Professional Documents
Culture Documents
Bosna Kamberović 2 Parcijala
Bosna Kamberović 2 Parcijala
1
oni sami tako nazivali, a muslimanska inteligencija u tom trenutku nije komunistima ni
ponudila neki drugi naziv, recimo Bonjaci. Sam in priznavanja Bonjaka pod imenom
Muslimani odvijao se bez bonjake intelektualne i politike elite, koja je u tom trenutku ili
u zatvoru ili samo izila iz njega, terorom prestraena i u poodmakloj ivotnoj dobi.
Nacionalno muslimanstvo ili muslimani s velikim M, veliki je korak naprijed u razvoju
bonjake nacionalne svijesti, U tom trenutku to je znailo dostizanje zavidne razine u razvoju
bonjake nacionalne svijesti i kao takvo je funkcioniralo narednih 30 godina. U tadanjim
sloenim bosanskim politikim uvjetima, to je najvei domet koji je bonjaki narod
objektivno i mogao dosei.
2
njenog predsjednika Dobrice osia Selimovi kae da samo podrava rad stare kulturne
institucije, koja se bavi iskljuivo izdavakom djelatnou i kulturnim radom. Cijeli problem
je leao u tome to Selimovi nije uviao srpsko nacionalistiko djelovanje Dobrice osia, i
to da njegovim imenom i djelom srpski nacionalisti spletkare na njegovu tetu.
3
kojem se vodila rasprava bilo je odreivanje naziva knjievnim ostvarenjiam u BiH. Da li tu
knjievnost treba nazvati bosanskohercegovakom knjievnou, za to se zalagao Mithad
Begi, knjievnou naroda i narodnosti BiH, to je od ranije bilo stajalite Miodraga
Bogievia, ili knjievnou BiH, to je od raniej bio stav Kasima Prohia.
4
sastanciam bile su ocjene koje su Humo i Karabegovi dali o aktuelnim privrednim pitanjiam
u BiH. Tromjeseno zasjedanje bosanskih komunista rezultralo je zakljucima da su
proizvoljne, netane i neprihvatljive ocjene politike i prakse SK BiH, koje su izrekli Humo i
Karabegovi, i da je neprihvatljiv metod kojim su te ocjene iznesene. CK SKBiH je na 48.
sjednici O. Karabegoviu i H. Kapetanoviu izrekao kritiku, a Avdi Humi opomenu i ocjenio
da ga treba razrijeiti lanstva u stalnom dijelu konferencije SKJ. I sam Humo je kasnije
prilino ublaio otrinu svojih stavova, odnosno izvrio je samokritiku.
Sluaj Humo, Karabegovi, Kapetanovi ponovno je aktueliziran dvije godine kasnije, 1974.
Tada je Humi kao nova greka dodano da se samovoljno kandidirao za saveznog poslanika, u
emu nije uspio. Oteavajua okolnost za politiki okrivljenje bila je to su predstavljeni kao
grupa koja tei preuzimanju vlasti, to je bilo samo djelimino tano, mada stoji da nisu
razumijevali znaaj novog Ustava iz 1974. kojim se naglaavala dravnost republika, to je
bio dovoljan razlog da se skinu s politike pozornice. Oni su istrajavali na vlasti radnike
klase, na teorijskoj biti socijalizma. To je bio povod bosanskom komunistikom vodstvu da ih
oznai neprijateljima novih ustavnih promjena i dravnosti Republike. Humo je je zastupao
drugaije miljenje od bosanskog komunistikog rukovodstva i u pogledu nacionalne politike.
Rjeavanje nacionalne ravnopravnosti on je vidio u teoriji o paritetnoj zastupljenosti nacija.
Svvoj stav je objanjavao postojanjem nacionalnog pariteta u Federaciji.
5
Za neslaganje P. Mandia sa politikom bosanskih komunista javnost saznaje 1971, a
postupak razraunavanja traje naredne 4 godine. Povod svemu bilo je Mandievo
nezadovoljstvo politikim prilikama u Tuzli i regionu sjeverno istone Bosne,
birokratizacijom Partije, njenim odnosom prema velikim privrenim sistemima tog podruja,
rudniku "Kreka-Banovii", te tvornicama "Soda" i "Solane". Njegov uticaj na drutveni razvoj
tog kraja, tokove u privredi i kadrovskoj politici ocjenjen je kao tetan.
