Professional Documents
Culture Documents
Knjiga Kangrga1 PDF
Knjiga Kangrga1 PDF
Izdava
Sveuilite u Zagrebu
Filozofski fakultet
FF Press, Zagreb
Za izdavaa
Miljenko Jurkovi
Urednik
Borislav Mikuli
Recenzenti
Lino Veljak
Ante ovi
Borislav Mikuli
Lektura
Asja Petrovi
Grafika oprema
Boris Bui
eljko Jelenski
Tisak
Tiskara Rotim i Market, Lukavec
ISBN 978-953-175-307-4
KLASINI NJEMAKI
IDEALIZAM
Urednik:
Borislav Mikuli
Zagreb, 2008.
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - Sadraj 5
Sadraj:
Predgovor (M. Kangrga)................................................................................... 9
Predavanja
DODACI
ivotopis i bibliografija Milana Kangrge........................................................... 311
Izbor internetskih stranica o Milanu Kangrgi................................................... 316
Kazalo imena.......................................................................................................... 317
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - Predgovor 9
Predgovor autora
Kolegice i kolege,
mogli bismo to rei kao osnovni stav Fichteov, kojim prekorauje, ili bolje
rei, prevladava Kantovu poziciju, kad Kant veli Ja mislim to je ta tran-
scendentalna apercepcija onda bi mu Fichte mogao rei: Dragi Kant,
trebao si rei: Ja, Immanul Kant, mislim. To ovako izgleda nategnuto, ali
se time onaj apstraktni pazimo dobro: samo spoznavalaki subjekt, kako
ga tretira novovjekovna filozofija u liku spoznajne teorije ovo Ja, ovaj
subjekt Ja, prerasta u ovjeka, ovo: Ja, Immanuel Kant, mislim. To mu pred-
bacije Fichte, i to je prijelaz na tu spekulaciju, kojim se spoznajno-teorijski
filozofijski horizont prekorauje, prevladava, a time, mogli bismo kazati i
sma filozofinost. Ovo prerastanje subjekta, pojma subjekta, i onoga Ja, u
ovjeka, ovo to Fichte kae, Ja, Immanuel Kant, mislim, time se onaj pojam
samosvijesti, koji se ve s Descartesom jasno utvruje pazite, Descartes
daje do znanja, interesantno da je to on samo u jednom pismu dao, a nije
razvio: u Cogito ergo sum ovo cogito znai: Ja znam da mislim, dakle jesam. Pa-
zite dobro, inae imamo samo ovo Mislim, dakle, jesam kao puko miljenje
koje, meutim, postaje predmet miljenja, tj. svijest se die na nivo samos-
vijesti. Znai, cogito je samosvijest, pozicija samosvijesti, a svijest je tu ono to
sm Descartes naziva svjesnim sadrajem kao predmetom samosvijesti.
Prema tome, tu se s Fichteom dogaa, s onom kritikom primjedbom Kan-
tu, upravo to da se pojam samosvijesti vie ne shvaa u spoznajno-teorijskoj
dimenziji kao neki vii stupanj svijesti, u dimenziji pukog spoznavalatva,
nego Fichte odmah dodaje i tu je ta njegova veliina i tu je prijelaz na
spekulaciju samosvijest = samodjelatnost = sloboda. Time je prekoraen
horizont filozofinosti.
Dakle, taj do tada samo spoznajno-teorijski miljeni odnos svijesti i sa-
mosvijesti kod Descartesa i Kanta pretvara se u spekulativni stav subjekt-ob-
jekt identiteta. Mi emo se s time, dakako, sresti, protumaiti to sve i produ-
biti, tako da vidimo veliinu toga, pri emu moemo odmah nagovijestiti da
je upravo Fichte prvi spekulativni mislilac u historiji filozofije. Spekulativni
mislilac, a ne vie iskljuivo filozof! I on to ak daje do znanja. Dakle, rije
je o subjekt-objekt identitetu kao osnovi i pravom poetku cijele Fichteove
spekulativne misli, a time je prevladana i spoznajno-teorijska pozicija, bitna
za razvitak filozofije kao takve, naroito novovjekovne, evropske, koja nije
izila na kraj s pojmom odnosa evo, gledajte, odnos subjekta i ovo u
naglasiti i objekta jer je to i znailo da se ve poinje s razlikom, a da
se do njegova jedinstva nikada po toj liniji nije dolo. Spoznajna teorija kao
takva, po svojoj bti, ne izlazi na kraj sa svojim vlastitim problemom odnosa
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 1. predavanje (28. veljae 2007.) 17
subjekta i objekta. A kad kaemo subjekt i objekt, onda imamo u vidu ovo
to smo maloprije naglasili, naime, da su i subjekt i objekt shvaeni i odreeni
ovdje samo i iskljuivo u spoznajno-teorijskom horizontu, dakle, u dimen-
ziji spoznavalatva. Tako je onda i ona, takozvana uvena definicija istine
kao adaequatio rei et intellectus, adekvacija ili podudaranje stvari i intelekta, ve
svojim bitnim postavljanjem bila i ostala ista apstrakcija metafizikog tipa,
jer je taj stav mogu samo u jednom i za jedan posve dovren i jednom zau-
vijek gotov svijet a im to kaemo, onda znamo da nemamo vie posla
sa svijetom, onda svijet nije svijet, pa to odmah i prestaje biti svijetom jer
se njime ne samo u Spinoze, nego u itavoj novovjekovnoj filozofiji, misli
zapravo priroda. Onda to imate paradigmatino iskazano kod Spinoze, to
je poetak njegove Etike, Deus sive natura, Bog ili priroda. Dakle, pojam svijeta
miljen je ovdje kao priroda! Kasnije e Hegel rei: svijet shvaen kao puka
apstraktna onostranost ili objektivnost.
To su, dakle, ta dva momenta o kojima vam govorim da ih imate u vidu
kao, rekao sam, orijentir koji bi nam omoguio lake sluanje nekih stavova,
teza kad prijeemo na izlaganje svih tih problema svakog pojedinog filozo-
fa Kant, Fichte, Schelling, Hegel pa e nam to sluiti i kao orijentir
prilikom izlaganja itave klasine njemake filozofije. Tu sad samo da jo
kaemo ovo, unaprijed, da ono bitno to se tu dogaa, prije svega s Fichte-
om, koji je, kao to smo rekli, idejni zaetnik prve spekulativne misli, glavni
predstavnik, osniva, kako hoemo kazati, bilo je to to se neprekoraeni i
za nju neprekoraivi horizont filozofije kao takve, u kojemu se zastaje na
pitanju odnosa, dakle spoznajnog, spoznavalakog odnosa subjekta i objek-
ta, onim subjekt i objekt, podie na nivo, s Fichteom, produkcije odnosa. A
to znai samo to da, ako bismo tako rekli, iza pod navodnim znacima
iza tog danog i kontemplativnog odnosa, traga se za samim podrijetlom
i toga subjekta i toga objekta. A to je znailo ni vie ni manje nego da su i
kako su proizvedeni taj subjekt i objekt, a ne shvaeni kao puka danost; tj.
da oni prethodno moraju biti ba proizvedeni, da bi kao takvi uope bili i da
bismo uope mogli baratati tim pojmovima subjekt i objekt. To je zapra-
vo, moemo sad kazati, primjereno upravo toj novovjekovnoj filozofiji koja
poinje sa svojim bitnim spoznajnim, spoznajno-teorijskim problemom, pri
emu je onda problem metode spoznaje u prvom planu Descartes pie
Discours de la mthode, dakle Rasprava o metodi kao bitnim pitanjem spozna-
jno-teorijske problematike uope.
U tom smislu, dakle, produkcija odnosa znai, kod Fichtea, taj subjekt-ob-
jekt-identitet. A to nije nita drugo nego ve zapoeti sa samodjelatnou
18 MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 1. predavanje (28. veljae 2007.)
kazati to su zato mudraci jer nisu odvajali svoj ivot, svoju praksu, svoje
stvaralatvo, sve skupa, od svoje misli, dakle od teorije, nego je to bilo dano
u jednom jedinstvu, pa su zato nazvani mudraci. Platon pak postaje prvi
pravi filozof koji odvaja teoriju od prakse, a onda, kao to znamo, Aristotel,
s njima se pojam prakse odvaja od svih onih odreenja prxis-poisis-tchne-
theora i tako dalje. Dakle, hou rei to, moramo imati stalno u vidu domet, ali
i granicu, recimo u ovom sluaju, Kantova postavljanja problema, gdje se on
strano mui da izie iz ovoga ja u to tako nazvati metafizikoga ho-
rizonta, da uope prvi puta doe do toga da kae metafiziarima: Pa, ekajte,
kako ste doli do predmeta? I danas ete naii, ne samo kod nas, na pojam
dani predmet, a to vam je drveno eljezo, to je contradictio in adjecto.
Tako moe govoriti svaki prosjean ovjek, ali ako elim biti filozof, onda
mi to nije doputeno. Kad kaemo dani predmet, onda smo sami sebi
skoili u usta. Jer, predmet, kao to vidite, upravo se Kant mui da to pokae,
predmet mora biti tek uspostavljen, proizveden, kao po subjektu omoguen,
miljen i tako dalje, da bi bio. To vam govorim zato jer, naalost, jo ima tak-
vih takozvanih filozofa koji tako govore u prazno.
Najprije smo rekli da su ovdje kljuna ova tri momenta: kriticizam,
transcendentalizam i Kantovo pitanje o sintetikim sudovima a priori. Kad
kaemo kriticizam, ono to nazivamo Kantom, nije vie ono tzv. predkan-
tovsko doba, kad je on jo uenik jednoga Wolfa, i tako dalje. Pravi Kant
poinje s Kritikom istoga uma, 1781. je kljuna godina ja bih malo pretjerao,
pa rekao prave filozofije. Prvi se puta filozofija postavlja na nivo svoje
vlastite, da tako kaemo, filozofinosti u klasinoj njemakoj filozofiji s
Kantom. To je prva misao gdje vie nema lutanja, a neu biti bezobrazan pa
rei brbljanja, jer bi to bilo neprimjereno, ali Kantova kritika metafiziara,
koji poinju s takozvanim gotovim i danim predmetom kao neim samo
po sebi razumljivim, pa im postavlja pitanje, odakle taj predmet? Pa onda
idemo na kritiku, pa idemo na taj takozvani kriticizam, pa onda on na jednom
mjestu u Kritici praktikog uma kae da je to neprimjereno filozofskom pri-
stupu da se neto uzima kao samo po sebi razumljivo, rijeeno, i ovo i ono...
Pa, Kant pita stalno tako, da nita nije rijeeno, pa pita za mogunost pred-
meta. Pazite, pita za mogunost predmeta da bismo uope mogli govoriti o
predmetu, a ne uzeti ga zdravo za gotovo, to je onda taj takozvani zdravi
ljudski razum, pa onda Hegel veli da je taj zdravi ljudski razum toliko zdrav
da e se rasprsnuti od zdravlja.
Dobro, naravno, to je sad pitanje, kad gledamo s Kantom, zaista bitne
razlike izmeu razuma i uma. I tu e se onda stvar razvijati tako da Fichte
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 1. predavanje (28. veljae 2007.) 25
uzima sve ono najbolje do ega je Kant doao. On ga kritizira da nije imao
hrabrosti, on veli da Kant nije imao dovoljno hrabrosti da povue konsek-
vencije iz onoga najboljega to je on nazvao sm duh Kantove filozofije, a
to je pitanje zapoinjanja od uma dalje, tj. kree se s umom, a ne s razumom.
Kasnije i Hegel insistira na tome pri emu onda Fichte, kao to emo jo
vidjeti, povlai konsekvenciju tamo gdje i Kant sm to kae: Pa, dragi Kant,
ako si ve rekao, primat praktikog uma, pa onda on valjda ima primat! A,
vis vis ega? Pa, vis vis teorije! Pa, onda ti je um po svojoj bti praktiki.
To je bt.
Meutim, vidjet ete, kako se to tekom mukom probija. Pojam praktikoga
u Kanta ostaje jo uvijek dobrim dijelom u starim, starogrkim vodama, da
tako kaemo. To vam je prxis! Praxis starogrki pojam praxisa. A to je
to? Meuljudsko djelovanje, su-odnoenje unutar polisa, gotova drutvenog
poretka. Jo uvijek se pojam praktikoga uzima samo u moralnom pogledu,
praktiko djelovanje jest moralno djelovanje. Pa onda ak i taj pojam pri-
mata praktikog uma ide tako daleko da ga on su-misli kao moralni oblik. I
kod Kanta to znai zapravo su-odnoenje pojedinaca unutar jednog gotova
stanja. A to jo uope nije pojam prakse, pa vam to ve Fichte prevladava,
pa Schelling, pa onda ete nai kod Hegela, IV. glava Fenomenologije duha, gos-
podstvo-ropstvo i tako dalje, gdje vam onda on govori o onome to, recimo,
jo Giambattista Vico misli pod pojmom prakse i historijskoga, osnovano na
ovom pojmu praxisa u starogrkom smislu pukog odnoenja.
Tako da odnos proizvodilaki odnos ovjekov spram prirode i pris-
vajanja prirode kao svojega svijeta, takozvane druge prirode, jeste totalitet
ovjekova praktikog odnoenja prema svijetu, u emu je, naravno, sadran
i moj odnos prema drugom ovjeku. Ali da se to odvaja jedno od drugoga,
to je nedopustivo, to je bitni promaaj. Po toj liniji ide cijela klasina filozo-
fija, na elu s Hegelom, koji onda izvlai sve bitne, najpozitivnije momente,
sadrane ve u Kantovu postavljanju problema, a s kojima sm Kant nije
iziao na kraj. Sm Kant nije iziao na kraj! Pa zato imate taj takozvani du-
alizam teorijsko-praktikoga, to ga Kant onda kani vidjet emo to kad
doemo do toga nekako premostiti u svojoj Kritici moi suenja ili Kritici
rasudne snage, kako e rei Urteilskraft, gdje Kant onda prvoklasno dolazi ne
znajui zapravo da je na najdubljem spekulativnom stavu u toj kritici moi
suenja kad govori o genijalnosti, o geniju, o stvaralatvu, o umjetnikom
itd. itd. Dakle, do toga emo doi, ali Kant je tono osjetio da je ostao u du-
alizmu: s jedne strane mu je kritika istoga uma, a zapravo razuma, s druge
strane kritika praktikog uma, mislei pod tim moralno podruje, pa onda
26 MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 1. predavanje (28. veljae 2007.)
neto jeste po emu neto jeste. Ono prvo je filozofska pozicija, a ovo
drugo je spekulativna pozicija. Po emu je to, taj na ivot takav kakav je, a
ne da ga mi samo opisujemo, pa sad mislimo da smo jako pametni time to
emo dati neke odgovore, ovakve i onakve. To je povrno, to se zove ostati ili
zastati na pola puta. Gledajte, jedan Hegel, najvei filozof svih vremena, pie
Fenomenologiju duha, ali u samom pojmu, da ne govorimo o ovim suvremenim
takozvanim fenomenolozima, to je tu predmet? Pa, fenomen! A to je feno
men? Pojava! Onda je Kant tu lijepo rekao, ostaje se u sferi pojava. Kant je
bio tu najdosljedniji, pa je bio poten i rekao: mi moemo spoznavati samo
fenomenalni svijet, a stvar po sebi, Ding an sich, to je nama nepoznato. Poslije
emo vidjeti to zapravo spekulativno znai to stvar po sebi. Ali tu je na
djelu, ta takozvana onostranost, to je nedohvatnost postojanja. Pa, sad kad
netko doe u 20. stoljeu, ili ak sada u 21., pa govori o fenomenologiji koja
ve svojim imenom znai kretanje po povrini, tj. po fenomenima, to je onda
malo zauujue. Ali da je jedan Hegel ak to nazvao fenomenologija duha, pa
je time potvrdio da je ostao zapravo bitno filozof, premda ima prvoklasnih
spekulativnih stavova, koje je naslijedio od Fichtea, mi emo to pokazati, to
zaista treba pokazati, a kasnije emo vidjeti to razmee, recimo, najveeg
filozofa svih vremena, koji je jednom polovicom jo ostao filozof, a s druge
strane je bio spekulativac. Pa onda sam sebi protivurijei.
Ja vas za danas vie neu zadravati, mi emo idui puta odmah ii na con-
cretum ovoga, sa Kantom, postavljanja pitanja i kriticizma i transcendenta-
lizma i svih ovih konkretnih problema koji stoje pred nama, da bismo vidjeli
prije svega domet Kantove misli, koju je do kraja izveo Fichte.
28 MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 1. predavanje (28. veljae 2007.)
2. predavanje (9. oujka 2007.)
Kolegice i kolege,
mi smo proli puta napravili, recimo tako, uvodni dio gdje smo doli do
nekih bitnih pojmova i problema Kantove filozofije koja je tu osnova za itav
razvitak klasine filozofije. Danas bismo se morali malo pozabaviti tim bit-
nim pojmovima, a ujedno i problemima, Kantove filozofije na kojima on, da
tako kaemo, gradi svoju filozofijsku zgradu. Pri emu vam moram kazati, to
vam je ve na poetku Kritike istoga uma, gdje Kant explicite kae da njemu nije
stalo do toga da gradi bilo kakav sistem. Mi emo se s time jo sresti i zato to
e kasnije taj pojam sistema u itavoj klasinoj filozofiji postati zapravo jedan
veliki problem i balast, gdje e se onda a to je Schelling kasnije naglasio
pojam sistema krivo tumaiti, a rije e biti o sistematinosti izlaganja filozo-
fijske misli, to nije isto. Sistem je uvijek, per definitionem, zaokruen, gotovost,
pa onda se nalazimo tako, vidjet ete, uvijek na jednom protivurjeju mis-
ao koja zavrava u sistemu nije vie misao. Zato je to protivurjenost. Dakle,
Kant e rei da mu nije stalo do sistema nego do, takorei, propedeutike, kao
uvod u postavljanje bitnog problema, pri emu mu je, kao to smo proli
puta ve naglasili, bilo stalo prije svega kritiki pristupiti itavoj dotadanjoj
filozofiji koja se odvija u liku metafizike. Tada smo naglasili da je upravo po-
jam predmeta kljuan ovdje. Dakle, rekli smo kako Kant tu sad prvi postavlja
pitanje mogunosti ili biti predmeta; njemaki se to kae Gegenstndlichkeit des
Gegenstandes, dakle, predmetnost predmeta. To je kljuni poetak Kantove
cjelokupne filozofije i na toj liniji e on u horizontu filozofinosti prodi-
rati daleko sve do, vidjet emo, do nekih spekulativnih stavova koji zapravo
prekorauju horizont filozofije.
Ali, rekli smo da emo se tu prije svega zadrati na tim nekim bitnim
momentima, pojmovima i problemima Kantove filozofije. Jedan od tih mo-
menata je, ako se sjeamo, upravo ovaj pojam transcendentalizma, pojam
transcendentalnoga, u emu se sad sastoji Kantova bitna pozicija. Rekli smo,
i to bi trebalo imati u vidu, koliko god mi u itavoj historiji filozofije imali
posla s velikim misliocima poevi od Sokrata, onda Platona pa naroito
jednog Aristotela toliko ipak tek ono do ega dolazi klasina filozofija,
naime, dotle da samu sebe, da tako kaemo, stavlja kao predmet refleksije,
to jest, filozofija kao predmet razmiljanja, pri emu se dolazi ak tako da-
leko da, recimo, Schelling onda eksplicitno govori o granici onoga to filo-
zofija, naravno kao teorija, uope moe pruiti. Dakle, utoliko je ta tran-
scendentalna filozofija dakle s Kantom kazano uvod ili pretpostavka
30 MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 2. predavanje (9. oujka 2007.)
orijsku, spoznavalaku sferu. Ili ako hoemo tako, ostajui u sferi spoznajne
teorije, od Descartesa do sebe.
Dakle, kaemo da se potvrivala upravo iz ovoga utopijskog bezdana,
dakle onoga jo nedogoenoga, kako nam Kant govori to, pa ne zna to
bi s tim, jer se u protivnom nikad nita ne bi dogodilo, nego bi bilo puki
produetak prirodnog kretanja ili zbivanja onoga to se obino naziva razvit-
kom. Pa emo onda kasnije vidjeti kako ak i jedan Hegel, naalost, upotreb-
ljava taj pojam: Ent-wicklung, raz-vitak. Razvitak je mogu samo u sferi bio-
logije. Recimo, biljka se raz-vija. Ali kad se to uzme kao osnova dijalektike,
onda se dijalektika svodi na puku biologiju. To je alosno, ali dobro, o tome
e jo biti govora. Ali pazite, taj takozvani razvitak mogli bismo ak rei
ovo: ako se kreemo u sferi povijesnosti, onda ovaj pojam razvitka apsolutno
ne moe doi u obzir. Nita se samo po sebi ne raz-vija, ili ako hoete tako,
od-vija, jer bi onda sve unaprijed bilo gotovo. Dakle, to bi bio pojam koji
svoj smisao dobiva zapravo iz biologije, to jest iz jednog, da tako kaemo,
organskog podruja. Meutim, da neto jest ili da neto bude, da se neto
do-godi, mora se upravo dogoditi iz ovog utopijskog, jo nedogoenog o
emu Kant govori, kao to smo vidjeli. To vam je ono to e se, recimo sada
u horizontu jo filozofinosti ili ak, recimo, u etikoj sferi kazati trebanje
prethodi bitku. Vidjet ete, to je Fichteova pozicija trebanje prethodi bit-
ku. Da bismo dospjeli do bitka, bitak treba tek da bude proizveden. Treba
da... Naravno, time smo ostali terminologijski jo uvijek u toj filozofskoj
sferi, recimo jedne etike, i tako dalje, jer su to takvi pojmovi, znamo do-
bro, to emo vidjeti, na tome gradi Kant itavu svoju etiku poziciju, ovo
sollen, treba da, koji je implicitan u itavom razvitku etike od poetka, od
Platona pa sve do Kanta, a da nije nikad upotrebljen u eksplicitnom smislu
sollen, treba da, kao pretpostavka mogunosti utemeljenja jedne etike, koja,
naravno, prekorauje horizont bitka. A Fichte e rei: pretpostavka koja ga
omoguuje. Dakle, trebanje prethodi bitku, ali to su jo uvijek odreenja
unutar filozofijsko-etike sfere.
Dakle time uvijek iznova zapoinje ono to nazivamo ljudski svijet. Pazite,
kad kaete ljudski svijet, onda ste to iskazali tautologijski. To naalost jo
ak i jedan zaetnik jedne takozvane fenomenologije, Husserl, ne zna. Pa
onda imate kod njega pojam Lebenswelt: svijet ivota. Time ak i djecu zbu
njuju, pa imate neke udbenike, pa je to ivotinjski svijet! Pa kakav je to stav?
Da ivotinja ima svoj svijet!? Ona ima svijet samo na taj nain da smo mi
tu ivotinju, recimo, uveli u taj svijet. Ali, samo ovjek ima zapravo svijet.
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 2. predavanje (9. oujka 2007.) 37
bolje biti religiozan, daje nam barem nekakvu nadu, kad umrem, onda u doi
u nebo. Ja u svakako u nebo doi, ali to je sad druga stvar!
Dakle, ovo to smo htjeli tu naglasiti, Kant to jo ne vidi, ali to je ve na
djelu: um propisuje prirodi njezine zakone, um propisuje meni moje moralne
zakone, ljudske zakone. Taj isti um je ono tree to omoguuje i moj odnos
prema prirodi kao stvaralaki, proizvodilaki odnos, i to je to drugo nego
ujedno jedan istinski, stvaralaki odnos mene spram drugog ovjeka. Ono
to smo maloprije govorili, ne samo u odnosu na ljubav, naravno. Pa, ja sam
tu proizvoditelj sebe i mojeg odnosa prema drugom ovjeku. Ja se tu trudim,
muim i tako dalje i tako dalje. To je isto jedna dimenzija proizvoenja, ako
hoemo uzeti taj pojam proizvodilatva, stvaralatva kao i moj odnos prema
prirodi. Dakle, Kant do svega toga ve dolazi, ali on to ne moe prekoraiti,
to treba sad zaista precizno iskazati: Kant ne moe preskoiti, prekoraiti
horizont filozofinosti, a ve mu je pojam spontanosti bitno spekulativan.
Nije sluajno da itava historija filozofije nije dola do pojma spontanosti.
Kant je doao... vidjet emo kasnije do ega je on ak doao. Pazite, tamo
u njegovu spisu Streit der Fakultten [Spor fakultet], gdje on kae kako revo-
lucija sjedinjuje slobodu i prirodu. Pa, kojem bi filozofu to palo na pamet,
da tako grubo to kaem?! Samo Kantu koji je imao pred sobom Francusku
revoluciju, koji misli Francusku revoluciju, koji misli revoluciju, koji misli
revolucionarno. Pa ak i sm pojam revolucija zar je to filozofijski po-
jam!? Pa, kakav bi to bio filozofijski pojam!? Ali niti pojam spontanosti vie
nije filozofijski pojam. Zato mu on fungira kao ono Hegelovo tree to mu
omoguuje sve ovo ostalo, s jedne strane teoriju, s druge praksu, pa onda
emo vidjeti, kad doemo do toga gdje je Kant doao najblie spekulativnim
stavovima u Kritik der Urteilskraft, dakle Kritika moi suenja, s pojmom geni-
jalnosti, dakle, u umjetnikom stvaralatvu. Tu je Kant najblie osjeaju da
mora premostiti taj dualizam teorijsko-praktikog, jer kritika istoga uma i
kritika praktikog uma ostale su dvije paralelne linije, da tako kaemo. Dakle,
dualizam teorijsko-praktikog. I tu je on ostao u tradiciji ne samo spozna-
jne teorije od Descartesa do njega, nego zapravo u dimenziji filozofinosti.
Tako da je ovo prekoraenje zapravo spekulativno prekoraenje, pa mu po-
jam spontanosti znai, kako bi on sad tu sm rekao na drugi nain, zapravo
mogunost dedukcije ne samo kategorij nego svega to se tu dogaa po
liniji teorijskoga i praktikoga. Dakle, pojam spontanosti je ve poetak spe-
kulativnosti.
Ja u vam sad proitati to sam izvadio da vidite kako Kant sm odreuje
taj pojam spontanosti, pa ete vidjeti tu njegovu vlastitu granicu. Pazite to
44 MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 2. predavanje (9. oujka 2007.)
on kae, to je naravno iz Kritike istoga uma: Ali veza, konjunkcija, neke raz-
novrsnosti uope, ne moe nikada doi u nas preko osjetila te se, dakle, ne
moe nalaziti u istoj formi osjetilnog opaanja... pazite, rije je o vezi,
povezivanju, konjunkciji jer veza je neki actus spontanosti. Pazite, on
kae, akt spontanosti, moi predstavljanja, i onda dalje, pazite, ...i budui
da se ova mo, za razliku od osjetilnosti, mora nazvati razumom... On je
pojmom razuma nazvao ono to smo maloprije govorili ono tree. A za-
pravo je na djelu jedan stvaralaki in. A to nije ni rezervirano ni primjereno
za pojam razuma. Razum je par excellence jedan teorijski organ spoznavanja.
A um je praktiki. Dakle, sad radnja razuma kojoj emo dati ope ime-
novanje sinteze. To eli Kant postii! To jest, da on time u isto vrijeme
oznauje kako nita ne moemo predstaviti ili predoiti kao spojeno u objek-
tu i sad dolazi glavni stav, pazite, a da nije dosljedan tome a da ga pret
hodno nismo smi spojili. Kant tu govori o aktu subjekta koji mora stajati
iza, da bismo uope doli do toga, i sinteze, i sabiranja tih osjetilnosti, da
bismo doli do predmeta, da bismo uope doli do onoga neto, i tako dalje.
Ali to nije eminentno radnja razuma nego je prethodno radnja uma, ako ga
uzmemo jo i ire od onoga to se naziva praktikim. Jer je rije upravo o
stvaralatvu. A da ga prethodno nismo sami spojili i da je veza jedina pred-
stava ili predodba koja za razliku od svih ostalih ne moe biti dana pomou
objekta nego je samo subjekt moe uspostaviti budui da je ona neki actus
njegove spontanosti.
Evo, gledajte, sve je pomijeano, a sve je ujedno i reeno. Sad samo treba
oditavati Kanta fichteovski, tako bismo mogli rei. A mi emo to i pokaza-
ti, jer Kant je tu sve filozofijske pretpostavke dao za prijelaz u spekulaciju,
samo to to naziva filozofijskim pojmovima, pa onda ostaje u sferi razuma,
teorijskoga. Onda nije sluajno, to smo ve proli puta naglasili, da je onda
on taj krivac, sve do danas, sa stavom spekulacija = teorija. Evo, to vam je
to, a tu je sam sebi skoio u usta jer je govorio o primatu praktikog uma.
Dakle, ovo to smo sad tu proitali, kljuno je mjesto ne samo Kantove
teorijske spoznaje nego itave njegove filozofije, zapravo, koja svoj vrhunac
postie upravo na toj osnovi, na njegovoj kritici praktikog uma, i to u vezi s
pojmovima dobra i zla. To emo govoriti u naim sljedeim izlaganjima. Sve
ove misli poivaju upravo na proizvedenosti kako spoznaje tako i djelovanja,
po ovoj moi subjekta kao stvaraoca svoga vlastitoga svijeta i sebe u njemu.
Dakle, mogli bismo sad kazati, tek time i odatle, ako se naravno vie ne go-
vori o radnji razuma, nego o radnji uma a vidjet emo kasnije konotaciju
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 2. predavanje (9. oujka 2007.) 45
pravog smisla ovog pojma uma, premda Kant sam dolazi na svoj nain do
toga dakle radnji uma kao eminentno praktiki miljena, ono to Fichte
kae, um je po svojoj biti praktiki, i tek tako je mogue pojmiti da je svijet
ovjekov proizvod.
Sve to nam Kant tu govori, jest na drugi nain, ako se sad tono produ-
bljeno interpretira, upravo teza da imamo posla s proizvoenjem, odnosno
sa stavom o svijetu kao ovjekovu proizvodu. Kao to je, dakako, onda nak-
nadno i sm ovjek proizvod toga ve po njemu uspostavljena svijeta. A sad,
evo gledajte, sm Kant kae o tome sljedee: Ali veza ne lei u predmetima,
i ne moe se pomou opaanja od njih uzeti, to jest od tih predmeta, i time
unijeti u razum, nego je ona samo neka tvorevina razuma, veza, koji opet i
sam nije nita drugo doli mo koja spaja a priori i podvodi raznovrsnost da-
nih predstava ili predodbi pod jedinstvo apercepcije. Kad kae jedinstvo
apercepcije, to moramo odmah imati u vidu, to je nivo samosvijesti. To je
ve Fichte, jer je pojam transcendentalne apercepcije pojam samosvijesti. Ne
vie svijesti, nego samosvijesti! Kant zavrava time da je to najvii princip u
cjelokupnoj ljudskoj spoznaji. Ali, da je rekao, u cjelokupnom ivotu, onda
bi pogodio stvar. No, on je ostao samo u sferi spoznaje pa mu onda razum
fungira kao ta mogunost veze, kao princip povezivanja, kao konjunkcija.
Ovdje je, kao to vidimo, sporno samo to izjednaavanje razuma, kao emi-
nentno spoznajnog pojma, u horizontu spoznajne teorije, s tom spontanu
kao proizvodilakom djelatnou par excellence. I upravo ovdje zapoinje,
moemo sad odmah anticipirati, Fichteova kritika Kanta. Jer radnja razuma
za Fichtea je contradictio in adjecto. Sad u vam naglasiti, kad ve baratamo tim
pojmovima, pa stalno upozoravamo na to da moramo biti oprezni spram
ovog pojma razuma u ovom kontekstu, kako ga upotrebljava Kant. Evo
njegova odreenja, iz Kritike istog uma: Ako je razum mo koja sjedinjuje po-
jave pomou pravila, onda je um mo koja daje jedinstvo pravilima razuma
pomou principa. Prema tome, um se ne moe nikada ... pazite dobro
to e sad rei neposredno odnositi na iskustvo ili na ma koji predmet,
nego na razum, da bi njegovim raznovrsnim spoznajama dao pomou poj-
mova jedinstvo a priori koje se moe zvati jedinstvo uma i koje se potpuno
razlikuje od onog jedinstva to ga moe proizvesti razum. Dakle, tu Kant
prekorauje cijeli horizont svoje kritike istoga uma gdje mu razum fungira
neprestano kao Verstand, a ne kao Vernunft. Pa dolazi do toga da cijeli misaoni
proces ukazuje na to da mu razum nije dostatan. To je, dakako, interesantno,
ali nigdje nije povukao tu konsekvenciju, koju je Fichte povukao, nego je
46 MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 2. predavanje (9. oujka 2007.)
ostao kod toga. Kad bismo sada bili dosljedni, mogli bismo rei ovo: onoga
asa kada Kant upotrijebi pojam primata praktikog uma, on bi morao biti
toliko konsekventan pa rei: Sve to sam rekao u Kritici istoga uma, stavite na
stranu. Razumijete? On bi morao anulirati itavu svoju Kritiku istoga uma gdje
mu razum fungira kao osnovni princip svega to e izvesti i to e postaviti
i to e na tom temelju misaono izgraditi, a i sm dolazi do pojma uma za
koji odmah kae da ima primat. Prema razumu, naravno, prema itavoj toj
teorijskoj poziciji i teorijskoj filozofiji kao takvoj.
Prema tome, ovo to nam sad Kant govori, ukazuje na to kako je tono
osjetio da mu um omoguuje cijelu tu strukturu, ono to kasnije Hegel s pra-
vom naglaava kao bitno, imajui, dakako, u vidu da mu je to Fichte priredio
i omoguio. Kad ve sm Kant dolazi do ruba, da tako kaemo, spekulativ-
nosti s pojmovima koji su mu ve s onu stranu filozofinosti, recimo pojam
spontanosti, pa onda primat praktikog uma, i tako dalje, onda Fichte, koji je
spekulativni mislilac par excellence, omoguuje i Hegelu taj korak dalje.
Dobro, mi emo tu zavriti pa emo idui puta pokuati ove stavove ekspli-
cirati na onoj liniji koja radi s Kantom na ovom pojmu primata praktikog
uma, na temelju ega on utemeljuje ne samo svoju etiku poziciju, nego i
mnogo vie od toga, pa emo tu insistirati upravo na tom zapravo, da tako
kaemo, boljem momentu u Kantovoj poziciji.
3. predavanje (16. oujka 2007.)
Kolegice i kolege,
ojam sinteze u Kanta, koja je miljena upravo u ovom spoznajnom ili spo
p
znajno-teorijskom smislu sjedinjavanja osjetilnih podataka u predmet. Tako
daleko da onda Kant dolazi do onoga a nije ak do kraja svjestan toga ili,
rekli bismo, samo-svjestan predmet = pojam! Naime, vi ne moete ak ni
iskazati bilo kakav stol bez toga. Jer, kad kaete stol, to je pojam. Predmet
= pojam, to znai: pojam kao rezultat ili kao proizvoditelj predmeta, da
tako kaemo, ali spoznajni, spoznavalaki. To ide tako daleko da onda poslije,
Hegel, na temelju toga kae da onaj tko poinje filozofirati bez pojma, bolje
da ne filozofira. Jer onda je to trabunjanje. O emu vam inae govorim? To
je onda govorenje o svemu samo ne o onome o emu je rije, o pojmu, dakle
o predmetu.
Ali sad moramo odmah anticipirati dalje ostati na tome to je Kant
osvojio, izborio, misaono, ono predmet = pojam, to je prekratko jer smo time
jo uvijek u sferi spoznajne teorije. Zato e Hegel govoriti o pojmu pojma.
to to znai? Hegel koji nije bio ba do kraja konsekventan kao spekulativni
mislilac, ali jest to bio dobrim dijelom hajde, dat emo mu pedeset posto!
on vidi da moramo imati pojam da bismo doli do predmeta. Pa, pitamo,
po emu je i pojam mogu? To je taj pojam pojma. Pojam pojma je speku-
lativno odreenje identiteta subjekt-objekta. Pri tome se sada ide na samu
sr stvari pitanjem po emu neto jest. To je osnovno pitanje spekulacije, ali
pritom odgovor vie ne moe glasiti: po spoznavalakom subjektu! Stara me-
tafizika poinje, kao to znamo, s onim stavom ex nihilo nihil fit, iz niega ne
postaje nita, neto postaje iz neega, i tako dalje, pa onda Hegel to ironizira,
ako iz neega, onda nije trebalo tek postati, jer ve neto jeste, a etwas, neto,
rezultat je negacije negacije, i tako dalje. Prema tome, poinje se s onim nita,
naravno, nita je poetna toka spekulacije. Imate poetak Hegelove Logike s
bitak-nita-postajanje, pri emu ovo nita omoguuje i bitak i postajanje.
Sad me to ba asocira, kad smo ve rekli da bi Kant zapravo trebao poeti
s onom spontanou, koja bi u sebi sadravala ono to mu Fichte sad iskazu-
je identitetom subjekt-objekta, na jednom mjestu to je u Streit der Fakul-
tten, gdje Kant na jednom mjestu kae ovo: Revolucija sjedinjuje prirodu i
slobodu. A to je to? Pa upravo: odreenje spontanosti jeste jedinstvo inteli-
gencije i slobode. To vam Kant ve tako govori. Prema tome, spontanost je
revolucija. Ja sam kasnije pokuao pokazati da imamo posla sa re-evolucijom.
Kad kaete revolucija, znate li tko je prvi upotrijebio taj pojam? Kopernik!
De revolutionibus orbium coelestium i tako dalje. A pazite, re-volvo, znai vraanje
na poetak, povratak. Ako je za Kanta revolucija sjedinjenje inteligencije i
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 3. predavanje (16. oujka 2007.) 51
pojma. Moemo tu kazati jednu stvar: starogrka filozofija uope nije dola
do pojma prakse. A znate zato? Pa, zato jer su robovi radili. Materijalna
proizvodnja je leala na njima. ak je i onaj pojam tchne miljen zapravo
kao obrtniko, zanatlijsko zgotavljanje predmeta potrebe, i tako dalje, ali nije
miljen u smislu ovoga to se naziva praksa.
Da jo kaem jednu rije, jako su mnogi slavili Giambattista Vica, zato to
je rekao da mi proizvodimo nae drutvene zakone. Ali on je ostao na pojmu
praxisa, a ne prakse, jo nije doao do prakse. On ak ide toliko daleko da
kae: jedino Bog je stvorio prirodu, i tako dalje. Hegel e doi do stava da je
moj proizvodilaki, prisvajalaki, mjenjalaki odnos spram prirode osnova
toga to nazivamo praksom. A to su ve dobro naslutili Fichte i Schelling
pojmom produkcije, Produktion. Dakle, s pojmom produkcije ali preciz-
nije reeno: ne djelatnosti, nego samodjelatnosti, dakle, Selbstttigkeit do-
biva se osnova ili sam poetak onoga to nazivamo spekulacijom. Ili, ako
hoete tako, ovjekov svijet. Dakle, imajmo u vidu, kada Kant kae kritika
praktikog uma, on misli zapravo na moralno podruje. On se kree u ho-
rizontu pokuaja razrjeenja etikog problema, i to po prvi puta na konsek-
ventan nain, svojom autonomnom etikom, ali pojam praktisch miljen je tu
u tom mojem odnoenju prema drugom ovjeku, dakle suodnoenju. Ali, s
obzirom da Kant prvi smatra, nakon Leibniza koji je to naslutio, da time ja
realiziram jedan novi oblik ivota koji se tie mene, ali sada u mojem svijetu,
mi imamo posla s jednim moralnim svijetom koji je tu na neki nain mo-
ralno produciran, pa je taj pojam praxisa neosjetno u njega prerastao napola
do pojma prakse u jednom pregnantnom smislu koji nadilazi ovo etiko-
moralno podruje. To smo rekli samo zato to Kant, zapravo, im stavlja
ovo kritika istog uma kritika praktikog uma, ostaje na dualizmu za
koji onda tono i sm osjea da ga mora prevladati, pa onda dolazi pojmom
Urteilskraft, dakle, pojmom moi suenja ili rasudne snage, u svojoj treoj
kritici, do pokuaja razrjeenja tog problema dualizma. I tu je onda Kant za-
ista na najviem misaonom nivou, jer upravo pomou produkcije, sad emo
rei, umjetnikog stvaralatva, umjetnika, genijalnosti, dospijeva na sm prag
spekulacije. Schelling e to provesti do kraja, pa e rei, umjetnost je zapravo
ona bitna dimenzija, bitni moment stvaralatva, kao paradigma stvaralatva,
a time i sme spekulacije.
Stoga s obzirom na ovo Kantovo postavljanje problema, nije epohalno
samo Kantovo transcendentalno pitanje, jesu li i kako mogui sintetiki sudovi
a priori rekli smo da je ovaj pojam sintetiki, sinteza zapravo jo uvek jedan
54 MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 3. predavanje (16. oujka 2007.)
rekao, svijest nam je dana. Pa, onda ekajte, vidite da i grlica ima svijest! Ali,
samosvijest nam nije dana. Mi nikakvim prirodnim ili socijalnim ili bilo kojim
putem ne nasljeujemo samosvijest niti do nje tako dolazimo. Samosvijest je
misaoni, a s Fichteom mogli bismo rei ivotni napor! Zato i ima malo
samosvjesnih ljudi!
Ima jedan paradoks kad Descartes kae: najbolje raspodijeljena stvar na
svijetu je razum. Zato? Svaki ga ovjek ima. Zato? Svaki misli da ga ima
dovoljno! Sad, da li je taj Descartes bio fakin pa da li je to ironino mislio
ili doslovno? A ja mislim, ako je mislio doslovno, onda je napravio veliku
greku. Jedino ako pojam razuma zadrimo za ovaj odnos svijesti. Ali, da bi
to bilo samosvjesno!? O tom po tom! Prema tome, moda bismo mogli rei
da svaki ovjek ima razum, ali nema um, to jest: nije na nivou samosvijesti.
Nije samoga sebe stavio kao predmet svoje refleksije! To jest, sada ve upravo
samorefleksije. Pa, kad bi bilo to da taj pojam razuma iskazuje ono bitno
za ovjeka, odakle onda tolike nerazumnosti u ivotu? A svi smo nerazumni.
Svi pravimo nerazumne stvari, pa se to onda naziva zlom i tako dalje. Dakle,
Leibniz je prvi rekao da se za samosvijest moramo izboriti ili poboriti, jer nije
svakom to uvijek prezentno, pa ak ni onomu subjektu ili pojedincu koji
u danom trenutku i dospije na nivo samosvijesti, pa razmilja o tome i tako
dalje, nije mu to u svako doba dano. To se, u tom umjetnikom stvaranju, kao
to znamo, naziva inspiracija. Umjetnik ima inspiraciju, pa je onda stvaralac
par excellence. Ali nije to uvijek, nego ba kad stvara ili ako istinski stvara.
Dakle, ovaj pojam stvaralatva, kao identian tu s pojmom samosvijesti, a
Fichte e rei odmah, im doemo do toga, samosvijest = samodjelatnost,
a samodjelatnost = sloboda! I tu smo prekoraili granicu spoznajne teorije,
gdje jo za Descartesa pojam cogito kao samosvijest Znam da mislim, dakle
jesam igra ulogu vieg stupnja svijesti, da tako kaem, u horizontu spo
znajno-teorijskog postavljanja problema.
Dakle, taj cijeli put mora se proi, pa to onda nasljeuje Kant. Naravno,
on postavlja isto pitanje koje je postavio Descartes na svoj nain, ali je sad
ve na viem nivou, dakako. Dakle, kada smo sad, da se vratimo na ovo,
rekli da ovim transcendentalnim postavljanjem pitanja mi dolazimo ve do
transcendentalnog odgovora koji je jo uvijek ostao najveim dijelom u spo-
znajno-teorijskom horizontu, znai, tek je postavljeno pitanje mogunosti
subjekta i objekta koji tu fungiraju kao neto samo po sebi razumljivo, u
horizontu svijesti, naravno, rekli smo. Po emu su subjekt i objekt uope
mogui? To je pitanje koje lebdi pred Kantom, kad postavlja, rekli bismo
56 MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 3. predavanje (16. oujka 2007.)
Dakle, ova produkcija je i ovdje dalje, pedeset posto, ako hoemo tako,
jednim dijelom, jednom nogom, da tako kaemo, u horizontu spoznajne teo-
rije, ali se Fichte mora, vidjet ete, moramo o tome jo govoriti, kako se i on
i Schelling, njegov uenik, mue da iziu iz ovoga to im je Kant ve pripre-
mio. Ali, imajmo u vidu to: kad kaemo transcendentalno, to je prije svega
samo Kantov pojam, da se razumijemo, i niiji drugi. Da, imamo mi i tran-
scendentalnu meditaciju, je li! Ta transcendentalna meditacija je takoer
jedno drveno eljezo, to je ono to su ovi deki s Istoka donijeli sa svojom
yogom, s ovim meditacijama i tako dalje. Meditacija bi trebala biti, u svojoj
konsekvenciji, apsolutno oputanje. Meditirati, to je ono emu je cilj zapra-
vo nirvna! Apsolutna oputenost. Pazite, u naem takozvanom zapadnom
krugu, u staroj Grkoj, to vam stoji s pojmom ataraxa, apsolutna smirenost
due, ne dati se aficirati od bilo ega da tebe sad uzbuuje i tako dalje. Pa, to
su Indijci znali prije par hiljada godina sa svojim pojmom nirvna, i tako da
lje, i to je onda to meditiranje. Pa, onda imate to to je sad jako pomodno,
moderno one yoge! Pa to je fino, da, naroito za tog zapadnog ovjeka
koji je isto ponorio u svome ekstenzitetu, pa onda, je li, treba samo svaki
dan onda psihijatra da ga lijei. Onda je potrebno to. To je zapravo dobro
da su ovi deki s Istoka doli s tim meditacijama. Samo to su tu nali kod
Kanta to transcendentalno, pa to ljepe zvui. Jer, ako velite meditacija,
to nije ba bogzna kaj, ali kad velite transcendentalna meditacija, onda
to u novinama lijepo zvui Doite na nau transcendentalnu meditaciju!
pa imate drveno eljezo, jer pod transcendentalnim kod Kanta se misli
apsolutni aktivitet subjekta. Onda bismo imali aktivitet-pasivitet... Hm, da, to
je zapravo zgodno, moe biti i to, ta ja znam! Pa zato na primjer ne moe
biti, kad sad u aprilu doe, i sunce sije i kia pada istovremeno, ne! Pa to onda
moe biti malo aktivnosti, malo pasivnosti... mora se zapravo aktivno truditi
da doe do pasivnosti. Pa, da, to moe biti! Onda i onaj tamo yogi, ja sam
to gledao na televiziji, sasvim se opusti, ali se mora dobro muiti. Da, ima
neto u tome, dobro su rekli ti deki, zapravo: jaki aktivitet da bismo doli
do pasiviteta.
