VIII - REIM KRETANJA I BORAVKA STRANACA

Stranac je svako lice koje nema dravljanstvo BiH ili lice bez
dravljanstva, a lice bez dravljanstva je svako lice koje nije
dravljanin BiH, niti je dravljanin neke druge drave, a prema
zakonima druge drave 1.

Prisustvo stranaca u nekoj dravi je rezultat protoka ljudi, roba i

kapitala meu dravama, kao i meusobnih razlika u
ekonomskom, politikom i demokratskom pogledu. Prisustvo
stranaca na nekom teritoriju moe biti i zbog ratnih djelovanja u
svijetu, kao i nestabilnih politikih, sigurnosnih, ekonomskih i
socijalnih odnosa u pojedinim njegovim djelovima. Ratovi esto
uzrokuju velike migracije stanovnitva iz jedne drave u drugu,
kao i sa jednog kontinenta na drugi. Prisustvo stranaca predstavlja
pozitivan indikator razvoja neke sredine ako je u pitanju kretanje
radne snage, ali isto tako predstavlja balast za neku dravu
ukoliko se radi o migraciji ljudi uslijed ratnih dejstava.

1
Zakon o kretanju i boravku stranaca i azilu BiH, lan 4. stav 1. taka a) i b).
1
1. POLOAJ STRANACA KROZ HISTORIJU

Od nastanka civilizacije i prvih oblika drave, kao specifine

institucije, do danas, pravljene su razlike u koritenju prava i
obaveza meu stanovnitvom koje je ivjelo u njima. Tako se
stanovnitvo dijelilo na autohtono (starosjedilako) i ono koje je
raznim oblicima migracije stiglo u tu dravu. Kakav je animozitet
prema strancima postojao govori i podatak da je u staroj Grkoj
postojao poseban institut ksenelasija koji je omoguavao
proganjanje stranaca bez ikakvih sankcija. Stari Grci su bili oprezni
prema strancima i ovaj institut im je omoguavao da se svakog
stranca mogu osloboditi kada god su to htjeli. Razvojem
ekonomskih veza, protokom ljudi i roba ovaj prethodni animozitet
spram stranaca je polahko poputao. Tako nastaje novi institut
proksenije kojim se osigurava zadovoljavajui status stranaca u
pojedinim grkim dravicama, ako postoje bilateralni dogovori
meu dravicama. Institut proksenija ogledao se u ovlaivanju
odreenih graana da posreduju izmeu drave i stranaca.
Proksenije su bili praktino spona izmeu drave (polisa) sa jedne
strane i stranca i njegove ambicije da ivi na podruju te drave.
Posebnim sporazumima, zvanim simboli, rjeavali su se sporni
odnosi domaeg stanovnitva i stanovnitva drugih dravica u
odnosima trgovakih, novanih i drugih ekonomskih odnosa. U to
vrijeme nastaje i institut arbitrae, kroz angaovanje izabranih
sudova u rjeavanju spornih odnosa.

Iz historijskih spisa vidljivo je da je postojala institucija azila i kod

starih Grka, ali i na Bliskom Istoku i Mediteranu. Koritenje mjesta
za azil bila je privilegija a ne pravo. Ta mjesta, u koja su se
sklanjale proganjane osobe bila su hramovi, zamkovi i druge
graevine za koje se smatralo da su pod zatitom boanstava.

Problem stranaca, a najvie izbjeglica je ozbiljnije postavljen pred

meunarodnu zajednicu poslije Prvog svjetskog rata. Usljed
posljedica rata i zbog revolucionarnih previranja, milioni ljudi su
bili pomjereni iz svojih drava. I Drugi svjetski rat je donio
2
enormna pomjeranja stanovnitva iz njihovih prebivalita. Preko
jedanaest miliona ljudi nalo se u tuim zemljama. Od tada pa do
danas niu se nemili historijski dogaaji generiui veliki broj
izbjeglica i drugih raseljenih lica.

Strance moemo podijeliti na:

1) Izbjeglice lica koja bjee iz svojih zemalja zato to su

njihovi ivoti, sigurnost ili sloboda ugroeni opim
nasiljem, agresijom strane sile, unutranjim sukobima,
masovnim krenjem ljudskih prava ili drugim okolnostima
koje ozbiljno naruavaju javni red.
2) Ilegalne strance koji se nalaze na teritoriji neke drave
osobe koje su nezakonito ule u neku dravu ili su ostale u
toj dravi izvan vremena koje je odreeno vizom
3) Strana lica koja su na teritoriju drave stigla na zakonit
nain svi pojedinci koji su koristei putne isprave,
dobijajui vaea odobrenja i ispunjavajui druge traene
uslove, zakonito uli na prostor te drave.

Stranci koji borave u BiH pod zakonom propisanim uslovima,

uivaju pravo na slobodno kretanje unutar zemlje i na slobodan
izbor mjesta svog boravka.

Prema strancima se ne smije ispoljavati diskriminacija po bilo

kojim osnovama, ukljuujui pol, rasu, boju koe, jezik,
vjeroispovijest, politike i druge stavove, nacionalno i socijalno
porijeklo, pripadnost nacionalnoj manjini, imovinski status, dob,
psihiku ili fiziku invalidnost i sl.

S druge strane, stranci u BiH moraju potovati ustavni poredak i

pridravati se propisa i odluka dravnih organa BiH, entiteta i
Brko Dristrikta BiH.

Za vrijeme svog boravka na teritoriji BiH, stranci moraju

posjedovati dokumente u svrhu dokazivanja i potvrde svog
identiteta i prava na ulazak i boravak u BiH, te ih pokazati
nadlenom organu.

3
Strancu se odobrava ulazak u BiH pod sljedeim uslovima:

da posjeduje vaeu putnu ispravu;

da posjeduje vaeu vizu za ulazak, boravak ili prelazak
preko teritorije BiH, odnosno odobrenje boravka;
da posjeduje sredstva za izdravajnje za ulazak, boravak i
izlazak iz zemlje;
da ima ulaznu vizu susjedne drave u koju putuje ili preko
ije teritorije nastavlja putovanje, ukoliko je viza potrebna;
da mu nije izreena mjera protjerivanja, otkaza boravka ili
zabrane ulaska na teriotoriju BiH, u vrijeme trajanja
izreene mjere;
da njegovo prisustvo na teritroriji BiH ne predstavlja
prijetnju nacionalnoj bezbjednosti, pravnom poretku i
javnom redu BiH.

Strancu e biti odbijen ulazak u BiH i ako ispunjava navedene

uslove ako:

prilikom ulaska izbjegava da organu nadlenom za

kontrolu prelaska dravne granice pokae traene
podatke, ili popuni odreene upitnike, ili namjerno daje
pogrene podatke koji se tiu njegovog prava na ulazak u
BiH, ili namjerno izbjegava svaku takvu situaciju,
postoji osnovana sumnja da e obavljati djelatnosti za koje
je potrebna radna dozvola, a takvu dozvolu ne posjeduje, a
posebno u odnosu na stranca kojem je iz navedenih
razloga ve odbijen ulazak u BiH.

Stranac kome je ulazak odbijen iz nekog od navedenih razloga, ne

moe ui u BiH najmanje 24 sata od momenta odbijanja ulaska,
iako je poslije donoenja rjeenja o odbijanju ulaska, ispunio
uslove za ulazak.

O odbijanju ulaska na granici odluuje rjeenjem organizaciona

jedinica Ministarstva sigurnosti BiH (u daljem tekstu:
Ministarstvo) nadlena za kontrolu prelaska dravne granice.

4
Protiv rjeenja o odbijanju ulaska na granici dozvoljena je alba
Ministarstvu u roku od 15 dana od dana prijema, koja ne odgaa
izvrenje rjeenja.

Dozvole kojima se stranac ovlauje za ulazak i boravak u BiH su:

viza;
odobrenje privremenog boravka;
odobrenje stalnog boravka.

5
2. PRAVO BORAVKA STRANACA

Pod boravkom stranaca u BiH smatra se:

Vizni boravak, to je pravo na boravak stranca u BiH u

vremenu koje je navedeno u vizi.
Bezvizni boravak, to je pravo na boravak stranaca koji
dolaze iz zemalja bezviznog reima.
Privremeni boravak, to je boravak na teritoriji BiH u
trajanju do godinu dana, ukoliko nije drugaije odreeno
dozvolom boravka.
Stalni boravak, to je boravak na teritoriji BiH u
neogranienom vremenskom periodu.

2. 1. PRIVREMENI BORAVAK

Ukoliko stranac eli da ostane u BiH i nakon roka odreenog

vizom, odnosno roka odreenog za bezvizni boravak, duan je
najkasnije 15 dana prije isteka perioda vaenja vize, odnosno
bezviznog boravka, podnijeti zahtjev za odobrenje privremenog
boravka.

Odobrenje privremenog boravka se moe izdati iz opravdanih

razloga, kao to su:

brak sa dravljaninom BiH;

spajanje porodice;
obrazovanje;
nauno-istraivaki i umjetniki rad;
rad po osnovu izdate radne dozvole:
u poslovne svrhe;
u svrhu lijeenja ili
iz humanitarnih razloga.

6
Odobrenje privremenog boravka moe se izdati za period do
jedne godine, ili za period vaenja pasoa stranca, ako paso
vrijedi za period krai od jedne godine.

Privremeni boravak odobrit e se strancu pod uslovima da:

Raspolae dokazima kojima opravdava postojanje osnova

za odobrenje privremenog boravka, a ti dokazi su:
o izvod iz matine knjige vjenanih ili drugi
odgovarajui dokaz o zakljuenom braku;
o radna dozvola izdata od nadlenog organa za
zapoljavanje;
o prijava kod nadlenog fonda penzijsko-invalidskog
osiguranja;
o rjeenje o upisu u sudski regisar pravnog lica, uz
dokaz o solventnosti;
o potvrda o upisu na obrazovnu ustanovu;
o nalaz sa preporukom zdravstvene ustanove o
neophodnosti dugotrajnijeg lijeenja u BiH;
o dokumenti o zavrenoj koli i steenom zvanju.
Raspolae sredstvima za izdravanje, ukljuujui sredstva
za zdravstvenu zatitu.
Posjeduje ljekarsko uvjerenje izdato najvie tri mjeseca od
dana podnoenja zahtjeva iz kojeg je vidljivo da ne boluje
od oboljenja visokog rizika po okolinu, odnosno da je
poslovno sposoban.

2. 2. STALNI BORAVAK

Odobrenje stalnog boavka izdaje se strancu pod uslovima da:

na osnovu odobrenja privremenog boravka neprekidno

ivi na teritoriji BiH najmanje pet godina prije podnoenja
zahtjeva za odobrenje stalnog boravka, s tim to se

7
 boravak izvan BiH u trajanju do 90 dana u toku jedne
godine ne smatra prekidom boravka,
raspolae srestvima za izdravnanje ukljuujui i sredstva
za zdravstvenu zatitu,
posjeduje ljekarsko uvjerenje izdato u posljednja tri
mjeseca prije podnoenja zahtjeva, iz kojeg je vidljivo da
ne boluje od oboljenja visokog rizika po okolinu, odnosno
da je poslovno sposoban.

Zahtjev za odobrenje boravka podnosi se nadlenoj

organizacionoj jedinici Ministarstva, a moe se podnijeti i iz
inostranstva putem diplomatsko-konzularnog predstavnitva BiH,
ali najmanje petnaest dana prije isteka vaeeg perioda boravka.
O zahtjevu rjeenjem odluuje nadlena organizaciona jednica
Ministarstva najkasnije u roku od 30 dana od dana prijema
zahtjeva.

Podnosiocu zahtjeva izdaje se potvrda da je podnio zahtjev, koja

se smatra odobrenjem boravka dok se o zahtjevu ne donese
konano rjeenje.

Naljepnica odobrenja boravka unosi se u vaeu putnu ispravu

stranca.

Strancu kojem je odobren stalni boravak nadleni organ uprave u

kojem stranac ima prebivalite izdaje linu kartu za strance, sa
rokom vaenja od pet godina.

Pravo na boravak otkazuje se u sljedeim sluajevima 2:

a) ako stranac ne potuje ustavni poredak i propise BiH,

njenih entiteta i Brko Distrikta BiH ili poduzima
aktivnosti kojim naruava ustavni poredak, ili sigurnost
BiH, ili je lan organizacije koja poduzima te aktivnosti;
b) ako stranac svojim djelovanjem ugroava nacionalne
interese BiH tako to se bavi krijumarenjem naoruanja i

2
Zakon o kretanjui boravku stranaca i azilu BiH, lan 47.
8
 vojne opreme, radioaktivnih i drugih opasnih materija, ili
narkotikih sredstava, ili nedozvoljenim prijevozom i
trgovinom materijalima za proizvodnju naoruanja, ili
drugih sredstava za masovno unitenje, ili ako proizvodi
ili posjeduje u svrhu prodaje narkotika sredstva i
psihogene materije, ili je lan organizacije koja se bavi
navedenim aktivnostima;
c) ako organizira ili je u vezi s organiziranjem ilegalnog
ulaska, boravka ili izlaska pojedinaca i grupa u i iz BiH, ili
ako organizira ili uestvuje u trgovini ljudima;
d) ako je prekrio ili pokuao prekriti propise kojima se
regulira prelazak dravne granice BiH, bez obzira da li je
povreda nastala pri ulasku ili izlasku iz BiH;
e) ako su se okolnosti na osnovu kojih je izdato odobrenje
boravka u toj mjeri izmijenile da bi sada iskljuile svaku
mogunost izdavanja odobrenja;
f) ako stranac namjerno da pogrene podatke ili prikrije
okolnosti od vanosti za izdavanje odobrenja boravka;
g) ako stranac obavlja djelatnosti za koje je potrebna radna
dozvola, a ne posjeduje takvu dozvolu;
h) ako je viza pravosnanom odlukom ponitena ili ukinuta;
i) ako prisustvo stranca predstavlja prijetnju javnom redu i
nacionalnoj sigurnosti BiH, a na nain koji e
podzakonskim aktom propisati Ministarstvo.

