Uvod

U ovom seminarskom radu pisat u o anksioznosti i njenim aspektima koji se

pojavljuju u knjizi slavnog kranskog egzistencijalnog filozofa Paula Tillicha pod imenom
Hrabrost bivstvovanja. Kako joj i samo ime govori, ona se bavi samom hrabrou da
postojimo unato raznim preprekama kao to su strah i anksioznost koji su glavni problemi
ove knjige, pa tako i ovog seminarskog rada. Ovaj rad e se najvie fokusirati na pojam
egzistencijalne anksioznosti u odnosu na onu patoloku anksioznost, to znai da emo uzeti
svaku od ta dva tipa anksioznosti, te ih dublje objasniti i definirati kroz nekoliko poglavlja.
Takoer, ovdje u pisati i o pojmu hrabrosti bivstvovanja, te kako pojam transedencije
utemeljuje samu hrabrost bivstvovanja.

1. Bivstvovanje, ne bivstovanje i anksioznost

1.1. Znaenje ne bia (ne bivstovanja)
Prvo u se dotaknuti ne bia (nonbeing) kako bismo mogli razumjeti bie (being), te
ulogu hrabrosti u odnosu bia i ne bia. Ne bie je veoma sloen koncept kojeg su mnogi
filozofi interpretirali na vlastiti nain, ali je u svojoj sri uvijek ostao isti. Na primjer, sam
Platon je koncept ne bia koristio samo zato to bez njega u kontrastu ne bi moglo shvatiti
postojanje, odnosno bie. Za Pseudo-Dionizija Areopagita ne bie je postalo sastavni dio
njegove mistine doktrine Boga, odnosno ne bie je ono jedno, nespoznatljivo, sa one druge
strane u odnosu na nas. Kod Schopenhauera pojam volje je osnovna ontoloka kategorija koja
sama sebe moe negirati bez da izgubi samu sebe. Da zakljuimo, ne bie je ono to negira
bie, ali je ujedno i potrebno kako bih to samo bie postajalo, ono je sastavni dio bia.
Prije nego to ponemo govoriti o anksioznosti i njezinim vrstama, treba definirati to
je hrabrost kako bismo lake shvatili ulogu nje same u odnosu na anksioznost. Prema Tillichu,
hrabrost je samopotvrivanje bia ili ti bivstvovanja unato ne biu odnosno ne
bivstvovanju. esto puta se hrabrost opisuje kao snaga uma da prebrodi strah. U neku ruku
to i je tono, ali danas sa razvojem psihologije uz pomo egzistencijalne filozofije, hrabrost se
vie ne odnosi samo na prebroivanje straha, ve i anksioznosti, i to one egzistencijalne.

1.2. Meusobna ovisnost straha i anksioznosti

Treba poznavati razliku izmeu straha i anksioznosti kako bismo shvatili kako oni
utjeu na nas i to predstavljaju. Iako su strah i anksioznost u meusobnoj ovisnosti, postoji
razlika. U grubo, strah je emocija u kojoj se moe sudjelovati, na koju hrabrost moe
djelovati. Pod time kada kaem sudjelovati mislim na to da svaki strah ima svoj objekt kojeg
moemo analizirati, te se suoiti sa njime. Tu na snagu stupa hrabrost koja na sebe moe
preuzeti strah, te ga pobijediti ba zato to strah sam po sebi ima objekt kojeg sa kojim se
moemo suoiti. Sa druge strane imamo anksioznost koja nema objekt sa kojim se moemo
suoiti. Strah i anksioznost su isprepleteni na taj nain da jedno drugo nadopunjuju. Oni jesu
razliiti, ali su ujedno i spojeni. Tillich to savreno objanjava u sljedeem citatu: Strah je
kada se bojimo neega, boli, odbijanja od osobe ili grupe, gubljenje neega ili nekoga,
trenutka smrti. Ali u iekivanju prijetnje koja proizlazi iz tih stvari, nije ona negativnost koju
e donesti subjektu koji se boji, ve anksioznost moguih implikacija te negativnosti. 1.
Prema navedenom citatu vidimo da anksioznost biva kreirana od strane straha, no ponekad iz
anksioznosti proizlazi strah jer se sa strahom moemo suoiti. U neku ruku, to bi bila
ovjekova samoobrana od anksioznosti. No to god da mi radili, anksioznost e uvijek
postajati jer ona je ne bie koje proima svako bie.

