Professional Documents
Culture Documents
Metalnekonstrukcije 12 PDF
Metalnekonstrukcije 12 PDF
Sveuilite u Splitu
Katedra za konstrukcije
. Domazet, L. Krstulovi-Opara
1. Uvod
Pod pojmom metalne konstrukcije podrazumijevaju se konstrukcije koje su preteno ili potpuno
izraene od metala. Sama konstrukcija sastoji se od dijelova, koji ugraeni u konstrukciju
sainjavaju funkcionalnu cjelinu. Konstrukcije se dijele prema konstruiranju, izradi i primjeni na:
- mostove
- zgrade
- transportna sredstva (brodovi, zrakoplovi, inska vozila, cestovna vozila)
- konstrukcije industrijskih postrojenja (dizalice, pretovarni mostovi, transporteri, kopai,
rezervoari, postolja i sl.)
Kao materijal izrade se u metalnim konstrukcijama u najveoj mjeri primjenjuje elik, pa onda
aluminij.
to se specifinosti izrade tie, metalne konstrukcije karakteriziraju vrlo mala strojna dorada
(priprema bridova i buenje rupa) te spajanje gotovih oblika dobivenih valjanjem (limovi kod
limenih konstrukcija te tapni profili kod tapnih reetkastih konstrukcija)
Osim namjene, projekt mora zadovoljiti i arhitektonske uvjete te estetske uvjete. Svako rjeenje
slui ujedno kao i izvor podataka i ideja za nova rjeenja.
Projekt konstrukcije mora sadrati dovoljne podatke za konstrukcijsku razradu te detaljan
proraun, usvojene tehnoloke postupke i samo izvoenje konstrukcije. Treba osigurati lak
pristup svim dijelovima (radi podmazivanja, zatite od korozije), omoguiti otjecanje vode sa
konstrukcije te zadovoljiti sve uvjete zatite na radu (ograde, skele i sl.)
- tehniki opis
- posebni tehniki uvjeti
Crte treba pregledno sadrati sve o konstrukciji ime se omoguava izrada konstrukcije.
MATERIJALI
Mehanika
svojstva
OBLIK
OPTEREENJE I
Tip, karakter DIMENZIJE
i iznos same konstr. te
popr. presjeka
ravni lim
koritasti lim
*
Skenirano iz B. Androni, D. Dujmovi, I. Deba "Metalne konstrukcije I", IGH Zagreb, 1994.
10 1. Uvod
- zahtijevaju vrlo malo strojne obrade (rupe, bruenje rubova, popreni zavari na
spojevima)
- laka adaptacija (prilagoavanje novoj funkciji)
- mogunost demontae i premjetanja
- mogunost kombiniranja razliitih materijala
Povijesni pregled vanijih datuma vezanih uz razvoj metalnih konstrukcija moe se sagledati
kroz slijedee bitne povijesne prekretnice:
- 1676., Robert Hook formulirao zakon o ovisnosti naprezanja i deformacija = E
- 1735., poinje industrijska proizvodnja elika u redukcionim peima
2 EI 2 E 2
- 1744., Leonard Euler rjeio izvijanje tapova, Fkr = 2
=
( KL ) 2
- 1779., izveden prvi eljezni most preko rijeke Severin u Coalbrookdale-u duine 31 m
- 1870.-83., sagraen Brooklyn Bridge, visei most raspona 520 m, projektant J.A.
Roebling (New York)
- 1873. sagraen Albert bridge preko Temze, lanani most od kovanog eljeza
- 1970., World Trade Center, dva tornja s 110 katova i 411,8 m visine, srueni u
teroristikom napadu 11.9.2001.
- 1974., Sears Tower, Chicago, 109 katova, visine 442,3 m
- 1996., Akasi Kaikyo Bridge, Japan, visei most raspona 1989,7 m
2
Razdoblje Podruje vrstoe Rm [N/mm ]
pretene
primjene Tlak Vlak
1.9 Standardi
iroko podruje
djelatnosti npr.:
25-proizvodna tehnika
29-elektrotehnika
31-elektronika
65-poljoprivreda
71-kemijska tehnlogija
.. Oznaka podskupine
skupini npr.:
50-Osigurai i drugi
ureaji za nadstrujnu
zatitu
HRN 29.120.50
Oznaka podskupine u
podruju npr.:
120-Elektrini pribor
71 KEMIJSKA TEHNOLOGIJA
Ugovaranje je prvi problem s kojim se susree inenjer. Pri tome on se moe nai u slijedeim
ulogama:
a) kao ponua (ponuditelj)
b) kao naruilac (ponuenik)
plaanja. Razlikuju se dvije vrste poziva na nadmetanje, "poziv na nadmetanje o cijeni radova"
i "poziv na nadmetanje za umjetniko ili tehniko rjeenje".
Poziv na nadmetanje o cijeni radova upuen odreenom ili neodreenom broju osoba na
nadmetanje za izvrenje odreenih radova, pod odreenim uvjetima i uz odreena jamstva,
obvezuje pozivatelja da sklopi ugovor o tim radovima s onim koji ponudi najniu cijenu, osim
ako je tu obvezu iskljuio u pozivu na nadmetanje. U sluaju iskljuenja obveze da se sklopi
ugovor, poziv na nadmetanje smatra se pozivom zainteresiranima da dostave ponude ugovora
pod objavljenim uvjetima.
Poziv na nadmetanje za umjetniko ili tehniko rjeenje je upuen odreenom ili
neodreenom broju osoba na nadmetanje za umjetniko ili tehniko rjeenje namjeravanih
radova, a obvezuje pozivatelja da pod uvjetima sadranim u pozivu na nadmetanje sklopi ugovor
sa sudionikom u nadmetanju ije rjeenje prihvati povjerenstvo sastav kojega je unaprijed objav-
ljen, osim ako je tu obvezu iskljuio u pozivu na nadmetanje.
Najee ponua trai tzv. "avans", tj. da mu se unaprijed isplati dio novca ime ovaj
pokriva poetne trokove proizvodnje. Ponua moe traiti i tzv. "isplatu po situacijama",
naroito ako se objekti dulje grade (vremenski). Tada se nakon odreenog vremena utvruje
koliki je dio posla obavljen pa se prema tome vri i isplata. Ponua mora imati potpuno
definiran tehniki opis (na osnovu traenog).
Naruilac mora dati prilikom oglaavanja posla neki suvisli tehniki opis, tj. mora znati
to hoe. Ovo posebno komplicira posao naruiocu jer je potrebno uzeti u obzir mnoge faktore,
npr. oslanjanje na pouzdanog proizvoaa, tona procjena kvantiteta (ne naruiti previe),
problem razvijanja tehnologije (isplati li se kupovati skupe strojeve za malo posla), itd.
Ugovaranje je regulirano "Zakonom o obveznim odnosima". Pregovori koji prethode
sklapanju ugovora ne obvezuju. Predugovor je ugovor kojim se preuzima obveza da se kasnije
sklopi drugi, glavni ugovor.
Ako se postoje skriveni nedostatci koji se nije mogao otkriti uobiajenim pregledom, naruitelj
se ipak moe pozvati na njega pod uvjetom da u roku od mjesec dana o nedostatku obavijesti
izvoaa.
Radi osiguranja naplate naknade za rad i naknade za utroeni materijal te ostalih trabina
po osnovi ugovora o djelu, izvoa ima pravo zadravanja na stvarima to ih je napravio ili
popravio te na ostalim predmetima koje mu je predao naruitelj u vezi s njegovim radom.
Sve dok narueno djelo nije dovreno naruitelj moe raskinuti ugovor kad god hoe, ali
je u tom sluaju duan isplatiti izvoau ugovorenu naknadu, umanjenu za iznos trokova koje
ovaj nije imao, a koje bi inae imao da ugovor nije raskinut, a i za iznos zarade to ju je ostvario
na drugoj strani ili to ju je namjerno propustio ostvariti.
Istekom dviju godina od primitka obavljenog posla, naruitelj se vie ne moe pozvati na
nedostatke.
Prema "Zakonu o gradnji" graevina jest sve to je nastalo graenjem i povezano je s tlom, a
sastoji se od graevnog sklopa ili graevnog sklopa i ugraenog postrojenja odnosno opreme
koji zajedno ine tehniko-tehnoloku cjelinu, kao i samostalna postrojenja povezana s tlom, te
objekti povezani s tlom koji nisu nastali graenjem, ako se njime mijenja nain koritenja
prostora".
Iz ovog proizlazi da je veina metalnih konstrukcija graevna, te kako takva spada pod "Zakon o
gradnji" i "Zakon o prostornom ureenju".
1. Uvod 19
1.11 Gradilite
Kako veina metalnih konstrukcija spada pod "graevine", tako i mjesto izvoenja radova,
gradilite, spada pod Zakon o gradnji.
Investitor je duan graevinskoj inspekciji i inspekciji rada u roku od osam dana prije
poetka graenja prijaviti gradilite. Isto vrijedi i za prekid radova dui od tri mjeseca, te za
ponovno nastavljanje radova.
- graevni dnevnik
- dokaze o sukladnosti (ateste) za ugraene graevne proizvode i opremu
Graevni dnevnik, iji je izgled i sadraj reguliran "Pravilnikom o uvjetima i nainu voenja
graevnog dnevnika", je dokument o tijeku gradnje kojim se dokazuje usklaenost uvjeta i
naina gradnje odnosno izvoenja pojedinih radova s pretpostavkama i zahtjevima iz glavnog
projekta, izvedbenog projekta, propisa i normi.
Graevni dnevnik se vodi od prvog dana poetka pripremnih radova pa do primopredaje
radova (popraena pisanim dokumentom o primopredaji). Kod veih radova gdje sudjeluje vie
izvoaa, izvoa moe voditi zasebni dnevnik kao dio glavnog dnevnika. Graevni dnevnik
svakodnevno vodi odgovorna osoba koja vodi gradnju (glavni inenjer gradilita, inenjer
gradilita, voditelj gradilita), a svakodnevno ga takoer supotpisuje i nadzorni inenjer uz
uvoenje svojih zabiljeki. Kako odgovorna osoba ne moe uvijek osigurati da je prisutna na
gradilitu, graevni dnevnik moe voditi i osoba koju upisom u dnevnik odredi odgovorna osoba.
Sam izgled graevnog dnevnika propisan je zakonom, a dnevnik se moe kupiti u
Narodnim novinama. Graevni dnevnik se vodi u "paricama" (ima dvostruko numerirane
stranice) te jedan primjerak zadrava za sebe nadzor, a drugi izvoa. Podaci koje osoba koja
vodi dnevnik upisuje su: podaci o dospijeu i koliini materijala i opreme skupa s dokazima o
uporabljivosti (atestima), vremenski uvjeti, poduzete i predloene mjere za usklaivanje radova,
obavljeni pregledi i ispitivanja. Nadzorni inenjer upisuje: usklaenost izvedenih radova s
projektom i tehnikim propisima, odreuje nain otklanjanja neusklaenosti i nedostataka,
zabranjuje odnosno odobrava daljnje radove. Uz svakodnevne upise odgovorne osobe od strane
izvoaa i investitora, u dnevnik revident i projektant upisuju podatke o obavljenim pregledima
radova. Odgovorna osoba i nadzor svakodnevno potpisuju stranice dnevnika, a nadzor
svakodnevno uzima i pohranjuje svoj primjerak lista dnevnika. Dnevnik se uvezuje na nain da
nije mogua kasnija zamjena stranica.
Gradilite je prostor na kojem se provode radovi due od 5 dana. Gradilite je potrebno ograditi,
kao bi se onemoguio ulaz nezaposlenima ili ugroavanje prolaznika te na propisan nain
oznaiti (tabla s podacima o investitoru, projektantu, izvoau, nadzoru, vrstu graevine,
graevinskoj dozvoli, itd.).
Na gradilitu je potrebno provoditi mjere zatite na radu (Zakon o zatiti na radu) i zatite
od poara (Zakon o zatiti od poara) te je potrebno provesti ureenje gradilita te temelju plana
o ureenju gradilita (regulirano Pravilnikom o sadraju plana ureenja privremenih i
zajednikih privremenih radilita).
Plan ureenja gradilita je sadrava shemu i opis gradilita, nain obiljeavanja opasnih
zona, mjesta rada s poveanom opasnou, energetske instalacije, projekte skela, nain pruanja
prve pomoi i sl.
Naa se tehnologija bazira na uvelike zastarjelim procesima. To npr. pokazuje injenica da 80%
proizvodnje otpada na REL (runo elektroluno zavarivanje), a 20% na EPP, MIG/MAG, TIG.
