Knjiga Kangrga1 PDF

Milan Kangrga
Klasini njemaki idealizam

(Predavanja)
MILAN KANGRGA
KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM
predavanja
Izdava
Sveuilite u Zagrebu
Filozofski fakultet
FF Press, Zagreb
Za izdavaa
Miljenko Jurkovi
Urednik
Borislav Mikuli
Recenzenti
Lino Veljak
Ante ovi
Borislav Mikuli
Lektura
Asja Petrovi
Grafika oprema
Boris Bui
eljko Jelenski
Tisak
Tiskara Rotim i Market, Lukavec
CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu Nacionalne i

sveuiline knjinice u Zagrebu pod brojem 665171.
ISBN 978-953-175-307-4
Tiskanje ove knjige financijski je pomoglo Ministarstvo znanosti,

obrazovanja i porta RH
MILAN KANGRGA
KLASINI NJEMAKI
IDEALIZAM
Urednik:
Borislav Mikuli
Zagreb, 2008.
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - Sadraj 5
Sadraj:
Predgovor (M. Kangrga)................................................................................... 9
Uvodna rije proelnika

Odsjeka za filozofiju (L. Veljak).............................................................. 11
Predavanja
1. Predavanje (Uvod: filozofija-philosopha, znanost-mudrost-

spekulacija, spekulativni poetak kod Kanta, primat praktikog
uma i Fichte; Marx kao nasljednik Fichtea. Kant: kriticizam, i
transcendentalizam)................................................................................................. 13
2. Predavanje (Kant: sistem vs. propedeutika; transcendentalna
dedukcija kategorija; spontanost-inteligencija-sloboda; pojam
utopijskog; neshvatljivost mogunosti spontanosti; spekulacija i pad
u spoznavalatvo; bitak vs. treba da; priroda vs. svijet; proizvodilaki
odnos; primjer ljubavi; sinteza i konjunkcija; izjednaavanje
spontanosti i razuma).............................................................................................. 29
3. Predavanje (Kant: transcendentalizam i mogunost sintetikih
sudova a priori kao prijelaz na spekulaciju; subjekt-objekt: razlika vs.
jedinstvo vs. identitet; spontanost i re-volucija, antikopernikanski
obrat, dobro-zlo; postajanje ovjekom)............................................................... 47
4. Predavanje (Kant: metoda spoznaje novovjekovne filozofije, afekti
i odreenje pojma volje; kritika praktikog uma kao kritika volje
i mogunost utemeljenja etike; zakon vs. maksima, autonomno vs.
heteronomno, legalno vs. juridiko; bitak vs. trebanje; teorija-praksa
kao jedinstvo; samoproizvoenje ovjeka; umjetniko stvaralatvo,
problem originalnosti, znanstvenik vs. umjetnik; prvobitni ovjek i
spekulacija)................................................................................................................ 67
5. Predavanje (Kant: trea kritika, umjetniko stvaralatvo kao
prijelaz iz filozofije u spekulaciju; prevladavanje dualizma teorijsko-
praktiko; genijalnost i originalnost, apsolutna izvornost stvaralatva;
prirodno odreenje talenta i Kantov pad u filozofinost; pojam
ukusa; estetsko vs. estetiko. Fichte: duh Kantove filozofije, um
kao ve praktiki; moralno djelovanje vs. samodjelatnost ovjeka;
kritika razuma, injenica kao u-injenica)............................................................ 87
6 MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - Sadraj
6. Predavanje (Fichte: transcendentalni idealizam vs. dogmatizam;

eksplicitno razlikovanje spekulacije od filozofije, anticipacija
postkantovskih falsifikata Kanta; razlikovanje razum-um-mata;
proizvodnja zbilje pomou mate; odnos i produkcija odnosa;
podizanje svijesti u samosvijest; proizvodilaki karakter uma;
intelektualni zor kao demantiranje spekulativnog pojma uma).................. 107
7. Predavanje (Fichte: utjecaj na ranog Hegela; Ja kao identitet
subjekt-objekt; problemi filozofske terminologije, prevoenja i
razumijevanja nove misli; spekulativno znaenje tautologijskog stava
A = A; kopula jest kao ukinuti-proizvedeni bitak; priroda-svijest vs.
svijet-samosvijest; apstrahiranje od ovjeka u filozofiji; Fichteova
nedosljednost; Marxovo preuzimanje Fichteova uvida, kapitalizam
kao ivotna la)...................................................................................................... 127
8. Predavanje (Fichte: od filozofije Francuske revolucije do
revolucionarnog miljenja; Fichte-Marx : samodjelatnost vs. otueni
rad; Fichtov stav o suvinosti vlasti; Fichte i utopijski socijalizam;
Platonova idealna drava kao moralni postulat; Njemaka na
prijelazu 18./19. stoljee i Fichteova anticipacija graanskog
ureenja: samoodluivanje-samoodreenje-samoupravljanje)........................ 145
9. Predavanje (potvrda teze filozofija=spoznajna teorija=metafizika
kod nekih suvremenih mislilaca te kod Schellinga i Hegela; Kantov
subjekt kao instanca iza predmetnosti predmeta; razlikovanje
stvarnost-zbilja; neto kao ve proizvedeno. Fichte: odreenje
istine kao odluke, filozofija kao ljudski izbor; la kao ivotni habitus;
dobrovoljno ropstvo i obrambena la; problem imputabilnosti.
Prijelaz na Schellinga: genijalni mladenaki spisi i kasni Schelling;
povijesnost i povijest; pojam dobra i zla; granica teorijske realizacije
i prijelaz na praktiko stanovite)........................................................................ 163
10. Predavanje (Schelling: granica znanja i proizvoenje vrstog tla;
pojam praktikog i pojam povijesnog; razlikovanje nauke morala i
nauke prava; pravni odnos kao osnova moralnog odnosa; povijesno
vs. historijsko; dogmatizam-teorija vs. kriticizam-praksa; sloboda
kao princip praktike odluke o teorijskom; mladi Schelling i mladi
Hegel; oprenost teorije i povijesti; svijet kao povijesno dogaanje;
ovjek kao uzrok budunosti; stvar po sebi kao produkt idealne
djelatnosti; utjecaj na Marxovu analizu upotrebne vrijednosti;
filozofija kao oponaanje i Schellingova nedosljednost)............................. 183
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - Sadraj 7
11. Predavanje (Hegel: njemaki idealizam kao cjelina vs. niz

originalnih pojedinaca; rani Hegel i analiza pozitiviteta kranstva;
Fenomenologija duha kao rodno mjesto Hegelove filozofije,
potreba za studijem filozofije; Hegelova djela u prijevodima; filozofija
kao sistem, enciklopedija; ambivalentnost Hegelova pojma duh;
Logika kao sredinje mjesto i okosnica sistema; bitak kao proizvod,
povijesno miljenje kao ukidanje metafizike; Heideggerovo
falsificiranje pojma Dasein; dijalektiki razvitak vs. posredovanje)........... 203
12. Predavanje (Hegel: filozofija prirode kao Hegelov danak tradiciji
i marksistiki dijamat; filozofija duha subjektivni duh: zbiljska
dua i sloboda volje; put u objektiviranje duha; europski duh i
samoubojstvo; sloboda kao osnova objektivnog duha; beskonana
vrijednost subjektiviteta; princip graanskog i princip kolektiviteta;
Hegelova filozofija prava: I. stupanj: apstraktno pravo; moralni
problem kazne; vlasnitvo i kapital-odnos)....................................................... 221
13. Predavanje (Hegel: objektivni duh podruje volje, razlikovanje
moralitet- obiajnost (Sittlichkeit); kritika Kantova moraliteta,
samosvijest-samoodreenje-samoupravljanje; postmoderna kao
puka negacija moderniteta; ljubav i savjest kao moderni fenomeni;
razlikovanje drutvo-drava; graansko drutvo kao sistem potreba;
ambivalencija graanskog: nesloboda i osnova za razvoj konkretnog
subjektiviteta; drava kao idealno razrjeenje antagonizama;
razlikovanje obitelj-porodica)............................................................................... 239
14. Predavanje (Hegel: kapitalne suvremene interpretacije Hegela i
posebnost Marcuseove interpretacije; povijesnost miljenja kod
Hegela; problem ideje: ideja kao prvi kritiki pojam; Bergsonova
kritika pojma ideje; ogranienost pojam sistem (Schelling i Hegel);
Marcuseova teza o konanoj preobrazbi povijesti u ontologiju
u Hegela; Marxov pojam konkretnog; filozofija kao oponaanje i
reprodukcija)........................................................................................................... 257
15. Predavanje (Pitanja i odgovori: odnos metafizika-etika i problem
utemeljenja etike; univerzalni domet metafizike i moralno djelovanje
kao povijesno zbivanje i proizvod)..................................................................... 279
16. Dodatak: Potreba i zadatak filozofije (Predavanje na

poslijediplomskom studiju: mjesto Hegela u klasinom idealizmu;
Kantov transcendentalizam kao ishodite i epohalni utjecaj Francuske
revolucije; pojam primata praktikog uma i spontanosti; razlikovanje
razum-um; predmetnost predmeta kao ukidanje metafizike
objektivnosti; ovjek kao sumnjivac u filozofiji; odgovornost i
imputabilnost; potreba filozofije uslijed gubitka moi sjedinjenja;
subjektivnost-objektivnost kao suprotnost intelektualnog i realnog
svijeta; razdvojenost subjekt-objekt kao klasni fenomen; Ja kao
apsolutni negativitet i proizvoenje bitka; opstanak (Dasein) kao
konkretizirani bitak; potreba za filozofijom kao filozofski odgovor na
klasni fenomen)..........................................................................................................289
DODACI
ivotopis i bibliografija Milana Kangrge........................................................... 311
Izbor internetskih stranica o Milanu Kangrgi................................................... 316
Kazalo imena.......................................................................................................... 317
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - Predgovor 9
Predgovor autora
Ova je knjiga plod proizaao iz predavanj to ih je autor drao studentima

filozofije u Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, u ljetnom
semestru akademske godine 2006/07. Na inicijativu prvenstveno dvojice kole-
ga, prof. dr. Lina Veljaka, proelnika Odsjeka za filozofiju, i njegova zamje-
nika, prof. dr. Borislava Mikulia, autor se odazvao da sadanjim studentima
filozofije odri predavanja o velikoj temi klasinog njemakog idealizma, s
njegovim glavnim predstavnicima Immanuel Kant, Johann Gottlieb Fich-
te, Friedrich Wilhelm Joseph Schelling i Georg Wilhelm Friedrich Hegel. U
rasponu od pedeset godina, od 1. izdanja Kantove Kritike istog uma (1781.)
do Hegelove smrti u Berlinu (1831.), dosegnula je njihova misao vrhunac u
itavoj dotadanjoj historiji filozofije svojom spekulacijom najvieg ranga.
Autor je o toj filozofiji do sada objavio nekoliko knjiga, u kojima se trudio
da temeljito razradi, objasni i produbi osnovne misli te klasine njemake
filozofije. Zato je poziv na odravanje tih predavanja sadanjim studentima
Odsjeka za filozofiju, na kojem je autor djelovao do umirovljenja 1993., bio
za autora posebno privlaan.
Studenti su snimali predavanja, a na poticaj kolege Borislava Mikulia stu-
dent Matej Kuna kontinuirano je snimao daljnja predavanja toga semestra,
na emu mu najsrdanije zahvaljujem. Osobitu zahvalnost dugujem kolegi
Mikuliu koji je predloio da se predavanja publiciraju u obliku knjige i osob-
no se poduhvatio tekog rada na transkripciji tonskog zapisa i potom na iz-
radbi redigiranog transkripta, na temelju ega je nastao ovaj finalni tekst. Bez
njegovog zalaganja teko da bi dolo do teksta predavanja i ove knjige!
U ovdje publiciranom tekstu zadran je nain izlaganja karakteristian za
iva predavanja, no autor je ipak, s obzirom na specifinost govornog jezika
i na digresije, poduzeo manja kraenja transkripta te nuna jezina i stilska
poboljanja, a posebno se ukazala potreba da se tekst mjestimice dopuni
pobliim pojanjenjima nekih stavova, koji bi bez tih naknadnih zahvata
moda ostali nedovoljno jasni.
U ovom je obliku po uvjerenju autora ova knjiga upotrebljiva ne
samo kao mogui prirunik za studente filozofije nego i za svakog itatelja
zainteresiranog za problematiku filozofije klasinog njemakog idealizma,
jer i sm karakter predavanog teksta omoguuje da se shvate i neke tee
postavke te filozofije.
Autor
U Zagrebu, u sijenju 2008.
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - Uvodna rije 11
Uvodna rije proelnika Odsjeka za

filozofiju
Kolegice i kolege,
izuzetna mi je ast predstaviti vam profesora Milana Kangrgu koji e u ovom

semestru drati predavanja iz njemakog klasinog idealizma.
Detaljnije informacije o kolegiju moete vidjeti na internetu, na stranica-
ma Odsjeka za filozofiju. to se tie ispitnih i slinih obaveza, to ete rjeavati
sa mnom, oko literature itd., moete pristupiti ispitu kod mene ili kolege
Mikulia. A dopustite, to je, pretpostavljam, zanimljivije od svih tih formal-
nosti, da vam kaem samo nekoliko uvodnih rijei o profesoru Kangrgi.
Roen je 1923. godine u Zagrebu. Nakon diplome filozofije 1950. u kon-
tinuitetu je etrdesettri godine radio na Filozofskom fakultetu, prvih sedam
godina u staroj zgradi na Gornjem gradu, a od 1957. godine, kada je ova
zgrada podignuta, u novoj zgradi. Dakle, mi ujedno slavimo i 50. obljetnicu
postojanja ove zgrade Filozofskog fakulteta, a na Odsjek to proslavlja na
najbolji mogui nain.
Profesor Kangrga je kao asistent, potom docent, izvanradni i, na kraju,
redoviti profesor, proveo etrdesettri godine predajui etiku, ali osim to je
predavao a predavao je i u Zadru nekoliko godina, i u Beogradu nekoliko
godina, paralelno sve sa svojom temeljnom djelatnou na ovom Fakultetu
osim toga odrao je niz predavanja u razliitim evropskim zemljama, a
najvie u Njemakoj, gdje je boravio nekoliko puta po vie mjeseci, odnosno
jednom i puna tri semestra.
Objavio je ukupno petnaest knjiga, od toga najnoviju na njemakom jezi-
ku. To je zapravo prijevod jedne od tri ili etiri ili pet kljunih njegovih knjiga.
To je knjiga koja se u hrvatskom originalu zove Praksa, vrijeme, svijet.
Meutim, ja bih vas htio upozoriti na jo neke kljune knjige Milana Kan-
grge. To su Etiki problem u djelu Karla Marxa, Etika ili revolucija i na-
posljetku, najnovije na hrvatskom jeziku objavljena Etika, pred tri godine.
To, naravno, ne znai da druge njegove knjige nisu znaajne i zanimljive.
Ono to je, ini mi se, za ivotni opus Milana Kangrge koji jo uvijek
pie nove knjige, najmanje dvije, koliko ja znam najznaajnije, jest to da
je on nedvojbeno ne samo najbolji poznavatelj klasine njemake filozofije
u Hrvatskoj, i mnogo ire, nego i mislilac koji je kreativno razvio potencijale
12 MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - Uvodna rije
sadrane u filozofijskoj tradiciji, s posebnim obzirom na misaone potencijale

Fichtea i Hegela, i izradio jedno osebujno, originalno miljenje, koje se moe
imenovati kao povijesno miljenje. Ali, naravno, termini su uvijek relativni, i
neete pogrijeiti ukoliko miljenje Milana Kangrge nazovete i nekim drug-
im, adekvantijim ili ne sasvim adekvatnim terminom.
Ono to e u ovom semestru ovdje biti na djelu, jest ponajprije mogunost
da iz usta originalnog mislioca ujete originalnu interpretaciju onoga to u
evropskoj filozofijskoj tradiciji jest od kljune ili presudne vanosti, a to je
klasini njemaki idealizam od Kanta do Schellinga i Hegela.
Neu dalje zlorabiti vae vrijeme pa preputam rije profesoru Kangrgi.
1. Predavanje (28. veljae 2007.)
Kolegice i kolege,
ja vas pozdravljam i drago mi je to nakon dosta dugo godina mogu ovdje

predavati i novim generacijama studenata.
Kao to je tu najavljeno, pred nama je posao da u toku ovog semestra
govorimo o klasinom njemakom idealizmu ili klasinoj njemakoj filozofiji
s glavnim predstavnicima Kant, Fichte, Schelling, Hegel. Moemo odmah za
jedno historijsko, da tako kaemo, lociranje razvitka te filozofijske misli uka-
zati na to da se reeno razdoblje bitno odvija izmeu 1781. i 1831. godine, tj.
od izlaska prvog izdanja Kantove Kritike istoga uma do Hegelove smrti u Ber-
linu 1831., to znai, razvitak od pedeset godina, a neki smanjuju to razdoblje
ak na etrdeset godina ukazujui na to da je Hegelova Logika, njegovo glav-
no djelo, bilo gotovo ve 1812. Ako se malo zamislimo, vidimo kako to ne
jedno od, nego najvee razdoblje u historiji filozofije zapravo pada unutar
etrdesetak godina. To je fantastino. Dakle, jako kratko historijsko razdoblje
u kojem je na djelu najdublja misao filozofije kao takve.
U tom, dakle, historijski kratkom razdoblju na djelu je, moemo sad ka-
zati, zbilja najvii vrhunac ovjekove misli, ne samo u historiji filozofije nego
i historije ovjeanstva u cjelini, gdje sad zaista pred sobom imamo istinsku,
epohalnu misao prvoga ranga to emo u naim predavanjima pokuati i
pokazati. Hegel je naime naglasio kako moemo imati ili zastupati velike
i znaajne teze ili ideje, ali dok one nisu razvijene, one ostaju ipak jedna
apstrakcija ili, moda, nedoreenost, pa emo tu onda, naravno u skladu s
tom Hegelovom milju, pokuati, u toku naih predavanja, konkretizirati i
taj pojam epohalnosti pa onda i neke druge bitne pojmove i probleme te
filozofije.
Radi lakeg praenja i boljeg razumijevanja bti i problem klasine filozo-
fije, o kojoj emo tu govoriti, navest u vam prethodno dva momenta za koja
mislim da vam mogu sluiti kao, da tako kaemo, orijentir to biste ga mogli
imati stalno na umu prilikom ovih naih izlaganja.
Ima tih momenata vie, ali hou ukazati na dva koji bi nam mogli posluiti
kao okosnica za razumijevanje onoga to e se govoriti. Kao prvo, rije je
o samoj filozofiji, tj. o njezinu imenu, to dolazi od grkih rijei philo-sopha,
pri emu, kao to znamo, sopha znai mudrost, a ono philo ljubav. Ima-
mo posla sa moramo sad to tako prevesti, ljubavi prema mudrosti.
Ve pri samom ovom odreenju namee se spontano i posve razumljivo, i
opravdano, pitanje: Zato samo ljubav prema mudrosti, a ne i sma mudrost?
14 MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 1. predavanje (28. veljae 2007.)
U odgovoru na to pitanje, to ga filozofija kao filozofija zapravo nikada ne

postavlja temeljito, a da time ne bi prekoraila vlastiti rei emo sad to
samo tako, za sada misaoni horizont, dakle upravo svoju filozofinost,
a time i sebe smu. A vidjet emo kako je upravo to kroz itavu historiju
filozofije bila njezina, da tako kaemo pod navodnim znacima, zla savjest,
s kojom nije mogla izii na kraj, ali je upravo klasina njemaka filozofija
dospjela u svojoj najdubljoj samokritinosti do toga da smu sebe, tj. svoju
bitnu granicu, svoje domete, ogranienost itd., dakle sebe kao filozofiju, stavi
kao predmet svoje refleksije. A grublji odgovor, recimo, na to postavljeno
pitanje mogao bi glasiti: filozofija je ostala ta takozvana samo ljubav, philo-
sopha, prema mudrosti, dakle zato to je ve od poetka, mogli bismo sad
to tako kazati, ispala iz mudrosti kojom stari grki mudraci zapoinju misliti
o svom ivotu. A kad kaemo stari grki mudraci, ja u vam to locirati
recimo, sve do Platona.
Mi emo sve to to vam sada govorim kao teze jo razraditi tako da ete
vidjeti to se pod time ima razumijevati, jer to su bitne stvari s kojima mo-
ramo izii na kraj, a upravo nam je klasina njemaka filozofija omoguila
da iziemo na kraj s tim dakle, rekli smo, to je od poetka ispalo iz
mudrosti kojom stari grki mudraci zapoinju, a ona se sastoji samo i bitno
u tome to ti mudraci nisu odvajali teoriju od prakse. A to znai od vlastita
ivota! Tako da je to, u tom takozvanom poetku, jo bila moemo to
pod navodnim znacima kazati ili ne, svejedno, ali emo to opravdati kasnije
ivotna misao. A filozofija se otada kree samo i iskljuivo ili preteito u
horizontu teorije dakle, teoretinosti. To bi bio taj prvi moment to ga
treba imati u vidu s obzirom na ono to bismo mogli nazvati sma bt filo-
zofije kao takve.
Drugi moment na koji vas elim upozoriti, da olakamo razumijevanje
kasnijih stavova, a smatram ga dosta znaajnim, na koji vas dakle i upuujem,
dogaa se s Fichteovim bitnim odnosom spram Kantove osnovne teze s
kojom on zapoinje nakon Descartesovog stava Cogito ergo sum, dakle, Mis-
lim, dakle jesam. A onda Kant nastavlja na itavu, prije svega novovjeko-
vnu filozofijsku tradiciju o kojoj emo mi govoriti, pa moemo odmah i
anticipirati, razrjeava bitni spoznajno-teorijski problem s kojim zapoinje
novovjekovna filozofija od Descartesa do Kanta. Dakle ovo Mislim, dakle,
jesam, kao takozvani poetak novovjekovne filozofije a rije je ovdje s
Kantom o njegovu stavu, koji je bio na poetku, kad ga je iskazao, gotovo
identian sa Descartesovim: Ja mislim. To se onda naziva, tj. Kant to naziva
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 1. predavanje (28. veljae 2007.) 15
transcendentalna apercepcija, koja, kako on kae to je citat, njegov stav, to je

poznato mjesto mora moi pratiti sve nae predstave ili predodbe kako
bi se dospjelo do istinske, a sad u naglasiti, razumske spoznaje, a vidjet emo
zato kasnije treba ba to naglasiti.
Mogli bismo sad to nazvati i epohalnim iskorakom iz filozofije u speku-
laciju ako to uzmemo samo kao poetak. Kad to kaem, onda zbilja moram
odmah iskazati i jednu tezu, koja je onda znaajna, vrlo esto ete to, zapravo
samo tako, nalaziti u historiji filozofije, sintagmu spekulativna filozofija.
Pazite, to se samo uvjetno moe upotrebljavati. Mi emo u predavanjima
insistirati na tome i pokazati zato uvjetno i u kojem smislu. Upravo u tom
smislu to bez transcendentalne filozofije nema spekulacije. Ona je poetak,
pretpostavka i takozvani uvod u ono to bi se moglo nazvati spekulacijom.
Ali, pojam spekulativna filozofija, uzet doslovno, jeste contradictio in adjecto.
Tako da i ja sad u naravno anticipirati ono bitno insistiram na bitnoj
razlici izmeu filozofije i spekulacije. To sam sad unaprijed rekao zato to
je Kant tu samo zaetak toga to se tu kao pojam naziva spekulacijom. Inte-
resantno je naime to, a o tome emo isto govoriti, da Kant sam sebi skae u
usta, da tako kaemo, protivurijei sebi, tj. vlastitoj bitnoj poziciji, kad pod
spekulacijom misli teoriju. Probajte tragati za svim moguim historijama fi-
lozofije i svim moguim interpretacijama ja sam to u jednom svome djelu
analizirao, to jo nije izilo ak i najznaajniji filozofi poslije Kanta, do
danas, u dvadesetom stoljeu, ak i ljudi koji su proli kolu klasine filozo-
fije, jo uvijek poistovjeuju pojam spekulacije s teorijom. Tako da ete kod
Kanta nai spekulativna filozofija mislei teorijska filozofija.
A zato kaemo da je skoio sebi u usta? Zato jer je on prvi mislilac u
historiji filozofije koji je doao do pojma primata praktikog uma. Pazite do-
bro: primat praktikog uma pred teorijskim, naravno, a ostao je na nivou i u
horizontu te iste teoretinosti. Ne vidi da je on ve par excellence spekulativni
mislilac, a ujedno je ostao jednim dobrim dijelom u tradiciji te takozvane
novovjekovne filozofije koja je u svojoj bitnoj liniji spoznajno-teorijska. To
sam samo unaprijed nabacio, tako da kasnije, kad doemo do toga, vidimo
u emu je zapravo bitna razlika izmeu filozofije i spekulacije. Tako da onda
zaista ne bismo smjeli upotrebljavati ovu sintagmu spekulativna filozofija,
pa time zaista ostati u onoj contradictio in adjecto.
Ovo to govorimo, samo je jedno postavljanje problema da biste lake
mogli pratiti ostalo. A kad sam tu naveo taj epohalni iskorak s Fichteom, koji
je bio uenik Kantov, nastavlja, ali ujedno i prvi radikalni kritiar Kanta,
mogli bismo to rei kao osnovni stav Fichteov, kojim prekorauje, ili bolje
rei, prevladava Kantovu poziciju, kad Kant veli Ja mislim to je ta tran-
scendentalna apercepcija onda bi mu Fichte mogao rei: Dragi Kant,
trebao si rei: Ja, Immanul Kant, mislim. To ovako izgleda nategnuto, ali
se time onaj apstraktni pazimo dobro: samo spoznavalaki subjekt, kako
ga tretira novovjekovna filozofija u liku spoznajne teorije ovo Ja, ovaj
subjekt Ja, prerasta u ovjeka, ovo: Ja, Immanuel Kant, mislim. To mu pred-
bacije Fichte, i to je prijelaz na tu spekulaciju, kojim se spoznajno-teorijski
filozofijski horizont prekorauje, prevladava, a time, mogli bismo kazati i
sma filozofinost. Ovo prerastanje subjekta, pojma subjekta, i onoga Ja, u
ovjeka, ovo to Fichte kae, Ja, Immanuel Kant, mislim, time se onaj pojam
samosvijesti, koji se ve s Descartesom jasno utvruje pazite, Descartes
daje do znanja, interesantno da je to on samo u jednom pismu dao, a nije
razvio: u Cogito ergo sum ovo cogito znai: Ja znam da mislim, dakle jesam. Pa-
zite dobro, inae imamo samo ovo Mislim, dakle, jesam kao puko miljenje
koje, meutim, postaje predmet miljenja, tj. svijest se die na nivo samos-
vijesti. Znai, cogito je samosvijest, pozicija samosvijesti, a svijest je tu ono to
sm Descartes naziva svjesnim sadrajem kao predmetom samosvijesti.
Prema tome, tu se s Fichteom dogaa, s onom kritikom primjedbom Kan-
tu, upravo to da se pojam samosvijesti vie ne shvaa u spoznajno-teorijskoj
dimenziji kao neki vii stupanj svijesti, u dimenziji pukog spoznavalatva,
nego Fichte odmah dodaje i tu je ta njegova veliina i tu je prijelaz na
spekulaciju samosvijest = samodjelatnost = sloboda. Time je prekoraen
horizont filozofinosti.
Dakle, taj do tada samo spoznajno-teorijski miljeni odnos svijesti i sa-
mosvijesti kod Descartesa i Kanta pretvara se u spekulativni stav subjekt-ob-
jekt identiteta. Mi emo se s time, dakako, sresti, protumaiti to sve i produ-
biti, tako da vidimo veliinu toga, pri emu moemo odmah nagovijestiti da
je upravo Fichte prvi spekulativni mislilac u historiji filozofije. Spekulativni
mislilac, a ne vie iskljuivo filozof! I on to ak daje do znanja. Dakle, rije
je o subjekt-objekt identitetu kao osnovi i pravom poetku cijele Fichteove
spekulativne misli, a time je prevladana i spoznajno-teorijska pozicija, bitna
za razvitak filozofije kao takve, naroito novovjekovne, evropske, koja nije
izila na kraj s pojmom odnosa evo, gledajte, odnos subjekta i ovo u
naglasiti i objekta jer je to i znailo da se ve poinje s razlikom, a da
se do njegova jedinstva nikada po toj liniji nije dolo. Spoznajna teorija kao
takva, po svojoj bti, ne izlazi na kraj sa svojim vlastitim problemom odnosa
subjekta i objekta. A kad kaemo subjekt i objekt, onda imamo u vidu ovo
to smo maloprije naglasili, naime, da su i subjekt i objekt shvaeni i odreeni
ovdje samo i iskljuivo u spoznajno-teorijskom horizontu, dakle, u dimen-
ziji spoznavalatva. Tako je onda i ona, takozvana uvena definicija istine
kao adaequatio rei et intellectus, adekvacija ili podudaranje stvari i intelekta, ve
svojim bitnim postavljanjem bila i ostala ista apstrakcija metafizikog tipa,
jer je taj stav mogu samo u jednom i za jedan posve dovren i jednom zau-
vijek gotov svijet a im to kaemo, onda znamo da nemamo vie posla
sa svijetom, onda svijet nije svijet, pa to odmah i prestaje biti svijetom jer
se njime ne samo u Spinoze, nego u itavoj novovjekovnoj filozofiji, misli
zapravo priroda. Onda to imate paradigmatino iskazano kod Spinoze, to
je poetak njegove Etike, Deus sive natura, Bog ili priroda. Dakle, pojam svijeta
miljen je ovdje kao priroda! Kasnije e Hegel rei: svijet shvaen kao puka
apstraktna onostranost ili objektivnost.
To su, dakle, ta dva momenta o kojima vam govorim da ih imate u vidu
kao, rekao sam, orijentir koji bi nam omoguio lake sluanje nekih stavova,
teza kad prijeemo na izlaganje svih tih problema svakog pojedinog filozo-
fa Kant, Fichte, Schelling, Hegel pa e nam to sluiti i kao orijentir
prilikom izlaganja itave klasine njemake filozofije. Tu sad samo da jo
kaemo ovo, unaprijed, da ono bitno to se tu dogaa, prije svega s Fichte-
om, koji je, kao to smo rekli, idejni zaetnik prve spekulativne misli, glavni
predstavnik, osniva, kako hoemo kazati, bilo je to to se neprekoraeni i
za nju neprekoraivi horizont filozofije kao takve, u kojemu se zastaje na
pitanju odnosa, dakle spoznajnog, spoznavalakog odnosa subjekta i objek-
ta, onim subjekt i objekt, podie na nivo, s Fichteom, produkcije odnosa. A
to znai samo to da, ako bismo tako rekli, iza pod navodnim znacima
iza tog danog i kontemplativnog odnosa, traga se za samim podrijetlom
i toga subjekta i toga objekta. A to je znailo ni vie ni manje nego da su i
kako su proizvedeni taj subjekt i objekt, a ne shvaeni kao puka danost; tj.
da oni prethodno moraju biti ba proizvedeni, da bi kao takvi uope bili i da
bismo uope mogli baratati tim pojmovima subjekt i objekt. To je zapra-
vo, moemo sad kazati, primjereno upravo toj novovjekovnoj filozofiji koja
poinje sa svojim bitnim spoznajnim, spoznajno-teorijskim problemom, pri
emu je onda problem metode spoznaje u prvom planu Descartes pie
Discours de la mthode, dakle Rasprava o metodi kao bitnim pitanjem spozna-
jno-teorijske problematike uope.
U tom smislu, dakle, produkcija odnosa znai, kod Fichtea, taj subjekt-ob-
jekt-identitet. A to nije nita drugo nego ve zapoeti sa samodjelatnou
ili slobodom kao apsolutnim poetkom svega to jest. To znai: svijeta i