6
Bonjaci nisu narod donio tetu partijskom rodu. Uesnici rasprave o pitanju Mandievih
stavova su ga "propisno slomili". Mandi je na kraju i sam priznao da je na Ozrenu
svakodnevno suraivao sa etnicima. Na kraju se izvinio olakoviu ako je izmeu njih dolo
do nerazumjevanja. Raspravu je priveo kraju Branko Mikuli koji je rekao da je Paaga sve
to su rekli prihvatio i shvatio kao zvanino upozorenje i kritiku. U raspravi je na vidjelo
izbila osnova sukoba P. Mandia sa komunistikom partijom, a ona se sastojala u ponaanju
komunista prema Bonjacima tokom ustanka. Isto ponaanje komunista prema Bonjacima
kao i u toku II svjetskog rata, zadralo se i pune dvije decenije nakon rata, i to je ono protiv
ega se Mandi buni. Istovremeno, to je bilo najosjetljivije pitanje komunistike ideologije o
nacionalnoj ravnopravnosti tako da je Paaga uao u podruje koje je bilo zabranjeno za
svako, a posebno za kritiko propitivanje. Sluaj P. Mandia jo jednom se otvara i konano
rjeava u proljee 1975. godine. Poslije viemjesenog istranog postupka u SDB-u
Republikog sekretarijata za unutranje poslove SR BiH, Paaga Mandi 17.4.1975.
potpisuje pokajniku izjavu i drugarsku samokritiku. Slomljen i skrhan viesatnom
policijskom torturom Mandi priznaje i potpisuje krivicu. U priznavanju krivice on optuuje
Teufika Selimovia, Smaila okia i Saliha Bureka. Za njegovo uvoenje i zavoenje u
rasprave o prilikama u drutvu i poloaju Bonjaka u njemu, pri emu je iznoen itav niz
pogrenih stavova. Zavretku istranog postupka prethodilo je izlaganje republikog ministra
policije Mate Andria na sjednici Izvrnog komiteta CK SK BiH 14.2.1975. godine, koji je
rekao da SDB raspolae podacima o organizovanom i drskom neprijateljskom djelovanju
grupe u Tuzli. Jezgro grupe sainjavaju Teufik Selimovi Buoni, Paaga Mandi, Murat i
Salih Burek. Stavovi grupe su antikomunistiki iz njih izbija prostaljinistiko gledanje na
drutvo, razvija se retrospektivni nacionalizam, omalovaava se ekonomsko stanje u zemlji,
napadaju najugledniji kadrovi. Nakon to je u Tuzli, svojoj partijskoj bazi, na sjednici
opinskog komiteta SK, Mandi presluao ve pripremljene optube uslijedilo je
iskljuivanje Mandia iz Saveza komunista. Biografija: P. Mandi je roen u Tuzli 1907.
Od 1929. lan je KPJ. Prije rata kao komunista bio je zatvoren 4 godine. Bio je rukovodilac
taba za pripremu ustanka 1941. i uesnik pete zemaljske konferencije KPJ. U toku II
svjetskog rata bio je komesar Ozrenskog partizanskog odreda, vijenik ZAVNOBIH-a i
vijenik II zasjedanja AVNOJA-a. Bio je lan CK SKBiH i CK SKJ.
7
Salim eri i nacionalne institucije Bonjaka
8
Proces muslimanskim intelektualcima 1983.
Kroz esto mjesenu istragu prolo je nekoliko stotina ljudi. U toku istrage nije se
znalo ko e biti optuen, a ko svjedok. Konano se optuba zadrala na 13 osoba: Aliji
Izetbegoviu, Omeru Behmenu, Hasanu engiu, Ismetu Kasumagiu, Edhemu Buakiu,
9
Ruidu Prgudi, Salihu Behmenu, Mustafi Spahiu, Huseinu ivalju, Demalu Latiu, Melihi
Slihbegovi, Derviu ureviu i uli Biaki.
Oitavajuca kriza i i zvjesni rascjep konunistike Jugoslavije, koja se poslije 21. sjednice
CKSKJ, 1971. godine, odrzavala kao cjelina samo sredstvima prisile, posljedice su uinka
srpske volje. Srpska nacionalisticka volja , zaodjenuta u lik drzavnog i nacionalnog
jugoslavenstva, otvara potanje buducnosti Jugoslavije. Srpske grupe predvodi cetralisticki i
unitaristicki blok, kojim na udar dolaze svi nacionalisticki pokreti.
Bosna se rui osporavanjem njenih zagovoraa. Jake bosnjacke komunisticke licnosti Hsan
Brki i Avdo Humo , bili su jedno vrijeme brana samovolje ure Pucara Starog i
10
namjesnickog odnosa BEOGRADA prema Bosni. No, dolaskom Cvjetana Mijativia i Rate
Dugonjia na elo Bosne, uz demokratizaciju drutva i decentralizaciju drave, izrastaju
Branko Mikuli i Hamdija Pozderac. Tu je Demal Bijedi, na poloaju savznog premijera u
dva mandata.
