autor

Pitanje:

Je li dozvoljeno Muslimanima da vjeruju da je Allah u

bukvalnom smislu na ili u Nebu?

Odgovor:

Ne! Vjerovanje, u bukvalnom smislu, u Allahovo bivstvovanje

"u ili na Nebu", bi podrazumjevalo da Allah obitava u jednom
od Svojih stvorenja, jer Nebo je samo jedno od Njegovih
mnogobrojnih stvorenja. Nije dozvoljeno vjerovati da Allah
obitava ili okupira (arapski: Hulul) bilo koje od Svojih
stvorenja, kao to Krani vjeruju o Isusu, ili Hindusi o svojim
avatarima.

Ono to je obligatno za ljudsko bie da zna je to, da je Allah el-

Ganijj, tj, Onaj koji absolutno nije u potrebi za svojim
stvorenjima i koji je absolutno neovisan o svemu stvorenom.
On to izriito izjavljuje u suri el-Ankebut,

"Allah sigurno moe bez svih svjetova biti."(Qur'an 29:6).

Allah Velianstveni spominje ovaj svoj atribut "Absolutne

Samodovoljnosti i Neovisnosti" u sedamnaest ajeta Plemenitog
Qur'ana. Ovo je centralni stub Islamske 'Aqide (vjere), i razlog
zato je nemogue da Allah bude Isus (`alejhi selam) ili bilo ko
drugi sa tijelom i formom, tj, oblikom: zato to tijela i forme
nepobitno zahtjevaju prostor i vrijeme, dok Allah nema
nikakve potrebe za prostorom, vremenom ili bilo emu
stvorenom. Ovo je osnovna 'Aqida Qur'ana, i Muslimanski
uenjaci su je uvijek imali na umu pri tumaenju drugih ajeta ili
hadisa.

Muslimani diu ruke prema Nebu kada se mole Allahu zato

to je Nebo kibla (smjernica) za dovu (molbu), a ne radi toga to
je Allah u toj odreenoj direkciji--isto kao to je Ka'aba kibla za
Namaz (salat), bez vjerovanja Muslimana da je Allah u pravcu
Ka'abe. Radije, Allah je u Svojoj mudrosti uinio kiblu znakom
(simbolom) Muslimanskog jedinstva, isto kao to je uinio
Nebo znakom Svoje Uzvienosti i Beskrajnosti, pojmovi koji
dolaze na um svakog vjernika kada se zagleda u Nebeski
beskraj i ponizno zamoli Allaha.

To je dio Boanske mudrosti da se ukorijene i ugrade ova

znaenja kroz Sunnu Poslanika, da bi se ljudska srca odvojila
od prizemnosti materijalnog pojavnog svijeta i usmjerila ka za
ovjeka neobuhvatnom beskraju Nebesa, koja su i sama samo
znak koji ukazuje prema Allahovoj absolutnoj neobuhvatnoj
beskrajnosti. Mnogi ljudi, posebno kada su tek saznali za Islam,
su jo uvijek bili mentalno privreni materijalnom svijetu,
sposobni da spoznaju i razumiju samo vidljivi svijet oko njih--
to se jasno ogledalo i kroz njihova najduhovnija pred-Islamska
osjeanja i matu, manifestovanu u "bogovima" od kamena i
drveta. Omer ibn Hattab prenosi, naprimjer, da u predislamsko
doba, ljudi bi napravili sebi boga od hurmi, te ako bi kasnije
ogladnili, oni bi te svoje "bogove" jednostavno pojeli. Poto je
dunost Allahova Poslanika da prenese uputu i znanje na onaj
nain kako ga ljudi njegova vremena mogu bez tekoa
razumjeti, on je objasnio ljudima Allahovu Uzvienost i
Beskrajnost metaforino je poistovjeujui sa relativnim
beskrajem Nebesa. Imam el-Qurtubi, famozni tuma Qur'ana,
kae:

