjela
je ivjeti u Hampshireu, a njemu to nije bilo vanu, pa tako i ive tamo.
Htjela je da on nosi karirane sakoe, ali je vestminsterski smisao za ukus
nalagao ozbiljniju odjeu, tako da je nosio tamna, neznatno proarana
siva ili tamnoplava odijela. Ralanjujui svoje osjeaje, otkrio je da ga s
Juliom ne vezuje bogzna to. Malo njenosti, moda, nostalgina slika o
njoj kako u uskoj suknji izvodi plesne improvizacije dok joj vijori kosa
svezana u konjski rep. Je li to bila ljubav ili neto nalik na nju? Sumnjao
je u to.
Djevojice? To je neto posve drugo. Katie, Penny i Adrienne: samo je
Katie bila dovoljnu odrasla da razumije to je to ljubav i brak. Nisu imale
mnogo od njega, ali on je usvojio stajalite da i malo oinske ljubavi daleko
see i da je mnogo vrednije nego biti bez oca. Tu nije bilo mjesta raspravi:
njegov je sud bio vrst. A onda je tu i njegova karijera. Rastava ne bi
morala koditi ministrovu pomoniku, ali bi upropastila ovjeka na viem
poloaju. Na mjestu predsjednika vlade nikad nije bilo rastavljena
ovjeka. A Tim Fitzpeterson je elio laj poloaj. Prema lome, mogao je
mnogo toga izgubiti, zapravo - sve to je smatrao vrijednim. Svrnuo je
pogled s prozora na krevet. Djevojka se prevrnula na bok, licem na drugu
stranu. Imala je pravo to se dala kratko podiati: to je naglaavalo njen
tanak vrat i njena lijepa ramena. Lea su joj se naglo suavala u tanki
struk, a ostali se stranji dio gubio pod zguvanom plahtom. Koa joj je
bila poneto pocrnjela od sunca. Bilo je tu i mnogo toga to bi mogao
dobiti. "Radost". Tim tu rije gotovo da nije rabio, ali se sad nametnula
njegovim mislima. Ako je ikad znao za radost, sada se vie nije mogao
sjetiti kada je to bilo. Zadovoljstvo, to da: u pisanju temeljitih, opsenih i
razumljivih izvjetaja, u pobjedi u nekoj od onih nebrojenih malih bitaka
u odborima i u Donjem domu, u dobro napisanoj knjizi, u pravom vinu.
Meutim, taj divlji kemijski uitak s ovom djevojkom bilo je neto posve
 KIKA

novo. Eto, to su bili argumenti za i protiv. Prema formuli, trebalo je da se

usporede, pa da se vidi koji e pretegnuti. Ali ovaj put formula je
zakazala. Neki su Timovi znanci tvrdili da uvijek zakae. Moda su imali
pravo. Bit e da je pogreno misliti kako se argumenti mogu brojati kao
novanice. Sjetio se zaudo fraze koju je uo na fakultetu, na jednom
predavanju iz filozofije:
"zaaranost nae inteligencije pomou jezika". to je due - zrakoplov
ili jednoinka? to mu je drae - zadovoljstvo ili radost? Zapetljao se u
razmiljanju. Ogoreno frkne, a onda hitro pogleda prema krevetu da vidi
nije li je uznemirio. I dalje je spavala. Vrlo dobru.
Vani, na ulici, stotinjak metara dalje, uz kameni rub plonika
zaustavio se sivi rolls-royce. Nitko nije iziao. Tim pozornije pogleda i
vidje da je voza rastvorio novine. Vjerojatno ofer koji je dovezao nekoga
u est i trideset? Nekog poslovnog ovjeka koji je putovao cijelu no i
prerano stigao? Tim nije mogao vidjeti registarske tablice. No mogao je
vidjeti da je voza krupan ovjek, dovoljno krupan da unutranjost kola
izgleda tako skuena kao u minia.
U mislima se vratio na svoju dilemu. to radimo u politici, mislio je,
kad se suoimo s dva snana ali proturjena zahtjeva? Odgovor se smjesta
nametnuo: opredjeljujemo se za takav postupak koji, stvarno ili prividno,
zadovoljava obje potrebe. Usporedba je bila oita. Moe ostati u braku s
Juliom i imati ljubavni odnos s ovom djevojkom. inilo se da je to pravo
politiko rjeenje i svidjelo mu se.
Zapalio je jo jednu cigaretu i prepustio se mislima o budunosti. Bila
je to ugodna razbibriga. Bit e jo ovakvih noi u tom stanu, pokoji vikend
u malom ladanjskom hotelu, pa moda ak i dvotjedni boravak na suncu
na nekoj diskretnoj plaici u sjevernoj Africi ili na Antilima. Bit e
fantastina u bikiniju.
Pred tom nadom sve su druge nade blijedjele. Nametala mu se misao
da mu je raniji ivot bio bezvrijedan,, no znao je da je to pretjerano. Dakle,
ne bezvrijedan, nego je bilo tako kao da je svu svoju mladost utroio na
dijeljenje vieznamenkastih brojeva, nikad ne otkrivi diferencijalni
raun. Odluio je da joj razloi problem i predloi rjeenje. Ona e rei da
se to ne moe ostvariti, a on e joj odgovoriti da je pravljenje kompromisa
njegov posebni talent.
Kako da zapone? "Draga, htio bih da ovo ponovimo, esto."
 KIKA

inilo se da bi tako bilo dobro. to e ona rei? "I ja bih" ili "Pozovi me
na ovaj broj" ili "Oprosti, Timmy, ali ja sam djevojka za jednu no.
Ne, to ne. Nije mogue. Prola je no i njoj bila dobra. Za nju je on bio
neto posebno. Tako je rekla.
Ustao je i ugasio cigaretu. Poi u do kreveta, pomisli, pa u paljivo
odmaknuti plahte da je bar nekoliko trenutaka promatram golu. Lei u
kraj nje, ljubiti joj trbuh, bedra, grudi, sve dok se ne probudi, a onda u s
njom opet voditi ljubav.
Unaprijed uivajui, on skine pogled s nje i pogleda kroz prozor. Kao
kakav sivi pu balavac u lijebu, rolls je jo uvijek bio tu. Uznemirivao ga
je zbog neega. Istisnuo ga je iz misli i poao da probudi djevojku.

2.
Unato tome to je bio vrlo bogat, Felix Laski nije imao mnogo
novaca. Njegovo bogatstvu se sastojalo od dionica, zemljita, zgrada, a
katkad od jo maglovitije imovine kao to je pravo na polovicu filmskog
scenarija ili na treinu recepta za ekspresno pripremanje ipsa. Novinari
su rado pisali da bi njegovo bogatstvo pretvoreno u gotov novac iznosilo
toliko i toliko milijuna funti, a Laski je jednako rado naglaavao da bi
pretvaranje njegova bogatstva u gotovinu bilo gotovo nemogue.
Od eljeznike postaje Waterloo do Citya iao je pjeke, jer je vjerovao
da kod ovjeka njegovih godina lijenost izaziva srani udar. U njega je ta
zaokupljenost vlastitim zdravljem bila smijena, jer je bio tako pristali
pedesetogodinjak da ga svijeom trai po sreditu Londona. Visok oko
metar i osamdeset, s prsnim koem poput krme bojnog broda, bio je
toliko podloan sranom udaru kao mladi bik.
Prelazei preko Blackfriars mosta, na lomnom sunanom svjetlu
ranog jutra doimao se izvanredno. Od modre svilene koulje do cipela
izraenih po mjeri, sva mu je odjea bila skupa. Prema mjerilima to
vrijede u Cityu, bio je dendi. A bio je to, jer je u selu gdje se Laski rodio
svaki mukarac nosio pamuno radno odijelo i suknenu kapu sa
titnikom. Sada ga je elegantna odjea podsjeala na ono to je ostavio za
sobom. Odjea je bila i dio njegova imida, a to je bio imid gusara.
 KIKA

Njegovi su poslovi obino ukljuivali rizik ili prevrtljivost ili oboje. ak se

trudio da izvana izgledaju riziniji nego to su bili. Ugled ovjeka koji ima
aroban dodir vie mu je vrijedio nego trgovaka banka.
Upravo je taj imid zaveo Petersa. Dok je prolazio kraj katedrale
svetog Pavla, Laski je idui na sastanak mislio na Petersa. Strunost toga
malog, uskogrudnog ovjeka odnosila se na promet gotovinom, ne
doznakama, ve konkretnim novanim sredstvima, papirnatim novcem.
Radio je u Engleskoj banci, u prvotnom izvoritu zakonitog platnog
sredstva. Njegov je posao bio da organizira stvaranje i unitavanje
papirnatih novanica i kovanica. On se nije bavio politikom. Njome su se
bavili na vioj razini, vjerojatno u vladi. Meutim, on je prije ministara
znao koliko novanica od pet funti treba Barclays banci. Laski ga je
upoznao na prijemu prigodom otvorenja niza poslovnih zgrada to ih je
podigla jedna eskontna banka. Laski je odlazio na takve prijeme samo
zato da se upozna s ljudima poput Petersa, koji se jednom mogu pokazati
korisnima. Pet godina potom Peters se pokazao korisnim. Laski mu je
telefonirao u banku i zamolio ga da mu preporui nekog numizmatiara s
kojim bi se mogao posavjetovati u vezi s moebitnom kupnjom staroga
kovanog novca. Peters mu je dao na znanje da je i on sam skromni
kolekcionar, pa ako se Laski slae moe on baciti pogled. Savreno, ree
Laski, i odjuri da nabavi kovanice. Peters mu je savjetovao da ih kupi.
Iznenada su se sprijateljili. (Ta kupnja je bila temelj zbirke koja sad
vrijedi dvostruko vie nego to ju je platio Laski. S obzirom na njegovu
pravu nakanu, to se dogodilo uzgredno, pa ipak se on preko svake mjere
ponosio tom zbirkom.)
Pokazalo se da je Peters ranoranilac, dijelom zato to mu se to
svialo, ali i zbog toga to se novac prevozio ujutro, pa je bilo nuno da
glavninu svog posla obavi prije devet sati. Laski je doznao da Peters
svakog dana oko est i trideset pije kavu u jednoj te istoj kavani, pa mu se
poeo pridruivati, ispoetka povremeno, a onda redovito. Laski se
pretvarao da je i sam ranoranilac, le je zajedno s Petersom hvalio mirne
ulice i svje jutarnji zrak. Zapravo, volio se kasno dizati, no bio je spreman
na mnoge rtve ako je postojala i najmanja ansa da se ostvari ono to
je zamislio.
Ue u kavanu teko diui. U njegovim godinama ak i ovjek u punoj
snazi ima pravo da se zapue poslije duga hoda. Prostorija je mirisala po
 KIKA

kavi i svjeem kruhu. Na zidovima su visjele plastine rajice i akvareli

vlasnikova rodnog grada u ltaliji. S one strane pulta su ena u kuti i
dugokosi mladac pripremali brda sendvia za stotine ljudi koji e u
vrijeme ruka doi da na brzinu neto zaloe za njihovim stolovima.
Odnekud se uo radio, ali ne preglasno. Peters je ve bio tu, za stolom kraj
prozora.
Laski narui kavu i Icberwurst sendvi, te sjedne preko puta Petersa
koji je jeo utipke. inilo se da je on jedan od onih ljudi koji nikad ne
dobivaju na teini.
- Bit e lijep dan - ree Laski. Glas mu je bio dubok i sonoran, kao u
glumca, s neznatnim tragom istonoeuropskog naglaska.
- Divan. A ja u biti u svom vrtu ve oko pola pet - odvrati Peters.
Laski otpije gutljaj kave i pogleda ga. Peters je imao vrlo kratko
podianu kosu i brie, a lice mu je bilo upalo. Jo nije ni poeo radili, a
ve s veseljem misli na povratak kui. Laski je to smatrao traginim.
Osjeti trenutnu navalu samilosti prema Petersu i svim drugim malim
ljudima za koje je rad sredstvo, a ne cilj:
- Volim ja svoj posao - dometne Peters, kao da je proitao Laskievu
misao.
Laski prikrije iznenaenje. - Ali vie voli svoj vrt.
- Kad je ovakvo vrijeme, da. Ima li ti vrt... Felixe?
- Moja gazdarica uzgaja cvijee u sanduiima na prozoru. Nisam ja
takav ovjek da se preputam razbibrigama.
Laski se zapita zato ga je Peters oklijevajui oslovio imenom. Pomalo
ve osjea strahopotovanje, prosudi. Vrlo dobro.
- Pretpostavljam da nema vremena. Mora da naporno radi.
- Tako mi kau. Zapravo, ja radije provodim vrijeme od est popodne
do ponoi zaraujui pedeset tisua dolara nego gledajui kako se glumci
na televiziji pretvaraju da ubijaju jedni druge.
Peters se nasmija.
- Ispada da najmatovitiji um u Cityu nema mate. - Kako to misli?
- Ne ita romane, ne posjeuje kino? - Ne.
- Eto, vidi. Ima slijepu toku. Ne moe se uivjeti u djela mate. To
vrijedi za mnoge najpoduzetnije poslovne ljude. ini se da ta mana ide uz
povienu pronicavost, kao veoma osjetljiv sluh uz pomanjkanje vida.
 KIKA

Laski se namrti. To da ga netko analizira stavljalo ga je u podreeni

poloaj.
- Moda - ree.
inilo se da Peters osjea kako mu je neugodno. - Divim se usponu
velikih poduzetnika.
- I ja - ree Laski. - Uvijek sam za to da trpnem neiju sjajnu ideju.
- Koji je bio tvoj prvi uspjeni pothvat, Felixe?
Laski se opusti. To je bilo mnogo poznatije i prisnije podruje.
-ini mi se da je to bio Woolwich C6emicals - zapone Laski. - Mala
tvornica farmaceutskih proizvoda. Poslije rata uspostavili su lanac
ljekarni s drogerijama usred glavnih ulica kako bi osigurali trite za
svoje proizvode. Nevolja je bila u tome to su oni znali sve o kemiji, a nisu
imali ni pojma o prodaji na malo, tako da su prodavaonice pojele vei dio
dohotka to ga je ostvarivala tvornica. U to doba radio sam za jednog
burzovnog meetara, pa sam pekulirajui na burzi stekao neto novaca.
Poao sam do svog poslodavca i predloio mu da financira pothvat, pa da
napola dijelimo dobit. Kupili smo poduzee i smjesta prodali tvornicu za
gotovo istu svotu koju smo uloili u dionice. Onda smo zatvorili ljekarne s
drogerijama i prodali ih jednu po jednu. Bile su na izvanredno povoljnim
mjestima.
- Nikad to neu razumjeti - primijeti Peters. - Ako su tvornica i
ljekarne s drogerijama bile tako vrijedne, zato su dionice bile jeftine...
- Zato to je poduzee bilo na gubitku. Ve godinama nisu isplaivali
dividende. Uprava, tako rei, nije imala petlje da uloi svoj novac. A mi
smo imali. U poslu je hrabrost sve i sva. Zagrizao je sendvi.
- To je fantastino - oglasi se Peters. Pogleda na svoj sat. Moram ii.
- Veliki dan? - nemarno upita Laski.
- Danas je jedan od tih dana, a to uvijek znai glavobolju. - Jesi li
rijeio onaj problem?
- Koji problem?
- Smjer vonje. - Laski poneto snizi glas. - Tvoji momci iz osiguranja
su zahtijevali od tebe da konvoj svaki put ide drugim smjerom.
- Ne. - Peters se zbunio. Bio je nesmotren to je Laskiu povjerio tu
dilemu. - Postoji zapravo jedan jedini razuman put da se tamo stigne.
Premda... - Ustao je.
Laski se osmjehne i primijeti kao uzgred:
 KIKA

- Znai da dananja velika poiljka kree starim izravnim putom.

Peters stavi prst na usta i proape: - Konspiracija.
- Dakako.
Peters dohvati svoju kinu kabanicu. - Zbogom.
- Do vienja do sutra - odvrati Laski uz irok osmijeh.

3.
Dok se Arthur Cole uspinjao stubama to vode od postaje, dah mu je
nezdravo hroptao u grudima. Zapuh topla zraka iz cijevi podzemne
eljeznice obavije ga sigurnou, a onda nestane. Kad je iziao na ulicu,
proe ga drhtavica.
Iznenadi ga sunana svjetlost. Kad je uao u vlak jedva je svitalo.
Zrak je bio studen i ist. Kasnije e se dovoljno zatrovati da srui policajca
na dunosti. Cole sc sjeao kad se to prvi put dogodilo. Evening Post je to
objavio kao izvanrednu vijest. Hodao je polako sve dok mu disanje nije
postalo ujednaeno. Dvadeset pet godina provedenih u novinarstvu
upropastilo mi je zdravlje, pomisli. Zapravo, bilo koje drugo zanimanje
imalo bi isti uinak, jer je on bio sklon zabrinutosti i piu, a plua su mu
bila slaba. No, tjeio se time da za to optuuje svoje zvanje. Ipak, prestao
je puiti. Nepua je ve - pogleda na svoj sat - sto dvadeset osam minula,
ako ne urauna no, jer bi to onda bilo ve osam sati. Ve je izbjegao
nekoliko rizinih trenutaka: neposredno nakon to je budilica zazvonila u
etiri i trideset (obino bi popuio jednu cigaretu u WC-u); polo se kolima
izvezao iz garae, u trenutku kad je ubacio u najveu brzinu i ukljuio
radio da uje vijesti u pet sati; kad je dodavao gas na prvom brzom dijelu
auto-ceste 12, a njegov veliki ford hvatao tempo koji mu odgovara; dok je
na hladnoj postaji podzemne eljeznice u istonom Londonu ekao na
najraniji dnevni vlak. Vijesti BBC-a u pet sati nisu ga ba obodrile. Mogao
im je posvetiti potpunu pozornost za vrijeme vonje. Put mu je bio tako
poznat da je zavoje i zaobilaznice svladavao automatski, prema sjeanju.
Glavna vijest stigla je iz Westminstera: Parla-ment je prihvatio novi
2akon o odnosima u privredi, ali s veoma malom veinom. Cole je uhvatio
tu vijest prole noi na televiziji. To znai da e je jutarnje novine svakako
imali, a istodobno da Post nee moi nita uiniti s njom ako kasnije,
 KIKA

tijekom dana, ne doe do kakvog daljeg razvoja. Bila je tu i vijest o

maloprodajnim cijenama. Izvor e biti slubena izjava Dravnog zavoda za
statistiku, ali e biti pod embargom do ponoi. I opet e je imati jutarnje
novine. Nije bilo nikakvo udo da trajk vozaa i dalje traje. Teko da e
biti prekinut preko noi.
U Australiji se odrava meunarodni susret u kriketu i to rjeava
problem urednika sportske rubrike, ali rezultat nije dovoljno
senzacionalan da bi doao na prvu stranu. Cole se poeo zabrinjavati.
Uao je u zgradu Evening Posla i povezao se dizalom. Redakcija je
zauzimala cijeli prvi kal. Bio je to golem, potpuno otvoren ured u obliku
slova I. Cole ue u podnoje I. Slijeva su mu bili pisai strojevi i telefoni
prijemne slube gdje stenogra6 zapisuju vijesti koje im diktiraju preko
telefona, a zdesna ormarii za kartoteku i police za knjige novinara
specijaliziranih za politiku, gospodarstvo, kriminalogiju, obranu i ostalo.
Cole krene uz peteljku slova I du cijelog niza stolova to pripadaju
reporterima do dugog deska vijesti koji prostoriju dijeli nadvoje. Iza njega
se nalazio stol u obliku slova U, koji pripada zamjeniku glavnog urednika,
odnosno efu urednitva, a jo dalje, u presjeku slova I, bio je sportski
odjel, polunezavisno kraljevstvo, sa svojim vlastitim urednikom,
reporterima i pomonicima. Cole bi s vremena na vrijeme vodio
znatieljne roake i pokazivao im urednitvo. Uvijek bi im rekao:
"Pretpostavlja se da bi pogon trebao funkcionirati kao proizvodna vrpca.
Redovno je to nalik na tuu u krmi." To jest bilo pretjerivanje, ali je
uvijek izazivalo smijeh. Prostorija je bila jasno osvijetljena i prazna. Kao
zamjenik urednika, Cole je imao za sebe dio stola za vijesti. lzvue ladicu i
uzme kovanicu, a onda pode do automata u sportskom odjelu i pritisne
dugmeta za ekspres aj s mlijekom i eerom. Teleprinter oivi i razbivi
tiinu pone tektati. Dok se Cole s papirnatom aom vraao svom stolu,
udaljena vrata se buno otvore. Ue nizak, sjedokosi ovjek u debeloj
vjetrovki s kapuljaom i s biciklistikim kvaicama za hlae. Cole mu
mahne i dovikne:
- Dobro jutro, George!
- Zdravo, Arthure. Prilino hladno za tebe, zar ne? George pone
svlaili vjetrovku. Pokazalo se da mu je tijelo malo i sitno. Bez obzira na
njegove godine, titula mu je bila "glavno mome". Bio je voditelj dostavne
slube. ivio je u Potters Baru i na posao stizao biciklom. Arthur je to
 KIKA

smatrao pothvatom. Arthur odloi aj, zbaci s ramena kini ogrta, ukljui
radio i sjedne. Radio pone mrmljati. Srkutao je aj i zurio pravo pred
sebe. Redakcija je bila nekako zaputena: stolice nasumce razbacane,
novine i listovi pisaeg papira u neredu nagomilani po stolovima... Zbog
ekonomskih prilika lienje se odgaa ve nekoliko godina. No, za njega je
to bio tako domai prizor da ga nije ni zamjeivao. Coleove misli su se
vrtjele oko prvog izdanja koje e za tri sata biti na ulicama.
Dananje izdanje imat e esnaest strana. etrnaest strana prvog
izdanja ve je postojalo, dolje u rotaciji, izliveno u polucilindrine metalne
ploe. Sadravale su oglase, zanimljivosti, lanke, komentare, televizijske
programe i vijesti pisane na takav nain da e, barem su se nadali, itaoci
previdjeti njihovu starost. Preostale su zadnja strana za sportskog
urednika i prva strana za Arthura Colea.
Parlament, trajk i inflacija, sve su to bile jueranje vijesti. S njima
nije mogao bogzna to uiniti. Svaku se moglo iskititi dananjim uvodom.
Recimo: "Ministarsko vijee je danas provelo slubenu istragu o uzrocima
koji gotovo da su doveli do pada vlade..." Takav je uvod postojao za svaku
prigodu. Jueranja bi tragedija postajala dananja vijest pod naslovom:
"Danas je zora otkrila svu strahotu.,." Za jueranje ubojstvo korisno je
sluila fraza: "Danas su detektivi pretraili London u potrazi za ovjekom
koji je..." Iz Arthurova problema poniklo je mnotvo klieja. U
civiliziranom drutvu, pomisli, kad nema novina ne bi trebalo biti ni
novina. Bila je to stara misao, i on je nestrpljivo otjera.
Svi su prihvaali kao samo po sebi razumljivo da u tri od est dana u
tjednu prva izdanja budu smee. Ali to nije bila nikakva utjeha, jer upravo
to je bio razlog to Arthur Cole ima zadau da ga naini. Pet godina je
zamjenik urednika. Mjesto urednika vijesti je tijekom tog razdoblja dva
puta ostalo upranjeno i oba puta je na to mjesto postavljen ovjek mlai
od Colea. Netko je prosudio da je drugo mjesto granica njegovih
mogunosti. On se s tim nije slagao.
Jedini nain na koji je mogao pokazati svoj talent bio je da stvara
izvrsno prvo izdanje. Naalost, kakvo e biti izdanje uvelike je zavisilo o
srei. Coleova strategija se sastojala u tome da proizvodi novine koje e
stalno biti zeru bolje od rivalova prvog izdanja. Drao je da mu to
uspijeva. Je li to netko gore primijetio, nije imao pojma, ali nije doputao
sebi da i o tome vodi brigu.
 KIKA

S lea mu prie George i izrui pred njega na stol cijelu hrpu novina.
- Mladi Stephen je javio da se nanovo razbolio - zaguna. Arthur se
osmjehne.
- to je sad... mamurluk ili mu curi iz nosa?
- Sjea li se kako su nama govorili? "Ako moe hodati, moe i
raditi." To ne vrijedi za ove frajere.
Arthur kimne glavom.
- Imam li pravo? - tjerao je svoje George. - Ima pravo.
Njih su dvojica zajedno bili u Postu kao "momci". Arthur je poslije
rata bio unaprijeen. George, koji nije bio pozvan u vojsku, ostao je
dostavlja.
George nastavi:
- Mi smo bili revni. Htjeli smo raditi.
Arthur podigne s hrpe najgornje novine. Nije ovo bilo prvi put da se
George ali na svoje osoblje niti prvi da mu Arthur iskazuje suosjeanje.
No Arthur je znao kakva je nevolja s dananjim "momcima". Prije trideset
godina bistar je "momak" mogao postati reporter. Danas je taj put
zatvoren. Novi sustav ima dvostruki uinak: bistri mladii, umjesto da
postanu dostavljai, ostaju na fakultetima, a oni koji postanu dostavljai
znaju da nemaju perspektive, pa rade to je mogue manje. Ali to nije
mogao rei Georgeu, jer bi to svratilo pozornost na injenicu da je Arthur
proao mnogo bolje od svoga starog kolege. Zato se i sloio da je dananja
mlade pokvarena. inilo se da je George sklon tome da ustraje u svojim
pritubama. Arthur ga prekine:
- Ima li iega u sinonjim teleksima?
- Donijet u ih. Samo to moram sam pripremiti sve papire i...
- Bit e najbolje da najprije vidim telekse. - Okrenuo se. Mrzio je da
istie razliku u poloaju. Nikad nije nauio da to ini prirodno, vjerojatno
zato to u tome nije nalazio zadovoljstva. Pogledao je Morning Star. Na
uvodnom mjestu su imali Zakon o odnosima u privredi.
Nije mogao oekivali da e se u teleksima nai ikakva vijest
nacionalnog znaenja. Bilo je prerano. Meutim, lijekom noi stiu
povremeno i strane vijesti, a one vrlo esto sadre neku priu koja, u
nevolji, moe pobuditi kakvu-takvu pozornost. U veini noi negdje u
svijetu izbije neki veliki poar, dogodi se viestruko ubojstvo, doe do
pobune ili dravnog udara. No, Post je londonski veernjak, pa nisu voljeli
 KIKA

da na uvodnom mjestu donose strane vijesti, ako to nije neto doista

senzacionalno. Ali, onda to mora biti neto bolje od "Ministarsko vijee je
danas poduzelo istragu... "
George spusti na njegov stol oko metar dugu traku papira.
Neizrezivanje trake na pojedine vijesti bio je nain da pokae svoje
nezadovoljstvo. Vjerojatno je prieljkivao da Arthur prigovori, kako bi on
onda mogao istaknuti koliko posla mora sam obaviti bez tog "bolesnog"
momka u jutarnjoj smjeni. No, Arthur nasumce posegne za karama na
stolu i pone itati. Pogledao je politiki izvjetaj iz Washingtona,
reportau o meunarodnom susretu u kriketu i vijesti o hapenjima na
Srednjem istoku. Bio je upravo na polovici pripovijesti o manje vanom
holivudskom razvodu kad zazvoni telefon. Podigne slualicu i javi se:
- Urednitvo vijesti.
- Imam neto za vau tra-rubriku. - Bio je to muki glas s izrazitim
londonskim naglaskom.
Cole smjesta postane sumnjiav. To nije bio glas ovjeka koji bi mogao
imati povjerljive informacije o ljubavnom ivotu aristokracije. Ipak ree:
- Vrlo dobro. Hoete li se predstaviti?
- To nije vano. Nego, znate li vi tko je Tim Fitzpeterson? - Svakako.
- E pa da znate: pravi budalu od sebe s jednom crvenokosom curom.
Mora da je dvadeset godina mlada od njega. Hoete li broj njegova
telefona?
- Molim vas! - Cole zapie broj. Sad se ve zainteresirao. Ako se brak
pomonika ministra za energetiku raspada, to bi mogla biti dobra
reportaa, a ne samo vijest u tra-rubrici. Tko je ta djevojka? - upita.
- Sama sebe naziva glumicom. Pravo zapravo, to vam je jedna kurvica.
Vi ga samo smjesta zovnite i upitajte za Dizi Disney. Veza se prekine.
Cole se namrti. Sve je to malo udno: veina dojavljivaa eli novac,
osobito za vijesti ovakve vrste. Slegne ramenima. Vrijedilo je provjeriti.
Moe kasnije time zaduiti nekog reportera.
A onda se predomisli. Bezbroj novinskih pria bilo je zauvijek
izgubljeno samo zato to ih se odloilo za nekoliko minuta. Fitzpeterson
moe krenuti u Donji dom ili u svoj ured u Whitehallu. A dojavljiva je
rekao: "... smjesta zovnite!" Cole proita broj u biljenici i pone okretati
brojanik.
 KIKA

SEDAM PRIJE PODNE

4.
"Jesi li ikad promatrao sebe u ogledalu dok to radi?" upitala je. Poto
je Tim priznao da nije, uporno je zahtijevala da pokuaju. Upravo su
stajali u kupaonici pred ogledalom koje se prualo cijelom duinom i
irinom kad telefon zazvoni. Na taj zvuk Tim poskoi, a ona jekne:
- Uh! Pazi!
Htio je da se ne obazire na zvonjavu, ali je s provalom vanjskog
svijeta njegova elja nestala. Ostavio je djevojku i otiao u spavaonicu.
Telefonski aparat je bio na stoliu ispod hrpe njene odjee. Naao ga je i
dignuo slualicu.
- Da?
- Gospodin Fitzpeterson?
Bio je to glas sredovjenog ovjeka s londonskim naglaskom. Zvuao je
pomalo astmatino.
- Da. Tko je to?
- Evening Post, gospodine. Ispriavam se to vas zovem tako rano, ali
moram vas pitati je li istina da se razvodite od ene... Tim sjedne svom
teinom. Na trenutak nije mogao doi do glasa.
- Jeste li tamo, gospodine ?
- Tko vam je dovraga to rekao?
- Dojavljiva je spomenuo enu po imenu Dizi Disney. Poznate li je?
- Nikad nisam uo za nju. - Timu se vraala prisebnost. Ne budite me
rano ujutro triavim glasinama! - I spusti slualicu.
Djevojka ue u spavaonicu.
- Strano si blijed - ree. - Tko je to bio? - Kako se zove?! - prasne on
- Dizi Disney.
- Isuse Kriste! - Ruke su mu drhtale. Stisne ake i ustane. - Novine su
se doepale glasine da se rastajem od ene.
- Mora da im stalno pristiu takva govorkanja o slavnim ljudima.
- Spomenuli su tvoje ime! - On akom jedne udari o dlan druge ruke. -
Kako su mogli tako brzo otkriti? to da radim? Ona mu okrene lea i
navue gaice.
 KIKA

Zurio je kroz prozor. Sivi rolls je jo uvijek bio tu, ali sad je bio
prazan. Pitao se kamo li je otiao voza. Smetale su ga nepovezane misli.
Pokua trijezno procijeniti situaciju. Netko ga je vidio kako u drutvu s
djevojkom naputa klub, pa je to telefonom dojavio nekom novinaru.
Dounik je to malo iskitio da postigne dramatian dojam. No, Tim je bio
siguran da nitko nije vidio kako zajedno ulaze u stan.
- Sluaj - ree. - Sino si mi rekla da se ne osjea dobro. Izveo sam te
iz kluba i pozvao taksi. Taksi je mene potom iskrcao, a tebe odvezao kui.
Je li to jasno?
- Kako god ti kae - odvrati ona nezainteresirano. Njeno dranje
dovodilo ga je do bijesa.
- Zaboga, pa i ti si u to umijeana.
- Mislim da je moja uloga u tome zavrena. - to to znai? Zauje se
kucanje na vratima. - Ne, zaboga - jekne Tim. Djevojka patentnim
zatvaraem pritegne haljinu. - Odoh ja.
- Prokletstvo, ne budi takva glupaa! - Zgrabi je za ruku. Zar ne
shvaa da te nitko ne smije ovdje vidjeti? Ostani u spavaonici! Ja u
otvoriti vrata. Moram ih pozvati da uu. Ti se samo pritaji dok ne odu.
Navukao je gae i prolazei kroz sobu za dnevni boravak s mukom
oblaio kuni ogrta. Bilo je tu malo predsoblje. Ulazna vrata su imala
rupicu za virenje. Tim odmakne poklopi i primakne oko staklu.
ovjek pred vratima inio mu se nekako poznat. Imao je lice boksaa.
irokih ramena i dobro graen, mogao bi spadati u teku kategoriju. Na
sebi je imao sivi kaput s barunastim ovratnikom. Tim prosudi da mu je
blizu trideseta. Nije bio nalik na novinara.
Tim skine lanac i otvori vrata. - to je? - upita.
ovjek bez rijei odmakne Tima, ue i zatvori vrata za sobom. Potom
se uputi u sobu za dnevni boravak. Tim duboko udahne. Svom je silom
nastojao da ga ne zahvati panika. Poao je za ovjekom.
- Pozvat u policiju - izusti. ovjek sjedne i zazva:
- Gdje si, Dizi?
Djevojka se pojavi na vratima spavaonice. ovjek zapovjedi:
- Priredi nam, djevojko, po alicu aja.
- Zar ga poznaje? - upita je Tim s nevjericom. Kao da ga ne
primjeuje, ona ode u kuhinju. ovjek se nasmije.
- Da li me poznaje? Ona radi za mene. Tim sjedne.
 KIKA

- O emu se zapravo radi? - izusti slabano.

- Sve u svoje vrijeme. - ovjek se obazre oko sebe. - Ne mogu rei da
ste se lijepo smjestili, jer niste. Oekivao sam da e vam stan biti malo
raskoniji. Nego, ako me sluajno niste prepoznali, ja sam Tony Cox. -
Pruio je ruku. Tim je ne prihvati, a Cox ree: - Kako vam drago.
Tim se prisjeao. Lik i ime bili su mu poznati. Cox je bio vrlo bogat
poslovni ovjek, ali se Tim nije mogao domisliti kakvim se to poslom bavi.
Pomisli da je fotografiju tog ovjeka vidio u novinama u vezi s nekakvom
sabirnom akcijom za djeake klubove u radnikom dijelu Londona.
Cox trzajem glave pokae prema kuhinji. - Jeste li uivali u njoj?
- Zaboga miloga! - zastenje Tim.
Ue djevojka nosei dva vra na pladnju. Cox je upita: - Je li uivao u
tome?
- A to ti misli? - odvrati ona mrzovoljno.
Cox izvue lisnicu i odbroja nekoliko novanica.
- Evo ti - ree joj. - Dobro si obavila posao. A sad odjebi! Ona prihvati
novac, spremi ga u runu torbicu, a onda ree: - Zna, Time, mislim da mi
se na tebi najvie svia tvoje lijepo ponaanje.
Izila je ni ne pogledavi Tima.
Tim pomisli: ovo je najvea pogreka u mom ivotu.
Kad je djevojka naputala stan, vrata se s treskom zalupe. Cox
namigne:
- Dobra je to cura.
- Ona je najnii oblik ljudske vrste - prosike Tim.
- E pa sad, ne budile takvi! Ona je dobra glumica. Mogla je snimati
filmove da je ja nisam prije pronaao.
- A vi ste vjerojatno svodnik.
U Coxovim oima bljesne srdba, ali je on savlada.
- Poalit ete ovu malu alu - ree blago. - Sve to trebate znali o meni
i Dizi jest da ona radi ono to joj ja kaem da radi. Ako kaem "Jezik za
zube!" ona tako i postupi. No ako kaem "Reci onom ljubaznom gospodinu
iz Svjetskih vijesti kako te Tim Fitzpeterson zaveo", ona e i to uiniti.
Shvaate?
- Pretpostavljam da ste upravo vi uspostavili vezu s Evening Postom -
ustvrdi Tim.
 KIKA

- Ne brinite! Bez potvrde ne mogu nita poduzeti. A samo tri osobe

mogu potvrditi ovu pripovijest: vi, Dizi i ja. Vi neete nita rei, Dizi nema
svoje vlastite volje, a ja znam uvati tajnu. Tim zapali cigaretu. Vraalo
mu se samopouzdanje. Bez obzira na barunasti ovratnik i sivi rolls-royce,
Cox je ipak samo huligan potekao iz radnike sredine. Tim je imao osjeaj
da moe izii na kraj s tim ovjekom. Zato ree:
- Ako je ovo ucjena, onda ste se obratili na krivog ovjeka. Ja nemam
novaca.
- Ovdje je prilino toplo. - Cox ustane i skine kaput. - Pa sad, ako
nemate novaca, morat emo smisliti neto drugu to mi moete dati.
Tim se namrti. Opet je bio ni na emu. Cox nastavi:
- U nekoliko posljednjih mjeseci pet-est kompanija nastoji dobiti
pravo buenja na novom nalazitu nafte koje se zove Shield. Je li tako?
Tim se zaudi. Ovaj prevarant nipoto ne moe biti povezan s nekom
od tih uglednih kompanija.
- Tako je - potvrdi - ali je sad ve prekasno da bih mogao utjecati na
ishod natjeaja. Odluka je ve pata. Objavit e je danas popodne.
- Ne istravajte pred rudo! Znam ja da je prekasno za bilo kakvu
promjenu. Ali vi mi moete rei tko je dobio pravo. Tim se zabulji u njega.
Zar je to sve to eli? Predobro da bi bilo istinito.
- to vam moe koristiti takva informacija? - upita.
- Stvarno ni za to. Namjeravam je orati za drugu informaciju.
Vidite, to vam je takav stalan dogovor s jednim tipom. On ne zna ni otkud
meni moji podaci niti to radim s podacima kojima me on opskrbljuje. Na
taj nain ostaje ist. Shvaate? A sad, tko je dobio pravo?
To je tako lako, pomisli Tim. Dvije rijei i mora e nestati. Ovakva
povreda slubene tajne mogla bi mu unititi karijeru, ali ako to ne uini
njegova je karijera tako i tako unitena. Cox nastavi:
- Ako niste sigurni to da radite, samo pomislite na naslove.
"Pomonik ministra za energetiku i glumica. Nee da me uini potenom
enom, rasplakala se estradna umjetnica." Samo se sjetile jadnog Tonya
Lambtona.
- Zaveite! - jekne Tim. - Hamilton Holdings. Cox se nasmije.
- Moj e prijatelj biti zadovoljan. Gdje je telefonski aparat. Tim trzne
palcem.
- U spavaonici - ree klonulo.
 KIKA

Cox ode u spavaonicu, a Tim sklopi oi. Kako je mogao biti tako
naivan da pomisli kako e se mlada ena poput Dizi preko uiju zaljubiti u
nekoga kao to je on. U nekakvom razraenom planu koji predstavlja
neto vie od triave ucjene, on je odigrao ulogu naivine.
uo je kako Cox govori: "Laski' Ja sam. Hamilton Holdings. Jesi li
razumio? Danas popodne e objaviti. A sad je na tebi red." Nastane
stanka. "Danas'? Sjajno. Osvjeio si mi dan, prijatelju. A pravac?" Jo
jedna stanka. "Kako tu misli? Dri da je uobiajen? Trebalo bi da ti...,u
redu, u redu. Do vienja!" Tim je znao za Laskoga, postariju vrlo sposobnu
osobu u Cityu, ali je bio toliko uvstveno iscrpljen da se nije mogao
istinski zauditi. Sad je mogao povjerovati bilo to o bilo kome. Cox se
vratio. Tim ustane.
- Eto uspjena jutra u svakom pogledu - ree Cox. - I ne gledajte na
sve to samo s loe strane! Napokon, ovako dobro tucanjc vie neete
doivjeti.
- Molim vas da sada odete - promrmlja Tim.
- E pa, moramo raspraviti jo jednu sitnicu. Dajte ovamo svoj kuni
ogrta!
- Zato?
- Pokazat u vam. Hajde!
Tim je bio previe utuen da bi se mogao oduprijeti. Smakne ogrta s
ramena i preda ga. Stajao je onako u gaama i ekao. Cox odbaci ogrta u
stranu.
- elim da zapamtite onu rije "svodnik" - objasni. Zatim udari Tima u
eludac.
Tim se okrene i od bola presavije nadvoje. Cox posegne golemom
akom, zgrabi ga za jaja i stisne ih. Tim pokua kriknuti, ali nije mogao
doi do daha. Dok se oajniki borio da udahne zrak, usta su mu se
razjapila u bezglasni jauk. Cox ga pusti i udari nogom. Tim se srui na
pod i sklupa se. Oi su mu bile pune suza. Nije mu ostalo ni ponosa ni
dostojanstva.
- Ne tucite me vie, malim vas! - zajeca. Tom Cox se nasmije i obue
kaput.
- Neu vie, zasad - ree i ode.
 KIKA

5.
Dereka Hamiltona probudila je bol. Leao je u krevetu sklopljenih
oiju, potraio gdje je izvor nelagode u elucu, ispitao je i procijcnio da je
gadna, ali ne takva da bi ga onesposobila za posao. Potom je prizvao u
sjeanje sinonju veeru. Pjenica od paroge nije mu mogla nakoditi.
Odbio je palainke sa koljkama i raiima. Odrezak je bio dobro peen.
Umjesto pite od jabuka radije je uzeo sir. Lako bijelo vino, capuccino,
konjak...
Konjak. Prokletstvo, trebao je ostati kod porta. Znao je kako e mu
protei dan. Morat e se odrei doruka. Sredinom prijepodneva glad e
biti tako jaka kao i bol od ira, pa e morati neto pojesti. Oko podneva
glad e se vratiti, a ir e se sve jae javljati. Tijekom popodneva nekakva
bedastoa e ga razdraiti preko svake mjere, pa e se izdirati na osoblje.
eludac e mu se saviti u lako bolni vor da uope nee moi misliti. Otii
e kui i uzeti previe kapsula za ublaavanje bola. Zaspat e, probuditi se
s glavoboljom, veerati, uzeti tablete za spavanje i otii u krevet.
Preostalo mu je, eto, da s veseljem oekuje barem noni poinak.
Okrene se na bok, s trzajem izvue ladicu nonog ormaria, nae
tabletu i strpa je u usta. Potom sjedne i posegne za alicom aja. Otpije
gutljaj, proguta i ree:
- Dobro jutro, draga. - Dobro jutro.
Ellen Hamilton je sjedila na rubu branog kreveta. Na sebi je imala
svileni ogrta. alica aja joj se odravala u ravnotei na mravom
koljenu. Ve je oetkala kosu. Njena spavaica bila je jednako elegantna
kao i cijela njena raskona garderoba, bez obzira na injenicu to ju je
samo on vidio, a njega to ba i nije zanimalo. Drao je da to nije vano.
Nije ona htjela da je mukarci ele. Htjela je samo to da se moe smatrati
poeljnom. Ispio je do kraja aj i spustio noge na pod. Na taj nagli pokret
javi mu se ir. Trgne se od boli.
- Opet? - upita ga Ellen. On kimne glavom.
- Sinonji konjak. Mogao sam i misliti. Lice joj je bilo bezizraajno.
- Pretpostavljam da to nema veze s jueranjim polugodinjim
rezultatima poslovanja.
S mukom se podigao na noge i du saga boje ostrige polako krenuo u
kupaonicu. Lice to ga je ugledao u zrcalu bilo je okruglo i crveno, s
podvojcima, s povisokom elom. Prouavao je svoju jutarnju bradu i stao
 KIKA

amo-tamo povlaiti oputenu kou kako bi se dlake uspravile. Poeo se

brijati. Radio je to svakog dana u posljednjih etrdeset godina i jo uvijek
mu je bilo mrsko.
Da, polugodinji su rezultati poslovanja bili loi. Hamilton Holdings
je bio u nevolji.
Kad je od svog oca naslijedio Tiskaru Hamilton, ona je bila
djelotvorna, uspjena i unosna. Jasper Hamilton je bio tiskar oaran
tipovima slova, zainteresiran za nove tehnologije, zaljubljen u uljevit vonj
tiskarskih strojeva. Sin mu je bio poslovan ovjek. On je priliv dobitka iz
proizvodnje usmjerio u mnoge poslove: uvoz vina, maloprodaju,
izdavatvo; proizvodnju papira, radio-reklamu. Time je postignuta
prvotna svrha da se dohodak pretvori u bogatstvo i tako izbjegne porez.
Namjesto na Biblije, depna izdanja i plakate, on se usredotoio na
poslovanje s novcem i na prihode. Kupio je neke kompanije, a neke sam
osnovao, gradei carstvo.
Trajna uspjenost prvotne djelatnosti dugo je prikrivala nesolidnost
nadgradnje. No, kad je sloeno tiskarsko poduzee oslabilo, Hamilton je
otkrio da je veina njegovih ostalih poslova marginalna, da je podcijenio
koliinu kapitala potrebnog da ih dovede do zrelosti i da su mnogi od njih
na dugu prugu. Prodao je etrdeset devet posto stvarne vrijednosti svake
kompanije, prenio glavnicu na holding kompaniju, a zatim opet prodao
etrdeset devet posto dionica. Namaknuo je jo novaca i isposlovao kredit
u visini od sedam brojki. Zajam je odrao organizaciju na ivotu, ali su
kamate tako brzo rasle da su tijekom desetljea pojele i ono malo dobitka.
U meuvremenu je Derek Hamilton zaradio ir na dvanaestercu. Prije
gotovo godinu dana prilo se ostvarenju sanacijskog programa. U
pokuaju da se smanji prekoraenje bankovnih rauna poelo se reducirati
zajmove, trokovi proizvodnje su smanjivani svim moguim sredstvima -
od otkazivanja propagandnih kampanja do upotrebe otpadaka tiskovnog
papira za uredske potrebe. Hamiltonov brod se momentano odrao, ali su
inflacija i recesija tekle bre. Oekivalo se da e polugodinja bilanca
pokazati svijetu kako je Hamilton Holdings prebrodio krizu. Nasuprot
tome, ona je oitovala dalji pad uspjenosti poslovanja.
Toplim je runikom obrisao lice i ispljuskao ga kolonjskom vodom, a
onda se vratio u spavaonicu. Ellen je ve bila odjevena. Sjedila je pred
ogledalom i minkala se. Uvijek joj je uspijevalo da se obue i svue dok joj
 KIKA

supruga nema u spavaonici. Padne mu na pamet da je ve godinama nije

vidio golu. Pitao se zato. Je li to zato to je ocvala, to joj se pedeset-
petogodinja koa naborala i nekad vrsta put ovjesila? Bi li golotinja
rasprila iluziju poeljnosti? Moda. No, njega je kopkala sumnja da se tu
krije neto zapletenije. Dok se uvlaio u iroke gae, pomisli da je to na
neki mutni nain povezano s injenicom da je njegovo vlastito tijelo
ostarjelo. Una je uvijek bila dolino odjevena. Zato je nikad nije poelio,
zato mu nikad nije morala otkrili koliko je on njoj nepoeljan. Takav spoj
neiskrenosti i osjetljivosti bio bi karakteristian.
- to kani poduzeti? - upita ona.
Pitanje ga je izbacilo iz ravnotee. Najprije mu padne na pamet kako
mora da je naslutila to misli, pa se njeno pitanje na to odnosi, a potom
shvati da ona nastavlja razgovor o poslu. Pritegne naramenice pitajui se
to da joj kae. Konano odvrati: - Nisam siguran.
Izbliza je piljila u zrcalo i radila neto s trepavicama. - Katkad se
pitam to zapravo eli od ivota.
Zabuljio se u nju. Odgojena je tako da nikad ne postavlja osobna
pitanja, jer ozbiljnost i uvstvenost kvare koktel-partije i zbog njih dame
padaju u nesvijest. Mora da ju je stajalo mnogo napora da se upusti u
pitanje o smislu neijeg ivota. Sjeo je na rub svog kreveta i obratio se
njenim leima: - Moram se odrei konjaka, i to je sve.
- Sigurna sam da zna kako to nema nikakve veze s tim to jede i
pije. - Prela je ruom preko usana rastegnuvi ih da ga ravnomjerno
nanese. - Poelo je prije devet godina, a otac li je umro prije deset godina.
- Tiskarsko crnilo mi je u ilama.
Odgovor je bio formalan, kao u katekizmu. Nekome koji prislukuje
taj bi se razgovor mogao initi nekako zbrkanim, ali oni su znali da je
logian. Bila je to ifra: smrt njegova oca znaila je preuzimanje poslova, a
ir je predstavljao njegove poslovne probleme.
- Nema ti tiskarskog crnila u ilama - primijeti ona. - Imao ga je tvoj
otac, a ti nisi mogao podnijeti vonj starog posla.
- Naslijedio sam solidnu tvrtku i hou da svojim sinovima namrem jo
solidniju. Zar nije to ono to se oekuje od ljudi nae klase da uine od
svog ivota.
- Nai sinovi nisu zainteresirani za ono to emo im ostaviti. Michael
gradi svoj vlastiti svijet na rkarijama, a Andrew ne eli nita drugo nego
 KIKA

da cijeli afriki kontinent cijepi protiv malih boginja.