Dobro, dakle, evo s Fichteom smo doli tu sad da ak i ovaj pojam podi-
zanja pojma odnosa na nivo produkcije odnosa jeste samo put u spekulaciju,
a jo nije po iskazu, terminologijski, isti spekulativni stav. Ali mu ga je Kant,
kao to vidimo, ve pripremio, pri emu je ve naznaeno, kao to smo re-
kli, da time ve pitamo, da ne poinjemo s pojmovima subjekt-objekt, nego
da pitamo: po emu su mogui jedan i drugi. Ovo po emu spekulativno je
60 MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 3. predavanje (16. oujka 2007.)
svjetovno bie, pa bez njega nema svijeta, kao to bez svijeta, kao njegova
proizvoda, nema ovjeka. Kad Hegel kae: jedan udarac, onda on misli na
ovjekovo proizvoenje, a moemo sad kazati: stvaranje, to se inae pripisu-
je samo Bogu, a Spinoza je onda Boga poistovjetio s prirodom: Deus sive natu-
ra. No sada Hegel, odmah iza toga, pita: to je bilo prije tog vremena?, pa
odgovara: Ono drugo od vremena, a ne neko drugo vrijeme, nego vjenost,
misao vremena. Hegel ovdje eli rei samo jedno: da najprije moramo biti u
vremenu kao povijesnom dogaanju, ime smo tek kao proizvodilaka bia u
vremenu koje je ta naa povijest, da bismo mogli pitati, to je bilo prije toga,
pa onda odmah nastavlja ovako: U tome je pitanje ukinuto (aufgehoben, prev-
ladano).; jer on (tj. pojam vjenosti) misli neko drugo vrijeme. No, tako je
vjenost sma u vremenu; on (dakle, pojam vjenosti) jest ono prije vremena,
dakle sma prolost; to prije je bilo, apsolutno bilo: ono nije! Vrijeme je ist
pojam, nazreta (angeschaute) vlastitost... Hegel hoe rei: ovjekova vla-
stitost u njegovu kretanju, kao to je prostor u svome mirovanju. Sada
Hegel naglaava ono pri svemu tome najbitnije: Prije nego to je ispunjeno
vrijeme... dakle, po ovjekovoj stvaralako-proizvodilakoj djelatnosti
kojom se to vrijeme proizvodi da bi ga uope bilo vrijeme uope nije.
Njegovo ispunjenje jest ono zbiljsko, iz praznog vremena ono to se vraa
samome sebi. Ako mi, meutim, kaemo prije svijeta, mislimo vrijeme bez
ispunjenja. Time su svijet i vrijeme ovdje miljeni u identitetu. Zatim, neto
dalje, Hegel kae sljedee: To udvajanje... a misli na subjekt i objekt, to
je pojam svijesti jeste vjeno stvaranje, tj. stvaranje pojma duha, ta sebe i
smu protivnost noseu supstanciju pojma... To je svjetska povijest... ovjek
ne postaje majstor nad prirodom dok on to ne postane nad samim sobom.
Priroda je pretvaranje u duh po sebi. Da bi ovo po sebi postojalo, mora duh
shvatiti samoga sebe. Hegel time hoe rei i to je sma sr cijele klasine
filozofije kako tek naim prisvajanjem prirode, od pukog imenovanja do
proizvodnoga odjelovljenja, kojim ona tek postaje i naa i priroda sma, koja,
kao to kasnije kae Marx u tom duhu, bez ovjeka nije za njega nita,
postaje ono to klasina filozofija naziva druga priroda, a pod time misli i
tu po nama prisvojenu prirodu, kao i samoga ovjeka! Interesantno je pri
tome da ak ni u Registru Hegelovih cjelokupnih djela u izdanju Suhrkampa
(svezak 21, iz 2000. godine, izradio Helmut Reinecke), nema toga Hegelova
stava: Vjenost je misao vremena. I jo jedan stav: Poimanje je miljenje
vjenog. Postoji samo: Pitanje o vjenosti svijeta i materije pripadaju praz-
noj metafizici razuma.
62 MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 3. predavanje (16. oujka 2007.)
upravo to to smo sad rekli, samo u drugoj terminologiji, ono boansko, ono
stvaralako, ono najbolje u ovjeku, a takvih je malo. Da, malo nas je takvih,
nemojmo pretjerivati, mi smo konana, ograniena, potrebita, nedostatna,
jako loa bia, i tako dalje. I to svi, svaki! Tako sam ja onom svom prijatelju
odgovorio kad mu prijatelj kae, ti si ogranien, a on se vrijea velim
mu ja: pa plati mu pie, on ti je rekao bitnu stvar. Pa naravno da si ogranien!
I ti i on morate se strano muiti da bar malo budete neogranieni. Da,
prema tome, umjesto da mu plati pie ili neto drugo, on ga napada!
Mi smo po svojoj bti konana, ograniena i potrebita bia. Iz te potre-
bitosti postali smo povijesna bia. Pazite dobro, to izgleda kao unutranje
protivurjeje. Mi smo nuno slobodna bia, a kad se to kae, zvui naravno
protivurjeno! Ali to je drugo sloboda nego izii iz svojeg ivotinjskog carst-
va, ivotinjske prirode, da mora proizvesti svoj ivot, da re-evoluira, da si
s onu stranu, da nisi ostao ivotinja? Kant sjajno na jednom mjestu govori
ovo: Pa, dobro, poinje tamo kao ovo sirovo, ogranieno, prirodno bie, ali
ako to poto-poto eli ostati u jednoj kulturnoj civilizacijskoj sredini, onda si
zao. To znai, ti si antipovijesno bie, antiduh, a duh je ono ope, zajedniko,
i to je Hegel pokazao. A nacionalisti su na primjer to, pa ne vide to rade i
to govore. Oni misle da sam ja ovjek time to sam roen kao Hrvat, Srbin
ili Slovenac ili Francuz. Pa nisam ja ovjek po tome! Ja se moram muiti da
postanem ovjek. Svi mi! Ali, nije im to vano, nego im je glavno da je taj
dobar Hrvat, roen... Pa dajte, probajte mi, tko mi moe odgovoriti na to,
to znai biti dobar Hrvat, ja u vam platiti pie ili jedan ruak! Hajde! Dajte
mi za idui puta, tko mi to moe rei, da mi donese, profesore, dobar Hrvat
znai to i to, ja plaam pie i... i ruak plaam! Dakle, pokuajte!
Pazite, protivurjeje je tu ve u samom pojmu dobar. Dobar se ovjek
ne raa, jedino ivotinja koja po svojoj prirodi nije ni dobra ni zla. Prije bis-
mo mogli rei da smo kao zli roeni. Kao u Hegela bitak = zlo! Pa to je
fantastino reeno, zar ne!? Bitak = zlo, pazite, to je naa polazna osnova, a
za dobro se moramo uasno pomuiti! Pa znate dobro kako se muimo, sva-
ki dan, a pogledajte sve ovo oko nas, kako je to sve dobro da ovjek svisne!
Dakle, dobar Hrvat, to je jedno drveno eljezo! A kad sam napisao, dobar
Hrvat znai jo ne biti ovjek, onda su povikali, pa to je neprijatelj, treba ga
ubiti! Ja dobivam ovakav tos pisama Ubijte toga ovjeka, to je, hm... ma-
ter mu njegovu! [gromski smijeh] Ne, nije to ala! Htjeli su me pregaziti pred
kuom dva puta. Ali dobro, ja nisam taj dobar Hrvat, u ovom kontekstu,
a nitko mi nee odgovoriti na pitanje, to je to dobar Hrvat!? Ja sam stvarno
64 MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 3. predavanje (16. oujka 2007.)
molio, dajte mi... Pazite, interesantno, ima toliko tih hrvatskih pravih...,
pod navodnicima, hrvatskih intelektualaca! Pa, kad jedan Kangrga, kao ne-
prijatelj hrvatstva, kae: biti samo, jedino ili iskljuivo Hrvat znai jo ne biti
ovjek, pa onda mu odgovori, da mu Isusa! Ja sam zaista rekao, molim vas,
odgovorite mi, napadnite me, ali argumentirano! Nitko! Pa kakvi su to onda
intelektualci!? To znai da je Kangrga toliko intelektualno nadmoan tim pra-
vim hrvatskim intelektualcima da nema nijednoga koji bi njemu odgovorio:
Sluajte vi Kangrga, kakve gluposti vi govorite, pa to je to, to i to... Pa neka
mi argumentira, da znamo o emu je rije. Ali velim, ja ga tuem ve ovim
pojmom dobra. Velim, dobro, ovjek se kao takvo dobro bie ne raa, pa
se nemre roditi ni kao dobar Hrvat! On je konano, ogranieno, zlo, loe,
svakakvo bie, i mora se uasno truditi, muiti da svojim djelom, s uasnom
mukom, pa ak i ivotnim rizikom postane dobar! Proli put smo neto
malo govorili o toj ljubavi, da nema ljubavi na prvi pogled, nego se mora
muiti. Pa, djeco, vi se vjenavate ili udajete i onda, nakon dva mjeseca
Jako sam se razoarala u njemu! Pa, kako zna da si se razoarala!? Pa, jo
ga nisi ni isprobala, i kaj sad z njim, ne!? Pa, malo mu reci, ti si idiot, a onda
i on veli, gusko jedna, i tako dalje, i onda se opet pomire! Ja i moja ena smo
se svadili prije nego to smo se vjenali. Pa mora se posvaati, mora se rei
zato, da vidi s kime ima uope posla! Pa se moramo malo potruditi oko
onoga do koga ili ega ti je stalo.
Gledajte to je sad kazano, ovjek je konano bie, i tako dalje. Pa mi jes-
mo takva bia, samo Ja, ja, ja pa ja, pa kako mogu stupiti u odnos, kako ga
mogu proizvesti s nekim drugim, bilo u ljubavni bilo u prijateljski ili bilo
koji, a da ne odstupim od svoga ja pa ja... ja pa ja?! Moram djelatno prekoraiti
svoju apsolutnu konanost koja mi onemoguuje da uope pristupim tebi.
Moram stvoriti taj odnos. Evo vidite, s tim se pitanjem mui Kant: gdje je
medium izmeu subjekta i objekta? Gdje je medium koji povezuje mene sa
enom ili s prijateljem? To mora biti uspostavljeno, to treba biti proizvedeno,
ba mora biti s mukom utemeljeno. Dakle, pa cijela pria je u tome, nismo
mi roeni kao ljudi, pa prema tome ni kao dobri ljudi, pa prema tome ni kao
ljubavnici, ni kao dobri Hrvati, Srbi, Turci, Slovenci ili Francuzi, nego se
moramo potruditi, pomuiti da postanemo ljudi, to smo kao to bi rekao
Hegel jo nismo po svom pojmu. A ujedno je naglasio kako ono treba
da... odreuje pojam ovjeka. to znai: treba da postaje ovjekom! Dakle,
to je cijeli problem.
Naravno sad, cijelo jedno razdoblje novovjekovne filozofije na djelu je da
s mukom, tek u toj spoznajno-teorijskoj dimenziji, pokuava odgovoriti na to
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 3. predavanje (16. oujka 2007.) 65
pitanje. Ali nismo mi samo spoznavalaka bia. I taj pojam znanja, na primer,
to je prekratko! to znai znam?! Mi moemo znati samo neto ve gotovo
mi znamo to, to i to, i tako dalje. A kako smo doli do tog znanja, i to stoji
ispod toga ili ispred toga ili po emu je znanje mogue, i tako dalje. Pojam
Wissen, znanje, je ono najmanje. Vidite, imate kod Hegela prvoklasno tamo,
u Fenomenologiji duha, jednom reenicom pokopao je sve ove metafiziare: po-
znato nije zato spoznato jer je poznato. Pa, sad promislite to je time reeno!
A mi ak stalno poinjemo s tim pa to je poznato. A kako je poznato!? Pa
onda, pazite ovoga mulca, Hegela, koji jo kae, tim gore po injenice... Pa,
taj je sad bio idealist, bezveznjak, govori gluposti... Tim gore po injenice?
A to je injenica, odakle si ti doao do injenice! Pa, imate odgovor na to
ve u pojmu! Znate odakle to ide, imate to u jeziku u-initi, u-injenica!
injenica je dakle u-injenica! Netko je morao uiniti injenicu da bi ona za
njega bila injenica, a za mene ne mora biti! Za njih je injenica to, a za mene
nije! Kad onda postanete bar minimalno kritiko bie, pa to pitate, onda ste
neprijatelj ili zemlje ili drave ili hrvatstva, i tako dalje. Ne smijete nita loe
rei, ne smijete nita pitati! Kritiko miljenje, to se ne prakticira, vi ste nepri-
jatelj hrvatstva ako pitate kako stoji s tim i tim oko nas. A zato? Jer Hrvat je
po svojoj biti najbolje bie! Tako, vidite svaki dan, sad ovoga bokca, ovog
generala Zagorca, nesretnika, ni krivog ni dunog povlae za sto milijuna!
Ali, ne, imate ove koji kau, on je Hrvat, pravi Hrvat! I ne smije ni rei, je
li, to vam je tak, on je dobar domoljub, dobar ovjek, i tak, nemojte ga kri-
tizirati. Ma, ne bih ja njega ni sudio! Nije on jedini! Pa, ne moete ih toliko...
pa tko e dati tolike zatvore!? To kota!
Dobro, imamo jo samo toliko vremena da se vratimo na na put, ne
vie sa stanovita spoznajne teorije nego filozofije ili horizonta filozofinosti,
koji naznauje ve Kant, a Fichte ga dorauje koliko moe, pri emu emo
vidjeti da se i on mui da doe jednostavno do toga da mi nismo samo
spoznavalaki subjekti nego da smo i ljudi.
66 MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 3. predavanje (16. oujka 2007.)
4. predavanje (23. oujka 2007.)
Kolegice i kolege,
danas vam elim neto predloiti, a moj prijedlog glasi da bismo na kraju
naih izlaganja, dakle na kraju semestra, dva sata posvetili vaim pitanjima.
Mislim da bi to moglo biti u obostranom interesu, i vaem i mojem. Mislim
jednu stvar, naime, vidite, to je jedna materija koja je i vrlo sloena i duboka
i tako dalje, i ja sam svjestan toga da neke stvari nee biti s moje strane
doreene, a i s vae strane neke stvari nee biti moda shvaene, i tako dalje.
I ja smatram da bi to onda bilo jako dobro, a to vam sad govorim unaprijed
tako da u toku ovih naih predavanja, do kraja semestra, biljeite pitanja, pri
emu se nemojte nita ustruavati jer imate pravo na razumijevanje svega
reenoga do sada i dalje. Ja sam svjestan da isto tako vjerojatno neu moi
sve objasniti. A pritom imam ak i jedan svoj, da tako kaem, ivotni, misa-
oni primjer koji mi nekako daje do znanja da bi to bilo dobro da iskaete
kroz otvorena pitanja. I ne samo pitanja nego i razmiljanja! Vi se s nekim
mojim izlaganjima i stavovima ne morate sloiti. Vi morate meni kritiki rei,
argumentirajte pitanje, i nemojte se ustraavati jer samo u dijalogu moemo
raistiti ono to ja sm nisam svjestan da sam propustio ili promaio u izla-
ganju, i tako dalje!
Dakle, kad kaem svoj ivotni primjer, tu je rije o Hegelu. Kad doemo
do Hegela, ja u vam citirati to jedno mesto za koje smatram da me je, sad
u rei to moda malo pod navodnicima, Hegel zaveo. I to ne na ne-
kom nebitnom, nego na gotovo kljunom problemu. Naime, ja sam u vezi
s reenim moda krivo shvatio i protumaio Hegela, o tome je rije! U tom
kontekstu predlaem vam taj zavrni razgovor na temelju pitanja. Ja sam He-
gelove tekstove, bitne, i tako dalje, proitao vjerojatno dvadesetak puta. Sad
pazite, tek prije nekoliko godina naiem na jedan tekst to sam ga citirao, i na
njemu pokuao obrazloiti neto bitno, pa sam na koncu vidio da me Hegel
zaveo. Dodue, on je to onda platio time to sam ja njemu pokazao gdje
me zaveo i kako sam ga do tada smatrao svojim kolskim prijateljem, pa
je to prestao biti, i sad je Fichte na njegovu mjestu. Ali ja kaem ovo, ako je
Hegel nakon tolikih godina mene uspio zavesti, onda ja mogu vas u jednom
semestru sigurno zavesti tako da moda ispadne drugo nego to smo rekli, i
tako dalje. Dakle, evo, da ne duljimo, na kraju semestra, imat emo dva puna
sata za raspravu, pripremite se, zabiljeite kroz sva ova predavanja, to nije
jasno, to nisam dobro objasnio, to mislite da bi trebalo, s ime se ne slaete,
i tako dalje. Taj bi razgovor mogao biti vrlo koristan da na kraju dopunimo
ova naa izlaganja u jednom dobrom razgovoru.
68 MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 4. predavanje (23. oujka 2007.)
onda kad kaem, ja u tebe ubiti samo da doem do hrane. Ali onda to nije
pitanje hrane, nego moga odnosa pomou hrane, pia ili neega drugog, da
tebe unitim, i tako dalje. Onda je to, dakle, pitanje karaktera moje djelatnosti
u odnosu na ono to se naziva nagnue. I to podlijee onome to se nazi-
va etikim razmatranjem ili moralnim sankcioniranjem. Prema tome, imamo
sada s Kantom prvi puta odreenje pojma volje. Kroz itavu historiju toga
jo nema. A to je to? Umno ili umstveno, svrhovito ili svrno htijenje to
je definicija volje. Time se nagonska sfera podie na nivo volje. I to, pazite,
pomou uma! Um tu igra ulogu praktikog uma. Naime, sad pazite ovo, Kant
pie, Kritika praktikog uma a ta je to? Pa to je kritika volje! Praktiki um je
sinonim, ili ako hoete tako, miljen u identitetu s pojmom volje. To je jedno
te isto. Praktiki um je to nagnue, podignuto na nivo principa pomou uma
koji je tu sada odreujui, odredbeni razlog moje volje, mojega htijenja. Tek
time, misli Kant, postajem ovjekom, koji pomou uma upravlja svojim
prirodnim nagnuima, nagonskom sferom.
Kant, dakle, postavlja svoje pitanje na koje odgovara pozitivno, naravno:
Da, um moe biti odredbeni razlog volje. Ako moe, sad ide cijelo raspravl-
janje to to znai, kako, na koji nain, i tako dalje. O dva bitna momenta ovdje
emo svakako malo opirnije govoriti, budui da se tu luta sve do dananjih
dana, ak i kod nekih znaajnih takozvanih predstavnika dananje etike, kod
etiara, u Europi. Imate dvije sintagme ili suprotnosti koje glase: praktian-
-praktiki, maksima-zakon, legalitet-moralitet, hipotetiki-kategoriki im-
perativ, bitak-trebanje, heteronomija-autonomija da bismo doli do onoga
to Kant ba po ovom transcendentalnom principu odreuje kao predmet
praktikog uma. Dakle, upravo ono to se tradicionalno naziva dobro i zlo.
To su ti predmeti, pri emu onda pojam dunosti igra glavnu ulogu. Kad bis-
mo sada s obzirom na suprotnosti tih pojmova, koje smo naveli, ili po prvoj
liniji: praktian, maksima, legalitet, hipotetiki, bitak, heteronomija, to bi
znailo ostajanje u cijeloj tradiciji filozofije ili historije filozofije, pa i naroito
novovjekovne, a sve ovo drugo: praktiki, zakon, moralitet, kategoriki impe-
rativ, trebanje, autonomija i predmet praktikog uma, koji je tek time odreen
na taj nain. To je sad Kantova pozicija.
Tom distinkcijom kompletira Kant mogunost utemeljenja sada svoje
etike zgrade, da tako kaem. Mi emo naravno sada pokuati objasniti neke
bitne momente, koliko moemo stii. Evo, gledajte, ja u ponoviti Kanto-
vo pitanje, pazite, Kant je tu ve eminentno spekulativac. On poinje s
pitanjem mogunosti neega, a ne s gotovou. Pazite, on postavlja pitanje
72 MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 4. predavanje (23. oujka 2007.)
bia, pa komu bi ikad palo na pamet da kae treba da... to jest, treba tek da
postane dobar! Pa on je ve roen dobar! A tako si to nacionalisti zamiljaju,
svih boja: ne, dovoljno ti je da se narodi, pa da si onda jako dobar, je li!? A
vidimo da stalno to protivurijei. Ako su svi Francuzi ve po roenju dobri,
onda tamo meu njima ne bi trebalo eto, neemo sad govoriti o nama!
onda ne bi bilo lopova, ubojica, pljakaa, ratnih zloinaca i tako dalje, ne?
Bilo bi dovoljno rei: je, pa on je Francuz, a to znai, najbolje to moe biti.
Ma, nije mogue!
Prema tome, to da je ovjek takvo bie proli put smo govorili:
konano, ogranieno, potrebito, nezrelo, nedovreno, bitno nedostatno bie
bie koje po svom pojmu, kao ovjek, tek treba da po-sta-je itavim svo-
jim ivotom, tek to je ona osnova da se uope moe postaviti ovo treba da...
Evo, Kant to formulira ovako: Praktino je pravilo uvijek produkt uma, jer
ono radnju kao sredstvo za uinak propisuje kao namjeru, ali za bie kod
kojega um nije posve sam... pazite ovo odredbeni razlog ovoga ...
to moete odmah prevesti: to nije ve kao takvo bie koje bi bilo roeno
kao dobro ili kao moralno bie to je pravilo neki imperativ. Pazite, cijela
pria tu poinje! Jer, kad nekome to kaete ne znam zato ljudi ne mogu
shvatiti tu najobiniju stvar! da mu je zadatak da tek postaje ovjekom.
Zato svatko misli da je ve tak dobar i tak pametan, i to tako da ne moe
bolje biti!? [smijeh u publici] To je ipak malo udno, pa toliko samokritinosti
morao bi imati svaki meu nama. To smo proli puta govorili, ono, Kaj si
ti ogranien!, a on veli, Nemoj me vreati! Pa, emu vrijeanje, plati mu
pie! Pa, naravno da smo ogranieni. A najbolje vam ja to na sebi dokazujem:
pazite, pa kako se Kangrga usudi rei najveem filozofu svih vremena, He-
gelu, ti si mene zaveo, platie ti meni... Pa, to je smijeno, ne!? A ipak, moe!
Nije ni Hegel bio najsavreniji, nemojmo pretjerivati. Dakle, kae Kant, pri-
sila, imperativ, ... to je pravilo neki imperativ, to jest, pravilo koje se oznauje
nekim treba da. Evo ga, to je prvi puta u historiji filozofije eksplicitno is-
kazano ve na poetku utemeljenja etike, pojam treba da, pri emu emo
odmah rei ovo: ako zastaje iskljuivo u sferi ili horizontu bitka, Sein, onda
jo nisi ovjek. Evo: ti nisi ovjek! Jer, ovaj pojam moralnosti, ovo treba da,
ukazuje na to da to tek treba postajati. I tu je epohalni obrat Kantov, koji
daje do znanja da sve skupa to se sad tu ivjelo, govorilo, pisalo, i tako dalje,
ostalo je u horizontu bitka koji je onda ak podignut na nivo principa. Pa e
onda takvi najjednostavnije rei, im se rodi, ti si najbolji na svijetu. A nije!
Dakle imperativ!
Mi imamo posla sa zakonom, koji je imperativ, i to se ini protivurjenim.
ak su neki mudraci karakterizirali Kanta kao Unteroffiziera pa ekaj
74 MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 4. predavanje (23. oujka 2007.)
moe ih dresirati, ali to je ipak drugo. Ali ne moe glisti rei, ti bi trebala
biti lav! To bi bilo neprimjereno.
Prema tome, samo biu koje je dolo do samosvijesti moe odgovarati
pitanje odgovornosti. Pa ne moe biti odgovorno ono bie koje nije samo
svjesno, koje ne reflektira o sebi, koje ne razmilja o sebi, koje kao takvo nije
prestalo biti bie vrste, da bi se podiglo na nivo bia roda, to znai, da bi
drugoga priznalo kao ravnopravnoga sebi, kao ljudsko bie. Tako dugo dok
to nije, tako dugo on nije pravi ovjek. On se tek treba razvijati. I zato, taj
takozvani nacionalni moment, nacionalizam, i tako dalje, sve to poiva na toj
ljudskoj nezrelosti. Ali ako pogledate ja sam to pokuao objasniti na dru
gom mjestu ovjek kao pojedinac, to je ve cijela historija uasnog osa-
mostaljivanja. Zamislite ljude, pa to je jo i danas kao nekada, jedan na onoj
koti tamo, imate jednu malu kuicu, drugi na drugoj pa on e svisnuti. On
ak ne moe ni egzistirati kao takav. Pazite, to su ve etnolozi i etnografi i
antropolozi pokazali, ovjek ne moe niti proizvoditi sm, ne moe ni zemlju
obraivati sm! On to uvijek mora s nekim! Ja sam pravio ale, znate ono,
prejde Zagorec u birtiju, a doma ima prvoklasnog vina. Onda mu ena veli:
Ti, mulec jedan, pa kaj bu sad tam, pa onaj cviek bu pil kod onoga Joe
birtaa, a doma ima boljega vina! Pa ne ide on tamo radi toga cvieka, nego
da se sretne s drugima. Pa onda, Bok te poivel, pa se razgovara, pa poli-
tizira, jamra... On je drutveno bie. Pa to je ve Aristotel uvidio i opisao:
zon politikn. I samo kao drutveno bie on uope moe egzistirati.
Uz to u vam rei jo jedan primjer. Pazite, 1966. godine je naa jugos-
lavenska filozofska delegacija bila u Sovjetskom savezu, za uzvrat njihovim
filozofima. Pa smo bili u Moskvi, bio je poetak lipnja, a znate koliko je stup-
njeva bilo tada u Moskvi 32! Pa to je bilo neizdrivo, pa hoe neto po-
piti, i tako sam s prijateljima traio neku gostionu, kavanu, kafi, ali nema,
nigdje, nita. A zato? Ee, pa nee ti meni u kavanu, nema, jer u kavani su
Holbach i njegovi saloni tamo delali revoluciju, francusku! Ne, ne, onda e
ti meni u kavani oblajavati gore Brenjeva..., e, pa nee! A onda jedan moj
prijatelj, sad je naalost umro, veli, Grga, pa mi emo svisnuti. Ma ne, rekao
sam, nemoj biti takav, jer po ulici, u Moskvi, tu i tamo su bili oni aparati, pie:
Gazirovana vod. A ja sam mislio da popijem i neki konjak ili nekakvu
votkicu, je li, da doe malo k sebi, ali nema ti toga ni za lijek! A onda tek
kasnije, to je zgodno, kad sam ja to priao, onda su mi rekli, ma, Grga, kakve
gluposti govori, u Moskvi ima svega. Da, sad ima, a znate od kada? Nakon
Olimpijade! U Moskvi! Onda su to ipak morali dopustiti za strance. Onda su
76 MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 4. predavanje (23. oujka 2007.)
im otvarali kafanice, kafie, ovo i ono, onda sve to, tako da Sovjetski Savez
bude svjetski. Sad je to Rusija, je li, sad imaju svega, samo nemaju novaca!
Eto, to je cijela pria. Ta potreba da bude s drugim, i taj alkohol ili vino,
samo su sredstvo da se s nekim sretne, i tako dalje, to je ta nunost. Pa onda
imate to su sve etnolozi opisivali ti sajmovi, kirvaji, onda godinjice,
onda svi dolaze tamo, ali ne dolaze ba radi crkve, nego da se sretnu, tu se
sretne s nekim, na sajmu, onda se tamo kupuje, prodaje, ovo-ono, onda si
drutveno bie, i ak neto zaradi, malo kupi, proda kravicu, pa si popije...
Ali sve to najvie radi zabave! A to su drugo i vae zabave? Zabavljate se u
drutvu, pa malo... ohoho, pa se smijemo, pa smo na taj nain drutvena bia.
Dakle, i zabava je potreba tu da postanemo drutvena bia. Dakle, ja sam
onda uvijek govorio ovo: kad se dobro zabavljate, ali ba dobro zabavljate,
onda pogledajte gore, gdje vam je aureola, gore, pa je uhvatite da vam ne
pobjegne jer to vam je Duh Sveti nad vama! Kad se dobro zabavljate, onda
ste vi u tom zajednitvu! To je duh, vi ste zajedno s vaom zajednicom: kad
se kae ono, ba smo se dobro zabavljali, ti bokca, zna kako..., e, onda
znajte da je duh bio gore nad vama! Pa zato gledajte malo gore, a ne samo
dolje! Ulovite aureolu da vam ne pobjegne!
Dobro, to smo rekli samo zato da vidite kako Kant konano dolazi do
onoga to bismo mogli nazvati klasino utemeljenje etike. S tim njegovim
velikim suprotstavljanjem bitka i trebanja. Sve je unutra reeno! Tu je sad
reeno neto tako dalekoseno da sad postaje lako da Schelling, Hegel, dou
do povijesti, do ove oposti koja smo mi smi. Jer, time je prije svega reeno
ovo: Nisi naroen kao ovjek ili kao dobar ili kao moralno bie, to tek mora
postajati. A to je postajanje? Mora li ivotinja postajati? Ne mora! Ona je
mala makica pa e biti velika maka! A ti si mali dripac pa se mora muiti
da postane ovjekom, jer kad si se narodio, onda jo nisi nita kao ovjek,
samo si mogunost. Dakle, mora se strano muiti da postane ovjekom, a
taj raspon nije nita drugo nego historija koja tek postaje povijest s Francus-
kom revolucijom, Kantom i klasinom filozofijom. Hegel je tamo na kraju
svoje Filozofije povijesti rekao, ovjek se sada po prvi puta postavlja ne
na noge nego na glavu, pa iz glave hoe stvoriti svoj svijet, organizirati ga, i
tako dalje.
Ja sad moram ovo prekinuti jer elim insistirati barem malo na jednom
problemu koji je zavodio i stalno zavodi to je alosno sve mogue
filozofe i etiare, a to vam je od ovih tzv. suprotnosti jedan od bitnih mo-
menata. Rekli smo, naime, maksima i zakon. Kad Kant napravi tu distinkciju
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 4. predavanje (23. oujka 2007.) 77
ka?! Pazite, cijeli muki rod iskljuen je iz majinske ljubavi. Dakle, o emu
je tu rije? Valjda o ljubavi majke prema svojem djetetu! U pojmu majinske
ljubavi ne lei nita drugo nego njezin odnos bilo koji, naravno, ali u
ovom sluaju: ljubav ili sve ono najbolje svojem djetetu! Pa to nije sporno,
nema Kant nita protiv toga! Nije on rekao da ne trebaju majke ljubiti svoju
decu! To su gluposti! Rije je samo o tome da ne moe majinsku ljubav
podignuti na nivo moralnog zakona koji bi vaio openito, nuno, za svako
ljudsko, umno bie! Prema tome, zato se to ne moe shvatiti!?
Pazite dalje, recimo, prijateljstvo! Aristotel je u svojoj Nikomahovoj etici to
postavio na vrh svojih takozvanih kreposti ili vrlina. Pa to je lijepo, narav-
no! Prijateljstvo! A sad, pazite, podignite to prijateljstvo na nivo moralnog
zakona! to znai to? Treba uvijek initi dobro svojim prijateljima! A to
je s onima koji ti nisu prijatelji? Hm, pa rei e netko, ba me briga za njih!
Dobro, ako je tako, onda ih moe i pobiti! Dakle, to je meritum stvari: ako
ne ide s etike pozicije, moe nekoga tko ti nije prijatelj dati unititi, ubiti,
a opet fino ostaje moralno bie! A kako to? Pa zato to time moj princip
postaje moralni zakon! Razumijete? Ili... simpatija! Netko mi je simpatian,
pa njemu u initi dobro... ba ste mi simpatini, jel, milostiva, ne, pa njoj
u dobro... a ova ... ba mi nije simpatina, njoj neu, i sve tako. Pa ne moe
ti tako ivjeti, ali mi najee ba tako ivimo. No, kakve to ima veze s mo-
ralom? Pazite, nije Kant nekakav monstrum koji ne shvaa i ne priznaje da
mi tako ivimo. Pa, on pie, svako ljudsko bie ide za sreom... Pitajte
nekoga, ujte, idete li vi moda za svojom nesreom, pa ete uti to e vam
rei pa jel vi delate bedaka z mene!? Naravno da ide za svojom sreom!
Ali ako to digne na nivo zakona, srea je meni danas ovo, sutra ono... Pa ve
tu sm sebi protivurjeim! Prema tome, ne moe je ni odrediti, podignuti to
na nivo zakona, to ne ide. To su ti, recimo, principi koji mogu vaiti za mene
kao subjektivno bie samo u mojem praktinom djelovanju i odnoenju, i
tako dalje. Ali, moe li tu svoju maksimu, kao subjektivni princip, podignuti
i na nivo zakona, da vai za svako bie, onda si u apsolutnoj sigurnosti da si
moralno bie! Samo to hoe rei Kant.
Imate to na svoj nain i u Bibliji, Isus Krist veli: ljubi blinjega svoga
kao samoga sebe, ili, to ne eli sebi, ne ini drugome. To je sve ve
ulo u tu takozvanu civilizacijsku, kulturnu sferu nau, ne samo evropsku.
Prema tome, Kant hoe to samo zaotriti, da se vidi tono to se moe
uope razumijevati pod moralitetom. to znai biti moralan? I to znai taj
zakon koji je ve po svojoj formulaciji nuno opi! Nema zakona koji ne
80 MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 4. predavanje (23. oujka 2007.)
vai za sva umna bia. Ali, sad pazite, sad dolaze ti mudraci, pa onda vele, pa
kako je taj Kant mogao biti takav, pa gdje je ljubav... onda frfljaju tu, Sche-
ler, malo budemo dodali emotivnosti! Ne moe na pukoj emotivnosti, da
tako kaemo najopenitije, osnivati moralni zakon koji treba da vai za svako
ljudsko umno bie, a najee upravo protiv svakovrsnog nagnua, nagona,
subjektivne potrebe i neposrednog zadovoljstva, ugode i tako dalje.
Onda su rekli, to hoe Kant s tim umom? Pa, um je tu paradigma za
tu openitost! Osim toga, um je tu shvaen, kao to smo rekli, kao nivo sa-
mosvijesti, da bi ti uope mogao biti moralno bie, dakle, da se uope moe
govoriti o onom opem, ljudskom, moralnom, to je obavezujue za ovjeka
kao ovjeka. I upravo ovdje, u tim stavovima, na djelu je sma moderna koju
e kasnije Hegel iskazati pojmom beskonane vrijednosti subjektiviteta tj.
ovjeka.
Gledajte, ja sam htio jo, naravno, s Kantom, da ukaemo na moment
koji sam nagovijestio tamo ve na poetku s ovim njegovim problemom
to ga on otvara u svojoj Kritici moi suenja, gdje je, kao to smo rekli, Kant
najdalje dospio do onoga prijelaza sa stanovita filozofinosti na stanovite
spekulativnosti. Kant se tu nalazi vie u jednoj dubokoj, finoj, spekulativ-
noj slutnji nego to je to proveo do kraja. Ali nije sluajno da je upravo
u umjetnikom fenomenu, da tako kaemo, da budemo jo precizniji u
umjetnikom stvaralatvu vidio jezgro onoga na emu bi trebalo uope
utemeljiti tu spekulativnu poziciju openito, a ne samo misao. Dakle, imamo
kod Kanta nekoliko prvoklasnih formulacija u vezi s tim spekulativnim mo-
mentom. Tako prije svega dolazimo do pojma primata praktikog uma, a to
je za cijelu historiju filozofije neuveno, od Aristotela do Kanta, jer, kao to
znamo, primat ili prioritet ima teorija. Kad biste Aristotelu rekli uope za taj
pojam primata praktikog uma, to bi za njega bila prava besmislica!
Dakle, da praktiko ima primat, iz toga je u klasinoj filozofiji izvedeno
toliko toga znaajnoga, pri emu smo rekli da je Kant tu ostao jo polovian
u tom smislu to je taj pojam praktikoga miljen moralno, to je zapravo
pojam praxisa, jo od Aristotala. A istovremeno je i iskorak prema onome to
e Fichte odmah vidjeti, i Schelling, a kasnije i Hegel. Tako IV. glava Fenome-
nologije duha iskazuje moderni pojam prakse, to je prvi puta gdje se u totalitetu
prakse, po svim linijama pokazuje, prije svega, ono to je do tada apsolutno
isputano kao nevano, nebitno, a to je materijalna proizvodnja, moj odnos
prema prirodi, prisvajanje prirode, preraivanje prirode, koja postaje ta dru-
ga priroda, koja postaje moja priroda. Dakle, taj pojam prakse je tu ve na
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 4. predavanje (23. oujka 2007.) 81
gdje je bila kamena sjekira u prirodi prije toga? Gdje je bio taj lonac? Nigdje!
Nije li taj prvobitni ovjek poeo stvarati iz niega? Pa, naravno! Nema toga
nigdje! U prirodi ne postoji kamena sjekira! Onaj prvi ovjek koji je napravio
tu sjekiru, taj je spekulativac jer time je bio i teoretiar i praktiar i matovit
i slobodan i apsolutno sm svoj gospodar. Nije imao jo ni klase da bi radio
za nekog gospodara. Dakle, apsolutni spekulativac je na poetku svijeta!
I sad na koncu imamo pojam samodjelatnosti jer je upravo taj prvobitni
spekulativac bio samodjelatno bie. Tu je na djelu pojam samodjelatnosti!
Pazite, na kraju cijele te balade Marx u analizi kapitalistikog sistema dolazi
ponovo do toga. O emu je, dakle, tu sad rije? ta je rad? Evo, ovaj na rad?
Pretvaranje samodjelatnosti u rad, pa se to onda naziva otuenim radom, a
rije je upravo o otuenju te samodjelatnosti. Evo, to je cijela pria. Mi smo
cijelu historiju ovjeka poeli sa samodjelatnou da bismo zavrili s radom
kao otuenom samodjelatnou. Rad nije nita drugo nego otuena samod-
jelatnost. A ime otuena? To poinje sa sad emo optuiti Platona!
klasnim drutvom, kad se raspada prvobitna zajednica. Onda imate jednoga
koji je siromah, koji je poeo tamo prvobitno kao samodjelatan da bi sada
radio, koji je napravio sve, a onda je doao Platon i rekao, to ti nita ne znai,
ideja je vana! A trebao ga je ovaj prvotni ovjek pitati, uj, Platon, a otkud
ti cipele, otkud ti ona amfora gdje vino dobro pije, a tko ti je napravio vino?
Jel ti to od ideje, to vino!? [smijeh u publici] Ma nije mogue! Pa, Platon bi
hodao i gol i bos i gladan, stradao bi Platon sa svojim idejama da mu ovaj
prvobitni ovjek nije najprije isklesao onu sjekiru da s tim neto napravi, pa
je onda poslije bilo i drugih sjekira, od razliitog materijala, od metala i tako
dalje, i onda su mu napravili onu amforu finu pa su ak uzgojili i vino pa je
onda on Simpozij napisao, pa su si pili... Ba im zavidim, dobrog vineka su
pili! Da, sve je dobro, jedino ba s tom idejom nije ba sve tako jasno. Ali
Platon u odreenom smislu kao filozof-teoretiar ima pravo, jer je njemu
bilo stalo do onoga opeg, gdje mu je ve Sokrat pripremio teren s pojmom
dobra kao onog opega, jer ideja nije nita drugo nego napor da se doe do
bti stvari. Platon dakle ima pravo, nemojte misliti da ja sad njega, ignoriram
i pravim bedaka iz Platona. Platon je bil pametan deko!
Dobro, Kant je tu vidio taj jaz, upljinu, Kluft, da tako kaemo, taj neprev-
ladani dualizam teorijsko-praktikog, premda je dao primat praktikome, ali
to je sve bilo jo dosta apstraktno. Sm Kant to formulira, pa vidjeli smo da
mu je zakon dan u obliku imperativa. Mi imamo tu posla sa takozvanim po-
stulatima praktikog uma koji ne potvruju ili ne iskazuju nita to jest (tzv.
bitak), nego to bi tek trebalo da bude. Postulat, prevedeno u na jezik,
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 4. predavanje (23. oujka 2007.) 83
znai zahtjev ili ono to zovemo zapovijed, nalog. Tako da imate tri postu
lata praktikog uma sloboda, besmrtnost due i Bog. Tu su popovi napali
Kanta ni krivoga ni dunoga, i teolozi u Vatikanu, pa su ga stavili na index
librorum prohibitorum, zato jer je rekao da se Bog, tj. da se egzistencija Boga
ne d dokazati teorijsko-filozofijskim putem. No, Kant je time rekao ovo:
ali ga treba postulirati! Dakle, Bog je jedan od postulata, zahtjeva, ono treba
da... Ako nije, treba da bude! Dobro, to je on sebi malo protivurijeio, to je
drugo. Zato su ga i napali kad je rekao da Bog ne moe biti princip moralnog
djelovanja. Ako je Bog princip, onda ja nisam slobodno bie! Pa, to vam je
ta heteronomija! Neto drugo u neemu drugome gledam kao princip svoje
djelatnosti. Dakle, nisam autonoman nego sam heteronoman! Pa onda zato
nisam ni odgovoran. To moe biti Bog, savrenstvo, srea, blaenstvo, imu-
tak, korist i tako dalje, da ne nabrajamo. Dakle, to su sve principi koji se ne
mogu, kao to smo rekli, podignuti na nivo zakona. Prema tome, niti Bog ne
moe biti princip moraliteta!
U mojoj Etici, kad sam rekao, ako postoji kranska etika, ona moe biti
napravljena, miljena i formulirana, artikulirana, samo kao etika kreposti ili
vrline. U cijeloj historiji. S Kantom nastupa autonomna etika, to kranska
etika vie nije: im je Bog princip, a ne ovjek i njegova bt, tj. ovjenost,
mi nismo autonomna bia, nego, mi dobivamo time zakon od Boga, i Kant
s pravom smatra da je to heteronoman princip. Bog je tu heteronoman
heteros nomos, zakon po neemu drugome; a autos nomos, samo-zakon, pa otud
samozakonodavstvo! Prema tome, ili sam autonoman, pa samo takav mogu
biti moralan, jer sam ja odgovoran, a ne mogu se pozivati na Boga ili na ne-
kakve prilike, na ovo ili na ono, nego samo na sebe sma. Ja sam samosvjesno
bie i tek time mogu biti odgovoran, jer znam to i kako djelujem, i hou
upravo tako, dakle donosim svoju odluku, i tako dalje. Sve poiva na meni!
To je autonomija. Autonomija je identina s pojmom slobode. Dakle, to smo
rekli za ove postulate praktikoga uma.
Postulati se ne nalaze u sferi bitka, da tako kaem, nego samo u sferi tre-
banja. No, to se onda ne moe odnositi na znanost. Kant kae, vi moete
nauiti znanosti, pa onda ide tako daleko, pa veli, po emu se jedan egrt
razlikuje od najveega znanstvenika? Pa samo po nekim kvantitativnim znan-
jima. Izumitelja u prirodnoj znanosti Kant ne smatra genijalcem. On re-
zervira pojam genija, geniusa za umjetnikog stvaraoca, pa ak ide i tako
daleko da ne zna ta bi s tim, pa sam sebi malo skae u usta, nazivajui to
prirodni dar! On kao da ne moe drugaije doi do onoga bitnoga, izvor-
84 MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 4. predavanje (23. oujka 2007.)
noga nego da kae tako prirodni dar! To je prava muka! Na emu ete
utemeljiti, usidriti tu genijalnost koja poinje, kako smo rekli, iz onog nita!?