ovjeka samog. Tako smo po toj liniji klasine filozofije dobili onaj niz razvit-
ka o kojem e tu, naravno, biti govora, u naim izlaganjima, koji se kree od
transcendentalnog idealizma (Kant), preko spekulacije (Fichte i Schelling),
do povijesnog miljenja (Hegel i Marx). to spekulativno znai o emu
emo, naravno, morati temeljito jo raspravljati u naim izlaganjima da
se uvijek iznova mora zapoinjati s budunou a ne s prolou. To je prije
svega smisao moje teze da na poetku bijae budunost ali o tome e
jo biti govora, to je Fichteov stav dakle, zapoeti s budunou kao
mogunou svega to jest i to se dogaa.
I da se na kraju ovog naeg kratkog uvoda kae: po toj liniji klasine filo-
zofije i spekulacije, prvenstveno spekulacije, dospio je kasnije Marx koji sm,
da tako kaem, nije znao to je spekulacija onda on ponavlja Kantovu
tezu: spekulacija = teorija, pa onda na to odmahuje, i tako dalje, a sm je
spekulativni mislilac. Mi emo o tome moda jo govoriti, ali pomou Fich-
tea, a ne toliko pomou Hegela, nego pomou Fichtea dolazi Marx ja u
to citirati kasnije, ako doemo do toga do zahtjeva da se sa stanovita
takozvane upotrebne vrijednosti treba uvijek iznova dospijevati do razmjens-
ke vrijednosti. To je kljuno mjesto Marxova Kapitala, ali ne samo Marxova
Kapitala, nego naeg svakidanjeg, dananjeg ivota. Pri emu mi ivimo ne-
prekidno u dimenziji upotrebne vrijednosti, a ne pitamo za tu razmjensku, ili
po emu je ona mogua ili to to znai, i tako dalje. Tu je Marx na najdubljem
spekulativnom temelju to ga nasljeuje od Fichtea. Ja to sad samo usputno
nagovjetavam upravo zato to je to vrijedno naglasiti, zato to je upravo
Fichte tu okosnica za razumijevanje onoga to se s nama dogaa zapravo sva-
ki dan, a to je Marx razradio na ekonomskom materijalu. Dakle, na taj nain
moemo onda dospijevati do spoznaje to, kako, na kakav nain ivimo, jer
nam spekulacija omoguuje da dospijemo do istine naega ivota. Evo, to bi
se unaprijed moglo tu kazati. Filozofija nam to nije do kraja omoguila, i tu
je njezina granica.
Evo, to je taj uvod. Sad emo malo najopenitije s Kantom, pa emo prije
svega postaviti cjelinu, da nekako smjestimo Kanta, a onda emo ii na bitne
pojmove i probleme Kantove filozofije, koja e, naravno, omoguiti sve ono
to se razvija u itavoj klasinoj filozofiji sve do Hegela.
Immanuel Kant je roen 1724., a umro je 1804., dakle, doivio je osamde-
set godina. Bio je utemeljitelj i pretea te klasine filozofije. Rodio se u K-
nigsbergu, u Istonoj Pruskoj, i do smrti je ivio u svom rodom gradu. Sad
emo naglasiti, Kantova je filozofija zbiljska, upravo revolucionarna prekret-

nica u itavoj historiji filozofije zapadnog svijeta koja svoj poetak ima u
starogrkoj filozofiji. Kad se kae revolucionarna, misli se ovo: s jedne
strane na ono predrevolucionarno i revolucionarno razdoblje druge polovice
18. stoljea, u kojem se idejno priprema francuska revolucija od 1789., a iji
je misaoni odjek bila cijela klasina filozofija na elu s Kantom pa sve do He-
gela. U svojoj Historiji filozofije Hegel to naglaava, pa ba potencira, a onda iz
skromnosti, kako bi se reklo, jer ne spominje sebe, pa govori kako je itava ta
filozofija Kant-Fichte-Schelling a misli, naravno, i njegova vlastita ne-
posredni misaoni i duhovni odjek onoga to se dogaa s Francuskom revolu-
cijom i oko nje u Evropi, koja je naravno najradikalnija prekretnica u itavoj
historiji ovjeanstva. Tako da se vidi a te emo stavove kasnije malo jo
citirati kako smi ti filozofi naglaavaju da su oni poticaj svoje misaone
djelatnosti dobili pod utjecajem Revolucije. Otud, revolucionarna misao jest
primarno misao te revolucije tako da oni sad misaono i duhovno prerastaju
to da su samo kako bi Marx rekao za Kanta teoretiari Francuske
revolucije, jer to je sad ve bila ba revolucionarna misao, a to nije isto. To
e se vidjeti kod Fichtea koji poinje teorijskim opravdavanjem te revolucije
u ono vrijeme u Njemakoj, pa je onda to morao pisati pod pseudonimom
da ne bude uhapen, mislei revoluciju koju je on zahtijevao i za Njemaku.
Tako da je Fichte tu mislilac revolucije, francuske, ali onda on postaje revo-
lucionarni mislilac, to nije isto, sad imamo posla s revolucionarnom milju,
to je zapravo nov kvalitet. Pri emu moemo odmah kazati da je ovaj pojam
revolucionarnog, kao revolucionarna misao, zapravo spakulativna misao. Sad
emo onda anticipirati: spekulacija bi u tom kontekstu bila, reeno slikovito,
filozofija koja prodire pod kou, a filozof se kree nad koom.
Dobro, dakle, tu smo evo sad s Kantom kao poetkom. Moemo sad
kazati da tu kod Kanta imamo, uvjetno reeno, tri momenta tog misaona
prevrata prvog ranga: prvo, kriticizam, drugo, transcendentalizam, i tree, Kan-
tovo pitanje kojim on zapravo razrjeava spoznajno-teorijski problem: jesu
li i kako mogui sintetiki sudovi a priori? Tu bismo mogli dodati, a o tome e
biti govora, naravno, jer je Kant veoma znaajan i zasluan u historiji etike,
da bi etvrti moment toga revolucionarnog prevrata bilo Kantovo prvo
u historiji filozofije isticanje primata praktikog uma. to je bila, naravno,
osnova ne samo za konsekventno postavljanje etikog problema nego i, da
tako kaemo, nit-vodilja cjelokupne klasine filozofije, pa i mnogo vie od
toga, jer je upravo to bio jedan od bitnih momenata na putu u spekulaciju i
povijesno miljenje kao idejna osnova ivota Evrope sve do dananjeg dana.
Tu se sad dogaa ono, kako smo ve to naglasili, da tako kaemo, pojam

identiteta ili neodvojivosti, nerazluivosti teorijsko-praktikog. Ve Kant do-
lazi do toga, pri emu kao nov moment odlunu ulogu igra, to bismo mogli
tako kazati, neto ime poinje svijet, a to je imaginacija, mata, njemaki
Einbildungskraft. Tako da se Kant, vidjet emo, u svojoj takozvanoj Kritici
moi suenja, u tom estetikom problemu, da to kaemo uvjetno, najvie
pribliio spekulaciji. A Schelling je tu onda insistirao na umjetnosti s obzirom
na pojam produkcije.
Kantovu filozofsku djelatnost moemo podijeliti prije svega na dva
razdoblja. U prvom je razdoblju Kant bio pod utjecajem njemakog profe-
sora filozofije Christiana Wolfa (1679-1754.), koji je bio zasluan prije svega
za stvaranje njemake filozofijske terminologije, a naroito za dva kljuna
pojma s kojima emo se jo sretati, kao kljuni zaista u itavoj klasinoj filo-
zofiji: pojam intellectus, to ga onda Wolf prevodi sa Verstand, razum, i ratio,
to prevodi s Vernunft, um, pa dobivamo dva kljuna pojma klasine filozo-
fije: razum i um. Time onda dosljedno i pojmovno moe s Kantom zapoeti
razrjeavanje novovjekovnog spoznajno-teorijskog spora izmeu empirista
i racionalista. U tom je slijedu Kant naglasio da ga je od takozvanog dog-
matskog drijemea oslobodio Hume, engleski filozof, empirist, svojom te-
zom kako se pojam kauzaliteta ne d dokazati, dakako empirijski. No, kad
imamo to u vidu, onda, to kau da je malo zauujue, Kant bi se prije mo-
rao pozvati na Leibniza. Naime, kad kae to da ga je probudilo od dogmats-
kog drijemea, njega je zapravo Leibniz vie probudio nego Hume, svojim
odgovorom empiristima, na njihovu osnovnu tezu, to je ona ve uvena teza:
Nihil est in intellectu quod prius non fuerit in sensu, Nita nema u intelektu to ne
bi prije toga bilo u osjetu ili iskustvu, to je osnovna empiristika teza kojom
poinje filozofija od Bacona pa sve do Lockea. Na to Leibniz odgovara: Nisi
intellectus ipse, Osim intelekta samoga. Pazite malo, ve je Leibniz zapravo
razrijeio taj spor izmeu empirizma i racionalizma, onim svojim nisi intellec-
tus ipse, pa na temelju toga onda Kant zapravo gradi itavu svoju kritiku spoz-
najno-teorijske pozicije, ostajui dobrim dijelom i sm jo u tome horizontu,
pa katkada ne vidi niti granicu niti domet vlastite filozofije. Ali o tome e jo
biti govora. Dakle, ovo nisi intellectus ipse, osim intelekta samoga, kljuno je
mjesto za razumijevanje samog poetka Kantova postavljanja filozofijskog
problema, a odnosi se zapravo na razrjeavanje spoznajno-teorijskog bitnog
problema, onoga odnosa subjekta i objekta. Pri emu imamo tu, vidite, em-
pirista koji poinje s osjetom ili iskustvom, a ovo to Leibniz hoe rei em-
piristima, to je njegov odgovor Lockeu, da je iskustvo mogue tek kada ga

intelekt konstituira evo, da tako kaemo i omogui. Tako da, Kant e
onda rei, naravno, da spoznaja poinje iz iskustva, ali ne pomou iskustva
iskljuivo, nego pomou razuma.
Vidite, tu je odmah i to pitanje koje Kant sada postavlja, dakle: Jesu li
to je sad pitanje na koje on, naravno, pozitivno odgovara jesu li i kako
mogui sintetiki sudovi a priori? Ja moram sada tvrditi, ako je rije o filozo-
fiji, onda moemo poeti sa sintezom, a ne s analizom. To vam ovi analitiari
ne znaju, pa stalno onda analiziraju, a ne znaju to, pa nikad nisu do toga ni
doli. A kako moe analizirati neto, a ne zna to? Tu emo sad odmah doi
do kljunog pojma, s Kantom, to je pojam Gegenstndlichkeit des Gegenstandes,
predmetnost predmeta. Dakle, po emu je predmet mogu? To metafiziari
ne pitaju, nego imaju gotov predmet. A imamo mi u naem jeziku, to vam je
... Nijemac ima Gegenstand, a mi imamo prvoklasan pojam, pred-met, pazite,
od glagola pred-metnuti. Na tome insistira Kant, da subjekt mora stajati iza
predmeta da bi on bio uope mogu. On ga mora doslovno dodue, on
to jo ne kae sasvim tako, ali spoznavalaki u svakom sluaju proizve-
sti. Predmet je proizvod. Prema tome, ne moemo zapoeti s predmetom
nego s onim po emu je predmet mogu. Po emu je predmet mogu, to
je Kantovo bitno pitanje kojim se traga za bti predmeta. To je jedna stvar
na koju treba odmah ukazati. Imate finu raspravu Herberta Marcusea, Vom
Begriff des Wesens (O pojmu bti), pa kae vrlo lijepo, analizirajui upravo
Kanta, kako Kant kree upravo s pitanjem mogunosti: bt = mogunost.
Kad pitate za bt neega, bilo ega, zapravo pitate za njegovu mogunost.
Po emu je to mogue, po emu je taj predmet, recimo, mogu? Dakle, bt
je pitanje mogunosti. To je identino, i to je Marcuse prekrasno analizirao u
svojoj raspravi, ukazujui upravo na to kako Kant poinje s pitanjem, jesu li
mogui sintetiki sudovi a priori, to jest, po emu je predmet mogu. Pa da
ne poinje s iskustvom, a da ne zna to je uope iskustvo! Iskustvo moe
biti spoznajno relevantno samo onda kad je konstituirano pomou onoga to
im je Leibniz rekao intelekt, nisi intellectus ipse, osim samog razuma. Razum
je onaj sabiralaki organ pukih osjetilnih podataka u jedinstvo. Dakle, da
bi se dolo do predmeta, mora se doi do odreenja predmet = pojam, i to
ide tako daleko, o tome emo jo govoriti, to je cijeli jedan veliki problem
filozofije, njezinih dometa i granica. Pazite, nema predmeta bez pojma. To je
dano u identitetu, to je Kantova zasluga. Predmetnost predmeta ukazuje na
subjekt koji omoguuje da raznolikost, moemo kazati kaotinost, osjetilnih
podataka skupimo pa kaemo stop! Pa to je tvrdo, uto, ovo i ono, i tako

dalje, moemo navoditi sve mogue osjetilne podatke, ako ostanemo samo
pri tome. Pa sad vi mene pitate, to je stol, a ja bih rekao [kucanje o stol], e,
to je neto tvrdo. Tu bi empiristi morali biti konzekventni pa tako govoriti.
Ali, nije stol tvrd! On je valjda jo i neto drugo, ne!? Moe biti i sme, moe
biti odreene forme, moda moe neemu sluiti, za pisanje, jedenje, za bilo
to, i tako dalje.
Dakle, po emu je stol mogu, pitanje je Kantovo po emu je predmet
mogu, a ne ostati pred pukim, rasplinutim osjetilnim podacima, naih pe-
toro osjetila, a da ne znamo o emu govorimo. Dakle, iskustvo je mogue
pomou intelekta koji je tu sada treba ba naglasiti razum, to je Wolf
dobro detektirao. I sad pazite to se tu dogaa, to su vam gotovo nevjero-
jatne stvari. Kad otvorite Kritiku istoga uma, pazite, zove se Kritik der reinen
Vernunft, a neete nai um, jer Kant pie zapravo kritiku istoga razuma,
Kritik des reinen Verstandes. Imate naslov glavne knjige koja znai epohalni
prevrat i obrat, i naslov glasi Kritika istog uma. Otkud mu taj um? I sad
ete tragati za tim, a on se bavi pojmom intelekta, koji mu je reiner Intellekt,
ono nisi intellectus ipse, i tako dalje, to mu je Wolf preveo s Verstand. Pa imate
tu unutra stalno pojam radnja razuma, i tu ga onda odmah kritiki doeka
Fichte, njegov uenik, pa veli: Dragi Kant, pa kakva radnja razuma!? Pa ra-
zum je teorijski organ, a um je praktiki. Prema tome, nisi uope imao pravo
tako govoriti! A Kant stalno govori, kroz cijelu analizu Kritike istoga uma, o
razumu razum, naravno, Verstand. I tu je taj zalom da Kant sm ne vidi
to radi. A onda najednom dolazi do toga da mu itava problematika izrasta
do pojma uma za koji kae da je to ono stanovite koje razumu daje principe,
dakle, neemu viem. I sad pazite, na koncu dolazi do toga moemo ak
kazati nemotivirano do pojma primata praktikog uma. Pa, kakvog sad
najedamput praktikog uma!? A cijela mu je Kritika istoga uma zapravo kritika
razuma! itava Kritika istoga uma jest kritika razuma koja nam omoguuje
da uope doemo do pojma predmeta. Tako daleko da Kant to, naravno,
nikad ne bi rekao: predmet je pojam. Znai, rezultat spoznavalakog odnosa
subjekta, te na toj liniji dolazimo do odreenja predmeta u identitetu s
odnosom. Predmet = odnos!
To je rezultat za koji je zasluan upravo Kant koji je doveo do toga da
pokae kako je razum onaj teorijski organ koji omoguuje da mi uope imamo
posla s neim to nazivamo predmetom i da znamo da mi, kao spoznavalaki
subjekti, stojimo iza toga predmeta, da ga mi konstituiramo, a moemo rei
i konstruiramo, moemo takoer rei, proizvodimo. Pri emu, tu treba vid-

jeti jedan veliki problem upravo u odnosu filozofije i spekulacije, gdje se
spoznavalaki in identificira s proizvodilatvom. Mi kao filozofi ostajemo
ogranieni ako ne pitamo po emu neto jest? Tu vam je onda na djelu cijela
metafizika, ona kree onim ex nihilo nihil fit, pa se onda ak i jedan Aristotel tu
zbunjuje i ne zna kako bi s tim iziao na kraj. Jedan Aristotel, koji pred sobom
i oko sebe ima prvoklasno umjetniko stvaralatvo, ima i pojam poisisa, ima
svoje slikare i kipare svjetskoga glasa, Fidiju, Mirona, Praksitela, pa je nasjeo
na metafiziku. Pa iz ega je ta statua? A on veli: iz kamena. to je sad to iz ka-
mena? Pa nije! Nego je krivo postavljeno. Po emu je sad to, a ne iz ega. Pa,
znamo da je iz kamena, ali moe biti i iz drveta, moe biti iz eljeza, moe iz
bilo ega drugog! To je ono njemaki aus, woraus. Ali ne to, nego wodurch, po
emu! To znai, po umjetniku, po njegovu stvaralatvu, po njegovu djelu! Ali
najvei mislilac starog svijeta, koji je sve to znao, pa se tu dao zavesti takvim
pitanjem, ex nihilo nihil fit, iz niega ne postaje nita. Pa se onda Hegel kasnije
ruga tome da mu iz neega postaje neto. Zato bi trebalo tek postajati ako
ve jest!? A vidi se o emu je rije. Nije to pitanje materijala iz ega se neto
pravi, nego onog proizvoditelja. U ovom sluaju umjetnikog proizvoditelja,
umjetnika i tako dalje, onih koji su napravili statuu Afrodite, i tako dalje. A
nije Afrodita iz kamena nego je po umjetnikom djelu, po oblikovanju.
Dakle, da se vratimo na Kanta. Kant ima svoju misaonu granicu. Svi smo
mi ogranieni. Nekad kad sam drao predavanja, pa smo diskutirali o tome,
studenti su me potali, jer sam rekao da smo ogranieni. Ali nemojte se lju-
titi kad vam kau da ste ogranieni, platite mu pie! Pa, mi jesmo ograniena
bia, konana, ograniena, nedostatna, potrebita bia. To se odnosi na sva-
koga, pa ak i na najveeg filozofa svih vremena, Hegela, kojemu ak i je-
dan Kangrga moe pronai nekakve nedostatke i tako pokuavati mu
pomoi. Dakle, svi smo ogranieni, a Kant na razmeu itave metafizike,
filozofije od poetka, od Platona moemo kazati Platon je paradigmatian
za ono to se naziva filozofija: Platonov pojam ideje, pa emo o tome jo
govoriti, taj je kljuni pojam ovdje, a ja sam na primjer kritizirao Hegela,
kojega sam smatrao svojim kolskim prijateljem, da jo i on upotrebljava
taj pojam ideje, pa onda ima kod njega subjektivna ideja, objektivna ide-
ja, apsolutna ideja. A emu ti je ta ideja? O tome e jo biti rijei.
Uglavnom, s ovim pojmom ideje poinje itava filozofija, dakle, s Plato-
nom. Sad kad smo napravili jedan rez, uvjetno reeno, izmeu starih mu-
draca, koji su jo ivjeli svoju misao ili mislili svoj ivot, kako god hoemo
kazati to su zato mudraci jer nisu odvajali svoj ivot, svoju praksu, svoje
stvaralatvo, sve skupa, od svoje misli, dakle od teorije, nego je to bilo dano
u jednom jedinstvu, pa su zato nazvani mudraci. Platon pak postaje prvi
pravi filozof koji odvaja teoriju od prakse, a onda, kao to znamo, Aristotel,
s njima se pojam prakse odvaja od svih onih odreenja prxis-poisis-tchne-
theora i tako dalje. Dakle, hou rei to, moramo imati stalno u vidu domet, ali
i granicu, recimo u ovom sluaju, Kantova postavljanja problema, gdje se on
strano mui da izie iz ovoga ja u to tako nazvati metafizikoga ho-
rizonta, da uope prvi puta doe do toga da kae metafiziarima: Pa, ekajte,
kako ste doli do predmeta? I danas ete naii, ne samo kod nas, na pojam
dani predmet, a to vam je drveno eljezo, to je contradictio in adjecto.
Tako moe govoriti svaki prosjean ovjek, ali ako elim biti filozof, onda
mi to nije doputeno. Kad kaemo dani predmet, onda smo sami sebi
skoili u usta. Jer, predmet, kao to vidite, upravo se Kant mui da to pokae,
predmet mora biti tek uspostavljen, proizveden, kao po subjektu omoguen,
miljen i tako dalje, da bi bio. To vam govorim zato jer, naalost, jo ima tak-
vih takozvanih filozofa koji tako govore u prazno.
Najprije smo rekli da su ovdje kljuna ova tri momenta: kriticizam,
transcendentalizam i Kantovo pitanje o sintetikim sudovima a priori. Kad
kaemo kriticizam, ono to nazivamo Kantom, nije vie ono tzv. predkan-
tovsko doba, kad je on jo uenik jednoga Wolfa, i tako dalje. Pravi Kant
poinje s Kritikom istoga uma, 1781. je kljuna godina ja bih malo pretjerao,
pa rekao prave filozofije. Prvi se puta filozofija postavlja na nivo svoje
vlastite, da tako kaemo, filozofinosti u klasinoj njemakoj filozofiji s
Kantom. To je prva misao gdje vie nema lutanja, a neu biti bezobrazan pa
rei brbljanja, jer bi to bilo neprimjereno, ali Kantova kritika metafiziara,
koji poinju s takozvanim gotovim i danim predmetom kao neim samo
po sebi razumljivim, pa im postavlja pitanje, odakle taj predmet? Pa onda
idemo na kritiku, pa idemo na taj takozvani kriticizam, pa onda on na jednom
mjestu u Kritici praktikog uma kae da je to neprimjereno filozofskom pri-
stupu da se neto uzima kao samo po sebi razumljivo, rijeeno, i ovo i ono...
Pa, Kant pita stalno tako, da nita nije rijeeno, pa pita za mogunost pred-
meta. Pazite, pita za mogunost predmeta da bismo uope mogli govoriti o
predmetu, a ne uzeti ga zdravo za gotovo, to je onda taj takozvani zdravi
ljudski razum, pa onda Hegel veli da je taj zdravi ljudski razum toliko zdrav
da e se rasprsnuti od zdravlja.
Dobro, naravno, to je sad pitanje, kad gledamo s Kantom, zaista bitne
razlike izmeu razuma i uma. I tu e se onda stvar razvijati tako da Fichte
uzima sve ono najbolje do ega je Kant doao. On ga kritizira da nije imao
hrabrosti, on veli da Kant nije imao dovoljno hrabrosti da povue konsek-
vencije iz onoga najboljega to je on nazvao sm duh Kantove filozofije, a
to je pitanje zapoinjanja od uma dalje, tj. kree se s umom, a ne s razumom.
Kasnije i Hegel insistira na tome pri emu onda Fichte, kao to emo jo
vidjeti, povlai konsekvenciju tamo gdje i Kant sm to kae: Pa, dragi Kant,
ako si ve rekao, primat praktikog uma, pa onda on valjda ima primat! A,
vis vis ega? Pa, vis vis teorije! Pa, onda ti je um po svojoj bti praktiki.
To je bt.
Meutim, vidjet ete, kako se to tekom mukom probija. Pojam praktikoga
u Kanta ostaje jo uvijek dobrim dijelom u starim, starogrkim vodama, da
tako kaemo. To vam je prxis! Praxis starogrki pojam praxisa. A to je
to? Meuljudsko djelovanje, su-odnoenje unutar polisa, gotova drutvenog
poretka. Jo uvijek se pojam praktikoga uzima samo u moralnom pogledu,
praktiko djelovanje jest moralno djelovanje. Pa onda ak i taj pojam pri-
mata praktikog uma ide tako daleko da ga on su-misli kao moralni oblik. I
kod Kanta to znai zapravo su-odnoenje pojedinaca unutar jednog gotova
stanja. A to jo uope nije pojam prakse, pa vam to ve Fichte prevladava,
pa Schelling, pa onda ete nai kod Hegela, IV. glava Fenomenologije duha, gos-
podstvo-ropstvo i tako dalje, gdje vam onda on govori o onome to, recimo,
jo Giambattista Vico misli pod pojmom prakse i historijskoga, osnovano na
ovom pojmu praxisa u starogrkom smislu pukog odnoenja.
Tako da odnos proizvodilaki odnos ovjekov spram prirode i pris-
vajanja prirode kao svojega svijeta, takozvane druge prirode, jeste totalitet
ovjekova praktikog odnoenja prema svijetu, u emu je, naravno, sadran
i moj odnos prema drugom ovjeku. Ali da se to odvaja jedno od drugoga,
to je nedopustivo, to je bitni promaaj. Po toj liniji ide cijela klasina filozo-
fija, na elu s Hegelom, koji onda izvlai sve bitne, najpozitivnije momente,
sadrane ve u Kantovu postavljanju problema, a s kojima sm Kant nije
iziao na kraj. Sm Kant nije iziao na kraj! Pa zato imate taj takozvani du-
alizam teorijsko-praktikoga, to ga Kant onda kani vidjet emo to kad
doemo do toga nekako premostiti u svojoj Kritici moi suenja ili Kritici
rasudne snage, kako e rei Urteilskraft, gdje Kant onda prvoklasno dolazi ne
znajui zapravo da je na najdubljem spekulativnom stavu u toj kritici moi
suenja kad govori o genijalnosti, o geniju, o stvaralatvu, o umjetnikom
itd. itd. Dakle, do toga emo doi, ali Kant je tono osjetio da je ostao u du-
alizmu: s jedne strane mu je kritika istoga uma, a zapravo razuma, s druge
strane kritika praktikog uma, mislei pod tim moralno podruje, pa onda
mu je i pojam slobode miljen u pukoj negativnosti slobode od. Dakle, Hegel

tu hoe pokazati kako, kad govorimo o slobodi, moramo govoriti o slobodi
za, a ne od neega.
To je, dakle, to se tie kriticizma, gdje Kant poinje s pitanjem mogunosti
onoga to jeste. Sve tri kritike smjeraju na to to je prvi puta da se taj po-
jam kritike u ovakvom eminentno filozofijskom smislu pojavljuje u historiji
filozofije. Kad biste to postavili onako in abstracto, onda se pitate, kako sad
kritika, pa to sad s kritikom? A kritika je propitivanje mogunosti onoga o
emu emo govoriti. Dakle, Kant ve zapravo poinje spekulativnim stavom,
po emu neto jest, a da to ne zna, jer pritom misli na spoznavalaki subjekt,
pa e mu to tek Fichte pokazati. Drugi pojam, za koji smo rekli da je tu sad
bitan, to je transcendentalizam, o emu emo morati posebno govoriti jer za
danas smo ve malo pri kraju. U tome lei zapravo itava ova problematika
pitanja mogunosti sintetikih sudova a priori, to jest, podizanje problema-
tike na ono stanovite to ga Kant naziva transcendentalnim.
Pojam transcendentalnoga je iskljuivo i samo ono to se odnosi na Kan-
ta, bez obzira na to to sm Fichte, kao nastavlja, to explicite kae: Pa, to
drugo je moja pozicija nego transcendentalni idealizam, pa onda i on sm
sebi skae u usta, ali pustimo sad to. Dakle, sma filozofija je pretpostavka
mogunosti spekulacije! O tome emo jo govoriti, ali Kantu nije ostajalo
nita drugo nego da pita o dometima i granicama spoznavanja to je po-
jam transcendentalnog. Pojam transcendentalnog odnosi se, dakle, samo na
karakter spoznaje: dokle see moja spoznaja? To znai: granice, mogunosti
i tako dalje, ali onda on odmah dodaje: Pa, ja ne govorim o bilo emu drug-
ome, mene zanima samo to, ja sam u sferi spoznavalatva. Zato je on tu
ostao jo, tim dijelom postavljanja pitanja, u horizontu spoznajne teorije od
Descartesa do sebe. Onda prekorauje sm taj horizont, to je Adorno lijepo
rekao: rjeenje spoznajno-teorijskog problema jeste ukidanje spoznajne teo-
rije. A ja sam dodao i filozofije! itava filozofija kao filozofija, od Platona
do danas, kree se de facto u spoznajno teorijskom horizontu. Od pojma ide-
je, bez obzira to je ona hipostazirana, kako se kae, ontoloki utemeljena,
i tako dalje, sve ostalo je u sferi problema odnosa subjekta i objekta kao
spoznavalakog odnosa. To vam je filozofija.
Tako se dogaa, kad pitamo za bt, onda se samo vraamo na Kantov
problem. Bt je tada mogunost spoznaje, koliko mi spoznajemo taj svijet?
A ne pitamo to taj svijet sm po sebi jeste i kakav on jeste, i tako dalje. To
je spekulacija. To je ono to smo slikovito rekli filozofija koja prodire
pod kou. A razlika izmeu filozofije i spekulacije upravo je tu: ono iz ega
neto jeste po emu neto jeste. Ono prvo je filozofska pozicija, a ovo
drugo je spekulativna pozicija. Po emu je to, taj na ivot takav kakav je, a
ne da ga mi samo opisujemo, pa sad mislimo da smo jako pametni time to
emo dati neke odgovore, ovakve i onakve. To je povrno, to se zove ostati ili
zastati na pola puta. Gledajte, jedan Hegel, najvei filozof svih vremena, pie
Fenomenologiju duha, ali u samom pojmu, da ne govorimo o ovim suvremenim
takozvanim fenomenolozima, to je tu predmet? Pa, fenomen! A to je feno
men? Pojava! Onda je Kant tu lijepo rekao, ostaje se u sferi pojava. Kant je
bio tu najdosljedniji, pa je bio poten i rekao: mi moemo spoznavati samo
fenomenalni svijet, a stvar po sebi, Ding an sich, to je nama nepoznato. Poslije
emo vidjeti to zapravo spekulativno znai to stvar po sebi. Ali tu je na
djelu, ta takozvana onostranost, to je nedohvatnost postojanja. Pa, sad kad
netko doe u 20. stoljeu, ili ak sada u 21., pa govori o fenomenologiji koja
ve svojim imenom znai kretanje po povrini, tj. po fenomenima, to je onda
malo zauujue. Ali da je jedan Hegel ak to nazvao fenomenologija duha, pa
je time potvrdio da je ostao zapravo bitno filozof, premda ima prvoklasnih
spekulativnih stavova, koje je naslijedio od Fichtea, mi emo to pokazati, to
zaista treba pokazati, a kasnije emo vidjeti to razmee, recimo, najveeg
filozofa svih vremena, koji je jednom polovicom jo ostao filozof, a s druge
strane je bio spekulativac. Pa onda sam sebi protivurijei.
Ja vas za danas vie neu zadravati, mi emo idui puta odmah ii na con-
cretum ovoga, sa Kantom, postavljanja pitanja i kriticizma i transcendenta-
lizma i svih ovih konkretnih problema koji stoje pred nama, da bismo vidjeli
prije svega domet Kantove misli, koju je do kraja izveo Fichte.
2. predavanje (9. oujka 2007.)
Kolegice i kolege,
mi smo proli puta napravili, recimo tako, uvodni dio gdje smo doli do
nekih bitnih pojmova i problema Kantove filozofije koja je tu osnova za itav
razvitak klasine filozofije. Danas bismo se morali malo pozabaviti tim bit-
nim pojmovima, a ujedno i problemima, Kantove filozofije na kojima on, da
tako kaemo, gradi svoju filozofijsku zgradu. Pri emu vam moram kazati, to
vam je ve na poetku Kritike istoga uma, gdje Kant explicite kae da njemu nije
stalo do toga da gradi bilo kakav sistem. Mi emo se s time jo sresti i zato to
e kasnije taj pojam sistema u itavoj klasinoj filozofiji postati zapravo jedan
veliki problem i balast, gdje e se onda a to je Schelling kasnije naglasio
pojam sistema krivo tumaiti, a rije e biti o sistematinosti izlaganja filozo-
fijske misli, to nije isto. Sistem je uvijek, per definitionem, zaokruen, gotovost,
pa onda se nalazimo tako, vidjet ete, uvijek na jednom protivurjeju mis-
ao koja zavrava u sistemu nije vie misao. Zato je to protivurjenost. Dakle,
Kant e rei da mu nije stalo do sistema nego do, takorei, propedeutike, kao
uvod u postavljanje bitnog problema, pri emu mu je, kao to smo proli
puta ve naglasili, bilo stalo prije svega kritiki pristupiti itavoj dotadanjoj
filozofiji koja se odvija u liku metafizike. Tada smo naglasili da je upravo po-
jam predmeta kljuan ovdje. Dakle, rekli smo kako Kant tu sad prvi postavlja
pitanje mogunosti ili biti predmeta; njemaki se to kae Gegenstndlichkeit des
Gegenstandes, dakle, predmetnost predmeta. To je kljuni poetak Kantove
cjelokupne filozofije i na toj liniji e on u horizontu filozofinosti prodi-
rati daleko sve do, vidjet emo, do nekih spekulativnih stavova koji zapravo
prekorauju horizont filozofije.
Ali, rekli smo da emo se tu prije svega zadrati na tim nekim bitnim
momentima, pojmovima i problemima Kantove filozofije. Jedan od tih mo-
menata je, ako se sjeamo, upravo ovaj pojam transcendentalizma, pojam
transcendentalnoga, u emu se sad sastoji Kantova bitna pozicija. Rekli smo,
i to bi trebalo imati u vidu, koliko god mi u itavoj historiji filozofije imali
posla s velikim misliocima poevi od Sokrata, onda Platona pa naroito
jednog Aristotela toliko ipak tek ono do ega dolazi klasina filozofija,
naime, dotle da samu sebe, da tako kaemo, stavlja kao predmet refleksije,
to jest, filozofija kao predmet razmiljanja, pri emu se dolazi ak tako da-
leko da, recimo, Schelling onda eksplicitno govori o granici onoga to filo-
zofija, naravno kao teorija, uope moe pruiti. Dakle, utoliko je ta tran-
scendentalna filozofija dakle s Kantom kazano uvod ili pretpostavka
30 MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 2. predavanje (9. oujka 2007.)
mogunosti za ono to vodi do granice filozofije kao takve ili filozofinosti i