Osnov za utvrivanje razloga za ukidanje boravka je postojanje

meunarodne potjernice, pravosnane sudske odluke, kao i
saznanja kojima raspolau Ministarstvo i drugi organi za
provoenje zakona u BiH.

Prema strancu koji ima odobren stalni boravak poduzimat e se

mjere za povredu propisa o kontroli prelaska i sigurnosti dravne
granice. 3

3
Ukoliko je stranac, zbog djelatnosti iz stava 1. ta. a), b), c), d) i h) lana 47.
Zakona o boravku i kretanju stranaca i azilu BiH, lien slobode ili osuen na
9
3. AZIL

Rije Azil je grkog porijekla i oznaava unutranjost hrama-

svetita, prostor koji je nepovrediv od strane svjetovnih vlasti. U
staro vrijeme taj prostor (hramove, samostane, bogomolje)
koristili su politiki i ratni bjegunci kao svoje privremeno skrovite
i utoite. Danas ta rije oznaava dozvoljeni boravak, koji
pojedine zemlje osiguravaju politikim izbjeglicama i
prognanicima iz drugih zemalja. Pravo na azil naroito je koriteno
u vremenima hladnoga rata, a pruale su ga zemlje zapadne
demokracije izbjeglicama iz zemalja socijalistikog bloka. Azil su
uzimali i brojni umjetnici, koji su sa diktatorskim reimima bili u
sukobu zbog izraenog ili napisanog miljenja 4. Iako je biva
Jugoslavija bila prva socijalistika zemlja koja je potpisala
Konvenciju Ujedinjenih nacija o statusu izbjeglica iz 1951. godine i
Protokol uz Konvenciju iz 1967. godine, Konvencija o izbeglicama
iz 1951. godine, nikada nije uspostavila postupak azila. Visoki
komesarijat Ujedinjenih nacija za izbjeglice (UNHCR) dobio je
ovlatenje da obavlja utvrivanje statusa izbjeglica. Nakon
raspada socijalistike Jugoslavije, drave sljednice, a meu njima i
Bosna i Hercegovina, su poele da stvaraju svoje posebne pravne
sisteme, ukljuujui i procedure za azil, uz podrku Evropske Unije
(EU).

kaznu zatvora za koju nije mogue izrei uslovnu osudu, a nije protjeran, otkaz
boravka mu poinje tei od momenta prestanka razloga za lienje slobode ili
izdrane kazne. Do naputanja teritorije BiH stranac se stavlja pod nadzor.
4
Svakako najpoznatiji politiki azilant pobjegao iz Staljinova carstva je Lav
Trocki, koji je svoj azil naao u Meksiku. Da i prostori bive Jugoslavije nisu
imuni na ovaj fenomen, pokazuju i primjeri azilanata koji su napustili zemlju
nakon Drugog svjetskog rata. Meu njima se izdvajaju pjesnici Crnjanski, Dui,
Vida, kipar Metrovi, publicisti Radica i Zulfikarpai.
10
3. 1. RAZVOJ SISTEMA AZILA U BOSNI I HERCEGOVINI

Politika i regulisanje pitanja imigracije, izbjeglica i azila 5 je

prema Ustavu Bosne i Hercegovine propisana kao jedna od svega
deset (10) funkcija koje su od vitalnog znaaja za funkcionisanje
Bosne i Hercegovine kao moderne drave i koja stoga potpada
pod iskljuivu nadlenost njezinih dravnih institucija.

U momentu kada je Ustav stupio na snagu procjenjuje se da je

oko 250. 000 ljudi u Bosni i Hercegovini ubijeno u ratnim
razaranjima od 1992. do 1995. godine, 17. 000 je proglaeno
nestalim, a 2, 2 miliona stanovnika BiH je bilo raseljeno. U tako
dramatinoj situaciji, Bosna i Hercegovina je takoer bila
prihvatna zemlja za veliki broj izbjeglica iz Hrvatske, kojih je
prema nekim procjenama na teritoriji Republike Srpske bilo
izmeu 30. 000 i 40. 000. Iako su prve izbjeglice poele pristizati iz
Hrvatske jo 1990. godine, najvei broj izbjeglica je potraio
utoite u Bosni i Hercegovini u toku 1995. godine. Masovni priliv
izbjeglica se nastavio u 1998-oj godini, ali ovaj put sa Kosova, kada
je na podruje Federacije Bosne i Hercegovine pristiglo oko 13.
000 osoba. U toku 1999. godine, izbjeglicama sa Kosova se
pridruilo blizu 30. 000 izbjeglica sa preostalog podruja tadanje
Jugoslavije, od kojih je bilo najvie izbjeglica sa podruja Sandaka
u Srbiji. Iako se ve u junu 1999. godine veliki broj izbjeglica iz
tadanje Jugoslavije vratio kuama, ostalo je 21. 955 osoba koje
su i dalje traile meunarodnu zatitu u Federaciji BiH 6.

Bez obzira na to to je situacija na terenu diktirala hitnost u

pruanju meunarodne zatite izbjeglicama koje su pristizale u
ogromnim brojevima u Bosnu i Hercegovinu, neuporedivo sporije
je tekao postupak donoenja zakonodavnog okvira od strane
Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine, ustanovljavanje

5
Ustav Bosne i Hercegovine, lan III (1) (f).
6
Statistiki podaci UNHCR-a od 1. oktobra 1999. godine.
11
nadlenih organa i osposobljavanje kadra za sprovoenje tih
propisa.

3. 2. DONOENJE PROPISA U OBLASTI AZILA

Prvi propis na dravnom nivou koji je usvojen u oblasti azila je bilo

Uputstvo o prihvatu izbjeglica iz SR Jugoslavije sa podruja Kosova
i Metohije 7. Dravno Ministarstvo civilnih poslova i komunikacije
je bilo zadueno za sprovedbu ovog Uputstva. U maju 1999.
godine, Vijee ministara Bosne i Hercegovine je donijelo novo
Uputstvo kojim se privremeni prihvat proirio na sva lica iz SR
Jugoslavije 8. U periodu od septembra 1998. godine do septembra
2007. godine, kada je prestao privremeni prihvat, Vijee ministara
Bosne i Hercegovine je sveukupno donijelo 9 (devet) odluka o
privremenom prihvatu, a nadlena ministarstva su usvojila 5 (pet)
uputstava kojima su dalje regulisana prava i nain registracije
privremeno prihvaenih lica 9. U skladu sa ovim uputstvima,
Ministarstvo civilnih poslova i komunikacija je registrovalo i
izdavalo izbjeglike kartone svim prihvaenim licima koja su dola
sa podruja SR Jugoslavije. Sva ova lica su zakonito boravila na
teritoriji BiH i imala zagarantovana osnovna prava kao to su:
osnovno obrazovanje, te po potrebi osnovna zdravstvena zatita,
smjetaj i ishrana. Takoer je garantovano jedinstvo porodice,
zatita djece, posebno one koja su bez pratnje staratelja, i
omoguen je pristup postupku azila u kojem bi se razmotrili
individualni zahtjevi za azil.

U periodu od 1996. godine 1999. godine, zbog neizgraenih

kapaciteta unutar Ministarstva civilnih poslova i komunikacija,

7
Donijelo ga je Vijee ministara Bosne i Hercegovine 24. septembra 1998.
godine, a stupilo je na snagu 11. oktobra 1998. godine, kada je i objavljeno u
Slubenom glasniku BiH, broj19/98.
8
Objavljeno u Slubenom glasniku BiH broj 7/99.
9
Uputstva o privremenom prihvatu koje je donosilo Ministarstvo za ljudska
prava i izbjeglice a kasnije Ministarstvo sigurnosti su objavljena u Slubenom
glasniku BiH broj: 5/02, 13/03, 33/04, 65/05 i 62/06.
12
Misija UNHCR-a u BiH je vrila ocjenu izbjeglikog statusa na
osnovu individualno podneenih zahtjeva za azil, a istovremeno je
vrila i premjetanje izbjeglica iz BiH u zemlje koje su ta lica
prihvatala, sa ciljem rastereenja BiH.

Zakon o imigraciji i azilu je prvi zakon koji je tretirao ovu oblasti 10.

Ovim Zakonom azil se u BiH garantovao:

izbjeglicama koje ispunjavaju uslove iz lana 1A (2)

Konvencije o statusu izbjeglica iz 1951. godine i Protokola
iz 1967. godine;
licima koja ne ispunjavaju uslove iz Konvencije ali koja se
ne mogu vratiti u zemlju porijekla ili uobiajenog boravka
gdje su im sloboda ili ivot bili ugroeni ili gdje bi bili
izloeni muenju, nehumanom ili degradirajuem
postupanju.

3. 3. ISTITUCIJE ZADUENE ZA PROVOENJE PROPISA

Navedenim Zakonom je bilo predvieno da e zahtjev za azil

razmatrati i o istom odluivati organizaciona jedinica pri
Ministarstvu civilnih poslova i komunikacija koja je u cjelosti
osposobljena u oblasti azila i izbjeglikog prava. Zakon je takoer
garantovao svim licima koja su stekla izbjegliki status ili kojima je
priznat privremeni prihvat u BiH priznanje tog statusa i po ovome
Zakonu. Istovremeno je ovlateno Vijee ministara BiH da donese
propise kojima bi se dalje ureivala pitanja vezana za masovni
priliv izbjeglica. Ovaj Zakon, koji je sadravao svega 64 lana,
predviao je da se sva pitanja detaljnije reguliu itavim nizom
podzakonskih akata.

10
Usvojen od strane Parlamenta BiH u decembru 1999. godine i objavljen u
Slubenom glasniku BiH, broj: 23/99.
13
Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH, koje je uspostavljeno
2000. godine, je bilo zadueno za: preduzimanje radnji u
ostvarivanju i zatiti ljudskih prava i prava izbjeglica, emigracije,
imigracije i azila, u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Meutim, ve u martu 2003. godine ustanovljeno je Ministarstvo
sigurnosti BiH 11 koje je zadueno da: provodi politiku useljavanja
i azila u BiH i ureuje procedure u vezi sa kretanjem i boravkom
stranaca u BiH. Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice je pripala
nadlenost da se: stara o pitanjima azila i o pravima izbjeglica
koje dolaze u BiH. Vijee ministara BiH je tek 2006. godine
svojom Odlukom o privremenom odreivanju nadlenosti
dodatno izregulisalo ovu oblast da bi se jasno izdiferenciralo da je
Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice nadleno za utvrivanje
naina ostvarivanja prava i obaveza stranaca kojima je
Ministarstvo sigurnosti ve priznalo pravo na meunarodnu
zatitu u BiH, a koja se odnosila na:

izbjegliki status;
status supsidijarne zatite putem davanja odobrenja
privremenog boravka iz humanitarnih razloga zbog
osnovane sumnje da e pojedinac biti podvrgnut muenju,
nehumanom ili degradirajuem postupanju ili kanjavanju
ili
privremeni prihvat po osnovu ovlasti prenesenih od strane
Vijea ministara BiH.