Apsolutna izvornost jednog stvaralakog ina! Nita izvana ne moete tu
dobiti! Dodue, tono je, to je poznata stvar, postoje likovne akademije gdje
ti takozvani umjetnici, kad prou kroz te kole, naue elementarne stvari.
Pa mora se znati kako se mijea boja, koji je dobar kamen, na primjer. To su
veliki problemi. Kad bih ja vas pitao, tko najbolje zna to je kamen, vi biste
moda rekli, pa to zna svako dijete! A nije istina. Najbolje je znao ta je ka-
men na primjer jedan Michelangelo. Kad su mu donijeli kamen, on se
ljuti, ako mi jo jedamput donesete takav kamen... pa, gospar Michelangelo,
pa ta mu fali... Nai mi poten kamen! Pa je onda sm iao u Carraru i naao
kamen za svoga Davida. Ja sam gledao jednu televizijsku emisiju, to je bilo
prvoklasno, to su pravili Englezi, o tome kako su sada, prije par godina, na-
pravili ti umjetnici i strunjaci pokuse da vide ta je bilo s tim Michelangelom
i tom Carrarom. Jer, pazite, ako u kamenu, u onom bloku, ima samo jedna
ovako mala pukotina, mo ga bacit u smee! Onda on unutra vie ne vrijedi
i nee iz toga dobiti Davida. Kad je Michelangelo klesao vlastitom rukom taj
kamen iz Carrare, on je znao kvalitetu kamena i znao je pojam kamena i bt
kamena, i on je to najbolje znao. A bilo kakav kamen i oder ili glina, to sve
spada u kamen, pa onda svi mislimo znamo. Pa onda, to je kamen, pa ujte
gospon, kaj vi mene zafrkavate, pa kak ne bi znao kaj je kamen? Ne zna,
ne zna! Misli da zna, a nema pojma! Jer i oder je kamen, samo kakav i
za to!?
To znai da je Michelangelo umjetnik koji je znao ak i to je materijal
kojim radi. On je taj puki kamen pretvorio u svijet. David mu stoji sada tamo
u Firenci, i svi ga doemo gledati i uivati u njemu. On je otvorio cijeli jedan
svijet, horizont svijeta u kojem se mi moemo diviti, tj. kretati sada kao es-
tetska ljudska bia, pa onda moemo gledati svijet i u horizontu ljepote. A to
ne postoji u prirodi kao prirodi, pa gdje ste vidjeli pejza u prirodi?! Pejza
je mogu tek kad ga je prvi umjetnik naslikao. Pazite dobro! Umjetnost
omoguuje ljepotu prirode. Kad sam to napisao, onda su rekli, ovaj Kangrga
je totalno lud. A na tomu stoji cijela klasina filozofija umjetniko djelo
omoguuje to da na prirodu gledamo kao na, recimo, umjetniki prizor, kao
pejza. Pa ja sam slikovito onda studentima to prikazao, moda malo grubo
pred nama je jedna prekrasna livada, sad sam ba vidio tratinice, i onda,
ide krava pa se... pa to popase, pa malo se pokaka na to... Pa sad, zato ona
nije vidjela ljepotu te tratinice? A mi potrbuke legnemo tu, pa uivamo,
imamo pred sobom jedan cvijetak. A zato? Pa, zato jer ve imamo obliko-
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 4. predavanje (23. oujka 2007.) 85
vano estetsko osjetilo, kako veli Marx, cijela historija radi na formiranju pet
ljudskih osjetila, ba kao ljudskih. Pazite, jastreb, orao, svi ovi gore, bolje
vide od nas. Ja sam to promatrao na Sljemenu. Pazite, jastreb je s hiljadu
metara visine vidio dolje mia! Ja sam to zaista promatrao. Onda opusti krila
i pada dolje i... zavrr... prrr... On prije stigne do mia nego to mi kidne! Mi
to ne vidimo tako dobro, ali mi vidimo preko ovih proizvedenih pomagala
pomou kojih prirodu vidimo na drugi nain. Ona je ve po nama preraena,
modificirana, postala je naa priroda, pa dakle i u obliku pejzaa. Jedan na
stari lager ima ove stihove: Matom takne jedan cvijet i otvori ti se cijeli
svijet! Prva klasa.
Dakle, da se vratimo, Kant dolazi do toga da upravo u umjetnikom djelu
nalazi samu sr onoga premoivanja, prije svega to mu za njegovu potre-
bu odnosa Kritike istoga uma, Kritika praktikog uma nalae ovaj dualitet
da premosti, a to je stvaralaki in, stvaralako djelo; dakle, umjetniko djelo
mu je to premoivanje. Ali pazite, ako se prisjetimo onoga to sam ve proli
puta govorio, Kant se nije trebao toliko muiti. im je doao do pojma spon-
tanosti, ve je imao sve u rukama, samo nije izveo iz toga sve konsekvencije.
Jer pojam spontanosti je upravo fichteovski reeno ne vie jedinstvo,
nego identitet teorije, prakse, mate, stvaralatva, slobode, i tako dalje. Sve je
sadrano u jednom. Prema tome, time je trebao poeti! Pa to mu je sloboda?
Sloboda omoguuje kako tu spoznaju tako i djelovanje. Ona je na poetku.
To je Fichte! To je pitanje samodjelatnosti kao apsolutnog poetka iz niega!
Kad bismo sad time baratali, to je ta utopija, u-topos. To je ono to jo nije,
a tek treba da bude. Kant nam je to vrlo lijepo ve iskazao. Kad je napra-
vio distinkciju izmeu bitka i trebanja, ve je utemeljio utopijsku misao. Jer,
samo po ovome treba da... Du kannst, denn du sollst to je par excellence
utopijsko-spekulativna pozicija.
Nagovijestili smo da emo idui puta poeti s izlaganjem Fichteove ne
filozofije nego spekulativne misli, jer ne smijemo vrijeati Fichtea. On je
sm rekao da vie nije filozof i jako je napao nas filozofe. S pravom! Znate
zato? Zato jer smo mi filozofi za njega laljivci! I ja sam to napisao, pa e
me napasti ovi tu filozofi, ali to im ja mogu, ja sam time napao i sebe kao
filozofa. Ali zapravo je kriv Hegel... On me je zaveo i rei u vam poslije gdje.
A ja sam sad i vas isto zaveo pa se vi ne dajte!
86 MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 4. predavanje (23. oujka 2007.)
5. predavanje (30. oujka 2007.)
Kolegice i kolege,
upozoravam na ovo produkt njihove prirode jer emo kasnije vidjeti jedan
palijativ od strane Kanta. Dakle, on dodaje, ... njihove prirode i instinkta,
dodaje u zagradu, ... a kao umjetnost pripisuje se samo njihovu stvaratelju.
To je jedan stav. Ovdje, ja to neu sad navoditi, ali imate u prvoj glavi Kapitala
kod Karla Marxa, doslovno identian stav o pojmu rada, gdje Marx zapravo
ponavlja ak i ovaj pojam pele, pa kae, i najbolja pela zaostaje za najloijim
graditeljem time to graditelj svoju gradnju ve ima u ideji, unaprijed i tako
dalje, zna to treba. Dakle, tu je gotovo ponovljeno ono to nam je Kant
rekao u odnosu na fantastinu formu toga esterokuta, saa. Pa sad, kad bi
ovjek iao razmiljati, kako ona do toga dolazi, pa tko e to dokuiti, zato
pela nije pravila to svoje sae u trokutu, u pravokutniku i tako dalje, nego
ba taj prvoklasni esterokut, pa to tako lijepo izgleda, da onda ovjek, kad to
gleda, dobije dojam, kao to Kant kae, da je pela neki veliki umjetnik koji
ve unaprijed zna taj esterokut i tako dalje!
Ja preskaem sad tu analogiju s Marxom, koji je to na svoj nain prvoklas-
no ponovio u prvoj glavi Kapitala. Meutim, ako se sad u vezi s reenim vra-
timo na Kanta i njegov navedeni stav, koji je ve po svom najdubljem smis-
lu miljen, rekli smo, spekulativno, jer je ovdje u prvom planu umjetniko
stvaralatvo, onda se na to odmah, da tako kaemo, logino nadovezuje Kan-
tov vlastiti stav, onaj zakljuak pazite, tu je taj jedan bitni moment koji je
prevratniki kako se umjetnost ne d nauiti. Imajmo to u vidu, to je sad
kljuni stav, nakon kojeg se odmah postavlja pitanje, zato se umjetnost ne
moe nauiti, to znai oponaati, imitirati, u tom smislu nasljedovati, neko-
mu prenositi, kako se to radi, i tako dalje!? Da bismo to pojasnili i ujedno
potkrijepili tu Kantovu misao, navedimo najprije jedan ovei citat koji go-
vori vie nego to je u njemu zapravo formulirano. Kad se, naime, uvede taj
spekulativni horizont smisla, evo to Kant kae: Genijalnost je talent..., pa
onda u zagradi dodaje: (prirodni dar)... Sjetimo se ono to je maloprije re-
kao za pelu, da ona radi kao po prirodi, kao po instinktu... genijalnost je
talent..., dakle, ... (prirodni dar) koji umjetnosti daje pravilo. Znai, geni-
jalac, umjetnik, pa veli: Kako talent kao priroena sposobnost umjetnikova
sm pripada prirodi..., pazite dobro, to Kant veli, prirodi, ... to bi se ovjek
mogao izraziti i ovako: genijalnost je priroena duevna dispozicija, ingeni-
um, kojom priroda daje umjetnosti pravilo. Pazite sad, kakvi su to stavovi!
Vidimo prije svega kako se Kant zapravo mui s materijalom, tako da
onda svojim pojmom prirode, ak i takorei obratnim putem tumai
stvaralatvo, naglaavajui pritom ono prirodno. Jer to bi zapravo, kad malo
90 MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 5. predavanje (30. oujka 2007.)
razmislimo, bio drugo taj prirodni dar, kao izvor mogunosti umjetnikog
stvaralatva!? A najbitnije lei u tome traganju, da tako kaemo, za onim
prvim, kao poetkom, koji uope omoguuje tako neto poput umjetnikog
djela. Kant je tu bez prave preciznosti, a ipak na pravom tragu do onoga do
ega mu je prvenstveno stalo. Naime, dopiranje do bti kako stvaralatva tako
i umjetnikog djela u liku njegova proizvoda. Naravno da a to je po smislu
ve prisutno Kant pritom ne misli na prirodu kao puku onostranost ili
sirovost, na primjer takozvanu anorgansku prirodu, kako se to naziva, nego
ovjekovu prirodu, i ve oblikovanu prirodnost kao potenciju ili mogunost
to je zapravo bitno isto stvaranja, dakle, prirodu kao mogunost stva-
ranja! I to u onom obliku to ga priroda zapravo nema, pa je zapravo u pre-
thodno navedenom citatu s pelom i saem naglasio tu bt, tu bitnu razliku
izmeu pele i ovjeka u njihovu karakteru proizvoenja.
Zato je ovdje za na problem jo znaajniji Kantov stav koji glasi ovako:
Iz toga se vidi da je genijalnost, prvo, talent da se proizvede ono za to se ne
moe dati odreeno pravilo. Ne dispozicija spretnosti..., dakle, umjenosti,
za ono to se moe nauiti... to treba naglasiti po nekom pravilu.
Dakle, da originalnost mora biti prvo svojstvo genijalnosti. Pazite, origi-
nalnost mora biti prvo svojstvo genijalnosti! Drugo, da njezini produkti,
budui da moe biti... evo, vidite, Kant anticipira dvjesto godina una-
prijed, ali i svoje vrijeme, naravno ... ali budui da moe biti i originalnih
besmislica... kad ja velim da anticipira, onda mi danas doista nailazimo
na svakom koraku, pa nam se onda pod umjetnikim djelom, stvaralatvom
serviraju esto puta originalne besmislice, kako veli Kant pa nastavlja
... moraju ujedno biti i uzorni, to jest, kae Kant, egzemplarni. Tree, da ona
sma (tj. umjetnost) ne moe opisati ili znanstveno navesti kako proizvodi
svoje djelo. Rije je o umjetnosti i umjetnikom stvaralatvu, genijalnosti,
originalnosti i tako dalje, dakle: ... da sma ne moe opisati ili znanstveno
navesti kako ona proizvodi svoje djelo.
Ovo sad elim naglasiti, jer iza toga slijedi ba neto ime Kant sm sebi
protivurijei: sama sebi ne moe opisati ili znansteno navesti kako ona pro-
izvodi svoje djelo nego da kao priroda daje pravilo. To je sad opet palijativ.
Kant, naravno, time ukazuje na apsolutnu izvornost stvaralatva pa u tom
kontekstu spominje prirodu kao uzor za tu usporedbu, to mu nije ba jako
uspjelo. A stoga, kae on, zaetnik nekog produkta to ga on zahvaljuje
svojoj genijalnosti, sm ne zna... dodajmo, umjetnik sm ne zna! ...
kako se u njemu nalaze te ideje za nj, za to djelo, a isto tako nema u svojoj
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 5. predavanje (30. oujka 2007.) 91
takvih, zahtijeva se ukus. Pazite sad to, evo ga! to je ukus? Ukus je zastajanje
u kontemplaciji! I to u odnosu na to? Pa, ne vie na stvaralatvo! Ukus nema
nikakve veze sa stvaralatvom ni s umjetnikim proizvoenjem. Nego s ime?
Pa, s rezultatom umjetnikog stvaralatva! A ta je to? Umjetniko djelo!
Kant je sada napravio veliku, upravo povijesno-smisaono kardinalnu
greku, da tako kaemo, jer je kao pravi metafiziar razdvojio proces od
njegova rezultata, proizvoenje od proizvoda. Proizvoenje od umjetnikog
stvaralatva. Stvaralatvo je taj proces, a rezultat je umjetniko djelo, narav
no! I sad u vam ja rei to je bitna pozicija i apsolutna granica svake
mogue estetike. Kako god se ona sad nazivala, kojim god stranama da ide-
mo u tumaenju umjetnikog djela! Zato? Zato jer ona uope ne dopire
do umjetnosti, to jest, ne dopire do umjetnikog stvaralatva. Ona prilazi
gotovom proizvodu, dopire do njega, ne pitajui za njegovu mogunost. Evo
jedan primjer za to.
Imate u Krleinim Legendama, jedna se zove Michelangelo. Pazite, Mi-
chelangelo lei na onim skelama, pola metra ispod svoda Sikstinske kapele,
lei na leima i slika. to slika? Slika Boga, Adama, stvaranje svijeta! Dakle,
na djelu je stvaralatvo, i pritom mu u nos i oi kapa boja. Sad, ja neu biti
prost pa rei da on psuje toga Boga zato kaj mu to sad zagorava posao. On
se mui, ali sigurno i psuje, nije mu ugodno, pazite, boja mu curi po licu,
pa poludi... Dobro, strano se mui s tim Bogom i cijelim tim svodom, tim
rajem, stvaranjem svijeta, a onda mu dolazi papa sa svojom svitom, pa mu
vie: Pa, ta je, ti ljenjive jedan, zato te plaamo, pa zato jo nisi zavrio
s time!? Ljenjivac, parazit... i ovo i ono... Michelangelo to uje, die se, brie
si obrve, uzme kabao s bojom i sipa dolje na papu. Sad papa sigurno isto
psuje, ne ba Boga, ali, ubiemo te, nemre ti to tak, bu videl... ovo i ono.
E, sad, evo vidite, taj papa e kad sve bude gotovo, doi i rei: Dobro ajde,
mrcina jedna, dobro si to napravio! On je bio prvi estetiar, je li, koji je
to promatrao i dao svoj sud, dapae, platio je, imao je novac za to. A ovaj se
muio, ali tko to pita za ovo to smo oslikali, ovu umjetniku muku koja nije
samo umjetnika muka, nego prava ljudska muka! Mui se da bi doao do
nekog djela koje je prvoklasno, koje je epohalno. Ali, kao gotovo djelo, onda
dolaze svi estetiari, pa onda jedan veli ovo, on nalazi da je tu bilo ovoga, pa
gledajte ovo... iiii... joj... Onda foliraju, onda jedan od njih veli dovinuo se
do metafizikih visina! I onda se Michelangelo srui sa skele i sad se okree
u grobu jer je postao metafiziar u tim estetiarskim ustima.
Dobro, gledajte, tu sada imate odnos umjetnikog stvaralatva i djel
koja proizlaze iz njega, pri emu je na djelu upravo onaj klasini odnos,
96 MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 5. predavanje (30. oujka 2007.)
kojih razloga, ima puno razloga, zar ne? Marx veli, za siromanog ovjeka
nema najljepe predstave. Pa naravno, mora raditi ko konj tamo, onda ga
vode na silu u kazalite, onda on tamo zaspi od umora. A trgovac minera-
lima nema nuno i smisla za ljepotu minerala, nego za njihovu trgovaku
vrijednost, i tako dalje. Svatko ima svoj odreeni odnos prema tome. Ne
mora svatko imati smisla za jedan cvijet, za estetski odnos, za umjetniko,
i tako dalje. Ali, kad tragamo za podrijetlom, za samom mogunou toga
da imamo ukusa, da uivamo u umjetnikom djelu, to je za tzv. zdravi
razum apsolutna nebuloza. Kad se kae, kao to sam ja rekao: najprije je bila
umjetnost pa je onda bila priroda kao lijepa priroda to je njima nebuloza!
Pazite, pejza! Ja sam u svojoj knjizi Praksa, vrijeme, svijet napisao: dogaanje
krajolika kao subjektiviranje vremenovanja. Kad gledate, vidite, kad uivate
u pejzau, vi ste ve oblikovano estetsko bie, pri emu ste u vremenu, a ne u
prostoru. Jer, krava je u prostoru, vidite, s onim svojim kontrastom, to smo
rekli. Ona je u istom prostoru, ona je prostorna, ona zna dobro: tu, tu je
trava, i ona to jede, pojest e i taj cvijetak, i manje-vie e se pokakati na to ili
ne, ali to je to. Ali vi, kada ste u jednom pejzanom odnosu, vi vremenujete,
vi ste onda par excellence ljudsko bie koje tu postajete, koje se dogaate.
Vi postajete umjetnik, recimo, u tom kontekstu, jer moete uivati u tome, i
tako dalje. Ali to je sad drugi problem. Meutim, ono to je sad tu najbitnije,
treba naglasiti da je Kant tu pojmom ukusa preao na podruje estetike, koje
mu onemoguuje premda se on tono ograuje od toga. Evo pogleda-
jte: ... za prosuivanje lijepih predmeta..., dakle gotovih umjetnikih djela,
... zahtijeva se ukus. Naravno da Kant ne polae rauna o tome odakle
taj ukus, nego konstatira. A sad, rekli smo, imao je on sve pretpostavke da
doe i do toga. Ali kao to, recimo, s pojmom revolucije nije iziao na kraj,
a kae revolucija sjedinjuje prirodu i slobodu pa onda bi mu odmah
moralo pasti na pamet, pa ekaj, ne samo Francuska revolucija ili bilo koja
druga, nego re-evolucija koja je na poetku svijeta, ona sjedinjuje prirodu i
slobodu. A zato to nije uinio to je morao tek Fichte napraviti! Pa, to je
drugo revolucija kao re-evolucija nego sloboda kao samodjelatnost!? Dakle,
proizvoenje sebe i vlastitog svijeta u jednom te istom aktu, kako Hegel kae
tamo u Jenskoj realnoj filozofiji iz 1805-1806.
Dobro, sad imamo jo malo vremena, pa emo morati zbilja prijei
na Fichtea. Ja mislim da je ovo dovoljno da objasnimo da je i ta, da tako
kaemo, toka obrata na djelu kod Kanta, koji je zapravo nekim stavovima
ovdje doao najdalje u itavoj svojoj misli, do granice spekulativnoga, pa se
vratio natrag. Ali njemu to moramo uzeti kao olakavajuu okolnost jer je
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 5. predavanje (30. oujka 2007.) 99
naalost ha, smijeno je rei na alost! imao iza sebe samo tradiciju
itave historije filozofije, naroito novovjekovnu filozofiju od Descartesa, i
dalje. Moemo ak govoriti da su ga ti deki zaveli, u tom smislu da su mu
filozofsku osnovu nali u spoznajnoj teoriji. A to je prekratko. Clare et distincte
moe se odnositi samo na spoznavalaki odnos prema svijetu, a gdje je sve
ostalo!? A sm dolazi, vidite, do svega toga i do slobode i do stvaralatva
i do spontanosti dakle do granice spekulativnog koju onda naputa, pa se
vraa natrag. Ali, im je od pojma praktikoga, za koji smo rekli da je obojen
etiko-moralno, da je prekratak, uinjen korak dalje s pojmom spontano-
sti spontanost nema vie nikakve veze s pojmom praktikoga u smislu
moralnoga suodnoenja, pa ak i u najdubljem svom znaenju. Fichte e
odmah doi ali opet s mukom, vidjet ete kako se i on mui, zajedno sa
Schellingom do pojma produkcije, proizvoenja, dakle stvaralatva, sa-
modjelatnosti. I Fichte e se sm vraati natrag na ono to je ve prekoraio,
a vidimo da je i Kant ve bio na putu da to prekorai.
Moramo sad malo bar poeti s Fichteom. Ja mislim da smo bar donekle
doveli itavu stvar do ove granice spekulativnosti na kojoj sada poinje Fich-
te. A naravno da emo sada to pokuati produbiti i nekako objasniti, a proli
puta sam naglasio kako e onda nai razgovori na kraju, s vaim pitanjima, i
tako dalje, pokuati neke stvari objasniti to nisam uspio do sada.
Ono to je u samoj osnovi ili poetku, kao to vidimo, filozofiranja ne
samo Kanta nego i Fichtea, pa onda ak i Schellinga kasnije, emu nije na
nekim mjestima mogao izbjei ak ni Hegel, lei upravo taj odnos teorije i
prakse, teorijsko-praktikog. Vidimo kako Kant tu onom treom kritikom
pokuava premostiti taj dualizam, s jedne strane teorijsko, s druge praktiko.
Dakle, ovo stvaralatvo kao umjetniko stvaralatvo, taj mu je kljuni medi-
um mogunosti prevladavanja odnosa teorijsko-praktikog, pomou mate,
kao stvaralakog organa. Dakle, imamo tu posla s ovim naporom. Taj odnos
teorijske i praktike svijesti pokazuje se upravo onako kako ga Fichte vidi ve
u Kantovoj poziciji, i to, dakako, prvenstveno s obzirom na jedini mogui
pravi smisao pojma primata praktikog uma. Fichte odmah vidi da mu je to
prekratko... Ne odmah, krivo govorim, on to vidi kasnije, ali doi e do
toga da mu je pojam praktikoga prekratak u ovoj, da tako kaemo, etiko-
moralnoj obojenosti suodnoenja subjekata s obzirom na ono to nazivamo
moralnim djelovanjem. Imate i u njemakom jeziku dva pojma koja su vrlo
precizna i koja treba upotrebljavati, moete govoriti moralisches Handeln ali
imate pojam Ttigkeit kao djelatnost, kao ovaj praktiki pojam u pravom smis-
100 MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 5. predavanje (30. oujka 2007.)
lu, pa onda odmah samodjelatnost. Pri emu treba imati u vidu to da Fichte
tono dolazi do toga: djelatna je i ivotinja, kad kaete ljudska ili ovjekova
djelatnost, onda ste prekratki, morate rei: ovjekova samo-djelatnost, jer to
je pozicija ljudskoga. Jako je djelatan lav ba sam to gledao na televiziji
i krokodil je tako djelatan s onim zubima, a ovjek je samodjelatno bie,
a ovi filozofi e rei umno bie. Pri emu je pojam umno, um, prije svega
onaj primat praktikog uma. Fichte uzima doslovno to znaenje! To znai:
um je po svojoj biti praktiki. To je konsekvencija. Jer, u emu je inae taj
primat? Pri tome pojam praktikoga sad naputa etiko-moralnu sferu i biva
priblien onome to e do kraja, rekli smo, Hegel u IV. glavi Fenomenologije
duha iskazati konano prvi puta do kraja, konzekventno moderni pojam
prakse. Pri emu je osnovni ovjekov odnos spram prirode koja je tu njego-
vo djelo. Kad to kaete zdravom razumu, onda se on na to snebiva, gle, ne
znaju razliku izmeu Bojega stvaranja i ovjekova proizvoenja, ali to nije
isto! Kad kaemo, priroda je ovjekovo djelo, ona je time rezultat njego-
ve proizvodnje, i on ima posla samo s tom ve proizvedenom prirodom.
Hegel dobro kae, kad kaete priroda, vi ste je ve preinaili, ona je po-
jam, vi imate posla s pojmom. Jer, inae, o emu govorite? Do toga je Kant
doao, to smo proli puta naglaavali, naime, u pojmu predmeta lei pojam,
ili pojam i predmet su identini. Kad kaemo predmet, mi kaemo pojam
predmeta, a ne treba to naglaavati, to je jasno, to se podrazumijeva. Dakle,
mi imamo posla s pojmom predmeta, s pojmom prirode, imamo posla s
prirodom koju smo prisvojili. Pa, Hegel zato dobro kae, ve smo imeno-
vanje neege jest njegovo prisvajanje, proizvoenje. Etnolozi su istraivali
ona takozvana primitivna plemena i takozvani primitivni jezik, to su prvo-
klasna istraivanja, i to me sad asocira, nali su da prvobitna, najprimitivnija
plemena barataju u najboljem sluaju sa 150 rijei. A onda su ujedno istraili
za suvremene politiare da barataju isto sa 150 rijei. Pa to je zgodno, ja sam
rekao, pa, deki, vi ste ba pokvareni, kako moete za nae politiare rei
takvo to!? Ali gledajte, imate pred sobom drvo, umu, ali on veli to...
to... On barata jednim pojmom i pokazuje rukom. Pa sve je to i aba,
i drvo, i uma! A gdje je uma to je ve uasna apstrakcija, apstraktni
pojam. Dakle, ovo apstrahiranje, to da vi moete rei drvo, a pod time se
misli bukva, grab, jela... stotine vrsta, da ne nabrajam sve to je drvo! Pa,
to ti je drvo? Drvo je apstrakcija, to je pojam! A ti ipak tono zna na to se
to odnosi! Pa ima pojam ivotinja! Koja ivotinja, kakva ivotinja, tko je to,
od gliste do slona, sve spada u ivotinju! Ili biljka biljka je i ovo-i-ovo-
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 5. predavanje (30. oujka 2007.) 101
onda lijepo odredio pojmom ideje, a Aristotel je rekao, pa to, ja sam samo
teoretiar, filozof, je li! Dobro, trebalo je prisiliti te deke da malo nekaj delaju,
a ne da im robovi i oni tamo zanatlije sve pripreme, pa su onda oni mislili da
je sve to neto gotovo, samo po sebi razumljivo. E, pa, nije! Deki, morali ste
malo delati! Probajte si cipelu napraviti da imate kaj oblei. Nemrete ovak,
Ma to je ideja, znate! [smijeh u publici] Dobro, dobro, Platona moramo
uzeti ozbiljno, on je bil pametan deko, rekli smo. Tragao je, poput Sokrata,
za onim opim, za pojmom, pa je to nazvao idejom, ali kao hipostaziranim,
obogotvorenim pojmom transmundano!
Gledajte, moram time poeti, kao podsjetnik, mi smo o tome govorili,
ali da bismo doli do Fichtea, moramo ukazati na to gdje sad on poinje tu
nakon Kanta i kao njegov uenik i kritiar, i nastavlja i traga za onim to on
kae, pravi duh te Kantove misli. Pazite, kad kae, pravi duh, Fichte hoe
rei, nemojte iz Kanta praviti samo to, pukog spoznajnog teoretiara, i ostati
samo na tome, kad je on ve prevladao to stanovite. Dakle, treba napraviti
iskorak, s onu stranu spoznajne teorije. A to, kad malo bolje razmislite, kakav
je to iskorak? To je iskorak s onu stranu filozofije! Ili, ako hoete tako to
je isto metafizike! Spoznajna teorija je naime i ivotno i misaono
metafizika pozicija par excellence. Ona je ne samo bez dubine, kao to kae
Schelling, nego je antiivotna!
I sad, kad malo promislimo sve to skupa, onda emo vidjeti kako je od
svojih poetaka filozofija zapravo bila metafizika. To moemo prikazati ba
najbanalnije s Kantom, kad se izgubio u metafizikim vodama. Kad je doao
na pojam ukusa, onda je uzeo gotov umjetniki predmet kao polaznu toku.
I to je onda odvojio od onog procesa, premda je dodao i ono da moda...
Dakle, cijela filozofija se kree po onome to e Kant svojim pojmom stvari
po sebi, i kasnije Marx u Kapitalu, napraviti distinkciju izmeu upotrebne
vrijednosti i razmjenske vrijednosti. I sad, da vas malo izazovem a imam
pravo jer se i na mene to odnosi: mi smo bia koja ivimo iskljuivo u hori-
zontu upotrebne vrijednosti. Zato nam, kako sam rekao na jednom mjestu,
Marx lei pod krevetom i pod stolom, svaki dan, po noi, i tako dalje. Mi
se nikad ne odmaknemo od pojma upotrebne vrijednosti ili predmeta
upotrebe! Svega onoga to je gotovo. Pa, kad mi pitamo, pa tko je te cipele
napravio, pod kojim uvjetima, zato... tko je zasijao tu penicu, pod kojim
uvjetima, koliko su mu platili tih lipa za jedan kilogram? Pa tko te to pita!?
Nije vano! Moda crkava od gladi, jesu mu djeca umirala od bolesti, je li
imao to jesti!? A sve je to sadrano u kruhu koji smo kupili u duanu, pa se
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 5. predavanje (30. oujka 2007.) 103
veli, joj, kak je fini taj kruh... A to je nama dosta! Pa, i meni je dosta, jer tre
bam ba dobar kruh, pa neu valjda jo pitati, odakle sad taj kruh. Tko te to
pita!? Pa mi vele, ujte profesore, jeste vi ist ponoreli, pa kaj se z tim bavite,
mi smo mislile da ste vi pametniji! [smijeh u publici] A ja sam rekao, pa dobro
ste mislili da sam ja pametniji, ali ja nisam pametniji, ja sam kao i vi!
Dakle, kad kaemo da se moramo vratiti na ono bitno, onda za prijelaz na
Fichtea moramo citirati Kantov stav: Premda e se u produetku pokazati
moda da ne omoguuje teorijska mo praktiku..., pazite, to Kant govori,
... nego da obrnuto, praktika mo tek omoguuje teorijsku... Boe
dragi, pa to je explicite iskazano da je um po sebi praktiki i da on tek u
primjeni svojih zakona na jedno ne-Ja, koje ga ograniava, postaje teorijski.
To je Fichte, nakon Kantova primata praktikog uma, de facto ponovio tamo
u jednom produetku da pokae smisao i znaenje, doseg, domet, dakle,
ove Kantove teze o pojmu primata praktikog uma. Pri emu, naravno, ve
iz ove formulacije vidimo da Fichte nije ostao u horizontu praktikoga kao
etiko-moralnoga. Proitat u jo jedanput: Premda e se u produetku...,
on misli ono to e sada pokazivati, naime, tu e izvesti onu svoju Wissen-
schaftslehre, ... premda e se u produetku pokazati da ne omoguuje moda
teorijska mo praktiku, nego da, obrnuto... pa to mu je rekao Kant, ne!?
praktika mo tek omoguuje teorijsku..., pa dodaje, da je um po sebi
naprosto praktiki, to znai primat praktikog uma, i da on tek u primjeni
svojih zakona..., dakle, praksa u svojoj primjeni na jedno ne-Ja, koje ga
ograniava, postaje teorijskim. Moramo svijet najprije prisvojiti-odjeloviti,
pa ga onda naknadno sad emo rei odraavati!
Ja sam isto tu malo kriv, mi smo tukli one staljiniste s njihovom teorijom
odraza, a zapravo je cijela filozofija, od Platona do danas teorija odraza.
Evo! A ja sam mislio da samo dijamatovci to govore. A oni su bili u pravu,
ovi staljinisti su bili u pravu kad su insistirali na teoriji odraza kao spoznajnoj
teoriji, kao filozofiji. Samo, naravno, staljinist nikad ne moe doi do speku-
lacije, on bi tada sm sebi skoio u usta. Ali, to je druga sad pria!
Dakle, ovaj uvid kojim hoemo sada pojasniti, koji se sa svoje strane ponovo
temelji na ovome to je tu reeno, vidjet emo kasnije, na samoosvjeivanju,
ukljuuje u sebi spoznaju da i u teorijskoj filozofiji kritiki um kritizira sa-
moga sebe. Da dakle, u Kanta, razum koji vai kao jedna ista teorijska mo,
svoj korijen isto tako ima u praktikom umu kao i teorijski um. I tu je na
djelu ona Hegelova kasnija primjedba, na snazi, kako um kumuje razumu.
Kad Hegel u svom spisu iz 1801., poznatom kao Differenzschrift, to iskazuje,
104 MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 5. predavanje (30. oujka 2007.)
mi smo proli puta ve openito doli do Fichtea, pa nam je sad glavni zadatak
da nekako produbimo osnovne teze, te emo u nekoliko toaka pokuati to
pokazati, konkretizirati ono to je ve najavljeno, a u prvom planu nam stoji
taj, mogli bismo ak kazati, kljuni odnos Kant-Fichte. Zato? Iz nekoliko
razloga, jer Fichte ne samo da je sebe smatrao nego je bio faktiki ono to se
naziva Kantov uenik, ak se deklarirao Kantu kao takav, pa je bio nastavlja
njegove cjelokupne misli. Ujedno je bio i prvi pravi kritiar Kanta koji je
naglasio a to je bilo kritiko jedno stanovite da on hoe obnoviti sm
duh Kantove misli, filozofije. Ali ono to je tu zapravo bitno, jeste upravo
to to je Fichte uinio taj, u historiji filozofije, kljuni iskorak iz filozofije u
spekulaciju.
Kad se to kae, onda je naravno ve implicirano da to nije tako jednosta-
van posao, zadatak, tako da se Fichte jako mui, kako smo rekli, trudi, i zato
u poetku i dosta luta u ovoj namjeri da prevlada ne samo Kanta, njegovu
bitnu poziciju. I ne samo ono to je karakteristino za njega, nego bitno za
novovjekovnu filozofiju koja je ostala u horizontu spoznajno-teorijske pro-
blematike. Fichte to sve prekorauje, prevladava, i tu se on mui, i sm ostaje
jo jednim dijelom u tradiciji, naravno, u onome to bismo rekli, u tom od-
nosu filozofija-spekulacija. Nai ete kod Fichtea puno takvih momenata, mi
emo na to ukazivati, jer to nije sad pitanje samo Fichtea nego upravo toga
odnosa filozofija-spekulacija, tako da je Fichte dobrim dijelom i sm ostao
filozof, u tom kontekstu. Ali ono to smo naglasili, jeste upravo to da je ta
transcendentalna filozofija pretpostavka mogunosti spekulacije, pa Fichte
onda sm sebi veli: a to sam ja drugo nego upravo predstavnik toga, i time
sm sebi donekle protivurijei. O tome emo govoriti malo kasnije, jer termi-
nologija mu nije odgovarajua, protivurijei onome do ega mu je stalo. Kad
kae transcendentalni idealizam, to je ve vraanje natrag, i s obzirom na
onaj pojam transcendentalnoga i na pojam idealizma.
Ima jedna udnovata stvar, pazite, sve do Hegela pojam idealizma. Ja
u vam ba to citirati kad doemo do Hegela. Na koga tu mislim? Pazite, to
je zgodno, jedini Henri Bergson u modernoj filozofiji, u svojoj Stvaralakoj
evoluciji, pita, pa to je s tom idejom? Pita se, da li uope smijemo upotreb-
ljavati taj pojam ideja!? A za sve klasine filozofe to je neto samo po sebi
razumljivo, to je gotovo nevjerojatno. Pa onda imate to ak i kod Hegela, taj
apsolutni idealizam!
108 MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 6. predavanje (13. travnja 2007.)
an sich und fr sich, da bi doao do ovjeka koji to tek treba postajati, a nije
roen kao takav. Ali, ovo treba da lei mu ve kao potencija, kao pojam, to
znai: treba da postaje ovjekom, tako da on sm na sebe i drugi na njega
mogu postavljati zadatke da postane ovjekom, jer to nije samo po svom
pojmu, nego da treba takvim i postajati. Onda imate te novokantovce koji
sve to bacaju van, to je vjerojatno najloije razdoblje, ova druga polovica 19.
stoljea openito u filozofiji, a naroito, to je najalosnije, u Njemakoj. To
je takav uasan pad da to ovjek ne bi povjerovao. Treba imati na umu ovo:
Hegel je umro 1831., a do 1907. godine kad je Hermann Nohl naao
takozvane prve tekstove Hegelove, koji nisu bili do tada objavljeni, nego je
on to objavio pod naslovom Theologische Jugendschriften pazite, dakle, od
1831. do 1907. Hegela nema! A Kant, to natrag Kantu to je falsificirani
Kant za volju ovih, takozvanih univerzitetskih profesora! Nemojte vjerovati
njima! Dodue, nemojte ni Kangrgi vjerovati... [smijeh u publici] A moda
se popravi! Ja sam se pokuao popraviti, ali ne znam je li mi uspjelo, ali to
je ve drugo pitanje!
Dakle, to je samo usput reeno, to da se tu kasnije, to sm Fichte antici-
pira na svoj nain, baca van i pojam primata praktikog uma, pa onda i pojam
spontanosti. Dakle, falsificira se Kant, ono njegovo najbolje. Pa naravno,
nikad nikomu ne bi palo na pamet u drugoj polovici 19. stoljea, pa sve do,
recimo, 1923., da citira Kantov stav iz Streit der Fakultten, kako je revolucija
sjedinjenje prirode i slobode. To neete nigdje nai, ni u kojoj historiji filozo-
fije. Pa nee mi tu valjda servirati nekakvu revoluciju, Boe dragi, pa to nije
primjereno, je li!? Pa, naravno da ne! A Fichte je upravo to naglaavao! On je
bio zato ne samo prvi pravi mislilac revolucije, francuske, njezin teoretiar,
nego, vidjet emo, revolucionarni mislilac!
Sad kad ve to govorimo, itava klasina njemaka filozofija postigla je
zato najvee vrhunce u historiji ovjeanstva to je bila neposredni odjek i
duhovni nastavlja Francuske revolucije! Dakle, cijelog onog revolucionar-
nog razdoblja od sredine 18. stoljea pa sve do Napoleonovih ratova. Imate
na primjer Hegelovu glorifikaciju te revolucije pa i Napoleona! Nazvao ga je
svjetski duh na konju! Ali, ovo svjetski duh zadrao je za sebe, jer ovo
to ja, Hegel, znam, to onaj provodi u djelo! Ali, nikad se nije sreo s njim.
U Jeni, 1806., tad je bila bitka kod Jene, u Napoleonovu atoru, s njime ne
razgovara Hegel, koji tada pie svoju Fenomenologiju duha, nego Goethe! On
u atoru diskutira s Napoleonom i hvali ga, a Hegel vidi u njemu svjetskog
velikana, i tako dalje. Dakle, itava klasina filozofija bila je zato postigla
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 6. predavanje (13. travnja 2007.) 113
tako visoki vrhunac, koji nikad vie nije dostignut, to je bila revolucionarna
misao da, moemo kazati! a ne samo odjek Francuske revolucije, i svi
oni govore o tome: Kant, Fichte, Schelling, Hegel! Svi stalno govore o tome
i potenciraju to.
Kad sam 1970. godine bio kod profesora Eugena Finka u Freiburgu,
odrao sam predavanje Hegel metafizika ili revolucija?, pa onda, poslije
toga bila je diskusija, pa ja moram platiti pie tim profesorima tamo, to je nji-
hov uzus, i, dobro, doao tu nekakav Balkanac, iz te Jugoslavije socijalistike,
i nama soli pamet Hegel-revolucija! Pa, vele, nemojte to, dragi kolega... i
tako dalje. A da su samo proitali posljednje stranice Hegelove Filozofije povije-
sti, njihova velikog metafiziara, kojega hoe stalno samo kao metafiziara,
pa da vide to je tu sve Hegel rekao! Hegel je i sad jo aktualan tu, u
Hrvatskoj! Kad bi se provodilo ono to je Hegel tamo napisao, onda bi ova
Hrvatska bolje izgledala, i ne samo Hrvatska nego cijeli svijet! A oni su onda
morali sluati nekakvoga Jugoslavena, nekakvoga socijalista, komunista valj-
da, ili ta ja znam, nekakvog Balkanca o Hegelu i revoluciji... Jedino je Eugen
Fink kimnuo glavom pa kad smo doli k njemu kui, veli, hehe, dobro si
onim starim ajserima rekao, pa oni su tebe vrijeali, kaj nisi vidio? Pa,
naravno da jesam! Onda je rekao, sad emo zato popiti jedno dobro, prvo-
klasno vino, pa smo to onda proslavili!
Dakle, ja sam ipak pred jednim Finkom koji je bio fenomenolog
obranio Hegela kao revolucionara, a ne samo metafiziara, premda emo mi
kasnije, kad doemo do Hegela, spoitnuti njemu da nije bio samo revolu-
cionarni mislilac, nego ipak i filozof! Moram ga napasti, a sebe vie neu, jer
sam ja sad ve fichteovac, kao spekulativni mislilac, da!
Sad bih, s obzirom na sve ovo to kaemo a rekli smo da je Fichte
zaista sad svojim odnosom spram Kanta koji mu je uope omoguio da mis-
li transcendentalno i spekulativno, pa onda on ima pravo da ga hvali i kao
vlastitog uitelja sad bih, dakle, u vezi s time ba citirao jedan Fichteov
stav koji e nam osvijetliti njegov odnos i prema tim filozofima, a, naravno,
i u implicitnom odnosu prema Kantu. Pazite, to on kae: S onima koji su
dugotrajnim duevnim ropstvom izgubili same sebe, a sa sobom samima svoj
osjeaj za vlastito uvjerenje i dostojanstvo, a time i svoju vjeru u uvjerenje
drugih, kojima je to ludost da tko sm treba da trai istinu, koji u znanosti-
ma vide samo udobnije zaraivanje hljeba... Pa dobro, kad samo malo
pogledate oko sebe... [smijeh u publici], ne trebate daleko ii, pa ne moramo
se mi vraati u Fichteovo doba... dakle, samo udobnije zaraivanje hlje-
114 MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 6. predavanje (13. travnja 2007.)
ba, plaei se svakog njezina proirivanja kao novoga posla, kojima nijedno
sredstvo nije sramotno da potisnu upropastitelje zanata, s njima ja nemam
nikakva posla! Evo, gledajte, to je Fichteova polazna osnova koja ide na
razraunavanje i sa samim sobom i s Kantom i s filozofima i sa svime onim
to vidi oko sebe, i tako dalje. Dakle, tu lei sada ono bitno zrno, da tako
kaemo, gdje Fichte gradi svoju spekulativnu poziciju u kritikom odnosu
spram svega onoga, to mu je filozofija, naroito klasina filozofija, donijela,
Kant, na primjer, ali tu lei taj poetak onoga to smo sad naveli, pa on do-
daje malo kasnije i ovo: Meni bi bilo ao kad bi me takvi razumjeli! A onda
je na jednom mjestu dodao, u razgovoru, tamo u pismima: Neka moj tuma
bude jedan spekulativni mislilac ili, bolje, nitko! To mu je bila kao neka
poruka za poslije smrti, kako bi se reklo, kao memento, kao posmrtna oporu-
ka. I to se dogaalo! Fichtea nemate nigdje u historijama filozofije, u tom
kontekstu, u kojem on veli, pa nee me ni razumjeti! Pa, i nisu ga razumjeli!
To ide tako daleko, pazite dobro, moete itati bilo koju historiju filozofije,
i kod nas, i u stranoj Fichte je za sve interpretatore ostao subjektivni ide-
alist! A znate to je subjektivni idealist? Berkeley! Pa se udimo zato ovi
vatikanci nisu mogli njega progoniti zbog njegovih heretikih stavova!?
Zato jer je on anglikanac! Pa valjda su njega morali staviti na onaj index li-
brorum prohibitorum, kao i Kanta. Taj Kant je bio isto protestant! Berkeley
je rekao, kad zamirim, onda svijeta nema! Pa trebalo mu je dati zbog toga! I
to je taj subjektivni idealizam! Kad zamirim, onda svijeta nema! I sad na taj
nivo srozavaju Fichtea koji je eksplicitno rekao to emo kasnije navesti
pod onim Ja ne mislim puki subjekt, spoznavalaki, nego identitet subjekta
i objekta. To je explicite on rekao, napisao! A to je takoer fenomenalno,
pazite, u prvoj knjizi koju objavljuje Hegel, 1801., sve to je najbolje, uzeo je
od Fichtea, a onda na kraju interpretira tog istog Fichtea kao subjektivnog
idealista. Pa to kao da ste zaslijepljeni, od jednoga Hegela se to ne bi smjelo
oekivati. Pa, zato Fichtea i nisu razumjeli!
