Professional Documents
Culture Documents
Komunalni Sustav
Komunalni Sustav
Komunalni Sustav
Vlast partije trebala je uvrstiti jedna nova jedinica dravno politiko sustava KOMUNA. U
partijskome vrhu ona je zamiljena kao oblik samoupravljanja i trebala se razvijati vie kao
drutveni nego dravni organ, ali pod nadzorom Partije.do 1952 godine savezna vlada
raspolagla je sa 78 % investicijskoga kapitala meutim tijekom uvodjenja reformi i
decentralizacije on je drastino pao na svega 16% pa se 1954 godine ponovno popeo na 41
%. Pripreme za uvoenje komunalnog sustava poele su krajem 1954 godine, a njegovo
uvoenje treilo je novu administrativno teritorijalnu podjelu drave. Naime, tadanje opine
bile su izuzetno malene pa su trebale da se proire na nivo kotareva te bi na taj nain lokalne
uprave dobile vei uticaj na privredu svoga kraja. Provoenje ovog novog sustava zapoelo je
krajem septembra 1955 godine. Meutim, drava je i dalje raspolagala sa gotovo tri etvrtine
ikupnih sredstava za investicije, tako da je i dalje vei dio sredstava bio izvan komune.
Vladala je opa nejednakost u objektivnim mogunostima razvitka komuna u samome stratu.
Dolo je do pojave umnoavanja tzv. politikih tvornica koje su bile neispaltive, ali koje su
imale podrku od ljudi koji su se nalazili u samome vrhu.
Nakon zavretka Drugog svjetskog rata dolo je do podjele u tzv. antihitlerovskoj koaliciji
odnosno do politikih i interesnih sukoba SAD a i SSSR a, tanije ulo se u razdoblje
hladnoga rata. brojne evropske drave morale su da se opredjele za jedan od ova dva bloka to
im je nudilo politiku i ekonosmku sigurnost. Vanjska politika Jugoslavije poslije sukoba sa
Staljinom bila je usmjerena prema neopredjeljivanju prema blokovima. Boravei u posjeti u
Indiji i Burmi na kraju 1954 i poetkom 1955 godine Tito je govorio o ciljevima i politici
miroljubive koegzistencije za koju se i sama Jugoslavija opredjelila. Tito je istakao da je
nejdnakost meu dravama i narodima i mjeanje u unutarnji ivot drugih osnovni nositelj
nespokojstva ovjeanstva.to se deavalo u vrijeme kada je tekao proces dekolonizacije na
azijskome i afrikome tlu, pa je tako uz ideju koegzistencije nastao i pokret nesvrstanosti koji
odbacuje blokovsko opredjeljenje, ali u isto vrijeme i sam dobija oblik blokovsog
povezivanja. Posebnu ulogu u povezivanju ovih drava, kojima je Jugoslavija davala veliku
podrku u procesu dekolonizacije i u kojima je vidjela znaajne politike i strateke partnere,
davao je Tito koji je sa brojnim elnicima tih drava stvarao pokret nesvrstanih. Od 1954 do
1956 godine u Jugoslaviji su boravili Etiopijski car Haile Selasije, burmanski premijer U Nu,
indijski premijer Nehru, predsjednik Indonezije Ahmed Sukamo. Jae povezivanje nesvrstanih
zemalja zapoelo je na konferenciji u Bandungu u aprilu 1955 godine kojoj je pristustvovalo i
29 delegacija zemalja iz Azije i Afrike. Incijativu za ovu konferenciju dao je indijski premijer
Nehru. U julu 1956 godine na Brijunima je odran sastanak Tita i indijskog premijera Nehrua
i egipatskog premijera Nasera, tom prilikom je usvojena deklaracija kojom se osuuje podjela
svijeta na blokove te se podrava odluka OUN o razoruavanju i koritenju atomske energije
u miroljubive svrhe. Te se trai pomo OUN nerazvijenim zemljama. U pokret nesvrstanih
mogle su se ukljuiti bilo koje zemlje koje nisu pristalice nijednog od blokova. Na
beogradskoj konferenciji koja je odrana u septembru 1961 godine oznaena je kao prva
izvanblokovska konferencija kojoj je pristustvovalo 25 efova drava i vlada usvojena je
deklaracija o opasnosti od rata i apel za mir. Upuena su pisma Kenediju i Hruovu ime se
pokret nesvrstanih opredjelio za politiku mira. Na drugom sastanku nesvrstani u Kairu
novembru 1964 u Kairu uestvovalo je 47 punopravnih drava i 10 drava posmatraa.