Novim Zakonom o kretanju i boravku stranaca i azilu je detaljnije

elaborirana uloga Ministarstva sigurnosti u oblasti imigracije i
azila. Istovremeno je propisano da se o pravima lica kojima je
priznata zatita u postupku azila staraju Ministarstvo za ljudska
prava i izbjeglice, Ministarstvo civilnih poslova i Ministarstvo
sigurnosti. Postupak azila je propisan na krajnje jednostavan nain
ali uz puno potovanje prava trailaca azila u BiH. Naime, Sektor
za azil pri Ministarstvu sigurnosti utvruje status, a za postupak

11
Zakonom o ministarstvima i drugim tijelima uprave BiH(Slubeni glasnik
BiH broj: 5/03, 26/04, 42/04).
14
po tubi je nadlean Sud Bosne i Hercegovine. Ovim Zakonom BiH
je garantovala azil izbjeglicama koje ispunjavaju uslove iz lana 1A
(2) Konvencije o statusu izbjeglica iz 1951. godine i Protokola iz
1967. godine. Licima koja ne ispunjavaju uslove iz Konvencije, ali
koja se ne mogu vratiti u zemlju porijekla ili uobiajenog boravka
jer bi bili izloeni muenju, nehumanom, ili degradirajuem
postupanju ili kanjavanju, garantovano je pravo na privremni
boravak iz humanitarnih razloga 12. Zakon obezbjeuje potovanje
naela nonrefoulementa (zabrane vraanja), zabrane kanjavanja
za ilegalni prelazak granice ili boravak i povjerljivost podataka u
postupku azila. Ovaj Zakon takoer garantuje svim licima koja su
ve stekla izbjegliki status ili kojima je priznat privremeni prihvat
u BiH da im se taj status prizna i po ovome Zakonu. Poto je
novoformirano Ministarstvo sigurnosti preuzelo obueni kadar iz
Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice, malobrojni Sektor za azil
pri Ministarstvu sigurnosti je uz tehniko-pravnu pomo Misije
UNHCR-a u BiH izradilo nacrt Pravilnika o azilu u Bosni i
Hercegovini koji je Ministar sigurnosti potpisao 15. aprila 2004.
godine 13. Ovim pravilnikom je detaljno propisan postupak azila u
Bosni i Hercegovini, precizirana obaveza Ministarstva sigurnosti
da se stara o pravima trailaca azila i navedena obaveza
Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice da u saradnji sa
Ministarstvom sigurnosti, Ministarstvom civilnih poslova i UNHCR-
om donese podzakonske akte kojima e se propisati prava lica
kojima je u postupku azila priznat status.

3. 4. SADANJA NADLENOST I INSTITUCIJE ZA PROVOENJE ZAKONA I

PODZAKONSKIH AKATA

Obzirom da su se 2004. godine stekli svi uslovi tj. kompletirano je

zakonodavstvo i izgraeni su neophodni kapaciteti koji su bili
12
Zakon o boravku i kretanju stranaca i azilu BiH, lan 79. u vezi sa lanom 60. i
lanom 35. stav 1. taka d).
13
Objavljen uSlubeniom glasniku BiH' br. 26/04.
15
potrebni da Ministarstvo sigurnosti preuzme od UNHCR-a
postupak utvrivanja izbjeglikog statusa i statusa supsidijarne
zatite, na nain predvien Zakonom i Pravilnikom, to je od 1. jula
2004. godine Ministarstvo sigurnosti preuzelo voenje postupka
po zaprimljenim zahtjevima za azil. Ovim su se stekli uslovi da se
intenzivira donoenje podzakonskih akata kojima bi se detaljnije
uredili uslovi pod kojima lica sa priznatim statusom u postupku
azila mogu ostvariti prava zagarantovana Zakonom.

Kako je prema Odluci Vijea ministara BiH o privremenom

odreivanju nadlenosti iz 2006. godine, Ministarstvo za ljudska
prava i izbjeglice odreeno kao ministarstvo koje je nadleno da
se stara o ovim pitanjima, u vrlo kratkom vremenu ovo
ministarstvo je preuzelo itav niz radnji u cilju donoenja
podzakonskih akata koji e biti primjenjivi na terenu od strane
opinskih, kantonalnih i entitetskih organa. Zakon o boravku i
kretanju stranaca i azilu predvia da se izbjeglicama garantuju sva
prava propisana odredbama lanova 3 34. Konvencije o statusu
izbjeglica iz 1951. godine, dok se pravo na rad, obrazovanje,
zdravstvo i socijalna zatitu garantuje izbjeglicama i licima sa
privremenim boravkom iz humanitarnih razloga priznatom u
postupku azila na isti nain na koji se ta prava priznaju i
dravljanima BiH. Ovo je izazvalo itav niz pitanja oko podjele
nadlenosti izmeu Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice i
entitetskih/kantonalnih organa vlasti. U razrjeenju ovog pitanja
jako je pomoglo Miljenje o obimu nadlenosti BiH u oblasti
imigracije i azila s posebnim osvrtom na potencijalno ukljuivanje
entiteta koje je Evropska komisija za demokratizaciju kroz zakon
(Venecijanska komisija) dala jo u martu 1999. godine. Prema
ovom Miljenju politiku i ureenje (u kontekstu azila) navedeni
u lanu III (1) (f) Ustava BiH ne treba tumaiti na nain kao
ograniavanje nadlenosti BiH na normativne aspekte.... Osnovna
pretpostavka je da u nadlenost BiH spadaju i donoenje i
provoenje propisa... U skladu sa ovim miljenjem, ali i
uvaavajui stanje na terenu, Ministarstvo za ljudska prava i
izbjeglice je uz svesrdnu pomo Misije UNHCR-a u BiH, u roku od

16
nepunih godinu dana donijelo dva pravilnika kojima se
obezbjeuje:

pristup zdravstvenoj zatiti i zdravstvenom osiguranju i

upis u matine knjige roenja djece izbjeglica i lica pod
supsidijarnom zatitom, vjenanja i druga statusna pitanja.

Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice i UNHCR u BiH, uz

finansijsku pomo Evropske zajednice, su u sedam navrata okupili
blizu etrdeset (40) razliitih organa i organizacija od opinskog do
dravnog nivoa da bi se dogovorili tekstovi dva naprijed navedena
pravilnika, a sve u cilju njihove lake provedbe od strane
provedbenih organa nakon stupanja ovih pravilnika na snagu.

U toku 2004-2008. godine Ministarstvo sigurnosti, Ministarstvo za

ljudska prava i izbjeglice i UNHCR su zajednikim snagama izgradili
opsenu legislativu u oblasti azila i izvrili intervencije u itavom
nizu pravnih akata u cilju pune zatite trailaca azila i drugih lica
pod meunarodnom zatitom u BiH.

3. 5. POSTUPAK ZA STICANJE AZILA U BOSNI I HERCEGOVINI

Ustavni osnov za pitanja meunarodno - pravne zatite, meu

koje spada i postupak za odobravanje-sticanje azila, sadran je u
lanu 3. stav 1. taka f) Ustava Bosne i Hercegovine, prema kojem
su politika i propisi za useljavanje, izbjeglice i azil nadlenost
institucija Bosne i Hercegovine. Zakonski osnov sadran je u
Zakonu o ministarstvima i drugim tijelima uprave Bosne i
Hercegovine, prema kojem je nadlenost nad izbjeglicama i
drugim licima kojima je priznato pravo na meunarodnu zatitu
podijeljeno izmeu nekoliko ministarstava na nivou BiH, dok je
pravo na sticanje azila u Bosni i Hercegovini zagarantovano:

17
 Konvencijom o statusu izbjeglica iz 1951. godine i
Protokolom o statusu izbjeglica iz 1967. godine, koji ine
sastavni dio Ustava BiH;
Zakonom o kretanju i boravku stranaca i azilu (Sl. glasnik
BiH, broj: 29/03, 4/04 i 53/07, 36/08);
Pravilnikom o azilu u Bosni i Hercegovini (Sl. glasnik BiH,
broj: 26/04);
Pravilnikom o ulasku i boravku stranaca (''Sl. glasnik BiH'',
br. 81/08).

Nosioci aktivnosti pri ureenju statusnih pitanja i pristupa

pravima u postupku odobravanja i sticanja azila u Bosni i
Hercegovini su Ministarstvo sigurnosti BiH, Ministarstvo za ljudska
prava i izbjeglice i Ministarstvo civilnih poslova, dok se za
odreena specifina pitanja u vezi sa odreenim pravima i
obavezama osoba pod meunarodno pravnom zatitom
pojavljuju i neka druga ministarstva i institucije, kao to je
Ministarstvo pravde BiH, sudovi, entitetske, kantonalne i opinske
institucije i dr. Nadlenost na niim razinama izvrne vlasti je
specifina utoliko to ne postoji simetrini oblik pravnog ureenja
unutar dva entiteta, odnosno Brko Distrikta BiH 14.

Organi koji su direktno nadleni u skladu sa zakonom i

podzakonskim aktima, za provoenje azilantskog postupka u BiH,
su:

Sektor za azil - Ministarstvo sigurnosti;

Sluba za poslove sa strancima.

3. 5. 1. P ODNOENJE ZAHTJEVA ZA AZIL

14
Nadlenostzapitanjavezanazapristuppravimanazdravstvenuzatitu,
socijalnuzatitu, obrazovanje, radizapoljavanjeidr.
uRepubliciSrpskojjecentraliziranaiskoncentriranananivouentiteta,
dokjeuFederacijiBiHnadlenostzaovapitanjapodijeljenaizmeuentitetskihikanto
nalnihorganaiinstitucija.
18
Zahtjev za azil u BiH stranac podnosi lino, u skladu sa odredbama
Zakona o kretanju i boravku stranaca i azilu i Pravilnika o azilu u
BiH. Zahtjev za azil u BiH stranac podnosi:

Slubi za poslove sa strancima;

Sektoru za azil - Ministarstva sigurnosti;
Ministarstvu unutranjih poslova entiteta ili Policije Brko
Distrikta BiH.

Ukoliko stranac ima prijavljen boravak u BiH, zahtjev za azil

podnosi Terenskom centru Slube za poslove sa strancima, u
mjestu njegovog boravka. U sluaju da stranac izrazi namjeru da
podnese zahtjev za azil u BiH, dravnom organu koji nije nadlean
za zaprimanje zahtjeva za azil, bie od strane istog upuen
nadlenom Terenskom centru Slube za poslove sa strancima.
Ovlatena slubena osoba organa nadlenog za postupanje po
zahtjevu za azil, kojem se stranac obrati i izjavi namjeru da trai
azil u BiH obavlja sljedee radnje:

ispunjava obrazac zahtjeva za azil (3 primjerka);

vri fotografisanje (traioca i lanova ue porodice);
fotokopira line i druge dokumente;
izdaje potvrdu o podnesenom zahtjevu za azil sa rokom
trajanja do sedam dana (u kojoj se navode podaci o
svakom lanu njegove porodice);
bez odlaganja prikupljenu dokumentaciju dostavlja
Sektoru za azil Ministarstva sigurnosti, putem faksa i
originalni primjerak zahtjeva, sa prikupljenom
dokumentacijom, bez odlaganja dostavlja Sektoru za azil
preporuenom potom.

3. 5. 2. R EGISTRACIJA TRAIOCA AZILA

19
Nakon prijema zahtjeva za azil vri se registracija traioca azila u
Sektoru za azil Ministarstva sigurnosti. Ovlatena slubena osoba
Sektora za azil vri:

registraciju traioca azila (i lanova njegove porodice)

popunjavanjem obrasca za registraciju;
fotografisanje;
daktiloskopski postupak - postupakidentifikacije osoba
putem analize i klasifikacije papilarnih linija;
kopiranje linih i drugih dokumenata koji sadre
fotografiju te osobe, kao i druga dokumenta relevantna za
voenje postupka.

Po obavljenoj registraciji traioca azila i lanove njegove porodice,

ovlatena slubena osoba Sektora za azil izdaje karton traiteljima
azila koji je ute boje, sa rokom vaenja do tri (3) mjeseca.
Vanost kartona traioca azila moe se produavati do donoenja
pravosnane odluke o zahtjevu za azil. Produenje vanosti
kartona traioca azila vre terenski centri Slube za poslove sa
strancima, uz prethodno pribavljenu saglasnost Sektora za azil.

3. 5. 3. P OSTUPAK UTVRIVANJA STATUSA

Ovlatena slubena osoba Sektora za azil, kao organa u ijoj

iskljuivoj nadlenosti je voenje postupka po zahtjevu za azil,
nakon obavljene registracije traioca azila u cilju donoenja
odluke po zahtjevu za azil u BiH vodi postupak na nain da:

poziva traioca azila / zakazuje intervju;

obavlja intervju (jedan ili vie);
donosi odluku.

1) Pozivanje traioca azila / zakazivanje intervjua:

20
U cilju donoenja odluke po zahtjevu za azil ovlatena slubena
osoba Sektora za azil duna je, bez odlaganja, obaviti jedan ili vie
iscrpnih intervjua sa traiocem azila. Bitno je napomenuti da
ukoliko se trailac azila ne odazove na zakazani intervju, nadleni
organ upuuje drugi poziv.

2) Intervju sa traiocem azila u BiH

Predstavlja jednu od najsloenijih radnji u postupku po zahtjevu

za azil u BiH u kojem je ovlatena slubena osoba Sektora za azil
(voditelj postupka) duna utvrditi i ispitati sve relevantne
injenice i okolnosti, posebno informaciju o zemlji porijekla,
ocijeniti opi kredibilitet traioca azila te, uz procjenu valjanosti
dokaza, donijeti pravilnu i zakonitu odluku u pogledu utvrivanja
izbjeglikog statusa ili drugog vida meunarodne zatite u BiH.