Mi emo zato o Fichteu izrei zaista samo ono bitno. Fichte je bio prvi
proleterski mislilac u historiji, kao takav bio je i revolucionar, pazite, njegov
cijeli ivot bio je par excellence proleterski. Njemu su ivot i skratili, ne samo
popovi i vlast, nego i njegovi vlastiti kolege, s 52 godine je umro, optuen
za ateizam, za bogohuljenje, proskribiran... A to je zapravo cijela historija,
im je netko neto dobro htio, toga odmah treba objesiti, na lomau, sve do
dananjeg dana! Pa, vi ste neprijatelj, i ja sam isto neprijatelj, stalno, najprije
socijalizma, sada hrvatstva, i tako dalje! Ali pustimo to, nije to neto novo,
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 6. predavanje (13. travnja 2007.) 115
nema tu nita nova! On je bio prvi proleterski mislilac i kao takav bio je zaista
revolucionar, pa je kao takav, mogao postati i biti istinski spekulativni mis-
lilac. Zato? Zato jer je spekulacija zapravo re-evolucija, ili revolucija je par
excellence utopijska misao koja poinje sa slobodom kao poetkom svijeta. To
emo kasnije jo pokazati. Fichte, dakle, kao spekulativni mislilac traga, da
tako kaemo, za samim poetkom svijeta i nalazi ga u slobodi.
Sad tu nije vie samo pitanje razumijevanja odnosa Fichtea spram Kanta,
nego prije svega itave klasine filozofije, kao sri, to je jedno od kljunih
mjesta kojim se bave svi, pri emu se i terminoloki mijenjaju ti pojmovi
to je odnos razuma i uma. Fichte je eksplicitno doao do te razlike kao bitne,
premda je, rekli smo, dotle doao ve i Kant; on je poeo pisati kritiku istoga
razuma, a ne uma, pa onda poslije mijenja, kad je sve bilo gotovo, jer je doao
do pojma uma. Dakle, kod Kanta ete u Kritici istoga uma nai vrlo ekspli-
citno, fino iskazano, naravno jo uvijek u tom, dobrim dijelom, spoznajno-
teorijskom horizontu, odnos i razliku razuma i uma. Meutim, s Fichteom
se to sada ne samo potencira, ta razlika, nego produbljuje. U toj se razlici
vidi upravo ovaj put na kojem mi insistiramo od filozofije ka spekulaciji.
Moemo odmah kazati: razum je osnova filozofije, da tako kaemo, a um
vodi ve u spekulaciju, i tako su ga interpretirali i shvatili ve klasini filozofi,
na razliite naine, ali najprije se moramo pozabaviti s Fichteom da vidite na
koji nain on sada to produbljuje, itav taj problem, kao prvi meu njima.
Dakle, budui da je ovo kljuno mjesto ne samo za taj opi odnos Kant-
Fichte, s obzirom na Fichteov, rekli smo to, iskorak iz filozofije u spekulaciju,
nego za bitno odreenje prije svega granice razuma, na emu ovdje insistira i
Fichte. Potrebno je navesti itav taj, moemo kazati, upeatljiv Fichteov stav.
Dopustite sad da to malo opirnije citiram, jer to zbilja jeste vano mjesto
gdje Fichte kae: Jasno je da mora postojati neka mo vrstog dranja ako
to zahtijevano vrsto dranje treba da bude mogue. A takva mo nije ni
odreivalaki um..., dakle, nije um koji odreuje, ... ni uobrazilja, dakle
mata. Fichte pravi tu sad prvoklasnu sa svoje ve gotovo moemo kazati,
spekulativne pozicije bitnu razliku izmeu razuma, uma i mate, imagi-
nacije. Uobrazilja njemaki Einbildungskraft. Kasnije emo vidjeti da su
sva ta tri momenta karakteristina, uvjetno reeno, za prvobitnog ovjeka,
onog spekulativca praksa-teorija-mata. To je poetak svijeta, sve je u
jednom, u identitetu. A kad se to razdvaja, onda je to promaaj, na to Fich-
te hoe ukazati: A takva mo nije ni odreivalaki um ni uobrazilja, dakle
mata, koja producira..., pazite dobro: koja producira, tu prvi puta imamo
116 MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 6. predavanje (13. travnja 2007.)
jest: trebali bismo postati samosvjesna bia. Ve vam je Leibniz to rekao: biti
samosvjestan, to vam je samo trenutno. Pa pogledajte onda to je s tim, s
nama kao ljudima, kao tim svjesnim biima svaki dan, ne iskljuujui niko-
ga i ne ukljuujui mene kao posebnog. To se odnosi na sve nas. Mi ivimo
kao svjesna bia, a kao samosvjesna jesmo samo u rijetkim situacijama. Kada
mi zapravo reflektiramo ili samoreflektiramo o sebi, o svom ivotu, o svo-
jim odnosima, o svojim djelatnostima, i to? Ma kakvi! Gledajte, to je sjajna
formulacija: Pa, nemamo vremena!. Pazite kakva je konsekvencija. Ako
nitko nikad nije imao vremena, taj nikad nije ni ivio. Vrijeme je ivot. A mi
nemamo vremena! Za to nema vremena? Pa, za ivot nemam vremena! To
znai da nisi nikad ivio. Zato sam ja vas proli puta, mislim, molio da mi
kaete, kako to stoji s tim vremenom!? Da li je ovo, danas-sutra, kia pada,
trava raste, sunce, proljee, ljeto, to satno vrijeme, godina, mjesec, i tako da
lje. Pa, nije to vrijeme!
Dobro, da ne anticipiramo jo neke stvari, to naglaeno, odnos prema
neemu to, dakle, bez nae pomoi treba da doe izvana. Sve je reeno,
evo! itavo ovjeanstvo je tu sadrano u jednoj reenici. Mi ivimo u od-
nosu, mi smo svjesna bia, samo je jedna nezgoda stvarno tu, kad malo pro-
dubite stvar, jer kad je... Leibniza bi trebalo zbilja, ne ba uhapsiti, ali recimo
spaliti na lomai [smijeh u publici]... Pazite, on je rekao, mi znamo dobro to
ta je pojam due i besmrtnost due, cijela Biblija je tu unutra, a Leibniz veli,
pa i ivotinje imaju duu. Pa, ja bih ga odmah hapsio, dvadeset godina zat-
vora! Kako moe to rei? A onda je jo dodao: ... a ovjek ima duh ili moe
biti duh, ali samo rijetko! Pa ak i onaj, kae, koji moe doi na nivo samos-
vijesti, to moe biti samo trenutno, i tako dalje, pa se vraa natrag, na svijest.
Tu je poetak. Leibniz je poetak mnogo ega to je vrijedno, pa je Hegel
njega hvalio, ali gledajte, to da smo mi samo svjesna bia, tek svjesna bia, u
odnosu, pa taj odnos znai nae odnoenje uvijek prema izvanjskom, a nikad
prema unutranjem, to jest, prema sebi samome, to jest, nikad nismo, ili smo
vrlo rijetko, samo-svjesna bia.
Kada Fichte sada cijelu tu problematiku novovjekovne filozofije, od Des
cartesa, njegovoga cogita, koje je ve miljeno kao ta samosvijest za razliku
od svjesnog sadraja, produbljuje pa kae ovo: a to je samosvijest drugo
nego samodjelatnost, ja sam tu samo-djelatan, kad nisam samo izvanjski,
nego i unutranji, dakle, onaj takozvani identitet subjekt-objekta, a samodje-
latnost je upravo sloboda, kae on. Samodjelatan ovjek, to je identitet mene
i svijeta u meni i oko mene, time sam tek slobodan ovjek. Sloboda! Prema
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 6. predavanje (13. travnja 2007.) 121
Hegela, premda je Hegel ve vidio te stvari, kako mu taj pojam prakse ili
praktikoga, uzet sam za sebe, ne omoguuje ono to se tu naziva identitet
subjekt-objekta, a to znai identitet teorije i prakse, pri emu ak nedostaje
upravo ovaj stvaralaki organ mate. Kad govorimo o spekulaciji, onda na
poetku stoji identitet teorija-praksa-mata, ili obrnuto: mata-teorija-praksa!
Tu je poetak svijeta i naega ivota i svega to uope moe biti, jer je tek to i
tako relevantno za na ivot. Tako da je spekulacija identitet svih tih, recimo,
triju momenata. im se odvoji primat teorije, primat prakse, ak i bez mate
koja tu onda ne igra neku ulogu, onda se tu ve nalazimo u onome to se
naziva metafizika. To znai, poeti i zavriti s gotovim svijetom, a ne pitati
odakle je to, po emu je svijet mogu!? Pa, kako nikad ne pitamo po emu
je to!? Dobro, ako smo religiozni, onda je Bog stvorio svijet, onda nam je to
nekako lake! Samo, to je palijativ, nismo pri tome ba jako razmiljali nego
smo samo to prihvatili, to su nam drugi rekli. To je onda ak jedna dogma.
Pri emu je Hegel onda napisao u Filozofiji religije jednu heretiku misao, njega
su trebali spaliti a ne Giordana Bruna: stvaranje je djelatnost, u djelatnosti
lei razlika, u razlici ono konano. To znai, kad Bog stvara svijet, postaje
konano bie! Pa, kakav je to onda Bog!? Pazite dobro, stvaranje je djelatnost.
A to je djelatnost? Djelatnost subjekta u odnosu na objekt, na proizvod!
Kad Bog stvara svijet, svijet postaje drugo drugoga, i Bog drugo drugo-
ga, a drugo drugog moe biti samo konano bie. To je tono iskazano po
principu ovjekova stvaralatva! Ali neete za ovjeka rei da je Bog. Tamo
imate pojam stvaranja, tu imate pojam proizvoenja, pa to nije isto! Hegel je
sruio Boga, katolikoga Boga, pazite, kao stvoritelja svijeta, pa onda dodaje:
Bez svijeta Bog nije Bog. Zamislite, pa to je hereza! U Bibliji stoji i Bog
stvori ovjeka na sliku i priliku svoju! Dakle, trebali bismo rei, bez Boga
nema svijeta, je li tono!? Pa, Hegel je heretik, njega bi trebalo spaliti! Srea
da nema vie inkvizicije! A Kanta su, bokca, metnuli na onaj index samo
zato to je rekao da se teorijskim, filozofskim putem ne d dokazati Boju
egzistenciju, nego jedino praktiki, kao postulat praktikog uma. Pa, dobro je
razmiljao! A Hegel je zasluio lomau!
Sad u ukazati za objanjenje ovih Fichteovih stavova ba na jednu Hege-
lovu interpretaciju koja ide na najbolje to je Hegel vidio tu u Fichtea i pot-
vrdio to, a poeli smo upravo s bitnim problemom odnosa razum-um. Jo to
nismo dovrili, mi emo tek doi do toga. Taj pojam uma ostaje tu jo uvijek
velika apstrakcija, jer se moe jo uvijek misliti descartesovski, pa i kantovski,
u smislu puke spoznavalake moi, vieg ranga nego razum. A nije! Um dobi-
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 6. predavanje (13. travnja 2007.) 123
ili teoretiari ili filozofi vjerojatno nisu proitali ili ga nisu shvatili! Fichte,
naime, eksplicitno kae: ono Ja nije puki subjekt u spoznavalakom smislu
nego identitet subjekt-objekt. I sad, u toj istoj knjizi gdje Hegel prvoklasno
spekulativno interpretira svojeg uitelja Fichtea, na kraju kae ovo: Fichte je
subjektivni idealist, a Schelling je objektivni idealist. to je sad to subjek-
tivni idealizam!? Postoji samo jedan klasini subjektivni idealizam, a to je
Berkeleyev, onaj solipsizam, za kojega smo proli puta rekli da bi ga trebalo
uhapsiti, jer kao sveenik nije priznao svojega Boga kao stvaratelja svijeta
rekavi, kad ja zamirim, onda svijeta nema. Dakle, to su gotovo ve banal-
nosti koje sad zauuju kod Hegela! Ako za nekoga, nakon onog Ficheova
stava identitet subjekt-objekta, ako izbaci objekt vani, pa onda veli subjek-
tivni idealizam, onda se to ne prilii jednom Hegelu! Ali prvih dvadesetak
stranica, ili trideset-tridesetpet, to sam citirao, tu je onaj stav gdje Hegel
kritiki, nastavljajui na spekulativno postavljanje problema kod Fichtea, go-
vori o ne-idetninosti. Pri emu proli put smo o tome govorili odnos
razum-um de facto znai to.
Kad Hegel kritiki govori o neidentinosti, on time aludira na srozavan-
je uma na nivo razuma. Pri emu, slijedei Fichtea, prvoklasno vidi da se
vraamo natrag to bih ja rekao kontra njega na filozofsko stanovite,
a ne vie na spekulativno, jer kad napusti um, onda se srozava na pojam
i nivo razuma, to je onda takorei cijela filozofija koja uglavnom ide po toj
liniji. Meutim, sad, kad ve to govorimo, iako imamo drugih problema s
Fichteom, rei emo jo ovo: ak i u njemakom jeziku, a i kod nas, imate
jednu malu nepriliku s ovim pojmom uma Vernunft, um je Vernunft. A,
pazite, to ak govore i neki filozofi, imate kritiki Hegelov pojam, zdravi
ljudski razum. To glasi na njemakom der gesunde Menschenverstand!
Ali sad imate u njemakom jeziku izraz vernnftig, na primjer, kae se,
Sei vernnftig!, to znai, Pa, budi pametan!, Budi razuman! Dakle,
Vernunft, vernnftig, ali ne u smislu uma, u filozofskom smislu, o emu mi tu
govorimo, nego u obinom svakidanjem govoru, u smislu pameti. Pa i mi
velimo, nije mi palo na pamet i nije mi palo na um! Pa, naravno da mu
nije palo na um kad ni nema uma! Treba rei, nije mi palo na pamet.
Ima jedna stvar koja se obino ba ne reflektira, ja sam to jedanput i na-
pisao pojam pameti identian je s pojmom interesa. Pametan ovjek je
ovjek koji zna svoj vlastiti interes. On ne mora biti nekakvo veliko umno
bie, nekakav Fichte ili nekakav Hegel da bi bio pametan, da zna svoj interes.
U tom kontekstu sam ja studentima uvijek govorio: Nemojte nae politiare
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 7. predavanje (20. travnja 2007.) 129
smatrati bedacima jer oni su vam jako pametni. Zato? Jer znaju svoj in-
teres. A vi niste toliko pametni kao oni, pa ni Kangrga ba nije toliko pame-
tan kao politiari. Prema tome, oni su pametniji. Ali, sad gledajte, pojam
uma u tome, pa, to mi ne bi palo ni na um! Pa, ne moe mu ni pasti, jer kad
bi uope bio na nivou uma, to bi znailo da bi bio na nivou samorefleksije,
samosvijesti, samodjelatnosti, slobodno bie, kako je to Fichte odredio. Do-
bro, to mi kao prosjeni ljudi nismo, ali treba rei, to mi ne pada ni na kraj
pameti. To znai, pa znam ja svoj interes, neu ja to napraviti, ili hou, i tako
dalje. Ali pazite, i u njemakom jeziku imate to.
Kad to govorimo, moram to rei, pa neka me svi potaju! Prije svega, tu je
rije o terminologiji i, osim toga, o filozofiji. Jedino su Nijemci imali istinsku
filozofijsku terminologiju, za razliku od drugih jezika. Ja to mogu rei ak
s jedne kompetentne pozicije, a rei u vam zato i kako, hou ba da se tu
zadrimo, da se to vidi. Naravno, kad velimo Nijemci, onda se to ne odnosi,
naravno, na svakog Nijemca, ak se to ne odnosi na neke filozofe, poput jed-
noga Heideggera koji izmilja terminologiju koja uope nije filozofijska! Ja u
vam rei ovo, Heidegger je proitao od Sudermanna, Frau Sorge, onda je
ovu brigu, Sorge, stavio kao glavni problem za svoju filozofiju. Neka si on to
lijepo metne za uho, to bi se reklo, jer to nema veze s filozofijom. To moe
biti psihologijsko, psihoanalitiko, socijalno odreenje, i tako dalje. Pa, zna-
mo to je briga, mi jesmo brini, pa naravno da smo u brigama, i tako dalje,
pa nije to kljuni problem naega ivota i cijele historije ili filozofije. Prema
tome, kad kaemo Nijemci, onda to znai prosjean Nijemac i takvi filo-
zofi, ali klasina filozofija je do posljednjih konsekvencija iscizelirala tu filo-
zofijsku terminologiju. ak sam vam tamo rekao, ako niste zaboravili, da je u
njemakom jeziku Hegel prvi upotrijebio pojam Geschichtlichkeit, povijesnost.
Pri tome, pazite to se tu dogaa, to znai Geschichtlichkeit der Geschichte,
povijesnost povijesnog, povijesnost povijesti. Trebalo bi rei Geschichtlichkeit
der Historie ili des Historischen. Tu bi se onda napravila prava distinkcija koju je
Fichte ve napravio kao bitnu distinkciju izmeu povijesti i historije. Kad on
kae Historie, onda kae bloe Historie [puka historija], misli se sve
ono to empirijski, aktualno, tee, historija, i tako dalje. A povijest je zaustav-
ljanje toga teenja, ona proizvodi, omoguuje tu historiju.
U vezi s time mogu vam rei to, ja sam u svojim radovima napravio tu
distinkciju, to moete proitati. Onda me je kolega Predrag Vranicki, sad
naalost pokojni, koji je bio tu profesor, kritiki upozoravao na to. To ete
nai u mojoj knjizi Praksa, vrijeme, svijet: povijest i historija. Pa me onda on
130 MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 7. predavanje (20. travnja 2007.)
Dakle, u tom smislu, ne samo da bi praksa bez teorije bila puko nes-
vrhovito ili besciljno tumaranje nego i prava besmislica. Ali do toga itava
historija filozofije ne dolazi jer jednostavno nema za to klasnih preduvjeta!
Zato moemo kazati pod navodnicima, ak normalno zvui kad se kae da
bez subjekta nema objekta, i obratno. Ali kad mu kaete identitet subjekta i
objekta, onda veli, a ta je to!? A inae, sve drugo mu je jasno, ne? Jer u sa-
mim tim pojmovima, kad kaete, nema subjekta bez objekta, nema objekta
bez subjekta to su korelativni pojmovi! Kad velite subjekt, odmah vam je
dan i objekt kao korelat, pa to e svatko uzeti kao ovo i ono, ali da sad to do-
vedemo na nivo identiteta, do toga mi ne dolazimo tako jednostavno. Dakle,
tu se nalazi njihov korelat u drugome. Ali ako se to eli zahvatiti u svome
podrijetlu, onda svaka teorija zastaje pred time kao neprekoraivim zidom.
Zato? Zato jer hoe ostati samo teorija! To je cijela pria. Pa onda praksu
opet ostavljaju na drugoj strani od teorije.
No, u vezi s reenim, kad smo rekli da kopula jest znai bitak, za to onda
Hegel kasnije kae: kad kaemo jest, onda je time bitak ukinut. Zato?
Jer na djelu je, veli on, ivotnost, djelatnost i duhovnost, to jest subjekt.
Jer, kad kaemo jest, onda sam ja to rekao. U tome je to jest taj
bitak ve ukinuto, ono je moj produkt, moj proizvod, jer sam ga ja iska-
zao, ovako banalno reeno! Ali Fichte kae, tu na jednom mjestu, ono jest
izraava prijelaz od onoga Ja..., pazite dobro, do postavljanja na refleksiju
o tome postavljenome. Evo ga, to vam je sad ve par excellence spekulativ-
na pozicija, identitet subjekta i objekta, kako Fichte kae: djelovanje i djelo
ujedno i nerastavljivo i time ve prekorauje ili ukida metafiziku. To smo
ve jedanput naglasili, to je pitanje procesa i rezultata procesa, produkcije
i produkta. Cijela historija filozofije, zajedno jo s Kantom, ne rjeava taj
problem. Insistiranje samo na procesu to je Hegel kasnije, kritizirajui
Kantov pojam moraliteta, s onim treba da, nazvao tamna beskonanost,
mrana ili apstraktna beskonanost a to je ono odvajanje procesa od re-
zultata, pa Hegel u ovoj knjiici naglaava i pita: A to je bitak? Produciranje
i produkti ujedno. I pri tome je jo rekao produkti u mnoini. Prema tome
neodvojivost procesa produciranja od razultat procesa, od produkta!
Ako insistira samo na prvom dijelu, dakle na procesu ili produciranju, onda
je to proces u beskonanost, jer nigdje nije usidren, nigdje nema rezultata;
neprekidni proces u to? U nita! Ako pak insistirate samo na produktu,
kao rezultatu, onda ste pravi fini teoretiar, a u prvom redu ste metafiziar!
Metafiziari su pravi deki jer oni uvijek poinju s gotovim produktom. Zato
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 7. predavanje (20. travnja 2007.) 137
Pa, kad se on nrodi, ima anse da bude to svjesno bie. Ali pazite dobro, to
sam ja tu negdje govorio, pa i vas bih mogao pitati, a tko je uivao kad su ga
na poetku, kao maloga, slali u kolu? Ma je, vraju mater! Mora ga prisiliti.
Pa je onda Hegel rekao, ne moe rijeima apelirati na njega kao maloga div-
ljaka, mora mu po guzici dati pa tek onda zna to ne smije! Imam ja jedan
primjer, kad mi je ker imala tri godine, doem doma, ona sjedi u foajeu i...
znate kako djeca dre olovku, ovako, punom rukom... pa po jednoj knjizi... Ja
si mislim, pa dobro, neka ara... No, malo se vratim, pa to je moja knjiga! A
jedva sam doao do toga, to su bile male asistentske plaice! I sad sam znao:
mora to napraviti hegelovski za vrat, pa zna, ako mi jo jedanput
bude arala... i odglumim srdbu. Onda ona vie, Maama... Samo ti hodi
k mami, ta mama! A onda je dola, tatek volko, tatek volko, knjige... A ja:
Saaamo probaj! Pa mora, dakle, maloga divljaka dovesti u civilizaciju, kul-
turu. A Fichte je rekao, pa to je to drugo, to je disciplina sazrijevanja... mora
ga prisiliti da ita knjige! Onda poslije i sm hoe itati, ide u kazalite, uiva...
A da tog malog divljaka nisi po guzici pravovremeno, ostao bi i dalje bio
mali divljak. Ba ja na moru promatram, Talijani prave velike greke s tom
djecom: narue sve skupe stvari, meni zazubice rastu, sve te ribe, jastoge, to
kota ko sm vrag, a onda im deki ili curica, po cijelom dugom stolu hoda
gore, po tom jelu... A oni, ahaha, zlatna bambina, je li... U odnosu na to, oni
bi za moju ker valjda rekli, to je prava intelektualka, knjige rastura! Dakle,
nemojmo pretjerivati, sve ima svoje vrijeme i mjesto, i sve drugo to spada u
taj tzv. odgoj. To je disciplina sazrijevanja, kako kae Fichte.
Gledajte, svi smo mi historijska bia, a rijetki su povijesna bia. Eto, cijela
pria! Pa to se onda dogaa kroz cijelu historiju, klasina filozofija to onda
naziva ulogom velikih ljudi, linosti u historiji. To se stalno ponavlja. Jedan
prosjean ovjek ne mora biti Aristotel, pa ne mora biti ni Goethe, ni Hegel,
ne mora biti nekakav znanstvenik, ne mora biti Tesla. Pa, mi tu imamo jed-
nog genija, samo se krivo rodio! No, to je ve uobiajeno, to je tzv. sudbina,
ne samo naa... Nemo propheta in patria... Ali, treba napraviti tu razliku, a mi
bismo se sa stanovita razuma trebali podignuti, da tako kaemo, dovinuti do
pojma uma, to znai da mi rastemo kao ljudska bia par excellence. To znai
samosvjesna, samodjelatna, slobodna bia koja razmiljaju o sebi. itava
etika problematika od Sokrata do danas poiva na ovoj nunosti podizan-
ja puke svijesti na nivo samosvijesti. Kroz gotovo cijelu historiju to se nije
niti odgonetavalo. Sokratov daimnion, demon, ili kako ga je nazvao Hegel,
unutranje proroite, podizanje je svijesti na nivo samosvijesti. Znamo
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 7. predavanje (20. travnja 2007.) 139
rei: ne samo spoznaje toga ivota kakav nalazimo oko sebe, nego pitanje,
zato tako ivimo. Pazite ovo: zato mi ivimo u neistini? Pazite, svi mi zapra-
vo ivimo u neistini. Ali, ta istina nije ovo: dva i dva su etiri, sunce sija, kia
pada, je li, pa onda filozofi to malo diu na bt, je li, to su sve priice. Mi smo
bia lai, evo, mi ivimo neprekidno u lai, tj. u iskrivljenu svijetu. I to ne
samo u Hrvatskoj, da se razumijemo. Moda tu malo na specifian nain.
Ali mi ivimo u svijetu kompletne lai jer je u njegovu temelju la. Pa, ako
hoete da vam to jo kaem, tu la je razotkrio Karl Marx. Zato ja velim
da nam on stalno lei pod krevetom. A Marxa studirajte! Proitajte njegove
rane spise, proitajte i Grundrisse, ako znate njemaki... Pazite, imate ak i
jedan glavni prijevod iz toga, to je radio Gajo Petrovi, to je prevedeno u
Naprijedovoj biblioteci, kao Temelji slobode, kriv naslov, ali nije toliko vano.
U tom izdanju izvaeno je sve bitno iz najboljeg filozofskog i spekulativnog
djela Karla Marxa: Grundrisse der Kritik der politischen konomie. To je tekst iz
1857. do 1859., to su pripremni radovi za njegov Kapital. Imate prvu glavu
Kapitala, proitajte to, imate rane njegove radove, koje sad mi moemo imati,
ali cijelo 19. stoljee sve do 1932. godine, nisu imali uvida u Marxa kao filo-
zofa, i tako dalje. Ali kad kaem da nam je pod krevetom, onda je to sr
naeg dananjeg ivota. Ja sam u svome spisu, koji e biti objavljen, proglasio
Karla Marxa najveim spekulativnim misliocem suvremene povijesti, nakon
Fichtea. Tako da je on svojim postavljanjem problema razotkrio ono to je
tu sama sr ove nae ivotne lai. Pazite, politika ekonomija nije samo zn-
anost, to je jo Marx rekao, nego cijela epoha kapitalizma. A kapitalizam je
par excellence ve od poetka la. A mi ivimo u tome! Zato sam rekao da svi
ivimo u horizontu te upotrebne vrijednosti, a nitko ne pita po emu, odakle,
to to znai? Koji je stil ivota sadran u toj upotrebnoj vrijednosti? A to je
sve normalno, ne!? Ma, kakvi normalno! Pa pitamo, a to je prvo i osnovno,
spekulativno pitanje: po emu neto jest, a tek onda ujedno znamo to, kako
i zato to jest. Kant je to pitao sa spoznajno-teorijske pozicije, po emu je
predmet, pa je dao spoznajno-teorijski odgovor: po predmetnosti predmeta,
po subjektu koji stoji ovdje kao spoznavalaki subjekt iza tog predmeta. To je
bio prvi korak u spekulaciju! Predmetnost predmeta je ve pitanje, po emu
je taj predmet mogu. Zato je on dao krivi odgovor na to pitanje, naime, da
se mi kreemo samo u spoznavanju, i tako dalje, a Fichte mu je rekao, da u
tom smislu miljenje nije bitno, nego cjelokupni na ivot. Dakle, na ivot
stoji iza toga. A, ako sad mi ba hoemo to, to je druga stvar, ljudi pristaju
na sve.
144 MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 7. predavanje (20. travnja 2007.)
godine opu temu Hegel i nae vrijeme. Ja sam u Freiburgu pisao refe-
rat za Korulu, a Fink, koji je bio voditelj takozvanog Studium generale, veli,
nee ti to samo tamo, nego dri i tu od nas. I dobro, odrao sam predavanje
Hegel metafizika ili revolucija, pa su me prisutni univerzitetski profes-
ori podsmjeljivo promatrali i kimali glavom, sad e tu nekakav Balkanac iz
socijalistike Jugoslavije nama govoriti o naem Hegelu kao ravolucionaru!?
A Fink je to odmah uoio... Ali, gledajte, to su profesori filozofije, Univer-
sittsprofessoren, u Njemakoj, koji meutim kao da nisu nita itali, ni
ovo to sam sad spomenuo iz Historije filozofije. A probajte proitati i poslje-
dnjih 10-15 stranica iz Filozofije povijesti, koja je kod nas prevedena, gdje
Hegel upravo s euforijom govori o Francuskoj revoluciji. ak govori neto
nad ime bi se ovjek i preplaio, jer kae, to je bilo toliko nepravdi, toliko
uasnih stvari u toj Francuskoj da je to trebalo silom skinuti, i tako dalje.
Dakle, revolucionar. I sad su ovi mene propitivali kako sad to ja Hegela
smatram nekakvim revolucionarnim misliocem!? Ali dobro, to je samo jed-
na anegdota koja vie nita ne govori i ne znai jer Hegela na sve strane do
dananjeg dana nazivaju iskljuivo metafiziarem!
Navedeni stav, to sam ga stavio kao motto za dananje predavan-
je, potvruje reeno. Meni je stalo zaista da to obrazloim. Ja sam, ako se
sjeate, ak rekao da je Fichte bio prvi, recimo sad tako, filozof ili teoretiar
samoupravljanja! I onda veli:Svrha je svake vlasti... dakle, vlasti kao
takve ... uiniti vlast suvinom. to to znai? Pazite, imate kod Fichtea
pojam Selbstbestimmung, samoodreenje. Selbstbestimmung nije on misli pri
tom, naravno, na pojedinca u bti nita drugo nego ono to se kasnije
naziva Selbstverwaltung, samoupravljanje. E, pa dobro, to je to? To je princip
samoupravnosti. A Fichte je bio jedan od tih. Prema tome, ne vlast, kao to
vidite, nego sm u upravljati sobom. to je to drugo nego samoupravl-
janje!? Dakle, ja sam tu uzeo Fichtea, a ne nekog kasnijega ili prije, one tako-
zvane socijaliste utopiste. i tako dalje. Meni je sad stalo da pokaemo neke
njegove stavove, upravo zato to, ve sam to naglasio, ovaj pojam spekulativ-
nosti zapravo smjera na revolucionarnost. Dobro, ja sam to malo drugaije
pokuao. Naime, kad kaete danas nekome revolucija, onda se odmah mis-
li da treba nekoga zaklati, da krv tee, je li, a nije to revolucija! Revolucija
je na poetku svijeta kao re-evolucija! Zato sam ja naglaavao da Darwin sa
svojom evolucijom ivih bia, ivotinja, ima pravo. Ali samo do ovjeka! Za
ovjeka vie ne vai nikakva evolucija, jer bi inae ostao ivotinja, pa ga i
nazivaju animal rationale. To je samo jedna potapalica. A revolucija znai
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 8. predavanje (26. travnja 2007.) 147
prava! Pa, prvo uvedi vladavinu prava! To je prva stvar, to je graanska re-
volucija, ne samo francuska, nego sve koje su izvrene. Ali bez toga nema
socijalizma. Vladavina prava znai da vas prije svega potuju kao graanina,
a Bazala je rekao gospodina, pa sam ja za sebe uvijek govorio, u tom soci-
jalizmu, da sam ja gospodin, premda sam proleter. Ali, pravi proleter sam
time to sam najprije graanin!
Dobro, dakle, to je bilo s naim Bazalom koji je onda ukazao na to da tu
treba potivati ovjeka kao graanina, kao dominusa, kao onoga koji dri
do sebe kao linosti, i tako dalje, a ne preskakivati. To je bio osnovni zalom,
tako bih rekao, koji se dogaa u novoj historiji cijelog svijeta, a ne samo Ju-
goslavije ili Sovjetskog Saveza. Svi su htjeli preskoiti graansko drutvo s
onim, naravno, najpozitivnijim to je graanska revolucija donijela sobom,
da bi se onda mogao uiniti tek onaj korak u ono to se naziva socijalizam. A
ovo preskakanje cijele epohe dovelo je do toga da danas imate finu ideoloku
manipulaciju od strane kapitalistikih propagandista: Hoete socijalizam?
pa pokazuju na ove staljiniste. Ako je Staljin bio taj pravi komunist,
onda naravno svatko moe biti to, i tako dalje.
Dobro, to je bila mala digresija radi samog problema. Ja sam Fichtea
nazvao, da idemo od poetka, misaono, dakako, socijalistikom vizijom
budunosti. Ali, pazite, kad kaem na poetku bijae budunost to
je bilo strano komino onim dekima u Freiburgu, jer misle, pa valjda je
prolost bila prva, je li to znai, prolost je morala biti proizvedena. Na
poetku je bila budua djelatnost, a to je spekulativna pozicija. To vam je
Fichte! Vidite, ima tu neto udno, dodue, nije ba udno, ja sam ve malo
govorio o tome, misaoni napor... Pazite, tisuu godina imate filozofsku i na-
jdublju tradiciju, u svemu najbolje, i onda, ako eli nekakav iskorak, nema
ak ni terminologiju! Zato se Fiche, na primjer, a zapravo ve i Kant, ali
Fichte koji hoe uiniti taj iskorak u spekulaciju, nema ak doslovno termi-
nologiju kojom bi mogao to iskazati. Pa onda to su sve palijativi, pogleda-
jte: identitet subjekt-objekt! On je time elio izbjei jedinstvo koje je tipino
za takozvanu spoznajno-teorijsku poziciju, od Descartesa dalje. Ali, ostao
je ipak i dalje pri pojmovima subjekt-objekt koji su zapravo par excellence
spoznajno-teorijski subjekt-objekt, res cogitansres extensa, i tako dalje. A
nije samo to!
Meni je ao stvarno, ja sam htio, a nemamo vremena, da do kraja iskaemo
neke stvari jo tu, a meni je stalo da naglasimo u ovom predavanju, koje bi
bilo sad zavrno o Fichteu, da se zadrimo na ovom problemu. Ja smatram
150 MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 8. predavanje (26. travnja 2007.)
tamo u klasinoj filozofiji, Hegel govori o tome gotovo drastino, i tako dalje.
To su te stvari, onda je to sad kod nas komunizam. Ja sam o tome napisao
jedan lani, jer sam htio obraniti Budaka, pa mi ga nisu htjeli objaviti jer
to ne ide, ne moe..., je li... jer to je komunistiki princip. Ma, kakav
komunistiki princip!? To je ista, banalna, petparaka, domoljubna lakrdija!
Vidimo, dakle, da je i prije toga takozvanog apstraktnog humanista Marxa
bilo i nekih drugih apstraktnih humanista, poput Fichtea. Samo, pitanje je
to nam to svojim stavom eli poruiti Fichte s ovim to smo tu sad rekli, za
to opet imam u vidu to da mu takvi principi i stavovi proizlaze iz njegova
ne samo historijskog, socijalno-politikoga gledanja na stvari, nego iz same
sri njegove spekulativne misli. To ja hou naglasiti! Jer ova re-evolucija kao
revolucija upravo je jedan bitni spekulativni princip ili poetak svijeta. Kao
to vidimo, Fichte smatra da bi pazite svrha svake vlasti, dakle vlasti
kao takve, imala biti da samu vlast uini suvinom. Kad malo promislite to
je time reeno, onda to ve na prvi pogled izgleda kao jedna nebuloza! Pa
koja bi vlast ila za time da sebe ukine? Pa to zvui gotovo smijeno! Da ba
sama vlast treba da ukine sebe, ne!? Dakle, fomulacija stava, iako se pod
razumijeva taj smisao, nije ak iskazana onim kantovskim treba da..., pa
recimo: svrha je svake vlasti da treba..., ili, trebala bi biti svrha svake vlasti
uiniti vlast suvinom. Onda bi to jo kantovski izgledalo bar kao nekakav
apstraktni zadatak, postulat, kao neto to bi trebalo, i tako dalje, ali formu-
lacija glasi svrha je..., to je sad indikativ, nema treba da..., nego je rije
samo o svrsi. Pitanje je, naravno, hoe li nam Fichte sugerirati da je to neto
samo po sebi razumljivo to nam je rekao, da taj takozvani zahtjev lei u
samoj bti vlasti, dakle da ta reena svrha proizlazi logino iz nje same, ili je
posrijedi ipak neto drugo? Kako to Fichte misli da sma vlast ne bi trebala
ii za time, nego da ide za time da se ukine vlast kao takva? Formulacija je,
dakle, oito recimo tako krnja ili dvosmislena, ali ipak ne bismo trebali
Fichtea tretirati ba toliko naivnim, da bismo mu natrpavali takvu primisao,
jer emo iz onih njegovih stavova, koji odmah slijede, vidjeti da je Fichte,
dodue, anticipativno, ali povijesno vrlo realno, imao u vidu ono to smo u
podnaslovu nazvali socijalistikom vizijom.
Dobro, dakle, to sad s time? Tu se postavlja ili bi se moglo postaviti
pitanje, o kakvom bi to Fichte socijalizmu mogao govoriti u svoje vrijeme?
Odmah da kaemo, pazite, kad itate Kanta, Fichtea, Schellinga, Hegela,
dakle, itavu klasinu filozofiju, njihovo gotovo eksplicitno plediranje za de-
mokraciju to ete vidjeti u Hegelovoj filozofiji prava, to su fantastine
152 MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 8. predavanje (26. travnja 2007.)
Kod nas toga nema. Ako netko misli da ima, to bi mi bilo ba drago da mi to
napie ili kae, ujte, toga ima tu i tu...! Jer, moda sam ja u zabludi.
Dakle, drava je ne samo za Hegela kasnije, nego i za Fichtea, pa onda i za
Schellinga, vidjet ete, miljena i zahtjevana kao mogui izlaz, odnosno, kako
bi oni rekli, nadsvoenje postojeih unutranjih drutveno-politikih suprot-
nosti u klasnom razlojavanju. Naravno, uvijek drastinih oblika ivota u ka-
pitalizmu, koji je tu tek nastupao u Njemakoj, pa su bili u tome smislu jo
zaostali za drugim, prema Engleskoj, Francuskoj i tako dalje. A rije je bila
upravo o onome to se stalno ponavlja: kao eksploatacija ovjeka, naravno!
Zato sve bitne Fichteove kritike stavove naravno u tragu toga zahtjeva
za ureenjem drutva, kojemu vlast postaje suvinom, kako bi on rekao
treba pratiti i shvatiti upravo u tom smislu da se ide za rjeenjem drutvenih
negativnosti i protivurjeja to razdiru to drutvo, ali da se jo ne dira u sm
opstanak drave. to je, dakako, bila kad malo promislimo za njih jo
uvijek jedna protivurjenost, u kojoj su se nalazili, iako je i samom Fichteu
ta pozicija bila, da tako kaemo, jasna, transparentna. Tako da on, kad itate
njegove stavove u onom to smo nazvali revolucionarnim spisima, to je goto-
vo zauujue, do ega je Fichte sve doao! To moete nai u danas nisam
donio tu knjigu to imate kod nas prevedeno, Odabrane filozofske rasprave, to
je bilo prevedeno jo 1956., to je izilo u ediciji Kulture u Zagrebu. Da li je
to obnovljeno izdanje, zaista ne znam, ali nai ete u seminarskoj biblioteci.
Pazite, oni njegovi uvodi, to smo rekli, u Nauku o znanosti, tu ima unutra
takvih stavova da ovjek ne povjeruje. Pazite, to je poetak 19. stoljea, oko
1800. ili neto kasnije. Kad to ovjek ita, zaista, to danas neete nai u svim
tim historijama filozofije, tih njegovih karakteristika i rasprava, i tako dalje.
To su zaista revolucionarni stavovi s dalekosenim, dalekovidnim postulati-
ma koji su prvoklasni, vrijedni i otrenjvajui i za nas danas. Tako da su ti
stavovi gotovo nabijeni revolucionarnou do posljednjih konsekvencija, pa
onda nije udno da su, im su bili objavljeni, bili estoko napadani, a sastavni
su dio cjelokupne njegove filozofske misli! A ja sam naiao, recimo, ak kod
jednoga Hegela da on te stavove i te spise kod Fichtea naziva popularnima,
popularni spisi. to je bilo, toboe, malo srozano s one filozofske visine,
kako Hegel ipak hvali Fichtea za njegovu misao. A zato bi to bilo tako ne-
vrijedno? I sm Hegel dolazi do slinih i jo gorih, jaih revolucionarnih
stavova, i tako dalje. Malo je to udno! Dakle, vidite, filozofi se ne smiju bavi-
ti tim problemima! Dodue, kao ipak pravi filozof Hegel ima pravo! Zato
bih ja rekao, bez pretjerivanja Hegel je bio najvei filozof svih vremena! S
160 MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 8. predavanje (26. travnja 2007.)
te obuhvati. Zbog tebe patim, ti, nebivajui Boe, jer kada bi te zbiljski bilo,
bilo bi i moje bivstvovanje zbiljnost. Dakle, ovo je takorei pjesniki, spe-
kulativni, kako bih ja sad rekao, vapaj za prevladavanjem ovdje platonistiki,
pomou ideja artikulirane, sme biti filozofije kao teorije koja se onda ovdje
dodiruje s teologijom. Ideja je Bog miljeno, dakako, kao puka onost-
ranost kojom se zbiljski ovjekov ivot ni ne dodiruje, u ovom kontekstu,
te onda to moemo to kazati nadsvoenje, moemo nazvati zaista
ono to se svakodnevno i upotrebljava idealiziranje! Kako smo doli do
toga pojma? Pomou Platona, ali idealiziranje u doslovnom smislu tog
odreenja! A kao to vidimo, zbiljski ivot, po Unamunu, pretijesan je za to
idealiziranje u liku kranske utjehe.
Ima jedna interesantna stvar, ja u vas uputiti na to sada, jer moda
neemo sve moi, kad doemo do Hegela. Hegel na poetku svoje Fenome-
nologije duha, kad hoe smjestiti ono bitno za filozofiju, kae da filozofija
nije utjena. A zapravo je sm utjean plus to radi neke teze koje su za
njega apsolutno protivurjene. Vidjet emo, kad doemo, naime, rije je o
tome to on sm pojam philosophia hoe pokazati kako ne smijemo vie
ostati na tome mudrost, dakle ne ljubav prema mudrosti nego samo
mudrost, pa onda mudrost pretvara, preimenuje u Wissenschaft, znanost. No,
mudrost nikad nije bila znanost i stari mudraci, sve do Sokrata, bili su, po
mome miljenju, spekulativci, jer nisu odvajali teoriju od prakse. A znanost
jest, kako god okrenemo, razdvajanje teorije od prakse. Dakle, on kae da
filozofija nije utjena, a on je sm bio jako utjean, a da nije ni znao to.
Meutim, imam ja tu sad jo jednog deka, o kojem emo govoriti odmah
malo kasnije Schellinga! Evo, gledajte, ja sam donio jednu njegovu knjigu
koja je prevedena kod nas, to je izdao Nolit Beograd, a moram to sad rei,
u toj seriji izilo je i drugo izdanje moje knjige Etiki problem u djelu Karla
Marxa, a glavni urednik i kasnije direktor Nolita, bio je Milo Stamboli,
moj dobar prijatelj. Nolit je inae jo prije Drugog svjetskog rata bio lijevo
izdavako poduzee, a poslije rata, pod vodstvom toga Miloa Stambolia,
imate onu ediciju Sazvea, oko 120 knjiga. To su prvoklasne stvari, ne
samo zato to su Kangrgine dvije knjige tamo objavljene, nego imate tamo
zaista prvoklasnih stvari. Sazveda, to vam je ona uta bibliteka plus ova
Filozofska biblioteka, u kojoj je ova knjiga, Forma i princip filozofije, gdje su
objavljeni prvi Schellingovi spisi. Dobro, kasnije emo doi do toga, ali evo
sad, Schelling u tom jednom svom spisu kae: Ja ... pazite, Schelling je,
to emo odmah vidjeti, dobar uenik i nastavlja i produbljiva Fichteove
166 MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 9. predavanje (4. svibnja 2007.)
Sad bi Fichte rekao, ne htjeti i ne priznati istinu, znai biti laac, u najirem
smislu, i to svjesni laac. A to je ve, smatra Fichte, moralna kvalifikacija, a ne
puko neznanje. Zato je Fichte i izrekao svoju uvenu misao koja dopire do
sri same stvari, kad izjavljuje kako svatko odabire takav ivot ili takvu filo-
zofiju ili, mogli bismo sad s njime rei: takvu odluku na ivot, na odreeni
nain ivota kakav je ovjek. I tu lei onda pitanje, njegove, takozvane
istine. Sad kad bismo to htjeli, zbilja, fiksirati, da tako kaemo, ovaj prijelaz sa
spoznajno-teorijskog pojma istine na ovaj koji nazivamo spekulativnim, onda
vi moete dobro znati neto, ali se ne morate ravnati prema tome. O tome
ima ve toliko izreka u historiji, znam to je zlo, ali ipak idem tim putem! Er-
rare humanum est! Grijeiti je ljudski! Pa dobro, to su sve lijepe izreke i tako
dalje, ali to znai odluiti se na istinski ili lani ivot, a ne i to je sad taj
prijelaz a nije dovoljno znanje i spoznavanje, i te teorijske istine. Pa, kad
ve Aristotel ukazuje na to, onda ja mislim da bismo mi danas mogli znati jo
moda malo bolje! Ako se ne dopire do zbiljskog, istinskog ivota ovjekova,
i tu nalazimo istinu ili la njegova ivota, koja je povezana sa slobodom ili
neslobodom, nego prelazimo preko toga, onda ostajemo dobri filozofi,
koji znamo sve, samo ne moramo to i initi! To je cijela pria. Pa onda imate
kod Njegoa, dobar pastijer, jer to svojim potvruje inom... Zar to nije
lijepo reeno!
