RAZVOJ INTERMODALNE PERCEPCIJE

Tijekom ivota ljudi susreu razliite stvari i dogaaje gledajui, sluajui i

dodirivajui. Mi smo svjesni predmeta u cjelini, a ne kao odvojenih osjetila. Ovo
je mogue jer smo u mogunosti detektirati vezu izmeu izgleda, zvuka i osjeta
predmeta. Ako osoba moe detektirati te veze i percipirati unitarne objekte, rei
emo da je ona sposobna za intermodalnu percepciju.

1. TRI PERSPEKTIVE U VEZI RAZVOJA INTERMODALNE PERCEPCIJE

Sve teorije u vezi razvoja intermodalne percepcije se slau u 2 stvari: a)

sposobnost za intermodalnu percepciju je pod utjecajem uenja; b) Ljudi imaju
uroenu sposobnost uoiti odreene intermodalne veze i koristiti tu sposobnost
za spontano, daljnje uenje o intermodalnim vezama.

A. PERSPEKTIVA USMJERENA NA OSJETE

Prema njoj, osjeti i mogunost uoavanja veza izmeu osjeta predstavljaju

glavnu osnovu intermodalne percepcije. Ova teorija je vjerojatno dominantan
suvremeni pogled na razvoj intermodalne percepcije. Nastala je iz teorije o
percepciji od Hermann von Helmholtz. Prema njemu, djeca imaju prirodnu
predispoziciju traiti i otkrivati nepredvidljivosti meu osjetima. Sve ostalo je
naueno. Djeca ue o predvidljivim obrascima osjeta na koje e vjerojatno naii.
Prema Helmholtzu, s obzirom da su djeca uroeno sposobna analizirati odreene
potencijalne veze izmeu osjeta, oni e otkriti predvidljive odnose izmeu tih
vizualnih, auditivnih i dodirnih iskustava. Ovi procesi nisu povezani samo s
osjetima vezanima za jedan predmet, ve i sa vezama izmeu osjetima
proizvedenih od vie razliitih objekata. Na primjer, zvuk zvona na vratima je
povezan sa vizualnim osjetom pojavljivanja nekog na vratima. Ali, ne bi bilo
poeljno da djeca tretiraju osobu i zvono kao jedan objekt; djeca mogu nauiti da
zvono na vratima pretpostavlja pojavu nekog na vratima, ali ove dogaaje treba
percipirati kao razliite.

B. PERSPEKTIVA USMJERENA NA RADNJU

Radnje i njihove veze pruaju uroenu osnovu za intermodalnu percepciju, a

razvoj se dogaa kada ove radnje postanu odgovarajue strukturirane. Ova
teorija potjee od razvojne teorije od Jean Piaget. Piaget je smatrao da su djeca
roena sa refleksima. Radnje su na poetku samostalne, ali postaju
koordinirane s razvojem jer su djeca roena sa tendencijom da vjebaju,
produuju i organiziraju svoje radnje u stabilne strukture. Razliite radnje koje
mogu biti usmjerene prema jednom objektu e s vremenom postati u potpunosti
koordinirane i dijete e biti u mogunosti percipirati objekt kao jedinstvenu
cjelinu.
C. PERSPEKTIVA USMJERENA NA PERCEPCIJU

Intermodalna percepcija je ukorijenjena u uroenim mehanizmima za opaanje

svojstva objekata i razvoj se dogaa kada djeca postanu sposobna vidjeti nova
svojstva objekta.
James i Eleanor Gibson - Prema Gibsonima, intermodalna percepcija je mogua
jer su neka svojstva objekata amodalna: pripadaju vie od jednog
perceptualnog sistema.
Kada promatra bilo koje dobi opazi objekt na dva razliita naina odjednom i
kada su svojstva tog objekta percipirana na dva naina, osoba e percipirati
jedinstveni objekt. Perspektiva usmjerena na percepciju se susree sa problemom
jer ljudi percipiraju amodalna svojstva ne samo kada gledamo, sluamo i
osjeamo jedan objekt, ve i kad gledamo jedan objekt dok sluamo ili osjeamo
drugi objekt koji je razliit, ali povezan sa prvim objektom.

