antidrame i njenih osobina najbolje se moe objasniti uporeivanjem sa klasinom dramom. Prevedeno s grkog jezika, drama znai radnja. Ona obuhvata sve knjievne vrste namijenjene izvoenju na pozornici, a koje svoj pravi smisao dobivaju u pozorinoj predstavi.
Dramski tekst se dijeli na:
popisa lica ili osoba - stoji na poetku
dramskog teksta(prisutno i u ovoj drami)
didaskalija - kratki opisi i upute reiseru i
glumcima(didaskalije su mnogo pisutne; zapravo, sutina ovog djela ne bi se mogla shvatiti bez njih)
dijaloga - upravni govor dva lika koji
izraava suprotnosti meu likovima
monologa - govor jednog lika kada govori
sam sa sobom; slui za prikazivanje razmiljanja i idejnih stavova likova.
Vanjska kompozicija drame obuhvata:
ina (akta) - vea dramska cjelina
prizora (scene) - manji dijelovi predstave
koji se izmjenjuju ulaskom ili izlaskom nekog lika na pozornicu; obino ih ima 10- 15 u jednom inu, ali to nije strogo pravilo.
Unutranja kompozicija drame:
dramske radnje koja se ostvaruje izmjenom dramskih situacija(antidrama, za razliku od klasine drame, nema radnje)
dramske situacije koja predstavlja odnos
meu likovima na sceni, najee je suprostavljen
dramskog sukoba koji se raa iz
suprostavljenih odnosa meu likovima i razvija se tijekom dramske kompozicije
dramske kompozicije koju
ine(kompozicija antidrame nije vrsta, kao ni kod antiromana)
uvod ili ekspozicija - dio u kojem se
upoznaju likovi i okolnosti radnje(ne moe se tano odrediti kod antidrame)
zaplet ili komplikacija - dio u kojem poinje
sukob; naziva se jo i toka bez povratka(ne moe se tano odrediti kod antidrame)
vrhunac ili kulminacija - dio ispunjen
napetou koja proizlazi iz dramskog sukoba(ne moe se tano odrediti kod antidrame)
preokret ili periptija - trenutak kad se u
radnji dogodi neto suprotno od onoga to se oekuje rasplet - zavrni dio drame(karakteristian je nulti zavretak za antidramu, odnosno nema pravog raspleta) nazad na poetnu stranicu