prelazi u spekulaciju. Rekli smo da emo to jo imati prilike potvrditi. To je,
takorei, jedan bastard, naalost, pa ak i neki prominentni filozofi, recimo,
20. stoljea barataju pojmom spekulativna filozofija. U doslovnom smislu,
to je contradictio in adjecto, jer ili je neto filozofija ili je neto spekulacija, a
spekulativna filozofija je jedna zakrpa; izraz nije dakle primjeren samom
odnosu filozofije i spekulacije.
To smo sad samo unaprijed nagovijestili, jer emo do toga doi, ali zaista
treba imati u vidu ba to da imamo posla s dvije razliite pozicije koje se po-
tiru, da tako kaemo. Filozofija je, to jest upravo transcendentalna filozofija,
samo pretpostavka mogunosti onoga to se kasnije pretvara u spekulaciju.
A Fichte je, rekli smo, povukao one konsekvencije koje samome Kantu jo
nisu sasvim jasne.
Mogli bismo ovdje poeti ak i ovim pojmom, kljunim zapravo po-
jmom spontanosti. To je pojam to ga Kant uvodi prvi u itavoj historiji
filozofije. Taj je pojam kod njega jo uvijek dvosmislen, dvoznaan; on sm
ne zna izvinite to emo to tako rei to bi s njim. Navest u vam
jedan njegov stav gdje on ne vidi da je zapravo pojmom spontanosti napustio
dimenziju filozofije i filozofinosti uope, i da je taj pojam ve nagovjetaj
onoga to se tu naziva spekulativnim, to prekorauje horizont filozofije.
Ono to je tu kljuno u pojmovnom, kategorijalnom inventaru Kantove
filozofije jest transcendentalna dedukcija kategorij. I tu Kant nije dosljedan.
On na jednom mjestu naprosto nabraja one kategorije to mu ih je Aristotel
iskazao, a opet dolazi do toga pojma transcendentalne dedukcije kategorij,
pri emu kategorije nisu vie primarni ili prioritetni pojmovi, na temelju kojih
e se izvesti sve ostalo, nego i smi moraju biti izvedeni. Ova transcendental-
na dedukcija kategorija zapravo je onaj kljuni moment u Kantovoj filozofiji
na koji je kasnije ukazao Hegel. Rekli smo proli put da Kant poinje pisati
Kritiku istoga razuma, pa ste vidjeli dokle to ide ak i s pojmom spontanosti
koji mu tu slui samo u sferi spoznavalatva, a ne vidi da je tim pojmom
spontanosti zapravo ve prekoraio horizont ne samo spoznajne teorije nego
i filozofije. Ali ova transcendentalna dedukcija kategorij znai ono kljuno
mjesto za koje sm Kant kae da je to vrhunac i dobro to kae! koji mu
omoguuje da deducira itav jedan sistem, pa onda i spoznavalatva, pa onda
i, vidjet emo, i toga razuma koji tu fungira kao jo nedoreen u dvostrukom
smislu. Ta Kantova transcendentalna dedukcija kategorija koja je to emo
jo pokuati pokazati, kad do toga doemo, a tu je samo nagovjeteno bit-
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 2. predavanje (9. oujka 2007.) 31
no i najunutranjije identina s pojmom primata praktikog uma u Kantovoj

etici, a da toga, moemo tako kazati, sm Kant nije do kraja svjestan u
kojoj je onda pojmu razuma, kako je Hegel to kasnije formulirao, kumovao
um. Ovo kumovanje uma znai da Kant tu zapravo krivo upotrebljava
pojam razuma za ono to bi tu trebao biti pojam uma. Ali, ako sad imate u
vidu upravo to, a to je djelomino zasluga Fichtea, koji je onda, nakon ekspli-
citno iskazana primata praktikog uma, povukao konzekvenciju pa rekao: Pa,
onda je um po svojoj biti praktiki!
Time je, meutim, odmah reeno da to nije samo pitanje primata nego
da um jeste prevladavanje onoga to se uope moe postaviti u horizontu
razuma. Naravno da taj pojam uma nee fungirati samo kao vii nivo spoz-
naje, nego mnogo vie od toga, bit e shvaen kao sama osnova (podrijetlo
i poetak), dakle upravo ono na to vodi Kantov pojam spontanosti. Dakle,
ovo da je razumu kumovao um, u itavoj Kantovoj Kritici istoga uma, gdje
on stalno govori o razumu, ona ta spontanost mogua je u svojoj
pravoj smislenosti i dosljednosti, svome bitnom domaaju samo tako da se
istodobno odluno i potpuno napusti i prevlada razumska metafizika stvari
po sebi, koja je zadrana, kao to znamo, u Kantovu pojmu Ding an sich, stvar
po sebi ili bitak, to mu tu doe na isto, i da se odnos ideje i kategorije, onoga
Ja i zbiljnosti, dakle realiteta, slobode i prirode, shvati upravo u jedinstvenoj
sistematskoj formi i izvede iz jedne najvie toke. To je ono do ega e biti
kasnije, odmah iza Kanta, stalo Fichteu kao dobrom Kantovu ueniku u
biti su svi oni uenici Kantovi, svi, i Fichte i Schelling i Hegel, svi se na nje-
ga s pravom pozivaju jer je on ta misaona prekretnica u historiji filozofije.
Ta toka, o kojoj emo sad odmah govoriti, jer je to kljuni moment ovdje,
kao to je to odmah zatim pokazao Fichte, moe biti samo zadrimo se
sad tu, jer to je upotrebljeno kod tih filozofa ideja, dakle, ono Ja, ili ako
hoemo tako, sloboda. Jer je smo miljenje toga Ja ve u Kantovoj spoz-
najnoj teoriji, po svojoj bti praktikog uma, samomiljenje, budui da je ta
takozvana spontanost, kako on kae, spontanost razuma, pa tu onda pravi
jedan promaaj. Tu Kant jo ne prekorauje horizont spoznajne teorije, pa
moemo kazati i filozofinosti, pa zato to ne vidi, ali ipak, odmah iza toga,
dolazi do pojma uma. Dakle, takozvana spontanost razuma i onoga Ja, na
kojoj poiva itava njegova spoznajna teorija, koja je zapravo jednoznana
sa slobodom, a onda i s inteligencijom. Zato emo se tu sad malo zadrati
upravo na ovom kljunom pojmu spontanosti koji se, kao to smo rekli, prvi
puta uope pojavljuje u historiji filozofije. Nijedan filozof do Kanta nije ni
mogao upotrijebiti taj pojam u tom smislu, a ja dodajem: samo zato to to

vie nije bio filozofijski pojam, nego je ve bitno spekulativan, koji de facto
prekorauje horizont filozofinosti i omoguuje ga. Dakle, pojavljuje se prvi
puta kao zapravo revolucionarni misaoni obrat.
Kad Kant, dakle, poistovjeuje spontanost s inteligencijom i pri tome
eksplicitno u paragrafu 25 Kritike istoga uma kae: ipak ova spontanost ini
da ja sebe zovem inteligencijom, onda o tome valja naravno dobro razmisli-
ti, jer se tek time pojam spontanosti odreuje istinski, to jest, iz horizonta ve
ovjekova svijeta. To je sad prvo to treba rei. Ili bolje reeno: iz horizonta
uspostavljanja toga svijeta, jer Kantovo odreenje smjera na to. Samo kao
inteligencija mogu ja zapoeti jedan novi poredak ili neko meni primjereno
dogaanje u svijetu koje vie nije takozvani prirodni svijet to emo sta-
viti pod navodnike, jer je to protivurjeno. Ne postoji prirodni svijet ili svijet
zakona, kako bi sad rekao Kant, odnosno, svijet kauzaliteta prirode, nego
je tek time taj svijet zakona ili kauzaliteta slobode, to jest moj vlastiti svijet
inteligencije i umnih bia.
Sad treba odmah kazati ovo, jer to se u ovom, da tako kaemo, argonu
prosjenog miljenja, pod pojmom spontanosti misli, recimo, jedan ivotinjski
instinkt. ivotinja ne djeluje i ne ivi spontano nego je potpuno podvrg-
nuta zakonima prirode. To znai, zakonima svoje vrste. A ta podvrgnutost
nije spontanost! Dakle, moramo to sad malo potkrijepiti, nije spontanost
prirodna sirovost ili neposrednost, to jest, neka apsolutna neposredovanost
ili utopljenost u prirodu. Niti je neka nekontrolirana stihija u liku nekakve
elementarne nepogode, nereda ili kaosa, nego je upravo zapoinjanje onog
ljudskog dogaanja koje nije unaprijed podvrgnuto bitku, onome to jest,
onome to je ve dano i zateeno, bilo to prirodno ili socijalno. Nego je, sad
bismo mogli to naglasiti, upravo negacija, ukidanje i prevladavanje te prirod-
no-socijalne danosti, jedne uhodanosti ili gotovosti, to nam se onda javlja u
vidu takozvane onostranosti, gotovosti i nepromjenljivosti.
Kad bismo sad napravili jedan korak dalje, s odreenom anticipacijom,
onda emo vidjeti da zapravo sm Kant taj pojam spontanosti poistovjeuje
sa slobodom. Fichte e odmah tu slobodu staviti na poetak svijeta. Svijet
poinje po spontanosti, mogli bismo sad kazati. Kant to jo nije rekao, ali
sve mu ve vodi na to. Zato bi se moglo kazati, dakako slijedei Kanto-
vo odreenje, da spontanost kao inteligencija ukazuje na povijesno ve iz-
mijenjenu takozvanu die zweite Natur, drugu prirodu. To znai, ovjekovu ili
osmiljenu, preobraenu, oplemenjenu prirodu. ovjek je ta druga priroda,
ili njegova kako bi sad rekli u klasinoj filozofiji kultura, civilizacija,

dakle, upravo povijesni svijet.
Moemo dakle tu sad rei: bez spontanosti ne bi bilo ovjekova svijeta.
Moram odmah naglasiti da takvu tezu Kant ne bi zastupao. Vidjet emo
jedan citat koji je vrlo paradigmatian za razumijevanje Kantove vlastite mi-
saone granice. Dakle, ako imamo u vidu i to da Kant eksplicitno izjednauje
spontanost i slobodu, onda ono prethodno reeno postaje jo i jasnijim jer
akt spontanosti nije neki akt prirode, kao to smo rekli, to bi oito bila ak i
besmislica, prema tome ni akt neeg prirodnog, nego upravo akt slobode ili
slobodni in. Hegel e ga kasnije i nazvati povijesnim inom, koji, kao takav
a to je tu jo smisleno implicirano nije prirodno ili od prirode jer nije
niim uvjetovan osim smim sobom, pa zato i jeste spontan, to jest, umom ili
upravo inteligencijom. Time onda dolazimo do odreenja kojim se utvruje
jedinstvo ili ak, tovie, identitet teorijskog i praktikog do ega dolazi Fich-
te odmah iza Kanta, to bi onda moglo glasiti: spontanost = inteligencija =
sloboda = praktiki um. Tu jo nedostaje jedan moment, neemo o tome sad
jo govoriti, jer to je onda ve Fichteova spekulativna pozicija, pa emo o
tome govoriti kad doemo do Fichtea.
Evo najprije jednog Kantova stava: to se, naime, tie transcendentalne
slobode, to je u pogledu ovih odredbenih razloga uvijek svaki poetak djelo-
vanja razumnog bia na osnovu objektivnih uzroka neki prvi poetak. Vi-
dite, Kant na primjer, ve sada dolazi do spekulativnih stavova, a ne povlai
konsekvencije iz toga. I zato nije ostao dosljedan sebi. Prvi poetak je poetak
svijeta. To je spekulativni poetak svijeta. Ali onda ga on smjeta, vidjet emo
odmah, samo u horizont spoznavalatva, dakle teorijskoga. Dalje kae Kant:
Tako se kod umnih bia, ukoliko se njihov kauzalitet odreuje u njima, kao
u samim stvarima po sebi... evo, gledajte ovo moe zamiljati mo
da se spontano zapone kakav niz stanja, a da se ne doe u protivurjeje s
prirodnim zakonima. Time je onda Kant, kako on sm kae, slobodu ob-
jasnio kao mo da neki dogaaj zapone sm od sebe. A to je upravo taj
pojam spontanosti. Meutim, Kant dakako ne moe shvatiti upravo to
emo sad tako nazvati utopijski karakter kako pojma spontanosti tako i
itavog ovog problema slobode, premda ga sasvim jasno formulira ovako.
Evo, gledajte ovo, Kant tu eli biti, da tako kaemo, poten i nee prekoraiti
granicu, da ne bude preuzetan, kako bi se reklo, pa kae ovo: Mogunost
toga svojstva, to jest, kako ono to treba da se dogodi, dakle, kako neto jo
ne-dogoeno, moe odrediti ljudsku djelatnost i biti uzrokom djelovanja ko-
jeg je uinak pojava u prirodi, tu mogunost mi nikako ne moemo shvatiti.

Gledajte kako Kant sad sm sebi skae u usta, a ve je sve odredio. Sve to
je reeno, odredio je, a kae da se to ne moe shvatiti. A govori nam zapravo
o bitnom utopijskom momentu onoga to jo nije, a treba i moe biti, tj. tre-
ba da bude, i tako dalje. Dakle, ta mogunost, to je taj u-topos ili utopinost
kojom uope sve zapoinje, i to nam Kant sve lijepo govori, pa onda sm
sebi kae da to ne moe objasniti. A upravo to nam je ve objasnio!
Kad ve o tome govorimo, pa interesantno, sve su to ve upravo, da tako
kaemo, utopijska odreenja. A svi ti filozofi su se toga pojma utopije bojali
kao vrag tamjana, kako bi se reklo, pa ak i jedan Marx. Marx, iako utopijski
mislilac, stalno misli na one svoje takozvane utopijske socijaliste. Dopustite
mi ovdje jednu asocijaciju. Kad sam ja jo bio asistent, onda je profesor Be-
rus vodio takozvani Marksizam-lenjinizam, a ja sam bio njegov asistent,
pa je onda on meni jednom rekao: Nemojte, Kangrga, nikome davati slabe
ocjene! Naime, ja sam ispitivao, pa onda njemu donio na potpis. Na to sam
rekao, pa, dobro, onda vi mene stavljate u vrlo nezgodnu situaciju, nekome
tko ne zna nita, da velim, sad hodite profesoru Berusu, pa e vam on dati
pozitivnu ocjenu. Dakle, otiem profesoru, govorim mu te stvari, a on, kad
sam mu dao neke primjere, djeca nisu znala neke najobinije stvari, onda on
meni veli: A znate kakve sam tek ja odgovore dobivao! Ja pitam, zato se
ovi socijalisti zovu utopisti, a on meni ko iz topa odgovori, pa zato jer su se
utapljali. Utopija, utopija! Pa sam rekao, pa to ste vi profesore sad izmislili,
a on: Pa, kaj bi ja izmislil!? A kad pitam, ko je napisao Kapital, oni vele
Goethe! [smijeh u publici] Onda sam ja bio razoruan, pa sam rekao: Pa
dobro, onda u ja vama slati ove deke... i tako to. Ali, evo, pod utopijski
i Marx je mislio na te utopijske socijaliste Saint Simon, Fourier, Owen,
Campanella, da ih ne nabrajam, Thomas Morus, i tako dalje pa je onda taj
pojam utopijskoga poistovjetio s utopistikim i stavljao na stranu kao ne-
gativum, a nije znao, dakle, Karl Marx nije znao da je on prvoklasni utopijski
mislilac! Ali o tome emo govoriti jo dalje.
Dakle, ovaj pojam utopijskoga tu naravno ne fungira uope jo kao pojam
jer imate jednu stvar koja je ostala u zraku sve do danas, naalost ak i kod
poznatih filozofa 20. stoljea, pa ak, recimo, i kod takozvanih marksista, i to
kod boljih ljudi koji su znali misliti. Taj pojam utopa nasljeuju od Thomasa
Morusa, pa ga onda doslovno itaju, topos je mjesto, a u-topos je mjesto koje ne
postoji. Meutim, pojam utopijskoga par excellence je vremensko odreenje.
Ono to tek treba da se dogaa, a ne mjesto koje emo negdje nai. Dakle, to
nije prostorno nego vremensko odreenje, i do toga nisu doli, pa se onda

taj pojam utopia i utopijsko stalno, u podtekstu, uzima u tom Morusovu
smislu utopie kao mjesta kojega jo nema, i tako dalje. Dakle, to smo samo
usputno rekli, a mi emo jo o tome govoriti, naravno, jer pojam utopijsko-
ga par excellence je spekulativna kategorija.
Ako dakle, sad tu, s obzirom na ovo to nam je sm Kant rekao, ostanemo
pri Kantovu pojmu ljudske djelatnosti, onda valja rei da se kroz itavu histo-
riju ta djelatnost, da bi to bila, potvrivala upravo iz ovog utopijskog bezda-
na, dakle, iz onoga jo nedogoenoga to, kao to vidite, Kant kae, kako
sad neto nedogoeno moe odreivati neto to e se dogoditi i tako dalje.
A to zapravo, par excellence, nije samo ljudska djelatnost, nego pazimo do-
bro, to je sad Fichte ljudska samodjelatnost, Selbstttigkeit. Zato? Djelatna
je i ivotinja. Itekako je djelatna. Ako ne vjerujete, stanite pred lava, pa ete
vidjeti kako je on jako djelatan. A ovjek je samodjelatno bie jer zna to
ini. Dakle, kad govorimo o ovjekovoj djelatnosti, onda je bolje govoriti o
samodjelatnosti, jer je to primjereniji pojam, i Fichte odmah dolazi do toga
da je pojam samosvijesti identian sa samodjelatnou, sa slobodom. Dakle,
upravo s ovim to ja, recimo, tu nazivam utopijski moment koji, naravno, kao
pojam jo ne smije fungirati tu, ali to je sad drugi problem. Dakle, potvrivala
se ta djelatnost kao samodjelatnost upravo iz ovog utopijskog bezdana, dakle,
iz onoga jo nedogoenoga. Ako hoete da vam to sada lociram, onda je
to poetak Hegelove Logike: Sein-Nichts-Werden, bitak-nita-postajanje. Ovaj
pojam Nichts, nita, to je taj utopijski moment, spekulativni par excellence, to
smeta sve metafiziare, pa su ga grdili i napadali, da je to skandalozno, i tako
dalje, a naroito onaj njegov stav: apstraktni bitak i apstrakno nita jeste je-
dno te isto. To je za zdravi razum i za metafiziare nebuloza. Jer je to ve
spekulativni stav kojim Hegel poinje itavu svoju Logiku. Dakle, ono Nichts,
to je ta spontanost, to je ta samodjelatnost, ono Ja, to je taj poetak svijeta;
pa onda imate do kraja dovedeno ono to se Kant mui s pojmom predmeta;
dakle, ukazujui na pitanje mogunosti kao predmetnost predmeta, to jest,
pita za njegovu mogunost, pa onda Hegel kasnije kae, da ne moemo ak
niti kazati etwas, neto, jer je etwas upravo taj predmet kao rezultat ve jed-
nog ina. A ne moemo poeti s neto jer je neto ve rezultat. Dakle, treba
poeti s nita. Pa bismo mogli rei: nita se pretvara u predmet, da bi uope
predmeta bilo. To jest, potreban je ovjekov in, djelatnost, samodjelatnost,
da uope doemo do predmeta. To je Kantov napor da doe do toga, samo
naravno, kao to smo ve rekli, to je sve to jo locirano u ovu razumsku, te-
orijsku, spoznavalaku sferu. Ili ako hoemo tako, ostajui u sferi spoznajne
teorije, od Descartesa do sebe.
Dakle, kaemo da se potvrivala upravo iz ovoga utopijskog bezdana,
dakle onoga jo nedogoenoga, kako nam Kant govori to, pa ne zna to
bi s tim, jer se u protivnom nikad nita ne bi dogodilo, nego bi bilo puki
produetak prirodnog kretanja ili zbivanja onoga to se obino naziva razvit-
kom. Pa emo onda kasnije vidjeti kako ak i jedan Hegel, naalost, upotreb-
ljava taj pojam: Ent-wicklung, raz-vitak. Razvitak je mogu samo u sferi bio-
logije. Recimo, biljka se raz-vija. Ali kad se to uzme kao osnova dijalektike,
onda se dijalektika svodi na puku biologiju. To je alosno, ali dobro, o tome
e jo biti govora. Ali pazite, taj takozvani razvitak mogli bismo ak rei
ovo: ako se kreemo u sferi povijesnosti, onda ovaj pojam razvitka apsolutno
ne moe doi u obzir. Nita se samo po sebi ne raz-vija, ili ako hoete tako,
od-vija, jer bi onda sve unaprijed bilo gotovo. Dakle, to bi bio pojam koji
svoj smisao dobiva zapravo iz biologije, to jest iz jednog, da tako kaemo,
organskog podruja. Meutim, da neto jest ili da neto bude, da se neto
do-godi, mora se upravo dogoditi iz ovog utopijskog, jo nedogoenog o
emu Kant govori, kao to smo vidjeli. To vam je ono to e se, recimo sada
u horizontu jo filozofinosti ili ak, recimo, u etikoj sferi kazati trebanje
prethodi bitku. Vidjet ete, to je Fichteova pozicija trebanje prethodi bit-
ku. Da bismo dospjeli do bitka, bitak treba tek da bude proizveden. Treba
da... Naravno, time smo ostali terminologijski jo uvijek u toj filozofskoj
sferi, recimo jedne etike, i tako dalje, jer su to takvi pojmovi, znamo do-
bro, to emo vidjeti, na tome gradi Kant itavu svoju etiku poziciju, ovo
sollen, treba da, koji je implicitan u itavom razvitku etike od poetka, od
Platona pa sve do Kanta, a da nije nikad upotrebljen u eksplicitnom smislu
sollen, treba da, kao pretpostavka mogunosti utemeljenja jedne etike, koja,
naravno, prekorauje horizont bitka. A Fichte e rei: pretpostavka koja ga
omoguuje. Dakle, trebanje prethodi bitku, ali to su jo uvijek odreenja
unutar filozofijsko-etike sfere.
Dakle time uvijek iznova zapoinje ono to nazivamo ljudski svijet. Pazite,
kad kaete ljudski svijet, onda ste to iskazali tautologijski. To naalost jo
ak i jedan zaetnik jedne takozvane fenomenologije, Husserl, ne zna. Pa
onda imate kod njega pojam Lebenswelt: svijet ivota. Time ak i djecu zbu
njuju, pa imate neke udbenike, pa je to ivotinjski svijet! Pa kakav je to stav?
Da ivotinja ima svoj svijet!? Ona ima svijet samo na taj nain da smo mi
tu ivotinju, recimo, uveli u taj svijet. Ali, samo ovjek ima zapravo svijet.
Jer, on ga je proizveo, to je horizont njegova ivota, njegove mogunosti,

njegove djelatnosti, njegova smisla. Prema tome, to vam je strana 273 Jen
ske realne filozofije, gdje je Hegel tamo rekao, jedan udarac stvara ih oboje:
ovjek svijet, svijet ovjeka. Zato, kad kaete ovjekov svijet, iskazali ste
tautologino odreenje, jer dovoljno je rei svijet. To podrazumijeva da je
ovjekov. Dakle, nije potrebno rei ovjekov svijet. I ovo ljudski svijet je
isto jedna tautologija, jer toga svijeta ne bi inae bilo da nije proizveden. Ali,
to je ono to bismo sada mogli kazati s Hegelom, naime da je to sma bt po-
vijesnog dogaanja. Pa kad kaemo svijet, onda imate u identitetu odreenje
povijesnog dogaanja, to je tu zapravo jedno te isto ili vrijeme. To jedi-
no jedan Heidegger kao metafiziar nije dokuio, pa onda ete nai tipino
metafiziku postavku, to je strana 19 njegova Sein und Zeit-a, gdje on kae:
Vremenitost je uvjet mogunosti povijesnosti. Znai, Heidegger je vreme-
nitost naao negdje u zraku? A upravo mu je obrnuto, jer mu je povijesnost
uvjet mogunosti vremenitosti. ovjek mora proizvesti vrijeme da bi vreme-
na bilo, a ne da bi vrijeme moglo proizvesti nekakvu povijesnost, i tako dalje.
Dakle, tu je Heidegger ostao, kao i cijelom svojom fundamentalnom onto-
logijom, najbanalniji metafiziar. A zato je postao jako znaajan, moderan,
za mnoge filozofe jako meritoran, o tome emo moda jo govoriti. On je
naime pravi filozof !
Rekli smo onda da je to sma bt povijesnog dogaanja, nasuprot onoj
takozvanoj gotovoj, jednom ve dogoenoj prirodnoj ili historijskoj posta-
losti koja nastoji da se po inerciji odvija i kree poput prirodnog zakona, s
Kantom reeno, kauzalitetom prirode. Pa onda Kant dolazi do pojma,
vidjet emo, kauzalitet slobode, ili bolje, preciznije, po slobodi. Sloboda koja
otvara jedan novi mogli bismo rei ljudski, povijesni kauzalitet koji vie
nije kauzalitet prirode i gotovosti, odreenosti unaprijed i tako dalje, nego
se mora tek otvoriti i proizvesti. Dakle, nasuprot tom kauzalitetu prirode,
imamo kauzalitet po slobodi, a to je ovo po spontanom inu. A ta inerci-
ja ili ukruenost, nepokretnost, okamenjenost, ukoenost ili postojanost te
takozvane historijske postalosti, a da se nikad ne pita: po emu? Onda imate
ono a zbog toga su mene ak i moji kolege kritizirali da pretjerujem da
historija i povijest nije jedno te isto. Jer morate pitati, po emu je historija
mogua? Upravo po povijesnom inu. Vidite, po ovom to bi Kant rekao, po
pojmu spontanosti. Jer historija mora tek postati po neemu, dakle, mora biti
otvorena, omoguena, a to je upravo taj povijesni in kao spontani, samo
djelatni, slobodni in. Prema tome, treba praviti tu razliku. Ja sam to napravio
u svojoj knjizi Praksa, vrijeme, svijet, pa su me kritizirali da sam to ishitrio.