Ovlatena slubena osoba Sektora za azil duna je voditi rauna o

kulturolokom porijeklu traioca azila, te posebnu panju obratiti
na odreene uslove u kojima se nalaze traioci azila, naroito
osobe koje su preivjele nasilje, muenje ili traumu. Pored
navedenog, posebna dunost ovlatene slubene osobe Sektora
za azil je upozoriti traioca azila na njegovu obavezu iznoenja svih
okolnosti i injenica vezanih za njegovo traenje azila u BiH pri
emu se traiocu azila mora omoguiti da iscrpno predstavi,
pojasni i potkrijepi, svim raspoloivim dokazima, sve injenice i
okolnosti relevantne za donoenje odluke po zahtjevu za azil.
Odluka nadlenog organa ne zavisi od iznoenju nekog posebnog
formalnog dokaza od strane traioca azila. Intervjuu, osim traioca
azila i ovlatene slubene osobe Sektora za azil, mogu
prisustvovati zakonski zastupnik, odnosno staratelj, predstavnik
UNHCR-a i prevodilac, ukoliko je isti potreban.

Zakon je uspostavio ogranienja u dodjeli prava na azil, bez obzira

na to to trailac azila formalno ispunjava uslove za sticanje azila,
u sljedeim sluajevima:

ako je poinio zloin protiv mira, ratni zloin ili zloin

protiv ovjenosti kao to je definirano u meunarodnim
21
 dokumentima koji sadre odredbe u vezi s takvim
zloinima 15;
ako jepoinio teak nepolitiki zloin izvan zemlje
izbjeglitva prije nego to mu je odobren ulazak u tu
zemlju, ili
ako je kriv za djela koja su u suprotnosti sa ciljevima i
naelima Ujedinjenih nacija.

Osim toga, azil moe biti odbijen strancu kojem je status izbjeglice
priznat u drugoj zemlji ili je naao djelotvornu zatitu druge zemlje
i u mogunosti je da se vrati u tu zemlju i ponovo iskoristi tu
zatitu.

3) Donoenje odluke po zahtjevu za azil:

Sektor za azil donosi odluku po zahtjevu za azil u formi rjeenja,

kojom se zahtjev moe:

usvojiti i traiocu azila priznati izbjegliki status u BiH;

odbiti i naloiti izdavanje dozvole za privremeni boravak iz
humanitarnih razloga;
odbiti, uz naznaku roka u kojem stranac treba napustiti
teritoriju BiH po pravosnanosti rjeenja.

Nadleni organ moe donijeti i odluku o obustavi postupka po

zahtjevu za azil u formi zakljuka, u sluajevima koji su propisani
odredbama Zakona o upravnom postupkukao i kada se trailac
azila:

ne odazove na drugi poziv za intervju ili

napusti zemlju, a da o tome ne obavijesti organe vlasti.

Takoer, postupak po zahtjevu za azil se prekida u formi zakljuka

ako se u toku postupka utvrdi da postoji prethodno pitanje koje je
potrebno rijeiti radi donoenja zakonite i pravilne odluke.

15
Konvencija o spreavanju i kanjavanju zloina genocida (iz 1948, stupila na
snagu 1951. godine).
22
Odluke po zahtjevu za azil u BiH su konane u upravnom postupku
i protiv istih nije dozvoljeno izjavljivanje albe, ali se moe
pokrenuti upravni spor tubom kod Suda BiH u roku od dva
mjeseca od dana dostavljanja iste. Tuba Sudu BiH odgaa
izvrenje odluke. 16

3. 6. EVIDENTIRANJE BORAVKA STRANACA

Slubena evidencija vodi se o:

strancima koji imaju stalni ili privremeni boravak;

izdatim putnim ispravama za strance;
strancima kojima je odobren ulazak;
strancima koji su protjerani, kojma je otkazan boravak ili
im je izreena mjera zabrane ulaska u BiH;

16
Iznaprijedizloenogjevidljivoda je
postupakostvarivanjazatitepravanaaziluBosniiHercegoviniproaokrozveomatur
bulentnusituaciju, obziromdasusekroz itavperiod (od 1996. godine)
mijenjalekakonadlenostizarjeavanjeuprocedurizaostvarivanjepravanaazil,
takoizakonskiipodzakonskipropisikojisutretiraliovuoblast.
Ipakbezobziranasvepotekoekojesupratileovuoblast,
moemoreidasutrenutnovaeipropisikojitretirajuovuoblastdoneseniposvimm
eunarodnimstandardima,
aisameinstitucijekojesunadlenezaprovoenjepostupkasukakokadrovskitakoim
aterijalnoosposobljene.
IakojeizizloenogvidljivodajeBosnaiHercegvinaspremna, ipakjeonajo
uvijekzatraioceazilaprimarnotranzitna, aneodredinazemlja.
Madaseuposljednjihnekolikogodinaunutarmjeovitihmigracijskihtokovapovea
vaibrojtrailacaazila,
teBosnaiHercegovinapostepenopostajeiodredinazemljazatraioceazila,
tajbrojjo uvijekjeneznatan,
tojevidljivoizpodatkaMinistarstvasigurnostidajeuperiodu 2005 2006.
godinebilopodneeno 180 zahtjevazapriznavanjepravanaazil.
VeiproblemzaBosnuiHercegovinuuovomtrenutkupredstavljajunezakonitemigr
acije,
kojedirektnoutjeunaosnovnonaeloizbjeglikogpravapremakojemsvakomoetr
aitizatituodproganjanja.
23
 izvrenim mjerama koje se tiu stranaca;
strancima koji su prisilno udaljeni;
prijavljenim nestalim putnim ispravama stranaca;
izdatim linim dokumentima;
prijavi boravka, odjavi boravka i promjeni adrese;
strancima kojima je odobren azil ili koji su podnijeli prijavu
za njegovo odobrenje.

U Ministarstvu sigurnosti BiH se uspostavlja centralna baza

podataka o strancima, a u svrhu evidentiranja i praenja boravka i
kretanja stranaca i lica koja su zatraila ili dobila azil.

Organizacione jedinice Ministarstva sigurnosti BiH nadlene za

kontrolu prelaska dravne granice vode posebne evidencije u koje
se unose podaci u vezi sa identitetom, brojem i vrstom putne
isprave, kao i svrhom i razlozima ulaska, boravka i izlaska stranaca
iz BiH.

24
 IX - EKSTRADICIJA

Ekstradicija je postupak za izruenje osumnjienih, odnosno

optuenih i osuenih osoba u nadlenost stranih pravosua i iz
nadlenosti stranih pravosua. Ona predstavlja jedan od
najznaajnih i najstarijih oblika meunarodne krivinopravne
pomoi.

Meunarodna krivinopravna pomo predstavlja skup raznovrsnih

radnji koje preduzimaju organi u krivinom postupku i drugi
dravni organi u jednoj dravi, s ciljem ostvarivanja prava na
kanjavanje, te suenja i izvrenja kazne koja je izreena u drugoj
dravi.

Meunarodna krivinopravna pomo ima, dakle, nekoliko oblika:

mala meunarodna krivinopravna pomo;

izvrenje strane krivine presude;
ustupanje krivinog gonjenja stranoj dravi i
ekstradicija (izruenje). 17

Meunarodna krivinopravna pomo moe biti aktivna (pruanje

pomoi) i pasivna (traenje pomoi).

Norme meunarodne krivinopravne pomoi javljaju se kao

norme meunarodnog prava i kao norme unutranjeg prava. U
njihovom odnosu, meunarodno pravo uvijek ima prednost.

17
Sijeri-oli, Hajrija: Krivino procesno pravo, Druga knjiga (Tok krivinog
postupka i posebni postupci), Sarajevo, 2005. g.
25
1. POJAM I NAELA EKSTRADICIJE

Ekstradicija se pojavila rano i svi autori se slau da nas prvi pisani

trag o ekstradiciji navodi na ugovor o ekstradiciji izmeu Ramzesa
II i kralja Hitita Hatussilija iz 1280. godine prije Krista, kao sastavni
dio njihovog mirovnog ugovora kojim je zavren rat izmeu tih
dviju zemalja. U tom periodu ekstradicija je predstavljala akt
dobre volje, politiku gestu vladara koja afirmira saradnju meu
dravama, dakle, pozitivan vid naela reciprociteta 18.

Ekstradicija ili izruenje krivaca se smatra najvanijim aktom

meunarodne pravne pomoi. Ekstradicija se vri s ciljem voenja
krivinog postupka protiv ekstradiranog lica ili s ciljem izvrenja
kazne nad njim. Razlikuje se aktivna ekstradicija, kada se od neke
drave trai ekstradicija i pasivna ekstradicija kada domaa drava
odobrava ekstradiciju.

Ekstradicija u smislu pravne prirode ima dva aspekta -

materijalnopravni (prevashodno reguliran krivinim i dijelovima
meunarodnog javnog prava) koji odreuje uslove za ekstradiciju,
i procesnopravni (reguliran krivinim procesnim pravom) koji
odreuje sam postupak izruenja, na tok, procesualna sredstva i
garancije u postupku.

Na osnovu svega navedenog, ekstradicija se moe definirati na

sljedei nain:

Ekstradicijom se stranac ili osoba bez dravljanstva, na temelju

sudskog postupka, izruuje stranoj dravi, da bi se u toj dravi
vodio krivini postupak ili izvrila krivina sankcija 19.

Naela koja se moraju potivati kada se radi o ekstradiciji su

sljedea:

18
Konakovi, Suvad: Ekestradicija, Internet, www. idocoline. info, 3. 12. 2008. g.
19
Sijeri-oli, Hajrija: Krivino procesno pravo, Druga knjiga (Tok krivinog
postupka i posebni postupci), Sarajevo, 2005. g.
26
 naelo identiteta norme ili obostrane kanjivosti odnosi
se na to da odreena norma (krivino djelo zbog kojeg se
trai izruenje) na osnovu koje se trai izruenje, mora
postojati u obje drave i onoj od koje se trai izruenje, a
i u onoj (to i jeste razlog traenja izruenja) koja trai isto;
naelo specijaliteta znai da drava moliteljica moe
krivino goniti ili kazniti izruenu osobu samo za ona
krivina djela koja su bila izvrena prije podnoenja
zahtjeva za izruenje i
naelo ekstradibilnosti koje znai da je ekstradicija
mogua samo u pogledu onih krivinih djela koja su kao
takva unaprijed odreena meunarodnim ugovorom ili
unutranjim pravom.

27
2. POSTUPAK IZRUENJA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U DRUGU
DRAVU

Pretpostavke za izruenje su sljedee 20:

1) da osoba ije se izruenje trai nije dravljanin Bosne i

Hercegovine;
2) da osoba ije se izruenje trai ne uiva pravo azila u Bosni
i Hercegovini, odnosno da nije u postupku traenja azila u
Bosni i Hercegovini;
3) da djelo zbog koga se trai izruenje nije izvreno na
teritoriju Bosne i Hercegovine, protiv nje ili njenog
dravljanina;
4) da djelo za koje se trai izruenje predstavlja krivino djelo
i po domaem zakonu i po zakonu drave u kojoj je
izvreno;
5) da djelo za koje se trai izruenje nije politiko ili vojno
krivino djelo;
6) da po domaem zakonu nije nastupila zastarjelost
krivinog gonjenja ili zastarjelost izvrenja kazne prije nego
to je stranac pritvoren ili kao osumnjieni, odnosno
optueni sasluan, da stranac ije se izruenje trai nije
zbog istog djela od domaeg suda ve osuen ili da za isto
djelo nije od domaeg suda pravomono osloboen, osim
ako se stiu uvjeti za ponavljanje krivinog postupka
propisani ovim Zakonom, ili da protiv stranca nije u Bosni i
Hercegovini zbog istog djela pokrenut krivini postupak, a
ako je pokrenut postupak zbog djela uinjenog prema
dravljaninu Bosne i Hercegovine da je poloeno
osiguranje za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva
oteenog;
7) da je utvren identitet osobe ije se izruenje trai;

20
ZKPBiH, lan 415.
28
 8) da ima dovoljno dokaza za sumnju da je stranac ije se
izruenje trai uinio odreeno krivino djelo ili da postoji
pravomona presuda;
9) da se izruenje stranca ne trai radi: krivinog gonjenja ili
kanjavanja zbog njegove rase, pola, nacionalnog i
etnikog porijekla, religijskog uvjerenja i politikih stavova
kao i da se izruenje ne trai za krivino djelo s propisanom
smrtnom kaznom prema zakonu drave koja trai
izruenje, osim ako drava koja trai izruenje da jamstvo
da se nee izrei ili izvriti smrtna kazna.

Postupak za izruenje se pokree po molbi strane drave koja se

podnosi diplomatskim putem i uz koju se moraju priloiti:

sredstva za utvrivanje istovjetnosti osumnjienog,

optuenog odnosno osuenog (taan opis, fotografije,
otisci prstiju i sl);
uvjerenje ili drugi podaci o dravljanstvu stranca;
optunica ili presuda ili odluka o pritvoru ili koji drugi akt u
originalu ili ovjerenoj kopiji, u kome treba da je naznaeno
ime i prezime osobe ije se izruenje trai i ostali podaci
potrebni za utvrivanje njegovog identitea, opis djela,
zakonski naziv krivinog djela i dokazi za sumnju;
izvod iz teksta krivinog zakona strane drave koji se ima
primijeniti ili je primijenjen prema osumnjienom,
optuenom ili osuenom zbog djela povodom koga se trai
izruenje.