REL zavarivanje je korisno pri pokretnim i vanjskim radovima, ali je primitivnije od drugih
1. Uvod 21
Kao bi se posao obavio valjano, prvenstveno je potrebno prostudirati tehniki opis predmeta koji
ukljuuje:
- oblik
- materijal
- tehnike propise ili zakone
Tehniki propisi ili zakoni slue za zatitu korisnika od eventualne nesavijesti proizvoaa. U
Republici Hrvatskoj vrijede HRN-propisi, koji uglavnom definiraju poluproizvode (vijke, profile
i sl.). Zakoni i propisi izlaze i mijenjaju se, a oglaavaju se slubenim listovima. Uz ove, postoje
i neki propisi kojima je domena razna ogranienja poput Hrvatskog registra brodova, propisi za
eljeznike transporte, itd. Openito se u propisima (domaim i stranim) velika panja posveuje
materijalima i procesima zavarivanja.
Neki vaniji propisi u brodogradnji su: LR, DNV, BV, ABS, registar SSSR-a, GL,..
Ostali vaniji propisi: API, ASME, ASTM,...
Od strunjaka (inenjera) se zahtijeva dobro poznavanje engleskog jezika kako bi on bio u stanju
pratiti novosti u zakonima i propisima.
Literatura
B. Androi, D. Dumovi, I. Deba, Metalne konstrukcije I, Institut graevinarstva Hrvatske,
Zagreb 1994.
A. Vukov, Uvod u metalne konstrukcije, Fakultet graevinskih znanosti Sveuilita u Splitu,
Split 1998.
Zakon o obveznim odnosima, http://www.nn.hr/clanci/sluzbeno/2005/0707.htm, Narodne novine, 35,
2005.
Zakon o gradnji, http://www.nn.hr/clanci/sluzbeno/2003/2552.htm, Narodne novine, 175, 2003.
Zakon o prostornom ureenju, http://www.nn.hr/clanci/sluzbeno/1994/0520.htm, Narodne novine, 30,
1994.
Pravilnik o uvjetima i nainu voenja graevnog dnevnika,
http://www.nn.hr/clanci/sluzbeno/2000/0068.htm, Narodne novine, 6, 2000.
Pravilnik o sadraju plana ureenja privremenih i zajednikih privremenih radilita, Narodne
novine, 45, 1984.
Zakon o zatiti od poara, http://www.nn.hr/clanci/sluzbeno/1993/1161.htm, Narodne novine, 58,
1993.
Zakon o zatiti na radu, http://www.nn.hr/clanci/sluzbeno/1996/1183.htm, Narodne novine, 59, 1996.
2. Materijali za metalne konstrukcije 23
Osnovni cilj pri odabiru materijala za metalne konstrukcije je da materijal bude im jeftiniji, a da
pri tom zadovolji traena mehanika svojstva. Tako se kao materijali za metalne konstrukcije
uglavnom koriste elici (obini konstrukcijski, ugljini, legirani), aluminij (isti aluminij i
aluminijeve slitine) i dr.
2.1 elici
Ukoliko je ugljik jedina primjesa, elici su ugljini elici. Ugljini elici s manje od 0,9% ugljika
se koriste kao konstrukcijski elici, a poveanjem udjela ugljika poveava se vrstoa i tvrdoa te
smanjuje ilavost. Za kaljenje se koriste elici s 0,3% ugljika, a poveavanjem udjela ugljika
raste zakaljivost.
Obini konstrukcijski elici, koji se najee koriste za metalne konstrukcije, sadre do 0,25% C
(iznimno 0.3%), a preko ovog postotka ugljika raste samozakaljivost te se takvi elici
izbjegavaju. Obini konstrukcijski elici nisu dodatno termiki obraeni osim normalizacije i
arenja radi poputanja zaostalih naprezanja. Ovi elici redovito sadre neistoe poput sumpora,
fosfora i duika. Sumpor i fosfor ne mogu se u potpunosti odstraniti. Udio fosfora od preko
0,045% ini elik krtim pri niskim temperaturama (tzv. krti lom). Udio sumpora preko 0,055%
ini elik krtim na povienim temperaturama (tzv. vrui lom) te smanjuje sposobnost
zavarivanja. Duik, ukoliko se u eliku javlja kao nevezan, poveava mogunost krtog loma i
sklonost starenju (sniava se ilavost). Ukoliko je pak duik u eliku kemijski vezan u obliku
nitrata, onda duik djeluje povoljno, no problem je taj to se kemijskom analizom ne moe
utvrditi u kojem je duik stanju, vezanom ili nevezanom. elik s niskim postotkom ugljika
sadrava nakon proiavanja previe kisika koji poveava opasnost od tzv. crvenog loma te se
elik mora dezoksidirati te se pri kraju proces proiavanja dodaje feromangan, po emu se
elik lijeva u blokove kokilno lijeva ili pak dobiva kako kontinuirani bezdani lijev.
Pri lijevanju u kokile, kako bi se sprijeilo da elik "kipi", tzv. neumireni elik, dodaju se
dezoksidacijska sredstva, silicij i aluminij, koji na sebe vezuju plinove stvarajui ljaku te se
omoguava polagano hlaenje. Takav elik naziva se umireni elik kod kojeg, ljaka kao
specifino laka, ispliva (sl. 2.1.1) te se dio bloka sa poveanom koncentracijom ljake odstrani
(tzv. jalova glava). Time se sprijeilo formiranje plinovitih mjehuria u eliku, oko kojih se
mogu koncentrirati neistoe (npr. sumpor) to za posljedicu ima tetni utjecaj pri valjanju
elika. Umireni elik namijenjen je za zavarene konstrukcije i konstrukcije kod kojih se trai
vea ilavost elika, npr. elementi izloeni dinamikim vibracijama ili niskim temperaturama.
Poluumireni elik je elik koji nije u potpunosti dezoksidirao (sl. 2.1.1) te se takav elik koristi
24 2. Materijali za metalne konstrukcije
koncentracija
neistoa
jalova
glava
Mehanika svojstva elika koja se garantiraju, moraju se i provjeravati. U tablici 2.1.1 dana su
svojstva elika. elici koji su najee primjenjuju za metalne konstrukcije, a spadaju u skupinu
standardnih konstrukcijskih (graevinskih) elika su prema EUROCODE 3 dani tablicom 2.1.2,
dok su konstante za konstrukcijski elik dane tablicom 2.1.3. Openito se za elike standardne
kvalitete zahtijeva dovoljno velika "rezerva" plastinosti, odnosno m 1,2 V.
2. Materijali za metalne konstrukcije 25
Prema preporuci MIZ-a (Meunarodni institut za zavarivanje), ovi se elici dijele u skupine
osjetljivosti prema krtom lomu. Skupine se oznaavaju slovima A, B, C, D i E uz postojanje
podgrupa ovih skupina.
Preporuke za izbor pojedinog elika za ove skupine su:
skupina 0 (bez oznake) - za dijelove izloene slabom statikom optereenju.
skupina A - za tanje, statiki optereene metalne konstrukcije koje nisu izloene velikim
temperaturnim razlikama i temperaturama niim od -10C.
skupina B - za odgovorne konstrukcije gdje ne postoji opasnost od krtog loma, a u
sluaju manje odgovornih konstrukcija za sva optereenja.
skupina C - za odgovorne komplicirane konstrukcije izloene statikim ili dinamikim
optereenjima, ali ne i niskim temperaturama. Zbog oblika moe biti i zaostalih
naprezanja, koncentracije naprezanja i s tim u vezi opasnosti od krtog loma.
skupina D - za odgovorne zavarene konstrukcije koje moraju biti sigurne od krtog loma,
npr. konstrukcije s debelim i uklijetenim dijelovima, dijelova s diskontinuitetima,
26 2. Materijali za metalne konstrukcije
Dodavanjem mangana eliku, od 1,2 do 1,8%, poveava se vrstoa (m>450 N/mm2), pri emu
ilavost i zavarljivost ostaje ista. Ovi elici nazivaju se manganski elici.
Tendencija je, kako u svijetu, tako i kod nas, daljnje poveanje granice razvlaenja, no to ne ide
samo sa ugljikom niskog postotka i manganom, ve se koriste niskolegirani elici s dodatkom
legirnih elemenata koji utjeu na poboljanje mehanikih svojstava.
Tu se razlikuj tri osnovne grupe elika:
1. Feritno-perlitni elici s dodacima Mn, Ni, Cu, Si.
2. Niskolegirani elici s dodacima Mn, Cr, Mo, V. Ovi elementi s ugljikom stvaraju sitno
rasprene karbide.
3. U treu skupinu visokolegiranih elika spadaju elici kod kojih se kao legirni elementi
koriste Nb, V, ili Ti (0,06%) pri emu se udio ugljika smanjuje na ispod 0,1%. Razlog
ovakvog legiranja je u tome to udio ugljika bitno utjee na poveanje mehanikih
svojstava i usitnjenost zrna, dok smanjuje granicu razvlaenja i temperaturu prelaska u
podruje izraene krtost (krti lom) te se ovim legirnim elementima bitno poboljava
otpornost prema krtom lomu.
Kod legiranih elika, DIN razlikuje dvije skupine sitnozrnatih zavarljivih elika:
- St E 47 (N 47) normaliziran, gdje su legirni elementi:
o Ni-V
o Cu-Ni-V
o Ni-Ti
- St E 70 (N 70) poboljan, gdje su legirni elementi:
o Ni-Cr-Mo-B
o Cr-Mo-Zr
Za ove dvije skupine izdane su smjernice za upotrebu, uvjeti proizvodnje, osnove za proraun te
upute za proizvodnju i zavarivanje. Ovi visokorvsti elici se dijele u tri skupine, to ovisi o
postupku koji je proveden (normalizacija, poboljanje), tablica 2.1.4. Visokovrsti se elici
najee upotrebljavaju kod spremnika i posuda pod tlakom, cjevovoda, platformi, prenosila i
dizala te u mostogradnji.
Prednosti visokovrstih elika su:
- manje debljine stijenki nego li to bio sluaj kod izvedbe s obinim konstrukcijski
elikom, to ima za posljedicu manju teinu konstrukcije, manju cijenu kotanja, nii
trokovi prijevoza
- vea optereenja koje konstrukcija moe podnijeti
- vea otpornost habanju
2. Materijali za metalne konstrukcije 27
Ove injenice zahtijevaju ozbiljan pristup odabiru materijala, pri emu najveu opasnost
predstavlja krti lom koji se javlja kada materijal izgubi mo lokalne plastifikacije pa se ne moe
suprotstaviti irenju pukotine. Stoga je najvaniji kriterij klasifikacije elika otpornost na krti
lom.
Kako je proizvodnja elika napredovala, konstruktor danas ima na raspolaganju vie vrsta te
mogunosti izbora ekonomski najpovoljnijeg, a kvalitetom dovoljno dobrog elika.
Takoer postoje klasifikacije konstrukcija i dijelova konstrukcija s obzirom na opasnost koju bi
predstavljao lom i ruenje konstrukcije. Ovo govori u prilog tome da ne mora cijela konstrukcija
biti napravljena od kvalitetnog i skupog materijala, ve se manje odgovorni dijelovi mogu
napraviti iz jeftinijeg materijala.
Prema DIN-u izbor materijala vri se tako da se u obzir uzimaju slijedei faktori:
- stanje naprezanja
- vrsta naprezanja
- vrsta zavara
- nain izrade
- opasnost od loma
- debljina dijelova
- radna temperatura
Pri tom svaki od prethodno navedenih parametara ima odreeni broj bodova, koji se zbrajaju i sa
sumom se ulazi u standard te odabire prikladni elik pri emu treba imati na umu i cijenu
kotanja odabranog elika. Sline preporuke usvojio je i JUS 1988 (JUS U.E7.010/1988), koji je
dalje preuzet u HRN-u te se prema tim preporukama odabir vri na nain da:
- Za nezavarene konstrukcije mjerodavna je vlana vrstoa m i granica razvlaenja v te
produljenje.
- Za zavarene konstrukcije kao kriterij uzima se opasnost od loma izraena faktorom
opasnosti o krtog loma L = K Z N , gdje faktor K uzima u obzir konstrukcijsko
oblikovanje, faktor Z znaenje dijela konstrukcije, a N faktor naprezanja. Uz to, u obzir
se uzima i radna temperatura T za podruja 25C T 10C i T > 10C .
Prema EUROCODE 3, kod raunanja opasnosti na krti lom, pri zadanoj ili traenoj minimalnoj
temperaturi eksploatacije, uzima se u obzir:
- vrstoa materijala
- debljina dijela (stjenke) t
- uvjeti eksploatacije (kategorije naprezanja S1, S2, S3, ovise o granici teenja)
- karakter optereenja (prirast optereenja R1-statiko, R2-dinamiko)
- posljedice otkazivanja (kategorije C1-bez veih posljedica, C2-velike posljedice)
28 2. Materijali za metalne konstrukcije
Princip prorauna se svodi, ili na odreivanje minimalne temperature eksploatacije Tmin, ili
obzirom na zadanu minimalnu temperaturu eksploatacije, odreivanje najvee doputene
debljine stjenke. Raunanje minimalne dozvoljene temperature za eksploatacije provodi se
prema izrazu
Tmin = 1, 4 TCV + 25 + 100 ( ln K IC 8, 06 ) + ( 83 0, 08 Rel ) 0,17 , (2.1)
gdje je prirast optereenja (za R1 iznosi =0,001, a za R2 =1,0), TCV temperatura ispitivanja
ilavosti (ispituje se kod +20C, 0C, -20C, -30C), a KIC ilavost loma.
