Download as pdf or txt
Download as pdf or txt
You are on page 1of 34

''ODAZIVAM TI SE, BOE ... PUTOPIS SA HADA 1615. GOD.

''

Hadi Jusuf Livnjak, ''Odazivam Ti se, Boe... putopis sa hada 1615. god.'', Starjeinstvo
Islamske zajednice u SR Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Sloveniji, 1981. godine (priredio
S.B.)

Hadi Jusuf Livnjak i njegov Putopis


U bogatoj knjievnoj batini bosanskih Muslimana, koji su pisali na orijentalnim jezicima,
sauvalo se i desetak putopisa sa hodoaa u Meku.a) Oni sadre krae ili due itinerere sa
ovih putovanja, a meu njima se istie putopis Hadi Jusufa Livnjaka, za kojeg dobar
poznavalac knjievnih djela na orijentalnim jezicima dr Hazim abanovi, izmeu ostalog
kae:
Najstariji, a moda i najznaajniji takav spis napisao je hidretske 1024, odnosno 1615.
godine Hadi Jusuf, sin Muhamedov, iz Livna.b)
Nijedan od tih putopisa nije do danas preveden ni objavljen. Pristupajui prevoenju Hadi
Jusufova putopisa nastojali smo da ga to autentinije pretoimo na na jezik. Otuda smo
zadrali izvjesne nazive i pojmove originala teksta dajui objanjenja u uglastim zagradama,
a originalni oblik izvjesnih, prevedenih, pojmova dali smo u okruglim zagradama. Inae
potrebna objanjenja uz tekst putopisa, naroito identifikaciju pojedinih linosti, donosimo u
biljekama. Meutim, u svrhu potpunijeg informisanja itaoca, smatramo potrebnim ovdje,
pored podataka o autoru iznijeti i neka naa zapaanja o samom sadraju putopisa.
Originalni rukopis naeg putopisca nije nam se, na alost sauvao,c) ali postoji njegov
doslovan prepis u Zborniku Muhamed Enverije Kadia u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u
Sarajevu, prema kojem prepisu je i ovaj prevod sainjen.d)
Putopis je na turskom jeziku, napisan istim i jasnim stilom i biranim rijeima, ali iji stil
ipak odaje ovjeka kojemu turski nije maternji jezik, ta se osobito zapaa pri uporabi
gerundiva.
I onih nekoliko autobiografskih podataka, o Hadi Jusufu crpimo iz samog njegova putopisa,
gdje on u zaglavlju kae da je sin Muhamedov, raen u Livnu, tu odrastao i bio mujezin Lala-
paine (Mustafa-paine ili Begluk) damije. S abzirom na injenicu da je Hadi Jusuf na
hodaae iao 1615. a prema drugoj, takoer njegovoj, biljeci iv je i 1647. godine,
proizlazilo bi da je roen zadnjih decenija XVI stoljea. Nadalje, autor kae da ga je neki
Duda Dafer-aga, kada je sagradio svoju damiju u upanj Potoku, u duvanjskoj nahiji,
postavio za mujezina, a njegova brata Omer-efendiju za imama svoje damije. Uz to se Jusuf
bavio i dozvoljenom trgovinom, pa kada je pritedio osamnaest hiljada aki, krenuo je sa
svojom braom Hadi Omeram i Hadi Hasanom iz upanj Potoka (Duvna) na hodoae u
Meku.
Iz Duvna su poli u petak 22. dumadel-evela 1024, ili 9. lipnja, odnosno mjeseca hazirana,
ta odgovara, pa starom julijanskom kalendaru, 20. lipnju 1615. godine.
Hadi Jusuf je jo na polasku od kue odluio da e biljeiti konaita i sva mjesta koja e na
putu vidjeti, kao i sve zijarete (posjete) grobovima asnih bogougodnika.
Hadi Jusuf u potpunosti ispunjava dato obeanje, pa tako moemo iz mjesta u mjesto da
pratimo mar-rutu njegova kretanja. Idui od svoje kue oni preko Rame, Prozora i Dusine

Stran 1 od 34
dolaze u Sarajevo. To je upravo jedan krak puta koji je vodio iz Splita preko Duvanjskog
polja u Bosnu, dok je drugi drum iz Splita iao Livanjskimpoljem preko Kupresa u dolinu
Vrbasa i opet se u Dusini, kod Fojnice, sastajao sa preanjim splitskim putom. Iz Sarajeva
Hadi Jusuf sa druinom ide glavnom stambolskom dadom (carskim putem) preko Prae,
Gorada, ajnia, Pljevalja i Sjenice, gdje se opet izlazi na veliki dubrovaki drum, koji dalje
vodi u Novi Pazar, a, odatle preko Rogozne u Mitrovicu i Pritinu, pa dalje preko Kosova u
Istanbul. e) Tim istim putem idu i kasniji hodoasnici, kako se to vidi iz njihovih putopisa.
Iz Istambula je Hadi Jusuf krenuo laom prema Aleksandriji, pa plovei Mramornim,
Egejskim i Sredozemnim morem, opisao je brojne otoke, poluotoke i naroito mjesta u kojima
je pristajao. Potom iz Aleksandrije dolazi u luku Reid na Nilu, pa plovei Nilom i morem za
pet dana stigao u Kairo. Iz Kaira je preko Birke sa karavanom stigao u Suec, da bi odatle
nastavio put laom prema Didi kroz Crveno more koje on naziva Indijskim morem (Hind-
derya). Iz Dide je za dva dana stigao u Meku, a potom u Medinu.
Pri povratku sa hodoaa on se kopnom vraa u Kairo i Aleksandriju, a odatle opet
nastavlja laom preko Soluna u Skoplje, i potom preko Sarajeva u Duvno.
Na putu od kue do Meke Hadi Jusuf je proveo puna tri mjeseca (od 20. VI do 30. IX 1615),
a njegovo izbivanje od kue trajalo je ukupno godinu i deset dana, jer je sa hodoaa kui
stigao 30. VI 1616. godine.
Na putopisac pojedina mjesta i njihove znamenitosti opisuje realno, ali slikovito, pa pravi i
izvjesna poreenja. Tako, na primjer, poznata i lijepa ada Sakiz, koja ima krasnu tvravu ije
su zidine i graevine svezale za nebo slina je Peuju, a na Rodosdiku, kojem na daleko
nema slinog grada, postoji i jedna velika kula poput Lonarice (u Travniku). Za Hindsko
(Crveno more) kae da nije slino drugim morima, jer je ono od nas s desne strane
zatvoreno ogromnim stijenama od takozvanog apa, od kojih su neke sline munarama, neke
kupolama, a pojedine su opet u obliku adrvana. Na otoku Patmos u Egejskom moru vidio je
veliki manastir (sv. Ivana Teologa). Neka mjesta nije ni vidio, nego njihove opise daje prema
kazivanjima starih mornara, koje on o svemu raspituje (Kipar). Ponegdje se prisjea i
podataka koje je ranije nalazio u starim historijama o pojedinim mjestima (Aleksandrija i
Kairo). Naroito je opirno opisao Rodos, Aleksandriju, Kairo i Solun. Svoj susret sa Kabom
dao je u pjesmi, uz izvinjenje da to moda pjesniki i nije najbolje izreeno. Dao je i
podroban opis historijskih lokaliteta Meke, a pribiljeio je i sve zapise i kronograme iznad
svih vrata u haremu Meke.
Autor ne govori o obredima hada, jer to ne spada u putopis. Hadi Jusuf je hodoasnik u
punom smislu te rijei jer ga vidimo kako neumorno iznalazi i posjeuje i grobove
bogougodnika, od kojih su mnogi i historijske linosti, uenjaci, ejhovi i inae znameniti
ljudi. Donosi i brojne legende o njihovim grobovima. Posjetio je grob Eve (Have) u Didi,
koji mjeri i kae da je dugaak tri stotine i pedeset stopa, ili upravo toliko koliko to se moe
strijelom dobaciti. Opisuje i grob Skender Zulkarnejna (Aleksandra Velikog) u Aleksandriji.
Za neke grobove mu ak nisu znali ni rei iji su to grobovi.
Hadi Jusuf se, meutim, sastaje i sa ivim svojim savremenicima, uenim i uglednim ljudima
(Alti Parmak efendija, muderis u Kairu i Mirza-efendija, upravnik Harema Meke i dr.), ljubi
ih u ruku i postie njihov blagoslov.
Iz svega proizlazi da je na putopisac bio obrazovan ovjek i imao je sposobnost zapaanja.
Uz njegov putopis se nalazio i jedan vjeiti kalendar (rozname) koji je Hadi Jusuf sastavio za
mjesne potrebe, oznaivi mjesece po narodnim nazivima njihovim. Taj kalendar pisan je

Stran 2 od 34
1031. (1621) godine, dakle, poslije njegova povratka sa hodoaa. f) Prema tome se Hadi
Jusuf bavio i astronomijom. On i u samom putopisu, kako vidimo, uz datume po Hidri,
donosi i datiranje po narodnim nazivima mjeseci, a ponegdje pak upotrebljava samo narodne
nazive. Na primjer, kae da je iz luke Janbu' krenuo esnaestog dana mjeseca rujna. Spominje
da se 1. muharema hidretske 1024. godine dogodio na Bozgun (Boi), itd.
Hadi Jusufovim podacima moemo u veini sluajeva pokloniti punu panju, jer su realni i
slau se uveliko sa podacima koje poslije njega biljei Hadi Kalfa u svom geografskom
poznatom djelu i drugi naunici i putopisci.
ini nam se da neemo pogrijeiti ako ustvrdimo da bi podaci naeg putopisca dobro doli i
dananjem posjetiocu mjesta koje Hadi Jusuf opisuje.
Na kraju nam je napomenuti da pored toga to je Hadi Jusufov putopis najstariji do sada
poznati putopis sa hodoaa u Meku, i, uope, najstariji je putopis naih ljudi iz Bosne i
Hercegovine.
Smatram svojom obavezom da se na ovom mjestu zahvalim Mahmudu Traljiu, viem
bibliotekaru Narodne biblioteke u Sarajevu, na zdunoj pomoi koju mi je pruio pri
kompletiranju biljeaka i izvjesnih objanjenja uz ovaj Putopis.
Mehmed Mujezinovi

Stran 3 od 34
Hadi Jusuf Livnjak: Putopis iz 1024. (1615/16) godine
Hvala Allahu kada mi je omoguio da se pribliim Muhammedovom mesdidu [u Medini] i
doveo me do Kible svih muslimana [Bejtulaha u Meki] i uz to mi dao da posjetim grobove
savrenih bogougodnika (evlija), koji su sjena Boja i zamjenici Allahova Vjerovjesnika,
neka je na njeg Boji mir i blagoslov. Neka je mir i blagoslov i na rod Muhammedov i na
njegove sljedbenike, koji se ponose upotrebom misvaka.1
Nakon zahvale Uzvienom Stvoritelju, ja siromani i nejaki rob Boji, potreban milosti i
dobrote Stvoritelja, Hadi Jusuf, sin Muhamedov, nastanjen u kasabi upanj Potok [Duvno],
odluivi sa najiskrenijom namjerom da posjetim asni Bejtulah, krenuo sam, u dobar as, i sa
mojom braom Hadi Omerom i Hadi Hasanom od nae kue u petak poslije dume namaza,
22. dumadelevela 1024. godine [20. VI 1615], ili 9. dan mjeseca hazirana, to jest lipnja.
Praeni mnotvom prijatelja prispjeli smo na konak junanom Husejn spahiji2 na njegov air
gdje smo svi bili obilna poaeni, pa neka njemu Uzvieni Stvoritelj uvea blagodati i iz
dana u dan poveava njegov ugled i neka mu uslia sve njegove ovosvjetske i ahiretske3 elje
- amin.4
Uz to sam ja, ponizni, odluio biljeiti naa konaita i sva mjesta koja emo na putu vidjeti
kao i sve zijarete [posjete] grobovima asnih bogougodnika ijim se zagovorima nadamo i
gdje emo initi dovu za sretnu vladavinu naeg padiaha.5 Neka mu Uzvieni Stvoritelj
podari dug ivot, ispuni njegove elje i upokori njegove neprijatelje - amin.
Odluivi to, krenuli smo sa prvog konaka, izljubivi ruke dobrih ljudi i s njihovom
dovom6 otputovali smo sa aira naeg prijatelja Husejn-spahije i zatim prispjeli u Ramu kod
naih efendija Dafer-bega i Ibrahim-bega7 i tu konaili. Oni su nas neobino lijepo primili.

1
Misvak je posebno vlaknasto drvo sa Istoka koje se upotrebljava za ienje zuba. To je zapravo pretea
dananje etkice za zube. Vjerovjesnik Muhammed je preporuio muslimanima upotrebu misvaka pri uzimanju
abdesta i poslije jela, na to aludira i na Hadi Jusuf.
2
Ko je ovaj Husejn-spahija i gdje se nalazio njegov air nismo ustanovili, ali po ovome to je H. Jusuf
zabiljeio, air Husejn-spahije nalazi se na udaljenosti pola dana hoda od Duvna prema Rami.
3
Ahiret, zagrobni ivot. U bosanskih Muslimana poznat vie kao onaj svijet, budui svijet.
4
Amin, Usliaj Boe! Govori se nakon molbe upuene Stvoritelju ili pak kao izraz elje: Amin dabogda!
5
U vrijeme kada je Hadi Jusuf iao na hodoae Turskom carevinom je vladao Gazi Sultan Ahmed-han. I, sin
sultana Mehmed-hana III. Sultan Ahmed je na prijestolje doao poslije smrti svoga oca godine 1012. (1603/604),
u 14-toj godini ivota i na vlasti ostao punih etrnaest godina. Umro je 1026. (1617) godine i sahranjen u
posebnom mauzoleju uz svoju poznatu Plavu damiju na Atmejdanu u Carigradu. Sultan Ahmed je utroio
mnogo sredstava i u renoviranje svetih mjesta u Meki i Medini. itajui Hadi Jusufov putopis stie se dojam da
se u to vrijeme putovalo vrlo bezbjedno i u miru. A poznata je stvar, meutim, da je u Turskoj carevini i u
itavom Istoku u to vrijeme vladalo dosta mirno stanje, nakon to je upravo sultan Ahmed energino suzbio
pobune koje su se bile pojavile jo u vrijeme njegovog oca, a naroito u Anadoliji i Arabiji, Kamusul-alam I,
748.
6
Dova, molitva Stvoritelju, blagoslov.
7
Hadi Jusufove efendije Dafer-beg i Ibrahim-beg u Rami mogli bi biti bezi Kopii. Na drugom mjestu u
svom putopisu autor spominje i Duda Dafer-agu, osnivaa damije u Duvnu (vidi bilj. 187), pa da li su
identine linosti ovaj Dafer-beg i Duda Dafer nismo mogli utvrditi.

Kopii su bili gospodari Rame i Duvna. Jedan Kopi po imenu Dafer-beg spominje se jo 1541. godine. Vid.
A. imik, Begovi Kopii, Zbornik za narodni ivot i obiaje Junih Slavena, knj. XXIX,/1933, sv. 1, str. 38-59.

Ramom se naziva kraj u slivu rijeke Rame, desne pritoke Neretve. Sastoji se od etiri manje cjeline: Gornje
Rame, Donje Rame (upe), Srednje Rame i predjela oko gornjeg i srednjeg toka Doljanke, takoer desne pritoke
Neretve. Kroz itav kraj vodi cesta preko Makljena za Gornji Vakuf i Bugojno, Enciklopedija Jugoslavije, VII,
str. 38.

Stran 4 od 34
Iza toga smo u nedjelju prispjeli na konak kod naeg prijatelja Hadi Osmana u Prozoru8 gdje
smo zanoili na njegovom airu i tu ostali i u ponedjeljak. U utorak smo doli u Dusinu,9 a
potom u eher-Sarajevo i tu se zadrali tri dana. Zatim smo u subotu krenuli iz Sarajeva i
stigli na konak u Prau gdje smo ugledali mlaak mjeseca dumadel-ahira [28. VI 1615].
Odatle smo stigli u kasabu ajnie. To je lijepa i uredna manja kasaba. Izmeu Prae i
ajnia nalazi se kasaba Gorade pokraj koje protie velika rijeka Drina. Iz ajnia smo
prispjeli u Pljevlja (Taslidu). To je isto tako lijepa i uredna kasaba. U njezinoj ariji se
nalazi krasna damija, u kojoj smo vidjeli pet primjeraka lijepo pisanih Kur'ana. Pred
damijom su veliki mramorni stubovi i lijep adrvan.10
Iz Pljevalja smo doli u Prijepolje kraj kojeg protie velika rijeka Lim, zatim smo prispjeli u
Sjenicu, pa u Jeni-Pazar [Novi Pazar], takoer lijepu kasabu. U polju kraj Pazara tee velika
rijeka Ibar. Zatim smo doli u Mitrovicu kraj koje se na visokom brijegu nalazi manja tvrava
Zveaj.11
Potom smo stigli u Pritinu, vanredno lijepu i urednu kasabu i tu se zadrali jedan dan. Kraj
Pritine je velika nahija Kosovo kroz koju tee takoer velika rijeka Lab, i na kojoj je pokojni
sultan Murat sagradio velik i lijep most.12 Iza toga smo u nahiji Pasjane zanoili u jednom
hanu, ija duina iznosi 80, a irina 40 arina. Preavi potom [Skopsku] Crnu Goru zanoili
smo u selu Nagoriani u preevskoj nahiji, ostavljajui na desnoj strani Kaanik i skp
[Skopje]. Ovi se vide sa velikog polja Kalkandelena [Tetova].
Proavi selo Stracin zanoili smo u Konoplidi. To je veliko sela u vinogradima i baama,
gdje je Ekmeki (Ekmekdi-zade) Mehmed-paa13 sagradio jedan han, ija duina iznosi
stotinu, a irina trideset arina. Putujui dalje proli smo Krivu Rijeku (Egri Dere) i
Devejagraz i prispjeli u vrlo lijep eher ustendil.14 Tu su lijepe banje Ilide [Ljekovite
banje]. Stanovnitvo se bavi peradarstvom. Tu smo se zadrali u petak gdje smo klanjali du-
mu-namaz (molitva). Odatle smo stigli u Dupnicu, lijepu manju kasabu, u kojoj ima mnotvo
bai i vinograda.15 U mjestu se nalazi i pet damija u kojima se klanja duma. Potom smo

8
O ovom Hadi Osmanu i njegovom airu u Prozoru nemamo nikakvih podataka.
9
Dusina, selo deset kilometara juno od Fojnice. Spominje se prvi put 1413. godine u vezi sa trgovinom srebra.
Kasnije se u njoj vadila i topila eljezna ruda sve do dvadesetih godina XIX stoljea, kada je tu radilo jo sedam
samokova (radionica za preradu eljeza),Enciklopedija Jugoslavije, III, str. 181.
10
Ovdje se svakako radi o damiji Husejn-pae Boljania, koja se nalazi u centru grada kao glavna damija.
Husejn-paa ju je podigao prije 1583. godine kada je bio hercegovaki sandak-beg. Opirnije o damiji i
njenom osnivau Husejn-pai vidi Evlija elebi, Putopis, u prevodu H. abanovia, Sarajevo 1967, str. 393.

