I

[
RUSKI FORMALIZAM I KASNIJE
VIKTOR SKLOVSKI
Umjetnost kao postupak rl
Umjetnost kao postupak manifest je ranog ruskogformaltzma. Za razliku
od pozittvizma Sklovski se zalaie za proutavanje specifitnib umjetnitkih
postupaka koji imaju kao zajednitki nazivnik proces otudenja, oneobitava-
nja grade u umjetntni.
[
I u proS!osti su pjesnici i teoretitari testo isticali da pjesnik gleda svijet tz
neobitna kuta; na slitne misli nailazimo vec u Aristotela, a poslije, u
romantizmu, postaje to jedna od testo ponavljanib teza. No u Umjetnosti kao
postupku taj zabtjev dobiva novu kvalitetu te nam sluZi kao nezaobtlaziv
uvod u krititko-teortjsko djelo ruskib formalista. Valja istaknuti da je zabtjev
za otudenjem u Sklovskoga usko vezan uz avangardna kretanja u rusko-so-
vjetskoj umjetnosti dvadesetih godina, a slitne misli javile su se i u drugim
sredinama, npr. (premda znatno kasnije) u tezi ameritkoga novog krititara
[
Cleantba Brooksa o poeziji kao paradoksu, tj. kao o jedinstvu nekog neoteki-
vanog kontrasta.
[
Umjetnost je miijenje u slikama. Ta se recenica moze cuti i od gimnazijalaca, .
ali je ona polazna toeka i ucenjaku filologu koji u teoriji knjizevnosti pOCinje [
stvarati neku konstrukciju. Ta je misao urasla u svijest rnnogih: jednim od
njezinih tvoraca treba svakako da se smatra Potebnja: Bez slike nerna
umjetnosti, osobito poezije, govori on (Zapiski po teorii slovesnost~ str. 83).
Poezija je, kao i proza, prije svega i uglavnom, odreden naCin miije-
nja i spoznaje, govori on na drugom mjestu (Zapiski po teorii slo~,
l
str. 97).
Poezija jest osobit naCin misljenja, i to upravo nacin mlliljenja u slikama;
taj nacin stvara odredenu ekonomicnost mentalnih snaga, >0sjeeaj relativne
lakoce procesau, a refleks je te ekonomienosti estetski osjeeaj. Tako je shvatio
l
i zakljucio, po svoj prilici, akademik Ovsjaniko-Kulikovski, koji je, nesum-
njivo, pornno citao knjige svojega uCitelja. Potebnja i njegova mnogobrojna
skola smatraju poeziju osobitim nacinom miSljenja - miSljenja s pomocu l
slika, a zadacu slika vide u tome da se s pomocu njih svode na grupe

l
i
 SUVREMENE KNJIZEVNE TEOR[JE
122
raznovrsni .predmeti i zbivanja i da se nepoznato obja5njava poznatim. Iii,
govoreci rijecima Potebnjinim: nOdnos slike prema onome sto se objasnja-
va ... : a) slika je postojani subjekt prema promjenljivim predikatima -
postojano sredstvo atrakcije promjenljivih predodfaba ... b) slika je nesto
neusporedivo jednostavnije i jasnije nego ono sto se obja5njava ..... (str. 314?,
tj. nbudua da je cilj slikovitosti priblifavanje znacenja slike nasem shvacan1u
i kako je bez toga slikovitost lisena smisla, slika nam mora biti poznatija nego
ono sto se njome objasnjava (str. 291).
Zanirnljivo je primijeniti taj zakon na Tjutcevljevu usporedbu sijevanja s
gluhonijemim demonima, iii Gogoljevu usporedbu neba s rizama Gospod-
njim.
nBez slike nema umjetnosti. Umjetnost je - misljenje u slikama. U ime
tih definicija izvodili su se nakazni zakljucci; glazbu, arhitekturu, liriku,
takoder su nastojali shvatiti kao misljenje u slikama. Nakon cetvrtstoljetnih
napora akad. Ovsjanikcr-Kulikovski napokon je morao izdvojiti liriku, arhi-
tekturu i glazbu u osobitu vrstu neslikovite umjetnosti - definirati ih kao
lirske umjetnosti koje se neposredno obraeaju emocijama. I tako se pokazalo
da postoji golemo podrucje umjetnosti koja nije naCin misljenja; jedna od
umjetnosti koja ulazi u to podrucje, lirika (u uskom znacenju rijeci), ipak,
uza sve je nalik slikovitoj umjetnosti: takoder ima posla s rijecima i, sto je
najvaznije - slikovita umjetnost prelazi u neslikovitu umjetnost sasvim
neprimjetno, i mi te umjetnosti slieno percipiramo.
Ali definicija: Umjetnost je - miSJjenje u slikama znaci (ako se izostavi
medukarika svima poznatih jednadZbi): umjetnost je prije svega graditelj
simbola - ta se definicija odrfala i prezivjela sudare teorije na kojoj je bila
osnovana. Prije svega, ona je ziva u razdoblju simbolizma. Osobito u njegovih
teoretieara.