Pazite, kakva je argumentacija za to: zato to na primjer Francuzi i Englezi
nemaju dva pojma! Ali ima Nijemac: ima Geschichte, Geschichtlichkeit i Historie.
A imamo i mi: povijest, povijesnost, historija!
A dobro, vidjet emo mi to jo i kasnije, no to me uvijek podsjea, kad sam
bio u Njemakoj, onda vam, nakon to odrite predavanje, onda na fakultetu
univerzitetski profesori prirede lijepu veeru, finoga, dobroga vineka, i tako,
ali uvijek i nije samo meni, i drugim kolegama da vas ne uvrijedi, jer mi,
eto, dolazimo iz Jugoslavije, bive Jugoslavije, pa okoliaju, pa ne zna kako bi
vas pitao, pa onda veli, a kako vi filozofirate!? A ja velim, kako to mislite? A,
on veli, gdje vam je jezik za to? A, to vi mislite! Pa mi imamo bolji jezik nego
vi Nijemci! Onda veli, ohoho, kako je to zgodan vic! A ja velim, to nije vic, ja
to ozbiljno. Imam jedan dobar primjer, i mi emo jo o tome govoriti, ali
naalost se toga ni ovi nai deki tu ne dre, ne koriste istu tu nau prednost.
Onda sam bio bezobrazan pa velim: A dobro, vi ste vjerovatno uli za
Kanta!? Hoho, veli on, pa jesmo. Dobro, pa evo vidite, Kant vam pie, Kritik
der praktischen Vernunft. Dobro, pa to s time, pita on!? A vidite, Kant mora i
vama Nijemcima i vama filozofima objanjavati: on ima samo jedan pojam
praktisch. Da, pita on, i to sad s tim? Pa, Kant vam hoe rei, pod praktisch,
ne valjda to da ima posla s promuurnim, spretnim, snalaljivim, uspjenim
ovjekom, nego Kant time misli na aktivitet subjekta koji prekorauje tu
vau praktinost. On opet veli, dobro, pa to sad s tim! A vidite, mi imamo
u naem jeziku dva pojma, praktiki i praktian. Praktian je ovaj svakidanji
snalaljiv ovjek, a praktiki upotrebljava Kant za svoj pojam praktikog, a
vi to nemate. Prema tome, kad pitate kako mi filozofiramo, onda vidite da
imamo jako bogat filozofijski jezik premda ja njemu tu foliram, dakako!
Ali mi ipak imamo dobar jezik za filozofiju. Pa ekajte malo, pazite, Jean
Hyppolite je preveo Fenomenologiju duha na francuski i postao je za to lan
Francuske akademije, kao zasluga! A znate zato? Jer nije imao u francuskom
jeziku takvu finou izraaja kao to je Kangrga imao kad je prevodio Fenome-
nologiju duha na hrvatski jezik. A to je sad ozbiljno reeno! Imamo takvu finu
mogunost u naem jeziku, ja se nisam nita muio kad sam prevodio Feno-
menologiju duha, a Jean Hyppolite se jako muio i dobio je za to, za tu zaslugu,
je li, postao je akademik, i tako dalje. Dakle, zato trebamo biti ne svjesni,
nego samosvjesni, da imamo dobar filozofijski jezik kojim moemo vrlo fino
prevoditi najtee stvari. Dakle, ako se moe jedna Fenomenologija prevesti na
taj nain, onda je to sigurno tako.
Dobro, to je samo usputno reeno s obzirom na ovaj odnos povijesnoga i

historijskoga, povijesti i historije i tako dalje, jer historija je morala po neemu,
to jest po povijesnom inu, postati, da bi se onda kretala po vlastitoj logi-
ci. To znai, proizvedenosti po povijesnom inu ili slobodi, ono to nam tu
Kant nagovjetava, pa onda kae da tu mogunost ne moemo nikako shva-
titi. A ve je to iskazao! To je dakle upravo suprotnost povijesnoj spontanosti
i svog vlastitog utopijskog, to jest bez-temeljnog jo-ne. Sve je to u Kanta
sadrano, samo, naravno, na drugi nain. Vidimo ak, sa suzdranou da
se to ne d shvatiti do kraja. A suprotno tome, upravo taj takozvani uveni
bitak dopustite i ovu anegdotu: ja sam jedanput rekao da se metafiziari
dre toga bitka kao pijani plota, a onda je jedan kolega rekao, pa kako
Kangrga moe o meni to govoriti, pa on zna da ja nikad nisam pio alkohol.
Stvarno je to rekao! Ja sam njega tretirao da se dri bitka kao pijan plota i
on je doao izdavau moga teksta i rekao, pa nemojte to objaviti, pa Kangrga
dobro zna da ja ne pijem. To je, dakle, bio veliki mislilac! Metafiziar!
Treba sad kazati u vezi s ovim upravo ono to nas mora uvijek staviti pred
jedan problem s Kantom, na emu ja inzistiram tu kad Kant kae, razum ne
crpi svoje zakone a priori iz prirode, nego ih on njoj propisuje. Pazite, to ide
tako daleko, to ete nai u takozvanim Marxovim Ranim radovima, gdje on na
jednom mjestu kae, ovjek proizvodi prirodu, pa su onda neki mudraci re-
kli, ovaj Marx zbilja bulazni. Pri emu ljudi ne prave razliku izmeu stvaranja
i proizvoenja. Pa onda, ovjek je kao Bog stvorio prirodu. Pa, nije o tome
rije, nego je prisvaja, prerauje, modificira, oplemenjuje, i tako dalje, dakle,
to je proizvoenje. Onda imate to, evo, ne bi trebalo samo Marxa grditi zbog
toga stava nego i Kanta kad kae da razum propisuje prirodi zakone. Onda
se oni zdravorazumski mislioci iuavaju tome, pa kako sad to da razum
moe propisivati, i tako dalje. A nego to radi? A to su zakoni prirode?
To su znanstveno otkriveni zakoni, znanstveni produkt. Prema tome, imamo
posla uvijek samo sa svojim djelom. Pa to je sjajno, imate Wernera Heisen-
berga, poznatoga, svjetski poznatoga njemakog fiziara, koji je meutim
dobro prostudirao klasinu njemaku filozofiju pa je onda upravo u tom
smislu govorio: Pa kakvu mi prirodu imamo pred sobom? Samo onu koju
smo mi preradili! Mi imamo posla sa svojim vlastitim tehniko-proizvodnim
mogunostima pomou kojih prisiljavamo tu takozvanu vanjsku prirodu da
nam se pojavljuje u onome to onda nazivamo prirodnim zakonima. Prema
tome, znanost o prirodi je ono to mi nazivamo prirodnim, ona je ta koja nam
to omoguuje, i tako dalje. Dakle, imamo uvijek posla sa, grubo reeno, ve
preraenom prirodom, modificiranom, prisvojenom. Inae do nje ne bismo

ni doli. A sad imate jo jednu stvar o kojoj Hegel tamo govori. Kad kaete,
priroda, to je pojam! Prema tome, vi imate pojam pred sobom. Baratate
pojmom, pa to je prvi in. Hegel veli, ve je smo imenovanje neega pris-
vajanje toga. Prema tome, kad kaemo priroda, ve je to nae vlastito djelo.
Inae, ne bismo mogli ni govoriti, morali bismo kao oni primitivni, prvobitni
ljudi kazati To... to! Kad kaemo priroda, ve znamo tono na to mislimo,
sve je to ve pojam koji u sebi sadri svu razliitost to se pod pojmom po-
drazumijeva. Imamo ne samo pojam, nego kategoriju najvieg pojma i tako
dalje. Dakle, to je ve ono nae, na predmet kao proizvedeni odnos.
Naravno, rekli smo da je tu ujedno Kantova granica, nikakav razum ne
propisuje, nego praktiki um ili, ako hoete tako, ova spontanost o kojoj on
govori, koja proizvodi svijet i sebe, i ovjeka kao takvog. Prema tome, a i to
emo kasnije vidjeti, odmah, pod tim pojmom kako ga odreuje i sm Kant.
Mislim, dakako, pojam spontanosti! Kad to kae, onda on ne vidi da je, prvo,
zapravo izjednaio samozakonodavstvo praktikog uma ili slobode, dakle
ono to on naziva kauzalitet slobode, s ovim zakonodavstvom prirode,
dakle, kauzalitetom prirode kojoj zakone ne propisuje razum, nego um, isto
kao i sebi samome, u sferi takozvanog slobodnog djelovanja, ili, s Kantom
reeno, u sferi etiko-moralnog odnoenja, dakle volje. To je prvo. A drugo,
da se time i priroda, a ne samo sloboda, konstituira i omoguuje jednim
povijesnim inom. Time onda dolazimo odmah do Fichtea. Hegel je kasnije
to nazvao das Dritte, ono tree. Ja u vam to sada pokuati pojasniti na
jednom primjeru.
Pazite, imate pojam ljubavi. Hegel u jednom svojem ranom spisu kae,
die Liebe ist das Dritte. to to znai? To znai da ljubav ne postoji, grubo
reeno, nego mora pomou dvoje ljubavnika biti uspostavljena. Ljubav nije
karakteristika mene kao pojedinca, inae ne bi bila ljubav, a niti nje, kao po-
jedinke. Nego se uzajamno moramo truditi, muiti... To nije nikad takozvana
ljubav na prvi pogled. Nema ljubavi na prvi pogled, jer onda bi bilo i ivota
na prvi pogled. Onda bi bilo i prijateljstva na prvi pogled. A mora, kad bih ja
sad vas pitao i sebe, recimo, ja bih ba imao pravo da to kaem, jer imam do-
sta godina, je li, pa me pitaju, a ujte, vi Kangrga, a koliko vi imate prijatelja?
Onda moram jako misliti, je li, a ne bih trebao. Ja bih trebao rei: imam pu-
uno prijatelja! Ali nemam! Dakle, pazite, on i ona moraju se strano muiti
i muiti, ovo hou naglasiti, da dou do toga to se naziva ljubavlju, a to je
prije svega zadatak da ja odstupim od svoje apsolutne pojedinanosti, i da
ona takoer odstupi apsolutno od svoje pojedinanosti, da bismo uope mo-

gli doi za-jedno. Pazite, imate u smom pojmu zajednice to moi biti za ono
jedno. Pa onda tek s mukom uspostavlja to to se naziva ljubav, pa se onda
tek naknadno, ako se neto poremeti, moe pozivati na to, pa ekaj malo, pa
kakva je ta tvoja ljubav, i tako dalje. Na ljubav se moe pozvati onda ako si je
tek uspostavio. A to se dogaa s velikim naporom, s mukom, trudom i tako
dalje. Onda nemojte misliti da je taj odnos toliko povran. Ja sam svoju enu
sreo u tramvaju, je li, zgodna mi je bila, i to je bila ljubav na prvi pogled. Ali
smo se morali strano muiti i svaditi, tukli se ba nismo, mislim, ali uvijek je
bilo nekakve svae, je li, dok to nismo uskladiti i mogli rei: Dobro, kakva je
sad ta tvoja ljubav!? E, pa naravno, kao ve uspostavljeno djelo, koje, pazite
malo, kao ono tree koje povratno djeluje na nas kao ljubavna bia. A prije
toga nismo! Ne moe biti ljubavno bie prije nego si u horizont ljubavi
uao sa svim moguim mukama, naporom, i tako dalje i tako dalje. Pri emu
je ono bitno, a to je ono das Dritte, to ga Hegel naziva duh koji nas onda
omoguuje. Ljubav je jedan oblik duha koji povratno djeluje na mene kao
ljudsko bie, da se mogu na to uope pozvati i da mogu uope djelovati kao
ljudsko bie, a nisam ivotinja. Dakle, to je to, a tako vam je i s prijateljstvom
i sa svakim ljudskim odnosom! Naravno!
Dakle, ovo das Dritte, to tree, mora biti uspostavljeno. A to tree je, ako
hoete tako, zapravo ovjekov u povijesti uspostavljeni svijet. To ide tako
daleko da mi esto nismo ni svjesni. Evo, uzmite, to ja znam, rei emo, je-
dna literatura. Kae se, pa on vam je ba kao jedan Hamlet, onda, ovaj je kao
Otelo, onaj je kao Don Kihot... Pa, to upotrebljavamo kao neto smo po
sebi razumljivo, a to su karakteristike jednog naina ljudskog ivota unutar je-
dnog uspostavljenog svijeta, onda da se zna tono na to se misli. Ali pazite,
Cervantes je morao tog svog Don Kihota napraviti (izmatati) da bismo mi
znali to se pod time misli kad se kae, Ma, on ti je pravi Don Kihot... ovaj
je Hamlet..., ova je prava Lady Macbeth, i tako dalje. Pazite, mi baratamo
pojmovima koji su zapravo povijesno uspostavljeni ljudski odnosi pomou
kojih moemo povratno razumjeti o emu je rije, mi se kreemo stalno u
duhovnom horizontu, a da nismo toga svjesni. Prema tome, to je uvijek
ono tree koje se uspostavlja, a nije naprosto dano. Jer, ovjekov svijet ili, da
kaem samo svijet, ne treba izricati to ovjekov, nije naprosto dan, to sebi
zamiljaju samo zdravorazumski tzv. mislioci, pod navodnicima, mislioci.
Dakle, to je ovo to tu sad imamo s Kantom kazano naravno da on
jo sad nije doao do toga, jer ako taj njegov takozvani razum, a zapravo um,
propisuje prirodi njezine zakone, taj isti um propisuje meni zakone mojega
odnoenja prema svijetu, prema drugim ljudima, ono to se naziva horizont

slobode. Prema tome, to je ono tree to odreuje moj odnos prema prirodi,
kao prisvojenoj prirodi, i ovjek kao prisvojeno, moje ljudsko bie. Dakle, taj
isti, trei moment, moment duha, djeluje i tu i tamo. Vidite, tek Hegel dola-
zi do kraja, do istinskog pojma prakse. Kant prvi prekorauje granicu u tom
smjeru, a jo nije svjestan, jo djelomino stoji na starom pojmu praxisa.
A dobro sad, nai su deki dali naem asopisu naslov Praxis, praksi-
sovci. Nijemac ima tu pojam die Praxis. Pazite, Nijemac nema drugog pojma,
ostao je sa starogrkim pojmom praxis za praksu. A praxis je rezerviran samo
za su-odnoenje pojedinaca, ako govorimo o staroj Ateni u Grkoj, u polisu,
unutar gotova svijeta, takozvanog svijeta pod navodnicima, polisa etika,
ekonomika, politika ali kao moj odnos prema drugima, to je jedini smi-
sao toga pojma. To ide tako daleko da taj uveni Giambattista Vico u svojoj
Novoj znanosti jo uvijek barata pojmom praxisa, kao pojmom prakse, a
zapravo u onom smislu u kojem stari Grci upotrebljavaju taj pojam. A gdje
ti je tu poisis, a gdje ti je tu tchne, a gdje ti je tu theora? Samo jedinstvo tih
momenata daje moderni pojam prakse, plus ovo da se to sad slijeva u ono to
se naziva produktivno vrijeme.
Ali, pazite, Kant utemeljuje svoju etiku jo uvijek dobrim dijelom na ovom
starom pojmu praxisa to ga on nasljeuje od Aristotela, a to nije nita drugo
nego moje moralno djelovanje, moj odnos prema drugom ovjeku u tom
etiko-moralnom horizontu. A to nije praksa. etvrta glava Fenomenologije duha,
gospodstvo i ropstvo, gdje Hegel prvi puta eksplicitno pokazuje tako daleko
da je upravo ovaj bitni proizvodilako, prisvajalaki odnos spram prirode os-
nova onoga to se naziva praksom. Pri emu je onda, dakako, nuno ukljuen
i moj odnos prema drugom ovjeku, jer ne radim sm, radim s drugima. Jer
inae, ovo insistiranje na moralnosti, ostavlja po strani pitanje jesam li ja kao
moralno bie uvijek ujedno i, recimo, religiozno bie. Pa, nisam! Jesam li
politiko bie? Nisam. Da li sam ekonomsko bie? Nisam. Pa, dobro, znai,
iscrpljuje li moralnost itavu moju ljudsku bt? To bi bilo malo prekratko.
A tako se to doivljava, onda imate primjer, je li, prosjean ovjek mi veli:
je, dragi gospon, fali nam vie moralnosti, onda bi bilo sve bolje. Ma kakva
moralnost?! Ma, mora lopove pohapsiti, zatvoriti i suditi na deset, dvadeset,
trideset godina, konfiskaciju imovine i tako dalje, a ne rei, aaa, bilo bi lijepo
da imamo malo vie morala! Ma, kakvoga morala?! Treba najprije uspostaviti
vladavinu prava, da napravi reda, a onda bismo moda svi skupa mogli po-
stati ak i moralna bia. Ali, da, ljudi idu obrnuto. Ha, dobro onda, meni je
bolje biti religiozan, daje nam barem nekakvu nadu, kad umrem, onda u doi
u nebo. Ja u svakako u nebo doi, ali to je sad druga stvar!
Dakle, ovo to smo htjeli tu naglasiti, Kant to jo ne vidi, ali to je ve na
djelu: um propisuje prirodi njezine zakone, um propisuje meni moje moralne
zakone, ljudske zakone. Taj isti um je ono tree to omoguuje i moj odnos
prema prirodi kao stvaralaki, proizvodilaki odnos, i to je to drugo nego
ujedno jedan istinski, stvaralaki odnos mene spram drugog ovjeka. Ono
to smo maloprije govorili, ne samo u odnosu na ljubav, naravno. Pa, ja sam
tu proizvoditelj sebe i mojeg odnosa prema drugom ovjeku. Ja se tu trudim,
muim i tako dalje i tako dalje. To je isto jedna dimenzija proizvoenja, ako
hoemo uzeti taj pojam proizvodilatva, stvaralatva kao i moj odnos prema
prirodi. Dakle, Kant do svega toga ve dolazi, ali on to ne moe prekoraiti,
to treba sad zaista precizno iskazati: Kant ne moe preskoiti, prekoraiti
horizont filozofinosti, a ve mu je pojam spontanosti bitno spekulativan.
Nije sluajno da itava historija filozofije nije dola do pojma spontanosti.
Kant je doao... vidjet emo kasnije do ega je on ak doao. Pazite, tamo
u njegovu spisu Streit der Fakultten [Spor fakultet], gdje on kae kako revo-
lucija sjedinjuje slobodu i prirodu. Pa, kojem bi filozofu to palo na pamet,
da tako grubo to kaem?! Samo Kantu koji je imao pred sobom Francusku
revoluciju, koji misli Francusku revoluciju, koji misli revoluciju, koji misli
revolucionarno. Pa ak i sm pojam revolucija zar je to filozofijski po-
jam!? Pa, kakav bi to bio filozofijski pojam!? Ali niti pojam spontanosti vie
nije filozofijski pojam. Zato mu on fungira kao ono Hegelovo tree to mu
omoguuje sve ovo ostalo, s jedne strane teoriju, s druge praksu, pa onda
emo vidjeti, kad doemo do toga gdje je Kant doao najblie spekulativnim
stavovima u Kritik der Urteilskraft, dakle Kritika moi suenja, s pojmom geni-
jalnosti, dakle, u umjetnikom stvaralatvu. Tu je Kant najblie osjeaju da
mora premostiti taj dualizam teorijsko-praktikog, jer kritika istoga uma i
kritika praktikog uma ostale su dvije paralelne linije, da tako kaemo. Dakle,
dualizam teorijsko-praktikog. I tu je on ostao u tradiciji ne samo spozna-
jne teorije od Descartesa do njega, nego zapravo u dimenziji filozofinosti.
Tako da je ovo prekoraenje zapravo spekulativno prekoraenje, pa mu po-
jam spontanosti znai, kako bi on sad tu sm rekao na drugi nain, zapravo
mogunost dedukcije ne samo kategorij nego svega to se tu dogaa po
liniji teorijskoga i praktikoga. Dakle, pojam spontanosti je ve poetak spe-
kulativnosti.
Ja u vam sad proitati to sam izvadio da vidite kako Kant sm odreuje
taj pojam spontanosti, pa ete vidjeti tu njegovu vlastitu granicu. Pazite to
on kae, to je naravno iz Kritike istoga uma: Ali veza, konjunkcija, neke raz-
novrsnosti uope, ne moe nikada doi u nas preko osjetila te se, dakle, ne
moe nalaziti u istoj formi osjetilnog opaanja... pazite, rije je o vezi,
povezivanju, konjunkciji jer veza je neki actus spontanosti. Pazite, on
kae, akt spontanosti, moi predstavljanja, i onda dalje, pazite, ...i budui
da se ova mo, za razliku od osjetilnosti, mora nazvati razumom... On je
pojmom razuma nazvao ono to smo maloprije govorili ono tree. A za-
pravo je na djelu jedan stvaralaki in. A to nije ni rezervirano ni primjereno
za pojam razuma. Razum je par excellence jedan teorijski organ spoznavanja.
A um je praktiki. Dakle, sad radnja razuma kojoj emo dati ope ime-
novanje sinteze. To eli Kant postii! To jest, da on time u isto vrijeme
oznauje kako nita ne moemo predstaviti ili predoiti kao spojeno u objek-
tu i sad dolazi glavni stav, pazite, a da nije dosljedan tome a da ga pret
hodno nismo smi spojili. Kant tu govori o aktu subjekta koji mora stajati
iza, da bismo uope doli do toga, i sinteze, i sabiranja tih osjetilnosti, da
bismo doli do predmeta, da bismo uope doli do onoga neto, i tako dalje.
Ali to nije eminentno radnja razuma nego je prethodno radnja uma, ako ga
uzmemo jo i ire od onoga to se naziva praktikim. Jer je rije upravo o
stvaralatvu. A da ga prethodno nismo sami spojili i da je veza jedina pred-
stava ili predodba koja za razliku od svih ostalih ne moe biti dana pomou
objekta nego je samo subjekt moe uspostaviti budui da je ona neki actus
njegove spontanosti.
Evo, gledajte, sve je pomijeano, a sve je ujedno i reeno. Sad samo treba
oditavati Kanta fichteovski, tako bismo mogli rei. A mi emo to i pokaza-
ti, jer Kant je tu sve filozofijske pretpostavke dao za prijelaz u spekulaciju,
samo to to naziva filozofijskim pojmovima, pa onda ostaje u sferi razuma,
teorijskoga. Onda nije sluajno, to smo ve proli puta naglasili, da je onda
on taj krivac, sve do danas, sa stavom spekulacija = teorija. Evo, to vam je
to, a tu je sam sebi skoio u usta jer je govorio o primatu praktikog uma.
Dakle, ovo to smo sad tu proitali, kljuno je mjesto ne samo Kantove
teorijske spoznaje nego itave njegove filozofije, zapravo, koja svoj vrhunac
postie upravo na toj osnovi, na njegovoj kritici praktikog uma, i to u vezi s
pojmovima dobra i zla. To emo govoriti u naim sljedeim izlaganjima. Sve
ove misli poivaju upravo na proizvedenosti kako spoznaje tako i djelovanja,
po ovoj moi subjekta kao stvaraoca svoga vlastitoga svijeta i sebe u njemu.
Dakle, mogli bismo sad kazati, tek time i odatle, ako se naravno vie ne go-
vori o radnji razuma, nego o radnji uma a vidjet emo kasnije konotaciju
pravog smisla ovog pojma uma, premda Kant sam dolazi na svoj nain do
toga dakle radnji uma kao eminentno praktiki miljena, ono to Fichte
kae, um je po svojoj biti praktiki, i tek tako je mogue pojmiti da je svijet
ovjekov proizvod.
Sve to nam Kant tu govori, jest na drugi nain, ako se sad tono produ-
bljeno interpretira, upravo teza da imamo posla s proizvoenjem, odnosno
sa stavom o svijetu kao ovjekovu proizvodu. Kao to je, dakako, onda nak-
nadno i sm ovjek proizvod toga ve po njemu uspostavljena svijeta. A sad,
evo gledajte, sm Kant kae o tome sljedee: Ali veza ne lei u predmetima,
i ne moe se pomou opaanja od njih uzeti, to jest od tih predmeta, i time
unijeti u razum, nego je ona samo neka tvorevina razuma, veza, koji opet i
sam nije nita drugo doli mo koja spaja a priori i podvodi raznovrsnost da-
nih predstava ili predodbi pod jedinstvo apercepcije. Kad kae jedinstvo
apercepcije, to moramo odmah imati u vidu, to je nivo samosvijesti. To je
ve Fichte, jer je pojam transcendentalne apercepcije pojam samosvijesti. Ne
vie svijesti, nego samosvijesti! Kant zavrava time da je to najvii princip u
cjelokupnoj ljudskoj spoznaji. Ali, da je rekao, u cjelokupnom ivotu, onda
bi pogodio stvar. No, on je ostao samo u sferi spoznaje pa mu onda razum
fungira kao ta mogunost veze, kao princip povezivanja, kao konjunkcija.
Ovdje je, kao to vidimo, sporno samo to izjednaavanje razuma, kao emi-
nentno spoznajnog pojma, u horizontu spoznajne teorije, s tom spontanu
kao proizvodilakom djelatnou par excellence. I upravo ovdje zapoinje,
moemo sad odmah anticipirati, Fichteova kritika Kanta. Jer radnja razuma
za Fichtea je contradictio in adjecto. Sad u vam naglasiti, kad ve baratamo tim
pojmovima, pa stalno upozoravamo na to da moramo biti oprezni spram
ovog pojma razuma u ovom kontekstu, kako ga upotrebljava Kant. Evo
njegova odreenja, iz Kritike istog uma: Ako je razum mo koja sjedinjuje po-
jave pomou pravila, onda je um mo koja daje jedinstvo pravilima razuma
pomou principa. Prema tome, um se ne moe nikada ... pazite dobro
to e sad rei neposredno odnositi na iskustvo ili na ma koji predmet,
nego na razum, da bi njegovim raznovrsnim spoznajama dao pomou poj-
mova jedinstvo a priori koje se moe zvati jedinstvo uma i koje se potpuno
razlikuje od onog jedinstva to ga moe proizvesti razum. Dakle, tu Kant
prekorauje cijeli horizont svoje kritike istoga uma gdje mu razum fungira
neprestano kao Verstand, a ne kao Vernunft. Pa dolazi do toga da cijeli misaoni
proces ukazuje na to da mu razum nije dostatan. To je, dakako, interesantno,
ali nigdje nije povukao tu konsekvenciju, koju je Fichte povukao, nego je
ostao kod toga. Kad bismo sada bili dosljedni, mogli bismo rei ovo: onoga
asa kada Kant upotrijebi pojam primata praktikog uma, on bi morao biti
toliko konsekventan pa rei: Sve to sam rekao u Kritici istoga uma, stavite na
stranu. Razumijete? On bi morao anulirati itavu svoju Kritiku istoga uma gdje
mu razum fungira kao osnovni princip svega to e izvesti i to e postaviti
i to e na tom temelju misaono izgraditi, a i sm dolazi do pojma uma za
koji odmah kae da ima primat. Prema razumu, naravno, prema itavoj toj
teorijskoj poziciji i teorijskoj filozofiji kao takvoj.
Prema tome, ovo to nam sad Kant govori, ukazuje na to kako je tono
osjetio da mu um omoguuje cijelu tu strukturu, ono to kasnije Hegel s pra-
vom naglaava kao bitno, imajui, dakako, u vidu da mu je to Fichte priredio
i omoguio. Kad ve sm Kant dolazi do ruba, da tako kaemo, spekulativ-
nosti s pojmovima koji su mu ve s onu stranu filozofinosti, recimo pojam
spontanosti, pa onda primat praktikog uma, i tako dalje, onda Fichte, koji je
spekulativni mislilac par excellence, omoguuje i Hegelu taj korak dalje.
Dobro, mi emo tu zavriti pa emo idui puta pokuati ove stavove ekspli-
cirati na onoj liniji koja radi s Kantom na ovom pojmu primata praktikog
uma, na temelju ega on utemeljuje ne samo svoju etiku poziciju, nego i
mnogo vie od toga, pa emo tu insistirati upravo na tom zapravo, da tako
kaemo, boljem momentu u Kantovoj poziciji.
Kolegice i kolege,
mi smo, kao to se sjeamo, ve uvodno naglasili tri bitna momenta Kantove

filozofije, openito, ima ih i vie, i to kriticizam, transcendentalizam, pitanje
mogunosti sintetikih sudova a priori, a onda smo rekli da je etvrti mo-
ment i onaj sa Kantovim pojmom primata praktikog uma. Treba naglasiti
da su sva ona tri momenta ne samo najue povezana nego jedan ukazuje na
drugi. Tako da bismo, kad produbimo itavu Kantovu problematiku, doli
do toga da je zapravo rije o jednom jedinom bitnom problemu kojim Kant
sad moramo biti jako oprezni u tim iskazima, ba precizni pokuava,
ili jeste na putu, vidjet emo, onoga to ja nazivam prijelaz sa filozofinosti
na spekulaciju. Dakle, kad bismo sada unaprijed anticipirali ovo, cijeli taj raz-
vitak klasine njemake filozofije, onda bismo vidjeli kako je Kant tu kao
poetak, s ovim pojmom transcendentalnoga, transcendentalizma, upravo
dao temelje za mogunost da se pomou transcendentalne filozofije ili tran-
scendentalnog idealizma, doe do onoga to e se kasnije razviti dobrim di-
jelom s Fichteom i Schellingom, a onda i s Hegelom, dakle za prekoraivanje
horizonta filozofinosti na polje spekulacije.
Dakle, taj moment, ta transcendentalna filozofija, mogli bismo kazati,
jeste preduvjet upravo ne samo misaoni, nego povijesni preduvjet za spe-
kulaciju. Ovaj moj novi rukopis, koji jo nije objavljen, nosi naslov Speku-
lacija i filozofija, a mogao bi glasiti Spekulacija ili filozofija, odnosno Fi-
lozofija ili spekulacija. Ali ovo ili ne bi tada bilo primjereno upravo zato
to je ta transcendentalna filozofija kao filozofija u svojoj biti pretpostavka
mogunosti spekulacije.
Prije nego to idemo dalje, zaista treba ukazati na jednu stvar koja je vrlo,
ne samo bitna, nego odluna i znaajna. Mi smo proli puta govorili o Kan-
tovu pojmu spontanosti. Taj pojam neete nai, rekli smo, ni u kojem filozof
skom konceptu do Kanta. Pa smo naglasili zato: zato to on ve jeste prije-
laz na spekulaciju. On je ve po svojoj biti spekulativni pojam. Mogli bismo
sada rei ovo: da je Kant uvidio znaenje toga svojega pojma spontanosti, on
bi njime trebao poeti. Dakle, itavu svoju takozvanu misaonu zgradu morao
bi poeti pojmom spontanosti. Ima nekih interpretatora ne samo Kantove,
nego i klasine filozofije u cjelini, ali posebno recimo Kanta, koji su ukazali
na taj moment. Jedan od njih je, recimo u tom etikom podruju, Theodor
Litt, u svojoj Ethik der Neuzeit, Etika Novog vijeka, objavljena 1968., koji
je ukazao na taj moment, ali ja u ukazati na jednog drugog autora, koji je,
to je za mene dosta zauujue, bio zapostavljen, ak i u njemakoj literaturi