2. TEMELJI INTERMODALNE PERCEPCIJE

A. INTERMODALNO ISTRAIVANJE

Mnogi promatrai se slau da djeca gledaju prema ili od bono prikazanih

zvukova. Novoroenad okree svoje oi brzo i kratko prema mekim zvukovima i
od glasnih zvukova. Takoer, gledaju u smjeru centralno prezentiranih zvukova.
Novoroene okree svoju glavu i oi prema zvuku ako je ono dugog trajanja.
Okretanje glave prema zvuku nestaje oko 2 mjeseca starosti i vraa se mjesec
kasnije. Neki istraivai pretpostavljaju da se novoroene okree prema zvuku
jer oekuje da e neto vidjeti. Drugi istraivai su zakljuili da su glava i oni
pokreti voeni zvukom kontrolirani jednostavnim motorikim programima
pokrenutim osjetilnim uzorcima. Novoroene e gledati sustavno prema
dogaajima bez oekivanja da e vidjeti neki objekt. U prilog ovom stajalitu,
novoroene okree oi i glavu i u mranim prostorijama kao i u svijetlim, kada
su njihove oi otvorene i zatvorene. Ova otkria bacaju sumnju na pogled da
novoroenad trae neki objekt, ali ne iskljuuju tu mogunost.

Vizualno-dodirno istraivanje mijenja se drastino sa razvojem. Nekoliko

istraivaa je uoilo da se odreeni pokreti rukom deavaju kada je
novoroenadi prvi put prikazan neki vidljivi objekt i da su ti pokreti slini na neki
nain pokretima kod starije novoroenadi koja poseu za objektom. Ove radnje
su nazvane preddosezanje. Novoroenad u fazi preddosezanja vie miu
ruke kada vide neki objekt nego kad ga ne vide te kada gledaju objekt u dosenoj
udaljenosti nego kada gledaju objekt u veoj udaljenosti. Novoroenad se ee
ukljuuje u aktivnost dosezanja kada je u pitanju predmet dohvatljive veliine
nego predmet prevelik za uhvatiti.
Jednom kada djeca naue dohvaati stvari, njihovo dohvaanje nastavlja biti
voeno smjerom objekta, njegovom udaljenou, veliinom i orijentacijom.
Najzanimljivije, novoroenad primjereno dosee predmete u pokretu. Kada
doseu predmete koje se pomiu, ne grabe prema lokaciji gdje se predmet nalazi
u trenutku ispruanja ruke, ve prema lokaciji gdje e predmet biti jednom kada
ispruanje ruke bude gotovo. Ova posezanja se poboljavaju kako novoroene
raste i nisu uoeni uope u djece mlae od 4 mjeseca.

B. SLUNO-VIZUALNA PERCEPCIJA DOGAAJA

Istraivanja su dala dokaze da su novoroenad osjetljiva na audio-vizualnu

sinkronizaciju. Daljnja istraivanja su dala dokaze da su novoroenad osjetljiva
na sinkronizaciju govora sa vidljivim pokretima lica. Djeca izmeu 4 i 7 mj, kojoj
su prikazana nepoznata lica i glasovi, su dulje gledala u lice sinkronizirano glasom
nego u nesinkronizirano lice. U dobi od 4 mjeseca, novoroenad ve povezuje
zvuk sa vidljivim pokretima. U jednom istraivanju, dojenadi je putena serija
samoglasnika i jednostavnih suglasnika dok su gledali dva lica. Oba lica su se
micala u sinkronizaciji sa zvukom: jedno lice je artikuliralo prikladne zvukove, a
drugo neprikladne. Novoroenad su preferirano gledala u osobu ije su
artikulacije korespondirale sa govorom. U dobi od 4 mjeseca, novoroenad
evidentno detektira vezu izmeu odreenih govornih zvukova i odreenih pokreta
lica.