PreiP"a tome, mnogi jos i danas misle da je misljenje u slikama, putovi i
I sjene-, brazde i mede", osnovna oznaka poezije. Zato bi ti ljudi trebali
ocekivati da ce se povijest te, po njihovim rijeeima, slikovite umjetnosti
sastojati od povijesti mijene slika. Ali, slike su gotovo nepokretne; iz stoljeea
u stoljece, iz jednog kraja u drugi, od pjesnika do pjesnika protjeeu one a
) da se ne mijenjaju.
Slike su nicije, bozje. Sto vise objasnite epohu, to ste uvjereniji da su
slike za koje ste smatrali da ih je stvorio neki pjesnik gotovo nepromjenljive
i da ih on upotrebljava preuzevsi ih od drugih. Sav posao pjesnickih skola
l svodi se na gomilanje i iznalaienje novih postupaka rasporeda i obrade
jeziene grade i, posebno, neusporedivo viSe na rasporedivanju slika negoli
na njihovo stvaranje. Slike su zadane, i u poeziji je neusporedivo vise sjecanja
na njih nego sto se njima misli.
] Slikovito miSljenje nije, u najmanju ruku, to sto ujedinjuje sve vrste
umjetnosti, ili cak samo sve vrste umjetnosti rijeci, slike nisu ono cega
mijenjanje Cini bit kretanja poezije.
1
1
TEKSTOVI: RUSK! FORMALIZAM ! KASN!JE 123
Znamo da nas se cesto doimlju kao nesto poetsko, stvoreno za umjetnicki
uzitak, i takvi izrazi koji nisu bili sraeunati na takav dojam; takvo je, na
primjer, misljenje Anenskoga o osobitoj poetienosti slavenskih jezika, takvo
je, na primjer, ushicenje Andreja Beloga postupkom ruskih pjesnika 18.
stoljeea kad stavljaju pridjeve nakon imenica. Beli se time ushieuje kao necim
umjetnickim, ili toenije - smatrajuci to umjetnickim- namjernim, a zapravo
je to opca karakteristika odredenoga jezika (utjecaj crkvenoslavenskoga).
Tako, dakle, stvar moZe biti: 1) stvorena kao prozna i shvacena kao poetska,
2) stvorena kao poetska i shvacena kao prozna. To pokazuje da je ono
umjetnicko sto se odnosi na poeziju odredene naravi - rezultat nacina nase
percepcije; umjetnickim stvarima, u uskom znacenju, nazivat cemo stvari koje
su bile stvorene osobitim postupcima kojih je svrha bila to da bi se te stvari
sa sigumoseu shvacale kao umjetnicke.
Zakljueak Potebnjin, koji se moze formulirati: poezija = slikovitost, stvorio
je citavu teoriju da je slikovitost = simbolicnost, sposobnost slike da postane
postojani subjekt uz razlicite predikate (zakljueak, u koji su se, zbog srodnosti
ideja, zaljubili simbolisti - Andrej Beli, Mere5kovski sa svojim Vjetnim
suputnicima, i koji Jezi u osnovi teorije simbolizma).
Djelomieno, taj zakljueak proizlazi odatle sto Potebnja nije razlikovao
jezik poezije od jezika proze. Zbog toga on nije obratio pozomost na
cinjenicu da postoje dvije vrste slika: slika kao praktieno sredstvo mIBljenja,
sredstvo pomoeu kojega se stvari ujedinjuju u grupu, i poetska slika -
sredstvo za pojacavanje dojma. Objasnit cu na primjeru. Idem ulicom i vidim
da je covjek sa sesirom, koji ide preda mnom, ispustio paket. Ja ga zovem:
Hej, sesiru, paket ste izgubili. To je primjer sasvim prozaiene slike-tropa.
Drugi primjer. U stroju stoji nekoliko Jjudi. Videci da jedan ne stoji kako treba
- vodnik mu govori: Hej, mlakonjo (Sljapa), kako se d!"Zffi! To je poetska
slika - trop. (U prvom je slucaju rijec Slfapa.. bila metonimija, u drugom
metafora. Ali na to ne skrecem pafaju. Poetska je slika - jedan od nacina
da se stvori najdublji dojam. Kao nacin - ona je po zadaci jednaka.drugim
postupcima poetskog jezika - jednaka je paralelizmu (anafori i epifori),
jednaka je poredbi, refrenu, simetriji, hiperboli, jednaka je, uopee, svemu ~to
je uobicajeno nazivati figurom, jednaka je svim tim nacinima da se pojaea
osjeeanje stviiti (stvari mogu biti i rijeci, ili eak zvukovi samog djela), ali je
pjesnicka slika samo izvana nalik na sliku - basnu, nacin mIBljenja, na
primjer (Ovsjaniko-Kulikovski, ]ezik t umfetnost), u slueaju kad djevojcica
okruglu loptu naziva lubenicom.
Poetska je slika jedno od sredstava poetskog jezika. Prozna je slika
sredstvo apstrahiranja: lubenica umjesto okruglog sjenila, ili lubenica umjesto
glave - samo je apstrahiranje jednog svojstva predmeta i nicim se ne
' ~ljapa - ~efa, ali i nespretnjakovi~. mlakonja.