Ako su navedeni prilozi sastavljeni na stranom jeziku, treba da je

priloen i ovjeren prevod na jednom od slubenih jezika u BiH.

Kako je u Zakonu propisano da ne moe biti izruen dravljanin

BiH, to se odnosi i na dravljane BiH koji imaju dvojno
dravljanstvo, ak ako je drugo dravljanstvo dravljanstvo
drave koja trai izruenje. Posjedovanje dravljanstva cijeni se u
trenutku odluivanja o zahtjevu za izruenje, iz ega proizilazi da

29
se nee izruiti ni osoba koja je stekla BiH dravljanstvo nakon
uinjenja krivinog djela.

Osobe bez dravljanstva (apatridi) ne smatraju se dravljanima

BiH i mogu biti izrueni osim ako ne uivaju azil ili nisu u postupku
traenja azila (ista je situacija i sa stranim dravljanima).

Takoer, stranac ili apatrid nee biti izruen ukoliko je na teritoriji

BiH poinio krivino djelo.

Zastrajelost krivinog gonjenja kao i zastrjelost izvrenja kazne

utvruje se prema domaim propisima. Kao odluan trenutak za
raunanje zastare uzima se vrijeme pritvaranja, odnosno vrijeme
sasluavanja. Pritvor ili sasluavanje u postupku izruenja prekida
zastarjelost, ali ona i dalje tee i moe istei prije zavretka
postupka za izruenje (apsolutna zastarjelost).

Pravilo non bis in idem, 21prema kojem niko ne moe biti dva puta
krivino gonjen za isto krivino djelo, onemoguava gonjenje
stranaca ukoliko su od domaeg suda ve osueni, odnosno
pravomono osloboeni optube. Izuzetak od ovog pravila je kada
se steknu uslovi za ponavljanje krivinog postupka propisani u
naem zakonodavstvu. 22

Po prijemu molbe za izruenje nadleno ministarstvo BiH e istu

dostaviti tuiocu koji ispituje da li je molba potpuna. Na prijedlog
tuioca, sudija za prethodni postupak e donijeti rjeenje o
odreivanju pritvora, ako postoje razlozi za odreivanje pritvora
prema ZKPBiH.

Tuilac e strancu saopiti zbog ega se trai njegovo izruenje i

pozvati ga da iznese svoju odbranu, nakon to ga poui da moe

21
Evropskakonvencijaoekstradiciji, lan 9., od 13. 12. 1957. g. sa prateim
protokolima (Dopunski protokol od 15. 10. 1975. g. i Drugi dopunski protokol
od 17. 03. 1978. g.).
22
Grupa autora: Hadiomeragi M., Kaurinovi D., Simovi M., Sijeri oli H:
Komentari zakona okrivinom/kaznenom postupku u Bosni i Hercegovini, Vijee
Evrope, 2005. g.
30
uzeti branioca. O sasluanju i odbrani stranca sastavit e se
zapisnik.

Po sasluanju tuioca i branioca, sudija za prethodni postupak e,

po potrebi, provesti i druge radnje radi utvrivanja postoje li
pretpostavke za izruenje stranca. Potom e spise, sa svojim
miljenjem, dostaviti vijeu koga ine: sudija za prethodni
postupak, sudija za prethodno sasluanje, predsjednik suda i
predsjednik vijea.

Ako vijee nae da nisu ispunjene pretpostavke za izruenje

donijet e rjeenje kojim se molba za izruenje odbija. Ovo
rjeenje e se dostaviti vijeu apelacionog odjeljenja, koje e po
sasluanju tuioca, potvrditi, ukinuti ili preinaiti rjeenje.
Pravomono rjeenje kojim se izruenje odbija dostavit e se
stranoj dravi preko nadlenog ministarstva BiH.

Ako vijee nae da su ispunjene zakonske pretpostavke za

izruenje stranca, utvrdit e to rjeenjem. Protiv tog rjeenja
stranac ima pravo albe vijeu apelacionog odjeljenja. Ako vijee
apelacionog odjeljenja povodom albe nae da su ispunjene
zakonske pretpostavke za izruenje stranca, odnosno ako protiv
takvog rjeenja vijea ne bude podnesena alba, predmet se
dostavlja nadlenom ministarstvu BiH koje odluuje o izruenju.

Ministar nadlenog ministarstva BiH donosi rjeenje kojim

izruenje doputa ili ne doputa.

U rjeenju kojim se doputa izruenje stranca, navest e se:

da se protiv njega ne moe poduzeti krivino gonjenje za

drugo krivino djelo uinjeno prije izruenja;
da se prema njemu ne moe izvriti kazna za drugo
krivino djelo uinjeno prije izruenja;
da se prema njemu ne moe primijeniti tea kazna od one
na koju je osuen;

31
 da se on ne smije izruiti treoj dravi radi krivinog
gonjenja za krivino djelo uinjeno prije doputenog
izruenja.

Sud ne donosi, dakle, odluku o izruenju, nego samo utvruje da li

su ispunjene pretpostavke. U tom smislu, Ministar pravde BiH
donosi rjeenje kojim se izruenje doputa ili ne doputa. Ministar
pravde BiH moe donijeti rjeenje o odlaganju izruenja zato to
je zbog drugog krivinog djela kod domaeg suda u toku krivini
postupak protiv stranca ije se izruenje trai, ili zato to se
stranac nalazi na izdravanju kazne u BiH. Ministar pravde BiH
moe odbiti izruenje i ako su u pitanju krivina djela za koja je u
domaem zakonu predviena kazna do tri godine ili ako je strani
sud izrekao kaznu liavanja slobode do jedne godine. 23

Vrlo lahko se moe desiti da izruenje iste osobe trai vie stranih
drava zbog istog krivinog djela. Tada se prvenstvo daje molbi
drave iji je dravljanin ta osoba, a ako ta drava ne trai
izruenje, onda molbi drave na ijoj teritoriji je krivino djelo
izvreno, a ako je djelo izvreno na teritoriju vie drava ili se ne
zna gdje je izvreno molbi drave koja je prva traila izruenje.

Ako izruenje iste osobe trai vie stranih drava zbog razliitih
krivinih djela, dat e se prvenstvo molbi one drave iji je
dravljanin ta osoba, a ako ova drava ne trai izruenje, onda
molbi drave na ijem podruju je izvreno najtee krivino djelo,
a ako su djela iste teine molbi drave koja je prva traila
izruenje.

23
Sijeri-oli, Hajrija: Krivino procesno pravo, Druga knjiga (Tok krivinog
postupka i posebni postupci), Sarajevo, 2005. g.

32
3. POSTUPAK IZRUENJA IZ DRUGE DRAVE U BOSNU I
HERCEGOVINU

Ako se protiv osobe koja se nalazi u stranoj dravi vodi u BiH

krivini postupak ili ako je osobu koja se nalazi u stranoj dravi
domai sud kaznio, ministar nadlenog ministarstva BiH moe
podnijeti molbu za izruenje. Molba se podnosi diplomatskim
putem i treba da sadri isprave i podatke iste kao molba za
izruenje stranca iz BiH u drugu dravu.

Ako traena osoba bude izruena, moi e se krivino goniti,

odnosno prema njoj e se izvriti kazna samo za krivino djelo za
koje je izruenje doputeno. Ako je izruenje odobreno pod
odreenim uvjetima u pogledu vrste i visine kazne koja se moe
izrei, odnosno izvriti i kao takvo bude prihvaeno, sud je pri
izricanju kazne vezan tim uvjetima, a ako se radi o izvrenju ve
izreene kazne, sud koji je sudio u posljednjem stepenu preinait
e presudu i uskladiti izreenu kaznu uvjetima izruenja.

Ako je izruena osoba bila pritvorena u stranoj dravi zbog

krivinog djela zbog koga je izruena, vrijeme koje je provela u
pritvoru uraunat e se u kaznu.

33
4. SPROVOENJE PREKO TERITORIJE BOSNE I HERCEGOVINE

Ako izruenje trai strana drava od druge strane drave, a

traena osoba bi se imala sprovesti preko teritorije BiH,
sprovoenje moe, na molbu zainteresirane drave, dopustiti
ministar nadlenog ministarstva BiH pod uvjetom da se ne radi o
dravljaninu BiH i da se izruenje ne vri za politiko ili vojno
krivino djelo.

Molba za sprovoenje osobe preko teritorije BiH mora sadravati

sve podatke kao molba za izruenje stranca iz BiH u drugu dravu.

Pod uvjetom uzajamnosti, trokovi sprovoenja osobe preko

teritorija BiH padaju na teret sredstava budeta BiH.

Ekstradicja u svom razvoju nije nikada postala obaveza po opim

pravilima meunarodnog prava. Moe se rei da obaveza
ekstradicije postoji ukoliko postoji ugovorni odnos izmeu drave
moliteljice i zamoljene drave. Obaveza ekstradicije e postojati
ukoliko se radi o vanugovornoj ekstradiciji koja je nastala
faktikim ili pravnim reciprocitetom. Motivi koji su uslovili
reciprocitet izmeu drava u postupku ekstradicije mogu biti
dosta razliiti. Oni se kreu od odravanja dobrosusjedskih
odnosa, uvaavanja vrijednosti koje gaji drava moliteljica, zatite
meunarodnog reda i vladavine prava, politikog interesa pa do
straha od drave koja podnosi molbu za ekstradiciju.

Obaveza ekstradicije u Bosni i Hercegovini prozilazi prije svega iz

brojnih meunarodnih bilateralnih ugovora i multilateralnih
sporazuma iji je potpisnik 24.

24
Bosna i Hercegovina je od 14. 04. 2005. godine potpisnik Evropske
Konvencije o ekstradiciji sa protokolima po kojoj je istu obavezna primjenjivati.
34
 XXV - JAVNI SKUP

1. POJAM JAVNOG SKUPA

Javnim skupom smatra se sazivanje i odravanje zborova, mitinga,

ulinih povorki, kulturno-zabavnih programa, sportskih
takmienja ili drugih skupova na za to primjerenom prostoru.

Prostor primjeren za javni skup je prostor koji je pristupaan i

pogodan za okupljanje lica iji broj i identitet nisu unaprijed
odreeni i na kome okupljanje graana ne dovodi do ometanja
javnog saobraaja, ugroavanja zdravlja, javnog morala ili
sigurnosti ljudi i imovine.

To je i prostor na kome se odvija javni saobraaj prevoznim

sredstvima kad je mogue dodatnim mjerama osigurati
privremenu izmjenu reima saobraaja, kao i zatitu zdravlja i
sigurnost ljudi i imovine.

Ovi prostori se odreuju posebnom odlukom nadlenog organa.

Javni skup se ne moe odravati ispred kolskih ustanova dok traje

nastava i ispred zdravstvenih ustanova.

Javni skup se moe prijaviti i odvijati kao kretanje uesnika javnog

skupa na odreenom prostoru kad je mogue dodatnim mjerama
osigurati privremenu izmjenu reima saobraaja, kao i zatitu
zdravlja i sigurnost ljudi i imovine i to samo neprekinutim
kretanjem, osim na mjestu polaska i zavretka. Ovakav javni skup
se moe odravati samo u zakonom propisanom vremenu u toku
dana i njegovo trajanje je ogranieno zakonom na (obino moe
trajati najdue tri sata).

35
2. PRIJAVA ZA ODRAVANJE JAVNOG SKUPA

Prijavu za odravanje javnog skupa moe podnijeti svako fiziko

odnosno pravno lice (saziva). Prijava se podnosi lino ili
preporuenom potom nadlenom kantonalnom MUP-u i to
najkasnije pet dana prije vremena za koje je javni skup zakazan.

Ona mora sadravati podatke koji se odnose na program i cilj

javnog skupa, mjesto, vrijeme odravanja i trajanje javnog skupa,
procjenu broja uesnika javnog skupa.

36
3. ZABRANA ODRAVANJA JAVNOG SKUPA

Nadleno Ministarstvo unutranjih poslova e rjeenjem,

donesenim po pravnilima upravnog postupka, zabraniti
odravanje javnog skupa ako je on sazvan radi vrenja aktivnosti
usmjerene na:

nasilno mijenjanje Ustavom BiH utvrenog poretka;

naruavanje teritorijalnog integriteta odreenog dijela
BiH;
krenje Ustavom BiH zajmenih sloboda i prava ovjeka i
graanina;
izazivanje i podsticanje nacionalne, rasne i vjerske
netrpeljivosti i mrnje;
vrenje krivinih djela ili se tom aktivnou podstie na
vrenje takvih djela;
naruavanje javnog reda i mira i vrijeanje javnog morala;
ako nije blagovremeno prijavljen, kad je prijavljivanje
obavezno i
ako se osnovano moe oekivati da e na javnom skupu
biti naruen javni red i mir ili ugroen ivot ili sigurnost
ljudi ili imovine, ili da e se odravanjem javnog skupa
onemoguiti ili znatno oteati odvijanje javnog saobraaja.

