Professional Documents
Culture Documents
Hutba o Redzepu
Hutba o Redzepu
HUSUSAN EBI BEKRIN ,VE UMERE, VE USMANE, VE ALIJ , VE ALA BEKIJETI VE SAHABETI
VEL KARABETI VE TABIIN.
Hvala Allahu Milosnom pripada, Onome kojem se dove upuuju, Onome koji te
dove usliava i svojim robovima se na njihove pozive odaziva. Salavate na
Pejgambera donosimo, Bogu samo zahvalni to nas je sljedbenicima njegovim
uinio.
Na Poslanik, Muhammed, a.s., je uio dove i Boga tim dovama molio. Jedna od
njegovih dova koju je na poetku mjeseca redeba uio glasila je: ''Allahumme
barik lena fi redebe, ve abane, ve beligna ramadan! Allahu moj, obaspi nas
svojim bereketom u redebu i abanu i daj da doekamo ramazan.
Kako se navodi, u noi Regaiba, majka Muhammeda, a.s., h. Amina, u polusnu
vidjela je meleke i odabrane poslanike koji su joj saoptili da e biti majka
najodabranijeg i najveeg meu ljudima.
Muhammed, a.s., je ispunjenje elje i dove naeg praoca Ibrahima, a.s., tako je
dova Ibrahimova bila primljena. U toj noi, Lejletur-Regaibu, Allah d.. je
ispunio svoje obeanje dato ljudima, poslavi im ovjeka potpuno slinog njima.
Trebalo je ekati samo jo devet mjeseci do roenja i etrdeset godina na Objavu
Kurana, pa da svjetlo sa brda Hira obasja cijelo ovjeanstvo. Trebalo je ekati i
doekati. Saekali su pojavu svjetla savremenenici Muhammeda, a.s. Ibrahimova,
a.s., dova je nakon mnogo godina bila ispunjena.
A dananji ovjek, koji. Naalost, rijetko kad Boga za neto zamoli, jer misli da
svega ima pa mu nije ni potebno da Svevinjeg moli, ali kad doe u situaciju pa
dovu uputi, onda se nestrpljivim pokae, eli da mu se dova odmah ukabuli, da
mu se sve elje ostvare. ovjek je, uistinu, stvoren u urbi. To dananji ovjek
najbolje oslikava i pokazuje. urba, koja je dio ovjeka, u dananji vakat najvie iz
njega izlazi i na vidjelo se pokazuje. ovjek dananjice stalno nekud uri. Dok je
dijete uri da odraste, dok je u koli uri da je to prije zavri, dok radi uri
da stigne u penziju. ovjek dananjice bi da odmah ostvari ono to eli, ne
pitajui se je li to dobro ili tetno po njega. ivi smo svjedoci te svakodnevne
urbe i trke dananjeg ovjeka. ovjek u urbi danas nema vie vremena ni za ta,
osim za svoju urbu; nema vremena ili ga ima sve manje za porodicu, prijatelje,
za odmor i smiraj. ovjek dananjice uri kad hoda, kad jede, kad radi, uri ak i
u namazu, ako ga stigne i obaviti.
I tako, dok je u stalnoj urbi insan zaboravi, jer je zaboravno bie. A i na praotac,
Adem, a.s., je zaboravio i odluan nije bio. Zaboravio je Boije blagodati. I
dananji njegovi sinovi zaboravljaju Njegove blagodati pa Ga, Allaha i ne
spominju, jer ure, jer nemaju vremena za spominjanje imena Boijeg. A onaj ko
na Allaha zaboravi, pa i njega Allah zaboravi. I onda, kada ovjeka nezahvalanog,
koji je u stalnoj urbi, kakva nevolja zadesi, tada se sjea imena Uzvienog i njega
zaziva. Tada, taj koji stalno nekud uri, pokazuje onu svoju malodunost; kada ga
nevolja snae brian postane, a dok mu je dobro-nepristupaan je. I onda, kad se
od njega otkloni musibet i belaj, ovjek u urbi pokazuje svoju kratkovidnost.