 ~ '!.~
r -, .-.':;~!'_~..,..~~..;4~\
SUVREMENE KNJIZEVNE TEORIJE
124
razlikuje od glava = lopta, lubenica = lopta. To je mi~ljenje, ali to nema nista
zajednickog s poezijom.
Zakon ekonomicnosti stvaralackih snaga takoder pripada grupi opce
priznatih zakona. Spencer je pisao: U osnovi svih pravila koja definiraju izbor
i uporabu rijea nalazimo jedan te isti glavni zahtjev: ocuvanje painje ...
Dovesti um najlaksim putem do zeljenoga pojma u mnogim je slufajevima
jedini, a u svim je slueajevima glavni cilj ... (Filozo.ftja stila) . ..Kad bi dusa
imala neiscrpne snage, njoj bi, dakako, bilo svejedno koliko je potroseno iz
toga neiscrpnog vrela; bilo bi vaino, mozda, samo nufuo izgubljeno vrijeme.
No, kako su njezine snage ogranicene, treba ocekivati od duse da ona tezi
da ispuni apercepcijske procese po moguenosti svrhovito, tj. razmjemo s
najmanjim gubitkom snaga, ili, ~to je isto, s relativno najvecim rezultatom
(R. Avenarius).
Pozivajuci se na opCi zakon ekonomicnosti ljudskih snaga, Petra:Zicki
odbacuje Jamesovu teoriju o tjelesnoj osnovi afekata, koja se isprijecila
njegovoj misli. Nacelo ekonomienosti stvaralackih snaga, koje je tako pri-
vlaeno osobito pri ispitivanju ritrna, priznao je i Aleksandar Veselovski koji
je dovr8io Spencerovu misao: .Vrlina je stila upravo u tome da pruzi sto vecu
kolicinu misli u sto manje rijeCi. Andrej Beli, koji je u svOjim najboljim
stranicama dao toliko primjera ote:Zanog rltma, tako reci riana koji se spotic~e
i koji je pokazao (posebno na primjerima iz Baratinskog) otesealost poetskih
epiteta, takoder smatra potrebnim govorlti o zakonu ekonomicnosti u
svojoj knjizi koja je herojski pokusaj stvaranja teorije umjecnosti na osno-
vi neprovjerenih cinjenica iz zastarjelih knjiga, na osnovi velikog znanja
postupaka poetskog stvaralastva i na Krajevicevu udzbeniku fizike za
gimnazije.,
MiS!i b ekonomicnosti snaga kao o zakonu i svrsi stvarala!itva mozda su
toene u posebnom slueaju jezika, tj. tofue u prirnjeni za prakticni jezik, ali
su se te misli, pod utjecajem nepo:z.navanja razlike izmedu zakona prakticnog
jezika i zakona poetskog jezika, protegle i na potonji. Podatak da u poetskom
japanskom jeziku postoje zvukovi kojih nema u praktienom jeziku gotovo je
prvo stvamo upozorenje na nepodudamost tih dvaju jezika. Clanak L. P.
Jakubinskog o nepostojanju, u poetskom jeziku, zakona disimilacije likvida
i moguenosti da u poetskom jeziku bude tesko izgovorljiva gomilanja slicnih
zvukova - jedan je od prvih stvamih pokusaja koji su (pa makar samo u
ovom slueaju) izdr:Zali znanscvenu krltiku, da se dokaze oprecnost zakona
poetskog jezika i zakona praktienog jezika. Zato se o zakonima trosenja i
ekonomienosti poetskog jezika mora govoriti ne na osnovi ana\ogija s
proznim jezikom nego na osnovi njegovih vlastitih zakona.
Sbomik po teorll poetlteskogo jazyka, VJ:P. I, str. 38
- Sbomik po teoril poetU:eskogo jazyka, VJ:P. Il, Str. 13--21
r
fJ..
TEKSTOVI: RUSK! FORMALIZAM I KASNIJE 125
Poenemo Ii ispitivati opce zakone percepcije, vidjet cemo da se, postajuci
navikama - radnje automatiziraju. Tako odlaze, na primjer, u podruqe
nesvjesno-automatskog sva nasa iskustva; prisjeti Ii se tko .Sto je osjetao
dr:Zeci prvi put pero u rukama ili govoreCi prvi put na stranom jeziku i
usporedi Ii taj osjeeaj s onim sto ga dozivljava obavljajuCi taj cin po deset
tisuCi put, on ce se sloziti s nama. Procesom automatizacije objafojavaju se
zakoni nasega proznog govora, s njegovom nedogradenom recenicom i s
njegovom po\uizgovorenom rijecju. To je proces ciji je idealni predstavnik
algebra u kojoj su stvari zamijenjene simbolima.
U brzom praktienom govoru rijeci se ne izgovaraju, u svijesti tek sto se
pojavljuju prvi zvukovi imena. Pogodin (Jazyk kak tvortestvo, str. 42) navodi
primjer kad je djecak zamislio frazu "Les montagnes de la Suisse soot belles"
u obliku niza slova: L, m, d, I, S, s, b.