37
4. PREKID ODRAVANJA JAVNOG SKUPA

Ako u toku odravanja javnog skupa nastupi neka od navedenih

okolnosti ili ako se javni skup odrava i pored konanog rjeenja o
zabrani odravanja, nadleno ministarstvo e donijeti rjeenje o
prekidu odravanja javnog skupa, usmeno ga saopiti sazivau,
narediti mu da prekine odravanje javnog skupa i da pozove
okupljene graane da se raziu radi uspostavljanja reda, a
pismeni otpravak ovog rjeenja dostaviti sazivau u zakonskom
roku (obino u roku od 12 sati).

Ako saziva u prethodnom sluaju ne moe da prekine odravanje

javnog skupa ili odbije da to uini, mjere za uspostavljanje reda i
prekidanje odravanja javnog skupa preduzet e nadleni organ
unutranjih poslova.

38
 XXVI - TRAJK

1. POJAM TRAJKA

trajk kao oblik protesta i borbe radnika za svoja ekonomska i socijalna prava obino se vezuje
za klasni, u prvom redu kapitalistiki ekonomski sistem, i imanentan je tom sistemu. Meutim,
to nikako ne znai da trajkovi nisu postojali i prije kapitalizma. Naprotiv, oni su postojali i u
pretkapitalistikim drutveno-ekonomskim sistemima, s tom razlikom to su bili rjei, spontani i
nedovoljno organizirani, pa zbog svega toga i manje uspjeni. Bilo je to vrijeme kada je radnika
klasa bila samo klasa po sebi, a ne i klasa za sebe. Objektivno je bila klasa po sebi zbog
svog specifinog odnosa prema sredstvima za proizvodnju, smatrajui ih glavnim krivcem za
svoj poniavajui drutveno-ekonomski poloaj, pa su otpoeli napade na fabrike i maine koje
su zamijenile na hiljade radnika ostavljajui ih bez posla i sredstava za ivot. Unitavanje maina
i fabrika pretvorilo se u prvi pokret radnike klase pod imenom ludizam koji je donio vie
tete no koristi radnicima.

Prema profesoru Gidensa sa Kembrid Univerziteta koji pod pojmom trajka smatra
privremenu obustavu rada grupe zaposlenih u cilju izraavanja albi ili ostvarenja zahtjeva. Pri
tome je bitno istai niz elemenata ove definicije, kako bi se pojam trajka odvojio od drugih
oblika suprotstavljanja strana u sporu.

Openito se trajk moe definirati kao industrijska akcija posloprimaca (uposlenika, radnika) koji
prekidom rada pokuavaju iznuditi od poslodavca ili neke druge osobe odreeni ustupak u vezi
s njihovim zajednikim interesima. 25 Iz te definicije proizlaze etiri osnovna elementa trajka:

subjekti trajka - razlikujemo aktivne (oni koji poduzimaju trajk - u pravilu posloprimci)
od pasivnih subjekata (oni prema kojima aktivni subjekti usmjeravaju svoju akciju);
prekid rada - element po kojem se trajk razlikuje od drugih oblika industrijskih akcija
radnika (npr. usporavanje rada, odbijanje odreenih poslova);
namjera da se uzrokuje teta - mora postojati svijest radnika o tome to je trajk, te
namjera da se upravo tim prekidom rada uzrokuje teta ime e se od poslodavca
iznuditi odreeni ustupci;
namjera da se tako promiu (zatite i unaprijede) zajedniki interesi radnika - radi se o
zajednikim, pravom zatienim interesima radnika. 26

25
Potonjak, eljko: Pravo na trajk, Zagreb 1992. Pravni fakultet u Zagrebu, Savez samostalnih sindikata Hrvatske.
26
Potonjak, eljko: Pravo na trajk, Zagreb 1992. Pravni fakultet u Zagrebu, Savez samostalnih sindikata Hrvatske.
39
Ovim se karakteristikama trajk razlikuje od drugih oblika industrijskih akcija 27 radnika kao to
su razliiti oblici pasivnog otpora, radnikih straa, odbijanja prekovremenog rada, bojkota itd.

Za razliku od trajka, pravo na trajk je pravo posloprimca, (radnika, uposlenika) da pod pravno
utvrenim uvjetima (u pravilu zajedno s odreenim brojem drugih posloprimaca) privremeno
uskrati (suspendira) izvrenje svoje osnovne obveze iz radnog odnosa (obveze osobnog
obavljanja rada) kako bi time prisilio poslodavca ili neku drugu osobu da uini neto radi
promicanja zajednikih interesa odreene skupine posloprimaca.

Pravo na trajk spada u tzv. drugu generaciju ljudskih prava koja obuhvata privredna, socijalna
i kulturna prava. Za razliku od graanskih i politikih prava (tzv. prva generacija), privredna i
socijalna prava poinju se afirmirati tek poetkom dvadesetog stoljea, te predstavljaju
pozitivan zahtjev prema dravi koja bi svojim djelovanjem trebala ispraviti nepoeljne uinke
trine privrede.

Industrijska akcija je djelatnost (injenja ili neinjenja) jednog od subjekata radnog odnosa (posloprimca,
poslodavca, odnosno njihovih udruenja) kojom se drugi subjekt potie (prisiljava) nanoenjem ili stavljanjem u
izgled nastanka odreene tete da prihvati odreene zahtjeve stranke koja poduzima takovu djelatnost;

40
2. PRAVO NA TRAJK U BIVOJ SFRJ 28

to se tie prava na trajk poslije Drugog svjetskog rata, ono je bilo podvrgnuto razlozima
tekue politike. 29

Meutim kada je ovo pravo trebalo unijeti u prvi socijalistiki Ustav od 1946. godine, i formalo-
pravno ga ozakoniti, elnici KPJ bili su protiv ovoga prava sa obrazloenjem da je ovo narodna
drava, drava radnika i seljaka, drava radnog naroda, a trajk je mono oruje radnike klase u
nenarodnoj dravi, i kao takvo ono je reakcionarno i nepotrebno za nau radniku klasu, radne
ljude i graane, tako da Ustav od 1946. i kasnije (1963. i 1974.) ne sadre odredbe kojim se
potvruje pravo radnika na trajk.

Pravo na trajk u kapitalistikim zemlja ne priznaje pravo na zaradu za vrijeme trajka, izuzev
ako se Kolektivnim ugovorom, ili Opim aktom preduzea utvrdi da radnici za vrijeme trajka
imaju pravo na zaradu, koja e se isplatiti iz tzv. trajkakog fonda.

28
Gidens, Entoni: Sociologija, Ekonomski fakultet, Beograd, 2002.
Sorokin, Boris: Osnovi socijalne psihologije, Narodna knjiga, Zagreb, 1982.
29
Tako uoi novembarskih izbora 1945. godine, opozicioni list Demokratija poslije svoga sedmog broja prestaje
da izlazi zbog odluke grafikih radnika da ga ne tampaju. Slubeno objanjenje takvog postupka radnika pred
domaim i stranim novinarima dao je efKPJ Josip Broz Tito, kada mu je postavljeno sljedee pitanje: uli smo da
je sindikat slagaa odbio da tampa opozicioni list Demokratiju. Da li Vlada misli da bi trebalo sugerisati grafikim
radnicima da tampaju opozicione listove ukoliko oni piu u okviru zakona? Odgovor: Koliko je meni poznato
radnici su stupili u trajk. Kod nas je sloboda trajka. Radnici su stupili u trajk, zbog togato je taj list napao i
uvrijedio sindikat. Radnici su smatrali da ne treba da se tampa taj list. Oni imaju pravo na trajk i mi nemamo
pravo u to da se mijeamo.... Osim toga to dokazuje da su radnici kod nas subjekti a ne objekti. Tu se nita ne moe
izmijeniti (List Politika od 14. novembra1945.).
41
3. VRSTE TRAJKOVA

trajk je svojstven kapitalizmu i kapitalistikom sistemu proizvodnje, i kapitalistike zemlje su ga

prve legalizirale: Engleska 1891. godine, Njemaka 1918., Francuska 1919., Jugoslavija 1922.,
Italija 1926., itd.

Postoje razliiti kriterijumi po kojima se trajkovi dijele. Tako polazei od kriterijuma legaliteta
trajkovi se dijele na zakonite (legalne) i nezakonite (nelegalne) trajkove.

Legalni trajkovi su oni koji su svojom najavom, pripremama, organizacijom, kao i ciljevima
kojima tee u skladu sa vaeim propisima.

Nasuprot tome, trajkovi koji su u sukobu sa zvanino utvrenim normama smatraju se

nelegalnim, nezakonitim.

Uzimajui u obzir kvantitativni kriterij, tj. broj radnika i preduzea zahvaenih trajkom, trajkovi
se dijele na ope (generalne) i djelomine (parcijalne) trajkove.

trajk moe zahvatiti cijelu jednu privrednu granu, a ije su posljedice pogubne po dravu i
njenu nacionalnu bezbijednost nose obiljeje opeg generalnog trajka.

Ako se kao kriterij uzme nain odvijanja trajka, trajkovi se dijele na:

1) trajk upozorenja skree panju poslodavcu na ozbiljnost zahtjeva sindikalnog vostva

(nadnice, uslovi rada, premije i sl.). Ti trajkovi traju kratko najdue 2 sata, i o njima se
obavjetava poslodavac.
2) trajkovi iznenaenja, takoer, traju kratko i praeni su visokim nabojem nezadovoljstva
sindikata i radnika. O takvom trajku po pravilu se poslodavac ne obavjetava.
3) Kruni trajk postoji onda kada vie pogona naizmjenino obustavlja rad prema
unaprijed predvienom rasporedu. Takvi trajkovi se organiziraju sa ciljem to dueg
trajanja, a da radnici imaju to manje posljedice na zaradi.
4) Tromboza trajk je takav oblik radne borbe kada ne trajkuju svi zaposleni nego vitalni
dio preduzea, ime se obustavlja cijela proizvodnja. Ovo je izuzetno efikasna vrsta
trajka i poslodavci u veini sluajeva prihvataju zahtjeve trajkaa.
5) Okupacioni trajkovi postoje onda kada radnici koji trajkuju ne naputaju svoja radna
mesta, tako da poslodavac ne moe da nastavi proizvodnju sa trajkbreherima, niti sa
novoangairanim radnicima.
6) trajkovi solidarnosti su specifini, jer ne zahtijevaju od poslodavca ispunjenje bilo
kakvih zahtjeva, ve se organiziraju u znak solidarnosti sa drugim preduzeima ili
ustanovama.
7) Politiki trajkovi su takoer specifini oblici trajka, jer se njima ne trai ispunjenje
zahtjeva radnopravne prirode od poslodavca, ve iskljuivo od drave i njenih organa.

42
43
4. LOCK-OUT KAO OBLIK RADNOG KONFLIKTA

Lock-out je akcija i protivmjera poslodavca na pravo trajka priznato radnicima i njihovim

sindikatima. Ovaj oblik radnog konflikta iskljuivo je vezan za kapitalistiki sistem proizvodnje i
malo je poznat na ovim prostorima, to je razumljivo, ako se uzme injenica da socijalistikoj
dogovornoj ekonomiji, koju smo izgraivali poslije Drugog svjetskog rata, nisu svojstveni
kolektivni ugovori o radu, trajkovi i lock-out.

Lock-out uglavnom nastaje povodom kolektivnih pregovora o radu. Dakle, slino kao i trajk, i
lock-out je priznato pravo, ali u ovom sluaju poslodavca da pristupi slobodnom izboru
sredstava radne borbe radi pritiska na drugu stranu (radnike sindikate) da prihvate njegove
zahtjeve. Odluku o lock-outu donosi sam poslodavac, a ne udruenje poslodavaca. Ovom obliku
radne borbe uglavnom pribjegavaju sitni poslodavci, a rjee velike korporacije. Velike
korporacije u sukobu sa sindikatima koriste se slinim metodama lock-outa, u prvom redu
zatvaranjem jednog preduzea u sastavu kompanije, koje je suoeno sa trajkom, i njegovim
otvaranjem u drugom dijelu zemlje, ili pak u inostranstvu, jer su velike svjetske korporacije
rasute po svim meridijanima svijeta tragajui za profitom i jeftinom radnom snagom.

44
5. TRAJK KAO PRAVO I METOD 30

Afirmacijom socijalnih prava zaposlenika / radnika kao fundamentalnih prava ovjeka,

meuovisnost graanskih, politikih, ekonomskih, socijalnih i kulturnih ljudskih prava poinje
sve vie prodirati u pojedine zatiene oblasti dravne vlasti, posebno u korelaciji sa
individualistikom filozofijom liberalizma, koja kao temeljne vrijednosti proklamuje slobodu
pojedinca, slobodu ugovaranja i pravo privatnog poduzetnitva. Tako je priznavanjem prava na
sindikalno organizovanje i sticanjem prava na kolektivno pregovaranje dolo, prvo, do
priznavanja slobode trajka, a potom i prava na trajk, koje se danas ubraja u red modernih
temeljnih socijalnih prava, i koje je izriito priznato i globalnim i regionalnim instrumentima o
ljudskim pravima kao to su Meunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima i
Evropska socijalna povelja.

