Univerzitet u Tuzli

Filozofski fakultet

DIDAKTIKI PRINCIPI
- PRINCIP SVJESNE AKTIVNOSTI UENIKA U NASTAVI

Irena Joguni

Tuzla, juni 2016.

Sadraj:

UOPTENO O DIDAKTICI...........................................................................................................1

DIDAKTIKI PRINCIPI...............................................................................................................1

DIDAKTIKI PRINCIP SVJESNE AKTIVNOSTI UENIKA U NASTAVI...............................................2

Znaaj principa svjesne aktivnosti u nastavi........................................................................2

Odnos aktivnosti nastavnika i uenika.................................................................................2

POVEZANOST DIDAKTIKIH PRINCIPA I NASTAVNIH METODA....................................................4

MEUOVISNOST I POVEZANOST DIDAKTIKIH PRINCIPA...........................................................4

UOPTENO O DIDAKTICI
Rije didaktika vodi svoje porijeklo iz grkog jezika, od rijei didaskein pouavati.
Postoje razilaenja u tome da li je didaktika samostalna nauka, ili nauna disciplina
izvedena iz pedagogije kao sveobuhvatnije nauke, ali bez obzira na to odreenje, ne
moemo poricati njen znaaj u unaprijeenju ogojno-obrazovnog procesa.

Didaktika za predmet svog prouavanja ima ope zakonitosti nastave i uenja u svim
oblicima i na svim nivoima obrazovanja. Njen osnovni cilj je da objasni zakonitosti
prema kojima se odvija nastavni proces, kako bi se poznavanje tih zakonitosti moglo
upotrijebiti za uspjeno ostvarivanje ciljeva i zadataka obrazovanja. U najirem smislu,
moemo je nazvati optom teorijom nastave.

Ciljevi i zadaci obrazovanja zavise od aktuelnih drutvenih i ekonomskih uslova koji se

stalno mijenjaju, pa se i ciljevi i zadaci nastave u odreenoj mjeri stalno mijenjaju. Stoga
moemo rei da se didaktika uvijek bavi aktuelnim i vanim pitanjima.

DIDAKTIKI PRINCIPI
Iako je didaktika relativno mlada kao nauka/nauna disciplina, iznjedrila je mnotvo
rezultata, stavova, tumaenja, teorija, metoda i principa. U ovom radu emo se zadrati
na didaktikim principima.

Didaktiki principi su odreena pravila kojima se rukovodi nastavnik u nastavnom

radu da bi uspjeno ostvario njegove zadatke. Izvode se na temelju spoznaje objektivne
stvarnosti nastavnog procesa ciljevima i zadacima nastave, zakonitostima nastavnog
procesa i zakonitostima psihofizikog razvoja uenika.

Obzirom da su svi ovi elementi podloni uticajima drutvenih, ekonomskih, politikih,

informatiko-tehnikih i drugih promjena, a i sami su skloni promjeni i razvoju, tako se i
didaktiki principi mijenjaju u skladu sa vremenom.

Razni autori i teoretiari daju razliite principe vodilje za realizovanje nastave, koje ne
moemo poredati po vrijednosti, jer su svi podjednako znaajni i meusobno dijalektiki
povezani i uslovljeni. Primjena svakog od njih zahtijeva i primjenu ostalih.

U dananje vrijeme, za odravanje nastave koja odgovara savremenim zahtjevima

usvajanja znanja i odgoja uenika, veina autora navodi slijedee didaktike principe:

- princip oiglednosti i apstraktnosti,

- princip sistematinosti i postupnosti,

1
 - princip diferencijacije i integracije,
- princip primjerenosti nastave uzrastu uenika,
- princip svjesne aktivnosti,
- princip racionalizacije i ekonominosti,
- princip naunosti,
- princip historinosti i savremenosti,
- princip individualizacije i interakcije,
- princip povezanosti teorije sa praksom,
- princip trajnosti znanja, vjetina i navika.

U nastavku ovog rada emo se zadrati na principu svjesne aktivnosti uenika u nastavi,
pri tome ne negirajui znaaj svih ostalih principa.