C. VIZUALNO-DODIRNA PERCEPCIJA OBJEKATA

U dobi od 6 mjeseci, novoroenad koja istrai objekt rukom moe prepoznati

njegov oblik vizualno. Demonstriraju prepoznavanje gledajui ili poseui za
objektom koji su osjetili u odnosu na novi objekt.
Najpoznatije studije o ovome bave se ponaanjem novoroena na vizualnoj
litici.
Djeca u drugoj polovici prve godine ivota puu naprijed samo kada imaju
vizualnu informaciju o povrini potpore. Budui da djeca ne puu prije 6.5 mj,
razvoj izbjegavanja litice nije jasan. Istraivanja pokazuju da je to pod
utjecajem iskustva i/ili sazrijevanja.

https://www.youtube.com/watch?v=p6cqNhHrMJA
Eksperimenti pokazuju da novoroenad koristi vidljive povrine za informaciju o
njihovom vlastitom poloaju. Jednogodinjaci koji samostalno stoje e vjerojatno
pasti unazad, na primjer, ako se zid sobe zaljulja prema njima. Oni shvaaju tu
kretnju kao informaciju da oni padaju naprijed i to kompenziraju micanjem u
suprotnom smjeru.

3. RAZVOJNE PROMJENE U INTERMODALNOJ PERCEPCIJI

A. UENJE O ZVUNO-VIZUALNOJ VEZI

Najpoznatiji zvuni i vizualni objekti u ivotu novoroeneta su zasigurno njegovi

roditelji. Pokazano je da novoroenad zna vezu izmeu lica i glasa svakog od
roditelja i da koriste to znanje. Razvoj veze izmeu roditeljevog lica i glasa
zapoinje vrlo rano u prvoj godini ivota. Do 6 mj novoroenad naui da muki
glasovi idu sa mukim licima i enski sa enskim. Tromjesene bebe ne pokazuju
tu tendenciju. Novoroenad takoer ue o vezi izmeu zvukova i vizualnog
izgleda neivih objekata.
Lawson i Spekle su pokuali odrediti koji nain familiarizacije je kljuan za uenje
o zvuno-vizualnoj vezi: kada su zvuk i objekt prostorno podudarni, kada je zvuk
privremeno sinkroniziran s kretnjom objekta ili kada je objekt jedina stvar koja se
pomie u djetetovom vizualnom polju dok uje zvuk. Istraivanje je pokazalo da i
prostorna i vremenska informacija utjeu na djetetovo uenje.

B. REAGIRANJE NA PROTURJENU VIZUALNU I DODIRNU INFORMACIJU

U neki istraivanjima, novoroenad su izloena predmetu ispred njih, u

okolnostima u kojima zapravo nije bio objekt pred njima. Ovu iluziju je mogue
proizvesti razliitim ureajima. Kada dohvate prazan prostor gdje zapravo vide
objekt, starija dojenad testiraju svoju ruku ili prostorno trae objekt produenim
pokretima prstiju i ruku. Mlaa novoroenad mogu doivjeti intermodalni
konflikt, ali mogu podbaciti u pokazivanju iznenaenja ili sustavnom traenju.
Novoroenad moe koristiti znanje o intermodalnim vezama samo u odreenim
ogranienim nainima. Takvo znanje moe voditi njihovo gledanje u objekt koji
osjeaju, ali ih ne moe voditi da trae uzroke proturjenih osjeta.

RAZVOJ PANJE

Panja je osnovna komponenta adaptivne reakcije na okolinu i sastavni je dio svih

kognitivnih procesa. Meutim, definiciju panje je nemogue odrediti. Postoji vie
vrsta panje i nekoliko sastavnih procesa ukljuenih u panju. Sve ove vrste
panje odnose se na perciptivnu obradu prema odreenom aspektu okoline.