Nije mogao prosuditi koliko je sad ozbiljna. Ono to je inila sa svojim
licem onemoguavalo je da se prozre to misli i osjea. Nema sumnje da je
to bilo namjerno. Gotovo sve to je inila bilo je promiljeno.
- Ja imam dunost. Zapoljavam vie od dvije tisue ljudi, a mnogo
vie radnih mjesta izravno zavisi o solidnosti mojih kompanija.
- Smatram da si ti izvrio svoju dunost. Uspio si da tvrtka uspjeno
posluje u doba krize, a to nije svima uspjelo. Za to si rtvovao svoje
zdravlje, tome si darovao deset godina ivota i ... Bog zna to jo. -
Posljednju reenicu izrekla je snienim glasom, kao da je u posljednji as
poalila to je to rekla.
- Zar bih trebao rtvovati i svoj ponos? - upita on. Nastavio se oblaiti.
Kravatu je pritegnuo u mali vor. - Svatarsku tiskaru sam pretvorio u
jednu od tisuu najveih kompanija u zemlji. Moj posao je pet puta
vredniji od oeva posla. Ja sam ga stvorio i moram poduzeti sve da se
odri.
- Trebao si biti uspjeniji od oca. - Pa zar je ovo malo?
- Da! - Njena nenadana estina djelovala je kao ok. Trebalo je da
osigura dobro zdravlje, dug ivot i ... i moju sreu.
- Da je kompanija uspjena, moda bih je mogao prodati. Kako sad
stvari stoje, ne bih mogao dobiti punu vrijednost. Pogleda na svoj sat. -
Moram sii.
Siao je irokim stubitem. Predvorjem je dominirao portret njegova
oca. Ljudi su esto drali da je to Derek u pedesetoj. Bio je to zapravo
Jasper u ezdeset petoj. Dok je prolazio predvorjem zazvoni telefon. Nije
se obazirao: ujutro nije odgovarao na telefonske pozive.
Uao je u malu blagovaonicu. Velika blagovaonica bila je rezervirana
za zabave, rijetke u ove dane. Okrugli stol je bio prostrt, sa srebrnim
priborom. Postarija ena opasana pregaom unese polovicu grejpfruta u
porculanskoj zdjeli boje slonovae.
- Ne danas, gospoo Tremtelt - ree joj on. - Molim vas samo alicu
aja. - Podie Financial Times.
ena je asak oklijevala, a onda stavi zdjelu na Elleninu mjesto.
Hamilton uzgleda.
- Odnesite je, ako vam nije teko! - ree on razdraeno. Molim vas da
posluite doruak gospoi Hamilton kad gospoa Hamilton sie, a ne
 KIKA

prije.
- Svakako - promrmlja gospoa Tremlett i odnese grejpfrut. Kad je
Ellen ula, odmah je nastavila tamo gdje su stali:
- Po mom miljenju uope nije vano hoe li za kompaniju dobili pet
milijuna ili petsto tisua. Budui da ne ivimo raskono, ne vidim
razloga...
On spusti novine i pogleda je. Na sebi je imala po mjeri iveni kostim
od ukastobijele tkanine, svilenu bluzu s uzorcima i cipele po narudbi.
- Ima ugodan dom i ne previe posluge - ustvrdi on. - Tu su ti
prijatelji, tu ti je drutveni ivot kad god poeli da se ukljui u njega.
Jutros nosi na sebi odjeu vrijednu nekoliko stotina funti, a vjerojatno
nee ii dalje od sela. Katkad se pitam to ti trai od ivota.
Zarumenjela se, to se rijetko dogaalo. - Rei u ti... - zausti. Na
vratima se zauje kucanje. Ue pristao mukarac u kaputu, drei u ruci
kapu.
- Dobro jutro, gospodine. Gospoo! - pozdravi. - Ako elimo uhvatiti
vlak u sedam etrdeset pet, gospodine...
- U redu je, Pritcharde - odvrati Hamilton. - Priekajte u predvorju!
- Razumijem, gospodine. Smijem li pitati, gospoo, hoe li vam danas
trebati kola.
Hamilton pogleda Ellen. Odgovarajui, gledala je u tanjur. - Da,
mislim da hoe.
Pritchard kimne glavom i izie.
- Upravo si zaustila da mi kae to oekuje od ivota.
- Ne mislim da se o tome moe razgovarati uz doruak, osobito kad ti
se uri da uhvati vlak.
- Pa dobro. - On ustane. - Uivaj u vonji. Ne vozi prebrzo! - Molim?
- Vozi paljivo!
- Oh. Pritchard me vozi.
Nagnuo se da je poljubi u obraz, ali ona okrene lice prema njemu i
poljubi ga u usta. Kad se odmaknuo, lice joj je bilo zajapureno. Uhvatila
ga je za ruku i rekla:
- elim te, Derek. Zabuljio se u nju.
- elim da zajedno provedemo dug i zadovoljan ivot u miru - nastavi
ona brzo govorei. - elim da se opusti, da jede pravu hranu, da ozdravi
i da opet bude vitak. elim onog ovjeka koji se vratio iz rata s
 KIKA

medaljama i koji se vjenao sa mnom, ovjeka koji me drao za tuku kad

sam raala djecu.
elim da volim tebe
Stajao je smeten. Nikad nije bila takva s njim, nikad. Osjeao se
beznadno nesposobnim da se s tim uhvati ukotac. Nije znao to da kae,
to da uini, kamo da pogleda.
- Ja... - izusti - moram uhvatiti vlak. Smjesta joj se vrati prisebnost.
- Da. Mora pouriti.
Pogledao ju je malo due, ali mu ona namjerno ne uzvrati pogled.
- Pa... do vienja - pozdravi je. Bez rijei je kimnula glavom. Iziao je.
U predvorju stavi eir na glavu, a onda dopusti da mu Pritchard otvori
prednja vrata. Na poljunanoj prilaznici stajao je tamnoplavi mercedes i
blistao na suncu. Mora da ga Pritchard pere svakog jutra prije nego to ja
ustanem, pomisli Hamilton. Dok su se vozili prema eljeznikoj postaji, on
prosudi da je razgovor s Ellen bio krajnje neobian. Promatrao je kroz
prozor igru sunanih zraka na liu koje je ve poelo poprimati smee
tonove i vraao se u mislima na bitne toke tog razgovora. elim da volim
tebe, rekla je, s naglaskom na tebe Govorei o svemu onome to je
rtvovao zbog posla rekla je i Bog zna to jo.
elim da volim tebe, a ne nekoga drugog. Je li to mislila? Zar je
izgubio eninu vjernost, kao to je izgubio zdravlje? Moda mu je samo
htjela dati do znanja da bi mogla imati ljubavnika. To je bilo slinije njoj.
Ona se sluila istananim sredstvima. Nije bilo u njenom stilu da zove u
pomo.
Poslije polugodinje bilance obiteljski su mu problemi trebali kao i
sastanak vjerovnika.
Bilo je tu jo neto. Kad je Pritchard zapitao hoe li joj trebati kola,
ona se zacrvenjela, a onda je ubrzo rekla: Pritc6ard me vozi.
- Kamo vozite gospou Hamillon, Pritcharde? - upita Hamilton.
- Ona sama vozi, gospodine. Ja pomaem oko kue... ima uvijek
mnogo...
- Dobro, dobro - prekine ga Hamillon. - Nije ovo istraga tko to i kada
radi. Samo me zanimalo.
- Da, gospodine.

acnuo ga je ir. aj, pomisli. Ujutro moram piti mlijeko.

 KIKA

6.
Herbert Chieseman upali svjetlo, utia budilicu, pojaa zvuk radija
koji je bio ukljuen cijele noi i pritisne dugme viekanalskog
magnetofona da premota vrpcu na poetak. Tek onda ustane iz kreveta.
Pristavi kotli i dok je ekao da se premota vrpca koja traje sedam
sati zagleda se kroz prozor stana i radne sobe. Jutro je bilo bistro i vedro.
Sunce e kasnije ojaati, no zasad je bilo hladno. Preko rublja u kojem je i
spavao navue hlae i demper, pa natakne papue od debela platna.
Dom mu je bila jedna jedina prostorija u viktorijanskoj zgradi, u
sjevernom Londonu, koja je vidjela i bolje dane. Namjetaj, elektrini
radijator i plinsko kuhalo pripadali su gazdi. Radio je bio Herbertov.
Stanarina je ukljuivala upotrebu zajednike kupaonice, a to je jo
vanije iskljuivu upotrebu potkrovlja. Prostorijom je dominirao radio. Bio
je to snaan VHF prijemnik sastavljen od dijelova to ih je Herbert
izabrao u pet-est trgovina du Tottenham Court Roada. Ureaj za
snimanje bio je takoer runi rad.
Nalije aj u alicu, doda kondenzirano mlijeko iz limenke i sjedne za
radni stol. Na stolu je osim elektronskog ureaja bio samo telefon,
biljenica s iscrtanim listovima i kemijska olovka:
On rastvori biljenicu na istoj strani i velikim pisanim slovima u
zaglavlju naznai datum. Potom stia radio i pone velikom brzinom
odvijati sinonju traku. Svaki put kad bi visoki cilik najavio da je tu
snimljen govor, on ai prstom usporio kolut da razabere rijei.
... kola Holloway Roadom, prema kraju, da se pomogne patrolnim
kolima...
... Ludlow Road, Westpet, gospoa Shaftesbury, po svemu sudei
slukinja, Dvadeset jedan...
... inspektor kae, ako je onaj Kinez jo otvoren, on bi pilei rioto s
ipsom.,.
... Holloway Road... pouri, ona PK u nevolji... Herbert zaustavi traku
i naini zabiljeku.
... prijavljena provala u kuu, to je blizu Wimbledon Commona, Jack...
... Osamnaest, uje li?...
... ima li slobodnih kola na podruju Lee da pomognu vatrogasnoj
brigadi, Feather Street dvadeset dva...
Herbert nanovo pribiljei. ... Osamnaest; uje li?...
 KIKA

... nemam pojma, daj joj aspirin... napad noem, nita ozbiljno...gdje
si, dovraga, Osamnaest?...
Pozornost mu privue fotografija na polici iznad ugraenog kamina.
Bila je laskava. Herbert je to znao, prije dvadeset godina, kad mu je dala
sliku, ali sad je zaboravio. Bilo je neobino da nikad nije mislio na nju
kakva je doista bila. Kad se nje prisjeao, pred oi mu je dolazio lik ene
besprijekorne puti i narumenjenih obraza kako u fotografskom studiju
pozira pred izblijedjelom panoramom.
... ukraden jedan kolor televizor i razbijeno staklo izloga... On je u
svom krugu prijatelja bio prvi koji je "izgubio enu". Tako su to nazivali.
Otad su dvojica-trojica doivjeli istu kob. Jedan je postao veseli pijanac,
drugi se oenio udovicom. Herbert je zabio glavu u svoju razbibrigu, radio.
Onih dana kad se nije osjeao dovoljno dobro da bi iao na posao, a to se
dogaalo prilino esto, poeo je sluati policijske poruke.
... Grey Avenue, Golders Green, prijavljen napad... Jednog dana, kad
je uo kako policajci jedan drugome prenose poruku o pljakakom napadu
na banku, telefonirao je Evening Postu. Neki reporter mu je zahvalio na
obavijesti i zabiljeio njegovo ime s adresom. Tada je opljakana velika
svota, etvrt milijuna funti, pa se vijest te veeri nala na prvoj strani
Posta. Herbert je bio ponosan to im je on dao mig, pa je te veeri o tome
pripovijedao u tri lokala. Potom je na to zaboravio. Tri mjeseca kasnije
primio je od novina ek na pedeset funti. eku je bio priloen izvod koji je
glasio: "Dva ustrijeljena u pljaki 250000 funti." Bio je dodan i datum kad
se dogodilo razbojstvo.
... ostavi to, Charlie, ako ona nee da podnese prijam, okani se toga...
Idueg dana Herbert je ostao kod kue i svaki put kad bi uhvatio
neto na policijskoj valnoj duini odmah bi telefonirao Postu. Tog
popodneva nazvao ga je ovjek koji se predstavio kao zamjenik urednika
vijesti i objasnio mu to novine zapravo oekuju od ljudi poput Herberta.
Reeno mu je da ne dojavljuje napad ako nije bio upotrijebljen pitolj i ako
netko nije ubijen; da se ne bake s nonim provalama ako adresa nije
Belgravia, Chelsea ili Kensington; da dojavljuje pljake samo onda ako se
koristilo oruje i ako je ukradena velika svota gotova novca.
... nastavi do Narrow Roada dvadeset tri, a onda ekaj... Nije mu
trebalo dugo da shvati, jer nije bio glup i nije bila nikakva mudrost otkriti
koje su vijesti Postu vrijedne. Ubrzo je uvidio da u dane "bolesti" zarauje
 KIKA

malo vie nego kad ide na posao. Povrh svega, on je radije sluao radio
nego da izrauje kutije za foto-aparate. I tako je dao otkaz, pa postao ono
to u novinama nazivaju dounikom. ... bit e bolje da mi sad da taj opis...
Poto je nekoliko tjedana sve radno vrijeme posvetio radiju, doao je k
njemu na razgovor sam zamjenik urednika vijesti. Bilo je to prije no to se
preselio u ovaj stan-radni kabinet. Novinar je naglasio da je Herbertov
posao doista koristan njihovu listu, pa ga zanima da li bi volio radili
iskljuivo za njih.
To bi znailo da Herbert dojavljuje ono to dozna samo Postu i
nijednim drugim novinama. No da bi mu se nadoknadio gubitak prihoda,
primat e svakog tjedna i poprean honorar. Herbert je preutio da nikad
nije telefonirao nijednom drugom listu. Milostivo je prihvatio ponudu.
... ne istravaj se, a mi emo ti za nekoliko minuta poslati nekoga u
pomo...
Tijekom godina usavrio je i svoju opremu i razumijevanje onoga to
u novinama ele. Nauio je da su rano ujutro zahvalni manje-vie na
svemu, no kako je dan odmicao postajali su sve izbirljiviji, lako da ih ve
oko tri popodne nije zanimalo nita do ubojstva na ulici ili velike pljake
uz upotrebu sile. Takoer je otkrio da i novinare i policajce daleko manje
zanima kriminal u dijelu grada s obojenim stanovnitvom. Herbertu se to
inilo posve prihvatljivim, jer ni njega kao itaoca Evening Posta nije
posebno zanimalo to Arapi i Indijci rade jedni drugima u svojim
dijelovima Londona. Zato je slutio, i s pravom, kako Post to ne zanima iz
jednostavnog razloga to to ne zanima ljude poput Herberta, koji kupuju
Post. Nauio je i to da shvati pravi smisao policijskog argona, da razazna
kad je neki napad trivijalan i kad je neka prijava obiteljske naravi, da
nauje notu hitnosti u narednikovu glasu koji dopire iz centrale kad je
poziv u pomo oajniki. Otkrio je i to kako da iskljui pozornost kad
odlue da emitiraju duge popise registarskih brojeva ukradenih kola.
Iz zvunika se zauje ubrzani zvuk njegove vlastite budilice i on
iskljui ureaj. Pojaa zvuk radija, a onda nazove Postov broj. Dok je
ekao na odgovor pijuckao je aj.
- Post, bro jutro - javi se muki glas.
- Molim vas prijemnu slubu - ree Herbert. Nastane jo jedna stanka.
- Prijemna.
- Halo. Ovdje Chicseman, tono u, eto, sedam pedeset devct.
 KIKA

U pozadini se ulo tektanje pisaih strojeva. - Halo, Bertie. Ima li

ega?
- ini se da je no bila mirna - odgovori Herbert.

OSAM PRIJE PODNE

7.
Tony Cox je stajao u telefonskoj govornici na uglu Caill Street-
Bethnal Green sa slualicom uz uho. Znojio se u toplom kaputu s
barunastim ovratnikom. U ruci je drao kraj lanca prikopana za ogrlicu
psa koji je bio vani. Pas se takoer znojio. S druge strane ice stigne
odgovor i Tony utisne kovanicu u prorez.
- Da?- javi se glas tonom ovjeka koji nije ba navikao na te
novotarske telefone.
Tony kratko ree:
- Danas. Skupite se - Ne predstavljajui se i ne ekajui odgovor, on
objesi slualicu.
Poao je uskim plonikom vukui psa za sobom. Bio je to istokrvni
bokser pristale i snane grae. Tony je svaki as morao trzati lancem
kako bi ga prisilio da dri korak. Pas je bio jak, ali je njegov gospodar bio
daleko jai. Ulazna vrata starih kua u nizu gledala su izravno na ulicu.
Tony se zaustavi kraj kue pred kojom je bio parkiran sivi rolls- royce.
Jednostavno je odgurnuo kuna vrata. Nikad se nisu zakljuavala, jer se
stanari nisu bojali provalnika. Kuicom se irio kuhinjski miris. Vukui
psa za sobom, Tony ue u kuhinju i sjedne na stolicu. Otkvai lanac s
psee ogrlice i otpravi boksera snanim udarcem u stranjicu. Potom
ustane i skine kaput.
Na plinskom kuhalu grijao se kotli, a na komadiu masnog papira
bila je narezana slanina. Tony izvue ladicu i izvadi kuhinjski no s
dvadeset pet centimetara dugom otricom. Isproba je palcem, prosudi da
je valja naotriti i izie u dvorite.
 KIKA

Tu se u pregraenoj upi nalazila stara brusilica. Tony sjedne za nju

na drveni stolac i pokrene gazilo, onako kako je vidio da njegov stari
godinama postupa. Tonyu je godilo da sve radi kao to je njegov otac radio.
Pred oi mu izie njegov lik: visok, pristao mukarac valovite kose i
blistavih oiju, izbija iskre iz brusilice dok njegova djeca vrite od smijeha.
Drao je tand na ulinom trgu i prodavao porculansko posude i lonce,
izvikujui svoju robu onim snanim glasom koji nadaleko odjekuje.
Prireivao bi prave predstave pravei se da zadirkuje trgovca koji je kraj
njega prodavao mjeovitu robu. Dovikivao bi: "Evo vidi, upravo sam
prodao lonac za pola funte. Koliko ti krumpira mora prodali da dobije
deset ilinga?" Znao je ve izdaleka zapaziti neku neobinu ensku
spodobu te bi bestidno iskoristio svoj armantni izgled. "Znate to, draga",
obratio bi se sredovjenoj eni s mreicom za kosu, "u ovom dijelu trnice
ne posjeuju nas esto mlade lijepe djevojke, zato sam odluio da vam ovo
prodam s gubitkom samo da nam opet doete. Molim vas, pogledajte,
solidno bakreno... dno, da prostite, a to mi je posljednji komad. Zaradit u
ja ve na drugome, pa ga moete dobiti za dvije funtice, za upola manje
nego to sam ga ja platio i to samo zato to je zbog vas bre zakucalo srce
jednog starca, no brzo ga uzmite, prije nego to se predomislim." Tony je
bio okiran brzinom promjena koje su se oitovale na starcu poslije
gubitka jednog plua. Kosa mu je posijedjela, obrazi mu upali meu kosti,
a lijepi mu glas postao visok i plaljiv. Stand je pravno pripao Tonyu, no
on je tada ve imao svoje izvore prihoda, tako da ga je prepustio mladom
Harryu, svom nijemom bratu koji se oenio lijepom djevojkom iz
Whitechapela, koja je imala dosta strpljenja da naui govoriti rukama. Da
bi nijem ovjek mogao drati tand na trnici trebalo je mnogo hrabrosti i
ustrajnosti. Kad je valjalo neto priopiti kupcu, morao je pisati na plou.
U depu je uvijek drao obinu dopisnicu na kojoj je tiskanim slovima
pisalo HVALA, da bi je poslije obavljene kupovine letimino pokazao. No,
dobro mu je ilo, pa mu je Tony posudio novaca da otvori vlastitu
prodavaonicu i da zaposli poslovou. I u tome je uspio. Hrabrost i
ustrajnost, toga nije manjkalo u obitelji. Kuhinjski no je bio dovoljno
otar. Tony ga isproba i poree palac. Prinese ga usnama i ue u kuhinju
gdje zatekne majku. Lillian Cox je bila niska i podebela. Njen sin je od nje
naslijedio sklonost debljanju, ali ne i niski stas. Meutim, ona je bila
daleko snanija od bilo koje prosjene ezdeset trogodinjakinje.
 KIKA

- Pripremam ti prepeenac - dobaci mu.

- Izvrsno. - On odloi no i pronae zavoj. - Pripazi s ovim noem!
Malo sam ga previe nabrusio.
Ona sc uurba oko njegove posjekotine, prisili ga da je dri pod
hladnim mlazom brojei do sto, polom je namaza antiseptikom kremom,
stavi gazu i omota palac zavojem koji privrsti siguricom.
- Ah, ipak si ti dobar deko kad mi otri noeve - primijeti. - Nego,
gdje si bio tako rano?
- Izveo sam psa u park. A morao sam i telefonirati nekome. Ogoreno
je frknula:
- E pa ne znam to fali onom telefonu u dnevnom boravku. Nagnuo se
nad kuhalo da omirie slaninu to cvri.
- Pa zna i sama, mamice, da taj telefon prislukuju pajkani. Ona mu
tutne u ruke ajnik
- Hajde, mii se i nalij aj.
Odnio je ajnik u sobu za dnevni boravak i stavio ga na podloak. Na
etvrtastom stolu prekrivenom vezenim stolnjakom bio je postavljen
jedai pribor za dvoje uz sol i papar i boce s umacima...
Tony sjedne to blie kaminu gdje je njegov stari obino sjedio. Otuda
posegne u vitrinu i dohvati dvije alice i dva tanjuria. Nanovo zamisli
staroga kako ih nadlanicom i zvunim atrovakim izrazima tjera u red za
vrijeme jela. "Mii ape s tog vraga!" zareao je ako bi se nalaktili na stol.
Jedino to mu je Tony zamjerao bilo je njegovo ponaanje prema mami.
Budui da je doista bio lijep, imao je uzgred jo nekoliko ena, pa se s
vremena na vrijeme dogaalo da aavajui ih dinom potroi novac
umjesto da ga donese kui. Tada bi Tony i njegov brat odlazili do trnice u
Smithfieldu, krali ispod tandova otpatke i prodavali ih za nekoliko penija
tvornici sapuna. I nikad nije sluio vojsku, no u to ratno doba izmaklo je
tome mnogo lukavih momaka.
- to si mislio, da ponovo zaspi ili da nalije taj aj? Lillian stavi
pladanj pred Tonya i posadi se njemu nasuprot. Nije vano, sad u to ja.
Tony prihvati vilicu i no, koji je drao kao olovku, i pone jesti. Bilo
je tu kobasica, dva prena jaja, zdjelica konzervirane rajice i nekoliko
kriki prepeenca. On prezalogaji prije nego to je posegnuo za smeim
umakom. Bio je gladan poslije jutarnjih napora.
Majka mu doda alicu s ajem i ree:
 KIKA

- Ja ne znam... dok ti je otac bio iv, Bog mu daj dui lako, nikad se
nismo bojali da upotrebljavamo taj telefon. Otac je dobro pazio da se
sklanja s puta pajkanima.
Tony pomisli da u oevo vrijeme nisu imali telefona, ali ostavi to po
strani.
- Da, tako je pazio da je umro kao puki siromah - primijeti. - Ali
poten siromah.
- Zar ba?
- Prokletstvo, zna ti dobro da je bio, i da tc vie nisam ula da
drukije govori.
- Ne volim, mama, kad psuje. - Onda me ne izazivaj!
Tony je utke jeo i brzo pojeo. Iskapio je alicu aja i poeo razmatati
cigaru.
Majka posegne za njegovom alicom. - Jo aja? On pogleda na svoj
sat.
- Ne, hvala. Moram obaviti jo nekoliko poslova. - Upali cigaru i
ustane. - Ovo me dobrano okrijepilo, ovaj doruak. Ona stisne oi.
- Ima li kakvu vezu?
To ga oneraspoloi. Otpuhne dim u zrak. - to to koga briga?
- To je tvoj ivot. Kreni, dakle! Vidjet emo se kasnije. I uvaj se!
Pogled mu se zadri na njoj. Premda mu je poputala, bila je to
snana ena. Poslije stareve smrti, ona je vodila obitelj, krpala brakove,
posuivala od jednog sina da pozajmi drugom sinu, savjetovala i koristila
se svojim neodobravanjem kao monim sredstvom. Uspjela se oduprijeti
svim naporima da ju se iz Quill Streeta preseli u lijepu malu prizemnicu u
Bournemouthu, s pravom drei da je stara kua s uspomenama koje su s
njom povezane moan simbol njenog autoriteta. U njenom orlovskom nosu
i u zailjenoj bradi bilo je neko neke kraljevske arogancije. I sad je bila
poput kraljice, ali pomirene sa sudbinom kao ona koja je abdicirala,
dovoljno pametna da prepusti uzde vlasti, ali svejedno alei zbog loga.
Tony je shvaao da je upravo to razlog zbog kojeg joj treba: sad je on bio
kralj, pa joj je to to ivi s njom osiguravalo bliskost prijestolju. A on ju je
volio zato to joj je potreban. Nitko ga drugi nije trebao. Ona ustane.
- Onda? Ide li?
 KIKA

- Idem. - Postane svjestan da se izgubio u mislima. Grli je i kratko

privine k sebi. Nikad je nije ljubio. - Pa-pa, mama! - Prihvati kaput,
potape psa i izie.
U rollsu je bilo nepodnoljivo vrue. Prije nego to se smjestio u
konato sjedite, on pritisne dugme koje sputa okna prozora. Zatim
krcne.
Dok se probijao uskim ulicama East Enda uivao je u kolima. Njihova
bestidna rasko u opreci s otrcanim ulicama i starim kuama bez
dostojanstva bila je ilustracija ivota Tonya Coxa. Ljudi - kuanice,
raznosai novina, radnici, vucibatine - pogledavali su kola i govorili jedni
drugima: "Evo Tonya Coxa! On je uspio."
Otrese pepeo cigare kroz otvoren prozor. On jest uspio. Kupio je prva
kola za est funti kad mu je bilo esnaest godina. Formular potvrde
Ministarstva za promet kupio je na crnoj burzi za trideset ilinga. Ispunio
je formular i preprodao kola za osamdeset funti.
Ubrzo je imao stovarite rabljenih kola. To je postupno pretvorio u
legalan posao. Potom ga je prodao, zajedno sa zalihom, za pet tisua funti,
a sam je uao u meetarenje s lanim tvrtkama.
Upotrijebio je pet tisua da otvori bankovni raun, a kao preporuka
posluilo mu je ime ovjeka koji je kupio stovarite kola. Direktoru banke
se predstavio pravim imenom, ali mu je dao lanu adresu, istu lanu
adresu koju je bio dao kupcu posla s automobilima.
Unajmio je prostor za skladite plativi unaprijed tromjesenu
najamninu. Ud raznih proizvoaa kupio je skromnu koliinu radio-
aparata, televizora i hi-fi ureaja i preprodao ih londonskim
prodavaonicama. Dobavljaima je plaao tono na sekundu, lako da je na
njegovu bankovnom raunu stalno vladao promet. Za nekoliko mjeseci
pretrpio je omanji gubitak i stekao glas kreditno sposobnog ovjeka.
Tada je pristupio cijelom nizu velikih narudbi. Mali proizvoai,
kojima je spremno isplatio nekoliko rauna na po petsto funti, rado su ga
opskrbili robom u vrijednosti od tri do etiri tisue funti pod istim
kreditnim uvjetima. inilo se da postaje dobra muterija.
Kad mu je skladite bilo puno skupih elektronskih aparata za koje
nije nita platio, zapoeo je rasprodaju. Gramofoni, televizori u boji,
digitalni satovi, magnetofoni, pojaala, radioaparati, sve je to
razgrabljeno po snienim cijenama, a katkad i upola maloprodajne cijene.
 KIKA

Za dva dana skladite je bilo prazno, a Tony Cox je u dvije putne torbe
nabio tri tisue funti, zakljuao skladite i otiao kui.
Sjetivi se toga, zadrhti na prednjem sjeditu vruih kola. Nikad vie
nee poduzeti neto lako riskantno. A da je neki dobavlja nauo neto o
toj rasprodaji? A da je nekoliko dana kasnije direktor banke ugledao
Tonya u nekom kafiu? Osnovao bi on s vremena na vrijeme i iza toga
pokoju lanu tvrtku, ali se tada koristio ovjekom za fasadu, koji bi im
sjekira padne otiao na dugi odmor u panjolsku. A Tonyevo lice nitko
nije vidio.
U meuvremenu su njegovi poslovni interesi postali raznoliki. U
sredinjem Londonu posjedovao je nekretnine koje je iznajmljivao mladim
damama. Stanarine su bile krajnje visoke. Upravljao je nonim
klubovima. Bio je ak i menader nekolicine pop-sastava. Neki su mu
pothvati bili legalni, neki kriminalni, neki nekakva mjeavina, a ostali na
mutnoj granici gdje zakon nije siguran u sebe, ali gdje i potovani poslovni
ljudi na glasu moraju gaziti kao po jajima.
Dakako da su pajkani znali za njega. Danas posvuda ima toliko
njukala da nitko ne moe postati uglednom huljom a da mu ime ne ue u
kartoteku Scotland Yarda. Problem je bio u tome kako da pronau dokaze
protiv njega kad se tu uvijek vrzma nekoliko detektiva spremnih da
Tonya unaprijed upozore na policijski upad. to se toga tie, nikad nije
krtario. Svakog su kolovoza tri-etiri policijske obitelji ljetovale u
Benidurmu na Tonyev raun.
Razumije se samo po sebi da nije imao povjerenja u njih. Bili su
korisni, ali se svaki od njih zaklinjao u sebi da e ga jednog dana ipak
umoiti kako bi oduio dug lojalnosti. Podmieni pajkan na kraju krajeva
ipak ustaje pajkan. I tako su se sve isplate obavljale u gotovom. Nije se
vodilo nikakvo raunovodstvo osim u Tonyevoj glavi. Sve su poslove
obavljali stari prijatelji prema usmenim uputama.
Malo pomalo poslovao je sve sigurnije i preuzimao na sebe samo ulogu
financijera. Neki bi planer doao do povjerljive in(ormacije, smislio plan i
unajmio tipove koji e nabaviti opremu i osigurali ljudstvo. Potom bi
dvojica od njih doli k Tonyu i iznijeli mu plan. Ako mu se svidio, posudio
bi im novac za mito, oruje, kola, eksploziv i za sve drugo to bi im trebalo.
Kad bi obavili posao, morali bi od dobiti vratiti pet-est puta veu svotu od
pozajmice.
 KIKA

Dananji posao nije bio tako jednostavan. Ovaj put bio je i planer i
financijer. A to je znailo da mora biti posebno oprezan. Zaustavio je kola
u stranjoj ulici i iziao. Ovdje su kue bile vee, sagraene prije za
poslovoe i obrtnike negoli za luke i ostale radnike, ali nisu bile vre od
potleuica u Quill Streetu. Betonska se buka ljutila, drveni okviri
prozora bili su natruli, a prednji vrtovi manji nego spremite Tonyevih
kola. Samo oko polovice tih kua sluila je za stanovanje. U ostalima su
bila skladita, uredi i prodavaonice.
Tony zakuca na vrata s natpisom Biljari biljarske igre gdje je vei dio
onoga "i" manjkalo. Vrata se smjesta otvore i on ue. Izmijeni stisak ruke
s Walterom Burdenom, a onda krene za njim uza stube. Nakon prometne
nesree koju je doivio, Walter je epao i mucao, tako da vie nije mogao
raditi kao luki radnik. Tony mu je dao da vodi igranicu biljara, znajui
da e ta gesta, koja Tonya nije nita stajala, biti nagraena poveanim
tovanjem stanovnika East Enda prema njemu i Walterovom vjernou do
smrti.

- Hoe li alicu aja, Tony? - ponudi mu Walter.

- Hvala ti, Waltere, ali ne bih. Upravo sam dorukovao. - Vlasnikim
pogledom obujmi dvoranu na prvom katu. Stolovi prekriveni, linoleumski
pod pometen, palice poredane kao pod konac. - Dobro li odrava sve ovo.
- Samo radim svoj posao, Tone. A, vidi, i ti si se za mene pobrinuo.
- Da. - Cox ode do prozora i pogleda dolje na ulicu. Nekoliko metara
dalje, na suprotnoj strani ceste, bio je parkiran plavi morris 1100. U
njemu su bila dva ovjeka. Tony se osjeti neobino zadovoljnim: imao je
pravo to je poduzeo ovu mjeru opreza. - Gdje je telefon, Waltere?
- U uredu.
Waller otvori vrata, propusti Tonya, zatvori ih i ostane vani. Ured je
bio uredan i ist. Tony sjedne za stol i nazove odreeni broj.
Javi se glas: - Da?
- Doi po mene - ree Tony. - Za pet minuta.
Tony spusti slualicu. Cigara mu se ugasila. Kad bi ga neto
uznemirilo, zaboravio bi na puenje. Zlatnim dunhillom pripali cigaru, a
onda izie. Nanovo se pokazao na prozoru.
 KIKA

- Ja sad izlazim, prijatelju - ree Walteru. - Ako nekom od onih mladih

detektiva u plavim kolima padne na pamet da zakuca na vrata, ne
odgovaraj. Evo mene za pola sata.
- Ne b... brini. Zna i sam da se moe osloniti na mene Walter zakima
glavom poput ptice.
- Da, znam.
Tony kratko dotakne starevo rame i krene prema stranjem dijelu
dvorane. Otvori vrata i hitro sie protupoarnim ljestvama.
Na putu zaobie zarala djeja kolica, promoene madrace i tri petine
nekakvih starih kola. Korov se tvrdoglavo probijao kroz napukline
betonskog dvorita. ugavi maak mu se bezglavo skloni s puta.
Talijanske cipele mu se zaprljae. Kroz dvorina vrata izlazilo se na usku
uliicu. Tony se uputi prema njenom kraju. Tek to je stigao, iza ugla
dohrli mali crveni fiat u kojem su bila tri ovjeka. Tony ue i zauzme
prazno stranje sjedite. Kola smjesta krenu. Voza je bio Jacko, Tonyeva
desna ruka. Do njega je sjedio Gluhi Willie, koji je o svim vrstama
eksploziva sada znao vie nego prije dvadeset godina kad je i-r_gubio lijevi
bubnji. Otraga, s Tonyem, bio je Peter "Jesse" James, opsjednut va-
trenim orujem i curama s punanim stranjicama. Bili su to dobri
momci, svi stalni pripadnici Tonyeve "tvrtke".
- Kako je djeak, Willie? - upita Tony.
Gluhi Willie okrene; zdravo uho prema Tonyu. - to kae?
- Pitam te kako je mladi Billy.
- Osamnaesta mu je danas - odgovori Willie. - Isti je, Tone. Nikad se
nee moi brinuti za sebe. Socijalna radnica nam kae da promislimo, pa
da ga damo u dom.
Tony suosjeajno cokne jezikom. Postupio je protiv svog obiaja kad se
pokazao ljubaznim prema maloumnom sinu Gluhog Williea. Duevne
bolesti su u njemu izazivale strah.
- A ti to ne eli uiniti. Willie produi: -to zna socijalna radnica,
rekao sam eni. To ti je cura kojoj je dvadesetak godina. Studentica.
Dodue, ne namee se. Jacko mu nestrpljivo upadne u rije:
- Sve smo sredili, Tony. Momci su tu, vozila su spremna.
- Izvrsno. - Tony pogleda Jesse Jamesa. - Oruje?
- Imamo par samarica i jedan uzi.
- to?
 KIKA

Jesse se ponosno nakesi:

- To ti je devetomilimetarski automatski pitolj. Izraelski. - Ma zeza
se - promrmlja Tony.
- Stigli smo - najavi Jacko.
Tony izvue iz depa suknenu kapu i navue je na glavu. - Jeste Ii
momke smjestili unutra?
- Jesmo - odgovori Jacko.
- Ne smeta me ako znaju da je ovo posao Tonya Coxa, ali ne elim da
mogu rei kako su me vidjeli.
- Znam.
Uvezli su se kolima u groblje automobila. Bilo je izuzetno uredno.
Automobilske koljke su sve po tri bile poredane jedna nad drugom kao
pod konac, a sastavni dijelovi bili su pomno naslagani u stupove guma,
piramidu stranjih osovina, kocku srednjih dijelova motora.
Nedaleko od dvorinih vrata nalazila se dizalica, a kraj nje dugi
transporter automobila. Neto dalje, pored terenskog autogenog aparata
za rezanje, bio je parkiran obian plavi ford kombi s dvostrukim stranjim
kotaima.
Kola se zaustave i Tony izie. Bio je zadovoljan. Volio je da sve bude
uredno. Ostala trojica su stajala naokolo i ekala da on neto uini. Jacko
zapali cigaretu.
- Jeste li sredili sve s vlasnikom stovarita? - upita Tony. Jacko kimne
glavom.
- On se pobrinuo da dizalica, transporter i aparat za autogeno rezanje
budu ovdje. Ali ne zna emu e posluili. Vezali smo ga, tek toliko, radi
privida. - Uhvati ga kaalj.
Tony mu istrgne cigaretu iz usta i baci je u blato.
- Evo zbog ega kalje - ree i izvadi iz depa cigaru. - Pui ovo i umri
star.
Tony se vrati prema ulazu u stovarite. Tri mukarca ila su za njim.
Tony je odluno zaobilazio rupage i bare, proao kraj gomile s bezbroj
olovnih akumulatora, pa izmeu hrpe kardanskih osovina i mjenjaa, i
stigao do dizalice. Bila je to manja dizalica s gusjenicama, a mogla je
podii kakav automobil, kombi ili laki kamion. Tony je otkopao kaput i
po ljestvama se popeo u kabinu.
 KIKA

Sjeo je na vozaevo mjesto. Kroz prozore sa svih strana vidjelo se

cijelo stovarite. U tlocrtu je bilo trokutasto. S jedne mu je strane bio
eljezniki vijadukt iji su lukovi od opeke zavravali punim zidom kod
ropotarnica. S druge strane visoki ga je zid odvajao od nekog igralita i
zaputenog zemljita na kojem su se jo uvijek zamjeivali tragovi
bombardiranja. S prednje mu se pak strane pruala cesta, to je blago
skretala pratei rijenu okuku nekoliko metara dalje. Cesta je bila iroka,
ali slabo prometna.
Jedna koliba napravljena od starih vrata, s krovom od terpapira,
sakrila se iza vijadukta. Njegovi e ljudi ekati u njoj, uureni oko
elektrine pei, pijuckali aj i nervozno puiti. Sve je bilo u redu. Tony je
predosjeao da e sve protei glatko i od loga ga obuze oduevljenje. Side s
dizalice. Namjerno je govorio tihim, vrstim i leernim tonom:
- Pazite, ovaj kombi ne ide uvijek istim smjerom. Na razne naine se
moe iz Citya u Loughlon. A veinom se prolazi uz ovaj na poloaj. Moral
e proi ovuda ukoliko se nisu odluili da odu preko Birminghama ili
Walforda. Pa sad, nekad im puhne pa krenu bog te pita kuda. Moglo bi se
to i danas dogoditi. Prema tome, ne dou li, samo daj momcima kintu i
poalji ih kui do slijedeeg puta.
- Svi znaju kako stvar stoji - ree Jacko. - Dobro. Jo neto?
utjeli su.
Tony dade zadnje upute:
- Svi da imaju maske, kao i rukavice. I nitko ni rijei. Pogledao je
svakog pojedinano, a oni su kimnuli. Onda dometne: - U redu, vozite me
natrag.
utei su u crvenom fiatu vijugali ulicama i stigli u uliicu sa stranje
strane igranice biljara.
Tony izie, nagne se prema otvorenom prednjem prozoru i doda:
- Plan je dobar, i ako ga se budete drali, sve e ii kao po loju. A to
se tie pratnje, i izvana i unutra u kombiju, to je nepoznanica. No, samo
zadrite hladnokrvnost, radite kako treba, i uspjet emo. - Zastade. - I da
nisi koga upucao s tim jebenim majserom!
Onda se udalji i na stranja vrata ude u igranicu. Waller je igrao
biljar na jednom stolu. uvi da se vrata otvaraju, uspravi se.
- Sve u redu, Tone? Tony prie prozoru.
- Je li drutvo jo na poloaju? Plavi morris bio je na istom mjestu.
 KIKA

- Jest. Ne prestaju dimiti, k'o tvornica.

Srea da pajkani nemaju dovoljno ljudi da bi me mogli pratiti i nou,
pomisli Tony. Ovakav mu nadzor od devet do pet popodne ba odgovara,
jer si moe lijepo priskrbiti alibi a ne mora ozbiljnije ograniili svoje
aktivnosti. Ovih e mu dana poeti ii za petama cijeli bogovetni dan i no.
Ali, ve e on na vrijeme dobiti upozorenje. Walter trzne palcem prema
stolu. - Da se okua?
- Neu. - Tony se odmakne od prozora. - Imam posla preko glave. -
Krene niz stepenice, a Walter zaepesa za njim.
- Pa-pa, Waltere - dobaci iziavi na ulicu.
- Dovienja, Tony - pozdravi Walter. - Bog te blagoslovio, mome.