"Hadisi na ovu temu su brojni, rigorozno autentikovani (sahih),

i irom poznati, i ukazuju na Allahovu uzvienost, a pobijaju ih
samo ateiste ili tvrdoglave neznalice. Njihovo znaenje je da
opiu Allahovu uzvienost i dostojanstvo iznad svega to je
nisko i bezvrijedno, karakteriui Ga nedokuivom uzvienosti
i veliinom, a ne odreenim mjestom, posebnom direkcijom, ili
ogranienou prostorom, jer sve to je samo osobina fizikih
tijela." (el~Dami li ahkam el~Qur'an. 20 vols. Kairo 1387/1967.
Pretisak (20 vols in 10). Beirut: Dar Ihja el~Turas el~Arabi,
n.d.,18.216).

U vezi ovoga, Imam Malikova "Muvveta" i Muslimov "Sahih"

prenose hadis u kojem je Muavvija ibn Hakem doao kod
Poslanika (Allah mu sve najljepe podario) i rekao mu, "Ja sam
tek primio Islam, i nisam siguran o mnogim predislamskim
praksama," i tako je on upitao o mnogim stvarima, dok na kraju
nije rekao da je prije nekog vremena oamario svoju robinju, i
upitao da li je potrebno da je oslobodi, jer je to bilo obavezno
ako je ona vjernica. Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je
zatraio da dovedu tu robinju, te je upita, "Gdje je Allah?" i ona
ree, "Na Nebu (Fis~sema)"; onda je upitao, "Ko sam ja" i ona
ree, "Ti si Allahov Poslanik"; nato je Poslanik rekao,
"Oslobodi je, ona je vjernica." (Sahih Muslim, 5 vols. Kairo
1376/1956. Pretisak. Beirut: Dar al~Fikr, 1403/1983, 1.382: 538).

Imam Nevevi (rahmetullahi `alejh) kae o ovom hadisu

slijedee:

"Ovo je jedan od hadisa koji govori o Allahovim atributima

(siffah), o kojim uenjaci imaju dva stajalita. Prvo stajalite je,
da osoba ima vjeru u to bez diskutiranja stvarnog znaenja, dok
zna i vjeruje o Allahu da "Nita i niko nije kao On." (Qur'an
42:11), i da je On uzvien i daleko od posjedovanja bilo koje
kvalitete Svojih stvorenja.

Drugo stajalite je, da se ovakav Ajet ili Hadis objasni

odgovarajuim simbolinim znaenjem. Uenjaci koji dre ovo
stajalite smatraju da je glavni point ovog hadisa bio testiranje
vjerovanja dotine robinje, tj: Da li je ona bila monoteist, koji
potvruje da je Stvoritelj, Darivalac, Obdravatelj, jedino Allah
i da je On taj koga ljudi mole sa rukama usmjerenim prema
Nebu--kao to se osoba u Namazu usmjeri prema Ka'abi, poto
je Nebo kibla dove a Ka'aba kibla Namaza--ili je ona bila
oboavatelj nekog idola kojeg su obavezno drali na Zemlji,
ispred i oko njih? Stoga, kad je ona rekla da je Allah "na Nebu",
bilo je oevidno da njen Bog nije kameni ili drveni idol. (Sahih
Muslim bi arh el~Nevevi. 18 vols. Kairo 1349/1930. Pretisak (18
vols. in 9). Beirut: Dar el~Fikr, 1401/1981, 5.24).

Vano je napomenuti da Imam Nevevi ne spominje da su

Islamski uenjaci drali da je dozvoljeno bukvalno
razumjevanje rijei gornjeg hadisa. Ovaj sluaj je iznenaujui
meu nekim Muslimanima, koji misle da je na tapeti princip
prihvatanja jedinstvenog rigorozno autentikovanog hadisa kao
dokaza u Islamskom vjerovanju ('Aqidi), jer je ovaj hadis
jedinstven (Garib), tj, "prenesen samo jednim lancem
prenosilaca", nasuprot mutavvatir hadisa, tj, "hadisa koji je
prenesen mnogim lancima prenosioca da je faktiki nemogue
da je patvoren".