Napomenimo da se ilavost ispituje Charpyevim batom i nuno je postii energiju od 17
J kod temperatura +20C (kvalitetna grupa elika B, npr. Fe E 235 B), 0C (grupa C, npr. Fe E
235 C), -20C (grupa D, npr. Fe E 235 D) i kod -30C (grupa DD, npr. Fe E 355 DD).
ilavost loma rauna se iz izraza
0,55
( a ) Rel t 0,5
K IC= . (2.2)
1, 226
U prethodnom izrazu Rel predstavlja faktor redukcije granice teenja, ovisi o debljini elementa t
[mm] i kree se od Rel =0 N/mm2 do Rel =60 N/mm2 za debljine od t=0 mm do t=200 mm. Za
faktor posljedice otkazivanja uvrtava se =1 kod kategorije C1 i =1,5 kod kategorije C2.
Faktor a rauna se kao a=2/ln t za kategoriju napona S1, a=3,8/ln t za kategoriju napona S2 te za
a=6/ln t kategoriju napona S3.
Aluminij je najraireniji metal u Zemljinoj kori (8,13%). Do izdvajanja istog aluminija dolo je
tek poetkom devetnaestog stoljea elektrolizom glinice iz boksita. Industrijska proizvodnja
aluminija datira od 1886. godine, Cherks Marint Hall (USA).
isti aluminij uglavnom se koristi u kemijskoj i prehrambenoj industriji, u elektronici te za opu
namjenu (aluminijske folije i sl.). isti aluminij ima nisku vrstou (50-60 N/mm2), nisko talite
(658C) te izduenje od 50%. Legiranjem bitno mu se poboljavaju mehanika svojstva te se
iskljuivo kao legiran koristi za metalne konstrukcije.
Legiranjem aluminija postiu se slijedea svojstva:
- Mangan (Mn) poveava vrstou i otpornost na koroziju.
- Magnezij (Mg) poveava vrstou, otpornost na koroziju, zavarljivost i tvrdou.
- Silicij (Si) poveava otpornost na koroziju te sniava talite.
- Bakar (Cu) poveava vrstou, tvrdou i obradivost.
- Cink (Zn) poveava vrstou i tvrdou.
Legure aluminija sa silicijem, "Al Si" povoljne su za lijevanje, otporne na koroziju, mogu se
zavarivati i postiu srednju vrstou.
Legure "Al Si Mg", zbog 0,5% magnezija koji djeluje otvrdnjavajue, imaju znatno veu
tvrdou.
Legure "Al Si Cu" su povoljne za tlani lijev.
Legure "Al Zn 4 Mg 2" su nehrajue legure osobina slinih eliku te se koriste za nosee
konstrukcije.
o Al Mg 3
o Al Mg 4
o Al Mg 5
- legure s magnezijem i manganom:
o Al Mg 2,5 Mn
o Al Mg 4,5 Mn
- legure sa silicijem i magnezijem:
o Al Mg Si 0,5
o Al Mg Si 1
- legure s magnezijem i cinkom:
o Al Zn 4 Mg 1
o Al Zn 4 Mg 3
Slika 2.2.1 Koarica od Al legure, ve xx godina u upotrebi bez ikakve povrinske zatite.
30 2. Materijali za metalne konstrukcije
Slika 2.2.2 Prilaz plutajuem mulu Slika 2.2.3 Vitlo izvedeno od lijevane Al legure
Sve se gore navedene legure mogu dobro meusobno zavarivati. Osim zavarivanja aluminij se
povezuje zakovicama, lijepljenjem i uskonim spojevima koji se lako daju projektirati u
ekstrudiranim profilima. Aluminijeve legure, osim to su dobro zavarljive, mogue ih je
zavarivati s elikom uz posredstvo traka koje su izraene eksplozivnim spajanjem ("Nitro
Metall") aluminija i elika. Ova vrsta spojeva ima dobru korozijsku otpornost te otpornost na
zamor materijala. Koristi se najee za spajanje aluminijskih nadgraa na elinom trupu broda,
ime se doprinosi stabilnosti broda.
Slika 2.2.4 Spajanje aluminija i elika pomou trake te aluminijsko nadgrae na elinoj
konstrukciji broda izvedeno ovakvim trakama
Iako navedene korozijski otporne legure nije potrebno posebno zatiivati, esto se koriste
premazi iz estetskih razloga i antivegetativni premazi na uronjenim dijelovima. Tu se koriste
razni premazi (boje) ili se povrine podvrgavaju procesu eloksiranja, ime se doba tvrdi,
korozijski otporan povrinski sloj kojemu se mogu pridati razliiti tonovi boja.
No esto su kod pomorskih konstrukcija aluminijeve legure u kontaktu s drugim metalima poput
nehrajueg elika, bronce i sl. gdje se javlja bimetalna korozija (elektrolitika korozija ili tvz.
2. Materijali za metalne konstrukcije 31
Kako se je na plovilima uvijek prisutan elektrini izvor, bilo kako istosmjerna, bilo kao
izmjenina struja, potrebno je posebnu panju posvetiti na nain spajanja elektroinstalacija kako
aluminijska konstrukcija trupa ne bi postala anodom. Tu postoje tri pravila kojih se treba
pridravati. Aluminijski trup treba biti spojen kao uzemljenje, odnosno minus pol baterije, pri
emu treba obratiti panju da se za spoj koristi aluminijski vodi (ne bakrena pletenica).
Aluminijski dijelovi i trup moraju biti elektriki spojeni sa svim ostalim metalnim dijelovima
(npr motor, osovina, peraja propelera i sl.). Aluminijski trup se ne smije koristi kao povratna
veza negativnog pola na bateriju (kao to je sluaj kod automobila).
to se tie otpornosti na poar, za aluminij se ponaa slino kao i elik te vrijede ista pravila kao
i za elik.
Kod pomorskih konstrukcija ova pravila ukljuuju:
- da onemogue prolaz dimu i prenoenje poara za maksimum 1 sat (ovisi o poarnoj
klasifikaciji)
- da su izolirani s nezapaljivim izolacijskim materijalima
Literatura
B. Androi, D. Dumovi, I. Deba, Metalne konstrukcije I, Institut graevinarstva Hrvatske,
Zagreb 1994.
A. Vukov, Uvod u metalne konstrukcije, Fakultet graevinskih znanosti Sveuilita u Splitu,
Split 1998.
Aluminium and the sea, Pechiney Rhenalu, Francuska.
3. Optereenje konstrukcija 33
3. Optereenje konstrukcija
A) Osnovno optereenje:
1. stalni teret (vlastita teina konstrukcije)
2. korisno optereenje ukljuujui centrifugalne sile
3. snijeg
4. sve sile stalnog karaktera
34 3. Optereenje konstrukcija
B) Dopunsko optereenje:
1. vjetar
2. sile koenja
3. boni udarci
4. sile od temperaturnih razlika
5. ostale sile s privremenim djelovanjem u veim vremenskim razmacima
C) Izvanredno optereenje:
1. djelovanje potresa
2. sluajni udari
3. planski nepredviena optereenja
4. ekstremno rijetke sile (npr. nuklearne eksplozije)
Stalni teret sastoji se od teine konstrukcije ukljuujui teinu svih ovisnih i neovisnih elemenata
konstrukcije. Pretpostavka vlastite teine treba biti unutar odreenih tolerancija pa se tako za
mostove i brodove tolerira greka od 3%. Stalni se teret odreuje tako da se volumen
konstrukcije pomnoi s gustoom materijala [kg/m3].
Korisno optereenje je statiki podatak koji se obino odreuje propisima te se tako npr. uzima
za stambene prostorije p = 2 kN m 2 , za biblioteke p = 5 kN m 2 , za urede p = 4 kN m 2 , za
parkiralita p = 2, 5 3, 5 kN m 2 , itd.
Radi se o silama koje kontinuirano djeluju na konstrukciju, a tipian primjer takve sile je aktivan
pritisak tla na podrumske zidove zgrade (sl. 3.1.1).
raspodjela
pritiska tla
podrum
3.1.5 Vjetar
Odreivanje tono utjecaja vjetra na odreenu konstrukciju vrlo je sloeno i zahtijeva skupa
modelska ispitivanje u zranim tunelima ili pak modeliranje putem konanih elemenata za
analizu strujanja fluida. U propisima postoje pojednostavljene smjernice, koje su dobivene na
temelju modelskih ispitivanja. Prvo je potrebno odrediti osnovno brzinu vjetra, koja se odreuje
na visini od 10 m iznad tla, obino za 25, 50 ili 100-godinjim ponavljanjem. Brzina vjetra raste
s visinom iznad tla te se priblino uzima da je
x
h
Vh = V0 , (3.1)
10
gdje je V0 osnovna brzina vjetra u [km/h], h visina iznad tla u [m], a x ovisi o terenu i iznosi
x = 1 3 za centre gradova, x = 2 9 za prigradska i umovita podruja, x = 1 7 za ravninska
nizinska podruja, x = 1 10 za ravno priobalje.
Na osnovu dobivene osnovne brzine vjetra odreuje se optereenje vjetra na konstrukciju.
Pritisak vjetra, izraen u [N/m2] na jedininu povrinu u smjeru vjetra je
p = 0, 047289 C V 2 , (3.2)
gdje je V brzina vjetra u [km/h], dok je C koeficijent oblika koji se za zgrade obino uzima
C 1, 40 . Ovaj pritisak predstavlja konstanti dio optereenja vjetrom, dok je varirajui dio
optereenja vjetrom, koji nastaje od nalete vjetra ("refula"), teko odredit te se on rauna samo za
vitke konstrukcije.
36 3. Optereenje konstrukcija
Uslijed koenja dolazi do akceleracije, koja zbog inercije djeluje u smjeru gibanja te je sila
koenja
Pk = m a , (3.1.3)
gdje je m masa vozila, a a akceleracija pri koenju.
Kod eljeznica izraeno je optereenje od bonih udara, za to postoje propisi koji reguliraju
nain raunanja ovih optereenja.
Ova sile ovise o temperaturi, temperaturnoj vodljivosti i upetosti konstrukcije ili nekog njenog
dijela. Nain raunanja definiran je odgovarajuim propisima.
Potresu se mogu pojaviti u gotovo svakom dijelu svijeta, no najei su u pojasu gdje se
tektonske ploe nalaze u meusobnom kontaktu i stalnom pomicanju (sl. 3.1.2). Seizmolozi
razlikuju tri vrste potresa, a za objekte su najopasniji oni koji putuju povrini zemljine kore.
Utjecaj potresa na konstrukcije ovisi o mjestu objekta u odnosu na epicentar potresa, o
orijentaciji potresnih valova, o masi konstrukcije, o vlastitim frekvencijama konstrukcije te o
vrsti temeljnog tla.
Intenzitet potresa se najee izraava Richterovom ljestvicom, koja se zasniva na pomaku u
mikronima standardnog seizmografa udaljenog 100 km od epicentra potresa. Richterova ljestvica
ispisane je u logaritamskom mjerilu pa tako npr. Richter 6 izaziva 10 puta veu veliinu od
Richtera 5, odnosno 100 puta veu veliinu od Richtera 4. Razni propisi na razliite naine
tretiraju potresne sile. Najjednostavniji se temelji na proporcionalnosti potresne sile V i teine
objekta W, a dan je izrazom
V = CW , (3.1)
gdje C predstavlja koeficijent ovisan o periodu vibriranja objekta. Obino se uzima da je
0, 22 C 0, 06 , odnosno
0, 015
C= , (3.2)
3 T
gdje je T osnovni period titranja objekta izraen u [s]. Za odreivanje ovog perioda koristi se
empirijski izraz
B
T = 0, 09 , (3.3)
H
3. Optereenje konstrukcija 37
gdje je H visina objekta, a B dimenzija objekta u tlocrtu u smjeru djelovanja potresnih sila. Za
okvirne konstrukcije preporua se izraz
T = 0,1 N , (3.4)
gdje je N broj katova objekta.