Tad jaaju bosanske dravnosti, samostalnost i posebnost. Borba dvaju koncepcija Bosne,
njene samostalnosti, dravnosti posebnosti sa jedne i njene politicke, ekonomske i
kulturne marginaliziranosti njenog stalnog dranja u poloaju nezavisnosti od
Beograda sa druge strane, to obiljeava 70. i 80- te bosanske komunisticke godine.
Za to vrijeme svi jugoslavenski narodi svode svoje raune i ekaju rasplet krize.
Odmjeravanje interesa vri se preko lea Bosne, ona postaje poligon buduih razrauna.
Bonjaci se izbacuju iz igre i suenjem iz 1983. god. i svim narednim aferama. Srbi se za
rasplet Jugoslavije pripremaju putem nacionalnog programa datog u Memorandumu
SANU. Slovenci svoj nacionalni program objavljuju u ,, Revijalnom broju 57., Hrvati
provode ideje hrvatskog proljea 80 tih godina.
11
znanja iste slube u BiH 1989. god. je istraivala meunacionalne odnose u
gornjopodrinjskom podruju gdje je uglavnom bilo naseljeno bonjako stanovnitvo. To nije
bila samo povreda suvreniteta BiH, nego i pokazatelj postojanja i trajanja srbijanskih
priprema za agresiju na BiH. Ovu ,, aferu otvorio je Ivan Cvitkovi, sekretar predsjednitva
CK SK BiH, koji je rekao da je na ovaj nain izvren atak na BiH. Istovremeno je aln
Predsjednitva BiH Branko Ekart, tvrdio da RSUP Srbije nije djelovao na teritoriju SR BiH.
Tom aferom Srbija je dovela javno do propagandnog rata protiv BiH, pored toga tom aferom
je dovela i do politikog razilaenja Beograda i Sarajeva.
12
2. Adil Zulfikarpai i bonjaka politika emigracije
Bosnjacka politicka emigracija nije bila takvog obima i snage da bi u unistavanju komunizma
preuzela ulogu predvoditelja ili oblikujuceg cinioca nacije, kao to je to npr. sluaj kod
Hrvata. 60- tih godina ona je politiki organnizirana tj. imala je prilino jasne nacionalne i
politike stavove prema vlastitom narodu i njegovoj domovini. Do zbijanja redova bonjaki
emigracija dolazi 60 tih godina pokretanjem ,, Bosanskih pogleda - glasila Bonjaka
muslimana u emigraciji u emu je uloga Adila Z. bila odluujua. ,, Bonjaki pogledi su
bonjaka politika tribina , mjesto i sredstvo putem koji osveena bonjaka emigracija
iznosi politike stavove. Bitno obiljeje bonj. emigracije je antikomunizam, ali ne kao
ideologija po sebi, ve kao sredstvo za nacionalno i dravnotvorno osloboenje naroda, to
je jedini cilj njihovog politikog djelovanja.
Za predstavljanje Bonjaka u svijetu posebno je zasluen Adil Z., koji je uestvovao na XIII
kongersu Liberalne stranke Njemake gdje je delegatima govorio o muslimanima u Evropi.
Ista emigrantska grupa je provodila djelatnost i u islamskim zemljama.
Uporedu sa Bosanskim pogledima ideja bonjatva razvija se i podupire unutar jednog kluba
bonjake emigrantske inteligencije u SAD-u,Chicagu. Oni su se okupljali oko kluba
Bonjak, a putem radioprograma ,, Glas Bonjaka interpretiraju bonjatvo i njegov znaaj
za bosanske muslimane.
13
Glasovi bonjake politike emigracije u korist ,, bonjatva sa obzirom na narav
komunistikog sistema u Bosni nisu mogli imati takvu snagu da se odupru drugaijem
nacionalnom nominiranju bosanskih muslimana od ,, Muslimana.. Tek je agresija na BiH
prizvala Bonjatvo i svijest i volju samih Bonjaka, mada je i tada ostalo pitanje
razumjevanja njegove naravi!!!