Sad bismo rekli ovako eufemistiki, lijepo, ako se filozofi, ako jesu to,
skrivaju iza svoje tobonje filozofske erudicije, bez ikakva rizika u odnosu na
eventualne rizike spram postojeih sila oko njih, onda ostaju dobri filozofi.
To moe biti. Meutim, to ete kod Fichtea nai eksplicitno, to su prave
kukavice on to naziva tako jer ne pitaju za istinitost svoga vlastitog
ivota u kojem ive, a to i jeste etiko-moralno pitanje, prema njemu, prema
njegovu shvaanju. Filozof, naime, po Fichteu nije i ne moe biti neki puki
strunjak, takozvani ekspert u struci, poput jednoga znanstvenika, kojemu ne
mora u prvom planu biti nikakva moralno-etika problematika, nego mora
biti, prema Fichteu, borac za istinu i za slobodu. I to protiv ivotne zablude
ili neistine u kojoj se svakidanje ivi. Uostalom i sm, pazite, i sm pojam
struke, struka, u naem jeziku, dolazi od ustruavanja, ustruiti se. Pazite,
ustruiti se, znai, uposebiti se na jednu samo posebnost, biti u svojoj struci...
Ja sam prvoklasni strunjak u jednom podruju, i zato se ustruavam od sve-
ga drugog. A filozof se ne smije i ne moe ustruavati od istine koja je iznad
svega toga i njega samoga.
Marx je, na primjer, u slijedu tih misli i stavova klasine filozofije, pa onda
i Fichtea, izrekao onu svoju misao o bespotednoj kritici svega postojeega
174 MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 9. predavanje (4. svibnja 2007.)
kod onih koji se ne boje ni svog vlastitog misaona rezultata ni postojeih sila
oko sebe, ako se, naravno, eli dospjeti do istine kao, sad bi Fichte to rekao,
svog moralnog tj. ivotnog stava, iza kojeg se stoji itavim svojim biem.
Mene su napadali politiari jer su mislili da smo mi, praksisovci, izmislili ovo
bespotedna kritika svega postojeega. A to je Marxov stav u jednom pis-
mu Rugeu, iz 1843., schonungslose Kritik. Dakle, bespotedna kritika sve-
ga postojeega zapravo je implicitno identina s pojmom kritike, inae nije
kritika. A ovi ne znaju ak ni to! Pazite, ako ste kritiar, onda morate raunati
s tim da ste ujedno i samokritiar. U pojmu kritike lei samokritika! Jer kad
ja kritiziram, moram oekivati kritiku od drugih. Prema tome, to je moj stav,
oekujem, moram znati to radim, i tako dalje! Jer ja se izlaem kao kritiar i
tvrdim to i to, s punom svojom odgovornou! Da, inae, ako nije to, onda
emo govoriti i zastupati jedno, a ivjeti drugaije... Imamo mi oko nas toliko
toga da ovjeka zapravo glava zaboli pa mora uzimati Plivadon da ga ne bi
glava boljela. To, vidite, Fichte naziva ivotnom laju, on bi rekao kao moral-
nim odabirom. Istina je za Fichtea, dakle, ujedno i prije svega, upravo u tom
kontekstu, moralna odluka na istinu, to ujedno znai i na slobodu. Zato on i
kae da je biti laac moralna odluka, licemjerstvo i ljudska slabost. Dakle, on
veli, kukaviluk. Mogli bismo, dakle, rei, ako je rije o istini, onda je ujedno
rije o ovjekovu karakteru. To je ono to je on govorio o toj takozvanoj
lijeporjeivosti! O tzv. lijepoj dui ve je uostalom pogoeno pisao Hegel u
svojoj Fenomenologiji duha, pogledajte to u VI.c. glavi Fenomenologije duha. Ja sam
na temelju te glave napisao svoju doktorsku radnju Etiki problem u djelu Karla
Marxa, jer mi je Hegel tu otkrio domete i granicu etiko-moralne sfere. Evo,
tu on govori o lijepoj dui, i kako to dobro zvui, a uplje je.
Ako sad nasuprot istini, njemaki Wahrheit, umjesto zablude, njemaki Irr-
tum, koja moe biti nehotina, na primjer iz neznanja, ili hotimina, na primjer
iz odreenog interesa ili koristi, i tako dalje, stavimo la, njemaki Lge, onda
taj odnos, kao i sam pojam istine, dobiva jo jae ono obojenje koje mu daje
Fichte. Imate njegovo djelo, Das System der Sittenlehre, Sistem nauke o...
hm, da, to je u njemakom jeziku dvoznano. Pazite, sittlich je kod njih kao
i moralan, ali osnova je Sitte, obiaj, pa onda kad imate kod Hegela do kra-
ja provedeno to Sittlichkeit, to je upravo obiajnost, pojam kojim Hegel
dobiva vii stupanj od prava i moraliteta. Ali, kad kaete sittlich, imamo na
primjer, Er ist ein sittlicher Mensch, to znai, moralan ovjek, no Sittenlehre
je dvoznano, jer Sitten upuuje i na obiaj i na moral. Dakle, sam pojam lai
nije ovdje miljen u njegovu takozvanom verbalnom obliku, na povrini, pa
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 9. predavanje (4. svibnja 2007.) 175
onda imamo kod nas a to nije samo bilo nego imate i danas verbalni
delikt! Ako kaete neto kritiki, onda ste neprijatelj, klevetnik, vi vrijeate,
treba vas kazniti! Tako ne smijete nikomu rei da je pljaka, to je verbalni
delikt, ne, jer on je legalno pljakao, ona ima legalitet... on ima iza sebe cijelu
Hrvatsku, i zato nikoga ne moete ni optuit za pljaku! Pa mi smo sve to
legalno radili! Zato je to istina! Naravno da je tu iskljuen legitimitet, ali tko
te pita za legitimitet!? Ako neto kritiki kaete, onda je to verbalni delikt i
onda slijedi sudstvo. A Fichte naravno tu ne misli na taj nain, to jest, recimo
tako, povrnu izreku o neemu ili nekome, nego to zadire mnogo dublje, pod
kou, jer sad imamo, kako bi Fichte rekao, laova, laca, ali kao egzistenci-
jalnu kategoriju, dakle, ovjekov habitus ili specifini ljudski karakter. Fichte
naglaava kako je laac kukavica i slabi. Jer samo tako djeluje laac, smatra
on, a dostojanstven pojedinac nikada se ne slui laima.
Ali, pazite dobro, nije ni Fichte ba tako ogranien ili naivan, da tako
kaemo, da ba nita ne vidi. On odmah dodaje jednu historijsku karakteri-
stiku naglaavajui s dubokim dijalektikim smislom da su gospodari ivota,
koji imaju u svojim rukama mo, bogatstvo i vlast, krivi za to da se oni drugi,
koji im se kao takvima moraju pokoravati robovi, kmetovi, sluge, radnici
nemonici, sirotinja svih boja, i tako dalje slue nuno laima kao obra-
nom od silnika. Vidite da Fichte onda to u tom smislu opravdava! to moe
drugo da se odri na ivotu!? Onda mora malo lagati, je li!? Kad sam ja
pisao svoju knjigu verceri vlastitog ivota, nisam mislio na ovu sirotinju, pogo-
tovo ne ovu u naim jugoslavenskim uvjetima ivota, i tako dalje. Tu ovjek
ivi u takvim uvjetima da zaista ta la mora doslovno spaavati. Mora lagati
da se snae ili si propao, ne!? Dakle, ivi lanim ivotom, da tako kaemo.
Kad ode doma, onda veli, ma kaj, pa sam moral lagati, inae sam zvisil, ne!?
Ali da su silnici, vlasnici, svi ti monici, krivi, veli Fichte, jer slab ovjek se
mora braniti protiv njih. A to to znai!? Fichte e zakljuiti treba skinuti
s vlasti ove..., tako dalje, da ne bismo trebali lagati. To je njegov revolucio-
narni stav! A nije to kod njega puka konstatacija!
Sad treba naglasiti u vezi s reenim: itava klasina njemaka filozofija,
od Kanta do Hegela, stoji, filozofijski gledano, na jedinstvu i nerazluivosti
bitka i trebanja. To su onda ovi moderni nazvali injenini sud i vrijednosni
sud! Ali to je sve jedna krparija! Pa onda, da li je to vrijednosno ili ovo ili
ono. Pa, ti zastupa neto, pa to je tvoj stav, izriit, taj i taj, i ono to ujedno
treba da bude. Dakle, bitak i trebanje dani su tu u nerazluivu jedinstvu. Pa,
mi zapravo tako i ivimo, a ne ivimo tu kao dvospolna apstraktna bia.
176 MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 9. predavanje (4. svibnja 2007.)
ralno kvalificira kao htijenje lai, to jest, kao namjerni in, te time Fichte un-
aprijed pogaa ono to se kasnije imenovalo, recimo, ideologijom u uem ili
irem smislu, kada to gledamo historijsko-sociologijski, pa onda i filozofijski,
i tako dalje. Time i itava problematika istine dobiva svoje dublje, naravno,
osvjetljenje, tako da bi se s te strane pojam zablude i lai mogao tretirati i
kao interesno utemeljeno htijenje, bilo u jednom ili u drugom pravcu. Da se
naime, u jednom sluaju, svjesno ili nesvjesno lae u interesu odreenih gru-
pa, klasa, pojedinaca, koristi, i tako dalje, u jednom drutvenom ambijentu.
Smatram potrebnim naglasiti samo jo tu na kraju, da je Fichte tu pogodio
bt stvari kad je dospio do odreenja istine, a time zablude i lai, kao moralne
kategorije, ukoliko se ovaj pojam moralnoga uzme u mnogo irem smislu,
kao ivotna odluka, opredjeljenje za to, i tako dalje. Jer, mi se opredjeljujemo
za istinu i za la, pa nije to uvijek neto nametnuto! Naravno da moramo
imati u vidu i to da mnogo puta nemamo pravi uvid, informaciju, moete
napraviti krivi potez, pa to je onda druga stvar! Ali, onda niste vi upleteni
unutra kao pravi hotimini laac i tako dalje, premda je Hegel kasnije doao
do toga, naravno na jedan do kraja spekulativni nain kad je rekao da u po-
jmu volje lei krivnja. To se zove takozvana imputabilnost. Ja sam pravio
onda ale na predavanjima kad doe tef pred sud, onda mu sudac veli:
tef, samo reci jedno, jesi ti posekel ono drvo kod suseda na granici tamo? Je,
gospon sudec, pa da vam ja to protumaim, pa moj deda je... tef, ekaj
malo, samo reci jedno, da ili ne, a onda bumo dalje, olakavajue... Je, pa
gospon sudec, meni je moj dedek rekel da... Opet deda, onda tatek, onda
striek, pa vujc, a samo da ne bi priznao svoj vlastiti in, da nije imputabilno
njemu da je on posjekao i da kae: Pa jesam! E, sad reci zakaj! Dakle, onda
ide na obrazloenje. Ali on nee niti priznati. Zato Hegel veli, u pojmu
volje lei krivnja, jer ti radi to, a ne netko drugi. Je, znate, takva je bila
situacija, pak je onda tam bilo ovo, onda onaj tam... Na sudu vam toga ima
jako esto, to nisu sad vicevi i moje ale, nego se to dogaa, jer ovjek ne eli
priznati svoju krivicu, pa onda postanu veliki ljudi, vitezovi, heroji, predsjed-
nici i tako dalje, ali pustimo to! Dakle, imputabilnost je tu u pitanju, ali u pojmu
volje lei krivnja. Time je reeno samo to jesi li ti to napravio, a ne netko
drugi!? Dakle, u tvojoj volji lei za ili protiv: ne, nisam napravio! Dobro, onda
je netko drugi bio taj i djelovao umjesto tebe.
Dakle, ono to treba tu na kraju naglasiti da bismo mogli prijei na Schel-
linga, za Fichtea to vie nije, da tako kaemo, spoznajno-teorijska problema-
tika, u tradicionalnom smislu toga pojma. To jest, da istina nije i ne moe
178 MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 9. predavanje (4. svibnja 2007.)
vie biti predmet puke teorije evo ga, to hoe Fichte rei nego duboko
ivotno-praktiko pitanje! Dakle, to to je Fichte nazvao etiko-moralnim fe-
nomenom ili problemom, i tako dalje, a tu naravno lei jo mnogo toga to su
i Fichte i Schelling naslijedili od Kanta. Zato? Zato jer je pojam praktikoga
jo dobrim dijelom su-miljen kao moralno djelovanje.
Dobro, sad bismo mogli prijei na Schellinga. To sam ja nazvao jedinstve-
nim fenomenom u historiji filozofije, pa ako netko nae da sam u krivu, neka
mi to kae. Pazite, ove stvari koje su ve najdublje, spekulativne ak, a ne
samo filozofijske, Schelling to sve pie kao 20-godinjak! Pa sad, ja ne znam,
moda i meu vama ima takvih genijalaca! Ja nisam bio! Sa dvadeset godina
znam dobro da sam jo bio balavac i da jo nisam bio ni filozof! Dakle, pa-
zite, dvadeset godina ima Scheling kad to pie, jedno od svojih prvih djela,
Forma i princip filozofije, a evo, gledajte, i njegovo, po mom sudu glavno
djelo, Sistem transcendentalnog idealizma, to vam je izdano kod nas 1965. godine
u Zagrebu, to ete vjerojatno nai u naoj seminarskoj biblioteci, to je izdao
Naprijed, Zagreb, 1965. Po mom sudu je to najbolje i glavno Schellingovo
djelo, premda neki insistiraju na takozvanom kasnom Schellingu. Ovo je,
naime, nastavak spekulativne misli Fichteove. U tom djelu, to emo vidjeti
zapravo, kad doemo do tog problema, Schelling prvi u historiji filozofije
dolazi do odreenja prvoklasnog, spekulativnog pojma povijesti, po-
vijesnog! I to, do kraja provedeno za razliku od historije! A natuknicu, da
tako kaemo, dao mu je Fichte. Fichte ve, samo na jedan openitiji nain,
pravi razliku izmeu povijesnog i historijskog. Pri emu, ovo povijesno smje-
ra na povijesni in, kako bi rekao Hegel kasnije, a historija je ono u emu
mi svi ivimo, to su nam drugi ve tu proizveli, odnosno, klasini filozofi
to nazivaju empirijskim ivotom, svakidanjim. Tako da moemo kazati
svi smo mi historijska bia, a rijetko je tko povijesno bie! Povijesno bie je
onaj tko formira, oblikuje, proizvodi, stvara, ili kako hoete, historiju, dakle
na ivot, koji nam omoguuje sadanji na ivot kao ljudskih bia! To su ti
takozvani stvaraoci, i to na svim podrujima ivota umjetnici, znanstve-
nici, filozofi, i tako dalje, koji su svojim djelom otvorili horizont onoga to
nazivamo svijetom.
Tako da tu imamo posla s tom vanom i bitnom distinkcijom. To je Schel-
ling uvidio, to emo citirati, to je jedno toliko duboko uvianje, pazite, a on
ima 25 godina onda, to je 1800. Roen je 1775., to je dvadesetpetogodinji
mladi. Ja to moram sada tako rei, jer imam malo vie godina, to je za mene
jedan obini balavac, od 25 godina! Ja ne vrijeam time vas nego samo
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 9. predavanje (4. svibnja 2007.) 179
Prema tome, kad Schelling to sad kae, on ima u vidu ve Fichteove stavove
koji navode na taj pojam praktikog. To onda ve Hegel govori o pojmu uma
kao samo po sebi razumljivoga, u tom praktikom smislu, pa mnogo i dubl-
jem, ak spekulativnom, um kod Hegela dobiva ulogu spekulativnog organa
u Fichteovu smislu, u prvom onom njegovom spisu o kojem smo govorili, a
Schelling ve tu ima u vidu prevladavanje tog iskljuivo moralnog obojenja
pojma praktikoga i prakse. I to sa dvadeset godina, dvadesetgodinjak
svaka mu ast!
Taj takozvani poetak cjelokupnog Schellingova filozofiranja bit e onda
dosljedno proveden i razvijen prije svega u godinu dana kasnije objavljenom
spisu Filozofska pisma o dogmatizmu i kriticizmu. Pazite, on sad ima 21
godinu, to je 1796., pa to su fantastine stvari, to ete nai ovdje u Forma i
princip filozofije. Ako hoete o Schellingu neto dobro znati, onda vi kao filo-
zofi proitajte dobro ovu knjigu! To je zbilja vrijedno, prva klasa! Nemojte
to propustiti, to vam je sr prijelaza s onoga to stalno govorimo, s filozofije
na spekulaciju, i on ide tim putem. Dakle, Filozofska pisma o dogmatizmu
i kriticizmu, a zatim do kraja produbljeno u tom djelu Sistem transcendentalnog
idealizma, 1800.
Budui da je ovdje ve rije o spoznaji koja ini epohu, da tako kaemo,
ne samo u sferi filozofijske misli nego i cjelokupnog povijesnog realiteta do
dananjeg dana, navest emo jedan stav toliko jo imamo vremena iz
tih pisama. Pazite ovo: No, sada i smo od sebe udara u oi da takvo rjeenje
pitanja ne moe vie biti teorijsko pazite dobro, ja to prevodim s filo-
zofsko, filozofijsko ... nego da nuno postaje praktiko. Jer, da bi se mo-
glo odgovoriti na to pitanje, moram napustiti ak podruje iskustva, to jest,
ja za sebe moram ukinuti granice iskustvenog svijeta... a to je po Kantu
filozofski svijet ... moram prestati biti konano bie.
Dakle, evo, to je jedan stav, kojim emo tu danas, naalost, zavriti, ali
onda emo idui puta temeljitije pretresti ono bitno za Schellinga, naroito s
obzirom na tu njegovu spekulativnu poziciju. Vidjet emo jo neto, naime
kako te konsekvencije iz Schellingovih stavova vode sve do Marxa, do njego-
va kljunog razlikovanja upotrebne i razmjenske vrednosti.
182 MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 9. predavanje (4. svibnja 2007.)
10. predavanje (11. svibnja 2007.)
Kolegice i kolege,
kao dunosti, i bitnih stavova, zsad prava, to nije jedno te isto! Zapovijed
morala nije ista kao zapovijed prava! A znamo dobro o emu je tu rije! Iako,
kao to bi to kasnije naglasio Hegel, kao osnovni princip i bitnu pretpostavku
jednog, recimo, demokratski konstituirana drutva i drave, jedno ne ide bez
drugoga! Pa dobro, to je samo jedna asocijacija, ja sam o tome pisao prije
nekoliko godina bez pravnog odnosa nema morala! Pa onda su rekli, pa
kako to sad, pa su me napadali, kakve su to apstrakcije!? A sad ete vidjeti
kako Schelling ve anticipira cijelu priu. Pa, naravno, morate najprije stvoriti
jedan pravni sistem jer apsolutna je i ista apstrakcija danas u Hrvatskoj zah-
tijevati od nekoga da bude moralno bie ili moralni subjekt a nisi mu osigurao
pravnu osnovu za to! Ako razumijete!? U naoj dravi nema vladavine prava!
Evo, to ve svi vrapci pjevaju, ne mora tek Kangrga to rei. To sam ja pisao
ve prije petnaest godina, ali to nikome nije bilo vano. Naime, bez pravnog
odnosa nema moralnog odnosa, i tako dalje, a to je ve pokazala klasina
njemaka filozofija! Pazite, Hegel u njegovoj Filozofiji prava imate cijelu
onu strukturu objektivnog duha: apstraktno ili formalno pravo, moralitet,
obiajnost. To apstraktno ili formalno pravo jeste pretpostavka mogunosti
da se ovjek kao pravna osoba pretvori u subjekt kao moralnu osobu. A tek
onda u cjelovito bie u obiajnosti sa svim momentima konkretnog i zbiljskog
ljudskoga ivota.
Prema tome, dok je pravo utemeljeno na prinudi, koja je svagda specifino
ograniena slobodom pojedinca kao graanina, dotle je moralna prinuda svo-
jevrsna protivurjenost. Na to ve Kant odgovara: nema moralne prinude iz-
vana. Moralna prinuda ili prisila, kako veli Kant, mogua je samo kad ja sm
kao subjekt, na sebe, na svoju, recimo, nagonsku strukturu ili sferu i interese i
tako dalje, inim prisilu da budem ljudsko, a ne samo nagonsko ili ivotinjsko
bie. Prema tome, to je samo-prisila, da tako kaemo, samo-prinuda. U pra-
vu toga nema! Pri emu onda imate neto zgodno, ja sam puno puta bio u
Njemakoj pa sam promatrao neke najbanalnije stvari. Nai gastarbajteri, ti
nai razni deki tamo su vam jako pravno posluni, pa recimo, kad je zele-
no svjetlo, onda on prelazi preko ceste, a kad je crveno, on stoji. Zato? Jer
plaa kaznu! Pazite dobro, kad ga onaj policajac vidi sto maraka! A nije on
toliko bedast. On je doao gore zaraditi, a ne da bi sto maraka dao za to! On
se, dakle, tako dobro pravno odnosi u Njemakoj, da je to divota! A im
prijee granicu tu, onda se on razulari... To je to, razumijete!? A ovjeka
treba, u toj, recimo, civilizaciji, pravno prisiliti da se pridrava nekih normi
i da postane civilizirano bie. A tek onda e moda postati samosvjesno
188 MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 10. predavanje (11. svibnja 2007.)
ako ikada moralno bie. Dakle, taj pojam moralne prinude, uzet apstrakt-
no, izgleda protivurjeno. Naravno, Kant je ve objasnio da je rije o tome,
prinuda svakog pojedinca da samoga sebe prisili na to da prestane biti puka
prirodno ili nagonsko ili razulareno ili ivotinjsko bie.
Citirao bih jo jednu stvar, to je vrlo interesantno i za nas, danas, tu, gdje
Schelling kae ovo: Ako su principi jednom postali izvjesni i ako je o nji-
ma odlueno meu filozofima, onda ti principi trebaju i moraju u potpuno
drugaijem obliku da budu iznijeti pred narod. Samo tako da ovaj..., pazite
ovo: narod, ... da narod ne prisvoji sebi pravo da uestvuje u istraivanju
prije nego to su ova dovrena ili prije nego to su postala zrela za opu javnu
odluku. Uz to, ak nasrnuti na filozofe, uvredama i grdnjama ih goniti zbog
njihova truda. Pa to je Kangrga stalno doivljavao u svojoj kritici, ali tko mu
je kriv da je iao meu filozofe! to god se kritiki reklo, to je bilo sumnjivo,
pa onda odreeni novinari odluuju to je dopustivo a to nije. to bi mo-
glo..., veli Schelling, pasti na pamet samo svjetini koja je sirova i nerazum-
na, kakva jeste, ogorena svim onim to ne razumije, nego samo zbog toga
to ona od toga ne razumije, ak ako bi se to moglo razviti u takozvano ope
dobro. Dakle, Schelling nam tu govori o naoj dananjoj situaciji, zar ne!?
Naravno, rekli smo da moramo neke stvari zaobii, da vremenski stignemo,
da doemo do toga pojma povijesnoga koji u historiji filozofije po prvi puta,
u punom smislu i najdubljem znaenju, iskazuje i artikulira upravo Schelling.
I to tako daleko da je to sad moemo malo anticipirati, vidjet emo, prem-
da on to nije eksplicitno tako odredio, ali implicitno svakako jest napravio
bitnu razliku izmeu historijskoga i povijesnoga. Prije svega, s obzirom na
ovo to smo do sada rekli, naime, odnos teorijskoga i praktikoga, na osnovu
ega Schelling ukazuje na bitnu, odlunu, moglo bi se rei, naravno, presud-
nu, ne samo filozofijsku, nego upravo praktiko-ivotnu razliku, kako on to
naziva, izmeu dogmatizma i kriticizma. Ovaj pojam dogmatizma, to smo
ve bili naglasili, upotrebljava ve Fichte, a pod time misli metafiziara
dogmatik je metafiziar. Schelling sada, u tom kontekstu, nakon Fichtea, go-
vori o dogmatizmu i kriticizmu, pa imate ona Pisma iz 1796., i pravi tu bitnu
razliku, pri emu ovaj pojam kriticizma zadrava u smislu onoga to mu Kant
otvara sa svojom itavom kritikom transcendentalnom filozofijom.
Ako sad naravno, za bolje razumijevanje ne samo tih dvaju filozofijskih
pravaca, ako hoemo tako kazati, kako ih detektira i imenuje Schelling
elimo, da tako kaemo, prevesti na filozofijski rjenik, recimo, a u skladu
sa samom biti klasine filozofije, onda bi se pod tim dogmatizmom mogla
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 10. predavanje (11. svibnja 2007.) 189
poetak lei ve u Kantovu pojmu trebanja. Pazite, pojam Sollen, treba da, u
tom eksplicitnom suprotstavljanju bitku, Sein, prvi ini, u cijeloj historiji filo-
zofije Kant. Sve one etike koncepcije, teorije, filozofije, i tako dalje, nauke,
od prvih poetaka, recimo, od Sokrata, Platona, Aristotela, pa sve do Kanta,
nemaju taj pojam trebanja eksplicitno iskazan, jer on je zapravo sma sr ili
sma mogunost utemeljenja jedne etike dimenzije, moralnosti, onoga to
nazivamo moralnim, ono to bi tek trebalo da bude. Ovo treba da..., pa-
zite, ve sm pojam trebanja, Kantov pojam trebanja, u temelju ukida svaku
metafiziku, koja poinje s gotovim svijetom. Kad kaemo gotov, onda
kaemo zavren, a to znai i savren. Imate to sjajno kod Spinoze, Deus sive
natura, takvo kakvo jest, od vijeka do vijeka, najbolje to moe biti! Jer ako je
neto zavreno, onda je i savreno! Pa onda, to treba da moe initi u onom
gotovu, savrenu svijetu, i tako dalje!? Prema tome, kad vam netko govori
da e on metafiziki utemeljiti etiku, onda mu recite Dovienja, fala lijepo,
nemojte kaj zameriti.... pa ga pustite na miru jer taj nema pojma ni o emu!
Dobro, dakle Kant je ve pojmom trebanja ukinuo metafiziku poziciju
u njezinu temelju. Ovdje treba sada, s obzirom ve na pojam povijesnog
povijest, njemaki Geschichte, dolazi od glagola geschehen, dogaati se. Pazite,
ve u ovom pojmu dogaanja, a onda u ovom njemakom pojmu Geschichte,
implicitno je sadrana bitna razlika spram historijskoga. Jer time se misli ve
samoosvjetenje jednoga realnoga dogaanja modernoga ljudstva, histo-
rijskog ljudstva, recimo u 18. stoljeu, pa tek tu, recimo, ovjeanstvo dolazi
do tzv. povijesnog samoosvjeenja! ime? Pa, time to Francuska revolu-
cija uvodi novi kalendar! To je sjajna ideja! Poinjemo od poetka! Sve drugo
je bila prolost. Vie to ne vai. Prema tome, to je samoosvjeenje vlastitog
historijskog puta kao povijesnog ina kojim se poinje neto bitno novo.
I tu je ve miljena bitna razlika izmeu historijskog i povijesnog, a prvi
je tu distinkciju uinio Fichte. Samo, on to nije razvio, nego Schelling sada
to radi. Implicitno radi razliku izmeu povijesnog i historijskog, pri emu
moemo odmah kazati: svi smo mi historijska bia. ime? Time to nismo
vie ivotinje. Pa, cijela historija radi za nas! Po svim linijama, tako daleko
da ak ono to je Hegel nazivao pukim imenovanjem, mi se kreemo u
duhovnom horizontu to su nam ga drugi omoguili, da uope znamo o
emu je rije. Pa kad netko veli drvo, kakav je to problem znati to je drvo?
Prvi plemenski ljudi morali su se muiti da dou do toga, pa su rekli To!,
a da ne govorimo o cijelom duhovnom horizontu u kojem mi ivimo to su
nam ve druge, prethodne generacije, omoguile u umjetnosti, u znanosti,
u filozofiji, i tako dalje, vlastitim djelom!
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 10. predavanje (11. svibnja 2007.) 191
koja glasi ovako: Kantov pojam stvari po sebi jeste Marxov pojam upotrebne
vrijednosti. I jedna i druga je nespoznatljiva, i to je velika istina! ak jedna
povijesna istina. Sad emo vidjeti to: Upotrebna vrijednost jeste, dakle, taj
ve proizvedeni produkt, dakle, gotov proizvod. To je upotrebna vrijednost.
Ovdje se nalazi, pazite, kod Schellinga, pod odreenjem ono nastalo, do-
bro, ono nastalo, pomou radnje. A radnja je ono prvo, ono prvotno, koje
se ne uzima u obzir! U tome je sad cijela pria. itava metafizika poinje s
gotovim proizvodom, i zato je Kant, rekoh, bio poten kad je rekao: mi to
ne znamo, ne spoznajemo. To je ta stvar po sebi. A sam ju je proizveo svo-
jom milju! Prema tome, itava historija metafizike poinje kako misaono
tako i ivotno s gotovim proizvodom, i sad bismo rekli s Marxom, s
upotrebnom vrijednou, ne pitajui odakle, po emu je ta stvar, taj proiz-
vod mogu! To je baeno na stranu. Ili, ako hoete gledati, drugom termino-
logijom, imate proces i rezultat procesa. Odbaci proces ostane ti rezultat!
Pone s rezultatom, to je metafizika. Odbaci proizvodnju, poinje s go-
tovim proizvodom! To je metafizika! Ali Hegel je ukazao na to: ako ostaje
samo na ovom prvom, na procesualnosti, onda si na stanovitu tzv. procesa
ili progresa u beskonanost, i onda si opet na metafizikoj poziciji. A Fichte
je insistirao upravo na identitetu procesualnoga i proizvoda procesualnosti,
dakle procesa i gotovog. Schelling, kao uostalom i sm Fichte, naziva sebe,
dakako, tu filozofom, kojemu se taj odnos, kako on veli, razotkrio, ali to vie
nije filozofijski, nego ve upravo spekulativni uvid u ovo to nam je on tu
rekao.
Ali, kad ve o tome govorimo, svakako je pritom interesantno istaknuti,
kako sm Schelling ve na poetku ovog djela Sistem transcendentalnog idealiz-
ma, to ete nai tu, filozofiju naziva oponaanjem. Pazite, filozof Schelling
naziva filozofiju oponaanjem! ega? Pa, onoga to je tu ve gotovo! Kakva
je to onda velika stvar oponaanje? On je time demantirao sebe kao stvara-
oca! Dakle, oponaanje ega!? Pa ivota, te produktivne djelatnosti. Dakle,
samodjelatnosti!
Ta stvar po sebi gotovo je paradigma za itav jedan, ne samo dokan-
tovski, nego i dananji, sad s Marxom reeno, otueni i postvareni svijet, i
ona granina toka ili granica, koju ovjek nikako da prekorai, kako svojom
milju, tako i ivotom ili djelatnou, i ivi tu stvar po sebi u liku upotrebne
vrijednosti kao samoj po sebi razumljivoj bti toga otuena ivota. Stoga
onda filozofija koja, kako veli Marx, kao otuena misao otuena svijeta, samo
odslikava to kao pravi ivot. I sada treba rei, i dobro je to to je rekao Kant
200 MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 10. predavanje (11. svibnja 2007.)
stigli smo dakle od Kanta, Fichtea i Schellinga do Hegela! Sad, naravno, pos-
toje, da tako kaemo, dva stava prema onome to bi se tu sada moglo nazvati
razvitak klasine njemake filozofije ili idealizma. Jedan insistira na tome
da je to razvitak u kojem stvari proizlaze jedna iz druge, od Kanta pa do
Hegela, pa taj odnos ima taj smisao. On koji to poriu, insistiraju na raz-
likama meu njima, naglaavajui originalnost svakog od tih mislilaca, to je
takoer razumljivo. Meutim, ako malo promislimo, to su dvije strane iste
stvari. Ve u formalnoj logici imate to odreenje jedinstvo-razlika. Ako insi-
stirate na razlikama, nikad neete doi do jedinstva, to je ve Fichte pokazao.
A, rije je ba o tome. Ako se to ne respektira, onda to odreenje jedinstvo-
razlika gubi svaki smisao. A mi, kao to vidite, izlaemo to u tom kontekstu,
da se, naravno, respektira to jedinstvo, ali, naravno, meu njima ima ujedno
i razlike. Evo, odnos Kant-Fichte ve je tako velik skok i razlika, i tako dalje.
Ali, treba imati ipak u vidu tu cjelinu razvitka, inae neemo moi razumjeti
neke stavove svakog pojedinoga od tih filozofa.
Ja sam vam proli puta obeao vidite kako obeanja nita ne znae!
da u danas objasniti neprimjerenost Schellingova naslova, jednoga od njego-
vih glavnih djela, ako ne i glavnog, Sistem transcendentalnog idealizma. Ali, mi
emo na taj problem doi jo u dubljem smislu s Hegelom pa emo to onda
povezati i objasniti zajedno. Naroito to se tie pojma sistema i idealizma
i transcendentalnoga. Ovaj pojam transcendentalnoga ima nekakvog smisla
jer upravo to smo ve isticali upravo je Kantova transcendentalna
pozicija pretpostavka mogunosti spekulacije. Tako da, zapravo, Kant kao
zaetnik cijelog tog razvitka otvara najveu, upravo prevratnu mogunost za
cijeli taj razvitak. I za Fichtea, naravno. Fichte se na koncu i sm poziva na to,
kad kae, to je drugo moje miljenje nego transcendentalno, transcenden-
talna filozofija, i tako dalje. Ali, rekli smo, time i on sebi protivurijei. Dobro,
o tom emo jo govoriti jer to su kljune stvari s obzirom na razumijevanje
odnosa filozofije i spekulacije. Pri tome, vidite, Kant ve sa svojim pojmom
predmetnosti predmeta ucrtava put za spekulaciju. Pri emu, naravno, ta
predmetnost kao bt predmeta, u daljnjem razvitku dobiva savim drugi, pro-
dubljeni, upravo spekulativni smisao.
Htio bih sad zaista, moram to, budui da ve prelazimo na Hegela, a ove
godine je dvijestota obljetnica od izlaska Hegelove Fenomenologije duha, dakle
iz 1807-2007. Ima jedan interesantan podatak pri tom, moda historijski ali
204 MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 11. predavanje (18. svibnja 2007.)
ne samo to. Hegel pie i zavrava tu svoju Fenomenologiju, 1806., naravno, dok
to izie, druge godine 1807., , ali te 1806. Hegel je profesor u Jeni, a tada se
zbiva ona odluna bitka Napoleonova, to je bila takozvana bitka kod Jene,
pa Napoleon u svome atoru prima Goethea! Goethe ga posjeuje, i kao
to govori jedan podatak, dva sata su razgovarali. Hegel naravno jo nije
mogao biti prisutan, jer tada on zapravo nije ni poznat. Jedino njegovo djelo
bila je ona knjiica, to smo kazali, onaj spis iz 1801., Razlika izmeu Fichteova
i Schellingova sistema filozofije. To je sve jo bilo poetno, Hegel jo nije nekakav
znaajni, veliki mislilac, premda materijali ve postoje za to, samo nisu objav-
ljeni. A pazite, interesantno je ovo: ako je 1807. godina izila Fenomenologija,
tek tono 100 godina iza toga, 1907., Hermann Nohl izdaje Hegelove rane
spise koji su do tada ostali nepoznati. A meu njima ima takvih prvoklasnih
stvari da je to gotovo fantastino, ti rani spisi. Hermann Nohl je to naz-
vao Theologische Jugendschriften, dakle, teoloki mladenaki spisi. Tu
je malo pretjerao, moda zato to je Hegel sa Schellingom i Hlderlinom
studirao i teologiju i filozofiju, u Tbingenu, i tako dalje, ali to su filozofski
tekstovi. Nohla je zavelo to to u tim ranim spisima imate prvoklasnu ana-
lizu kranstva, emu se dodaje i velika rasprava o ivotu Isusovu. Tu je
Hegel upotrijebio jedan pojam za kranstvo koji, obino, ljudi ne razumiju.
U razvitku, nakon prvobitne kranske opine, crkva, crkveni razvitak... Tu
sjajno dolazi do izraaja godina 325., od cara Konstantina, kad kranska crk-
va postaje dravna crkva; onda postaje i ekonomska i politika organizacija,
sve do danas; kroz itavo razdoblje ona je dio vlasti, i to veliki dio vlasti, jer
je jedan od najveih zemljoposjednika, i tako dalje. Ali kad Hegel govori o
tom kranstvu, o njegovu razvitku, teite stavlja ba na tu prvobitnu zaje-
dnicu, na to takozvano prakranstvo, na prvobitnu kransku opinu, koja
se raspada, pa onda taj razvitak dalje Hegel naziva pozitivitet kranstva
ili kranske religije. Zato? Sad kad se kae pozitivno, mislite da Hegel to
hvali. Ne, on to nije upotrijebio u tom smislu, pozitivno kao neto dobro,
nego je onaj kritiki moment gdje kranstvo prestaje biti istinsko, autentino,
prakranstvo i tako dalje. Onda on to analizira prvoklasno, ak i ekonomski,
politiki i tako dalje.
Dakle, ovo pozitivitet je zapravo negativnost, negativni iskaz. A, ekajte,
to me asocira na sljedee. Marx u svojim ranim spisima naziva Hegelovu fi-
lozofiju tako da Hegel stoji na stanovitu nacionalne a to znai, politike
ekonomije! Kad to proitate, onda takoer mislite da, u tom kontekstu,
Marx hvali Hegela. A to je ujedno jedna konstatacija, budui da Marx dobro
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 11. predavanje (18. svibnja 2007.) 205
njegove Enciklopedije filozofijskih znanosti, 1830., a godinu dana iza toga, He-
gel umire od kolere u Berlinu, 1831. Dakle, to su ta etiri kljuna momenta,
premda imate masu prvoklasnih djela, recimo, njegova Estetika. Ali, gledajte,
to je ope poznata stvar, Hegel nije sm, osobno izdao ta svoja djela, nego
njegovi uenici. Na primjer, Estetiku, pa Historiju filozofije, mislim, pa Filozofiju
religije, nije Hegel to objavio! To je naknadno objavljeno. U pogovoru drug-
om izdanju Kapitala, 1873., Marx kae da mora rei kako je on bio uenik
toga velikoga mislioca, i tako dalje, pa da je malo ak to je folirancija!
koketirao s njegovim izraavanjem, a to je vie od toga, pa onda kae,
kroz itavo to vrijeme poslije Hegelove smrti, s Hegelom se postupa kao s
lipsalim psom! Pa navodi za usporedbu Mosesa Mendelssohna, koji je tako
postupao sa Spinozom. A to to znai? Gledajte, tek koncem 19. stoljea
i poetkom 20. stoljea, dolazi do te, recimo tako, graanske renesanse ili
uope studiranja i pisanja o Hegelovoj filozofiji. To su bili Wilhelm Dilthey i
Kuno Fischer! Dilthey pie o Hegelovim mladenakim spisima. Ali je trebalo
ekati tek 1923. godinu, kad imate Lukcsevu Povijest i klasnu svijest, a iste go-
dine izlazi, to sam ve rekao, prvi svezak djela Richarda Kronera, Von Kant
bis Hegel, Od Kanta do Hegela. Dakle, pazite, to je bila ta prva recepcija, pa
onda moemo kazati renesansa, pri emu, zapravo, Hegel dolazi na dnevni
red tek poslije II. svjetskog rata. I onda imate zaista vrlo interesantnih, vrlo
pogoenih, graanskih, interpretacija Hegelove filozofije ili nekih njegovih
bitnih momenata. Tako da je to sve dolo do izraaja tek posle II. svjetskog
rata. Dakle, trebalo je jako dugo!
Mislio sam, prije nego preemo dalje, navesti jedan stav iz Fenomenologije
duha koji se ujedno tie i vaeg studija filozofije. Zato mi dopustite da proitam
cijeli jedan malo vei pasus. Gledajte, Hegel govori o svojem vremenu, ali to
vai openito: Koliko je studiju filozofije smetnja rezonirajue ponaanje...
mi bismo to mogli prevesti i kao zdravorazumsko toliko isto tako
i nerezonirajue uobraavanje na posjedovanje gotovih istina, za koje nji-
hov posjednik smatra da nije potrebno vraati se na njih nego ih polae u
osnovu, vjerujui da ih moe izrei kao i to da pomou njih moe suditi i
odricati o filozofiji. Naravno, to e Hegel poslije ponoviti jednim pregnant-
nim stavom, koji je ve spekulativan, naime, poznato nije spoznato upravo
zato to je poznato. Dakle, ako ti je sve poznato, onda nikad nisi doao do
spoznaje. To je cijela pria, to je kao i ono: nama je jako poznata upotrebna
vrijednost, jer svaki dan to imamo, ali razmjenska nije, to jest, bt te iste
upotrebne vrijednosti. Prema tome, poznato nije spoznato zato to je poz-
208 MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 11. predavanje (18. svibnja 2007.)
upravo ti dodaci su prva klasa koji objanjavaju sve one paragrafe, i tako
dalje. To se, dakle, moe jedino na originalu, ja sam radio na originalu, ne
znam je li to moda poslije izdano... Za mene su bili ti Zustze, ti dodaci,
toliko inspirativni da sam tek pravo shvatio ta hoe Hegel rei. Ako se to iz-
baci, onda se dobije jedan kostur koji paragrafski ide, moe se dodue shvatiti
bt, ali ti dodaci su vrlo dragocjeni. Isto se dogaa i s Enciklopedijom filozofijskih
znanosti koja bez tih dodataka nije cjelovita, a tamo ima prekrasnih Hegelovih
stavova, gdje objanjava, ide tako daleko da otvoreno kae, ja vam to govo-
rim da biste me mogli svi razumjeti. Zatim tu imamo Sustav udorednosti, Teka,
Zagreb, 1976., pri emu je to terminoloki krivo, Hegel pie System der Sitt-
lichkeit, treba, Sistem obiajnosti, jer udorednost je moralnost. Naime, Hegel
eksplicitno pravi bitnu razliku izmeu moralnosti i obiajnosti. Premda izraz
Sitten znai i obiaji, pojam Sittlichkeit ne treba filozofski poistovjeivati s
udorednou, pa Hegel to naglaava u 33 svoje Filozofije prava: moralitet
i obiajnost to je bitna razlika, pa onda kritizira Kanta da je on zastao
na pojmu moraliteta, a nije doao do obiajnosti, koja je cjelina historijsko-
socijalnog dogaanja, i tako dalje. Dakle, to treba glasiti: sustav ili sistem
obiajnosti. Nadalje, postoje jo Pravni i politiki spisi, Nolit, Beograd, 1981., i
jo imate, na sreu, Rani spisi, Logos-Veselin Maslea, Sarajevo, 1982., o ko-
jima tu govorimo, ali ne moemo naalost temeljito zalaziti u to. To vam je
reeno za orijentaciju da biste mogli pratiti ovo to tu govorimo.
Dakle, da se sad konano vratimo na ono to nam je glavni zadatak, naime,
na Hegelov sistem filozofije. Rekli smo da emo o tom pojmu sistema kasnije
govoriti, ali sad je to tu. Ve moemo sad kazati s Kantovim osno-
vnim postavljanjem njegova transcendentalno shvaenog pitanja, naravno,
prvenstveno jo spoznajno-teorijski miljene mogunosti spoznaje predme-
ta u njegovu pojmu transcendentalne dedukcije kategorija, transcendentalne
apercepcije, predmetnosti, implicitno je misaono na djelu potreba, moglo bi
se kazati, za izgradnjom jedinstvena filozofijskog sistema. Pri emu treba na-
glasiti, mislim da je to predgovor ili uvod Kantovoj Kritici istoga uma, gdje on
odmah odbacuje od sebe da ide graditi nekakav filozofski sistem to e nam
tamo on kazati eksplicitno nego, u najboljem sluaju, propedeutiku, dakle,
uvod za mogui sistem. A on se bavi ime? On se bavi dometima i gra-
nicama spoznavanja, ali bez pretenzije na nekakav sistem. Dakle, kod Kanta
uope ne moemo govoriti o sistemu. A ne moemo mi, zapravo, pravilno
govoriti tako niti kod Fichtea, ni kod Schellinga. O tome e jo biti rijei. Tek
Fichte, zapravo, uviajui neophodnost prevladavanja dualizma u Kantovoj
210 MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 11. predavanje (18. svibnja 2007.)
revolucionarnom. Dijalektika, meutim, nikad nije bila niti kod Hegela niti
uope revolucionarna jer je zapravo paslika, zapravo produenje metafizike.
I zato, pretenzija na sveobuhvatnost, na to onda Hegel i zavrava, jeste za-
pravo jedan metafiziko-dijalektiki zaokrueni gotov sistem. A to nije bila
pretenzija Hegelove misli, koji upravo insistira na procesualnosti, a ne na
gotovu sistemu ili rezultatu, kao gotovu proizvodu. Dakle, sistemu to ima
da se kasnije u djelu i pod tim naslovom, pojavi i pokae.