I 1965. godine smo evidentirali jedan krasan primjerak rukopisnog Kur'ana koji se nalazi u ovoj damiji, a to je,
vjerovatno, jedan od onih pet primjeraka rukopisa Kurana to ih je vidio Hadi Jusuf.
11
Zvean, rudarsko naselje pet kilometara sjeverozapadno od Kosovske Mitrovice. Najstarije poznato naselje
obrazovalo se oko srednjovjekovnog grada-tvrave, najveeg utvrenja Rake. Enciklopedija Jugoslavije, VII,
str. 636; Bran. D. Nui, Kosovo, Opis zemlje inaroda, II, Novi Sad 1903, str. 109-114. Na Hadi Jusuf pie
Zveaj mjesto Zvean.
12
Murat I, sin Orhana. Bio je turski sultan od 1362. do 1389. B. Nui (vidi Kosovo... II, str. 26-28) opisuje selo
Babin most na rijeci Labu u kome se nalazi i jedan most. Oko ovog sela odigrali su se glavni dogaaji u toku
Kosovske bitke. Mogue je da se most u ovom selu nazivao imenom sultana Murata. Lab je najvea pritoka
rijeke Sitnice, koja protie duinom od deset kilometara kroz polje Kosovo.
13
Ko je ovaj Ekmeki-zade Mehmed-paa nismo mogli ustanoviti.
14
Grad u zapadnoj Bugarskoj. U vrijeme prolaska Hadi Jusufa bio je sjedite sandaka. Poznat je po brojnim
kupkama snabdjevenim mineralnim vodama. Vidi Hadi Kalfa ili Katib elebi, turski geograf XVII veka: O
Balkanskom poluostrvu. S pomonim belekama i objanjenjima priloio St. Novakovi, Beograd, 1892. str. 42.
15
Grad u zapadnoj Bugarskoj.

Stran 5 od 34
doli u Samokov.16 To je isto tako lijepa manja kasaba, a nakon toga stigli u Kustendu,
kasabu, u kojoj se nalaze dva velika hana. Iza toga smo doli u Tatar-Pazardik, takoer
urednu i lijepu kasabu u kojoj ima jedan olovom pokriveni han (Kurumli-han), dugaak
stotinu arina sa stotinu odaka. Uokolo su u velikom dvoritu brojne sobe, a na sredini
dvorita adrvani. Kraj kasabe tee velika rijeka Marica. Zanoili smo i u Plovdivu (Filibe),
lijepoj i urednoj kasabi. Tu je divna sultan Muratova damija, a ima jo dvanaest damija i
etrdeset mahalskih mesdida kao i jedan veliki bezistan. U Plovdivu je sjedite mulle
[vrhovnog kadije] sa primanjima od pet stotina aki. U mjestu se nalazi medresa i imare kao i
velika arija. Mi smo konaili u jednom hanu kraj mosta. Han je pokriven olovom, a u blizini
su i veliki carski konaci koje nije mogue opisati.
Iz Plovdiva smo prispjeli u mjesto Kajali gdje se nalazi korija merhum Hasan-pae,17 a odatle
doli u Uzundovu. Tu je jedna krasna damija i han, imare i medresa, a sve je opasano zidom
slino zidu tvrave. U damiji postoji vie zlatnih kandilja i velik broj lijepih halija. Damija
je neobino lijepo ukraena i bojadisana. Han je dug stotinu i osamdeset koraka.
Potom smo prispjeli u manju kasabu Harmanli. I u ovoj kasabi postoji od dna do vrha lijepo
ukraena damija u kojoj smo takoer vidjeli pet veoma skupocjenih primjeraka Kur'ana, koji
vrijede, kako nam rekoe, dvadeset hiljada filurija,18 a za koji novac bi se mogla ponovno
napraviti damija. U okolini kasabe ima pet-est jakih sela. U sredini dvorita (harem)
damije ima lijep adrvan. Tu je i han dugaak stotinu osamdeset i etiri, a irok etrdeset
koraka u ijem dvoritu je ezdeset i osam velikih mramornih stubova. U centralnom dijelu
hana je veoma velika kupola (kubbe) i pedeset i dva odaka.19 Od poda do vrha kupole ima
etrdeset arina. U mjestu postoji lijep most.
U kasabi Kprili, isto tako ima izvanredno lijepa damija i imare kao i han dugaak stotinu i
pedeset arina sa ezdeset mramornih stubova. Pokraj mjesta tee Marica na kojoj se nalazi
most dugaak dvije stotine i ezdeset arina.
Potom smo doli u Edrenu. To je lijep i velik eher. Ima jedan veliki most, navodno dugaak
preko hiljadu arina. Merhum sultan Selimovoj damiji, zvanoj Selimija,20 teko bi se po
ljepoti nala slina damija. Ona ima tri munare sa po tri erefeta, a etvrta munara je u
opravci. Ja siromah popeo sam se na jednu munaru i penjui se nabrojao dvije stotine i
pedeset basamaka. Na sredini damije je divan adrvan. I han to ga je u ovom mjestu
podigao Ekmeki (Ekmeki-zade) kao graevina je veoma rijedak i ne da se opisati. I Hafsa
je manja i lijepa kasaba sa hanom dugakim od stotinu i dvadeset arina. Ima mnogo odaka,
a u svaki od njih donosi se iz imareta po jedan tas orbe. To je vakuf Muhamed-pae, brata
Ibrahim-hanova.21 U hanu postoji vie soba (hudre), lijepo imare, damija, mnogo duana, a
sve je to pokriveno olovom. Nekoliko primjeraka Kur'ana to se nalaze u damiji teko je
procijeniti. Doavi u kasabu Burgaz vidjeli smo imare iz kojeg se u odake donosi orba.
Ima han sa adrvanom. Potom smo doli u orlu. I to je manja i lijepa kasaba, a i Silivra je
manja i lijepa kasabica. Nalazi se na obali mora gdje bijae mnotvo emija. Potom smo

16
Takoer grad u zapadnoj Bugarskoj.
17
O ovom Hasan-pai nemamo podataka.
18
Osmanski zlatni novac. Takoer i venecijanski zlatni novac.
19
Odak je dvor, dom bogataa, koji je uvijek bio otvoren za putnika i namjernika, gdje je ovaj imao besplatan
konak i hranu. Isto tako opi naziv za janiarski korpus. Ovdje je, meutim, odak u znaenju dimnjaka. Razlika
je samo u izgovoru, odnosno akcentu.
20
Selimija damija nazvana po njenom osnivau sultanu Selimu II (vladao od 1566-1574) graena je, prema
natpisu na njoj punih est godina, tj. od h. 976-982 (1569-1574) godine. Vidi: Oral Onur, Edirne
kitabeleri, Istanbul 1972, str. 144.
21
O Mehmed-pai, bratu Ibrahim-hanovu nemamo podataka.

Stran 6 od 34
posjetili Bjk ekmedu, isto tako lijepu kasabu na obali morskoj, a na rijeci je most
dugaak pet-est stotina arina. Iz Bjk ekmede stigosmo u Kk ekmedu, takoer na
obali mora, a blizu Istanbula.
Potom, u sretni as, stigosmo u subotu u eher Istanbul. Ljepote ovog velikog ehera pero nije
u stanju opisati niti iskazati to srce osjea u njemu. U Istanbulu smo se zadrali nekoliko
dana razgledajui ga i uivajui u njegovim ljepotama. U drugi dan mjeseca redeba u
etvrtak [28. VII 1615], u doba kuluka22 umro je i preselio u vjenost na jedan hadija-
komija i saputnik.
Nakon to smo doekali odabranu no Regaib23 poli smo sa naim bratom Hadi Omerom,
etvrtog Redeba poslije dume namaza i ukrcali se u Hadi Daferovu emiju i tako, sa
sreom, krenuli prema Misiru. Proavi Bogaz-Hisar24 prispjeli smo u Geliboli,25 lijepu i
poznatu kasabu. Tu su sahranjeni bogougodnici Muhamed-efendi i Ahmed-efendi, sinovi
Jazidije,26 neka je na njih velika Boja milost. Merhum Muhamed-efendija je autor poznatog
djela Muhamedija, a Ahmed, poznat pod pseudonimom Bidan je autor djela Envarul-
'aikin. 27 U svoje doba obojica su slovili kao odabrani uenjaci, pokazali su dosta kerameta i
u islamskom svijetu bili veoma prosvijeeni autoriteti.
Iza Gelibolija dolazi Baba-burun, a nalazi se na brijegu. Tu su brojne lae nemuslimanske.
Ovdje izlazi put iz Selanika [Soluna]. Odatle dalje idui dolazi Bage-ada sa dvije kule.
Mjesto je u brojnim vinogradima i baama. Idui dalje dolazi se do poznate i lijepe ade28 po
imenu Sakiz. Tu je krasna tvrava ije su se zidine i graevine svezale za nebo. Ovo mjesto
slino je Peuju.29 Iza ove slijedi velika Kujun-ada gdje ima nekoliko sela. Odavde se iza
jedne male ade prolazi podnojem planina Alaman i stie u ade Susama.
Odatle idui prispjeli smo do velike ade Rodos. Na kraju ove ade, a u tvravi je grad
Rodosdik, kojem na daleko nema slinog grada. Sav je grad u zidinama. Ima osam duma-
damija i trideset mahalskih mesdida. Sve njegove graevine sline su utvrdama gdje se
nalazi i jedna velika kula poput kule Lonarice (kula Lonarica je u travnikoj tvravi). 30 U
tvravi ima osam stotina topova i tu je sjedite pae. Tu ima nekoliko hiljada kua, a na adi se
nalazi tri stotine i ezdeset sela. Opseg ade iznosi oko stotinu milja. Tu uspijeva groe i nar,
a inae nema mnogo voa. Adu je osvojio lino merhum sultan Sulejman, koju je topovima

22
Vrijeme izmeu 9 i 10 sati prije podne (ruanica). Takoder naziv za neobaveznu molitvu, koja se u to
vrijeme obavlja.
23
Lejlei-regaib je u islamskom kalendaru odabrana no i pada svake godine po hidretskoj eri u prvi etvrtak u
mjesecu redebu. Ove, 1004. h. godine, ta se no dogodila 4. redeba ili. 30. VII 1615. godine iza Isa-a (Isusa)
a.s.
24
Bogaz, tur. klanac, tjesnac, tijesan planinski prolaz. Hisar ar. grad, utvrda. Ovdje se svakako misli na morski
tjesnac, ulaz u Dardanele iz Mramornog mora.
25
Mjesto na evropskoj strani Dardanela, Galipolje.
26
ejh Muhamed i brat mu ejh Ahmed Bidan, sinovi Jazidije, ivjeli su i djelovali u doba sultana Murata II
(1422-1443). Njihova djela iz podruja islamske tradicije poznata su i tampana, Kamus-ul-alam I, 791.
27
ejh Muhamed napisao je na arapskom jeziku djelo Megarib-al-zeman. Kasnije je ovo djelo preveo u stihu na
turski jezik i nazvao ga Muhammedijje. Brat mu ejh Ahmed Bidan preveo je Megarib na turski u prozi i
nazvao ga Envarul-aikin. Vidi Katib elebi, Kef-al zunun II, Istanbu1 1943, str. 1618 i 1746.
28
Ada, tur. otok.
29
Grad u junoj Maarskoj. Bio je pod turskom vlau od 1543. do 1686. godine. Iz teksta bi se dalo razumjeti,
da je Hadi Jusuf bio i u tome mjestu.
30
Objanjenje da se Lonarica nalazi u Travniku, kod Kadia je navedeno u zagradama, pa smo miljenja da je
dodatak Kadiev, jer autor putopisa inae nigdje ne upotrebljava zagrade.

Stran 7 od 34
tukao devet mjeseci, devet dana i devet sahata.31 Doavi tu prisustvovali smo proslavi
prireenoj pomorskom kapetanu Halil-pai32 gdje se nalazilo osamdeset velikih katargi i
bezbroj manjih laa. Od Istanbula da Rodosdika ima tano sedam stotina milja. Tu se na
kraju grada na samoj obali nalazi grob poznatog i proslavljenog Veli-dede,33 koji je tu pri
osvajanju poginuo muenikom smru. Stanovnici Rodosa i okoline i danas mnogo posjeuju
njegov grob traei i molei tu da im se ispune njihove elje. Tako na primjer mornari ne
kreu odavde na dalje putovanje a da neto ne zavjetuju kraj groba Veli-dede. I poznati
Murad-reis34 je ovdje sahranjen, pa je i njegov grob veoma poznat zijaret.35 U blizini je i
zijaret merhum Abdurezaka,36 a do njega su sahranjeni njegov sin i jedan paa. Ovaj se zijaret
obavlja subotom. Zatim smo posjetili i grob pejgambera Danijal-alejhiselama.37 U gradu i
njegovoj okolini sagraeno je oko hiljadu kula, a sve su one blizu jedna druge. Mjesto u gradu
gdje odsijeda ah je neto izvanredno, a oko njega ima sedam hendeka. Pria se da je tu
zindan sa sedam spratova.38 Kod merhum sultan Sulejmanove damije nalazi se imare.
Tvrava ima est kapija.
Potom stigosmo do Aleksandrije (Misr Iskenderije).39 Spomenuti Abdurezak efendija i
Danijal-alejhiselam su ovdje sahranjeni.40
Svakako je mnoge nadmaio ejh Kemaludin, ibn Hemam koji potjee od Kurejija. Svoj
dragocjeni ivot proveo je u sticanju nauke, a prvotno pripadae pravnoj koli afiija, pa je
kao takav ostavio brojna djela s podruja afijskog mezheba. Meutim, poslije je na osnovu
studiranja Kur'ana i Hadisa prikljuio se hanefijama i taj pravac slijedio i ostavio djelo
poznato pod imenom Ibnul-Hemam. Ova djelo je meu uenjacima mnogo cijenjeno i
navodno da u islamskom pravu nema jaeg i vrijednijeg djela. Pod konac svoga ivota
sudjelovao je u osvajanju Aleksandrije i tu umro, pa se i danas njegov grob posjeuje.41
ejh Abas je takoer velikan i pripada kurejkoj lozi. I on se borio kod osvojenja Aleksandrije
pa se tu i nastanio i bio potovan meu svijetom.42 Sejid Jakub bijae takoer poznati

31
Sultan Sulejman osvojio je Rodos 929. (1522/23) godine, a prema podacima u izvorima Rodos je opsijedan
est mjeseci. Kamus-ul-alam II, 2273.
32
Hali1-paa Kajsarlija pored drugih visokih funkcija bio je u vie navrata pomorski kapetan. Umro je 1040.
(1630/31) godine, Kamus-ul-alam III, 2058.
33
Ovaj Veli-dede je svakako linost vie lokalnog znaaja, pa o njemu nismo nali podataka u pristupanim nam
prirunicima.
34
O Murad-reisu takoer nemamo drugih podataka.
35
Zijaret, ar. posjeta.
36
Ne znamo ko je ovaj Abdur-rezak.
37
Legenda kae da je Danijal jedan od izraelianskih vjerovijesnika, od roda Davidova (Davud). Zarobljen je od
strane Nebukadnezara (Buhtunaser), pa je zajedno sa Israelianima doao u Babilon i odgajan na dvoru ovog
vladara. Ne htijui se pokloniti slici vladara baen je lavovima da ga rastrgaju, ali je, prema istoj legendi ostao
iv i zdrav. Danijal nije spomenut u Kur'anu. Neki tvrde da je umro u blizini grada Ehvaza. Ni na putopisac nije
siguran u to gdje je grob Danijalov, pa ga on, jednom spominje na Rodosu, dok drugi puta kae da je u
Aleksandriji. O Danijalu vidi Kamus-ul-alam III, 2104.
38
I emsudin Sami u Kamus.-ul-alamu spominje da se na Rodosu nalazi veliki zatvor koji naziva Umumi, to
bi se moglo prevesti sa centralni, III, 2274.
39
Aleksandrija, ar. Iskenderijje, u Hadi Jusufa Misr-Iskenderijje, drugi po veliini grad u Egiptu. Osnovao ga je
331. godine prije Isa-'a a. s. Aleksandar Veliki. Grad je bio pod grkom, rimskom, arapskom, turskom,
francuskom i engleskom vlau. Sve je to ostavilo traga u ovom gradu. Danas je Aleksandrija moderno
izgraena luka i poznato ljetovalite Egipana.
40
Vidi biljeke 36. i 37.
41
Kemaludinu je ime Muhamed, sin je Hemamud-dina, a u naunom svijetu poznat i kao Ibn Hemam. Slovio je
kao vrstan strunjak u hanefijskoj pravnoj koli, s kojeg podruja kao i drugih disciplina je napisao vie djela.
Bio je mistik. Roen je 788. (1386) i umro 861. (1455/56), Kamus-ul-alam I, 679.
42
Ko je ovaj ejh Abas nije nam poznato.