DIDAKTIKI PRINCIP SVJESNE AKTIVNOSTI UENIKA U NASTAVI

Znaaj principa svjesne aktivnosti u nastavi

Iz linog iskustva, iz promatranja drugih osoba koje susreemo u svakodnevnici, u koli,

na fakultetu, na radnom mjestu, na osnovu zapaanja o fenomenu i procesu uenja, lako
uviamo da najtemeljitije, najtrajnije, pa stoga i najkvalitetnije usvajamo ona znanja
koja smo na neki doivjeli lino. Drugim rijeima, da bi neki sadraj, vjetina, injenica
ili zakonitost bili adekvatno usvojeni i ugraeni u sistem znanja, potebno je da se svijest
uenika aktivno njima pozabavi, da se pokrene prirodna radoznalost i volja za uenjem.

Jedna od definicija uenja koju moemo susresti u literaturi je da je to proces koji se

odvija usljed vlastite aktivnosti individue, a za cilj i rezultat ima usvajanje odreenih
znanja, vjetina i navika. Iz ove definicije moemo zakljuiti d auenje zapravo nije ni
mogue bez odreenog nivoa aktivnosti samog subjekta uenika.

Svaka osoba u sebi nosi uroenu elju za uenjem. Zadatak je nastave i nastavnika da
pomogne uenicima da probude u sebi tu elju, da na pravi nain motiviu uenike na
svjesnu aktivnost usmjerenu ka uenju. Uenik voen unutranjom motivacijom ulae
mnogo manje napora za istu koliinu rada kao i onaj koji tu motivaciju nije osvijestio ili
doivio, a znanje steeno iz unutarnjih motiva je trajno i predstavlja odreenu
satisfakciju samo po sebi.

2
Odnos aktivnosti nastavnika i uenika

Stepen aktivnosti uenika u nastavi bitno zavisi od aktivnosti nastavnika. U ovom

smislu, postoje tri razliita prilaza:

- tradicionalni,
- progresivistiki,
- savremeni.

U tradicionalnoj koli nastavnik je centralna linost u procesu nastave. Od njega potiu

sve aktivnosti i inicijativa, on odluuje ta je pravilno i potrebno, a ta nije. Od uenika
se zahtijeva da na asu paze i budu mirni, a kod kue da ue i savladavaju preeno
gradivo i zadate lekcije. Ovakav odnos gui inicijativu i samostalnost uenika, koi
njihovu aktivnost. Uenicima se postavljaju gotove injenice i sadraji koje oni trebaju
memorisati, bez poticanja samostalnog istraivanja i otkrivanja.

U progresivistikim zahtjevima insistira se na tome da se aktivnost nastavnika u toku

nastave smanji to je mogue vie, kako bi se omoguila uenika inicijativa i dala
prednost uenicima da samostalno rade, odabiru i rjeavaju razliite zadatke, tragaju za
saznanjima i rjeenjima, prave projekte, bave se razliitim vrstama realizacije. Ovi
zahtjevi djeluju izrazito povoljno na razvoj kreativnosti i samostalnosti uenika, no
slabost ovakvog voenja nastave je ta to je usmjeravajua aktivnost nastavnika
smanjena pa je oteano pruanje sistematizovanih znanja uenicima. Pored toga,
uenicima je esto neophodno postaviti neki vanjski cilj, izazov, kako bi se oni pokrenuli
na ostvarenje vlastitih potencijala, kreativnosti, istraivakog duha, tj. kako ne bi
dospjeli u stanje letargije neaktivnosti.

Savremena didaktika nastoji pomiriti ova dva suprotna shvatanja. Priznajui

neophodnost aktivnog i svjesnog uea uenika u procesu nastave i uenja, ona
istovremeno naglaava i odgovarajue usmjeravanje tih aktivnosti, njihovu primjenu za
ostvarivanje ciljeva i zadataka obrazovanja koji su sadrani u nastavnim programima.
Ona razmatra proces nastave istovremeno sa stanovita aktivnosti nastavnika u
pouavanju, ali i sa stanovita aktivnosti uenika pri uenju, ne umanjujui znaaj niti
jedne strane. Prepoznaje meusobnu ovisnost i neophodnost oba vida aktivnosti za
ostvarivanje uspjenog nastavnog procesa.