8.
Redakcija je odjednom oivjela. U osam sali bilo je mirno kao u grobu.
Tiinu su remetili tek jednolini zvuci - kuckanje teleprintera i utanje
novina koje je Cole itao. Sad su tri stenografa tipkala po tastaturi, jedan
je momak zvidao neku pop pjesmu, a fotograf u konom kaputu
raspravljao sa zamjenikom glavnog urednika o nogometnoj utakmici.
Reporteri su stizali. Cole je ve uoio da ih veina ima neku svoju jutarnju
naviku, neku uobiajenu caku to im olakava poetak dana; tako je jedan
kupio aj, drugi zapalio cigaretu, a jedan pak otvorio treu stranu Suna da
pogleda golu ljepoticu. Cole je smatrao da prije podjele posla treba ljude
pustiti da nekoliko minuta sjednu, to pridonosi atmosferi reda i
trezvenosti. No njegov je urednik vijesti, Cliff Poulson, imao drukiji
pristup. ablje zelenih oiju i jorkirskog naglaska, Poulson je rado
govorio: "Ni ne skidaj kaput, mome." Njegovo oduevljenje pri naglim
odlukama, njegova vjena urba i kratki izljevi ljubaznosti stvarali su
frenetinu atmosferu. Poulson je bio fanatik brzine. Cole se ne sjea da je
ikad ijedna vijest zakasnila u tisak zato to ju je netko na tren zadrao da
razmisli o njoj.
Kevin Hart je bio tu ve pet minula. itao je Mirrus napola sjedei na
rubu stola da ne bi zguvao hlae svog prugastog odijela. Cole mu
dovikne:
- Molim te, Kevine, nazovi Yard. Mladi podigne telefonsku slualicu.
 KIKA

Na stolu su mu bile dojave Berlica Chiesemana, debeli sveanj

rukopisa. Cole pogleda naokolo. Veina reportera je stigla. Vrijeme je da
im se dade posao. Razvrstao je biljeke, neke nataknuo na otar metalni
avao, druge uz kratke upute uruio reporterima.
- Anna, neki policajac upao je u guvu u Holloway Roadu; nazovi
najbliu policijsku slanicu i saznaj u emu je stvar. Ako su pijanci,
zaboravi. Joe, ovaj poar na East Endu... provjeri kod vatrogasaca.
Philipe, provala u Chelseau. Potrai adresu u Kellyevu imeniku za sluaj
da tamo stanuje netko slavan. Barney, "Policija pratila i uhitila jednog
Irca nakon to je svratio u neku kuu u Queenstown Streetu, Comden".
Nazovi Yard i pitaj ih je li to u kakvoj vezi s IRA-om.
Uto zazvoni telefon i on podigne slualicu. - Arthur Cole.
- to ima za mene, Arthure?
Cole prepozna glas urednika fotografije i ree:
- U ovom se trenutku ini da e glavni tos biti sinono glasovanje u
Donjem domu.
- Ali to je juer bilo na televiziji!
- Jesi li nazvao da me neto pita ili da mi neto kae?
- Znai, bit e najbolje da poaljem nekog u Downing Street pa da
snimi dananju sliku premijera. Jo neto?
- Nita to ve nije u jutarnjem izdanju. - Hvala ti, Arthure. Cole
spusti slualicu. Jadno ti je to kad si urednik jueranje vijesti. On se
trudi iz petnih ila da je aktuelizira; dva mu reportera okreu telefone ne
bi li saznali reakcije. Dobivaju izjave obinih lanova Parlamenta, ali ne i
ministara. Sredovjeni reporter s lulom mu ree:
- Upravo je nazvala gospoa Poulson. Cliff nee doi danas. Trovanje
hranom.
Cole uzdahne.
- Otkud ga to snalo u Orpingtonu? - Veera s curryem.
- U redu. -To mu je bilo pametno, pomisli Cole. U pogledu vijesti, ovo
je ini se najdosadniji dan u mjesecu. Poulson na bolovanju, pomonik
urednika vijesti na odmoru i Cole svoj na svome.
Kevin Hart prie stolu.
- Iz Yarda nita - ree. - Cijela no je bila mirna.
Cole podigne pogled. Dvadeset trogodinji Hart bio je vrlo visok,
kovraste i dugake svijetle kose. Cole obuzda provalu ljutnje.
 KIKA

- udno - ree. - Scolland Yardu no nikad nije posve mirna. to je s

Uredom za tisak?
- Moramo napisati lanak: "Prva londonska no bez kriminala u
tisuu godina" - naceri se Hart.
Njegova je lakomislenost iritirala Colea.
- Nikad se nemoj zadovoljiti takvim odgovorom iz Yarda uzvrati
hladno.
Hart pocrveni. Bilo mu je neugodno to mu se dri lekcija kao kakvom
novopeenom reporteru.
- Da ih ponovo nazovem?
- Ne - nato e Cole vidjevi da je pogodio cilj. - elim da napie jedan
lanak. Zna za novo nalazite u Sjevernom moru? Hart kimne glavom. -
Zove se Shield.
- Tako je. Kasnije e ministar za energetiku objaviti tko je dobio pravo
na koritenje. Pripremi lanak dok ne dobijemo izjavu. Pozadina svega
toga: to e pravo znaiti ljudima koji se natjeu za nju, na temelju ega
ministar donosi odluku. A onda popodne moemo izvui tvoj lanak i
ostavili prazninu za pravu vijest.
- U redu. - Hart se okrene i pode prema knjinici.
- Zna da je dobio glupu zadau, kao neku vrstu kazne, pomisli Cole,
ali dostojanstveno je primio gorku pilulu. Na tren se zagleda u mladieva
lea. Ta duga kosa i ta njegova odijela idu mu na ivce. A prilino je i
samouvjeren, no s druge strane, reporteri i moraju biti vrlo drski.
Cole ustane i ode do stola zamjenika glavnog urednika. Pred
zamjenikom bila je agencijska vijest o prihvaanju Zakona o odnosima u
privre,di i nove informacije do kojih su doli Coleovi reporteri. Cole
pogleda preko njegova ramena. U notesu je bio napisao:
POZIV BUNTOVNOG LANA PARLAMENTA "BUDITE
LIBERALNI"
ovjek poee bradu i digne pogled. - Kako ti se ini?
- Kao lanak o enskom pokretu - Cole e. - Mrsko mi je to. - I meni. -
Zamjenik glavnog urednika istrgne list iz notesa, zguva ga i baci u
metalni ko. - Sto jo ima novoga? - Nita. Tek sam dao upute.
Bradonja kimne glavom i zamiljeno baci pogled na sat to je sprijeda
visio sa stropa.
 KIKA

- Nadajmo se da emo imati neto pristojno za drugo izdanje. Cole se

nagne preko njega i napie u notes:
POZIV BUNTOVNOG LANA PARLAMENTA "BUDITE S
LIBERAL1MA"
- Ima vie smisla, a znaenje je isto - ree. Zamjenik se naceri:
- Trai posla?
Cole se vrati svom stolu. Prie mu Annela Sims i ree:
- Nita od incidenta u Holloway Roadu. Skupina izgrednika, bez
hapenja.
- U redu - odvrati Cole.
Joe Barnard spusti slualicu i ree:
- Od ovog poara nita vrijedno panje, Arthure. Nitko nije ozlijeen.
- Koliko ljudi stanuje lamo? - Cole e mehaniki. - Dvoje odraslih, troje
djece.
- Znai, peterolana obitelj izbjegla smrt. Napii. Javi se Phillip Jones:
- ini se da stan u koji je izvrena provala pripada Nicholasu Crostu,
prilino poznatom violinistu.
- Dobro - Cole e. - Nazovi policijsku stanicu Chelsea i saznaj to je
odneseno.
- Ve jesam - iskesi se Phillip. - Nedostaje jedan stradivari. Cole se
nasmijei.
- Bravo, mome. Napii to, a onda poi tamo i vidi moe li
intervjuirati ucviljenog maestra.
Onda zazvoni telefon i Cole se javi. Iako to ne bi priznao, uvelike jc
uivao.
 KIKA

DEVET PRIJE PODNE

9.
Tim Fitzpeterson se do sita naplakao, no suze mu nisu pomogle.
Leao je na krevetu lica zatuena u mokar jastuk. Svaki pokret znaio je
muku. Pokuavao je da uope ne razmilja, odbacivao misli kao
gostioniar kad mu je gostionica krcata. U jednom mu se asu mozak
potpuno iskljuio pa je nekoliko minuta zadrijemao, no bijeg od bola i
oaja kratko je trajao jer se opet probudio.
Nije ustajao iz kreveta jer nije bilo niega to bi elio raditi, nikamo
nije mogao poi, ni s kim se suoiti. U mislima mu je bilo samo obeanje
uitka to se pokazalo tako lanim. Cox je imao pravo kad je grubo rekao:
"Ovako dobro tucanje vie neete doivjeti." Tim se nije mogao posve
osloboditi uspomena na njeno vitko, podatno tijelo; stalno su se
pojavljivale no sad su imale uasno gorak okus. Otkrila mu je raj, a onda
zalupila vratima. Ona je, dakako, odglumila ekstazu. No u Timovu uitku
nije bilo pretvaranja. Prije nekoliko sati sanjario je o novom ivotu,
ponesen onom seksualnom ljubavlju koju je ve bio zaboravio. Sad mu je
teko nai bilo kakav smisao u sutranjici.
uo je djeje glasove tamo vani na igralitu - vikanje i vritanje i
svaanje - i zavidio im na krajnjoj jednostavnosti njihova ivota. Zamislio
je sebe kao uenika, dok u crnoj jakni i kratkim sivim hlaama pjeai pet
kilometara seoskim putevima Dorseta da bi doao do osnovne kole s
jednim razredom. Bio je najbistriji uenik to su ga ikad imali, to nije
znailo mnogo. No nauili su ga aritmetiku i osigurali mu mjesto u
gimnaziji, a to je bilo sve to mu je trebalo.
U gimnaziji je blistao, sjea se. Bio je voa klape, one koja je
organizirala igre na igralitu i pobune u razredu. Sve dok nije dobio
naoale.
Eto, pokuavao se sjetiti kad se u ivotu osjeao ovako oajno. Sad
zna. Bilo je to onoga dana kad je prvi put doao s naoalama u kolu.
lanovi njegove klape reagirali su najprije zaprepatenjem, potom
ironijom i na koncu prezirom. U vrijeme igre ve ga je pratilo mnotvo
viui: "etiri oka u glavi". Nakon ruka pokuao je organizirati
nogometnu utakmicu, ali mu je John Willcott rekao. "Ti si van igre". Tim
 KIKA

je slavio naoale u futrolu i udario Willcotta po glavi, no Willcott je bio

golem, a Tim, koji je inae dominirao snagom linosti, nije bio borac. Tako
je Tim zavrio u zahodu zaustavljajui krvarenje iz nosa dok je Willcott
sastavljao momad.
Na povijesti je pokuao ponovo stei poloaj gaajui Willcotta
lopticama papira zamrljanog tintom pred nosom gospoice Percival, zvane
Stara Percy. No inae blaga Percy tog je dana naumila da ih malo
pritegne, pa je Tim poslan direktoru da dobije po turu. Na putu kui jo se
jedanput potukao, ponovo izvukao krai kraj i poderao aku jaknu.
Njegova majka je novac za novu jaknu izvadila iz kasice-prasice u kojoj je
bila Timova uteevina za kristalni detektor, i tako ga bacila est mjeseci
unatrag. Bio je to najcrnji dan u ivotu mladog Tima, a njegove
sposobnosti voe ostale su priguene sve dok nije poao u koled i postao
lanom stranke. Porazi u tunjavi, poderana jakna, pet-est po turu - da
su mu ti problemi sada! Vani pred stanom, na igralitu, zauje se otar
zviduk i djeja galama smjesta utihne. Isto takvom brzinom mogao bih i
ja stati na kraj svojim mukama, pomisli Tim i ideja mu se svidje.
Za to sam ivio juer, upita se. Za dobar posao, svoju reputaciju, za
uspjeh vlade; nita od toga ne ini se vanim danas. Oglasilo se kolsko
zvono, pa znai da je prolo devet sati. Tim je trebao predsjedavati sjednici
jednog odbora na kojoj bi se raspravljalo o produktivnosti razliitih vrsta
elektrana. Kako me ikad moglo zanimati neto tako besmisleno?
Razmiljao je o svojem omiljenom projektu, procjeni energetskih potreba
britanske industrije do 2000. godine. To ga vie ne moe oduevili. Sjetio
se svojih keri i uasnuo na pomisao da se suoi s njima. U njegovim se
ustima sve pretvaralo u pepeo. Zar je vano tko e pobijediti na iduim
izborima? Sudbinu Britanije odreuju snage izvan kontrole njenih voa.
On je oduvijek znao da je to igra, samo sad vie ne eli nagrade. Nije bilo
nikog s kime bi mogao razgovarati, ba nikog. Zamislio je kako bi tekao
razgovor s njegovom enom: "Draga, bio sam blesav i nevjeran. Zavela me
jedna prostitutka, lijepa, podatna cura, i ucjenila..." Julia bi se pretvorila
u santu leda. Gotovo je vidio kako joj lice poprima krut izraz gaenja dok
prekida s njim svaku osjeajnu vezu. On bi posegnuo za njom, a ona bi
odbrusila: "Ne diraj me!" Ne, ne moe rei Juliji, ne moe sve dok ne bude
siguran da su mu rane zacijelile, a tako dugo vjerojatno ne moe poivjeti.
 KIKA

A nekom drugom? Kolege iz kabineta bi rekli: "Dobri Boe, Tim, stari

moj, uasno mi je ao..." i odmah poeli stvarati odstupnicu za doba kad
stvar izbije u javnost. Pazili bi da ne budu ni u kakvoj vezi s bilo ime to
on podrava, da ne budu preesto vieni s njim, moda bi ak odrali
moralnu propovijed da dokau puritansku pravovjernost. Nije ih mrzio
zbog onoga to je znao da bi uinili, jer njegove su se pretpostavke
zasnivale na onome to bi on uinio u toj situaciji. Sa svojim se agentom
jednom ili dvaput gotovo sprijateljio. No to je mlad ovjek, on ne moe
znati koliko loga ovisi o vjernosti u dvadeset jednogodinjem braku. Taj bi
cinino preporuio da se sluaj potpuno zataka i ne bi se ni osvrnuo na
rane to su se otvorile u ovjekovoj dui.
Onda, njegova sestra? Obina enska, udata za tesara, oduvijek je
pomalo zavidjela Timu. Ona bi uivala u tome. O njoj ni govora.
Otac mu je mrtav, majka senilna. Zar nema ni jednog prijatelja?
to je to uinio sa svojim ivotom da nema nigdje nikoga tko bi ga
volio pa bio prav ili kriv? Moda je to zato to takav odnos mora bili
uzajaman, a on je dobro pazio da se ne
vee ni s kim koga ne bi mogao napustiti kad mu postane teretom.
Na podrku ne moe raunati. Mora se osloniti samo na sebe.
to radimo kad na izborima katastrofalno izgubimo, upita se umorno.
Pregrupiramo se, zacrtamo scenarij za mnoge godine u opoziciji,
poinjemo od temelja, svoju ljutnju i razoaranje pretvaramo u gorivo za
borbu. Traio je u sebi hrabrost, mrnju i gorinu da bi mogao zanijekati
pobjedu Tonya Coxa, no naao je samo kukaviluk i zlobu. 1 u drugim je
prigodama gubio bitke i doivio ponienje, no on je ovjek, a ljudi imaju
snage da nastave borbu, zar ne?
Snagu je uvijek crpio iz odreene predodbe o sebi - civiliziranom,
postojanom, pouzadnom, lojalnom i odvanom ovjeku, spremnom da
pobijedi s ponosom a izgubi s dostojanstvom. Tony Cox pokazao mu je
novu sliku: naivan toliko da ga zavede upljoglava cura, slab toliko da oda
tajnu na prvu prijetnju ucjenom, plaljiv toliko da puzi po podu i moli
milost.
vrsto je stisnuo oi, ali ta mu je slika jo zaokupljala duh. Ostat e u
njemu do kraja ivota. No to ne mora potrajali dugo.
Konano se pokrenuo. Sjeo je na rub kreveta, onda ustao. Na plahti
nemila uspomena: krv, njegova krv. Sunce se diglo na nebu i sad je
 KIKA

obasjavalo sobu ravno kroz prozor. Tim bi najradije zatvorio prozor, no to

mu je bio prevelik napor. Othramao je iz spavaonice i kroz sobu za dnevni
boravak poao u kuhinju. ajnik i loni bili su ondje gdje ih je ona
ostavila kad je skuhala aj. Nekoliko je listia aja nemarno prosula po
ultrapasu na anku i nije se potrudila da bocu mlijeka vrati u mali
hladnjak.
Pribor za prvu pomo nalazio se u visokom, zakljuanom ormaru, van
dohvata male djece. Po poploanom podu Tim dovue stolac i uspne se na
nj. Klju je bio navrh ormara. On otkljua vrata i izvadi staru kutiju od
keksa sa slikom durhamske katedrale na poklopcu.
Siao je sa stolca i spustio kutiju. Unutra je naao zavoje, smotuljak
gaze, kare, antiseptiku kremu, ulje za dojenad, istisnutu tubu Ambre
Solairea, i poveu boicu punu tableta za spavanje. Izvadio je tablete i
ponovo poklopio kutiju. Onda je u kredencu naao au.
Nije nita pospremao za sobom: nije spremio mlijeko, niti poistio
rasute listie aja, nije vratio natrag kutiju za prvu pomo niti je zatvorio
vrata kredenca. Nema nikakve potrebe da to radi, stalno je ponavljao sebi.
Odnio je au i tablete u sobu za dnevni boravak i stavio ih na svoj
stol. Izuzevi telefon, stol je bio prazan jer bi on uvijek sve pospremio
nakon rada.
Otvorio je ormari ispod televizora. Tu je pie koje joj je namjeravao
ponudili. Ima tu viskija, dina, suhog erija, jedan dobar konjak i jedna
neotvorena boca eau de vie prunesa koju je netko donio iz Dordonea. Tim
se odluio na din, iako ga nije volio.
Nalio je malo u au na stolu, onda sjeo na stolicu s naslonom. Ne da
mu se ekati priliku da se osveti; to bi moglo potrajati godinama i unititi
njegovo samopotovanje. A sad pak ne moe nauditi Coxu a da jo vie ne
nakodi sebi. Raskrinkati Coxa znai raskrinkati sebe. No mrtvac ne
osjea bol. Mogao bi unititi Coxa a onda umrijcti. U ovim okolnostima
ini se da mu jedino to i preostaje.

10.
Na stanici Waterloo Dereka Hamiltona ckao je drugi voza, ovaj put
u jaguaru Predsjedniki rolls-royce ukinut je u kampanji za tednju, to
 KIKA

sindikati, naalost, nisu cijenili. Voza je pozdravio dotaknuvi kapu i

pridrao vrata, a Hamilton je bez rijei uao.
Kad je automobil krenuo, donio je odluku. Nee ravno u ured. -
Odvezite me k Nathanielu Fettu. Znate kamo? - ree. - Znam, gospodine -
potvrdi voza.
Preli su most Waterloo i skrenuli u Aldwych, uputivi se prema
Cityu. Hamilton i Fett su zajedno ili u kolu Westminster. Otac
Nathaniela Fetta znao je da mu sin ondje nee patiti zbog svog idovstva,
a lord Hamilton je bio uvjeren da mu ta kola nee od sina uiniti tupavca
viih slojeva, kako je obiavalo rei njegovo gospodstvo.
Djeaci su naizgled bili slina podrijetla. Oba su imala bogate i
dinamine oeve te lijepe majke; oba su potjecala iz intelektualnih obitelji
koje su ugoavale politiare; oba su rasla okruena vrijednim slikama i
bezbrojnim knjigama. Pa ipak, kad se prijateljstvo uvrstilo i mladii se
upisali na Oxford - Fett na Balliot a Hamilton na Magdalen - Hamiltonovi
su u usporedbi s Fettovima loije proli. Derek je spoznao da je njegov otac
inteleklualno plitak. Stari Fett je tolerantno raspravljao o apstraktnom
slikarstvu, komunizmu i bi-bap dezu, a onda bi ih kirurkom preciznou
sasjekao na komadie.
Lord Hamilton imao je iste konzervativne stavove, ali ih je izraavao
praskavim frazama iz arsenala Gornjeg doma.
Na stranjem sjeditu Derek se nasmijao u sebi. Prestrogo je sudio o
ocu, valjda kao i svi sinovi. A stari je kao malo tko bio vjet u politikim
arkama, i njegova mu je spretnost pribavila stvarnu mo, dok je
Nathanielov otac bio premudar da bi ikad imao istinski utjecaj na dravne
poslove.
Nathaniel je naslijedio tu mudrost i njome napravio karijeru.
Meetarska tvrtka koju su tijekom est generacija nasljeivali
prvoroeni sinovi s imenom Nathaniel Fett, u sedmoj je pretvorena u
trgovaku banku. Ljudi su se uvijek obraali Nathanielu za savjet, ak i u
koli. Sad daje savjete o integraciji, izdavanju dionica i preuzimanju
kontrole.
Auto se zaustavi. Hamilton ree: - Molim vas, priekajte me ovdje.
Uredi Nathaniela Fetta nisu bili impresivni; tvrtki nije trebalo da
dokazuje svoje bogatstvo. Tek mala ploa s nazivom stajala je na jednim
ulinim vratima u blizini Engleske banke. S obje strane ulaza bila je po
 KIKA

jedna trgovina - prva sa sendviima, druga s duhanom. Neki sluajni

promatra pomislio bi da se radi o kakvoj maloj, ne ba uspjenoj
osiguravajuoj ili brodarskoj kompaniji i nikad ne bi pogodio koliko joj se
uredi ire na jednu i na drugu stranu.
Unutranjost je prije bila ugodna nego luksuzna: klima ureaj,
priguena rasvjeta i prilino stari sagovi koji su se prostirali od zida do
zida. Onaj isti sluajni promatra moda bi pomislio da su slike to vise na
zidovima skupe. I bi i ne bi bio u pravu; doista su bile skupe, ali nisu
visjele na zidovima. Bile su smjetene u zidu od opeka, iza neprobojnog
stakla, a na zidnim tapetama su zapravo visili samo lani okviri.
Hamiltona su uveli ravno u Fettov ured u prizemlju. Nathaniel je sjedio u
naslonjau i itao Financial Times. Ustao je i rukovao se.
- Nikad te nisam vidio da sjedi za lim stolom. Slui li samo za ukras?
- upita Hamilton.

- Sjedni, Derek. aj, kavu, eri? - au mlijeka, molim.

- Molim vas, Valerie. - Fett kimne glavom tajnici i ona izie. -
A stol, ne, nikad se njime ne koristim. to treba pisati, diktiram, a
sve to itam nije toliko teko da ne mogu drati u ruci. Zato onda da
sjedim za stolom kao kakav pisar u Dickensa.
- Znai, slui za ukras.
- Tu je due od mene. Prevelik da ga iznesem kroz vrata, a
predragocjen da ga iscijepam. Valjda su zgradu zidali oko njega. Hamillon
se nasmijei. Valerie mu je donijela mlijeko i opet izila. Pijuckao je i
prouavao prijatelja. Felt i njegov ured pristaju jedno drugom: oba su
mala ali ne patuljasta, tamna ali ne i tmurna, oputena ali ne i
lakomislena. Nathaniel nosi naoale s debelim okvirom, kosu je namazao
briljantinom. Oko vrata mu je klupska kravata, znak drutvenog statusa.
To je jedino idovsko na njemu, pomisli Hamilton zajedljivo. Odloi au i
upita:
- Jesi li itao o meni?
- Samu povrno. Predvidiva reakcija. Prije deset godina takvi
rezultati kompanije kao to je Hamilton odrazili bi se i na vrijednosti
dionica u audio industriji i na cijene cinka. A danas je to samo jo jedan
konglomerat u nevolji. Ima za to ime: recesija.
Hamilton uzdahne.
 KIKA

- Zato to radimo, Nathaniele?

- Kako, molim? - zapanji se Fett. On slegne ramenima.
- Zato se ubijamo od posla, gubimo san, stavljamo imetak na kocku?
- I dobivamo ireve - nasmijei se Fett, no njegovo se dranje neznatno
promijenilo. Zamirio je iza ovalnih naoala, nakostrijeenu kosu zagladio
prema natrag u Hamiltonu poznatoj obrambenoj kretnji. Fett se povlaio
u svoju ulogu opreznog savjetnika, ljubaznog odvjetnika objektivna
stajalita. No njegov je odgovor bio odmjereno leeran: - Da zaradimo
novaca. Zato drugo?
Hamilton odmahne glavom. Njegova prijatelja treba uvijek nutkati
prije no to zae u dublje vode.
- Ekonomika estog razreda - ree podrugljivo. - Vie bih zaradio da
sam prodao batinu i stavio novac na potansku tedionicu. Veina ljudi
koja se bavi velikim poslovima mogla bi vrlo udobno ivjeli do kraja ivota
kad bi uinila to isto. Zato uvamo bogatstvo i nastojimo ga poveati? Je
li to pohlepa, tenja za vlau, ili avanturizam? Jesmo li svi mi neminovno
kockari?
Nato e Fett:
- Po svoj li prilici Ellen stavlja te bube u uho. Hamilton se nasmije.
- Ima pravo, ali me vrijea to smatra da ja nisam sposoban za
takva razmiljanja.
- U to ni najmanje ne sumnjam. Stvar je samo u tome to Ellen umije
izraziti ono to ti misli. U svakom sluaju, ne bi mi to ponavljao da te nije
pogodilo u icu. - Zastane. - Dcrek, pazi da ne izgubi Ellen.
Na trenutak su se gledali u oi, a potom oba skrenue pogled.
Zavladala je tiina. Dosegli su granicu intimnosti koja je u njihovom
prijateljstvu doputena. Konano Fett progovori:
- Mogli bismo dobiti neku drsku ponudu u iduih nekoliko dana.
Hamilton se zaprepasti. - Zato?
- Netko e moda pomisliti da te moe jeftino dobiti dok si u depresiji i
panici zbog privremenih rezultata.
- I to bi mi ti savjetovao? - Hamilton e zamiljeno.
- Ovisi o ponudi. Ali bih ti zacijelo rekao da prieka. Danas bismo
trebali doznali jesi li dobio pravo na koritenje naftnog nalazita.
- Shield.
- Da. Dobije li ga, dionice e ti porasti.
 KIKA

- U pogledu profita izgledi su nam jo slabi. - Ali ste idealni za lovca

na aktivu.
- Zanimljivo - razmiljao je Hamilton. - Kockar bi dao ponudu danas,
prije ministrove objave. Oportunist bi to uinio sutra, ako dobijemo pravo.
A pravi investitor bi ekao do idueg tjedna.
- A mudar ovjek bi ih sve odbio. Hamilton se nasmijei.
- Nije sve u novcu, Nathaniele. - Dobri Boe!
- Zar je to takva hereza?
- Ni najmanje. - Fett se zabavljao i oi su mu svjetlucale iza naoala. -
Znam ja to ve godinama. No udi me da ti to kae. - I mene udi. -
Hamilton zastane. - Ba me zanima to misli: hoemo li dobiti pravo?
- Tko zna. - Meetarevo lice odjednom je ponovo postalo neitljivo. -
Ovisi o tome smatra li ministar da ga treba dati nekoj uspjenoj kompaniji
kao bonus ili nekoj slaboj kao pojas za spaavanje.
- Hm. Nee biti ni jedno ni drugo, rekao bih. Ne zaboravi da smo mi
samo na elu korporacije, a stvar se uzima u totalu. Hamiltonov odsjek sa
svojom kontrolom osigurava u Cityu kontakte i strune procjene. Mi emo
skupiti novac za razvoj umjesto da ga dajemo iz svog depa. Ostali u timu
nude tehnike usluge, iskustvo s naftom, marketinke usluge i tako dalje.
- Znai, imate dobre izglede. Hamilton se opet nasmijei. - Sokrate
jedan.
- Zato?
- Tako je i on navodio ljude da odgovaraju na vlastita pitanja. -
Hamilton digne svoje teko tijelo iz naslonjaa. Moram ii.
Fett ga isprati do vrata.
- Derek, o Elleni, ovaj, valjda ne zamjera to sam rekao... - Ne.
- Rukovali su se. - Cijenim tvoj sud.
Fett kimne glavom i otvori vrata. - Ma to uinio, ne paniari.
- Razmem, frend.
Kad je iziao, Hamilton shvati da taj izraz nije koristio ve trideset
godina.

11.
Dva su policajca parkirala svoje motocikle s obje strane stranjeg
ulaza u banku. Jedan je izvadio iskaznicu i pridrao je pred prozoriem
 KIKA

kraj vrata. ovjek koji je bio unutra proitao je paljivo iskaznicu, potom
podigao slualicu crvenog telefona i neto rekao.
Crni kombi bez oznaka provezao se izmeu motocikla i zaustavio lik
uz vrata. Bone prozore kabine titila je iznutra iana mrea, a dva
ovjeka to su sjedila unutra nosili su uniforme sline policijskim, te
kacige i providne titinike. Na tijelu kombija nije bilo prozora, unato
tome to je tamo bio trei ovjek.
Jo dva policijska motocikla zaustavila su se iza kombija upotpunivi
konvoj.
elina vrata zgrade podigla su se glatko i beumno, i kombi je uao
unutra. Naao se u kratkom tunelu, jako osvijetljenom neonskim cijevima.
Na putu su mu se isprijeila druga vrata, identina prvima. Kombi je stao
a vrata iza njega se zatvorila. Policajci motociklisti ostali su na ulici.
Voza kombija spustio je prozorsko staklo i kroz ianu mreu veselo
pozdravio u mikrofon na stalku: -'bro jutro.
U jednom zidu tunela bio je prozor s debelim, neprobojnim staklom. S
druge strane stakla jedan mukarac svijetlih oiju, u koulji, javi se u
drugi mikrofon. Njegov pojaani glas odjeknuo je u zatvorenom prostoru:
- ifru, molim.
Voza, koji se zvao Ron Biggins, ree: - Prorok Obadija. Kontrolor koji
je organizirao dananji prijevoz bio je akon u nekoj baptistikoj crkvi.
ovjek u koulji pritisne veliko crveno dugme na bijelo obojenom
zidu iza sebe, te se druga elina vrata podignu. Ron Biggins promrmlja:
"Gnjus jedan" i krene polako s kombijem naprijed. I opet se elina vrata
zatvore za njim. Sad je bio u prostoriji bez prozora, u unutranjosti
zgrade. Vei dio poda zauzimala je okretnica. Prostorija je inae bila
prazna. Ron je paljivo dovezao kombi na oznaenu poziciju i ugasio
motor. Okretnica se trgne, i kombi se polako okrene za 180 stupnjeva i
stane.
Stranja su vrata sad bila nasuprot dizalu na drugom zidu. Dok je
Ron promatrao u bonom retrovizoru, vrata dizala se otvore i izie jedan
ovjek s naoalama, u crnoj jakni i prugastim hlaama. Nosio je klju,
ispruivi ga kao da je depna lampa ili pitolj. Otkljuao je stranja vrata
kombija, a onda se ona otvorie iznutra. Trei straar izie.
Jo dva ovjeka izila su iz dizala, nosei meu sobom golemu
metalnu kutiju veliine kovega. Ukrcali su je u kombi i otili po druge.
 KIKA

Ron pogleda oko sebe. Prostorija je mala, ne posve pravokutnog

oblika, a osim dva ulaza, tri paralelna niza neonskih cijevi i otvora za
klimatizaciju, nema u njoj nieg. Zacijelo malo zaposlenih u banci zna da
uope postoji, pomisli Ron. Po svoj prilici dizalo vodi samo do trezora, a za
elina vrata prema ulici ne bi se reklo da su u nekoj vezi s glavnim
ulazom tamo iza ugla.
Stephen Younger, straar koji je prije bio u unutranjosti kombija,
sad je priao s lijeve strane, pa je Ronov suvoza Max Fitch spustio staklo
prozora sa svoje strane. Stephen ree:
- Velika lova danas.
- Nama je svejedno - zlovoljno e Ron i pogleda u retrovizor. Utovar je
bio gotov.
- Ovaj starkelja voli vesterne - Stephen se obrati Maxu.
- Je 1'de? - zainteresira se Max. On jo nije bio ovdje, no inovnik u
prugastim hlaama nije mu izgledao kao oboavatelj Johna Waynea. -
Kako zna? - priupita.
- Samo pazi. Evo dolazi.
inovnik prie Ronovu prozoru i naredi: - Hajde, mii se! Max se
zagrcnuo pokuavajui prikriti smijeh. Stephen se vrati k stranjem dijelu
kombija i ue. inovnik ga zakljua. Tri bankovna slubenika nestadoe u
dizalu. Dvije-tri minute sve je bilo mirno. Onda se elina vrata podignu,
te Ron ukljui motor i uveze se u tunel. ekali su da se unutranja vrata
zatvore a vanjska otvore. Tren prije no to e se izvesti, Max e u
mikrofon:
- Do vienja, Smjeko. Kombi se izveze na ulicu. Motociklistika
pratnja bila je spremna. Svi su zauzeli svoja mjesta, dvojica sprijeda,
dvojica straga, i konvoj se uputi prema istoku.
Na jednom velikom raskru u istonom Londonu kombi skrene na
cestu All. Neki visoki mukarac u sivom kaputu s barunastim
ovratnikom pratio ga je pogledom i odmah uao u telefonsku govornicu.
- Pogodi koga sam upravo vidio - ree Max Fitch. - Pojma nemam.
- Tonya Coxa.
Na Rona to nije ostavilo nikakav dojam. - A tko je i to je taj?
- Nekad bio boksa. I to dobar, jest. Gledao sam ga kad je nokautirao
Kida Vittoria u Bethnal Green Balhsu, ima tome valjda deset godina.
Vraki momak.
 KIKA

Mao je zapravo elio biti inspektor ali je pao na testu inteligencije za

policajce pa se zaposlio u sigurnosti. itao je mnogo krimia i dosljedno
tome ivio u zabludi da je najmonije oruje Kriminalistikog odjela
logiko zakljuivanje. Tako bi kod kue, naavi u pepeljari opuak
umrljan ruom, sveano objavio da ima razloga vjerovati da je susjeda,
gospoa Ashford, bila u posjetu. Sad se nemirno promekoljio na svom
sjedalu.
- Oni sanduci, u njima su stare novanice, je 1'da? - Jest - uzvrati Ron.
- Znai, mora da idemo u pogon za spaljivanje u Essexu Max e
ponosno. - Je 1' tono, Ron?
Ron je buljio u vozae pred kombijem i mrtio se. Kao ef ekipe njemu
je jedinom reeno kamo idu. No on nije razmiljao o putu niti o poslu, pa
ni o Tonyu Coxu, bivem boksau. Pokuavao je shvatiti zato se njegova
najstarija ki zaljubila u hipija.

12.
U radnim prostorijama Felixa Laskog u Poultryu njegovo ime nije se
nigdje isticalo. Bila je to stara zgrada kojoj su rame uz rame stajale jo
dvije zgrade razliite arhitekture. Kad bi Felix uspio dobiti projektnu
dozvolu da je srui i izgradi neboder, mogao bi zaraditi milijune. Ovako je
stajala kao oiti primjer kako je njegovo bogatstvo blokirano. No on je
raunao da e s vremenom pritisak sam od sebe podii poklopac
urbanistikih ogranienja, a kad je u pitanju posao, on je bio strpljiv
ovjek. Gotovo je cijela zgrada bila data u podnajam. Zakupci su uglavnom
bile manje inozemne banke kojima je trebala neka adresa blizu ulice
Threadneedle, i njihovi su nazivi bili vrlo uoljivi. Ljudi su najee
vjerovali da Laski ima udio u tim bankama, a on je podravao tu zabludu
na sve naine osim otvorene lai. A i bio je vlasnik jedne banke. Namjetaj
je unutra bio odgovarajui ali jeftin: masivni stari pisai strojevi, polovni
ormari za spise, rabljeni stolovi i minimum otrcanih sagova. Kao svaki
uspjean sredovjeni ovjek, Laski je svoj uspjeh rado objanjavao
aforizmima, a najdrai mu je bio: "Ja nikad ne troim novac. Ja
investiram." I u tome je bilo vie istine nego u bilo kojoj sentenci.
Vrijednost njegova doma, male palae u Kentu, rasla je sve otkako ga je
kupio netom iza rata; njegovi su objedi uglavnom ili na raun
 KIKA

reprezentacije jer je u izgledu bio posao. ak su i njegove slike - koje je

drao u sefu a ne objeene na zidovima - kupljene zato jer mu je njegov
trgovac umjetninama rekao da e im cijena porasli. Za njega je novac bio
poput bezvrijednih novanica u igri monopola: elio ga je, ne zbog onoga
to njime moe kupiti, nego zato to mu je potreban za igru.
Pa ipak, ivio je udobno. Kakvom uitelju ili eni nekog
poljoprivrednika inilo bi se da je to ivot u neoprostivu luksuzu.
Prostorija u kojoj je bio njegov ured bila je mala. Tu je bio radni stol s tri
telefona, za njim stolica koja se okree, jo dvije stolice za posjetitelje i
dugaak tapecirani kau uza zid. Na polici uza zidni sef bezbroj debelih
knjiga o porezu i poslovanju. Bila je to soba bez peata osobnosti: na stolu
nijedne fotografije voljenih, na zidovima nijedne slike, nigdje budalastog
plastinog drala, poklona nekog dobronamjernog unueta, nigdje
pepeljare donesene iz Clovellya ili ukradene u Hiltonu Laskieva tajnica
bila je sposobna, debela djevojka koja je, nosila prekratke suknje. On je
esto govorio: "Kad se dijelio seksepil, Carol je bila negdje drugdje da
dobije ekstra porcije pameti." To je bila dobra ala, engleska ala, od onih
koje direktori priaju jedni drugima u direktorskoj kantini. Carol je stigla
u devet i dvadeset pet i nala efovu "izlaznu" pliticu punu materijala
kojeg sino nije bilo. Laski je volio izvoditi takve tosove, to je
impresioniralo osoblje i suzbijalo zavist. Carol nije ni takla papire prije no
to mu je skuhala kavu. I to se njemu svialo.
Sjedio je na kauu, skriven iza Timesa, s kavom kraj sebe na priruju
naslonjaa, kad je ula Ellen Hamilton. Tiho je zatvorila vrata i na
prstima prela sag, tako da je on nije primijetio sve dok mu nije gurnula
novine dolje i pogledala ga preko njih. Od nenadanog ukanja zapanjeno
je skoio.
- Gospodine Laski!
- Gospoo Hamilton!
Ona podie suknju do pasa i ree: - Poljubi me za dobro jutro. Pod
suknjom je nosila staromodne arape ali ne i gaice. Laski se nagne
naprijed i protrlja lice o kovrave stidne dlake slatkasta mirisa. Srce mu
bre zakuca i obuze ga ugodna poronost, onakva kakvu je osjetio kad je
prvi put poljubio ensku stidnicu.
Onda je ponovo sjeo i podigao pogled k njoj.
 KIKA

- Ono to kod tebe volim je to kako ti uspijeva da pokae seks

prljavim - ree. Savio je novine i spustio ih na pod.
Ona spusti suknju.
- Ponekad me ba uhvati elja.
On se znaajno nasmijei i promjeri je od glave do pete. Ima oko
pedeset godina, vrlo je vitka, s malim vrstim dojkama. Na tenu joj se ne
vide tragovi godina jer je jako preplanula zahvaljujui izlaganju
ultraljubiastim zrakama tijekom cijele zime. Kosa joj je crna, ravna,
dobro oiana, a sjede vlasi to s vremenom izbijaju brzo se kamufliraju u
nekom skupom salonu Knightsbridgea. Nosila je odjeu krem-boje, vrlo
elegantnu, vrlo skupu i u pravom engleskom stilu, Rukom joj preao preko
savreno saivene suknje po unutranjem dijelu bedra. S prisnom
drskou popipa je prstima izmeu bedara. Tko bi povjerovao, upita se,
kako otmjena ena asnog Dereka Hamiltona hoda naokolo bez gaica da
bi joj Felix Laski mogao opipali stranjicu kad god mu se prohtije. Ona se
s uitkom promekolji, a onda se malo odmakne i sjedne do njega na kau
gdje mu je u posljednjih nekoliko mjeseci udovoljila u nekim njegovim
najneobinijim seksualnim matarijama.
On je gospoi Hamilton namijenio manju ulogu u svom velikom
scenariju, no pokazalo se da je ona vrlu ugodna premija. Upoznao ju je na
jednoj vrtnoj zabavi. Domaini su bili prijatelji Hamiltonovih a ne njegovi,
no on je pozvan jer se pretvarao da je financijski zainteresiran za
domainovu kompaniju koja se bavi elektronikom. Bio je vru srpanjski
dan. ene su nosile ljetne haljine, mukarci lanene jakne. Laski je bio u
bijelom odijelu. Svojom visinom, izvanrednim stasom i vanjtinom to je
pomalo podsjeala na kakva stranca, pobuivao je opu panju, i on je to
znao.
Stariji gosti su mogli igrati kroket, mlai tenis, a djeca plivali u
bazenu. Domaini su se potrudili da bude u obilju ampanjca i jagoda sa
lagom. Laski je obavio svoj zadatak prema domainu - ak mu je i
pretvaranje bilo temeljito - a znao je da si kompanija to ne moe priutiti.
Pa ipak, nevoljko su ga pozvali, i to samo zato to se manje-vie
nametnuo. Zato bi brani par bez novaca prireivao besmislenu zabavu
za ljude koji mu ne trebaju? On jednostavno ne razumije englesko
drutvo. O da, zna on njegova pravila i shvaa njihovu logiku, ali nikad
mu nee biti jasno zato se ljudi dre pravila igre. Mnogo bolje se razumio
 KIKA

u psihologiju sredovjenih ena. Uz posve mali naklon uhvatio je ruku

Ellene Hamilton i vidio kako su joj oi zaiskrile. To i injenica da joj se
mu razdebljao dok je ona i dalje ostala lijepom bili su mu dovoljni da
zakljui kako e ona uzvratili na udvaranje. ena poput nje zacijelo
provodi veliki dio vremena pitajui se moe li jo izazvati poudu u
mukarcu. Moda se i pita hoe li ikad vie doivjeti uitak u seksu.
Laski je nastavio izigravali armera europskog stila kao kakav
neumjereni stari amater. Donosio joj je stolice, zvao konobare da joj doliju
pie, i diskretno je ali esto dodirivao sad aku, pa ruku, ramena, bok.
Osjeao je da prenemaganje nema smisla: ako eli biti zavedena, dosta je
da joj to jasnije dade na znanje kako joj je na raspolaganju; ako pak ne
eli, to god uinio, ona nee promijeniti miljenje. Kad je zavrila s
jagodama - on ih nije jeo jer odbiti hranu to izaziva previe sline u
ustima znai imati stila - poeo se s njom udaljavali od kue. Ili su od
skupine do skupine, zadravali se kod one iji ih je razgovor zanimao, a
brzo udaljavali od one u kojoj su se vodili traevi. Upoznala ga je s
nekoliko ljudi, a on nju s dva burzovna meetara koje je povrno
poznavao. Dok su promatrali djecu kako se prskaju, proaptao joj je u uho:
"Jeste li ponijeli bikini?" Una se zahihotala. Onda su sjedili u sjeni starog
hrasta i gledali tenisae, koji su igrali profesionalnu do dosade. Potom su
odetali poljunanom stazom to je vijugala krajolikom zasaenim
umarkom, i kad su odmakli od pogleda, on joj je rukama obuhvatio glavu
i poljubio je. Uzvratila mu je otvorenih usta, a ruke zavukla pod njegovu
jaknu, podigla ih i prste mu zarila u grudi takvom estinom da se
iznenadio. Onda se odmakla i kradomice zirnula gore i dolje po stazi. "Da
iziemo na veeru? Uskoro", brzo e on.
"Uskoro", pristane ona.
Onda su se vratili na zabavu i razdvojili. Otila je ne pozdravivi ga.
Sutradan je uzeo apartman u jednom hotelu u Park Laneu, pa su ondje
jeli, popili ampanjac i poli u krevet. U spavaonici je otkrio koliko ju je
pogreno procijenio. Oekivao je da e bili eljna seksa ali da e je biti lako
zadovoljiti. Umjesto toga, spoznao je da su njene seksualne sklonosti
barem toliko bizarne koliko i njegove. Iduih nekoliko tjedana izvodili su
sve ono to je mogue izvesti udvoje, a kad im je ponestalo ideja Laski je
telefonirao, pa je stigla jedna ena da otpone cijelu novu seriju
permulacija. Ellen se svemu predavala s radosnom predanou djeteta na
 KIKA

sajmitu gdje su sve vonje odjednom besplatne. Prisjeao se toga

gledajui je gdje sjedi kraj njega na kauu u njegovu uredu. Osjeti kako ga
proima neki osjeaj, pa zakljui da je to vjerojatno ono to zovu ljubavlju.
- to ti se kod mene svia? - upita je. - Kakvo egocentrino pitanje!
- Ja sam tebi rekao to mi se kod tebe svia. Daj, ugodi mom egu. to?
Ona mu pogleda u krilo. - Moe triput pogaati. On se nasmije.
- eli kavu?
- Ne, hvala. Idem u kupovinu. Samo sam svratila na brzo pipanje.
- Besramna flundro.
- Da krepa od smijeha. - Kako je Derek?
- I to je za otegnuti od smijeha. Deprimiran je. Zato pita? Laski
slegne ramenima.
- Taj me ovjek zanima. Kako moe imati naj-haj maku kakva je
Ellen Hamilton i pustiti da mu klizne kroz prste? Ona skrene pogledom.
- Promijeni temu.
- U redu. Jesi li sretna? Ona se opet nasmijei.
- Jesam. Samo se nadam da e ovo potrajati.
- A zalo ne bi? - on e vedro.
- Ne znam. Upoznala sam te i prcam se kao... kao... - Kao zeica.
- Kako?
- Prcali se kao zeica. To je pravilan engleski izraz. Ona se glasno
nasmije.
- Budalino jedna. Volim kad se dri reda i pravila. Znam da to ini
da me zabavi.
- Znai, upoznali smo se i prcamo se kao zeevi, i ti ne vjeruje da to
moe trajali.
- Ne moe zanijekati da cijeli taj sluaj nosi peat nestalnosti.
- Bi li voljela da je drukije? - on upita oprezno. - Ne znam. Drugo i ne
moe odgovoriti, pomisli on. - A ti? - doda ona. On je birao rijei:
- Ovo je prvi put da imam priliku razmiljati o trajnosti ili nestalnosti
nae veze.
- Ma daj, govori kao predsjednik kad podnosi godinji izvjetaj.
- A ti kao junakinja romantine pripovijesti. Kad smo ve kod
predsjednika i izvjetaja, vjerojatno je Derek zbog toga deprimiran.
- Jest. On vjeruje da mu je zlo od ira, ali ja znam to mu je.
- to misli, hoe li prodati kompaniju?
 KIKA

- Da barem hoe. - Ona otro pogleda Laskog. - Bi li je ti kupio?