Ipak, to nije na tapeti, zato to se hadisi ovakve vrste prihvataju

u Islamskom vjerovanju ('Aqidi) samo ako dotini hadis ispuni
jedan uslov: Tj, da point vjerovanja, spomenut u dotinom
hadisu je selimun min el-muarada (ist od kontradiktornog
dokaza). Ovaj uslov nije ispunjen u gornjem hadisu iz nekoliko
razloga. Prvo, dogaaj spomenut u gornjem hadisu nam je
prenesen i drugim lancem autentinih prenosioca, te se dosta
protuvrijei gornjoj verziji "Gdje je Allah?--Na Nebu". Jedan od
tih hadisa koji daju drukiju verziju gornjeg dogaaja je prenio
Ibn Hibban u svom Sahihu sa dobrim (hasan) lancem
prenosioca, u kojem je Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem)
upitao dotinu robinju, "Ko je tvoj Gospodar?' i ona je rekla,
'Allah'; pa ju je on opet upitao, 'Ko sam ja?' i ona je rekla, 'Ti si
Allahov Poslanik'; nato je Poslanik rekao, 'Oslobodi je, ona je
vjernica.'" (el~Ihsan fi taqrib Sahih Ibn Hibban, 18 vols. Beirut:
Muassasa el~Risala, 1408/1988, 1.419: 189).

Opet u drugoj verziji istog dogaaja, Abdur-Rezzaq prenosi sa

Sahih lancem prenosioca, da je Poslanik (sallallahu `alejhi ve
sellem) upitao robinju, "Da li svjedoi da nema boga osim
Allaha?" i ona je rekla, "Da". On je onda rekao, "Da li svjedoi
da sam ja Allahov Poslanik?" i ona je rekla, "Da". Poslanik je
opet upita, "Da li vjeruje u proivljenje poslije smrti?" i ona je
rekla, "Da". Nakon toga je Poslanik rekao, "Oslobodi je." (el-
Musannaf, 11 vols. Beirut: el~Majlis el~Ilmi, 1390/1970, 9.175:
16814).

Opet u nekoj drugoj verziji istog dogaaja, robinja nije mogla

uopte govoriti, nego je samo pokazala rukom prema Nebu u
odgovor na pitanje, "Gdje je Allah?". Ibn Hader el-Asqalani je
rekao o hadisima koji govore o ovom dogaaju, "Postoji velika
kontradiktornost u rijeima, razliitih verzija." (Talhis el~habir, 4
vols. in 2. Kairo: Mektaba el-Kullijat el-Azharijja, 1399/1979,
3.250).

Kada jedan hadis ima nekoliko kontradiktornih verzija, onda

postoji jak dokaz da su prenosioci hadisa prenijeli, ustvari, ono
to su sami razumjeli o tom dogaaju, a ne rije za rije, kako je
dijalog ve tekao (riwaya bi el~ma'na), i prema tome jedna
verzija nije validan dokaz da se definie stavka 'Aqide (teologije).

Drugo, Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je detaljno

objasnio stubove Islamskog vjerovanja (Imana) u autentinom
hadisu Sahih Muslima, kada je odgovorio na pitanje Dibrila
(`alejhi selam), rekavi, "Iman je vjerovanje u Allaha, Njegove
Meleke, Njegove Knjige, Njegove Poslanike, Sudnji Dan, i
predodreenje (qadr) svega, dobra i zla." (Sahih Muslim, 1.37: 8)-
-i on u tom definisanju Imana nije nita rekao o Allahovom
bivstvovanju "na Nebu". Da je to vjerovanje bilo od presudne
vanosti (kao to to dotini hadis sa "Na Nebu", naizgled
podrazumjeva), onda bi bilo obligatno za Poslanika (sallallahu
`alejhi ve sellem) da to jasno naglasi u tom hadisu, iji je uzgred
cijeli point u definisanju ta je Iman.

