Erwin Johannes Eugen Rommel roen je u Heidenheimu kraj Ulma, regija

Wrttemberg. Na nagovor svog oca, pridruio se lokalnoj 124-oj Wrttenberg

pjeadijskoj pukovniji. Nedugo nakon toga poslan je u vojnu kolu za oficire u
Danzigu. Za vrijeme prvog svjetskog rata borio se u Francuskoj, Rumunjskoj i
Italiji kao lan elitne jedinice Alpen Korps. Tamo je stekao sjajnu reputaciju.
Takoer je dobio najvee prusko odlije - Pour le Mrite, inae predvieno samo
za generale. Rat ga je nauio zapovijedati vojnicima tijekom bitke i nauio je kako
zadobiti njihovo povjerenje i u najteim trenucima.

Prije poetka Drugog svjetskog rata bio je zapovjednik bataljuna Hitlerove osobne
garde. Prije invazije na Francusku Rommel je zamolio Hitlera da mu da
zapovjednitvo nad tenkovskom divizijom (panzer division). Dodijeljena mu je 7.
Tenkovska divizija, koja je bila kljuna u invaziji na Francusku. Pokazao je zavidnu
vjetinu u ovim operacijama iako nije imao nikakvog iskustva sa oklopnim
jedinicama. 7.panzer divizija dobila je poslije nadimak Divizija duhova zbog svoje
brzine i elementa iznenaenja.

Divizije su poslane u Sjevernu Afriku u jesen 1941. za operaciju Suncokret radi

pomoi talijanskim trupama. Istjerao je britanske snage Commonwealth-a iz
Libije i prodirao prema Egiptu. U Africi je zaradio nadimak ''Pustinjska lisica''.
Rommel je u Sjevernoj Africi imao brojne uspjehe. Meutim, s obzirom da su
Nijemci u isto vrijeme bili zaokupljeni vojnim operacijama na istoku (u
Sovjetskom Savezu operacija Barbarossa), Rommelu nije stizala potrebna
pomo. Britanske snage u Sjevernoj Africi u meuvremenu jaaju. U jesen 1941.
godine, Britanci pokreu ofenzivu, a Rommel je po prvi puta prisiljen na
povlaenje.

U prosincu 1941. u rat ulaze Sjedinjene Amerike Drave, a to je imalo teke

posljedice za Rommelovu daljnju karijeru. Rommel je odluio da je daljnja obrana
nemogua, pa je odluio zapoeti s potpunim povlaenjem. Iako je doivio
poetni poraz, Rommel nije odustajao. Pokazao je veliku hrabrost i odlinu vojnu
sposobnost. Konano je stiglo pojaanje iz Njemake. Rommel je znao da treba
napasti Britance prije nego to stignu ojaati. Htio je da njegov napad iznenadi
Britance, pa je cijeli plan napada drao za sebe, a tek tri dana prije napada je
rekao za svoj plan ofenzive njemakim zapovjednicima. Rommelov uspjeh bio je
ogroman; potpuno je iznenadio protivnika, a za svoje zasluge je ponovo
odlikovan i promaknut u in general-pukovnika. Iako ih je porazio, ak su mu se i
Britanci divili.

Meutim, od svibnja 1942. godine, stvari su se poele mijenjati. Britanci su dobili

pomo od SAD-a. U Afriku je stiglo 160 tenkova koji su bili moniji od njemakih.
Britansko topnitvo je bilo bolje i jae od njemakog, a omjer topova je bio 8:5 u
korist Britanije. Kvantiteta i kvaliteta britanskih tenkova postala je puno vea od
njemakih. No Rommel nije bio obeshrabren te ponovo kree u napad. Iako se
naao u vrlo tekoj situaciji, Rommel je uspio savladati sve prepreke i pobijediti
monijeg neprijatelja, a ta pobjeda smatra se njegovim najveim uspjehom u
vojnoj karijeri.
Rommel nastavlja s operacijama i odnosi nove pobjede. Ali u ljeto 1942. godine
Rommelova je armija bila iscrpljena. U kolovozu 1942. na mjesto zapovjednika
britanskih snaga postavljen je general-pukovnik Bernard Montgomery, koji je
silno elio poraziti Rommela. . S druge strane, Britanci se sve vie pripremaju.
Rommel pokuava novi napad, ali bez uspjeha. Bio je zaustavljen. Nakon
neuspjeha, Rommel je bio prisiljen otii u Njemaku zbog zdravstvenih problema.

Dok je bio u Njemakoj stigla je vijest o poetku britanskih napada u Africi, pa se

Rommel krajem listopada 1942. godine vraa na bojite.

