1.

DEFINICIJA PISMENOSTI

Elementarna ili primarna pismenost: poznavanje itanja i pisanja kao osnovne vjetine
Sekundarna ili funkcionalna pismenost: razumijevanje pisanih uputa u svakodnevnom
ivotu npr. upotreba pojedinih proizvoda, ispunjavanje ugovora ili formulara, promet,
javne ustanove i sl.
Tercijarna (informacijska, internet, SMS) pismenost.

(Hrvatsko itateljsko drutvo)

Poimanje i uloga pismenosti mijenjale su se tijekom povijesti, da bi u zadnjem desetljeu

pod utjecajem razvoja informacijsko-komunikacijske tehnologije stekle i neke nove
dimenzije. Nekada je pismenost, kao vjetina, bila potrebna ljudima koji se koluju,
otvarala im je put do stjecanja znanja, danas je zbog promijenjene organiziranosti drutva
potrebna svima. Pismenost je postala jedno od najvanijih sredstava za postizanje
razliitih osobnih ciljeva i za obavljanje uloga u koli, na radnom mjestu, u obitelji i u
drutvu.

Razina pismenosti utjee na:

1. stjecanje naobrazbe

2. mogunost zaposlenja

3. uspjenost na radnom mjestu

4. kvalitetu ivota

5. zdravstvenu prosvjeenost

6. koritenje slobodnog vremena

7. opu naobrazbu.

Kod odraslih, razina pismenosti ima dvostruko znaenje: za njih kao pojedince i za njih
kao roditelje, koji na svoju djecu prenose odreene elemente pismenosti.
Uloga pismenosti i njena rairena upotreba utjeu na to kako se pismenost definira.
Pismenosti predstavljaju temeljne vjetine kao to su itanje i pisanje, raunanje,
upotreba raunala kao i odreeno temeljno znanje. Temeljno znanje odnosi se na
poznavanje sustava pisma, kao sustava grafiih znakova nekog jezika, naina za
primanje, razumijevanje i slanje poruka te dostupa informacijama. Izraz pismenost vrlo
se esto koristi u najirem smislu rijei i njome se pokuava obuhvatiti i itateljske
navike, interesi te openito itateljsku kulturu pojedinca ili naroda.

Jedno od poznatijih istraivanja na podruju pismenosti odraslih je Meunardno

istraivanje pismenosti odraslih u dobi od 16 do 65 godina ( IALS, 1994-1998 ) u kojem
je sudjelovalo dvadeset drava, uglavnom lanica OECD-a. Rezultati istraivanja
objavljeni su u meunarodnom izvjetaju Literacy in the Information Age (OECD,
Pariz, 2000 ). U sedamnaest od dvadeset drava rezultati su pokazali da razina pismenosti
koju postigne pojedinac u velikoj mjeri ovisi o stupnju naobrazbe i starosti. Stupanj
naobrazbe i razina pismenosti su u uzrono-posljedinom odnosu. Dob i razina
pismenosti su u obrnuto proporcionalnom odnosu. Mlae osobe postiu bolje rezultate
zato to je prolo manje vremena od zavretka kolovanja, a kolovanje odrava vjetinu
pismenosti.

Obiteljska pismenost je izraz kojim se pokuava obuhvatiti naine i okolnosti u kojima

lanovi obitelji koriste vjetinu itanja, pisanja i raunanja u obiteljskom ivotu za
obavljanje svojih uloga i za zadovoljavanje svakodnevnih potreba. Meunarodno
itateljsko drutvo preporuuje da se izraz obiteljska pismenost koristi kao kompleksan
pojam kojim su obuhvaeni svi odnosi koji mogu nastati imeu obitelji i pismenosti.

Prema autorici Nickse ( 1992. ) navodi se da postoje bar etiri naina na koji roditelji
utjeu na pismenost kod djece:

1. roditelji u obiteljskoj okolini potiu itake djelatnosti

2. izvode ih zajedno s djecom

3. roditelji itaju pred djecom i kao takvi, predstavljaju model koji dijete moe
oponaati

4. prihvaaju itanje kao vrijednost i istiu vanost stjecanja naobrazbe..