90- te godine su doba treeg bonjakog muslimanskog preporoda u XX. st. Prvi preporod
je bio predvoen Baagiem i Mulabdiem, nastao je poetkom XX. st., a drugi je nastao 70-
tih godina, predvoen sa Rizviem i Purivatrom. Prevladavajue su se oba preporoda odvijali
u krugu inteligencije. Oba ta preporoda su se odvijala na polju kulture , a trei se preporod iz
kulture i nacije preselio u politiku, iz inteligencije u narod. Njime su Bonjaci izali na
savremenu povjesnu pozornicu sa zahtjevom za vlastitu slobodu. Predvodio ga je Alija I., pa
nakon toga Bonjaci osnivaju svoju prvu politiku stranku SDA, i obnavljaju rad kulturnog
drutva Muslimana ,,Preporod .
SDA je utemeljena na osnivakoj skuptini 26. maja 1990. u Sarajevu. Predsjednik stranke je
bio Alija I., dok su podpredsjednici bili Adil Z., Salim abi i Mirsad eman, sekretar je bio
Muhamed engi.
Na prvim postkomunistikim izborima u BiH 1990. godine ova stranka je osvojila gotovo sve
bonjake glasove, sa 44 poslanika mandata, u bosanskom parlamentu ona je predstavljala
najjau politiku stranku. Poetkom 1991. godine bonjaki intektualci odredili su bonjaki
nacionalni interes glede dogaanja i radnji usmjereni na prestoj jugoslavenske komunistike
zajednice. Stavovi izneseni u Rezoluciji muslimanskih intektualaca, poznatoj kao Rezolucija
14
84, predstavljaju osnove bonjakog djelovanja 90- tih godina. Donoenje Rezolucije
potaknuo je i odluujue oblikovao Rusmir Mahmutehaji. Neki od stavova Rezolucije su
da se suverenitet BiH mora uvaavati i potovati u svim postojeim dogovaranjima o novom
ureenju odnosa meu jugoslavenskim narodima i republikama.
10. juna 1991. godine Bonjaci su posredstvom SDA, izdali Proglas u kojem trae
suverenu i ravnopravnu BiH. Dan prije Proglasa doneena je odluka o obrazovanju savjeta
za nacionalnu odbranu pri SDA. Taj savjet je oblik bonjakog ustroja odbrambenih snaga.
Njime Bonjaci prihvataju mogunost vojnog i ratnog rijeenja jugoslavenske krize i poinju
oruane pripreme za odbranu naroda, drave, vjere. Istovremeno Alija I. u ulozi predsjednika
R BiH sudjeluje u iznalaenju mirovnog raspleta krize. U tu svrhu 1991. god. sastaju se
predsjednici jugoslavenskih republika. Za Hrvate, Srbe i Slovence Jugoslavija se morala
raspasti, dok su Makedonci Bonjaci nudila tzv. Izetbegovi-Gligorov prijedlog o
konfederalo- federalnom peustroju savezne drave, prema kojem bi Jugoslavija opstala kao
sloena drava sa labavim vezama njenih alanica. Ovaj prijedlog vie se inio kao pokuaj
kupovanja vremena pred neizbjeni rat, nego kao rijeenje jugoslavenske krize.
Politiki poloaj Bonjaka u XX. st. dijelom pristie iz njihovog razumjevanja sebe, a
odreujue, i iz njihovog razumjevanja od drugih, prije svega Srba i Hrvata. Unutar
bonjakog naroda dugo nije bilo intektualnih snaga koje bi u jednom nacrtu odredile
naela bonjake opstojnosti, iz razloga to bonjaaka inteligencija nije imala politiki
prostor za gradnju takvog nacrta. U krajnje oteanim politikim uvjetima najsvjesniji dio
15
bonjake inteligencije, posebno 80- tih i 70- tih god. , odluujue doprinosi ouvanju
vlastitog naroda. Oteavajaui inoca bonjake politke razvoja bili su : meunarodne
priilike, velikosrpska narav prve, komunistika narav druge cJugoslavije, srpske i hrvatske
pretenzije i sl..
Bonjaka politika izrasta 90- tih godina XX. st. Meunarodno priznanje dravnosti BiH
je uinak ukupnih bonjakih politikih nastojanja u XX. st., zatim politikog rada i
stremljenja sih bonjakih politikih sudionika.!!!
Boji M.
16
Podaci o stvarnom i procentualnom ueu bosanskih Srba, Hrvata i Muslimana u vrhovnim
tijelima Republike u BiH i u SFRJ
U mnogim podrujima ivota Srbi su imali prevagu u hijerarhijskoj strukturi drutva, dok su
jugoslovenski Muslimani za itavo vrijeme postojanja socijalistike imali marginalistiku
ulogu. Jedan od dokaza je to je u JNA decenijama starjeinskog kadra iz redova Muslimana
nije bilo vie od 0,5 do 2,4%. Najvei dio vojnostarjeinskog i politiko-partijskog kadra bili
su Srbi (preko 60%) i Crnogorci (preko 6%) dok je svihostalih naroda i narodnosti bilo oko
30%.