Dinamiki se udari najee uzimaju u obzir tako da se odreeno pokretno optereenje pomnoi
s dinamikim faktorom, te se dalje rauna kao statiko optereenje. Tako npr. za kranske staze,
dinamiki faktor dan je tablicom 3.1.
naizmjenino r = 1
optereenje ( sr = 0 ) Fa = Fg t [s ]
(naprezanje) F F
Fmax = Fg r = min = d Fa = Fd
Fmax Fg
Fmin = Fd = Fg
Fsr < Fa F
prednatezanjem
Fmax = Fg ( vlak ) ( vlak ) Fsr
Fg = Fmax
Fd t [s]
0 > Fd > Fg
Naizmjenino s Fsr < Fa F
Fmin = Fg
( tlak ) Fsr
Fa Fd = Fmax
0 < Fg < Fd
Istosmjerno u Fsr = Fa F
Fmax = Fg = 2 Fa F Fg = Fmax
r = min Fsr
Fmax Fd = 0 t [s ]
Istosmjerno u Fsr = Fa F
Fmax
prednatezanjem
Fmax = Fg F
r = min = 0 1 Fa
t [s ]
(statiko) r = 1
Fsr = Fmax = Fmin
Fa = 0 Fsr = Fmax = Fmin
t [s ]
Osnovna razlika izmeu dimenzioniranja po starim propisima (JUS U.E7 Nosivost i stabilnost
elinih konstrukcija) je tu tome to se u JUSu dimenzioniranje provodilo prema doputenim
naprezanjima, koja su bila naprezanja ispod granice teenja (umanjena za koeficijent sigurnosti
1,5 za osnovno i 1,33 za dodatno optereenje) raunata prema teoriji elastinosti. Prema
EUROCODE 3 (EN 1993-1-1 "Design of steel structures"), odnosno pred normi ENV 1993-1-1,
dimenzioniranje se vri prema teoriji plastinosti, dakle dozvoljava se plastifikacija poprenog
presjeka, uz koritenje probabilistikog pristupa utvrivanja optereenja.
Unutranji utjecaji ukljuuju vrstou materijala (otpornost materijala) te faktor sigurnosti koji
uzima u obzir pojavu neeljenih odstupanja od karakteristinih vrijednosti za odreeni materijal.
Uz ovo unutranji utjecaji ukljuuju odstupanje realne geometrije poprenog presjeka nosaa od
proraunske, gdje se ukljuuje mogue nepoeljno odstupanje od geometrije profila. Proraunska
nosivost konstrukcije zasniva se na vrstoi materijala i geometriji, uz faktor sigurnosti koji
ukljuuje nepouzdanost raunskog modela i pretpostavljene geometrije.
Literatura
B. Androi, D. Dumovi, I. Deba, Metalne konstrukcije I, Institut graevinarstva Hrvatske,
Zagreb 1994.
D. Beg, Projektiranje jeklenih konstrukcij po evropskem predstandardu ENV 1993-1-1
A. Vukov, Uvod u metalne konstrukcije, Fakultet graevinskih znanosti Sveuilita u Splitu,
Split 1998.
4. Oblikovanje metalnih konstrukcija 41
Pri konstruiranju se redovito vodi rauna o cijeni i utedi u koliini materijala, posebno u sluaju
veeg broja komada za proizvodnju. Do utede u koliini materijala moe se doi na vie naina:
1. Izbjegavanjem materijala koji se teko nabavlja ili je preskup te se vri zamjena tzv.
"adekvatnim materijalom".
2. Izradom elemenata od dvaju ili vie dijelova razliitog materijala. Npr. zupanici od
sivog ljeva (SL) i bronce, kombiniranje raznih leanjih materijala i sl.
3. Iskoritenjem istaknutih osobina materijala. Npr., SL znatno boje podnosi tlak nego vlak
te se obzirom na tlano ili vlano naprezanje dimenzionira popreni presjek. Tako je
rjeenje na slici 4.1.1.b povoljnije je od rjeenja na slici 4.1.1.a.
4. Smanjenjem otpada materijala, poput optimiranja rezanja (rjeenje na sl. 4.1.2.b
povoljnije je od onog na sl. 4.1.2.a)
5. Primjenom standarda (standardizacija) gdje god je to mogue.
6. Primjenom zavarenih konstrukcija pri tom vodei rauna o svim specifinostima
zavarivanja, kao to su:
a. uteda materijala i trokovi zavara (sl. 4.1.3)
b. pravilna debljina i oblik ava te isprekidani zavari
c. izbjegavanje nagomilavanja zavara (slike 4.1.4 i 4.1.5, gdje su rjeenja b i c
povoljnija od a)
d. izbjegavati zavare u zoni maksimalnih naprezanja (slike 4.1.6 i 4.1.7, gdje su
rjeenja b povoljnija od a)
e. izbjegavati vlana naprezanja u zoni korijena zavara (sl. 4.1.8, rjeenje b
povoljnije od a)
f. izbjegavati zavare na mjestima koncentracije naprezanja, tj. naglih prijelaza (slike
4.1.9 i 4.1.10, gdje su rjeenja b povoljnija od a)
g. obratiti pozornost na pristupanost zavaru (sl. 4.1.11)
7. Teiti idealno dimenzioniranim elementima, tj. teiti jednakom iznosu naprezanja (vlak,
tlak, savijanje, torzija) u svim presjecima (sl. 4.1.12). Kloth-ov pregled teina konzolne
grede za razliite izvedbe prikazan je tablicom 4.1.1. Isijecanjem profila te spajanje na
naine prikazane slikom 4.1.13, postie se vei moment otpora pri savijanju te samim
time i znatno vea nosivost za istu teinu nosaa. Kod reetkastih nosaa izloenih
savijanju i torziji potrebno je koristiti dijagonalna ukruenja (sl. 4.1.14). Kod iste torzije
koristiti okrugle presjeke nosaa te uplje presjeka kojima se bitno smanjuje teina (sl.
4.1.15). Kut uvijanja za razliite presjeke prikazan je tablicom 4.1.2. Za sluaj savijanja
sa torzijom teiti zatvorenim profilima i zaobljenim rubovima (sl. 4.1.16). Limene plohe
potrebno je ukrutiti s ciljem sprjeavanja deformacija i izvijanja (sl. 4.1.17). Koristiti
kutne ukrute (sl. 4.1.18). Kod hladno deformiranog profila zavar je potrebno postaviti
im dalje od mjesta deformiranja na udaljenosti veoj od dvostruke debljine lima. Pri
oblikovanju postoje tri pravila kojima uvijek treba teiti:
1. Pravilo: koristiti zatvorene presjeke gdje god je to mogue
42 4. Oblikovanje metalnih konstrukcija
a) b)
+ +
a) b)
a) b) c)
c)
a) b)
4. Oblikovanje metalnih konstrukcija 43
a)
b)
c)
a) b)
a) b)
a) b)
a) b)
a) b)
! !
Ms Ms
F
Teina G
f [mm]
[N] [%]
l
1 47
2 39
120 88 8,25
3 9
80
59 43 4,16
4 38
50 56 41 6,0
5
5 40
9
80
44 32 6,95
6 40
9
80
40 29 7,1
7 12
3
120
25 18 9,5
8 12
3
120
17 17,5 9,6
19
1,5 1,5
Optereenje 1,5
torzijom za 1,5
sve profile 1,5
isto
52 30 30
30
90
x > 2 y > 2
a) M b)
t c)
Mt
= 10
= 9 = 0, 25
a) M b) c) d)
t
Mt
5. Spajanje elemenata
Spajanje elemenata metalnih konstrukcija vri se pomou zakovica, vijaka ili zavarivanjem. Pri
tom razlikuju se rastavljivi i nerastavljivi spojevi.
5.1 Zakovice
Slika 5.1.1 Nekoliko vrsti zakovica Slika 5.1.2 Spajanje limova zakovicom
Vijani spojevi su povijesno bili prva sredstava za spajanje elemenata, no njih su kasnije
potisnuli spojevi zakovicama. Danas, kada su zavareni spojevi velikim dijelom istisnuli spojeve
zakovicama, vijci su ponovno nali svoju iroku primjenu za potrebe rastavljivih spojeva te u
potpunosti prevladali nad zakovicama. Cijena samog vijka vea je od cijene zakovice, meutim
ostvarivanje vijanog spoja jeftinije je od spoja zakovicama. Uz to, rad s vijcima je brzi i
52 5. Spajanje elemenata
jednostavan te ne zahtijeva posebnu strunost radnika, to onda samo po sebi dodatno smanjuje
cijenu vijanog spoja. Ako je optereenje takvo da je vijak, osim na smicanje, optereen i na
vlak, tada se obavezno koristi vijani spoj, a ne spoj zakovicama. Za metalne konstrukcije danas
se iskljuivo koriste vijci s metrikim navojem kojem je oznaka "M" uz numeriki dio oznake
koji oznaava nazivni (vanjski) promjer vijka, npr. vijci koji se najee koriste u vijanim
spojevima su: M12, M14, M16, M18, M20, M22, M24, M27, M30, M36, M42, M48.U
vijanom spoju postoji jedna ili dvije ravnine smicanja. Na slici 5.2.1 prikazan je vijani spoj s
dvije ravnine smicanja. Pri tom kod vijanih spojeva treba paziti da ravnina smicanja ne prelazi
preko navoja.
d0
Neobraeni vijci, obzirom da ukljuuju i vee rupe, omoguuju laku ugradbu, dok obraeni
vijci najee iziskuju utiskivanje vijaka ekiem.
Prema HRN, vijani spojevi su obuhvaeni slijedeim standardima:
- HRN M.B1.050, HRN M.B1.051, HRN M.B1.052 za vijke
- HRN M.B1.600, HRN M.B1.601 za matice
- HRN M.B2.011, HRN M.B2.012 za podloke
Proraun vijanih spojeva vri se na smicanje (odrez) i na povrinski pritisak na platu valjka.
Proraun zakovica skoro je istovjetan (razlika u dop. naprezanjima) proraunu vijanih spojeva
te se taj proraun nee posebno obraivati. Smino tangencijalno naprezanje definirano je kao
F
s = (5.2.1)
nA
gdje n predstavlja broj vijaka u spoju, dok je A povrina poprenog presjeka tijela vijka koja je
za jednosjeni spoj (sl. 5.2.2) definirana kao
5. Spajanje elemenata 53
d 2
A= (5.2.2)
4
dok je za dvosjeni spoj (sl. 5.2.1)
d 2
A=2 . (5.2.3)
4
Tangencijalno naprezanje mora biti manje od doputenog naprezanja, dakle izraz (5.2.1) treba
zadovoljavati uvjet
s dop . (5.2.4)
Povrinski pritisak na platu vijka iznosi
F
p= , (5.2.5)
n A
gdje je povrina plata
A = d min , (5.2.6)
dok je min debljina najtanjeg lima u spoju. Povrinski pritisak treba biti manji od doputenog
koji za vijke kod jednosjenog spoja iznosi
p 1,3 dop , (5.2.7)
dok za vijke kod dvosjenog spoja iznosi
p 1, 6 dop . (5.2.8)
Vrijednosti doputenih naprezanja razlikuju se za obraene i neobraene vijke, te se te
vrijednosti mogu oitati iz tablica standarda. Za koeficijente sigurnosti, u ovisnosti o vrsti
optereenja, uzimaju se slijedee vrijednosti:
- S=1,50 za I sluaj optereenja (osnovno optereenje)
- S=1,33 za II sluaj optereenja (osnovno + dopunsko optereenje)
- S=1,2 za II sluaj optereenja (izuzetno optereenje)
d0
d A
F
min
Pri izradi vijanog spoja od prvenstvenog znaenja su mehanika svojstva gotovih vijaka. U tom
cilju standardima su propisana mehanika svojstva elinih vijaka. To su najee kombinacije
brojeva koji oznaavaju vlanu vrstou, granicu teenja ili pak produljenje kod loma. Tako se
prema DIN 267 klasa mehanikih svojstava odreuje dvjema skupinama brojeva meusobno
odvojenih tokom. Prvi broj (tablica 5.2.1) oznaava najmanju vlanu vrstou, dok drugi broj
(tablica 5.2.2) oznaava deseterostruki odnos izmeu donje granice teenja i vlane vrstoe.
Dakle, umnoak obaju brojeva daje najmanju granicu teenja, to je od praktinog znaenja pri
koritenju tablica. Tako npr. oznaka "4.6" oznaava vlanu vrstou vijka M = 400 N mm 2 ,
dok se iz drugog broja moe oitati da je donja granica teenja T = ( 400 6 ) 10 = 240 N mm 2 .
Prvi broj 3 4 5 6 8 10 12 14
Vlana
vrstoa 340 400 500 600 800 1000 1200 1400
[N/mm2]
Drugi broj .6 .7 .8 .9
donja granica teenja
10 6 7 8 9
vlana vrtoa
[N/mm2]
Osnovni nedostatak spoja s obinim vijcima su relativno velike deformacije koje se u vijcima pri
pritezanju javljaju. Kako vijani spoj prenosi silu trenjem izmeu limova, a ne oslanjanje limova
na bokove tijela vijka, kao bi se ostvarilo potrebno trenje potrebno je ostvariti veliku silu u tijelu
vijka. Uz to, postoji i opasnost od odvijanja vijaka, to je naroito naglaeno kod dinamiki
optereenih konstrukcija. U tom cilju koriste se visoko vrijedni vici od specijalnog elika
vrstoe 800 do 1100 MPa (oznaka 10.9 i 12.9) kojima se ostvaruj prednapregnuti vijani
spojevi. Proraun ovakvih prenapretnutih vijanih spojeva sastoji se od:
a) prorauna na smicanje i povrinski pritisak (isto kao kod obinih vijaka)
b) prorauna na trenjem meu povrinama
Uz vlano naprezanje koje se uvijek javlja u vijanom spoju, kod ovih visokooptereenih vijaka
za prednaprezanje javlja se i torzija uslijed pritezanja vijka i matice. Oblik i dimenzije vijaka i
matica za prednaprezanje dani su standardom HRN M.B1.051 (vijci) i HRN M.B2.912 (matice).