GOSPODARSTVO JUGOSLAVIJE
Unato tekoj situaciji u kojo se nala Jugoslavija nakon 1948 godine njezina industrija do
sredine 50 ih godina ostala je gotovo ista. Forsirala se teka industrija a dolazi i do poveane
proizvodnje industrijskih strojeva kao i strojeva za poljodejstvo. Meutim, stanovnitvo
Jugoslavije je i dajlje ivjelo u dosta tekim uvjetima pa je partija nastojala da poboljsa
poloaj puanstva, to je znailo zaokret ka lakoj i srednjoj industriji. Na takav razvoj je i
uticala blokada od socijalistikoga bloka koja je onesposobila stvaranje veih industrijskih
giganata. Orijentacija na proizvodnju robe iroke potronje 1955 godine unijela je odreenu
dozu ivosti. Zajedno sa Japanom industrijski rast koji se kretao od 11 do 17 % bio je jedan
od najveih u svijetu. Broj zaposlenih u narednih deset godina skoro se udvostruio. To je
dovelo do masovnog prelaska stanovnistva iz sela u grad. Privredni razvoj od 1955 do 1961
godine Partija je iskoristila za svoju propagandu najvljujui da ce Jugoslavija dostici po
proizvodnji sve najvece industrijske zemlje. Ciklus privrednog uspona nastao je kao rezultat
nekih injenica koje su se uspjele poklopiti, Jugoslavija je i dalje dobijala pomo od strane
SAD a, a nakon kraja sukoba IMF mogla je izvoziti i dalje jedan dio svojih proizvoda na
istono trite uglavnom robu koja se nije mogla plasirati na zapad. I sam komunalni sustav
uveden 1955 uza sve svoje slabosti dao je odreeni doprinos. Iako je drava i dalje imala
nadzor nad svim investicijama ipak je novac u manjoj mjeri pristizao u manje gradove.
Tajna sjednica partijskog vrha, odrana je u vrijeme kada je doslo do razbuktavanja odnosa u
koncepciji dravnoga vrha i u samom vrhu SKJ, Tito je sazvao zajedniku sjednicu saveznog i
republikanskog rukovodstva. Sjednica je odra od 14 do 16. marta 1962 u Beogradu, a javnost
o njoj nije bila obavjetena. Tito je pokazao da je dobro upuen u gospodarsko stanje i u borbe
u samome vrhu SKJ, koje su poprimile obiljeje meunacionalnih sukoba. Sam Tito uoio je
da ovakvo stanje vodi ka raspadu drave. Potpredsjednik SIV a Mijalko Todorovi
( zaduen za privredu) istakao je da je dolo do tolikog poleta privrede da savezni organi ne
mogu to vise kontrolirati. Kritizirao je republiki birokratizam i zalagao se za jaanje
saveznog centra. Osman Karabegovi i Rato Dugonji okomili su se na republike
funkcionere i traili da se politika osamostaljenja republika zaustavi. Aleksandar Rankovi je
istakao da se treba stati na kraj istaknutim republikim liderima. Miha marinc predstavnik
slovenskih komunista smatrao je da je dolo do krize u centralistikome vrhu te da je potrebna
njegova smjena. Vladimir Bakari i hrvatski predstavnici su takoer smatrali da republike
nemaju nikakve uloge u nastaloj krizi jer federacija raspolae sa 80 % svih jugoslavenskih
investicija koje plasira po republikama, te da su fondovi opina i republika mali i nemaju
gotovo nikakvu ulogu. Od 1945 godine Hrvatsko komunistiko vodstvo slijepo je slijedilo
direktive vrha Partije sve dok nije uvidjelo da od ukunog privrednog rasta od 202, 8 % samo
19 % otpada na Hrvatsku te da se njena bogatstva uveliko iskoritavaju, a da prilikom
raspodjele kapitala Hrvatska znatno loije prolazi od ostalih republika. O ovom pitanju je
raspravljao i sam vrh SHK u martu 1962 godine. Tako da dolazi do pokuaja politike i
privredne samostalnosti, koja je osuena od nekih lanova partijskog rukovodstva prije svega
ure Pucara i Edvarda Kardelja. U dravi se osjeao veliki jaz podjele i sukoba.