- Moda.
Dugo ga je promatrala. Znao je da procjenjuje to to je rekao,
odmjerava mogunosti, razmatra njegove motive. Bila je to inteligentna
ena. Odluila je da pree preko toga.
- Moram ii - ree. - elim stii kui za ruak.
Ustali su. Poljubio ju je u usta i rukama je pogladio po cijelom tijelu s
razbludnom prisnou. Stavila mu je prst u usta i on ga je posisao.
- Dovienja - ona e.
- Nazvat u te - obea Laski.
Onda je otila. Laski je priao polici s knjigama i zabuljio se u hrbat
Imenika direktora, i ne znajui u to bulji. Rekla je: "Samo se nadam da e
ovo potrajali", i on mora razmislili o tome, Ona ima naina da mu kae
ono to ga potie na razmiljanje. To je procjena ena. to dakle eli?
Brak? Kazala je da ne zna to eli, pa iako gotovo i nije mogla rei nita
drugo, njemu se ini da je bila iskrena. A to ja elim? upita se. elim li se
oeniti njome?
Sjedne za stol. eka ga veliki posao. Pritisne dugme internog telefona
i ree Carol:
- Nazovi Ministarstvo za energetiku i saznaj tono kada, hou rei, u
koje vrijeme planiraju objaviti ime kompanije koja je dobila pravo
iskoritavanja naftnog nalazita Shield.
- Svakako - uzvrati ona.
- A onda mi nazovi Fettovu kompaniju. Hou gazdu, Nathaniela
Fetta.
- U redu.
On iskljui dugme. I opet se zapita: elim li se oeniti Ellenom
Hamilton?
Odjednom je znao odgovor, i on ga je zapanjio.
 KIKA

DESET PRIJE PODNE

13.
Glavni urednik Evening Posta ivio je u iluziji da pripada vladajuoj
klasi. Taj sin eljezniarskog inovnika lijekom dvadeset godina nakon
zavrena kolovanja vrlo se brzo penjao drutvenom ljestvicom. Kad bi mu
uzmanjkalo samopouzdanja, podsjetio bi sam sebe da je upravo on
direktor Evening Posta Ltd. i tvorac javnog mnijenja, te da se svojim
dohotkom svrstava u prvih devet posto vodeih domainstava. Nije mu
padalo na um kako nikad ne bi bio postao tvorac javnog mnijenja da se
njegovi stavovi nisu potpuno poklapali sa stavovima vlasnika novina,
kako njegov direktorski poloaj ovisi o milosti vlasnika, i napokon da se
vladajua klasa definira prema bogatstvu a ne prema dohotku. A nije ni
pojma imao da ga je to to nosi Cardinova po mjeri ivana odijela, pa
njegovo nastojanje da govori kao da mu je vrui krumpir u ustima, i
njegov etvorosobni direktorski stan u Chistchurstu, u zavidnim oima
cinika poput Arthura Colea jasno obiljeavalo kao siromana momka koji
je uspio, jasnije nego da je nosio kapu sa titnikom i tipaljke za vonju
biciklom. Tono u deset sali Cole je stigao u urednikovu kancelariju,
uredno vezane kravate, sreenih misli i s natipkanim popisom. Istog je
trena shvatio da je pogrijeio. Trebao je upasti s dvije minute zakanjenja,
samo u koulji; tako bi ostavio dojam kako se jedva otrgnuo od zahuktalog
mjesta u glavnom novinskom pogonu da bi manje bitnom osoblju podnio
kratki izvjetaj o onome to se dogaa u stvarno vanim odjelima. No
takvih se stvari on uvijek dosjetio kasno; doista nema smisla za
birokratsku taktiku. Bit e zanimljivo promatrati kako drugi rukovodioci
stiu na jutarnji sastanak.
Ured glavnog urednika bio je u pop modnom stilu: bijeli stol,
naslonjai iz Habitata, okomite aluzine to tite plavi sag od suneva
svjetla i aluminijsko-plastini ormari za knjige s vratima od obojena
stakla. Na jednom stolu sa strane leali su primjerci svih jutarnjih novina
i snop jueranjeg izdanja Evening Posta.
Glavni urednik je sjedio za bijelim stolom, puio tanku cigaru i itao
Mirror. Taj prizor izazove u Coleu elju za cigaretom, no umjesto nje strpa
u usta pepermint.
 KIKA

Ostali su doli zajedno: urednik fotografije u priljubljenoj koulji, s

kosom do ramena na kojoj bi mu pozavidjele mnoge ene; sportski urednik
u jakni od tvida i blijedoljubiastoj koulji; urednik posebnih priloga s
lulom i trajnim smijekom; te ef prodaje, mlad ovjek u besprijekornom
sivom odijelu, koji je poeo kao prodava enciklopedija i uzdigao se do ove
impozantne visine u samo pet godina. U posljednji tren teatralno je uao
zamjenik glavnog urednika, te dizajner - nizak mukarac kratko oiane
kose, s naramenicama i olovkom zataknutom za uho.
Kad su svi sjeli, glavni urednik baci Mirror na pomoni stol i privue
svoj naslonja radnom stolu.
- Jo nema prvog izdanja?
- Ne. - Njegov zamjenik pogleda na sat. - Izgubili smo osam minula
zbog prekida u rotaciji.
- Urednik skrene pogled k rukovodiocu prodaje. - to vi mislite o
tome?
I on pogleda na sat.
- Ako je u pitanju samo osam minuta i ako to moete nadoknadili do
idueg izdanja, mi to moemo podnijeti. Urednik e ljutito:
- Izgleda da nam se prekid rotacije dogaa svaki prokleti dan.
- Pa kad tiskamo na zahodskom papiru - opravdavao se zamjenik.
- E pa, s tim se moramo pomirili dok opet ne ponemo zaraivali. -
Urednik uzme popis lanaka koji mu je Cole stavio na stol. - Ovdje nema
nieg zbog ega bi se prodavale k'o alva, Arthure.
- Mirno jutro. Uz malo sree do sredine dana imat emo krizu u
Kabinetu.
- A kod ove vraje vlade ima ih svaki as. - Urednik nastavi itati
popis. - Svia mi se ova stvar sa stradivarijem.
Cole je ukratko izloio svaki lanak s popisa. Kad je zavrio, urednik
ree:
- I u svemu tome nijedne senzacije. Ne svia mi se to nam je politika
cijeli dan na udarnom mjestu. Trebali bismo pokrivali "sve aspekte
londonske svakodnevice", da citiram nau vlastitu reklamu. A ovaj
stradivari, vjerojatno ne moemo objaviti da ta violina vrijedi milijun
funti.
- Dobra ideja - Cole e. - No mislim da ne vrijedi toliko. Ipak, moemo
pokuati.
 KIKA

Zamjenik glavnog urednika predloi:

- Ako ne ide u funtama, probaj u dolarima, violina od sto milijuna
dolara. Jo bolje, gusle od sto milijuna dolara.
- Pametno - sloi se glavni urednik. - Nabavite arhivski snimak
slinih gusala i osigurajte intervju s tri vrhunska violinista o lome kako bi
sc osjeali da izgube svoj najdrai instrument. - Zastao je. - Hou veliki
lanak o pravu na koritenje naftnog nalazita. Ljude zanima ta nafta iz
Sjevernog mora, navodno bi to bio spas za ekonomiju.
- Objava treba biti u dvanaest i pol. U meuvremenu pripremamo
lanak - napomene Cole.
- Pazite to piete. Naa matina kompanija takoer se natjee, u
sluaju da niste znali. Imajte na umu da nalazite nafte ne znai odmah
bogatstvo, ve najprije nekoliko godina velikih investicija.
- Svakako - kimne Cole.
ef prodaje obrati se zamjeniku glavnog urednika:
- Postavimo na ulicu plakate o toj violini, a taj poar u East Endu...
Uto se vrata buno otvore i rukovodilac prodaje se prekide u govoru.
Svi pogledaju k vratima. Ondje je stajao Kevin Hart, zajapuren i uzbuen.
Cole tiho uzdahne. Hart dahne:
- ao mi je to vas prekidam, ali velika stvar je u pitanju. - to je? -
urednik e blago.
- Upravo je telefonirao Timothy Fitzpeterson, pomonik ministra...
- Znam tko je - prekine ga urednik. - to je rekao?
- Tvrdi da ga ucjenjuju dvojica, neki Laski i Cox. Glas mu je bio
prilino odsutan. On...
Urednik ga opet prekine:
- Poznat vam je njegov glas?
Mladi se reporter zbuni. Oito je oekivao trenutanu paniku a ne
unakrsno ispitivanje.
- Nikad jo nisam razgovarao s gospodinom Fitzpetersonom -
promuca.
Cole se umijea:
- Jutros sam o njemu dobio prilino neugodnu vijest. Provjerio sam i
on je zanijekao.
Urednik se namrti.
- Neto tu smrdi - ree.
 KIKA

Zamjenik kimne glavom povlaujui. Hart se pokunjio. Onda mu se

obrati Cole:
- U redu, Kevine, razgovarat emo o tome kad se vratim. Hart izie i
zatvori vrata.
- Temperamentan momak - komentirao je urednik.
- Nije glup, ali mora jo mnogo toga nauiti - primijeti Cole. - Pa naui
ga - urednik e. - A sad da vidimo to imamo od ilustracija.

14.
Ron Biggins je razmiljao o svojoj keri. I grijeio, jer trebalo je da
misli na kombi koji vozi i njegov teret - papirnati novac u vrijednosti od
nekoliko stotina tisua funti, zaprljan, isparan, zguvan, iaran, i dobar
jo jedino za spaljivanje u pogonu Engleske banke u Loughtonu, Essex.
No, moda mu se moe i oprostiti zbog rastresenosti, jer ovjeku je ki
vanija od papirnata novca; a kad mu je to jedina ki, onda je ona kraljica,
a kad je k tome i jedino dijete; pa sad, onda ona ovjeku predstavlja cijeli
svijet.
Na koncu konca, razmiljao je Ron, ovjek je cijeli ivot odgaja u nadi
da e je; kad odraste predati nekom sigurnom, pouzdanom momku koji e
se brinuti za nju onako kako je to inio njen otac, a ne nekom pijanom,
prljavom, dugokosom, drogiranom, nezaposlenom jebenom besposliaru...
- to? - upita Max Fitch. Ron se vrati u sadanjost. - Zar sam neto
rekao?
- Mumljao si - ree mu Max. - Neto ti se mota po glavi? - Moda,
sinko - zamiljeno e Ron. Moda mi se po glavi mota ubojstvo, pomisli, ali
znao je da to nije ozbiljno. Malo povea brzinu da bi odrao propisano
odstojanje izmeu kombija i motociklista. Dodue, gotovo je onog mulca,
onog prasca, zgrabio za grkljan kad je onomad izjavio: "Ja i Judy smo
razmiljali o tome da bismo mogli ivjeti zajedno, tako, neko vrijeme, da
vidimo kako e ii, kui?" I to je rekao tako leerno kao da pita moe li je
povesti na matineju. Momku su dvadeset dvije, pet je godina stariji od
Judy, a ona je, Bogu hvala, jo maloljetnica pa mora sluali oca. Taj njezin
dragi - ime mu je Lou - sjedio je u dnevnoj sobi, naizgled nervozan,
navukao nekakvu bezveznu koulju, prljave traperice vezao ukraenim
konim pojasom nalik kakvoj srednjovjekovnoj spravi za muenje, a
 KIKA

otvorene sandale otkrivale mu blatna stopala. Na Ronovo pitanje kako

zarauje za kruh, uzvratio je da je on nezaposleni pjesnik, a Ron je
posumnjao da ga klipan zafrkava. Nakon primjedbe o zajednikom
ivljenju Ron ga je izbacio iz kue. Otada se redaju svae. Najprije je on
objasnio Judy da ne smije ivjeli s Louom jer se mora uvati za mua,
nato mu se ona nasmijala u lice i kazala da je ve spavala s njim barem
desetak puta, kad je ono toboe noila kod prijateljice u Finchleyu. Onda
je on rekao kako e mu sad po svoj prilici priznati da je u drugom stanju, a
ona odbrusila da nije valjda tako glupa, pa uzima tablete jo od
esnaestog roendana, kad ju je majka odvela u kliniku za planiranje
obitelji. I tada Ron zamalo nije udario svoju enu, prvi put u dvadeset
godina braka. Ron je zamolio jednog prijatelja u policiji da se raspita o
Louisu Thurleyu, dvadeset dvogodinjaku bez zaposlenja, koji stanuje u
Barracks Roadu, Harringey. U kaznenoj evidenciji pronaeno je da je
dvaput kanjavan: jedanput zbog posjedovanja haia na pop-festivalu u
Readingu, i drugi put zbog krae hrane u supermarketu Tesco's u
Muswell Hillu. Ta je informacija trebala dokrajiti vezu. I ona jest uvjerila
Ronovu enu, ali je Judy kazala da ona zna za oba incidenta. Za ha se ne
bi smjelo kanjavati, izjavila je, a to se tie krade, Lou i njegovi prijatelji
samo su sjedili na podu supermarketa i kraj police jeli patetu od
svinjskog mesa, dok ih nisu uhitili. To su radili jer vjeruju da hrana mora
biti besplatna, a i zato jer su bili gladni i bez prebijene pare. Ona je po
svoj prilici uvjerena da je njihov stav potpuno razborit.
Kako je nije uspio urazumiti, Ron joj je konano zabranio veernje
izlaske. Prihvatila je to mirno. Posluat e ga, a za etiri mjeseca, kad
napuni osamnaestu, odselit e u stan-atelje gdje ivi Lou sa svoja tri
frenda i zajednikom curom. Rona je to dotuklo. Osam je dana bio
opsjednut tim problemom, i jo ne vidi naina kako da spasi ker od ivota
u bijedi - jer to je pravi izraz za to, bez i traka sumnje. Ron je ve vidio
takve sluajeve. Mlada djevojka udaje se za nitariju. Ona odlazi na
posao, a on ostaje kod kue i gleda trke na televiziji. S vremena na vrijeme
tip obavi kakav lopovluk da si priskrbi za pie i cigarete. Ona izrodi opor
djece, a njega ukebaju i odvedu u orku, i eto ti jadnice odjednom s cijelom
obitelji na socijali i bez mua.
 KIKA

Dao bi svoj ivot za Judy, ve joj je dao osamnaest godina ivota, a

ona jedino eli odbaciti sve ono to je za njega vrijedno u ivotu i pokazati
mu prezir. Mogao bi zaplakati, kad bi znao kako.
Nije se mogao osloboditi tih misli, i u 10 sati i 16 minuta prije podne
toga dana i dalje je time razbijao glavu. Zato i nije na vrijeme primijetio
zasjedu. No njegova rastresenost i nije bila jako vana za ono to se
dogodilo iduih nekoliko trenutaka. Ispod jednog eljeznikog podvonjaka
skrenuo je na dugaku vijugavu cestu kojoj je s lijeve strane bila rijeka a s
desne neko stovarite starih automobila. Bio je ugodan, vedar dan, a kako
je cesta blago skretala, odmah je uoio golemi transporter, dupkom krcat
oteenim i razbijenim vozilima, kako se s mukom zavlai natrake u ulaz
stovarita.
U poetku se inilo da e kamion osloboditi prolaz dok kombi stigne
do njega. No voza je oito krivo procijenio kut prilaza jer je opet krenuo
naprijed i potpuno blokirao cestu. Dva motociklista sprijeda su koila i
stala, a Ron je zaustavio kombi iza njih. Jedan je motociklist podigao svoj
motor na nogare i skoio na prag kabine da vikne na vozaa. Motor
kamiona je buno poveavao broj okretaja, a iz ispune cijevi je u oblacima
kuljao crni dim.
- Javi nepredvieno zaustavljanje - ree Ron. - Drimo se propisa iz
knjige.
Max dohvati radio-mikrofon. - Mobile kontroli Obadija. Ron je
promatrao kamion. Vozio je udan asortiman vozila. Bio je tu jedan stariji
zeleni kombi s reklamom mesnice na boku, pa razbijeni fordanglia bez
kotaa, dvije volkswagenbube natovarene jedna na drugu; na gornjem
dijelu veliki bijeli australski ford nalik koiji i naizgled nov triumph.
Cijela se ta gomila inila nekako klimavom, osobito one dvije bube u ne-
sigurnom zagrljaju, kao dva insekta u kopulaciji. Ron opet pogleda
kabinu: motociklist je davao znakove vozau da se skloni kombiju s puta.
Max ponovi:
- Mobile kontroli Obadija. Javite se, molim.
Mora da smo vrlo nisko, pomisli Ron, tu blizu je rijeka. Moda je
prijem lo. Ponovo pogleda automobile na transporteru i shvati da nisu
privezani. To je doista opasno. Koliko dugo je transporter vozio ovaj teret
neosiguranog otpada? Odjednom mu sine.
- Daj SOS! - drekne. Max je buljio u nj.
 KIKA

- to?
Uto se neto stropota na krov kombija. Voza kamiona skoi iz svoje
kabine na motociklista. Nekoliko ljudi s maskama od arapa penjalo se
preko zida stovarita. Onda Ron u retrovizoru spazi kako obaraju dva
motociklista s njihovih vozila. Kombi se nagne, a onda - neshvatljivo - kao
da se poeo dizati u zrak. Ron se osvrne nadesno i ugleda krak dizalice:
preko zida sezao je do krova kombija. On iupa mikrofon iz ruku
zbunjenog Maxa. Jedan maskirani ovjek potri prema kombiju i baci na
vjetrobran neto malo, nalik loptici za kriket. Idui trenutak razvukao se
u nizu slika kao u kakvom usporenom filmu: razbijena kaciga leti zrakom;
drvena palica udara po neijoj glavi; Max hvata polugu mjenjaa dok se
kombi prevre; Ron pritie dugme za govor na mikrofonu i vie: "Obadija,
SO..."; bombica nalik loptici za kriket udara u vjetrobran i eksplodira; pa
komadii vrstog stakla lete zrakom na sve strane; onda fiziki udar od
pritiska nastalog eksplozijom i tiha tama nesvjestice.
Narednik Wilkinson uo je poziv "Obadija' iz kombija s novcem, ali
nije obraao panju. Tog je jutra posla bilo preko glave: tri zastoja u
najprometnijem dijelu grada, jurnjava po Londonu za vozaem to je
skrivio sudar i pobjegao, dva ozbiljna nesretna sluaja, poar u jednom
skladitu, pa nenadana demonstracija neke anarhistike skupine u
Downing Streetu. Kad je poziv stigao, mlada kreolka mu je upravo davala
kavu i sendvi sa unkom, a on ju je pitao:
-to ti veli mu na to to ide na posao bez grudnjaka? Djevojka
bujnih grudi zahihoe:
- Ma on to i ne primjeuje.
S druge strane kontrolne ploe javi se pozornik Jones: - Eto ti, Dave,
ne gubi vrijeme.
-to radi veeras? - priupita Wilkinson. Ona se nasmije znajui da se
ali.
- Radim.
Radio se opet oglasi:
-Mobile kontroli Obadija. Javite se, molim. Wilkinson nastavi:
- Opel radi? A to?
- Kao go-go plesaica u lokalu. - Golih grudi?
 KIKA

- Pa doi vidjeti, ne? - odvrati djevojka i odgura kolica. Iz radija se

opet zauje: SO..., pa priguen prasak kao od atmosferskih smetnji ili od
kakve eksplozije.
S Wilkinsova mlada lica odmah nestade smijeka. On pritisne neko
dugme i javi se u mikrofon:
- Kontrola Obadija, javite se, Mobile.
Odgovora nije bilo. Glasom u kojem se osjeala urba Wilkinson zovne
svog pretpostavljenog:
- efe!
Inspektor "Harry" Harrison prie Wilkinsonu. Taj visoki mukarac,
to je prstima prolazio kroz sve rjeu kosu, sad je izgledao smueniji no
to je uistinu bio.
- Sve pod kontrolom, narednie? - upita.
- ini mi se, efe, da sam uhvatio SOS Obadije. - Kako to misli, ini ti
se? - okosi se Harrison. Wilkinson nije postao narednik priznajui svoje
greke.
- Nejasna poruka, gospodine. Harrison uzme mikrofon.
- Kontrola Obadija zove Mobile, ujete li me? Prijem. Priekao je,
potom ponovio poruku. No odgovora nije dobio. Onda se obrati
Wilkinsonu: - Nejasna poruka, pa prestanak emitiranja. Moramo to
tretirati kao otmicu. Samo mi jo to treba. - Rekao je to tonom ovjeka
prema kojem sudbina ne samo da je bila nepravedna nego stvarno
osvetoljubiva.
- Nisam doznao lokaciju - ree Wilkinson.
Onda se obojica okrenu i zagledaju u golemu kartu Londona na zidu.
Wilkinson objasni:
- Poli su uz rijeku. Posljednji put su se javili iz Aldgatea. Promet je
normalan, morali bi bili, recimo, u Dagenhamu.
- Sjajno - sarkastino e Harrison, pa na trenutak razmisli. -
Alarmiraj sva vozila. Onda odredi tri patrole iz istonog Londona i poalji
ih u potragu. Alarmiraj Essex, i hou da oni lijeni kreteni znaju koliki je
vraji novac u pitanju. U redu, alji. Wilkinson je poeo nazivati. Duboko
zamiljen, Harrison je nekoliko trenutaka stajao kraj njega.
- Trebao bi nas tkogod uskoro nazvati; valjda je netko to vidio -
promrmlja, pa ponovo razmisli. - Ali, ako je tip dovoljno bistar da uniti
radio prije no to su se momci uspjeli javiti, onda je dovoljno bistar i da
 KIKA

obavi posao negdje u zavjetrini. Slijedila je dua stanka, pa je konano

zakljuio: - Osobno mislim da nemamo velikih izgleda na uspjeh.
Sve se odvija kao u snu, pomisli Jacko. Kombi s novcem prenesen je
preko zida i polako sputen kraj autogenog aparata.
etiri policijska motocikla baena su na transporter koji je onda
natrake uao u dvorite. Motociklisti sada lee uredno poredani, na
rukama i nogama im lisiine, a vrata dvorita su zatvorena. Dva momka
sa zatitnim naoalama preko maske od arapa buila su otvor veliine
ovjeka na boku kombija. Drugi, obian plavi kombi bio je pripremljen.
Veliki elini pravokutnik otpade i iz kombija iskoi uniformirani straar
s podignutim rukama. Jesse mu navue lisiine i natjera ga da legne kraj
ostalih iz policijske pratnje.
Napadai su brzo odvezli autogeni aparat, a onda su dvojica ula u
kombi s novcem i poela vaditi sanduke koji su se odmah stavljali u drugi
kombi.
Jacko baci pogled na zarobljenike. Svaki je dobio poneki udarac, ali
nita ozbiljno. Svi su bili pri svijesti. Jacko se znojio pod maskom, ali se
nije usudio skinuli je. Iz kabine dizalice, gdje je jedan momak drao
strau, zauje se uzvik. Jacko podie pogled. Istovremeno se oglasi neka
sirena. On pogleda oko sebe. Ma nije mogue! Pa prema planu su trebali
svladati straare prije no to uspiju radijom pozvati pomo. On opsuje.
Ljudi su ga gledali ekajui naredbu.
Transporter se bio povukao iza hrpe guma, lako da sc bijeli motocikli
ne mogu vidjeti. Dva kombija i dizalica ne bi lrcbali izazvali sumnju.
Jacko vikne:
- Svi u zaklon! - Onda se sjeti zarobljenih. Nema ih kad odvui u neko
skrovite. Pogled mu pade na nekakvu ceradu. On je prebaci preko pet
tijela, potom se baci iza najblieg kontejnera.
V
Sirena se pribliila. Automobil je jurio velikom brzinom. ula se
kripa kotaa kad je skrenuo u podvonjak, onda brujanje motora kad je
preao stotku u treoj prije no to je promijenio brzinu. Zvuk sirene se
povisivao, polom nenadano snizio, i buka se poela udaljavati. Jacko s
olakanjem odahne, no uto zauje drugu sirenu pa vikne:
- Ostanite na svojim mjestima.
 KIKA

I drugi automobil projuri, no sad se uo trei. Ponovo kripa kolaa u

podvonjaku, opet brujanje u treoj brzini iza zavoja, no ovaj put je
automobil usporio pred vratima stovarita. Sve je izgledalo mirno.
Jackovo se lice pod najlonom kupalo u znoju. inilo mu se da e se uguiti.
Zauje neki zvuk. Valjda je kripa policijskih izama na vratima. Mora da
se jedan od njih penje da vidi to je s druge strane. Jacko se odjednom
sjeti da su u kabini kombija ostala jo dva straara. Molio je Boga da se ne
pojave ba sad.
to smjera pajkan? Nije se prebacio preko vrata, ali se nije ni spustio
natrag. Ako li uu i dobro pogledaju, gotovi smo. Ne, ne paniari, smirivao
je sam sebe, pa nas deset moe srediti tri- etiri pajkana. Ali trebat e
vremena, a moda su jednog ostavili u automobilu i taj bi mogao pozvali
pojaanje... Jacku se ve inilo da mu sav onaj novac klizi kroz prste.
Najradije bi riskirao i virnuo iza kontejnera, ali znao je da nema smisla.
Znat e da su otili po zvuku automobila. Koga vraga rade ?
Upet baci pogled prema otetom kombiju. Kriste, jedan ud one dvojice
se mie. Jacko podie puku. Doi e do borbe.
- Jebi ga - proape.
Iz kombija se zauje neki zvuk, nekakav hrapav uzvik. Jacko ustane i
izie iz sklonita sa samaricom na gotovs. Nije bilo nikoga.
Uto zakripe gume i automobil se odveze. Sirena se opet oglasila i
izgubila u daljini.
Gluhi Willie izroni iza zarc~ale karoserije nekog mercedesa. Obojica
krenu prema kombiju.
- Odlian provod, a? - primijeti Willie.
- Jest - Jacko e kiselo. - Bolje nego na prokletom telkau. - Pogledaju
u kombi. Voza je stenjao, no oito nije bio teko ranjen. - lzlazi, djedice -
dobaci mu Jacko kroz razbijeni prozor.
- Dosta je bilo izleavanja.
Na Rona Bigginsa taj je glas djelovao smirujue. Sve dotad bio je u
omami i panici. Sluh ga je nekako slabo sluio, glavu raspinjao bol, a kad
je rukom preao po licu dotaknuo je neto ljepljivo.
Pogled na ovjeka zamaskirana arapom na neobian mu je nain
vratio snagu. Sve je bilo potpuno jasnu. Taj izuzetno efikasan prepad, ta
glatko izvedena operacija izazivala je u Ronu neko strahopotovanje. Znali
su sve o vonji kombija s novcem: i rutu i tono vrijeme. Rona je hvatao
 KIKA

bijes. Jer, nema sumnje da e odreeni postotak plijena nekim kanalom

dospjeti na bankovni raun kakva korumpiranog detektiva. Kao veina
zaposlenih u policiji i sigurnosti, i on je mrzio pokvarene policajce, ak
vie nego lopove.
ovjek koji ga je nazvao djedicom segnuo je kroz smrskano staklo
prozora, pa otkljuao unutarnju bravu i otvorio vrata. Ron izie. Pri
kretanju je osjeao bolove.
Napada je bio mlad, odjeven u traperice a pod arapom mu se vidjela
duga kosa. Nosio je samaricu. Prezirno je gurnuo Rona i naredio:
- Isprui ruke, lijepo, zajedno, tatice. U tren oka moe zavriti u
bolnici.
Bol u Ronovoj glavi poveavala se s njegovim bijesom. Jedva je
svladao poriv da udari togod nogom, i prisilio se da se prisjeti kako bi se
morao ponaati u sluaju napada: Ne pruaj otpor, surauj s njima, daj im
novac. Mi smo osigurani protiv toga, tvoj ivot nam je vredniji, zato ne
izigravaj junaka. Disanje mu se ubrzalo. U njegovoj smuenoj svijesti
mladi sa samaricom u ruci postao je korumpirani detektiv i Lou
Thurley, to dahe i stenje na njegovoj nevinoj, djevianskoj Judy u nekom
smrdljivom krevetu u prljavoj mansardi. Odjednom je shvatio da je
upravo taj ovjek unio zbrku u njegov, Ronov, ivot i da se moda ba i
treba pokazali junakom kako bi ponovo zadobio potovanje vlastita
djeteta, te da su upravo ovakvi nevaljalci, poput ovog korumpiranog
detektiva zakukuljena arapom, to se valja u krevetu s Judy i nosi
samaricu, od onog soja to uvijek upropaste ivot potenim ljudima
kakav je Ron Biggins. I zato je poao dva koraka naprijed i odalamio
zapanjenog mladia po nosu, a ovaj je posrnuo i povukao oba okidaa svoje
puke, ne pogodivi Rona ve jednog drugog maskiranog napadaa do
njega, koji je gadno opsovao i sruio se, nato se Ron s uasom zabuljio u
krv, a onaj prvi ga je onda metalnom puanom cijevi snano udario po
glavi, i Ron se opet onesvijestio.
Jacko klekne kraj Gluho Williea i skine komade arape s lica starijeg
ovjeka. Williejevo lice bilo je uasno izoblieno, i Jacko problijedi. Jacko i
njemu slini ranjavali su svoje rtve i jedni druge tupim predmetima, pa
tako Jacko jo nikad nije vidio rane od samarice. A kako program obuke
pod vodstvom Tonya Coxa nije obuhvaao pruanje prve pomoi. Jacko
 KIKA

zapravo nije znao to mu je initi. Ali je zato znao brzo razmiljati.

Podigao je pogled. Ostali su sc skupili i buljili.
- Natrag na posao, tupi kreteni! - drekne Jacko i svi se rastre.
On se nagne k Willieu i upita: - uje li me, stari moj? Willie nakrivi
lice, ali govoriti nije mogao.
Jesse klekne s druge strane Williea i ree: - Moramo s njim u bolnicu.
Jacko je ve na to mislio.
- Trebaju mi brza kola - kratko e i pokae na plavi volvo parkiran u
blizini. - ija su ono?
- Vlasnika stovarita.
- Odlino. Pomozi mi da odnesem Williea.
Ranjenika, koji je cvilio, Jacko uhvati za ramena a Jesse za noge, pa
su ga unijeli u automobil i poloili na stranje sjedite. Kljuevi su bili u
automobilu.
Uto se jedan napada javi iz otetog kombija: - Jacko, gotovo je. Jacko
bi ga bio udario zato to mu se obraa imenom, ali je imao prea posla.
- Zna kamo ide? - upita Jessea. - Znam, ali ti bi trebao sa mnom.
- Ma nije vano. Ja u nekako odvesti Williea u bolnicu i onda se nai
s tobom na farmi. Sad sluaj: vozi polako, ne juri kroz crveno, stani na
pjeakom prijelazu, dovraga, ponaaj se kao da si na vozakom ispitu.
Kui?
- Da - potvrdi Jesse, otri ka kombiju s kojim e odvesti novac i
provjeri stranja vrata. Bila su zakljuana. On strgne smei papir s
registarskih tablica, ija je svrha bila da skrije broj pred pogledima
straara - Tony Cox je na sve mislio - i sjedne za upravlja.
Jacko pokrene motor volva. Netko je otvorio vrata stovarita. Ostali
su ve sjedali u svoje automobile i skidali rukavice i maske. Jesse je
izvezao kombi i skrenuo desno. Jacko krene za njim i uputi se u
suprotnom pravcu.
Dok je na cesti poveavao brzinu, pogleda na sat. Deset i dvadeset
sedam. Cijela je operacija trajala jedanaest minuta. Tony je imao pravo
kad je rekao da e, za ono vrijeme koliko patrolnim kolima treba da iz
Vine Streeta stignu do Isle of Dogsa, oni ve daleko odmaknuti. Sve je ilo
kao po loju, osim u sluaju jadnog Gluhog Williea. Jacko se nadao da e
poivjeti kako bi mogao troiti svoj dio.
 KIKA

Pribliavao se bolnici. Ve je smislio kako e stvar izvesti, samo Willie

sad ne smije biti vien.
- Will, moe li lei na pod? - upita, ali odgovora nije bilo. Jacko se
osvrne preko ramena. Williejeve oi bile su u tako oajnom slanju da se;
vie nije moglo govoriti o tome da se "otvaraju" ili "zatvaraju". A jadnik
mora da je u nesvijesti..Jacko segne natrag i povue tijelo sa sjedala na
pod. Sruilo se uz mukli udarac.
Uvezao se u bolniko dvorite i zaustavio na parkiralitu. Iziao je iz
automobila i slijedio znakove prema Odjelu traumatologije. U samom
ulazu nalazila se telefonska kabina. Otvorio je imenik i naao broj bolnice.
Nazvao je, ubacio novi i zatraio Odjel traumatologije. Telefon na
stolu u blizini njega zazvonio je dva puta i sestra je podigla slualicu.
Javila se:
- Jedan trenutak,molim - i poloila slualicu na stol. Bila je to
punana ena etrdesetih godina, u kruto ukrobljenoj bolnikoj odjei i s
neukrotivom kosom. Napisala je nekoliko rijei u neku knjigu, potom opet
digla slualicu. - Traumatologija, izvolite. Jacko je govorio tiho,
promatrajui sestrino lice:
- U plavom volvu na vaem parkiralitu je ovjek ranjen samaricom.
Stasita ena problijedi. - Mislite, ovdje? Jack se razbjesni.
- Jest, lijena stara kravo, ba u tvojoj bolnici. A sad mii guzicu i poi
po njega! - Bio je u napasti da zalupi slualicom, ali se obuzdao i samo
pritisnuo vilicu telefona. Jer, ako on vidi sestru, i ona moe vidjeti njega.
On je i dalje drao slualicu na uhu, dok je ona svoju spustila, ustala,
pozvala jednu bolniarku i pola na parkiralite.
Jacko je nastavio kroz bolnicu i iziao na drugi izlaz. S glavnog ulaza
je pogledao na drugu stranu i vidio kako odnose nosila na parkiralite.
Uinio je sve to je mogao za Williea. Sad mu trebaju druga kola.

15.
Felixu Laskom sviao se ured Nathaniela Fetta. Bila je to udobna
prostorija, nenametljivo ureena, pravo mjesto za voenje poslova. Nije u
njoj bilo onih toseva kojima je Laski ispunio svoj ured kako bi se osjeao
nadmonim, poput stola smjetena kraj prozora da mu lice ostane u sjeni,
pa niskih, klimavih naslonjaa za posjetitelje, ili skupocjenih alica za
 KIKA

kavu od prozirna porculana zbog kojih su se ljudima ruke tresle od straha

da im ne ispadnu. U Fettovu si se uredu osjeao kao u kakvom
direktorskom klubu. A da je takav ugoaj namjerno stvoren, u to nema
sumnje. Kad je prihvatio Fettovu dugaku, usku ruku, Laski je uoio dvije
stvari: prvo, da je tu glomazan, oito malo upotrebljavan stol; i drugo, da
Fett nosi klupsku kravatu. udan izbor kravate za jednog Zidova, pomisli,
no onda dobro promislivi zakljui da zapravo uope nije udan. Fett ju je
nosio iz istog razloga iz kojeg Laski oblai izvanredno saiveno prugasto
odijelo iz Savile Rowa - kao simbol koji potvruje da je i on Englez. Znai,
zakljui Laski, i nakon est bankarskih generacija obitelji Fett, Nathaniel
je jo pomalo nesiguran. Taj bi podatak mogao biti koristan.
- Sjednite, Laski. elite kavu?
- Ne, hvala, pijem kavu cijeli dan. Nije mi dobra za srce. - Neko pie?
Laski odmahne glavom. Odbijanje gostoljubivosti bio je njegov nain
da dovede domaina u nepovoljan poloaj. Onda ree:
- Bio sam u dobrim odnosima s vaim ocem, sve do njegove mirovine.
teta to je umro. To se kae za mnoge ljude, no u njegovu je sluaju
istina.
- Hvala vam. - Fett ponovo sjedne u naslonja nasuprot Laskom i
prekrii noge. Iza naoala pogled mu je bio tajnovit. - Bilo je to prije deset
godina - doda.
- Tako davno? Naravno, bio je mnogo stariji od mene, no znao je da
sam kao i njegovi preci iz Varave.
Fett kimne glavom.
- Prvi Nathaniel Fett preao je Europu s torbom zlata i magarcem.
- Ja sam prevalio isti put na motociklu ukradenom nacistima i s
kovegom bezvrijednih maraka Treeg Reicha.
- Ipak je va uspon bio daleko bri.
Laski je shvatio da je to potcjenjivanje. Fett je htio rei: Mi moda
jesmo skorojeviki poljski idovi, ali ni izdaleka toliki skorojevii kao ti. U
ovoj je igri burzovni meetar doista dorastao Laskom, a uz one naoale to
mu skrivaju izraz ne treba mu svjetlost s lea. Laski se nasmijei.
- Isti ste kao va otac. ovjek nikad nije znao to misli. - Pa niste mi
jo ni rekli neto o emu bih razmiljao.
 KIKA

- Ah. - Znai, avrljanje je gotovo, pomisli Laski. - ao mi je to je moj

telefonski poziv bio pomalo tajanstven. Ba ljubazno od vas to ste me
odmah primili.
- Rekli ste da imate sedmeroznamenkastu ponudu za jednog mog
klijenta. Pa kako da vas ne primim? Hoete li cigaru? - Fett ustane,
dohvati kutiju s pomonog stola i ponudi.
- Hvala - nato e Laski. Neto je due oklijevao pri izboru, a onda,
segnuvi rukom za cigarom, nastavi: - elim kupiti Hamilton Holdings od
Dereka Hamiltona.
Izbor trenutka bio je odlian, no Fett nije pokazao ni truna
iznenaenja. A Laski se bio ponadao da e mu kutija ispasti iz ruke. No
Fett je, naravno, znao da e Laski izabrati upravo taj trenutak da ubaci
bombu, pa je i stvorio trenutak upravo za tu svrhu.
Zatvorio je kutiju i bez rijei Laskome pripalio cigaru. Onda je opet
sjeo i prekriio noge.
- Znai, HamiIton Holdings za sedmeroznamenkasti broj.
- Tono jedan milijun funti. Kad ovjek prodaje svoje ivotno djelo,
ima pravo na lijepu okruglu brojku.
- N-da, shvaam psihologiju vaeg pristupa - veselo e Fett. - To nije
posve neoekivano.
- to?
- Hou rei, nismo oekivali upravo vas. Ali nekog jesmo. Sad je pravo
vrijeme.
- Ponuda je znatno vea od vrijednosti dionica po sadanjim cijenama.
- Pa tu je negdje otprilike - nije se dao Fett. Laski rairi ruke s
dlanovima uvis, u umjetnoj gesti.
- Nemojmo se sporiti - ree. - Ovo je visoka ponuda.
- Ali manja od onoga koliko e dionice vrijediti ako Derekova
korporacija dobije pravo na koritenje naftnog nalazita.
- to nas dovodi do mog jedinog uvjeta. Naime, ponuda vrijedi ukoliko
se ugovor sklopi u tijeku dananjeg prijepodneva.
Fett pogleda na sat.
- Skoro je jedanaest. Zar stvarno mislite da bi se to moglo obavili za
jedan sat, ak i pod pretpostavkom da je Derek zainteresiran?
Laski dotakne svoju aktovku.
 KIKA

- Pripremio sam sve potrebne dokumente. - Jedva bismo ih stigli

proitati...
- Takoer imam pismo namjere s ugovornim stavkama. Meni je to
dosta.
- Mogao sam i pretpostaviti da ete biti spremni. - Fett naas razmisli.
- Naravno, ukoliko Derek ne dobije pravo na naftni izvor, dionice e
vjerojatno malo izgubiti na vrijednosti.
- Ja sam kockar - nasmijei se Laski. Fett nastavi:
- U kojem ete sluaju vi prodati aktivu kompanije i ukinuti neunosne
podrunice.
- Ni govora - lagao je Laski. - Mislim da bi kompanija nosila dobit
ovakva kakva je sad, samo s novim rukovodstvom.
- Vjerojatno imale pravo. No dobro, to je razumna ponuda i moram o
njoj obavijestiti svog klijenta.
- Nemojte oklijevati. Imajte na umu proviziju na milijun funti.
- Hou - hladno odsijee Fett. - Nazvat u Dereka. Podigne telefonsku
slualicu sa stolia za kavu i zatrai: Dereka Hamiltona, molim.
Laski je odbio dim cigare i nastojao prikriti zabrinutost.
- Derek, ovdje Nathaniel. Kod mene je Felix Laski. Dao je ponudu. -
Nastade stanka. - Da, jesmo, zar ne? Tono jedan milijun. Ti bi... u redu.
ekamo te. to? Ah... shvaam. - Malo se zbunjeno nasmije. - Deset
minuta. - Onda spusti slualicu. - Dakle, Laski, on je krenuo. Dok ekamo,
dajte da vidimo te vae dokumente.
Laski nije mogao odoljeti a da ne zakljui: - Znai, zainteresiran je.
- Moda.
- Jo je neto rekao, zar ne?
Fett se jo jednom zbunjeno nasmije.
- Ma nema smisla da vam krijem. Rekao je, ako vam u podne preda
kompaniju, da u podne eli i novac na ruke.
 KIKA

JEDANAEST PRIJE PODNE

16.
Kevin Hart naao je adresu koju je dobio u redakciju i parkirao na
utoj crti. Imao je Rover star dvije godine, s motorom V8, jer bio je
neenja, a u Evening Postu se plaalo na nivou Fleet Streeta, pa je imao
daleko vie novaca nego mnogi dvadeset dvogodinjaci. On je to znao i
uivao u tome, a kako nije bio dovoljno iskusan da to svoje uivanje
diskretno prikrije, to je izazivao odbojnost kod drugih, pa i kod Arthura
Colea. Sa sastanka urednitva Arthur se vratio vrlo nervozan. Sjeo je za
desk vijesti, dao niz uputa kao i obino, onda zovnuo Kevina da doe i
sjedne za stol na istoj strani gdje je on siguran znak da e, kako reporteri
kau, "dobiti po piksi". No na Kevinovo iznenaenje, Arthur je zapoeo
razgovor, ne o onom upadu na sastanak, ve o telefonskom poziv. Upitao
je:
- Kakav je bio taj glas? Kevin objasni:
- Glas sredovjenog ovjeka. Po govoru, iz okolice Londona. Birao je
rijei, moda isuvie paljivo. Lako mogue da je bio pijan ili rastresen.
- To nije glas koji se meni javio jutros - zamiljeno e Arthur. - Ovaj je
bio mladi, govorio londonskim narjejem. I to je taj rekao?
Kevin je itao svoje biljeke:
- Ja sam Tim Fitzpeterson. Ucjenjuju mc dva ovjeka: Laski i Cox.
elim da okrivite te gadove kad mene vie ne bude.
Arthur u nevjerici odmahne glavom. - To je sve?
- Pa, ja sam pitao ime ga ucjenjuju, a on je uzvratio: "Boe, vi ste svi
isti", i poklopio slualicu. - Kevin je zastao oekujui prigovor. - Je li
pitanje bilo pogrenu?
Arthur slegne ramenima.
-Jest, ali pojma nemam koje bi bilo pravo. - Onda podigne slualicu,
okrene jedan broj i prui je Kevinu. - Pitaj ga je li nas zvao u zadnjih pola
sala.
Kevin je trenutak sluao, pa spustio slualicu. - Zauzeto.
- to se tu moe. - Arthur je pipao po depovima traei cigarete.
- Pokuavate se odviknuti - primijeti Kevin prepoznavi simptome.
 KIKA

- Jest. - Arthur poe gristi nokte. - Vidi, ucjenjiva najbolje dri

politiara u ahu prijetnjom da e sve otkriti novinama. 1 zato ucjenjivai
ne bi nazvali nas da nam odaju tajnu jer bi lime odbacili svoj adut. Po istoj
logici, budui da su novine ono ega se rtva boji, ni ona ne bi nazvala nas
i otkrila da je ucjenjujte. - Tonom ovjeka koji dolazi do konana
zakljuka, on zavri: - I zato mislim da se tu zapravo radi o nekoj podvali.
Kevin je to shvatio kao kraj razgovora, pa je ustao. - Onda u se
vratiti onome lanku o nafti.
- Nemoj - zaustavi ga Arthur. - Moramo ovo provjeriti. Bit e najbolje
da ode onamo i pokuca mu na vrata.
- Odlino.
- A slijedei put kad ti sine ideja da prekine sastanak urednitva,
najprije sjedni i izbroji do sto i jedan.
Kevin nije izdrao a da se ne naceri. - Svakako. No to je vie
razmiljao o cijeloj loj prii, sve mu se manjom inila mogunost da je
istinita. U automobilu se pokuao prisjetiti to zna o Timu Fitzpetersonu.
ovjek spada u krajnje umjerene. Diplomirao je ekonomiju i dre ga
pametnim, no, po svemu sudei, kao osoba nema dovoljno ivosti ni
matovitosti da bi ucjenjivae opskrbio odgovarajuim materijalom. Kevin
se prisjeti jedne fotografije Filzpetersonovih snimljene na nekoj
panjolskoj plai: politiar u groznim sivoutim kratkim hlaama,
skromna ena i tri nezgrapne djevojice.
Zgrada pred kojom je Kevin sada stajao nije na prvi pogled djelovala
kao nekakvo ljubavno gnijezdo. Bio je to prljavi, sivi stambeni blok iz
tridesetih godina u nekoj zabaenoj ulici u Westminsteru. Da nije bio lako
blizu Parlamenta ve bi davno bio postao sirotinjskom nastambom.
Uavi, Kevin vidje da su se kuevlasnici potrudili oko ureenja pa su
ugradili dizalo, a u predvorju postavili vratara. Nema sumnje, tu su
"luksuzni stanovi s podvorjem".
Ovdje se ne bi moglo stanovati s enom i troje djece, pomisli on, ili bi
tako barem smatrao ovjek poput Fitzpetersona. Iz toga slijedi da je ovdje
stan pied-a-terre u kojem Fitzpeterson moe nakon svega odravati
homoseksualne orgije ili tulume uz cugu i travu.
Dosta nagaanja, ukori Kevin sama sebe, za tren e ve saznati.
Vratara nisi mogao zaobii. Njegova skuena prostorija gledala jc tono u
dizalo na suprotnoj strani uskog predvorja. Mrtvake boje, s upalim,
 KIKA

blijedim licem izgledao je ba kao da su ga lancima prikovali za stol i

prisilili da nikad ne vidi danjeg svjetla. Kad mu se Kevin pribliio, spustio
je knjigu Kako zaraditi drugi milijun i skinuo naoale. Kevin upre prstom
u knjigu.
- Da mi je znati kako zaraditi prvi.
- Deveti - vratar e strpljivo s dosadom u glasu. - to?
- Vi ste deveti koji to kae. - Oh, ao mi je.
- Onda vi pitate zato je itam, a ja odgovaram da mi ju je posudio
jedan stanar, vi onda da biste se eljeli sprijateljiti s lim stanarom. E,
poto smo sad sve to obavili, to mogu uiniti za vas?
Kevin je znao kako treba s takvim mudrijaima. Samo ljubazno,
ljubazno, ree u sebi, a glasno upita:
- Na kojem je broju gospodin Fitzpeterson?
- Nazvat u vam ga. - Vratar segne za telefonom.
- Samo trenutak. - Kevin izvue novarku i izabere dvije novanice. -
Htio bih ga iznenadili. Pritom namigne i poloi novac na pult.
V
ovjek uze novac pa glasno odvrati:
- Svakako, gospodine, budui da ste mu brat. Pet C.
- Hvala. - Kevin prie dizalu i pritisne dugme. Zavjereniko
namigivanje upalilo je bolje od iega, zakljui. Uao je u dizalo i pritisnuo
dugme za peti kat, no onda jo malo pridri vrata da se ne zatvore. Vratar
je upravo htio podii telefon. Kevin mu dobaci:
- Iznenaenje, je 1' tako? Vratar bez rijei uze svoju knjigu.
Dizalo uz kripu krene uvis. Kevina proe poznati osjeaj iekivanja.
Tako bi se uvijek uzbudio prije no to e pokucati na neija vrata u potrazi
za informacijama. Osjeaj nije bio neugodan ali ga je uvijek pratila
zabrinutost zbog mogueg neuspjeha.
Odmorite na zadnjem katu krasio je mali kvadratni sag od umjetna
vlakna i nekoliko izblijedjelih akvarela, neukusnih ali i neupadljivih. Bila
su tu etiri slana, svaki opremljen sa zvonom, potanskim sanduiem i
zurilom. Kevin pronae SC, duboko udahne i pozvoni.
Nitko se nije pojavio. Malo zatim on opet pozvoni, a onda prisloni uho
na vrata i poslua. Nikakva zvuka. Napetost je popustila i sad ga obuze
maloduje.
 KIKA