Smatra se da dijete od roditelja naui na to e obraati pozornost. Dijete kroz takva

iskustva usvaja kulturu svoje obitelji u smislu kulture komunikacije, provoenja
slobodnog vremena itd. (L. Knafli, 2002.).
UNESCO, tijelo UN-a za podruje obrazovanja, znanosti i kulture je ustanovio
Meunarodni dan pismenosti 1967.g. sa svrhom promicanja vanosti itanja i pismenosti
u ivotu pojedinca i drutva u cjelini.

Razvoj pismenosti je dugtrajan proces i zahtijeva jednak tretman kod poetnih itaa i
adolescenata. U dananje vrijeme zahtjevi pismenosti se poveavaju i ukljuuju vie
zadataka itanja i pisanja nego prije u prolosti. Adolescenti trebaju visoki stupanj
pismenosti da bi razumjeli mnotvo informacija koje su im dostupne. Smatra se da
moraju imati materijala za itanje koji se odnosi na njihove interese, instrukcije koje
grade njihove vjetine i elju da itaju kompleksne materijale.

Razvoj pismenosti poinje u ranom djetinjstvu- iako se naizgled ini da se te najranije

aktivnosti ne mogu povezati sa itanjem i pisanjem. Rana ponaanja kao to je itanje sa
sliica su primjeri izranjajue pismenosti, ine vaan dio razvoja pismenosti kod djece.
Uz primjerenu potporu roditelja, okoline i izloenosti okolini koja prua dovoljno
informacija, dijete uspjeno napreduje od izranjajueg prema konvencionalnom itanju.

Marie Clay (1966.g.) je prvi put uvela pojam izranjajue pismenosti kako bi opisala
ponaanje male djece kada koriste knjige i pisane materijale da bi oponaali itanje i
pisanje iako ne mogu ni itati ni pisati u konvencionalnom smislu. Prema ovom
istraivanju razvoj pismenosti u djece poinje puno prije no to djeca prime formalne
instrukcije u osnovnoj koli. Razvoj pismenosti je pod utjecajem socijalnih interakcija s
odraslima i izloenosti raznim materijalima kao to su prie. To je dugotrajan proces i
djeca usvajaju razliite vjetine na razliite naine. Vjetine itanja i pisanja se razvijaju u
isto vrijeme i vie su u korelaciji nego to su sekvencijalne.

Od prvih mjeseci ivota do druge godine razvoj oralnog jezika i pismenosti postaju
osnovni temelj za kasniju uspjenost itanja.

Od druge do tree godine ivota djeca poinju proizvoditi razumljiv govor kao odgovor
na knjige.

Od tree do etvrte godine ivota pokazuju veliki napredak u pismenosti. Sami poinju
itati omiljene knjige, fokusirajui se najvie na prepriavanje prie sa slika. Naposlijetku
napreduju od prianja o svakoj slici posebno do opisavnja slike po sliku u nizu koristei
jezik koji zvui kao itani ili pisani jezik. Znakovi koji izgledaju kao slova su pokuaj
male djece da tvore slova abecede, ovi oblici e se naposlijetku razviti u standardna
slova. Kada koriste razliite oblike pisanja djeca odravaju svoju namjeru da stvore
znaenje i vrlo esto itaju poruke koristei jezik koji zvui kao itanje.

Oko pete godine djeca polaze kolu i dobivaju formalne instrukcije. Veinu se djece u
vrtiu smatra izranjajuim itaima. Jako brzo napreduju u pismenosti ako su izloeni
optimalnim uvjetima. Djeca u ovoj dobi nastavljaju itati iz knjiga koje su jako esto uli.
Ovakvo itanje pokazuje intonacijske uzorke odraslog itaa i jezik koji je u knjizi.
Izranjajui itai poinju kontrolirati rane italake strategije kao to je direkcionalno
slaganje rijei i stvaranje koncepta o tisku.
Pisanje se takoer brzo razvija tijekom vrtike dobi. Djeca nastavljaju koristiti raznolike
pisane oblike koji su se kasnije razvili, stvaraju veze slova za pisane poruke bez obzira na
zvukove koji predstavljaju slova.