LEKCIJE O USTAVU
Nakon velikog privrednog rasta izmeu 1947 do 1953 godine i rasta industrijske proizvodnje,
poetkom 1960 ih godina dolo je do stagnacije i problema sa servisiranjem inostranih
dugova. Brzi poslijeratni razvoj bio je isprva ostvarivan zahvaljujuci djelimicno i zbog velike
americke pomoci nakon II svjetskog rata. nakon toga rast je ostvarivan podizanjem vanjskih
kredita, ali je zbog toga ubrzo dolo problema otplate tih kredita. Zbog toga je 1964 godine
opozvan petogodinji plan 1961 1965 i nastavljena velika privredna reforma na osmom
kongresu SKJ odranom u Beogradu u decembru 1964 godine. Privredna reforma je
proglaena u julu 1965 godine usvajanjem politike koja je poivala na potovanju ekonomskih
kategorija. Privredna reformna je nagovijestila poetak najkrupnijih drutveno ekonomskih
promjena od uvoenja radnikog samoupravljanja. Cilj reforme je jo bio i uvoenja zakona
ponude i potranje, davanja vee samostalnosti od uvoenja radnikog samoupravljanja. Sa
ovom reformom otpoele su sa radom i nove domae komercijalne banke koje su poele
davati kredite graanima. Ovaj zaokret prema trinoj ekonomiji i naputanje socijalistike
planske privrede donijeo je puno vie slobode u cjelom drutvu. Meutim reforma je imala i
svoju tamnu stranu, veliki porast nezaposlenosti i poveanje socijalne nejednakosti te nagli
rast vanjskog duga. Nakon 1965 godine u SKJ opali su lini dohodci a time i smanjena
sredstva za obrazovanja, kulturu, zdravstvo i ostale drutvene djelatnosti. Polovinom 1968
godine oko 400 000 jugoslovena je radilo van zemlje. Ova reforma sprovoena je dosta sporo
i nedosljedno. Cilj reforme je bio da se privreda usmjeri na povezivanje sa svjetskim tritem
i ukljui u meunarodnu podjelu rada, a uvodi se nova tehnologija. Saeto reeno reforma je
predstavljala sve ono to je bilo potrebno Jugoslaviji da se osposobi i pree sa ekstenzivnog
na intenzivno privreivanje. Ovom reformom javljaju se trajkovi u poduzeima, hrvatsko
proljee, studentski bunt itd. Formalno reformom su se bavili tadanji najvii partijski
rukovodioci Edvard Kardelj, Vladimir Bakari. No pravi kreator i izvritelj reforme bio je
SAVEZNI SEKRETAR ZA FINANSIJE Kiro Gligorov sa timom ekonosmkih strunjaka iz
cijele zemlje. Reforma je davala veu slobodu privatnom kapitalu. Izvrena je i monetarna
reforma, a cilj je bio konvertibilni dinar. Graani Jugoslavije mogli su dobiti putovnicu za
bilo koju zemlju svijeta nakon ove reforme, a brojni protivnici reforme govore da ona nije
uspjela na kraju jer se ona trebala proiriti i na politiku uvoenjem viepartijskog sistema.
STUDENTSKE DEMONSTRACIJE
Studentske demonstracije iz 1968. esto se nazivaju i mini revolucijama. Studentske
demonstracije zahvatile su i veliki broj kapitalistikih zemalja, a ostaje nejasno gdje je
izvor ovih demoinstracija. Neki msatraju da su demonstracije studenata bile potaknute
demonstracijama protiv rata u Vijetnamu koje su se te godine doravale irom SAD,
dok su drugi skloni kao prapoetak ovih demonstraciuja uzeti nemire u Parizu koji su
poeli zauzimanjem Sorbone i postavljanjem barikada po ulicama. Od komunistikih
zemalja protesti su najvie doli do izraaja u ehoslovakoj gdje su protesti ugueni
vojnom intervencijom. U Jugoslaviji su beogradski studenti u svome asopisu Student
ve u maja najavili mogue demonstracije do kojih je i dolo ve 02. juna 1968.
Studenti su pokuali izii na ulice ali je taj pokuaj milicija razbila te se studenti
povlae u fakultetske zgrade koje zauzimaju a u nastavku poinju da piu mnotvo
proglasa, letaka, zahtjeva. Beogradski univerzitet preimenovan je u Crveni univerzitet
Karla Marxa dok je Zagrebaki preimenovan u Sveuilite sedam sekretara SKOJ-a.
