4 FAZE U PROCESU ODLUIVANJA

4.1. Klasifikacija faza u procesu odluivanja

Poslovno odluivanje i donoenje menaderskih odluka predmet je zanimanja
mnogih autora koji se bave teorijama o odluivanju. Razliitih faza u procesu
odluivanja ima gotovo koliko i autora. Najvea razlika meu njima je to faze drugaije
nazivaju i spajaju vie faza u jednu ali sve se to svodi na isti proces.
Dvije skupine autora:
prva skupina odluivanje zavrava donoenjem odluke odluivanje u uem
smislu.
druga skupina autori ire gledaju na proces i prate odluke nakon faze
donoenja odluke, a to su faze provoenja i kontrole odluivanje u irem
smislu.
Najvea razlika koja se pojavljuje meu autorima je ta u broju podfaza u donoenju
odluka. Priprema odluke kod veine autora je prva faza ali kod ostalih ta faza se moe
sastojati od jo 2 do 8 podfaza. to se tie ostalih odluka kao to su donoenje odluke,
realizacija, provoenje i kontrola , nema veih razlika meu autorima.

4.2 Proces odluivanja shvaen u uem smislu

Za autore koji poimaju odluivanje u uem smislu proces odluivanja zavrava
fazom donoenja odluke, a sastoji se od dvije osnovne faze:
faza pripreme odluke
faza donoenja odluke
Autori koji su zagovornici teorije odluivanja u uem smislu proces odluivanja
zavrava fazom donoenja odluke. Glavna razlika meu tim autorima je u tome koliko
potfaza navode u fazi pripreme odluke. Tako na primjer L.T.Livingston taj proces ima
dvije faze (priprema i donoenje). H.A.Simons proces vidi u 3 faze, a S.Marjanovi
navodi ak 8 faza procesa odluivanja, a to su:
1. postavljanje ciljeva koje odlukom treba postii
2. odreivanje rezultata koje treba ostvariti
3. definiranje problema koji treba rijeiti
4. skupljanje podataka i informacija potrebnih za odluivanje
5. analiza podataka
6. predvianje
7. formiranje rijeenja
8. formiranje odluke
Bez obzira koliko koliki broj faza autor navodi, prve faze se odnose na pripremu odluke,
a zadnja faza na donoenje odluke. Iz svega tog analizom se moe zakljuiti da svi
autori navode samo dvije temeljne faze ali ih samo drugaije nazivaju i u vie podfaza
svrstavaju.

4.3 Proces odluivanja shvaen u irem smislu

Proces odluivanja u irem smislu podrazumijeva i faze procesa odluivanja
koje idu nakon donoenja odluka, a to su faza provoenja i faza kontrole provedene
odluke. Kao u procesu odluivanja u uem smislu, autore koji taj proces vide u irem
smislu moemo razvrstati u dvije podskupine:
autori koji vide 3 temeljne faze procesa odluivanja (1. priprema odluke, 2.
donoenje odluke i 3. provoenje odluke)
 autori koji vide 4 temeljne faze procesa odluivanja (1. priprema odluke, 2.
donoenje odluke, 3. provoenje odluke i 4. kontrolu provedene odluke)
U prvu skupinu autora spadaju S.M.Lee, J.H.Moore, P.F.Drucker i drugi.
S.M.Lee i J.H.Moore navode sljedee faze :
1. formuliranje problema dobro formuliran problem je problem napola
rijeen, faza koja je najosjetljiviji dio rjeavanja problema.
2. kreiranje odgovarajueg modela omoguuje analizu i razumijevanje
problema koji se rjeava.
3. traenje optimalnog rjeenja esto nije mogue odrediti ga
analitikim putem, ve se trai aproksimativni optimum.
4. provoenje rjeenja primjena donesene odluke.
Prve dvije faze to autori navode odnose se na fazu pripreme odluke, trea je faza
donoenja odluke, a zadnja etvrta faza je provoenje odluke.
P.F.Drucker primjerice ima 5 faza procesa odluivanja, dok R.L.Dafta proces
odluivanja vidi u ak 8 faza od kojih se ak 6 prvih mogu smatrati podfazama pripreme
odluke.
Sinteza svih nabrojanih podjela faza procesa odluivanja moe se prikazati krugom
odluivanja iz koje je vidljivo da proces odluivanja zapoinje definiranjem problema,
a zavrava implementacijom rjeenja te da se cjelokupni proces napaja
informacijama. O koliini, kvaliteti i dostupnosti informacija ovisit e ne samo brzina
odluivanja ve i kvaliteta donesenih odluka.