Prema Pinnellu ( 1996.) hitna i konvencionalna pismenost nisu odvojeni stupnjevi nego
kontinuum uenja koji varira s kompleksnou razvoja svakog pojedinca. Istie kako su
veina djece u prvom razredu rani itai, znaju kako koristiti rane italake strategije i
mogu itati prikladno odabrani tekst neovisno o uvodu koji je dao uitelj.

Kako djeca postaju konvencionalni itai prolaze kroz razliite periode razvoja u
nastojanju sa postanu to uspjeniji itai.

U drugom razredu postaju prijelazni itai. Mogu itati nepoznati tekst s vie neovisnosti
za razliku od ranih itaa. Koriste znaenje, gramatika i znakovna oponaanja puno vie.
Mogu prepoznati veliki broj esto koritenih rijei i koriste slike ogranieno dok itaju.
Koristei ove injenice, moemo povui paralelu s modelom Ute Frith koja istie vanost
usvajanja novih strategija u itanju, tj. prijelaz na nove strategije znai poboljanje u
smislu brzine i tonosti te se dogaa kada su osnovni elementi slijedee strategije
dostupni. U treem razredu djeca su fluentni itai, koriste jako puno informacija za
itanje nepoznatih tekstova. itaju s puno manje panje za dekodiranje i mogu
samostalno rijeiti probleme na koje naiu u tekstu. Djeca se naposlijetku pomaknu od
pokazivanja i oznaavanja slika u knjizi na itanje prie kroz ilustracije, pa na prianje
prie koristei jezik knjige i naposlijetku konvencionalno itanje koristei tekst prie.
Pokazalo se da su ideje djece o rijeima potpuno razliite od koncepata odraslih za te
pojedine rijei. Da bi se razvilo itanje i pisanje djeca moraju dosei odreenu razinu
kognitivnih vjetina. Prave vlastite predodbe o pismenosti. Kako se razvija pismenost
djeca napreduju kroz nekoliko kategorija fonolokih vjetina. Najranije i najlake zadae
ukljuuju rimovanje i indentificiranje rijei koje se rimuju. Najtei zadatak bi bio potpuna
segmentacija fonema i njihovo koritenje za stvaranje nove rijei.

Jedna od vanijih stvari je itanje na glas i stvaranje prilike djeci da rasprave prie koje
uju, takva djeca razvijau znanje o velikom rasponu tema, imaju veliki vokabular koji im
pomae u razumijevanju proitanog i razvoju italakih strategija, takoer se upoznavaju
s procesom itanja gledajui kako drugi itaju.

2. POVIJEST PISMENOSTI
Latinsku i grku pismenost pouavali su uitelji u javnim kolama ili kod bogatih obitelji
( privatno u kui ) gdje su nastavi prisustvovala zajedno gospodareva djeca i djeca kunih
robova. Ovaj drugi dio obrazovanja je bio znatno raireniji, dok su djeca obinih ljudi,
osobito djevojice ostajala nekolovana budui da kolovanje nije bilo obavezno. Uenici
su pisanje vjebali na ulomcima keramike ili na povotenim drvenim tablicama, urezujui
slova iglom i briui ih plosnatim krajem igle. Tablice su takoer koritene u poslovnim
uredima i privatnim gospodarstvima za biljeenje rauna i rokova. Obrazovani ljudi koji
su sudjelovali u gradskoj upravi pisali su knjige, pjesme i govore na svicima papirusa
ovijenim oko drvene palice, a koriteni su i listovi od uglaane koe koji su uvezivani u
knjige. Na papiru i pergamentu pisalo se perom od metala ili od trske i tintom koja se po
potrebi mogla oprati.

Na tlu Vinodola su naeni prvi pisani materijali na hrvatskom jezilu koji su tada
imali veliki znaaj, a danas imaju veliku povijesnu vrijednost za hrvatski jezik.
Najpoznatiji hrvatski pisani spomenik na glagoljici je Baanska ploa. Ona je izvorna
pregrada ili paravan koja je dijelila puk od sveenstva. Predstavlja znaajan izvor o
postojanju hrvatskog naroda, jezika i razvitka.