To svojstvo misljenja ne samo sto je sugeriralo put algebri nego je
sugeriralo i izbor simbola (sl6va, i to upravo pocetnih). Pri takvoj algebarskoj
metodi misljenja stvari se uzimaju uzduz i p 0 prijeko, mi ih ne vidimo, vee ih
prepoznajemo po osnovnim oznakama. Stvar pro\azi kraj nas kao da je
zamotana, znamo da ona postoji prema mjestu koje zauzima, no mi vidimo
samo njezinu povrsinu. Pod utjecajem takva dojma stvar vene, isprva kao
dojam, a zatim to utjece i na njezino pravljenje; upravo takvom percepcijom
prozaifoe rijeci tumaCi se njezina nedos\u8anost (vidi clanak L. P. Jakubin-
skog, I svezak) i odatle nedorecenost (otuda sve zabune u govoru): U procesu
algebrlzacije, automatizacije stvari dobiva se najveca ekonomija snaga per-
cepcije: stvari se daju iii samo jednom svojom oznakom, na primjer brojem,
ill se ispunjavaju kao po fonnuli, eak se i ne pojavljuju u svijesti.
Pospremao sam sobu i, obilazeei uokolo, prisao sam divanu i nisam se
mogao sjetiti jesam Ii ga iii nisam otirao. Budua da su ti pokreti odredeni
navikom i nesvjesni, nisam mogao, i osjetao sam kako je vet nemogute
sjetiti se toga. ZnaCi, ako sam otirao i zaboravio to, tj. ako sam djelovao
nesvjesno, to je jednako kao da toga i nije bilo. Ako bi tko svjesno promatrao,
dalo bi se to rekonstruirati. Ako pak to nitko nije vidio iii je vidio, ali
nesvjesno; ako Ci.tav zamcleni Zivot mnogih prolazi nesvjesno, onda taj zivot
kao da i ne postoji ... (Biljeske iz dnevnika Lava Tolstoja od 29. veljace 1897.
Nikolskoe. Letopts, prosinac 1915, str. 354).
Tako, bez ikakve svrhe, nestaje zivot. Automatizacija prozdire stvari,
haljinu, namjestaj, zenu i strah od rata.
Ako Citav zamrseni zivot mnogih prolazi nesvjesno, onda taj zivot kao
da i ne postoji.
I evo zbog toga, da bi se vratio osjet zivota, da bismo opet mogli osjetiti
scvari, da bismo kamen ucinili kamenom, postoji ono sto se naziva umjetno-
scu. Cilj je umjetnosti dati osjet scvari kao videnje, a ne kao prepoznavanje;
Umjetnicki je postupak - postupak Zaeudnostiu Stvari (ostranenie vestej) i
J
J 126 SUVREMENE KNJIZEVNE TEORIJE
postupak otescale forme, koji povecava teskocu i duzinu percepcije jer je
] perceptivni proces u umjetnosti sam sebi svrha i treba da bude produljen;
umjemost je nacin da se nadziVi pravljenje stvari, a ono sto je napravljeno
- u umjetnosti nije bitno.
Zivot je poetskog (umjetnickog) djela - od videnja prema spoznaji, od
] poezije prema prozi, od konkretnog prema opcem, od Don Quijotea -
skolastika i siromasnog plemiea koji polusvjesno podnosi ponizenje na dvoru
vojvodinu - do Turgenjevljeva Don Quijotea: sirokog ali praznog, od Karla
] Velikog do imena kralja; u skladu s umiranjem djela i umjetnosti ono se foi,
basna je simbolienija od poeme, poslovica od basne. Zato je i Potebnjina
teorija najmanje proruslovila sebi pri analizi basne, koja je istrazena, s njegova
gledita, do kraja.
] Do umjetni&ih ..stvamih djela teorija nije dosla i zato Potebnjina knjiga
i nije mogla bit! dopisana. Kao sto je poznato, Zapiski po teorii slovesnosti
izdani su godine 1905, trinaest godina nakon autorove smrti.
Potebnja je sam od te knjige potpuno obradio samo dio o basni.
] Stvari koje su opazene nekoliko puta pocinju se opaiati prepoznavanjem;
stvar se nalazi pred nama, mi to znamo, no mi je ne vidimo. Zato mi o njoj
ne mozemo niSta reci. Stvari se iz automatizma opaianja izvode u umjemosti
na razne naCine. U ovom tlank:u htio bih upozoriti na jedan od naCina kojim
] se koristio, gotovo neprekidno, L. Tolstoj - pisac koji, iako se Mereskov-
skome Cini da daje stvari tako kako ih on vidi, vidi stvari do kraja, ali ih ne
mijenja.