Osnovni zahtjevi bepogradskih studenata bili su ukidanje velikih socijalnih
nejednakosti, likvidacija nezaposlenosti, politika demokratizacija, poboljanje
studentskog standarda, jai utjecaj studenata na rjeavanje svih drutvenih pitanja,
posebno onih koja se tiu studenata. Neke od parola bile su dolje crvena buroazija,
neemo restauraciju kapitalizma... Studenti su na svoju stranu pokuali privui i
radnike ali je to prije studenata uspjela uraditi vlast koja je radnike koristila kao
protuteu studentima. Iako potpunija istraivanja o ovim protestima nisu provedena
Duan Bilandi smatra da se radilo o pokuaju promjene pravca koji je trasiran 1965.
u privredi a u politici 1966. padom Rankovia na IV plenumu CK SKJ. U Zagrebu su
demonstracije poele 3. juna i bile su znatno manjeg intenziteta nego one u Beogradu.
Odrano je nekoliko sastanaka ali je na kraju prevagnula ona struja koja je bila za
zahtjeve beogradski studenata ali protiv metoda kojim su oni pokuavani biti
ostvareni. U Zagrebu studenti nisu izili na ulice niti su zauzeli fakultetske zgrade, a
ve 9. juna rektor Sveuilita je obavijestio studente da e ispiti biti odrani prema
zakazanim rokovima. U Beogradu se veina profesora prikljuila studentima u
njihovim zahtjevima, dok su u Zagrebu veina profesora bili na linij SKH.
Predsjednitvo CK SKJ na elu sa Titom 9. juna raspravljalo je o studentskim
nemirima, a Tito je iznio stav da se tu radi da je to pokuaj snaga poraenih na IV
plenumu CKSKJ da zaustavi reforme poete 1965, a optuio ih je i za staljinizam i
velikosrpski ovinizam, te je proitao pismo studenata upueno ambasadi SSSR u
Beogradu sa zahtjevom da SSSR smijeni Tita i kom. rukovodstvo u Jugoslaviji.
Studenti su traili da, ako vlada nije u stanju da ispuni njihove zahtjeve, podnese
ostavku. Pri kraju rasprave, odbivi prijedloge za upotrebu vojne sile, Tito se odeluio
obratiti studentima preko TV, to je bilo neubiajeno ali se pokazalo da je imalo
itekakvog efekta. Tito je u govoru podrao studentske proteste ali je kritiki govorio
da su studenti izmanipilurani te ih je pozvao da budno prate rad politikog
rukovodstva i da kada god im nije ta jasno da se njemu obrate i poalju delegaciju. Na
kraju ih je pozvao da se vrate uenju jer je sad vrijeme ispita te bi bilo teta da izgube
jo dragocjenog vremena. Nakon ovoga demonstracije su prekinute a na ulicama
Beograd aje zaigrano Kozarko kolo. Nakon to se stanje u potpunosti smirili mnogi
su studenti i profesori bili iskljueni iz Partije i kanjeni na druge naine. Na kraju se
moe rei da je Tito najvei dobitnik nakon svega. Vjetim manevrom, podravi
veinu studentskih zahtjeva, smirio je demonstracije bez uporebe sile (koju je imao i
mogao upotrijebiti) dobio je ovacije cijele zemlje kakve nije dobio jo od 1945, a
mogao je ustvrditi da samo on dostojno izraava interese masa.
HRVATSKO PROLJEE
Kao poetka hrvatskog proljea obino se uzima 10. sjednica CK SKH koja je, to je vrlo
znaajno i neobino, direktno prenoena na TV. Milo anko je serijom svojih tekstova
sugerirao da nacionalizma ne samo da nije suzbijen nakon Dekleracije nego se jo vie iri, a
u tom irenju postoji odreeni sistem (koji ga podrava). Na 10. sjednici CK SKH polovinom
januara 1970. otro je kritikovan Milo anko, tada podpredsjednik Savezne skutine. Bio je
to presedan da se kritikuje jedan komunista koji je jo uvijek na vlasti. Od svih govornika
anko je otro kritikovan, ak i od Srba unutar CK, a njegovi potezi su oznaeni kao
unitarizam. U svom referatu na ovoj sjednici Dabevi-Kuar je istakla neravnopravan
poloaj Hrvatske u Jugoslaviji, iznosei prije svega ekonomske pokzatelje. Kljunim krivcima
su proglaeni nosioci unitarizma, tj pokuaja razdvajanja republikih granica i jugoslovenskog
jedinstva. Vano je za 10 sjednicu i to da se prvi put desilo da jedan vioski republiki partijski
organ prkida ritulanom politikom ponavljanja odluka saveznog centra. Otvorena je tzv.