BiH je u drutvenom i privrednom razvoju 70-ih i 80-ih godina doivjela svestrani preobraaj.
Historijski razvitak BiH nakon zavretka II svjetskog rata dijeli se na dva perioda. Prvi je
trajao od 1945. do polovine 60-ih godina. U njemu je ova zemlja imala u neelu ravnopravan
status. Podreena je dravnom centru i vezana uz Beograd. Njeni privredni i industrijski
resursi su usmjereni na teku industriju, rudarstvo, eksploataciju uma, velike hidroelektrane.
Potisnut je razvoj infrastrukture i civilizacijsko-tehnolokih uvjeta i standarda. Okonanje tog
razdoblja poelo je polovinom 60-ih godina 1968. raspisan je narodni zajam za izgradnju
novih puteva sa ciljem da asfaltni put povee sva vea naselja i mjesta. BiH je za kratko
vrijeme izgradila 3000 km asfaltnih puteva. Potom je pokrenuta akcija za izgradnju 1000
kola i toliko javnih biblioteka. irom republike je razvijena mrea osnovnog, srednjeg i
visokog obrazovanja ukljuujui i visokokolske institucije. Visoke kole i fakulteti su
otvoreni u mnogim gradovima Doboj, Zenica, Biha i drugi. Sada je do najzabaenijih naselja
i kua u selima dospjela elektrina energija, voda, telefoni. Razvija se i turizam, podiu se
novi hoteli, sportsko-rekreacioni centri za zimske i sve druge sportove. Brojem stanovnika
(preko 4 miliona i 300 000) BiH je gotovo dostigla rep. Hrvatsku. U okviru federativne
zajednice BiH nije vie bila objekat za koji bi se otimale Srbija ili Hrvatska. Ona je sada
ravnopravan subjekt koji je u svemu uvaavan. Veliki nedostatak i greka u ovako svestranom
17
razvoju zemlje bio je taj to Partija i podjela vlasti nisu dozvoljavale razvoj nacionalnih
kultura i njegovanje nacionalnih tradicija bih naroda.
Na kraju osme decenije XX stoljea Jugoslaviju je potresla snana kriza Republike i pokrajine
su zahtjevale vii stupanj samostalnosti u okviru federalnog ureenja zemlje. Srbija je pruila
snaan otpor tim procesima. Ona je eljela da ostvari svoju dominaciju nas ostalim
republikama kroz tzv. vrstu federaciju. Odupirala se refomskom bloku Hrvatske i Slovenije
koje su teile uvoenju politikog pluralizma, trine ekonomije, pretvaranju drave u labavu
konfederaciju sa osloncem na EZ. Reformski blok su podravale SAD i EZ. RUkovodstvo
BiH se opiralo prikljuivanju bilo kojem od ova dva bloka. Srpske i hrvatske opozicione
snage BiH vremenom su se ukljuile u politiku igru svojih matinih republika Srbije i
Hrvatske. Sukob izmeu sva spomenuta bloka bio je najvei 1989. i 1990. godine. Slovenija i
Hrvatska su se definitivno opredjelile za viepartijski sistem. Zakazale su izbore za proljee
1990. Srpski blok je preko medija nastavio kritiku referendumsku politiku Ante Markovia
koji se tada nalazio na elu Savezne vlade. Najvei sukobi te dvije struje oitovani su na
Sjednicama koje je u to vrijeme sazivao CK SKJ. Sve se iskazivalo kao kriza SKJ. Do
definitivnih razlaza ovih dviju strana dolo je na 14. vanrednom kongresu SKJ odranom u
Beogradu od 20. do 22. januara 1990. godine
18
U jesen 1990. na izborima u BiH pobijedile su zajedno tri nacionalne stranke: SDA (vodstvo
Alije Izetbegovia), SDS (Radovana Karadia), HDZ. Te tri stranke ustrojile su vlast u BiH
po principu trojne podjele. Analitiari su odmah upozorili na neprirodnost, nefunkcionalnost
ove podjele. Da su bili upravu odmah se pokazalo. Cijela 1991. i poetak 1992. protekli su na
blokadama rada Skuptine RBiH. Dok su zvanine vlasti BiH i vladajui Savez komunista
borili protiv formiranja nacionalnih stranaka, dotle su susjedne republike nelegalno stvarale
svoje uporita i organizacije nacionalnog karaktera. Agresivni nasrtaj nacionalnih voa,
formiranje nacionalnih partija u Srbiji i Hrvatskoj sa pretenzijama prema BiH, viegodinja
negiranja Muslimana kao naroda, uticale su na formiranje muslimanskih politikih partija.