Postupak zacudnosti kod L. N. Tolstoja sastoji se u tome da on ne irnenuje
] stvar njezinim irnenom nego je opisuje kao da je prvi put videna, a dogadaj
kao da se prvi put desio, pri cemu on u opisu stvari ne upotrebljava nazive
njezinih dijelova koji su uobi<'!ajeni, nego ih naziva tako kako se nazivaju
otig~arajuCi dijelovi drugih stvari. Navest eu primjer. U Clanku Stidtm se L.
] " N. Tolstoj pravi zarudnirn pojam sibanja: .... Jjude koji SU se ogrijesili 0 zakon
obnaze, povale na pod i tuku sibama po stra:Znjici, nakon nekoliko redaka:
nbieuju ogoljelo debelo mesa.. Na torn mjestu stoji i primjedba: I cemu upravo
] taj glupi divlja&i naCin priCinjanja boli, a ne neki drugi: zabadanje igala u
rame ili neko drugo mjesto tijela, stiskanje stegama ruku ili nogu, ili jos nesto
slieno.
Ispricavam se zbog te5koga primjera, ali je on tipitan kao Tolstojev nacin
] da dopre do savjesti. Poznati nacin sibanja ucinjen je zacudnirn i opisom i
prijedlogom da se prornijeni njegova forma, a da se ne rnijenja bit. Metodom
zatudnosti sluzio se Tolstoj neprekidno: u jednom primjeru (Platnomjer),
gdje je konj pripovjedaC U prvom lieu, stvari SU UCinjene zacudnirna zato StO
] ih ne opaiamo rr..i nego konj.
Ji /eke# po teOrll slownosll. Basnja. Pos/ovica. POgovorlza, Harkov 1914.
] V. Sklovski: VoskreSenle slova, 1914.
1
TEKSTOVI: RUSK! FORMALIZAM I KASN!JE
Evo kako je konj percipirao instituciju vlasni~tva.
1 27
. Ova ~to su govoriii o sibanju i krseanstvu dobro sam razumio - ali mi
1e onda bilo potp~?o ?ejasno sto znate rije<'!i: suoje, njegovo zdrijebe, iz kojih
sam raz.abrao da l1uCl1 dovo~e u vezu mene i konjusara. U cemu je bila ta
veza, msam mogao onda mkako shvatiti. Tek mnogo poslije, kad su me
odvojili od drugih konja, shvatio sam ~to je inacilo to da su mene nazivali
fovjekovim vlasnistvom. Rijeci: moj konj, koje su se odnosile na mene, ziva
konja, Cin.ile su mi se isto toliko Uidne kao i rijeci: moja zemlja, moj zrak
mojavoda. '
Al.i su te rijeo neobieno na mene utjecale. Nisam prestajao razmisljati 0
tome 1 tek mnogo poslije nakon najrazlicitijih odnosa s ljudima, shvatio sam
~ap~kon z?acenje koje ljudi pridaju tim cudnim rijecima. Evo toga znacenja:
l1u~1.s~. u z1vo~ ~e d~e djela nego rijeci. Nije im toliko drago da mogu ne5t6
raditi 1\~ ne radm kohko da govore o raz\icitim predmetima rijeoma koje su
ug~vonli. medu ~obom. Rijeci k~je oni smatraju vr\o va:Znim ;esu: moj, moja,
mo1e, ko1ima oru govore o razhoam stvarima, bicima i predmetima ~k i 0
ze~lji, o l!udima i o konjima. Za jednu te istu stvar dogovore se da t~k jedan
moze reCI moje. I onaj koji u igri, sto su je medusobno ugovorili, moze da
kaze za najveci broj stvari moje, smatra se najsretnijim. ZaSto je to tako ne
znam; ali je to tako. Mnogo prije pokusavao sam to objasniti nekom oci~om
koriseu, ali se to pokazalo netoCnim.
yelik. dio onih ljudi koji su me, na primjer, nazivali svojim konjem nisu
me 1ahall'. vec su me jahali drugi. Hranili me takoder nisu oni nego drugi.
Dobra mt takoder nisu Cinili oni - ti, koji su me nazivali svojim konjem
nego kotijasi, konjski vidari i uopce strani ljudi. Poslije, kada sam prosiri~
krug svo~'.:ga razmatranja, uvjerio sam se da pojam moje, ne samo sto se tice
~as. k6n1a, nema nikakve druge osnove do niskog i zivotinjskog instinkta
l1ud1 koji ~ni naziv~j~ osj~c~jem ill pravom vlasnistva. Covjek We: moja
kuca, a nikad ne Zi.v1 u nioJ, vec samo brine o gradnji i izddavanju kuce.
Tr~ovac kaze: _moja trgovina moja trgovina suknom, na prirnjer i ne nosi
odJeeu od najboljeg sukna iz svoje trgovine.
. Ima. ljudi koji zemlju nazivaju svojom, a nikad nisu vidjeli te zemlje i
~ad ~~u.ho~i po .nj~j. ~a ljudi koji druge ljude nazivaju svojima, a nikad
msu. VtdJel~ te lJUde; 1 oo niihov odnos prema tim ljudima sastoji se u tome
da un oru nanose zlo. Ima ljudi koji zene nazivaju svojim zenama i
suprugama, a te zene z~e s drugim muskarcima. I ljudi u Zi.votu ne nast~je
~ rade on~ sto sm~traJU ~ dobr~, v~c da sto vise stvari nazovu svojima.