Evo gledajte, Enciklopedije filozofijskih znanosti. Pa, to nije kao da sad imate
nekakav leksikon, pa ete itati to je tko rekao? Hegel pod time zapravo mis-
li ovo: time ja obuhvaam sve to sam do sada rekao a, naravno, i sve to su
drugi rekli. Ali, time je onda stvar gotova. Hegela kritiziraju mnogi kritiari,
pa ak i Bloch i neki drugi, za to da je sma sebe, svoju filozofiju, nazvao
apsolut, zakljuenou, ono najbolje, najvie, i tako dalje. A ja mislim da je
Hegel imao pravo u tome. To bi morala biti jedna nova historijska, ili bolje
rei: povijesna okolnost, da se nadmai Hegelova misao, to znai, itava
klasina njemaka filozofija. A gdje toga ima? Ne samo to je on bio lipsali
pas kroz cijelo 19. stoljee, nego to imamo mi danas? Pa kakvi su to danas
filozofi? Neu sad biti pregrub, je li, ali, Hegel ima pravo da kae: to to sam
ja napisao, najbolji je vrhunac i, moemo rei, kraj, tako dugo dok se ne po-
javi netko tko e nadmaiti to. Ali do sada se to nije pojavilo.
Dobro, prema tome, ta gotovost, zaokruenost u tom je kontekstu, s He-
gelove strane opravdana, jer zaista je to najvia misao, vrhunac misli u itavoj
historiji filozofije. To se ne moe negirati. ak, ako sad idemo na ovo to smo
tu toboe malo kritiki rekli, enciklopedija jeste sveobuhvatnost te misli,
od poetaka njegova vremena. Naravno da tu, u tom kontekstu, treba biti
naglaeno, da Hegel primarno ima u vidu europsku filozofiju, od stare Grke
do svoga vremena. On o orijentalnim recimo to tako filozofijama, re-
ligijama i tako dalje, reflektira tek u svojoj Filozofiji povijesti, ali bez pretenzije
da to stavi u Historiju filozofije. Dakle, on misli upravo na zapadno-evropsku
filozofiju od stare Grke, i tu on prati filozofe, od poetka, od Talesa pa sve
do njegova vremena! U tome lei ovaj pojam enciklopedije, ako se uzima
kao gotovost, zavrenost, i ujedno prva i glavna i, moemo rei, najvea
protivurjenost ove Hegelove misane koncepcije koja eli da bude i povijes-
no otvorena, pa u tom kontekstu revolucionarna, pazite dobro, i procesualna
i razvojna i, da kaemo tako, pokretna, a da istodobno ve unaprijed smjera
na gotovost, zakljuenost sistema sad moemo kazati u posvemanjoj
metafizikoj, kategorijalnoj, pojmovnoj pokrivenosti i dovrenosti svega to
jest, naravno, u horizontu filozofinosti.
212 MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 11. predavanje (18. svibnja 2007.)
smo neprekidno, svaki dan, ti i takvi metafiziari. Ne moe iskazati nita bez
te kopule koju Kant naziva conjunctio (veza). Vidjet ete analizu toga kasnije,
jer je to kljuno mjesto za razumijevanje toga da mi ivimo kao metafizika
bia, a ja sam to u svome rukopisu nazvao bie potrebe, bia upotrebne
vrijednosti!
ovjek je, naroito u kapitalizmu, bie upotrebne vrijednosti. I to je na
horizont, i to je nama dosta, i to je metafizika pozicija. Pa, sad nam tu dolazi
nekakav Marx pa nam tu govori, ekajte malo, trebate malo pitati, odakle ta
upotrebna vrijednost. Ma, koga to zanima!? Pa neu ja sad vama iskaziva-
ti jedan stav, pa onda rei, ekajte, ali znate, trebate shvatiti dijalektiki, pa
povijesno, pa spekulativno... Vi biste rekli, profesore, hodite vi doma i pus-
tite nas na miru! Jer, mi ivimo tako i mislimo tako! Mi smo par excellence
metafizika bia, a u moderno vrijeme, bia upotrebne vrijednosti.
To da je neprimjereno rei da je Logika metafizika, i tako dalje, to se
najbolje vidi, rekli smo, ve po samom Hegelovu postavljanju problema,
onim Sein-Nichts-Werden, bitak-nita-postajanje, na poetku Logike, gdje je to
Nichts klju. To je spekulativna pozicija. Za metafiziare skandal, skandalon,
i neto neuveno! To je napisao Caspar Nink, Metaphysik Hegels. Pa gdje li
je samo to naao? Jedan povijesni mislilac par excellence biva tu imenovan
metafiziarem! Ali to su nebuloze!
Dakle, za metafiziare je ovo Nichts skandal, misaoni, a ne znaju da zapra-
vo tako ive, po tom Nichts, a naroito je bitna i osnovna Hegelova teza da
je bitak pazite, to je neto za to se metafiziarima kosa die na glavi
bitak i nita jeste jedno te isto. Pazite, to je reeno u singularu, a ne u pluralu:
jesu. Kad bi on rekao bitak i nita jesu..., onda bi on stajao ve ne vie
na spekulativnoj poziciji Fichteovoj, nego na onom takozvanom jedinstvu
razlika, i tako dalje, dakle jo uvijek u dimenziji filozofinosti. Prema tome,
bitak i nita jest jedno te isto. Pa samo u odnosu bitka i nita postaje ono to
on kao tree ima postajanje! A ne moe iz bitka postati nita! Cijela stara
grka filozofija ne dolazi na kraj s tim problemom. Misli se, pa samo iz ovoga
to je tu, moe nastati neto, pa onda imate ono: ex nihilo nihil fit. Iz niega ne
postaje nita! Pa zato bi, veli Hegel, uope trebalo postajati, ako ve neto
jest. Prema tome, po bitku nema postajanja, jer bitak je rezultat postajanja ili
fixum dobiven zaustavljanjem ili apstrahiranjem od procesualnosti, povjes-
nosti, dakle, upravo razvojnosti i mogunosti, produciranja... Nita je ovdje
shvaeno, pazite dobro, kao stvaralaki in, nita je na poetku svijeta kao taj
stvaralaki in. To ga je Fichte poduio! Nita je tu samodjelatnost, ono Ja. Pa-
zite, to je interesantno, sm Hegel to kae: Ja? to je Ja? Apsolutni negativitet!
218 MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 11. predavanje (18. svibnja 2007.)
nekih misaonih ljudi, pa i prosjenih ljudi koji to ak nisu nikada bili! Ja sam
jedanput tamo u onom problemu vremena rekao: ovjek u svome ivotu
obino pred smrt dolazi do pitanja, a dobro, kaj je to bilo z menom!? Pa
reflektira, ali to je pred smrt! Pa zato nije ve na poetku poeo to!? Dobro,
kad si mlad, jo ne moe ba do toga doi, ali kroz itav ivot ima vremena,
pa malo misli! Gdje ivi, kako ivi, zato tako a ne moda drugaije, ovo i
ono... To bi bila refleksija vlastite egzistencije. Time bi se dolo onda s reflek-
sije na spekulaciju, a ne bismo uzeli sve zdravo za gotovo. Dakle, s Hegelom
je na djelu upravo povijesno miljenje koje ukida metafiziku u samom njezi-
nu temelju, dakle u tom bitku koji je ve s Fichteom, kako smo rekli, shvaen
i odreen kao neto izvedeno.
A on to naziva Ja i Ne-Ja. Ovo Ne-Ja je bitak kao rezultat onoga Ja. Zato,
kad je s Hegelom rije o realnom bitku, onda je on u Logici odreen, kao to
smo rekli, kao Dasein, opstanak. Pazite opstanak! Nain na koji ja kao bi-
tak opstajem, to je concretum, to nije apstraktni bitak koji je istovremeno nita,
nego konkretizirani bitak tako da se uope moete orijentirati u svijetu. Pa,
kad kaete kamen, to je ve misao, to je ve stav, to je va poznati predmet.
A ne moe mi rei da je biljka kamen, i tako dalje! Prema tome, sve je to
odreeno, precizirano, i tek tako znano, i tako dalje, i, to je taj pojam Dasein
kod Hegela, u njegovoj Logici. Pa onda on kae: sad moemo ii dalje u cije-
lom tom razvitku, naravno, misaono, pojmovno, i tako dalje, ali, zapravo,
treba poeti s Dasein, a ne sa Sein. Evo, to je cijela pria! Sa Sein poeti, znai
biti metafiziar, a s Dasein ima otvoren horizont svih mogunosti kao ovek,
naravno. Ali, ne samo ovjek sm, kao pojedinac, nego cijeli svijet, dakle, i
miljen kao taj Dasein sad treba to ba naglasiti kao pojam, miljen je
ve kao povijesni proizvod. Evo! To e Hegel explicite kazati. To je taj Dasein,
koji se odnosi na sve to jest, ali konkretizirano da se zna, to-to-to-i-to, u
cijelom razvitku historije ovjeanstva. Prema tome, Dasein je pravi povijesni
proizvod.
Logika je, dakle, evo da sad jo kaemo, podijeljena u tri dijela: nauku o
bitku, Sein, nauku o biti, Wesen, i nauku o pojmu, Begriff. Pri emu su nepre-
kidno na djelu dva bitna pojma a po smislu i zadatku, zapravo samo jedan
odluujui pojam Hegelove dijalektike misli i itave njegove filozofije; to
je pojam Vermittlung, posredovanje! Hegel hoe izbjei bitak kao apsolutnu
neposrednost, zato je to postovjeeno s nita. Pa onda taj bitak mora biti
posredovan. Pojam Dasein mu to govori, kao konkretiziran. Ali, on je svojim
pojmom posredovanja zastao zapravo ipak u dimenziji filozofinosti a ja
bih ak rekao metafizinosti! Naime, morao je prije svega naglasiti Selbstttig-
220 MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 11. predavanje (18. svibnja 2007.)
po sebi, kao takva, pojavljuje se jedino ivotinji. Zato? Jer je ona prirodno
bie, ona ivi u prirodi.
Zato vam ja to govorim!? Zato jer se Hegel ne dri toga! Bar ne uvijek,
naravno! Tu je jedan ostatak iz stare Grke, i kasnije, gdje je to bio ujedno
dio filozofije, budui da znanosti jo nisu bile tako razvijene, onda se filozo-
fija domiljala tome, pa je to onda ta filozofija prirode. To ete nai kod
Aristotela vrlo lijepo, a ne samo kod njega. I to je onda bilo opravdano! Ali
za Hegelovo stanovite, nakon Kanta, Fichtea, Schellinga i tako dalje, priroda
po sebi ne moe vie biti predmet filozofije. A on ipak to pokuava, premda,
naravno, uvijek je na djelu taj subjektivni, djelatni, stvaralaki, proizvodilaki
odnos prema prirodi, jedina dimenzija u kojoj se nama priroda moe pojavl-
jivati, pa je onda moemo nazivati filozofijom prirode! Jer onda mi govorimo
o sebi, u odnosu na prirodu kako se ona nama pojavljuje. Mi smo onda subjekti
onoga to bi se reklo, priroda kao na proizvod. Samo to znai priroda.
Zato sam rekao da je ta filozofija prirode zapravo, moe se rei, najslabije
mjesto Hegelove misli i danak tradicionalnoj pretenziji metafizike sveobuh-
vatnosti jo iz vremena antike filozofije, kad filozofija preuzima ulogu jo
nerazvijene prirodne znanosti, pa se priroda namee kao predmet filozofs-
kog domiljanja. I to je onda sasvim razumljivo. Tako je Hegelova filozofija
prirode, od njegovih najranijih spisa, ostala uglavnom, mogli bismo sad ka-
zati, uglavnom konstrukcija, i to bez obzira to treba naglasiti na neke
lucidne momente u njoj, gdje je on onda prvoklasan spekulativac, filozof, i
tako dalje.
Ali onda Hegel nema vie tu takozvanu prirodu po sebi, kao objekt, nego
ve govori svoje misaono vrijednosne stavove! Utoliko, samo predstavnici
onoga takozvanoga dijamata ... ti su meni popili mozak s diskusijama
s onim pojmom dijalektike prirode, pa jo i danas inzistiraju na tome! A
pravi krivac za marksizam u tom kontekstu bio je Engels, sa svojom dijalek-
tikom prirode. Ali, sad neu ii tako duboko u razraivanje, samo u jednom
kontekstu je Engels zbilja imao pravo kad je govorio o dijalektici prirode,
samo se tu i dogaa nekakva dijalektika prirode, u biolokom smislu. Oni
ustrajavaju na isticanju velikog znaenja Hegelove filozofije prirode kako za
njegovu vlastitu misao tako i uope, a onda i za marksizam. No, to je jedan
uasan pad! Ma zapravo nije niti pad, jer nikad nije bilo takvog vrhunca,
nakon Marxa, kad gledate to se s njim sve dogaalo, to je zapravo skanda-
lozno, sve do danas! Te ideologijske invektive, ne samo hrvatskog karaktera,
nego openito. Tu je onda Marx veliko smetalo za ove poklonike kapitalizma,
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 12. predavanje (24. svibnja 2007.) 223
vijest, um, nego ga tretira kroz cijelu historiju kao odreenje duha u razvit-
ku. To je dakle ovo: duh je um u historijskim razvitku! Onda to on prati ne
samo kroz Historiju filozofije, u Logici, i tako dalje, nego u svakom svom djelu
zapravo. Um se tako pojavljuje kao teorijski, praktiki i slobodni. Taj trei
stupanj ima da bude prijelaz na objektivni duh, i identian je s onim to se tu,
u itavoj klasinoj filozofiji, naziva slobodna volja. Treba upozoriti na to da
ete u cijeloj klasinoj filozofiji stalno nalaziti odreenja ako se to uope
moe kazati, jer nema odreenja slobode, ali imate imenovanja slobode kao
slobodne volje. Bez slobodne volje nema slobode.
A tu je implicirano neto jako bitno, to se obino ne razumije, pa ni
mi danas u Hrvatskoj uope ne razumijemo. Naime, nitko ne razumije! O
tome je poslije Marx progovorio bez slobode mene kao pojedinca, nema
slobode hrvatske drave, drutva, partije, ovoga ili onoga, i tako dalje. To je
ono bitno to svi preskau! Zavretak Komunistikog manifesta glasi: sloboda
svakog pojedinca uvjet je mogunosti slobode svih, a ne obrnuto! Moemo
imati slobodnu dravu a zar je Hrvatska ima!? Ma, vraju mater ima!
Pa, mi smo kolonija, ma, gori od kolonije Zapada i ovih tu! Jo malo pa emo
prodati i ovo svoje dupe... pa e nas primiti... i Jadran e jo dobit! Dakle, u
emu smo mi slobodni!? Slobodna Hrvatska od Jugoslavije i Srbije!? to
to znai! Onda Marx dobro veli: pa moe ti biti slobodan od ovoga i onoga,
od uzurpatora, okupatora i tako dalje, ali ja te pitam, jesi li ti slobodan u toj
dravi koju ima kao samostalnu slobodnu dravu? A, vi to meni napiite, da
li to u Hrvatskoj postoji, ba bi me zanimalo da mi date pouak o tome
slobodna demokratska drava! Ma, n moge! To su puke fraze!
Taj pojam slobodne volje to ga Hegel koristi za pojam slobode, koji je
tu sma osnova i bitni problem filozofije objektivnoga duha, o emu emo
mi sad govoriti, jer tu je sada teie stavljeno kod Hegela ba na to. To znai
da je na djelu, pazite, objektiviranje duha. To treba naglasiti. U subjektivnom
duhu Hegel je obradio neke bitne, recimo tako, psihofizike momente kao
opu osnovu za takozvani samorazvoj duha u cjelini, pa hoe nai te neke
elementarne osnove za to. Pa se tu onda raspravlja, pazite dobro, o osjetu,
zrenju, opaanju, predoivanju, predstavljanju, osjeanju, sjeanju, pamenju,
strasti, fantaziji, udnji, nagonu, navici navika kao druga priroda pa
onda o interesu, spretnosti koja se stjee radom, razumom, govoru, jeziku,
svijesti, samosvijesti, umu, miljenju, spoznavanju i slobodnom duhu koji
vodi u podruje objektivnoga duha.
Sad smo doli do tog stupnja objektivnoga duha, i sad hou naglasiti ovo...
Mi o tome ne moemo sad govorit, ali u svakom sluaju spram Marxa i mark-
226 MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 12. predavanje (24. svibnja 2007.)
A sad pazite, ovo to se dogaa svaki dan, to nije taj tzv. europski duh!
Naime, sjedne u auto, rtvuje cijeli ivot, ti si samoubojica, dakle taj tip ta-
kozvanog terorizma. Premda su upravo Amerikanci (USA), i to ne tek danas,
kao drava najvei teroristi, koji za svoje neposredne materijalne interese
teroriziraju i zlostavljaju stanovnitvo du cijeloga svijeta. Ali ovo sad, to se
kod nas ipak ne dogaa, pazite, vi moete nekoga ubiti, ali da bi netko ubijao
u ime pazite, to je vano nekog principa!? A znate koji je to princip?
To sad nije neka ala: taj samoubojica je islamski odgojen na taj nain da ako
on pogine za dobro svojih, samoubojstvo, on ide u nebo, dobije etiri mlade
zgodne cure i halvu! Ako mislite da je to ala, proitajte, pa ete vidjeti! Znai,
on ide gore bog bogova! Ja sam puno puta mislio, pa, deki imate pravo,
ja bih isto volio biti siguran, ali nisam siguran, da sam mlai, onda moda jo
nekako, sad vie ne bih ba... etiri mlade cure dobije gore i jo slatkie ove
kaj oni dobro prave, halva i to... Dobro, to je ala, ali to je antipod europskog
duha! To znai potivanje ovjekova ivota, ovjeka kao ovjeka i njegova
ivota, pojedinanog, njega kao ovjeka, evo to. To je bila nekada najdublja
zasada europskoga duha koji se, naravno, sada ispoljava na drugi nain, jer
Bush uva svoj ivot i svojih, ali unitava cijeli svijet za naftu, ali to je drugo.
On sm ne bi sjeo u auto da bi sam iao ratovati. Dobro, evo, to je to.
Rekli smo da je osnova cijelog tog objektivnog duha sloboda ili slobodna
volja! Zbiljska slobodna volja u tome je ve cijeli razvitak klasine filozo-
fije, od Kanta do Hegela, to je neto samo po sebi, implicitno samorazumlji-
vo. Ovo to sad tu slijedi zbiljska slobodna volja treba naglasiti zbiljska,
jer, pazite dobro: ne kantovska, sloboda je za Kanta sloboda od neega, od
onoga tamo, od bitka, od svega izvan nas, a Hegel govori o slobodi za, i to je
ta razlika. Zbiljska slobodna volja miljena je ovdje kao jedinstvo teorijskog i
praktikog duha. Kad bismo to jo rekli kantovski-fichteovski, to je jedinst-
vo bitka i trebanja. Kant do toga jedinstva jo ne dolazi, pa zato ima Kritiku
istog uma, Kritiku praktikog uma, ali je naslutio da to nije dosta to je jedin-
stvo koje s Fichteom izrasta u identitet. Identitet teorija-praksa! To je ono
kad Fichte kae: djelovanje i djelo ujedno i nerastavljeno. Volja je slobodna
inteligencija.
Tu ima prekrasnih stvari, tu vam je, ako vas to zanima, paragraf 4. Filo-
zofije prava, gdje Hegel govori ak malo ironino: ne moemo imati slobodu
in einer Tasche, u jednom depu, a inteligenciju u drugom. Pa, kakvo je to
odreenje? To je ostajanje na stanovitu instinkta, to je ivotinja. A volja je
jedinstvo, nerazluivo jedinstvo, slobode i inteligencije, jedno bez drugoga ne
228 MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 12. predavanje (24. svibnja 2007.)
ide. Volja je dakle slobodna inteligencija, a nije drugo, inae je puki prohtjev
ili pouda, dakle, ono to se naziva i samovolja (njemaki Willkr). Dakle,
slobodna inteligencija! Govorei o ideji slobode Hegel naglaava kako su
nesporazumi oko zbiljskoga duha slobode imali goleme praktike posljedice,
pa ukazuje na to da je ideja slobode kao takve proizvod novog doba. To znai
to emo sad konkretizirati zapravo graanskog svijeta!
Sad me to opet asocira, napisao sam knjigu Praksa, vrijeme, svijet, pa su se
ak i neki moji kolege udili i rekli da pretjerujem kad sam rekao da je pojam
svijeta iskljuivo moderna, graanska kategorija. Pa, zar prije toga nije bilo
svijeta? Da, nikad cijela historija oveanstva ne doivljava svijet jer ga nije ni
bilo. A zato ga nije bilo!? Zato jer je miljen kao onostranost, kao priroda,
kao apstraktna objektivnost, a ne kao ovekov proizvod. Svijet to je vlasti-
ti ovjekov proizvod! A to postaje tek, u apstraktnom obliku, ve s Kantom.
Takvo neto nasluuje ve Leibniz, u svojoj Monadologiji, kad govori o mo-
ralnom svijetu, jer vidi da se tu stvara jedan svijet koji pripada ba ovjeku,
njegovu ivotu i djelu, i tako dalje. A ne neemu izvan ovjeka.
Prema tome, pratite to, pa ete vidjeti, o svijetu se govori kao onostrano-
sti, recimo starogrki, kosmos, polis, physis, To je onda ono to se sve do Kanta
naziva svijetom ali o svijetu tu jo nema govora. To vam je isto kao i vrijeme!
Vrijeme ima svoj poetak u moderno graansko doba! Kad se to kae, opet
je to za zdravi razum nebuloza, pa kako sad to, pa kako nije bilo vremena?
Pa dajte, razmislite o emu govorimo! Govori se ak prirodno vrijeme. Pa
kakvo je to prirodno vrijeme!? Tu je ak i jedan Bloch promaivao pa je go-
vorio o nekakvom prirodnom vremenu. Zato to je to neko trajno zbivanje
u svemiru. Pa, nije to vrijeme! Vrijeme je moj proizvod, vrijeme poinjem ja,
pa sam ga tako odredio zaustavljeni ljudski trenutak! Onda sam pogotovo
time zastranio: vrijeme, pa jo zaustavljeno... Da, taj Kangrga mora da je
malo trknut! Dobro, proitajte, pa ete vidjeti.
Dakle, pazite to kae Hegel: to se tie slobode, to itavi dijelovi svijeta,
Afrika i Orijent, nisu tu ideju nikada imali i jo je nemaju. I pazite ovo, ...
a Grci i Rimljani, Platon i Aristotel..., dakle, sad ih je apostrofirao, najvie
njihove predstavnike, kao i Stoici, nisu je imali. to to? Pa slobodu, pojam
slobode. Oni su naprotiv znali samo to da je ovjek zbiljski slobodan po
roenju, kao atenski, spartanski graanin... dakle, ne i rob, rob je ivo
orue za rad, zar ne! ili jainom karaktera, na primjer, pa se onda kae,
i rob je slobodan u svojim okovima, kad postane onaj koji misli, ali slabo ti
je to. Dakle, ...jainom karaktera ili pomou obrazovanja, filozofije, pa je
onda i mudrac, slobodan je kao rob u lancima, i tako dalje. Ta je ideja ula
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 12. predavanje (24. svibnja 2007.) 229
znai: priznata kao takva u odnosu na svakoga drugoga, pa je sud uvijek ono
tree, izmeu mene i tebe, kad se sporimo o bilo emu.
Dobro, ja sam o tome pisao, pa su me izrugivali. Imate, to samo Englezi
imaju ono, sudac metne periku, i onda dva odvjetnika, jedan brani, a jedan
tui. Bio sam deko, pa si mislim, kakva je to makarada s perikama! A to je
garant da taj sudac nije John Johnson, nego predstavnik vladavine prava. To
znai kao ona narodna, ni po babu ni po strievima. On je javna osoba, a
ne moe biti privatna osoba da bi bio arbitar za dvije privatne osobe. On je
ono tree. Prema tome, to je pravo. A ako hoete sad ovo, Voltairea su, kakav
je ve bio komiar i zafrkavao je neke velikae, pazite, 18. stoljee, sredina,
i lijepo je taj grof poslao svoje sluge, doli su tamo u kavanu pa su ga ispre-
tukli. I ta je sad taj Voltaire mogao napraviti!? Potuiti se? Komu? Ovom
istom? Ha-ha! Nema! To je ta privilegija. Ovaj je privilegiran, a ovaj je neki
filozof, ali to mu to vrijedi!? to ti vrijedi da bude veliki filozof kad e te
pretui ovi, je li, neemo sad rei kako se zovu...
Dobro, dakle, pravo je nov oblik drutvenosti, bitan, za razliku od privi-
legija. Ima jedna druga stvar do koje mi jo nismo doli niti u teoriji niti u
praksi ugovor! Pazite, ugovor! Kapitalizam i graansko drutvo u cjelini,
raspada se istog asa kad se to prekine. Taj pravni odnos, to vam je stalno na
djelu. On mora dati ostavku, hapse ga, on propada, pazite, zatajio je porez...
Pa, Al Cappone nije kanjen zato to je ubijao kao ef gangsterskog klana
nego jer nije plaao porez! Tu su ga zatvorili. To je genijalno! Dakle, pravo
je pretpostavka mogunosti funkcioniranja kapitalizma i graanskog svijeta
u cjelini. Kad to ne funkcionira, onda se sve odmah rui. To je princip kapi-
talizma koji se, dakako, izigrava na sve sve strane, dakle, princip graanskog
prava. Po tom principu mogli su sruiti u Americi Nixona, kao predsjednika
predsjednika najvee sile na svijetu, ne!?
Dobro, rekli smo to, za razliku od feudalnog privilegija, pravo je oblik
slobode, kao osnova tog drutveno-politikog odnosa. Pri emu je tu, na-
ravno, miljeno prije svega pravo na prisvajanje vanjskih stvari, u tom rano-
kapitalistikom drutvenom odnosu dakle, uzajamno priznavanje osoba
kao privatnih vlasnika. Mi smo u kapitalizmu pravno priznate privatne osobe.
Dakle, utoliko su onda momenti ovog privatnog ili apstraktnog prava, to ga
sad odmah detektira Hegel prije svega taj ugovorni odnos. Kad Hegel
kae, pazite, kad Hegel kae apstraktno naglaavam: formalno i apstrakt-
no pravo pazite, to nije bez razloga, tu je vanjska stvar medijum toga od-
nosa, ovo konkretno je tu medijum, a nije medijum ovjenost. To se odnosi
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 12. predavanje (24. svibnja 2007.) 235
zloinstvo, kad ga izvri svojom kaznom, koja je njemu, recimo 10 godina zat-
vora, kad izie, vi njemu nemate pravo vie govoriti da je on zloinac. On je
svoje odsjedio, i on ima pravo na to. Pazite zato! Da se sauva njegova linost
kao ovjeka! Jer, ako je napravio neko zloinstvo, nije negirao cijelu svoju
linost kao ovjeka. On se moe time iskupiti, pa to se i dogaa, pa se kae,
pravio je pa je napravio jedan vei ili manji prekraj, pa ak moe i nekoga
ubiti, a da nije htio, i tako dalje, dobro, ali on ima pravo da bude kanjen.
Pazite, to je sjajno: pravo na kaznu! Ta Hegelova teza esto zbunjuje.
Samo da sad jo ovo kaemo, tu je sad ta slobodna volja koja ve na stup-
nju toga pravnog odnosa ili oblika, kao bitnog drutvenog odnosa pazite
dobro, drutvenog odnosa, a ne jo ljudskog, vlasnitvo kao drutveni odnos
osob pomou ugovora to je neto to se jo i danas ne razumije. Ve
je Hegel o tome govorio, onda ne moramo ponavljati: politika ekonomija
kapitala, a na politiar veli, samo neka nam oni sa Zapada donesu kapital!
Oni dakle misle da je kapital kinta, da mu donese to vie novaca, gotovog
novca, ne!? Da, svakako, pa onda e on to potroiti na svoje ljubavnice ili na
svoje unuke... A nije! Kad uvede kapital, onda si uveo kapitalistiki odnos,
kapital je odnos, drutveni, totalni, kompletni. To je kapitalizam. On pokriva
sve u naem ivotu. Prema tome, ne moe ti uvesti kapital bez kapitalistikog
odnosa. To su nebuloze! ak su nekadanji takozvani marksistiki ekonomi-
sti ovakve nebuloze zastupali, pa to je bila sramota. Znate to su radili? Izba-
cili su prvu glavu Kapitala, da su to hegelovske nebuloze kod Marxa.
Dobro, dakle, rije je o drutvenom odnosu, o mojem, koji, kad izrasta
u ljudski odnos par excellence, jer sad ovdje moj kapitalistiki odnos ini
par excellence totalni ljudski odnos. Pazite, ja mogu biti siromaan ili bogat,
ali ivim kao kapitalistiko bie, u odnosu pervertiranosti totaliteta mojega
ivota. To je to otuenje, postvarenje mojega ivota o kojemu onda Marx go-
vori. Dakle, pravni odnos ili pravo kod Hegela jo je fiksiranje prvog, u histo-
riji, pravnog odnosa slobode, jer sam ja ve kao pravna osoba slobodno bie.
To je rudimentarna pretpostavka svega ostaloga za ovaj suvremeni dananji
ivot. Vlasnitvo, dakle, kao drutveni odnos osoba pomou ugovora, postaje
neto realno samo kao predmetni odnos. Pazite dobro, tu je Hegelova kritika
Kanta, njegova pojma moraliteta, koji se ne zove vie puki odnos nego pred-
metni odnos. Pazite, predmetni! Gdje moj odnos nije vie puka apstrakcija, u
bilo kojem obliku. Moe biti u misaonom. Nego ono, u totalitetu, u realitetu
mojeg odnosa prema drugim ljudima. To je predmetno odnoenje, u svakom
pogledu. Dakle, predmetni odnos kao predmetna djelatnost.
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 12. predavanje (24. svibnja 2007.) 237
Kad itate Marxa, onda prva teza o Feuerbachu, pa e vam onda rei: s je-
dne strane, kritiki spram takozvane metafizike, a s druge strane, ne zna da je
to utopijska ili spekulativna pozicija, gdje kritizira materijalizam, ukljuujui i
Feuerbachov, gdje su objekt mislili kao puku kontemplaciju, a ne kao realan,
djelatni, drutveno-ekonomski odnos. Dakle, djelatnu stranu razvila je, kae
Marx, klasina njemaka filozofija, a ne materijalizam i Feuerbach. A to je taj
predmetni odnos kao predmetna djelatnost u kojoj, prema Hegelu, i ovjek
kao slobodna volja postaje sm sebi predmetan. To jest, postaje predmetno
ili opredmeeno bie. Tu je na djelu historijski proces opredmeenja kao
samoodjelovljenja: Ja se potvrujem kad bismo to rekli najapstraktnije
kao proizvoditelj sma sebe i svega oko sebe, proizvodim svoj ivot i sve dru-
go, radim i djelujem koliko mogu, u onom to jesam. Ali, kao djelatno bie!
Tu je implicirano toliko toga! Hegel pravi ironine primjedbe, kad netko
veli, kako veli Zagorac, Je, pa nisam ja kriv, nisam ja ni delal, nisam ja
ni naprvil, ne! Onda Hegel veli, pa ba zato si kriv! Zato? Pa, morao
si neto napraviti protiv zla ili protiv onoga to tebe tue, i tako dalje. A mi
Zagrepani i Zagorci velimo: Ne bi se tel vu to meati! E, pa onda se
nemoj meati, pa se buju u tebe meali, u tvoj ivot, pa si zato unaprijed na-
drljao za to svoje nemijeanje! Hvala lijepa za danas, sad moramo zavriti
jer e mi opet Mikuli rei da sam tri minute pretjerao!
238 MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 12. predavanje (24. svibnja 2007.)
13. predavanje (31. svibnja 2007.)
Kolegice i kolege,
joj linosti, u svojoj ljudskosti, sad moemo rei, ono najbitnije sve se
dogaa za njega i po njemu. A sad imate te takozvane postmoderniste,
je li! Taj postmodernizam ide na negaciju moderniteta u kojem je ovjek
sredite svijeta i svega onog najbitnijeg za njega ukljuujui dakle to
samoodreenje i odgovornost za sebe i za sve drugo. Pa, sad ja postavljam
pitanje: to je sad sve toliko vano ako nije vano za ovjeka. O emu je onda
tu rije? Pa dobro, ako sad netko hoe iz toga praviti nekakve svoje karijere,
neu vrijeati, ali postmodernizam moe biti samo negacija moderniteta. A
to su ve i Kant i Fichte, to je ta moderna, koja svojim pojmom i zbiljom
znai ono to graanski svijet, naroito s Francuskom graanskom revoluci-
jom, donosi sa sobom. To je onda poslije ta sloboda, jednakost, bratstvo,
to su te parole Francuske revolucije, to je ostalo jo do danas kao jedan ap-
straktum u zraku jer toga je sve manje u svijetu, dok ne doemo u onu crnu
rupu gore... tamo...
Graanski modernitet sastoji se upravo u tom samoodreenju. To znai
ovdje ovo to Hegel govori, u pravu subjekta da, kako on kae, u radnji
nae svoje zadovoljenje i samopotvrenje. I tu poinje cijela pria. A to je,
osim toga, jedna od bitnih naime ne samo jedna od, nego upravo bitna
osnova svega onoga to se moe nazvati modernim pojmom demokracije,
naravno, ako se gleda u njezinom najboljem vidu. Dakle, s ovim i ovakvim
konkretiziranjem moralnog stanovita, za koje Hegel kae, pazite dobro, da
je produkt novijeg vremena kad to kae, onda imajte u vidu da smo o
tome govorili, nije sad tu prvi puta na djelu ta takozvana etiko-moralna pro-
blematika, jer ona poinje ve sa Sokratom, ali s osnovnim pojmom vrline
koja jo nije dola do onog nivoa do kojega tu etiku problematiku dovodi
Kant, gdje ovu vrlinu nadomijeta savjest. To je taj modernitet. Savjest na-
ravno, kao produkt ili, ako hoemo, u identitetu sa samosvijeu. Samosvijest
je sa-vjest. Poslije emo moda, ako stignemo, neto govoriti o tome, kako
na jezik ima sjajnih etimologij, a to je sanskrt, ili indoeuropska osnova. To
je fantastino, svi osnovni pojmovi ili rijei naega ivota proizlaze odatle.
Pazite: svijest, samosvijest, povijest, uvjet, rasvjeta, prosvjeta, svjetlo, itd.,
srodno je s onim veda, vid-, pa dakle u svim naim bitnim rijeima lei to
staro jezino nasljee.
Za Hegela je to produkt novijeg vremena, naravno, a u Kantovoj i Fich-
teovoj etici to dobiva svoj klasini izraz, pa time dolazi Hegel do onog bit-
nog momenta kojim je noeno i skroz naskroz proeto ovo nae moderno
vrijeme, bar u tzv. idealitetu, ovog tzv. europskog duhovnog kruga. Pazite,
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 13. predavanje (31. svibnja 2007.) 243
ima jedna stvar koja je tu na djelu. Ja sam ve o tome pisao, ako nita dru-
go, bar kao problem ovjek kao vrijednost po sebi, ak moramo rei,
kao jedina vrijednost, ljudski ivot kao takav. To je doseg europskoga duha
modernog vremena koji s Kantom dobiva svoju filozofsku konotaciju, svoje
znaenje, smisao i tako dalje. A zato to govorim? Pa ovi deki koji sad tamo
dolje sjednu u auto pa onda bombom raznesu sebe i druge, to nije europski
duh! To se naziva terorizmom. To se, dodue, moe nazvati kako god hoete,
on moe za neke tamo biti jako znaajan, borba protiv neprijatelja, protiv
Amerikanaca, protiv onoga tko ga porobljava i ugnjetava, i tako dalje, ali
gdje ete to nai u europskom krugu i vrijednostima? Pa, ja nisam itao da je
ijedan Europejac, ak i onaj koji se naziva teroristom, iao na to da bi sebe,
svoj ivot unitio na taj nain za to? To je specifino, ima neto s vjerom,
i tako dalje, ali to je ono to ne spada za cijelu klasinu filozofiju u
ono to se naziva sma bt europskoga duha. A to znai, ovjek kao istinska
i jedina vrijednost, i njegov ivot. Ljudski ivot kao takav!
Zato smo naglasili s Hegelom da je to mogue samo u moderno doba,
doba europskoga duhovnoga kruga. Ja sam to naao i negdje drugdje, pa
sam u svojoj knjizi Etika ili revolucija na 50 stranica pisao o pojmu i problemu
ljubavi. Pa imate tako lijepe stvari, ak u Bibliji, oni psalmi i Pjesma nad pjesma-
ma, kralja Davida, to su gotovo ljubavne pjesme. Meutim, ne samo Hegel,
nego itava klasina filozofija ukazuje na to, pa sam onda naao na primjer
kod Dnisa de Rougemonta, Ljubav i Zapad, pa Erich Fromm, Umijee ljubavi,
i neki drugi pazite, ljubav je mogua tek u moderno vrijeme. Kad se to
kae, to izgleda ovako malo apstraktno, nebulozno, a Hegel je rekao samo to:
samo dvoje slobodnih ljudi moe stajati u ljubavnom odnosu. ta to znai
slobodnih ljudi? Pa to je sloboda od svih vanjskih uvjeta ivota! Onda on
kae, prvi i posljednji ljubavnici starog svijeta, gledano prije svega u tom lite-
rarnom kontekstu, bili su Romeo i Julija. Oni propadaju zato to nisu bili slo-
bodni subjekti da stupe u odnos ljubavi jer su im roditelji bili protiv toga. A
toga imate jo i danas svuda. Pa ne bu se valjda udala za toga... takvog...?
Onda, ako ste Hrvat, ne smijete sa Srpkinjom ili s Muslimankom ili, ne daj
Boe, budisticom, ili obrnuto, i tako dalje. To sam i ja doivljavao kad sam se
vjenavao, i to jo 1948. godine, dakle u doba socijalizma, kad je vaila eman-
cipacija! Uglavnom, to jo uvijek tu ivi, i sad kad se vi idete vjenavati, pazite
dobro koga ete uzeti, nemojte krivoga uzeti, je li, morate dobro paziti.
A to je pitanje, kako Hegel kae, moderniteta: samo izmeu dvaju slobodnih
bia mogua je ljubav! Zato Kant onda insistira na ovjeku kao ovjeku.
244 MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 13. predavanje (31. svibnja 2007.)
profesor, joj, kak vi imate pretrane zahteve. Ali vi ne moete danas, sad u
rei ovo, u ovim strahotama oko nas u cijelom svijetu, priati prie kao svaki
inkasator za struju fali nam vie morala! Pa kako ti sad fali vie morala,
a nisi vidio da ti je prije falilo vie prava da te priznaju kao ovjeka, da te ne
tuku, bacaju na ulicu, da te gaze... On misli, vie morala e njega spasiti!? Pa
kako moe doi do vie morala kad nema niti pravnog odnosa da si priznat
kao pravna osoba! Pa e te suditi zato jer si Hrvat ili si Srbin ili si Turin ili
si Musliman, i tako dalje, ako si iz druge etnike. Pa dajte razmislite! Vi kao
filozofi nemate pravo govoriti kao prosjean ovjek! Zato je taj paragraf
vaan kao okosnica za razumijevanja epohalnog znaenja moraliteta i uje-
dno njegove granice! Historijske epohalnosti znaenja Kantova moraliteta
i njegova povijesnog prevladavanja s Hegelom. Taj Hegelov stav po svome
najdubljem smislu premauje etiko-moralno podruje, i u njegovu etiko-
moralnom horizontu i praktikoj njegovoj dimenziji, dakle, u ivotu samome,
naem ivotu. Evo, taj stav glasi ovako:
Moralnost i obiajnost... dakle, njemaki Moralitt i Sittlichkeit koji
obino vae otprilike kao istoznani... Pazite, zato? Zato jer ovaj pojam
sittlich ima osnovu, etimologiju od Sitte, obiaj, ali u njemakom jeziku on je
identian po smislu s pojmom moralan, i tako se upotrebljava. Ako kaete, Er
ist ein sittlicher Mensch i Er ist ein moralischer Mensch, to je jednoznano,
i tako se upotrebljava. Pa onda Hegel veli obino u istoznanom smislu,
u tom kontekstu. A ovdje su..., on sad veli za sebe, ovdje, kod njega, u toj
Filozofiji prava, uzeti u bitno razliitom smislu. Pazite dobro: moralnost i
obiajnost. Meutim, ini se da ih i predodba, predstava, razlikuje. Sad on
veli ovo: Kantovska jezina upotreba slui se preteno izrazom moralnost,
kao to se praktiki principi te filozofije posve ograniavaju na taj pojam...
kantovski, pazite dobro ...te onda stanovite obiajnosti, tovie, ine
nemoguim, dapae, izrazito ga unitavaju i bune se protiv njega. To on
kritizira ujedno ne samo Kanta nego svakidanju, uobiajenu upotrebu tih
pojmova, gdje se ne ini ta razlika do koje je Hegelu toliko stalo, vidjet emo
to sad. On veli dalje: Ako bi pak moralnost i obiajnost i bili po svojoj eti-
mologiji istoznani... dakle: moralisch = sittlich to ne bi prijeilo...,
Hegela, naravno, da se te, jednom razlikovane rijei koriste i za razliite po-
jmove, dakle, za razliit smisao bitnog odreenja, u ovoj razlici do koje sada
Hegel dolazi i inzistira na tome.
Dakle, do ega je sad tu Hegelu stalo? Razlikovati sad ta dva pojma u
ovom hegelovskom smislu, znai: moralni pojam praktikoga ogranien je
248 MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 13. predavanje (31. svibnja 2007.)
bitna, graansko drutvo. Pri tome Hegela kritiziraju sve do dananjeg dana
da je etatist, ima tu i tipinih ideolokih invektiva, zato to je on bio uitelj
Marxa, pa onda to ide indirektno na Marxa. A znate to je Hegel rekao?
Ako je drava istinska, onda ona jest ili treba da bude garant slobode svakog
pojedinca. To je Hegel, to moete proitati, a ne da je bio ideolog pruske
monarhije, i takve stvari. Druga je stvar, a Marx ukazuje na to, gdje sada, da
tako kaemo slikovito, Hegel lebdi u zraku, mislei da e drava rijeiti kon-
flikt unutar graanskog svijeta. A kad biste proitali, to su paragrafi 243-245
Filozofije prava, pa ete vidjeti da nije trebao doi tek Karl Marx da govori
kritiki o graanskom drutvu. Sve je unutra reeno! Sve! Pazite, sve je an-
ticipirano, sve do danas! Pa, evo vam stava: Graansko drutvo ne moe
rijeiti svoje bitne probleme..., na primjer, siromatvo itsl. Zato? Jer ivi
od siromatva nekoga, to jest, od radne snage potlaenih! To govori Hegel,
a ne tek Marx! Meutim, Hegel je bio tu, sad emo rei pod navodnicima,
idealist. On je u svoje vrijeme vjerovao, i ne samo on, i Fichte, koji je bio
revolucionaran mislilac, isto ne moe preskoiti svoju epohu. Pazite, iz feu-
dalizma prijei u graansko drutvo, bila je velika muka, pa se onda ti filozofi
mue i terminoloki, to smo ve govorili. Ali za njih je onda bio takorei
ideal dobiti jednu graanski koncipiranu dravu, koja e sa svojim pravnim
poretkom, sa svojim temeljem, i tako dalje, biti osnova mogunosti razvitka.
O tome ve govori Fichte, onda i Schelling prvoklasno, pa onda Hegel tu
nastavlja. Drava je u tom trenutku ansa da se presvode, pazite doslovno,
da se presvode sukobi unutar graanskog drutva kao atomiziranog drutva
sukoba i tako dalje. Pazite, Hegel je i graansko drutvo nazvao po uzoru
na Smitha i Ricarda, te klasine engleske ekonomiste, pa ih i hvali pa onda
graansko drutvo naziva sistem potreba. Razmislite malo! Samo potrebe
i potrebe tu ja ivim kao takav, pa sam onda s Marxom govorio o toj
upotrebnoj vrijednosti. Mi smo bia upotrebne vrijednosti, bia potreba. I tu
nas je Hegel ve unaprijed fino odredio sistem potreba! Da ne bismo tu
ostali samo na tome, Hegel ide tako daleko da nas, u tom kontekstu, dakle,
graansko drutvo, po tom principu smijeta u jedan poluivotinjski princip,
i to Hegel explicite kae. Jer, to smo mi drugo? Pa i ivotinja se brine za svo-
je potrebe da preivi. Ako ostanemo samo na tome, onda drava tu slui kao
garant da se moemo dignuti iznad toga, presvoditi te interese, sukobe i tako
dalje, to je onda jedna idealna tvorevina. A to je onda politika ako ne to!?