Prema shvatanjima savremene didaktike, nastavnik zadrava svoju usmjeravajuu

ulogu, istovremeno bodei rauna o tome da saznajne djelatnosti uenika budu
samostalne. Nastavnik prua neka osnovna, uvodna saznanja koja su neophodna
uenicima za zapoinjanje samostalnog rada, a zatim im prua prostor za njihovu
aktivnost, pri tome i dalje dajui podrku u smislu usmjeravanja i pomaganja kada se za

3
tim ukae potreba. On nastoji da gradivo to vie priblii uenicima kako bi im olakao
proces uenja, ali samo uenje uvijek ostaje individualni akt uenika.

POVEZANOST DIDAKTIKIH PRINCIPA I NASTAVNIH METODA

Meu brojnim nastavnim metodama koje su tokom veoma duge nastavne prakse
razvijene, uvijek postoje one u kojima su vie ili manje zastupljeni pojedini didaktiki
principi. Pri tome ne postoji ni jedna metoda koja je voena samo jednim principom, ali
moemo rei da kod nekih metoda pojedini principi posebno dolaze do izraaja.

Kada je rije o principu svjesne aktivnosti uenika, onda moemo rei da ga ilustruju sve
one metode koje primarno pred uenika postavljaju odreen zadatak, izazov, a zatim
zahtijevaju njegovu aktivnost kako bi tom zadatku odgovorio. Ovaj princip je najvie
izraen kod metoda praktinih i laboratorijskih radova, metoda pismenih radova,
metoda itanja i rada na tekstu, metoda razgovora.

MEUOVISNOST I POVEZANOST DIDAKTIKIH PRINCIPA

Kao to je ve navedeno, nemogue je striktno razdvojiti principe voenja nastave na
nain da se jedan primjenjuje neovisno od ostalih. Da bi nastavni proces bio uspjean,
da bi odgovorio postavljenim odgojno-obrazovnim zahtjevima, moraju se potovati svi
navedeni didaktiki principi. U stadijima strunog usavravanja, neki principi mogu biti
od vee vanosti u odnosu na druge, ali i dalje ne smijemo dozvoliti zanemarivanje.

Tako, na primjer, da bismo naveli uenika na svjesnu aktivnost, moramo najprije

ukazati na svrhovitost gradiva, zato je zapravo potrebno da se izvjesna znanja i vjetine
usvoje (povezanost teorije sa praksom). Nadalje je potrebno gradivo i nain izlaganja
prilagoditi uzrastu i spoznajnim mogunostima uenika (primjerenost nastave uzrastu;
sistematinost i postupnost), prikazati ga na nain koji e biti lako razumljiv polazei od
ve poznatih stvari, i istovremeno ukazujui na povezanost sa drugim predmetima,
ivotnim situacijama i potrebama (diferencijacija i integracija; oiglednost i
apstraktnost). Podrazumijeva se da je nastavni sadraj potkrijepljen naunim
injenicama ija je prezentacija prilagoena uenicima (princip naunosti), a cilj
sveukupnog uenja je trajno usvajanje gradiva (princip trajnosti znanja, vjetina i
navika).

Voena svim navedenim (i iz njih izvedenim) principima, nastava bi morala djelovati

inspirativno i stimulirajue na uenike, hranei njihovu prirodnu radoznalost. U
ljudskoj prirodi je ugraena snana potreba za samoaktualizacijom. U sluaju
zanemarenja ove potrebe, tj. neostvarivanja barem dijela linih potencijala, osoba

4
dospijeva u stanje stalne frustracije i nezadovoljstva, ijih uzroka ne mora biti (i u
najveem broju sluaja nije) svjesna. Na taj nain linost je u veoj ili manjoj mjeri
disfunkcionalna na polju vlastitih spoznajno-emocionalnih procesa, i drutvenih
interakcija.

Uspjena nastava omoguava ueniku samoostvarenje, usmjerava ga da razvija vlastite

sposobnosti kroz aktivnost, postavljanjem razliitih zadataka i njihovom odgovarajuom
prezentacijom budi unutranju motivaciju i elju uenika za samorazvojem. Pravi cilj
nastave je, pored usvajanja odreenog obima gradiva odreenog nastavnim planom i
programom, da stvori kod uenika takve emocije, stavove i navike da on nastavlja sa
samostalnim aktivnostima usmjerenim ka uenju i nakon zavretka nastave, nakon
ispunjavanja obaveznih zadataka, kako bi kroz trajno uenje i usavravanje ostvario
maksimum svojih mogunosti na svim ivotnim poljima.