Richard Kroner. Onaj tko meu vama zna njemaki, tko se moe sluiti
njemakim, tko bi to htio studirati dublje, u svakom sluaju preporuam mu
to obimno djelo u dva velika sveska, Von Kant bis Hegel. To je objavljeno 1923.
godine, prvi svezak, a drugi mislim 1929.; njega su zaobilazili samo zbog
jednog momenta, koliko je meni poznato, zato jer je taj Richard Kroner,
koji je po mom sudu jedan od boljih interpretarora klasine filozofije, pod
kraj ivota preao u misticizam, pa su ga onda nekako otpisali kao ozbiljnog
filozofa. To je malo udno, jer ako netko meu Nijemcima, njemakim filo-
zofima, studira klasinu filozofiju, onda bi ba kod Kronera mogao nai vrlo
jaku inspiraciju.
Kroner je doao upravo do toga to smo maloprije naglasili, da zapra-
vo Kantova takozvana teorijska linija i takozvana praktika linija u filozofiji
potjee od pojma spontanosti. Pri emu ovaj pojam praktikoga za Kanta
ostaje dvosmislen. Treba rei jednu stvar: Kant je prvi mislilac u historiji
filozofije koji se hrve, da tako kaemo, sa itavom tradicijom koja poinje,
recimo tako, od Aristotela, pa sve do njegova vremena. Kao takav, Kant,
da tako kaemo, ima i historijsko i misaono pravo da bude jednom nogom
u prolosti, takorei na stanoviu metafizike; k tome jo problem s kojim
se on mui, a to ga nasljeuje od novovjekovne filozofije, od Descartesa
pa sve do sebe, tj. on stoji pred zadaom rjeavanja onog bitnog problema
to mu ga Descartes postavlja. Pri emu je na djelu jedna muka koja je ak i
terminologijski problem. Jo ni Descartes, na primjer, ne barata pojmovima
subjekt-objekt, kod njega imate res cogitansres extensa. Pri emu, pazite, kakva
su to protivurjeja! Res je stvar, cogitans je misaona stvar. Pa kakva je to mi-
saona stvar, kao stvar? Kad bismo sad njemaki govorili, to bi bilo Ding. Ne
Sache, nego Ding! A res extensa je ta protena stvar, s onu stranu, onostranost.
Prema tome, bitni problem to ga Descartes sebi postavlja jest pitanje, kako
sad doi, gdje je taj medij da se ta takozvana misaona stvar podudari s
protenou, a obje su apsolutno razliite, dakle, disparatne.
itava novovjekovna filozofija traga, da tako kaemo, za tim medijumom.
Sad, mi bismo mogli kazati, s obzirom na sve ovo to je reeno: ni Kant
ne izlazi s tim do kraja. Ali, gledajte, u horizontu spoznajne teorije, to ga
Kant nasljeuje kao bitni problem, da ga razrijei sad s novim pojmovima
subjekt-objekt, dolazimo tek u klasinoj filozofiji do odreenja toga. Pazite,
pojam svijesti odreuje tu, da tako kaemo, razliku. Kad kaemo svijest, mi
imamo posla sa spoznajno-teorijskim pojmom odnosa subjekta i objekta. Pa
je to onda klasina filozofija odredila ovako: svijest je ono razdvojeno. Raz-

dvojeno? Na to? Na subjekt i objekt. Ali pazimo: subjekt i objekt spozna-
vanja! Time ostajemo jo uvijek u sferi spoznajne teorije. Dakle, s Kantom u
razrjeavanju bitnog spoznajnog problema jo uvijek imamo posla s pojmom
subjekta kao spoznavalakog subjekta.
To je ono, da sad odmah anticipiramo s Fichteom, kad on kae Kantu
naime Kant poinje zapravo s istom formulacijom s kojom poinje i
Descartes, ja mislim, ich denke pa mu Fichte odmah kae: Dragi Kant,
napravio si veliku greku koja se onda pokazala zaista gotovo presudna, jer
su nakon Kanta pa sve do danas interpretirali njega iskljuivo kao spoznaj-
nog teoretiara, a on je prevladao spoznajnu teoriju. Dakle, dragi Kant, tre-
bao si rei: Ja, Immanuel Kant, mislim... a ne: Ja mislim, jer ovo Ja je ostalo
kod tebe jo puki spoznavalaki subjekt. A ovo, Ja, Immanuel Kant, znai:
ovjek, totalitet ljudskog bia, koji nije samo spoznavalaki, usmjeren prema
sebi i svijetu, nego u totalitetu svoga cijeloga bivstvovanja i oitovanja.
Prema tome, kad imamo pojmove subjekt-objekt u tom jo uvijek ap-
straktnom obliku, nuno je tada da se to misli jo uvijek u horizontu stare
spoznajne teorije od Descartesa do Kanta, pa zajedno jo s Kantom koji se tu
mui da prevlada taj odnos. Sad kad smo rekli ve ovo, svijest kao ono razd-
vojeno razdvojeno na subjekt i objekt to je nerazrjeiva i neprekoraiva
granica spoznajne teorije. Znate zato? Jer ona ve poinje s razlikom. ak
je pojam jedinstva jo miljen kao ono naknadno, Kant nam sm govori o
sintezi, sjedinjenju da bi doao do predmeta. Naravno, sjedinjenje znai sab-
iranje. Imate u njemakom jeziku sjajno: lesen znai itati i sabirati, Weinlese i
Sptlese, berba groa, kasna berba, i tako dalje, dakle, ak berba u vinogradu.
Dakle, to sabiranje je sabiranje osjetilnih podataka da bismo uope doli do
predmeta. Predmet je produkt, on je rezultat. Prema tome, on proizlazi iz
te sinteze. Kant jo uvijek s pojmom jedinstva ili sjedinjavanja ostaje zapra-
vo u horizontu spoznajne teorije jer kree od razlike. Tek kad Fichte uvidi
tu tekou, pa kae: Ne moemo mi poeti s razlikom, jer ako ponemo s
razlikom, nikada neemo doi do tog jedinstva, tek onda nema jedinstva bez
razlike ili razlike bez jedinstva, to obino oni takozvani analitiari ne znaju,
oni poinju s analizom, a ne znaju zapravo to analiziraju.
Dakle, onog asa kad Fichte uvidi taj golemi problem, koji onda prestaje
biti puki spoznajno-teorijski, pa ak i filozofijski, pa prelazi na spekulativno
podruje, on taj pojam jedinstva naziva identitetom, ali sada kao polaznom
osnovom. Pa imate ne vie jedinstvo subjekt-objekta ili sjedinjavanje ili
ojam sinteze u Kanta, koja je miljena upravo u ovom spoznajnom ili spo
p
znajno-teorijskom smislu sjedinjavanja osjetilnih podataka u predmet. Tako
daleko da onda Kant dolazi do onoga a nije ak do kraja svjestan toga ili,
rekli bismo, samo-svjestan predmet = pojam! Naime, vi ne moete ak ni
iskazati bilo kakav stol bez toga. Jer, kad kaete stol, to je pojam. Predmet
= pojam, to znai: pojam kao rezultat ili kao proizvoditelj predmeta, da
tako kaemo, ali spoznajni, spoznavalaki. To ide tako daleko da onda poslije,
Hegel, na temelju toga kae da onaj tko poinje filozofirati bez pojma, bolje
da ne filozofira. Jer onda je to trabunjanje. O emu vam inae govorim? To
je onda govorenje o svemu samo ne o onome o emu je rije, o pojmu, dakle
o predmetu.
Ali sad moramo odmah anticipirati dalje ostati na tome to je Kant
osvojio, izborio, misaono, ono predmet = pojam, to je prekratko jer smo time
jo uvijek u sferi spoznajne teorije. Zato e Hegel govoriti o pojmu pojma.
to to znai? Hegel koji nije bio ba do kraja konsekventan kao spekulativni
mislilac, ali jest to bio dobrim dijelom hajde, dat emo mu pedeset posto!
on vidi da moramo imati pojam da bismo doli do predmeta. Pa, pitamo,
po emu je i pojam mogu? To je taj pojam pojma. Pojam pojma je speku-
lativno odreenje identiteta subjekt-objekta. Pri tome se sada ide na samu
sr stvari pitanjem po emu neto jest. To je osnovno pitanje spekulacije, ali
pritom odgovor vie ne moe glasiti: po spoznavalakom subjektu! Stara me-
tafizika poinje, kao to znamo, s onim stavom ex nihilo nihil fit, iz niega ne
postaje nita, neto postaje iz neega, i tako dalje, pa onda Hegel to ironizira,
ako iz neega, onda nije trebalo tek postati, jer ve neto jeste, a etwas, neto,
rezultat je negacije negacije, i tako dalje. Prema tome, poinje se s onim nita,
naravno, nita je poetna toka spekulacije. Imate poetak Hegelove Logike s
bitak-nita-postajanje, pri emu ovo nita omoguuje i bitak i postajanje.
Sad me to ba asocira, kad smo ve rekli da bi Kant zapravo trebao poeti
s onom spontanou, koja bi u sebi sadravala ono to mu Fichte sad iskazu-
je identitetom subjekt-objekta, na jednom mjestu to je u Streit der Fakul-
tten, gdje Kant na jednom mjestu kae ovo: Revolucija sjedinjuje prirodu i
slobodu. A to je to? Pa upravo: odreenje spontanosti jeste jedinstvo inteli-
gencije i slobode. To vam Kant ve tako govori. Prema tome, spontanost je
revolucija. Ja sam kasnije pokuao pokazati da imamo posla sa re-evolucijom.
Kad kaete revolucija, znate li tko je prvi upotrijebio taj pojam? Kopernik!
De revolutionibus orbium coelestium i tako dalje. A pazite, re-volvo, znai vraanje
na poetak, povratak. Ako je za Kanta revolucija sjedinjenje inteligencije i
slobode a tu bismo mogli rei, sjedinjenje teorijskoga i praktikoga

onda je upravo revolucija novi poetak svijeta, to jest ta re-evolucija. Dar-
win je, kao to znamo, s Porijeklom vrsta pokazao evoluciju ivih bia, biljaka,
ivotinja i tako dalje. Ali to vie ne vai za ovjeka. ovjek nije vie evolu-
tivno, nego re-evolutivno bie jer on jedini mora svoju evoluciju proizvoditi.
Ovo re- znai vraanje na poetak, pa emo zato moi rei, recimo, sa speku-
lativne pozicije na poetku bijae re-evolucija. Ili moete rei i revolucija,
ali u tom smislu. To je onaj u-topini poetak svega.
Dakle, ovo to smo maloprije spomenuli Richarda Kronera, to je jedan od
rijetkih filozofa koji je u svome djelu Von Kant bis Hegel uvidio nunost Kanta
da poinje sa spontanou koja mu omoguuje onda i tu teorijsku liniju i
tu praktiku liniju, jer upravo to je ono hegelovsko tree, ono spekulativno
tree to omoguuje i teorijsko i praktiko. A kad sam to naglasio, onda su
me neki u udu pitali, da gdje sam ja to naao kod Kanta ili uope? A treba
znati spekulativno misliti!
Dobro, to je samo kao jedan uvodni dio. Da se sada vratimo zbilja malo
produbljenije na taj pojam transcendentalnoga, na taj moment transcenden-
talizma, za koji kaemo da je gotovo identian s pojmom kriticizma, pa onda
naravno i na problem koji je tu bitno sadran, Kantovo bitno pitanje kojim
prevladava metafiziku: jesu li mogui, kako su mogui sintetiki sudovi a pri-
ori? Dakle, tu moemo sad kazati ovo: Kantov se misaoni obrat obino na-
ziva, kao to znamo, kopernikanski. To je ve u tom imenovanju promaeno.
Kant je naime na suprotnoj poziciji od Kopernika, jer, Kopernik govori o
kretanju Zemlje oko Sunca, a Kant bi rekao da se Sunce okree oko mene,
oko Zemlje, dakle oko subjekta. Dakle, ovo kopernikanski obrat nije ba
primjereno za ono bitno. To je kod Kanta zapravo antikopernikanski ob-
rat, mogli bismo kazati. Dakle, bilo bi mnogo primjerenije nazvati ga za-
pravo tanscendentalnim obratom, kao to to uostalom ini sm Kant, on to
naziva transcendentalnom filozofijom; on svoju filozofiju naziva transcen-
dentalnim idealizmom, to onda i potvruje i produbluje njegov najznaajniji
uenik, nastavlja i kritiar Fichte.
Sad imajmo to u vidu, mi emo odmah nakon idueg predavanja doi
na Fichtea, pa emo vidjeti kako se i Fichte opet mui s tim transcenden-
talizmom. Moramo rei jednu stvar: pojam transcendentalnog rezerviran
je, miljen je, usmjeren je, utemeljen je jo uvijek na razrjeenje spoznajno-
teorijskog problema. On je, takorei, spoznajno-teorijski pojam. A Fichte
je daleko prevladao taj spoznajno-teorijski horizont, svojom spekulacijom,
pa za svoju filozofiju kasnije kae, a to je moja filozofija drugo nego tran-

scendentalni idealizam!? Dakle, sam sebi skae u usta. Ali gledajte, kao to
je Kant imao pravo, kako bismo rekli sad, biti s jednom nogom jo u staroj
tradiciji, a s drugom nogom u prekoraivanju, tako se i Fichte mui, jer mu je
Kant, naravno, omoguio svojom transcendentalnom pozicijom da dospije
uope do svoje pozicije spekulacije kojom prevladava ne samo spoznajnu
teoriju nego filozofiju kao takvu. Vidjet ete kako Fichte niti ne eli nazva-
ti svoju poziciju filozofijom. Imate njegov glavni pojam, Wissenschaftslehre...
Dobro, o tome emo jo govoriti, ali kaimo da bi tu sada samo u tom smislu
bilo primjereno, naravno, budui da sm Kant to tako postavlja, imenuje i
naglaava transcendentalni idealizam.
im je Kant to pitanje postavio, to je bilo jedno epohalno pitanje. A
moemo kazati, u tom kontekstu, i njegov epohalni odgovor. To pitanje, im
je, naime, postavljeno, istim asom probija i prekorauje horizont u kojem
trai primjeren odgovor. Da bi, da tako kaemo, poput bujice a to se
dogaa s Fichteom provalio sve dotadanje misaone i ivotne granice,
pregrade, ogranienosti, to tu sada stoje na putu ovjekovu pohodu, mogli
bismo rei, ba s Kantom, u osvajanje svijeta. Kad biste tragali probajte
tragati u historiji filozofije kad se upotrebljava taj pojam, pa onda u kojem
smislu, a onda u kojem kontekstu, koje znaenje ima pojam svijeta? Imate
cijelu novovjekovnu filozofiju, od Descartesa do Kanta, svijet = priroda.
Pa, nije priroda svijet! I to, pazite, misli se: onostrane prirode. Pa, to vam
je kod Spinoze, Deus sive natura, Bog ili priroda. Pojam svijeta sve do Kanta
fungira u identitetu s pojmom natura, priroda. A znamo da to nije to. I to ak
onostrana priroda, a ne ovjek kao ta druga priroda, to je ve povijesno
odreenje.
Prema tome, postoji jedan jedini stav u Leibnizovoj Monadologiji gdje on
govori o moralnom svijetu, pa time neto malo anticipira Kanta, ali to
znai moralni svijet? To je isto jedan palijativ koji jo ne govori o onome do
ega e doi do kraja Hegel u svojoj Fenomenologiji duha, IV. glava, gospodstvo
i ropstvo, i tako dalje, gdje se konano do kraja dovodi ono to Kantu jo
nije bilo, da tako kaemo, transparentno pojam prakse. Za Kanta je pojam
praktikoga dobrim dijelom jo uvijek moralno obojen. Pazite, mi znamo
dobro da s Aristotelom, koji to dovodi do kraja, pojam praxis u grkom znai
suodnoenje pojedinaca unutar gotova svijeta, recimo, polisa, i tako dalje, a
pokriva etiku, ekonomiku i politiku. A rije je o suodnoenju mene prema
drugim lanovima polisa, u ta tri oblika, ali o praksi tu uope jo nemamo
pojma. Moemo tu kazati jednu stvar: starogrka filozofija uope nije dola
do pojma prakse. A znate zato? Pa, zato jer su robovi radili. Materijalna
proizvodnja je leala na njima. ak je i onaj pojam tchne miljen zapravo
kao obrtniko, zanatlijsko zgotavljanje predmeta potrebe, i tako dalje, ali nije
miljen u smislu ovoga to se naziva praksa.
Da jo kaem jednu rije, jako su mnogi slavili Giambattista Vica, zato to
je rekao da mi proizvodimo nae drutvene zakone. Ali on je ostao na pojmu
praxisa, a ne prakse, jo nije doao do prakse. On ak ide toliko daleko da
kae: jedino Bog je stvorio prirodu, i tako dalje. Hegel e doi do stava da je
moj proizvodilaki, prisvajalaki, mjenjalaki odnos spram prirode osnova
toga to nazivamo praksom. A to su ve dobro naslutili Fichte i Schelling
pojmom produkcije, Produktion. Dakle, s pojmom produkcije ali preciz-
nije reeno: ne djelatnosti, nego samodjelatnosti, dakle, Selbstttigkeit do-
biva se osnova ili sam poetak onoga to nazivamo spekulacijom. Ili, ako
hoete tako, ovjekov svijet. Dakle, imajmo u vidu, kada Kant kae kritika
praktikog uma, on misli zapravo na moralno podruje. On se kree u ho-
rizontu pokuaja razrjeenja etikog problema, i to po prvi puta na konsek-
ventan nain, svojom autonomnom etikom, ali pojam praktisch miljen je tu
u tom mojem odnoenju prema drugom ovjeku, dakle suodnoenju. Ali, s
obzirom da Kant prvi smatra, nakon Leibniza koji je to naslutio, da time ja
realiziram jedan novi oblik ivota koji se tie mene, ali sada u mojem svijetu,
mi imamo posla s jednim moralnim svijetom koji je tu na neki nain mo-
ralno produciran, pa je taj pojam praxisa neosjetno u njega prerastao napola
do pojma prakse u jednom pregnantnom smislu koji nadilazi ovo etiko-
moralno podruje. To smo rekli samo zato to Kant, zapravo, im stavlja
ovo kritika istog uma kritika praktikog uma, ostaje na dualizmu za
koji onda tono i sm osjea da ga mora prevladati, pa onda dolazi pojmom
Urteilskraft, dakle, pojmom moi suenja ili rasudne snage, u svojoj treoj
kritici, do pokuaja razrjeenja tog problema dualizma. I tu je onda Kant za-
ista na najviem misaonom nivou, jer upravo pomou produkcije, sad emo
rei, umjetnikog stvaralatva, umjetnika, genijalnosti, dospijeva na sm prag
spekulacije. Schelling e to provesti do kraja, pa e rei, umjetnost je zapravo
ona bitna dimenzija, bitni moment stvaralatva, kao paradigma stvaralatva,
a time i sme spekulacije.
Stoga s obzirom na ovo Kantovo postavljanje problema, nije epohalno
samo Kantovo transcendentalno pitanje, jesu li i kako mogui sintetiki sudovi
a priori rekli smo da je ovaj pojam sintetiki, sinteza zapravo jo uvek jedan
spoznajno-teorijski pojam, jer se odnosi samo na podruje spoznavalatva,

dakle, nije samo bitno transcendentalno pitanje mogunosti spoznaje, a to
ujedno odmah znai i za Kanta, samo to ga on jo ne razrjeava na taj nain,
kako subjekta tako i objekta. Vidite, kad ve baratate pojmom subjekt-objekt,
a ostanete u tome to smo rekli s klasinom filozofijom, na pojmu svijesti
koja to pokriva, onda zapravo jo nismo pitali ono bitno: pa, kako je taj sub-
jekt mogu, po emu je on, nego ih oba ve imamo. Descartesova res cogitans
i res extensa jesu subjekt i objekt, samo naravno jo ne dovedeno do te nove
terminologije. Ali mi se kreemo jo u sferi svijesti. Ve Descartes naglaava
to, pa ostaje samo na jednoj, da tako kaemo, apstraktnoj tezi: Cogito, ergo,
sum. Cogito, za mnoge njegove suvremenike nije bilo ba jasno, pa je sad
interesantno to mjesto, da to Descartes nije razradio u nekoj raspravi, nego
je u jednom pismu Arnauldu rekao, pa ja pod time mislim ovo: ja znam
da mislim, dakle jesam. A, pazite: ovo znam da mislim, to je stanovite sa-
mosvijesti a ne vie svijesti. Prema tome, ve Descartes pravi razliku izmeu
samosvijesti i onoga to se naziva svjesnim sadrajem. Svjesni sadraj jest
moj odnos subjekt-objekt, dakle, ono to imam oko sebe, percipiram, i tako
dalje.
Tu je jedan veliki problem sa samim pojmom odnosa. Vidite, na primjer,
ak jedan Marx, koji je bio dobar uenik klasine filozofije, kae: samo ovjek
se odnosi, a ne ivotinja. A ja u sad vama rei primjer s mojom grlicom,
koja meni dolazi na prozor, pa sad kako ona zna ba za taj moj prozor? I
ne samo to, nego se ak zaljubila u mene. To je ljubavni odnos. Dakle,
kako ona tono zna da na tu kuu, na taj prozor, ba k onom tamo Milanu,
treba doletjeti da dobije jesti, i onda mi se zahvaljuje, i tako dalje. Zar to nije
nekakvo znanje? Zar to nije odnos? Moemo to sad naravno kazati samo
uvjetno. Zato? Jer da bismo govorili o odnosu, mi govorimo ve o onome
to je Fichte pokazao, o produkciji odnosa, to jest, da znam da se odnosim.
Ono to je Descartes rekao, znam da mislim, dakle jesam. A to ivotinji, pa
ni mojoj grlici, nije dano. Ali kad bi ona znala govoriti, ona bi to meni tono
dala do znanja, to sve, da ona mene voli, i tako dalje, ali to jo uvijek ostaje
u dimenziji onog Pavlovljevog uvjetnog refleksa.
Dakle, ovaj odnos, pojam odnosa rije je tu o svijesti. Evo, gledajte!
Horizont svijesti odnosi se na ono to nazivamo odnosom. I sad moemo
kazati, svaki se ovjek odnosi, samo obino ne zna da se odnosi. Nije svje-
stan da se odnosi. Prvi u historiji filozofije bio je Leibniz koji je napravio
distinkciju izmeu percepcije i apercepcije, dakle, svijesti i samosvijesti, pa je
rekao, svijest nam je dana. Pa, onda ekajte, vidite da i grlica ima svijest! Ali,
samosvijest nam nije dana. Mi nikakvim prirodnim ili socijalnim ili bilo kojim
putem ne nasljeujemo samosvijest niti do nje tako dolazimo. Samosvijest je
misaoni, a s Fichteom mogli bismo rei ivotni napor! Zato i ima malo
samosvjesnih ljudi!
Ima jedan paradoks kad Descartes kae: najbolje raspodijeljena stvar na
svijetu je razum. Zato? Svaki ga ovjek ima. Zato? Svaki misli da ga ima
dovoljno! Sad, da li je taj Descartes bio fakin pa da li je to ironino mislio
ili doslovno? A ja mislim, ako je mislio doslovno, onda je napravio veliku
greku. Jedino ako pojam razuma zadrimo za ovaj odnos svijesti. Ali, da bi
to bilo samosvjesno!? O tom po tom! Prema tome, moda bismo mogli rei
da svaki ovjek ima razum, ali nema um, to jest: nije na nivou samosvijesti.
Nije samoga sebe stavio kao predmet svoje refleksije! To jest, sada ve upravo
samorefleksije. Pa, kad bi bilo to da taj pojam razuma iskazuje ono bitno
za ovjeka, odakle onda tolike nerazumnosti u ivotu? A svi smo nerazumni.
Svi pravimo nerazumne stvari, pa se to onda naziva zlom i tako dalje. Dakle,
Leibniz je prvi rekao da se za samosvijest moramo izboriti ili poboriti, jer nije
svakom to uvijek prezentno, pa ak ni onomu subjektu ili pojedincu koji
u danom trenutku i dospije na nivo samosvijesti, pa razmilja o tome i tako
dalje, nije mu to u svako doba dano. To se, u tom umjetnikom stvaranju, kao
to znamo, naziva inspiracija. Umjetnik ima inspiraciju, pa je onda stvaralac
par excellence. Ali nije to uvijek, nego ba kad stvara ili ako istinski stvara.
Dakle, ovaj pojam stvaralatva, kao identian tu s pojmom samosvijesti, a
Fichte e rei odmah, im doemo do toga, samosvijest = samodjelatnost,
a samodjelatnost = sloboda! I tu smo prekoraili granicu spoznajne teorije,
gdje jo za Descartesa pojam cogito kao samosvijest Znam da mislim, dakle
jesam igra ulogu vieg stupnja svijesti, da tako kaem, u horizontu spo
znajno-teorijskog postavljanja problema.
Dakle, taj cijeli put mora se proi, pa to onda nasljeuje Kant. Naravno,
on postavlja isto pitanje koje je postavio Descartes na svoj nain, ali je sad
ve na viem nivou, dakako. Dakle, kada smo sad, da se vratimo na ovo,
rekli da ovim transcendentalnim postavljanjem pitanja mi dolazimo ve do
transcendentalnog odgovora koji je jo uvijek ostao najveim dijelom u spo-
znajno-teorijskom horizontu, znai, tek je postavljeno pitanje mogunosti
subjekta i objekta koji tu fungiraju kao neto samo po sebi razumljivo, u
horizontu svijesti, naravno, rekli smo. Po emu su subjekt i objekt uope
mogui? To je pitanje koje lebdi pred Kantom, kad postavlja, rekli bismo
sada, transcendentalno pitanje, kako on to naziva, odnosa subjekt-objekta,

mogunosti tih sintetikih sudova i tako dalje. Ali sada ne vie jedino sub-
jekta spoznaje nego i proizvoenja predmeta. To je granina linija do koje
stie Kant. To je bitna granina linija. On je do toga doveo kad je rekao
metafiziarima: dobro, vi baratate pojmom predmeta, pa kako ste doli do
njega? Pa to je za metafiziare nebuloza, to pitanje, pa kako? Pa, evo, ovaj tu
stol, metafiziari su prvoklasni zdravorazumski mislioci, pod navodnici-
ma. Jer, oni ve polaze od gotova predmeta, to vam je drveno eljezo. Pa
i u njemakom jeziku: Gegen-stand, i u naem, imamo pred-met, od glagola
pred-metnuti. Pa valjda subjekt mora sebi neto pred-... ali ne neto, nego
nita predmetnuti da bi iz toga postalo neto, to jest ba predmet. Kant
dolazi do pojma bti ili mogunosti predmeta svojim pojmom predmetnost
predmeta. Predmetnost je bt predmeta. Pa, mi to imamo u naem jeziku
prvoklasno.
Pogledajte, to me uvijek asocira na neto to nisam znao dok nisam
proitao, to je u jednoj raspravi. Pazite, u njemakom jeziku Hegel prvi do-
lazi do pojma koji mi imamo kao neto sasvim normalno povijesnost.
U njemakom jeziku, do Hegela, ima Geschichte, a nemate jo Geschichtlicheit,
nego ga Hegel mora uvesti po uzoru na Kantov izraz predmetnost predmeta,
dakle povijesnost povijesti, kao bt povijesti, ili sad emo rei: mogunost-bit
= mogunost predmeta ili povijesti, a tada je preciznije rei historije.
Kad sam ja napravio razliku izmeu povijesti i historije, onda su rekli, pa
Grga, to sad malo pretjeruje, pa emu ti to? A evo vam pitanje: Imate histo-
riju, ali po emu je historija mogua? Pa, nije po historiji, nego po neemu
drugom. to je to? Povijesni in! Povijest omoguuje historiju. Historija je
tok koji je ve uspostavljen. Svi smo mi historijska bia. A povijesno bie je,
recimo jedan, hajde recimo sad, da ne idemo daleko jedan Tesla. Tesla je
donio svjetlo, cijelom mraku ovjeanstva, i tako dalje, samo to se on krivo
rodio, no, to je drugo... Nije se trebao roditi ba pola ovo, pola ono, to
nije zgodno kod nas, a naroito ne danas! Ali, historija poinje s povijesnim
inom i, sad bih ja rekao filozofijski-spekulativno s Hegelom, s onim Nichts,
nita, s re-evolucijom ili s u-toposom, dakle, da bi uope neega bilo. Jer, sve
to jeste, trebalo je biti tek proizvedeno, uspostavljeno. Dakle, imamo posla s
pitanjem, po emu su subjekt i objekt mogui? To pitanje spoznajni teoretiar
ne postavlja. On ve ulazi u taj odnos kao neto samo po sebi razumljivo.
Dakle, kad gledamo sad s te druge strane, gledano s onim, kako to imenuje
klasina filozofija, ostaju u horizontu svijesti, a nije dospio u horizont samo
svijesti, da pita po emu su taj naravno spoznavalaki subjekt i spoz-

najni objekt mogui, po emu, nego ih uzima same po sebi gotovima i tako
dalje. Kao i pojam predmeta, gotov predmet je drveno eljezo.
Kad kaemo epohalni obrat, Kant je doao do toga obrata i dubi tu ko-
liko moe da izie iz tog spoznajno-teorijskog horizonta, a ja u sada rei
ovo: spoznajno-teorijski horizont je par excellence filozofijski, koji nije jo
dospio do spekulacije. Fichte je prvi mislilac, zato neu vie rei filozof, koji
je prekoraio horizont filozofinosti, i to ak pokuava terminoloki nekako
fiksirati. A kada imamo pitanje, po emu su subjekt i objekt mogui, onda
imamo odmah pitanje koje je tu implicirano: po emu je taj ovjekov svijet
mogu? Pa, onda imamo ono to je za nas u svakidanjem ivotu ili malo
pretjerano ili ak nekako nebulozno: ovjek = svijet. Pa kad kaete ovjekov
svijet, to vam je tautologija. Ima tu onda puno nerazumijevanja, naroito
od ovih takozvanih fenomenolokih mislilaca, koji onda govore o svijetu
ivota. Kojega ivota? Valjda ovjeka! Onda ne treba rei svijet ivota, Le-
benswelt, to je Husserl, onda svi ponavljaju, pa ne znaju to su govorili. Do-
voljno je rei svijet, ili dovoljno je rei ovjek, jer je to jedno te isto. Nema
ovjeka bez svijeta niti nema svijeta bez ovjeka. ovjek je par excellence, dakle
po svojoj bti, svjetovno bie. A budui da je svijet zapravo njegov vlastiti po-
vijesni proizvod, on je praktiko bie, odnosno, svijet je povijesno dogaanje,
to jest, proizvoenje sebe i svijeta u istom inu, kao vremenovanju.
Dakle, ovo to smo sada kazali, to je pitanje pa onda naravno i jedan
odreeni odgovor, s kojim se i sm Fichte mui kritizirajui svoje suvreme-
nike, pa i sve one koji su kasnije postavljali i falsificirali Kanta, novokantovci
i svi mogui i tako dalje, koji su Kanta onda interpretirali kao spoznajnog
teoretiara, dodue jako dobroga. A Kant je ve prevladao spoznajnu teo-
riju svojim postavljanjem problema! Dakle, taj je odgovor, da tako kaemo,
do kraja deifrirao iz samoga duha Kantove filozofije, kako kae Fichte, iz
njegove misli, dakle iz bti njegove misli, upravo svojom spekulacijom, koji
ga je upravo razumio kao osnovni spekulativni princip, rekli smo, identitet
subjekt-objekt.
Ako se sjetite to smo rekli, ako ponemo ak s pojmom jedinstva, jo
uvijek smo u horizontu spoznajne teorije, a zapravo poinjemo s razumom.
Jer, to znai jedinstvo? Jedinstvo je traganje za rjeenjem odnosa razuma s
onim oko sebe. Dakle, poinjemo s razumom. Fichte veli, nemojte poinjati
s razumom, morate poeti s jedinstvom. Ali ako idete s jedinstvom, opet je
krivo, jer sm pojam je sjedinjenje. Sjedinjenje! ega? Kree s razlikom da
bi doao do sjedinjenja. Time se mui Kant sa svojim sintetikim sudovima