Stran 8 od 34
bogougodnik (veli), pa smo i njegov grob posjetili.43 Sejid Muhamed ibn Hadib je autor djela
Hadid i poznat kao veliki uenjak.44 Kod Jeil-kapije nalazi se grob Sejid
Vekasa,45 bajraktara Bojeg Miljenika [Muhamedovog], a kada se proe Jeil-kapija i tu
imaju dva zijareta gdje u dva groba lei po etrdeset muenika (ehida). ejh Inajet koji je
nedavno preminuo sahranjen je ovdje na obali mora. U svom ivotu je jedno vrijeme bio
spahija i sakupio veliki imetak, ali je ivio skromno i konano postao dervi, pa je sav svoj
imetak upotrijebio u dobrotvorne svrhe i potpomogao siromane. I on je poznat kao evlija, pa
se i tu dova usliava.46
Hazreti Abdulah koji bijae jedan od drugova Bojeg Vjerovjesnika [Muhameda] takoer je u
Aleksandriji sahranjen. On je pri osvajanju ovog mjesta osvojio prvu gradsku kapiju.47 I
Temim-Dari je takoer poznat, njega su dini odnijeli na Kaf planinu, a sahranjen je ovdje u
Aleksandriji pa je i njegov grob poznat zijaret.48 Posjetili smo i grob Skender Zulkarnejna.
Njegov asni grob je pod kupolom gdje se nalaze i niani. Grob mu je ukraen, u ije
ukraavanje je navodno utroeno vie stotina hiljada filurija. U njegovoj grobnici se nalazi
zatvoreno ogromno blago i devahir49 koje jo niko nije bio u stanju otvoriti. Tu je pod
zemljom i jedan bunar (kuji) gdje se i danas nalazi neto vode koju upotrebljavaju za lijeenje
od raznih bolesti.50
Aleksandrija je osvojena u doba Omer ibn Hataba,51 a osvojio ju je Amr ibn As.52 Tu je i
damija sa hiljadu i jednim stubom i u njoj se i danas uva hazreti Osmanova i

43
I Sejid Jakub je, vjerovatno, linost lokalnog znaaja.
44
Vjerovatno autora aludira na Ibn Hadiba kojemu je bilo ime Osman, a ne Muhamed, kako to Hadi Jusuf
biljei. Ibn Hadib je pripadao malikijskoj pravnoj koli i poznat kao kapacitet u gramatici arapskog jezika.
Umro je u dubokoj starosti 646. (1248) godine,Kamus-ul-alam I, 616.
45
Biografskih podataka o Sejid Vekasu nismo nali u nama pristupanim izvorima.
46
Ko je ovaj ejh Inajet nismo mogli ustanoviti.
47
Vjerovatno misli na Abdulaha Ebu-Huzafe, koji u doba halife Osmana umro u Egiptu, Kamus-ul-alam
IV, 3092.
48
Vjerovatno Hadi Jusuf aludira na Tekijuidina Temim ed-Dariju, roenog Egipanina, koji je napisao vie
djela izmeu kojih i jednoZbirka arapskih poslovica. Umro je 1010. (1601/602) godine.
49
Devahir, per. drago kamenje, skupocjen nakit, dragocjenost.
50
O Iskender Zulkarnejnu meu arapskim istoriarima vlada podvojeno miljenje. Dok veoma poznati historiari
kao to su Ibn Esir, Ibn Haldun, Ebul-Fida i neki drugi tvrde da se ovdje radi o Aleksandru Makedonskom,
velikom svjetskom zavojevau (356-323. godine prije Isa-a a. s.), dotle drugi kau da je u Kuranu spomenuti
Zulkarnejn sasvim druga linost, odnosno da je to jemenski vladar po imenu Munzir ibn Mais-sema. Oito je,
meutim, da Kur'an govori o Zulkarnejnu, povodom pitanja koje su sunarodnjaci postavili Muhamedu, a. s.:
Pitaju te ko je Zulkarnejn. Oni ne spominju Iskendera (Aleksandra), jer je to za njih strana rije. Svakako da se
radi o velikoj linosti, a tradicija o njemu ve je poela da se gubi, jer je od Aleksandra Velikog do poetka
objavljivanja Kurana proteklo oko hiljadu godina. I sama injenica da se u Kuranu Zulkarnejnu posveuje vei
prostor upuuje na to da se radi o linosti koja interesira sve narode. Da je to lokalna arapska stvar, vjerovatno,
ovakvo pitanje Arapi ne bi postavili, jer su oni svoju tradiciju i historiju dobro poznavali i usmeno prenosili kroz
stoljea. Ime Zulkarnejn u arapskom jeziku ima vie znaenja. Moe da znai ovjek iz dva perioda, ovjek
koji je vladao istokom i zapadom i konano ovjek sa dva roga. Legenda kae da je Zulkarnejn u svojoj kruni
imao dva roga. Na putopisac, kako vidimo, govori o Iskenderu Zulkarnejnu i njegovoj bogato ukraenoj
grobnici.
51
Omer ibn Hatab je drugi halifa islamske drave (vladao od 13-23, odnosno 63-644. godine po Isa-u a. s.).
Roen je etrdeset godina prije Hidre, pa je i u predislamsko doba uivao veliki ugled. Njegovo primanje
islama znailo je mnogo za islamsku zajednicu. Poznat je u itavom svijetu kao olienje pravde i potenja. U
njegovo vrijeme je islamska drava proirena na razne strane, a pod vodstvom Amrubnul-Asa osvojen je i
Egipat. Halifa Omer je poginuo koncem mjeseca zilhide 23. (644) godine i sahranjen u Medini u
Muhamedovoj, a.s., damiji zajedno sa Ebu-Bekrom.
52
Amrubnul-As je bio vojskovoa pri zauzimanju Misira, a kasnije guverner te pokrajine. Umro je 43. (663)
godine.

Stran 9 od 34
Alijina53 zastava. U Aleksandriji je i jedna mala damija u kojoj je nakon osvojenja
Aleksandrije obavljena prva duma. U blizini Gurbijine damije lei i Sejid Ebu-Bekr
Tartui.54 On je bio veliki uenjak i imao svojih stotinu uenika, a svi su oni postali muftije i
profesori. Spomenuti je predajui ovdje i umro, a oko njega su i grobovi mnogih njegovih
uenika.
U Aleksandriji su poznati jo i grobovi ejha Muhameda, ejha Abdurahmana, Abdulaziza55 i
jo bezbroj njih, pa molimo Allaha da nas proivi u njihovom drutvu a posredstvom efa-ata
Muhamedova.
itao sam u pojedinim historijama da je Aleksandrija prvotno bila mnogo vie nastanjena i
velika i da je nekada imala dvanaest hiljada damija, tri mesdida, mnogo hamama, pekara i
mlinova, a njezinim graevinama da nije u svijetu bilo primjera. I danas se vide ostaci zidova
debljine po dvadeset arina. Okolo Aleksandrije se nalazi sedam opkopa i tri stotine i ezdeset
kula. Cijeli grad je opasan zidinama. Njegova arija je vrlo lijepa i uredna. Izvan zidina
tvrave je na morskoj obali napravljena jedna kula na hiljadu direka, koja je veoma lijepa. O
Aleksandriji bi se moglo na dugo i iroko priati. Tu smo otsjeli pet-est dana i odatle krenuli
u eher Reid. I ovo mjesto po ljepoti i urednosti nema premca. Ispred grada tee
blagoslovljeni Nil na kojem ima mnotvo laa. Nakon dva dana smo se ukrcali u lau i idui
Nilom i morem peti dan stigli u Kairo (Misr-Kahire). U Bulaku smo se iskrcali iz lae i tako
unili u zatieni Misir. To je jedinstven grad na svijetu o kojem se moe mnogo govoriti. U
stara vremena je i ovaj grad bio mnogo vei, pa danas jedna treina njegova nije u urednom
stanju. Ali i sada se tu nalazi pet stotina duma-damija i u svima se ui hutba, a mahalskim
mesdidima nema ni broja. U Kairu i njegovoj okolini su grobovi vie hiljada bogougodnika,
a naroito je poznato groblje (mezarlik) po imenu Karefa. Tu lei mnogo i mnogo evlija koje
je sve nemogue opisati. Izmeu njih je poznati proelnik uenjaka (reis-ul-ulema) hazreti
Imami afi'i, Bog mu se smilovao, osniva pravne kole (mezheb) afija. On je potomak
predaka Bojeg Vjerovjesnika Muhameda alejhiselam, ije koljeno dopire do Adnana. 56 U
groblju Karefa pod jednom kupolom su dvije linosti, a jedan od njih je Imami afi'i.57
U groblju Karefa sahranjen je i Ebul-Lejs, pripadnik hanefijskog mezheba, autor poznatog
komentare Kur'ana, a uveno je i njegovo djelo Mukadima. I njegov grob se mnogo
posjeuje.58 Imami Jafi'i59 je jedan od uenika Imami afije, koji je nastojao da sve hanefije
preobrati u afiije. Uene hanefije bi svojim diskusijama ubjeivao da je jedini ispravni
mezheb afijski. Neznalice hanefije bi opet pokolebao i potom ih preobratio u afije, a reeno

53
O Osmanu i Aliji govori autor i kasnije opirnije Vidi biljeke 90 i 150.
54
Ebu Bekr Tartui, paznat i kao. Ibn ebi-Rendeka, roen je u Tartusu u paniji 451. (1059) godine. U svrhu
naukovanja otiao je u tada poznate islamske centre i postao poznat knjievnik, pjesnik i pravnik afijske kole.
Napisao je vie djela iz raznih podruja. Umro 520. (1126) god. u Aleksandriji, Kamus-ul-ulam I, 595.
55
Ni o ove tri linosti: ejhu Muhamedu, Abdurahmanu i Abdul-Azizu, nemamo podataka.
56
Adnan je dvadesetiprvi predak vjerovjesnika Muhameda: Abdulah (otac Muhamedov), Abdul-Mutalib, Hiam,
Abdul-Menaf, Kusaj, Hakem, Murre, Ka'b, Luejj, Galib, Fihr, Malik, Nadr, Kinane, Huzejme, Mudrike, Iljas,
Mudar, Nizar, Meadd i napokon Adnan.
57
Imami afi'ji puno je ime Ebu Abdulah Muhamed, ibn Idris, ibn Abas, ibn Osman, ibn afi', ibn Saib el-
Kureji el-Mutalibi. Osniva je posebne pravne kole poznate po njemu kao afijska kola. Roen je 1150. (767)
godine, dakle, upravo u godini u kojoj je umro osniva hanefijske kole Imam Ebu Hanife. afi je uio kod
Imam Malika ibn Enesa i bio kapacitet u islamskom pravu, a prouavao je i islamsku tradiciju, bavio se jezikom
i knjievnou i bio pjesnik. Godine 199. (814) doao je u Kairo i tu proveo ostatak ivota, a umro je u 54-toj
godini ivota 204. (819) godine. Sahranjen je u groblju Karafei-sugra, Kamus-ul-alam IV, 2820.
58
Ebul-Lejs Samarkandi, jedan od velikih uenjaka hanefijske kole i poznati komentator Kur'ana. ivio je i
djelovao u desetom vijeku iza Isa-a a. s.
59
Nismo sigurni da li autor misli na Abdulah ibn Esada Jafi-iju, poznatog uenjaka iz Meke, koji je umro 755.
(1354) god.

Stran 10 od 34
je: Vjera (i'tikad) neznalice je kao muha na magarcu. Tako je i Jafi'i mnoge hanefije
preobratio u afije. Jedanput se ovaj susreo i sa Ebul-Lejs Samarkandijem u Bagdadu, pa i
njega je elio preobratiti. Ebul-Lejs mu odgovori da e njih dvojica diskutovati o tome pa ko
pobijedi drugi ima primiti njegov mezheb. U toj raspravi je pobijedio Ebul-Lejs, pa kada je
Jafi'ju pozvao da slijedi njegov mezheb, ovaj to nije prihvatio. Ali su se oni tada dogovorili da
niko nikog vie nee preobraati u drugi mezheb i od tada je hanefija presude izdavao po
hanefijskoj, a afiijski sudac po afijskoj pravnoj koli.
ejh Attar60 bijae ejh Ibn Faridov. U Attara se u njegovo vrijeme prstom upiralo, jer mu ne
bijae primjera. On je bio stoer uenih svoga vremena. Za njega se pria da je na jednom
duanu kod Azharske kapije uzimajui abdest najprije prao noge, a potom stavljao vodu u nos
i usta. To je inio da bi se prikrio kao evlija. On je jako potovan u Kairu, a njegovim
posredstvom je uniao u tarikat i Ibnul-Farid, a on je sahranjen u groblju Karefa. Pored
njegova lijesa (tabut) ila je jedna zelena ptica i zajedno sa njim u grob ula. Ibn Farid je
jedan od kutbova61 i voa ejhova, moda i najvei meu ejhovima. Bio je mnogo uen,
lijepih osobina i od njega uenjaci prenose mnoge izreke.62
I Sejid Ahmed Bedevija63 lei u blizini zatienog Kaira. Njegova veliina, svetost i
pobonost poznata je kako u Kairo tako i u Kudusi-erifu, asnoj Kabi, amu i drugim
krajevima. On je jedan izmeu dvanaest imama, a Zejnul-Abidin je njegov predak. Kod
Bedevijina groba dogaaju se neobine i veoma udnovate stvari. On je bez sumnje veliki
mu, pa smo potrebni njegovoj zatiti.
Sitei-Nefisa, neka ju Allah pomiluje, takoer je u rodu sa Ahmed Bedevijom, jer je ona
njegova bratina. I kod njezina groba se viaju neobine stvari. Kogod kod nje sa srca uini
dovu, zaista mu i pomogne, to je iskustvo pokazalo. O Nefisi se priaju razne legende.64
ejh Sejid Husejn65 je sahranjen u mahali poznatoj pod imenom Demir-ta. On je doveo vodu
u kairsku tvravu. Dede Omer Halveti66 uniao je u derviki red kod spomenutog ejha Sejid
Husejna. I on je izuzetno cijenjena linost, a dananji ejh Harema u asnoj Meki Mirza-

60
ejh Attar, Ebu-Talib Feridudin Muhamed ibn Ibrahim, roen 513. (1119) god. u jednom selu kod Niapura u
Perziji, spada meu najvee mistine pjesnike Perzije. Prilikom posjete svetim mjestima u Hidazu sreo se sa
vie tadanjih mutesavifa. Spjevao je oko stotinu hiljada stihova. Njegova su djela poznata i cijenjena, pa ga
spominje i veliki mistik Delaludin Rumi. Umro je 627. (1229) god. kada je navrio 114 hidretskih godina
ivota, Kamus-ul-alam IV, 3160. Na putopisac ga, kako vidimo, spominje kao uitelja Ibn Faridova i ne kae da
je umro u Aleksandriji, jer je Attar umro u adbadu u Perziji.
61
Kutb, ar. priznati prvak u nauci, umjetnosti i dr.
62
Omer ibn el-Farid (1181. do 1236. g. iza Isa-a a. s.) roeni je Egipanin, a poznat kao pjesnik-mistik. Petnaest
godina je boravio u Meki i tu spjevao najvie svojih stihova. Postoji njegov Divan (zbirka) pjesama koji spada u
najljepe divane poezije uope.
63
Bedeviji puno ime je Ebul-Abas Ahmed, bin Ali, poznat u islamskom svijetu kao bogougodnik. Djed mu je
ispred Hadada pobjegao u Fas, gdje je Ahmed roen 596. (1199/1200) god. U sedmoj godini je sa ocem i
bratom odselio u Meku, a poslije doao u Egipat gdje je umro 675. (1276/77) godine, Kamus-ul-alam, II, 1257
64
Sitei Nefisa je ki Hasana, sina Zejdova, sina Hasana, sina Alije, sina Ebu Talibova. Poznata po plemenitosti,
dareljivosti i pobonosti. Roena je u Meki 145. (762/63) godine. Sa muem se iselila u Kairo i tu izala na glas
kao veoma pobona ena. Prisustvovala je predavanjima Imami afije i uila Hadis. Njezin grob je poznat po
posjeivanju. Rije Site je svakako iskrivljeno od Sejide, to upuuje da je od roda Kurejija, Kamus-ul-
alam VI, 4597. I kod nas je stariji svijet u dovi spominjao Nefisu (Sitoj Nefisi).
65
O ejh Sejid Husejinu nismo nali podataka u nama pristupanim izvorima.
66
Nemamo podataka ni o Halvetiji.

Stran 11 od 34
efendija potomak je spomenutog ejh Sejid Husejna. I ejh Ibrahim je poznat u mnogim
vilajetima.67
Pored svih koje spomenusmo da navedemo i jedinstvenog ovjeka naeg vremena ejha
Muhameda Bakiriju koji vue lozu jo od Ebu-Bekir-Sidika. On je potomak u dvadeset i
sedmom koljenu (nesl), a s majine strane je u srodstvu sa Fatime-Zehrom [kerkom
Vjerovjesnika]. Bakirija je stoer uenih i bogougodnika. Mi, iako ga nismo vidjeli, saznali
smo da je toliko velik i dobar ovjek da se moe rei za njega da je on danas otac i majka svih
znanosti.68
I Hazreti ejh Muhjidin Ibn Arebi je sahranjen u groblju Karefa. Ovaj velikan je poznat u
svim arapskim krajevima tako da i djeca na sastancima i tevhidima citiraju njegove stihove
(kaside), jer je ovaj ovjek uniao u njihova srca i postao im omiljen. Osim Kaira on ima
svojih pristaa (muridlar) jo u Jemenu, Hidasu, Medini pa i svim ostalim krajevima, a ovi
svijet upuuju. Boe, neka smo i mi pod njihovom nazonosti.69
Nadalje u Karefi pod jednim kubetom lee tri ovjeka, a za koje se pria ovo: U zemlji Perziji
(diyari acemde) dolo je bilo do slabljenja vjere i vrenja vjerskih obreda, pa su spomenuta
trojica odluili da se isele u druge krajeve. Krenuli su najprije prema asnoj Kabi, odate su
doli u Damask, a potom u Kairo i u blizini groblja Karefa se smjestili i ibadet inili. Tako su
proveli dugo vremena. Jednoga dana je vladar toga doba elio da ih vidi i sebi ih pozvao, ali
se ovi ne odazvae. Dokazano je da su to bila trojica bogougodnika. Jednoga dana su ih nali
mrtve u njihovoj kui, pa su svi stanovnici Kaira prisustvovali njihovoj sahrani, a grobovi im
se nalaze pod jednom kupolom u groblju Karefa. Kao bogougodnici stekli su veliku
popularnost.
Hazreti ejh ahin,70 neka mu se Allah smiluje, bijae u doba erkeza71 carski pehlivan. On
je vie puta dolazio ejhu Muhamedu Bakiriji, traei od njega blagoslov i dovu, a Bakiri mu
je svaki puta davao odgovor da on mora proi jo svijeta, pa tako da bi ahina izbavio od cara
predade ga bedevijama [pustinjskim Arapima] naredivi im da ahina odvedu u Perziju i
predaju ejh Omer Halvetiji.72 On je kod Halvetije ostao dugo vremena. Kada je sultan Selim-
han,73 neka je s njim Boja milost, osvojio od erkeza Egipat, ahin se vrati u Egipat i tu
ostaje kao bogougodnik i ejh. Njegovih pristalica ima i danas u svim slojevima u Meki i
Medini. Ovi su isto tako veliki i ugledni ljudi.