samostalna politika republika. Ova sjednica je pkazala i kako se politika postepeno izvlai iz
kabineta i prenosi na ulice kroz direktne prijenose. Hrvatski komunisti su tad imali jo uvijek
snanu podrku Tita, bez obzira na pisnja anka njemu. Savka je isticala da je Tito ne samo
bio dobro informisan o tome at e se desiti na 10 sjednici, nego i da je direktnoo preko
telefona pratio ta se deava i ko ima kakve stavove. ak je napisala da je Tito predloio ne
samo da se anko osudi kao nosilac ideje unitarizma, ve da se otkriju i svi ostali koji stoje
iza nje. Navodno je i dapnuo kako u Beogradu postoji i urota protiv hrvatskog vostva. Pod
ostalim je manje vie identificirao cjelokupno srpsko vostvo. Pri tome se ne misli na
liberale, nego na dio srpskog vodstva na republikim funkcijama. Nakon 10 sjednice pokree
se maosvni pokret zborova na kojima se raspravljalo o vienom na sjednici. Svi u Hrvatskoj
su na tim zborovima davali podrku hrv vostvu, a ak je pokrenuta i procedura opoziva
anka. Taj niz masovnih zborova znatno zaotrava situaciju u cijeloj Jug, pa u beogradu
sredinom marta dolazi do sjednice Izvrnog biroa CK SKJ. Tu se javljaju 2 struje 1 koja
podrava stav sjednice i tvrdi da je unitarizam najvea opasnost, te 2 koja smatra da je 10
sjednica isti nacionalizam i da je treba osuditi. Glavni neprijatelji sjednice su bili ne politiari
iz Srbije, nego komunistiko vostvo iz Bosne, pogotovo C. Mijatovi. No i tada Hrv ima
Titvu podrku. Sve vie se uoava da je 10 sjednica definirala hrvatski nacionalni program,
iako joj to i nije bio cilj. Odluke sjednice e se razviti u jezgro tog programa 1970/71. Sve su
ee rasprave o naciji a sve se vie u njih ukljuuju mase.
21 sjednica CK SKJ u Karaorevu 01 decembra 1971 trajala je jako dugo. Tito je prethodno
proveo punih 16 sati na sastanku sa hrv vodstvo sluajui njihove izvjetaje i polemike, da bi
odmah nakon toga na sjednici izjavio da vie ne podrava njihove akcije. Naglaeno je da su
deavanja u Hrvatskoj otvorila vrata nacionalizmu i da se to ne smije dopustiti. Tek nakon te
sjednice se pokree kampanja sa terena, itavom bujicom telegrama, u kojim se trai smejna
hrv politiara. Tako, hrvatsko vostvo 12-13 decembra odluuje da podnese ostavke na svoje
funkcije.
Otvoren je proces smjene svih kadrova aktivnih u maspoku. Matica Hrvatska je zabranjena
(kao i Prosvjeta), postignuta je vea kontrola nad studentskim pokretom. U slijedee tri
godine vie od 50.000 lanova je iskljueno iz KPJ, oko 5.000 funkcionera je smjenjeno, oko
2.000 ih je osueno na zatvorske kazne zbog nacionalistikog djelovanja. Meu kanjenima
bili su i iak (4 godine zatvora) i Budia (3 godine) to je bio kraj hrvatskog proljea.
Titova politika je bila da ima u svakoj republici jednu jaku linost koja mu je odgovarala za
stanje u toj republici (Bakari u Hrvatskoj, Pucar u BiH, Rankovi u Srbiji). Meutim, nakon
sloma Rankovia nije bilo neke znaajnije linosti, a i oni koji su imali utjecaj i ugled u pertiji
bili su na saveznim funkcijama. To stanje poinje se mijenjati 1969 kada za predsjednika SKS
dolazi Marko Nikezi. Smatralo se da on moe biti rjeenje za neke unutranje obraune jer
dolazi izvana i nema repova(dugo bio u diplomatskoj slubi, umjetnik.kipar, majka mu
francuskinja). Kljuni protivnik protiv takvog rjeenja bio je Draa Markovi. Smatra je da
Nikezi nije nikakav politiki autoritet a nije cijenio ni njegovu intelektualistiku i
tehnokratsku orjentaciju. Za sekretara CK SKS dola je Latinka Perovi. Pored njih, u grupu
liberala ubrajaju se i Koa Popovi, Milentije Popovi, Mialko Todorovi pa ak i D.