Provrt se izrauje na nain da je rupa 2 mm vea od tijela vijka, d 0 = d + 2 mm . Ovime se
5. Spajanje elemenata 55
osigurava da ne doe do kontakta izmeu plata vijka i limova, odnosno da se prenoenje sile
ostvaruje trenjem, a ne oblikom.
Za pritezanje vijaka za prednaprezanje obavezno je koritenje alata (bilo runi ili pneumatski) s
oitavanjem momenta pritezanja (tzv. moment klju).
Ostvarena sila trenja ovisi o sili pritezanja Fp te koeficijentu trenja izmeu povrina koji obino
iznosi od 0,15 do 0,55. Naprezanja ovakvih vijaka moraju biti manja od donje granice teenja
T . Kod vijaka za prednaprezanje potrebno je uvesti pojam doputene sile prednaprezanja koja
je definirana kao
T Aj
Fp dop = (5.2.9)
K 1
gdje je T donja granica teenja materijala vijka, Aj idealni presjek jezgre vijka, K koeficijent
koji uzima u obzir istovremeno naprezanje na vlak i torziju te iznosi K=1,2, 1 koeficijent
sigurnosti u odnosu na granicu teenja koji iznosi 1=1,25.
Moment pritezanja matice, kojim se ostvaruje sila pritezanja Fp, iznosi
M p dop = d K1 Fp dop , (5.2.10)
gdje je K1 koeficijent trenja u navoju i podlozi izmeu matice i limove te iznosi K1=0,2.
Vrijednosti doputenih sila i momenata usporeuju se s vrijednostima iz tablica danih
standardom. Ukupna sila trenja koju ostvaruju svi vijci u spoju, a kojom se ujedno i prenosi sila
vijanim spojem, iznosi
m n Fp dop
FK = (5.2.11)
2
gdje je koeficijent trenja povrina u spoju, m broj spojenih povrina, n broj vijaka u vezi, a 2
sigurnost u odnosu na proklizavanje. Koeficijent 2 za pojedine sluajeve optereenja iznosi:
- 2=1,4 za I sluaj optereenja
- 2=1,2 za II i III sluaj optereenja
Nije preporuljivo da broj vijaka u spoju prijee est iz razloga to time dolazi do izrazito
neravnomjernog prenoenja optereenja od vijka do vijka. Minimalni meusobni razmak vijaka
u smjeru prenoenja sile iznosi emin = 3 d 0 , dok maksimalni meusobni razmak iznosi emin = 6 d 0 .
Minimalne i maksimalne udaljenosti sredita vijaka od rubova prikazane su slikom 5.2.3.
e2
e2
e1 e e e e e
Vijci se mogu postavljati u jednom redu, kao to je to prikazano slikom 5.2.3, odnosno u dva (sl.
5.2.5) ili vie redova te naizmjenino (sl. 5.2.4), to sve ovisi o irini elemenata koji se spajaju i
to na nain:
- ako je b < 4,5 < d0 jedan red (sl. 5.2.3)
- ako je 4,5 d0 < b < 6 d0 naizmjenino (sl. 5.2.4)
- ako je b 6 d0 dva ili vie redova (sl. 5.2.5)
1,5d0
1,5d0 b
1,5d0
2d0 e e e e e
1,5d0
b=6d0
3d0
1,5d0
2d0 e e e
Ako je tap napregnut na savijanje, onda i veza u njegovom nastavku prima savijanje. Openito
spoj kod savijanog tapa moe biti optereen:
- samo momentom
- momentom i aksijalnom (uzdunom) silom
- momentom i poprenom silom
- momentom, uzdunom i poprenom silom
Ako je spoj optereen samo momentom, tada on tei da se pod djelovanjem momenta okree oko
teita spoja (teita veze).
U svakom vijku, isto vrijedi i za zakovice, javlja se sila okomita na spojnicu vijka i teita veze
(sl. 5.2.6). Pri tom ukupni moment koji se spojem prenosi, MS mora biti jednak sumi svih
momenata sila na vijke Fi obzirom na teite veze c,
mn
M S = Fi ri (5.2.14)
i =1
gdje ri predstavlja udaljenost pojedinog vijka od teita veze, n je broj vijaka u jednom redu, dok
je m broj redova vijaka. Pri dimenzioniranju vijaka mjerodavna je maksimalna sila u jednom
vijku i to onom najoptereenijem. Najoptereeniji vijak je onda najudaljeniji od teita veze c.
Pri tome postoji proporcionalnost izmeu sila i udaljenost,
Fmax : Fi = rmax : ri , (5.2.15)
r
Fi = Fmax i . (5.2.16)
rmax
58 5. Spajanje elemenata
m n
ri
MS = Fmax ri , (5.2.17)
rmax i =1
F m n 2
M S = max ri , (5.2.18)
rmax i =1
te najvea sila u vijku na osnovi prethodnog izraza iznosi
r
Fmax = M S mmax
n
. (5.2.19)
ri
2
i =1
Maksimalna sila usporeuje se sa nosivou vijka na odrez i povrinski pritisak prema
Fmax > F , Fp , Fp . (5.2.20)
Svi prethodno navedeni izrazi vrijede uz uvjet da je
hmax
b. (5.2.21)
2
Ms
F
i i
ri
hmax
c
ax
rm
F
ma
x
U sluaju da je ( hmax b ) > 2 , to je est sluaj kod limenih nosaa, vertikalna komponenta sile u
vijku je mala te se moe zanemariti. Za ovaj sluaj smatra se da postoji samo horizontalna
komponenta sile (sl. 5.2.7) te je kao i prije vanjski moment MS jednak sumi horizontalnih
komponenti sila u vijcima,
M S = ( F1 l1 + F2 l2 + ... + Fn ln ) m , (5.2.22)
1
M S = F1 l1 + F2 l2 + ... + Fn ln . (5.2.23)
m
5. Spajanje elemenata 59
M l
Fn = S n2 . (5.2.28)
m li
Ms
Fn
F2
F1
hmax
ln
l2
l1
Izraz (5.2.28) vrijedi za sluaj kada je spoj simetrian s obzirom na teite tapa (uzdunu os),
to je i najei sluaj. Za sluaj nesimetrine raspodjele vijaka, odnosno nesimetrinog poloaja
neutralne osi (slika 5.2.8), suma kvadrata udaljenosti od neutralne osi je kao i prije
li 2 = l12 + l22 + l32 + ... + ln 2 . (5.2.29)
Sila Fn usporeuje se i ovdje usporeuje s nosivou vijka na odrez i povrinski pritisak.
60 5. Spajanje elemenata
Ms
Fn
F2
ln
F1
l2
neutralna
l1
linija F3
F4
biti u stanju prenositi momente te poprene i uzdune sile, potrebno je odrediti koliki dio
optereenja prenosi pojedini dio tapa. Moment savijanja MS se tako dijeli na pojedine dijelove
tapa proporcionalno momentu tromosti tih dijelova prema
I
Md = MS d , (5.2.34)
Ix
gdje Md predstavlja moment koji preuzima odreeni dio ija je tromost Id, dok je ukupni moment
tromosti sloenog presjeka Ix.
Poprena sila Ft koja se prenosi, dijeli se na pojedine elemente presjeka tapa u slijedeem
odnosu
I I
Ft : Ft d = x : d , (5.2.35)
S x Sd
gdje je Ft d poprena sila koju prenosi pojedini dio, dok je Sd statiki moment polovine
promatranog dijela tapa, odnosno Sx statiki moment polovine presjeka ukupnog tapa.
Aksijalna sila Fa se takoer dijeli po pojedinim elementima, proporcionalno prema povrini tih
elemenata prema
A
Fad = Fa d , (5.2.36)
Ax
gdje je Ad povrina presjeka promatranog dijela, dok je Ax ukupna povrina presjeka tapa.
62 5. Spajanje elemenata
Ft
Fa
Fa1 Fn
Ft1
regulacijski
trafo
220 V
regulacijski
trafo
220 V
acetilen
kisik
Zavar predstavlja diskontinuitet u osnovnom materijalu konstrukcije. Iako tok silnica nema
skokovitih promjena, kao to je to sluaj kod vijanih i zakovinih spojeva, prisutne su
koncentracije naprezanje u zoni zavara, kao to pokazuje slika 5.3.4 kod sueonog spoja,
odnosno slika 5.3.5 kod krinog spoja.
1, 71 0
1, 0 0
12
2
1, 6 0
0,7 0,41
a = 0, 7
2,15
3,38
0,42
0 =1
Proraun se dalje provodi prema izrazima iz nauke o vrstoi, pri tom potujui slijedee
napomene:
1. Lokalni vrhovi naprezanja koji proistiu iz uobiajenih konstrukcijskih oblika ne
uzimaju se u obzir.
2. Zaostala naprezanja ne uzimaju se u obzir.
3. Ekvivalentno (reducirajue, usporedno) naprezanje ekv odreuje se po hipotezi
maksimalnog deformacijskog rada (HMH Huber, Mises, Henkijeva teorija).
M
2 2
ekv 1
= + + 4
M 2 M 2 M M
1
2 2
ekv
= + 3
M M M
0,5
0,5 1
0,5
1
= 0, 58 M
eksperimentalno
2 2
elipsa + =1
lom 2 1,8 lom 2
ISO hipoteza 2 2
ekv
= + 1,8
M M M
= 1 0, 79 0, 7
Oznake prilikom prorauna kutnih zavara prikazane su slikom 5.3.9. Radi pojednostavljenja
naprezanja u ravnini AB projiciraju se na ravninu AC, odnosno AB'. Oznake za naprezanja su:
- n vlano ili tlano naprezanje u ravnini gdje je mjerodavni presjek zakrenut
- t - smina naprezana okomito na duinu zavara u ravnini AB'
- t - smina naprezanja u pravcu duine zavara u ravnini AB'
- - vlano ili tlano naprezanje na zavar okomito na presjek u svom pravom poloaju
- - smino naprezanje okomito na duinu zavara u ravnini pravog poloaja AB
- - smino naprezanje paralelno s duinom zavara u ravnini pravog poloaja AB
- - normalno naprezanje koje djeluje uzdu zavara
- ekv - ekvivalentno naprezanje
- z , dop - doputeno naprezanje zavara
Izmeu veliina u ravnini pravog poloaja AB i zakrenutoj ravnini AC (odnosno AB') vrijede
slijedee jednakosti:
1
= n = , (5.3.8)
2
5. Spajanje elemenata 69
1
= t = . (5.3.9)
2
= t . (5.3.10)
n
C t
B' B
t
A
a a
Nosivost kutnog zavara ovisi i o debljini kutnog zavara a (sl. 5.3.9). Nosivost zavara razliite
debljine obuhvaeno je u propisima za zavarene eline konstrukcije koeficijentom
1
= 0,8 1 + , (5.3.11)
a
gdje se za a<4 mm uzima da je koeficijent =1. Iz ovog slijedi da je doputeno naprezanje u
kutnom zavaru
z ,dop = dop (5.3.12)
pri emu treba biti zadovoljeno
ekv < z ,dop . (5.3.13)
Propisima je takoer regulirana debljina noseeg kutnog zavara i ona iznosi od a = 3 mm do
najvie amax = 0, 7 min (samo iznimno se odobrava i amax = min ).
Kako je u praksi mogu velik broj kombinacija naprezanja kutnih zavara, u tablicama su dani
izrazi za najee sluajeve, i to (vidi prilog):
- aksijalno napregnuti tapovi (Tabela IV,4)
- spojevi izloeni normalnim i sminim naprezanjima (Tabela IV,5)
- spojevi izloeni sminim naprezanjima uslijed torzije (Tabela IV,6)
Kada se vri dimenzioniranje, ovi tabelarni izrazi iz nauke o vrstoi dovoljno su sloeni da bi se
iz njih dokuila jedinstvena veza svih naprezanja te debljine i duine zavara. Iz tog su razloga u
Tabelama IV,4 i IV,5 uokvireni izrazi koji na jedinstven nain brzo vode do rjeenja, tj.
dimenzioniranja zavara.