67
Brojne su linosti sa imenom Ibrahim, pa je teko odrediti o kome se ovdje radi, jer putopisac ne daje nikakve
poblie podatke o ovom Ibrahimu.
68
ejh Muhamed Bakiri je savremenik naeg Hadi Jusufa jer, kako i sam kae, da navedemo i jedinstvenog
ovjeka naeg vremena. Putopisac se nije sa Bakirijom sastao, nego je o njemu sluao.
69
Ibni Arebiji puno je ime ejh Ebu-Bekr Muhamed, ibn Ali, ibn Muhamed et-Tai el-Andulusi. Roen je 560.
(1164-65. iza Isa-a a. s.) u Mursiji u paniji. Tu je stekao prvo obrazovanje, a potom se zaputio u Damask, Meku
i Bagdad, gdje je sluao predavanja istaknutih uenjaka. I sam je veliki uenjak, pjesnik i jedan izmeu
najistaknutijih predstavnika islamskog misticizma. Napisao je brojna djela iz raznih podruja, a najvie iz
misticizma. Najpoznatija su mu djela EI-Futuhatul-Mekije i Fususul-hikem. Izvjesna ortodoksna ulema su
Arebija osuivali kao krivovjerca ne shvatajui njegove ideje i uenje. Poznat je i pod imenom ejh-
ekber, Kamus-ul-alam VI, 4233. Na je putopisac pogrijeio kada kae da je Arebija sahranjen u Aleksandriji.
70
O ejh ahinu nemamo podataka.
71
erkezi su gospodarili Egiptom punih 139 godina, od 1382. do 1517. godine iza Isa-a a. s. kada osmanski
sultan Selim osvaja Egipat.
72
Spominje ga putopisac i ranije, v. biljeku 66.
73
Sultan Selim-han I, zvani Javuz, vladao je Turskom carevinom od 918-926. (1512-1520) godine. Osvojio je
mnoge pokrajine u Aziji i Africi i tako mnogo proirio granice svoje drave.

Stran 12 od 34
ejh Muhamed Kurdi je takoer veliki bogougodnik a bio je i poznavalac misticizma, uen
ovjek. Nema sumnje da je on bio savren ovjek.74 Pokraj damije Azhera na mehedu
Husejnovom je sahranjen Melek-dede. Na tom mjestu je dova kabul.75
ejh Kavvaf Sinan, najprije bijae au, pa je tu slubu ostavio i posvetio se tarikatu. On je
bio nepismen (ummi), ali neobino nadaren i bistar ovjek. U poznavanju tarikata bijae
jedinstven.76
Boe, podari nam da se koristimo njihovim znanjem i duhovnom spoznajom Amin.
U Kairu i njegovoj okolini nalaze se grobovi i turbeta jo brojnih velikih ejhova i asnih
bogougodnika, a da bismo ih sve pobiljeili trebalo bi mnogo objanjenja. Sluao sam od
starijih ljudi i uenjaka da i sada na ivotu ima velik broj bogougodnika, uenih, kadija, od
kojih sam neke sebi pribiljeio. Neka smo uvijek pod njihovom zatitom i pogledom, a njih
neka Istiniti uroni u more Svoje milosti.
Sa uenjem Fatihe sjetili smo se svih koji poivaju u zatienom Kairu, njegovoj okolini, u
mezaristanima Karefa i zidinama tvrave.
Izmeu velikog broja damija u Kairu spomenuemo samo neke od njih. Prije svega
najpoznatija je damija Azhar, u koju moe stati bezbroj ljudi, a bez sumnje namaz u njoj
moe obaviti odjednom etrdeset hiljada osoba. U damiji se na tri do etiri stotine mjesta
dre predavanja, a ima moda hiljadu ursija. Bog zna ima li jo igdje na svijetu ovakva
damija.77 Evo imena jo nekoliko damija: damija Ahdar, damija Kajlun [Kalunova],
damija Kajsun, damija Jei, damija Jeim, damija Muejed, damija Mehmi, Sultan
Hasanova damija, damija Merdan, damija Gevrun, damija Salbija, Stara damija i
damija Zejd.
Damija Baba Amrova je vrlo velika damija i otvara se zadnjeg petka u ramazanu gdje
dolazi vie hiljada ljudi. I spomenuta Zejdova damija je vrlo velika i nalazi se kraj Kaira.
Spomenuta sultan Hasanova damija takoer je velika, opasana je zidom gdje je smjeteno tri
stotine i ezdeset kua, od kojih neke imaju i po osam spratova. Nismo je posjetili, ali smo o
njoj sluali. Tamo je nastanjen i neki ovjek koji iz kue nije izaao etrdeset godina. On je
stalno u ibadetu i vrlo je cijenjen. U krugu tvrave nalazi se i grob ejh Sari Fakiha, brata
Hazreti Ejub Ensarije.78
Kairska tvrava je velika i u njoj se i danas nalazi Hazreti Jusufov kok [dvorac] kao i jedan
dvorac Kopta, koji se razgledaju. Na sredini grada je eljezna kapija (demir-kapu). Pri
osvajanju Egipta tu je poginulo mnogo bogougodnika i gazija, pa se na tom mjestu dova
[molba] bez sumnje usliava.

74
O ovom ejh Muhamedu nemamo podataka.
75
Nije nam poznato ko je ovaj Melek-dede.
76
O ejh Kavvafu nemamo drugih podataka.
77
Damija Azhar spada meu najvee damije Kaira. Podignuta je od strane fatimijskog vladara Muiz Ubejda
Devhera 359-361. (969-971. iza Isa-a a. s.). Meutim, ova damija je vie poznata kao islamsko sveuilite.
78
Ejub Ensari je jedan od drugova vjerovijesnika Muhameda. Puno mu je ime Halid, sin Zejda Hazredije.
Prilikom Hidre Vjerovijesnik se nastanio u njegovoj kui u Medini. Ensarija je sudjelovao u vie borbi, a u
doba Muavije umro je pri opsjedanju Istanbula i tu sahranjen u posebnom mauzoleju, u dijelu poznatom po
njegovom imenu, Eyp. O njegovom bratu ejh Sari Fakihu nemamo podataka, Kamus-ul-alam I, 684.

Stran 13 od 34
Mnogo toga smo vidjeli i sluali o Kairu, ali mi to ukratko biljeimo, a kako da ga neko i
opie kad se u njemu nalaze sedamdeset i dva mileta [naroda-nacije]. Samo u jednom dijelu
Kaira postoji oko trideset hiljada kua Magriblija, a gdje su ostali. Od Nojeva (hazreti Nuh)
vremena pa do danas Kairom je vladalo hiljadu i pet stotina nemuslimanskih vladara i
osmanlijskih careva. Sve ovo sam sluao od uenih i starih ljudi.
Konano u Kairu i danas ima vrlo velikih uenjaka i kapaciteta. Jedan izmeu njih je prvak
uleme (reis-ul-ulema) gospodin Alti Parmak efendija. Bilo nam je sueno da ga dva-tri puta
posjetimo i primimo njegov blagoslov.79
Razgovarajui sa nekolicinom muslimanskih hodoasnika o mogunosti odlaska asnoj Kabi
preko Indijskog mora (Hind-derja),80 kojom prilikom bismo izvrili jo mnoge zijarete,
Bojom odredbom smo, u dobar as, a nakon dva i po mjeseca naeg putovanja, krenuli iz
Kaira i stigli na konaenje u oblinje mjesto zvano Birke, veoma lijepo mjesto u vrtovima.
Spojivi se sa karavanom (kafile) tu smo otsjeli tri-etiri dana. Odatle smo sa karavanom koju
je pratilo dvije-tri stotine vojnika, oprostivi se sa naim bratom i prijateljem Ali auem,
krenuli i trei dan stigli u luku Suec (Suvey iskele). I tu smo odsjeli tri dana doekavi i
svetu no Berata u asnom mjesecu abanu [9. IX .1615]. etvrti dan smo se ukrcali u lau
cijenjenog erifa, koji je pod tim imenom poznat, a on je iz Dide. U naem drutvu pored tri-
etiri stotine hadija bili su i nai saputnici Hadi Nurulah au, Hadi Husejn, Hadi Husam
efendija i nai drugovi Hadi Sefer, Hadi Jusuf i Hadi aban Livnjaci. Tako smo u
ugodnom drutvu krenuli prema Meki.
U Suecu pristaju sve lae koje tuda nailaze iz Jemena, Abesinije (Habe), Indije (Hindustan) i
Dide. To je manja kasabica sa dvije damije, a u kasabi je i grob bogougodnika ejha
Muhameda.81 Njegov grob se posjeuje. Tu je i mjesto (mekam) krklera.82 U mjestu nema
vode za pie, pa ju iz daljine donose Arapi-beduini i ovdje prodaju hadijama i ostalima. Na
morskoj obali pokopan je poznati ejh Gurejb, bez sumnje jedan od velikana, a njegova
svetost naroito je poznata kod mornara (ketiban). Kogod s kakvom eljom zapali svijeu na
njegovu grobu tome se elja uslia. Bog zna on je bio Magriblija i jedan od bogougodnika
toga kraja.83
Odatle smo, u dobar as, krenuli u ponedjeljak u zoru kada su se uz vjetar jedra otvorila i na
veer izmeu akama i jacije prispjeli u bogaz, gdje je, navodno, potopljen Faraon, 84 neka je
na njeg prokletstvo. Na tom mjestu smo vidjeli udnovat prizor kako more as kljua, a as se
povlai. Nau lau je najednom sa sve etiri strane uhvatila jaka bura (frtune) tako da smo svi
poeli uiti Kelimei-ehadet i Ihlasi-erif opratajui se meusobno. Meutim kada je
spomenuti erif sa skruenou prouio dovu najednom se sve smirilo, i mi, hvala Allahu,
tuda sretno proosmo i izbjegosmo opasnosti. Sutradan smo prispjeli u malu kasabu, poznatu
79
Alti Parmak efendija je, kako vidimo, savremenik Hadi Jusufov. Ime mu je Muhamed, sin Muhameda,
kolovao se u Skoplju gdje je i roen, zatim u Istanbulu nastavio kolovanje i tu djelovao kao muderis. Kasnije
istu slubu vri u Kairu, gdje je umro 1623. godine.
80
Hadi Jusuf kae da je iz luke Suec nastavio put laom prema Misiru. Dakle ide Crvenim morem kojeg on
naziva Indijskim (Hind-derja).
81
O ovom ejh Muhamedu nemamo podataka.
82
Krkleri su predstavnici i odabranici u hijerarhiji pojedinih dervikih redova, a sama rije znai skupinu od
etrdeset ljudi.
83
Ne znamo ko je ovaj ejh Gurejb.
84
Kazivanje o Musau (Mojsiju) i Fir'avnu (Faraonu) odnosi se na poznati sluaj koji je detaljno opisan u
Kuranu kao i Starom i Novom zavjetu.

Stran 14 od 34
pod imenom Tur, a nedaleko je i planina Tur gdje je hazreti Musa [Mojsije] razgovarao sa
Uzvienim Stvoriteljem. Tu smo izali iz lae, okupali se i oprali nau odjeu. Iznad mjesta se
uzdie planina Tur i druge svijetle planine koje smo mi gledali iz njihova podnoja.
Pripovijeda se da je jednoga dana Hazreti Musa alejhiselam u razgovoru sa Allahom
(munadat) rekao: O na Stvoritelju, pokai mi neto od Tvoje ljepote, na ta Musau stie
odgovor: O Musa, ti Mene ne moe vidjeti tjelesnim oima. Musa je ponovio: O
Stvoritelju, pokai mi se. Tada je Musau stigla Boja objava: O Musa pogledaj u brda, pa
kada je Musa bacio pogled na planine ugledao je na njihovim stranama svjetla i sve planine
kao da gore od istog svjetla (nur). U tom asu je Hazreti Musa izgubio svijest i na mjestu pao
i tako dugo vremena ostao niice na seddi. Konano on uje glas Stvoritelja: O Musa,
podigni glavu, pa kada je Musa podie, ugleda kako se planine u svjetlu raspadaju na
dijelove i diu poput munara u visine nebeske. Sve ovo nije mogue prikazati, jer bi trebalo
opirno objanjavati.85
U poljima ispod ovih planina ima lijepe studene vode, pa gdje god se malo zakopa tu potee
lijepa ista voda. Nakon to smo ovdje boravili jedan dan opet smo se ukrcali u lau i za tri
dana prispjeli do Amana. Idui blizu obale proli smo pored jedne tvrave gdje smo vidjeli
desetak Arapa-beduina, a kada smo stigli do jo jedne tvrave sreli smo tridesetak Arapa, koji
bijahu donijeli meda, hurmi i slinih stvari da nama prodaju.
Zatim smo prolazili podnojem crnih planina (kara daglar). Uzrok zato su ove planine tako
crne je u ovome:
Gospodin Boji Vjerovjesnik [Muhamed], neka je s njim mir i blagoslov, idui iz asnog
Damaska, rekao je poznatom izvoru vode, zvanom Ajni-zerka: O izvore Zerka, po Bojem
nareenju doi u svijetlu Medinu, a rijeka tada odgovori: Odazivam se i pokorna sam o
Boji Vjerovjesnie. Kada je Vjerovjesnik stigao u Medinu obavijestio je svoje ashabe
[drugove] da e u Medinu stii Ajni-zerka iz Damaska.86 Ashabi su u reeni dan oekivali
dolazak vode, ali ona nije dola toga dana nego je stigla jedan dan kasnije. Kada je
Vjerovjesnik upitan zato je zakasnila, jer da tako nije ugovoreno, Ajni-zerka odgovori: O
Boji vjerovjesnie: Na jednom mjestu me datule (hurme) sprijei da proem, a na drugom
opet me planine ne pustie, pa je to uzrok moga zakanjenja. Vjerovjesnik, neka je s njim
blagoslov, uinio je tada dovu: Boe, neka na tom hurmaluku vie hurmi ne bude, a neka
spomenute planine budu crne. Tako u Hindskom moru ima vie planina potpuno crnih i
nigdje nema datula.
Potom idui dalje pokraj obale doli smo do jedne ade gdje lei neki ejh, nad ijim grobom je
i turbe, ali mi ne rekoe njegovo asno ime.
Zatim smo putujui dalje vidjeli na obali morskoj jednu talu za konje, za koju vele da tako
stoji jo od vremena Gospodina Vjerovjesnika i da je i on tu dolazio, konje vezao i vodio
razgovore. Mjesto je poznato pod imenom Amrumeje.
Neto dalje odatle vidjeli smo na obali morskoj grob ejha Bermeka i oko njega jo pet
grobova bogougodnika ija nam imena nisu poznata, pa se i ovo mjesto posjeuje. Kogod u
okolini ejh Bermekova turbeta neto izgubi na kopnu ili moru treba da uini kakav zavjet i
doe u njegovo turbe i stvar e zaista nai. I onaj kome je putovanje onemogueno treba da

85
Kazivanje o Musau (Mojsiju) i Fir'avnu (Faraonu) odnosi se na poznati sluaj koji je detaljno opisan u
Kuranu kao i Starom i Novom zavjetu.
86
Vrelo Zerka se nalazi kod Damaska, na putu koji ovamo vodi iz Medine. Narodno predanje o dovoenju vrela
Zerka u Medinu, koje prenosi Hadi Jusuf nema nikakve podloge ni oslonca u islamskoj tradiciji (hadisu).

Stran 15 od 34
uini zavjet ejhu Bermeku pa e zaista put nastaviti kada jednom u sedmici ili u mjesecu
posjeti njegov grob. Spomenuti ejh je begovskog porijekla (begzade imi), a bilo mu je ime
Omer-beg sa nadimkom ejh Bermek. On se odrekao ovoga svijeta i predao se tarikatu,
povukao se u samou, nastanivi se ovdje na obali mora i konano je tu ispustio svoju
plemenitu duu.87
Kraj obale mora lei veliki i poznati mu Sejid Devheri, potomak jednog arapskog plemena
(kabile).88 Nad njegovim grobom je posebno turbe. U blizini je i turbe nekog kaderijiskog
ejha od asnog roda. Neka je nazonost i pogled svih pejgambera i bogougodnika na sve
sljedbenike (umet) Muhamedove kako na kopnu tako na moru i na putu.
Na koncu da spomenem i to da Hindsko more nije slino drugim morima. Ono je od nas sa
desne strane zatvoreno ogromnim stijenama od takozvanog apa, a od kojih su neke stijene
sline munarama, neke kupolama, a pojedine su u obliku adrvana. To su itava brda. Sa
lijeve strane u poljanama je lijepa manja kasabica Janbu'.89 To je medinenska skela, odakle do
Medine ima pet konaka. I tu smo odsjeli, a kada smo odatle krenuli bijae esnaesti dan
mjeseca rujna [16. IX 1615]. Zatim smo putovali podnojem planina Bedri Hunejna, gdje je
borbe vodio gospodin Vjerovjesnik alejhiselam. Kada je on izaao na vojnu Bedri-Hunejn
predao je Hazreti Aliji90 ma zvani Zulfikar. Tu je na Pejgamber vodio etiri poznate
borbe:Bedri-Hunejn, Uhud, u Medini, zvanoj Hendek-borbi i jednu pri osvojenju Meke. U
borbi na Uhudu je Pejgamberu izbijen jedan zub, a na Bedri-Hunejn je prokleti Ebu-Dehl
doveo vojsku od hiljadu konjanika, dok je islamska vojska imala svega etiri konja, a ostala
bijahu pjeaci. Meutim je islamska vojska potukla neprijatelja, tako da su neki neprijatelji
poginuli, neki pobjegli, a izvjestan broj vojske je primio islam. I ovo bi trebalo opirnije
objasniti, ali nama je ovdje namjera da opiemo zijarete i konake (ziyarat ve konaklari).91
Konano smo prispjeli u mjesto Rabi'-Eme, nazvano taka pa poznatoj pobonoj eni [Rabija
Adevija], neka smo i mi pod njenom zatitom. Rabija je ovdje mnogo dolazila, pa je i ovo
mjesto pa njoj dobilo ime Rabi'-Eme. Muslimanske hadije koji ovuda dolaze morem na
hodoae u ovom selu oblae ihrame, pa smo i mi svi ovdje se okupali i obukli ihrame.92

87
Ovaj ejh, o kojem nemamo pobliih podataka, vjerovatno je nazvan Bermeki po mjestu Berme to se nalazi
na putu iz Fustata u Aleksandriju.
88
O Sejid Devheriji nemamo podataka.
89
Mjesto na obali Crvenog mora, gdje su se hadije iskrcavale, ako su htjeli posjetiti prvo Medinu, pa onda
Meku.
90
Alija, sin Ebi Taliba, sina Abdul-Mutalibova, sina Haima Kurejiije je etvrti islamski halifa (31-41, ili 656-
661. g. iza Isa-a a. s.). Bio je oenjen Fatimom, kerkom vjerovjesnika Muhameda. Bio je neobino uen i
junaan. Sudjelovao je u vie borbi i poginuo muenikom smru kada je imao 63 godine, Kamus-ul-alam
IV, 3175-31-77.
91
etiri poznate bitke to ih putopisac poimenice spominje, a koje su voene izmeu muslimana i
idolopoklonika, dogodile su se ovim redom: Borba na Uhudu 3. godine po Hidri, ili 625. iza Isa-a a. s., borba
zvana Hendek 5. godine ili 627, Meka je osvojena od strane muslimana 8. ili 630. godine, a bitka na Hunejnu
dogodila se 630. godine.
92
Hadi Jusufovo dovoenje u vezu postanka ovoga mjesta sa (u islamskom svijetu) poznatom pobonom
enom Rabi'om Adevijom, nema nikakve podloge. On svakao prenosi narodno prianje a da ga nije provjerio, jer
ovo mjesto ak ne nosi ime Rabi' nego Rabig. To je mjesto na obali Crvenog mora i ono je mikat za hadije
koji dolaze morem na hodoae. Naime, mikat znai mjesto odakle hadije ne mogu krenuti dalje prema Meki,
a da prethodno na tom mjestu ne skinu svoju svakodnevnu odjeu i zamijene je sa ihramima, odnosno dva
komada platna-arafa - kojima se ogrnu i tako moraju obaviti had i unii u Meku.