1.3 Tri tipa anksioznosti i priroda ovjeka

U ovom, a i sljedea tri poglavlja, govorit u o tipovima egzistencijalne anksioznosti.
Kako sam objasnio u prvom pod poglavlju, ne bie je sastavni dio bia. Drugim rijeima, ono
je ovisno o njemu jer jedno bez drugog ne mogu postojati. Ne bie samo po sebi nema
kvaliteta, odnosno karakteristika, no ako se ono predloi uz bie koje ih ima, tek tada to ne
bie dobiva kvalitete koje su suprotne od bia. Ono ih negira. Ako bie ima mnogo svojih
kvaliteta, tada uz dodavanje ne bia ono ima isto toliko kvaliteta kao i bie. Ono to time se
time eli rei je da ima vie tipova anksioznosti. U ovom sluaju u se doticati tri tipa
egzistencijalne anksioznosti, a to su:

1. Anksioznost od smrti ne bie koje prijeti ovjekovom ontikom samopotvrivanju

koje je relativno u smislu sudbine, a apsolutno u smislu smrti.

2. Anksioznost od beznaajnosti ne bie koje prijeti ovjekovom spiritualnom

samopotvrivanju koje je relativno u smislu ispraznosti, odnosno praznine, a
apsolutno u smislu beznaajnosti.

3. Anksioznost od osude ne bie koje prijeti ovjekovom moralnom samopotvrivanju

koje je relativno u smislu krivnje, a apsolutno u smislu osude.

1.4 Anksioznost od sudbine i smrti

1 TILLICH, Paul. 2000. The Courage to Be. New Haven and London: Yale University
Press, str. 37.
 Anksioznost od sudbine i smrti je sveprisutna. Ona je najosnovnija u samoj svojoj sri
jer ne bie prijeti ontikom samopotvrivanju. Tu je potrebno poznavati razliku izmeu
ontikog i ontolokog. Ontiko znai ono to je zbiljsko, stvarno, fiziko, dok ontoloko znai
analiza prirode bia. Stoga, kada kaem da smrt prijeti ontikom samopotvrivanju, pod time
mislim da njegovu postojanost u fizikom svijetu. Kao to Tillich navodi u knjizi, u
kolektivnom drutvu anksioznost od smrti je manje prisutna nego u nekom individualnom
drutvu2. Razlika je u tome to kolektivno drutvo stvara osjeaj hrabrosti kroz razne
unutarnje i vanjske aktivnosti i simbole te se sa time suoava sa anksioznou od smrti. No, to
ne znai da oni ne osjeaju anksioznost od smrti, ve je ona samo znatno smanjena. Relativan
aspekt anksioznosti od smrti je sudbina. Ta nepredvidljivost naeg kraja koja obuhvaa na
svakodnevni ivot. Ne bismo se bojali sudbine kada iza nje ne bi stajala smrt koja je
neizbjena svima nama. ak i kada nismo u direktnoj prijetnji od smrti svjesni smo svoje
prolaznosti i naeg putovanja u neizbjenu budunost koja nam je svima nama misteriozna.
Ona stoji iza nesigurnosti i beskunitva nae socijalne i individualne egzistencije. Ona stoji
iza napada na nau mo da ostanemo u tijelima i dui pomou slabosti, bolesti i nezgodama. U
svim tim oblicima sudbina realizira samu sebe i kroz njih anksioznost ne bia nas proima. 3
je veoma dobar citat koji vrlo jasno objanjava narav sudbine. ovjeku je u prirodi da pokua
tu anksioznost pretvoriti u strah, odnosno da joj pronae objekt na kojeg e se moi fokusirati
i suoiti ga sa hrabrou. On to uspijeva, no uvijek je svjestan, makar djelomino da je taj
objekt laan, da je ono to dolazi neizbjeno u samoj ovjekovoj prirodi.

1.5. Anksioznost od ispraznosti i beznaajnosti

Kao to anksioznost od sudbine i smrti prijeti ontikom samopotvrivanju, tako
anksioznost od ispraznosti i beznaajnosti prijeti onom naem spiritualnom samopotvrivanju.
No, to to spiritualno samopotvrivanje znai? Ono znai da se ovjek mora izraziti kreativno,
da mora voljeti sve to iz njega proizlazi. Drugim rijeima, on mora biti ispunjen kroz ono to
radi, bilo to pisanje poezije, slikanje, bavljenje nekom odreenom znanou i tako dalje. U
onom ivotu u kojemu se ne odvija ta ekspresija, ta ljubav, njegov spiritualni ivot je u
prijetnji od strane ne bia u obliku ispraznosti i beznaajnosti. U ovom sluaju, relativna
prijetnja je ispraznost, a apsolutna beznaajnost. Kao to je navedeno u knjizi, anksioznost

2 TILLICH, Paul. 2000. The Courage to Be. New Haven and London: Yale University
Press, str. 42

3 TILLICH, Paul. 2000. The Courage to Be. New Haven and London: Yale University
Press, str. 45
od beznaajnosti je gubitak zanimanja za ikakvo znaenje koje daje znaenje svim
znaenjima.4. Sa druge strane, one relativne u pogledu anksioznosti ovoga tipa, imamo
ispraznost. Ta ispraznost nastaje kada smo odsjeeni od neega to volimo, kada jedna stvar
za nas izgubi znaenje, te traimo neto drugo, zatim tree i tako dalje. Drugim rijeima, ne
moemo se povezati sa situacijama i stvarima koje su dio naeg ivota, te ih stoga
odbacujemo jednu za drugom. Iz toga se raa sumnja koja nas tjera u oaj. Ta sumnja se
stvara radi toga to smo mi, kao pojedinci odvojeni od stvarnosti, te se kao takvi pokuavamo
odrijeiti nje same.