Razmiljajui to da uini, prie prozoriu na odmoritu i pogleda

van. Preko puta je bila kola. U dvoritu su uenice igrale koarku. Kevin
je bio predaleko da bi mogao utvrditi jesu li dovoljno odrasle da bi mogao
osjetiti udnju prema njima. Vratio se Fitzpetersonovim vratima i
naslonio se na zvono. Uto ga prene buku dizala koje se uspinjalo. Ako je to
neki susjed, moda bi ga mogao pitati...
A onda se zaprepasti vidjevi gdje iz dizala izlazi visok, mlad
policajac. Proe ga osjeaj krivnje. No na njegovo iznenaenje, policajac ga
pozdravi.
- Vi ste vjerojatno gospodinov brat. Kevin brzo razmisli pa upita:
- Tko vam je to rekao? - Vratar.
Kevin ga brzo zaskoi pitanjem: - A zato ste vi ovdje?
- Samo provjeravam je li mu dobro. Jutros se nije p~javio na
sastanku, a slualica mu je dignuta. Ah ti iz ministarstva, morali bi,
znate, imati tjelesnu strau, ali odbijaju. - Pogleda vrata. - Ne javlja se?
- Ne.
- Znale li moda razlog zato bi bio... no, bolestan? Uzrujan? Nekamo
pozvan?
Nato e Kevin:
- Pa, jutros me nazvao. inio mi se potitenim, zato sam i doao.
- Znao je da se uputa u vrlo opasnu igru, ali jo nije nita slagao, a u
svakom sluaju sad je kasno da se povue.
- Moda bismo trebali zatraiti klju od vratara - predloi policajac.
Kevin je to htio izbjei, pa ree:
- A kako bi bilo da razvalimo vrata? Boe moj, ako je tamo unutra
bolestan...
Policajac je bio mlad i neiskusan, a prijedlog da razvale vrata izgleda
da mu se dopao.
- Mislite da mu je tako loe? - upita.
- Tko zna. A to se tie vrata, pa, Fitzpetersonovi nisu siromani.
- Nisu, gospodine. - Vie ga nije trebalo nagovarati. Naslonio se
ramenom na vrata da proba. - Jedno dobro guranje... Kevin stane uza nj
pa su se istovremeno bacili na vrata, s
mnogo buke a malim uinkom.
- U filmu to ide mnogo lake - izlane Kevin, pa se ugrize za jezik, jer
primjedba je bila krajnje neumjesna.
 KIKA

No policajac kao da je nije uo. - Jo jedanput - ree. Ovaj put su oba

uprla svom snagom, te se dovratnik raskoli i dio brave u njemu iskoi i
padne na pod kad se vrata irom otvorie. Kevin je pustio policajca da ue
prvi, pa pode za njim u hodnik.
- Ne osjea se plin - ustvrdi policajac.
- Valjda nije ni uveden - nagaao je Kevin.
U skuenom hodniku bila su troja vrata, Prva su vodila u malu
kupaonicu, gdje Kevin ugleda niz etkica za zube i zrcalo veliine ovjeka.
Druga su bila otvorena; to je bila kuhinja, a izgledala je kao da je u njoj
nedavno izvren pretres. Uli su kroz trea i odmah spazili Fitzpetersona.
Sjedio je za svojim radnim stolom, na stolici s naslonom, glavu spustio na
ruke kao da je zaspao nad poslom. Ali na stolu nije bilo nikakvih papira,
samo telefon, aa i prazna boca. Boca je bila mala, od smea stakla, s
bijelim epom; boca u kakvoj ljekarnici izdaju tablete za spavanje.
Uza svu svoju mladost, policajac je djelovao izvanredno brzo.
- Gospodine Fitzpetersone, gospodine! - viknuo je i ne asei asa u
nekoliko se koraka naao kod klonulog ovjeka pa mu zavukao ruku pod
kuni ogrta da opipa srce. Kevin je na tren stajao kao ukopan. Konano
policajac odahne: - Jo je 1V. Mladi je pozornik preuzeo komandu.
- Govorite s njim - naredi Kevinu pokazavi na Fitzpetersona, a sam
izvadi radiotelefon iz depa na grudima i stade zvati pomo. Kevin uhvati
politiara za rame i osjeti neobino mlitavo tijelo pod kunim ogrtaem.
- Probudite se, probudite se!
Policajac je zavrio razgovor i prikljuio mu se.
- Hitna je tu za tren oka - ree. - Moramo s njim hodati. Onda su
uhvatili onesvijetenog svaki za svoju ruku i pokuali ga prisiliti da hoda.
- Je li ovo prema pravilima? - upita Kevin. - Dovraga, nadam se da
jest.
- Da sam bar bolje pazio na teaju prve pomoi. - I za mene to vrijedi.
Kevin je jedva ekao da se doepa telefona. Ve je vidio naslov u
novinama: SPASIO SAM IVOT MINISTRU. Nije to bio beutan mladi,
no odavno je znao da e lanak koji e lansirali njegovo ime vjerojatnu
znaili tragediju za nekog drugog. Da barem hitna pomo doe to prije,
prieljkivao je. Terapija hodanja nije pomqgla Fitzpetersonu. Policajac se
uznemiri:
- Govorite mu neto. Recite tko ste.
 KIKA

Stvar se zakomplicirala. Kevin jedva proguta slinu pa ree: - Tim,

Tim, to sam ja.
- Recite mu svoje ime.
Kevina su spasila kola hitne pomoi. Dok jc s ulice dopiralo zavijanje
sirene, on vikne:
- Idemo s njim na odmorite. Krenimo!
Tako su odvukli mlitavo tijelo kroz vrata. ekajui pred dizalom,
policajac opet opipa Fitzpetersonu srce.
- Tako mi svega, ne osjea se nita - ustvrdi.
Uto stie dizalo i iz njega iziu dva bolniara. Stariji kratko pogleda
tijelo i upita:
- Prevelika doza?
- Da - potvrdi policajac.
- Onda bez nosila, Bill. Dri ga na nogama.
- elite poi s njim? - priupita policajac Kevina. Bilo je to zadnje to je
Kevin elio.
- Morao bih ostati ovdje i telefonirati - objasni.
Bolniari su sad bili u dizalu i drali Fitzpetersona izmeu sebe.
- Mi odosmo - ree stariji i pritisne dugme.
Policajac opet izvue svoj radiotelefon, a Kevin se vrati u stan.
Telefon je bio na stolu, no on nije htio da ga policajac slua. Moda je u
spavaonici jo jedan aparat.
I on ode onamo. Doista, na drvenom ormariu kraj kreveta nae jedan
sivi telefon, pa nazove Post.
- Rubriku vijesti, molim... Ovdje Kevin Hart. Pomonik ministra Tim
Fitzpeterson danas je hitno prebaen u bolnicu nakon pokuaja
samoubojstva, toka, novi red. Otkrio sam onesvijeteno tijelo efa
vladinog ureda za naftu pri Ministarstvu za energetiku nakon to mi je
rekao, zarez, u jednom histerinom telefonskom pozivu, zarez, da ga
ucjenjuju, toka, novi red. Pomonik ministra... - Kevin zastane.
- Jesi li jo na liniji? - upita stenograf.
Kevin je utio. Upravo je primijetio krv na zguvanim plahtama
kraj sebe, pa mu se smuilo.
 KIKA

17.
to ja imam od svog posla? To si je pitanje Derek Hamilton postavljao
cijelog jutra, dok je djelovanje tableta poputalo a bol od ira postajao sve
otriji i ei. Poput bola i to je pitanje izbijalo u stresnim trenucima.
Danas mu je dan loe poeo, na sastanku s financijskim direktorom koji je
predloio plan redukcije izdataka po kojem bi za pedeset posto trebalo
smanjiti cjelokupnu proizvodnju. Plan nije bio dobar jer bi pridonio
poveanju gotova novca ali bi istodobno unitio rentabilnost, no Hamilton
nije vidio nikakve alternative i ta ga je situacija razljutila. Dreknuo je na
raunovou: "Ja traim od tebe rjeenje a ti mi savjetuje da zatvorim
prokletu radnju!" Takvo ponaanje prema podreenima doista je
nedopustivo, i on je toga bio svjestan. ovjek e sigurno dati ostavku, i
moda se nee dali ud nje odgovorili. Pa onda njegova tajnica, elegantna i
uvijek smirena udata ena koja govori tri jezika, ona ga je pak gnjavila s
listom nekakvih beznaajnih sitnica, pa se i na nju izderao. A ona kakva
ve je, vjerojatno dri da je u prirodi njena posla da podnosi takvo
maltretiranje, ali to njega ne ispriava. I svaki put kad je proklinjao sebe i
svoje osoblje i svoj ir, pitao se: to ja ovdje radim?
Pokuao je nai odgovore dok je u kolima prelazio kratku udaljenost
od svog ureda do ureda Nathaniela Fctta. Novac kao poticaj ne moe se
tako lako zanemariti kao to se on ponekad zavaravao. Istina, on i Ellen
mogli bi udobno ivjeti od njegova kapitala, pa ak i od kamata na kapital.
No njegovi su snovi nadilazili nekakav udoban ivot. Doista uspjeti u
poslu znailo bi imati jahtu od milijun funti, pa vilu u Cannesu i vlastito
lovite, pa iskoristiti priliku,da kupi omiljene Picassove slike umjesto to
samo gleda sjajne reprodukcije u knjigama. Takvi su njegovi snovi, bolje
reeno, bili su - jer sad je vjerojatno prekasno. Hamilton Holdings nee
za njegova ivota ostvarili senzacionalni profit.
Kao mladi valjda je elio biti moan i utjecajan. I nije uspio. Jer,
predsjednik jedne neuspjene kompanije, ma kako velika ona bila, nema
utjecaja; a pred restrikcijama raunovoa njegova mo postaje nitavna.
Njemu nije posve jasno to to znai kad neki govore o zadovoljstvu na
poslu. To je udan izraz, i u ovjeku izaziva predodbu zanatlije koji pravi
stol od komada drveta ili stoara to goni stado ugojene janjadi na
sajmite. U svijetu biznisa nije tako; ak i prilino uspjena ovjeka uvijek
ekaju nove frustracije. A za Hamiltona nema nieg drugog osim biznisa.
 KIKA

Jer, sve i da hoe on nije u stanju pravili stolove ni uzgajati ovce, pisati
udbenike ili pojektirati poslovne zgrade.
Opet se sjetio svojih sinova. Ellen je imala pravo: nijedan od njih ne
rauna na nasljee. Kad bi od njih zatraio savjet, sigurno bi rekli: "Pa
tvoje je, potroi ga." Ipak, neki se unutarnji glas u njemu protivio
povlaenju s posla kojim se njegova obitelj obogatila. A moda bih se,
pomisli, trebao ogluili o taj glas, jer to to sam ga sluao nije me usreilo.
Sad sc prvi put upitao to bi radio kad ne bi morao ii u ured. Seoski ivot
ga ne zanima. A da kao susjed mu, pukovnik Quinton, ee do kreme sa
psom na remenu, to bi mu bilo dosadno. Novine mu ne bi bile zanimljive,
ta i sad ita samo poslovne strane, a kad se vie ne bi bavio poslovima i
one bi mu bile dosadne. A svoj vrt, dodue, voli, ali ne moe zamisliti da bi
cijeli dan provodio u njemu plijevei korov i gnojei zemlju.
to smo obiavali raditi kad smo bili mladi? Kad malo promisli, ini
se da su Ellen i on provodili uasno puno vremena nc radei ama ba
nita. Odlazili su na duge vonje u njegovu dvosjedu, ponekad s
prijateljima ili na izlet. Zato? Zato ovjek sjedne u kola, prevali
dugaak put, pojede sendvie i vrati se? Posjeivali su revije i restorane,
no to je bilo uveer. A ipak se inilo da nikad nemaju dovoljno slobodna
vremena za sebe same.
Pa, moda je vrijeme da on i Ellen ponovo ponu otkrivati jedno
drugo. A s milijun funti ostvarit e neke svoje snove. Mogli bi kupiti vilu,
moda ne u Cannesu nego negdje na Jugu. Mogao bi kupiti jahtu, dovoljno
veliku za Mediteran i dovoljno malu da sam njome upravlja. Veliko lovite
ne dolazi u obzir, ali moda e mu ostati dovoljno za jednu ili dvije
pristojne slike. Taj momak Laski kupuje si veliki problem. Meutim,
problemi izgleda i jesu njegova specijalnost. Hamilton nije znao mnogo o
njemu. To je ovjek bez podrijetla, bez obrazovanja, bez obitelji, ali zato
ima pameti i novca, a u tekim vremenima to vrijedi vie nego dobar
odgoj. Moda Laski i Hamilton Holdings zasluuju jedno drugo.
To to je Hamilton rekao Nathanielu Fettu doista je neobino. "Reci
Laskom, ako mu prodam kompaniju u podne, da ti podne elim i novac na
ruke." Kakva ekscentrinost - traiti gotovinu odmah kao da je vlasnik
prodavaonice pia iz Glasgowa! No njemu je jasno zato je to uinio. Na taj
nain odluka ne ovisi o njemu: ako Laski uzmogne stvoriti novac, posao e
 KIKA

biti sklopljen; ne uspije li, onda nee. Tako je, ne mogavi se odluili, bacio
novi.
Odjednom se arko ponadao da e Laski uspjeti nabaviti gotovinu.
Jer, Derek Hamilton vie se nikad nije elio vratiti u ured.
Automobil se zaustavio pred Fettovim uredom, i on izie.

18.
Ono to je lijepo u zanimanju dounika, po miljenu Bertiea
Chiesemana, jest to to sluajui policijski radio moe raditi gotovo sve.
A traginost je to, i opet po njegovu sudu, to on ne eli raditi nita
naroito.
Jutros je ve pomeo sag- proces dizanja praine samo zato da bi se
ista malo kasnije opet spustila - dok su se radiovalovima prenosile
nezanimljive poruke o prometu u Old Kent Roadu. K tome se obrijao nad
sudoperom u kutu, koristei brijai aparat i toplu vodu, pa na tednjaku u
istoj prostoriji sprio jednu kriku slanine za doruak. Jeo je kao ptica.
Od svog prvog izvjetaja u osam sati zvao je Evening Post samo
jedanput, i to zato da im javi kako je iz nekog stambenog bloka u
Westminsteru pozvana hitna pomo. Na radiju nije spomenulo ime
pacijenta, no Bertie je prema adresi naslutio da se po svoj prilici radi o
nekoj vanoj osobi. Sad je na redakciji da telefonira u slanicu hitne pomoi
i pita kako se pacijent zove, a tamo e im dati informaciju ukoliko su je i
sami dobili. No bolniari esto ne daju izvjetaj dok pacijent ne ode u
bolnicu. Bertie je katkad razgovarao s reporterima i uvijek im postavljao
pitanja o tome kako koriste njegove informacije i stvaraju od njih novinski
lanak. Bio je prilino dobro informiran o funkcioniranju novinarstva.
Osim te poruke i one o prometu, prijavljena je samo kraa u trgovini,
manji huliganski ispad, nekoliko nesrea, nevana demonstracija u
Downing Streetu i jedan tajanstveni dogaaj.
Taj se tajanstveni dogaaj zbio u East Londonu, no to je otprilike sve
to je Bertie znao. uo je kad je upuen alarm svim kolima, ali poruka
koja je slijedila bila je neodreena. Kola su, naime, morala traiti obian
plavi kombi s odreenim registracijskim brojem. Moda je otet samo zbog
poiljke cigareta u njemu, ili policija eli ispitati njegova vozaa, a mogue
je i da je sudjelovao u pljaki. ula se rije "Obadija", a Bertie pojma nije
 KIKA

imao zalo. Odmah nakon alarma tri automobila iz redovne patrole

odreena su za traenje kombija. Sve to nije puno znailo.
Moda se digla praina ni oko ega, moda ak oko odbjegle ene
nekog inspektora iz Leteeg odreda. Betie je uo za takve sluajeve. A s
druge strane, moda je neto veliko u pitanju. Zato je ekao daljnje
informacije.
Dok je toplom vodom i krpom prao tavu, dola je gazdarica. Bertie je
obrisao ruke o demper i izvadio knjigu stanarine. Gospoda Keeney, s
pregaom i viklerima, buljila je sa strahopotovanjem u radioopremu iako
ju je viala svaki tjedan. Bertie joj je dao novac, a ona se potpisala u
knjigu, onda mu uruila pismo.
- Nije mi jasno zato ne sluate kakvu lijepu glazbu - udila se ona.
On se nasmijei. Nije joj rekao za to koristi radio jer je sluanje
policijskog radija protuzakonito.
- Nisam ba jako muzikalan - uzvrati.
Rezignirano je odmahnula glavom i otila. Bertie otvori pismo.
Mjeseni ek od Evening Posta. Bilo je to plodno razdoblje: na eku je bio
iznos od pet stotina funti. Bertie nije plaao porez. A nije ni uspijevao
potroiti sav novac jer je zbog posla morao ivjeli vrlo jednostavno. Veeri
je provodio u gostionici, nedjeljom se vozio u automobilu, sjajnom novom
ford capriu, koji mu je predstavljao jedini luksuz. Poput kakva turista,
obilazio je sva mogua mjesta: katedralu u Canterburyu, dvorac Windsor,
Beaulieu, St. Albans, Bath, Oxford; pa safari-parkove, sjajna zdanja,
drevne spomenike, povijesne gradove, trkalita i zabavita, a sve s istim
uitkom. Nikad u ivotu nije imao toliko novaca. Imao je dovoljno da kupi
sve to eli, i jo je i utedio.
Stavio je ek u jednu ladicu i za,vrio pranje tave. Kad ju je odlagao,
radio je poeo krati, a njega je neko esto ulo nagnalo da slua paljivo.
- Tono, plavi bedford sa est kotaa. Alpha Chartie London dva, nula,
tri Majka. Ima li to? Karakteristine oznake? Da, ako pogledate unutra,
vidjet ete najneobinije karakteristike: est velikih sanduka s izlizanim
novanicama.
Bertie se namrti. Radiooperater u policijskoj postaji oito se ali, no
ono to je rekao ukazuje na to da nestali kombi vozi veliku svotu novca.
Takav kombi nee nestati sluajno. Mora da su ga oteli.
Bertie sjedne za stol i podigne telefon.
 KIKA

19.
Kad je Derek Hamilton uao u prostoriju, Felix Laski i Nathaniel Fett
ustanu. Budui kupac Laski i prodava Hamilton rukovali su se na
brzinu, kao dva boksaa prije borbe. Laski s uenjem utvrdi da on i
Hamilton nose ista tamnoplava prugasta odijela. ak su imali iste
dvoredne sakoe sa est dugmeta, bez proreza. No na Hamiltonovu
golemom tijelu gubila se svaka elegancija tog stila. Na njemu bi i najljepe
odijelo izgledalo kao komad krpe omotane oko hladetine. I bez gledanja u
zrcalo Laski je znao da njegovo odijelo izgleda mnogo skuplje.
Pomisli kako se ne smije osjeati superiornim. Pogrean stav mogao
bi pokvarili pregovore. Onda pozdravi:
- Drago mi je to vas vidim, Hamiltone. Hamilton kimne glavom.
- I meni, gospodine Laski. - Potom sjedne, a stolica zakripi. Laskom
nije promaklo da ga je oslovio s "gospodine". Hamilton zove imenom samo
sebi jednake.
Laski je prekriio noge i ekao da meetar Fett pone pregovore.
Krajikom oka prouavao je Hamiltona. Taj ovjek visoka ela, pravilna
nosa i svijetloplavih oiju morao je u mladosti biti zgodan. Sad se doimao
oputeno, ruku sklopIjenih u krilu. On je ve donio odluku, zakljui Laski.
- Da utvrdimo - oglasi se Fett. - Derek ima pet stotina i deset tisua
dionica u Hamilton Holdingsu, drutvenoj kompaniji s ogranienim
jamstvom. Ostalih etiri stotine i devedeset tisua posjeduju drugi
dioniari, a neizdanih dionica nema. Gospodine Laski, vi biste otkupili
ovih pet stotina i deset tisua dionica za svotu od milijun funti, pod
uvjetom da se kupoprodajni ugovor sklopi i potpie danas do podne.
- Ili da se danas napie i potpie pismo namjere. - Tako je.
I dok je Fett suhoparnim tonom nastavio s utvrivanjem procedure,
Laski se iskljuio. Razmiljao je o tome kako Hamilton po svoj prilici
zasluuje da izgubi enu. Takva vatrena i seksepilna enska kakva je
Ellen ima pravo na punokrvan ljubavni ivot, a njen se mu ne smije
zapustiti. Eto tako, razmiljao je, ovom mukarcu kradem enu i
oduzimam ivotno djelo, a on me jo uvijek moe zbuniti obraajui mi se s
"gospodine".
- Drim - zakljui Fett - da se ugovor moe sklopiti upravo onako kako
je izloio gospodin Laski. Dokumenti su u redu. Preostaje jo samo
 KIKA

znaajno pitanje, hoe li Derek prodati i pod kojim uvjetima. - I on odahne

kao ovjek koji je priveo kraju jedan obred.
Hamilton pogleda Laskog i upita:
- Kakvi su vam planovi u vezi s kompanijom?
Laski potisne uzdah. Unakrsno ispitivanje nema nikakva smisla. Jer,
on se nee acati da Hamiltonu u lice slae. A to je upravo i uinio:
- Prvi korak e biti povea injekcija kapitala. Potom poboljanje
naina upravljanja, preraspodjela viih kadrova u proizvodnim pogonima,
te modernizacija niskoproduktivnih sektora. - Nije tu bilo ni truna istine,
no Laski je bio spreman da izdeklamira Hamiltonu sve ono to ovaj eli
uti.
- Izabrali ste kritian trenutak za ponudu.
- Pa i nisam - uzvrati Laski. - Pravo na koritenje naftnog nalazita,
ako ga bude, bit e bonus. A ja kupujem u osnovi zdravu kompaniju koja
prolazi kroz teko razdoblje. I uinit u je rentabilnom ne dirajui joj
infrastrukturu. Sluajno posebno za to imam smisla. - I on se
samouvjereno nasmijei. - Unato mojoj reputaciji, mene doista zanima
proizvodnja a ne trgovina dionicama.
Fett ga neprijateljski prostrijeli pogledom. Meetar je znao da lae.
- Zalo ste onda dali zadnji rok u podne?
- Ako Hamilton dobije pravo na koritenje nalazita njegove e dionice
nenormalno porasti. Moda mi je zasad ovo posljednja prilika za
kupovanje po razumnoj cijeni.
- Dobro, to je jasno - Hamilton e preuzimajui inicijativu od Fetta. -
Ali i ja sam kao uvjet postavio isti rok. Kako vam se to svia?
- Izvrsno - slae Laski, a zapravo je bio oajno zabrinut. Bio je zateen
Hamiltonovim zahtjevom da u trenutku potpisivanja ugovora dobije novac
"na ruke". Laski je bio planirao da danas plati kauciju a ostatak kad se
potpiu zakljuni ugovori. No iako je Hamillonova klauzula bila krajnje
neobina, bila je zapravo savreno razborita. Naime, s potpisanim
ugovorom Laski moe trgovati dionicama, prodati ih ili iskoristiti za
podizanje zajma. I zaista, njegov je plan bio da iskoristi te dionice - i to
kad zbog dobivenog prava porastu - za pribavljanje novca kojim bi onda
isplatio Hamiltona.
No, upao je u jamu koju je sam iskopao. Doveo je Hamiltona u
iskuenje traei da se posao sklopi na brzinu, a stari se tome i predobro
 KIKA

prilagodio. I sad nije znao to da uini, jer milijun funti nema, ta jedva bi
namaknuo i sto tisua funti za kauciju. No znao je to nee uiniti: nee
dopustili da mu ovaj ugovor isklizne iz ruku.
- Izvrsno - ponovi.
- Derek - umijea se Fett - moda je vrijeme da nekoliko minuta ti i
ja...
- Ne bih rekao - prekine ga Hamilton. - Ukoliko mi ne namjerava rei
da je ovaj ugovor krcat zamki.
- Ni govora.
- U tom sluaju - i Hamilton se okrene Laskom - pristajem. Laski
ustane i rukuje se s Hamiltonom. Debeljka je ta gesta malo zbunila, no
Laski je vrsto vjerovao u nju. ovjek poput Hamiltona moe u ugovoru
uvijek pronai klauzule za uzmak, no nee uzmaknuti kad se rukovao.
- Novci su u Cotton banci Jamajke, naravno u londonskoj podrunici.
To vjerojatno ne predstavlja problem - zakljui Laski i iz depa izvue
ekovnu knjiicu.
Fett se namrti. Bila je to mala banka, ali izuzetno ugledna. On bi
radije da je ek ispostavljen na neku obraunsku banku, no sad ne moe
prigovoriti jer bi izgledalo da zatee stvar. A Laski je znao to on misli.
Laski ispuni ek i prui ga Hamiltonu:
- ovjek ne stavlja svaki dan milijun funti u dep. Hamilton kao da se
oraspoloio, pa uzvrati uz osmijeh: - A niti ga svaki dan troi.
- Kad mi je bilo deset godina - nairoko pone Laski krepao nam je
pijetao, pa smo otac i ja poli na trnicu da kupimo drugog. Kotao je... pa,
danas bi to bile tri funte. No mojoj je obitelji trebala cijela godina da
utedi taj novac. I znate, bilo je vie premiljanja oko kupovine tog pijetla
nego oko bilo kojeg financijskog posla koji sam kasnije sklopio, ukljuujui
i ovaj. - Nasmijei se znajui da ova pria izaziva u njima nelagodu, no
njemu je to bilo svejedno. - Milijun funti ne predstavlja nita, a pijetao
moe spasiti cijelu obitelj od skapavanja.
- Tono - promrmlja Hamilton. Laski se vrati svom uobiajenom stilu:
- Dopustite da nazovem banku i upozorim ih da ovaj ek stie.
- Izvolite. - Fett ga odvede do vrata i uputi: - Ova soba je prazna.
Valerie e vas spojiti.
- Hvala. Kad se vratim moemo potpisati papire. - Laski ue u malu
prostoriju i podigne telefonsku slualicu. Linija je bila slobodna i on
 KIKA

pogleda kroz vrata kako bi se uvjerio da Valerie ne prislukuje. Bila je kod

ormara sa spisima. Laski nazove.
- Cotton banka Jamajke.
- Ovdje Laski. Dajte mi Jonesa. Nastane stanka.
- Dobro jutro,gospodine Laski.
- Jones, upravo sam potpisao ek na milijun funti.
U poetku nije bilo odgovora. Onda e Jones zapanjeno:
- Isuse, pa nemate taj novac.
- Svejedno ete ispatiti taj ek.
- A to emo s Threadneedle Streetom? - Bankarov se ton povisivao. -
Nemamo dovoljno gotovine na depozitu u banci!
- Taj emo problem rjeavati kad do njega doemo.
- Gospodine Laski, ova banka ne moe dopustiti da se s njenog rauna
u Engleskoj banci prc;baci milijun funti na drugi raun jer ova banka
nema milijun funti deponiranih u Engleskoj banci. Mislim da ne mogu
jednostavnije objasniti situaciju.
- Jones, tko je vlasnik Cotton banke Jamajke? Jones glasno udahne.
- Vi gospodine.
- Tono. - I s tim Laski spusti slualicu.

PODNE

20.
Peter "Jesse" James se znojio. Podnevno sunce grijalo je za to doba
neobino jako, a iza irokog stakla vjetrobrana ta se toplina jo i
pojaavala, pa su mu zrake pekle gole, debele podlaktice i palile nogavice
hlaa. Bilo mu je vrue kao u paklu. A k lome je bio i uasno napet.
Jacko mu je rekao neka vozi polako. Posve suvian savjet. Jer ni dva
kilometra od stovarita otpisanih vozila upao je u prometnu guvu i otada
je u gustoj koloni automobila milio polovinom junog Londona. Nije mogao
uriti i da je htio. Otvorio je oboja pomina vrata na kombiju, ali bez
ikakve koristi. Dok je vozilo stajalo, vjetra nije bilo, a kad bi se
pokrenulo, unutra su mu strujali samo topli ispuni plinovi. Jesse je bio
 KIKA

uvjeren da vonja mora biti doivljaj. Bio je zaljubljen u automobile sve

otkako je u svojoj dvanaestoj godini prvi put ukrao jedno vozilo, zephyr-
zodiacs ugraenim perajama. S uitkom bi projurio mimo semafora, na
zavoju dao gas i nasmrt plaio loe vozae. Kad bi mu se neki voza usudio
zatrubiti, Jesse je iza svega glasa psovao, prijetio akom i zamiljao kako
e gadu prosvirati glavu. U automobilu je u pretincu za rukavice drao
pitolj, no jo ga nikad nije upotrijebio.
Ali vonja nije zabavna kad u stranjem dijelu vozi cijelo bogatstvo
ukradena novca. Mora postupno ubrzavati, uredno koiti, pa propisno
dati znak usporavanja prije zaustavljanja, te se uzdrati od pretjecanja i
propustili pjeake na raskriju. Njemu se inilo da i dobro ponaanje moe
biti sumnjivo. Jer neki inteligentni policajac, kad vidi mlaahna momka
kako se u kombiju ukoio poput kakva poetnika na vozakom ispitu,
mogao bi lako nanjuiti podvalu.
Stigao je na jo jedno raskrije u beskrajnom South Circular Roadu.
Na semaforu se zeleno svjetlo ugasilo a uto upalilo. Jesse bi najradije
pritisnuo papuicu gasa do kraja i projurio. No samo je umorno uzdahnuo,
zalamatao rukom kroz prozor kao da je aav i paljivo se zaustavio.
Morao bi prestali brinuti, jer nervozan ovjek lako pogrijei. Morao bi
zaboraviti novac i misliti na neto drugo. Prevalio je tisue kilometara u
oajnoj londonskoj prometnoj guvi i nikad ga policija nije zaustavila.
Zato bi danas bilo drukije? Pa ak ni pajkani ne mogu nanjuiti
ukradeni novac. Svjetlo se na semaforu promijeni i on krene dalje. Kolnik
se suavao prolazei kroz trgovako sredite gdje su se kamioni za
isporuku poredali uz rub plonika, a niz pjeakih prijelaza usporavao
rijeku vozila. Po uskim plonicima vrvjeli su kupci i tiskali se ulini
prodavai to su nudili jeftinu biuteriju i pokrivae za dasku za glaanje.
ene su nosile ljetnu odjeu - no, bar neka korist od vruine. Kako je
nakon svakih nekoliko metara morao stati, Jesse je poeo pasti oi na
pripijenim majicama, divno lepravim haljinama i golim koljenima.
Sviale su mu se djevojke velikih stranjica, pa je pozorno ispitivao
mnotvo ne bi li ugledao neku po svom ukusu da je pogledom svue.
Spazio ju je na daljini od dobrih pedeset metara. Nosila je plavu
najlonsku maju i uske bijele hlae. Zacijelo je bila uvjerena da je
debela, no Jesse nije mislio tako. Imala je krasan, staromodan
grudnjak u kojem su joj dojke stajale napete kao torpeda, a hlae s
 KIKA

visokim strukom irile se na debelim joj butinama. Jesse je buljio u nju

nadajui se da e joj se dojke zatresti. I jesu. Ah, da mu je sad biti uz nju,
pa joj polako skinuti hlae, pa... Automobil ispred njega pomaknuo se
dvadesetak metara naprijed, a Jesse za njim. Bila je to nova-novcata
marina s krovom od polivinila. Moda e i on kupiti takvu sa svojim
dijelom plijena. Kolona automobila opet se zaustavila. Jesse povue runu
konicu i pogledom potrai bucmastu djevojku. Spazio ju je tek kad je
kolona ponovo krenula. Upravo je otputao kvailo. Bila mu je okrenuta
leima, zagledana u izlog s cipelama. Hlae su joj bile tako pripijene da se
nazirao rub gaica, dvije dijagonalne crte to su joj isticale meunoje. A
on je uivao kad bi se nasluivale gaice pod hlaama, to bi ga uzbudilo
gotovo isto koliko i gola stranjica. I onda bih joj polako spustio gaice,
mislio je, i...
Uto zapara elika o elik - mukli udarac i kombi se zaustavi, a Jesse
pade naprijed na upravlja. Pomina vrata s treskom se zatvore. Nije
morao ni pogledali, znao je to je uinio. Od straha osjeti muninu.
Ispred njega marina se bila iznenada zaustavila i Jesse joj se,
zanesen onom debeljucom u pripijenim hlaama, zabije izravno u stranji
dio.
Iziao je iz kombija. Voza otmjenog automobila ve je istraivao
tetu. Zajapuren od bijesa, pogleda Jessea i prosike:
- Kukin sine! Jesi slijep ili tup? - Po govoru bio je iz Lancashirea.
Jesse se nije obazirao, ve je buljio u branike vozila koji su se spojili u
elinom poljupcu. Prisilio se da zadri hladnokrvnost.
- ao mi je, drugar. Moja krivica.
- ao ti je! Takvima bi trebalo zabraniti pristup na proklete ceste.
Jesse je zurio u nj. Bio je nizak i debeo, odjeven u odijelo. Okruglo mu
je lice izraavalo pravedan gnjev. Kao svi mali ljudi, zaas je postajao
ratoboran, i na njima karakteristian nain zabacivao glavu. Mogao bi biti
kakav stariji vodnik. Jesse ga je istog trena zamrzio. Najradije bi mu
odvalio jednu po njuki, ili jo bolje, ispalio metak u elo.
- Svi mi grijeimo - nasilu e ljubazno. - Najbolje da uzmemo jedan
drugome ime i podatke pa da krenemo. Ma samo su se oeali, ne treba od
muhe praviti slona.
A ba to nije smio rei, jer debeljko je sad pocrvenio kao rak.
- Nee se tako lako izvui - sikne.
 KIKA

Sprijeda je kolona ve odmakla i vozai iza njih postali su nestrpljivi.

Neki su im zatrubili; a jedan je iziao iz svojih kola. Voza marine
zapisivao je broj kombija u mali notes. Takvi tipovi uvijek nose notes i
olovku u depu sakoa, pomisli Jesse. - U vraju mater nemarna vonja.
Nazvat u ja policiju debeli e zatvorivi notes. A onaj voza straga
predloi:
- Kako bi bilo da se vi malo sklonite s puta, pa da mi moemo proi?
Jesse shvati da je to saveznik.
- I ja bih to najradije, stari moj, ali ovaj momak hoe da mu doe
saobraajna policija.
Debeljko zaprijeti prstom.
- Znam ja takve tipine. Voze kao manijaci, a onda neka osiguranje
plati. Tuit u ja tebe, frajeru.
Jesse zakorai naprijed steui ake, ali se onda zaustavi. Ve ga je
hvatala panika.
- Policija ve ima posla preko glave - ustvrdi.
A onaj drugi zamiri. Shvatio je da se Jesse boji.
- E pa, neka sami odlue koji im je to posao vaniji. - Onda se ogleda i
spazi telefonsku govornicu. - Ostani ovdje - zapovjedi i okrene se.
Jesse, sad ve uistinu preplaen, epa ovjeka za rame pa jo jednom
pokua:
- Ovo nema veze s policijom.
ovjek se okrene i odgurne Jesseovu ruku. - Dalje od mene,
nitarijo...
Jesse ga zgrabi za rever i podigne na prste.
- Dat u ja tebi tko je nitarija... - Odjednom postane svjestan
mnotva to se okupilo i sa zanimanjem promatra. On se zabulji u njih.
Bilo ih je desetak, uglavnom domaica s cekerima. Ona djevojka u
pripijenim hlaama bila je sprijeda. On shvati da u svemu postupa
pogreno.
I odlui da se izgubi.
Pusti zajapurenog vozaa i popne se u kombi. Ovaj je u nevjerici
iskolaio oi.
 KIKA

Jesse upali motor i krene natrake. Vozila se uz trzaj odvoje. Marini

je branik ostao visjeli a stranja su joj svjetla bila smrskana. Pedesetaa
za popravak, a desetaa ako radi sam, pomisli bijesno.
Debeli dotri ispred automobila, ustoboi se kao Neptun, pa vano
prijetei prstom drekne:
- Da si ostao ovdje!
Kako je svaa postajala sve spektakularnija, gomila je rasla. Opet je
nastao zastoj u prometu i automobili iza njih poeli su se izvlaili iz
kolone i zaobilazei ih nastavljali dalje.
Jesse ubaci u prvu brzinu i dade gas. ovjek se nije micao. Onda
Jesse uz trzaj otpusti kvailo i kombi jurne naprijed. Debeli se prekasno
bacio prema rubu plonika. Jesse je uo tup udarac o lijevu stranu
blatobrana u trenu kad je naglo skrenuo. Iza njega su jedna kola uz
kripu guma zakoila. Jesse promijeni brzinu i odjuri ne osvrui se.
Uska i zastraujua, poput kakve klopke, inila mu se ulica dok je
jurio njome ne obazirui se na pjeake prijelaze, skreui i koei.
Oajniki je pokuavao misliti. Sve je uprskao. Cijela je operacija tekla
glatko, a on, Jesse James, izazvao sudar kombijem u bijegu. Tovar
papirnata novca odnio vrag zbog tete od jedne pedesetae. Kretenizam!
Smiri se, govorio je sebi. Jo nije sve propalo dokle god nisi iza
reetaka. Jo ima vremena. Samo kad bi mogao razmiljati Usporio je i
skrenuo s glavne ulice. Nema smisla da i dalje privlai panju. Vozio je
kroz mnoge sporedne ulice i mozgao.
to e se sad dogodili? Neki promatra e nazvati policiju, osobito zato
jer je sruio debeloga. Broj kombija je u malom notesu, a osim toga, i
netko iz gomile ga je sigurno zapisao. Sluaj e se prijaviti kao bijeg s
mjesta nesree, a broj kombija radiom javili svim patrolnim kolima. Za to
treba tri do petnaest minuta. Jo pel i ve e se slali Jesseov opis. to ima
na sebi? Plave traperice i naranastu koulju. Kretenizam!
to bi rekao Tony Cox da je ovdje, pa da ga pila? Jesse je pred oima
imao efovo puteno lice i uo njegov glas. Reci sam sebi to je problem,
kui? Jesse e glasno:
- Policija ima moj broj i opis.
Razmisli to mora uiniti da rijei problem.
- Koga vraga mogu uiniti, Tone? Promijeniti registarsku tablicu i
izgled?
 KIKA

Pa onda to uini, kui?

Jesse se namrti. Tonyevo analitiko razmiljanje dolo je samo dotle.
A gdje e on, dovraga, nabaviti registarske tablice, i kako da ih uvrsti?
Pa naravno, to je lako.
Vratio se na glavnu ulicu i vozio po njoj dok nije naiao na neki
autoservis. Zaustavi se u vanjskom dvoritu. E to je ono pravo, pomisli,
ba k'o narueno. Iza benzinske crpke bila je radionica za popravke. Jedna
kamion-cisterna praznila sc na drugoj strani. Posluitelj mu prie briui
naoale nekom masnom krpom.
- Za pet funti - Jesse e, pa upita: - Gdje je zahod? - Tamo iza. Jesse
poe u pravcu uperena palca. Neravna betonska staza protezala se du
garae. Pronaao je razbijena vrata s natpisom "Muki' i proao kraj njih.
Iza garae, uz automobile to su ekali na popravak, bila su nabacana
zarala vrata, iskrivljeni blatobrani i odbaeni dijelovi strojeva. Jesse
nigdje nije vidio ono to je traio. Odmah do otpadita bila su stranja
vrata radionice za popravak, irom otvorena a dovoljno velika da kroz njih
proe autobus. Nema smisla da se skriva. I on ue.
Doavi sa suneva svjetla, trebalo mu je malo vremena da se
privikne na tamu. Unutranjost je odisala motornim uljem i ozonom.
Jedan mini stajao je na dizalici u visini glave, unut3arnji
dijelovi neuredno mu visjeli. Tu je bio i prednji dio kamiona- tegljaa
na koji je bio prikopan ureaj za ispitivanje motora, te jaguar na
bloketama, bez kotaa. Nije bilo nikoga. On pogleda na sat: bit e da su na
ruku. Sad promotri oko sebe. I spazi ono to mu treba.
Dvije crveno-bijele pokusne tablice leale su na bavi za naftu u kulu.
Jesse ih uzme, a onda pogleda naokolo i ukrade jo dvije stvari: isti
radniki kombinezon to je visio na kuki u zidu od opeke i komad prljava
konopa s poda.
Uto se javi neki glas:
- Trai neto, mome?
Jesse se s trzajem okrene a srce mu skoi u grlo. Na drugoj strani
radionice stajao je tamnoputi mehaniar u prljavom kombinezonu,
naslonio se na sjajni bijeli blatobran jaguara, usta punih hrane, i kako je
vakao tako mu se afro-frizura micala gore-dolje. Jesse pokua
kombinezonom pokriti tablice.
- Zahod. Htio bih se presvui - izusti i zaustavi dah.
 KIKA

- Vani - objasni mehaniar i pokae prstom, pa proguta zalogaj te opet

zagrize sendvi.
- Hvala. - Jesse pouri van.
- I drugi put - dobaci mu mehaniar. ovjek je imao irski naglasak.
Irski crnac? zaudi se Jesse. To je neto novo. Posluitelj benzinske crpke
ekao je kraj kombija. Jesse se popne u vozilo i baci kombinezon i ono to
je bilo u njemu straga preko sjedala. Posluitelj je znatieljno gledao
zamotak. Jesse objasni:
- Kombinezon mi je visio na stranjim vratima. Mora da je prljav.
Koliko?
- Pa bilo je za pet funti, ne? Znai, petaka. Ja nisam to primijetio.
- Ma nisam ni ja, dovraga, nego tek nakon skoro sto kilometara.
Jesam rekao za pet funti, a?
- Tono toliko. Za zahod nita.
Jesse mu je dao novanicu od pet funti i brzo se udaljio. Malo je
skrenuo s rute, to je bilo dobro. Ovo je podruje bilo mirnije nego ono
kojim je vozio ranije. S obje strane, malo podalje od ceste, nizale su se
obiteljske kue, a plonike rubili divlji kesteni. Primijetio je autobusnu
postaju. Zelene linije. Sad mu treba mirna uliica gdje e promijeniti
tablice. Opet pogleda na sat. Oko petnaest minuta od prometne nezgode.
Vie nema vremena za finese.
Skrenuo je na slijedeem uglu. Ulica se zvala Brook Avenue, u njoj
sve same kue u paru. Za ime Isusovo, treba mu neko skrovitije mjesto!
Pa ne moe mijenjati tablice pred oima ezdesetak znatieljnih domaica!
Ponovo je skrenuo, pa jo jedanput, i iza niza od nekoliko trgovina
naao je jedan prilaz za dostavu. Uao je i stao. Tu su bile garae i kante
za smee, te stranji ulazi trgovina kroz koje se dostavlja roba. Bolje nije
mogao nai.Popeo se na sjedalo pa preao u stranji dio kombija. Tamo je
bilo jako vrue. Sjeo je na jedan sanduk s novcem i poeo navlaiti
kombinezon. Isuse, samo jo malo pa je gotovo, daj mi jo nekoliko minula,
mislio je, gotovo molio. Ustao je, ali se nije posve uspravio, pa navukao
kombinezon preko ramena. Da sam zajebao stvar, Tony bi mi prerezao
grkljan, pomisli i zgrozi se. Tony Cox je opasan gad. Kad je kazna u
pitanju taj se zna iivljavati.
Jesse zatvori patent kombinezona. Zna on to su opisi oevidaca.
Policija sad ve trai visokog tipa, zlokobna izgleda i oajna pogleda, u
 KIKA

naranastoj koulji i trapericama. No tko bi se u ovom trenu zagledao u

Jessea, vidio bi obinog mehaniara. Uzme pokusne tablice, no konop je
nestao, valjda mu je negdje ispao. Pogledom je traio po podu. Dovraga, po
podu kombija uvijek se vue kakav komad konopa! Onda je otvorio kutiju
za alat i naao komad masna konopa smotana oko rune dizalice. Iziao je
i poao k prednjem dijelu kombija. Radio je paljivo, bojei se da u urbi
ne zabrlja. Vezao je crveno-bijelu tablicu preko originalne registarske
tablice, ba kao to u servisima rade kad s nekim teretnim vozilom idu na
probnu vonju. Onda se odmaknuo da pogleda svoj rad. Ba dobro. Zatim
je na stranjem dijelu kombija napravio isto. Gotovo! Sad ve lake die.
- Mijenjate tablice, a?
Jesse poskoi i okrene se, a srce mu sie u petu. Bio je to glas
policajca.
To je bila zadnja kap. Jesse vie nije mogao smisliti nijedan trik,
nijednu uvjerljivu la, nijednu smicalicu. Sve je u njemu zamrlo. Nije
uspio procijediti ni jednu jedinu rije. Policajac mu se pribliavao. Bio je
posve mlad, s kratkim riim zaliscima i pjegavim nosom.
- Problemi?
Jesse se zapanji vidjevi da se smijei. Zraka nade probije mu se do
skamenjena mozga. Jezik mu se odvezao:
- Tablice su se rasklimale. Samo sam ih uvrstio. Policajac kimne
glavom.
- I ja sam vozio kombi - razgovorljivo e. - Lake se vozi nego auto.
Dobra stvarica.
Jesseu proleti glavom da ovjek moda igra s njim sadistiku igru
make i mia; zna dobro da je Jesse onaj voza to je pobjegao s mjesta
nesree, ali se pravi da pojma nema, pa e ga u zadnji as okirati.
- Lako je kad dobro radi - promuca, a hladan ga znoj oblijevao.
- E pa, sad ste to obavili. Hajde, kreite, blokirali ste prilaz. Poput
kakva mjeseara, Jesse se uspentra u kabinu i upali motor. A gdje je
policajcu automobil? Je li ugasio radio? Je li ga uspio zavarati
kombinezonom i tablicama?
Kad bi proao ispred kombija i vidio udubinu koju je napravio branik
marine...
 KIKA

Jesse digne nogu s papuice kvaila i polako se odveze uliicom. Na

kraju stane i pogleda na obje strane. U bonom retrovizoru vidio je kako
policajac, tamo na drugom kraju, ulazi u patrolna kola.
Jesse se izveze na cestu i patrolna kola nestanu s vidika. Obrie elo.
Sav se tresao.
- Boe, uda neviena! - izusti.