Pravo na trajk je irim tumaenjem meunarodnih radnih standarda priznato u vie konvencija
Meunarodne organizacije rada (u daljnjem tekstu: MOR) koje se esto nazivaju konvencije o
slobodi udruivanja.

Radi se o sljedeim meunarodnim instrumentima:

- Konvencija broj 87 iz 1948. o slobodi udruivanja i zatiti prava na organizovanje;
Konvencija broj 98 iz 1949. o pravu na organizovanje i slobodu kolektivnog
pregovaranja;
Konvencija broj 151 iz 1978. o slobodi udruivanja i postupcima utvrivanja uvjeta rada
u javnom sektoru, te
Konvencija broj 154 iz 1981. o kolektivnom pregovaranju.

Pravo na preduzimanje kolektivne akcije - trajka nadzorna tijela MOR-a su priznala kao
sutinski rezultat prava na organizovanje zatienog Konvencijom 87, a koji proizlazi iz prava
radnikih predstavnika da poduzimaju aktivnosti kojima brane socijalne i ekonomske interese
zaposlenika. Treba naglasiti da se ovo pravo odnosi samo na zakonite, tj. nenasilne trajkove.

U radnom zakonodavstvu prilagoenom trinom nainu privreivanja trajk se pojavljuje i kao

metod pomou kojeg zaposlenici i njihove organizacije mogu braniti svoje socijalne i ekonomske
interese. Kao metod, trajk treba pomoi da svaka strana u sporu modifikuje svoj stav u
pregovorima, odnosno d svoj doprinos promjeni odnosa izmeu pregovarakih strana. Naime,
trajk predstavlja kolektivnu akciju zaposlenih s ciljem vrenja pritiska na poslodavca da prihvati
zahtjeve o spornim pitanjima u pogledu zatite i ostvarivanja ekonomskih i socijalnih prava i
interesa zaposlenih. U tom kontekstu, trajk je integralni dio procesa kolektivnog pregovaranja.
Upravo se stoga odreeni nivo uestalosti trajkova moe smatrati normalnim dijelom
kolektivnog pregovaranja u irem smislu.

Ipak, mora se imati u vidu da kolektivno pregovaranje neminovno obuhvata i tendenciju

ograniavanja trajka kao metoda, ne kao prava rjeavanja kolektivnih radnih sporova. Naime,

30
Gradaevi- Sijeri, Jasminka: Pravona trajkudjelatnostimaodvitalnogznaaja, 2007.
45
trajk, u pravilu, ima tetne posljedice za poslodavca, njegove poslovne partnere odnosno
korisnike usluga, organizatora trajka (u pravilu sindikat) i zaposlenike (kako same uesnike u
trajku tako i netrajkae).

No, ni samo pravo na trajk nije apsolutno, te biva omeeno odreenim zakonskim uvjetima
koji reguliraju nain njegovog ostvarivanja, tako da trajk u odreenim okolnostima moe biti i
zabranjen. Konkretnije, kako bi pravo na trajk bilo djelotvorno, ak kada je i eksplicitno
priznato ustavom kao pravo zaposlenika/radnika, mora se odrediti konkretan sadraj i domet
tog prava, to podrazumijeva i njegovo ograniavanje. Pravno oblikovanje u ovom kontekstu
znai da je potrebna intervencija zakonodavca, tj. donoenje odgovarajuih propisa o konceptu
prava na trajk, o pretpostavkama za doputenost trajka, te posljedicama organizovanja ili
sudjelovanja u trajku.

Opa zabrana trajka suprotna je pravu na slobodu udruivanja, ali meunarodni radni
standardi doputaju zabranu i ograniavanje prava na trajk odreenim ciljnim skupinama
zaposlenika - javnih slubenika, tako da se, na primjer, u oruanim snagama i policiji obim prava
na organiziranje, a time i obim prava na trajk, utvruje nacionalnim zakonima ili drugim
propisima.

S druge strane, navedeni standardi zabranu i ograniavanje prava na trajk dovode u vezu sa
sudskom zabranom trajka, zabranom trajka u vanrednim okolnostima, te ograniavanjem
prava na trajk u djelatnostima od vitalnog znaaja (to moe ukljuivati i zabranu trajka), pod
jedinim uvjetom da se pojam vitalnih djelatnosti shvati u uem smislu.

U okviru MOR-a, djelatnosti od vitalnog znaaja obuhvataju slube u kojima bi prekid rada
mogao ugroziti ivot, zdravlje ili osobnu sigurnost cijelog ili dijela stanovnitva. Kao primjere
ovih djelatnosti Komitet za slobodu udruivanja MOR-a navodi zdravstvo, snabdijevanje vodom
i elektrinom energijom, te kontrolu letova. Istovremeno, ovaj Komitet je naznaio da se npr.
metalska i naftna industrija, kao i poljoprivreda, snabdijevanje i distribucija hrane, rad u
pristanitima, popravka aviona, dravne tamparske slube, bankarstvo i obrazovanje ne
ubrajaju u djelatnosti od vitalnog znaaja, ali i da djelatnosti koje se ne smatraju vitalnim to
mogu postati ukoliko je trajk dugotrajan ili ukoliko poprimi takve razmjere da neposredno
ugroava ivot, zdravlje ili linu sigurnost dijela ili cijelog stanovnitva. Istovremeno, vano je
naznaiti da meunarodni radni standardi nuno predviaju odgovarajue mehanizme zatite
profesionalnih interesa zaposlenika koji su ostali bez prava na trajk zbog nepriznavanja ili
ogranienja tog prava. Radi se o metodama hitnog i efikasnog mirenja i arbitrae, ije su odluke
obavezujue za strane u sporu, odnosno odmah postaju izvrne.

Dakle, ostvarivanje prava na trajk, koje je utemeljeno kao ultima ratio (posljednje sredstvo) u
borbi zaposlenika za njihova prava i interese, predstavlja osnovno i zakonito sredstvo odbrane
njihovih ekonomskih i socijalnih interesa, a pretpostavlja zakonsko ureivanje bitnih elemenata
trajka u ovisnosti o prihvaenom konceptu prava na trajk.

46
47
6. TRAJK U BOSNI I HERCEGOVINI

Pozitivnopravni reim trajka u BiH oslanja se na rjeenja u relevantnim zakonima o radu,

zakonima o trajku, pravilima sindikata o organiziranju i voenju trajka i rjeenjima u
kolektivnim ugovorima. Pravo na trajk za dravne slubenike utvreno je odgovarajuim
zakonima o dravnoj slubi (na nivou BiH, entiteta i Distrikta Brko), koji kau da dravni
slubenici imaju pravo na trajk i da to pravo mogu koristiti u skladu sa zakonom. Meutim, do
sada takvi zakoni za dravne slubenike nisu doneseni, a odredbama relevantnih zakona u BiH
koji se tiu trajka iskljuena je njihova primjena na dravne slubenike i namjetenike, tako da
slubenici i namjetenici u organima dravne slube svoje pravo na trajk mogu ostvariti samo
pod uvjetima i u proceduri koja je propisana Pravilima sindikata. Analizom pozitivnopravnih
rjeenja u BiH to se tie prava na trajk moe se zakljuiti da se naelno samo ostavlja
mogunost da se u okviru pojedinih djelatnosti pitanje doputenosti ostvarivanja prava na trajk
uredi na drugaiji nain. Tako, npr. Zakon o trajku FBiH regulira da e se trajk u Vojsci FBiH,
trajk pripadnika Ministarstva unutranjih poslova, organa uprave i slubi za upravu u FBiH
urediti posebnim zakonom. 31 Isto rjeenje je sadrano i u Zakonu o trajku RS. Meutim,
zakonsko rjeenje u RS je jedino u BiH kojim je reguliran trajk u djelatnostima od posebnog i
javnog interesa. Osnovni zahtjev, prema pozitivnim rjeenjima u ovom Zakonu, odnosi se na
uvjet da trajk u tim djelatnostima ne smije dovesti do poremeaja minimuma procesa rada
kojim se obezbjeuje zatita ivota i zdravlja ljudi i materijalnih vrijednosti. U ostvarivanju prava
na trajk u ovim djelatnostima dolazi do izraaja poseban poloaj radnika koji su obuhvaeni
minimumom procesa rada, pri emu minimum procesa rada znai da su odreeni radnici duni
da se odazovu na posao na zahtjev poslodavca ili nadlenog dravnog organa. Izuzetak od ovog
pravila je vezan samo za lanove trajkakog odbora, jer se njima ne moe naloiti da se ukljue
u rad radi obezbjeenja pomenutog minimuma. Pritom je vano naglasiti da, ako poslodavac iz
bilo kojih razloga ne moe obezbijediti minimum procesa rada, to moe uraditi nadleni dravni
organ, pa s tim ciljem, prema potrebi, moe radno angairati i osobe koje nisu u radnom odnosu
sa poslodavcem.

Osnovni princip ostvarivanja prava na trajk, koji je samo posredno prisutan u pozitivnopravnim
rjeenjima u BiH, vezuje se za neophodnost uspostavljanja ravnotee izmeu prava na trajk i
ouvanja opeg interesa, zatite zdravlja, sigurnosti osoba i imovine, kao vrijednosnog jezgra
svakog dravnopravnog poretka, odnosno ustava.

Temeljni argument za priznanje prava na trajk u djelatnostima od vitalnog znaaja oslanja se

na funkcioniranje kolektivnog pregovaranja, jer ograniavanje, ili ak zabrana prava na trajk u
ovim djelatnostima dovodi do bitnog ograniavanja slobode udruivanja i kolektivnog

31
lan 1. Zakona o trajku (Slubene novine F BiH, broj: 14/00) propisuje:
Ovim zakonom ureuje se pravo zaposlenika na trajk, pravo sindikata da pozove na trajk, pravo poslodavca da
iskljui zaposlenika sa rada i druga pitanja u vezi sa trajkom.
trajk u Vojsci Federacije Bosne i Hercegovine, pripadnika ministarstva unutranjih poslova, organa uprave i slubi
za upravu u Federaciji Bosne i Hercegovine, uredit e se posebnim zakonom.
48
pregovaranja. Posljedica toga moe biti da poslodavac (vlast kao osniva) ne mora uope biti
zainteresiran za pregovaranje u pogledu uvjeta rada i zapoljavanja, jer zna da sindikati u ovim
djelatnostima ne mogu zaprijetiti trajkom niti ga organizovati. Konkretno, potpunim
uskraivanjem prava na trajk zaposlenim u ovim djelatnostima bilo bi onemogueno njihovo
djelovanje usmjereno na poboljanje uvjeta rada, ime se stavljaju u nepovoljniji poloaj u
odnosu na druge zaposlene. Ako se pri tome ima u vidu aktuelno stanje u BiH, koje karakterie
odsustvo socijalnog konsensuza, socijalnog dijaloga i tradicije pregovaranja, nesporno bi poloaj
zaposlenih u ovim djelatnostima bio jo nepovoljniji bez prava na trajk. Meutim, svaki
dravnopravni poredak koji ima za cilj pravian zajedniki ivot uspostavlja granice ostvarivanja
osnovnih prava kako ona ne bi ugroavala prava i slobode drugih. U tom smislu i ostvarivanje
prava na trajk u ovim djelatnostima mora da bude srazmjerno, da stoji u prikladnom odnosu sa
svrhom konkretne djelatnosti. U kontekstu zdravstva, na primjer, to podrazumijeva ne samo
ouvanje prava na ivot ve i kontinuirano unapreivanje i zatitu zdravlja ljudi.

Istovremeno, bitno je naznaiti da uspjeh trajka zavisi i od pravnih i vanpravnih elemenata. U

svjetlu pravnih elemenata, ukoliko je trajk suvie ogranien, prijetnja pribjegavanju trajku
nema nikakvih efekata na stavove i mjere koje poduzima poslodavac. U pogledu vanpravnih
pretpostavki za uspjeh trajka, posebno je znaajna spremnost zaposlenika da zaista zaustave
(prekinu) proces rada. U tom smislu i prijetnja trajkom moe biti efikasna koliko i sam trajk
ukoliko je poslodavac svjestan da je sindikat u stanju organizirati ozbiljan trajk u koji e stupiti
skoro svi zaposleni, a da se pritom poslodavac ne moe lahko i uspjeno pripremiti za
ublaavanje efekata trajka. Najzad, trajk ili prijetnja trajkom kao metod rjeavanja
kolektivnih radnih sporova ima i svoje psiholoke efekte, koji se ogledaju u injenici da se sam
po sebi javlja kao svojevrsna prisila koja tjera stranke na sporazum, to je za mnoge teoretiare
najznaajnija opa funkcija trajka.

S druge strane, vitalni znaaj ovih djelatnosti ne govori u prilog pravu na trajk, posebno ako se
ima u vidu da postoje drugi metodi kojima se moe garantirati ouvanje interesa zaposlenih koji
su ostali bez prava na trajk, odnosno kojima je to pravo ogranieno, kao to su posredovanje,
mirenje i arbitraa.