Prva politika stranka sa muslimanskim predznakom formira se u martu 1990. godine na
podruju Slovenije pod nazivom Muslimanska demokratska stranka. Ubrzo je pod istim
nazivom formirana stranka i u Zagrebu. U martu 1990. u Sarajevu je odran javni sastanak
inicijativnog odbora za osnivanje SDA. Odbor je imao 40 lanova iz raznih profesija. Na elu
odbora bio je A.I. Stranka je formirana dva mjeseca kasnije 26.5.1990. Od poetka se
deklasirala kao demokratska graanska stranka. U programskoj deklaraciji istaknuto je da se
stranka zalae za novi dogovor "est historijskih naroda Jugoslavije". Izjasnila se za ouvanje
Jugoslavije i u njenim okvirima savremene i ravnopravne BiH. SDA je prihvatila naela
AVNOJ-a i ZAVNOBIH-a da je BiH i muslimanska i srpska i hrvatska. Predsjednik stranke
postao je A.I., a potpredsjednik A. Zulfikarpai. Zulfikarpai je nastojao da SDA u nazivu
dobije pridjev "Bonjaka", ali u tome nije uspio. O odnosima sa Islamskom zajednicom A.Z.
je izjavio: "Nai odnosi e se temeljiti na obostranom uvaavanju". Neposredno prije izbora, u
toku ljeta i jeseni 1990. godine u BiH SDA je odrala mnoge mitinge, organizovala odbore i
ogranke. U N. Pazaru je osnovan ogranak SDA za Srbiju. Za predsjednika je izabran dr.
Sulejman Ugljanin. Na elu ogranka u Hrvatskoj bio je emso Tankovi.
U julu 1990. u Sarajevu je formirana Srpska demokratska stranka (SDS) sa dr. R. Karadiem
na elu. Njen program se zasnivao na parlamentarnoj demokratiji i ureenju Jugoslavije kao
moderne drave na federativnom principu. Istaknut je i cilj da se okupe svi Srbi u BiH.
19
njenom elu je bio Davorin Perinovi koji je insistirao "na integritetu i suverenosti BiH". I
njega i Muslimane iz tog rukovodstva smjenila je centrala HDZ-a iz Zagreba. HDZ-u za BiH
nametnuto je "da BiH-u ne vide bez Hrvatske, ni Hrvatsku bez BiH".
U kampanji u jesen 1990. najaktivnije su bile SDA, HDZ i SDS, a takoer i SK-SDP i MBO.
Prve tri su nastojale to vie pobuditi nacionalna osjeanja. Prvi viestranaki izbori su
odrani sredinom novembra 1990. godine.
SDA je dobila 87 poslanikih mjesta. Poto nijedna stranka nije imala apsolutnu veinu pa su
se dogovorile o partnerstvu. Zauzele su funkcije u parlamentu. Za predsjednika skuptine
20
izabran je Momilo Krajinik iz SDS-a, za potpredsjednika Mario Ljubi iz HDZ-a, dok je za
generalnog sekretara izabran Avdo ampara iz SDA. Od ukupno 22 ministarska poloaja 10
je pripalo SDA, 7 SDS-u, 5 HDZ-u. Vlada je formirana tek krajem januara naredne godine.
SDA je u januaru 1991. godine podnijela u Skuptini SR BiH na raspravu tekst "Deklaracije o
dravnosti i nedjeljivosti BiH". Uz to je predloeno da se istovremeno donese i ustavni zakon
o nazivu i dravnim simbolima (grbu, zastavi i himni) Republike. Prijedlog Deklaracije je
naiao na otro protivljenje lanova SDS-a. Deklaracija je usvojena tek u jesen 1991. godine.
Do tada je SDS razgradio gotovo itave dravne strukture BiH. Nakon izbora i formiranja
najviih republikih tijela i organa vlasti, grupa od 92 bih intelektualca raznih nacionalnost u
Sarajevu je objavila bosansku "Povelju 92" o novom historijskom dogovoru BiH i
Jugoslavije. Povelja sadri i preporuku od 14 taakau kojim se istie:
21
-nosioci suvereniteta BiH su svi njeni graani
-Svi su ravnopravni
-BiH i Jugoslavija moraju postati dio evropskih integracija na civilovan, miran i demokratski
nain. Ni jedan od ova dva dokumenta (Povelja i Rezolucija) nisu dobile podrku republike
skuptine.