3. OBLICI PISMENOSTI

3.1. Matematika i znanstvena pismenost

De Boer: Znanstvena pismenost je ograniena na ne-znanstvenike, iskljuujui praktine

znanstvenike iz zahtjeva pismenosti.

No to ipak nije tako, znanstvenici i metematiari, kao i drugi graani, imaju obavezu
postati i matematiki i znanstveno pismeni tako da mogu razumjeti vanost svog znanja.

Matematika i znanstvena pismenost su:

sposobnost nauiti i ponovoti nauene matematike i znanstvene sadraje
sposobnost nauiti dodatne sadraje samostalno
sposobnost da moemo razviti i koristiti matematike i znanstvene procese da bi proirili
uenje, da bi komunicirali s drugima o enju i nauenome.

Svaki sloeniji stupanj ukljuuje onaj jednostavniji i nema tone granice izmeu razliitih
stupnjeva. Postoji spremnost na kojoj su studenti sposobni napredovati sa jednog stupnja
na drugi. Opis ovih pismenosti je realistian i funkcionalan. Sposobnost za ispitivanjem
je cilj koji prelazi i nacionalne i svjetske standarde. injenica da mlaa djeca prirodno
ispituju, ali kasnije gube ove vjetine, govori nam da ovaj proces mora biti ohrabren kroz
praksu u ranoj dobi i nastavljen kroz kolovanje. U isto vrijeme razvoj ovih vjetina treba
biti podran kroz prilike za sudjelovanje u matematikim i znastvenim procesima koji
vode otkriu. Moraju ukljiivati osnovne jezine vjetine itanja, sluanja i pisanja. Bez
osnovnih jezinih vjetina matematika i znanstvena pismenost ne bi bila mogua.

3.2. Informatika pismenost

Razvojem informatike tehnologije sve se vie susreemo s pojmom informatike

pismenosti koja je osnova za razvoj suvremenog drutva.

Informatika pismenost (eng. computer literacy ) definira se kao sposobnost koritenja

raunala i raunalnih programa. Informacijska pismenost (eng. information literacy )
predstavlja uvianje potrebe za informacijom te posjedovanje znanja o tome kako nai,
procijeniti i iskoristiti najbolje i najnovije informacije koje su na raspolaganju kako bi se
rijeio odreeni problem ili donijela kakva odluka. Pri tome izvori informacija mogu biti
razliiti: knjige, asopisi, raunala, tv, film ili bilo to drugo. Danas posebnu ulogu kao
izvor informacija ima Internet. Informacijska pismenost ukljuuje:

Prepoznavanje potrebe za informacijom

Pronalaenje informacije

Analiza i vrednovanje informacije

Koritenje informacije

Objavljivanje informacije

Otkada je internet postao dostupan irokom krugu korisnika te uao u kuanstva i

poduzea, broj njegovih korisnika u europskim dravama raste. No u broju korisnika
globalne mree informacija unutar Europe postoje velike razlike. On se kree od gotovo
nevjerojatnih 0.78 korisnika po stanovniku na Islandu pa sve do samo tri korisnika na
tisuu stanovnika u Moldaviji. Ovdje ne moemo rei da broj registriranih korisnika
predstavlja broj ljudi koji koriste internet jer se kao korisnik registrira kuanstno koje
najee ima vie lanova, a isto tako i poduzee. Meutim poredak zemalja koje su
poredane prema istom kriteriju, govori o njihovom meusobnom odnosu, a to je zapravo
ono to nas najvie zanima. Grafikon prikazuje taj odnos.

Koritenje interneta ima veliku ulogu u radu s raunalom, a dostupnost ovom izvoru
informacija mogla bi postati mjerilom upuenosti u dogaanja kako na lokalnoj, tako i na
svjetskoj razini.