21.
Prvi put u ivotu Evan Jones pio je viski prije ruka. Imao je za to
razloga. On se, naime, drao Zakona, i prekrio ga takoer prvi put.
Objanjavao je to svom prijatelju Arnyu Matthewsu, no nije ba uspijevao,
jer nije navikao na viski i od prvog duplog mu se ve mutilo u glavi.
- Zna, stvar je u mom odgoju - rekao je pjevnim velkim naglaskom. -
Strogo crkvenom. ivjeli smo po Svetom pismu. No pa, moe jedan zakon
zamijeniti drugim ali se ne moe otarasiti navika poslunosti. Shvaa?
- Shvaam - Arny odvrati ne shvaajui uope. Evan je bio upravitelj
londonske podrunice Cotton banke Jamajke, a Arny vii aktuar u
Protupoarnom i pomorskom osiguravajuem drutvu, a stanovali su u
susjednim kuama, imitacijama Tudor- stila, u Wokingu, Surrey. Njihovo
je prijateljstvo bilo povrno ali trajno.
- Bankari se dre zakona - nastavio je Evan. - Zna da je bilo prilino
strke kad sam rekao roditeljima da elim postati bankar. U junom
Walesu gimnazijalci obino idu u uitelje, sveenike, inovnike u upravi za
ugljen ili sindikalne rukovodioce, ali ne u bankare.
- A moja majka nije ni znala to je to aktuar - suosjeajno e Arny, ne
shvaajui poantu.
- Ne govorim ja o principima dobrog bankarstva, o pravilu najmanjeg
rizika, nuzjamstvu za preveliki zajam, niti o veim kamatama na dui
rok, ne, nemam ja to na umu.
- Ne - sloi se Arny, a pojma nije imao to Evan ima na umu. No
osjeao je da e Evan rei neto indiskretno, a kao svi u Cityu i on je
uivao u indiskreciji. - Jo jedno pie? - upita podigavi ae.
Evan potvrdno kimne glavom, i Arny ode do anka. Njih su se dvojica
esto sretali u predvorju Pollarda prije odlaska vlakom kui. Evanu su se
sviali raskoni naslonjai i tihi, pomalo servilni barmeni. On nije imao
vremena za novije lokale to su se otvarali u uskom sreditu, moderne,
 KIKA

pretrpane pivnice gdje je tretala glazba a skupljali se dugokosi uspjeni

mladi ljudi u odijelima s prslukom, koji su pili pivo na krigle ili europske
aperitive.
- Ja govorim o potenju - nastavi Evan kad se Arny vratio. - Bankar
moe bili budala i preivjeli ako je estit, ali ako nije... - Apsolutno.
- Uzmimo, naprimjer, Felixa Laskog. To jc ovjek bez zrnca potenja.
- To je taj koji vas je preuzeo?
- Na moje vjeno aljenje, ba taj. Da ti ispriam kako je preuzeo
vlast?
U svojem naslonjau Arny se nagnuo naprijed, s cigaretom na pola
puta do usta.
- Hajde.
- Imali smo jednog klijenta, kompaniju South Middlesex Properties.
Oni su bili povezani s jednom eskontnom bankom koju smo mi znali, a mi
smo traili mogunost za dobivanje oveeg dugoronog zajma. Zajam jc bio
previsok za kompaniju, ali je nuzjamstvo bilo golemo. Da skratim priu,
zatajili su s isplatom zajma.
- No vi ste imali nekretnine - primijeti Arny. - Zacijelo je isprava o
pravu vlasnitva bila u vaem trezoru.
- Bez vrijednosti. Ono to smo mi imali bile su kopije, a tako su proli
i drugi kreditori.
- ista prevara.
- Jest, mada su oni nekako uspjeli stvar prikazati kao da se radi o
nekompetentnosti. U svakom sluaju, mi smo se nali u kripcu. Laski
nas je izvukao ali je zato dobio kontrolu nad nama.
- Lukavo.
- Lukavije no to misli, Arny. Laski je zapravo kontrolirao South
Middkaex Properties. A,pazi, nije bio u upravi. Ali je imao dionice i radio
kod njih kao savjetnik, a uprava je bila slaba...
- I tako je kupio dionice Colton banke novcem koji je posudio a nije
vratio.
- ini se da je tako, zar ne? Arny odmahne glavom.
- Teko mi je u to vjerovati.
- Ne bi ti bilo teko da zna tog lopova. - Za susjedni stol sjela su dva
mukarca, reklo bi se odvjetnici, donijevi sa sobom pivo, i Evan snizivi
ton ponovi: - ovjek bez zrnca potenja.
 KIKA

- Kakav potez - pomalo zadivljeno e Arny. - Mogao si to dati u novine,

ako je istina.
- Tko bi to, dovraga, objavio osim PrivateEyc?Al i je istina, stari moj.
Nema te podlosti na koju taj lip nije spreman. - On potegne veliki gutljaj
viskija. - Zna to je danas uinio?
- Valjda ne moe biti gore od tog posla sa South Midellesexom -
podbadao ga je Arny.
- Ne moe! Ha-ha! - Sad se Evanovo lice ve malo zaarilo a aa mu
se tresla u ruci. Govorio je polako i promiljeno: - Naredio mi je, pazi,
naredio, da isplatim ek bez pokria u iznosu od milijun funti. - I
zamahnuvi rukom spusti au.
- A to je s Treadneedle Streetom?
- Upravo to sam mu i ja rekao. - Dva su se odvjetnika ogledala, i
Evans shvati da je viknuo. Onda e tie: - Tono moje rijei. Ne bi nikad
pogodio to je odgovorio. E pa, rekao je: "Tko je vlasnik Colton banke
Jamajke?" I spustio mi slualicu.
- I to si onda ti? Evan slegne ramenima.
- Kad je onaj kome se isplauje nazvao, rekao sam da je ek valjan.
Arny zazvidi.
- Ono to ti kae nije vano. Engleska banka mora izvriti transfer. A
kad oni otkriju da nemate novaca...
- Sve sam mu to rekao. - Evan je shvatio da je na rubu plaa, i bilo ga
je stid. - Nikada, u trideset godina rada u bankarstvu, sve otkako sam
poeo za blagajnikim stolom Barclays banke u Cardiffu, nikad nisam
izdao ek bez pokria. Sve do danas. - Ispraznio je au i alosno buljio u
nju. - Jo jednu?
- Ne. Ni ti ne bi smio. Hoe li dati ostavku?
- Moram. - I snano zamahne glavom. - Trideset godina. Ma daj,
idemo jo jednu rundu.
- Ne - odluno se odupre Arny. - Mora kui. - On ustane i uhvati
Evana za lakat.
- U redu.
Dva ovjeka iziu iz lokala na ulicu. Sunce se ve visoko popelo i
arilo. Pred kavanama i zalogajnicama stvarali su se repovi jer je bio
podnevni odmor. Prole su dvije zgodne tajnice liui sladoled u tuljcu.
Arny primijeti:
 KIKA

- Divno vrijeme za ovo doba godine. - Krasno - utueno se sloi Evan.

Arny je siao s plonika i dozvao taksi. Crni je automobil skrenuo i
zaustavio se kripei.
- Kamo e? - upita Evan.
- Ne ja, nego li. - Arny otvori vrata pa ree vozau: - Stanica Waterloo.
Evan posrui ue i sjedne na stranje sjedite.
- Idi kui prije no to se tako napije da ne moe hodati ree Arny i
zatvori vrata.
Evan otvori prozor i dobaci: - Hvala.
- Najljepe je kod kue. Evan kimne glavom.
- Da mi je znati to da kaem kod kue - propenta.
Arny je gledao kako taksi odlazi, potom krene prema svom uredu,
razmiljajui o prijatelju. Kao bankar, Evan je gotov. U Cityu se
reputacija potena ovjeka teko stjee a lako gubi. Evan e posve sigurno
izgubiti dobar glas, isto kao da je pokuao pokrasti samog ministra
financija. Moda e izvui pristojnu mirovinu, ali posla vie; nee dobiti.
Nasuprot Evanovoj nevolji, Arny je, to se tie posla, bio siguran, no obreo
se u besparici. Imao je pristojnu plau, ali je uzajmio novac za proirenje
dnevne sobe pa su nastale tekoe oko otplate. I sad mu se pruila prilika
da na Evanovoj nesrei zaradi. Istina, to nije fer, ali Evanu ionako ne
moe biti tee no to ve jest, zakljuio je.
Uao je u telefonsku govornicu i ubacio novi. - Evening Post?
- Koji odjel?
- Urednika gradske.
Nastade stanka, a onda se javi drugi glas: - Desk gradske.
- Mervyn?
- Natele Cynu.
- Ovdje Arnold Matthews.
- Zdravo, Arny. to je novoga? Arny duboko udahne.
- Cotton banka Jamajke ima problema.

22.
Doreen, ena Gluhog Williea, ukoeno je sjedila na prednjem sjedalu
Jackova automobila, stiui torbicu u krilu. Lice joj bijae blijedo, usne
stisnute u udan izraz pomijeana bijesa i straha. Bila je to koata ena,
vrlo visoka, irokih kukova, sklona debljanju zato to je Willie volio
 KIKA

pomfrit. Odjevena je bila bijedno, a to zato jer je Willie volio pivo. Buljila
je ravno preda se i obraala se Jacku iz kuta usana.
- Pa tko ga je odveo u bolnicu'?
- Ne znam, Doreen- lagao je Jacko. - Moda se radi o poslu pa nisu
htjeli da se zna tko, zna ve. Ja samo znam da su me nazvali i rekli:
Gluhi Willie je u bolnici, kai njegovoj enskoj, tres. - I on izvede kretnju
kao da je zalupio slualicom.
- Laljive - bezizraajno procijedi Doreen. Jacko uuti.
Straga u kolima, Williejev sin Billy tupo je zurio kroz prozor. Veliko
mu nespretno tijelo bilo je zgreno u malom prostoru. Inae je uivao u
vonji kolima, no danas je njegova majka vrlo napeta, i njemu je jasno da
se neto dogodilo. A to se dogodilo, to ne zna jer je sve zbrkano. Mama
kao da sc ljuti na Jacka, a Jacko je prijatelj. Jacko je rekao da je tata u
bolnici, ali ne i da je bolestan. A kako bi i mogao biti, ta bio je zdrav-
zdravcat kad je rano jutros otiao od kue.
Bolnica, velika zgrada od opeka, pomalo u gotikom stilu, nekad je
bila rezidencija gradonaelnika Southwarka. U dvoritu je dodatno
izgraeno nekoliko zdanja ravna krova, a preostali dio travnjaka prekrilo
je asfaltirano parkiralite.
Jacko je stao kraj ulaza u Odjel traumatologije. utke su izili iz
automobila i poli k vratima. Neki bolniar s lulom u ustima stajao je
naslonjen na plakat protiv puenja zalijepljen na kola hitne pomoi.
S uarenog parkiralita uli su u svjeinu bolnice. Od poznatog
antiseptikog mirisa uhvatio je Doreen takav strah da joj se smuilo.
Zelene plastine stolice bile su poredane du zidova, dok je stol stajao u
sredini, nasuprot ulazu. Doreen je uoila jednog djeaka s posjekotinom od
stakla, pa mladia s rukom u improviziranom povezu, te djevojku to je
rukama drala glavu. Tu je negdje neka ena stenjala. Doreen uhvati
panika.
Bolniarka za stolom, kreolka, govorila je na telefon. ekali su da
zavri, pa je Doreen upitala:
- Je li jutros ovamo doveden William Johnson? Bolniarka je i ne
pogleda.
- Samo trenutak, molim vas. - Onda je neto pisala u notes, a kad su
se vani zaustavila kola hitne pomoi digla je pogled i kazala:
 KIKA

- Sjednite, molim vas - pa izila iza stola i prola kraj njih prema
vratima.
Jacko se odmakne kao da e sjesti, no Doreen ga zgrabi za rukav i
naredi:
- Ostani ovdje! Prokletstvo, neu valjda ekati puste sate, ne miem se
odavde dok mi ne kae.
Onda su bolniari unijeli nosila, na njima unesreeni, potrbuke,
umotan u krvav pokriva. Bolniarka je pola s njima kroz dvokrilna
vrata.
Kroz druga je vrata pak ula jedna debeljukasta bjelkinja, i Doreen
joj se obrati:
- Zato ne mogu doznati je li mi mu ovdje? - upita odluno. Sestra je
stala i sve troje ih pogledala. Onda se vratila ona bolniarka kreolka.
Doreen je negodovala:
- Pitala sam je ali mi nije htjela rei.
- Bolniarko, zato se niste pobrinuli za ove ljude? - upita sestra.
- Mislila sam da je unesreeni u prometu s dva otkinuta uda tei
sluaj od ove dame.
- Imali ste pravo, ali sad nije vrijeme za duhovitosti. - I bucmasta
sestra obrati se Doreen: - Kako se zove va suprug? - William Johnson.
Sestra potrai u registru.
- Tog imena nema. - Malo zastane. - A1i imamo jednog
neidentificiranog pacijenta. Mukarac, bijelac, srednje visine, sredovjean,
s ranama od samarice na glavi.
- To je on - potvrdi Jacko. A Doreen promuca:
- O, moj Boe. Sestra podigne telefon.
- Bolje da ga vidite, pa ete utvrditi je li to va mu. Okrenula je samo
jedan broj i trenutak priekala. - Doktore, ovdje sestra Row s
traumatologije. Ovdje je ena koja je moda supruga pacijenta ranjenog
samaricom. Da. Hou... srest emo se tamo.
- Onda je spustila slualicu i kazala: - Molim vas, poite sa mnom.
Dok su koraali bolnikim hodnikom ije je podove prekrivao
linoleum, Doreen se borila s oajem. Bojala se ovoga sve od onog dana,
prije petnaest ili vie godina, kad je otkrila da se udala za lopova.
Oduvijek je sumnjala da je tako, no Willie joj jc rekao da je on poslovan
ovjek i ona vie nije postavljala pitanja, jer u doba kad su oni hodali
 KIKA

djevojka koja je eljela mua znala je da ne smije gnjaviti. No u braku nije

lako sauvati tajnu. Dok je mali Billy bio jo u pelenama, netko je pokucao
na vrata, a Willie je pogledao na prednji prozor i ugledao policajca. Prije
no to je otvorio vrata, rekao je Doreen: "Ovdje smo sino igrati poker, ja,
Scotch Harry, Tom Webster i stari Gordon. Poeli smo u deset a zavrili u
etiri ujutro." Doreen, koja je pola noi provela sama u kui pokuavajui
uspavati Billya, samo je nijemo kimnula glavom, a kad joj je pajkan
postavio pitanja, odgovorila je onako kako ju je uputio Willie. I otada
brine.
Kad je posrijedi samo sumnja, moe samu sebe uvjeravati kako
nema potrebe da brine, ali kada zna da ti mu tamo negdje provaljuje u
neku tvornicu ili trgovinu ili ak u banku, onda ne moe a da se stalno ne
pita hoe li se ikada vratiti kui.
Nije joj jasno zalo je toliko obuzima bijes i strah. Ona ne voli Williea,
ne u onom smislu koji ta rije podrazumijeva. Kao mu je prilino lo:
nou uvijek vani, vjeno u besparici, ljubavnik nikakav. Brak je od
tolerantnog postao bijedan. Doreen je imala dva pobaaja, onda rodila
Billya. Nakon toga su prestali pokuavati. Ostali su zajedno zbog Billya, i
ona je znala da nisu jedini takav par. Ne da joj je Willie ba mnogo
olakao muku oko odgoja hendikepirana djeteta, no ini se da je osjeao
krivnju, dovoljno veliku da bi ostao u braku. A djeak je oboavao oca.
Ne, Willie, ja te ne volim, mislila je. Ali te elim i trebam, volim da si
sa mnom u krevetu, da sjedi uz mene dok gledam televiziju, i ispunjava
tikete na stolu; i ako se to zove ljubavlju, onda te zacijelo volim. Stali su i
sestra ree:
- Pozvat u vas kad lijenik bude rekao. - I nestade u jednoj bolnikoj
sobi zatvorivi za sobom vrata. Doreen je zalijepila pogled za prazan,
ukastobijelo obojeni zid, pokuavajui ne misliti na ono to je iza njega.
Ve se nala u ovakvoj situaciji, nakon one pljake plaa. No tada je bilo
drukije. Doli su i rekli joj: "Willie je u bolnici, ali je dobro, samo je
ogluio." Bio je stavio previe elatinastog dinamita na vrata sefa pa je
ogluio na jedno uho. I onda je ila u bolnicu, jednu drugu, i ekala, ali je
znala da nije nita strano. Nakon loga je prvi i jedini put pokuala da ga
navede na pravi put. inilo se da pristaje, sve dok nije iziao iz bolnice i
naao se pred mogunou da to zaista i uini. Nekoliko se dana vukao po
kui, a kad je ostao bez novca, vratio se opet starom poslu. Kasnije se
 KIKA

dogodilo da ga je Tony Cox primio u svoju bandu. On se time ponosio, a

Doreen je bila bijesna. Otada mrzi Tonya Coxa. A Tony to zna. Jednom,
kad je bio kod njih, jeo pomfrit i s Williejem raspravljao o boksu, odjednom
je prostrijelio pogledom Doreen i upitao: "to ti ima protiv mene, curo?"
Willie je zabrinuto htio zagladiti stvar: "Ma smiri se, Tone."
A Doreen je zabacila glavu i siknula: "Ti si vucibatina." Tony se
glasno nasmijao, pokazujui pritom puna usta napola savakanog
pomfrita, i uzvratio: "Pa to ti je i mu. Nisi to znala?" I onda su nastavili
razgovor o boksu.
Doreen nije nikad znala kao iz topa odgovorili takvim domiljatim
tipovima kakav je Tony, zato je zautjela. A uostalom, njeno miljenje
ionako nije bilo vano. Willie nije nikad ni u snu pomislio da nekog ne bi
trebalo dovoditi kui samo zato to njoj nije simpatian. Pa to je njegova
kua, ak iako Doreen mora plaati stanarinu od svog prihoda to ga
dobiva svaki drugi tjedan radei na katalogu robne kue.
Danas je Willie obavljao posao za Tonya Coxa. Doreen je to doznala
od Jackove ene; Willie joj sam to ne bi rekao. Ako Willie umre, pomisli,
kunem se Bogom da u ubili Tonya Coxa, pa makar visjela. O Boe, samo
da preivi... Vrata se otvore i sestra proviri. - Izvolite ui, molim. Doreen
je ula prva. Kraj vrata je stajao nizak, tamnoput lijenik, guste crne
kose. Ona ga i ne pogleda ve prie ravno krevetu.
Najprije se zbunila. Osobu na visokom eljeznom krevetu prekrivala
je plahta sve do vrata, a glava joj od brade do tjemena bila omotana
zavojima. Ona je oekivala da e vidjeti lice i odmah znati je li to Willie.
Na tren nije znala to da radi. Onda je klekla i njeno povukla plahtu.
Lijenik je upila:
- Gospoo Johnson, je li to va mu?
- O, Boe - zavapi ona. - Willie, to su ti to uradili? - Glava joj se
polako sputala i konano se elom naslonila na muevljevo golo rame.
Kao iz daljine ula je Jackov glas: - To je on. William Johnson. I onda
je naveo Williejeve godine i adresu. Doreen postane svjesna injenice da
Billy stoji tik uz nju. Nakon nekoliko trenutaka djeak joj poloi ruku na
rame. Njegovo je prisustvo prisili da obuzda bol, ili da je barem ne pokae.
Pribrala se i ustala.
Lijenik je bio ozbiljan.
- Va e mu preivjeti - ree. Ona zagrli sina.
 KIKA

- to su mu napravili?
- Napunili ga samom. Iz blizine.
vrsto je stezala Billyevo rame. Ne, nee zaplakati.
- Ali e ostati iv?
- Rekao sam vam da e preivjeti, gospoo Johnson. Ali mu moda
neemo uspjeti spasili vid.
- to?
- Ostat e slijep.
Doreen vrsto stisne oi i vrisne:
- Ne!
Istog su je asa svi okruili; oekivali su histerian napad. Ona ih sve
odgurne. Vidjevi Jackovo lice pred sobom, izdere se: -Tony Cox je to
uinio, kukin sine! - Udari Jacka i ponovi: - Kukin sine!
ula je Billyev jecaj i odmah sc smirila. Okrenula se djeaku,
privukla ga i privinula uza se. ()n ju je nadvisivao za nekoliko
centimetara.
- Daj, daj, Billy - mrmljala je. - Tata je iv, zahvali Bogu na tome.
- Morate sad kui - obrati joj se lijenik. - Imamo broj telefona na koji
vas moemo nazvati...
- Ja u je povesti - upadne mu u rije Jacko. - To je moj broj, ali
stanujem blizu.
Doreen se odlijepi od Billya i krene k vratima. Sestra ih otvori. Pred
njima su stajala dva policajca.
- to je sad ovo? - bijesno upita Jacko. Lijenik objasni:
- U ovakvim sluajevima moramo obavijestiti policiju. Sad je Doreen
vidjela da je jedan policajac ena. Doe joj da izbrblja kako su Williea
napunili samom dok je obavljao lupeki posao za Tonya Coxa. To bi
zajebalo Tonya. Ali za petnaest godina braka s lopovom ve je; stekla
naviku da prevari policiju. A osim toga, im joj je ta misao sinula, istog je
trena bila svjesna injenice da joj Willie ne bi nikad oprostio izdaju.
Ne, policiji to ne moe rei. No nenadano je shvatila kome moe.
Zato samo ree:
- Htjela bih telefonirati.
 KIKA

JEDAN POSLIJE PODNE

23.
Kevin Hart trkom se uspeo stepenicama i uao u redakciju Evening
Posta. Jedan momak u majici i cipelama debelih potplata proao je kraj
njega nosei sveanj novina popodnevnog izdanja. Kevin zgrabi prve s
vrha i sjedne za stol. Njegov je lanak bio na prvoj strani.
Naslov je glasio: SLOM EFA VLADINOG UREDA ZA NAF'TU.
Kevin se na tren s uitkom zagleda u potpis: "Kevin Hart". Onda
pone itati.
Pomonik ministra za energetiku, gospodin Tim Fitzpeterson, naen
je danas onesvijeten u svom stanu u Westminsteru. Kraj njega je naena
prazna boica tableta za spavanje. Gospodin Fitzpeterson, ef vladinog
ureda za naftu u Ministarstvu za energetiku, hitno je prevezen u bolnicu
kolima prve pomoi.
Svratio sam u njegov stan da ga intervjuiram istovremeno kad i
policajac Ron Bowler, koji je poslan da provjeri to je s pomonik ministra
budui da nije doao na sastanak odbora. Gospodina Fitzpetersona nali
smo klonula za stolom. Odmah su pozvana kola prve pomoi.
Predstavnik Ministarstva za energetiku dao je izjavu: "ini se da je
gospodin Fitzpeterson sluajno uzeo preveliku dozu. Provest e se
temeljita istraga:
Tim Fitzpeterson star je etrdeset i jednu godinu.
Oenjen je i ima tri keri.
Kasnije nam je u bolnici reeno: "Nije u kritinom stan"
Kevin je jo jedanput sve proitao ne vjerujui svojim oima.
lanak koji je diktirao preko telefona napisan je tako da ga ne
prepoznaje. Osjeao je prazninu i ogorenost. Ovo je trebao biti trenutak
njegova trijumfa, a neki pomonik urednika, neki beskimenjak, sve je
pokvario.
A to je s anonimnom dojavom da Fitzpeterson ima ljubavnicu? to je
s pozivom samog Fitzpetersona kad je tvrdio da ga ucjenjuju? Trebalo bi
da novine piu istinu, zar ne?
Njegov je bijes rastao. Nije se on opredijelio za taj posao zato da bi
postao slaboumno piskaralo. Preuveliavanje je jedna stvar - i on je
 KIKA

spreman da onda kad nema znaajnijih dogaaja prikae svau pijandura

kao rat bandi, a sve zato da bi lanak bio zanimljiv- ali zatajivanje vanih
injenica, osobito kad se radi o politiarima, to ve prelazi pravila igre.
Ako reporter ne moe inzistirati na istini, pa tko, dovraga, moe?
Ustao je, sloio novine i priao desku vijesti.
Arthur Cole upravo je sputao slualicu. Sad digne pogled
prema Kevinu.
Kevin mu gurne novine pod nos.
- to je ovo, Arthure? Ucijenjeni politiar pokuava samoubojstvo, a
Evening Post pie da je sluajno uzeo pretjeranu dozu.
Cole pogleda mimo njega i zovne: - Barney, doi na tren ovamo.
- to se dogaa, Arthure? - nije odustajao Kevin. Cole ga opet pogleda.
- Odjebi, Kevine - kratko odsijee. Kevin je buljio u nj. A Cole se obrati
reporteru Barncyu:
- Nazovi policiju u Esseaxu i pitaj je li im poslan alarm da trae kombi
koji je u bijegu.
Kevin se okrene, sav zabezeknut. Oekivao je raspravu, dokazivanje,
pa ak i svau, ali ne i da e biti ovako nehajno otpravljen. Upet je sjeo, na
drugu stranu prostorije, lea okrenuo desku vijesti i tupo se zabuljio u
novine. Je li to ono to su provincijski konzervativci znali kad su mu
govorili da se kloni Fleet Streeta? Je li to ono to su krajnji ljeviari na
koledu mislili kad su tvrdili da je i tisak kurva?
Ne da sam ja neki uljivi idealist, mislio je. Ja u braniti nau
neodoljivu znatielju i na senzacionalizam, ali u bez krzmanja rc;i da
ljudi imaju novine kakve zasluuju. Ali nisam potpuni cinik, jo nisam, za
ime Boje. Uvjeren sam da smo tu zato da otkrijemo istinu i da je onda
tiskamo.
Zapitao se eli li on doista biti novinar. Posao je uglavnom dosadan.
Povremeno ima uzbuenja, kad neto krene kuko treba, kad li lanak
uspije pa ti se ime pojavi u naslovu, ili kad se dogodi neto senzacionalno
pa est-sedam novinara istovremeno jurne na telefon natjeui se s
konkurencijom i jedan s drugim - takvo se neto upravo dogaa, otmica
kombija s novcem, no Kevin ne radi na tome. Ali devet desetina vremena
provodi ekajui: eka da detektivi iziu iz policijske postaje, pa da
porota izree osudu, onda ekao da stignu slavne linosti, jednostavno
eka neki dogaaj koji e objaviti. Kevin je vjerovao da e rad u Fleet
 KIKA

Streetu biti drukiji od onoga u veernjim novinama Midlandsa, gdje se

zaposlio im je zavrio studij. Kao reporter-pripravnik zadovoljavao se
time da intervjuira tupe, uobraene vijenike, objavljuje preuveliane
pritube stanara kua u opinskom naselju, te da pie lanke o
amaterskim predstavama, izgubljenim psima i beznaajnim ispadima
huligana. Povremeno je objavljivao tekstove kojima se doista ponosio:
seriju reportaa o problemima doseljenika u grad, kontroverzni tematski
lanak o rasipnitvu gradske uprave, te naslovni lanak o jednom
dugotrajnom i kompleksnom istraivakom planu. No odlazak u Fleet
Street, kako je vjerovao, znai baviti se dogaajima od opedravne
vanosti a ne vie beznaajnim sitnicama. A kad tamo, uvidio je da sve
ozbiljne teme - iz politike, gospodarstva, proizvodnje, umjetnosti -
obraduju specijalisti, i da je za te specijalizirane poslove dugaka lista
kandidata, sve redom sjajnih, talentiranih ljudi ba kakav je i on, Kevin
Hart.
Zato mu treba neto ime e zabriljirati, neto to e natjerati
rukovodstvo Posta da ga uoe i kau: "Taj mladi Hart je dobar. Da li ga
maksimalno iskoritavamo?" Morala bi mu se pruiti jedna dobra ansa:
neka senzacionalna vijest, kakav ekskluzivni intervju i spektakularan
potez.
Bio se ponadao da je to neto naao danas, ali se prevario. I sad se
pita hoe li mu se takva prilika ikad pruiti: Ustao je i otiao u toalet. A
to bih drugo mogao raditi, upita se. Pa uvijek bih mogao dobiti posao na
kompjutorima, u propagandi ili upravi kakve detaljistike kue. Ali ne
elim napustili novinarstvo kao neuspjean ovjek.
Dok je prao ruke, uao je Arthur Cole. Stariji se kolega obratio
Kevinu preko ramena. Na svoje iznenaenje Kevin zauje:
- ao mi je zbog onoga, Kevine. Zna i sam kako je katkad na
vijestima.
Kevin nije znao to da kae, pa samo povue runik. Cole prie
umivaoniku.
- Ne ljuti se?
- Nisam se uvrijedio - odvrati Kevin. - Ne smetaju mi tvoje psovke.
Bilo bi mi svejedno i da si me nazvao najveim gadom na svijetu. -
Oklijevao je. Nije to ono to je mislio rei. Trenutak je buljio u zrcalo, a
onda se osokoli: - Ali kad vidim svoj lanak u novinama bez pola injenica
 KIKA

koje sam naveo, onda se poinjem pitati bi li bilo bolje da postanem

programer kompjutora. Cole je napunio umivaonik vodom i oprao lice.
Onda napipa runik i obrie se.
- Ovo bi morao znati, no ipak u ti i ja rei - pone. - Tekst koji smo
objavili u novinama sastoji se od onoga to znamo, i samo od toga. A
znamo da je Fitzpeterson naen bez svijesti i hitno prebaen u bolnicu, te
znamo i da je kraj njega naena prazna boica, jer si ti svemu tome bio
svjedokom. Ti si se naao na pravom mjestu u pravo vrijeme, a, uzgred
reeno, takva je spretnost vrlo vana za jednog reportera. Da vidimo sad
to jo znamo. Znamo da smo dobili anonimnu prijavu kako je taj ovjek
proveo no s nekom prostitutkom; pa da je netko nazvao, predstavio se
kao Fitzpeterson i tvrdio da ga ucjenjuju Laski i Cox. Pazi, ako objavimo
te dvije injenice onda svakako navodimo na zakljuak da su one u vezi s
prevelikom dozom tableta, zapravo da je Fitzpeterson uzeo preveliku dozu
jer je bio ucijenjen preko prostitutke.
- Ali taj zakljuak je tako oit da sigurno varamo itatelje ako ga ne
objavimo - nije poputao Kevin.
- A to ako su ti pozivi bili neslane ale, ako se radilo o tabletama za
probavu, a ovjek je pao u dijabetiku komu? I mi mu upropastimo
karijeru?
- Malo vjerojatno, ne?
- Naravno. Kevine, ja sam devedeset posto uvjeren da je sve ono to si
ti napisao u lanku tono. Ali mi nismo ovdje zato da bismo tiskali svoje
sumnje. A sad, natrag na posao.
Kevin je poao za Arthurom iz toaleta, pa u redakciju. Osjeao se kao
junakinja nekog filma koja kae: "Tako sam smuena, ne znam to da
radim!" Napola je bio sklon dati Arthuru za pravo, a opet je osjeao da sve
to ne bi smjelo biti lako. Na jednom stolu, za kojim nije bilo nikoga,
zazvonio je telefon i Kevin podigne slualicu.
- Redakcija.
- Jeste li vi reporter? - javi se enski glas.
- Jesam, gospodo. Zovem se Kevin Hart. Izvolite. - U mog mua su
pucali i ja elim pravdu.
Kevin uzdahne. Nekakva mjesna pucnjava znai sudski proces, to
opet znai da novine ni u kojem sluaju ne mogu objaviti neto
senzacionalno. Pretpostavio je da e mu ena rei tko joj je pucao na mua
 KIKA

i traiti da se to tiska. Ali porota zapravo utvruje tko je pucao na koga a

ne novinari. Kevin upita:
- Vae ime, molim
- Doreen Johnson, New Street 5, istok jedan. Na mog su Williea pucali
u toj otmici kombija s novcem. - enin se glas prekinuo. - Oslijepio je -
nastavila je pa viknula: - Da znate da je ta otmica maslo Tonya Coxa, i to
objavite. I linija se prekine.
Kevin je polako spustio slualicu, pokuavajui povezati ono to je
uo.
Ovo je ludi dan to se tie telefonskih poziva. Uzeo je svoju biljenicu i
priao desku vijesti. - Neto si saznao? - upita Arthur.
- Ne znam - oklijevao je Kevin. - Nazvala je neka ena. Dala mi je ime
i adresu. Ree da joj je mu sudjelovao u otmici kombija s novcem, da su
mu pucali u lice i oslijepili ga, i da je ta otmica maslo Tonya Coxa.
Arthur je buljio.
- Coxa? - zapanji se. - Coxa? - Arthure - zovne netko.
Kevin digne pogled, ljut zbog tog prekida. To je zvao Mervyn Glazier,
urednik gradske, zdepast mladi u iznoenim cipelama od antilop koe i
majici. Glazier prie i ree:
- Moda imam vijest za tvoje strane za popodne. Mogui steaj jedne
banke, Zove se Cotton banka Jamajke, a vlasnik joj je neki Felix Laski.
Arthur i Kevin zurili su jedan u drugog. - Laski? Laski? - zapanjeno
e Arthur. - Isuse Kriste! - izleti Kevinu.
Onda se Arthur namrti, poee glavu, pa upita s uenjem: - Koji se
to vrag dogaa?

24.
Plavi je; morris jo pratio Tonya Coxa. Spazio ga je na parkiralitu
kad je iziao iz gostionice. Nadao se da pajkani nee izvoditi gluposti s
alkotestom; naime, uz sendvie sa suenim lososovim mesom popio je tri
krigle piva. Detektivi su se izvezli nekoliko sekunda nakon rollsa. Tonya
to nije brinulo. Ve im je jedanput danas pobjegao, pa moe i opet.
Najjednostavniji nain je da nae dio ceste pogodan za brzu vonju pa da
pritisne nogom. Meutim, volio bi da oni ne primijete da im je umaknuo,
ba kao jutros. To nee biti teko.
 KIKA

Preao je rijeku i uao u West End. Dok se probijao izmeu

automobila, pitao se iz kojeg ga razloga pajkani prate. Dijelom samo zato
da bi ga gnjavili, u to je bio siguran. Kako to odvjetnici zovu?
Uznemirivanje. Umiljaju si da e, ako ga dovoljno dugo prate, postati
nestrpljiv i nepaljiv i napraviti neku glupost. Ali to je samo izgovor, a
pravi je razlog vjerojatno u politici Scotland Yarda. Moda je zamjenik
komesara (za kriminal) zaprijetio da e sluaj bande Tonya Coxa oduzeti
od Cl i dati ga Leteem odredu, pa je zato Cl postavio nadzor kako bi
mogli rei da neto ipak rade.
Ali Tonya to nije brinulo, sve dotle dok ne ponu ozbiljno djelovati.
Jednom su to uinili, prije dvije godine. U to je doba Tonyew bandu budno
pratilo orlovsko oko Kriminalistikog odjela Sredinjice West Enda. Tony
je bio sklopio nagodbu sa samim detektivom-istraiteljem koji je radio na
njegovu sluaju.
Jednog mu je tjedna istraitelj odbio uobiajenu novanu nagradu i
rekao da je igra zavrena. Tonyu nije bilo druge nego rtvovati neke ljude
iz svojih redova. Tako su on i istraitelj namjestili trojici lupea iz
srednjeg rukovodeeg kadra optubu za ucjenu. Petorica su dospjela u
zatvor, novine su hvalile Kriminalistiki odjel kako je unitio mo bandita
u Londonu, i posao se nastavio kao i prije. Naalost, isti jc istraitelj
kasnije i sam zaglavio jer je namjestio hai nekom studentu. Tuan kraj
karijere s tako lijepim izgledima, zakljuio je Tony.
Uao je u viekatno parkiralite u Sohou. Na ulazu je odugovlaio,
sporo vadio kartu iz automata, sve promatrajui plavi morrisu
retrovizorima. Jedan je detektiv iskoio iz kola i pretrao cestu da bi
nadgledao izlaz za pjeake. Drugi je naao mjesto za parkiranje nekoliko
metara dalje, uz parking-uru, odakle je mogao vidjeti automobile koji
izlaze iz zgrade. Tony je zadovoljno kimnuo glavom.
Odvezao se na prvi kat i zaustavio kola kraj ureda. Unutra je naao
nekog njemu nepoznatog mladia. On ga oslovi:
- Ja sam Tony Cox. Hou da mi parkira automobil i dade jedan
odavde koji je na due parkiran, po kojeg danas nee nitko doi. Mladi se
namrti. Kosa mu je bila kovrava i neuredna, na njemu masne traperice,
izlizane na stranjici.
- Ne mogu ja to, prijatelju - kazao je. Tony nestrpljivo udari nogom.
 KIKA

- Ne volim dvaput govoriti, sinko. Ja sam Tony Cox. Mladi se

nasmije, ustane i odloi strip.
- Nije me stalo tko ste, vi...
Tony ga udari u eludac. Velika mu aka lupnula je u mekano, kao da
je pogodila jastuk pun perja. Posluitelj se zgri stenjui i hvatajui dah.
- U kripcu sam s vremenom, mome - objasni Tony.
Uto se vrata ureda otvore i ue stariji ovjek sa sportskom kapom.
- to se dogaa? Oh, to si ti, Tony. Ima problema?
- A gdje si ti, pui u zahodu, a? - Tony e otro. - Trebaju mi kola iji
trag ne vodi do mene, i uri mi se.
- Nema problema - ree stariji ovjek, pa skine sveanj kljueva s
kuke na zidu od azbesta. - Imam odlinu Granadu, tu je dva tjedna.
Trolitra, automatik, divna bronana boja...
- Ma jebe boju. - Tony uzmi kljueve.
- Tamo - pokae mu ovjek. - Ja u parkirati tvoja kola. Tony je iziao
iz ureda i uao u granadu Privezao je pojas i krenuo. Zastao je kraj svog
automobila u kojem je sad sjedio ovjek s kapom.
- Kako se zove? - upita ga Tony. - Davy Brewster.
- Dobro, Davy Brewstere. - Tony izvue novanik i izvadi dvije
novanice od deset funti. - Pazi da mali dri zaepljenu gubicu, kui?
- Nema problema. Puno hvala. - Davy uze novac.
Tony krene dalje. U vonji je stavio naoale za sunce i kapu sa
titnikom. Stigavi na ulicu, ugleda plavi morris na desnoj strani. On
nasloni desnu ruku na rub prozora, prekrivi lice, a lijevom je upravljao.
Drugi detektiv, na lijevoj strani, bio je leima okrenut cesti kako bi mogao
nadgledati izlaz za pjeake. Pravio se da gleda izlog neke crkvene
knjiare.
Tony povea brzinu i pogleda u retrovizor. Detektivi ga nisu
primijetili.
- K'o od ale - glasno e Tony i uputi se prema jugu. Automobil je bio
vrlo udoban, s automatskim mjenjaem brzina i servo-upravljaem. Imao
je kasetofon. Tony pogleda kasete, nae jednu s Beatlesima i stavi je u
aparat. Onda zapali cigaru.
Za manje od sata bit e na farmi, brojiti novac. Isplatilo se odravati
vezu s Felixom Laskim, pomisli. Upoznali su se u restoranu jednog
Tonyeva kluba. U Coxovim kockarnicama sluila se najbolja hrana u
 KIKA

Londonu. Moralo je biti tako. Tonyev je moto bio: ako posluuje kikiriki,
gosti e ti biti majmuni. A on je htio da u njegove klubove zalaze bogatai
a ne frajeri to naruuju kriglu piva i malu porciju pomfrita. Osobno nije
volio neke lude specijalitete, no one veeri kad je upoznao Laskog, sjedei
za stolom kraj financijerova, jeo je golem, krvavo peen rostbif.
Glavnog kuhara doveo je iz Pruniera. Tony nije pojma imao kako on
priprema to jelo, ali rezultat je bio fantastian. Pogled mu je privukao
visok, elegantan mukarac za susjednim stolom, mukarac izvanredna
izgleda za svoje godine. Bio je s nekom djevojkom u kojoj je Tony odmah
prepoznao kurvu. Tony je bio pojeo rostbif i upravo se sladio golemim
kolaem kad se nezgoda dogodila. Konobar je servirao Laskom kanelone i
onda se nekako prevrnula napola puna boca crvenog vina. Fufica je
vrisnula i odskoila, a nekoliko kapi vina poprskalo je Laskow sjajnobijelu
koulju.
Tony je odmah djelovao. Spustivi ubrus na stol, ustao je i pozvao tri
konobara i efa sale. Najprije se obratio onom nespretnom konobaru:
"Moe ii, slobodan si. U petak pokupi svoje dokumente." Onda se
okrenuo drugima: "Bernardo, stolnjak. Giulio, drugu bocu vina. Gospodine
Charles, drugi stol, i nema rauna za gospodina." Konano je rekao
gostima: "Ja sam vlasnik, Tony Cox. Izvolite veerati na raun kue, i
primite moje isprike. Nadam se da ete izabrali najskuplja jela u
jelovniku, a za poetak uzmite bocu Dom Perignona." Onda je progovorio
Laski: "U ovakvim sluajevima ovjek ne moe nita." Glas mu je bio
dubok, izgovor pomalo stran. "Ali ovjeku godi tako velikoduna,
staromodna isprika." Smijeio se.
"Sva srea da mi nije polio haljinu", utvrdila je fufica, a njen je
izgovor potvrdio Tonyevu pretpostavku o lome kojim se zanatombavi, kao
i to da je iz istog dijela Londona iz kojeg i on.
ef sale se ispriao: "Gos'n Cox, kua je puna. Nema nijednog praznog
stola."
Tony je pokazao svoj stol. "to ovome fali? Brzo ga raistite."
"Nemojte, molim vas", usprotivio se Laski. "Ne bismo vam htjeli oduzeti
stol."
"Inzistiram." "Onda nam se pridruile, molim vas."
Tony ih je oboje pogledao. Fufici se prijedlog oito nije svidio.
 KIKA

A tip, je li samo ljubazan, ili ga ozbiljno poziva? Dakle on je ve gotovo

zavrio s jelom, pa ako mu se ne bude svidjelo lako e ubrzo otii. "Ne
elim se nametati..."
"Ni govora", uvjeravao ga je Laski. "A usput ete me i savjetovati
kako da dobijem na ruletu." "Vai', sloio se Tony.
Ostao je s njima cijelu veer. On i Laski su se odlino sloili, a vrlo
brzo je bilo jasno da ono to djevojka misli nije vano. Tony je priao o
lupetinama iz kockarskog svijeta, a Laski mu parirao anegdotama,
priama o burzovnim spletkama. Pokazalo se da Laski sam nije kockar,
ali da rado dovodi druge u klub. Kad su poli u kasino, kupio je etone u
vrijednosti od pedeset funti i sve ih dao djevojci, Veer je zavrila kad je
Laski, sad ve posve pijan, rekao: "Valjda bi sad trebalo da je povedem
kui i poevim."
Nakon toga su se sreli jo nekoliko puta u klubu, nikad po dogovoru, i
uvijek se na kraju zajedno opili. Poslije nekog vremena Tony je dao
Laskom na znanje da je guzoljub, ali ovaj nije reagirao, iz ega je Tony
zakljuio da je Gnancijer tolerantan heteroseksualac.
Tony je bio polaskan injenicom da bi se mogao sprijateljiti s
ovjekom Laskieva ranga. Ona zgoda u restoranu bila je najlaka od
svega, a i dobro uvjebana: uzviene geste, zapov- jedniko dranje, silna
uslunost i svjesno ublaavanje naglaska. Ali odrati poznanstvo s nekim
tako pametnim, tako bogatim, s nekim tko se leerno kree u gotovo
aristokratskim krugovima kao Laski, to je ve bio prilian pothvat. Laski
je napravio prvi korak ka produbljivanju te veze. Jedne su se nedjelje do
sitnih jutarnjih sati obilato nalijevali piem, i Laski je priao o moi
novca. "S dovoljno novaca", rekao je, "mogu doznati sve u Cityu, ma ak i
kombinaciju na bravi lrezora Engkake banke."
A Tony je primijetio: "Seks je bolji." "Kako to misli?" "Seks je bolje
sredstvo. Ja mogu doznati to hou u Londonu uz pomo seksa." "Pa, ba i
sumnjam", nije se sloio Laski koji je imao kontrolu nad svojim
seksualnim porivima.
Tony slegne ramenima. "U redu. Iskuaj me." I tada je Laski napravio
prvi korak. "Pravo na koritenje naftnog nalazita Shield. Saznaj tko ga je
dobio - prije no to vlada to objavi."
 KIKA

