NARATOR: Dragi mjesec Ramazan je stigao, a Lejla I njen mlai brat Ahmed su uzbubueni.

Ramazan je
idealno vrijeme da naue cijeniti stvari koje imaju, I da se sjete onih koji su u oskudici. Lejla I Ahmed su
tokom godine skupljali novac I sakupili mnogo sitnih novcica koje su namjeravali nekome udijeliti tokom
mjeseca Ramazana. Hajde da vidimo sta su odluili uiniti...

LEJLA (ulazei u sobu, sjeda na stolicu za kuhinjskim stolom): JAKO SAM UZBUENA. NE MOGU DOEKATI
DA PREBROJIM KOLIKO NOVCA SAM SKUPILA U KASICI OVE GODINE. (prosipa novac iz kasice I broji).

AHMED: (ulazi u istu prostoriju): Esselamu alejkum sestrice.

LEJLA: Ve alejkumu selam Ahmede. Hajde, pouri. Ja sam poela brojati novie.
AHMED: Maallah Lejla ti si skupila ba mnogo novca. Mama je rekla da trebamo pomoi nekome.

LEJLA: Da, mama eli da smislimo kome bi smo mogli podijeliti skupljenu sadaku.

AHMED: Da za nekoga napravimo lijepo iznenaenje!

LEJLA: Hajde istresi i ti svoju kasicu Ahmede.

AHMED: (istresajuci kasicu): Ramazan je. Ovo je tako poseban dio godine sestrice. Drago mi je da moemo
nekome pomoi.

LEJLA: Ali braco, moramo to uiniti tajno.

AHMED: Moramo uiniti nekome neko lijepo iznenaenje ali bez da znaju da je od nas.

LEJLA: Koga bi mogli obradovati?

AHMED: ta misli o Raidu I Fatimi, naim komijama?

LEJLA: Slaem se. Primjetila sam da sui m se cipele izlizale I ostarile.

AHMED: To je odlina ideja. Mogli bi smo im kupiti nove cipele, ovog Ramazana.

LEJLA: Hajdemo ovu ideju saoptiti mami I babi.

NARATO: Lejla I Ahmed su otili potraili mamu, koja je bila zauzeta kunim poslovima. Obradovala se kada
je vidjela Lejlu I Ahmeda kako razdragano dovikuju.

LEJLA I AHMED: Selam alejkum mama. ta to radi?

MAMA: Ve alejkumu selam djeco moja. Evo pravim vae omiljene kolae za iftar.
LEJLA I AHMED: A gdje je babo?

BABO(u urbi): Tu sam djeice, izvinite, urim moram stii na ikindiju u damiju.

LEJLA I AHMED: Dobro babo kada se vrati imamo neto vano da ti kaemo.

BABO: Dogovoreno, Allahimanet dragi moji.

DJECA I MAMA: Allahimanet babo.

MAMA: A vas dvoje, kojim dobrom? Zato ste toliko razdragani I sretni? ta ste to naumili?

LEJLA: Mama, sjea li se novia koje smo Ahmed I ja skupljali tokom godine?

AHMED: Htjeli smo sa tim noviima pomoi nekome. Naim komijama Reidu I Fatimi.

LEJLA (uzbueno) elimo im kupiti nove cipele.

MAMA (osmjehujui se djeci I ponosna na njih): Jako sam sretna I ponosna na vas, djeco moja!

AHMED: Koliko jo ima do iftara, ti posti cijeli dan, jesi li ogladnila mamice?

MAMA: Hvala na pitanju duo moja. Pa jesam malo, ali kada je teko uvijek pomislim koliku je nagradu Allah
d.. pripremio za one koji poste I onda mi uopte nije teko.

MAMA: Da li biste htjeli da vas povedem u prodavnicu da kupimo cipele za Reida I Fatimu?

LEJLA: Da, naravno mama!

MAMA: Hajdemo onda!

(dok narator ita oni e uzeti kutije I pripremiti se za sljedeu scenu)

NARATOR: Mama, Lejla I Ahmed su otili u prodavnicu obue. Lejla je izabrala cipele za Fatimu, a Ahmed za
Reida. Bili su jako sretni I ponosni to e obradovati svoje vrnjake. Poslije su kod kue upakovali kutije sa
cipelama u ukrasni papir. Iftarili su, a prije nego da krenu na teraviju, kada se skroz smrailo, priunjali su
se I ostavili poklone pred vratima, Ahmed je pozvonio, a onda su se sakrili I kriom posmatrali Reidovo I
Fatimino oduevljenje.

MAMA (skrivajui se iza zida): A sada idite do vrata I ostavite kutije.

BABO: A Ahmed neka pozvoni I brzo se vratite ovdje da vas niko ne primjeti.

AHMED I LEJLA: ( Uzimajui kutije ) Dobro mama I babo tako emo uiniti!

(ostavljaju kutije ispred kue pozvone DING DONG I sakriju se sastrane sa babom, mamom, virkajui)

REID (uzvikujui): Neko zvoni, ja u otvoriti! Fatima, pogledaj ispred vrata su neki pokloni za nas!
FATIMA (dotri sva sretna uzvikuje I gleda uokolo sa nevjericom): Neko je ukrasne kutije ostavio tu ispred
naih vrata!

REID: Hajde sestrice, pomozi mi da ih unesem I uimo u kuu da pogledamo ta je unutra I da ih

pokaemo mami.

(odlaze otvoriti poklone)

BABO: Djeco, uspjeli smo! Nisu nas primjetili.

MAMA; LEJLA I AHMED (radosni): Ne, nisu, nisu!

BABO: Hajdemo, pourite, zakasnit emo na jaciju namaz I na teraviju! (odlaze)

NARATOR: Mama I babo su bili jako ponosni na svoju djecu zato to su ovog Ramazana nauili jednu jako
vanu lekciju o dijeljenju, rtvovanju i dobroinstvu prema drugima. Sljedeeg jutra dok su se Ahmed I Lejla
vozili u autu do grada vidjeli su Reida I Fatimu kako se igraju napolju u novim cipelama. Nisu ni progovorili,
samo su se nasmijeili jedno drugom zato to je to bio jedan od njihovih najljepih Ramazana.

Allah d..je rekao: Oni koji Allahovu Knjigu itaju i molitvu obvaljaju i od onoga ime ih Mi
opskrbljujemo udjeljuju, i tajno i javno, mogu da se nadaju nagradi koja nee nestati, da ih On prema
onome to su radili nagradi i jo im iz obilja Svoga da, jer On mnogo prata i blagodaran je.(Prijevod
znaenja Fatir, 29-30)

A poslanik Muhammed alejhi selam kae: Blago onome ko je skroman u obilju; ko je paljiv i blag
prema vjernicima; ko je milostiv prema slabim i siromanim...

ULOGE:
LEJLA
AHMED
MAMA
BABO
REID
FATIMA

NARATOR(I)

POTREBNO:
dvije kutije umotane u ukrasni papir sa cipelama

Dvije kasice sa malo novcica u njima

Scena za Ahmeda i Lejlu- Sto, dvije stolice

Scena kue za mamu Sto za mamu, sud za kuhanje, pregaca, marama, odjea, po
mogunosti tepih, kreon za sminkanje, babo odjea kreon za crtanje brade, sedadu
oju nosi u damiju i slicno

Na drugoj strain prostorije skromnu scenu kue za Reida i Fatimu Sto stolice...Neto
to e oznaavati vrata od kue