Dakle, pomirenje tih sukoba i tako dalje. Mi smo za Hegela pomou drave
podignuti na vii nivo, ne puka bia, nego lanovi graanskoga drutva. Tu
252 MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 13. predavanje (31. svibnja 2007.)
je onda obitelj, graansko drutvo, drava. Ali, pazite, Hegel ide jo dalje
svjetska povijest kao svjetski sud, Weltgeschichte als Weltgericht! Dakle,
svjetska povijest je kriterij, princip za sve to se dogaa u historiji! Svjetski
sud! Svi su postavljeni pred svjetski sud u smislu povijesti koja je onda tu ona
opa pretpostavka cjelokupnog ivota! Pazite dobro svjetski sud. Prema
tome, i drava je podvrgnuta povijesnom svjetskom sudu, i tako dalje. Pa to
demantira one koji kod Hegela poto-poto hoe naglasiti da je drava njemu
ono najvie. To nije istina!
Pazite ima jo jedna stvar, to je s onim subjektivni-objektivni? Naime,
imamo dravu i povijest! A to je pritom s apsolutnim duhom? To je val-
jda neto vie za Hegela: subjektivni-objektivni-apsolutni. to spada u to?
Umjetnost-religija-filozofija! Onda, kako moe drava biti ono najvie do
ega je Hegelu stalo?! Znai, netko nije itao dalje, pa kako moe govoriti o
Hegelu, a da to nije ni proitao. Pa to su onda bezobraznici! Pa ima takvih
bezobraznika koliko hoete! itajte na primjer toga Karla Poppera, pa ete
vidjeti, to je najvei suvremeni ideoloki bezobraznik! Pa je upravo zato i
glorificiran na sve strane. Kapitalizam slobodno drutvo!? Sad je njegov
Bush to slobodno drutvo!? Ali deko je bio pametan, zaradio je sto milijuna
dolara na toj svojoj knjizi Otvoreno drutvo i njegovi neprijatelji! Pa su samo
Sovjetski savez bili neprijatelji tog otvorenog drutva, a kapitalisti, to su oni
slobodnjaci koji idu za naftu unitavati itave narode i cijeli svijet. No, dobro,
o tom po tom ili, rekli bismo s Hegelom: svjetska povijest svjetski sud.
Dobro, sad tu imamo ta tri momenta: obiajnost obitelj, graansko
drutvo, drava, pa emo ukazati na to, jer je Hegelu stalo da upravo, da tako
kaemo, prevladavajui pojam praktikoga u Kanta i itavoj etikoj teoriji
od Sokrata do tada, da dobije punou ovoga pojma praktikoga u toj sferi
obiajnosti kao treeg momenta, za koji smo rekli: apstraktno ili formalno
pravo, moralnost i obiajnost. Dakle, obiajnost ima ta tri momenta gdje
dolaze do izraaja i na djelu su u konkretnom obliku i pravo i moralitet. I
obitelj ima svoju pretpostavku u ova dva momenta, i graansko drutvo i
drava. Dakle, obitelj je tu prvi moment ili stupanj obiajnosti. Pazite, kod
nas je sve to ideoloki zamagljeno i falsificirano: pojam obitelji nije identian
s pojmom porodice. Nemojte bar vi kao filozofi govoriti, mi Hrvati imamo
obitelj, a Srbi imaju porodicu. To su dva bitno razliita odreenja. U
obitelj spadaju, pa to Hegel govori, otac, majka i djeca, i nita vie. im vaa
teta stupa u to, ona stupa u porodicu! Onda, kad imate to jo ire, onda imate
rod. Dakle, obitelj, porodica, rod, pa onda pleme, kad smo svi skupa plemen-
ska bia, ne!? Dakle, pod pojmom obitelji misli se samo roditelji i djeca.
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 13. predavanje (31. svibnja 2007.) 253
trebao doi Marx da nam tumai od svog poetka, od svog klasnog razdo-
blja, upravo vladavina manjine nad veinom. Eto! Bez obzira jesu li sad u
rodovskom, robovlasnikom, u feudalnom sistemu, u graanskom sistemu
manjina vlada veinom. To je drava. Zato je Marx s pravom naziva pri-
vidnom zajednicom ili otuenim posrednikom izmeu ovjeka i ovjeka.
To naravno nije za nas vie neko rjeenje problema, ali je Hegel imao u
vidu u onom trenutku samo tu mogunost, nita mu drugo nije stajalo na
raspolaganju. To to je Marx otiao korak dalje, pa je onda ukazao na to,
kritizirajui Hegela u tome, bilo je samo jednim dijelom opravdano, kad je
razotkrio da je drava prividna zajednica. Drava nam slui kao ona jedino
mogua realna opost unutar koje mi onda moemo egzistirati, kao nekakva
klasno-drutvena bia koja se odravaju bez neprekidnih sukoba. Ali, drava
je prividna zajednica, kae Marx, naravno, a to je kritika ove iluzije Hegelove
da se pomou drave mogu razrijeiti ovi bitni problemi. A vidimo da se ne
mogu rijeiti. Jer drava nas neprekidno pljaka i zapravo razjedinjuje jer je
vladavina manjine nad veinom.
Dobro, ovo to smo sada govorili, do ega je Hegelu stalo, da ukae na
to, kad govori o graanskom drutvu, da je to onaj proces u kojem lanovi
graanskog drutva sad on to gleda jo i s druge strane, pazite idui
za svojim posebnim i pojedinanim svrhama i realizacijom privatnih inte-
resa. To je Hegelu sad bilo stalo da naglasi. I to je za njega bitna razlika
graanskoga svijeta u cjelini, u odnosu na cijela prethodna historijska razdo-
blja, robovlasniki sistem, feudalni sistem, i tako dalje, izlaze nuno na
opi plan sukobljavanja i odmjeravanja. Dakle, proces u kojem se njihova
pojedinanost i prirodnost dakle, prirodna sposobnost, spretnost, talent
i tako dalje pazite ovo, to je Hegelu stalo, prirodnom nunou samog
sistema ivota i proizvoljnou vlastitih potreba uzdie pojedinac do formal-
ne slobode... Pa tu je zato dobio taj pravni odnos kao pretpostavku kao
i do formalne openitosti, on veli, znanja, htijenja, dara, talenta, ime se u
posebnosti obrazuje subjektivitet! Upravo u tome Hegel vidi, za razliku od
prethodnih historijskih stupnjeva i oblika drutvenosti onaj bitni povijesni
positivum.
Naime, s graanskim drutvom, ulazi se u pravu i svestranu, objektivnu
osnovu za razvitak konkretnog subjektiviteta. U toj takozvanoj, negativnoj
strani sukobljavanja pojedinanih interesa, vi ste Hegel bi rekao prisiljeni
da pokaete maksimum svojeg dara, sposobnosti, talenta, da se odrite. A
onda ide Hegel na to da pokae razliku izmeu, recimo, primitivnog menta-
liteta koji nema potrebe da radi to su sakupljai, trgovci i tako dalje, ono
256 MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 13. predavanje (31. svibnja 2007.)
psi laju, karavana prolazi! To je sjajno. Ali rad, pa onda ak govori prsti,
ruke... Trebalo je doi do toga... Pazite, mi uzimamo danas kao samo po
sebi razumljivo, kad pratite historijski razvitak, ovjek je od majmuna trebao
postati spretan... pazite, ruke, prsti, pa onda i um, razvijanje... A ime? Pa
proizvodnjom! Produkcijom! Pa, niim drugim!
Dakle, ova prisila, nunost da se potvrdi, da uope moe egzistirati u da-
nim uvjetima, ti mora, kako bi se kazalo, probuditi sve svoje snage, talente,
mogunosti, spretnosti, i to je onda jedan napredak u tom smislu. Hegel bi
rekao, preko nunosti do slobode, da se ovjek oslobaa. Naravno, to su
druge stvari, sad ne moemo sve dorei, ali imate Hegelovu kritiku Bibliije,
to su prvoklasne stvari. Pazite, Adama i Evu, nae pretke, Bog daje izbaciti
iz raja: U znoju lica svoga jest e kruh svoj!, rekao je Adamu, pa je Adam
bil jako alostan, a i Eva, ne!? Onda Hegel veli, pa to mu je jedini izlaz da su
ga bacili van iz raja, pa je onda to naslikano, izgon iz raja, na vratima onaj
aneo s maem. Oni su, dakako, alosni, ali, veli Hegel, nema nita izvrsnije
za ovjeka nego to da su ga izbacili iz toga raja, koji je bio, veli, vrt samo
za ivotinje. Gledajte, Hegel kao protestant veli, imate 1527., zapamtite taj
dan, to je Lutherov edikt kontra pape, stoji: Ora et labora! Moli i radi! Pazite,
prvi puta u historiji, 1527. s Lutherom, rad postaje bogougodan! Moliti i
raditi! Tu su parolu imali samostanci i sveenici, i tek sada rad zadobiva di-
gnitet ljudskoga i boanskog, da ovjek svojim djelom, svojim radom, postaje
ovjekom.
Hegel je bio protestant, pa je onda s te strane gledao malo bolje nego
katolici, i bio je malo kritiniji, i tako. Dakle, ovaj rad, na viem stupnju, na
sebi, Hegel bi rekao, time ujedno radi na sebi samome kao ovjeku, upravo
tom svojom proizvodnjom, svojom djelatnou, radom i tako dalje. Eto, to
on vidi, tu takozvanu, pod navodnicima, prisilu unutar graanskog drutva
i sistema potreba, koja ti indirektno ujedno omoguuje da postane netko
i neto. Naravno, to je teite tu a mi do toga jo nismo doli jer smo
primitivci! Pa nisi ti ovjek zato jer si se narodio kao Turin, Hrvat, Srbin ili
Slovenac, nego po tome to jesi kao ovjek, a to znai po onome to si
napravio iz sebe samoga.
Dobro, evo, to je sad gotovo. Mi emo idui puta zaokruiti ovih nekoliko
bitnih Hegelovih problema. A kako sam vam obeao, ako se sjeate, onaj
moment gdje sam rekao da me zaveo Hegel, pa u vam i to rei. To je jedan
bitni problem na koji vam hou ukazati u iduem predavanju.
14. predavanje (8. lipnja 2007.)
Kolegice i kolege,
mi smo ve najavili da emo ovo predavanje nekako skratiti jer smo govorili o
tome da smo vremenski bili malo skueni ne malo, dosta s obzirom da
se u nekoliko predavanja ne d ba sve ispredavati, pa smo morali preskakati
neke stvari. Rekao sam da emo se danas za kraj naih izlaganja malo zadrati
samo na nekim ali, recimo, bitnim problemima i momentima Hegelove filo-
zofije, pa bih vam prije toga dao literaturu za koju mislim da je tu relevantna
za Hegelovu filozofiju. Pazite, veina te literature nalazi se, mislim, u naoj
seminarskoj biblioteci, pa ako hoete to sebi zapisati ili zapamtiti, ja vam da-
jem desetak djela, prije svega za Hegela, a za drugo sam vam ve neto dao
na poetku, u najavi kolegija.
Imate, evo, Ernst Bloch, Subjekt-Objekt. Objanjenja uz Hegelovu filozofiju,
to je izdao Naprijed, Zagreb, jo 1959., a kasnije jo jedno izdanje; dakle,
ima dva izdanja. Moram uz to samo kazati da Bloch tu daje jednu iscrpnu
cjelinu Hegelove filozofije i po njegovim djelima i po bitnim problemima,
plus dodaci su, to je vrlo zgodno i korisno, iz Hegelovih tekstova, uz svaki
komplet problema. Pa onda to moete koristiti, to je objavljeno kod nas,
sigurno imamo.
Imate zatim Georga Lukcsa, Povijest i klasna svijest, takoer Naprijed,
Zagreb, 1970. Kasnije je bilo jo jedno izdanje u istom tom naem Naprije-
du, Filozofska biblioteka. To je poetak, znate, kad gledate historijat s tim
Hegelom, i tako dalje, o emu je ak i Marx pisao, kad kae da s njime postu-
paju kao s lipsalim psom, i tako dalje. Pa rekli smo tamo, Hermann Nohl
je tek 1907. izdao rane spise, tako da se o nekim Hegelovim djelima nije ni
znalo, preko pedeset..., ma i vie, sedamdeset godina! Lukcs tu sada, 1923.
godine, pravi to djelo, Povijest i klasna svijest, to izlazi u Berlinu 1923., i to je
bilo veliko osvjeenje jer Lukcs tu obrauje klasinu filozofiju i Hegela na
nov nain, pa je to kasnije bila dobra osnova za pravo razumijevanje nekih
bitnih momenata, naroito poslije drugog svjetskog rata, kad se ta problema-
tika u Europi obnovila, i kad tek po prvi puta Hegel postaje zapravo predmet
istraivanja i ispitivanja.
Zatim, ono to sam ve naveo, samo to jo nije u prijevodu Richard
Kroner, Von Kant bis Hegel, to je 1923. godina; dakle iste godine kada Lukcs
izdaje svoje djelo Povijest i klasna svijest, izlazi prvi svezak Od Kanta do Hegela
od Kronera, u dva sveska, a kasnije, 1926. godine i drugi svezak. To je naime
jedno fino djelo, ve smo o tome govorili, to je bilo zaputeno, ne znam
258 MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 14. predavanje (8. lipnja 2007.)
zato. Kad bi se to kod nas prevelo, to bi bilo jako dragocjeno, ja bih onda
unaprijed rekao da bi to morao prevoditi ne samo neko tko zna njemaki,
nego netko tko je dobro potkovan u klasinoj filozofiji.
Onda imate Karla Loewitha, Von Hegel zu Nietzsche, ne znam je li to pre-
vedeno... Loewith je to pisao, tj. objavljeno je 1940. Loewith je interesantan,
ja sam ga sluao u Heidelbergu 1962-63., kritizirao je i Marxa, to je isto jedno
jako dobro djelo, ali to imate dakle samo na njemakom.
Zatim imate Theodora Adorna, Negativna dijalektika, to je prevedeno u
Beogradskom izdavakom grafikom zavodu, 1979., dakle, Negativna dijalek-
tika, gdje Adorno, kontra takozvanoj Hegelovoj pozitivnoj dijalektici hoe
okrenuti stvar, pa treba vidjeti koliko je to uspjeno, ako se ostane pri pojmu
dijalektike. Ali dobro, to je jedno vrlo dragocjeno djelo, Adorno je bio jedna
dobra glava. Od njega moete jo u naem prijevodu nai Tri studije o Hegelu,
prevedeno jo 60-ih godina u Sarajevu, Veselin Maslea; to je ak poznato jer
tu se Adorno ba posebno pozabavio bitnim nekim problemima Hegelove
filozofije; te tri studije esto se i citiraju kod njega.
Zatim imate takoer prijevod, to ga mi jo nismo imali, a ja sam to djelo
imao na francuskom, Alexandre Kojve, Lintroduction la lecture de Hegel, to
je izdano na francuskom 1947., kod nas prevedeno Kako itati Hegela, takoer
u Veselinu Maslei, 1964., Sarajevo. To je vrlo interesantna knjiga, djelo je-
dnoga Rusa, emigranta, Aleksandra Koevnjikova, koji je u Parizu na uni-
verzitetu drao predavanja, a sluali su ga svi poznati francuski intelektualci,
pazite Sartre, Camus, Fessard, Aron, i tako dalje. Dakle cijela jedna kla-
pa pravih filozofa i teoretiara, koje je uio taj Koevnjikov, Koev, neto o
Hegelu, a i o Marxu, i tako dalje. To su uvena predavanja, ja sam to morao
koristiti na francuskom, a sad to imamo i u prijevodu. Pa to je interesanto
vidjeti, naroito to to je Koev tu teite cijele problematike Hegela stavio
na Fenomenologiju duha.
Onda imate Herberta Marcusea, pored ostalih djela, imate Um i revolucija.
To je knjiga koja je, koliko ja znam, izila 1940. u Americi, Reason and Revo-
lution, onda je Alfred Schmidt to preveo na njemaki, Vernunft und Revo-
lution. Kod nas je to prevedeno, 1966., Veselin Maslea, Sarajevo, kao Um i
revolucija.
A sad u dodati i svoje dvije stvari... Jedna kolegica me tu proli puta pi-
tala, gdje bi ovo to ja tu govorim, gdje bi ona to mogla nai, pa sam rekao:
imate Kangrgu, ne!? Malo sam se alio, a ona veli, je li, a ta? Evo, Odabrana
djela Milana Kangrge u 4 sveska, Naprijed, Zagreb, 1988. A 2004. je izala, tko
hoe kompletirati, moja Etika, u Golden marketingu, Zagreb.
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 14. predavanje (8. lipnja 2007.) 259
imenuje tako. Ima neto tu, ja sam to ve govorio, ali treba ba s obzirom
da o Marcuseu govorimo kao o vrsnom interpretatoru Hegela, i ne samo
Hegela, on je inae vrsni filozof, jedan prvoklasni moderni filozof, da je i on
bio pod zabludom onoga to je Kant imenovao kao spekulacija = teorija, pa
onda Marcuse gotovo pejorativno govori, ah, spekulacija... To je i sm Marx
govorio, a bio je spekulativni mislilac! A, zato se to dogaa kod tih filozofa,
kako se to dogaa, to je sad druga stvar, trebalo bi posebno analizirati zato
su se bojali te spekulacije... Ne znam, ali uglavnom, to je bila identifikacija s
teorijom.
Marx onda s te strane ima pravo, veli, dobro, to sad samo ta teorija, ali
jedan Marcuse je morao doi, i doao je, vidjet ete, do te upravo spekula-
tivne pozicije. Zato emo tu, naravno, navesti nekoliko takvih Marcuseovih
stavova, ali ne sad samo s obzirom Marcusea, nego na njegovu interpretaciju
Hegela. Mi govorimo sad o Hegelu, a on je tu ba postavio ili bar uvidio neke
bitne probleme koji se tiu same sri Hegelove misli.
Ve smo naglasili to da je i ja na tome insistiram, uvijek dajem malo
zadrke, ne mora se s time nitko slagati ali recimo za mene je onaj prvi
Hegelov spis, takozvani Differenzschrift, 1801., neto najdublje to je on
postavio nakon Fichtea, kao spekulativnu osnovu za cijelu svoju filozofiju.
Dakle, evo najprije, ja citiram sada Marcusea. Marcuse kae za Hegela... Da,
zapisao sam si jednu primjedbu evo gledajte koji je veliki problem za sve
ove filozofe o kojima govorimo treba promisliti moe li se uope kritiki
govoriti o filozofiji i njezinim dometima s filozofske pozicije. Pazite, morate
prekoraiti granicu filozofinosti da biste vidjeli dosege filozofije, i tako dalje.
Jer, pazite, i Marx to radi jo u horizontu onog terminolokog-filozofskog,
kad veli, ne Philosophie, nego Verwirklichung der Philosophie, ozbiljenje filozo-
fije. Dakle, on odaje puno priznanje Hegelu da je sve rekao to je trebao
rei kao filozof, samo mu je rekao, pa to ti je lijepo, ali gdje je to u realitetu?
Ta umnost, o kojoj ti govori, treba biti u ivotu, je li, pa je to onda nazvao
ozbiljenje, ili kako bi se reklo realizacija filozofije. Sve to si rekao, svaka
ti ast, veli Marx Hegelu, ali idemo dalje od filozofije. Meutim, pazite, i
njegov izriaj je jo u horizontu filozofinosti. A time Marx pledira ve za
jednu spekulativnu poziciju s koje moe pristupiti najveem filozofu svih
vremena. Evo, to je cijela pria. Ali to je problem. I Schelling je ve bio doao
na to, pa je rekao da mu je taj teorijski dio filozofinosti prekratak, i jedino
se praktikim prijelazom moe..., i tako dalje. Dakle, tu smo stalno ve na
prijelazu izmeu filozofije i spekulacije.
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 14. predavanje (8. lipnja 2007.) 261
Dakle, Marcuse kae sad ovo za Hegela: itava doktrina pojma, Be-
griff, savreno je... on to stavlja pod navodnike ... realistika, ako je
shvaena i izvedena kao povijesna teorija... Pazimo dobro, sad, ve kae: po-
vijesna teorija. Ali, kao to smo ve naznaili, Hegel ide za tim da raspusti...,
pazite ovaj glagol raspusti, ... element povijesne prakse i da ga nadomjesti ne-
zavisnom zbiljom miljenja to je potcrtano, pazite. Mnotvo posebnih
pojmova postupno se skuplja u pojmu koji postaje jedinim sadrajem itave
logike. Ova se tendencija jo uvijek mogla pomiriti s jednom povijesnom
interpretacijom ako uzmemo da pojam predstavlja konani prodor uma u
svijet. To to sad Marcuse nama govori u odnosu na Hegela kritika je pozi-
cija, ali on je vrlo dobrohotan, koncilijantan prema Hegelu, on ga tu, da tako
kaemo, ak i malo spaava. Jer, pazite, Hegelovo insistiranje na pojmu, kad
malo promislite, onda Hegel time nije doao dalje od Kanta. Zato? Pa Kant
je doao do pojma predmeta, do predmetnosti predmeta.
Predmet je pojam, pojam je predmet! Ako se na tome ostaje ili zastaje,
onda znamo dobro da s time nismo daleko otili. Cijela klasina filozofija ve
ide dalje, pa ve Fichte ide na spekulaciju, i tako dalje, ali Hegela treba itati
sa stanovita pojma pojma. Pazite ovo, pojam pojma je spekulativna pozicija,
kada postavlja pitanje mogunosti pojma ili predmeta, ali ne vie kantovski,
u horizontu spoznajne teorije, nego dublje, u realitetu. Dakle, spekulativno.
Ali kad itate tako, a ne uzimate u obzir ono to je Hegel ve rekao, onda
ete ga krivo interpretirati. to znai, recimo to pa to je abeceda on
kae, onaj tko hoe filozofirati bez pojma, bolje da se ne uputa u to. Pa, to
je razumljivo jer mu je Kant to ve omoguio koji je kritizirao metafiziare:
vi govorite o predmetu, a niste ga ni odredili, ne znate to je i odakle je to;
prema tome, niste doli do pojma, a govorite o pojmu. U tom smislu, Hege-
lov pojam pojma je pitanje, po emu je taj pojam kao predmetnost mogu, i
tako dalje. Hegela treba itati u horizontu pojma pojma. Ali, samo ete nai
da govori o pojmu. Evo, sad ga i Marcuse interpretira tako, pa ga spaava, da
tako kaemo, da je tu jo uvijek na djelu povijesno miljenje pojam kao
prodor uma u zbilju, u svijet.
Tu sad slijedi prvi pravi uvid u, moemo sad kazati, dvostrukost, moemo
kazati, neodlunost i ak gotovo neodreenost stava. Marcuseova prvoklas-
na formulacija glasi ovako. Naravno, to je sve interpretacija Hegela. Takva
povijesna koncepcija, kae Marcuse, ivi u Hegelovoj filozofiji ali nju ne-
prestano nadjaava ontologijska koncepcija apsolutnog idealizma. Naravno,
sad da treba promisliti to je time reeno. Tu je reeno toliko puno, gdje
262 MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 14. predavanje (8. lipnja 2007.)
veli Marcuse. Najvii oblik ovoga samoozbiljenja naziva Hegel idejom. Sad
kae dalje Marcuse: Jo od Platonova vremena znaila je ideja sliku...
zgodno! istinskih mogunosti stvari nasuprot prividnoj zbilji. I tu lei,
to smatra Marcuse, s pravom, veliina Platonova. Ako ne eli ostati pri pu-
kim osjetilima, povrnosti, pojavnosti, treba tragati za bti toga. Dakle, to bi
bila ta ideja. Meutim, grekica je, da tako kaem, bila u tome to se ta ideja
onda prebacuje u transmundano, hipostazira se, i tako dalje, nije vie pojam
u kantovskom smislu, nego negdje gdje jo nije..., pa je onda ideja. Dakle,
privid istinske mogunosti ideje, slike, stvari nasuprot prividnoj zbilji, bio
je to..., pazite, Marcuse dobro kae, s Platonom, bio je to prvi kritiki po-
jam..., pa onda Marcuse, na jednom drugom mjestu, kae: i ono teorijsko
bilo je prvi kritiki stav prema svijetu, da si objasni bt stvari. Pa to je bio taj
teorijski put.
Da, naravno, prvi kritiki pojam, kao to je to i pojam bti, kojim je kri-
tizirana sigurnost zdravog razuma u jednom svijetu koji se suvie spremno
zadovoljavao oblikom, pojavnou, povrnou, u kojem su se sve stvari ne-
posredno javljale. Stav da je istinski bitak ideja, a ne zbilja, na taj nain sadri
jedan hotimini, veli Marcuse, hotimini paradoks. Sad, da li je to bio samo
paradoks, to treba dobro razmisliti.
Tu vidimo da je Marcuse vrlo koncilijantan spram Hegela. Bilo bi dobro
kad bi bilo rijei samo o nekom paradoksu. Na djelu je ovdje, naime, od samog
poetka zato sad treba postaviti pitanje: kojeg to poetka, kakvog poetka,
da li od poetka sme filozofije, to treba promisliti zaotrena odluka: ili
na ivot ili na njegovu samoobmanu. A sa svoje strane malo zaotravam tu
odluku ovako: ili na spekulaciju ili na filozofiju. I sm Marcuse, samo na dru-
gi i drugaiji nain, pogaa samu bt toga odnosa. Pri tome eli, djelomino
s pravom, kako vidimo, opravdati Hegela, pa kae ovo, pazite: Za Hegela
ideja znai ivot i aktualni oblik istinskog bitka.
Sad ima jedan problem koji je moj problem, ali nije samo moj. Ima je-
dna, ako govorimo o paradoksu, onda je to zbilja jedan paradoks. Svakako
moemo i trebamo i moramo postaviti pitanje, a to se ne tie samo Hegela
nego cijele klasine njemake filozofije, ak s onim najviim vrhuncima, ve
sa spekulacijom, i tako dalje: svi ti filozofi upotrebljavaju pojam ideje, a iz
toga nuno, normalno, onda imate i pojam idealizma. Pazite protivurjeje:
pojam ideje vam je identian s pojmom materije. Kad to kaete, to izgleda
nebuloza, zar ne ali to je materija? Pojam, apstrakcija! Pa gdje imate
materiju? Tu? To nije materija, to je stol! Materija je isto kao ideja ap-
strakcija od svake pojedinane stvari. Prema tome, to je jedna marksistika
264 MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 14. predavanje (8. lipnja 2007.)
bolje, momentom. Jer eidos je..., pazite sad ovo, ... to je ideja... stabilni izgled
uzet sa nestabilnosti stvari. I to nam sad mora rei jedan Bergson!?
Svesti stvari na ideje, znai svesti postajanje... to bismo njemaki rekli
werden ...na njegove sastavne momente, od kojih je svaki, uostalom, po
pretpostavci, van zakona vremena..., pa to je sjajno reeno, ... i kao obran,
kao ubran u vjenosti. Pa, to mene asocira na Zenona koji je dobro tamo s
te pozicije rekao, strijela ispucana uope se ne kree, nema vremena, uvijek
na jednoj odreenoj toki! Pa onda onaj Ahil i kornjaa, ne! Ahil nikad ne
moe stii kornjau ako je ona dobila malo fore, kako se kae, pred njim!
Jer, dok on nju stigne, ona je uvijek ve malo odmakla, i tako dalje.
Dakle, mi smo time onda prostorno odredili vrijeme! Evo, to je cijela
pria. A to je sad ono na to nam Bergson hoe tu fino ukazati na ovo sad
bismo mogli rei statinost pojma ideje, koja moe govoriti o konanosti,
gotovosti, zakljuenosti. Onda se time Hegel bavi u kritici, imate toga na
puno mjesta, u Enciklopediji, gdje kritizira ono ex nihilo nihil fit, iz niega ne
postaje nita, nego ovi metafiziari jo od Melissa kau, samo iz neega
moe postati neto. Tu je zalom onog po emu ili iz ega. Dobro, a sad Hegel
veli, ako neto jest, ne treba tek postajati! Prema tome, iz niega ili bolje
rei po niemu postaje neto! A ovo nita iz nita miljeno je kao povijesni
in, kao akt, kao samodjelatnost. Prema tome, ja u ponoviti, to se sad tie
ovoga pa to treba razmisliti: svesti stvari na ideje, znai dakle svesti postajan-
je Bergson govori tu o lan vital, kretanju, i tako dalje, o ivotnosti na
njegove glavne momente, od kojih je svaki, uostalom, po pretpostavci izvan
zakona vremena. Dakle, izvan vremena, i kao da je ubran u vjenosti! Pa
to je metafizika! Metafizika ne poznaje vrijeme! Onda sam ga ja citirao, pa
su me gledali oni metafiziari u Freiburgu, pa sam im citirao Hegela iz Jenske
realne filozofije onaj stav: vjenost je misao vremena, Die Ewigkeit ist der
Gedanke der Zeit. A to to znai? Da mora najprije biti u povijesnom
vremenu da bi uope doao do samog pojma vjenosti. Pa pita, a to je bilo
prije? Nije bilo nita prije! Sm si poeo ivjeti i djelovati i raditi, i tako dalje,
pa si time tek bio u vremenu, i samo po tome si uope vremenito, povijesno
bie. A onda tek naknadno moe postaviti pitanje, pa dobro, a to je bilo
prije! Ma, nije za tebe bilo prije toga nita! Maglica svemirska maglica!
Moda to jedino, ali samo poto si ve bio povijesno-vremenito bie!
Sad jo samo ovo, pazite. To ja navodim zato jer sad emo doi do prvo-
klasnog Marcuseova stava koji e rainiti to zamreno klupko, da tako
kaem, ne reflektirajui na taj pojam ideje, kao to radi Bergson. Ali, im
266 MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 14. predavanje (8. lipnja 2007.)
ontologija je fiksiranje bia, kao takvog. Dakle, filozofija kao ontologija, dakle
metafizika, koja ve od poetka preskae tu mogunost ivotnosti za volju
gotovosti, dovrenosti. Kad kaete dovrenost onda vam je to savrenost
postojeega. Ono to je dovreno jest savreno. To je identitet. I metafizika
poinje s gotovou svijeta, ivota, svega... i tako dalje. Dakle, njegovo um-
rtvljenje. To je ono to nam je na svoj nain Bergson rekao s pojmom ideje,
bez obzira hoemo li se s time sloiti, nije pitanje pojma, nego smisao onoga
to se iskazuje.
A to to nam sad Marcuse govori, bila je konana presuda ne samo nad
ivotom nego i nad spekulacijom kao njegovim istinskim, iskonskim izrazom
i potvrenjem, a sma je Hegelova misao tu ostala negdje izmeu. Upravo
ovdje sad lei pravo mjesto na kojemu dolazi do punog izraaja bitna razlika
izmeu Fichtea i Hegela. Dok se Fichte krvavo borio, da to kaemo ovim
rijeima, da prekorai horizont filozofije kao bitne neistine to je ono to
Marx zapravo hoe rei Hegelu: vrlo si to lijepo filozofski protumaio, ali
toga ti nigdje nema u ivotu! Prema tome, ako misli da je to ta jedina istina,
onda ivimo u neistini, jer je ivot drugaiji. Pa, to ivimo svaki dan, moemo
uljepavati sve skupa!
Ja smatam da je za svakoga tko je religiozan, religioznost onda najfiniji
nain ili ak, kako Hegel na jednom mjestu kae, poetski, da se izie iz ove
doline suza, pakla i strahota, i tako dalje. Sretni su ljudi koji su istinski religi-
ozni, koji vjeruju da e biti nagraeni na drugom svijetu, i tako dalje. Tu je
ta kranska utjeha koja je dragocjena za ljude koji su bespomoni. Ali to je
samo jedan mogui odgovor, no onda znam to sam rekao, pa neemo sad to
poistovjetiti s filozofskim traenjem nekakve istine, ako smo na istoj poziciji.
A filozofija nije utjeha, kako kae Hegel u svojoj Fenomenologiji duha. A
filozofija je tu, kad bi sad gledali s Marxove pozicije, ostala samo jedna puka
ideologija. Ideologija nije istina, ona je samoobmana!
To su ti problemi. ekajte, to je sad jako aktualno danas. Pazite, kad netko
veli, bioetika, to lijepo zvui, to je sad postalo moda. Ja sam tu kontrirao,
malo karikirano, recimo, doete Hitleru pa velite, gospon Hitler, pa ovo nije
moralno to vi radite, pa te logore, pa ubijate... A on bi rekao, a jelte, Herr
Kangrga! Pogledao bi u Himmlera, i onda bih ja zavrio u konclogoru. Do-
bro, alu na stranu, ne moete s nekakvim moralnim apelom doi Hitleru koji
ubija milijune ljudi, unitava, i tako dalje. Ne moete to rjeavati moralnim
apelom! Evo, sad se svaki dan pria, to zagaenje... Bush je rekao, mi ne
potpisujemo onaj Kyoto ugovor, i tako dalje, a zato? Jer je to nama presku-
po, i gotovo! Mi emo ii do rasprsnua ovoga svijeta, Zemlje, a onda doe
272 MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 14. predavanje (8. lipnja 2007.)
tako dalje, da shvati uope ono to njegov vlastiti ivot jest. Ja sam insistirao
da su stari grki mudraci bili ti koji poinju s identitetom, da tako kaemo,
teorija-praksa, u pojmu mudrosti, a to su znali i drugi mudraci. ovjek kad
poinje kao takav, kad vie nije ivotinja, razmilja o cjelini ivota ako
razmilja. Jer, svijest ima svaki mulac koja mu slui samo za snalaenje i ako-
modaciju na sve oko sebe.
Prema tome, ovjekova misao nuno je usmjerena na konkretno, na prak-
su, na ivot, na sve oko njega. I to je tamo uvijek u nerazluivu jedinstvu koje
se naziva mudrou. Ali kad uzmete, recimo nae ekonomiste, onda imate
produkciju i reprodukciju. Dobro, sad kad ve o tome govorimo, ja nisam
siguran je li Marx, recimo, itao Fichtea. On se bavio uglavnom Hegelom, a
vjerojatno jest itao, jedno s drugim. Ali pazite, razrjeenje naeg sadanjeg,
ovog tu, ivota, po Marxu znai pretvoriti rad u samodjelatnost! To je
njegov stav. Jer, rad nije nita drugo nego otuenje ljudske samodjelatnosti.
Pa to mu je Fichte stavio na poetak! Mi ivimo u dimenziji rada kao otuene
samodjelatnosti. Kad bismo se mogli vratiti natrag, onda bi to bilo, znai,
razotuenje ili doista povratak u budunost. I to bi bio taj pojam. Ali po-
jam Selbstttigkeit, samodjelatnost, kod Marxa se nalazi kao razrjeenje bitnog
ljudskog problema kroz itavu historiju ovjeanstva. Jer se ve s klasnim
drutvom, ve od Platona pa do danas, odvija upravo to da smo samodje-
latnost pretvorili u robovski, kmetski i radniki rad, u otuenje te samodje-
latnosti. I to smo mi!
Ja se sjeam, kad sam govorio da sam ja proleter, onda su me moji kolege
ismijavali, ha, proleter, pa nisi ti radnik! Pa nisam, dakako, radnik, seljak i
nekad je bila potena inteligencija! Ja spadam valjda u tu potenu inteligen-
ciju, a moda i bez toga potena, ako i nisam poten, onda sam inteligent,
spadam u inteligenciju. Ali mi smo zapravo najamni radnici, to je cijela pria!
I sad, moe vam poslodavac biti kapitalist, magnat, ovaj i onaj, ili socijalistika
birokracija ili bilo koja sada... Pa dobro, onda kad su one filozofe, koji su mi
se smijali, u Beogradu, bacili na ulicu s fakulteta, onda sam im doao rei,
deki, a kako je to sad s vama, a gdje vam je poslodavac, niste vi proleteri!?
Ma, niste vi zapravo ni proleteri, jer proleter znai, pazite dobro, samosvjesni
radnik, samosvjesni seljak i samosvjesni inteligent. To je proleter. A ja sam
to, evo! S naglaskom na samosvijesti! A proleter je historijski gledano
posljednji stupanj do ovjeka!
Dobro, kad ve govorimo o mojemu dragomu Karleku Marxu, on kae:
Hegel je dospio stoga... razmiljam, moe li se ovo njegovo geriet
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 14. predavanje (8. lipnja 2007.) 275
auf shvatiti i kao spao na... dobro dospio stoga na iluziju da shvati
ono realno iskljuivo kao rezultat miljenja koje se u sebi saimlje, u sebi
produbljuje i samoga sebe kree, dok je metoda da se uspne od apstraktno-
ga ka konkretnomu samo nain za miljenje da sebi to konkretno prisvoji,
samo taj da se to konkretno reproducira kao duhovno konkretno. Evo, kao
duhovno konkretno. To znai ono to smo rekli reprodukcija. Duhovno-
misaona reprodukcija naeg ivota koja, dakako, moe u sebi sadravati puno
istine ili uvianja, i tako dalje, ali mi ostajemo samo izvan toga, mi smo samo
apstraktni participatori na neemu. Pa, to meni vrijedi znati da sam u tom
kapitalistikom ivotu nula, da nita ne znaim! Pa meni je to poznato, i
to sad s tim? Pa, sad, moe li Kangrga promijeniti svoj ivot time to tako
dobro zna to se s njime dogaa!? To je bilo tako miljeno sa stoicima i
skepticima, jo u starom vijeku, pa su onda rekli, i Epitekt, i rob moe biti
slobodan u svome miljenju. Pa lijepo misli, a rob je svezan, onda mu onaj
tamo lomi ruku, a on mu veli, gospodaru, moe mi tako slomiti ruku, ali ne
i slobodu da mislim. A on mu je slomio ruku, a ovaj to sve lijepo zna i pri
tom je pravi filozof ! To to sad mi duboko znamo te stvari, ba i nije velika
pomo. Ja mislim da bih onda, ako ve idem na to, trebao radije da postanem
religiozan pa si mislim: dobro, sad patim, ali zato u doi u nebo. Pa, ja sam
dobar ovjek, nisam nikad nikome elio ni inio zlo, nisam nikad u ivotu
nikome htio nauditi, i mene bi sigurno sveti Petar primio gore. Ja to stalno
naglaavam, da on mene eka s aom dobroga vina, gore u nebu...
Dakle, evo jo jedan zakljuak s Marxom, pazite: Nipoto, meutim, da
to miljenje reproducira proces nastajanja samoga konkretnog. Pazite, to
je zakljuak iz djela Grundrisse der Kritik der politischen konomie, iz 1857-59.,
dakle, oni tekstovi koji su tek 1953. otkriveni i objavljeni. Pazite, sve do 1932.
godine nije se uope znalo da je Marx uope bio nekakav filozof, dok nisu
bili izdani Rani radovi, i tako dalje, pa odatle ide ona teza da je Marx bio eko-
nomist. To su takve gluposti! Dakle, Marx ovdje govori o reprodukciji, to
je posve primjereno, jer je rije o misaonoj reprodukciji ili o miljenju kao
re-produkciji. Ali je sma produkcija ovdje ve implicirana, jer, kao to smo
rekli, nema reprodukcije bez prethodne produkcije. A filozofsko miljenje
upravo nju najee preskae, da tako kaemo.
Ve smo naglasili, na primjer, sad to je samo jedan moment toga to je
svakako simptomatino, da tako kaemo, da itava historija filozofije, od
poetka, tamo od Platona, kad poinje pravo filozofiranje, i tako dalje, ne
zna za praksu. Praxis je ostao do kraja, sve tamo jo do Kanta. A pazite, onda
276 MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 14. predavanje (8. lipnja 2007.)
kad kaete da prije Kanta nema svijeta, onda govore, pa kakve su to gluposti,
pa taj Kangrga je ist ponorel? Pa, zar svijet nije postojao i prije Kanta!? Pa
jest, ali su ga identificirali kao apstraktnu onostranost! U najboljem sluaju
kao deus sive natura, priroda, pa onda uvijek govori svijet tamo. A nije
tamo, svijet je u tebi, ti si njegov proizvod kao to je on tvoj proizvod. Bez
tebe nema svijeta!
A to, ini se, jedino ovjek nee ili ne eli shvatiti iz puno razloga. A
znate zato? Htjeti biti ovjek velik je rizik, da s time budemo sasvim na isto.
I danas! Pa kad sam pisao nekakve kritike protiv ovoga, protiv onoga, pa su
onda rekli, kako je ovaj Kangrga hrabar! Ma, to to znai?! Pie neto to
misli da je istina. Pa sad zato sam ja hrabar!? Onda sam ja to bio u najveem
dijelu svog ivota, to moete proitati, nije sad da se ja hvalim. Na primjer,
Tuman je htio eksplodirati od svoje megalomanije, pa je onda govorio glu-
posti, po obiaju, i u svojoj autobiografiji on kae: Gajo Petrovi je rekao za
mene da kakav sam ja Hrvat, da sam ja idov ili neto drugo... Pa gdje mu
je to Gajo Petrovi rekao!? Kad smo mi o tome ili o tebi uope razgovarali!?
Pa sam mu to napisao, nisam mu rekao ni predsjednie, nego, gospodine
Tuman, pa kad smo mi vas uope spominjali, pa tko ste vi? Kad smo mi
filozofi reflektirali o jednom generalu? Pa bilo je tih generala ko pljeve!? Pa vi
ste za nas bili anonimus! Hmti boga, onda sam rekao: ili ste to rekli zato jer
ste ve izgubili orijentaciju u svojoj svemoi ili ste moda genetski tako narci-
soidan... A onda su deki rekli: Je, Grga, ak do sad nisi bil uhapen, onda te
Francek sad sigurno bu dal uhapsiti! Pa sam rekao, je, pa ba me sad zanima!
A Francek se nije ufal Kangrgu uhapsiti, nego je to ostalo upameno. To
je bilo 1996., tako da znate. Ali dobro, zato ovjek mora biti tako hrabar da
se ne da vrijeati! Pa tko je Tuman? Pa dajte razmislite! Tumana e se jo
jedno vrijeme tu spominjati, a Kangrga e ostati sa svojih 15 knjiga, tako da
razumijete! Ili netko drugi! Hegel je jo uvijek tu iv. Pa, dajte razmislite!
Ovo sam htio rei: ovjek je rizik. Naravno da je rizik. Ako hoe tu istin-
ski ivjeti i neto rei, onda si i opasan, ne ele te. Pa ekajte, pa stvarno vam
to moram rei. Pazite, kad smo mi paraksisovci kritiki pisali, tukla nas je ta
partija gore, ta idelogija, ali pazite, nas su se odricali i nai vlastiti kolege, moji
bivi studenti! A znate zato? Jer smo ih smetali svojom hrabrou! Tako
su oni to govorili! Pa, to je smetnja, kad vidi tu te odnose a drugi govori
kritiki o tome, ti sm dobro zna da nisi pravi, a tu ti je sad nekakav radikalni
kritiar, je li, pa onda ga mrzi jer on govori! Pa onda mi je jedan od njih to
i rekao: Ja vas mrzim samim time to kao takvi postojite! Pa sam rekao,
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 14. predavanje (8. lipnja 2007.) 277
dobro, to je barem prava iskrenost, i htjeli smo mu platiti pie, pa nije htio...
[smijeh u publici]... Ali dobro, to je cijela pria.
To je zapravo cijela historija ovjeanstva, jer je svatko tko je htio
neto ljudski rei, toga su hapsili, palili, vjeali... boe dragi, cijela historija
oveanstva vam govori to! A to je bilo to? Diogen koji je s lampaem u pola
bijela dana traio ovjeka! Hmti boga, pa ovjeka traimo jo i danas [smijeh
u publici] nakon dvije i pol hiljade godina! Pa da! Pa ga ne bumo nali. A
moda hoemo... hm... Bilo bi dobro da ga moda naemo, zar ne!?
Sad, kad sam ve spomenuo Karleka, mislim Marxa, evo jo i to: Cje-
lina kao to se ona pojavljuje u glavi kao misaona cjelina, proizvod je mislee
glave koja sebi prisvaja svijet na njoj jedino mogui nain. Na nain koji
je... sad ja to potcrtavam, razliit od umjetnikog..., pazite dobro, od
religioznog, praktiki-duhovnog prisvajanja svijeta, i tako dalje. A ta je
to drugo? Da je Karlek znao to je govorio, on bi sebe odmah smatrao
spekulativcem. Jer, to je spekulativna teza. Pa, umjetniko stvaralatvo je taj
poetak svijeta, i tako dalje. To je dobro naslutio meu klasinim filozofima
ba Schelling koji je insistirao na umjetnikom stvaralatvu, pa je onda s te
pozicije kritizirao svojega dragog prijatelja Hegela kao logicista ili panlogista
ili racionalista, koji ne priznaje taj stvaralaki umjetniki moment, i tako dal-
je. A imao je Schelling u tome pravo. Pazite dalje ovo: Realni subjekt ostaje
postojati poslije kao i prije izvan glave u svojoj samostalnosti. S te je pozicije
Marx kritizirao Hegela. Jer mu je rekao, filozofski si rekao sve najdublje to
se moe kazati, i to je prava istina, ali filozofska! Ovo je naglaeno sada
u tvojoj glavi! A kako to stoji s tvojim realitetom? Pa, Hegel je suvremenik
Fichtea, on je dobro vidio to se s njim dogaalo. Gledajte Historiju filozofije
III, gdje on govori o svojim dekima tamo, Kant, Fichte, Schelling, gdje lu-
kavo naglaava taj revolucionarni moment, i tako dalje, a nee o sebi. Pa, on
je znao dobro to se s Fichteom dogaa, njemu pred nosom. Fichtea su htjeli
ubiti, ti Nijemci, univerzitet i crkva. Pa je izbaen s fakulteta, ivio je kao pas,
umro je s 50 i nekoliko godina. Pa, kao da to Hegelu nije bilo poznato! Hegel
je bio pametan deko, pa zato bih se ja sad iao izlagati!? Ali u mislima
je taj Hegel bio superica, a Marx mu veli, pa da, sjajno, ali kako ti je bilo s
tvojom Njemakom u ono vrijeme!?