Iz grafa moemo vidjeti da prema uestalosti koritenja interneta, prvo mjesto pripada
Islandu. Tu je znaajnu ulogu odigrala injenica da ova tehnoloki vrlo razvijena drava
ima vrlo malo stanovnika. Sa znatnijim zaostajanjem slijede skandinavske zamlje kojima
su se pridruili vicarska i Ujedinjeno Kraljevstvo. Slovenija je na prvom mjestu meu
tranzicijskim zemljama. Hrvatska je na 28. mjestu meu dravama kontinenta, a gledajui
regionalno, moe se rei da prednjae drave Sjeverne Europe, a najmenje korisnika
imaju zemlje Jugoistone i Istone Europe.

3.3. Filmska i televizijska pismenost

Djeca ne razumiju uvijek film i televiziju na isti nain na koji to ine odrasli. Djeca esto
misle da e promjenom kanala vidjeti razliite dijelove istog lika na televiziji. Na primjer,
ako je na ekranu bila glava lika, mislio je da e na drugom ekranu nai njegove noge. U
djetinjstvu, ekran predstavlja prostor stvarnog svijeta i za sve to se dogaa unutar tog
stvarnosvjetovnog prostora misle da je sigurno meusobno povezano.

Nae razumijevanje filma i televizije ovisi o poznavanju znakovnog koda medija. Na

primjer, ako se slika A i slika B smjenjuju na ekranu u postupno kraim i kraim
tehnikama ( ova tehnika se naziva brza montaa ), iskusan e kinogledatelj, onaj koji
poznaje kod, shvatiti poruku da A i B postoje u isto vrijeme ali na rezliitim mjestima i
da se oni meusobno pribliavaju, bilo prostorno ili dramatski. Uenje dekodiranja
znakova filma, nalik je uenju itanja. Vjetine koje dekodiranje filma ili televizije
zahtjeva nisu toliko specijalizirane kao vjetine potrebne za itanje, ali su svejedno
znatne. Zato to televizija i film upotrebljavaju isti temeljni kod i zato to se filmovi
javljuju na televiziji uzimaju se kao jednakoznani. Pa se tako i naziv televizijska
pismenost rabi podrazumjevajui da ona ukljuuje i filmsku pismenost.

Neki od elemenata koje televizijski gledatelj mora dekodirati vizualni su, proizvedeni
postupcima kao to su rez s jednog kadra na drugi, okreti kamere od jednog dijela prizora
na drugi, zumiranje, rezdijeljeni ekran. Drugi su sluni, poput bestjelesnog naratora ili
popratnog smijeha. Svaka od tih tehnika zastupa neto u stvarnome svijetu. Primjerice,
kad kamera zumira na detalj ona priopava odnos izmeu tog dijela i njegove ire
okolice. Jednostavan rez obino znai promjenu perspektive na dani prizor. Pretapanje
( tamo gdje se jedan kadar vizualno pretopi u drugi ) oznaava promjenu scene ili
promjenu vremena. Razdijeljeni ekran oznaava in usporedbe. Koritenje bestjelesnog
naratora podrazumijeva da osoba koja pripovijeda ima stanovit odmak, bilo fiziki ili
psiholoki, od prizora koji ocrtava. Znakovne konvencije koje poput ovih, ako ih se uzme
zajedno, tvore kod koji gledatelj mora znati kako bi razumio to se zbiva na ekranu.

Jedan od razloga zato djeca ponekad krivo razumiju film ili televiziju jest u tome to ona
ne znaju uvijek kako da protumae odnose izmeu kadrova. Postoje istraivanja koja
govore da djeca ne mogu ispravno zakljuiti o odnosima izmeu prizora u sklopu
televizijskih zabavnih programa za odrasle sve dok ne napune sedam godina. Manja djeca
tee svaki kadar uzeti kao neovisnu jedinicu. Mnoga djeca rane dobi ak ni ne koriste
poredak kadrova kako bi protumaili dramsku emisiju; na taj nain njihovo pamenje
emisije ima fragmentarnu narav.