RAZVOJ VIZUALNE PANJE

Refleksivni sustav: postoji slaganje da je kod novoroenadi vizualna panja pod

kontrolom refleksivnog sustava. Ipak, novoroenad selektivno pristupa
podraajima. Fantz je doao do zakljuka da djeca izmeu roenja i 2 mj dulje
gledaju u podraaje s uzorkom, nego bez te da ovisno o familijarnosti i veliini
preferiraju gledati u neke podraaje. Iako su vizualni refleksi prisutni od roenja,
openitija vizualno-motorna nezrelost ograniava sposobnost novoroenadi da
skeniraju podraaje opseno ili da detektiraju podraaje iznad otprilike
30stupnjeva u vizualnom polju. Nadalje, kada se novoroenad fiksira na neki
element u okolini, mogu imati problema odvajanja pogleda od njega, fenomen
poznat kao zalijepljena fiksacija. Ovo je najprisutnije izmeu 1 i 2 mj, kratak
period kada se odreeni inhibicijski mehanizmi koji ograniavaju one pokrete
pojave. Ovi rani nedostatci u vizualnom sustavu ne traju dugo. Brzi neuroloki
razvoj koji se dogaa izmeu 2 i 3 mj podudara se sa znaajnim poboljanjem u
svim aspektima vizualnog funkcioniranja, proirenja vidnog polja, umjeravanje
mehanizama koji ograniavaju pokrete oka i pojava zrelije perceptivne
sposobnosti u kojoj novoroenad prepoznaje objekte i njihov poloaj u prostoru.
Orijentacijski sustav: od 3-6 mj, orijentacijski sustav postaje funkcionalan. Ovaj
sustav se sastoji od dvije komponente. Prvo, prostorna orijentacija koja je
izazvana perifernim osjetima i koja usmjerava panju na potencijalno vana
mjesta u okolini. Kako se ovo razvija, djeca e biti manje sklona zalijepljenoj
fiksaciji i razviti e veu sposobnost za dobrovoljno preusmjeravanje panje.
Drugo, sustav za prepoznavanje objekta posreduje panju na znaajke objekta i
prikupljanje detaljnih informacija koje omoguuju indentificiranje objekta.
Poveana sposobnost za preusmjeravanje panje kombinirana sa efikasnijim
procesiranjem informacija dovodi do opadanja u duljini gledanja izmeu 3 i 6 mj.

Prednji sustav panje: nakon 6 mj, pojavljuje se jo jedan vaan sustav, u kojem
novoroene poinje stjecati vei nivo. Gledanje novoroena u statine
podraaje i jednostavne objekte nastavlja opadati dok se istovremeno poveava
gledanje u sloene objekte.
Colombo je predloio teoriju od tri faze u vezi duljine gledanja koja opisuje rani
razvoj u gledanju. Ova teorija smatra da se duljina gledanja poveava od roenja
do 2 mj, nakon ega slijedi opadanje u gledanju 3-6mj. Nakon 6 mj, gledanje se
ne mijenja.
Courage, Reynolds i Richards su testirali ovu teoriju kod dojenadi 3-12 mj. Djeca
su izloena raznim podraajima: bezbojnim kompjuterski generiranim uzorcima,
enskom licu i scenama iz Ulice Sezam. Svaki podraaj je prezentiran u
pokretnom i nepokretnom uvjetu. Teorija je veinom dokazana sa jasnim padom u
gledanju 3-6 mj. Ali, nakon 6 mj, vrsta podraaja je imala znaajan utjecaj na
duljinu gledanja. Dojenad tada poinje due gledati u kompleksne, zanimljive
podraaje, dok jako malo gledaju u osnovne, bezbojne vizualne uzorke. Takoer,
dulje su gledali u pokretne nego nepokretne podraaje, bez obzira na specifinu
vrstu podraaja.

OPENITI SUSTAV PANJE/UZBUENJA

Panja se moe gledati kao da ima dvije glavne funkcije: selektivnu funkciju i
funkciju uzbuenja. Specifini sustavi panje spomenuti ranije povezani su sa
razliitim aspektima selektivne funkcije u kojoj panja odreuje na koji aspekt
okruenja je organizam fokusiran. Funkcija uzbuenja ukljuuje promjene u
uzbuenju koje je povezano sa panjom.