Tree, ako se dotini hadis prihvati sa bukvalnim znaenjem, tj,

da je Allah "na Nebu", onda se to protuvrijei drugim Sahih
hadisima koji se u tom sluaju, takoe, imaju pravo tumaiti
bukvalno--kao to je hadis Qudsi koji prenosi el-Hakima u
kojem Allah Preuzvieni kae, "Ja sam sa Mojim robom kada
me se sjeti i pokrene svoje usne sa Mojim Imenom."
(el~Mustadrak ala el~Sahihejn. 4 vols. Hajderabad, 1334/1916.
Pretisak (sa indeksom vol. 5). Beirut: Dar el-Marifa, n.d., 1.496),
Ovaj hadis je po el-Hakimu rigorozno autentikovan (sahih), to
i vrlo rigorozni el-Zehabi potvruje. Ili sa drugim hadisom koji
prenosi el-Nisai, Ebu Davud, i Muslim koji kae, "Allahov rob
je najblii svom Gospodaru kada je na seddi." (Sahih Muslim,
1.350: 482)--Ako se prihvati bukvalno da je Allah na Nebu,
onda bi osoba koja stoji uspravno bila blia Allahu od osobe
koja je na seddi. Ili drugi hadis koji prenosi el~Buhari u svom
Sahihu, u kojem je Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem)
zabranio da da osoba pljune ispred sebe dok je u Namazu, zato
to tokom Namaza, "Gospodar se nalazi ispred te osobe." (Sahih
el~Buhari, 1.112: 406). Napokon, u hadisu o Mir'adu, tj,
"Poslanikovom nonom Uzdignuu", sam Poslanik (sallallahu
`alejhi ve sellem) je proao sa Dibrilom kroz svih sedam
Nebesa (semavat), i nije vidjeo niti spomenuo da je Allah i u
jednom od tih Nebesa.
etvrto, bukvalna interpretacija Allahova bivstvovanja "na
Nebu" je oprena bar dva osnovna stuba Islamske Aqide
(vjerovanja) zasnovane na Qur'anu. Prvi stub je Allahov atribut
'Muhalefa li el~havadis' (absolutna neslinost stvorenim
stvarima u bilo kom pogledu", jer Allah kae u suri e~ura,
"Nita i niko nije kao On!" (Qur'an 42:11), dok ako bi se
prihvatilo da je On bukvalno "na Nebu", onda bi bilo bezbroj
stvari kao On u pogledu visine, pozicije, direkcije, itd. Drugi
stub Islamske Aqide, koji je oprean ovakvom vjerovanju i
tumaenju, je Allahov atribut Gine (tj, absolutna neovisnost o
bilo emu stvorenom) koju On potvruje mnogim ajetima
Qur'ana. Nemogue je da Allah bude tjelesni (fiziki) entitet
(bie) zato to tjela neophodno zahtjevaju prostor i vrijeme za
svoju egzistenciju, dok Allah absolutno nema potrebe nizaim.

Peto, bukvalna interpretacija fraze "na Nebu" podrazumjeva da

Nebo obuhvata Allaha sa svih strana, to nadalje predstavlja
Allaha kao manjeg od samog Neba, a to je absolutno netano i
nemogue.

Zbog nabrojanih razloga i drugih, Islamski uenjaci su miljenja

da je obligatno simbolino interpretirati gornji hadis i druge
vjerske dokumente sa slinim frazama, na nain saglasan sa
metodom upotrebe Arapskog jezika. Uzmimo, naprimjer, ovaj
ajet Qur'ana, "Jeste li sigurni da vas Onaj na Nebesima nee u
zemlju utjerati, kada se ona pone iznenada tresti?" (Qur'an
67:16), za koji se nudi slijedee tradicionalno tumaenje (tefsir):

(el~Qurtubi:) Najispravniji uenjaci dre da ["na ili u Nebu"]

znai, "Da li ste sigurni od Onoga koji je nad Nebesima"--kao
to Allah kae, "Putujte po ili u zemlji." (Qur'an 9:2), to znai
putujte preko nje--ne nad Nebom u smislu prostora i fizikog
kontakta, nego putem svemoi i svekontrole. Druga uenjaka
pozicija dri da to znai, "Da li se osjeate sigurni od Njega ko
je iznad ('Ala) Neba," kao to se kae za nekog, "Taj i taj je iznad
Iraka i Hidaza", to znai da je on upravitelj i komandant
iznad tih drava. (el-Dami li ahkam el-Qur'an, 18.216).