Sam sam u"!eren ~ ie to b1tna ~zl1ka 1zmedu nas i ljudi. I zato, ne govoreci
O.k o drugun na.S1m ~rednos~ ~1:d. !ju~. mi vec samo zbog toga
~o~emo slobodno reCI da na l1estv1c1 :!Ivlh b1ea stojimo vise od ljudi: rad
l1ud1 - u najmanju ruku onih s kojim sam dolazio u doticaj drZi se rijeci a
nas djela.
.. Fri kraj.u ~ripovijesti konj je vec ubijen, ali nacin pripovijedanja, postupak,
niie prom11en1en.

SUVREMENE KNJIZEVNE TEORIJE
128
Les Serpuhovskoga, koji je hodao po svijeru, jeo i pio, poloz~e u zemlju
mnogo poslije. Ni koze, ni meso, ni njegove kosti nikomu n1 za sto ne
posluzise. I kako je vec dvadeset godina svima ~io sa~o na teret nj:gov les
sto je hodao svijetom, tako je i ukop toga le5a b10 suv1san teret ljud1ma: On
vec odavno nije bio potreban, svima je vec odavna bio na teret, all su 1pak
mrtvaci koji sahranjuju mrtvace mislili da je potrebno taj nad~veni les, s~?.ce
odmah sagnjiti, obuci u lijepu uniformu, obuti mu dobr~ c1zme:..P.ol~z1ti ~
nov lijepi lijes s novim kicankama na sva cetiri ugla, zati~ poloz1t1 ~J nov1
lijes u drugi, olovni, i prenijeti u Moskvu, i ondje raskopa~1 prasta~e l1~dsk~
kosti i upravo ondje sakriti taj le5, koji gnjije i kojim vrve cm, u noVOJ uniforrm
i ulastenim ozmama, i sve to zasuti zemljom.
Tako vidimo da je pri kraju pripovijesti postupak primijenjen i izvan
njegove slucajne motivacije.
Takvim postupkom opisivao je Tolstoj sve borbe u Ratu i miru. Sve su
one dane, prije svega, kao nesto neobicno. Neeu navoditi te opise, jer su
odvise dugi - morao bih ispisati znatan dio cetverosveseanog romana. Isto
je tako opisivao salone i kazaliSte.
Posred pozomice bile su ravne daske, sa strana stajali obojeni kartoni
sto su prikazivali drvece, u dnu bilo napeto platno na daskama. Na sredini
pozomice sjedile su djevojke u crvenim bluzarna i bijelim ~u~jama. ~e?na
veoma debela, u bijeloj haljini od svile, sjedila je za se, na ruskoJ klupc1c1 na
kojoj je otraga bio nalijepljen zeleni karton. Svi su oni ne!lto pjevali. Kad su
otpjevale svoju pjesmu, djevojka u bijelom pride saptaonici, a njoj prid~
muskarac u svilenim tijesnim hlacama na debelim nogama, s perom 1
bodefum, i stade pjevati i mahati rukama.
Muskarac u tijesnim hiacama otpjeva nesto, zatim otpjeva ona. Onda
oboje.,JJmuko5e, zasvira glazba, i muskarac uze plp~ti prsti~a ru~~ djev?jke
u bijrloj haljini ocekujuci, ocito, opet takt da ~p1ev~ ~c:i1u ~aru1u s n1om:
Oni otpjevase udvoje i svi u kazalisru pocese pl1eskati 1 vikati, a muskarac 1
zena na pozornici koji su igrali zaljubljenike stado5e se klanjati smijeseCi se
i ma5uci rukama.
U drugom cinu bile SU s)ike koje SU prikaziva)e spomenike, i bila je rupa
u plamu koja je prikazivala mjesec, i podigli su sjenila sa rampe, i cru_be _su
i kontrabasi poceli svirati u basu, i zdesna i slijeva izislo je mnogo I1ud1 u
crnim plastevima. Ljudi scado5e mahati rukama, a u rukama su ddali nesto
sto je bilo nalik na bodeze; zatim dotrca!le jos neki ljudi pa uzese odvlaoti
onu djevu koja je prije bila u bijeloj, a sada u modroj haljini. Nisu je o~ah
odvukli, nego su dugo s njom pjevali, onda su je ipak odvukli iza kuhsa,
udarili tri puta u nesto metalno, pa su svi klekli i zapjevali molitvu. Nekoliko
je puta sve te radnje prekidalo odusevljeno klicanje gledalaca.
Isto je tako opisan treci cin:
:--citau iz Pla1nomjera u prijevodu JakSe K~na (l. Tolstoj, Krivoworeni kupott, MH,
prev.
a
[
TEKSTOVI: RUSKI FORMALIZAM I KASNIJE 129
[
Ali se najednom di.Ze oluja, u orkestru se zaeu5e kromaticne game i
akordi smanjene septime, i svi potrcase i odvukose opet jednog od prisutnih
za kulise, I zastor pade ...