a priori. Treba krenuti s jedinstvom koje se tada ve pretvara u identitet.
Identitet subjekt-objekt, a ne jedinstvo subjekta i objekta. Pogledajte, ve
je reeno subjekta i objekta. Ovo i dakle nema identiteta subjekta i
objekta, nego smo se onda vratili natrag na spoznajno-teorijsku poziciju
umjesto da ponete s identitetom subjekt-objekt. Pa onda Fichte to stavlja s
tirom, sa crticom: Subjekt-Objekt-Identitt, da prevlada upravo samo bit-
no spoznajno-teorijsko, filozofsko postavljanje pitanja koje nikada ne dola-
zi do razrjeenja. Pazite, spoznajni teoretiar nikad ne razrjeava svoj bitni
problem. Koji? Upravo odnos subjekta i objekta. Kao to Descartes nije
mogao razrijeiti kako da se sad res cogitans podudari s res extensa. To su mu
dvije apsolutno disparatne stvari. A gdje je medium koji to omoguuje?
Nema ga. Dakle, kree s tom razlikom i nikad ne dolazi do jedinstva koje
onda samo palijativno proklamira, apstraktno, a da ono smo za sebe nita
ne znai. Pretvaranje jedinstva u identitet jeste prekoraivanje horizonta
filozofinosti za volju spekulacije. To je Fichte. Ali bez Kanta to nije bilo
mogue, u tome je cijela pria. Dakle, Kantovo transcendentalno postavlja
nje problema omoguuje taj put u spekulaciju. Zato smo rekli da je trans
cendentalni idealizam ili transcendentalna filozofija upravo pretpostavka
mogunosti za spekulaciju.
Utoliko sada, vidite, imamo tu Fichteovu muku. Ono to je tu jedan
odluan, upravo povijesni iskorak iz filozofinosti, to ga ini Fichte, sa-
stoji se u tome kad on veli, ne odnos, nego produkcija odnosa, ime je on
dodue jo uvijek jednim dijelom u horizontu spoznajno-teorijskog odnosa.
Jer produkcija ega? Tih dvaju relata, subjekta i objekta, koji tu fungiraju
jo nuno kao spoznajno-teorijski pojmovi. Subjekt i objekt, kao takvi, sami
za sebe, jesu spoznajno-teorijski, dakle filozofijski miljeni, a identitet je
naglaavam identitet je palijativ! Fichte nema jo mogunosti, kako e
on izii iz toga van, terminoloki, ja vas pitam! Pa njemu su na raspolaganju
samo ta dva pojma, subjekt-objekt, i ta e sad rei? Rei e identitet. To je
palijativ, ali to je naznaka onoga do ega je njemu stalo da bi doao do pro-
dukcije. Da bi doao, kad kaete, ovo njegovo naglaavanje djelatnosti, i tako
dalje. A to je djelatnost? Pa i ivotinja je djelatna, djelatnija je od nas. Lav je
mnogo djelatniji od nas. Mi nemamo ovdje vie posla s pojmom djelatnosti
nego s pojmom samodjelatnosti. A to znai samoprodukcijom! Mi pro
izvodimo sebe i svoj svijet u jedinstvenom aktu. I samo tako postajemo ljudi
ili ovjek. Mi moramo proizvesti ono to tu jest.
Dakle, ova produkcija je i ovdje dalje, pedeset posto, ako hoemo tako,
jednim dijelom, jednom nogom, da tako kaemo, u horizontu spoznajne teo-
rije, ali se Fichte mora, vidjet ete, moramo o tome jo govoriti, kako se i on
i Schelling, njegov uenik, mue da iziu iz ovoga to im je Kant ve pripre-
mio. Ali, imajmo u vidu to: kad kaemo transcendentalno, to je prije svega
samo Kantov pojam, da se razumijemo, i niiji drugi. Da, imamo mi i tran-
scendentalnu meditaciju, je li! Ta transcendentalna meditacija je takoer
jedno drveno eljezo, to je ono to su ovi deki s Istoka donijeli sa svojom
yogom, s ovim meditacijama i tako dalje. Meditacija bi trebala biti, u svojoj
konsekvenciji, apsolutno oputanje. Meditirati, to je ono emu je cilj zapra-
vo nirvna! Apsolutna oputenost. Pazite, u naem takozvanom zapadnom
krugu, u staroj Grkoj, to vam stoji s pojmom ataraxa, apsolutna smirenost
due, ne dati se aficirati od bilo ega da tebe sad uzbuuje i tako dalje. Pa, to
su Indijci znali prije par hiljada godina sa svojim pojmom nirvna, i tako da
lje, i to je onda to meditiranje. Pa, onda imate to to je sad jako pomodno,
moderno one yoge! Pa to je fino, da, naroito za tog zapadnog ovjeka
koji je isto ponorio u svome ekstenzitetu, pa onda, je li, treba samo svaki
dan onda psihijatra da ga lijei. Onda je potrebno to. To je zapravo dobro
da su ovi deki s Istoka doli s tim meditacijama. Samo to su tu nali kod
Kanta to transcendentalno, pa to ljepe zvui. Jer, ako velite meditacija,
to nije ba bogzna kaj, ali kad velite transcendentalna meditacija, onda
to u novinama lijepo zvui Doite na nau transcendentalnu meditaciju!
pa imate drveno eljezo, jer pod transcendentalnim kod Kanta se misli
apsolutni aktivitet subjekta. Onda bismo imali aktivitet-pasivitet... Hm, da, to
je zapravo zgodno, moe biti i to, ta ja znam! Pa zato na primjer ne moe
biti, kad sad u aprilu doe, i sunce sije i kia pada istovremeno, ne! Pa to onda
moe biti malo aktivnosti, malo pasivnosti... mora se zapravo aktivno truditi
da doe do pasivnosti. Pa, da, to moe biti! Onda i onaj tamo yogi, ja sam
to gledao na televiziji, sasvim se opusti, ali se mora dobro muiti. Da, ima
neto u tome, dobro su rekli ti deki, zapravo: jaki aktivitet da bismo doli
do pasiviteta.
Dobro, dakle, evo s Fichteom smo doli tu sad da ak i ovaj pojam podi-
zanja pojma odnosa na nivo produkcije odnosa jeste samo put u spekulaciju,
a jo nije po iskazu, terminologijski, isti spekulativni stav. Ali mu ga je Kant,
kao to vidimo, ve pripremio, pri emu je ve naznaeno, kao to smo re-
kli, da time ve pitamo, da ne poinjemo s pojmovima subjekt-objekt, nego
da pitamo: po emu su mogui jedan i drugi. Ovo po emu spekulativno je
pitanje, pa onda neemo sada jo anticipirati, to emo s Fichteom pokazati

na to smjera taj cijeli put transcendentalnoga na produkciju odnosa, tj. podi-
zanje svijesti na nivo samosvijesti. O tome je ovdje rije, kao sada s Fichteom,
samodjelatnosti ili slobode, koja se onda stavlja na poetak. Samodjelatnost
ili sloboda jest poetak svijeta, a nije rezultat, pa tu ima jedan dobar tekst, to
je Dieter Henrich, u Njemakoj, koji je napisao Fichtes ursprnglische Einsicht,
Fichteov izvorni uvid, gdje on ukazuje upravo na tu razliku izmeu Fichtea
i Hegela. Na primjer: Fichte poinje sa slobodom, a Hegel dolazi do slobode.
Mogli bismo rei i tu je zapravo Hegelov pad kad gledamo, tu se Hegel sa
stanovita Fichteove spekulacije vraa natrag na svoje filozofsko stanovite
dakle, sloboda kao razultat, a ne poetak? A sve je ve dobio od Fichtea,
jer onaj Fichteov Ja, s velikim J ili njemaki Ich, moemo rei, poetak je
svijeta, upravo u tom identitetu, to smo ve rekli.
Imate jedan sjajan tekst, koji nije bio ba zapaen, ali metafiziari ne tra-
gaju za dobrim stvarima, Hegelova Jenska realna filozofija, iz 1805/06., strana
273. Ja sam s tom stranicom blefirao metafiziare u Freiburgu, koji su me
ignorirali kad sam im odrao predavanje pod naslovom Hegel metafizika
ili revolucija, pa sam im to citirao, pa me onda Werner Marx pitao, a kole-
ga, kako ste doli do toga? A on je studirao Hegela stalno, cijeli ivot, i nije
naao taj stav. A to vam je na 273. stranici Jenske realne filozofije, gdje Hegel
kae: jedan udarac stvara ih oboje ovjeka i svijet. Prema tome, kazati,
ovjekov svijet, to je ve tautologija! Dakle, jedan udarac, to znai: ovjek
postaje time to isti as proizvodi sebe i svoj svijet. Prema tome, to je dano
uvijek u identitetu, inae bi ovjek ostao ivotinja. I tu prestaje svaka evoluci-
ja, s evolucijom nikad nee biti ovjeka. Darwin je prvoklasan za ivotinjski i
biljni svijet i tako dalje, to je evolucija, a ovo je re-evolucija.
[Dodatak: Evo toga stava, to je u Jenaer Realphilosophie. Vorlesungsmanuskripte
zur Philosophie der Natur und des Geistes von 1805-1806, Felix Meiner Verlag,
Hamburg, 1967., str. 273): Filozofija se ospoljava smoj sebi, stie k svome
poetku, neposrednoj svijesti, koja je upravo ono udvojeno. To znai,
udvojenost na subjekt i objekt, to je pojam svijesti, Bewutsein = bewutes Sein,
svjesni bitak. To sad ve znai da nema bitka bez svijesti, da ve u pojmu
bitka biva implicirana svijest da bi bitka uope bilo. Ona je tako ovjek
uope... to znai da nema ovjeka bez svijesti jer je on po svojoj bti
svjesno bie, dakle, bie subjekta i objekta, to ivotinja nije I kao to je
toka ovjeka, jest svijet, a kao to je svijet, jest i ovjek: jedan udarac stvara
ih oboje. Dakle, i ovjeka i svijet, to znai samo jedno: ovjek je jedino
svjetovno bie, pa bez njega nema svijeta, kao to bez svijeta, kao njegova
proizvoda, nema ovjeka. Kad Hegel kae: jedan udarac, onda on misli na
ovjekovo proizvoenje, a moemo sad kazati: stvaranje, to se inae pripisu-
je samo Bogu, a Spinoza je onda Boga poistovjetio s prirodom: Deus sive natu-
ra. No sada Hegel, odmah iza toga, pita: to je bilo prije tog vremena?, pa
odgovara: Ono drugo od vremena, a ne neko drugo vrijeme, nego vjenost,
misao vremena. Hegel ovdje eli rei samo jedno: da najprije moramo biti u
vremenu kao povijesnom dogaanju, ime smo tek kao proizvodilaka bia u
vremenu koje je ta naa povijest, da bismo mogli pitati, to je bilo prije toga,
pa onda odmah nastavlja ovako: U tome je pitanje ukinuto (aufgehoben, prev-
ladano).; jer on (tj. pojam vjenosti) misli neko drugo vrijeme. No, tako je
vjenost sma u vremenu; on (dakle, pojam vjenosti) jest ono prije vremena,
dakle sma prolost; to prije je bilo, apsolutno bilo: ono nije! Vrijeme je ist
pojam, nazreta (angeschaute) vlastitost... Hegel hoe rei: ovjekova vla-
stitost u njegovu kretanju, kao to je prostor u svome mirovanju. Sada
Hegel naglaava ono pri svemu tome najbitnije: Prije nego to je ispunjeno
vrijeme... dakle, po ovjekovoj stvaralako-proizvodilakoj djelatnosti
kojom se to vrijeme proizvodi da bi ga uope bilo vrijeme uope nije.
Njegovo ispunjenje jest ono zbiljsko, iz praznog vremena ono to se vraa
samome sebi. Ako mi, meutim, kaemo prije svijeta, mislimo vrijeme bez
ispunjenja. Time su svijet i vrijeme ovdje miljeni u identitetu. Zatim, neto
dalje, Hegel kae sljedee: To udvajanje... a misli na subjekt i objekt, to
je pojam svijesti jeste vjeno stvaranje, tj. stvaranje pojma duha, ta sebe i
smu protivnost noseu supstanciju pojma... To je svjetska povijest... ovjek
ne postaje majstor nad prirodom dok on to ne postane nad samim sobom.
Priroda je pretvaranje u duh po sebi. Da bi ovo po sebi postojalo, mora duh
shvatiti samoga sebe. Hegel time hoe rei i to je sma sr cijele klasine
filozofije kako tek naim prisvajanjem prirode, od pukog imenovanja do
proizvodnoga odjelovljenja, kojim ona tek postaje i naa i priroda sma, koja,
kao to kasnije kae Marx u tom duhu, bez ovjeka nije za njega nita,
postaje ono to klasina filozofija naziva druga priroda, a pod time misli i
tu po nama prisvojenu prirodu, kao i samoga ovjeka! Interesantno je pri
tome da ak ni u Registru Hegelovih cjelokupnih djela u izdanju Suhrkampa
(svezak 21, iz 2000. godine, izradio Helmut Reinecke), nema toga Hegelova
stava: Vjenost je misao vremena. I jo jedan stav: Poimanje je miljenje
vjenog. Postoji samo: Pitanje o vjenosti svijeta i materije pripadaju praz-
noj metafizici razuma.
Na osnovi ovoga s Hegelom reenoga: jedan udarac stvara ih oboje, i

ovjeka i svijet, te Vjenost je misao vremena, ja dolazim do tvrdnje koja
kao takva ostaje, dakako, jo uvijek apstraktna dok se, kako bi rekao Hegel,
ne izvede da je time iskazana sma sr cijele klasine njemake filozofije,
koja po svojoj bti zapoinje Kantovim odreenjem predmetnosti predmeta,
kojom se naglaava ve ono bitno spekulativno: naime, da iza toga pred-meta
(Gegen-stand), a to znai, iza tog svog svijeta djelatno, proizvodilaki, stoji sm
ovjek kao taj subjekt, i to ne samo kao tzv. spoznavalaki, nego u svom
ivotnom totalitetu. To znai taj Hegelov identitet ovjeka i svijeta (onaj je-
dan udarac). Nije svijet neka onostranost, tamo negdje drugdje izvan nas,
nego u nama samima. A to znai da bismo trebali biti odgovorni za taj svijet
kao nae djelo, a time i za sebe same!]
Dakle, da se vratimo na to, da pokaemo naime taj put, jer na koncu, Kant
je bio obrat i prijelom koji omoguuje to miljenje, i svoje vlastito, transcen-
dentalno, na putu u spekulaciju, pa onda Fichte omoguuje Schellingu, pa
onda i Hegelu i tako dalje, da razrjeavaju ne samo to spoznajno-teorijsko
pitanje. Spoznajno-teorijska pozicija je metafizika pozicija par excellence.
Imajte to u vidu! I sad ovaj pojam metafizike, nemojte to itati kad ovi deki
glumataju s tim pojmom, malo studirajte sami i morate misliti. Taj pojam
metafizike promijenio je toliko tih znaenja, smislova i tako dalje, pa e i neki
nai tu veliki knjievni teoretiari rei na primjer, Taj se pjesnik dovinuo do
metafizikih visina... A time je tog istog pjesnika srozao do kraja! Metafi-
zika ne znai nita drugo nego pazite dobro, zapamtite to! poinjanje
i zavravanje s gotovim svijetom! Kad kaemo gotov svijet, to je drveno
eljezo. Jer, ako je svijet gotov, onda nije svijet. Svijet je proces, i to povijes-
ni proces. Prema tome, on misli da je dao pjesniku veliko uzvienje. To
je onda negdje neto gore, jako visoko na nebu. Onda bi bolje bilo da
kae a to vam je u cijeloj naoj zapadnoj tradiciji, pa ne samo u zapadnoj:
ono stvaralako u ovjeku imenovano je boanskim. Pa, to je primjereno! To
znai, uzdigne ovjeka na neto vie nego je on kao pojedinano ogranieno
bie boanski stvaralac, to je umjetnik, tako se govori. Recimo, to je taj
genijalni stvaralac, umjetnik. To boansko u ovjeku, pa to je vrlo lijepo
reeno i tono naznauje to bi to trebalo biti. Pa, vidimo Nietzschea, kako se
on muio, on je imao oko sebe sve te vabe, pa je od toga svisnuo i rekao:
ako je to ovjek, onda moramo ii za neim boljim nadovjek, bermensch!
Onda su doli hitlerovci, njegova sestra, Elisabeth Frster-Nietzsche, pa je
rekla, to smo mi nacisti. A nije, dakako, Nietzsche to ni mislio, nego je mislio
upravo to to smo sad rekli, samo u drugoj terminologiji, ono boansko, ono
stvaralako, ono najbolje u ovjeku, a takvih je malo. Da, malo nas je takvih,
nemojmo pretjerivati, mi smo konana, ograniena, potrebita, nedostatna,
jako loa bia, i tako dalje. I to svi, svaki! Tako sam ja onom svom prijatelju
odgovorio kad mu prijatelj kae, ti si ogranien, a on se vrijea velim
mu ja: pa plati mu pie, on ti je rekao bitnu stvar. Pa naravno da si ogranien!
I ti i on morate se strano muiti da bar malo budete neogranieni. Da,
prema tome, umjesto da mu plati pie ili neto drugo, on ga napada!
Mi smo po svojoj bti konana, ograniena i potrebita bia. Iz te potre-
bitosti postali smo povijesna bia. Pazite dobro, to izgleda kao unutranje
protivurjeje. Mi smo nuno slobodna bia, a kad se to kae, zvui naravno
protivurjeno! Ali to je drugo sloboda nego izii iz svojeg ivotinjskog carst-
va, ivotinjske prirode, da mora proizvesti svoj ivot, da re-evoluira, da si
s onu stranu, da nisi ostao ivotinja? Kant sjajno na jednom mjestu govori
ovo: Pa, dobro, poinje tamo kao ovo sirovo, ogranieno, prirodno bie, ali
ako to poto-poto eli ostati u jednoj kulturnoj civilizacijskoj sredini, onda si
zao. To znai, ti si antipovijesno bie, antiduh, a duh je ono ope, zajedniko,
i to je Hegel pokazao. A nacionalisti su na primjer to, pa ne vide to rade i
to govore. Oni misle da sam ja ovjek time to sam roen kao Hrvat, Srbin
ili Slovenac ili Francuz. Pa nisam ja ovjek po tome! Ja se moram muiti da
postanem ovjek. Svi mi! Ali, nije im to vano, nego im je glavno da je taj
dobar Hrvat, roen... Pa dajte, probajte mi, tko mi moe odgovoriti na to,
to znai biti dobar Hrvat, ja u vam platiti pie ili jedan ruak! Hajde! Dajte
mi za idui puta, tko mi to moe rei, da mi donese, profesore, dobar Hrvat
znai to i to, ja plaam pie i... i ruak plaam! Dakle, pokuajte!
Pazite, protivurjeje je tu ve u samom pojmu dobar. Dobar se ovjek
ne raa, jedino ivotinja koja po svojoj prirodi nije ni dobra ni zla. Prije bis-
mo mogli rei da smo kao zli roeni. Kao u Hegela bitak = zlo! Pa to je
fantastino reeno, zar ne!? Bitak = zlo, pazite, to je naa polazna osnova, a
za dobro se moramo uasno pomuiti! Pa znate dobro kako se muimo, sva-
ki dan, a pogledajte sve ovo oko nas, kako je to sve dobro da ovjek svisne!
Dakle, dobar Hrvat, to je jedno drveno eljezo! A kad sam napisao, dobar
Hrvat znai jo ne biti ovjek, onda su povikali, pa to je neprijatelj, treba ga
ubiti! Ja dobivam ovakav tos pisama Ubijte toga ovjeka, to je, hm... ma-
ter mu njegovu! [gromski smijeh] Ne, nije to ala! Htjeli su me pregaziti pred
kuom dva puta. Ali dobro, ja nisam taj dobar Hrvat, u ovom kontekstu,
a nitko mi nee odgovoriti na pitanje, to je to dobar Hrvat!? Ja sam stvarno
molio, dajte mi... Pazite, interesantno, ima toliko tih hrvatskih pravih...,
pod navodnicima, hrvatskih intelektualaca! Pa, kad jedan Kangrga, kao ne-
prijatelj hrvatstva, kae: biti samo, jedino ili iskljuivo Hrvat znai jo ne biti
ovjek, pa onda mu odgovori, da mu Isusa! Ja sam zaista rekao, molim vas,
odgovorite mi, napadnite me, ali argumentirano! Nitko! Pa kakvi su to onda
intelektualci!? To znai da je Kangrga toliko intelektualno nadmoan tim pra-
vim hrvatskim intelektualcima da nema nijednoga koji bi njemu odgovorio:
Sluajte vi Kangrga, kakve gluposti vi govorite, pa to je to, to i to... Pa neka
mi argumentira, da znamo o emu je rije. Ali velim, ja ga tuem ve ovim
pojmom dobra. Velim, dobro, ovjek se kao takvo dobro bie ne raa, pa
se nemre roditi ni kao dobar Hrvat! On je konano, ogranieno, zlo, loe,
svakakvo bie, i mora se uasno truditi, muiti da svojim djelom, s uasnom
mukom, pa ak i ivotnim rizikom postane dobar! Proli put smo neto
malo govorili o toj ljubavi, da nema ljubavi na prvi pogled, nego se mora
muiti. Pa, djeco, vi se vjenavate ili udajete i onda, nakon dva mjeseca
Jako sam se razoarala u njemu! Pa, kako zna da si se razoarala!? Pa, jo
ga nisi ni isprobala, i kaj sad z njim, ne!? Pa, malo mu reci, ti si idiot, a onda
i on veli, gusko jedna, i tako dalje, i onda se opet pomire! Ja i moja ena smo
se svadili prije nego to smo se vjenali. Pa mora se posvaati, mora se rei
zato, da vidi s kime ima uope posla! Pa se moramo malo potruditi oko
onoga do koga ili ega ti je stalo.
Gledajte to je sad kazano, ovjek je konano bie, i tako dalje. Pa mi jes-
mo takva bia, samo Ja, ja, ja pa ja, pa kako mogu stupiti u odnos, kako ga
mogu proizvesti s nekim drugim, bilo u ljubavni bilo u prijateljski ili bilo
koji, a da ne odstupim od svoga ja pa ja... ja pa ja?! Moram djelatno prekoraiti
svoju apsolutnu konanost koja mi onemoguuje da uope pristupim tebi.
Moram stvoriti taj odnos. Evo vidite, s tim se pitanjem mui Kant: gdje je
medium izmeu subjekta i objekta? Gdje je medium koji povezuje mene sa
enom ili s prijateljem? To mora biti uspostavljeno, to treba biti proizvedeno,
ba mora biti s mukom utemeljeno. Dakle, pa cijela pria je u tome, nismo
mi roeni kao ljudi, pa prema tome ni kao dobri ljudi, pa prema tome ni kao
ljubavnici, ni kao dobri Hrvati, Srbi, Turci, Slovenci ili Francuzi, nego se
moramo potruditi, pomuiti da postanemo ljudi, to smo kao to bi rekao
Hegel jo nismo po svom pojmu. A ujedno je naglasio kako ono treba
da... odreuje pojam ovjeka. to znai: treba da postaje ovjekom! Dakle,
to je cijeli problem.
Naravno sad, cijelo jedno razdoblje novovjekovne filozofije na djelu je da
s mukom, tek u toj spoznajno-teorijskoj dimenziji, pokuava odgovoriti na to
pitanje. Ali nismo mi samo spoznavalaka bia. I taj pojam znanja, na primer,
to je prekratko! to znai znam?! Mi moemo znati samo neto ve gotovo
mi znamo to, to i to, i tako dalje. A kako smo doli do tog znanja, i to stoji
ispod toga ili ispred toga ili po emu je znanje mogue, i tako dalje. Pojam
Wissen, znanje, je ono najmanje. Vidite, imate kod Hegela prvoklasno tamo,
u Fenomenologiji duha, jednom reenicom pokopao je sve ove metafiziare: po-
znato nije zato spoznato jer je poznato. Pa, sad promislite to je time reeno!
A mi ak stalno poinjemo s tim pa to je poznato. A kako je poznato!? Pa
onda, pazite ovoga mulca, Hegela, koji jo kae, tim gore po injenice... Pa,
taj je sad bio idealist, bezveznjak, govori gluposti... Tim gore po injenice?
A to je injenica, odakle si ti doao do injenice! Pa, imate odgovor na to
ve u pojmu! Znate odakle to ide, imate to u jeziku u-initi, u-injenica!
injenica je dakle u-injenica! Netko je morao uiniti injenicu da bi ona za
njega bila injenica, a za mene ne mora biti! Za njih je injenica to, a za mene
nije! Kad onda postanete bar minimalno kritiko bie, pa to pitate, onda ste
neprijatelj ili zemlje ili drave ili hrvatstva, i tako dalje. Ne smijete nita loe
rei, ne smijete nita pitati! Kritiko miljenje, to se ne prakticira, vi ste nepri-
jatelj hrvatstva ako pitate kako stoji s tim i tim oko nas. A zato? Jer Hrvat je
po svojoj biti najbolje bie! Tako, vidite svaki dan, sad ovoga bokca, ovog
generala Zagorca, nesretnika, ni krivog ni dunog povlae za sto milijuna!
Ali, ne, imate ove koji kau, on je Hrvat, pravi Hrvat! I ne smije ni rei, je
li, to vam je tak, on je dobar domoljub, dobar ovjek, i tak, nemojte ga kri-
tizirati. Ma, ne bih ja njega ni sudio! Nije on jedini! Pa, ne moete ih toliko...
pa tko e dati tolike zatvore!? To kota!
Dobro, imamo jo samo toliko vremena da se vratimo na na put, ne
vie sa stanovita spoznajne teorije nego filozofije ili horizonta filozofinosti,
koji naznauje ve Kant, a Fichte ga dorauje koliko moe, pri emu emo
vidjeti da se i on mui da doe jednostavno do toga da mi nismo samo
spoznavalaki subjekti nego da smo i ljudi.
Kolegice i kolege,
danas vam elim neto predloiti, a moj prijedlog glasi da bismo na kraju
naih izlaganja, dakle na kraju semestra, dva sata posvetili vaim pitanjima.
Mislim da bi to moglo biti u obostranom interesu, i vaem i mojem. Mislim
jednu stvar, naime, vidite, to je jedna materija koja je i vrlo sloena i duboka
i tako dalje, i ja sam svjestan toga da neke stvari nee biti s moje strane
doreene, a i s vae strane neke stvari nee biti moda shvaene, i tako dalje.
I ja smatram da bi to onda bilo jako dobro, a to vam sad govorim unaprijed
tako da u toku ovih naih predavanja, do kraja semestra, biljeite pitanja, pri
emu se nemojte nita ustruavati jer imate pravo na razumijevanje svega
reenoga do sada i dalje. Ja sam svjestan da isto tako vjerojatno neu moi
sve objasniti. A pritom imam ak i jedan svoj, da tako kaem, ivotni, misa-
oni primjer koji mi nekako daje do znanja da bi to bilo dobro da iskaete
kroz otvorena pitanja. I ne samo pitanja nego i razmiljanja! Vi se s nekim
mojim izlaganjima i stavovima ne morate sloiti. Vi morate meni kritiki rei,
argumentirajte pitanje, i nemojte se ustraavati jer samo u dijalogu moemo
raistiti ono to ja sm nisam svjestan da sam propustio ili promaio u izla-
ganju, i tako dalje!
Dakle, kad kaem svoj ivotni primjer, tu je rije o Hegelu. Kad doemo
do Hegela, ja u vam citirati to jedno mesto za koje smatram da me je, sad
u rei to moda malo pod navodnicima, Hegel zaveo. I to ne na ne-
kom nebitnom, nego na gotovo kljunom problemu. Naime, ja sam u vezi
s reenim moda krivo shvatio i protumaio Hegela, o tome je rije! U tom
kontekstu predlaem vam taj zavrni razgovor na temelju pitanja. Ja sam He-
gelove tekstove, bitne, i tako dalje, proitao vjerojatno dvadesetak puta. Sad
pazite, tek prije nekoliko godina naiem na jedan tekst to sam ga citirao, i na
njemu pokuao obrazloiti neto bitno, pa sam na koncu vidio da me Hegel
zaveo. Dodue, on je to onda platio time to sam ja njemu pokazao gdje
me zaveo i kako sam ga do tada smatrao svojim kolskim prijateljem, pa
je to prestao biti, i sad je Fichte na njegovu mjestu. Ali ja kaem ovo, ako je
Hegel nakon tolikih godina mene uspio zavesti, onda ja mogu vas u jednom
semestru sigurno zavesti tako da moda ispadne drugo nego to smo rekli, i
tako dalje. Dakle, evo, da ne duljimo, na kraju semestra, imat emo dva puna
sata za raspravu, pripremite se, zabiljeite kroz sva ova predavanja, to nije
jasno, to nisam dobro objasnio, to mislite da bi trebalo, s ime se ne slaete,
i tako dalje. Taj bi razgovor mogao biti vrlo koristan da na kraju dopunimo
ova naa izlaganja u jednom dobrom razgovoru.
A sad idemo, naravno, na Kanta natrag, pri emu imamo vremenski na

raspolaganju ne ba puno, jer danas bismo, kao to smo to nagovijestili, mo-
rali izloiti dva podruja, nekako u ta dva sata, koliko nam to uspije. Vidite,
i tu je tekoa, to takozvano praktiko podruje ili etika Kantova, a s druge
strane, bar jedan bitni problem iz njegove Kritike rasudne snage, najopenitije
reeno, o problemu umjetnosti i estetike. Pa emo pola predavanja koristiti za
jedno, a pola za drugo, tako da onda nekako pokuamo s Kantom, ako ide,
dovriti, a idui puta bismo onda preli na Fichtea.
Sad, sjetite se da sam ve nagovijestio, naime, ukazao na to kako taj Kan-
tov transcendentalni princip, koji dolazi do izraaja u njegovoj, takozvanoj
teorijskoj filozofiji, u Kritici istoga uma, gdje je osnovno pitanje mogunosti
sintetikih sudova a priori, i tako dalje, upravo u tom praktikom podruju,
dakle u njegovoj etici, dolazi do punog izraaja. To emo pokuati pokazati,
meutim, prije nego to prijeemo na to, moramo se sasvim ukratko vratiti
sad emo to rei pod navodnicima na sam poetak. To je poetak
novovjekovne filozofije. Dakle, imamo posla s Renom Descartesom. Ima-
mo dakle onaj njegov stav, ve smo o tome govorili, cogito ergo sum, pa on
pojanjava u jednom pismu da to zapravo znai ovo: znam da mislim, dakle
jesam, i tako dalje. Dakle, imate sada to njegovo glavno djelo, zove se Discours
de la mthode, Rasprava o metodi, a ta je osnovni zadatak Descartesov? Clare et
distincte, dakle, jasno i razgovjetno, jasnoa i razgovjetnost. ega? Pa, spoz-
naje! Da bismo dospjeli do istine, da bismo konstituirali metodu koja nam
to omoguuje, ona mora teiti da bude jasna i razgovjetna spoznaja, i tako
dalje. Ali pazite, spoznaja! Dakle, zato smatram da se treba sad prije Kanta,
s obzirom na njegovo postavljanje problema, vratiti na Descartesa?
Vi ete kod Descartesa nai eksplicitni stav da nas u zabludu moe dovesti
samo ono to on naziva voljni moment, dakle volja. Taj voljni moment
Descartes stavlja u podruje takozvanih strasti due, pa pie svoju knjigu,
pred smrt, Des passions de lme, tj. O strastima due. To je za njega zapravo
onaj moment koji zamuuje spoznaju i dovodi nas u zabludu. Kad Descartes
kae, voljni moment, onda on zapravo govori krivo. Zato? Jer Descartes jo
uope nema posla s pravim pojmom volje! Iza toga odmah imate, kod Spino-
ze, taj pojam strasti pod pojmom afekata. U Spinozinoj Etici rije je o afekti-
ma kao eksplicitnom problemu. Dakle, u onom kontekstu u kojem Descartes
to postavlja kao moment zablude spoznavanja, on ga naziva voljnim, nema
pred sobom volju, nego ima zapravo, moemo to sad njemaki kazati: Wollen
htijenje, tenja, stremljenje, prohtjev, udnja, pouda, sve ono to spada
u ta takozvana prirodna nagnua. Pa se onda to naziva voljnim. Ali mi tu jo