Za ekstremno aksijalno napregnute zavare to se svodi na izraz
F
z , dop , (5.3.14)
a l
70 5. Spajanje elemenata
gdje l predstavlja duinu zavara, dok je sila F u Tabelama oznaena oznakom S. Kod
kombinacija bonih i eonih zavara razlikuju se tri sluaja:
1. lB > 1,5 l - rauna se kao da nema eonog zavara
2. 1,5 l > lB > 0,5 l - ovisno o poloaju eonog zavara uzima se da boni zavare prenose
1/3 optereenja ili pak eoni na suprotnoj strani 1/3 optereenja
3. lB < 0,5 l boni zavari prenose samo 1/3 sile, dok ostatak prenose eoni
Naprezanja mogu biti normalna, tangencijalna ili ekvivalentna, pri emu sva ta naprezanja
moraju biti manja od doputenog, dakle potrebno je zadovoljiti:
< D dop , (5.3.16)
ekv < D dop , (5.3.17)
< D dop . (5.3.18)
Podaci za D dop u ovisnosti o gornja tri parametra nalaze se u tabelama propisa i standarda.
Naprezanje max je ono naprezanje koje materijal moe izdrati bezbroj puta, a da se ne slomi te
se naziva dinamika vrstoa i oznaava sa D .
Lom izazvan viestrukim optereenjem ispod njegove lomne vrstoe (statike) naziva se lom od
zamora i bitno se razliku od statikog loma (po karakteristinoj prijelomnoj povrini i odsutnosti
velikih plastinih deformacija).
Lom nastaje od mjesta unutranje ili vanjske greke, gdje dolazi do velike lokalne koncentracije
naprezanja te zbog nedostatka vremena za plastifikaciju, ista se iri, to izaziva lom u trenutku
kada preostali dio presjeka vie ne moe izdrati ni statiku silu (silu prednapona). Iz ovoga
proizlazi da na dinamiku vrstou presudan utjecaj imaju greke, prvenstveno zarezi odnosno
vanjski oblik konstrukcije elementa i kvaliteta izrade.
Vrste promjenljivog optereenja u ovisnosti o minimalnom i maksimalnom optereenju, te
srednjeg optereenja, pri emu je odnos naprezanja
min
r= , (5.3.19)
max
odnosno
Fmin
r= . (5.3.20)
max
Iz velikog broja pokusa i analiza nije pronaeno precizno fiziko objanjenje uzroka loma
(energetski temelji) niti zakonitosti meu ovim naprezanjima i brojeva promjena optereenja.
Sve to se sa sigurnou moe konstatirati su grafiki prikazi odnosa naprezanja i broja
optereenja do loma.
Pri tom se postavljaju dva kljuna pitanja:
- koje su to vrijednosti max i min koje pri odreenom broju ciklusa n izazivaju lom ?
- koliki je broj optereenja potreban da pri zadanom naprezanju max i odnosu
r = min max doe do loma?
= DI 2 M
sr = M
istosmjerno
promjenljivo M - prekidna vrstoa
naizmjenino (statiko)
promjenljivo
naizmjenino istosmjerno
promjenljivo promjenljivo
M - prekidna vrstoa
(statiko)
Koji e se od prethodnih dijagrama koristit ovisi o elji da se neka veliina posebno istakne. Kod
nas je najee u upotrebi Smithov dijagram.
Odgovor na drugo gore postavljeno pitanje daje predstavlja Whlerova krivulja (slika 5.3.14)
koja predstavlja prekidnu vrstou neizbruenog elementa iz N24 za isto naizmjenino
naprezanje kao funkciju broja promjena optereenja N, odnosno i=logN. Za razne vrijednosti
srednjih naprezanja slika 5.3.15 prikazuje grafiki prikaz itavog podruja zamora.
M
M
U stvarnosti se dinamika optereenja nemaju sinusoidni karakter, kako to je to bio sluaj kod
prethodnih dijagrama, dakle nisu pravilna ni po frekvenciji ni po amplitudi ve se radi o
stohastikom karakteru naprezanja (slika 5.3.17a). Radi toga je potreban pokazatelj uestalosti
optereenja (slika 5.4.17b) gdje sumarna linija uestalosti pokazuje koliko e puta odreeni nivo
(razina) naprezanja biti zastupljen u odreenom vremenu ili u cijelom vijeku trajanja
konstrukcije.
naprezanje
vrijeme
naprezanje
Naprezanje koje materijal moe izdrati pod ovakvim stalno promjenljivim optereenjem naziva
se radna vrstoa zamora. Poznavanje ove vrstoe vano je radi poveanja ekonominosti
konstrukcije jer ista moe podnijeti manji broj veih naprezanja u radnom vijeku bez tete.
Uobiajeno je da se predvidi ukupni broj ciklusa N s minimalnim gornjim optereenjem Fg, koji
e u toku vijeka trajanja biti dosegnut ili prekoraen i to u jednom od etiri podruja:
- N1 od 2104 do 2105
- N2 od 2105 do 6105
- N3 od 6105 do 2106
- N4 preko 2106
Nain odreivanja D dop u ovisnosti o vrste spoja, graninih vrijednosti naprezanja i odnosa
r = min max prikazan je za N24 na slici 5.3.19.
Moe se rei da za oblik zavarenog mjesta A, B, C, D razlika izmeu D i D dop je oko 10%,
dok je za oblik zavarenog mjesta E i F razlika oko 25%.
Kako najvia dozvoljena vrijednost naprezanja mora biti manja od doputenog naprezanja na
zamor, koje je uvijek manje od doputenog statikog naprezanja, openito vrijedi za maksimalne
vrijednosti vlanog, tlanog i ekvivalentnog naprezanja
max < D dop < dop , (5.3.26)
max < D dop < dop , (5.3.27)
max ekv < D dop < dop . (5.3.28)
vezi cijele konstrukcije, u realnim uvjetima koritenja ovisno je o nizu drugih inioca osim
materijala i optereenja.
Najvaniji od utjecaja na pojavu zamora su:
- utjecaj zareza
- utjecaj tehnologije zavarivanja
- utjecaj oblikovanja zavarenog spoja
- utjecaj vrste materijala
- utjecaj greaka pri zavarivanju
- utjecaj temperature okoline
- utjecaj zaostalih naprezanja
- utjecaj krutosti konstrukcije i dr.
F
sr
vr
R
d1
vr
sr
d2
Slika 5.3.20 Konini tap Slika 5.3.21 Silocrt Slika 5.3.22 Okrugli tap sa
5. Spajanje elemenata 79
zaobljenim utorom
Za sluaj vlano optereenog okruglog tapa s otrim utorom (sl. 5.3.23), vrna naprezanja su
vea od onih kod tapa s oblim utorom (sl. 5.3.22). U sluaju nastanka male povrinske pukotine
(sl. 5.3.24), vrno naprezanje znatno je vee od prethodna dva sluaja kad postoje utori. Ovo je
razlog zbog kojeg dolazi do irenja pukotina i loma tapa, to je naroito naglaeno kod
dinamikih optereenja.
vr
sr
sr
vr
d1 a
d2 d
F F
Slika 5.3.23 Okrugli tap s otrim utorom Slika 5.3.24 Okrugli tap s povrinskom pukotinom
Razni provrti, potrebni zbog konstrukcijske izvedbe tapa, imaju takoer negativan utjecaj te
izazivaju veliko vrno naprezanje u podruju oko provrta (sl. 5.3.25). Aksijalno optereena
vratila kod kojih postoji smanjenje/poveanje (redukcija) presjeka takoer imaju znatna vrna
naprezanja (sl. 5.3.26).
80 5. Spajanje elemenata
F F
vr
vr
sr
sr
d d1
D d2
F F
Slika 5.3.25 Okrugli tap s poprenom rupom Slika 5.3.26 Okrugli tap s
redukcijom presjeka
Prilikom optereenja na savijanje (sl. 5.3.27) i uvijanje (sl. 5.3.28), takoer dolazi do znatnih
vrnih naprezanja. vrstoa ravnih profila, npr. limova, ploa, traka ili valjanih profila, bitno je
smanjenja u podrujima u kojima postoje provrti (sl. 5.3.29).
Na slici 5.3.29 vidljiv je veliki utjecaj vrnih naprezanja. U praksi se vrna naprezanja definiraju
preko faktora oblika
vr
k = . (5.3.29)
sr
Faktori oblika za karakteristine presjeke mogu se oitati iz tablica, odrediti eksperimentalno ili
pak numeriki.
Kod dinamiki optereenih konstrukcija, utjecaj koncentracije naprezanja uzima se kroz
koeficijent ureza definiran kao
K = 1 + K ( K 1) , (5.3.30)
gdje koeficijent K , koji se kree u granicama K = [ 0.2,....,1] , ovisi o materijalu. Koeficijent
ureza odreuje odnos dinamike vrstoe izmeu glatkog uzorka i uzorka s zarezom,
D , glatki
K = . (5.3.31)
D , sa zarezom
Dinamika izdrljivost zavarene probne palice nia je od izdrljivosti nezavarene probne palice.
Snienje dinamike izdrljivosti je izazvano zareznim djelovanjem samog zavara. Zarezi (sl.
5.3.27) koji se u zavaru javljaju mogu biti unutranji (npr. pore, krajevi zavara, mjehurii plina i
razni ukljuci) ili vanjski (krajnji krateri, ugorine, prijelazi i dr.). Obraivanjem zavara bitno se
poveava dinamika izdrljivost. Na slici 5.3.28 prikazan je Smitnov dijagram neobraenog i
obraenog navara. Sam navar uzrokuje znaajan pad DI i DN do ega ne dolazi iz razloga
promjene toka sila ve uslijed zareznog djelovanja koje nastaje brim hlaenjem krajeva navara
5. Spajanje elemenata 81
N9
max N mm 2
DI = 240 DT = 240
DN = 160
DN = 140
95
sr N mm 2
N9
s neobraenim
obraeni navarom
navar
s obraenim
navarom
95
140
Slino navaru, obrada kod V zavara pri spajanju dvaju limova bitno utjee na dinamiku
izdrljivost, kao to pokazuje tablica 5.3.3.
82 5. Spajanje elemenata
Kod kutnih se zavara, za razliku od sueonih, lomi tok sila dva puta (sl. 5.3.29). Kao to se vidi
na slici (5.3.29) krajevi kutnih zavara izazivaju koncentraciju naprezanje te obrada krajnjih
kratera kutnog zavara poveava dinamiku izdrljivost. Oblikovanje samog zavara od bitnog je
utjecaja, naroito kod T spoja (sl. 5.3.30) gdje uvijek treba nastojati ostvariti obostrani kutni
zavar (slika 5.3.30) te meusobno spajanje korijena kutnih zavara (sl. 5.3.31).
5. Spajanje elemenata 83
max
max
max
250 N/mm2
V
3l 3l
Krti lom
Lomovi sa malom kontrakcijom ili bez nje, lomovi bez izduenja, zbog izgleda prijeloma slinog
lomu krtog materijala (dekoheziji) nazivaju se krti lom.
Ove pojave loma zbog naglog irenja pukotine, a bez velikog naprezanja, poznate su odavno.
Krti lomovi su redovito su inicirani malim pukotinama ili oteenjima koje su rasle do neke
kritine veliine, nakon koje je nastupio lom.
Ako se greke otkriju na vrijeme mogue je pratiti cijeli rast pukotine i predvidjeti lom. Pri tom
svakako je potrebno preispitati kriterije o prihvatljivosti ovih greaka.
Visokim naprezanjima u vrhu pukotine, te raspodjelom naprezanja u njenoj okolini, potrebno je
posvetiti posebnu panju.
86 5. Spajanje elemenata
Pri prouavaju loma uvodi se faktor intenziteta naprezanja KC koji se razlikuje za tri osnovna
sluaja otvaranja pukotine (sl. 5.3.33), te za prvi nain faktor intenziteta je
KI C = c a , (5.3.32)
gdje je a veliina polovine pukotine (sl. 5.3.34), naprezanje, a c konstanta. Odnos naprezanja i
veliine pukotine prikazan je slikom 5.3.34.
I II III
Kc- za ilavi elik
a
Kc
Prilikom praenja irenja pukotine primijeeno je da se za lom epruvete mora utroiti znatno
manje rada pri niim temperaturama, tj. materijal pri niim temperaturama postaje krt pa postoji
tzv. temperatura prelaska u krtost.
Krti lom se javlja ako su ispunjena slijedea etiri uvjeta:
- sklonost materijala prema krtom lomu
- velika zaostala naprezanja
- odreena temperatura
- postojanje greke koja izaziva koncentraciju naprezanja i poetak loma
y ( = 0 )
2a
x
Poto je zamor materijala jedan od estih razloga lomova koji nastaju u eksploataciji, spojevi,
bilo rastavljivi, bilo nerastavljivi, zahtijevaju posebnu panju prilikom pravilnog oblikovanja.
Obzirom na nain izrade navoja, valjanjem odnosno narezivanjem, prednost treba dati navoju
napravljenom narezivanjem, odnosno navoj izraen narezivanjem treba izbjegavati.