Nakon par djelomino uspjenih pokuaja, Britanci se u studenom 1942. godine

odluuju za superjuri na njemake snage. Rommel je shvatio da je bitka
izgubljena i morao se povui.

Kraj karijere i smrt

Nakon odmora koji je potrajao do lipnja 1943. godine, Rommel je dobio

zapovjednitvo nad snagama u Sjevernoj Italiji. U studenom iste godine
premjeten je u Francusku. Smatrao je da Njemaka nije spremna za napad
saveznikih snaga koji se oekivao. Meutim, njegova upozorenja nisu shvaena
ozbiljno, a zbog svojih stavova doao je i u sukob s ostalim njemakim
generalima. Kad su se Saveznici uspjeno iskrcali na francuskoj obali 6. lipnja
1944. godine, pokazalo se da je Rommel imao pravo. On je tada shvatio da je rat
izgubljen te se okrenuo protiv Hitlera. Danas se povjesniari ne slau oko toga je
li Rommel stvarno sudjelovao u pripremanju atentata na Hitlera ili nije. Dok neki
povjesniari tvrde da Rommel za atentat nije ni znao, drugi vjeruju kako je bio
ukljuen u sve pripreme, ali nije sudjelovao u samom pokuaju atentata. Kako
urota protiv Hitlera nije uspjela, jedan od sudionika urote spomenuo je i ime
Erwina Rommela. Bez obzira na to ne moe se sa sigurnou tvrditi je li ta izjava
vjerodostojna ili je to bio samo pokuaj da se Rommela kao najcjenjenijeg
njemakog generala uvue u cijelu priu, pa da sebe spasi. Ipak, Rommel je
stavljen u kuni pritvor. Kasnije mu je prenesen Hitlerov ultimatum - ili neka
poini samoubojstvo ili ide na sud gdje e mu se suditi za veleizdaju. Rommel je
izabrao prvu mogunost te je 1944. godine okonao svoj ivot uzevi otrov. Hitler
je proglasio dan nacionalne alosti, a Rommel je pokopan sa svim vojnim
poastima.

Zakljuak

Izabravi smrt, Rommel je samo potvrdio koliko dri do asti. Time je legenda o
njemu postala jo vea. Bez obzira to ga je prisilio na smrt, Hitler ga je i nakon
smrti iskoristio za propagandne svrhe pa je zato i proglasio dan alosti.

Rommel je bio popularan vojskovoa, razliit od ostalih koji su ivjeli u njegovo

vrijeme. Njegove metode zapovijedanja bile su drugaije. Dok su drugi
zapovjednici bitkama rukovodili iz svojih soba smjetenih negdje izvan bojnog
polja, on je uvijek zapovijedao svojim snagama na prvoj crti bojinice borei se
zajedno sa svojim vojnicima. Shvatio je kako je za moral vojnika vrlo vano da je
njihov zapovjednik uvijek sa svojim vojnicima. Volio se pridruiti obinim
vojnicima i raditi zajedno s njima.

Iako je bio na visokom poloaju i uivao je veliko Hitlerovo potovanje, nikada nije
postao lan Hitlerove Nacistike stranke. Zbog svojih visokih moralnih naela, bio
je potovan i od svojih vojnika i od protivnika. Kanjavao je i vlastite asnike koji
su doputali ili nareivali zlostavljanje zarobljenika. Bio je ljubazan i human. Neki
kau da je Rommel bio posljednji lik pravednog ratovanja. Njegova najvea
tragedija je vjerojatno to to se borio na pogrenoj strani, za ciljeve koji nisu bili
pravedni.

Rommelov Afriki korpus nikada nije bio optuen za nijedan ratni zloin, a sam
Rommel o ratu u sjevernoj Africi govorio je kao o ''ratu bez mrnje''. Rommel je
takoer poznat po tome to je odbio izvriti Hitlerovu naredbu smaknua
idovskih zarobljenika u logorima. Kad je britanski major Keyes ubijen u
neuspjelom pokuaju britanskih komandosa da ubiju ili zarobe Rommela, naredio
je da ga pokopaju sa punim vojnim poastima. Tijekom izgradnje obrane na
obalama Francuske, Rommel je naredio da se francuski radnici ne tretiraju kao
robovi, nego da se njihov rad plati.

Zavravam jednom Rommelovom izjavom asnicima: Budite primjer svojim

vojnicima, kako u slubi, tako i u privatnome ivotu. Nikada se nemojte tedjeti i
pred vojnicima pokazati iscrpljenost, zamor ili nedostatak neega. Uvijek budite
taktini i dobro odmjereni, svoje podreene uite tome.