U cetvrtom cinu: nBija~ neki vrag koji je pjevao i mahao rukama sve
[
dotle dok nisu izvukli ispod njega dasku i on se spustio dolje.
lsto je tako opisao Tolstoj grad i sud u Uskrsnucu. Tako on opisuje brak
u Kreutzerovoj sonati. Zasto ljudi, ako u njih postoji srodnost dusa, moraju [
spavati zajedno ... Ali postupak zaeudnosti nije primjenjivao samo zato da
pokaze stvar prema kojoj se on odnosio negativno.
Pjer ustade od svojih novih drugova i pode izmedu vatara na drugu stranu
ceste gdje su bili, kako je Clio, zarobljenl vojnid. Zazelio je da se porazgovori [
s njima. Na cesti ga zaustavi francuski strai.ar i zapovjedi mu da se vrati.
Pjer se vrati, ali ne vatri, drugovima, nego jednim kolima iz kojih su bili
ispregnuti konji i pokraj kojih nije nikoga bilo. PodavivSi noge i oborivsi
glavu, sjedne na hladnu zemlju pokraj kolskog to&a i dugo nepomicno [
sjeda5e i rnislja5e. Prorninu viSe od jednog sata. Nitka ne uznemiriva5e Pjera.
Odjednom se on nasmije svojim grohotnim, dobroeudnim smijehom tako
glasno da se ljudi na vi5e strana u eudu obazre5e na taj fudnovati, ooto
osamljeni srnijeh.
Ha, Ha, Ha! - smijase se Pjer. I stade govoriti naglas sa samim sobom:
Nije me pustio vojnik. Uhvatili su me, zatvorili. Dri.e me zarobljena. Koga to
mene? Mene?- moju besmrtnu dusu! Ha! Ha! Ha!... Ha! Ha! Ha!. .. - smija5e
se on, a na oci mu udarue suze. Pjer pogleda na nebo, na bezbroj titravih
zvijezda sto su se gubile u nedogled. I sve je to moje, i sve je to u meni, i
sve sam to ja! - rniSlja5e Pjer. - I sve su to oni uhvatili i zatvorili u kolibu
zbijenu od dasaka! On se osmjehnu i pode na pocinak svojim drugovima.
Tko dobro poznaje Tolstoja, moze naci nekoliko stotina primjera prema
navedenom tipu. Taj nacin da se vide stvari izdvojene iz njihova konteksta
doveo je do toga da je Tolstoj u svojim posljednjim djelima, ispitujua dogme
i obrede, takoder primjenjivao u opisima metodu zacudnosti zamjenjujuCi
uobicajene rijeci religiozne tenninologije njihovim obicnim znacenjem; do-
godilo Se nesto eudno, eudovisno, sto SU mnogi iskreno prirniJi kao bogo-
hu]jenje, sto je bolno ranilo mnoge. A bio je posrijedi isti postupak kojim je
Tolstoj opa:fao i pricao o onome sto ga je okru:favalo. Tolstojeva su opafanja
poljuljala Tolstojevu vjeru, zblizivsi ga sa stvarima koje ga se dugo nisu ticale.
AnalizirajuCi poetski govor kako u fonetskom i leksickom sustavu, tako
i u karakteru poretka rijeci i karakteru rnisaonih konstrukcija sastavljenih od
njegovih rijeci - mi cemo se svagdje sretati s istom oznakom umjetniCkog
s time da je ono stvoreno posebno za to da se percepcija izvede iz
automatizma i da je u njemu videnje stvaraocev cilj, a ono umjetn0 stvoreno
jest takvo da se opafaj na njemu zaustavi i dostigne sto veeu snagu i trajnost,
1964). Prim.
Citati iz Raia i mlra u prijevodu Z. Cmkoviea, MH, 1960. Prim. prev.
 'r~KSTOVI:
] 130 SUVREMENE KNJIZEVNE TEORIJE RUSKI FORMALIZAM I KASNIJE 131

pri cemu se stvar ne opafa u svojim prostomim odnosima, nego, da tako o retardaciji, kao opcem umjetnickom zakonu, govorit cu vec u sljedecem

J kazem, u svojoj neprekidnosti. Upravo tom uvjetu udovoljava npoetski jezik.

Poetski jezik, prema Aristotelu, mora imati karakter stranoga, eudnog;
.prakticki on i jest cesto stran, kao sto je sumerski u Asiraca, latinski u
srednjovjekovnoj Europi, kao sto su arabizmi u Perzijanaca, starocrkvenosla-
Zbomlku.