Druga skupina autora vidi proces donoenja odluka u najirem smislu rijei i to
od etiri faze - priprema, donoenje, provoenje i kontrola. Velik broj autora
odluuje se za ove faze a to su R.Kreitner, R.Gordon, A.Sharplin, S.Kossen, M.Novak
i drugi.
R.Kreitner u procesu odluivanja vidi etiri faze a to su:
1. iniciranje problema treba odgovoriti na pitanja o postojeoj situaciji,
kakva je eljena situacija te to uzrokuje stanje izmeu postojeeg i
eljenog stanja
2. generiranje inaica rjeenja obavlja se pomou objektivnoga i
analitikog pristupa te intuitivnog pristupa
3. selekcija rjeenja mora dati odgovor na 2 pitanja (je li izabrano
rjeenje efektivno i jel i izabrano rjeenje efikasno)
 4. implementacija i evaluacija rjeenja treba utvrditi poklapali se se
stvarno stanje sa eljenim stanjem
U Kreitnerovoj klasifikaciji faza procesa odluivanja prva i druga faza mogu se smatrati
fazom pripreme odluke, trea faza jest faza donoenja odluke, a etvrta faza se sastoji
od dvije faze a to su faza provoenja odlke (implementacija) i faze kontrole
(evaluacije). Kao i u dosadanjim pogledima, bili oni u uem smislu ili irem razni autori
navode vie ili manje faza koje se sve svode na isto.

Pet kljunih faza ili koraka u procesu odluivanja:

Dvostruka provjera etinosti svako odluivanje, posebno poslovno i

menaderskoj, mora proi dvostruku provjeru etinosti to je prema
J.R.Schermerhornu jr.:
kako e se osjeati donositelj odluke u krugu svoje obitelji.
kako e se donositelj odluke osjeati ako njegova odluka bude
objavljene u lokalnim medijima.
Ako donositelj odluke u jednom ili oba sluaja osjea loe, tj. ako mu je nelagodno
zbog odluke koje je donio, to je znak da odluka nije prola provjeru etinosti. Odluka
koja proe obje provjere etinosti smatra se etikom i drutveno odgovornom
ponaanju donositelja odluke. Menader koji se ne pridrava etikoga kodeksa prezire
ne samo ua i ira zajednica nego i vlastita obitelj te je posve sigurno da takvi
menaderi nee biti uspjeni i cijenjeni.
Pitanja
1. Kako moemo shvatit proces odluivanja prema autorima ?
2. Kako zavrava proces odluivanja u uem smislu ?
3. Kako zavrava proces odluivanja u irem smislu?
4. Od koje dvije osnovne faze se sastoji proces donoenja odluka u uem smislu?
5. Nabroj faze u irem smislu donoenja odluke?
6. Nacrtaj i objasni krug odluivanja.
7. Objasni R.Kreitnerov proces donoenja odluka.
8. Objasni pet kljunih faza ili koraka odluivanja.
9. Objasni dvostruku provjeru etinosti.
10. Da li smatrate da je ne etian menader osuen na neuspjeh i da nee biti cijenjen?
4.4. Faze integralnog procesa odluivanja
U procesu odluivanja, faza donoenja odluke predstavlja odreeni jednokratni
in kojem prethode neke aktivnosti ali takoer iza njega slijede neke aktivnosti.

Proces odluivanja u uem smislu zavrava s fazom donoenja odluke, dok u

irem smislu, proces odluivanja obuhvaa i proces provoenja odnosno realizacije
odluke kao i kontrolu provoenja odluke.

Donoenje odluke je jedna, ali zato najvanija faza procesa odluivanja kojoj
prethodi faza pripreme odluka, koja se realizira kroz slijedee podfaze:

1. identifikacija problema,
2. definiranje zadatka,
3. snimanje i analiza postojeeg stanja,
4. traenje inaica rjeenja problema i
5. vrednovanje svih inaica rjeenja problema.

Svaka od navedenih podfaza biti e detaljnije objanjena u nastavku.