(el~irbini el~Hatib:) Postoje razliiti aspekti interpretacije

"Onaj ko je na Nebu," jedna od njih bijavi "Onaj ija vlast je na
Nebu," zato to je Nebo prebivalite meleka (anela), i to je
tamo Njegov Tron, Njegova Stolica, Zatiena Tabla Sudbine; i
to se do tamo sputaju Njegove odredbe, Njegove Knjige,
Njegove komande, i Njegove zabrane. Drugi aspekt
interpretacije dotine fraze "Onaj koji je na Nebu" ne specifira
prvi uslov opisne konstrukcije (idafa)--drugim rijeima, "Da li se
osjeate sigurni od Tvorca onoga koji je na Nebu?"; imajui
ustvari u vidu meleke (anele) koji bivstvuju na ili u Nebu, jer
aneli su ti koji, ustvari, sprovode Boije komande i djele ili
Boiju milost ili Boiju kaznu. (el~Sirad el~Munir. 4 vols. Bulaq
1285/1886. Pretisak. Beirut: Dar el~Marifa, n.d., 4.344).

(Fahrud~din el~Razi:) "Onaj ko je na Nebu" moe se odnositi

na meleka (anela) koji je zaduen da nanosi, tj, sprovodi
Boanske kazne; a to je Dibril (Gabriel) (`alejhi selam); a rijei
"u zemlju utjerati" znai "po Allahovoj volji i komandi" (Tefsir
el~Fahr el~Razi. 32 vols. Beirut 1401/1981. Pretisak (32 vols. in
16). Beirut: Dar el~Fikr, 1405/1985, 30.70).

(Ebu Hajjan el~Nehvi:) Znaenje ovih rijei moe biti vezano

za vjerovanje idolopoklonika, jer oni su bili antropomorfisti.
Prema tome, znaenje bi moglo biti, "Da li se vi osjeate sigurni
od Onog koji se po vaem ubjeenju nalazi na Nebu?--dok je
On uzvien nad svakim mjestom." (Tefsir el~nahr el~madd min
el~Bahr el~muhit. 2 vols. u 3. Beirut: Dar el~Denan i Muassasa
el~Kutub el~Saqafijja, 1407/1987, 2.1132).

(Qadi Iyad:) Nema nesuglasice meu Muslimanima. Svi

uenjaci Islamskog prava, hadisa, teologije, koji su bili
kvalifikovani za vjersko rezonovanje (analiziranje), dre da
tekst koji spominje Allahovo bivstvovanje "na Nebu", kao to
su, naprimjer, Njegove rijei, "Da li ste sigurni da vas On nee u
zemlju utjerati," ustvari, ne predstavlja njegovo vanjsko (Zahir)
bukvalno znaenje, nego, simbolino i interpretivno znaenje.
(Sahih Muslim bi arh el~Nevevi, 5.24).

Sada emo se osvrnuti na zadnji primjer, tj, hadis koji prenosi

Muslim. Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) kae:

"Va Gospodar se sputa na prvo Nebo, u zadnjoj treini noi, i

kae: "Da li Mi se neko moli, da mu molbu ispunim? Da li neko
ima potrebu, pa da mu je upotpunim? Da li neko trai Moj
oprost, pa da mu oprostim?" (Sahih Muslim, 1.521: 758).