Kod vijanog spoja razlikujemo tri osnovna sluaja:
- vijani spoj optereen na vlak (slika 5.4.1)
- prednapregnuti vijci u spoju optereenom smino (slika 5.4.2)
- vijci koji nisu prednapregnuti u spoju optereenom smino (slika 5.4.3)
Kod vlanog spoja, najee je rije o spoju kod kojeg su vijci prednapregnuti. Odnos sile
prednaprezanja u vijcima Fv i podlozi Fp, uslijed djelovanja radne sile FR prikazano je
dijagramom na slici 5.4.4. Optereivanjem spoja, raste sila u vijku za Fv i pada sila u podlozi za
Fp. Ukoliko radna sila postane vea od sile prednaprezanja, rastereenja podloge i odvajanja te
vijci u potpunosti preuzimaju optereenje, to je krajnje nepovoljno. Nadalje iz dijagrama se vidi
da je povoljnije da vijci budu manje krutosti Cv (manji nagib pravca) a podloga im krua
(strmiji pravac). Ovime pri istoj radnoj sili je prirast sila vijku Fv manji od prirasta F'v za
sluaj podloge manje krutosti. Dakle treba teiti im kruim i debljim podlogama kod ovakvih
spojeva kao ne bi dolo do elastinog savijanja podloge (smanjenje krutosti). Postavljanje
mekanih brtvi meu podlogama djeluje nepovoljno.
Fmax
Fv F'v
FV FR
FR
Fp F'p
arctg CP Fp
arctg CV
deformacije
Slika 5.4.4. Sile i deformacije u prednapregnutim vijcima i podlozi
Obzirom na oblik samo kontaktne povrine, oblik prikazan slikom 5.4.5 predstavlja povoljniji
sluaj od oblika prikazanog slikom 5.4.6 iz razloga to je kod prvog kontaktna povrina blia
mjestu djelovanja sile te je time savijanje povrine manje. Kod sluaja prikazanog slikom 5.4.6
podloga je fleksibilnija. Dakle vrijedi pravilo da obzirom na otpornost vijanog spoja na zamor,
treba nastojati da kontaktna povrina bude im blie dijelovima na koje djeluje optereenje.
Kod spojeva optereenih smino (slika 5.4.2 i 5.4.3) povrina na koju se prenosi optereenje,
raspodjela optereenja oko rupe i mogua mjesta pojave pukotina kod zamora prikazana su slika
5.4.7 za sluaj vijaka sa i bez prednaprezanja. Prednost za sluaj optereenja kod kojeg postoji
opasnost od zamora treba dati vijcima s prednaprezanjem iz razloga to je vijak, a samim time i
vijani spoj, manje podloan pojavi pukotina.
Kod sidrenih (anker) vijaka, osim to treba teiti izvedbi navoja valjanjem, privrivanjem
dvjema maticama pokazalo se povoljnije obzirom na zamor. Ispitivanjem je utvreno da
varijante privrivanja stopa b) i d) na slici 5.4.8 pokazuju boju otpornost na zamor.
**
Skenirano iz B. Androni, D. Dujmovi, I. Deba Metalne konstrukcije 4, IA PROJEKTIRANJE, Zagreb, 2004.
Za sluaj kada je neki neoptereeni dio konstrukcije zavaren na optereeni dio konstrukcije,
sama geometrija neoptereenog dijela izaziva lom silnica u silocrtu (koncentraciju naprezanja).
to je taj neoptereeni dio krai u smjeru djelovanja sile na optereenom dijelu, to je manji lom
silnica (koncentracija naprezanja) (slika 5.4.11).
Za sluaj kad kutni zavar povezuje nosive dijelove u cjelinu, kao to je to sluaj na slici 5.4.13.,
potrebno je osigurati dovoljnu nosivost kutnog zavara.
Slika 5.4.13. Minimalne dimenzije kutnog zavara i djelomino provarenog kutnog zvara.
Zavar u podruju ruba optereenih konstrukcija smanjuje otpornost na zamor te je potrebno teiti
preporuci da se zavar nalazi na udaljenosti veoj od 10 mm od ruba (slika 5.4.14).
Pri oblikovanju treba teiti izvedbama bez sekundarnih naprezanja koji nastaju uslijed momenata
savijanja u samom spoju. Tako je kod vorite reetkaste konstrukcije potrebno postii da se
neutralne osi sijeku u jednoj toki. Slino je i kod nesimetrinih prikljuaka koje je potrebno
zamijenit simetrinim kao to je to ilustrirano slikom 5.4.15.
Otri prelazi i otri kutovi izazivaju veliku koncentraciju naprezanja, a samim time i neotpornost
na zamor. Rjeenja sa slike 5.4.9. mogue je postii naknadnom obradom zavara, kao to je
prikazano slikom 5.4.15. gdje se bruenjem izbjegavaju otri prijelazi spojeva. Pri tom treba
izbjegavati radijuse zaobljenja manje od 15 mm odnosno radijusom zaobljenja veim od 1/3
irine prikljuka.
Otre rubove potrebno je izvesti zaobljene, a samo zaobljenje potrebno je obraditi bruenjem te
bruenu povrinu produiti 20 mm izvan zaobljenja (slika 5.4.16).
***
Skenirano iz B. Androni, D. Dujmovi, I. Deba Metalne konstrukcije 4, IA PROJEKTIRANJE, Zagreb,
2004.
94 5. Spajanje elemenata
Uz navedene konstrukcijske uzroke neotpornosti na zamor, velik utjecaj ima i samo zavarivanje.
Najee greke koje pri zavarivanju nastaju, a bitno smanjuju otpornost na zamor su:
- prskanje pri zavarivanju
- diskontinuitet u varu uzrokovan sluajnim zastojima luka
- nedoputeno pripajanje dijelova koji nisu predvieni za zavarivanje
- korozijska gnijezda
- pukotine u varu
- loe namjetanje dijelova koji se zavaruju
- zarezi
- otri bridovi
- ekscentrinosti i krivo meusobno pozicioniranje dijelova
- iskrivljenje dijelova prikljuaka
Greke u varovima do odreenog nivoa se toleriraju. Pri tome vrijede slijedea pravila:
- eoni varovi s djelominom penetracijom tretiraju se kao da je rije o kutnim varovima
- debljina eonog zavara ne smije biti manja od debljine dijelova koji se spajaju
- krak (irina) kutnog zavara ne smije varirati vie od 10%
- udubljenja eonog zavara se toleriraju ako:
duljina udubljenja nije vea od debljine elementa t
visina udubljenja nije vea od 0.1t
preostala visina zavara ispod udubljenja nije manja od debljine elementa t
- uleknua osnovnog materijala u zoni utjecaja topline, a nastala zbog taljenja osnovnog
materijala se toleriraju ukoliko s ona manja od 0,05t (ili 5 mm) kod poprenih varova,
odnosno 0,1t (ili 1 mm) kod uzdunih
Hrapavost rubova nastalih plinskim rezanjem (slika 5.4.21) vea od 0,3 mm smanjuje otpornost
na zamor te se preporua bruenje takvih rubova.
Prekid kontinuiranog zavara tolerira se samo ako je na mjestu prekida postignuta dobra
penetracija te ukoliko se prekid ne nalazi u zoni visoke koncentracije naprezanja.
Varovi koji se izvode samo s jedne strane, dakle kod kojih nije mogue provarivanje korijena,
moraju biti izvedeni na nain da se osigura 80% stapanja. Djelomina penetracija i nepotpuna
provarenost nisu doputeni.
96 5. Spajanje elemenata
Pri zavarivanju dolazi do stvaranja zaostalih naprezanja koja bitno utjeu na pojavu zamora. U
cilju izbjegavanja ili sniavanja zaostalih naprezanja potrebno je voditi rauna o slijedu i smjeru
zavarivanja, predgrijavanju, odarivanju, samarenju ili ekianju (runo, ultrazvunim ili
pneumatskim iglama).
Oteenja nastala rukovanjem, zarezi, ulegnua, oteenje nastalo paljenjem elektrode treba
otkloniti bruenjem. Ovakva oteenja se ne doputaju.
Literatura
B. Androni, D. Dujmovi, I. Deba Metalne konstrukcije 4, IA PROJEKTIRANJE, Zagreb, 2004.
6. Zatita od korozije
Pravilno izvoenje zatite od korozije jedno je od presudnih faktora koji utjeu na vijek trajanja
konstrukcije. Kako se metalne konstrukcije uglavnom izvode iz konstrukcijskih elika podlonih
koroziji, zatiti od korozije potrebno je posvetiti posebnu panju. Prilikom konstruiranja
konstrukcije potrebno je definirati i nain zatite od korozije. Ovaj tekst temelji se na nacionalnoj
normi vicarske sredinjice za eline konstrukcije, a ista se preporuuje od strane Instituta
graevinarstva Hrvatske (IGH), Zavod za metalne konstrukcije Zagreb (vidi literaturu).
Podruje na koje se odnosi preporuka o zatiti od korozije obuhvaa sve eline konstrukcije
sainjene od elemenata debljine stjenke vee od 3 mm. Rjee koriteni postupci povrinske
zatite poput kontinuiranog postupka izvoenja metalnih prevlaka, elektronskog postupka
nanoenja, elektrostatskog prekivanja prahom, postupak peenja (emajliranja), postupak vrueg
trcanja i sl., ovdje nee biti obraivani.
Koroziju elinih konstrukcija uzrokuju voda i oksidacijska sredstva pri emu presudan utjecaj
ima kisik iz atmosfere te u odsutnosti kisika nema ni korozije. Iznimku ine kiseli agresivni
mediji gdje je korozija mogua i bez utjecaja atmosferskog kisika. Korozija elika poinje kod
relativne vlanosti zraka od oko 60% (sl. 1.7.2, poglavlje 1). Za razvoj korozije u pravilu je
dovoljan vlani film na povrini metala, npr. kondenzat ili kapljice rose. Aktivni metali poput
elika i pocinanog elika korodiraju po itavoj izloenoj povrini te im se gubitak materijala
razvija uglavnom povrinski. Pasivni materijali poput krom-nikal elika i aluminija zatieni su
od korozije pomou pasiviziranog povrinskog sloja. Do korozije nastupa tek kad se taj sloj
oteti, npr. djelovanjem klorida te se korozijsko nagrizanje javlja na manjim dijelovima povrine
(sl. 6.1.1). Ovakva korozija opasnija je od povrinske jer moe doi do neopaenog otkazivanja
nosivosti elementa uslijed napredovanja korozije u dubini materijala.
Uz naveden oblik korozije mogua je i korozija uslijed mehanikih i toplinskih optereenja te je
pri odabiru premaza potrebno i na ovo obratiti panju.
lokalna dubinska
korozija
naponska
korozija
aktivni metali pasivni metali
Pri definiranju utjecaja okoline potrebno je razlikovati mjesnu (makroklimu) i strogo lokalnu
klimu (mikroklimu).
Utjecaj makroklime odreen je po DIN-u prema kojem se za eljezo i cink (tablica 6.1.1) navodi
godinji iznos gubitka materijala u ovisnosti o razredu korozivnosti (mjeri se na metalnoj
zavojnici slobodno izloenoj atmosferilijama, tablica 6.1.2).
Razred korozivnosti 1 2 3 4 5
Gubitak eljezo 20 40 60 80 > 80
[m/god.] cink 1.25 2.25 3.25 4.25 > 4.25
Pri izvoenju zatite, osim stvarnog vremena nanoenja prevlake, uzeti u obzir i minimalno te
maksimalno vrijeme za nanoenje zatitnih prevlaka.
Minimalno potrebni i maksimalno dozvoljeni interval izmeu pripreme povrine i nanoenja
pokrivnog premaza ovisi o zatitnom sustavu te utjecaju atmosferilija. Svi premazi i prevlake se
tijekom vremena izlaganja atmosferilima razgrauju te se ne smije prekoraiti orjentaciono
vrijeme navedeno u tablicama. Pri dugotrajnoj izgradnji ili dugotrajnom transportu (posebno
prekomorskom) preporua se nanoenje dodatnog zatitnog premaza.
Temperatura zraka i temperatura objekta mogu znaajno varirati te tako bitno utjecati na vrijeme
izvoenja povrinske zatite. Pri tom treba obratiti panju na minimalnu razliku temperature
objekta i okoline kako bi se izbjeglo oroavanje. Vrijeme suenja ovisi o temperaturi i vlanosti
zraka, a navedeno je od strane proizvoaa premaza.
Pokrivne premaze unutar graevina, ukoliko je to mogue, nanosit nakon zavretka graevinskih
radova kako bi se izbjeglo oteivanje premaza.
6.4 Kompatibilnost
Temeljni premazi, odnosno prevlake i pokrivni premazi moraju meusobno biti kompatibilni
(snoljivi). Za kompatibilnost su u prvom redu mjerodavna vezivna sredstva (veziva premaza).
Preporua se cijeli premazni sustav izvesti sredstvima istog proizvoaa. Kod nepoznatog
kemijskog sastava postojeeg premaza kompatibilnost je potrebno unaprijed ispitati. Na ovo
treba naroito obratiti panju pri obnovi starog premaza.