Nedavna istraivanja u SAD-u kazuju da i u ranoj dobi ipak postoji sposobnost bar nekog
stupnja tumaenja slijeda kadrova. Nakon gledanja lutka-filma namijenjenog posebno za
djecu, dugog samo trideset sekundi i s prepoznatljivim sadrajem, ak je i trogodinje i
petogodinje dijete moglo odigrati film upotrebljavajui iste lutke koje su se pojavile u
filmu, a njihove su rekonstrukcije bile jednako tone onda kad se film sastojao od
odvojenih kadrova kao i onda kad se sastojao od jednog kadra dugog trideset sekundi.
Dakle djeca izmeu tree i pete godine ivota, u SAD-u zasiena televizijom, ve
posjeduju rudimentarno poznavanje odnosa izmeu kadrova i mogu se primjeniti na
materijal koji je na njihovoj razini, ali su nesposobni razumijeti odnose u emisijama za
odrasle. Porast ovih vjetina dio je razvojnog procesa koji nije dovren prije desete
godine.

Vrlo je teko odvajati uinke sazrijevanja, opeg iskustva i posebnih iskustava s

telvizijom s obzirom na rast vjetina televizijske pismenosti. Radei u Izraelu, zemlji u
kojoj je televizija manje zastupljena nego u SAD-u, Salomon je uspio stei stanovit uvid
koliko gledalaka izloenost utjee na te vjetine. U stanovitu smislu, njegov rad testira
samu ideju o televizijskoj pismenosti: stjee li se televizijska pismenost kroz izloenost
mediju, kao to je to sluaj s pismenou?

Ispitivao je utjecaj Ulice Sezam na stjecanje odreenog znanja, kao to je znanje abecede.
Meu ispitanicima starim od sedam do devet godina, stalni gledatelji Ulice Sezam znatno
su bili uspjeniji na salomonovim testovima. Djeca koja su puno gledala Ulicu Sezam,
stjecala su posebne vjetine u televizijskoj pismenosti. Djeca s najveom vjetinom u
televizijskoj pismenosti takoer su pokazivala i najvee znanje o sadraju te emisije.

Televizijska pismenost, razvijena dijelom izlaganjem televiziji, a dijelom razvojem,

omoguuje uporabu televizije u prijenosu znanja i kognitivnih vjetina maloj djeci.
Paralela s pismom je jasna: stjecanje temeljnih vjetina pismenosti omoguuje da se
pisanje koristi za prijenos informacija i ideja. Ipak postoji i razlika: djecu se, mora
poduiti itanju, dok televizijsku pismenost steknu sama, gledanjem televizije.

3.4. Glazbena pismenost

Glazbena pismenost je kombinacija glazbenog pravopisa i glazbene gramatike, a pod to

spada:

1. kako se piu note, pauze, kljuevi, oznake za mjeru

2. to je mjera, a to ritam

3. ljestvice/tonaliteti, ljestvice/modusi

4. alteracije

5. modulacije

6. pojmovi kromatike i dijatonike

Pri usvajanju glazbene pismenosti izuzetno je vaan diktat koji se primjenjuje ve od

prvog dana nastave solfeggia (u poetku su usmeni, a kasnije se proiruju na usmeni-
ritamski zatim melodijsko-ritamski i naposlijetku pisani diktat.)

( Metodika glazbene nastave )

4. ODNOS DISLEKSIJE I PISMENOSTI

Istraivanja koja su provedena u Sloveniji i ostalim europskim dravama su pokazala da

osobe s tekoama u uenju i s disleksijom openito postiu loije rezultate od populacije
koja nema takvih problema. Najvee razlike tj. najloiji rezultati su zabiljeeni u
kvantitativnoj (matematikoj) pismenosti iako su i na ostalim razinama rezultati bili jako
loi, jedino u proznoj pismenosti su rezultati bili na razini koju zahtjeva moderno drutvo,
7,8% pojedinaca. Razlike po spolu su bile zanemarive, ali su zato razlike u dobi pokazale
da mlae generacije postiu znatno loije rezultate.

U obzir se uzimala i prosjeno trajanje kolovanja, oni pojedinci koji su u koli proveli 7
godina postigli su samo prvu razinu pismenosti, a oni sa 10 godina kolovanja su postigli
drugu razinu. Istraivanja su takoer pokazala da osobe koje su postigle loije rezultate tj.
manju razinu pismenosti ne vole itati ni kod kue i ne posjeuju knjinice.