nemamo posla s voljom! Ja to sada naglaavam zato da bismo time doli do
Kanta. Naime, niti Descartes niti Spinoza ne mogu jo govoriti o volji. To
e biti mogue tek s Kantom. Leibniz stavlja taj moment u takozvane pri-
mitivne ili najnie monade koje su mutna spoznaja! Prema tome, ide se za
tim da se doe do istoe spoznavanja, do jasnoe i razgovjetnosti. Nije bez
razloga itavo to razdoblje a to traje dvjesto, tristo godina matematika
i geometrija uzor za isto, pravo filozofsko miljenje. Poslije se Hegel tome
ruga, no to je druga stvar, ali, mi, dakle, imamo tu sad emo to kazati
tim jezikom napor za oienjem spoznaje od tih takozvanih, kaemo,
voljnih momenata, svega onoga to se tie, sad treba rei, onog hotilakog.
Kad biste sad Descartesu, Spinozi i Leibnizu spomenuli taj pojam to ga
Kant poslije upotrebljava, kao i svi klasini filozofi, to hotilako miljenje
pazite, hotilako miljenje, njemaki: wollendes Denken to bi njima bilo
nezamislivo! Jer to je neto unutranje protivurjeno za te filozofe.
Dakle, pazite sad, to me uvijek asocira na bitan problem pa u vam to rei.
Zamislite, pa gotovo je nevjerojatno da itava historija filozofije nije dola do
pojma prakse. Probajte to provjeriti! Nemojte ukazivati na onaj pojam praxis,
taj stari pojam praxis ne pokriva praksu! Praxis je suodnoenje pojedinaca u
etici, ekonomici, politici, dakle, unutar polisa. To je Aristotel razvio do kraja,
pa imate kod njega ona etiri elementa: prxis-poisis-tchne-theora, pri emu
je theora ono bitno, i tako dalje. I onda na koncu imate pitanje: ta je bt
ovjekova? A kroz cijelu historiju imate homo sapiens ili animal rationale!
Da, to je zgodno racionalna ivotinja. Dobro su to smislili! A po emu se
to ovjek razlikuje od ivotinje? Pomou ratia! Dakle, sad emo rei sa novo-
vjekovnom filozofijom pomou iste spoznaje! I sad, kad biste pitali ove
Descartesa, Spinozu, a ak biste to nali ponegdje i kod jednoga Hegela
pa, to je ovjek, nai ete: ovjek je svjesno bie, svjesna ivotinja! On se
time razlikuje od ivotinje! Tek e Fichte prekinuti tu liniju!
Ali, sad pazite, mi tek s Kantom dolazimo uope do pojma praktikoga. Ja
u vam odmah unaprijed rei, ve sam to nagovijestio, da i Kant tu jo luta,
da je nedoreen, da je sebi protivurjean. Jer, pojam prakse lei kroz itavu
historiju, od stare Grke pa sve do Kanta, zakljuno s Kantom pa ak na
nekim momentima i kod Fichtea i Schellinga da im ovo praktiko jo po-
kriva i onaj starogrki pojam praxis, a to je samo, ili u najboljem sluaju, reci-
mo i kod Kanta, moralno djelovanje, moj odnos prema tebi, prema drugima,
u tom moralnom kontekstu. I to se naziva praktikim. Ali, tu sad ipak ima
i druga strana stvari. Kant je istovremeno i s druge strane te iste pozicije! On

ima, kao to smo rekli, prvo da se jo uvijek mui, s obzirom na ono to on
nasljeuje od itave tradicije filozofije, pa naroito novovjekovne, koja mu je
i dala, da tako kaemo, zadatke da rijei spoznajno-teorijski problem. Ali ta
muka je bila onaj osnovni putokaz za itavu klasinu filozofiju, jer on je ovim
svojim nastavljaima sondirao teren za sve ono najbolje to iz toga slijedi.
Kod Kanta sad imate osnovno pitanje, naime, nakon itave novovjekovne
filozofije, s ovim to smo sada nabacili, gdje je taj voljni moment stavljen pod
firmom, recimo, jednog pojma praktiki, na stranu kao smetnja koja vodi u
zabludu. Koje je to bitno pitanje? Sad u vam proitati. Ako je u Kritici istog
uma pokuao razrijeiti taj problem teorijski, onda u prvom paragrafu Kritike
praktikog uma osnovno pitanje koje Kant postavlja prije svega sebi samome,
a onda i za smu mogunost utemeljenja jedne, recimo, etike, glasi ovako:
Ako se... to je primjedba za paragraf 1 Kritike praktikog uma ako
se pretpostavi da isti um..., pazite, isti um o kojem je raspravljao u Kritici
istoga uma, dakle, itavo djelo je sad u pitanju, koje je epohalno, ... da isti
um praktiki, to jest, za odreivanje volje moe sadravati dovoljan razlog,
onda ima praktikih zakona. Moemo to odmah prevesti: onda moemo
utemeljiti etiku! Ako pak ne, onda su sva praktina naela samo maksime.
Pazimo to to sad znai. Zamislite recimo da je Kant u tradiciji ove novo-
vjekovne filozofije, on bi na to odgovorio... ma ne, krivo kaem, on to
ne bi niti pisao! On uope ne bi pisao Kritiku praktikog uma, ne bi iao za
utemeljenjem etike, jer bi unaprijed odgovorio da je to nemogue!
Pazite, isti um, sad emo rei bez ovoga isti: dakle, um moe li on
biti odredbeni razlog moje volje? Tek sad imamo prvi puta uope posla s po-
jmom volje! to je sad tu volja, pazite, ono za to smo rekli da novovjekovna
filozofija nije ni dola do toga jer iako je baratala pojmom volje, zapravo
je govorila o htijenju, pa onda imate onu uvenu diskusiju determinizma i
indeterminizma, to je isti promaaj, jer misle da govore o volji, a zapravo
govore o nagnuima. Pa onda, da li je volja determinirana ili je indetermi-
nirana. A tu upravo nije rije o volji nego o nagnuima! Pa sad imate pojam
gladi, ei, seksualnog nagona, nagona za odranjem, za ovo za ono, a kakve
relevancije to ima za jedno moralno prosuivanje? Ja velim da sam gladan,
a vi ete rei, pa ti si nemoralan, ne!? Da ne govorimo i ono drugo, jel, ja
sam edan... Pa nemre bit edan, jer si tada nemoralan. Ali, naravno, nije
rije o tome. Vidite, taj transcendentalni princip, o kojem mi sad govorimo,
postavit e Kant, jer, ta glad moe podlei moralnom prosuivanju samo
onda kad kaem, ja u tebe ubiti samo da doem do hrane. Ali onda to nije
pitanje hrane, nego moga odnosa pomou hrane, pia ili neega drugog, da
tebe unitim, i tako dalje. Onda je to, dakle, pitanje karaktera moje djelatnosti
u odnosu na ono to se naziva nagnue. I to podlijee onome to se nazi-
va etikim razmatranjem ili moralnim sankcioniranjem. Prema tome, imamo
sada s Kantom prvi puta odreenje pojma volje. Kroz itavu historiju toga
jo nema. A to je to? Umno ili umstveno, svrhovito ili svrno htijenje to
je definicija volje. Time se nagonska sfera podie na nivo volje. I to, pazite,
pomou uma! Um tu igra ulogu praktikog uma. Naime, sad pazite ovo, Kant
pie, Kritika praktikog uma a ta je to? Pa to je kritika volje! Praktiki um je
sinonim, ili ako hoete tako, miljen u identitetu s pojmom volje. To je jedno
te isto. Praktiki um je to nagnue, podignuto na nivo principa pomou uma
koji je tu sada odreujui, odredbeni razlog moje volje, mojega htijenja. Tek
time, misli Kant, postajem ovjekom, koji pomou uma upravlja svojim
prirodnim nagnuima, nagonskom sferom.
Kant, dakle, postavlja svoje pitanje na koje odgovara pozitivno, naravno:
Da, um moe biti odredbeni razlog volje. Ako moe, sad ide cijelo raspravl-
janje to to znai, kako, na koji nain, i tako dalje. O dva bitna momenta ovdje
emo svakako malo opirnije govoriti, budui da se tu luta sve do dananjih
dana, ak i kod nekih znaajnih takozvanih predstavnika dananje etike, kod
etiara, u Europi. Imate dvije sintagme ili suprotnosti koje glase: praktian-
-praktiki, maksima-zakon, legalitet-moralitet, hipotetiki-kategoriki im-
perativ, bitak-trebanje, heteronomija-autonomija da bismo doli do onoga
to Kant ba po ovom transcendentalnom principu odreuje kao predmet
praktikog uma. Dakle, upravo ono to se tradicionalno naziva dobro i zlo.
To su ti predmeti, pri emu onda pojam dunosti igra glavnu ulogu. Kad bis-
mo sada s obzirom na suprotnosti tih pojmova, koje smo naveli, ili po prvoj
liniji: praktian, maksima, legalitet, hipotetiki, bitak, heteronomija, to bi
znailo ostajanje u cijeloj tradiciji filozofije ili historije filozofije, pa i naroito
novovjekovne, a sve ovo drugo: praktiki, zakon, moralitet, kategoriki impe-
rativ, trebanje, autonomija i predmet praktikog uma, koji je tek time odreen
na taj nain. To je sad Kantova pozicija.
Tom distinkcijom kompletira Kant mogunost utemeljenja sada svoje
etike zgrade, da tako kaem. Mi emo naravno sada pokuati objasniti neke
bitne momente, koliko moemo stii. Evo, gledajte, ja u ponoviti Kanto-
vo pitanje, pazite, Kant je tu ve eminentno spekulativac. On poinje s
pitanjem mogunosti neega, a ne s gotovou. Pazite, on postavlja pitanje
mogunosti toga to nazivamo moral, etika, i tako dalje, a itava historija

filozofije uzima to kao normalno, pa onda imaju te takozvane vrhovne prin-
cipe koji su takozvani principi te etike vrline ili kreposti, a onda je to ili Bog,
ili savrenstvo ili eudaimona ili srea ili hedon ili korist, i tako dalje. To je sve
ono to Kant kritiki odmah odbacuje i pokazuje kako se na temelju toga
uope nikakva etika naime, i sm moralitet ne d utemeljiti. Dakle,
Kantovo pitanje glasi, imajmo to u vidu, naime, on ba poinje s pitanjem,
ako se pretpostavi, ako... To je Kantu kondicionalno, da isti um, dakle ako
um, praktiki, to jest, za odreivanje volje, moe sadravati dovoljan razlog
da bude princip djelovanja, onda ima praktikih zakona! Imajmo u vidu to da
je um ve miljen kao ono ope, a i sm pojam zakona miljen je samo kao
opi. Nema nikakvih posebnih zakona. Pa onda imate zakone, a sve drugo
mogu biti uredbe, dodaci, i tako dalje, koji se izigravaju od ovog pravog. Ali
dobro, to je drugi problem. Dakle, onda ima, kae Kant, praktikih zakona,
ako pak ne, onda su sva praktina kaem praktina, a ne jo praktika!
naela samo maksime. I sad pazite to jo dolazi: pojam u patologijski
aficiranoj volji.
Pazite dobro: patologijski aficirana volja! Nemojte misliti da Kant misli tu na
patologiju u smislu nekakve bolesti. Ovo patologijsko miljeno je samo u
odnosu na moralno. To je neto to ne pripada i ne moe pripadati utemeljen-
ju etikoga ili moraliteta. U patologijski aficiranoj volji... odmah emo
poslije toga vidjeti na to Kant misli ... umnoga bia, moemo naii na
neko protivurjeje, kae Kant, maksima prema praktikim zakonima to
ih je to bie smo spoznalo. Na primjer, netko sebi moe napraviti maksimu
da nikakvu uvredu ne pretrpi neosveenu, a da pri tome ipak ujedno uvia
da to nije praktiki zakon nego samo njegova maksima, dok to, naprotiv, kao
pravilo za volju svakog umnog bia u jednoj te istoj maksimi ne moe biti
u skladu smo sa sobom. Ja u malo preskoiti, i pazite sad, Kant kae:
Praktino je pravilo uvijek produkt uma, jer ono radnju kao sredstvo za
uinak propisuje kao namjeru. Ali za bie... a to je sad kljuni moment
za ono to bi se moglo postaviti kao pitanje: Pa, emu uope etika!? Kako
ovjek uope dolazi do toga u historiji, od poetka, od svog historijskog
poetka do danas?! Pri tome, pazite dobro, tek s Kantom dolazi eksplicitno
do izraaja sama bt, sma sr etiko-moralnog fenomena, u onom treba da,
jer je sve to prikriveno u itavoj onoj etici kreposti, vrline, od recimo, Pla-
tona, od Aristotela, sve do Kanta. Naime, ovo odakle, to, emu, time Kant
hoe rei sljedee: pa kad bismo mi ljudi, ovjek, ve roenjem bili dobra
bia, pa komu bi ikad palo na pamet da kae treba da... to jest, treba tek da
postane dobar! Pa on je ve roen dobar! A tako si to nacionalisti zamiljaju,
svih boja: ne, dovoljno ti je da se narodi, pa da si onda jako dobar, je li!? A
vidimo da stalno to protivurijei. Ako su svi Francuzi ve po roenju dobri,
onda tamo meu njima ne bi trebalo eto, neemo sad govoriti o nama!
onda ne bi bilo lopova, ubojica, pljakaa, ratnih zloinaca i tako dalje, ne?
Bilo bi dovoljno rei: je, pa on je Francuz, a to znai, najbolje to moe biti.
Ma, nije mogue!
Prema tome, to da je ovjek takvo bie proli put smo govorili:
konano, ogranieno, potrebito, nezrelo, nedovreno, bitno nedostatno bie
bie koje po svom pojmu, kao ovjek, tek treba da po-sta-je itavim svo-
jim ivotom, tek to je ona osnova da se uope moe postaviti ovo treba da...
Evo, Kant to formulira ovako: Praktino je pravilo uvijek produkt uma, jer
ono radnju kao sredstvo za uinak propisuje kao namjeru, ali za bie kod
kojega um nije posve sam... pazite ovo odredbeni razlog ovoga ...
to moete odmah prevesti: to nije ve kao takvo bie koje bi bilo roeno
kao dobro ili kao moralno bie to je pravilo neki imperativ. Pazite, cijela
pria tu poinje! Jer, kad nekome to kaete ne znam zato ljudi ne mogu
shvatiti tu najobiniju stvar! da mu je zadatak da tek postaje ovjekom.
Zato svatko misli da je ve tak dobar i tak pametan, i to tako da ne moe
bolje biti!? [smijeh u publici] To je ipak malo udno, pa toliko samokritinosti
morao bi imati svaki meu nama. To smo proli puta govorili, ono, Kaj si
ti ogranien!, a on veli, Nemoj me vreati! Pa, emu vrijeanje, plati mu
pie! Pa, naravno da smo ogranieni. A najbolje vam ja to na sebi dokazujem:
pazite, pa kako se Kangrga usudi rei najveem filozofu svih vremena, He-
gelu, ti si mene zaveo, platie ti meni... Pa, to je smijeno, ne!? A ipak, moe!
Nije ni Hegel bio najsavreniji, nemojmo pretjerivati. Dakle, kae Kant, pri-
sila, imperativ, ... to je pravilo neki imperativ, to jest, pravilo koje se oznauje
nekim treba da. Evo ga, to je prvi puta u historiji filozofije eksplicitno is-
kazano ve na poetku utemeljenja etike, pojam treba da, pri emu emo
odmah rei ovo: ako zastaje iskljuivo u sferi ili horizontu bitka, Sein, onda
jo nisi ovjek. Evo: ti nisi ovjek! Jer, ovaj pojam moralnosti, ovo treba da,
ukazuje na to da to tek treba postajati. I tu je epohalni obrat Kantov, koji
daje do znanja da sve skupa to se sad tu ivjelo, govorilo, pisalo, i tako dalje,
ostalo je u horizontu bitka koji je onda ak podignut na nivo principa. Pa e
onda takvi najjednostavnije rei, im se rodi, ti si najbolji na svijetu. A nije!
Dakle imperativ!
Mi imamo posla sa zakonom, koji je imperativ, i to se ini protivurjenim.
ak su neki mudraci karakterizirali Kanta kao Unteroffiziera pa ekaj
malo, pa kakva zapovjed, kakav imperativ!? Kako dovesti nalaganje u vezu

sa slobodom!? Ali nije to miljeno! Kao da je sloboda nekakva apsolutna
apstrakcija! Ma, mora raditi na sebi! Mora sve ono svoje loe, to te vodi
po svim stranputicama, prevladati, ukinuti, oplemeniti, temeljito promijeniti.
Ovo prisilje, prisila ne izvana, vanjska prisila, to je takozvani juridiki zakon
to ga donosi jedna drava ili jedno drutvo, pa vas onda zakonski prisilja-
va na takozvani normalni graanski ivot. Onda je to takozvani negativum,
samo negativ, to su zabrane! Ali ovdje je rije o samo-prisili! Pojam impera-
tiva miljen je samo za bie koje je ve miljeno kao samosvjesno bie. Jer,
tek samosvjesno bie je samodjelatno bie. Dakle, samo kao samosvjesno
bie mogu ja upravljati sobom i svojom djelatnou. Uostalom, to je tako
miljeno ve od Sokrata, Sokrat je to naslutio sa svojim demonom. Pojam
takozvane moralne svijesti miljen je ve kod Sokrata kao samosvijest. Jer ja
moram znati i to i kako i zato. Pazite, Sokrat se mui da doe do pojma
onoga to se naziva vrlina, krepost, dobrota, zloa i tako dalje. Zato pita one
svoje Atenjane to je ona njegova takozvana maieutik tchne reci mi
ta je to dobro, ali ne kao neka posebna ili pojedinana karakteristika bilo
ega, nego ovjeka! On hoe doi do dobra koje je onda bt ovjeka kao ono
dobro, ili zlo, naravno! Ali to treba znati! To, meutim, znai: samo jedno
samosvjesno bie moe biti moralno bie.
Mene su, dodue, napali zbog toga, ljudi nita ne razumiju, jer sam ja re-
kao na primjer, za neke pojedince koji proizlaze, recimo, iz jednog rodovsko-
plemenskog mentaliteta, koje sam ja nazvao nevinima: on ti je nevin, pa
nije on kriv! O emu je tu rije? On ivi to bismo sad rekli sa starom
Grkom kao obiajnosno bie, jer jo nije doao do samosvjesnog sebe
kao poloaja samorefleksije, i on smatra da je njemu bitno sve to mu je taj
obiaj donio, da je to to. On ivi u skladu s tim izvanjskim. Ali, on time jo
nije moralno bie, on je nevin. Vi ne moete njega prozivati s moralne pozi-
cije. Vi ne moete njemu rei, sluaj, pa to ti je nemoralno, ti si nemoralan!
On e s pravom pitati, A ta ti je to, o emu ti to pria? Ili: A kaj to prav
za prav j? Dodue, ne govore oni ba kajkavski, nego... [gromki smijeh u
publici] ... a ta ti misli s time, aaa?! No, dobro! Ne moe ga pozvati na
odgovornost, jer on te uope ne razumije! Ali nije on kriv! To je krivnja koja
bi se njemu trebala sada imputirati s jedne etiko-moralne pozicije, a on nije
prikladan za to! I u tom je smislu on nevin. A ekajte, tako isto moda
je grubo to u rei, ali nemojte me krivo shvatiti ni interpretirati svojoj
makici ili svome psu ne moete rei, sluaj, ti bi trebala to i to! Dobro,
moe ih dresirati, ali to je ipak drugo. Ali ne moe glisti rei, ti bi trebala
biti lav! To bi bilo neprimjereno.
Prema tome, samo biu koje je dolo do samosvijesti moe odgovarati
pitanje odgovornosti. Pa ne moe biti odgovorno ono bie koje nije samo
svjesno, koje ne reflektira o sebi, koje ne razmilja o sebi, koje kao takvo nije
prestalo biti bie vrste, da bi se podiglo na nivo bia roda, to znai, da bi
drugoga priznalo kao ravnopravnoga sebi, kao ljudsko bie. Tako dugo dok
to nije, tako dugo on nije pravi ovjek. On se tek treba razvijati. I zato, taj
takozvani nacionalni moment, nacionalizam, i tako dalje, sve to poiva na toj
ljudskoj nezrelosti. Ali ako pogledate ja sam to pokuao objasniti na dru
gom mjestu ovjek kao pojedinac, to je ve cijela historija uasnog osa-
mostaljivanja. Zamislite ljude, pa to je jo i danas kao nekada, jedan na onoj
koti tamo, imate jednu malu kuicu, drugi na drugoj pa on e svisnuti. On
ak ne moe ni egzistirati kao takav. Pazite, to su ve etnolozi i etnografi i
antropolozi pokazali, ovjek ne moe niti proizvoditi sm, ne moe ni zemlju
obraivati sm! On to uvijek mora s nekim! Ja sam pravio ale, znate ono,
prejde Zagorec u birtiju, a doma ima prvoklasnog vina. Onda mu ena veli:
Ti, mulec jedan, pa kaj bu sad tam, pa onaj cviek bu pil kod onoga Joe
birtaa, a doma ima boljega vina! Pa ne ide on tamo radi toga cvieka, nego
da se sretne s drugima. Pa onda, Bok te poivel, pa se razgovara, pa poli-
tizira, jamra... On je drutveno bie. Pa to je ve Aristotel uvidio i opisao:
zon politikn. I samo kao drutveno bie on uope moe egzistirati.
Uz to u vam rei jo jedan primjer. Pazite, 1966. godine je naa jugos-
lavenska filozofska delegacija bila u Sovjetskom savezu, za uzvrat njihovim
filozofima. Pa smo bili u Moskvi, bio je poetak lipnja, a znate koliko je stup-
njeva bilo tada u Moskvi 32! Pa to je bilo neizdrivo, pa hoe neto po-
piti, i tako sam s prijateljima traio neku gostionu, kavanu, kafi, ali nema,
nigdje, nita. A zato? Ee, pa nee ti meni u kavanu, nema, jer u kavani su
Holbach i njegovi saloni tamo delali revoluciju, francusku! Ne, ne, onda e
ti meni u kavani oblajavati gore Brenjeva..., e, pa nee! A onda jedan moj
prijatelj, sad je naalost umro, veli, Grga, pa mi emo svisnuti. Ma ne, rekao
sam, nemoj biti takav, jer po ulici, u Moskvi, tu i tamo su bili oni aparati, pie:
Gazirovana vod. A ja sam mislio da popijem i neki konjak ili nekakvu
votkicu, je li, da doe malo k sebi, ali nema ti toga ni za lijek! A onda tek
kasnije, to je zgodno, kad sam ja to priao, onda su mi rekli, ma, Grga, kakve
gluposti govori, u Moskvi ima svega. Da, sad ima, a znate od kada? Nakon
Olimpijade! U Moskvi! Onda su to ipak morali dopustiti za strance. Onda su
im otvarali kafanice, kafie, ovo i ono, onda sve to, tako da Sovjetski Savez
bude svjetski. Sad je to Rusija, je li, sad imaju svega, samo nemaju novaca!
Eto, to je cijela pria. Ta potreba da bude s drugim, i taj alkohol ili vino,
samo su sredstvo da se s nekim sretne, i tako dalje, to je ta nunost. Pa onda
imate to su sve etnolozi opisivali ti sajmovi, kirvaji, onda godinjice,
onda svi dolaze tamo, ali ne dolaze ba radi crkve, nego da se sretnu, tu se
sretne s nekim, na sajmu, onda se tamo kupuje, prodaje, ovo-ono, onda si
drutveno bie, i ak neto zaradi, malo kupi, proda kravicu, pa si popije...
Ali sve to najvie radi zabave! A to su drugo i vae zabave? Zabavljate se u
drutvu, pa malo... ohoho, pa se smijemo, pa smo na taj nain drutvena bia.
Dakle, i zabava je potreba tu da postanemo drutvena bia. Dakle, ja sam
onda uvijek govorio ovo: kad se dobro zabavljate, ali ba dobro zabavljate,
onda pogledajte gore, gdje vam je aureola, gore, pa je uhvatite da vam ne
pobjegne jer to vam je Duh Sveti nad vama! Kad se dobro zabavljate, onda
ste vi u tom zajednitvu! To je duh, vi ste zajedno s vaom zajednicom: kad
se kae ono, ba smo se dobro zabavljali, ti bokca, zna kako..., e, onda
znajte da je duh bio gore nad vama! Pa zato gledajte malo gore, a ne samo
dolje! Ulovite aureolu da vam ne pobjegne!
Dobro, to smo rekli samo zato da vidite kako Kant konano dolazi do
onoga to bismo mogli nazvati klasino utemeljenje etike. S tim njegovim
velikim suprotstavljanjem bitka i trebanja. Sve je unutra reeno! Tu je sad
reeno neto tako dalekoseno da sad postaje lako da Schelling, Hegel, dou
do povijesti, do ove oposti koja smo mi smi. Jer, time je prije svega reeno
ovo: Nisi naroen kao ovjek ili kao dobar ili kao moralno bie, to tek mora
postajati. A to je postajanje? Mora li ivotinja postajati? Ne mora! Ona je
mala makica pa e biti velika maka! A ti si mali dripac pa se mora muiti
da postane ovjekom, jer kad si se narodio, onda jo nisi nita kao ovjek,
samo si mogunost. Dakle, mora se strano muiti da postane ovjekom, a
taj raspon nije nita drugo nego historija koja tek postaje povijest s Francus-
kom revolucijom, Kantom i klasinom filozofijom. Hegel je tamo na kraju
svoje Filozofije povijesti rekao, ovjek se sada po prvi puta postavlja ne
na noge nego na glavu, pa iz glave hoe stvoriti svoj svijet, organizirati ga, i
tako dalje.
Ja sad moram ovo prekinuti jer elim insistirati barem malo na jednom
problemu koji je zavodio i stalno zavodi to je alosno sve mogue
filozofe i etiare, a to vam je od ovih tzv. suprotnosti jedan od bitnih mo-
menata. Rekli smo, naime, maksima i zakon. Kad Kant napravi tu distinkciju
maksima je subjektivno praktino naelo moramo se sad stvarno malo

ovdje zadrati. To znai ja sam to slikovito ve proli puta rekao, kad se
ujutro probudite, onda kaete, aha, danas moram uiniti ovo i ono... to je moj
princip, to je subjektivni princip. Jer, nee rei, danas idem u kino, s time da
to znai da svi moraju u kino! To bi bila besmislica! Ne moe iz tog napra-
viti zakon, to vai samo za tebe! To misli Kant! Ali, pri tome ti ipak djeluje
po principu. Pazite, ovo djelovati po principu, to je razlika izmeu ovjeka
i ivotinje, koja djeluje po instinktu, a time je ujedno reeno ovo kao svoje-
vrsni paradoks: ovjek je praktiko bie zato to je teoretino bie. Do toga
itava historija ovjeanstva nije dola, pa je teorija ostala na jednoj strani a
praksa na drugoj. A kakva je to praksa bez teorije!? Probajte razmisliti. Ja
moram neto raditi a ne znam to! To sam ja slikovito priao, neki deki
kopaju vani, dobro, oni ni ne moraju znati, ali ipak pitam, deki, zakaj tu
kopate? Joj, dragi gospon, nemamo pojma, pitajte ininjera! Pitam ininjera,
pa dobro, a zato to radite? Nemamo pojma! Pa valjda se zna, pa ima neku
skicu, ovo-ono, treba provesti vodu ili struju ili... To je teoretski moment, pa
ne moe se ni maknuti, a da ne djeluje po principu! A djeluje po principu
ve kao praktiko bie. Prema tome, nema prakse bez teorije kao to nema
teorije bez prakse. I da to nikako nije dokuila cijela historija, da bi uope
dola do pojma prakse, nego je stalno ta praksa igrala nekakvu udnu ulogu,
ostala odvojena od teorije, na drugoj strani, i obrnuto.
Kako bilo, maksima je subjektivno praktino naelo, a zakon je moralni
zakon, dakle, stavljen kao apsolutni kategoriki imperativ, kao zapovijed, koji
sm sebi postavljam, da mogu, kako veli Kant, biti odgovoran za svoje djelo.
Pazite, o emu je tu rije kad se kae, pa kako je uope mogu taj moralni za-
kon!? Kant mu odgovara: ako ve uvijek, ama ba uvijek, djeluje po princi-
pu, dakle, po tim maksimama, te se ne moe maknuti a da ve ne zna zato i
emu, dakle, po tom principu koji je dodue subjektivan, ali ti ipak djeluje po
principu, to znai, nisi vie ivotinja, onda moe djelovati i po objektivnom
principu. Tu ti lei opa pretpostavka mogunosti moralnog zakona. Dakle,
ako ve djeluje po principima, znai da moe htjeti da djeluje i prema tak-
vim principima za koje moe htjeti, kako veli Kant, da vae za sve! Naravno
da svaki tvoj subjektivni princip ne moe i ne mora tako djelovati, ali u tome
i jest cijela stvar! To ostaje maksima, a moralni zakon je podignut na opost,
jer je u samom pojmu zakona ve implicirano to ope, koje se, meutim, ne
formulira u indikativu nego kroz modalni izraz trebanja: Treba da... Mo-
ralni zakon glasi treba da, za razliku od pravno-zakonskog propisa ili naredbe
koji kae mora se...
Dakle, sad bismo mogli rei: sm ovjek je to treba da... Hegel je to jo