Ovaj hadis, ako se malo zamislimo, nije opis 'Aqide

(vjerovanja), nego, ustvari ima praktian point da ustanovi; a to
je da bi mi trebali neto da uradimo u zadnjoj treini noi, tj,
ustati i obaviti molitvu. Radi toga je Imam el~Nevevi, u
klasificiranju hadisa u u Sahih Muslimu, postavio ovaj hadis
pod "Podstrek za molitvu (du'a) i spominjanje (zikr) Allaha u
zadnjoj treini noi". to se tie hadiske fraze "sputa",
el~Nevevi kae:

Ovo je jedan od "Hadisa o Atributima", i ima dva stajalita, kao

to smo ve prije objasnili u "Knjizi o Imanu". Ukratko, prvo
stajalite, koje je stav veine prvih Muslimana i nekih teologa,
je da osoba treba da vjeruje da je hadis istinit u smislu koji
dolikuje Uzvienom Allahu, dok bukvalno znaenje kako ga mi
razumijemo u domenu pojavnog svijeta nije zakljuak ovih
rijei, i bez diskutovanja o simbolinom znaenju, iako mi
vjerujemo da je Allah iznad svakog atributa stvorenih stvari,
mjenjanja pozicija, pokretanja, itd.

Drugo stajalite, koje je stav veine teologa, i cijelih grupa

meu prvim Muslimanima (selef es~salihin), i koje su prenijeli
Imami Malik i el~Evzai, je da se ovakvi hadisi trebaju
simbolino interpretirati na nain prikladan njihovom
kontekstu. Prema miljenju ove grupe teologa, oni
interpretiraju ovaj hadis na dva naina. Prvi je interpretacija
Imam Malik ibn Enesa i drugih, tj, ["va Gospodar se sputa"]
znai "Njegova milost, komanda, i meleki (aneli)," u istom
smislu ka kada se kae, "Sultan je uinio to i to," a ustvari su
njegovi podanici uinili to i to po njegovoj komandi. Drugi
nain je, da se ustvari tom frazom istie posebna Allahova
briga i naklonost prema vjernicima u to doba noi. (Sahih
Muslim bi arh el~Nevevi, 6.3637).

Hadiski strunjak Ali el-Qari kae o gornjem hadiskom

"sputanju":

Znamo da su Imami Malik i el-Evzai, koji su bili meu

najistaknutijim linostima prvih Muslimana (selef es~salihin),
obadvojica ponudili detaljnu simbolinu interpretaciju ovog
hadisa. . . . Istog miljenja je bio i drugi velikan te epohe, Imam
Dafer es-Sadiq. tavie, cijela grupa njihova vremena [selef
es~salihin], kao i veina kasnijih uenjaka, kae da, ko god
vjeruje da je Allah u odreenoj direkciji postaje nevjernik
(kafir), kao to to navodi uenjak el-Iraqi, rekavi da je to
fetva (miljenje) Imama Ebu Hanife, Malika, afije, Aarije, i
Baqillanija. (Mirqat el~mefatih: arh Mikat el~masabih. 5 vols.
Kairo 1309/1892. Pretisak. Beirut: Dar Ihja el~Turas el~Arabi,
n.d., 2.137).

Vano je napomenuti da je ejh el-Iraqi bio "Hafiz" hadisa, tj,

uenjak koji je memorisao preko 100,000 hadisa sa svim
propratnim informacijama, dok je Ali el-Qari bio autoritet u
oblasti hadisa, te je proizveo djela koja se i dan danas koriste za
provjeru patvorenih hadisa. Drugim rijeima, obadvojica su
imali najvie kvalifikacije za verifikaciju hadiskih lanaca
prenosioca i teolokih stajalita koja su prenosili. Radi toga,
njihov prenos miljenja glavnih Imama je autentian dokaz
vjerodostojnosti te fetve, po kojoj osoba koja vjeruje da je Allah
u odreenoj direkciji postaje nevjernikom (kafirom).
Moda je objektivnije u dananje vrijeme rei za Muslimane,
koji nemaju podrobnog znanja, a vjeruju da je Allah nekako
"gore", da nisu nevjernici. Jer oni imaju sumnju u stvarnu
situaciju povodom tog pitanja, zbog novanog progurivanja
novotarijskih bukvalistikih ideja. Ovaj bidat (novotarija) je bila
ograniena u prolim stoljeima samo na nekolicinu Hanbelija,
koji su konstantno bili pobijani od strane uenjaka Ehli Sunneh,
kao Abdur~Rahman ibn el~Devzija (d. 597/1201), koji se
obratio svojim kolegama Hanbelijama u svom djelu "Daf ubah
el~tabih bi akaff el~tenzih [Pobijanje insuniacija o bukvalizmu
(antropomorfismu) u vezi Boanske uzvienosti] slijedeim
rijeima:

"Da ste vi rekli, "Mi smo proitali hadise i utimo o tome," niko
vas ne bi osudio. ta je sramota je to da ih vi bukvalno
interpretirate. Nemojte kradomice unositi u Mehzeb ovog
pobonog Muslimana [Ahmed ibn Hanbela] ono to mu ne
pripada. Vi ste ogrnuli ovaj Mezheb u sramotno ponienje, tako
da se teko sada moe rei da je to "Hanbelija" bez
poistovjeivanja sa "bukvalista" (antropomorfist)." (Daf ubah
el~tabih bi akaff el~tenzih. Kairo n.d. Pretisak. Kairo:
el~Maktaba el~Teuvfiqijja, 1396/1976, 2829).

Ovakva iskrivljenja vjerovanja su se odrala nekoliko stoljea u

Hurasanu, Afganistanu, i drugim mjestima na Istoku, jer Imam
el~Keuvseri biljei da je Hanbelija po imenu Ibn Tajmija (d.
728/1328) pokupio neke detalje u spisima o sektama (nihal),
kada su se biblioteke raznih uenjaka slile sa karavanama u
Damaskus usljed invazije Mongola (Tatara) sa dalekog Istoka.
On ih je proitao bez nadzora nekog od strunjaka na tom
polju, te je povjerovao ono to je sam razumio iz cijelog tog
materijala, i jo je to poeo iriti i zastupati kroz svoja pisana
djela. (el~Keuvseri, el~Sajf el~saqil fi el~radd ala Ibn Zafil. Kairo
1356/ 1937. Pretisak. Kairo: Mektaba el~Zehran, n.d. 56).
Ibn Tajmija je mnogo puta bio u zatvoru zbog tih nastranih
ideja, jer ga je ulema Damaskusa optuivala za bukvalizam
(antropomorfizam) (el~Asqalani, el~Durar el~kamina fi ajan
el~mia el~semina. 4 vols. Hajderabad 134950/193031. Pretisak.
Beirut: Dar Ihja el~Turas al-Arabi, n.d., 1.155).