Tony je vidio sjaj u Gnancijerovu oku i zakljuio da je cijeli taj

razgovor bio isplaniran. "Zato mi ne postavi tei zadatak?" uzvratio je.
"S politiarima i dravnim slubenicima stvar je i prelaka."
"To je dovoljno", nasmijeio se Laski, "U redu, ali i ja tebe moram
iskuati." Laski je stisnuo oi. "Izvoli."
Tony je zatraio prvo to mu je palo na um. "Saznaj mi planprijevoza
izlizanih novanica u pogon za spaljivanje Engleske banke."
"Ma to me ak nee stajati ni penija", povjerljivo je izjavio Laski.
I tako je sve poelo. Tony se cerio vozei fordom kroz juni London.
Kako je Laski uspio realizirati svoj dio pogodbe, to on ne zna, no to se tie
njegova dijela, ilo je kao po loju. Tko zna informaciju koja nam treba? ef
vladinog ureda za naftu. A kakav je to ovjek? Prvi do djevice - vjeran
mu. I to mu ena prua u krevetu? Nita naroito. A hoe li pasti na
najstariji od svih toseva? Dok si rekao britva.
Kaseta je dola do kraja i on je okrene. Pitao se koliku bi novaca
moglo biti u kombiju. Sto milja? Moda ak i etvrt milijuna. Mnogo vie
od toga izazvalo bi nepriliku. Pa ne moe u Barclays 6anku s vreama
punim izlizanih petaa, a da ne izazove sumnju. Oko sto i pedeset milja
bilo bi najidealnije. Svakom momku pet milja, jo nekoliko za trokove, a
oko pedeset tisua potajno noas ubaciti u utrak od razliitih zakonitih
poslova. Kockarnice su kao naruene za prikrivanje nezakonito steena
novca.
Momci ve znaju to e s pet milja: isplatiti dugove, kupiti rabljena
kola, uloiti po koju stotku na raune u dvije-tri banke, pokloniti eni nov
kaput, posuditi neki gro punici, provesti se u bircu, i lus, kinta otpirjala.
Ali daj im dvadeset tisua i ve im se u glavi roje lude ideje. Pa kad
nezaposleni nekvalificirani radnici i povremeno zaposleni ponu naokolo
priati o vilama na jugu Francuske, onda ti uvari zakona odmah postanu
sumnjiavi.
Tony se nasmijei. Ja bih trebao brinuti to u s velikim vikom
novca, pomisli. Ba mi se sviaju problemi to prate uspjeh. Ipak, ne pravi
raanj dok je zec jo u umi, zna rei Jacko. Moda je kombi pun izlizanih
novia od pola penija to se moraju rastaliti. E to bi bila smijurija. Gotovo
je stigao. Stade zvidati.
 KIKA

25.
Felix Laski sjedio je u svom uredu, gledao televizijski ekran i parao
utu kuvertu na uske trake. Pred televizijom zatvorenog kruga, modernim
ekvivalentom telegrafskog aparata za primanje burzovnih teajeva, Laski
se osjeao kao zabrinuti meetar u nekom starom filmu iz doba
ekonomske krize, negdje 1929. Na aparatu su se stalno nizali burzovni
izvjetaji i kretanje cijena dionica, robe i valute. Pravo za koritenje
naftnog nalazita nije spomenuto. Hamiltonove dionice pale su juer za
pet poena, a trgovanje je bilo umjereno.
Rasparao je cijelu kuvertu na komadie i bacio ih u metalni ko za
smee. Trebalo je da ve pred sat vremena bude objavljeno tko je dobio
pravo.
Podigao je plavi telefon i okrenuo 123. Tono je trinaest sati, etrdeset
i sedam minuta i pedeset sekundi. Objava kasni vie od sata. Nazvao je
Ministarstvo za energetiku i traio ured za tisak. Neka ena mu je rekla:
- Ministar kasni. im stigne poet e konferencija za tisak, a objava
e biti data im ministar otvori konferenciju. Kvragu vi i vaa odlaganja,
pomisli Laski, meni se tu radi o biti ili ne biti.
Onda pritisne interfon.
- Carol? - Nije bilo odgovora i on zaurla: - Carol! Djevojka proviri kroz
vrata.
- ao mi je, kopala sam po spisima. - Donesi mi kavu.
- Odmah.
Iz svoje "izlazne" plitice izvadio je fascikl s naslovom "Precizna
elektronika - izvjetaj o prodaji, 1. tromjeseje". Radilo se o rutinskoj
pijunai firme koju je imao namjeru preuzeti. Smatrao je da osnovna
oprema moe donijeli profil prilikom izlaska iz krize. No, ima li Precizna
mogunosti irenja, pitao se. Preletio je pogledom prvu stranu izvjetaja,
namrtio se na neprobavljiv stil direktora prodaje i bacio fascikl na
stranu. Kad se upusti u neku pekulaciju pa ne uspije, on to moe smireno
prihvatili. Ali katkad neto poe naopako iz nepoznata razloga. Znao je da
se nee moi koncentrirati ni na to sve dok se ne sredi to pitanje Shielda.
Prstima je dotaknuo otar nabor na hlaama i sjetio se Tonya Coxa.
Zavolio je tog mladog gangstera, unato njegovoj oitoj homoseksualnosti,
jer je u njemu osjetio srodnu duu, to bi rekli Englezi. Poput Laskog, i
Cox se iz siromatva uzdigao do bogatstva odlunou, oportunizmom i
 KIKA

beskrupuloznou. I isto kao Laski, i on skromno pokuava ublaiti svoje

manire nieg stalea. Laski je u lome bolji, ali samo zato jer ima duu
praksu. Cox eli biti kao on, Laski, i u tome e uspjeti - kad uhvati
pedesete, bit e to otmjeni, sjedokosi londonski gospodin. Laski je znao da
nema ni jednog jedinog opravdanog razloga s kojeg bi vjerovao Coxu.
Naravno, njegov mu je instinkt govorio da je mladi poten prema ljudima
koje pozna, no u ovom su svijetu takvi kao Tony Cox profesionalne
varalice. A da jednostavno nije izmislio cijeli taj sluaj s Timom
Fitzpetersonom?
Na televizijskom ekranu opet se pojavila cijena Hamilton Holdingsa -
jo jedan poen nia. Da se bar ne koriste tim prokletim kompjutorskim
slogom, sve sami vodoravni i okomili nizovi, pa stalno mora napinjati oi.
Poeo je preraunavati koliko e izgubiti ako Hamilton ne dobije pravo.
Kad bi ovog trena mogao prodali 510.000 dionica, izgubio bi svega
nekoliko stotina funti. No tako mnogo dionica nije mogue prodati po
trinoj cijeni. A cijena im i dalje pada. Gubitak bi mogao iznositi, recimo,
ak i dvadeset tisua funti.
A uz to ide i psiholoki gubitak - gubitak njegove reputacije
pobjednika.
Je li jo u neem izloen opasnosti? S onim informacijama koje mu je
on pribavio, Cox je sigurno isplanirao neki prekraj. Meutim, budui da
Laski zapravo nema pojma o tome, ne moe ni bili optuen za sudjelovanje
u kriminalu. No, postoji i britanski zakon o poslovnoj tajni, dodue, prema
istonoeuropskim standardima, blag, ali ipak gadan primjer
zakonodavstva. Po njemu je zabranjeno izvui povjerljive podatke iz
dravnog slubenika. Bilo bi teko dokazati da je Laski to uinio, ali ne i
nemogue. On je pitao Petersa eka li ga znaajan dan, a ovaj je odgovorio:
"Jedan od onih dana." I onda je Laski obavijestio Coxa: "Danas." No pa,
ako Coxa i Petersa nagovore da svjedoe, onda e Laski biti optuen. Samo
to Peters nema blage veze o lome da je odao tajnu, a nikome nee ni pasti
na pamet da ga ispituje. A kad bi Cox bio uhien? Britanska policija
uvijek ima naina da iscijedi informacije iz ljudi, pa ak i ako ne koriste
palice za bejzbol. Cox bi mogao kazati da je dobio informacije od Laskog, a
oni e onda provjeravali Laskievo kretanje tog dana, pa bi mogli otkriti da
jc bio na kavi s Petersom...
 KIKA

Ali to je prilino mala vjerojatnost. Laskom je sad vea briga bila

zavretak posla s Hamiltonom. Zazvonio je telefon i on se javi: - Molim?
- Gospodin Ley - obavijesti ga Carol.
Laski cokne jezikom.
- Vjerojatno je u vezi s Cotton bankom. Spojite ga s Jonesom.
- Ve sam pokuala, ali je gospodin Jones otiao kui. - Otiao kui? U
redu, spojite me.
uo je gdje Carol govori: "Sad u vas spojiti s gospodinom Laskim."
- Laski? - zauje se zvonak glas, otmjeno oteui rijei. - Da.
- Ovdje Ley iz Engleske banke. - Kako si?
- Dobar dan. Sluajte, prijatelju... - Laski nato zakoluta oima -
napisali ste prilino velik ek za Fetta i kompaniju.
Laski problijedi.
- Moj Boe, zar su ga ve predoili za isplatu?
- Jesu, a ini mi se da se tinta jo nije ni osuila. E sad, radi se o tome
da je ek ispostavljen na Cotton banku, kao to oito znate, a jadna mala
Cotton banka nema za nj pokria. Sluate li me?
- Dabome da sluam. - Taj prokleti tip govori kao da se obraa djetetu.
Laskom je to grozno smetalo. - Zacijelo se nisu potovale moje upute u vezi
onog to treba poduzeti da bi se ta svota osigurala. Meutim, moda je
moje osoblje bilo uvjereno da nemaju puno vremena na raspolaganju.
- N -da. Ali je jako pametno pripremiti novce prije no to se potpie
vraji ek, znate, samo zato da ovjek bude siguran. Nije li tako, a?
Laski je strelovito razmiljao. Dovraga, do ovog nije trebalo doi da je
objava data na vrijeme. I kamo je u vraju mater nestao Jones?
- Vjerojatno ste ve pogodili da je ek isplata za veinu dionica
Hamilton Holdingsa. Ja bih rekao da su te dionice garancija...
- Ma ni govora - prekine ga Ley. - To ni sluajno. Engleska banka ne
bavi se financijskim spekulacijama na burzi.
Moda ne, pomisli Laski, ali da je izjava o pravu ve objavljena, pa da
znate da je Hamilton Holdings dobio naftno nalazite, ne biste uzvitlali
toliku prainu. Onda mu pade na pamet da moda znaju da Hamilton nije
dobio pravo, i da zato i zovu. I on e sad ve ljutito:
- Dobro, vi ste banka. Platit u vam kamatu na novac za dvadeset i
etiri sata...
- Banka se obino ne uputa u trgovinu novcem. Sad Laski povisi ton:
 KIKA

- Pa vi vraki dobro znate da ja lako mogu nabaviti pokrie, samo mi

treba malo vremena! Ako mi vratite ek, ja sam propao
ovjek. Zar me hoete unititi zbog uljivog milijuna, i to za jedan
dan, i glupe tradicije? Ley uzvrati ledenim glasom:
- Gospodine Laski, naa je tradicija upravo u tome da unitimo ljude
koji potpisuju ekove bez pokria. Ako se ovaj ek ne bude mogao isplatiti
trait u od korisnika da protestira. A to zapravo znai da u roku od sata i
pol morate poloili gotovinu od milijun funti u Threadneedle. Dovienja.
- Proklet bio! - izdere se Laski, ali jc linija ve bila prekinula. Lupnuo
je slualicom tako da je pukla plastika. Misli su mu bjesomuno letjele.
Mora postojati nain da se odmah domogne milijuna... zar ne?
Dok je razgovarao na telefonu Carol mu je donijela kavu, a on nije ni
vidio kad je ula. Sad otpije malo i namrti se.
- Carol! - drekne. Ona otvori vrata. - Izvolite.
Zajapuren i uzdrhtao, zavitlao je skupocjenu porculansku alicu u
metalni ko za otpatke, gdje se buno razbila, i zaurlao: - Prokleta kava je
hladna! A djevojka se okrenula i potpraila pete.

DVA POSLIJE PODNE

26.
Mladi Billy Johnson traio je Tonya Coxa, a stalno je to zaboravljao.
Iziao je iz kue vrlo brzo nakon to su se svi zajedno vratili iz
bolnice. Njegova je majka stalno glasno plakala, po kui se vrzmalo
nekoliko policajaca, a Jacka su odveli u policijsku stanicu da im pomogne
oko istrage. Stalno su pristizali susjedi i rodbina i stvarali jo veu zbrku.
A Billy je volio mir. Nikome izgleda nije padalo na pamet da mu spremi
ruak ili obrati bilo kakvu panju, pa je pojeo kutiju keksa s umbirom i
iziao na stranja vrata, rekavi gospoi Glebe iz tree kue da ide k teti
gledati televizor u boji.
 KIKA

Dok je hodao, sreivao je misli. Hodanje ga je poticalo na

razmiljanje. Kad bi se uznemirio, gledao je automobile, izloge trgovina i
ljude da bi se pribrao.
Najprije je zaista krenuo teti, a onda se sjetio da zapravo nije naumio
onamo, ve da je to samo rekao gospodi Glebe kako mu ne bi pravila
neprilike. I tad je morao razmisliti kamo se stvarno uputio. Stao je,
zagledao se u izlog prodavaonice ploa, pomno itao naslove na arenim
omotnicama i pokuavao ih povezati s pjesmama koje je uo. On, dodue,
ima gramofon, ali ne i novaca za ploe, a ukus njegovih roditelja razlikuje
se od njegova. Mama voli sentimentalne pjesme, tata limenu glazbu, dok
se Billyu svia rock and roll. Jedina druga osoba koju on znam da voli
rock je Tony Cox... To je to! On trai Tonya Coxa.
Krenuo je otprilike u pravcu Bethnal Greena. On je jako dobro
poznavao East End - svaku ulicu, svaku trgovinu, sva bombardirana
mjesta, pustopoljine, kanale i parkove ali je sve to poznavao pojedinano.
Proao je mimo jedne ruevine i sjetio se da je tu ivjela baka Parker koja
je uporno sjedila u svojoj prednjoj sobi, dok su se s obje strane ruile stare
kue, a ona ustrajala sve dok nije navukla upalu plua i umrla,
oslobodivi tako londonski okrug Tower Hamlets briga to da s njom radi.
Billy je tada sa zanimanjem pratio cijeli taj sluaj, kao kakvu televizijsku
emisiju. Da, on je poznavao sve dijelove podruja istonog Londona, samo
ih u glavi nije mogao sklopiti u cjelinu. Znao je Commercial Road, kao i
Mile End Road, ali nije znao da se spajaju kod Aldgatea. Usprkos tome,
gotovo uvijek bi pronaao put kui, pa ak ako mu je katkad trebalo vie
vremena no to je raunao. A kad bi se stvarno izgubio, onda bi ga pajkani
vratili kui u patrolnim kolima. Svi su policajci poznavali njegovog tatu.
Kad je stigao u Wapping, ve je opet bio zaboravio odredite, i
vjerovao je da sigurno ide vidjeti brodove. Uao je kroz otvor u ogradi, onaj
isti otvor kroz koji je uao sa Snjeguljicom i patuljcima, onoga dana kad su
uhvatili takora pa oni nagovorili Billya da ga odnese kui, mami, a ona e
se obradovati i skuhat e ga za aj. Mama sc, dabome, nije obradovala, ve
je poskoila i ispustila vreicu eera i vritala, a kasnije je plakala i rekla
da ne bi smjeli praviti budalu od Billya. Ljudi su s njime esto izvodili
neslane ale, ali njemu to nije smetalo jer je volio drutvo.
Malo je prolunjao naokolo. inilo mu se da je prije, kad je bio mali,
ovdje bilo yic brodova. Danas je tu samo jedan, veliki, duboko sc; spustio
 KIKA

u vodu, a sa strane mu pie ime koje ne moe proitati. Radnici su

protezali neku cijev od broda ka skladitu. Billy je neko vrijeme stajao i
gledao, onda upita jednog radnika:
- to je unutra?
ovjek u kapi sa titnikom i prslukom pogleda ga. - Vino, mome.
Billy se iznenadi.
- U brodu? Sve vino? Do vrha?
- Jest, mome. Chaleau Murycco, staro vinu, barem od etvrtka. Nato
se svi nasmiju, a Billyu nije bilo jasno zato, ali se ipak i on nasmijao.
Radnici su nastavili s poslom, a jedan je malo kasnije upitao:
- A to ti uope ovdje radi?
Billy je na tren razmislio, pa lanuo: - Zaboravio sam.
ovjek ga ozbiljno pogleda, onda promrmlja neto jednom drugom.
Billy je uo dio odgovora: "... mogao bi pasti u prokleto pie". Onda onaj
prvi ode u skladite.
Malo kasnije stigao je policajac deuran na dokovima, i upitao ljude:
- Je li to taj momak? - Oni su potvrdno kimnuli, a policajac se onda
obrati Billyu: - Jesi li se izgubio?
- Nisam.
- A kamo si krenuo?
Billy je ve htio rei da nije krenuo nikamo, ali taj mu se odgovor nije
inio valjanim. Odjednom se sjeti.
- U Bethnal Green.
- U redu, hajde sa mnom, pokazat u ti put.
Uvijek spreman da poe linijom manjeg otpora, Billy je koraao uz
policajca prema izlazu iz doka.
- Pa, gdje stanuje? - pitao ga je policajac. - U New Streetu.
- Zna li ti mama gdje si?
Billy je zakljuio da je policajac druga gospoa Glebe i da mu treba
slagati.
- Zna. Idem k teti. - Sigurno zna put? - Sigurno.
Stigli su do izlaza. Policajac ga zamiljeno pogleda, pa se odlui.
- Dakle, u redu, sad poi. I nemoj vie lunjati po dokovima, sigurniji si
vani.
- Hvala - ree Billy, to je uvijek inio kad je bio u nedoumici. I udalji
se.
 KIKA

Sad se lake sjetio svega. Tata je, ono, u bolnici. Ostat e slijep, a za
to je kriv Tony Cox. Billy je poznavao jednog slijepca, zapravo dvojicu, ako
rauna Squinta Thatchera koji je slijep samo kad s harmonikom poe u
West. Ali stvarno slijep je jedino Hoperaft koji stanuje sam u jednoj
smrdljivoj kui u Isle of Dogsu i hoda nosei bijeli tap. Hoe li tata morati
nositi naoale za sunce i koraati vrlo polako, opipavajui tapom rub
plonika? Na tu se pomisao Billy uzrujao. Svi uglavnom vjeruju da se on
ne moe uzrujati jer nikad ne prolijeva suze. Tako se, dok je jo bio beba, i
utvrdilo da je drukiji: znao se povrijediti i nije plakao. Mama katkad veli:
"On osjea, ali to nikad ne kazuje."
A tata kae da se mama ionako dovoljno esto uzrujava za njih oboje.
Kad bi se dogodilo neto doista strano, kao kad su ga ono Snjeguljica
i patuljci debelo zeznuli sa takorom, Billy bi se u sebi sav uspjenio i
poelio da napravi neto drastino, da vriti, naprimjer, ali to se nije
nikada dogodilo. takora je ubio, pa mu je bilo lake. U jednoj je ruci
drao takora, a u drugoj opeku, pa ga je njome udarao po glavi sve dok
se nije prestao koprcati. To e isto uiniti Tonyu Coxu.
Onda mu sine da je Tony vei od takora, ma zapravo vei i od njega, i
to ga je zbunilo pa se okanio te ideje. Zaustavio se na kraju ulice. U kui
na uglu bila je u prizemlju prodavaonica, jedna od onih starinskih u
kojima se prodaje sve i sva. Billy je poznavao vlasnikovu ker Sharon,
zgodnu djevojku duge kose. Prije nekoliko godina dopustila mu je da joj
opipa dojke, no onda je pobjegla i vie nije htjela s njim govorili. Idua
etiri dana nije mogao misliti ni na to drugo nego samo na te okrugle
loptice pod njenom bluzom i na one osjeaje koji su ga proeli kad ih je
dotaknuo. Konano je shvatio da laj doivljaj spada u one divote koje se
nikad ne ponavljaju. Uao je u trgovinu. Iza tezge stajala je Sharonina
majka u prugastoj kuti. Nije ga prepoznala.
- Zdravo - smijeei se pozdravi. - Izvolite? - zbunjeno uzvrati ona.
- Kako je Sharon?
- Odlino, hvala. Trenutano je vani. Poznajete je?
- Da. - Billy je razgledao trgovinu: izbor hrane, eljezariju, knjige,
galanterijsku robu, duhanske proizvode i slastice. Najradije bi rekao:
"Jedanput mi je dopustila da joj pipam dojke", ali znao je da to ne bi bilo u
redu. Zato ree: - Nekad smo se igrali zajedno.
 KIKA

Taj je odgovor ena valjda prieljkivala, jer sad kao da joj je laknulo.
Nasmijeila se, a Billy joj je vidio poutjele zube, kakve i njegov otac ima.
- Mogu li vas neim posluiti? - upitala je.
Sa stepenica je dopiralo tropotanje cipela, a onda kroz vrata iza
tezge u trgovinu ue Sharon. Billy se iznenadio jer je izgledala mnogo
starija. Kosa joj bila kratka, a prilino velike dojke tresle se pod majicom.
Uz dugake noge pripile se traperice.
- Bok, mama - pozdravila je, jer je upravo izlazila. Billy je oslovi:
- Zdravo, Sharon.
Ona stane i zabulji se u nj. Onda joj lice ozari prepoznavanje.
- O, zdravo, Billy. Zuri mi se. - I ode. Njenoj je majci bilo neugodno.
- ao mi je, zaboravila sam da je gore... - Ma ne smeta. I ja tota
zaboravim.
- No pa, mogu li vas neim posluiti - ponovi ena. - Htio bih no.
Billyu je to iznebuha dolo na um, ali je istog trena znao da je ba to
ono pravo. Pa ne moe takvog snanog tipa kakav je Tony Cox udariti
kamenom po glavi, taj e mlatnuti tebe. Zato ga treba noem u lea, kao
Indijanca.
- Za vas ili za majku? - Za mene.
- A za to?
Billy je znao da joj to ne smije otkriti, pa se namrti i procijedi:
- Za rezanje. Konopca i tako.
- Aha. - ena segne u izlog i izvadi no u koricama, kakav imaju
izvidai.
Billy je izvadio sav novac iz depa na hlaama. S novcem nikad nije
znao kako treba, uvijek je putao da prodava uzme koliko treba.
Sharonina majka pogleda i ree: - Ali imate samo osam penija.
- Je li dovoljno? Ona uzdahne.
- Nije, ao mi je.
- Pa, mogu li onda dobiti vakae?
ena vrati no u izlog i s police dohvati paketi guma za vakanje.
- est penija.
Billy prui ruku s novcem i ena uzme nekoliko novia.
- Hvala - ree Billy. Iziao je na ulicu i otvorio paketi. Najradije bi
uvijek sve odjednom strpao u usta. Tako je koraao i uivao. Na trenutak
je bio zaboravio kamo ide.
 KIKA

Stao je i promatrao radnike kako kopaju jamu u ploniku. Vrh glave

bio im je u razini Billyevih stopala. On je sa zanimanjem uoio da stjenke
jame mijenjaju boju s dubinom. Na vrhu je bio plonik, onda sloj neeg
crnog slinog katranu, pa rahla smea zemlja, potom vlana glina. Na dnu
je leala potpuno nova betonska cijev. Zato li polau cijevi pod plonik?
Billy nije imao pojma. Nagnuo se i upitao:
- Zato stavljate cijev ispod plonika?
Jedan je radnik digao pogled k njemu i uzvratio: - Skrivamo je od
Rusa.
- A tako - kimne Billy kao da je shvatio. Malo kasnije krenuo je dalje.
Bio je gladan. Ali, neto mora napraviti prije no to ode kui na ruak.
Ruak? Pa pojeo je kutiju keksa jer je tata u bolnici. To ima neke veze s
njegovim dolaskom ovamo, u Bethnal Green, meutim, nije se ba mogao
sjetiti kakve. Skrenuo je iza jednog ugla, potraio ime ulice na ploici
privrenoj visoko na zidu, i vidio da je u Quill Streetu. Aha, sad se
sjetio. Ovdje stanuje Tony Cox, na broju devetnaest. Pokucat e na vrata...
Ne, nee. Nije znao zato, ali osjeao je da se mora uuljati kroz
stranja vrata. Iza terase je bila jedna uliica. Billy je njome poao k
stranjoj strani Tonyeve kue.
vakaa mu je ve izgubila svaki okus pa ju izvadi iz usta i baci, a
onda tiho otvori stranja vrata i neprimjetno ue.

27.
Tony Cox vozio je polako po izbrazdanom blatnjavom putu, vie zbog
vlastite udobnosti nego iz obzira prema vlasniku "posuenog" automobila.
Ta uliica, bez imena, vodila je od ceste prvog reda k jednoj seljakoj kui
sa tagljem. tagalj, prazna, ruevna zgrada i jutro neplodne zemlje oko
njih bili su vlasnitvo kompanije Land Development iji je opet vlasnik bio
neki pasionirani kockar to je Tonyu Coxu dugovao brdo novaca. tagalj
se prigodimice koristio za uskladitenje robe oteene u poaru a kupljene
po bagatelnim cijenama, tako da nije bilo neobino vidjeli neki kombi ili
automobil gdje stie u dvorite.
eljezna vrata na kraju uliice bila su otvorena i Tony uveze
automobil. Plavog kombija nije bilo na vidiku, no Jesse se naslanjao na zid
kue i puio cigaretu. Onda je priao Tonyevim kolima i otvorio vrata.
 KIKA

- Nije ba ilo glatko, Tony - odmah ga zaskoi. Tony izie iz

automobila.
- Je li novac ovdje?
- U kombiju. - Jesse pokae glavom prema taglju. - Ali uope nije ilo
glatko.
- Idemo unutra, ovdje je prevrue. - Tony otvori vrata taglja i
zakorai unutra, a Jesse za njim. Jednu treinu poda zauzeli su sanduci.
Tony proita etikete na nekoliko njih. Odore i kaputi iz vojnih vikova.
Plavi kombi bio je nasuprot vratima. Tony je odmah uoio pokusne tablice
vezane konopom preko originalnih registarskih tablica.
- to si to izvodio? - sumnjiavo upita.
- O bogamu, Tony, ekaj dok uje to sam morao uiniti. -
Prokletstvo, pa reci mi.
- Pa eto, imao sam sudar, nita teko, vidi, samo smo se on ali. E, ali
tipina ti izlazi iz kola i hoe zvali pajkane. Ja onda diem sidro, nego
kako. A on ti stade ispred i ni makac, pa ga ja opiim.
Tony tiho opsuje.
Sad Jesseovo lice preplavi strah.
- E sad znam da e pajkani za mnom, nego kako. Zato stajem u
autoservis, pa toboe odo u zahod i drpim pokusne tablice i ovaj
kombinezon. - I on estoko kimne glavom kao da sam sebi odobrava
postupak. - Onda kidam ovamo.
Tony ga je zapanjeno gledao, onda prasne u smijeh.
- Lopuo jedna - smijuljio se zadovoljno. Jesseu lakne.
- Ipak sam se prima snaao, nego kako. Tony se prestane smijati.
- Lopuo jedna - ponovi. - Vozi cijelo bogatstvo ukradena novca u
kombiju i ti staje - prsa mu se nadmu i iz njega ponovo provali grohot.
Staje u autoservis i drpi kombinezon.
I Jesse se smijeio, ali ne zato to mu je to bilo zabavno nego iz
zadovoljstva to se oslobodio straha. Onda se opet uozbilji.
- Ali imam i stvarno gadne vijesti. - Boga mu bojeg, to jo?
- Voza kombija se htio praviti lafom.
- Niste ga valjda ubili? - zabrine se Tony.
- Nismo, samo tresnuli po tintari. Ali Jackova pucaljka je opalila u
tom meteu - izgovorio je "mlateu" - i ravno u Gluhog Williea. Ravno u
facu. Loe mu je, Ton
 KIKA

- U kurac! - Tony naglo sjedne na neki stari tronoac. - Oh, jadni stari
Willie. Jesu li ga odveli u bolnicu, jesu li?
Jesse kimne glavom.
- Zato Jacko i nije ovdje. On ga je odveo. Je li stigao onamo 1V...
- Zar je tako teko? Jesse opet kimne glavom.
- U kurac! - ponovo e Tony pa zauti. - Ma Gluhi Willie doista nema
sree. Ve je ogluio na jedno uho, mali mu je mentalno zaostao, a ena
kao kakav boksa teke kategorije. I on alosno cokne jezikom. -
Udvostruit emo njegov dio, ali mu od toga nee biti bolje. - Ustane.
Jesse otvori kombi. Osjetio je olakanje nakon to je Tonyu priopio
loe vijesti ne izazvavi njegov gnjev. Onda Tony protrlja ruke.
- Dakle, da vidimo to smo dobili.
U stranjem dijelu kombija bilo je devet sivih elinih sanduka.
Izgledali su kao niski metalni kovezi, svaki je imao ruku na oba kraja i
dvostruku bravu. Njih dvojica su ih istovarili i poredali nasred taglja.
Tony ih je pohlepno gledao, lice mu izraavalo gotovo ulni uitak.
- Stari moj, to li je kao Ali Baba i njegovih etrdeset prokletih hajduka
- ree.
Jesse je vadio plastini eksploziv, ice i detonator iz velike plastine
vree u uglu taglja.
- Da je bar Willie ovdje da izvede ovaj bum-bum! - Ma samo da je
ovdje i toka - sloi se Tony.
Jesse se pripremao da otvori sanduke s eksplozivom. Zalijepio je
elatinski eksploziv svud oko brava, spojio tapine icama, te svaku
bombicu prikljuio na detonator.
Promatrajui ga, Tony dobaci: - ini se da zna taj posao.
- Dovoljno sam esto gledao Williea kako to radi. - On se naceri.
- Moda bih mogao postati glavni u klapi za obijanje sefova
eksplozivom...
- Willie nije mrtav - osorno ga prekine Tony. - Barem koliko mi
znamo.
Jesse podigne detonator i iznese ga van wkui za sobom ice. Tony je
iao za njim.
- Izvezi kombi, da se benzin ne zapali, shvaa? - naredi. - Ali nema
opasnosti...
- Ti ovo jo nikad nisi radio, i neu riskirati.
 KIKA

- U redu. -Jesse zatvori stranja vrata kombija i izveze ga u dvorite.

Onda otvori haubu i zupanim tipaljkama spoji detonator s
akumulatorom kombija.
- Pazi, sad - upozori i pritisne ruicu. Odjekne priguen prasak.
Obojica se vrate u tagalj. Sanduci su bili otvoreni, poklopci im visjeli pod
nepravilnim, iskrivljenim kutom.
- Dobro si to obavio - pohvali ga Tony.
U sanducima su novanice bile uredno i gusto naslagane. Po dvadeset
snopova nizalo se u duinu, deset u irinu i pet u dubinu, sve u svemu,
tisuu snopova po sanduku. U svakom je snopu bilo sto novanica, dakle
sto tisua novanica u jednom sanduku.
Prvih je est sanduka sadravalo novanice od deset ilinga, istroene
i bez vrijednosti.
- Isuse Kriste! - izleti Tonyu.
U iduem su bile novanice od jedne funte, ali nije bio pun. Tony je
izbrojio osam stotina snopova. U predzadnjem su do vrha bile naslagane
novanice od jedne funte.
- To je ve bolje. Tako i treba - zadovoljno primijeti Tony. Zadnji je
sanduk, pak, bio pun-puncat desetica.
- Kriste moj mili! - zamumlja Tony. Jesse raskolai oi.
- Koliko je to, Tony?
- Milijun sto osamdeset tisua funti sterlinga, sinko.. Jesse radosno
klikne:
- Pa mi smo bogati! Lova do krova! No Tony sumorno napomene:
- Mislim da bismo mogli spaliti sve desetice.
- Ma o emu ti to? - Jesse ga je gledao kao da je lud. - Kako to misli,
spaliti? Jesi enuo pameu?
Tony se okrene, epa Jesseow ruku i vrsto je stisne.
- Sluaj me. Poe li u Rosei Crown i narui pivo i pitu s mesom, pa
plati deseticom, i ako to ini svaki boji dan u tjednu, to e ljudi tamo
pomisliti?
- Pomislit e da sam dignuo dobru lovu. Boli me ruka, Tone.
-A koliko treba onim smrdljivim njukalima da se odetaju do
pajkana i to otkucaju? Dok si rekao britva. - Pustio je Jesseovu ruku. - To
je previe novaca, Jess. Tvoj problem je u tome to ne misli. Toliku lovu
mora negdje sakriti, a kad je ve i skrivena, pajkani je mogu nai.
 KIKA

Takvo gledite Jesse nije mogao shvatiti. - Pa ne moe valjda baciti

novac?
- Ma ti me odista ne slua, a? Imaju Gluhog Williea, je 1' tako?
Njihov e voza potvrditi da je Willie sudjelovao u mojoj kompi, pa e
skuiti da smo mi obavili taj biznis, je 1' tako? Dajem glavu da e se jo
veeras nacrtati kod tebe, rasparati ti madrace i prekopati krumpirite. E
pa sad, pet milja u novanicama od jedne funte moe bili ivotna
uteevina, ali pedeset milja u deseticama, e, to te ve mora teretiti, je 1'
tako?
- Nikad nisam tako razmiljao - prizna Jesse. - To znai ne imati
mjere.
- Valjda se toliki novac ne moe staviti u Abbey National. Moe
dobiti dobru lovu na klaenju, ali ako je ima previe, znai da si je negdje
drpio, ne? - objanjavao je sada Jesse Tonyu kako bi pokazao da je
razumio. - To je to, je 1' de?
- Da. - Tonya vie nije zanimala pouka. Sad je razmiljao o tome kako
bi na jednostavan nain stavio u promet tako golemu koliinu novca.
- A ne moe ni uetati u Barclays banku s milijun milja i traiti da ti
otvore tednu knjiicu, ne?
- Ma kui ti to - podrugne se Tony, a onda odjednom otro pogleda
Jessea. - Ali tko moe poi u banku s hrpom novca a da ne izazove
sumnju?
- Pa valjda nitko - izgubljeno e Jesse.
- Misli? - I Tony pokae sanduke s robom iz vojnih vikova. - Otvori
nekoliko ovih kutija. Hou da se obue u odoru Kraljevske mornarice.
Upravo mi je neto vraki sjajno palo na pamet.

28.
Sastanak urednitva u popodnevnim satima bio je rijetkost. Glavni je
urednik znao rei: "Jutra su zabavna, a popodneva radna." Do ruka je
ulagao sve snage u izdavanje novina. U dva sata ve je bilo kasno za bilo
to znaajno: sadraj novina ve je manje-vie bio odreen, veina dnevnih
izdanja dotad je bila tiskana i raspaana, i sad bi urednik usmjerio svoje
umne napore, kako je sam govorio, na administrativnu ljaku. No, morao
je biti tu, za sluaj da iskrsne neto za to je potrebna odluka rukovodioca.
Arthur Cole bio je uvjeren da je takav trenutak upravo kucnuo.
 KIKA

Cole, zamjenik urednika vijesti, sjedio je nasuprot urednikovu

golemom bijelom stolu. S Coleove lijeve strane bio je reporter Kevin Hart,
s desne Mervyn Glazier, urednik gradske. Glavni urednik je zavrio s
potpisivanjem hrpe pisama i podigao pogled.
- No, to je nova?
- Tim Fitzpeterson je izvan ivotne opasnosti - priopi Cole. - Objava o
pravu koritenja naftnog nalazita je odgoena, napadai nestali s
kombijem u kojem je vie od milijuna, a u cijeloj Engleskoj je zapelo da
bude vrue.
- I?
- I ima jo neto.
Urednik zapali cigaru. Iskreno reeno, on se radovao kad bi mu kakva
uzbudljiva pria prekinula administrativnu ljaku. - Da ujemo. 172
- Sjea se kako je Kevin upao na jutarnji sastanak prilino uzbuen
zbog telefonskog poziva, navodno, Tima Fitzpetersona? - upita Cole.
Urednik se blagonaklono nasmijei.
- E pa, ako se reporteri ne uzbuuju dok su mladi, to e dovraga biti
od njih kad ostare?
- No, dakle, moda je Kevin imao pravo kad je tvrdio da se radi o
senzaciji. Sjea se kako su se zvali oni koji su navodno ucijenili
Filzpetersona? Cox i Laski. - Cole se obrati Kevinu: - Nastavi, Kevine.
Kevin spusti nogu koju je bio prebacio preko druge i nagne se
naprijed.
- Bio je jo jedan telefonski poziv. Ovaj put je zvala neka ena, navela
svoje ime i adresu. Rekla je da joj je mu, William Johnson, sudjelovao u
otmici kombija s novcem, te da su u njega pucali i oslijepili ga, i da je ta
otmica maslo Tonya Coxa.
- Tonya Coxa! I jesi li to istraio? - uzbudio se urednik.
- U bolnici lei neki William Johnson ranjen samaricom u lice. Kraj
kreveta mu je detektiv, eka da doe k sebi. Bio sam kod ene, ali ona
nee da govori.
Urednik, koji je nekad bio kriminalistiki reporter, ree: - Tony Cox je
velika zvjerka. Taj je na sve spreman. Gadan tip. Nastavi.
- Sad je Mervyn na redu - upadne Cole.
- Radi se o banci koja ima problema - pojasni urednik gradske. - O
Cotton banci Jamajke. To je strana banka s podrunicom u Londonu. Ima
 KIKA

mnogo britanske klijentele. U svakom sluaju, vlasnik joj je neki Felix

Laski.
- Otkud mi to znamo? - upita urednik. - Naime, da ima problema.
- Pa, dobio sam mig od jednog kontakta i nazvao Threadneedle Street
da provjerim. Dabome, oni nee to izravno potvrditi, ali kako su digli
dreku, dade se zakljuiti da je informacija tona.
- Ispriaj to ti je tono reeno.
Glazier izvue svoj blok. On je stenografirao sto pedeset rijei u
minuti i njegove su biljeke uvijek bile besprijekorne.
- Razgovarao sam s nekim Leyom, koji najvjerojatnije na tome radi.
Poznam ga jer...
- Preskoi reklamu, Mervyne; prekine ga urednik. - Svi mi znamo da li
ima dobre kontakte.
Glazier se naceri.
- Oprostile. Prvo sam ga pitao to zna o Cotton banci Jamajke. Njegov
je odgovor bio: "Engleska banka zna mnogo o svakoj banci u Londonu."
Onda sam kazao: "Znai, vi ete znati i kako trenutno stoji Cotton banka."
A on: "Naravno, to ne znai da u vam i rei." Potom ja velim: "Navodno
su pred bankrotom. Tono ili netono?" Odgovorio je: "Dalje." Ja
inzistiram: "Ma dajte, Donalde, nismo na kvizu, radi se o novcu ljudi." Ali
se on ne da: "Znate da o tim stvarima ne mogu govoriti. Banke su nai
klijenti, i mi cijenimo njihovo povjerenje." Nato u ja: "ujte, napisat u
lanak o tome kako je Cotton banka pred slomom. Kaite mi bi li takav
lanak bio toan ili ne bi." A on onda: "Kaem vam da najprije provjerite
injenice." I to je bilo sve. - Glazier zatvori notes. - Da je banka u redu, on
bi to bio rekao. Urednik kimne glavom.
- Takvo mi se rezoniranje nije nikad svialo, ali vjerojatno ima pravo.
- On istrese pepeo u veliku staklenu pepeljaru. - I to proizlazi iz svega
toga? Cole je rezimirao:
- Cox i Laski ucjenjuju Fitzpetersona_ Fitzpeterson pokuava
samoubojstvo. Cox otima kombi. Laski ima neprilika. - Slegne ramenima.
- Neto se dogaa. - to bi ti htio?
- Saznati istinu. Nismo li zato tu? Urednik ustane i ode k prozoru,
kao da eli dobiti na vremenu kako bi razmislio. Malo je pomaknuo
aluzine i u sobi postade neto svjetlije. Debeli plavi sag iarale su pruge,
isti izboeni uzorak. Onda se vrati k stolu i sjedne.
 KIKA

- Ne - odlui. - Neemo se u to uputati, a rei u vam i zato. Prvo, mi

ne moemo predvidjeli slom banke jer bi nae predvianje samo od sebe
izazvalo taj slom. City bi se potresao i kad bi se samo postavilo pitanje o
izgledima banke. Drugo, mi ne moemo otkrili otmiare kombija. To je
posao policije.
U svakom sluaju, ma to mi otkrili, ne moe se objaviti bojazni da ne
prejudiciramo suenje. Hou rei, ako mi znamo da iza toga stoji Tony
Cox, onda to i policija mora znati. A prema zakonu, ako znamo da je
uhienje neminovno ili mogue, onda je to stvar sub judice. Tree, Tim
Fitzpeterson nee; umrijeti. Ako se budemo glupirali po Londonu
zabadajui nos u njegov seksualni ivot, dok si trepnuo u Parlamentu e
se ve postavljali pitanja o reporterima Evening Posta to jure naokolo u
potrazi za prljavim rubljem politiara. Takve emo stvari prepustili
tabloidima. - Poloio je ruke na stol, s dlanovima okrenutim dolje. - ao mi
je, momci.
Cole ustane.
- U redu, natrag na posao.
Tri novinara iziu. Doavi natrag u redakciju, Kevin Hart provali:
- Da je on glavni urednik Washington Posta, Nixon bi jo pobjeivao
na izborima na raun zakona i reda.
Nitko se nije nasmijao.

TRI POSLIJE PODNE

29.
- Gospodine Laski, dobila sam Smitha i Bernsteina. - Hvala Carol.
Spoji me. Halo, George.
- Felix, kako si?
Laski se trudio da mu glas zvui nasmijano, to nije bilo lako.
- Bolje ne moe biti. Jesi li se to popravio u servisu? - " George
Bernstein igrao je tenis.
- Nimalo. Zna da sam bio uitelj Georgeu mlaem? - Znam.
- E, sad me ije.
 KIKA

Laski se nasmije. - A kako je Rachel?

- Ni dek mravija. Spominjali smo te sino. Rekla je da bi se morao
oeniti. Ja sam kazao: "Pa Felix ti je veseljak druge vrste, topli brat. Zar
nisi znala?"A ona: "Veseljak? Pa zato se veseli ljudi ne bi enili?" Onda
sam joj objasnio: "Hou rei, Rachel, on je homoseksualac." A njoj ispalo
pletivo iz ruku. Povjerovala mi! Moe li to zamisliti, Felixe?
Laski se opet nasilu nasmije. Nije mu bilo do ovakva razgovora.
- Vodim ja rauna o tome, George.
- O braku? Ne uputaj se u to! Ni sluajno! Jesi li me zato zvao?
- Ma ne, to mi se samo malo mota u podsvijesti. - Pa, to mogu uiniti
za tebe?
- Sitnicu. Treba mi milijun funti na dvadeset i etiri sata, pa sam
pomislio da bih se mogao obratiti tebi. - Felix zadri dah. Nastade kratki
muk.
- Milijun, dakle? Otkad se Felix Laski bavi trgovinom novca?
- Otkako sam saznao da se preko noi mogu obogatiti. - Pa otkrij mi
tajnu, a?
- Moe, kad mi posudi novce. Bez ale, George, je li to mogue?
- Dabome da jest. to ti je jamstvo?
- Ovaj, pa valjda inae ne traite jamstvo za dvadeset i etiri sata, ne?
- Laski je tako vrsto stiskao slualicu da su mu zglobovi na prstima
pobijelili.
- Ima pravo. Ali inae i ne posuujemo tolike svote bankama kakva
je tvoja.
- U redu. Jamstvo mi je pet stotina i deset tisua dionica Hamilton
Holdingsa.
- Samo trenutak.
Opet je nastao muk. Laski je zamiljao Georgea Bernsteina, tog
zdepastog mukarca krupne glave i velika nosa, lica trajno razvuena u
iroki cerek, kako sjedi za starim stolom u tijesnom uredu s pogledom na
Svetog Pavla i provjerava brojke u Financial Timesu, dok mu prsti lagano
kuckaju po tastaturi stolnog kompjutora. Bernstein se vratio na telefon.
- Po dananjoj cijeni to nije ni izdaleka dovoljno, Felixe.
- Ma daj, to je formalnost. Zna da te neu zajebati. Pa to sam ja,
Felix, tvoj prijatelj. - Rukavom je obrisao elo.
- Rado bih ti pomogao, ali imam partnera.
 KIKA

- Tvoj partner se tako uspavao da kolaju glasine kako je umro.