1.6. Anksioznost od krivnje i osude

Trei i zadnji tip egzistencijalne anksioznosti je anksioznost od osude koja prijeti
naem moralnom samopotvrivanju. U ovom sluaju, krivnja je relativna, a osuda je
apsolutna. Problem krivnje nastaje kada se sudac (mi sami) koji je protiv nas, koji zna sve to
radimo i to jesmo daje negativan sud o nama samima. Taj negativan sud nas tjera na potpuno
samo-odbijanje, te na kraju, ponovno u oaj jer smo izgubili nau sudbinu. Da bi se izbjegla
anksioznost osude, potrebna je hrabrost koja e uzeti ne bie u sebe, odnosno u vlastito
moralno samopotvrivanje.

2. Patoloka anksioznost, vitalnost i hrabrost

2.1. Priroda patoloke anksioznosti
U prolom poglavlju doticao sam se egzistencijalne anksioznosti dok u u ovom
poglavlju govoriti o patolokom tipu anksioznosti. Patoloka anksioznost je u vezi sa
egzistencijalnom, no postoji razlika. Kao to sam ve govorio u prethodnom poglavlju,
anksioznost esto postaje strah, jer strah je objekt sa kojim se hrabrost moe suoiti. Vano je
ovdje naglasiti da hrabrost ne uklanja anksioznost ve ga uzima u sebe. Kada ovjek koji
pomou hrabrosti ne uzme anksioznost unutar sebe, a pritom pokuava izbjei oaj, tada taj
ovjek bjei u neurozu. Drugim rijeima, neuroza je nain kada izbjegavamo ne bie tako da
izbjegavamo bie. Takva osoba predaje svoj potencijal kako bi spasio ono to je ostalo od
njega. Umanjuje samoga sebe kako bi se ouvao. Osoba koja pati od patoloke anksioznosti je
u stalnom sukobu sa realnou. Ta realnost probija zidine njegovog imaginarnog svijeta, te
dolazi do konflikta u kojem se stvara anksioznost koja proima pojedinca. Pojedincu je tada

4 TILLICH, Paul. 2000. The Courage to Be. New Haven and London: Yale University
Press, str. 47
potrebna pomo kako bi izaao iz toga stanja, te povratio hrabrost koja e uzeti anksioznost
unutar sebe.

2.2. Anksioznost, religija i medicina

Religija i medicina imaju razliito poimanje anksioznosti i nain na koji bi se
trebala lijeiti. Ovdje u prvo govoriti sa medicinskog gledita to je anksioznost i kako je
izlijeiti. Prije svega, medicina smatra da je anksioznost iskljuivo patoloka. Za nju ne
postoji onaj ontoloki, odnosno egzistencijalni aspekt anksioznosti, pa ju tretira kao neto to
se moe izlijeiti. Danas je znatno manji broj psihoterapeuta koji zastupaju tako ekstreman
stav kada je rije o anksioznosti, a sve vei broj njih koji trae pomo filozofa i teologa da bi
dobili iru sliku problema anksioznosti. Kroz tu pomo, odnosno sintezu medicine, filozofije i
teologije stvorila se praksa savjetovanja koja pomae pojedincima sa patolokom
anksioznou, ali i onom egzistencijalnom. Teologija, kao i medicina, takoer trai pomo od
filozofije, te su stoga ta dva gledita isprepletena i povezana kroz filozofiju iako im se pogledi
na pitanje anksioznosti razlikuju. Iako im se pogledi meusobno razlikuju, oni se takoer i
nadopunjavaju kako je opisano u knjizi: Osnovno naelo je da se egzistencijalna anksioznost
u svoje tri forme ne tie lijenika kao lijenika, ali on mora biti svjestan nje; i obratno, da se
patoloka anksioznost u svim svojim formama ne bi trebala ticati sveenika kao sveenika, ali
on svejedno mora biti svjestan nje. Sveenik podstavlja pitanje koje se tie hrabrosti
bivstvovanja koje uzima egzistencijalnu anksioznost unutar sebe. Lijenik podstavlja pitanje
koje se tie hrabrosti bivstvovanja u kojem je patoloka anksioznost odstranjena. 5. Svaka od
tri egzistencijalne anksioznosti ima svoju patoloku manifestaciju. Anksioznost od sudbine i
smrti tjera ovjeka da stvori neku vrstu sigurnosti, da smanji utjecaj sudbine na njegov ivot
koliko god je to mogue, iako osoba zna da je smrt neizbjena. Problem patoloke
anksioznosti od sudbine i smrti je taj da osoba vidi prijetnju tamo gdje je nema, sigurnost
tamo gdje je nema i samim time se ograniava i stavlja u neki oblik zatvora u kojem misli da
je sigurna. Anksioznost od krivnje i osude u egzistencijalnom pogledu tjera ovjeka da
izbjegava tu krivnju. Patoloka anksioznost od krivnje i osude je takva da je osoba u strahu da
ne bude kriva i osuena, te pokuava prestati donositi bilo kakve moralne odluke, ali ih samo
smanjuje na minimum, te stvara dojam nerealne savrenosti. Patoloka anksioznost
ispraznosti i beznaajnosti, kao i prethodni aspekti patoloke anksioznosti, zasniva se na