Osim kemijske kompatibilnosti, uzeti u obzir minimalno i maksimalno vrijeme meusuenja
premaza pri nanoenju slijedeeg premaza.
Na dvokomponentne (2-K) premaze mogue je nanositi jednokomponentne ili dvokomponentne
premaze. Na jednokomponentne (1-K) premaze treba u naelu nastaviti s nanoenjem jedino
jednokomponentnih premaza (izuzetak ini 1-K poliuretanski premaz koji otvruje na bazi
vlage).
6. Zatita od korozije 101
2-K Katran/Epoksid
1-K Poliuretan FH
prethodnog
Katran/Poliuretan
2-K Poliuretan
premaza
Epoksidester
2-K Epoksid
Uretanalkid
Klorkauuk
Poliakrilat
Polivinil
Silikon
Alkid
FH
1K
Alkid
Epoksidester
Uretanalkid
Poliakrilat
Polivinil
Klorkauuk
Polistirol
2-K Epoksid
2-K Poliuretan
1-K Poliuretan FH
2K-Katran/Epoksid
1K Katran/Poliuretan FH
Silikat
PREVLAKE
Vrue pocinano
Pocinano prskanjem
- uobiajene kombinacije (standardni sustavi)
- kompatibilno (snoljivo)
nekompatibilno
Tablica 6.3.1 Pregled kompatibilnosti (snoljivosti)
Vezivno Svojstva
sredstvo Kemijska
sjaja u atmosferilijama
Toplinska postojanost
Postojanost nijanse i
Otpornost na sol za
Otpornost na vodu
na luine
na pare
kiseline
otapala
na
Alkid
Epoksidester
Uretanalkid
Poliakrilat
Polivinil
Klorkauuk
Silikon
Silikat
2-K Epoksid
2-K Poliuretan
1-K Poliuretan FH
2K-Katran/Epoksid
1K Katran/Poliuretan FH
PREVLAKE
Vrue pocinano
Pocinano prskanjem
Ispunjenje funkcije povrinske zatite ovisi o zadai koju treba ispuniti pri zatiti konstrukcije.
Ovdje treba razlikovati trajnost zatite od trajnosti estetskog izgleda te se obzirom na to vri
obnavljanje zatite. Pri zatiti konstrukcije mjerodavna je injenica dali je zbog korozije
naruena nosivost. Kod estetskog izgleda mjerodavne su promjene vidljive golim okom. Trajnost
pri zatiti konstrukcije esto je vea od trajnosti konstrukcije, dok kod estetskog izgleda esto je
potrebno obnavljanje premaza.
Posebni zahtjevi na estetski izgled proistiu iz tenderske dokumentacije.
Na izgled premaza i prevlaka utjee struktura, veliina i oblik eline povrine. Ovdje spadaju
mjestimine neravnine nastale proizvodnom (valjanje), manje deformacije i neravnine nekog
elementa nastale proizvodnjom te neravnine nastale postupkom izrade (posljedica zavarivanja).
Ovakve se greke povrine uobiajenim premazima ne otklanjaju.
Na izgled povrine (nijansa i boja) utjee se pravilnim izborom premaznog sredstava te nainom
nanoenja i to:
6. Zatita od korozije 103
- pri odabiru nijanse koristiti postojee kolekcije i sustave nijansi (NCS, RAL, VSLF, DB)
- svjetlei i zasieni (zagasiti) tonovi teko se usklauju
- boje na bazi organskih i kromatskih pigmenata te titanovog dioksida (bijela), na
otvorenom prostoru sklone su blijeenju i kredanju
- svjetlucave boje nisu obuhvaene NCS, RAL i VSLF sustavom
- nedovoljno dispergirani pigmenti boje u vezivu dovode do pojave mrlja ili crta
- to je glaa i sjajnija povrina premaza sitne neravnine bit e vidljivije te je u tom sluaju
povoljno koristiti mat premaze (npr. cinkovi premazi). trcanjem se postie glatka, a
nanoenjem valjkom hrapava povrina
Trokove za prvo izvoenje zatite na elinoj konstrukciji treba usporediti s kasnijim izdacima
za odravanje i obnovu. esto "jeftina" prva zatita za sobom implicira uestalu potrebu skupog
odravanja, no pri tom ne treba da povrinska zatita "nadivi" vijek upotrebe konstrukcije.
U osnovi trokovi zatite se sastoje od:
- trokova pripreme povrine
- trokova materijala
- usputnih trokova pripreme radilita, skele, zatite okolia i ispitivanja kvalitete
- posrednih trokova od zaustavljanja pogona
Sustavno odravanje znatno produuje trajnost zatite od korozije. Tako je ve u fazi planiranja
potrebno predvidjeti nain i uestalost budueg odravanja. Uz to, pri konstruiranju potrebno je
voditi rauna o nainu budueg odravanja, npr. predvidjeti pomine ili fiksne radne podeste i
ljestve, sidrene elemente i stope za postavljanje nosaa skela i sl.
Priprema povrine obuhvaa ienje uklanjanjem vlastitih ili stranih naslaga te hrapavljenje
povrine.
Stupanj pripreme i topografija povrine mora biti usklaeni s predvienim premazom ili
prevlakom. Hrapavost, topografija i struktura povrine utjeu na prionjivost premaza, utroak
premaznog sredstva te zatitno djelovanje premaza (potrebno je prekriti vrhove hrapavosti).
Hrapavost i struktura povrine iene mlazom abraziva ispituje se usporeivanje s uzorcima. Pri
pripremi povrine treba teiti hrapavosti izmeu "2" i "3" (tablica 6.8.1).
U gradnji elinih konstrukcija preporua se ienje mlazom abraziva jer se time postie
opitmalna povrina za dobru povrinsku zatitu. Pri tom se primjenjuju slijedee tehnike ienja
mlazom:
- centrifugalno ienje: iskljuivo u radionici, kod relativno jednostavnih dijelova s
dobrom pristupnou abraziva
- ienje tlanim zrakom (pjeskarenje): u radionici i na gradilitu, za jednostavne i
komplicirane dijelove
Kao abrazivi koriste se metalni ili mineralni proizvodi. Pri koritenju metalnih sredstava poput
eline same, ianih zrnaca ili elinog pijeska (glatka i otrobridna zrna) nuno je sami
dodati elini pijesak kako bi se ostvarila kvalitetna povrina. Mineralna sredstva poput
kvarcnog pijeska, ljake iz visokih pei te korund pijeska, kod uporabe zahtijevaju posebne
mjere za zatitu zdravlja!
Pri ienju povrine treba izbjegavati primjenu rastvaraa hre i stabilizator hre zbog
nemogunosti potpunog odstranjivanja agresivnog sredstva te zbog loe prionjivosti takve
povrine.
Preporua se da priprema povrine uslijedi u radionici nakon zavretka radova, neposredno prije
nanoenja premaza ili prevlake.
Da bi se sprijeila pojava mjehura i ljutenja premaza, prethodno vrue pocinane povrine
potrebno je mehaniki oistiti primjenom finog pijeska, a samo u iznimnim sluajevima
primjenjuje se brusni papir ili eline etke.
Debljina sloja mjerodavna je za zatitno djelovanje, trajnost, uestalost pora, elastinost i tvrdou
premaza. Dok pretanki sloj premaza ne prua dovoljnu zatitu, predebeli sloj moe dovesti do
greaka u premazu poput curenja, naboranosti, nepotpunog suenja, nedovoljne prionjivosti i
odvajanja sloja.
Za premaz navode se minimalne debljine sloja koje osiguravaju dobro prekrivanje. Iskustveno je
utvreno da je odnos izmeu minimalne, srednje i maksimalne debljine sloja:
minimalna:srednja:maksimalna=1:2:4, (6.8.1)
106 6. Zatita od korozije
Debljina prevlake se mjeri bezrazorno elektronskim mjernim instrumentima, pri emu kod tanjih
prevlaka treba uzeti u obzir i hrapavost. Takoer se debljina prevlake moe mjeriti magnetnom
metodom (samo za prevlake magnetinih metala).
Tablica 6.8.2
Neporoznost bitno utjee na zatitno djelovanje nekog premaza. Neporoznost je nuno potrebna
kod agresivnih medija poput soli, kiselih para ili pri visokoj vlanosti. Neporoznost se utvruje
6. Zatita od korozije 107
nerazornim visokonaponskim mjernim ureajima. Greke zavarenog spoja poput pora, ostataka
ljake i zavarivakih prskotina, uzrokuju mjestimine poroznosti na vrue pocinanim
povrinama.
6.8.4 Popravci
Pri okonanju svih montanih radova potrebno je transportna i montana oteenja, te mjesta
montanih zavara, paljivo popraviti. Pri tom treba paziti na pravilno ienje te hrapavljenje
eline povrine i postojeeg premaza.
Prijelazna zona izmeu oiene metalne povrine i neoienog premaza mora biti im ua.
Povrine se pripremaju ienjem mlazom, a ukoliko to nije mogue, podloga se priprema
rotirajuim etkama ili pitoljem s iglom uz nanoenje temeljnog premaza kistom.
Popravci na vrue pocinanim povrinama vre se lokalnim zagrijavanjem plamenikom i
taljenjem ice iz cinkovog lema. Kod veih povrina s grekama potrebno je cijeli element
izjetkati i ponovo vrue pocinati. Po mogunosti treba izbjegavati popravak vrue pocinanih
povrina premaznim sredstvima s cinkovim prahom, osim ukoliko se radi o vrlo malim
povrinama. Popravke je u tom sluaju preporuljivo vriti temeljnim runim uklanjanjem hre i
primjenom pogodnog 2-K epoksidnog temeljnog premaza pigmentiranog olovnim minijem te
potom zatititi nekim pogodnim optiki prilagoenim zatitnim premazom.
6.9 Ugovaranje
Ugovorom treba definirati svojstva koja naruitelj oekuje od temeljnog premaza, metalne
prevlake ili ako je potrebno cijelog premaznog sustava. Posebno je vano ugovoriti pripremu
povrina, vrst premaznog sredstva, debljinu sloja, te dozvoljeno trajanje izlaganja
atmosferilijama (vrijeme u kojem neki premaz treba ostati u dobrom stanju i biti dobra podloga
za daljnje premaze).
Najvanije pretpostavke i svojstva koje treba unijeti u uvjete isporuke i ugovor su:
- definicija makroklime i mikroklime
- predobrada
- vrsta pripreme povrine
- premaz (vrst, broj slojeva, program nanoenja, debljina, prionjivost, veziva i pigmenti)
- dozvoljeno trajanje izlaganja atmosferilijama
- definiranje ispitivanja kvalitete, ukljuujui i odreivanje kontrolnih polja
- jednakovrijedna povrinska zatita za vijke i montane zavarene spojeve
- tko popravlja transportna i montana oteenja te oteenja prouzrokovana od tree strane
nakon zavretka montae konstrukcije
- tko isti temeljni premaz prije nanoenja narednih premaza (npr., ienje od praine)
- dozvoljeni stupanj zahalosti u trenutku radionikog preuzimanja
- dozvoljeni stupanj zahralosti nakon isteka jamstvenog roka
6.10 Obnavljanje
Povrinsku zatitu, posebno onih konstrukcija koje su na otvorenom ili izloene agresivnoj
okolini, potrebno je periodiki kontrolirati i odravati. Ovi periodi su priblino svakih 5 do 6
godina. Iskustvo je pokazalo da je obnavljanje potrebno vriti svakih 24 do 40 godina, odnosno i
dulje ukoliko je konstrukcija u zatvorenom.
Prije obnavljanja treba snimiti stvarno stanje postojee korozijske zatite i usporediti ga sa
eljenim stanjem.
Pri tom vizualno moe se provjeriti:
- stanje oneienja (mogue kemijski isprati)
- stupanj razgradnje pokrivnog premaza
- guljenje pokrivnog premaza ili itavog sustava
- hra (tokasta ili povrinska)
- stvaranje nabora ili usko isprepletenih pukotina uslijed stezanja
Nadalje se ureajima mogu ispitati:
- preostala debljina sloja
- prionjivost (provjeriti urezivanjem mrenice)
- veza meu pojedinim slojevima (urezivanjem mrenice)
- krutost premaza (provjeriti naponskim urezivanjem)
- hranje podloge ispod premaza (provjeriti urezivanjem mrenice)
Vrsta postojeeg sustava povrinske zatite utvruje se na temelju arhivirane dokumentacije i
zapisnika. Ukoliko to nije mogue potrebno je laboratorijski utvrditi kemijski sastav premaza.
Prilikom povrinske zatite, kao i prilikom obnove treba potovati dravne odredbe i propise o
zatiti na radu te zatiti okolia.
Literatura
"B3 Povrinska zatita elinih konstrukcije. Zatita od korozije premazima i prevlakama", TK-SZS Die Technische
Kommission der Schweizerischen Zentralstelle fr Stahlbau, Zrich, 1990., prijevod: Institut graevinarstva
Hrvatske, Zavod za metalne konstrukcije Zagreb, Zagreb, 1994.