1. Identifikacija problema: sam proces odluivanja zapoinje sveobuhvatnom i
cjelovitom identifikacijom problema. Problem, odnosno probleme treba otkriti i
rijeiti jer o dobroj identifikaciji problema ovisi uspjeh, ne samo preostalih faza
u procesu odluivanja, ve uspjeh cjelokupnog procesa odluivanja. Drugi naziv
za ovu fazu je i dijagnosticiranje problema. U fazi identifikacije problema vano
je procijeniti sam problem te odrediti i shvatiti uzroke problema, jer bez toga bi
ostale faze u procesu odluivanja bile nepotrebne i beskorisne.
2. Definiranje zadatka: odreivanje onoga to se treba uiniti, ono to se procesom
odluivanja eli postii. Premda je zadatak lake odrediti kada je problem jasno
identificiran, uvijek je jasno i razumljivo definiranje zadatka izazov za
menadment jer o tome e ovisi uspjenost provoenja i preostalih faza procesa
odluivanja.
3. Snimanje i analiza postojeeg stanja: u treoj fazi analizira se postojee stanje
koje moe pomoi u rjeavanju problema. Poduzee analizira postojee
materijalne resurse, ljudske potencijale i ostala sredstva koja joj stoje na
raspolaganju. U ovoj fazi poduzee se suoava s prepoznavanjem ogranienja
u odluivanju (predstavljaju okvir unutar kojeg se moe traiti inaica rjeenja
problema). U poslovnom odluivanju, ogranienja odluivanja mogu biti:
nepotpunost informacija donositelja odluka, vremensko ogranienje unutar
kojeg treba donijeti odluku, nejasne okolnosti odluivanja, osobna ogranienja
donositelja odluka i nedovoljna sredstva za ostvarenje cilja.
4. Traenje inaica rjeenja problema: provodi se postupak generiranja ideja.
Potrebno je da se generira vei broj inaica rjeenja problema jer predstavlja
veu mogunost za izbor najboljeg rjeenja, no poveava i trokove u fazi
vrednovanja inaica. Kod odreivanja broja inaica rjeenja problema postoje i
odreena ogranienja koja se odnose na vrijeme koje stoji na raspolaganju za
rjeavanje problema ali i vanost same odluke kojom se odreeni problem treba
rijeiti.
5. Vrednovanje inaica rjeenja problema: podrazumijeva procjenu, ocjenu
odnosno vrednovanje svih generiranih inaica kao potencijalnih rjeenja
odreenog problema. Procjena svake od inaica trebala bi se temeljiti na
kvantitativnim imbenicima (brojke, vrijeme i trokovi) i kvalitativnim
 imbenicima (politiko stanje i kretanje, stabilnost ili nestabilnost okoline, rizik
tehnolokih procjena i sl.). Nakon procjene svih potencijalnih inaica za
rjeavanje problema obavlja se selekcija na odreeni manji broj. Svaka od
inaica za rjeavanje problema ima svoje pozitivne aspekte (zato se ba za
nju odluiti) i negativne aspekte (sugeriraju da se ne opredijelimo za tu inaicu).
Procjena svake pojedinane inaice moe se vriti i na bazi isplativosti svake
od njih s obzirom na trokove, koristi i vjerojatnosti da e se oekivana
isplativost ostvariti.
Nakon prethodno opisanih aktivnosti, slijedi faza procesa donoenja odluke.
Donoenje odluke predstavlja izbor najprikladnijih inaica uzimajui u obzir postojee
okolnosti i ogranienja. U izboru najpovoljnije inaice, nije mogue uvijek izabrati
najbolje rjeenje stoga se esto treba zadovoljiti i s zadovoljavajuim rjeenjem.
Sposobnost izabiranja najbolje od moguih inaica dijeli uspjene od neuspjenih
menadera.
Integralni proces odluivanja obuhvaa jo i fazu provoenja odluke. Donositelji
odluke, a menaderi poduzea posebno, stalno moraju voditi brigu da se donesene
odluke i provedu odnosno implementiraju. Ako ne doe do implementacije odluke,
dolazi do dodatnih potekoa u poslovanju poduzea. Problem kvalitetnog provoenja
odluka jedna je od najvanijih vjetina po kojima se diferencira uspjean od
neuspjenog i nesposobnog menadmenta. Menadment poduzea mora biti
sposoban uskladiti sve donesene odluke, koje se donose na razliitim organizacijskim
razinama i od razliitih subjekata odluivanja. Kod toga je potrebno da je odluivanje
hijerarhijsko te da su odluke vieg reda okvir u koji se trebaju smjestiti odluke nieg
reda. To treba imati na umu posebno u ovoj fazi.
Kontrola provoenja odluke omoguava verifikaciju cijelog prijeenog puta u
procesu odluivanja. Kontrola daje odgovor na pitanje o tome je li odluka uope
provedena a isto tako, ako je provedena, kako je provedena i kakve rezultate donosi
organizaciji. to je kontrola uestalija, to je mogunost iznenaenja i suoavanja s
neprovoenjem odluka manja pa e biti lake i intervenirati u taj proces i nadoknaditi
proputeno.

PITANJA:
1. S ime zavrava proces odluivanja u uem smislu, a s ime u irem smislu?
2. Ukratko opiite podfazu Identifikacije problema.
3. Ukratko opiite podfazu Definiranje zadatka.
4. Ukratko opiite podfazu Snimanje i analiza postojeeg stanja.
5. Ukratko opiite podfazu Traenje inaica rjeenja problema.
6. Ukratko opiite podfazu Vrednovanje inaica rjeenja problema.
7. Ukratko opiite fazu Donoenja odluka.
8. Ukratko opiite fazu Provoenja odluka.
9. Ukratko opiite fazu Kontrole provoenja odluka.
10. Koja je faza, po Vaem miljenju, najvanija u procesu integralnog odluivanja?
Obrazloite odgovor.