5 TILLICH, Paul. 2000. The Courage to Be. New Haven and London: Yale University
Press, str. 74
nerealnosti pojedinca. U ovom sluaju pojedinac stvara laan osjeaj pouzdanosti koji nije
temeljen na realnosti.

Ono to moemo zakljuiti iz dosadanjih usporedba je sljedee:

1. Egzistencijalna anksioznost ima ontoloki karakter, te se ne moe iskorijeniti, ali se

mora uzeti u hrabrost bivstvovanja.

2. Patoloka anksioznost je posljedica neuspjeha sebstva da se anksioznost uzme u sebe.

3. Patoloka anksioznost vodi do samopotvrivanja na limitiranoj, fiksiranoj i nerealnoj

bazi i obavezne obrane te baze.

4. Patoloka anksioznost u odnosu anksioznost od sudbine i smrti stvara nerealnu

sigurnost; u odnosu na anksioznost krivnje i osude, nerealnu savrenost; u odnosu na
anksioznost ispraznosti (sumnje) i beznaajnosti, nerealnu sigurnost.

5. Jednom kada nastane patoloka anksioznost, ona je objekt medicinskog lijeenja.

Egzistencijalna anksioznost je objekt sveenikog lijeenja, no te dvije discipline se ne
moraju struno drati svojih polja, no meusobno se ne bi trebale niti zamijeniti.6

3. Hrabrost i transedencija
Prije samog zakljuka, potrebno je spomenuti transedenciju hrabrosti. Kao to sam ve
napisao, hrabrost je in kada pojedinac anksioznost ne bia uzme u sebe, te se suoi sa njime
u potpunosti. Hrabrosti uvijek prijeti ne bie, a hrabrost proizlazi iz njega. Bie ima mo
transedencije, odnoso mo nadilaenja ne bia. To ne bie se izraava kroz anksioznost od
sudbine i smrti, prisutno je u anksioznosti od ispraznosti i beznaajnosti, te je efektivno u
anksioznosti od krivnje i osude. Zbog te konstantne prijetnje ne bia, hrabrost mora dolaziti iz
bia, te zajedno sa njim izdii se od ne bia i njegove stalne prijetnje. Pojam hrabrosti
bivstvovanja oznaava samo bie da prebrodi ne bie, odnosno tu negaciju koja je
nerazdvojiva od bia samog.

4. Zakljuak
U ovom seminarskom radu sam predstavio glavnu misao knjige Hrabrost
bivstvovanja koju je napisao Paul Tillich, a to je anksioznost. Bavio sam se njezinim
razliitim manifestacijama u egzistencijalnom i patolokom smislu, te sam objanjavao to je
6 TILLICH, Paul. 2000. The Courage to Be. New Haven and London: Yale University
Press, str. 77
to ne bie, odnosno bie. Dotakao sam se i samog pojma hrabrosti bivstvovanja, odnosno
hrabrosti da se postoji unato ne biu koje nam prijeti u naem svakodnevnom ivotu.
Zakljuio sam da unato ne biu i njegovoj manifestaciji u obliku anksioznosti, ovjek kao
pojedinac treba ustrajati da potvrdi sebe, svoje bie kako bi ivio kvalitetnim i ispunjenijim
ivotom. On nikada ne bi trebao dopustiti da ne bie nadvlada njegovo bie, te bi se trebao
truditi i izraavati samoga sebe u svijet. Na kraju krajeva, hrabrost bivstvovanja je upravo to,
hrabrost da se izrazi i potvrdi vlastito bie bez obzira na ne bie.

Literatura
TILLICH, Paul. 2000. The Courage to Be. New Haven and London. Yale University Press.