Afera AGROKOMERC
Tvornica Agrokomerc nastala je 1969 god. iz ope zemljoradnike zadruge. Do 1972.
tvornica je nosila naziv Agromerkatilija. Radma grupa koju je formiralo izvrno
vijee SR BiH 5. juna 1987. god. radi indicija koje su se pojavile o nezakonitom
poslovanju, prikupila je niz statistikih pokazatelja razvoja tvornice. Na elu ove grupe
je bio Kasim Umevi, zamjenik guvernera Narodne banke BiH. Neto ranije, tanije
17. marta 1987. god. formirana je komisija za Agokomerc koja je bila pod
jurisdikcijom republikoe policije, odnosno Slube davne bezbjednosti ( SOB). Rad
ovog organa je najznaajniji kada se govori o aferi Agrokomerc i o nainu na koje je
afera pokrenuta obzirom da je uloga republike policije postala tako znaajna da se
skoro nita moglo rijeavati bez prisustva Duka Zgonjanina- naelnika SDB-a.
Analiza Radne grupe Republikanikog Izvrnog vijea pokazalo je da je tvornica od
1982. do 1986. godine poslovala vrlo pozitivno i da je imala izvoznu orijntaciju.
Nekoliko je miljenja o periodu u kojem su se razili Agrokomerc i SR BiH glede
razdvojenih planova velikokladuke tvornice. 1984. god. Izvrno vijee BiH je na
sjednici upozorilo da Agrokomerc ne moe ii u nove investicije, to je bilo u skladu sa
politikama republikanikog vrha. Tada je uprava Agokomerca navodno napala
bosanskoherc. rukovodstvo zbog ,, maehinskog odnosa Republike prem Krajini.
Utjecaj oruanih snaga na Agrokomerc
Veoma rano u razvoju Agrokomerca uplele su se i oruane sile SFRJ
22
odnosno OS, to su ustvari dvije komponente koje su sainjavale OS, a to su :
Teritorijalna odbrana ( TIO ) i JNA. Jedna od stvari koja pokazuje koliki je bio stupanja
umjeanosti JNA u zbivanja u Bihakoj Krajini jeste odobrenje izdato Agokomercu da
moe servisirati vojna vozila. Uvelikoj Kladusi nije bilo ni kasarni ni vojske stoga ovaj
podatak ud uzme li se u obzir da se u tom servisu kako to neki tvrde mogao sklopiti
tenk , slika onda postaje jasnija. Stoga ne udi to je F. Abdi, kada je otkrivena
malverzacija sa mjenicama, pokazao svoju osorost i ,,upitao bh. vrh zna li on da su
Krajnici naoruani. Nije jasno zato Biha ili Karlovac nisu dobili pravo na
servisiranje vojih vozila jer su bili u mogunosti to raditi.
Jedini logian odgovor bi bio da je podruje V.Kladue i Cazina trebalo kao
odbrambeni koncept koji se poeo izgraivati jo od 1968. god., a posebno nakon
strategijskog teita odbarne sredinom 80- tih godina, postati logistiko sredite
Jugoslavije. Znaajna linost koja je imala presudnu ulogu u u dogaajima i tokovima
privrede u politici Bihake krajine, a posebno Agrokomerca bio je Hakija Pozderac.
Obzirom da je ve dugi niz godina bio u organima Federacije, njegove veze su bile jake
i pouzdane. ak je vaio i za uvara neizbrojnih tajni. Bez njega itav plan o
Agrokomercu kao velikom savezniku vojske ne bi bio provodiv.
,, Afera Agrokomerc poinje izbijanjem poara koji se dogodio 25. januara 1987. god.
Nakon poara SDB je ula u Agrokomerc i uspostavila kontrolu nad tvornicom.
Odmah po ulasku u Agrokomerc Duko Zganjanin je obavijestio Milana Uzelca da
postoje indicije o drugim nezakonitostima koje su ozbiljnije od nepostavljanja
protupoarnog sistema. Upravo kad se desio poar, to je veoma indikativno, poela je
provjera platnog prometa i posebna provjera poslovanja ove firme. BiH Predsjednitvo
je prvi put raspravljala o Agrokomercu na sjednici 19. aprila 1987. god. i tada se dala
podrka tvornici. Zapravo je predsjednitvo do sjednice iz 11. 8. iste godine, bilo na
poziciji podravanja razvojnog programa velikokladuke tvornice.
Satnje u Jugoslaviji, pa samim tim i u BiH pred poetak ,, Afere Agrokomerc bilo je
veoma kaotino. Uruavanje komunizma se sve vie naziralo, a u Jugoslaviji su
dominaciju preuzimali nacionalizmi.