Bez obzira na naznaene argumente za i protiv, jedno je nesporno: u djelatnostima od vitalnog

znaaja neophodno je urediti prije svega posebne uvjete za ostvarivanje prava na trajk. Imajui
u vidu postojeu legislativu u Bosni i Hercegovini, to je neophodno uiniti prije svega u FBiH,
Distriktu Brko, te institucijama na nivou BiH jer je, kako je ve navedeno, u RS to pitanje
djelomino rijeeno. Konkretnije, pitanja ostvarivanja prava na trajk specifina za ove
djelatnosti treba urediti odgovarajuim zakonima, jer su suvie znaajna da bi njihovo
reguliranje bilo preputeno kolektivnim ugovorima i opim aktima sindikata

Iz pravnog aspekta indikativne su sljedee odredbe zakona o trajku:

Poslodavac ne smije upotrijebiti silu, niti represiju kako bi sprijeio radnike da uestvuju
u trajku.

49
 Dalje, zakonodavac je iskljuio disciplinsku i materijalnu odgovornost po osnovu uea
radnika u trajku ukljuujui i prestanak radnog odnosa po tom osnovu.
Pored navedenog, zakonodavac zabranjuje poslodavcu da u toku trajka organiziran po
pozitivnim zakonskim propisima, zapoljava nove radnike, koji bi zamijenili uesnike u
trajku. 32 Izuzetak su preduzea od vitalnog drutvenog znaaja.

32
lan 8. Zakona o trajku FBiH propisuje:
Utoku trajkaorganiziranogpoduvjetimainanainutvrenimovimzakonom,
kolektivnimugovoromipravimasindikatao trajku,
poslodavacnemoezaposlitinovezaposlenikekojibizamijeniliuesnikeu trajku.
Prema lanu 9. Zakona o trajku FBiH:
Zaposleniku koji je sudjelovao u strajku plaa se moe smanjiti srazmjerno vremenu sudjelovanja u trajku, u
skladu sa kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu.
50
7. NAJAVA TRAJKA

Najava trajka, kao jedna od pretpostavki doputenosti trajka, prvenstveno koristi izbjegavanju
tetnih posljedica koje bi za poslodavca proizveo trajk (tu zakonodavac posebno titi
poslodavca od eventualnih trajkova iznenaenja koji bi bili vremenski prilagoeni, tako da
nanesu veliku tetu poslodavcu).

Takoer, najava trajka mora biti uinjena obino u odreenom roku prije provoenja trajka,
ime se omoguava eventualno provoenje postupka mirnog rjeavanja sporova s ciljem
odustajanja od trajka.

trajk se mora najaviti poslodavcu tj. udruenju poslodavaca protiv kojih je usmjeren. Takoer
je odreeno da u pismu kojim se najavljuje trajk (ime se zakonom propisuje obvezna pismena
forma najave trajka) moraju naznaiti razlozi za trajk, mjesto, dan i vrijeme poetka trajka. 33
Time se prua mogunost osobama od kojih se neto trai, da se izjasne o zahtjevu i da
eventualno udovolje zahtjevima radnika.

trajk najavljuje sindikalno rukovodstvo, a odluku o stupanju u trajk radnici donose veinom
glasova ukupnog broja radnika u preduzeu ili dijelu preduzea.

33
lan 4. Zakona o trajku FBiH:
trajk se najavljuje poslodavcu u pismenoj formi, najkasnije deset dana prije poetka trajka. U pismenoj najavi iz
stava 1. ovog lana navode se razlozi za trajk, mjesto, dan i vrijeme poetka trajkaistovremeno, organizator
trajka je duan da o vremenu i mjestu odravanja trajka obavjesti nadleno ministarstvo unutranjih poslova.
51
8. PRETHODNO PROVOENJE POSTUPKA MIRENJA

Postupci mirnog rjeavanja sporova javljaju se ili kao naini prevencije trajka ili kao naini
brzog okonavanja ve otpoetih trajkova. Oni mogu biti dobrovoljni ili obavezni; ako se trajku
moe pristupiti tek nakon obaveznog (neuspjenog) okonanja postupka mirnog rjeavanja
sporova, predstavljaju zapravo pretpostavku doputenosti trajka.

trajk se ne smije zapoeti prije okonanja postupka mirnog rjeavanja sporova o kojem su se
stranke sporazumjele. 34 Mirenje e se uvijek primjenjivati, osim ako stranke nisu dogovorile
neki drugi nain mirnog rjeavanja spora. 35

Mirenje je u interesnim sporovima postupak u kojem trea nepristrasna i u sporu

nezainteresirana osoba nastoji da se sukobljene strane sastanu, rasprave nastali spor i same
utvrde postupke rjeavanja.

34
lan 6. Zakona o trajku FBiH:
trajk ne moe zapoeti prije okonanja postupka mirenja predvienog u Zakonu o radu ("Slubene novine
Federacije BiH", broj 43/99) odnosno prije provoenja drugog naina mirnog rjeavanja spora o kojem su se strane
sporazumjele. Postupak mirenja iz stava 1. ovog lana ne moe trajati due od pet dana od dana dostavljanja
zahtjeva mirovnom vijeu. Ako strane rjeavanje spora povjere arbitrai predvienoj Zakonom o radu, odluka
arbitrae je obavezujua.
35
lan 128. stav 3Zakona o radu ("Slubene novine Federacije BiH", broj 43/99) trajk ne moe zapoeti prije
okonanja postupka mirenja predvienog ovim zakonom, odnosno prije provoenja drugog postupka mirnog
rjeavanja spora o kojem su se strane sporazumjele
52
9. OBJAVLJIVANJE PRAVILA O POSLOVIMA KOJI SE NE MOGU PREKIDATI ZA VRIJEME TRAJKA

Dunost je sindikata da najkasnije na dan najave trajka objavi pravila o poslovima na kojima se
rad ne smije prekinuti za vrijeme trajka koja su donesena u skladu s odredbama Zakona o
trajku 36. Prema tim odredbama na prijedlog poslodavca, sindikat i poslodavac sporazumno
donose ta pravila. Poslovi koji se ne smiju prekidati za vrijeme trajka grubo se mogu podijeliti
na proizvodno odravajue poslove (cilj im je omoguiti obnavljanje rada neposredno nakon
zavretka trajka), te nune poslove (cilj im je obavljanje poslova koji su prijeko potrebni radi
spreavanja ugroavanja ivota, osobne sigurnosti ili zdravlja stanovnitva). Ukoliko se u roku
od 15 dana poslodavac i sindikat ne bi sloili o tim propisima mogu u roku od daljnjih 15 dana
traiti odluku arbitranog vijea. No ako poslodavac nije predloio utvrivanje tih poslova od
dana poetka postupka mirenja, postupak utvrivanja ne moe pokrenuti do dana okonanja
trajka.

trajk koji je organiziran i proveden u skladu sa svim materijalnim i procesnim pretpostavkama

ne predstavlja povredu ugovora o radu. Zaposlenik koji je sudjelovao u legalnom trajku,
odnosno njegovom organiziranju, ne moe biti stavljen u nepovoljniji poloaj od drugih
zaposlenika. U skladu s idejom o suspenziji osnovnih prava i obveza iz radnog odnosa tokom
trajanja legalnog trajka zaposleniku se mogu smanjiti plaa i dodaci na plau (osim djeijeg
dodatka) razmjerno vremenu sudjelovanja u trajku u skladu sa kolektivnim ugovorom i
pravilnikom o radu.

trajk koji je organiziran i proveden suprotno odredbama zakona moe na prijedlog poslodavca
(odnosno udruenja poslodavaca) biti zabranjen od nadlenog suda. 37 Sudjelovanje u takovom

36
lan 5. Zakona o trajku propisuje:
Na prijedlog poslodavca, sindikat i poslodavac sporazumno utvruju poslove koji se ne mogu prekidati za vrijeme
trajka.
Sporazum iz stava 1. ovog lana, sadri, naroito, odredbe o poslovima i broju zaposlenika koji su duni da rade za
vrijeme trajka ili iskljuenja sa rada radi osiguranja minimuma procesa rada (proizvodno odravajui poslovi),
osiguranja neophodnih uvjeta ivota i rada stanovnitva, odnosno rada drugih pravnih lica, kao i radi osiguranja
imovine i spreavanja ugroavanja ivota i line sigurnosti ili zdravlja stanovnitva (zdravstvo, elektroprivreda,
vodoprivreda, PTT usluge, medjunarodni saobraaj).
Sporazumom iz stava 1. ovog lana ne smije se onemoguiti ili ograniiti pravo za trajk.
Ako sindikat i poslodavac ne postignu sporazum iz stava 1. ovog lana u roku od pet dana, od dana poetka
sporazumijevanja rjeavanje nastalog spora povjerava se arbitrai.
Arbitraa se sastoji od po jednog predstavnika sindikata i poslodavca, te neovisnog predsjednika kojeg sporazumno
odreuju sindikat i poslodavac.
Ako se sindikat i poslodavac ne mogu sporazmjeti o imenovanju predsjednika iz stava 5. ovog lana, a ta pitanja
nisu uredjena kolektivnim ugovorom ili sporazumom sindikata i poslodavca, njega e, na prijedlog sindikata ili
poslodavca, imenovati nadleni opinski sud, u roku od pet dana.
Arbitraa donosi odluku u roku od pet dana od dana pokretanja arbitranog postupka.
Najkasnije na dan najave trajka, sindikat je duan objaviti sporazum o poslovima na kojima se rad ne moe
prekidati za vrijeme trajka.
Poslovi iz stava 2. ovog lana mogu se urediti kolektivnim ugovorom.
37
lan 10. Zakona o trajku FBiH:
53
trajku moe za posloprimca proizvesti itav niz tetnih posljedica od otkaza ugovora o radu do
materijalne i disciplinske odgovornosti. 38

Uzroci trajkova u su nesporno indikator dostignutog stepena izgradnje trine ekonomije i

novih odnosa na tritu rada.

Meutim, dok trajkovi u privredi u socijalnom smislu direktno utiu uglavnom na ui krug
uposlenika i njihovih porodica, uestali trajkovi u javnim slubama odraavaju se na ivot i
funkcioniranje cijelog drutva, kao to su prekidi rada u oblasti zdravstva ili obrazovanja.

Jasno je da se radi o opasnom sredstvu, ali isto tako svima mora biti jasno da je ono izuzetno
potrebno u savremenom drutvu kao nain zatite interesa radnika, tamo gdje drava i pravni
sistem zakau.

Preuzeto iz knjige DautbegoviA. (2009). Upravno-pravni unutarnji poslovi.

Sarajevo:Fakultet za javnu upravu

Poslodavac moe da podnese zahtjev nadlenom sudu radi zabrane organiziranja i provodjenja trajka suprotno
odredbama ovog zakona, kolektivnog ugovora i pravilima sindikata o trajku. Poslodavac moe od sindikata da
zahtijeva naknadu tete koju je pretrpio zbog trajka koji nije organiziran i proveden u skladu sa odredbama ovog
zakona.
lan 11. Zakona o trajku FBiH:
Sindikat moe da zahtijeva od nadlenog suda da zabrani iskljuenje zaposlenika iz procesa rada koje je provedeno
suprotno odredbama ovog zakona. Sindikat moe od poslodavca da zahtijeva naknadu tete koju su sindikat ili
zaposlenici pretrpjeli zbog iskljuenja iz procesa rada koje nije provedeno u skladu sa odredbama ovog zakona.
lan 12. Zakona o trajku FBiH:
U sluajevima iz l. 10. i 11. ovog zakona odluuje opinski sud prema sjedistu poslodavca, u roku od pet dana.
38
lan 13. Zakona o trajku FBiH:
Novanom kaznom od 500, 00 KM do 2. 500, 00 KM kaznit e se za prekraj sindikat koji je organizirao trajk, ako:
1. postupi suprotno odredbama lana 4. ovog zakona;
2. najkasnije na dan najave trajka ne objavi sporazum o poslovima na kojima se rad ne moe prekidati (lan 5. stav
8.);
3. zapone trajk prije provodjenja postupka mirenja odnosno prije provodjenja drugog naina mirnog rjeavanja
spora o kojem su se strane sporazumjele (lan 6.).
lan 14. Zakona o trajku FBiH:
Novanom kaznom od 1. 000, 00 KM do 5. 000, 00 KM kaznit e se za prekraj poslodavac ako:
1. onemogui zaposlenicima obavljanje poslova koji se ne mogu prekidati za vrijeme trajka (lan 5. stav 2.);
2. poduzme iskljuenje zaposlenika iz procesa rada koje nije odgovor na ve zapoeti trajk (lan 7. stav 1.);
3. iskljuenje zaposlenika iz procesa rada zapone prije utvrdjenog roka (lan 7. stav 2.);
4. iskljui iz procesa rada zaposlenike u broju veem od dozvoljenog (lan 7. stav 3.);
5. ne uplati doprinose za socijalno osiguranje (lan 7. stav 5.);
6. zaposli nove zaposlenike suprotno lanu 8. ovog zakona. Za prekraje iz stava 1. ovog lana kaznit e se i
odgovorno lice kod poslodavca koji je pravno lice novanom kaznom od 200, 00 do 1. 000, 00 KM.

54