Istaknuti uenjaci kao Ebu Hajjan el~Nehvi (d. 745/ 1344), Taqi
el~Din Subki (756/1355), Bedr el-Din ibn Dema'a (d. 733/
1333), el~Amir el-Senani, autor djela 'Subul es-selam' (d.
1182/1768), Taqi el~Din el~Hisni, autor djela 'Kifajat el~ahjar',
(d. 829/1426), Ibn Hader el~Hajtami (d. 974/1567) su napisali
djela s ciljem pobijanja Ibn Tajmijjine 'aqide (vjerovanja), i
doista ta njegova 'aqida je 400 godina bila bez pobornika, sve
dok se u osamnaestom stoljeu nije pojavio Muhammed ibn
Abdul~Vehhab, koji je osnovao svoj pokret (sektu) uglavnom
na miljenjima Ibn Tajmijje, kojem su Vehhabije postmortum
dali titulu "ejh Islama." Ipak, Ibn Tajmijjine knjige se nisu
pojavile u javnosti sve do pojave tiskanja knjiga u Arapskim
zemljama, kada je jedan bogata iz Dedde naruio i platio
tampanje njegovog 'Minhad el~sunna' kao i drugih radova na
temi 'aqide u Egiptu krajem prolog stoljea, proivljavajui
takozvani Selefizam "povratak ranom periodu Islama." Od tada
su se te knjige sa nastranim idejama poele rasturati po cijelom
Islamskom svijetu, finansirane od vrlo sumnjivih i bogatih
vlada, punei damije sa njihovim knjigama, pamfletima, i
mladiima vrele krvi koji su proturali te ideje i pripisivali ih (ili
sa Ibn Tajmijjinim sumnjivim lancem prenosioca, ili uopte
nikakvim vjerskim korijenima) Imamima prvih Muslimana.
Moj point, to se tie kategorisanja Muslimana vjernicima ili
nevjernicima, je da ovakva vrsta (koliina) novca moe
pribaviti svestrani uticaj i propagandu, koja moe pretvoriti
no u dan; te sam miljenja da, moda dananji Muslimani
imaju neki izgovor za ovakva nastrana vjerovanja--sve dok ne
saznaju za pravo stanje situacije, tj, da je Bog u Islamu uzvien
(transcendentalan) od ideje koja ga maltene predstavlja kao
ogromnog ovjeka na Nebeskom Prijestolju, i da je on iza
poimanja u prostorno-vremenskom aspektu, jer prostor i
vrijeme su samo dva od Njegovih mnogobrojnih stvorenja.

Da skratimo sve to sam rekao u odgovoru na vae pitanje,

uenjaci uzimaju tekst Qur'ana i Sunne bukvalno samo ako ne
postoji ubjedljiv razlog da to ne uine. U sluaju Allahova
"sputanja" ili bivstvovanja "u ili na Nebu", takvi ubjedljivi
razlozi su mnogobrojni.

Prvo, bukvalno interpretiranje ovih tekstova ini nemogue

njihovo uzajamno spajanje kao i drugih tekstova o Allahovom
"prisustvu" sa robom kada ini zikr, "blii od ile kucavice"
(Qur'an 50:16), "ispred njega" kada je u Namazu, "najblii"
osobi kada je na seddi, "u ili na Nebu" po odgovoru robinje;
"sa vama gdje god da ste" (Qur'an 58:4), itd. Ovi izrazi su
nepovezivi i nerazumljivi kada se interpretiraju bukvalno, i
postaju razumljivi i bez kontradikcija kada se interpretiraju
simbolino, kao to su uinili Imam Malik, Imam el-Evzai, i
Imam Nevevi.

Drugo, Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je detaljno

definisao vjerovanje svakog Muslimana hadisom o
Dibrilovom ispitivanju u Sahih Muslimu, i nije nikad
spomenuo da je Allah "na nebu" (ili bilo gdje na drugom
mjestu, tj, prostoru).

Tree, Allahovo bivstvovanje "na nebu" kao ptice, oblaci, itd, su

u bukvalnom smislu kontradiktorni 'aqidi (vjerovanju) Qur'ana
koji kae da "Niko i nita nije kao On!" (Qur'an 42:11).

etvrto, indikacija da Allah bivstvuje na odreenom mjestu ili

mjestima je protuvrijena 'aqidi izraenoj u sedamnaest ajeta
Qur'ana koji jasno definiu Allaha kao absolutno neovisnog od
bilo ega, dok sve stvari pa i Nebesa neophodno zahtijevaju
prostor i vrijeme za svoju egzistenciju.
Gore predloeni razlozi nisu podrobni, nego samo kratka
dokumentacija kao odgovor na vae pitanje, ilustrirajui 'aqidu
i principe tradicionalne interpretacije ovakve vrste vjerskih
tekstova od strane Islamskih uenjaka. To sve pokazuje, koliko
daleko od tradicionalnog Islamskog vjerovanja, je potvora da
Allah u bukvalnom smislu bivstvuje "na ili u Nebu", i zato
nije dozvoljeno nijednom Muslimanu da gaji takvo vjerovanje.
A samo Allah jedini daje uspjeh i spas.