- Ovakav bi ga ugovor probudio pa da je i u samom grobu. Pokuaj kod
Larrya Wakelya, Felixe. Moda ti on moe pomoi. Laski je ve pokuao
kod Larrya Wakelya, ali je o tome utio.
- Hou. Moe jedna partija za vikend?
- Odlino. - U Bernsteinovu glasu jasno se osjetilo olakanje. - U
subotu ujutro u klubu?
- Deset funti po partiji?
- Puknut e mi srce kad te operuam.
- Radujem se tome. Dovienja, George. - uvaj se.
Laski na tren sklopi oi, a slualica mu visjela u ruci. Znao j e da mu
Bernstein nee posuditi novac, no sad se ve hvatao i za slamicu. Rukom
je protrljao lice. Ne, jo nije poraen.
Pritisnuo je vilicu telefona i zauo brujanje. Izgrienom olovkom birao
je broj.
Na drugoj strani telefon je dugo zvonio. Ve je htio nazvati ponovo,
kad se javi neki glas:
- Ministarstvo za energetiku.
- Ured za tisak - zatrai Laski. - Pokuat u vas spojiti. Onda se javi
glas neke druge ene: - Ured za tisak.
- Dobar dan - pozdravi Laski. - Moete li mi rei kad e ministar
objaviti tko je dobio pravo...
- Ministar kasni - prekine ga ena. - Va desk vijesti je o tome
obavijeten, a puno objanjenje je u agencijskoj vijesti. - I ona spusti
slualicu.
Laski se nasloni u stolici. Hvatao ga je strah, a to mu se nije svialo.
On mora vladati ovakvom situacijom: najmilije mu je kad jedini dri sve
konce u rukama, kad je maher oko kojeg svi trkaraju i pokuavaju
saznali to se dogaa. Nije njegov stil da ponizno moli zajam.
Telefon opet zavrlji. Javi se Carol: - Na liniji je neki gospodin Hart.
- A tko je taj?
- Ne znam, ali tvrdi da zove u vezi s novcem koji je potreban Cotton
banci.
- Spojite me. Halo, Laski na telefonu.
- Dobar dan,gospodine Laski. - Bio je to glas mlada ovjeka. Ovdje
Kevin Hart iz Evening Posta.
 KIKA

Laski se zapanji.
- inilo mi se da je rekla... Ma nije vano.
- Kako se radi o novcu koji banka treba. Pa, banka koja je zapala u
tekoe i treba novac, zar ne?
Laski odbrusi: - Ne elim s vama razgovarati, mladiu. No nije uspio
spustiti slualicu jer Hart kao iz topa ispali: - Tim Fitzpeterson.
Laski problijedi. - to?
- Jesu li problemi Cotton banke u ikakvoj vezi s pokuajem
samoubojstva Tima Fitzpetersona?
Odakle to oni, dovraga, znaju. Laskom je mozak grozniavo radio.
Moda i ne znaju. Moda pretpostavljaju, bacaju udicu, kako to sami vele,
prave se da znaju kako bi vidjeli hoe li druga strana zanijekati. Laski ga
zaskoi:
- Zna li va urednik za ovaj va telefonski poziv? - Ovaj, dabome, ne
zna.
Po reporterovu glasu Laskom je bilo jasno da je izazvao ono to je i
namjeravao - strah. I sad privede stvar kraju:
- Ne znam, mladiu, kakvi su vam to trikovi, ali ujem li jo togod o
toj budalatini, znat u odakle su glasine potekle. Ali Hart nije odustajao:
- U kakvoj ste vezi s Tonyem Coxom ?
- S kim? Zbogom, mladiu. - I Laski spusti slualicu. Pogleda na runi
sat. Tri i etvrt. Nema nade da za petnaest minuta namakne milijun
funti. ini se da je sve propalo.
Banka e bankrotirati, njegova reputacija biti unitena, a jo ga
vjerojatno eka i krivini postupak. Kako bi bilo da napusti zemlju, jo
danas? Ne bi mogao ponijeli nita sa sobom. Da pone sve iznova, u New
Yorku ili Beirutu? Za to je prestar. Ako li ostane, ono to uspije spasiti od
svog bogatstva bit e mu dovoljno do kraja ivota. No kakav e to prokleti
ivot biti? Okrene se u stolici i zagleda kroz prozor. Vani je osvjeilo - na
koncu ipak nije ljeto. Visoke zgrade Citya bacale su dugake sjene i
prekrivale obje strane ulice tamo dolje. Laski je promatrao promet i
razmiljao o Elleni Hamilton. I ba je danas, od svih dana pod suncem,
donio odluku da se oeni njome! Bolne li ironije! Dvadeset je godina mogao
birati koju hoe, meu manekenkama, glumicama, debitanticama, pa ak
i princezama. I kad je konano izabrao, onda je propao. Praznovjernome bi
to bio znak da se ne bi trebao eniti. A moda ta mogunost vie za njega i
 KIKA

ne postoji. Jer jedno je Felix Laski, milijuner i plejboj, a pak neto sasvim
drugo Felix Laski, bankroter i bivi robija. Bio je siguran da njegov odnos
s Ellen nije od onih ljubavi koje bi mogle preivjeti takvu katastrofu.
Njihova je ljubav senzualna, hedonistika, usmjerena na vlastiti uitak,
neto posve razliito od one vjene odanosti koju velia Molitvenik
Barem je tako uvijek bilo. Po Laskievoj teoriji, trajna se naklonost
raa kasnije, lijekom zajednikog ivljenja i svega zajednikog. Na koncu
konca, ona gotovo histerina pouda to ih je spojila sigurno e s
vremenom splasnuli. Ne bih smio teoretizirati, pomisli, u mojim bih
godinama to morao znati.
Jutros mu se inilo da moe donijeti odluku o enidbi s njom smireno,
s lakoom, pa ak i cinizmom, sve preraunavajui to e time dobiti, kao
da se radi tek o jo jednom burzovnom potezu. Ali sad kad vie nije
gospodar situacije, sad je spoznao - i ta ga je spoznaja zaboljela kao kakav
fiziki udarac - da mu je oajniki potrebna. Jer, on doista eli vjenu
odanost, eli da netko brine o njemu, da voli njegovo drutvo, da mu s
njenou dotakne rame kad proe kraj njegova naslonjaa. eli nekoga
tko e uvijek biti tu, tko e mu govoriti "Volim te" i s njim provesti starost.
Sve dosad, cijeli je ivot bio sam, i toga mu je ve dosta.
Sve je to priznao sam sebi, pa nastavio razmiljati. Kad bi ga mogao
imati, ne bi mu teko palo to mu se carstvo rui, ugovor s Hamilton
Holdingsom propada, a reputacija se unitava. ak bi lake poao i u
zatvor s Tonyem Coxom ukoliko bi znao da e ga ekati kad izie.
Da barem nije nikad upoznao Tonya Coxa! On je bio uvjeren da e
lako drati na uzdi sitnog gangstera kakav je Tony Cox. Tip moda ima
golemu mo unutar svog ogranienog kruga, ali se svakako nee usuditi
dirnuti u jednog uglednog poslovnog ovjeka. Moda i nee, no kad taj
poslovni ovjek ulazi s tim gangsterom u ortakluk, pa ma kako
neobavezan, onda on prestaje biti ugledan, I to partnerstvo kompromitira
njega, a ne Coxa.
Vrata ureda se otvore, Laski se u stolici okrene i spazi " Tonya Coxa.
Laski je buljio zinuvi, kao da vidi nekog duha.
Carol je dobrzala za Coxom skaui oko njega kao terijer, pa dobaci
Laskom:
 KIKA

- Molila sam ga da prieka, ali nije htio nego ravno unutra. - U redu
je, Carol, prepustite to meni - umiri je Laski. Djevojka izie i zatvori
vrata.
- Koga vraga radi ovdje? - eksplodira Laski. - Zna li koliko je to
opasno? Ve su me nazivali iz novina i pitali o tebi i Fitzpetersonu. Jesi li
znao da je pokuao samoubojstvo?
- Smiri se. Budi hladnokrvan - savjetovao je Cox.
- Da se smirim, a? Sve je polo dovraga. Izgubio sam sve, a ako me
vide s tobom dospjeti u i zatvora...
Cox zagrabi velikim korakom naprijed, epa Laskog za vrat i
prodrma ga.
- Zaepi gubicu! - zarei. Onda ga baci natrag na stolicu. A sad sluaj.
Treba mi tvoja pomo.
- Ni sluajno - promumlja Laski.
- Zaepi! Treba mi tvoja pomo i dobit u je ili u li namjestiti zatvor,
u to budi krvavo siguran. Dobro zna da sam jutros obavio onaj posao s
kombijem punim novca.
- Nita ja o tome ne znam. Cox kao da nije uo.
- Pa, dakle, nemamo kamo sakrili novac, zato u ga staviti u tvoju
banku.
- Ne budi komian - otrese se Laski, a onda se namrti. Koliko ga ima?
- Neto vie od milijuna. - Gdje?
- Vani u kombiju. Laski skoi.
- Milijun funti ukradenog novca ima lamo vani u jebenom kombiju?
- Da.
- Ti nisi pri pameti. - Laskom je mozak grozniavo radio. - O kakvim
se novcima radi?
- O izlizanim novanicama.
- Jesu li u originalnim sanducima?
- Nisam valjda takav lupan. Prebacili smo ih u kutije. - A serijski
brojevi nisu u slijedu?
- Sporo kui. Ako ne pouri, odlepat e kombi zbog parkiranja na
utoj crti.
Laski se poee po glavi.
- Kako e to unijeti u trezor? - Vani imam est momaka.
 KIKA

- Ne mogu dopustiti da ti tvoji prostaci unose sav taj novac u trezor.

Osoblje e posumnjati...
- Uniformirani su. Jakne, hlae, koulje i kravate, sve iz vikova ratne
mornarice. Izgledaju kao uvari iz sigurnosti, Felixe. A ta tvoja pusta
pitanja ostavi za kasnije, to veli? Laski se odlui.
- U redu, kreni. - Ispratio je Coxa i poao s njim sve do Carolina stola.
- Nazovi trezor - naredi djevojci. - Reci im neka odmah sve pripreme za
deponiranje gotovine. Osobno u obaviti administrativni dio. I daj mi
vanjsku liniju na moj telefon. Vratio se dugim koracima u svoj ured, digao
slualicu i nazvao Englesku banku. Pogleda na sat. Tri i dvadeset pet.
Dobio je gospodina Leya.
- Ovdje Laski.
- Da?- oprezno e bankar. Laski se silio da govori mirno.
- Sredio sam onaj problemi, Ley. Potrebna gotovina nalazi se u mom
trezoru. Mogu vam je isporuiti odmah, kao to ste prije predloili, ili pak
moete provjerili danas, a da isporuku obavimo sutra.
- Aha. - Ley je trenutak razmiljao. - Nee biti potrebno ni jedno ni
drugo, Laski. Da brojimo toliki novac ovako kasno popodne, to bi bilo
ubitano. Nego, ako moete isporuiti rano ujutro, onda emo i isplatiti
ek sutra.

- Hvala. - Laski odlui utrljati sol u ranu. - ao mi je to sam vas prije

onako razljutio.
- Moda sam se ja malo prenaglio. Dovienja, Laski. Laski spusti
slualicu. Jo je grozniavo razmiljao. Valjda e do sutra uspjeti skupiti
sto tisua u gotovini. Cox e zacijelo moi namaknuti isto toliko iz svojih
klubova. Tom e gotovinom zamijeniti dvjesto tisua ukradena novca. To
je samo jo jedna mjera opreza. Jer, ako bi sve novanice u sutranjoj
isporuci bile prestare za stavljanje u promet, netko bi mogao posumnjati
da kraa u jednom danu i deponiranje idueg dana nisu sluajni.
Ubacivanje dobro ouvana novca ublait e tu sumnju.
ini se da je sve sredio. Na tren se malo opusti. Opet sam uspio,
pomisli, pobijedio sam. I nezadrivo se stade smijati ponesen likovanjem.
A sad treba nadgledali detalje. Najbolje je da sie u trezor da bi
umirio nesumnjivo zbunjeno osoblje. A osim toga, htio bi da se Cox i
njegova druba to prije pokupe odavde. Nakon toga nazvat e Ellen.
 KIKA

30.
Ellen Hamilton provela je gotovo cijeli dan kod kue. Felixu je kazala
da je toboe krenula u trgovinu, no to je bila samo izlika da ga vidi. Ona
se inae strahovito dosaivala. Izlet u London bio je posve kratak.
Vrativi se, presvukla se, ponovo uredila frizuru i due no obino
pripremala ruak koji se sastojao od bijelog mekanog sira, salate, voa i
crne kave bez eera. Onda je oprala sue jer ga je bilo malo pa nije htjela
ukljuiti stroj, a gospou Tremlett poslala da usisaem poisti prostorije
na katu. Potom je na televiziji gledala vijesti i neku melodramsku seriju,
pa uzela itati jedan povijesni roman i nakon pet stranica ga ostavila,
zatim je ila iz sobe u sobu istei ono to je ve bilo islo, i napokon sila
do bazena da se okupa, pa se u zadnji as predomislila.
Sad je gola stajala na poploanom podu u svjeini vrtne kuice, s
kupaim kostimom u jednoj i haljinom u drugoj ruci, i razmiljala: Ako se
ne mogu odluiti hou li se okupati ili neu, pa kako u onda smoi snage
da napustim mua? Spustila je odjeu i opustila ramena. Na zidu je bilo
zrcalo veliine ovjeka, no ona nije ni pogledala u nj. Vodila je rauna o
svom izgledu zato to joj je bilo do njega stalo a ne iz tatine, pa nije
dolazila u napast da stalno visi pred zrcalom. Pitala se kako je to kad se
ovjek kupa gol. U njenoj je mladosti neto takvo bilo neuveno, a osim
toga, ona je oduvijek bila sputana. Bila je toga svjesna i nije se nastojala
mijenjati, ma zapravo je bila zadovoljna tom svojom sputanou jer je
njenom stilu ivota dala upravo onaj oblik i postojanost za kojima je
teila.
Pod je mamio hladnoom. Dola je u napast da legne i valja se po
njemu, hladei s uitkom vruu kou na ledenim ploicama. No prosudivi
da bi, i to s velikom vjerojatnou, mogli naii Pritchard ili gospoda
Tremlett, opet se obue. Vrtna kuica stajala je na maloj uzvisini. S njenih
je vrata pucao pogled na vei dio posjeda od devet jutara. Bio je to
prekrasan perivoj, stvoren poetkom prolog stoljea, ekscentrino
oblikovan i zasaen dese;cima razliitih vrsta drvea. Prije je uvijek
boravila u njemu s velikim zadovoljstvom, no u zadnje vrijeme vie je nije
privlaio, kao uostalom ni ita drugo. Najljepe je u njemu bilo u svjeini
popodneva. Pod njenim lahorom Ellenina je arena pamuna haljina
vijorila poput zastave. Prola je mimo bazena i zala u umarak, gdje su
 KIKA

se suneve zrake probijale kroz kronju i stvarale lelujave are na suhoj

zemlji.
Felix tvrdi da nije sputana, ali, dabome, grijei. Ona je samo u svom
ivotu stvorila jedan kutak u kojem je postojanost rtvovana uitku. Osim
toga, vie i nije bezobzirnu imati ljubavnika ukoliko je ovjek dovoljno
oprezan, a ona jest krajnje oprezna.
Problem je u tome to se njoj svia taj osjeaj slobode. Shvatila je da
je u opasnim godinama. U asopisima za ene, koje povrno pregleda (a
nikad pomno ne proita), stalno se naklapa o lome kako ena, vidjevi
kolike su godine prohujale, odjednom shvati da joj preostaje jo uasno
malo vremena, pa odluuje da nadoknadi sve ono to je propustila.
Moderne, slobodne mlade autorice upozoravaju kako na tom putu enu
eka razoaranje. Otkud bi one znale? Ma samo nagaaju, kao i svi drugi.
Po njenom sudu, to nema veze s godinama. Kad joj bude sedamdeset,
i ako joj do toga bude stalo u tim godinama, lako e nai kakva ivahna
devedesetgodinjaka koji e udjeti za njom. A nema to veze ni s
menopauzom, to je kod nje nastupila ve poodavno. Stvar je jednostavno
u tome to je Derek svakim danom sve manje privlai Felix sve vie. I sad
su te suprotnosti kulminirale do neizdrljivosti.
Na svoj diskretan nain obojici je dala na znanje kakva je situacija.
Nasmijeila se sjetivi se kako su se zamislili kad im je iznijela svoj
zakukuljeni ultimatum. Pozna ona dobro svoje mukarce: svaki e
analizirati njene rijei, ubrzo ih shvatiti i estitati sebi na otroumlju. A
nijedan nee spoznati da je ugroen.
Ietala je iz umarka i naslonila se na ogradu na rubu jedne livade.
Tu su pasli magarac i stara kobila. Magarca su drali zbog unuadi, a
kobilu zato jer je neko bila Ellenin omiljen lovaki konj. Blago njima - oni
pojma nemaju da stare.
Prela je livadu i uspela se na nasip sa zaputenim eljeznikim
tranicama. Ovuda su nekad huktale lokomotive, u ono doba kad su ona i
Derek bili lakoumni mladi otmjeni par, plesali uz jazz glazbu, nalijevali se
ampanjcem i prireivali zabave onkraj svojih mogunosti. Koraala je
izmeu zaralih tranica, skakala od jednog do drugog eljeznikog praga,
sve dok ispod trulog crnog drva nije istralo neto malo i dlakavo.
Preplaeno jurne niz nasip, pa krene prema kui, uz potok to je vijugao
 KIKA

neravnom dubravom. Ne, vie ne eli biti lakoumna i mlada, ali jo eli
biti zaljubljena.
Pa ona je, takorei, otvorila karte obojici mukaraca. Dereku je reeno
da mu posao istiskuje enu iz ivota i da e morati sve iz temelja mijenjati
ukoliko je eli zadrati. Felix je, pak, upozoren da mu ona ne kani
zauvijek ostati ljubavnicom. Obojica bi se mogla pokoriti njenoj volji, ime
bi se pred nju postavio problem izbora. Ili e moda oba zakljuiti da mogu
i bez nje, u kojem sluaju njoj nee biti druge nego da postane kao kakva
junakinja iz romana Francoise Sagan, to njoj nikako ne bi odgovaralo.
No, pod pretpostavkom da su oba spremna postupiti po njenoj volji -
koga e odabrati? Zaavi za ugao kue, pomisli: vjerojatno Felixa. .
Onda se zapanji ugledavi pred kuom automobil i Dereka gdje izlazi
iz njega. Zato se vratio tako rano? Mahnuo joj je. Izgledao je sretan.
A ona, s osjeajem krivnje, pojuri po ljunku k njemu i poljubi ga.

31.
Kevin Hart je s razlogom trebao biti zabrinut, ali je nekako bio
bezvoljan.
Urednik mu je izrijekom rekao neka ne istrauje sluaj Cotton banke.
Kevin ga nije posluao, a Laski je, pak, pitao: "Zna li va urednik za ovaj
poziv?" To pitanje esto u bijesu postavljaju intervjuirani, a novinara zbog
toga nikad ne boli glava. Osim, naravno, ukoliko ti urednik ba nije
zabranio da telefonira. I sad, ako Laski zapne pa pozove urednika - pa
moda i samog predsjednika - eto ti Kevinu grdne nevolje. Pa kako to,
onda, da nije zabrinut?
Zakljuio je da mu vie nije toliko stalo do posla kao jutros. Dabome,
urednik ima debele razloge da zataka cijelu priu; ta uvijek postoje
valjani razlozi za kukaviluk. ini se da rijei "To se protivi zakonu" svi
prihvaaju kao presudan argument. No znaajne su novine u prolosti
uvijek krile zakone, i to zakone po krutosti iznad ovih dananjih a po
primjeni nesmiljenije. Po Kevinovu dubokom uvjerenju, novine bi morale
objavljivati istinu, pa i uz prijetnju tubom, a ak i zatvorom. No njemu je
bilo lako ustrajati na lom uvjerenju budui nije bio urednik.
Tako je sjedio u redakciji, tik uz desk vijesti, pijuckajui aj iz
automata i itajui u novinama svoju tra-rubriku, a istovremeno
sastavljajui u glavi velianstvenu besjedu koju bi s uitkom bio drao
 KIKA

uredniku. to se tie novina, u ovo doba dana ve je za sve kasno. Sad bi

se u njih mogao ugurati samo kakav lanak o pokolju ili nesrea s vie
mrtvih. Pola reportera, onih to imaju osamsatno radno vrijeme, ve je
otilo kui. Kevin je radio deset sali, etiri dana u tjednu. Dopisnik za
privredu, popivi osam krigli Guinnessa za ruak, spavao je u jednom
kutu. Jedna osamljena tipkaica isprekidano je kljucala po stroju, dok je
jedna reporterka zavravala neki lanak za sutranje prvo izdanje.
Stenografi su se prepirali oku nogometa, a pomoni urednici sastavljali
aljive tekstove za slike to su se nabadale na klin i grohotom se smijali
svojim duhovitostima. Arthur Cole koraao je gore-dolje, odolijevao
napasti da zapui, a potajno gajio nadu da e izbili poar u
Buckinghamskoj palai. Svako malo zastao bi i prolistao tekstove
nataknute na njegov klin, sve kao u strahu da je moda previdio veliki
dogaaj dana.
Nakon nekog vremena doklatio se Mervyn Glazier iz svog malog
kraljevstva, koulje izvuene iz hlaa. Sjeo je kraj Kevina, zapalio lulu s
elinim kamiem, a nogu u oguljenoj cipeli stavio na ko za papir.
- Cotton banka Jamajke - ree potiho, kao neki uvod. Kevin se naceri.
- Jesi li i ti bio zloko? Mervyn slegne ramenima.
- Pa to ja mogu kad me ljudi salijeu s informacijama. A uostalom,
ako je banka ikad i bila u opasnosti, sad ju je prebrodila.
- Kako zna?
- Preko mog turog kontakta iz Threadneedle Streeta. "Nakon onog
razgovora malo sam poblie ispitao Cotton banku i utvrdio da u
financijskom pogledu izvanredno stoji." I to je sve. Drugim rijeima,
potiho je spaena.
Kevin ispije aj i buno zgnjei plastinu alicu. -I to je to.
- Takoer sam uo, iz jednog drugog izvora, i to ne svjetlosnu godinu
udaljenog od Savjeta burze, da je Felix Laski kupio glavninu dionica u
Hamilton Holdingsu.
- Znai da nije ostao bez kinte. I je li Savjet zainteresiran? - Nije.
Znaju i nije ih briga.
- to misli, jesmo li mi digli dreku bez razloga? Mervyn polako
odmahne glavom.
- Ni sluajno.
- 1 ja lako mislim.
 KIKA

Mervynu se ugasila lula. Stresao je pepeo u ko. Onda se dva

novinara na tren bespomono pogledaju, pa Mervyn ustane i ode.
Kevin se ponovo vrati tra-rubrici, ali se nije mogao koncentrirati.
Proitao je jedan odlomak etiri puta ne shvaajui to ita, pa odustao.
Danas se dogodio neki gadan lopovluk i on je gorio od elje da sazna to je
to bilo, tim vie to je nasluivao da je posve blizu istini.
- uj, daj sjedni malo ovdje dok odem u zahod - zovne ga Arthur.
Kevin zaobie desk vijesti i sjedne za urednikov stol s telefonskim
aparatima i kunom telefonskom centralom. Nije se razveselio, ta mjesto
mu je povjereno samo zato jer u ovo doba dana i nije vano tko je tu. On je
meu besposlenima bio prvi pri ruci.
A u novinarstvu je besposlenost nezaobilazna, mozgao je dalje.
Osoblja mora biti dovoljno da bi odoljelo poslu u dane kad ga ima preko
glave, pa ih je onda, dabome, previe u neki normalan dan. U nekim li
novinskim kuama utrape kakav kretenski posao samo da neto radi, pa
tako pie lanke na osnovi propagandnog materijala ili agencijskih vijesti
o izjavama lokalnih vlasti, tekstove koji nikad nee dospjeti u novine.
Takve obeshrabrujue zadatke na koje uzalud troi vrijeme daju oni
manje sigurni novinski rukovodioci.
Iz prostorije s teleprinterom doao je jedan momak nosei agencijsku
vijest na dugakom papiru. Kevin uze papir i baci pogled.
Stade itati, a u njemu rasla zapanjenost i likovanje. Korporacija na
elu s Hamilton Holdingsom danas je dobila pravo na koritenje
najnovijeg nalazita nafte u Sjevernom moru, Shielda.
Ministar za energetiku, gospodin Carl Wrightment, objavio je ime
natjecatelja-dobitnika na konferenciji za novinstvo, koja je protekla u
sjeni nenadane bolesti efa vladinog ureda za naftu, gospodina Tima
Fitzpetersona.
Ova bi objava trebala dati prijeko potreban stimulans oslabljenim
dionicama grafike grupacije Hamilton, iji polugodinji rezultati,
objavljeni juer, pokazuju neuspjeh. Procjenjuje se da Shield ima naftne
rezerve iz kojih bi se moglo crpsti i do pola milijuna barela tjedno.
Partneri grupacije Hamilton su tehniki div Sean i British Organie
Chemicals. Nakon objave, gospodin Wrightment je dodao: "S aljenjem
vas moram obavijestiti o nenadanoj bolesti gospodina Tima Fitzpetersona,
iji je rad u okviru vladine naftne politike toliko dragocjen."
 KIKA

Kevin je triput proitao vijest, je;dva vjerujui njenim

implikacijama. Fitzpeterson, Cox, Laski, otmica, kriza banke,
preuzimanje kontrole a sve to u golemom, zastraujuem krugu vodi
natrag k Fitzpetersonu.
- Ma nije mogue! - komentirao je glasno.
- to je to? - javi se straga Arthurov glas. - Vrijedi li to inserta? - A
insert je ono to javnost zna kao vijest u zadnji as. Kevin mu preda list i
prepusti stolicu, pa e polako:
- Zacijelo e ta vijest uvjeriti urednika da promijeni miljenje. Arthur
je sjeo i itao, Kevin ga sav uzbuen promatrao. Htio je da njegov
nadreeni reagira, da skoi i drekne "Zaustavi prvu stranu!" ili neto
slino. No Arthur ni da mrdne.
Konano spusti papir na stol i ravnoduno pogledao Kevina.
- I onda?
- Nije li jasno k'o sunce! - ustreptalo ustvrdi Kevin. - Nije. Objasni mi.
- Pazi, Laski i Cox ucjenjuju Fitzpetersona da bi im otkrio tko je dobio
pravo za Shield. Cox, moda uz pomo Laskog, otima kombi s novcem i
tako do milijun funti. Sad Cox daje novac Laskom, a ovaj ga koristi za
kupovinu kompanije koja je dobila pravo.
- I to bi li htio da mi u vezi s tim uinimo?
- Za ime Kristovo! Mogli bismo dati mig, namjestiti istragu, ili rei
policiji, pa da, barem obavijestiti policiju. Mi smo jedini koji znamo cijelu
stvar, pa ne moemo pustili gadove da se izvuku.
- Zar ti ba nita ne zna? - ogoreno e Arthur. - to hoe rei?
Arthurov glas bio je sumoran kao nad grobom:
- Hamilton Holdings je matina kompanija Evening Posta. - Zastane i
pogleda Kevina ravno u oi. - Felix Laski je tvoj novi gazda.
 KIKA

ETIRI POSLIJE PODNE

32.
Sjedili su u maloj dnevnoj sobi, za okruglim stoliem, i on je rekao:
- Prodao sam kompaniju.
Ona se nasmijei, pa mirno odvrati:
- Derek, jako mi je drago. - A onda joj, protiv njene volje, navru suze
na oi, i tad je, prvi put od Andreweva roenja, ledeni zid njene
samokontrole napuknuo i sruio se. Kroz suze je vidjela njegovu
zapanjenost kad je shvatio koliko joj to znai. Ustala je i otvorila vitrinu. -
U to ime treba neto popili.
- Dobio sam za nju milijun funti - nastavi on, znajui da je to ne
zanima.
- Je li to dosta?
- Kako stvari stoje, jest. No to je najvanije, dovoljno da budemo
pristojno zbrinuli dokle god ivimo. Pripremila je din s tonikom za sebe,
pa upita: - to e ti? Perrier, molim. Odluio sam se okaniti alkohola
neko vrijeme.
Dala mu je pie i sjela nasuprot. - to te je navelo na odluku?
- Nita posebice. Razgovor s tobom, pa s Nathanielom. Otpije gutljaj
mineralne vode. - Ali najvie razgovor s tobom. Ono to si rekla o naem
nainu ivljenja.
- I kad e to biti definitivno?
- Ve jest. Vie se ne vraam u ured, nikad. - Odlijepio je pogled od nje
i kroz vrata prema terasi zagledao se u livadu.
Napustio sam slubu u podne i otada jo nisam osjetio ir.
Fantastino, zar ne?
Jest. - Slijedila je njegov pogled i vidjela kako se arke suneve zrake
probijaju kroz kronju njena omiljena stabla, obinog bora. - Jesi li ve
pravio kakve planove?
- Mislio sam da emo to uinili zajedniki. - On joj se nasmijei.
- Ali, ustajat u kasno, jesti male obroke triput dnevno, uvijek u isto
vrijeme, gledati televiziju, probati se prisjetiti kako se slika. Ona kimne
glavom. Bilo joj je neugodno, kao i njemu. Odjednom su se nali u posve
novom meusobnom odnosu i oboje su se zbunili, ne znajui to bi rekli,
 KIKA

kako bi se ponaali. Za njega je situacija bila jednostavna: on je prinio

rtvu koju je ona traila, dao joj je svoju duu, i sad oekuje njeno
priznanje, eli da ona prihvati taj dar i neim uzvrati. Ali, ona bi morala
uzvratili naputanjem Felixa. Ne, to ne mogu uiniti, pomisli, a te su joj
rijei odzvanjale u glavi poput jeke kakva prokletstva.
- to bi eljela da radimo? - upita on.
Reklo bi se kao da zna za njenu dilemu, pa je nastoji potaknuli,
navesti je da govori o njima dvoma kao o cjelini.
- Htjela bih da provedemo puno vremena u odluivanju - odgovori mu.
- Dobra ideja. - Ustao je. - Idem se presvui.
- I ja u gore s tobom. - Uzela je pie i pola za njim. On se iznenadio,
a zapravo je i ona bila malo zauena, ta prolo je ve trideset godina
otkako su se zadnji put gledali kako se svlae.
Preli su hodnik i stali se zajedno uspinjali glavnim stubitem. Teko
dahui, on protisne:
- Za est mjeseci trkom u gore.
On je gledao u budunost s velikom radou, ona s velikim strahom.
Za njega ivot ponovo poinje. Da je barem ovo uinio prije no to je
upoznala Felixa!
Pridrao joj je vrata spavaonice, a njoj se neto stislo oko srca. To je
nekad bio ritual, njihov znak, ljubavna ifra. Poelo je kad su jo bili
mladi. Ona je uoila da je gotovo dosadno usluan kad osjea poudu, pa
se naalila: "Otvara mi vrata samo onda kad eli voditi ljubav." I
dabome, otad su pomiljali 193 na seks svaki put kad bi joj pridrao vrata,
pa je to postao njegov nain iskazivanja ljubavne elje. U onim je danima
osjeala potrebu za takvim signalima. Danas je, pak, vrlo sretna kad
predloi Felixu: "ldemo to raditi na podu." Je li se Derek sjetio toga pa joj
sad daje na znanje da je to priznanje koje od nje eli? Prole su puste
godine, a on se jako razdebljao. Je li to izvedivo?
Uao je u kupaonicu i otvorio slavine, a ona je sjela za toaletni stoli i
etkala kosu. U zrcalu ga je vidjela kad je iziao iz kupaonice i poeo se
svlaiti. Jo se drao svog starog obiaja: najprije cipele, pa hlae, potom
sako. Jednom joj je rekao da je tako pravilno, da cipele treba skinuti prije
sakoa. Ona mu je uzvratila kako je mukarac komian u koulji, kravati i
arapama, pa su se oboje smijali.
 KIKA

Skinuo je kravatu i otkopao ovratnik koulje, odahnuvi s

olakanjem. Ovratnici su ga uvijek stezali. Moda ih vie ne bi trebao
zakopavati.
Sad je svukao koulju, pa arape, onda majicu, i konano gaice. Uto
je spazio njen pogled u zrcalu. U njegovim se oima javi nekakav prkos,
kao da eli rei: "Evo kako izgleda star ovjek. Bolje ti je da se navikne
na to." Malo su se gledali, onda ona skrene pogled, a on ode u kupaonicu i
s bunim se pljuskom spusti u kadu.
Sad kad joj je bio van vidokruga mogla je slobodnije razmiljati, kao
da joj je prije, dok je bio u sobi, mogao proitati misli. Njena joj se dilema
nametnula na najprozainiji nain: moe li se ili ne moe suoiti s milju
na seks s Derekom? Prije nekoliko mjeseci moda bi mogla - ne, ne
"moda" nego "bi mogla" i to sa udnjom - no otada je upoznala vrsto i
miiavo Felixovo tijelo i nanovo otkrila svoje u istoj tjelesnosti njihova
ljubavnog odnosa.
Silom si je predoila Derekovo golo tijelo: jaka ija, pretilne grudi s
upercima sijedih dlaka oko bradavica, golem trbuh po kojem se poput
strelice niu dlake pa se ire pre;ma slabinama, i konano - no, dakle,
barem su na tom mjestu on i Felix vrlo slini.
Onda je zamislila sebe u krevetu s Derekom, razmiljala o tome kako
bi je milovao, ljubio, pa kako bi mu ona uzvratila i odjednom shvati da to
moe uiniti, i uivati u tome, zbog svega onoga to to znai: jer Felixovi
prsti mogu biti vjeti i znalaki, no Derekove su joj ruke bliske godinama;
ona moe u zanosu strasti grepsti Felixova lea, ali Derek e za nju uvijek
podmetnuti svoja; od Felixova izgleda stane ti dah, ali na Derekow se licu
oituju mnoge godine ljubaznosti i utjehe, suosjeanja i razumijevanja.
Moda voli Dereka. A moda je jednostavno prestara za promjenu.
ula ga je kako ustaje u kadi, pa je uhvati panika. Vrijeme joj je bilo
prekratko, jo nije spremna za neopozivu odluku. Pa ne moe se, upravo
ovdje i sad, pomiriti s milju da vie nikad nee osjetiti Felixa u sebi. Ne,
to je prebrzo. Mora razgovarati s Derekom. Mora nai neku drugu temu,
promijeniti raspoloenje, njegovo i svoje. Sto bi mogla rei? Iziao je iz
kade: sad e se obrisati i zaas ga evo ovdje.
- Tko je kupio kompaniju? - glasno mu dobaci.
Nije razumjela to je uzvratio, a u tom trenu zazvoni telefon. Pola se
javiti i usput ponovila:
 KIKA

- Tko je kupio kompaniju? - Onda digne slualicu. Derek dovikne:

- Neki Felix Laski. Upoznala si ga, sjea se?
Stajala je kao skamenjena, drala telefon uz uho, ne javljajui se.
Previe je toga odjednom da bi sve shvatila: implikacije, ironiju,
podmuklost.
Iz slualice joj u uho dopre glas: - Halo, Halo. Bio je to Felix.
- O, Boe, ne - apne ona.
- Ellen?Jesi li to ti? - upita on. - Jesam.
- Imam ti mnogo toga rei. Moemo li se nai? - Ja, ovaj, mislim da ne
- prostenja ona.
- Nemoj tako. - Njegov dubok glas, kao u kakva ekspirijanskog
glumca, zvuao je poput glazbe violonela. - elim da se uda za mene.
- O, Boe!
- Eilen, reci neto. Hoe li se udati za mene?
Odjednom je spoznala to eli i pone dolaziti k sebi. Duboko
uzdahne, pa e odluno:
- Ne, sigurno neu.
I spusti slualicu zurei u nju nekoliko trenutaka.
Polako i smireno svukla je svu odjeu i uredno je sloila na stolicu.
Onda je legla u krevet i ekala svog mua.

33.
Tony Cox je bio sretan. Polako se vozei kui u rollsu kroz ulice
istonog Londona, sluao je glazbu s radija. Razmiljao je o tome kako je
sve prolo dobro, a nesrea Gluhog Williea ve mu je pomalo padala u
zaborav. Tupkao je prstima po upravljau u taktu neke pop-pjesme
ivahnog ritma. Sad je ve osvjeilo. Sunce se sputalo prema obzorju, a
bijeli se oblaci nizali po modrom nebu. Promet je bivao sve gui, uskoro
e "pica", no Tony je tog predveerja bio najstrpljiviji ovjek na svijetu.
Sve je prolo dobro, na koncu konca. Deki su dobili svoj dio, a on im je
objasnio kako je i zato ostatak skriven u jednoj banci. Obeao im je jo
jednu isplatu nakon nekoliko mjeseci, i bili su jako zadovoljni.
Laski je, na Tonyevo uenje, vrlo spremno primio novac. Moda je
lukavi gad naumio togod drpili. Neka samo proba! Kad Tony bude dizao
bilo koju svotu, morat e zajedno smisliti neki trik kako bi prikrili pravu
prirodu novca. To nee biti teko.
 KIKA

Veeras nita ne moe biti teko. to bi radio veeras, pitao se. Moda
e poi u kakav klub i pokupiti nekog prijatelja da s njim provede no.
Fino e se odjenuti, nakititi biuterijom, a u dep gurnuti smotuljak
desetica. Nai e nekog momka, nekoliko godina mlaeg od sebe, i zasuti
ga ljubaznostima: te fina klopa, pa neki zabavni program, ampanjac - i s
njim u stan u Barbicanu. Malo e momka tamburati, tek toliko da ga
zagrije, a onda...
Bit e to gala no. Ujutro e deko otii depova punih novaca, s
modricama, dodue, ali sretan. Tony je volio usreivati ljude. Nagonski se
zaustavio pred jednom trgovinom na uglu i uao. Bila je to prodavaonica
novina sa sjajnom novom dekoracijom, du zidova joj nove police za novine
i knjige. Tony zatrai najveu okoladu u trgovini.
Za tezgom je bila mlada djevojka, debela, pjegava i drska. Segnula je
za okoladom, a najlonska kuta joj se digla gotovo do stranjice. Tony
skrene pogledom.
- Pa tko je sretna dama? - interesirala se djevojka. - Moja mama.
- Smislite neto drugo.
Tony plati i brzo izie. Nita mu nije bilo tako odbojno kao odbojna
ena.
Vozei se dalje, razmiljao je: ma zbilja, s milijun funti mogao bih si
priutiti i neto vie od nonog provoda u gradu. Ali zapravo nita drugo i
ne eli. Mogao bi kupiti kuu u panjolskoj, ali tamo mu je prevrue. Kola
ima dovoljno, a kruna putovanja svijetom ga ne zanimaju; palau na selu
ne eli, a nije ni nekakav kolekcionar. Kad ovako razmilja, doe ti da se
grohotom nasmije. U jednom danu postane milijuner i onda ti nita
pametno ne pada na um nego da kupi okoladu od tri funte.
Ipak, novac jest sigurnost. Ako mu kola krenu nizbrdo - pa ak i ako,
sauvaj Boe, dopadne orke - moi e se manje-vie stalno brinuti za
momke. A jest katkad skupo voditi tu lopovsku drubu. Ima ih sve u
svemu dvadesetak u kompi, a svaki od njih oekuje da od njega petkom
dobije kakvu kintu, pa bilo da su imali neku akciju ili ne. Uzdahnuo je.
Da, sad e mu te obaveze lake padati. Zato se sve to isplatilo.
Stao je pred majinom kuom. Sat na kontrolnoj ploi pokazivao je
etiri i trideset pet. Mama e uskoro pripremiti uinu: moda tost sa sirom
ili zapeeni grah, pa voni kola ili Battenberg, i za kraj kruke iz
 KIKA

konzerve s prelivom. A moda ga eka ono to najvie voli - ajna pogaa s

demom. Kasno veeras ponovo e jesti. Oduvijek ima dobar apetit.
Uao je u kuu i zatvorio ulazna vrata. Hodnik je bio u neredu. Usisa
je leao nasred stubita, kina kabanica pala sa zidne vjealice na
poploani pod, a neto je bilo pobacano kraj kuhinjskih vrata. inilo se
kao da je mama nekamo nenadano pozvana. Nadao se da nije nita loe.
Podigne kabanicu i objesi je o kuku. I pas je bio vani, jer se nije ulo
radosno lajanje.
Zakorai u kuhinju pa stane, s jednom nogom i dalje u hodniku.
Nered je bio uasan. Najprije nije uope mogao pojmiti to je to. Onda
namirie krv.
Vidjela se svugdje na zidovima, podu, stropu, po cijelom hladnjaku,
tednjaku, reetki za suenje. Nosnice mu ispuni smrad klaonice, od ega
mu se smui. Ali odakle li dopire? I od ega? Luaki je traio ne bi li
togod naao, ali nita, samo krv.
U dva golema, teka koraka prijee kuhinju i irom otvori stranja
vrata. Onda mu bi jasno.
Nasred malog betoniranog dvorita leala je njegova kuja, no joj jo
u tijelu, onaj isti no koji je jutros previe naotrio. Tony klekne kraj
unakaenog lea. Tijelo kao da se smanjilo, poput ispuhana balona.
Na Tonyeve usne navirale su tihe psovke. Zabulji se u viestruke
ubode i komade tkanine meu pseim iskeenim zubima, i apne: - Hrabro
si mi se borila, curo.
Onda zae u vrt i pretrai ga kao da bi ubojica jo mogao biti ondje.
No naao je samo veliku ruiastu grudu ivakane vakae gume, koju je
valjda bacilo neko dijete.
Oito je mama bila vani kad se ovo dogodilo. Sva srea. Tony odlui
da e sve poistiti prije no to se vrati.
Iz upe donese lopatu. Izmeu dvorita i vrtnih vrata prostirao se
mali komad nerodna zemljita koji je stari znao povremeno obraivali.
Sad je obrastao u korov. Tony skine sako, oznai na tlu mali kvadrat i
stane kopati.
Nije mu dugo trebalo da iskopa grob. Bio je jak, k tome bijesan.
estoko je zabadao lopatu i smiljao kako e kazniti ubojicu ako ga ikad
nae. A nai e ga. Gad je to uinio iz zlobe, a oni koji se bave takvim
svinjarijama moraju se prije ili kasnije pohvaliti, inae se nisu iskazali ni
 KIKA

pred kime osim pred sobom, a to nikad nije dovoljno. Pozna on takve
tipove. Ve e netko neto nauli i ispriati kojem njegovom momku
nadajui se nagradi.
Sine mu da bi moda pajkani mogli bili iza toga. Ma ne, nije mogue,
nije to njihov stil. Pa tko onda? Ima on, dodue, bezbroj neprijatelja, ali
nema meu njima nijednoga koji bi u sebi nosio toliku mrnju i imao
petlje izvesti ovakvu gadariju. Tipa takvih kvaliteta Tony odmah prima u
slubu. Zamotao je psa u sako i njeno spustio zamotak u jamu. Onda je
nabacao zemlju pa lopatom poravnao povrinu. Psu se ne moli na grobu,
zar ne? Ne.
Vrati se u kuhinju. Uas od nereda! On to ne moe srediti sam. Mama
e se vratili svakog trena. Ma kojim se to vrajim udom zadrala vani
tako dugo? Mora mu netko pomoi. Odlui nazvati bratovu enu.
Proe kuhinjom pazei da jo vie ne raspacka krv. Ma zbilja je tu
uasno puno krvi, previe ak i za jednog boksera. Ue u dnevnu sobu da
telefonira - i nae je ondje. Vjerojatno je pokuavala dohvatili telefon.
Tanak trak krvi vodio je od vrata do tijela koje je lealo potpuno isprueno
na sagu. Ubodena je samo jedanput, ali je ubod bio smrtonosan. Sleeni
izraz uasa na Tonyevu licu sad se polako mijenjao, lice se izobliilo poput
zgnjeena jastuka i konano poprimilo grimasu oaja. Polako je podigao
ruke i dlanovima pokrio obraze. Usta mu se otvorila.
A kad je progovorio, bio je to urlik ranjenog bika: - Mama! O, Boe,
mama!
Sruio se na koljena kraj tijela i plakao, tresao se u snanim i
prodornim jecajima, kao dijete kad grca u oaju jada.
Vani se na ulici skupilo mnotvo pred prozorom dnevne sobe, no nitko
se nije usuivao ui.
Gradski teniski klub nije imao nikakve veze s tenisom, ali je zato i te
kako imao veze s popodnevnim cuganjem. Kevinu Hartu bola je oi
neprilinost njegova naziva. U tom klubu, smjetenom u jednoj uliici kraj
Fleet Streeta, stisnutom izmeu neke crkve i bloka poslovnih zgrada,
jedva da je bilo mjesta i za stolni tenis, a kamoli za pravi. Ako je bila
potrebna tek izlika za sluenje pia u doba kad su drugi lokali zatvoreni, u
tom se sluaju, po Kevinovu sudu, moglo smisliti neto uvjerljivije, kakav
klub filatelista ili eljeznikih modelara. A to se tie tenisa, on se ovdje
sveo na automat u koji ubaci novi, pa ti se na ekranu pokae
 KIKA

minijaturno tenisko igralite, a ti onda okree dugme i tako mie svog

igraa.
No, bilo kako bilo, klub je imao tri lokala i restoran, i tu si uvijek
mogao nai ljude iz DailyMaila ili Mirrora,koji bi ti jednom mogli pomoi
da dobije kakav posao.
Kevin je stigao neto iza pet sati. Uzeo je kriglu piva i sjeo za jedan
stol, pa dokono askao s nekim reporterom Evening Posta kojeg je povrno
poznavao. No mislima je bio daleko od tog razgovora; bijes u njemu jo se
nije stiao. Malo kasnije reporter je otiao, a Kevin vidje Arthura Colea
gdje ulazi u lokal.
Na Kevinovo iznenaenje, zamjenik urednika uzeo je pie i doao
sjesti za njegov stol.
Umjesto pozdrava kazao je: - Kakav dan!
Kevin kimne glavom. Doista mu nije bilo do Arthurova drutva. Htio
je biti sam kako bi se smirio.
Arthur izlije u sebe pola piva pa spusti kriglu zadovoljno odahnuvi.
- Nisam pio za rukom - objasni.
Iz puke ljubaznosti Kevin primijeti:
- Cijelo si vrijeme bio sam za kormilom.
- Da. - Cole izvadi kutiju cigareta i upalja i stavi ih na stol. - Cijeli se
dan usteem. Ne znam koliko u jo izdrati. Kevin kradomice pogleda na
sat. Moda bi sad mogao poi u EI Vino
-Zacijelo misli da si pogrijeio to si uope izabrao ovo zanimanje -
primijeti Arthur.
Kevin se zapanji. Nije vjerovao da je Cole tako pronicav. - Da.
- Moda ima pravo.
- To je jako ohrabrujue. Cole uzdahne.
- Vidi, to je tvoj problem. Ti ba uvijek mora poklopiti nekom svojom
mudrolijom.
- E pa, ako moram lizati pete, onda sam pogrijeio profesiju. Arthur
posegne za cigaretama, ali se predomisli.
- Danas si neto nauio, zar ne? Poinje shvaati kako cijela stvar
funkcionira i, ako ti to uope neto znai, postao si malo ponizniji.
Kevina je ljutio taj pokroviteljski ton.
- udi me da nakon onoga to se danas dogodilo nitko ne osjea
krivnju zbog ponaanja.
 KIKA

Cole se oporo nasmije, a Kevin shvati da je pogodio pravu icu:

Arthur mora da stalno osjea krivnju zbog promaaja. Stariji ovjek
odvrati:
- Vi ste neki novi soj ljudi, i valjda ste nam potrebni. Po onom starom
nainu, po kojem je svatko poinjao od najnie stepenice i radom se polako
uspinjao, stvarali su se bolji reporteri nego rukovodioci. A bog i bogme, u
upravi novina nema dovoljno pametnih glava. Nadam se da e izdrati.
Jo jedno pivo?
- Hvala.
Arthur ode na ank. Kevin je bio pomalo zbunjen. Taj Cole mu je
uvijek upuivao samo kritiku, a sad ga moli da ostane u novinstvu i
postane rukovodilac. To nije bio njegov plan, ali samo zato jer mu nikad
nije ni pao na pamet. A to i nije ono to on eli, a eli istraivali, pisati,
raditi u korist istine. Ipak, nije bio siguran. Razmislit e o tome. Kad se
Arthur vratio s piem, Kevin upita:
- Ako mi se ovakve stvari dogaaju kad naiem na neku senzaciju,
kako mogu ikad uspjeti?
Arthur se ponovo oporo nasmije.
- Misli da si jedini? Shvaa li ti da sam ja danas bio urednik vijesti?
Tebi e se barem pruiti druga prilika. - Uzeo je kutiju s cigaretama i ovaj
put zapalio.
Kevin ga je gledao kako uvlai dim. Tono, pomisli, meni e se pruiti
druga prilika. A Arthuru nee.

KRAJ

Obrada: KIKA