Rabija Adevija inae je ivjela u drugom stoljeu po Hidri, a umrla je i sahranjena u neposrednoj okolici
Kudusa (Jerusalima). Poznata je po dareljivosti i pobonosti, Kamus-ul-alam III, 2231.

Stran 16 od 34
U blizini Rabi'-Eme su planine: Subh, Hulejs, velike planine, a proli smo i mnoge zaudne
otoke i zaljeve (liman). Evo imena samo nekih od njih: Liman Kulender, Liman Duhejn,
Liman Kal'ai Tur, Liman Katrihija, Liman Marsei Rasti Muhamed, Marsei Durum, Marsei
ermed Taraf, Dezirei Dirjan, Dinnilar ve Divlari, Marsei Burgan, evuvaze, Liman
Kal'ai Muvejla, Marsei Mehar, Marsei Numan, Dezirei Antar, Dezirei ejh Bermek,
Dezirei Gul Unvan, Dezirei Ildar, Dezirei Deni, Dezirei Rabi'-Eme, Resi Huma,
Dezirei Ataba i Liman Dida.
Dida je najvea luka i veoma je izgraena. Mnogo bi se o njoj moglo priati, ali mi emo
ukratko spomenuti neke momente. U Didu smo prispjeli u subotu. To je lijep i uredan eher i
velika skela. Sve lae iz Jemena, Abesinije (Habe), Indije (Hindustan), Kaira, to jest sve lae
koje dolaze i odlaze sa etiri strane svijeta ovdje pristaju i to je ujedno skela asne Kabe.
Dida (Didde) je iskrivljeno ime od rijei Dede (Dedde). Naa pramajka Hazreti Hava
[Eva], Allah joj se smilovao, sahranjena je u blizini ovog ehera. U arapskom jeziku nni
kau Dedde, ali je izmijenjeno ime Dida poznatije. Prema tome se ime Dide odnosi na
nau pramajku.93 Ona je, dakle, majka stotinu i dvadeset i etiri hiljade pejgambera i vie
hiljada bogougodnika i cijelog ovjeanstva. Njezinu grobnicu smo izmjerili i ona je dugaka
tri stotine stopa, upravo toliko koliko se moe strijelom dobaciti. Nad njezinom glavom sjedi
jedan ejh, a nad njenim trupom je napravljeno turbe, pa se i tu nalazi jedan ejh. I iznad nogu
je jedan znak (nian) od zelenog kamena gdje se tako isto nalazi jedan ejh. Ovi ejhovi
danonono uvaju njezin grob.94 Kraj obale ovi ejhovi vade morsku so pa je prodaju, a
sirotinji dijele besplatno. Poglavice nekih kabila pokuavali su da iskoritavaju so, ali im se
ona odmah pretvarala u kamen. Od najstarijih vremena pa sve do danas ovdje su brojne
grobnice. I tu smo odsjeli.
Tako smo mi od skele Sueca do Dide putovali etrnaest konaka. Iz Dide smo prispjeli u
kasabu Hidde, a idui odatle, u sretni as, u petak u zoru, poetkom blagoslovljenog mjeseca
ramazana stigli smo u asnu Meku (Mekei-erife).95
Obavili smo tavaf [obilazak Kabe], sa'j [urenje izmeu dva brijega Safa i Merva] i potom se
obrijali [za skidanje ihrama]. Hvala Allahu. I konak smo nali pa smo tako obdan i obno
obavljali tavaf i vrili druge zijarete. Neka je stotinu hiljada puta hvala Allahu kada je

93
Na putopisac i u pogledu nastanka imena Dide prenosi narodno veoma raireno, predanje, po kojem je Dida
izvedeno od rijei Dedda (pramajka, nana) i da se ono odnosi na Havu (Evu) pramajku svih ljudi, iji grob se
nalazi u okolini Dide. Meutim, enciklopedijski prirunici govore da je ime Dida prvotno glasilo Duda, to
znai priobalni dio mora ili rijeke.
94
Tradicija zna, a izvori spominju, da se u Didi jo od najstarijih vremena nalazi grob kojeg pripisuju Havi
(Evi), pa ga i stari putopisci opisuju slino Hadi Jusufovom opisu. Na primjer, kupolu nad glavom Have
spominje i poznati svjetski putopisac Ibn Batuta koji je boravio u Didi jo u VII stoljeu po Hidri, odnosno
XIII St. n. e., a Ibn Dubejr na svom putu po Hidazu 587. (1191. n. e.) kae: U Didi se nalazi mjesto pod
ukraenom kupolom za koje se kae da se odnosi na Havu (Evu), pramajku ovjeanstva, a koje mjesto sluzi i
kao oznaka odakle je ona krenula u Meku. Meutim, danas, ovaj memorijalni spomenik na grobu Havinom nije
vie u starom obliku, jer su Vehabije poruili sve nadgrobne spomenike i mauzoleje u Arabiji, kako emo to jo i
kasnije vidjeti.
95
Hadi Jusuf ovdje nije precizirao datum svog dolaska u Meku, ali u zaglavlju putopisa kae da je to bilo 3.
ramazana, to odgovara 26. IX 1615. Prema tome je Hadi Jusuf od svoje kue u Duvnu do Meke proveo na
putovanju puna tri mjeseca.

Stran 17 od 34
omoguio ovom svome slabom robu da u miru i ugodnosti sa ostalim hadijama stavi svoje
lice na crni zastor Kabe, zatim na Haderi-esved [Crni kamen] i da izvri ostale obrede hada.
Nekim dijelovima [mjestima] asne Kabe sastavio sam tekstove u pjesmi, pa iako to nije
pjesniki, moda, najbolje izraeno, ipak za uspomenu neka se ita.

Pjesma (mevzun):
Hvala plemenitom Stvoritelju,
Koji je milostiv svome robu.
On je stvorio sve to postoji,
I rukom Svoje moi on je Vjerovjesnika,
Odabrao i uinio ga najplemenitijim,
I svojom dobrotom ga poastio.
etvoricu drugova uinio mu je saputnicima
To su odabrani koji spominju Allaha.
Allah nam je uinio veliku milost,
Omoguivi nam izvrenje vjerskih propisa.
Prije svega da ehadet stalno donosimo,
Zatim da postimo i obavljamo pet namaza
Da dijelimo propisani dio imetka (zekat).
A evo nama ovdje omoguio izvrenje hada.
Stanje vjernika (mumin) je vrlo ugodno,
Kada prispije asnoj Kabi.
Musliman se mnogo trudi i ostavi sve druge poslove,
Da bi jednog dana posjetio Kabu (Kible).
Tu dunost zanemariti i neizvriti opasno je,
Da takvi ne Umru kao nemuslimani (Nesara ve Jehud).
Sa strahopotovanjem treba Boga moliti
I imati odlunu namjeru za vienje Kabe.
Sve obaveze prema drugima treba ispuniti,
Pa onda Allahovoj Kabi krenuti.
Uz to treba stalno dijeliti milostinju,
A i svoje blinje dobro opskrbiti.

Stran 18 od 34
I u tome se ne smije krtariti,
Da tako ne bi porodica doivjela ponienje.
A za svako dobro djelo
Sedamsto je hiljada sevaba.
Pa kada se uz to krene na put u etvrtak ili subotu
Nadati se je uspjehu od Istinitog Allaha.
VRATA ASNOG HAREMA - KABE
Posluaj opis sa izvora
Onog to iz due eli vidjeti.
Harem Kabe ima trideset i devet vrata
Uz to ima stotinu i deset vodia i sluitelja
Vrata Selam, Zijade i A'li
Sa vratima Abasa ine troja vrata,
Vrata erif, Rahmet i Azere,
Potom Mudahidin, Dijad i Begale,
Vrata Bazan, Kafas i dvoja vrata Vefa.
A na samoj Safi je pet vrata,
Fehud, Basitije i Zurejbe,
Umra, Ibrahim i vrata Sudde
Sveukupno u ovoj kui postoji
Trideset i devet vrata.96
MINARETA, MUJEZINI, IMAMI I HATIBI
Na sedam minareta i pod kupolom nalazi se
Svakog asa po etrdeset mujezina,
A postoji etrnaest erefeta
Koja su od bijelog, crvenog i utog mramora.
Mujezini razliitim melodijama ue ezane,
Pa zar da ih ne slijedi.

96
Sva vrata u haremu Kabe nabrojie putopisac i kasnije i citirati ta je iznad kojih vrata napisano kao i
kronograme o njihovoj obnovi.

Stran 19 od 34
Tu je est uglednih hatiba mjetana
I etvorica hanefijskih imama
Zatim uglednih petnaest afijskih imama
Malikija i Hanbelija po dva imama,
A etiri imama su pod dva edved-kubeta,
I nalaze se prema Rukni Jemani i Rukni Esvedu.
KUPOLE I MEDRESE
est stotina deset kupola, petsto deset stubova
I osam medresa nalazi se u okolini,
etiri su Sulejmanije i jedna Basitija,
Dvije su Kajsije i jedna Davudova...
Sa tri strane ima po trideset stubova od tua
Dvije stotine trideset osam kandilja
Tu su stari i novi kandilji
A nemogue ih je sve i nabrojiti.
IZVOR ZEMZEM I MEKAMI IBRAHIM
Vrelo Zemzema je u sredini Harema,
A tu je kupola zvana Sakijje
Ovoj slina kupola stoji suelice,
A to je mjesto za etiri mujezina.
Naspram kapije Kabe nalazi se
Mekami Ibrahim i minber
Mekami Ibrahim je u muepku od mramora
A optoen je zlatom i srebrom
Naspram njega je jedan luk
A od strane vrata Babus-selam
Na Luku je napisano Allah
A do njega Muhamed resululah
OPIS ASNE KABE
Kada posjetilac ugleda Bejtulah (Kabu)

Stran 20 od 34
Svaka estica se u njemu pokrene
Ona je u crnoj odori sa zlatnim psom
A pri vrhu joj je Altun-oluk
Na njenim vratima je zastor
Protkan zlatom i srebrom
Na zastoru su etrdeset i est toka
A zastor dre dva ueta.
Tu se dova svaka usliava,
Jer je tu Debrail [Gabriel] bio imam Muhamedu
Hatim je ukraen raznobojnim mramorom
A tu je i Rukni Irak i Rukni am
Hadijama je dunost da obilaze Kabu
U Meki je, svakako, najvea svetinja Kaba (Bejtulah), koju vjernici najvie i potuju, a u Kabi
opet posebno mjesto pripada Haderul-esvedu kod kojeg se pokajanje usliava, pa kogod se tu
iskreno pokaje za svoje grijehe taj postaje ist od grijeha kao od majke roen. I kod
Multezema se prima pokajanje, a Multezem je onaj dio Kabe izmeu vrata i Haderul-esveda.
Tu se dova usliava kao i kod vrata Kabe. Dio zvani Rukni-Iraki je kibla od strane Iraka, a
Rukni-sani je takoer asni dio prema kojem se u molitvi okreu oni od strane Halepa i Da-
maska, jer je to njihova kibla. Prema Rukni-Jemani se okreu stanovnici toga kraja.
Haderi-esved je lino svojom rukom doticao Boji vjerovjesnik, pa ga ljudi i danas ljube,
ako mu se, usljed stiske, mogu prikuiti. Isto tako ko pokraj Altun-oluka klanja dva rekata
slino je kao da je klanjao u samoj Kabi.
Tu su sahranjeni Hadera i njezin sin hazreti Ismail.97 Desno od vrata Kabe je malo
udubljenje, a tu je mjesto gdje je Debrail alejhis-selam poduio gospodina Vjerovjesnika
kako se obavlja namaz. Na mjestu Mekami Ibrahim nalazi se jedan kamen, koji je sluio
Ibrahim-pejgamberu kod zidanja Kabe, pa kako je Ibrahim zidao i kamen se podizao pod
njim. Ovaj kamen i danas tako stoji i na njemu se vide Ibrahimova stopala. Tu dva-tri puta
godinje sipaju vodu i piju [za lijek], emu se neki uenjaci protive.

97
Ibrahim, Ismail i Hadera su otac, sin i majka, dakle, lanovi ue porodice. Vjerovijesnik Ibraihim roen je u
istonom Babilonu u dravi Kaldejaca, koja se nalazila izmeu rijeka Tigrisa i Eufrata. Otac mu je bio
idolopoklonik i bavio se izradom idola. Poslije, kada je Ibrahim ustao protiv idolopoklonstva, osuen je od
strane svojih sunarodnjaka na lomau, ali se on spasio i sa svojim pristalicama iselio se u Egipat. Predanje kae
da je vladalac Egipta Faraon zavidio Ibrahimu na ljepoti njegove ene Sare, kojoj je Faraon ak poklonio i jednu
robinju po imenu Hadera (Agara). Kako se Ibrahim ni tu nije lagodno osjeao napustio je Egipat i iselio u
Palestinu gdje sa svojim amidiem, Lutom, takoer vjerovijesnikom, podijeli Kenanovu zemlju i tu se nastani.
Ibrahim u poetku nije imao poroda sa enom Sarom, pa se sa njenom dozvolom vjenao sa Haderom. Ali sada
se pojavi ljubomora kod Sare i Ibrahim novoroenog sina Ismaila i njegovu majku Haderu odvede u Arabiju, u
Hidaz i tu ih ostavi u tada nenaseljenom mjestu Beka (dananja Meka). Tu je Ibrahim sa sinom Ismailom
sagradio hram Kabu. Ibrahim je umro, kako predanje kae, u 175 godini ivota i sahranjen je u Halilur-rahmanu
(Hebronu) gdje se i danas pokazuje svijetu njegov grob u njegovoj damiji.

Stran 21 od 34
Hazreti Ibrahim je po nareenju Stvoritelja doveo iz ama [Damask] svoga sina Ismaila i
njegovu majku Haderu u Hidaz i ostavio ih ovdje kod Kabe, a on se vratio u Damask.
Blagoslovljenog vrela Zemzem tada ne bijae. Hazreti Ismail kao novoroene udarao je
noicama u pijesak i tu nainio malo udubljenje gdje se najednom pojavi voda Zemzem. Neki
opet kau da je hazreti Debrail (Gabriel) svojim blagoslovljenim krilom udario na tom
mjestu i da se tada vrelo Zemzem pojavilo. Kako na tom mjestu dotada nije bilo vode uope
to se vrelu hazreti Hadera mnogo obveselila. Ona je pijeskom vodu zaustavila da se ne
razljeva, a od Stvoritelja joj stie glas: O Hadera, obuzdaj pijeskom vrelo tako da Zemzem
ne bi potopio itav svijet. Tako je hazreti Ismail tu pored svoje majke uzrastao i od blata i
palmina drveta sagradio malu kuu. Odrastavi on se tu oenio jednom djevojkom iz okoline.
Ismailov otac Ibrahim alejhiselam jednoga dana se zaputio iz Damaska da obie svoju
porodicu i doavi u Meku nije zatekao Haderu, koja vie ne bijae na ivotu, ali tu nae
Ismailovu enu. Ne silazei sa deve Ibrahim je upitao enu, gdje joj je mu, a ona mu
odgovori da je otiao negdje u lov. Zatim je upita, da li se kod nje ima ta jesti i popiti. Kada
je ena odgovorila da za jelo nema nita, hazreti Ibrahim joj ree: Kada ti mu stigne kui,
reci mu neka kuna vrata preokrene, a zatim se on zaputi u Damask. Kada se Ismail
alejhiselam na veer vratio iz lova, ena mu ree, da ga je traio nekakav starac, a kada je
Ismail upita, je li ta poruio, ena mu ree: Poruio ti je da kuna vrata preokrene.
Shvativi da je to bio njegov otac, odmah je enu pustio [razveo se sa njom] i oenio se
drugom enom. Zatim se opet jednoga dana hazreti Ibrahim pojavi u Meki i zatekavi drugu
Ismailovu enu upita je, gdje se nalazi njen mu. Ona odgovori da je otiao u lov. Kada je
upita da li ima ta za jelo, ona odgovori: Bogami, stare, imamo svega, hvala Stvoritelju,
izvoli unii. Ibrahim ne silazei sa deve zatrai vode, pa kada ena donese vodu, naredi joj
neka mu izmije glavu. Dok je ena prala njegovu glavu Ibrahim se oslanjao na jedan kamen
koji se tu nalazio. Kada je putnik krenuo, ree eni neka saopi muu kada se vrati kui da je
vrata dobra napravio i da ih vie ne treba mijenjati, a ti eno pazi kuu svoga mua. Kada se
hazreti Ismail vratio, ena mu ispria, ta se sve dogodilo u njegovoj odsutnosti i da mu je
starac putnik poruio da vrata vie ne treba preokretati. Kada je Ismail sve ovo uo ree eni:
O eno, estitam ti, od tebe e potei pejgamberi. Taj starac to nas je posjetio, to je bio moj
otac. Na to ena zahvali Allahu i tako je od Ismaila i njegove ene poteklo vie
pejgambera.98
Pria o svemu ovome detaljno je objanjena u asnim tefsirima [komentarima Kur'ana], a mi
o tome kamenu (Mekami Ibrahim) sama ukratko spominjemo.
Mjesto gdje se nalazi izvor Zemzema (Biri-Zemzem) je takoer mjesto gdje je dova kabul.
Ova hazreti Ismailova voda [izvor] je lijek, a on je lijek za ono na to se namijeni, kako je to
uostalom i u Hadisu [islamskoj tradiciji] reeno: Voda Zemzem koristi za ono emu je
namijeni onaj, ko ju pije.99 Mnogi i nemuslimani potajno dolaze i piju Zemzem u razne
svrhe. Jedino munaficima [dvolinjacima] Zemzem ne koristi.
Naprijed u pjesmi spomenuta vrata Kabe poredana su ovim redom: Najprije vrata Selam sa tri
luka, vrata Harir sa tri luka, vrata Daiz, ili Abasova vrata sa tri luka, vrata Alije sa tri luka,
vrata Bazan sa dva luka, vrata Mukabele sa dva luka, vrata Safe sa pet lukova, vrata Begale,
vrata Dijad sa dva luka, vrata erif sa dva luka, vrata Umihane sa dva luka, vrata Merve sa
jednim lukom, vrata Umre sa jednim lukom, vrata Kadi Husejn sa jednim lukom, vrata Basiti

98
Ismail se u Hidazu oenio djevojkom iz plemena Durhum i od njega su nastali Arapi, zvani Arebi-
mustaribe. Na ovaj sluaj aludira i na putopisac Hadi Jusuf.
99
Ovu izreku vjerovjesnika Muhameda prenosi u svojoj Zbirci hadisa lbni Made.