Neprekidna panja: takoer zvana fokusiranja panja, je proiren selektivan

angaman sustava ponaanja koji prvenstveno pojaava obradu informacija u
tom sustavu. Odravanje neprekidne panje olakava uenje i pamenje
svojstava podraaja u procesu upoznavanja. Dojenad su takoer manje ometana
perifernim podraajem i sporije se orijentiraju na njega kada su u stadiju
neprekidne panje.
Dojenad od 3 mj e se ukljuiti u razdoblje 5-10 sekundi neprekidne panje i
vrijeme odravanja neprekidne panje raste do nekoliko minuta i vie tijekom
prve dvije godine ivota. Razvoj neprekidne panje je povezan sa razvojem
sustava u mozgu koji kontroliraju uzbuenje.
Neprekidna panja: Gledanje. Duina i smjer gledanja su glavne mjere panje
dojenadi. Meutim, jasno je da panja i gledanje nisu korespondirajue postoje
razliite vrste gledanja i razliite vrste panje. Ruff je otrkio dvije vrste gledanja
koje djeca pokazuju kada dobiju novu igraku za igranje. Dijete u fokusiranoj
panji pokazuje karakteristine obrasce ponaanja prouavanja igrake u kojoj
ono gleda igraku s intezivnim izrazima lica te sa smanjenim pokretima tijela i
manualnim okretanjem i ispitivanjem svojstava igrake. Tijekom oputene
panje, dijete nastavlja gledati igraku ali bez intezivnih izraza lica i manualnog
istraivanja. Dakle, procesiranje informacija se odvija za vrijeme fokusirane
panje, ali ne i za vrijeme oputene panje.

Neprekidna panja: otkucaji srca. Richard je predloio model u kojem se

izmjenjuju faze razliitih otkucaja srca deavaju dok dijete gleda u podraaj to
oznaava razliite razine panje. Postoje 4 razliite faze u ovom modelu: 1) kada
je podraaj predstavljen, veoma kratko, refleksivno, dvofazno opadanje-ubrzanje
kucanja srca nastaje; 2) faza orijentacije podraaja. Orijentacija podraaja
oznaava poetak ukljuivanja u panju. U ovoj fazi nastaje veliko, naglo
opadanje kucanja srca u odnosu na kucanje srca prije predstavljanja podraaja; 3)
neprekidna panja. Pad otkucaja srca koji je postignut u prethodnoj fazi, odrava
se i u ovoj fazi. Mogu se pojaviti i smanjeni pokreti tijela i sporije disanje; 4)
zavretak panje. U ovoj fazi dijete nastavlja gledati u podraaj ali vie ne
procesira njegove informacije i otkucaji srca se poinju vraati na stanje prije
podraaja. Tijekom oputene panje ili zavretka panje djeca bre reagiraju na
druge podraaje jer nisu vie ukljueni u panju prema odreenom podraaju.

INDIVIDUALNE RAZLIKE U VIZUALNOJ PANJI

Najpoznatiji pristup mjerenju individualnih razlika u vizualnoj panji je mjeriti

razlike kod razliitih dojenadi u duljini njihovog gledanja tijekom navikavanja ili
upoznavanja sa novim podraajem.
Prema Colombo i Mitchell, dojenad koja pokazuje kratke vizualne fiksacije e
vjerojatnije pokazati dokaz o prepoznavanju za poznati podraaj nego dojenad
koja ima duge vizualne fiksacije. .
Reynold, Guy i Zhang napravili istraivanje u kojima je dojenad od 6 i 7.5 mj
upoznata sa jednim podraajem i onda im je poznati podraaj pokazan na 50%
testiranja te novi podraaj na drugih 50%. Vrijeme gledanja tijekom upoznavanja
je upotrebljeno za odreivanje tipa gledaa. Dojenad koja kratko gleda je u
potpunosti procesirala i prepoznala poznati podraaj. Dugi gledai su pokazali
nepotpuno procesiranje i nedostatak prepoznavanja poznatog podraaja.