Ali pozicija Jjudi koji SU istakli pojam ekonomienosti snaga kao nesto StO
postoji u poetskom jeziku, i sto ga cak i defmira, cini se na prvi pogled
uvjerljivom u pitanju ritrna. Cini se posve neospomim tumacenje uloge ritma

J venski kao osnova ruskoga knjizevnog jezika, ili je to uzviSeni jezik kao sto
je jezik narodnih pjesama koji je blizak knjizevnom jeziku. Ovamo spadaju
takoder veoma rasprostranjeni arhaizmi poetskog jezika, otesealosti u jeziku
koju je dao Spencer: nneravnomjerni udarci koje primamo prisiljuju nas da
ponekad drtimo miSice u nepotrebno napetom polofaju zato sto ponavljanje
udaraca unaprijed ne mozemo predvidjeti; kod ravnomjemih udaraca eko-
dolce stil riuovo (XII), jezik Amauta Daniela s njegovim mracnim stilom, nomiziramo snagu. Ta, reklo bi se, uvjerljiva primjedba pati od najobienijih

J otescanim (barte) formama koje stvaraju te5koce pri izgovoru (Dietz. Leben
und Werke der Troubadour, str. 213). L. Jakubinski u svojem je clanku
dokazao zakon oteseavanja za fonetiku poetskog jezika navodeci ceste
grijeha - ona mijesa zakone poetskog i proznog jezika. Spencer ih u svojoj
Filozo.fiji stila uopee nije razlikovao, a, medutim, mozda postoje dvije vrste
ritrna. Prozni ritam, ritam radnicke pjesme, .ctubinuske, s jedne strane
slueajeve ponavljanja jednakih zvukova. Prema tome, jezik je poezije teZak, zamjenjuje komandu da se udari zajednou a s druge strane olakSava rad
] otesean, zakocen. U nekim pojedinaenim slueajevima jezik poezije pribliZava
se jeziku proze, ali tone narusava zakone teskoce.
automatizirajuci ga. I zalsta, hodati uz muzlku lakse je nego bez nje, ali je
lakSe takoder hodati uz zivi razgovor, kada akt hodanja odlazi iz nase svijesti.
Prema tome, prozni ritam znaeajan je kao faktor koji automatizira. Ali poetski
Ee sestra zvalas' Tat'jana
ritam nije takav. U umjetnosti postoje odredbe, ali ni jedan stup grckog hrama
vpervye lmenom taklm
] stranicy nefuoga romana
my svoevol'no osvetlm"
ne ispunja toeno odredbe, i umjetnicki je ritam sadr:fan u proznom ritrnu kad
se ovaj narusava. Sistematizirati ta narusavanja pokuSali su vec Andrej Beli,
barun Ginzburg, Cudovski, Bobrov i drugi. Ta SU narusavanja dananja
pisao je Pl!Skin. Za Puskinove suvremenike uobieajeni je poetski jezik bio zada& teorije ritrna. MoZe se misliti da ta sistematizacija nece uspjeti; zaista,
] sveeani Deriavinov stil, a Pukinov stil, po svojoj (tadaSnjoj) trivijalnosti, bio
je njima nepredvideno teZak. Sjetimo se zaprepastenja Puskinovih suvreme-
i nije posrijedi zamrseni ritam nego narusavanje ritrna, i to takvo koje se ne
moze naslutiti, jer ako narusavanje ude u kanon, ono ce izgubiti svu snagu
nika zbog toga sto SU njegovi izrazi bili tako ulieni. Puskin je upotrebljavao oteZavajucega postupka. Ali ne dotitem se potanje problema ritrna, jer jos
svakidasnji razgovorni jezik kao osoblt postupak zaustavljanja painje, upravo nisu obradeni u Zbornicima.
] onako kako su uopce upotrebljavali ruske rijeci u svojem obienom francu-
skom govoru njegovi suvremenici (vidi primjere kod Tolstoja: Rat i mir).
(1917)
Sada se javlja jos karakteristienija pojava. Ruski knjizevni jezik, koji je po Preveo Juraj Bedenicki
pdrij1du svojemu za Rusiju tud, toliko je prozeo narodne slojeve da je Iskusslvo kak priem, Sborniki po teorii poe~eskogo jazyka,
] poravnao sa sobom mnogo toga u narodnim govorima, pa je, nasuprot tome,
knji.Zevnost pocela pokazivati ljubav k dijalektima (Remizov, Kljujev, Jesenjin
Vypusk vtoroj, Petrograd, 1917.

i drugi, toliko nejednaki po talentima i isto toliko po namjerno provincijalnom

jeziku), i barbarizmima (moguenost da se pojavi Severjaninova skola). Prerna
] tome, prosti govor i jezik knj!Zevnostl izmijenlli su mjesta (Vjaceslav Ivanov
i mnogi drugi). Konaeno se pojavila i snama tendencija prema stvaranju
novog, specijalno poetskog jezika; na celo je ove skole, kao sto je poznato,
stao Vladimir Hlebnlkov.
] Tako dolazimo do definicije poezije kao govora zakocenog, iskrivljenog.
Poetski je govor - govor-konstri.lkcija. Proza je pak obiean govor: ekono-
mican, lak, pravilan (deaprosa- boginja pravilnih, lakih trudova). Detaljnije

] U izvomiku: drevne-bolgarskij. Prim. prev.

" .Sestra se njezina zvala Tatjana I Prvi put temo imenom takvim I Stranice njefoog romana I
Svojevoljno osvijetliti

]
,