Markovi koji se protivio Nikezievom imenovanju a potom vrlo blisko saraivao sa njim, a
na kraju e se ponovo okrenuti protiv njega. Liberali su pokuali da Srbiji skinu ig
unitarizma i nacionalizma. Pokuali su napraviti bogatu Srbiju koja bi bila primjer ostalim
republikama. Ipak, na razini YU ovi liberali su vrlo brzo bili marginalizirani, te s bili esto
preglasavani to je Srbiju vodilo u izolaciju. Istovremeno u cijeloj YU u svim republikim
rukovodstvima javljaju se liberali, izuzev BIH. Unutar Srbije liberali su ili na vre
povezivanje sa pokrajinama a na nivou YU bili su za koncept dogovaranja. Sa liberalimas
eesto povezuje nacionalizam mada je to teko odrivo: bili su nacionalni ali ne nacionalisti.
Hrvatsko proljee (Maspok) doveo je do zategnutih i poremenih nacionalnih odnosa u YU.
Rajko Danilovi prozivao je g+hrvatsko rukovodstvo da vodi nacionalistiku politiku a da dio
snaga izvan Srbije uzima za pravao da raspravlja o stanju u Srbiji. Srbija i njeni predstavnici
esto su bili preglasavani i u komisiji koja je trebala pripremiti izmjenu Ustava. Tito je pozvao
Nikezia i predloio mu da smijeni Markovia jer je ovaj koio donoenje novog ustava, to
je nikezi odbio. Stvara se jedna grupa koja optuuje Nikezia i srp rukovodstvo da ne
spreavaju nacionalizam, a na drugoj ih strani nacionalisti optuuju za izdaju srpskih nac
interesa. Sam Markovi se nije protivio novim ustavnim promjenama ali je smatra da ona nisu
ba najsretnije rjeenje. Tito je u poetku podravao hrvatsko rukovodstvo ali se vremenom u
potpunosti udaljio i smatrao je da treba ukloniti i srp i hrv rukovodstvo. Tito je u aprilu 1972.
sazvao skup sa srpskim rukovodstvom na Brijunima gdje on prigovara da srpski mediji
stvaraju zlu krv, da na pojedinim fakultetima u Bg djeluje jaka opozicija, da su opoziciono
orjentisani i oko Srpke knjievne zadruge (osi). Jaanjem frakcija tito je pripremao teren za
konani obraun. Stvara snage koji poinju optuivati liberale da ne ine dovoljno protiv
nacionalizma, a na elu tih snaga je D. Markovi. Tito ih optuuje da si suvie liberalni prema
opozicionim centrima, dok ih ljudi iz tih centara optuuju da su protiv liberalne inteligencije.
Istina je da su liberali vrili konstantnu cenzuru i zabranjivali veliki brpj knjiga, asopisa i
filmova ali i da su bili tolerantni prema odreenim krugovima koji su ih doli glave.
Poetkom oktobra Tito je sazvao na jedan sastanak rukovodee ljude iz Srbije ali i one
funkcionere iz Srbije koji su bili na saveznom nivou sa ciljem da ima sigurnu veinu. Na
sastanku su prisustvolo 82 funkionera a tito je rekao da eli razgovarati jer nije zadovoljan
stanjem u Srbiji, da se u Srbiji potcjenjuje klasni neprijatelj i da postoje ideolo[ke razlike.
Markovi je podrao Tita to je pokazalo da je dolo da raskola u SKS. Ovaj sastanak trajao je
4 dana. etvrtog dana Tito je proitao napisan govor. Nekoliko dana poslije Nikezi i L.
Perovi su saoptili titu da e podnijeti ostavku. Ostavku je podnio i K. Popovi a zatim je
krenula smjena niih funkcionera, direktora, meadera, tv i novinarskih urednika. Kao najjae
figure u Srbiji su ostali D. Markovi i P. Stamboli.