Dakle, taj realni subjekt upravo je ovjek koji proizvodi svoj svijet i sebe u
njemu kao tada jedino proizvedenu osnovu i mogunost njegova ivota u toj
takozvanoj cjelini dakako, cjelini obitavanja, ivota. I na kraju Marx kae
jo ovo: Utoliko bi tk apstraktnog miljenja, koje se uspinje od najapstrakt-
nijeg ka kombiniranom, odgovarao zbiljskom historijskom procesu.
278 MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 14. predavanje (8. lipnja 2007.)
ovo je nae zadnje predavanje za koje smo dogovorili da emo imati dis-
kusiju, da ujemo to vas zanima, to nismo uspjeli dorei, a ima toga sig-
urno... Ja sam vam ve unaprijed rekao da bi bilo praktinije da si neka pitanja
zabiljeite tokom predavanja, da ne zaboravite, pa, ako ste to inili, tako bi
bilo lake, onda bi time bila olakana komunikacija... Nemojte sad meni rei
da vam je sve jasno, da sam ja vama sve tak lijepo ispripovjedao i objasnio,
jer ja i sm znam da nisam. Puno toga smo preskoili, i nismo objasnili, pa
za takve praznine biste vi mogli postaviti pitanja, i ne samo pitanja. Ne bih ja
sad vama htio nametati vaa pitanja, to bi bilo smijeno.
Znate, kad sam ja bio asistent, u seminaru bi se rijetko koji student javio
za diskusiju. Ali ja sam imao metodu! Znate koju metodu? Ja sam doma
pripremio najprovokativnije teze za koje sam znao da e rei, joeee, gledajte
profesore, pa kakve su to...
Ivan Vondraek: Mogu ja? Ovako, prvo, to je meni... Kangrga: Jel se to
uje? Izvinite, samo as, to se uje? Aha, dobro! Vondraek: Evo ovako,
nije lako postaviti pravo pitanje, jer je tema iroka, i sve je, kako ste rekli,
kratko bilo ispriano pa bih ja samo rekao za jedno podruje kod Kanta,
metafizika morala, ili metafizika kao opa. Sad, mi smo jedanput rekli da se
etika ne moe zasnovati na metafizici... Ja bih sad pitao, ako bi se to moglo
malo raistiti: iz ega onda dolazi taj vrhovni princip djelovanja i kako je to
onda uope utemeljenje?
Kangrga: Pitanje je veoma lijepo, jasno, i korisno. Odgovor na vae pi-
tanje, kojim se ja bavim ve jako dugo, mogu je prije svega ako iziemo
na kraj s pojmom metafizike. Gdje je moj pojam metafizike? Moete nai
u klasinoj filozofiji. Vidite da ve Kant iz jedne, recimo tako, spoznajno-
teorijske pozicije, kritiki odgovara ili primjeuje metafiziarima da su uzeli
predmet zdravo za gotovo, kako bi se reklo. Dakle, poinje se s neim to
je smo po sebi poznato, gotovo, i tako dalje. Prema tome, pazite, sma sr
etiko-moralog fenomena, ve sa Sokratom poinje tako da ono to jest...
[glasan cvrkut ptica] nije sad bismo rekli u argonu etikoga ili etike
nije dobro. Moemo takoer rei, nije jo ljudski, nije primjereno ovjeku,
pa ivot koji imamo treba biti bolji. Pazite, ovjek ve poinje s tim da nije
dobro, ivotinja ne poinje s time. Dakle, ovaj moralni impuls ide na ono to
bi trebalo biti. Imate jedan drugi stav, a to je Leibniz: Bog je stvorio najbolji
280 MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 15. predavanje (15. lipnja 2007.)
mogui svijet. Pazite sad, znai, mi ivimo u najboljem moguem svijetu. Pa,
ako je najbolji taj svijet u kojem ivimo, kako ete onda jo rei treba da!?
to treba da...? Pazite, to je Hegel onda uzeo, ja sam cijelu disertaciju pisao na
tome problemu: Ne moe poeti s neim to je ve dobro zahtijevajui do-
bro. A pazite, ima tu jo jedna stvar: ako imate obrnuti proces, ako polazimo
od realiziranoga dobra, onda svako treba da... ide na ukidanje postojeeg
dobra. I to je sad unutranje protivurjeje moralnog problema.
Ali u ovo treba da... ide kroz cijelu historiju filozofije, pa i ivota s-
moga, nije to sad samo pitanje filozofije. ovjek ivi tako, uvijek hoe bolje,
vidi da neto nije dobro, i tako dalje. Ovo treba da... implicitno je sadrano
u moralnom fenomenu. A suprotno tome, metafizika vam je poinjanje i
zavravanje s gotovim svijetom, bez obzira kakav je. A, kakav treba da...,
kakav moe biti... ostajui u dimenziji toga svijeta!? To vam je sad ono He-
gelovo to smo prethodno ve govorili: ako neto ve jest, zato bi uope
postajalo? Sad emo rei: ako neto dobro ve jest, ili kao dobro jest, onda ne
moete rei treba da..., onda ukidate smu dimenziju mogunosti moral
nog fenomena. Zato je metafizika u smom startu ona pozicija realiziranoga
dobra koja onemoguuje bilo kakvo treba da...: ako je svijet ve gotov,
onda ne treba nikakvo treba da...
Pri emu, pazite, taj pojam metafizike znamo dobro, ak poinje tamo
onaj Andronik koji pravi sveukupna djela Aristotela, i stavlja onaj naslov, t
met t physik, dakle, ono to dolazi iza fizike, pa to postaje prva filo-
zofija; to znai da ontologija govori o biu, i tako dalje. To je, dakako, sve
u redu, taj pojam metafizike. Meutim, pazite, im postoji Bog kao stvaratelj
svijeta, onda tu ve nastaje protivurjeje. Hegel govori o tome, i to je najvea
kritika, pazite: Bog je stvorio svijet i ovjeka na sliku i priliku svoju. A zlo u
svijetu! Pa, odakle onda zlo? Dobro, Leibniz nam je htio odgovoriti na svoj
nain, pa argumentira: u cjelini je svijet ipak dobar, Bog je dobro stvorio, a
ti, ovjek, i ta bia, ti si zao, i tako dalje. Ali, ja sam stvoren od Boga, Bog
nije trebao stvoriti mene Kangrgu kao loega, ili bilo koga drugoga, ili zlo u
svijetu, zar ne!? Razumijete? Prema tome, takvi odgovori su palijativi, ali po-
jam metafizike, kako god ga okrenete, pustimo sad aristotelovsko odreenje,
Andronika i taj pojam, ono to je s onu stranu, preko fizike, jer i time
se ide na to da iza te fizike postoji neto bitno to treba ostati, do ega je
u filozofiji stalo, pa to Aristotel radi prvoklasno, ali metafizika znai samo
jedno: poinjanje s gotovim svijetom i zavravanje s gotovim svijetom. I tu
onda nikakvo treba da..., i nikakav moral, nikakva etika nije potrebna, ona
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 15. predavanje (15. lipnja 2007.) 281
ti govori samo o ovjeku, ili, sad bolje rei: o njegovoj bti, o ovjenosti.
ovjenost ovjekova jest bt onoga to ja kao ovjek ve jesam. A ne pi-
tam te, jesi li bogat, jesi siromaan, jesi Srbin, jesi Hrvat, jesi ti po profesiji
tehniar, i tako dalje. To je dodue postavio ve Aristotel, samo prerano, jer
on na to jo nije imao pravo, a naravno ni Sokrat. Oni su bili Atenjani, slo-
bodni graani, a robovi nisu, pa onda ovjek postaje ovjek tek u moderno
doba s Francuskom revolucijom. Tek onda se zbivaju sve te nae suvremene,
moderne stvari koje onda opet, naravno, danas su stavljene ad acta.
Ima jedna stvar koja moda idem predaleko za to, ah... Europa, koja
poinje s tim, pa se to naziva evropski duh, danas je to zapustila. Njezina
budunost bila je Francuska revolucija, a ona je to zapustila i danas ivi od
prolosti. Pa, onda, pazite, ima jedna stvar koju mnogi ne razumiju pa stalno
misle ovo: bez kapitalizma nema demokracije. Ma, n moge! Kapitalizam
je u svojoj sri neprijatelj bilo kakve demokracije, ak i graanske, da ne govo-
rimo o jednoj moguoj, boljoj demokraciji. Prema tome, tako je od poetka
do danas Marx je otkrio sr toga samo to je taj kapitalizam sad postao
globalan. Ali Europa je zaboravila svoju notu: sloboda-jednakost-bratstvo,
to je ostala fraza, parola u zraku, i tako dalje. To je cijela pria. Dakle, ono s
im je poela, to je zapustila. I to je sad na veliki problem.
Prema tome, to je sad ova globalizacija, i to sad hou rei, pazite: imaju
pravo oni koji meni vele: Pa nemojte mi govoriti o ovjeku, pa ujte profeso-
re, kaj ne vidite kaj se dogaa s tim ovjekom!? Pa gdje vam je to, ja sam na
ulici gladna, pa jesam li ja ovjek!? To je jedna jadnica, jedna tamo susjeda,
koja to meni govori, veli, od 90. je na ulici! Pa, onda je izgubila povjerenje
u sebe kao ovjeka. Pa nije ovjek princip u naem ivotu! To je bila parola
Francuske revolucije koja je htjela neto bolje! Ali danas ne, nego profit, no-
vac i takve stvari! Onda ima sve, ima kintu, nti boga, superica, a tko
te pita kakav si ti! Da, pa moe biti ubojica, zloinac, ratni zloinac, pa onda
postane heroj, i tako dalje, pa ima i kintu, a onda si pogotovo dobar, i
tako to. Ali, o ovjeku mi nemojte govoriti! To je ta pria. ta to znai? Pa da!
Ono protiv ega ja tako kritiki nastojim, od poetka, kad sam doktorat
radio, s tom moralnom problematikom, pomou Hegela, Kanta, i tako dalje, to
je sve ostalo u zraku, jedna teorijska pria, glas vapijuega u pustinji, zato jer su
moji prijatelji nestali rano, a ja sam doivi malo vie... Ovo hou rei treba
taj moral, moralitet, zaista uzeti u svom pozitivnom i svom negativnom smislu.
Pazite, pozitivno je to to nam to fali, stvarno fali. Moral moe biti zbilja jedan
ferment borbe za smisao ivota. Pa onda dobro mi veli jedan inkasator: ujte,
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 15. predavanje (15. lipnja 2007.) 283
gospon profesor, nama treba vie morala! Ali on misli da e se pomou mo-
rala rijeiti ovo tu. To sigurno ne! Ali ako sad metnete kri preko morala, ako
ga prekriite, tek onda ste se pokopali. Jer, taj va impuls ljudski, upravo kao
ljudski, fini, najfiniji, upravo je moralno obojen, uvijek, iznova, jer vam drugo
ni ne preostaje, toga u realitetu nema. Prema tome, moralitet je uvijek jedna
fina ljudska kompenzacija za ivot koji nemamo. Tako da ne moete to odba-
citi, a mene su upravo tako interpretirali Kangrga baca moral u smee!
a ne vide u emu je stvar. Ja sam samo govorio o granicama mogunosti
da pomou moraliteta postignemo ljudski dostojan ivot. Jer sve drugo je
na snazi prije toga. I sad u ja vama rei to je metafizika! To sam vam
govorio, ali trebalo bi cijelo predavanje odrati samo o tome. To je Marx fino
otkrio, gledajte ovo: Hegel vam govori kritiki, jer su ga to poduili Smith i
Ricardo, engleski ekonomisti, to je graanski svijet? Sistem potreba! I sad
dajte malo promislite! Pa, potrebu imaju ivotinja i biljka! Ako biljka nema
vlage ili sunca, onda e uvenuti! ivotinja ima potrebe! Mi ivimo u sistemu
potreba, to znai golog samoodranja. Pa sad, kom obojci, kom opanci!
Pa onda Hegel kae: na stanovitu ili u horizontu graanskog svijeta nema
slobode! Pazite, to je Hegel rekao! Jer je ono strukturirano na atomiziranju
pojedinaca, sukobom, ja se borim protiv vas da se odrim. I tu nema slobode.
To je dakle Hegel ve rekao, a onda Marx poslije toga kae: Sistem potreba?
Pa, upotrebna vrijednost! To vam je cijela pria. Dajte malo razmislite, pa mi
do sebe drimo, a pogledajte realitet naega ivota! Mi smo ljudi upotrebne
vrijednosti. Kao to se ivotinja odrava kao taj sistem potreba, mi samo
imamo ovo to je produbio Marx i rekao: upotrebna vrijednost. I nita drugo
ne pitamo. Ne treba sad govoriti o razmjenskoj vrijednosti, to je terminolo-
gija, i tako dalje. Mi se jednostavno zadovoljavamo samoodreenjem unutar
jednog jo-ne-ljudskog ivota i svijeta. I to ide do rasprsnua. Ja ne kanim biti
nikakav zloguki prorok, kako se govori, ali po ovoj liniji kapitalizma i globa-
lizacije, ovaj svijet nema anse. Nema anse! Pa, to smo ve svi priznali, to
svi vide! Imate sad ove proteste u Njemakoj, pa ta e s time, to je moralni
apel! Mi smo protiv toga! Moe ti govoriti, ali, onda doe Bush, on gura
to, pazite, on mora investirati milijarde, stotine milijardi za Irak, sad ide dvje-
sto milijardi, ne, a nee dati da se smanji zagaivanje, jer to mu je preveliki
troak. Pazite, cijeli na ivot na planeti je pitanje troka!? Znate to je Marx
rekao? To je mehanizam koji melje samoga sebe i nitko ga nee zaustaviti na
toj moralnoj poziciji! Evo, to je cijela pria! A mi, nama ne preostaje drugo,
zaista, nego da moralno reagiramo!
284 MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 15. predavanje (15. lipnja 2007.)
ima te, samo doma, onako, sebi u bradu, pa ovo ba nije..., zna, stvarno, to
ba nije dobro, i tak... A nita od toga, evo to vam je to!
Mi smo metafiziari, ja sam napisao tamo: ovjek je po svojoj bti
metafiziko bie. To smo mi, a to znai: jako smo zadovoljni s ovim ivotom
koji ivimo u horizontu upotrebne vrijednosti. Imamo to i to, netko ima malo
vie, netko malo manje. Tko ima vie, njemu zavidimo bilo bi, dodue,
dobro da i ja imam vie, ali ujte, gospon, ivi se, preivljava se... Da, to je to!
Prema tome, dok svijet postoji, mi emo ostati jo moralna bia. Tak da ne
bute krivo shvatili, jer to nam je jedino to nam jo preostaje. Ali, da bih sad
ja bio uvjeren, da time rjeavam smu bt svojega ivota, tako daleko ja ipak
ne bih iao. Ja vidim da je to kompenzacija za ivot kojeg nemam. Meni ne
preostaje drugo nego da budem moralno bie koje indignira i kritiki malo
apue pod stol, da oni tamne bi uli, i tako, je li. To smo mi!
Evo, to vam je odnos metafizike i etike ili morala. To je inkompatibilno jer
s moralnim apelom neete maknuti niti ovo ovako, evo, a kamoli neto bitno
u ivotu. Dakle, evo to je, nemam vie to rei o tome. Ako nisam dobro
odgovorio, onda... Ima jo?
Vanja Brklja: Mogu ja? Rekli ste maloprije da metafizika poinje s goto-
vim svijetom i zavrava s gotovim svijetom. Ali, gledajui to tako, nije sva
filozofija metafizika i nije onda Hegel u svakom sluaju metafizika. Hegel
uvijek naglaava: zbiljski svijet jest onakav kakav treba biti. To mi se ini
kao jedno stanovite koje nije mogue dovesti u pitanje. Ali, da sad pustimo
filozofe nakon Hegela, ja bih rekao: i smo moralno stanovite, protiv kojeg
Hegel esto govori dakle: taj svijet treba mijenjati prema onome kako on
smatra da bi trebao izgledati sm moral, sm fenomen morala, sadran je
u smom zbivanju svijeta, ne!? To znai, ako emo govoriti o fenomenima,
onda to to se zbivaju danas protesti protiv ovoga, protiv onoga, koje ste vi
sada nabrojali, ne, o Bushu i da ne govorim sada ove politike gluposti, da
li treba manje zagaenja, i tako dalje, mislim, smo to zbivanje, te pobune,
jest jedan proizvod, isto kao to je i ekonomija proizvod tog kretanja svijeta.
Prema tome, svi filozofi su, poevi od Platona, pa i ranije, koji su mislili
neto takvo kao povijest, pravili svijet tako da su poimali svijet, i da su onda
govorili o povijesnom zbivanju te istine, Platonov Dravnik, i tako dalje.
Prema tome, moje pitanje bi bilo, gdje je onda uope prostor, da li nam
uope treba mogunost jednog drugaijeg sagledavanja stvari nego upravo to
da filozofija ima spoznati svijet takav kakav jest u njegovu zbivanju i da nita
iza tog svijeta ne postoji, i da je svako reagiranje unutar svijeta samo zbivanje
toga svijeta.
286 MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 15. predavanje (15. lipnja 2007.)
Kangrga: Dobro, sad ste mi postavili nekoliko pitanja, nije samo jedno.
Najprije to sa Hegelom, pazite, kod Hegela je, to se tie onog moralnog,
moralnosti, to smo govorili, on mu daje veliko znaenje. Ve smim time kad
kaete, toboe kritiki, moralni problem je kompenzacija za va ivot kojega
nemate, ve je to ujedno negativum i positivum, jer to znai da vas kao ljud
sko bie dri budnim, ba kao ljudsko bie, s tom indignacijom. To znai da
ste ivi, da vidite da tu neto ne valja. To je onda ve jedna kritika pozicija,
vi se ne zadovoljavate time. Pazite, to je drugo i religioznost nego protest
protiv ovoga ivota koji tu imamo. ekajte, pa zato bismo inae uope bili
religiozni? Pa, elimo neto bolje! Religija u svojoj sri jest i postaje to, da si
objasni, da eli neto bolje, bolji svijet. Onda je unutra ve implicirano da
traim jedan drugi svijet, budui da ga tu nemamo. Pustimo to da su to iluzije
za nekog! Za mene kao religiozno bie nije, jer ja sam, recimo, to i to. Ja imam
tu svoj smisao. Prema tome, i taj moralni fenomen, Hegel ga smatra epo-
halnim, ba u kantovskom smislu, ali ujedno odmah ide na ovo to ja tu sad
govorim pazite, to su hegelovske teze to ja vama govorim ujedno je tu
i granica! Pazite, koja ogranienost: to tim fenomenom mi moemo u ivotu
uiniti, promijeniti, da bi bilo bolje, i tako dalje? to je implicirano u tom
fenomenu koji se ne zadovoljava s postojeim? Pazite moralni fenomen,
kad kaemo najopenitije s onim treba da..., ne zadovoljava se s postojeim
ivotom i svijetom. To je polazna osnova. A Hegel je rekao: Znate li to je
startna osnova? Zlo! Pa, pogledajte to, izgleda udnovato, ako ne razmiljate:
bitak = zlo. To je njegova definicija. to znai zlo? ivot koji imamo jest to
zlo. To je polazna osnova. Kad ga ne bi bilo, ne bi rekli treba neto... to
treba? Kad bi taj svijet, ivot, bio dobar, onda zamislite te nebuloze s treba
da..., da netko to postavi, pa takvoga bi trebalo odmah vjeati! Ide ukidati to
postojee dobro s onim treba da... Razumijete? Prema tome, a to je Hegel
sad povukao: realizacija morala ili dobra, protivurjena je jer ti mora onda
ukinuti ono treba da... Ako, recimo, mi idemo za time da je svijet moralna
kategorija, dobro, recimo da smo to postigli da kaemo, svijet je dobar, zar
i dalje trebamo to treba da...? Ne trebamo. Znai, s tim treba da... ukida
realizirano dobro. I tu je, pazite, tu lei protivurjeje moralnosti, moraliteta,
kako ga Hegel vidi, to je unutranje, on to naziva gnijezdo protivurjeja,
jer pazite, ne smije ii, ako si na moralnoj poziciji, za realizacijom dobra
u svijetu jer onda si nemoralan poslije toga! Razumijete? Ili mora prestati
biti moralan. Pazite dobro, to su ta dva protivurjeja. Ali, vi ste ovo zadnje
pitanje...
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 15. predavanje (15. lipnja 2007.) 287
Brklja: Pitao sam da li onda ima smisla uope nekakav drugi govor nego
filozofijski koji zaista hoe bolji svijet, koji hoe vidjeti kamo taj svijet ide, a
ne moralno...
Kangrga: Pazite, ako sam dobro shvatio, moram odgovoriti i s obzirom na
to to ja pravim razliku spekulacija i filozofija. To je onaj stav: samo filozof-
skim putem moete dospjeti uope do spekulacije. Pa sam naglasio, tako i
ovi nai klasini filozofi dolaze do spekulacije pomou te transcendentalne
filozofije. A to je, vidite, prvo postavljanje bitnog ljudskog pitanja, to nisu sad
nekakve apstrakcije. to se dogaa s mojim ivotom? Pazite, Kant postavlja
pitanje, on cijelu historiju ima iza sebe: ta s tim spoznajama? Dokle to see?
Koji je domet, koje su granice, koje su mogunosti, i tako dalje, da bih ja
kao ljudsko, racionalno ili svjesno, kako god hoemo kazati, ivio bolje, pa-
metnije, ili kako ve!? Pa, bez filozofije u cijeloj historiji neete doi do toga.
ovjek se muio otkad je na pozornici postao ovjekom. Jer, pazite, ivotinja
ne treba filozofiju. ivotinji ne treba vrag, ona ne treba religiju, nita. Pazite,
ponimo s tim. Nulta toka. Onog asa kad imate posla s ovjekom, on se
mui s uasno velikim problemima: on mora svoj ivot stvoriti, proizvesti, da
se odri. Dobro, na poetku su bili nomadi pa su kao ivotinje, je li, pa nae,
to je zgodno, nae bananu, pa onda malo lia, onda ulovi kakvu ivotinju
tamo, ubije, i tako dalje. Ali, ve ubijanje ivotinja mora imati sredstava! Pa,
to da ti bu zeca golom rukom, to ba ne bih rekao, ali dobro... Prema tome,
gledajte, to je poetak ovjeka i svijeta. Pazite, ve to je apsolutno otvoreni
proces. Ako je to sad polazna osnova za taj svijet, a netko govori da je taj
svijet dovren, gotov, onda je to besmislica. Pa ni moj ivot, cijeli ivot, sve
dok ne umrem, nije gotov. Pa, hoe-nee, jo moram ovo, pa nisam jo ono,
pa ak postajem malo pametniji, ili malo bedastiji, ili zloestiji ili bolji, i tako
dalje, ali to je proces. ivot je proces kao i cijeli svijet. Prema tome, ako sad to
zaustavi, pa veli, aha, to kako je, tako je, pa onda, pazite to ovjek kae: Pa
ujte, gospon profesor, pa nemojte, vi ste pametan ovjek, vi znate dobro da
drukije biti nemre! Pa, to mu je ivot. ivot to donosi. Pa, ona moja susjeda
ima prav. Ona e do smrti biti to da nikad nee biti drukije i bolje. Pa, ona
to osjea, a osim toga je i bespomona. Pa, mi smo bespomona bia. Moe
ti biti i lumen najbolji, nekakav Hegel, pa ta sad s time!? Opet e rei, ujte,
gospon Hegel, pa ta bi ja sad tu trebala? Ja sam vam svoje rekla, pa vi sad
recite svoje! Eto, ha-ha [smijeh u publici], ali bez filozofije to ne ide... Ma, ne
da ne ide, nemojte to sad uzimati krivo, kao da je valjda jedino filozofija tu.
A to rade umjetnici, a to rade izumitelji, to rade znanstvenici, to rade svi
mogui...? Svi rade na svome podruju da bi neto za ovjeka bilo nekako
288 MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 15. predavanje (15. lipnja 2007.)
*
Predavanje odrano na poslijediplomskom studiju filozofije, Odsjek za filozofiju
Filozofskog fakulteta u Zagrebu, subota 12. svibnja5. 2007.
290 MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - Potreba i zadatak filozofije
bro, zapamtite to, pronaite, dakle, u ovom Meinerovu izdanju, 273. strana,
to su previdjeli svi ovi tzv. filozofi, pa onda i dalje nitko ne vidi. Kad netko
danas meni govori o vjenosti, od koje e doi do vremena, onda je to pra-
va metafizika brbljarija! Znate tko ponavlja tu tezu? Martin Heidgegger na
19. stranici Sein und Zeit-a: Vremenitost je uvjet mogunosti povijesnosti.
Pazite, strana 19, Sein und Zeit, a u naem prijevodu ne znam tono strani-
cu, nai ete. Pazite, to znai da je Heideggeru vremenitost spala s neba! A
onda je poslije, pred smrt, zaista rekao, samo Bog nam moe pomoi... Pa
njemu je onda Bog jedino i mogao pomoi! [smijeh u publici] Upravo obr
nuto: povijesnost je uvjet mogunosti vremenitosti. To vam je Hegel rekao,
a Heidegger to nikad nije ni naao. Pazite, ja u sad biti jako bezobrazan, jer
je Heidegger bio bezobrazan, pa je za Hegela rekao da je ostao u odreenju
pojma vremena na Aristotelovim pozicijama. A, znate kako je Aristotel odre-
dio vrijeme? To je ono prije, sada i poslije. Pa se moe brojiti. A Aristotel nije
imao pojma o vremenu, kao to nema pojma o historiji, a da ne govorimo
o povijesti! Povijest je moderna kategorija. Dakle, Heidegger je tu upravo
bezobrazan, a nije ni proitao Hegela! A da i jest, ne bi to ni razumio, jer to
je spekulativna misao, a Heidegger nikad nije dospio do spekulacije. Ako ne
vjerujete, onda itajte te njegove filozofske kalambure!
Dobro, sad smo otili malo predaleko. No, kad je rije o kriticizmu, vid-
jeli smo da upravo Kant svojim kritikama insistira na preispitivanju, da tako
kaemo, svega onoga o emu emo govoriti. Pa tako onda imamo kritiku
istoga uma, imamo kritiku praktikog uma, kritiku rasudne snage... Kritika
je tu osnovni princip sme mogunosti filozofiranja. Pa, naravno, ako vi sad
postanete kritiar openito, bilo u Hrvatskoj ili negdje u ovim krajevima, ali
ne samo tu, onda niste vie kantovac, nego ste neprijatelj drave, i zemlje,
naroda. Ja sam bio ak neprijatelj hrvatstva, Hrvata, i cijele hrvatske histo-
rije, i tako dalje, jer sam postavio neka pitanja. A ne smijete postavljati pi-
tanja! Nemojte biti kantovci u smislu postavljanja kritikih pitanja. Budite...
njemaki se to veli, glajaltovani. Ja uvijek dajem savjete, pa evo onda
i vama, vi ste mladi ljudi, za vau budui karijeru ili egzistenciju, i tako dalje:
budite i ostanite dosljedni desniari, onda ete uspjeti u ivotu, onda ete
profitirati, bez obzira tko je sad na vlasti, jer na vlasti su zapravo uvijek samo
desniari. Nemojte misliti da je Raanov SDP neka ljevica! I on je desniar.
Dakle, budite u skladu s ovim to se kod nas dogaa, a to vam je uporno
desniarenje. Ne morate se, dodue, sloiti s Kangrginom tezom da je itava
klasna historija desna. Ali sve to je bilo lijevo, to je iskakalo, to su sjekli,
298 MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - Potreba i zadatak filozofije
Pazite, Kant se, kao i itava historija filozofije, mui u svojoj etikoj misli,
pa i drugoj, i to, u metafizici, da odgovori na pitanje, to je i odakle dobro
i zlo. Evo, Kant, na svoj nain, prvi puta, na zbilja apsolutno nov nain,
odgovara na to pitanje: ono dobro i zlo, odnosi se zapravo na radnje a ne
na stanje osjeaja osobe. Pa ako bi to apsolutno i bez ikakvih uvjeta imalo
biti dobro ili zlo ili loe ili ravo, ili bi se kao takvo imalo smatrati, onda bi
to bio samo pazite nain djelovanja. Kant kae, maksima volje, tj.
princip volje, a prema tome, sma djelatna osoba, kao dobar ili zao ovjek,
ali ne bilo to drugo ili stvar koja bi se tako mogla nazvati. Pazite, to je ob-
rat! Sva dotadanja odreenja pojmova dobro i zlo polaze od neega, da sad
uvjetno tako kaemo, izvanjskoga, to se onda unaprijed uzima kao dobro
ili zlo, emu se ovjek treba pribliavati. A Kant se vraa transcendentalnom
metodom subjekta na to da je o meni rije. U mojoj radnji, u meni, u samom
djelovanju i u rezultatu djelovanja, nalazi se ono to je dobro ili zlo.
Ako, dakle, dobro djelujem, onda radnja izlazi kao dobra radnja. Pa bismo
to mogli nastaviti ovako: kad bi svi ljudi stalno inili dobro, onda bi i ovaj
na svijet bio dobar. A mi stalno inimo zlo, pa je onda i svijet zao. Svijet se
obino uzima kao onostranost. A nije! Svijet je u nama, kao to smo mi dio
svijeta. Ili, svijet je po nama kao to smo mi po svijetu. To je klasina filozofi-
ja! Na istom onom mjestu, na stranici 273. Jenske realne filozofije iz 1805-6. He-
gel kae: Jedan udarac stvara ih oboje, i ovjeka i svijet, a nisu dva zasebna
svijet tamo, ovjek tu. Mi smo svjetovna bia i svijet je na proizvod.
Dakle, Kant je tu zbilja i s te strane prevratniki mislilac u smislu revolu-
cionarnog ukazivanja na ovjekovo djelo kao njegovo, a itava klasina filo-
zofija ide na to da produbi ono to je Kant tu uzeo kao odreenje pojmova
dobro i zlo, pa e Fichte na tome insistirati, a onda e Hegel kasnije, recimo,
iskazati najopenitije odreenje pojma zla. Pazite, kad to kaete, onda je to
uasna apstrakcija: podizanje partikulariteta na nivo oposti ili principa to
je zlo. Mi to imamo onako narodski: Ja pa ja, ja pa ja! Ja sam princip, a drugi
ne postoje! Podizanje partikulariteta, dakle pojedinanosti, ak i posebnosti
na nivo principa, na nivo opega, na nivo pravog ivota, je li! Pa onda nitko ne
vidi da je, recimo, jedan nacionalizam, recimo, to zlo, jer je to podizanje po-
sebnosti na nivo principa. Po emu je to sad velika stvar da je netko Srbin,
Francuz, Hrvat ili Turin!? Pa se onda jo busaju u prsa! A to je moje poseb-
no odreenje, ali jo nisam ovjek. ovjek se razlikuje od ivotinje po tome
to je prestao biti vrsta i podignut je na nivo roda. ovjek kao ljudsko,
univezalno bie. Pa, nisam ja ovjek po tome to sam Srbin, Hrvat ili Turin.
302 MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - Potreba i zadatak filozofije
stvar. Dakle, pitanje je, kako dovesti u vezu misaono s materijom, recimo
tako. Zato je spoznajna teorija ostala u ne-odgovoru na svoje vlastito pitan-
je, to jest, jedinstvo znai da ve polazimo s razlikama. To je Fichte uvidio
korigirajui Kanta, pa je onda rekao, ne poinjati s jedinstvom razlika ili raz-
likama u jedinstvu, nego s identitom subjekt-objekt. Onda emo doi do
mogunosti i tih razlika, koje su tek naknadno omoguene.
Kant je to imao ve u svom pojmu spontanosti, upravo to, a nije to uvidio
do kraja, nego je samo naznaio. Zato mu je, pazite, pojam spontanosti izvor
mogunosti i teorijskog uma i praktikog uma. Pri emu je upravo sm ve
naglasio kako praktiki um mora prethoditi teorijskomu, a mislio je pod time
zapravo vie od nekog etiki-moralo obojenog pojma praktikoga. Mislio je
ve na pojam proizvodilakog, ali to nije dorekao do kraja. I zato ga Fichte
kritizira da nije imao hrabrosti da to dovede do kraja. A Fichte ima hrabrosti!
Ali, vidite, Hegel tu sada daje odgovor, dakle upravo filozofski odgovor,
neprimjeren, moemo kazati, jer tu nije ostao do kraja fichteanac nego je
sad ba hegelovac. Ali, pazite dobro, kasnije e se on vratiti natrag, pa e
opet doi na Fichteov identitet subjekt-objekt. Dakle, rije je tu o odvajan-
ju, razdvajanju, Entzweiung, vrstih postalih subjektivnosti i objektivnosti
pazite ovo, to je Hegelov odgovor, njegov citat. To je cijela novovjekovna
filozofija, odnosa subjekta i objekta. Spoznajno-teorijski odnos subjekta i
objekta ne znai nita drugo! Kako je subjektu mogue dohvatiti objekt?
Eto, to je osnovno spoznajno-teorijsko pitanje, na koje nema odgovora, jer
se poinje s tako razliitim entitetima, da tako kaemo, da se nikada ne nalazi
taj medij. A Fichte e pokazati, gdje je i to je taj medij! To je Selbstttigkeit,
samodjelatnost. Pazite, ne djelatnost, nego samodjelatnost. Zato? Jer Fichte
tono vidi, djelatna je i ivotinja. ivotinja je ak djelatnija od nas, gledajte
lava..., a samodjelatnost znai samosvjesna djelatnost. To je samo ovjek.
Samodjelatnost se odnosi na to, pa Fichte kae, kada djelujem, znam ujedno
da djelujem!
To je bio odgovor ak i Descartesov, onome Mersenneu, kad mu govori
tamo u pismima: Kad ja kaem cogito, onda hou rei, znam da mislim,
dakle jesam. A to je pitanje koje se esto izbjegava: cogito je nivo samosvije-
sti, a ne svijesti. Pazite, to je vano. Ve kod Descartesa imamo nivo samo
svijesti koja govori o svjesnom sadraju kao svom predmetu, ime se onda i
Kant mui sa svojom transcendentalnom apercepcijom. Imamo, dakle, posla
s vrstim postalima subjektivnosti i objektivnosti te je zbog toga nuno
potreban pokuaj da se ukine ta ve vrstom postala suprotnost intelektu-
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - Potreba i zadatak filozofije 305
apsolutni negativitet znai, dakle, to. Zato onda imate u Logici: etwas, neto =
rezultat negacije negacije.
Ali, pazite, ako sad to etwas stavite na poetak, onda ste skoili sami sebi
u usta. Dobivate ono: iz neega postaje neto. I Hegel veli: ako neto ve
jest, ne treba tek postajati. Neto je rezultat, to je proizvod. Pazite, neto je
zapravo ono oko ega se Kant trudi i mui, kritizirajui metafiziare da ne
pitaju po emu im je predmet mogu, odakle imate taj predmet. To etwas jest
predmet. I sad imate, pazite: pojam = predmet. Predmet je identian s poj-
mom. Kad kaete predmet, imate pojam. I jedno i drugo je prethodno bilo
uspostavljeno da bi uope bilo! Vi bez pojma nemate predmet. To je Kantov
pronalazak! Prema tome, imate: identitet predmet = pojam. Ali, pazite sad
dobro, ako ostanemo samo u horizontu toga, onda smo i dalje kantovci, a
ja bih sad rekao: onda smo samo filozofi. Zato Hegel dolazi do toga da to
spekulativno prevlada svojim odreenjem pojam pojma. Jer, pazite, on pita:
po emu je taj predmet kao pojam mogu u Kanta. Jer, nije mu dostatno da
ukazuje samo na spoznavalaki pojam subjekta iza toga predmeta, predmet
=pojam, nego sad pita: po emu su predmet i pojam mogui. Prema tome,
pojam pojma je spekulativno pitanje i odgovor na tragu onoga po emu neto
jest uope mogue. To je prava bt predmeta i cijelog tog problema.
Prema tome, pojam pojma je Hegelovo spekulativno odreenje, do kojeg
on dolazi, premda, ako nepaljivo itate, ako ispustite neke stvari, onda ete
dospjeti u zabludu. Pazite, Hegel ima pravo da insistira na pojmu, on e rei,
ako netko hoe filozofirati bez pojma, onda mu je bolje da se ostavi toga
posla. Pa to je normalno, inae je to trabunjanje, o emu onda govorite!?
Pazite, Hegel je tu doao do odreenja pojma apstrakcija. to je apstrakcija?
Mi bismo rekli, bespredmetnost. Govorite o jednoj stvari, a onda govorite
o neemu desetom. Onda velimo, pa ekajte, da se vratimo, o emu je rije?
Dakle, traite pojam, predmet. Predmet govora! Ako se ne govori o nekom
odreenom predmetu, onda se zaobilazi bitno, onda ste u apstrakciji. To vam
je apstrakcija, to je bespredmetno govorenje ili zaobilaenje same stvari. A to
se esto dogaa i hotimino, iz raznih razloga i interesa!
A o emu je tu zapravo rije u Hegela kad on govori o potrebi i zadatku
filozofije, zbog ega sam ga ja onda u tom kontekstu negativno apo-
strofirao kao filozofa!? Rije je samo o tome da tim svojim odgovorom na
pitanje potrebe i zadatka filozofije Hegel zapravo smatra kako e upravo, i
moda samo, filozofija razrijeiti taj gordijski vor i rijeiti ni vie ni manje
nego bitne probleme te klasne strukture drutva i njegove toliko oigledne
308 MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - Potreba i zadatak filozofije
Bibliografija
Knjige
Udbenik
Dodatak II
IZBOR INTERNETSKIH stranicA o Milanu
Kangrgi
Portreti
http://en.wikipedia.org/wiki/Milan_Kangrga
http://en.wikipedia.org/wiki/Praxis_School
http://www.answers.com/topic/milan-kangrga
http://encyclopedia.thefreedictionary.com/Milan+Kangrga
http://www.123exp-biographies.com/t/00031434262/
http://www.ffzg.hr/filoz/article.php?id_art=282&id_pag=6
http://www.ffzg.hr/filoz/article.php?id_art=206
Autobiografija
http://www.ffzg.hr/filoz/article.php?id_art=207
http://www.solidarnost.mahost.org/PS_kangrga_revolucija.htm
http://www.ffzg.hr/filoz/article.php?id_art=208 Korulanska ljetna
kola
http://praxis.anarhija.org/index.php/Praxis:Praxis_1972_1-2:Zbilja_i_
utopija_-_Milan_Kangrga
http://www.marxists.org/srpshrva/subject/praxis/1972/01.htm
Intervjui
http://www.geocities.com/ljevica13/arh/br1.htm#2
http://www.danas.co.yu/20041223/terazije1.html
http://www.h-alter.org/index.php?page=article&id=677
http://www.skdprosvjeta.com/news.php?id=146
http://www.filozofija.info/debate/intervju_milan_kangrga.htm
kazalo imena
Adorno, Th. 26, 130, 148, 163, 164, 108, 118, 120, 134, 149, 167, 223,
258 248, 292, 294, 296, 299, 303, 304
Aristotel 23, 24, 29, 30, 42, 48, 52, Dilthey, W. 207
69, 72, 75, 79, 80, 88, 92, 102, Dionizije Stariji 163, 305
105, 106, 121, 135, 138, 140, 141,
172, 183, 189, 190, 215, 228, 281, Engels, F. 152, 222
291, 297, 300, 305, 308 Fessard, G. 258
Aron, R. 258 Feuerbach, L. 237
Fichte, J. G. 13, 14, 15-16, 17, 18, 19,
Bacon, F. 20 24-25, 26, 27, 30, 31, 32, 33, 35,
Bandi, M. 232 36, 40, 45, 46, 47, 49, 50, 51-52,
Bazala, A. 148, 149, 150 53, 54, 55, 57, 58, 59, 60, 62, 65,
Baudelaire, P. 156 67, 69, 80, 81, 85, 87, 88, 91, 93,
Baumgarten, A. 92 94, 96, 98, 99, 100, 101, 102, 103,
Beaufret, J. 214 104, 105, 106, 107-126, 127-144,
Benjamin, W. 163, 164 145-162, 164, 166, 167, 169, 171,
Bergson, H. 107, 264-265, 267, 268, 172, 174, 175, 176, 177, 178, 179,
271 180, 181, 183, 185, 186, 188, 190,
Berkeley, G. 114, 128 192, 193, 194, 197, 198, 199, 201,
Berus, N. 34, 134, 152 203, 209, 212, 213, 217, 218, 221,
Bloch, E. 130, 131, 133, 148, 164, 222, 223, 224, 240, 242, 251, 259,
228, 257 261, 264, 266, 270, 271, 272, 274,
Brenjev, L. 75 277, 284, 289, 290, 292, 293-294,
Bruno, G. 122, 123, 299 295, 298, 301, 303, 304, 306
Budak, N. 150 Fidija 23, 140, 300
Bush, G. 252, 271, 272, 284, 285, Filipovi, V. 133
288 Fink, E. 145-146
Fischer, K. 207
Campanella, T. 34, 152 Frster-Nietzsche, E. 62
Camus, A. 258 Fourier, Ch. 34, 152
Cervantes, M. 41 Franklin, B. 220
Chirac, F. 162 Freud, S. 148
Comte, A. 299 Fromm, E. 130, 148, 163, 243
olakovi, R. 205 Glockner, H. 208
Goethe, J. W. von 34, 101, 112, 138,
Darwin, Ch. 51, 60, 92, 146 156, 240, 241
Descartes, R. 14, 16, 17, 26, 43, 48, Goldmann, L. 214
49, 52, 54, 55, 68, 69, 96, 99, 101,
318 MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - Kazalo osobnih imena
Hegel, G. W. F. 13, 17, 18, 19, 23, 24, 84, 105, 129, 131, 141, 142, 144,
25, 27, 30, 31, 33, 35, 36, 37, 40, 148, 156, 157, 158, 162, 165, 172,
42, 43, 46, 47, 50, 53, 56, 60, 61, 175, 179, 180, 187, 188, 213, 220,
62, 63, 64, 65, 67, 69, 73, 76, 78, 224, 228, 229, 230, 231, 232, 243,
80, 81, 85, 91, 93-94, 96, 97, 98, 250, 258, 266, 271, 275, 276, 280,
99, 100, 101, 103-104, 105, 107, 289, 297, 302, 305, 308
108, 110-111, 112, 113, 114, 118, Kant, I. 13, 14-16, 17, 18-19, 20-27,
120, 121-122, 123, 124, 125, 127- 29-46, 47-65, 67-86, 87-106, 107,
128, 129, 132, 133, 134, 136, 138, 108, 109-110, 112, 113, 114, 115,
139, 141, 142, 145, 146, 147, 151, 116, 117, 119, 121, 122, 124, 125,
152, 155, 156, 158, 159-160, 161, 130, 132, 134, 135, 136, 139, 140,
165, 166, 167, 168, 169, 170, 171, 141, 142, 143, 145, 147, 148, 149,
174, 175, 176, 177, 178, 179, 180, 151, 152, 167, 168, 169, 171, 172,
181, 183, 184, 186, 187, 189, 190, 175, 176, 178, 179, 180, 181, 183,
191-192, 193, 194, 195, 196, 197, 184, 185, 186, 187, 188, 189, 190,
199, 200, 201, 203-220, 221-237, 192, 193, 194-195, 196, 197, 198,
239-256, 257-278, 280, 282, 285, 199-200, 201, 203, 206, 209, 217,
286, 287, 290, 292, 293-294, 296- 218, 221, 222, 226, 227, 240, 241,
297, 298, 299, 300, 301, 302-303, 242, 243-244, 245, 247, 248, 252,
304, 305, 306, 307, 308 259, 260, 261, 262, 267, 269, 270,
Heidegger, M. 37, 111, 129, 171, 275, 276, 277, 279, 280, 282, 283,
214, 297, 306 284, 287, 289, 290, 291, 292, 293,
Heisenberg, W. 39, 221 294, 295, 296, 298, 300, 301, 302,
Henrich, D. 60, 167 303, 304, 306, 307
Hitler, A. 130, 154, 163, 271, 288 Klai, B. 168
Hobbes, Th. 254 Kojve, A. (alias Koevnjikov) 258
Hoffmeister, J. 93 Konstantin, car 204
Holbach, P-H. D. baron d 75 Kopernik, N. 50, 51
Hlderlin, F. 204 Korsch, K. 148
Horkheimer, M. 130, 148, 163 Krlea, M. 95, 140, 156, 205
Hume, D. 20 Kroner, R. 48, 51, 207, 257
Husserl, E. 36, 57, 111 Leibniz, W. 20-21, 52, 54, 55, 69, 92,
Hyppolite, J. 38, 131 120, 137, 224, 279, 280, 281, 291,
Isus Krist 79, 160-161 296, 300
Lenjin, V. I. 216
Kangrga, J. 133 Litt, Th. 47
Kangrga, M. 23, 38, 39, 40, 64, 78, Locke, J. 20, 21, 296
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - Kazalo osobnih imena 319