Stran 22 od 34
sa jednim lukom, vrata Fahde sa dva luka, vrata Zijad sa tri luka, vrata Durejbe sa jednim
lukom. Dakle, ovim redom se nie dvadeset i devet kapija na svod u Haremi-erifu.
Iznad ovih kapija postoje zapisi ispisani pozlaenim slovima. Tako iznad prve kapije zvane
Babi-selam je napisano: U ime Milostivog Allaha Allah Muhamed Ebu Bekr Omer
Osman Ali Talha Zubejr Sa'd Se'id Abdurahman Ebu Ubejde. To su dakle,
imena Aerei-mubeere.100 Nadalje su tu ispisana imena Hasana i Husejna, a tu je i slijedei
kronogram (tarih): Ova vrata su obnovljena po naredbi naeg Gospodina, pobjedonosnog
sultana, sultan Sulejman-hana, sina sultan Selimova, sina sultan Bajezid-hanova, sina sultan
Orhan-hana, sina sultan Osman-hana, neka mu je vladavina od Allaha potpomognuta. Pisano
godine devet stotina i trideset prve [1524/25]. Ispod toga je u jednom redu tarih o obnovi
istih vrata od strane sultan Ahmed-hana, gdje pie: Ova asna vrata je obnovio na gospodar
pobjedonosni sultan Ahmed-han, gdje su dalje nabrojena imena do sultana Osmana kao i u
prethodnom natpisu. U treem redu isto tako zlatnim slovima pie: Uime Allaha,
Dobroinitelja, Milostivog. Allah poziva u kuu spasa i upuuje na pravi put koga hoe. Oni
koji ine dobroinstva, imat e dobroinstva i vie od toga. Njihovo lice nee zakloniti crnilo
ni ponienje. To su oni kojima pripada raj, u kojem e vjeno boraviti.101
Na vratima Kafas, kasnije nazvanim Harir, imaju dva svoda (kemer). Na ova vrata je ulazila
hazreti Hatida, a nad njima nema nita napisano.
Nad vratima Denaiz ili Abasovim vratima imaju tri luka od zelenog mramora, ali ni nad
ovim vratima nema zapisa.
Iznad vrata Bazan ispisano je ovo: Uime Allaha Milostivog. Iz izvora iz kojeg piju vodu
Boji robovi i koji je provode kuda oni ele da tee. Oni izvravaju zavjete i strahuju od dana,
ije e zlo biti zapisano. Oni dijele hranu za Njegovu ljubav, a i sami ju vole, sirotinji,
bijedniku i nevoljniku.102 Obnovio pobjedonosni sultan vladalac Murad-han, sin sultana
Sulejman-hana, godine 988 [1580/81].
Na slijedeim vratima nema zapisa.
Nad vratima Safa ima pet svodova, iznad kojih je ispisano: Zaista su Safa i Merva Boji
znakovi, pa ko hodoasti Kabu i obavi umru, nema mu grjieha ako ih [Safu i Mervu] ophodi.
Ko dobrovoljno ini neko dobro, bie nagraen, a zaista Allah nagrauje i zna.103 Nad istim
vratima je i ovo napisano: Pourite oprostu vaeg Gospodara i denetu ija je irina kolik
nebesa i zemlja, a pripremljen je za bogobojazne, koji dijele i kada su bogati i kada su
siromani, koji savladavaju srdbu svoju, a oprataju ljudima. Allah voli dobroinioce.104
Na vratima Dijad pie: Uime Allaha Milostivog. I mi smo Davudu [Davidu] poklonili
Sulejmana [Salamona]. On je divan rob. Zaista se on mnogo obraa Allahu, a kada su mu
prikazani u predveerje rasni, brzi konji, Sulejman je rekao: Ja sam dao' prednost sklonosti
konjima vie nego sjeanju na svog Gospodara (Allaha), dok nisu iezli iza zastora. 105

100
Prva etvorica halifa, kao i jo est linosti koje navodi poimenice i Hadi Jusuf, nazvani su Aerei-mubeere,
to bi znailo Desetorica obradovanih a koji su, prema islamskoj tradiciji, obradovani za ivota da e nakon
smrti doi u raj (denet).
101
Kur'an, Junus, 25 i 26.
102
Kur'an, Dehr, 6-8.
103
Kur'an, Bekare, 158.
104
Kur'an, Ali-Imran, 133-134.
105
Kur'an, Sad, 30-32.

Stran 23 od 34
Nad vratima Mudahidin ispisano je ovo: Uime Allaha Milostivog. Allah je odlikovao one
koji se bore svojim imecima i ivotima za jedan stupanj nad one koji su ostali kad svojih
kua. A svima je Allah obeao nagradu. Allah je odlikovao i nagradio velikom nagradom one,
koji se bore, nad onima, koji ostaju.106
Iznad vrata erif zapisano je: Uime Allaha Milostivog. Mi emo ti dati jasno osvajanje, da ti
Allah oprosti grijeh koji je prethodio i onaj koji je kasnije nastao, da upotpuni Svoju blagodat
tebi i da te uputi na pravi put, i da te Allah pomogne jakom pomoi.107
Na vratima Zerve napisano je: Zaista onaj koji ti je naredio da ga [Kur'an] objavi, vratit e
te u mjesta povratka. Bogomolje popravljaju i posjeuju oni koji vjeruju Allaha, sudnji dan,
obavljaju namaz, daju zekat, i koji se ne boje nikoga osim Allaha. 108 Obnovljeno naredbom
sultana Murada.
Iznad vrata Umre pie ovo: Duni ste zaklati kurban kojeg vam je lako nabaviti i nemojte
brijati svoje glave dok kurban ne stigne na svoje mjesto.109
Iznad vrata Ibrahim ima mnogo teksta, ali je neitak, valjda to je davno napisan.
Nad ulazom Kadi Husejna, ili kako se drugaije ova vrata nazivaju Babi-sudde, ispisan je ovaj
tekst: Allah je jedan, a Muhamed Njegov vjerovjesnik.
Na vratima Basitije pie: Boe, uvedi me istinskim uvoenjem i izvedi me istinskim
izvoenjem, i daj mi od tebe vlast koja pomae.110
Na vratima Safa ispisano je: Uime Allaha, Milostivog. Zaista su Safa i Merva znakovi Boji,
pa ko hodoasti Kabu i obavi Umru, nema mu grijeha, ako ih ophodi. Ko dobrovoljno uini
kakvo dobro, bie nagraen, a zaista je Allah zahvalan i zna, Allah je velik i istinu je rekao, a
Njegov vjerovjesnik je dostavio.111
Na vratima Merve nema zapisa.
Safa i Merva su dva breuljka, pa se i oni posjeuju, a i tu se dova usliava. Ko u ovo
posumnja, nije musliman. Neka nas Allah sauva. Safa i Merva su opisani u Kur'anu i Hadisu,
a nalaze se uz sami Haremi-erif.
Zijareti u gradu Meki. Prije svega tu je roen Vjerovjesnik alejhiselam, a to mjesto [njegova
kua] je dio gdje je dova kabul. U gradu Meki nema druge damije osim Haremi-erifa i sve
Mekelije tu obavljaju namaz.112
U blizini je kua u kojoj je roen hazreti Alija.113 Neka mu Allah lice uini svijetlim i asnim,
pa je i to mjesto odabrano. Tu je kua gdje je roena (hazreti) Fatima, nek je Allah s njom
zadovoljan, ki je Bojeg Vjerovjesnika. Nek je na njeg Boji mir i blagoslov.114 Tu je i rodna

106
Kur'an, Nisa, 95.
107
Kur'an, Feth, 1-3.
108
Kur'an, Kasas 83 i Tevbe, 18.
109
Kur'an, Bekare, 196.
110
Kur'an, Isra, 80.
111
Kur'an, Bekare, 158.
112
Danas u gradu Meki postoji vie damija, a emsudin Sami u Kamus-ul-alamu navodi da (prije 1898. g.) u
Meki osim Kabe ima jo est damija sa minaretima i 67 mesdida kao i est medresa, 2 biblioteke i 43 mekteba.
113
O Aliji halifi vidi biljeku 90. Sahranjen je u Nedefu u Iraku. Njegovi sinovi su Hasan i Husejn.
114
Fatima-Zehra najmlaa je ki vjerovijesnika Muhameda i Hatide, ena je etvrtog halife Alije i majka
Hasana i Husejna. Isticala se bistrinom, pobonou, lijepim ponaanjem. Roena je u Meki 13-te godine prije

Stran 24 od 34
kua hazreti Hatide-Velike (Kubra). Ona je majka muslimana. Na tom mjestu se ona
vjenala sa Bojim vjerovjesnikom.115 Runi mlin Fatimin i danas se nalazi u njenoj kui. Tu
je i jedna sobica u kojoj je Vjerovijesnik obavljajui namaz tako dugo ostajao na nogama da
bi mu one oticale. U kui Haziran je hazreti Omer primio islam kao etrdeseti po redu
musliman. Izmeu mukaraca prvi je islam prihvatio hazreti Ebu Bekir-es-Sidik,116 a od
mladih prvi je islam primio hazreti Alija. Izmeu ena prva je islam primila hazreti Hatida.
Zatim su islam prihvatili: Zejd, sin Harisov, Osman, Zubejr, Abdurahman, sin Avfa, Sad, sin
Vekasa, Talha, sin Abdulaha, svi poslije Ebu-Bekra. Neka je Allah sa svima zadovoljan. Iza
toga su drugi dolazili dok ih je bilo trideset i devet, a tada je Boji vjerovjesnik zaelio od
Allaha da u islam uvede Omera ili Ebu-Dehla,117 pa je tako etrdeseti islam primio Omer, a
Ebu-Dehl nije nikada prihvatio islam.
Da se opet vratimo mjestima koja se zijarete: Kua, zvana Darul-Hidre. To je mjesto odakle
je Muhamed alejhiselam krenuo radi seobe u Medinu.118 Na svom mjestu [leaju] ostavio je
hazreti Aliju, a on sa Ebu-Bekrom krenuo do brda Sevr, sklonivi se tu u jednu peinu, gdje
su bili u pokornosti Allahu. Tu se dolazi na murad [ispunjenje elja]. Tu je roen i Omer,
neka je Allah s njim zadovoljan, pa se i danas pokazuje jedna kua kao njegova rodna kua.
Ebu Bekrova kua u Meki nazvana je kuom Darul Hidre, pa se u njoj i danas pali jedan
kandilj. Ebu Bekrova kua i duan nalaze se u ariji zvanoj Sukul-hader kod breuljka Safa.
U blizini centra grada je i brdo Kubejs, jedna blaga uzvisina, na kojem mjestu je Vjerovjesnik
pokazao udo raspolavljanja mjeseca. Tu su mu dole planine, ivotinje, zvijeri, ptice i drugo.
I to se mjesto zijareti. Posjeuje se i soba u kojoj je hazreti Fatima pripremala hranu, gdje se
nalazi i jedna pe. U Meki je i mjesto gdje je Bilali Habeija [prvi mujezin]119 javno prouio
ezan kada je Omer preao u islam. Na Debeli-Kubejsu ima jedan mejdan,120 a ima jo mnogo
zijareta.
Blizu Meke je i groblje Mualla, za koje je reeno da je dio raja, a gdje su sahranjeni velikani
Meke i Kabe, kao to je Hadisom utvreno.
Prije svega tu lei hazreti Hatida, iji grob je pod jednom kupolom.121 Kraj nje su
Vjerovjesnikove keri: Zejneba, Rukija, Umi Gulsum, zatim Abdulah, Sin Zubejra, kojeg je

Hidre, a umrla 2. ramazana 11-te godine po Hidri, ili 623. iza Isa a. s. Kamus-ul-alam V, 3331. Na putopisac
je spominje na vie mjesta.
115
Hatida-Kubra je ki Huvejlida, sina Esadova, sina Abdul-Uza, sina Kusaja Kurejije. Vjerovjesnik
Muhamed oenio se njome u 25 godini svoga ivota, kada je Hatidi bilo etrdeset godina. Hatida je bila vrlo
ugledna ena i umrla je na tri godine prije Hidre u Meki u 65-toj godini ivota i sahranjena je u groblju Mualla,
iji grob se i danas posjeuje, Kamus-ul-alam III, 2028.
116
Ebu Bekir, nazvan Sidik (Iskreni), sin Abdulaha ibn Kuhafe Kurejije, bio je najvjerniji drug Muhameda,
poslije ije smrti je izabran za prvog halifu islamske drave, na ijem elu se nalazio dvije godine, 3 mjeseca i 10
dana. Umro je 13. (634) godine u 63-oj godini. Sahranjen je uz vjerovjesnika Muhameda u Medini, Kamus-ul-
alam I, 697.
117
O halifi Omeru vidi bilj. 62. Ebu Dehlu je ime Amr, sin je Hiama. On je bio jedan od kurejijskih prvaka.
Bio je ogoreni neprijatelj Vjerovjesnika i muslimana. Poginuo je na Bedru druge godine po Hidri (624).
118
Hidra se dogodila 622. godine iza Isa-a a. s.
119
Bilal, roeni Abesinac. Primio islam i nalazio se uvijek u blizini Muhameda. Bio je njegov mujezin (pozivao
na molitvu), jer je imao lijep glas. I Bilala su nai stari spominjali u dovama. Ezan, ar. poziv na molitvu, koji
upuuje mujezin na arapskom jeziku i to obino sa munare. Ezan se obavezno ui pet puta dnevno, koliko ima
dnevnih molitvi.
120
Mejdan, ar. veliki prazan prostor u gradu, trg, polje.
121
Ovo je prvi susret naeg putopisca sa memorijalnim spomenicima u Arabiji. Ranije je jo posjetio samo
(hazreti) Havin grob u Didi. Hadi Jusuf po svom obiaju opisuje ko je sve ovdje sahranjen i nad ijim se
grobovima nalaze mauzoleji ili pak samo nadgrobni spomenici. To e isto uiniti i sa velikim grobljem Beki' u

Stran 25 od 34
pogubio Hadad ibn Jusuf, pa je on, dakle, ehid.122 Tu lei i Sufjan, sin Jemina,123 a kod
njega ejh Kazvini.124 Oko groba hazreti Hatide je sedamdeset grobova i sve su velikani.
Evo da jo neke od njih spomenem: Hazreti Fudajl, sin Ijada, koji bijae imam dvaju Harema
[Meke i Medine] i muftija.125 Tu je i ejh Zemzemi.126 On se jednoga dana sreo pod Altun-
olukom127 sa Hazreti Hidrom.128 Hidru je bilo poznato da je Zemzemi evlija [bogougodnik]
pa su razgovarali. Kada je Zemzemi zaelio da mu Hidr otkrije neke tajne, ovaj nije na to
pristao i rekao je da se on ne drui sa dunjalukim ljudima.
Meu bogougodnima u groblju Mualla je sahranjen i Dami Bihari,129 zatim Ahmed
Arabi.130 Stanovnici Meke i okoline ovdje dolaze na murad131 i kogod se dotakne njegova
groba (sanduka) tome se elja ispuni. Kada koji Arap izgubi devu, dolazi na njegov grob,
dotie ga se i devu pronae. Kau da su se u to osvjedoili. Tu je i ejh Munhadif
Jemeni,132 lei pod brdom, a kod njega je i ejh ujufi,133 zatim ejh Sevvi, takoer jedan od
velikana.134
Od rumskih135 velikana ovdje se nalaze: ejh Dafer Rumi, ejh Abdulatif Rumi, ejh
Mutemi1 Rumi, ejh Ubejd Islamboli [Stanbolija], Munla uvejdi Rumi, ejh Mustafa
poznat pod imenom Kapudi, ejh Ebul-Fejd.136