Disleksija i razliite tekoe u uenju utjeu na razinu pismenosti i opismenjavanje

uope, u Sloveniji se to moe povezati sa kolskim sustavom koji nije imao previe
"sluha" za osobe s takvim potrebama pa i to moe biti jedan od razloga slabije
pismenosti.

U skandinavskim zemljama je kolski sustav drugaiji, ali ipak je pismenost takvih osoba
znatno nia od ostale populacije, no ono to ih bitno razlikuje je broj registriranih
pojedinaca sa poremeajima uenja i disleksijom koji je puno vei nego u Sloveniji.

( Dyslexia, An international Journal of Research and Practice )

5. TO JE TO OECD/PISA?

PISA ( The Program for International Student Assessment ) je program meunarodnog

ocjenjivanja znanja i vjetina uenika, koji su zajedniki razvijale zemlje lanice OECD-a
( Organization for Economic Cooperation and Development ) s ciljem utvrivanja stupnja
do kojeg su uenici, koji se blie zavretku obveznog obrazovanja, usvojili neka znanja i
stekli kvalifikacije koje su neophodne za njihovo potpuno ukljuivanje u drutvo.

Prva PISA studija organizirala se 2000.godine. nakon toga ocjenjivanje se provodi svake
tree godine. Ispituju se tri domene:

1. literarna pismenost

2. matematika pismenost

3. znanstvena pismenost

Program obrazovanja OECD-a je tijekom proteklih deset godina radio sa zemljama

lanicama na poboljanju meunarodnih pokazatelja rezultata u obrazovanju. Svake se
godine veliki izbor pokazatelja objavljuje u OECD-ovoj publikaciji "Education at a
Glance". Oni daju komparativne podatke o ljudskim i financijskim resursima
investiranim u obrazovanje, o tome kako funkcioniraju i razvijaju se sistemi obrazovanja
i naobrazbe, te o prihodima od ulaganja u obrazovanje.
Uenici ne mogu u koli nauiti sve to e im kao odraslim osobama trebati za ivot. Da
bi s uspjehom mogli usvajati nova znanja cijelog svog ivota, trebaju imati solidnu
osnovu u osnovnim podrujima literarna, matematika i znanstvena pismenost.

Literarna pismanost od uenika se zahtijeva izvravanje velikog broja zadataka

razliitim vrstama testova. Zadaci variraju od usvajanja posebnih informacija kojima bi
se demonstriralo iroko razumijevanje od interpretiranja testova i razmiljanje o
njegovim sadrajima i karakteristikama. Testovi koji se koriste obuhvaaju ne samo
standardne prozne odlomke nego i razliite vrste dokumenata kao to su popisi, obrasci,
grafikoni i dijagrami.

Matematika pismenost podrazumijeva koritenje matematike kompetentnosti na

nekoliko razina, varirajui od izvravanja standardnih matematikih operacija do
matematikog razmiljanja i razumijevanja. Takoer zahtijeva znanje i primjenu velikog
raspona matematikih sadraja koji se izvlae iz podruja kao to su vjerojatnost,
promjena i rast, prostor i oblici, kvantitativno zakljuivanje, meuodnose nezavisnosti i
zavisnosti. To ukljuuje specifina podruja nastavnih programa iz matematike kao to su
algebra, brojevi i geometrija.

Znanstvena pismenost obuhvaa koritenje glavnih znanstvenih koncepata kako bi

se razumjeli problemi i pomoglo pri donoenju odluka u svijetu prirode. Takoer
podrazumijeva sposobnost prepoznavanja znanstvenih pitanja, koritenja dokaza,
izvlaenja znanstvenih zakljuaka i priopavanja tih zakljuaka.

Prethodne meunarodne studije koncentrirale su se na "kolsko" znanje. Nove OECD-

ove studije imaju cilj utvrditi kako uenici izvravaju zadatke izvan kolske satnice u
domenama koje se ispituju.

Vlade pojedinih zemalja razvijaju svoje vlastite metode izvjetavanja stavljajui rezultate
u kontekst vlastitog obrazovnog sistema i situacija. Tako e bogati prikaz podataka iz
izvjetaja staviti na raspolaganje drugim korisnicima za provoenje vlastitih analiza.