Izrazito znaajnu uloga u ovoj aferi odigrao je bankarski sektor u Jugoslaviji. Naime,
banke su bile te koje su planirale ogromna sredstva za Agrokomercu. U janaru 1987.
23
sve su se nalazile na podruju SR Srbije ( Ljubljanska banka- Novi Sad,
Jugoslavenska banka, Jugopetrol banka Beograd, Osnovna banka Pritina).
Iako je Branko Mikuli kao dugogodinji predsjednik SIV-a i ka politiki predstavnik
BiH inzistirao i na odgovornosti bankarskog sektora u vezi finansijske malverzacije
Agrokomerca, to se ipak nije dogodilo. Bankari su imali veoma jakog i utjecajnog
zatitnika- Slobodana Milisevia. Negova povezanost sa bakarskim krugovima
doprinjela je tome da ga se lino povee sa aferom Agrokomerc. U prilog toj tvrdnji
ide i oprost duga Agrokomerca. Da je u augustu 1987. god. poelo unitavanje BiH
preko Hamdije Pozderca potvruje i niz injenica. Delegacija JNT- a ( Jugoslavenskog
trinog novca ) je 30. jula u Sarajevu ponudila katastrofalne uvjete za saniranje
mjenine afere. Vostvo JNT- a je bilo voljno da dug Agrokomerca pretvori u
trogodinji kredit, koji bi u potpunosti na sebe preuzela Privredna banka Sarajevo, to
znai BiH. Kamate su bile tako velike da bi se vratilo duplo vie novca . Nakon niza
konsultacija rukovodstva Privredne banke Sarajevo ipak je, nemajui izbora, banka
odluila da prihvati uvjete. No ovo su iz Republikanikog zavoda za zakonodavstvo
SR Srbije hitno reagiralo ,rekavi da je potez JNT bio ishitren i da nije u skladu sa
zakonom. Inzistirali su da se cijeli problem rijei sudskim procesom. Pojavile su se
tendencije da se povea prinudna uprava nad BiH. To je bilo jedno od kljunih pitanja
na sjednici CK SKJ, koja se odrala 8.9. 1987. god. u Beogradu. Miloevi je u svom
izlaganju potvrdio nepopustljive stavove saveznog rukovodstva o ovom pitanju. On je
takoer diskvalificairo bh. rukovodstvo uinivi ga nesposobnim i podrao je prijedlog
organizacijskog politiara Vidoja arkovia da se oformi komisija za rijeavanje ovog
problema. Na ovoj sjednici je bh. politika izgubila samostalnost. Na proirenoj sjednici
Predsjednitva CK SK BiH, odranoj 12. 9. 1987. god. Hamdija Pozderac je dao
ostavku. Na sjednici je utvreno da Hakija Pozderac imao politiku odgovornost za
dogaanja oko Agrokomerca. Optunica je podignuta od strane vieg javnog tuilatva
u Bihau 29.2. 1988. god. Suenje je poelo 5.5. 1988. nekoliko mjeseci nakon
pritvaranja Fikreta Abdia, Hakije Pozderca, Alije Aleevia, Ibrahima Mujia i dr. Tad
je poela i politika igra oko BiH. Meu mnogim intrigama ovog suenja , posebno je
zanimljivo to to je JTN oprostio Agrokomecu dug koji mu je samo dvije godine ranije
elio pretvoriti u nepovoljni kredit.
Hakija Pozderac je osloboen po 114 lanu Krivinog zakonika, a Abdievu odbranu je
preuzeo beogradski advkat. No na ovom suenju je osloboen i sam Abdi. Za nejgovo
putanje na slobodu postoji nekoliko argumentacija. Neki smatraju Miloevia
24
kljunim za rijeavanja sluaja i samim tim putanje Abdia na slobodu. Po drugoj
argumentaciji upravljaki vrh JNA je stajao iz pokretanja fere Agrokomerc, a kada je
puten Hamdija Pozderac iz zatvora isto je uinjeno i sa Abdi,, i sa nim je JNA odmah
uspostavila bliske kontakte. Obzirom na dotadanju Abdievu suradnju sa vojnim
vrhom nimalo ne udi njegovo pristajanje uz novi koncept u kojem je on dobio svoju
,, Grofoviju.
Ovu opeprihvaenu tezu o velikosrpskom konceptu i njegovom interesu u aferi
Agrokomerc ponudilo je vie autora. Nebitno da li je potencirano da je Abdia
vrbovao vrh JNA ili pak Miloevi, on je radio za iste ciljeve.
25