Dok je u dobrom, dok je u snazi i zdravlju, insan samo tei da to vie stekne, a
im ta izgubi on oajava, zaboravljajui da je to sve prolaznog karaktera, kao i on
sam; danas je to tu prisutno, sutra ga vie nema i nestaje. Ali, iako je to prolazno,
ovjek u urbi uri da ga nagomila to vie, a pri tom nagomilavanju krtost ga
nadjaava. I tako rastu, kod ovjeka u urbi, apetiti njegovi, a i potrebe su mu sve
vee. Sve vie mu se ini da ono to ima mu je malo, da ne moe zadovoljiti
njegove potrebe, a ako ima toga vie od potreba svojih, onda se boji da e to
nestati, pa onda to skladiti, uva i ne dijeli. krtost, ovjeka u urbi, obuzme i
njima zavlada, a s druge strane elja mu se poveava. Da mu je, ovjeku koji
stalno uri, da svega ima. Sva srea pa Allah d.., iako je ljudima dao mnogo
Svojih blagodati, neke je ostavio i za Sebe, da ih on jednako svima dijeli i daje.
Srea pa ljudi meu sobom ne mogu da dijele jedni drugima osnovne potrebtine
za ivot. Allah je taj koji svima daje vazduh. Da je zrak koji diemo u posjedu ljudi
i da oni odreuju kome e koliko od toga dati, davno bi svijet propao, davno bi
mnogima ponestalo vazduha. Ali, nije tako, i srea je da nije. Jer, ovjek je,
uistinu nepravedan i nezahvalan.
Ako ovjek, koji je stalno u urbi, malo zastane i pogleda oko sebe, vidjet e da je
sve stvoreno, itav svemir potinjen je njemu. Sve se odvija po savrenim
zakonima koji su u skladu ovjeka i njegovih potreba. Allah d.. je iz Svoje
milosti tako odredio. Niti Sunce moe Mjesec dostii, niti dan moe no prestii.
Sve u svemiru plovi i ide svojim tokom, nikud ne uri. Samo ovjek nekuda uri.
A uri, hudi insan, kraju svome koji e neminovno doi. Samo, razlika je meu
ljudima kako se pripremaju za taj kraj. ure li i jesu li u stalnoj urbi ili
polagahno i smireno to ekaju i za to se spremaju. Razlika je meu ljudima
sjeaju li se Allaha pa da se i On njih sjea ili su na Njega zaboravili pa da i On
njih zaboravi. Razlika meu ljudima je koliko su Mu zahvalni i koliko Mu dove
upuuju, i u dobru a i kad ih nevolja pogodi, ili se Allaha samo kod belaja sjete a
kad im je dobro i nevolja proe onda se prepuste uivanju i zaboravu.
ELA INE AHSENE KELAM ,VE ABLAGAL NIZAM, KELAMULLAHI MELIKI AZIZIL ALAM.
EUZU BILLAHI MINEEJTANI RADIM ..BISMILLAHI RAHMANI RAHIM INNE DINE INDE
LLAHI ISLAM
( sjede se)
ALLAHUMME SALLI ALA MUHAMMEDIN VE ALA ALI MUHAMED. KEMA SALEJTE ALA
IBRAHIME VE ALA ALI IBRAHIME INEKE HAMIDUN MEDID. ALLAHUMME BARIK ALA
MUHAMMEDIN VE ALA ALI MUHAMMED. KEMA BAREKTE ALA IBRAHIME VE ALA ALI
IBRAHIME INNEKE HAMIDUN MEDID
( okrenemo se prema kibli I dovu uimo)
INNE LLAHE JE MURU BIL ADLI VEL IHSANI VE IJETAIZIL KURBA VE JENHA ANIL FAHAI
VEL MUNKERI VEL BAGJ..