Medini i drugim mjestima koja je posjetio u ovoj zemlji. Iz njegovih opisa, a i opisa drugih posjetilaca vidi se da
je u tim mjestima u Arabiji postojao veliki broj interesantnih i rijetkih mauzoleja i drugih spomenika
memorijalne arhitekture. Meutim, danas vie tih spomenika nema, jer su svu grobnu arhitekturu, osim
Vjerovjesnikova mauzoleja u Medini, Vehabije dolaskom na vlast (1923) unitili. Naime, po islamskoj tradiciji
(hadisu) muslimanima se zabranjuje svaka izgradnja nad grobovima, paljenje svijea na grobovima kao i svako
klanjanje mrtvima. U odnosu na tu zabranu najstroiji su pripadnici hanbelijske pravne kole, a Arapi u Hidazu
pripadaju hanbelijama, pa su njihovi pravnici (fukaha) donijeli rjeenje po kojem se imaju poruiti sve izgradnje
nad grobovima. Izmeu spisatelja koji su se doticali pitanja ruenja memorijalnih spomenika od strane Vehabita,
je jedan i poznati arapski publicista Emir ekib Arslan, koji zakljuuje da i pored pretjeranosti u ruenju ipak se
Vehabijama ne moe prigovoriti da su izali iz okvira eriata (vjerozakona). Piui o toj temi on kae da je
prilikom hodoaa u Meku vidio u Taifu ostatke nadgrobne arhitekture iz prvih stoljea islama, a kakve
spomenike po ljepoti nije vidio nigdje na drugom mjestu. O tome opirnije u: Emir ekib Arslan, El-irtisamatul-
litaf fi hatiri el-had ila kudsi metaf, Kairo 1350, str. 98-99.
122
Putopisac je pogrijeio, kada je zabiljeio da su Vjerovijesnikove keri Zejneba, Rukija i Umi Gulsum
sahranjene u Meki, jer i on sam kasnije spominje da su sahranjene u Medini gdje se stvarno i nalaze njihovi
grobovi. Abdulah, sin Zulbejra, sina Avama, sina Huvejlida, Kurejija, spada u ve spomenutih Deset
obradovanih rajem. Po preselenju muslimana iz Meke on se meu muslimanima prvi rodio u Medini. Bio je
poznat kao poboan ovjek i veliki junak. Sudjelovao je u vie borbi. Bavio se islamskom tradicijom. Pri navali
Hadada na Meku ubijen je u 73. godini ivota, Kamus-ul-alam IV, 3101.
123
Ko je ovaj Sufjan, sin Jeminov, nije nam poznato.
124
Ovdje se vjerovatno radi o Hakim ah Muhamedu Kazviniju, uenjaku i lijeniku koji je ivio u doba sultana
Sulejmana i bio nastanjen u Meki, Kamus-ul-alam V, 3658.
125
Fudajl, sin Ijada Temimije, roen je u Fendinu, odakle je doao u Kofu i tu djelovao. Poznat je kao mistik i
bogougodnik. Potkraj ivota se iselio u Meku gdje je umro 187 (802) godine. Poznate su njegove rasprave koje
je vodio sa Harun-al-Raidom. Fudajlovi su uenici Biri Hafi i Sirri Sekatija, Kamus-ul-atam V, 3416.
126
O Zemzemiji nemamo podataka.
127
Altun-oluk znai zlatni oluk.
128
Hidr, bogougodnik (evlija) je po nekima bio i vjerovijesnik. Legenda kae da je on i danas iv, jer je u doba
Musata pronaao Abu-hajat s kojeg izvora vjenosti je popio vode.
129
O Dami Bihariji nemamo podataka.
130
Ni o Ahmed Arebiji nemamo podataka.
131
Murad, ar. elja, ono za im se ezne, ta se prieljkuje, ispunjenje elje.
132
Ne raspolaemo sa podacima o ovim linostima.
133
Ne raspolaemo sa podacima o ovim linostima.
134
Ne raspolaemo sa podacima o ovim linostima.
135
Rumski, evropski, od Rum-Bizantinac, Grk, Rumelija Evropski dio Turske carevine.
136
Ni o ovim ljudima iz Rumelije nemamo podataka.

Stran 26 od 34
Ebu Bekrov sin i hazreti Omerov sin takoer su ovdje sahranjeni, a umrli su ezdesete godine
po Hidri [697. po Isa-u a.s.]. Svi spomenuti su u groblju Mualla.
U blizini asne Kabe je i mjesto poznato pod imenom ubeke gdje je gospodin Vjerovijesnik
prodao svoj ogrta i sedadu i za taj novac kupio to mjesto ostavivi ga kao vakuf [zakladu]
za dobre ljude i sirotinju kako bi se oni mogli opremiti kada umru. Tu se razvijala i zastava
pri polasku u borbu. Na Mualli je pokopano bezbroj ehita siromaha. Izmeu njih su
najpoznatiji: ejh Abdulkerim Jemeni,137ejh Enderusi,138 Ibrahim Edhem i njegov sin
Abdurrahman,139 neka je uz njih obilna Boja milost.
I na Mini, Muzdelifi i Arefatu sahranjen je velik broj bogougodnika, a sve ih je nabrojati
nemogue, pa neka je na nas njihov blagoslov i sviju ih se sjeamo sa Fatihom.140
Izvan Meke je i grob poznatog ejh Mahmuda, sina Edhemova.141
Na koncu da spomenem jo i ovo: O prolosti Meke moglo bi se mnogo govoriti, jer tu ima
bezbroj zijareta i mjesta gdje se molitva usliava, a izmeu tih mjesta su i ova, kako sam to
sluao od vaiza [propovjednika]: U samoj Kabi: kod Harderul-esveda, Multezema, to jest
izmeu Haderul-esveda i vrata Kabe, Mekami-Ibrahimu, Mekami Debraila, kod Mizaba, to
jest Altun-oluka, na Babi-Selamu, na Safi, Mervi, zatim na Umri, Mini, na demretima, na
Muzdelifi to jest kod Mearul-harama, na Arefatu. To su najpoznatija mjesta ija vrijednost je
i Hadisom utvrena. Osim spomenutih ima jo mnogo zijareta.
U blizini Meke sreli smo i jednog mudavira iz Sarajeva, koji je bio Kasim-begov hoda. On
je otiao u Misir ostavi bez sredstava.
Zatim smo posjetili Medinei-muneveru i u njoj isti grob (Revdai-mutahera) Gospodina
Muhameda, donosei njegovoj asnoj dui na hiljade salavata.142
U istom turbetu, a nie Pejgambera je Ebu Bekr Sidik i Omer el-Faruk na koje smo takoer
donosili pozdrave. Izvan kupole (Revdai-mutahere) je grob hazreti Fatime, pokriven zelenom
ohom (urtu).
Nakon toga smo posjetili medinensko groblje zvano Beki'. Iza dananje tvrave u ovom
groblju pod jednom kupolom su etiri linosti: Hazreti Abas, neka je Allah s njim zadovoljan.
On je Vjerovijesnikov amida.143 Zatim se tu nalaze: Hazreti Hasan, sin Alije,144 Hazreti
137
O Abdulkerim Jemeniji i ejhu Enderusiji ne raspolaemo sa podacima.
138
O Abdulkerim Jemeniji i ejhu Enderusiji ne raspolaemo sa podacima.
139
Ibrahim, sin Edhemov ivio je u III stoljeu po Hidri, odnosno VIII stoljeu po Isa-u a. s. Poznat je u
cijelom islamskom svijetu kao veliki asketa i bogougodnik. Prema legendi Ibrahimov otac je bio vladar u Belhu.
Ibrahim je napustio oev dom i sav sjaj, povukao se od svijeta i due vrijeme ivio u planinama i peinama,
lutajui svijetom i posveujui se samo molitvi i razmiljanju. Poslije toga je jedno vrijeme boravio u Meki,
sastajui se sa brojnim bogougodnima, odakle je 261. (874) god. preselio u Damask, gdje je i umro, dok na
putopisac, kako vidimo, kae da je Ibrahim sahranjen u Meki, Kamus-ul-alam I, 538.
140
Fatiha je prvo poglavlje (sura) u Kur'anu. Ui se kao molitva.
141
O ovom ejh Mahmudu nemamo pobliih podataka.
142
Salavat, ar. posebna molitva (dova) na arapskom jeziku, kojom se zaziva Boji blagoslov na vjerovjesnika
Muhameda. Kod nas glagol Salavatiti se upotrebljava se u znaenju uditi se, snebivati se.
143
Abas, sin Abdulmutaliba, sina Haimova, je jedan od kurejiskih prvaka u predislamsko doba, kome je bilo
povjereno napajanje hodoasnika zemzemom kod Kabe. Prihvatio je islam 2. godine po Hidri i bio osobito
potivan. Umro je 32. (652) godine u Medini, Kamus-ul-alam IV, 3059.
144
Imam Hasan je sin Alije i Fatime-Zehre, roen 3. godine po Hidri. U 37. godini ivota postao je halifa sa
sjeditem u Kofi i na tom poloaju ostao oko est mjeseci. Umro je 49. godine po Hidri u 64. godini ivota.

Stran 27 od 34
Daferi-Sadik,145 a ime etvrtog nam nije poznato. U drugom turbetu pod jednom kupolom su
Vjerovijesnikove ene. Hazreti Ajia, majka muslimana i ena-muftija, koju je Boji
Vjerovijesnik mnogo volio, zatim Hazreti Hafsa, takoer ena Pejgamberova, te Hazreti
Mrijeh, neka je Allah s njom zadovoljan. Ona je majka Vjerovijesnikova sina Ibrahima. I
ona je bila ena Pejgamberova. Pod jednom kupolom su takoer: Zejneba, Rukija, Umi
Gulsum, keri Vjerovijesnikove. Neka je Allah i s njima zadovoljan. Sve tri se nalaze pod
istom kupolom.
Dvojica odabranih uenjaka: Hazreti Imami Malik146 i ejh Nafi'147 sahranjeni su pod jednom
kupolom, zatim pod drugom kupolom je Hazreti Ukajl, brat Hazreti Alije, a sin Ebi
Talibov.148 I nad grobom Hazreti Halime, keri Sadove, pomajke Bojeg Vjerovijesnika, je
posebna kupola.149 Zatim su pod zasebnim kupolama: Hazreti Osman, sin Afana, 150 Fatima,
ki Esadova, majka Alijina,151 a pod kupolom su opet amidine teze Bojeg Poslanika:
Safija, Atika, potom Ismail, sin Daferi Sadika.152
Izvan Medine je u posebnom turbetu Hazreti Hamza153 Abdulah, sin Dahov,154 Mus'ab sin
Umejrov,155 Osman, sin Osmana, koji su izginuli u prisutnosti Vjerovijesnika u borbi na
Uhudu i svi sahranjeni u jednu grobnicu.156 U samoj tvravi lei ejh Malik, jedan od
priznatih bogougodnika. I njegov grob se posjeuje i ko god na njegovu grobu zapali svijeu
elja mu se ispuni, to je, kako vele, isprobano.157
U blizini Medine je i Mesdidi-kibletejn [damija sa dvije kible], nazvana po tome to je
Vjerovijesnik Muhamed u toku molitve, nakon to je obavio dva rekata podne namaza,

145
Daferi-Sadik je sin Muhamed Bakira, sina Zejnul-Abidina, sina Husejina, sina Alije, sina Ebu Talibova. On
je esti po redu izmeu dvanaest iijskih imama. Osobito je bio vjet u difru, kemiji i drugim znanostima. Umro
je 148. (765) godine u 65. godini ivota, Kamus-ul-alam III, 1820.
146
Imam Malik, sin Enesov, je osniva po njemu poznate malikijske pravne kole. Poznato mu je djelo Zbirka
hadisa (tradicije) pod naslovom Muvet'a. Uio je pred Nafi'om i drugim savremenicima i slovio kao veliki
uenjak. Umro je 179. (795) g., Kamus-ul-alam VI,4123.
147
Nafi' Ebu Ruvejm, sin Abdurahmana ed'ije poznati je karija (strunjak za pravilno itanje Kur'ana). Umro
169. (785) godine u Medini, Kamus-ul-alam VI, 4551.
148
Ukajl, sin Ebu Talibov je amidi Muhameda. Na Bedru je zarobljen od strane muslimana, ali 'se otkupio i
poslije islam prihvatio. Bio je veliki poznavalac rodoslovlja Arapa, Kamus-ul-alam IV, 3165.
149
Halima, pomajka Muhameda, ki je Ebu Zuejb Sadije. Primila je islam i bila vrlo potovana od strane
Vjerovijesnika i njegova drutva.
150
Osman, sin Afanov, je trei halifa od 24. do 35. h. ili 644-646. godine iza Isa-a a. s. etvrti je po redu
mukarac koji je prihvatio islam. Sudjelovao je u vie borbi i obnaao razne dunosti, Kamus-ul-alam IV, 3124-
5.
151
Fatima, ki Esada, sina Haimova. U Meki je islam primila, a umrla u Medini.
152
Vidi biljeku 145.
153
Hamza, sin Abdulmutaliba, sina Haimova je amida Muhameda. Pokazao je veliko junatvo u borbi na
Uhudu i tu poginuo, gdje mu je Hinda iz neprijateljstva rasparala utrobu i zubima istrgala jetru. Vrlo je rano
primio islam i bio mnogo cijenjen i potovan, Kamus-ul-alam III, 1983-4.
154
Abdulah, sin Dahov, zvani Ebu Muhamed, vrlo rano je prihvatio islam i morao seliti u Abisiniju. Bio je
poznat kao hrabar ovjek i poginuo je u borbi na Uhudu, Kamus-ul-alam IV, 3092.
155
Mus'ab, sin Umejra, sina Haimova, sina Abdi Menafa, sudjelovao je u borbi na Bedru i Uhudu i oba puta bio
Vjerovijesnikov bajraktar. Poginuo je na Uhudu, Kamus-ul-alam VI, 4311.
156
Da li se ovdje radi o Osmanu, sinu treeg islamskog halife, nismo mogli ustanoviti.
157
Ima vie osoba iz prvih dana islama sa imenom Malik pa se ne moe ustanoviti na kojeg od njih misli Hadi
Jusuf, jer ne daje nikakve poblie podatke.

Stran 28 od 34
najednom se okrenuo u namazu prema Kabi, a dotada je kibla muslimana bio Kudus
[Jerusalim]. Od tada je postala Kaba mjesto kuda se muslimani okreu pri molitvi, a
spomenuta damija je nazvana mesdidom sa dvije kible.158
Poznate su i etiri damije u blizini Medine u kojima se klanjalo u vrijeme borbe zvane
Hendek.
Mesdid Kuba ili Mesdid Kubetul-islam je isto lijepo mjesto. Tu je Vjerovijesnik
alejhiselam sagradio prvu damiju i tu se sastajao sa muslimanima poduavajui ih vjeri, gdje
su i mnogi kur'anski ajeti objavljeni.159 Tu se nalazi i jedno palmino stablo, koje je, po
narodnoj predaji, zamolilo Vjerovijesnika da jede njegov plod. Pokuavali su da od ove palme
prenesu plod i u druga mjesta, ali bez uspjeha. Ovdje je sagraena lijepa damija. Tu je i
jedan izvor u kojem bijae malo vode, pa kada ga je svojim blagoslovljenim ustima dotakao
Vjerovijesnik, odatle je najednom potekla ista studena voda. Ova je voda dobra i daleko
poznata.
Planina Uhud je poznata po tome to se tu dogodila istoimena bitka Uhud [3. po Hidri ili
625. iza Isa-a a.s.]. Na tom mjestu je u borbi izbijen jedan zub Vjerovijesniku alejhiselam i sa
krvlju je pao na jedan kamen.
Izvan Medine je i Kua alosti (Bejtul-huzn), u kojoj je Hazreti Fatima provela etrdeset
dana, a po drugoj verziji etiri mjeseca, poslije smrti Vjerovijesnikove i tu umrla u pokori i
alosti. Neki kau da je Fatima i sahranjena u toj kui, koju je Hazreti Alija sagradio svome
potomstvu. Drugi opet kau da se tano ne zna gdje je Fatimin grob. Neki opet spominju da je
Hazreti Fatima sahranjena zajedno sa sinom Hasanom i Hazreti Abasom pod istom kupolom,
a Allah najbolje zna.
Izmeu Meke i Medine je Bedri Hunejn gdje je izginulo vie gazija, a to su skrivili licemjeri
(munafiklar) u islamu. I danas se na tom mjestu uoi petka i ponedjeljka mogu uti glasovi
bubnja, rzanje konja i udaranje sabljama. Hadije nailazei tuda jedva da zadre i zaustave
deve, a mnoge hadije i ne znaju ta je tome uzrok. Mnogi koji su tu ranije dolazili priali su
ovo. I u jednom drugom mjestu na udaljenosti od jednog konaka od Medine postoji slian
sluaj, pa i mi kada smo tuda naili, poslije jacije na jedan sahat ili sahat i po, najednom su
sve deve stale. Dakle i deve su tu neto osjetile, a i mi ljudi smo uli glasove. Tu smo morali i
prenoiti.
Dakle i u Medini ima mnogo zijareta, ali ih je nemogue sve nabrojiti. Zato neka smo svi pod
panjom dobrih stanovnika Medine kao i svih umrlih muslimana i muslimanki, ejhova,
bogougodnika, a za njihove asne due smo prouili Fatihu. Boe, proivi nas u skupini
njihovoj!
Boe, omogui nam i olakaj da budemo pod nazonosti i pogledom svih bogougodnika, kao i
njihova roda i drugova, kako onih koji su preselili na drugi svijet, tako i ivih i onih koji e
doi poslije nas. Proivi nas u skupini njihovoj Amin!
Zakljuak: Od asne Kabe do Kaira ima sedamdeset-osamdeset konaka, a mi da spomenemo
samo neke od njih: Prvi konak idui iz Meke je Badi-Fatime,160 zatim Rabi'-
158
Ova damija je renovirana, ali i danas u njoj postoje dva originalna mihraba okrenuta u dva suprotna pravca.
159
Mesdid Kuba je prva damija koju je Muhamed sagradio prilikom seobe iz Meke u Medinu. Ime je dobila po
mjestancu u kome se nalazi.
160
Ime ovog lokaliteta glasi Vadi' (dolina), a ne Badi Fatime. Da li je to greka putopisca ili prepisivaa ne
moe se ustanoviti, jer nemamo izvornog rukopisa.

Stran 29 od 34
Eme161 Guzelde, Birke, Kuburu-uheda, Bedri-Hunejn, Gurejbud-dehna gdje Medina
ostaje na desnoj strani od nas, zatim tvrava Janbu', Darul-bekre, Nuri Demali it, Megarei
Numan, Tvrava Nehil, Nudar, Divare, Ibrahim kujulari, Tvrava Muvejlah, Hazin,
Dirjan, Hinek, Mudelat, erefi Hidaz, Vedhi Sinar, El-Jahmun, Zahri Himar, Semadet,
Kal'a Lezlem, Kabri ejh Mezruk, erikatul-Muares, Debeli Zin, Kursi Muvejlah, Ujunul-
Kasb, Zatur-rahim, Megari uajb, Vadi Kurej, Vadi Zuhal, Vadi Beni Israil, Debeli Esen,
Sathi Akabe, Vadi Hurnub, Kal'a Nehil, Kababul-masrif, Kal'a Edrud, Mikat, El-mesani,
Darul-hamre, Elbuvejb, Birke. Mnoga od ovih mjesta su u ruevinama i opkoljena planinama.
Doavi ponovno u Kairo nali smo na ivotu i u zdravlju naeg cijenjenog brata i prijatelja
efendiju Ali-aua. Ponovo smo posjetili umrle bogougodnike u groblju Karefa.
Neka je neizmjerna hvala Vjenom Tvorcu kada je ovom slabanom robu i grijeniku dosudio
da posjeti njihove grobove. I ovaj puta smo posjetili AlJi Parmak-efendiju,162 poljubili ga u
ruku, zaelivi njegov blagoslov uz dovu i proveli smo u zatienom Kairu oko dvadesetak
dana. Iz Kaira smo krenuli u petak i stigli u Reid, a potom u Aleksandriju (Iskenderije).
Napominjem da smo iz nae skromne kue u upanj-Potoku krenuli u petak, u Istanbul
prispjeli u petak, unili u Aleksandriju u petak, iz Kaira krenuli u petak, ponovno stigli u
Kairo u petak i u Solun doli u petak. U Aleksandriji smo obili grobove gore spomenutih
bogougodnika, uenjaka i ehida, neka nas prati njihov blagoslov. U Aleksandriji smo se
zadrali oko dvadeset dana dok su stigle lae, pa smo se potom ukrcali u lau po imenu Kara
Mursel, a vlasnitvo je nekog Solaka. Odatle smo sa jo osamnaest laa krenuli prvi dan
mjeseca nisana u ponedjeljak [1. IV 1616], i stigli u tvravu Fineke na Rodosdiku. U putu
smo proli adu Mis. Tu se nalazi mala tvrava.
Od Aleksandrije do Rodasa ima 500 milja, od Rodasa do Stankoja163 ravno 100 milja, od
Stankoja do Sakiza 100 milja, od Sakiza do Soluna 500 milja, ili ukupno 1.200 milja od
Aleksandrije (Iskenderije) do Soluna (Selanik).
Na Rodosu smo ostali petnaest dana i tu doekali prvi dan proljea (Rozi-hadra). Odavde smo
krenuli u kasabu Stankoj, koja ima mnogo voa, vinograda i baa. Tu ima pet duma-
damija i jedna vrlo lijepa tvrava sa dvije stotine topova. Ovo je veoma bogata kasaba, slina
Rodosu. Odavde smo u petak stigli u Sakiz. Tu je u polju velika tvrava, a u tvravi eher,
ije kue su veoma lijepe i uredne.
Od Aleksandrije do Soluna proli smo i vidjeli nekoliko ada i tvrava, a neke od njih smo i
ranije opisali. Neke opet nismo ni vidjeli, jer su nam ostale zdesna ili slijeva na veoj
udaljenosti, pa smo za takve raspitivali stare mornare i po njima dali opise. Izmeu takvih je,
na primjer, ada Kipar (Kibris). To je jedna od najveih ada, ima est tvrava. Tu je sjedite
pae i trojice begova. Ima mnogo sela. Zatim ada Mis ima jednu tvravu. Potom ada Kerpe,
koja ima dva-tri sela, pa Rodosdik ada, i takoer je velika i ima tri stotine i ezdeset sela, a
koju smo i gore spomenuli. Na njoj su tri tvrave, od kojih se jedna zove Veliki Rodos
(Byk Rodos), druga je Stari Rodos (Eski Rodos), a jedna se zove Lindos.164 Zatim slijedi
ada Sunbuki, pa Indirli-ada165 sa tvravom. Potom dolazi Ileki-ada koja je uredna, zatim
Hereka-ada,166 zatim Asitanky-ada, koja spada meu najljepe ade. Potom postoji Ahmed-

161
Vidi biljeku 92.
162
Vidi biljeku 79.
163
Veliki izdueni poluotok na Anadolskoj obali, sjeverno od Rodosa.
164
Lindos na zapadnoj strani Rodosa.
165
U Kamus-ul-alamu se kae da je to jedna mala ada juno od Stankoja, a da joj je stari naziv Nisro. II, 1047.
166
Kereka ili CHARKI, otok, Kamus-ul-alam VI, 4736.

Stran 30 od 34
paina ada sa nekoliko sela, pa Livos-ada sa tvravom, zatim Patmos ada u kojoj ima jedan
veliki manastir.167 Potom dolazi Ahijja-ada, a koja pripada rodoskom pai. Zatim Susam-ada,
koja spada u carske hasove, u njoj ima vie sela sa hiljadu i pet stotina kua, zatim Sakiz-ada,
a koju smo naprijed spomenuli. Potom slijede ade: Kujun, Mudelli, Mavlova, Buz-baba,
Boha, Ilim, Imruz, a sve one su nastanjenje i uredne. Nenaseljenim adama nema ni broja.
Sve spomenute ade su na misirskom putu. Idui Anadolu ima mnogo lijepih utvrenja.
Izmeu ovih je jedno Adalija, zatim Fineka, Budrum, a idui odavde dalje sve je manje
tvrava. Na Ku-adi je mala tvrava, zatim dolazi eme tvrava naspram Sakizu, pa Urla,
Izmir-kala, Kara Foa, Aka Foa, Bogaz Hisar, sve na strani Anadola.
Sve smo ovo vidjeli idui i iz Istanbula u Kairo. Spomenute ade i tvrave pripadaju padiahu.
Idui tako smo u petak, izmeu podne i ikindije, a proavi Kara Burun, doli u Solun. Odsjeli
smo u hanu merhum Mustafa-pae i tu boravili deset dana u miru i uitku. Posjetili smo i
razgledali nekoliko velikih damija i mesdida. Izmeu ovih je damija Aja Sofija, Stara
damija (Eski dami), Kasimija damija koje su jako velike. Posjetili smo i Mevlevihanu
(Tekye). U gradu ima velikih arija sa brojnim kafanama, jer je to veliki grad, u kojem
izmeu ostalih ima samih Jevreja hiljadu i osamdeset kua, kako je to zabiljeeno u
Defterhani pri uzimanju harada. Ima mnogo rumskih kua [grkih], a velik broj i
muslimanskih. Cijeli grad je u tvravi.
Odatle smo krenuli u Avret-hisar. Tu je skela, pa proav tuda, pa kroz Demir-kapiju stigosmo
za est dana u eher skp [Skoplje]. Ovaj grad je vanredno lijep. Krenuvi iz Skoplja sa
trideset potovanih bosanskih hadija Sarajlija prispjesmo u Sarajevo.
Iz Sarajeva krenuli smo i petnaestog dumadel-ahira 1025, u etvrtak, u doba kuluka,168 [30.
VI 1616] stigli kui u kasabu upanj Potok. Hvala Allahu!
IZABRANA ODA (MUNADAT)
Ovdje prenosimo prigodnu pjesmu o hadu kao uspomenu (jadigar), od pjesnika Zamiri-
efendije:169
U mojoj mati stalno je prisutna stara kua (Bejtulah)
A rasplamsalu vatru za njom moe utaiti samo vienje,
Ali ja nemam opskrbe za ovaj pult uistinu
Pa da se prikljuim posjetiocima iz raznih krajeva.
Boe, Tvojom voljom dosudi mi saputnika,
Podari mi opskrbu i saputnika meni nejakom.
Na licu zemlje to je najodlinija bogomolja
167
Ovdje se svakako radi o manastiru sv. Jovana Teologa na ostrvu Patmosu u Egejskom moru, sagraen je za
vrijeme cara Alekseja Komnena 1088. godine po Isa-u a. s. Njegove freske potiu iz XII stoljea. uven je
izmeu ostalog po tome to je sagraen kao utvrda na jednoj litici i to unutar manastira postoji jedna od
najstarijih oslikanih trpezarija. Vidi Anastas C. Orlandos, Fresques bizantines du monastere de Patmos, Cahiers
archeologgiques XII, Paris 1962, 284-302 i Kamus-ul-alam II, 11199.
168
Vidi biljeku 22.
169
Pjesnik Zamiri-efendija, iju pjesmu o hadu donosi na Hadi Jusuf u zaglavlju svog putopisa, bie da je
savremenik putopisca, jer on kae da pjesmu unosi kao uspomenu (jadigar) Zamiri-efendije. Inae u nama
pristupanim izvorima nemamo podataka o ovom pjesniku.

Stran 31 od 34
Kod koje se dijeli milost Milosnoga robovima Njegovim.
Nije svakom dosueno ovo blagoslovljeno putovanje,
Ali onaj koji to eli to e i postii.
To je mjesto gdje se rodio Miljenik Stvoritelja, Mustafa
I njegovim svjetlom je osvijetljen mjesec, dan, svemir i zemlja
Svemir se obveselio uvi glas: Budi!
Boe, podari mene jednog gariba [siromaha]
I ispuni mi elju, jer jedino ti moe to uiniti
Pa i mene uini od onih koji e posjetiti Bejtul-haram
Da bi se i ja tako molio kod Rukni-muhterema.
I da svakog asa donosim telbiju sa zanosom
Zamiri je pripravan da se za Tebe rtvuje
I da izvri sve ono kako je propisano.
Ja, grijeni siromah, Jusuf, sin Muhamedov, roen sam u kasabi Livnu, gdje sam odrastao i
bio mujezin Lala-paine damije.170Meutim, kada je Merhum Duda Dafer-aga sagradio
svoju damiju u duvanjskoj nahiji u kasabi upanj Potoku,171 postavio je moga potovanog
brata merhum Omer-efendiju za imama i hatiba svoje damije uz plau od dvadeset i pet aki,
a mene, siromaha, odredio za mujezina spomenute damije uz plau od dvanaest aki, na
emu neka je hvala Allahu. Zatim, ja sam se pomalo bavio i dozvoljenom trgovinom i tako
pritediv osamnaest hiljada aki krenuo sam na had u petak 22. dumadel-ula, ili 9. lipnja,
odnosno mjeseca hazirana 1024. [20. VI 1615]. Krenuli smo sa aira Husejn-spahijina gdje
smo konaili i tako idui preko Kaira Hindskim morem stigli smo u Meku, neka joj Allah ast
uvea, u petak 3. ramazani-erifa [26. IX 1615]. Osmi dan zilhide, ili dan Tervije [kada se
odlazi na brdo Arefat] bio je u subotu [29. XII 1615], a prema astronomskim podacima i 1.
muharema te godine bio je u subotu na Bozgun172 [Boi].
Hadi Jusuf, mujezin

170
Lala-paina ili Mustafa-begova damija, u narodu poznata kao Begluk damija, podignuta je, kako se vidi iz
natpisa nad njenim ulazom, 985. (1577/78) godine.
171
Duda Daferova damija situirana je u centru Duvna, lijevo od ceste koja vodi iz ovog mjesta prema uici.
Zgrada damije je u osnovi kvadrat (11 : 11 m), zidana u kamenu klesancu i prvotno je imala kupolu, koja je
stradala od eksplozije baruta to je zadesila Duvno 1791. godine. Kupola je kasnije nadomjetena stropom i
krovom na etiri vode. Ko je ovaj Duda Dafer, da li je to neko od Kopia, nije nam poznato, kao ni to kada
je tano damija podignuta, ali je, svakako, sagraena prije 1615. godine kada ju spominje Hadi Jusuf kao
njezin mujezin.
172
Prema shvatanju irokih muslimanskih slojeva u Bosni upotreba deminutiva za svetkovinu Boi oznaavala
bi u neku ruku degradaciju, pa je izraz Boi izraavan sa Bozgun ili Prozuk. I ljetopisac Baeskija upotrebljava
rije Bozgun kao to to ini Hadi Jusuf. Vidi F. Spaho, Nai narodni nazivi mjeseci u turskim kalendarima iz
sedamnaestog vijeka, Glasnik Zemaljskog muzeja XLII, 1930, str. 194. i Baeskija, Ljetopis, Sarajevo, 1968, str.
316. i dalje.

Stran 32 od 34
I hidretske 1057. [1647] godine 8. dan zilhide, odnosno dan Tervije, dogodio se takoer na
Bozgun.
Poznato je da se kroz trideset i etiri godine obrne [zavri] jedan ciklus. Hvala Allahu
doekah da se i ovaj ciklus zavri to evo i lino zabiljeih 1057. [1647/48] godine.
(S turskog: Mehmed Mujezinovi)
0
Za ovaj Putopis ilustracije u crteu preuzete su iz djela MUSAVVER TARIHI ISLAM
Mehdi medeniyeti Arabistan, Istanbul 1332, dok su fotosi grobalja: Mualla u Meki i Beki' u
Medini preuzeti iz djela ERRIHLETUL-HIDAZIJE od Muhamed Lebib el-Betnuni, Kairo
1910.
0
Ovaj Putopis je objavljen, bez ilustracija, u asopisu za knjievnost i kulturu IVOT, God.
XXIII, knj. XLV br. 4 april 1974, Sarajevo, str. 439-477.

Fusnote uz knjigu Odazivam Ti se, Boe ... Putopis sa hada 1615. godine
a) Osim Hadi Jusufova, kao najstarijeg, znamo jo i za slijedee putopise sa hodoaa u Meku. Svi su oni na
turskom jeziku:

- Putopis nepoznatog autora, koji 1733. g. putuje iz Foe na hodoae. Njegov Spis je u pjesmi, iji original se,
prema jednoj informaciji u Jugoslavenskoj poti od 4. XII 1937. g. nalazio u kolekciji orijentalnih rukopisa
Osmana A. Sokolovia u Sarajevu.

- Dva putopisa iz Travnika, oba bez oznake imena autora. Jedan je datiran sa 1740. g., dok je drugi bez datuma,
ali po svoj prilici potie iz 18. stoljea. U oba ova putopisa su samo nabrojena imena mjesta kroz koja su
prolazili, odnosno gdje su konaili, sa naznakom koliko se sati putuje iz jednog mjesta u drugo. Gdje se sada
rukopisi nalaze, nije nam poznato.

- Hadi Mustafa Muhlisija, Bonjak, rodom iz Gornjeg Vakufa, iao je na hodoae 1749, kada se nalazio kao
kadija u Agribozu, o emu je ostavio spjev u 888 stihova, gdje opisuje mjesta kroz koja prolazi i daje i druge
zanimljive podatke. Original putopisa pod naslovomMuridul-menahil nalazi se u kolekciji orijentalnih rukopisa
Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, a postoje i tri njegova prepisa. O ovom putopisu
opirnije vidi: Omer Mui, Hadi Mustafa Bonjak-Muhlisi, Prilozi za orijentalnu filologiju, XVIII-XIX,
1973, str. 89-119; Dr Hazim abanovi, Muhlisi, Hadi Mustafa Bonjak, Knjievnost Muslimana BiH na
orijentalnim jezicima, Sarajevo 1973, str. 453-461.

- I neki Hadi Mustafa iz Bosanskog Novog putuje 1766. g. u Meku i na dva lista biljei konake gdje se
zadravao sa naznakom sati od mjesta do mjesta. Krai lanak o ovom putopisu: M. Tajib Oki, Kako je H.
Mustafa iz Bos. Novog putovao prije 170 godina u Meku,Jugoslavenska pota, br. 2590, od 4. XII 1937. Prema
podacima Okia i ovaj se rukopis nalazio u Osmana A. Sokolovia.

- Pruak Hadi Mehmed iao je na hodoae 1767. g. i pobiljeio mjesta kroz koja je sve proao oznaivi
razdaljine mjesta u satima. On spominje i koliko je novaca potroio na ovom putu. Nije nam poznato gdje se
nalazi Putopis.

- U posjedu porodice iza umrlog Fejzage Hadiabanovia u Sarajevu nalaze se na jednom dugakom komadu
papira u smotku ispisani konaci od Sarajeva do Meke, gdje su takoer oznaeni sati udaljenosti jednog mjesta od
drugog. Nije poznat sastavlja ni vrijeme sastavljanja, ali sudei po papiru spis bi mogao biti iz 18. stoljea.

- Putopis Hadi Ahmeda Muftia zvanog Svirca, iz Gradaca, koji 1883. g. ide na had. Autograf djela sada u
zbirci orijentalnih rukopisa Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu.

- Da ovdje spomenemo i Putopis na had nekog Hadi Mustafe iz Skoplja (Uskubli) koji 1084. (1673/74) putuje
preko Jerusalema u Meku. I on pored opisa pojedinih mjesta biljei i koliko ima sati od jednog do drugog

Stran 33 od 34
konaka. Njegov rukopis pored putopisa sadri i djelce o obredima hada. Autograf rukopisa u autora ovih
redaka.

Bio bi zahvalan posao kada bi kogod ove putopise obradio, preveo i ponudio ediciji Kulturno nasljee BiH.

b) Dr H. abanovi, Knjievnost Muslimana BiH na orijentalnim jezicima, Sarajevo 1973, str. 252.

c) Original Hadi Jusufova putopisa je, prema jednoj verziji, kadija Bukvica poklonio Abalbertu Shecku,
onovremenom odjelnom predstojniku Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu, dok se, prema drugoj verzij,
rukopis nalazio u posjedu poznatog bibliografa Aleksandra Paljania, ravnatelja Zemaljske banke u Sarajevu.
Meutim, ova druga verzija je ispravnija. Uz Putopis se nalazio i kalendar koji je Hadi Jusuf sastavio po
nazivima narodnih imena mjeseci, a uz to je bilo i jo biljeaka kao i dvije pjesme na naem jeziku. Vidi M.
Hadijahi, Hrvatska muslimanska knjievnost prije 1878. Sarajevo 1938, str. 3 i Dr H. abanovi, Knjievnost
Muslimana Bosne i Hercegovine na orijentalnim jezicima, Sarajevo 1973, str. 258.

d) Sv. II, str. 176-213.

e) Dr Josip Jireek, Trgovaki drumovi i rudnici Srbije i Bosne u srednjem vijeku, prevod . Pejanovia,
Sarajevo 1951, str. 128-133.

f) Fehim Spaho, Nai narodni nazivi mjeseci u turskim kalendarima iz sedamnaestog vijeka, GZM XLII, 1930,
str: 185-204.

Stran 34 od 34

You might also like