vie radikalizirao rekavi, ovo treba da... jest pojam ovjeka! Pa naravno,
za razliku od ivotinje, samo ovjek moe sebi postavljati ili na njega
moete postavljati nekakve zahtjeve da treba da bude to i to. to to sad
znai? Drugaiji nego to jest! U zahtjevu trebanja imate fantastian pa-
radoks koji prati cijelu klasinu filozofiju. Kant kae ovo: Du kannst, denn
du sollst! Pazite tu formulaciju: Ti moe jer treba da... U trebanju lei tvo-
ja mogunost. Trebanje je dimenzija koja otvara tvoju mogunost, a ne u
postojeem, u sferi btka. Rei e netko, kakve su to sad nebuloze?! Ali tu
lei cijela pria, jer poslije toga Fichte odmah izvlai ovo: Trebanje prethodi
bitku! Za zdravorazumsko miljenje, za cijelu metafiziku, to izgleda kao jedna
apsolutna nebuloza: sloboda omoguuje nunost! Kako sad to sloboda
omoguuje nunost? Ali dobro, dajte pitajte takvoga, a kako e, obrnuto, po
liniji nunosti doi do slobode!? Po principu nunosti nikada nema nikakve
slobode! Fichte je onda slobodu stavio na poetak svijeta! Ja poinjem kao
slobodno bie! Pa sve do ega svojom djelatnou kao samodjelatnou do-
lazim kao pregradu, muku, granicu to ti je ta tvoja nunost! I sm pojam
nunosti povijesna je kategorija, i to time to je uvuena u ovjekov svijet, te
je i ona njegovo djelo ili rezultat njegova djela.
Nunost je, dakle, historijska kategorija, upravo povijesna kategorija! I
do nje dolazim tek naknadno. Kad doemo do Hegela, vidjet ete onda, to
je pitanje pojma granice: za granicu znamo tek onda kad smo je prekoraili,
a ne prethodno! To je ve spekulativan stav! Prema tome, pomou slobode
doi ete do granice, kao svoje nunosti, a ne obrnuto. Upravo to lei u ovo-
me: Du kannst, denn du sollst Ti moe jer treba da... Trebanje je dimenzija
otvaranja tvoje mogunosti jer ti mora tek neto napraviti da bi uope neto
bio i da bi tvojim djelom neto bilo.
Sad zaista treba doi do ovoga drugoga momenta legalitet i moralitet.
Tu se stalno mute ljudi, pa ak i neki etiari, zato, najjednostavnije reeno,
kad Kant tu kae, vidjeli smo maloprije, patologijski aficirana volja, kakva
je to volja? To je volja kao nagnue! ak i etiari danas, pa ak i njemaki,
to je sramota jedna, ne vide o emu je tu rije. Prije svega, pojam legaliteta
nije juridiki. Zapamtite to, to se ne odnosi na zakon, ovaj dravni zakon.
Dakle, ne spada pod pravni sustav. Pod legalnim upuuje Kant ja u vam
na jednom primjeru najjednostavnije pojasniti, pa ak ni to ljudi nisu shvatili.
Evo gledajte, majinska ljubav podignite to na nivo zakona! Kad malo
razmislite, vidite da tu neto nije u redu! Pa jesam li ja, Milan Kangrga, maj-
ka?! Pazite, cijeli muki rod iskljuen je iz majinske ljubavi. Dakle, o emu
je tu rije? Valjda o ljubavi majke prema svojem djetetu! U pojmu majinske
ljubavi ne lei nita drugo nego njezin odnos bilo koji, naravno, ali u
ovom sluaju: ljubav ili sve ono najbolje svojem djetetu! Pa to nije sporno,
nema Kant nita protiv toga! Nije on rekao da ne trebaju majke ljubiti svoju
decu! To su gluposti! Rije je samo o tome da ne moe majinsku ljubav
podignuti na nivo moralnog zakona koji bi vaio openito, nuno, za svako
ljudsko, umno bie! Prema tome, zato se to ne moe shvatiti!?
Pazite dalje, recimo, prijateljstvo! Aristotel je u svojoj Nikomahovoj etici to
postavio na vrh svojih takozvanih kreposti ili vrlina. Pa to je lijepo, narav-
no! Prijateljstvo! A sad, pazite, podignite to prijateljstvo na nivo moralnog
zakona! to znai to? Treba uvijek initi dobro svojim prijateljima! A to
je s onima koji ti nisu prijatelji? Hm, pa rei e netko, ba me briga za njih!
Dobro, ako je tako, onda ih moe i pobiti! Dakle, to je meritum stvari: ako
ne ide s etike pozicije, moe nekoga tko ti nije prijatelj dati unititi, ubiti,
a opet fino ostaje moralno bie! A kako to? Pa zato to time moj princip
postaje moralni zakon! Razumijete? Ili... simpatija! Netko mi je simpatian,
pa njemu u initi dobro... ba ste mi simpatini, jel, milostiva, ne, pa njoj
u dobro... a ova ... ba mi nije simpatina, njoj neu, i sve tako. Pa ne moe
ti tako ivjeti, ali mi najee ba tako ivimo. No, kakve to ima veze s mo-
ralom? Pazite, nije Kant nekakav monstrum koji ne shvaa i ne priznaje da
mi tako ivimo. Pa, on pie, svako ljudsko bie ide za sreom... Pitajte
nekoga, ujte, idete li vi moda za svojom nesreom, pa ete uti to e vam
rei pa jel vi delate bedaka z mene!? Naravno da ide za svojom sreom!
Ali ako to digne na nivo zakona, srea je meni danas ovo, sutra ono... Pa ve
tu sm sebi protivurjeim! Prema tome, ne moe je ni odrediti, podignuti to
na nivo zakona, to ne ide. To su ti, recimo, principi koji mogu vaiti za mene
kao subjektivno bie samo u mojem praktinom djelovanju i odnoenju, i
tako dalje. Ali, moe li tu svoju maksimu, kao subjektivni princip, podignuti
i na nivo zakona, da vai za svako bie, onda si u apsolutnoj sigurnosti da si
moralno bie! Samo to hoe rei Kant.
Imate to na svoj nain i u Bibliji, Isus Krist veli: ljubi blinjega svoga
kao samoga sebe, ili, to ne eli sebi, ne ini drugome. To je sve ve
ulo u tu takozvanu civilizacijsku, kulturnu sferu nau, ne samo evropsku.
Prema tome, Kant hoe to samo zaotriti, da se vidi tono to se moe
uope razumijevati pod moralitetom. to znai biti moralan? I to znai taj
zakon koji je ve po svojoj formulaciji nuno opi! Nema zakona koji ne
vai za sva umna bia. Ali, sad pazite, sad dolaze ti mudraci, pa onda vele, pa
kako je taj Kant mogao biti takav, pa gdje je ljubav... onda frfljaju tu, Sche-
ler, malo budemo dodali emotivnosti! Ne moe na pukoj emotivnosti, da
tako kaemo najopenitije, osnivati moralni zakon koji treba da vai za svako
ljudsko umno bie, a najee upravo protiv svakovrsnog nagnua, nagona,
subjektivne potrebe i neposrednog zadovoljstva, ugode i tako dalje.
Onda su rekli, to hoe Kant s tim umom? Pa, um je tu paradigma za
tu openitost! Osim toga, um je tu shvaen, kao to smo rekli, kao nivo sa-
mosvijesti, da bi ti uope mogao biti moralno bie, dakle, da se uope moe
govoriti o onom opem, ljudskom, moralnom, to je obavezujue za ovjeka
kao ovjeka. I upravo ovdje, u tim stavovima, na djelu je sma moderna koju
e kasnije Hegel iskazati pojmom beskonane vrijednosti subjektiviteta tj.
ovjeka.
Gledajte, ja sam htio jo, naravno, s Kantom, da ukaemo na moment
koji sam nagovijestio tamo ve na poetku s ovim njegovim problemom
to ga on otvara u svojoj Kritici moi suenja, gdje je, kao to smo rekli, Kant
najdalje dospio do onoga prijelaza sa stanovita filozofinosti na stanovite
spekulativnosti. Kant se tu nalazi vie u jednoj dubokoj, finoj, spekulativ-
noj slutnji nego to je to proveo do kraja. Ali nije sluajno da je upravo
u umjetnikom fenomenu, da tako kaemo, da budemo jo precizniji u
umjetnikom stvaralatvu vidio jezgro onoga na emu bi trebalo uope
utemeljiti tu spekulativnu poziciju openito, a ne samo misao. Dakle, imamo
kod Kanta nekoliko prvoklasnih formulacija u vezi s tim spekulativnim mo-
mentom. Tako prije svega dolazimo do pojma primata praktikog uma, a to
je za cijelu historiju filozofije neuveno, od Aristotela do Kanta, jer, kao to
znamo, primat ili prioritet ima teorija. Kad biste Aristotelu rekli uope za taj
pojam primata praktikog uma, to bi za njega bila prava besmislica!
Dakle, da praktiko ima primat, iz toga je u klasinoj filozofiji izvedeno
toliko toga znaajnoga, pri emu smo rekli da je Kant tu ostao jo polovian
u tom smislu to je taj pojam praktikoga miljen moralno, to je zapravo
pojam praxisa, jo od Aristotala. A istovremeno je i iskorak prema onome to
e Fichte odmah vidjeti, i Schelling, a kasnije i Hegel. Tako IV. glava Fenome-
nologije duha iskazuje moderni pojam prakse, to je prvi puta gdje se u totalitetu
prakse, po svim linijama pokazuje, prije svega, ono to je do tada apsolutno
isputano kao nevano, nebitno, a to je materijalna proizvodnja, moj odnos
prema prirodi, prisvajanje prirode, preraivanje prirode, koja postaje ta dru-
ga priroda, koja postaje moja priroda. Dakle, taj pojam prakse je tu ve na
djelu, pri emu su mu teren pripremili Fichte i Schelling, i to pojmom pro-

dukcije.
Dakako da u vezi s time treba imati u vidu i drugu stranu toga odnosa. To
da se mi inimo, da ovjek ini sebe pomou drugoga, i drugi pomou nje-
ga, to je apsolutno na djelu, jer mi jesmo drutvena bia. Mi smo ljudska bia
zato jer djelatno komuniciramo, mi smo upueni jedni na druge, i mi u tom
smislu rastemo ili padamo, jer smo zajedno. Rije je o bti drutvenih odnosa,
o emu onda govori Marx, to ujedno jest totalitet ljudskoga, koji omoguuje,
cijela historija nam to omoguuje, cijele generacije nam to omoguuju, sa
svim svojim mukama, proizvodnjama, stradanjima, ratom i tako dalje. U
tom kontekstu, uvjetno, mogli bismo i pojam produkcije upotrijebiti i za taj
pojam moralnog djelovanja, naime, da se u tom su-odnoenju meusobno
inimo ljudima.
Ali ne moete ipak to uzeti u doslovnom smislu produkcije. Produkcija
je stvaralatvo! Pri tome je zaista umjetniko stvaralatvo, kao to e Kant
na svoj nain sad kazati, paradigmatino za to! Umjetnik stvara neto bitno
novo. Kant je jako oprezan tu i pametan, ak i anticipira, veli, mora biti i
originalno, premda naglaava da postoje i originalne besmislice. Mi u naem
suvremenom svijetu imamo puno ba tih originalnih besmislica, ak i u toj
takozvanoj umjetnosti, pa onda svaki hoe biti originalan, pa onda mora
izmisli neto kao toboe novo! Kant dolazi do umjetnikog stvarlatva tezom
kako se umjetniko stvaralatvo, dakle umjetnost kao takva, ne d nauiti.
Dakle, ne moe se nasljedovati, imitirati, oponaati, prenositi na nekoga
drugoga, ovo i ono, nego je apsolutno, jedinstveno i u tom smislu osebu-
jno autentino. To je Fichte onda produbio a Hegel spekulativno artikulirao:
ovjek poinje s apsolutnim Nichts, nita. To je polazna toka mogunosti
ovjeka i svijeta! Hegel poinje s tim u Logici: Sein-Nichts-Werden, bitak-nita-
postajanje. Ovo nita strano smeta sve metafiziare! To je atak na metafiziku
kao takvu. A stvaralatvo je upravo zapoinjanje iz niega, evo, to bi se mo-
glo rei! I sad metafiziari, to su ve stari rekli, ex nihilo nihil fit, misle da mora
poeti s nekakvim neto. Ja sam u svojoj jo neobjavljenoj knjizi pokuao
ukazati na to kako je prvi spekulativni mislilac bio prvobitni ovjek. Znate
kada? Onog asa kad je komad kamena poeo klesati da bi dobio sjekiru, ka-
menu sjekiru. Kasnije je postao lovac, kasnije je gazio onu glinu pa je moda
psovao, pa je jednog dana napravio lonac, pa onda ono kolo da bi napravio
ljepi glineni lonac, pa ga je ostavio na suncu da mu se sui, pa je onda dobio
posudu za vodu, a kasnije amforu za ulje i vino, i tako dalje. A ja vas pitam,
gdje je bila kamena sjekira u prirodi prije toga? Gdje je bio taj lonac? Nigdje!
Nije li taj prvobitni ovjek poeo stvarati iz niega? Pa, naravno! Nema toga
nigdje! U prirodi ne postoji kamena sjekira! Onaj prvi ovjek koji je napravio
tu sjekiru, taj je spekulativac jer time je bio i teoretiar i praktiar i matovit
i slobodan i apsolutno sm svoj gospodar. Nije imao jo ni klase da bi radio
za nekog gospodara. Dakle, apsolutni spekulativac je na poetku svijeta!
I sad na koncu imamo pojam samodjelatnosti jer je upravo taj prvobitni
spekulativac bio samodjelatno bie. Tu je na djelu pojam samodjelatnosti!
Pazite, na kraju cijele te balade Marx u analizi kapitalistikog sistema dolazi
ponovo do toga. O emu je, dakle, tu sad rije? ta je rad? Evo, ovaj na rad?
Pretvaranje samodjelatnosti u rad, pa se to onda naziva otuenim radom, a
rije je upravo o otuenju te samodjelatnosti. Evo, to je cijela pria. Mi smo
cijelu historiju ovjeka poeli sa samodjelatnou da bismo zavrili s radom
kao otuenom samodjelatnou. Rad nije nita drugo nego otuena samod-
jelatnost. A ime otuena? To poinje sa sad emo optuiti Platona!
klasnim drutvom, kad se raspada prvobitna zajednica. Onda imate jednoga
koji je siromah, koji je poeo tamo prvobitno kao samodjelatan da bi sada
radio, koji je napravio sve, a onda je doao Platon i rekao, to ti nita ne znai,
ideja je vana! A trebao ga je ovaj prvotni ovjek pitati, uj, Platon, a otkud
ti cipele, otkud ti ona amfora gdje vino dobro pije, a tko ti je napravio vino?
Jel ti to od ideje, to vino!? [smijeh u publici] Ma nije mogue! Pa, Platon bi
hodao i gol i bos i gladan, stradao bi Platon sa svojim idejama da mu ovaj
prvobitni ovjek nije najprije isklesao onu sjekiru da s tim neto napravi, pa
je onda poslije bilo i drugih sjekira, od razliitog materijala, od metala i tako
dalje, i onda su mu napravili onu amforu finu pa su ak uzgojili i vino pa je
onda on Simpozij napisao, pa su si pili... Ba im zavidim, dobrog vineka su
pili! Da, sve je dobro, jedino ba s tom idejom nije ba sve tako jasno. Ali
Platon u odreenom smislu kao filozof-teoretiar ima pravo, jer je njemu
bilo stalo do onoga opeg, gdje mu je ve Sokrat pripremio teren s pojmom
dobra kao onog opega, jer ideja nije nita drugo nego napor da se doe do
bti stvari. Platon dakle ima pravo, nemojte misliti da ja sad njega, ignoriram
i pravim bedaka iz Platona. Platon je bil pametan deko!
Dobro, Kant je tu vidio taj jaz, upljinu, Kluft, da tako kaemo, taj neprev-
ladani dualizam teorijsko-praktikog, premda je dao primat praktikome, ali
to je sve bilo jo dosta apstraktno. Sm Kant to formulira, pa vidjeli smo da
mu je zakon dan u obliku imperativa. Mi imamo tu posla sa takozvanim po-
stulatima praktikog uma koji ne potvruju ili ne iskazuju nita to jest (tzv.
bitak), nego to bi tek trebalo da bude. Postulat, prevedeno u na jezik,
znai zahtjev ili ono to zovemo zapovijed, nalog. Tako da imate tri postu
lata praktikog uma sloboda, besmrtnost due i Bog. Tu su popovi napali
Kanta ni krivoga ni dunoga, i teolozi u Vatikanu, pa su ga stavili na index
librorum prohibitorum, zato jer je rekao da se Bog, tj. da se egzistencija Boga
ne d dokazati teorijsko-filozofijskim putem. No, Kant je time rekao ovo:
ali ga treba postulirati! Dakle, Bog je jedan od postulata, zahtjeva, ono treba
da... Ako nije, treba da bude! Dobro, to je on sebi malo protivurijeio, to je
drugo. Zato su ga i napali kad je rekao da Bog ne moe biti princip moralnog
djelovanja. Ako je Bog princip, onda ja nisam slobodno bie! Pa, to vam je
ta heteronomija! Neto drugo u neemu drugome gledam kao princip svoje
djelatnosti. Dakle, nisam autonoman nego sam heteronoman! Pa onda zato
nisam ni odgovoran. To moe biti Bog, savrenstvo, srea, blaenstvo, imu-
tak, korist i tako dalje, da ne nabrajamo. Dakle, to su sve principi koji se ne
mogu, kao to smo rekli, podignuti na nivo zakona. Prema tome, niti Bog ne
moe biti princip moraliteta!
U mojoj Etici, kad sam rekao, ako postoji kranska etika, ona moe biti
napravljena, miljena i formulirana, artikulirana, samo kao etika kreposti ili
vrline. U cijeloj historiji. S Kantom nastupa autonomna etika, to kranska
etika vie nije: im je Bog princip, a ne ovjek i njegova bt, tj. ovjenost,
mi nismo autonomna bia, nego, mi dobivamo time zakon od Boga, i Kant
s pravom smatra da je to heteronoman princip. Bog je tu heteronoman
heteros nomos, zakon po neemu drugome; a autos nomos, samo-zakon, pa otud
samozakonodavstvo! Prema tome, ili sam autonoman, pa samo takav mogu
biti moralan, jer sam ja odgovoran, a ne mogu se pozivati na Boga ili na ne-
kakve prilike, na ovo ili na ono, nego samo na sebe sma. Ja sam samosvjesno
bie i tek time mogu biti odgovoran, jer znam to i kako djelujem, i hou
upravo tako, dakle donosim svoju odluku, i tako dalje. Sve poiva na meni!
To je autonomija. Autonomija je identina s pojmom slobode. Dakle, to smo
rekli za ove postulate praktikoga uma.
Postulati se ne nalaze u sferi bitka, da tako kaem, nego samo u sferi tre-
banja. No, to se onda ne moe odnositi na znanost. Kant kae, vi moete
nauiti znanosti, pa onda ide tako daleko, pa veli, po emu se jedan egrt
razlikuje od najveega znanstvenika? Pa samo po nekim kvantitativnim znan-
jima. Izumitelja u prirodnoj znanosti Kant ne smatra genijalcem. On re-
zervira pojam genija, geniusa za umjetnikog stvaraoca, pa ak ide i tako
daleko da ne zna ta bi s tim, pa sam sebi malo skae u usta, nazivajui to
prirodni dar! On kao da ne moe drugaije doi do onoga bitnoga, izvor-
noga nego da kae tako prirodni dar! To je prava muka! Na emu ete
utemeljiti, usidriti tu genijalnost koja poinje, kako smo rekli, iz onog nita!?
Apsolutna izvornost jednog stvaralakog ina! Nita izvana ne moete tu
dobiti! Dodue, tono je, to je poznata stvar, postoje likovne akademije gdje
ti takozvani umjetnici, kad prou kroz te kole, naue elementarne stvari.
Pa mora se znati kako se mijea boja, koji je dobar kamen, na primjer. To su
veliki problemi. Kad bih ja vas pitao, tko najbolje zna to je kamen, vi biste
moda rekli, pa to zna svako dijete! A nije istina. Najbolje je znao ta je ka-
men na primjer jedan Michelangelo. Kad su mu donijeli kamen, on se
ljuti, ako mi jo jedamput donesete takav kamen... pa, gospar Michelangelo,
pa ta mu fali... Nai mi poten kamen! Pa je onda sm iao u Carraru i naao
kamen za svoga Davida. Ja sam gledao jednu televizijsku emisiju, to je bilo
prvoklasno, to su pravili Englezi, o tome kako su sada, prije par godina, na-
pravili ti umjetnici i strunjaci pokuse da vide ta je bilo s tim Michelangelom
i tom Carrarom. Jer, pazite, ako u kamenu, u onom bloku, ima samo jedna
ovako mala pukotina, mo ga bacit u smee! Onda on unutra vie ne vrijedi
i nee iz toga dobiti Davida. Kad je Michelangelo klesao vlastitom rukom taj
kamen iz Carrare, on je znao kvalitetu kamena i znao je pojam kamena i bt
kamena, i on je to najbolje znao. A bilo kakav kamen i oder ili glina, to sve
spada u kamen, pa onda svi mislimo znamo. Pa onda, to je kamen, pa ujte
gospon, kaj vi mene zafrkavate, pa kak ne bi znao kaj je kamen? Ne zna,
ne zna! Misli da zna, a nema pojma! Jer i oder je kamen, samo kakav i
za to!?
To znai da je Michelangelo umjetnik koji je znao ak i to je materijal
kojim radi. On je taj puki kamen pretvorio u svijet. David mu stoji sada tamo
u Firenci, i svi ga doemo gledati i uivati u njemu. On je otvorio cijeli jedan
svijet, horizont svijeta u kojem se mi moemo diviti, tj. kretati sada kao es-
tetska ljudska bia, pa onda moemo gledati svijet i u horizontu ljepote. A to
ne postoji u prirodi kao prirodi, pa gdje ste vidjeli pejza u prirodi?! Pejza
je mogu tek kad ga je prvi umjetnik naslikao. Pazite dobro! Umjetnost
omoguuje ljepotu prirode. Kad sam to napisao, onda su rekli, ovaj Kangrga
je totalno lud. A na tomu stoji cijela klasina filozofija umjetniko djelo
omoguuje to da na prirodu gledamo kao na, recimo, umjetniki prizor, kao
pejza. Pa ja sam slikovito onda studentima to prikazao, moda malo grubo
pred nama je jedna prekrasna livada, sad sam ba vidio tratinice, i onda,
ide krava pa se... pa to popase, pa malo se pokaka na to... Pa sad, zato ona
nije vidjela ljepotu te tratinice? A mi potrbuke legnemo tu, pa uivamo,
imamo pred sobom jedan cvijetak. A zato? Pa, zato jer ve imamo obliko-
vano estetsko osjetilo, kako veli Marx, cijela historija radi na formiranju pet
ljudskih osjetila, ba kao ljudskih. Pazite, jastreb, orao, svi ovi gore, bolje
vide od nas. Ja sam to promatrao na Sljemenu. Pazite, jastreb je s hiljadu
metara visine vidio dolje mia! Ja sam to zaista promatrao. Onda opusti krila
i pada dolje i... zavrr... prrr... On prije stigne do mia nego to mi kidne! Mi
to ne vidimo tako dobro, ali mi vidimo preko ovih proizvedenih pomagala
pomou kojih prirodu vidimo na drugi nain. Ona je ve po nama preraena,
modificirana, postala je naa priroda, pa dakle i u obliku pejzaa. Jedan na
stari lager ima ove stihove: Matom takne jedan cvijet i otvori ti se cijeli
svijet! Prva klasa.
Dakle, da se vratimo, Kant dolazi do toga da upravo u umjetnikom djelu
nalazi samu sr onoga premoivanja, prije svega to mu za njegovu potre-
bu odnosa Kritike istoga uma, Kritika praktikog uma nalae ovaj dualitet
da premosti, a to je stvaralaki in, stvaralako djelo; dakle, umjetniko djelo
mu je to premoivanje. Ali pazite, ako se prisjetimo onoga to sam ve proli
puta govorio, Kant se nije trebao toliko muiti. im je doao do pojma spon-
tanosti, ve je imao sve u rukama, samo nije izveo iz toga sve konsekvencije.
Jer pojam spontanosti je upravo fichteovski reeno ne vie jedinstvo,
nego identitet teorije, prakse, mate, stvaralatva, slobode, i tako dalje. Sve je
sadrano u jednom. Prema tome, time je trebao poeti! Pa to mu je sloboda?
Sloboda omoguuje kako tu spoznaju tako i djelovanje. Ona je na poetku.
To je Fichte! To je pitanje samodjelatnosti kao apsolutnog poetka iz niega!
Kad bismo sad time baratali, to je ta utopija, u-topos. To je ono to jo nije,
a tek treba da bude. Kant nam je to vrlo lijepo ve iskazao. Kad je napra-
vio distinkciju izmeu bitka i trebanja, ve je utemeljio utopijsku misao. Jer,
samo po ovome treba da... Du kannst, denn du sollst to je par excellence
utopijsko-spekulativna pozicija.
Nagovijestili smo da emo idui puta poeti s izlaganjem Fichteove ne
filozofije nego spekulativne misli, jer ne smijemo vrijeati Fichtea. On je
sm rekao da vie nije filozof i jako je napao nas filozofe. S pravom! Znate
zato? Zato jer smo mi filozofi za njega laljivci! I ja sam to napisao, pa e
me napasti ovi tu filozofi, ali to im ja mogu, ja sam time napao i sebe kao
filozofa. Ali zapravo je kriv Hegel... On me je zaveo i rei u vam poslije gdje.
A ja sam sad i vas isto zaveo pa se vi ne dajte!
Kolegice i kolege,
prolo predavanje smo gotovo napreac zavrili s Kantom, a malo nam je

vremena ostalo za problematiku koja je veoma znaajna za Kanta pa onda
nije ni korektno ni primjereno da to preskoimo, jer rije je zapravo o njego-
voj treoj kritici, Kritici moi suenja ili Kritici rasudne snage. Pa dopustite
da ipak kaemo neto i o tome. Mi emo stii s Fichteom doraditi sve ono
bitno, tako da moramo uzeti malo vremena sada da govorimo o toj Kantovoj
problematici, dakle, zapravo o temi umjetnosti i estetike, i vidjet ete to to
znai. Ali ono to je tu sad unaprijed potrebno da se naglasi, Kant zapravo tu,
upravo u toj treoj kritici, kao to smo nagovijestili, pokuava prije svega pre-
mostiti dualistiki jaz izmeu teorijskog i praktikog, to dolazi do izraaja
u prve dvije kritike, kritika istoga uma i praktikoga uma. To je jedno! A
drugo, sm Kant dovodi svoju problematiku do granice koja ga upuuje na
ono to smo nazvali prijelaz u spekulaciju. Moemo sasvim bez pretjerivanja
kazati da sm Kant jo nije svjestan toga, i vidjet ete ak na koji se nain on
zapravo vraa unatrag. Ali ono to je tu znaajno, jeste zaista pravo postav-
ljanje problema s Kantove strane, gdje je on zaista ve na putu u spekulaciju.
Zato smatram da se zaista tu trebamo bar donekle zadrati na toj treoj
kritici, jer nam je do toga stalo ovdje, a to e biti ujedno zaista i jedan punkt
gdje se onda moe prijei na Fichteovu spekulaciju.
Moemo unaprijed kazati jednu stvar koja za samoga Kanta nije do kraja
jasna. On to svoje djelo naziva Kritik der Urteilskraft, Kritika moi suenja ili
Kritika rasudne snage, a ve u Kritici istoga uma i u Kritici praktikog uma
govorei o odnosu teorijsko-praktikoga dodaje ve tada pojam produk-
tivne uobrazilje, produktive Einbildungskraft. Njemaki izraz Einbildungs-
kraft znai imaginacija, dakle mata, i Kant tono vidi da u mati lei, sad
emo to tako kazati, ono produktivno. A ta je produktivno u tom smislu
nego stvaralako!? Dakle, on bi sada zapravo trebao pisati treu kritiku pod
naslovom Kritik der Einbildungskraft.Vidjet emo zato i kako, i tu je taj
moment gdje Kant zastaje na pola puta, da tako kaemo. Ali ipak i to je
bitno i za nas tu sada, s obziron na ovo to kaemo na pola puta do speku-
lacije Kant se bavi umjetnikim stvaralatvom.
Sad se moramo zaista podsjetiti i opet iznova to naglasiti, jer to je veoma
znaajan problem u vezi s pojmom prakse i praktikog. Kad Kant pie Kritik
der praktischen Vernunft, dakle Kritika praktikog uma, onda tu morate nuno
ja vas na to upozoravam, savjetujem ili kako god hoete! biti oprezni jer
Kant tu dobrim dijelom misli u tradiciji od Aristotela pa sve do sebe. Pod

praktikim on zapravo misli onaj pojam praxisa, onaj starogrki pojam, i kad
kae praktisch on misli na moralno djelovanje. Moralno djelovanje poiva
iskljuivo na pojmu praxisa kako to dolazi do izraaja u staroj grkoj filozo-
fiji, naroito, naravno s Aristotelom, u ona etiri elementa prxis, poisis, tchne,
theora. Pri tome, kao to smo naglasili, theora od Aristotela pa sve do Kanta
ima primat! Zato smo proli put, mislim, naglasili kako je zauujue da za-
pravo kroz itavu historiju filozofije sve do Kanta, pa evo, jednim dijelom i u
samoga Kanta, nismo doli do istinskoga pojma prakse. Praksa fungira ovdje
kao moralni pojam suodnoenja pojedinaca u ovom moralnom kontekstu.
Pa onda, kad Kant pie Kritiku praktikog uma, on misli upravo to. Ali, pazite,
onog asa kada Kant prvi u historiji filozofije govori o primatu, o pojmu
primata praktikog uma, on to obrazlae tako daleko da niti teorijski um ne
moe biti utemeljen ako nije utemeljen u ovome praktikom, tu je u Kanta
ve ujedno miljeno vie od ovog etikog odreenja pojma praktikog. No,
ve mu pojam spontanosti, koji ne znai nita drugo nego upravo ovo sad
emo to rei njegovim jezikom, zapravo je tu ve rije o jedinstvu teorijsko-
praktikoga, plus mata, ta produktive Einbildungskraft. Kant ima sve ve tu
prezentno, ali ostaje ipak na pola puta. I sada ova trea knjiga, tree djelo
kritike, govori zapravo o umjetnosti kao stvaralatvu. Dakle, moramo se tu
malo zadrati, ja u citirati dva-tri mjesta koja su kljuna za razumijevanje, pri
emu mi je stalo do toga da uvidite toku ne samo prijelaza ili odnosa, nego
prelaenja iz horizonta filozofinosti u horizont spekulacije. Kant svojim
razmatranjem umjetnikog stvaralatva ve je sasvim na putu u spekulaciju.
To su samo dva-tri navoda, koja su veoma znaajna. Evo gledajte, jedno
mjesto iz tog djela Kritika rasudne snage ili kako emo... ja vam to govo-
rim u dvostrukoj verziji zato jer je kod nas prevedeno u prvom izdanju kao
Kritika rasudne snage, ali kasnije se onda to u drugom, treem izdanju, i tako
dalje, nalazi kao Kritika moi suenja. Evo, Kant kae ovo: Zapravo bi se
umjetnou trebalo nazivati samo proizvoenje pomou slobode... pazi
te, to je jedan stav koji je ve spekulativan, na to e onda nastaviti Fichte
to jest, pomou volje..., kae Kant, koja svojim radnjama stavlja u osnovu
um. Jer, premda se produkt pel... pa dodaje u zagradu, (pravilno graeno
sae) rado naziva umjetnikim djelom, ipak se to deava samo zbog analogije
s umjetnou. im se dakle sjetimo da one..., dakle pele, ... svoj rad..., on
to naziva rad, pazite, to je zgodno, Arbeit, ... ne zasnivaju na vlastitom um
skom razmiljanju, onda emo ubrzo rei da je to produkt njihove prirode. Ja
upozoravam na ovo produkt njihove prirode jer emo kasnije vidjeti jedan
palijativ od strane Kanta. Dakle, on dodaje, ... njihove prirode i instinkta,
dodaje u zagradu, ... a kao umjetnost pripisuje se samo njihovu stvaratelju.
To je jedan stav. Ovdje, ja to neu sad navoditi, ali imate u prvoj glavi Kapitala
kod Karla Marxa, doslovno identian stav o pojmu rada, gdje Marx zapravo
ponavlja ak i ovaj pojam pele, pa kae, i najbolja pela zaostaje za najloijim
graditeljem time to graditelj svoju gradnju ve ima u ideji, unaprijed i tako
dalje, zna to treba. Dakle, tu je gotovo ponovljeno ono to nam je Kant
rekao u odnosu na fantastinu formu toga esterokuta, saa. Pa sad, kad bi
ovjek iao razmiljati, kako ona do toga dolazi, pa tko e to dokuiti, zato
pela nije pravila to svoje sae u trokutu, u pravokutniku i tako dalje, nego
ba taj prvoklasni esterokut, pa to tako lijepo izgleda, da onda ovjek, kad to
gleda, dobije dojam, kao to Kant kae, da je pela neki veliki umjetnik koji
ve unaprijed zna taj esterokut i tako dalje!
Ja preskaem sad tu analogiju s Marxom, koji je to na svoj nain prvoklas-
no ponovio u prvoj glavi Kapitala. Meutim, ako se sad u vezi s reenim vra-
timo na Kanta i njegov navedeni stav, koji je ve po svom najdubljem smis-
lu miljen, rekli smo, spekulativno, jer je ovdje u prvom planu umjetniko
stvaralatvo, onda se na to odmah, da tako kaemo, logino nadovezuje Kan-
tov vlastiti stav, onaj zakljuak pazite, tu je taj jedan bitni moment koji je
prevratniki kako se umjetnost ne d nauiti. Imajmo to u vidu, to je sad
kljuni stav, nakon kojeg se odmah postavlja pitanje, zato se umjetnost ne
moe nauiti, to znai oponaati, imitirati, u tom smislu nasljedovati, neko-
mu prenositi, kako se to radi, i tako dalje!? Da bismo to pojasnili i ujedno
potkrijepili tu Kantovu misao, navedimo najprije jedan ovei citat koji go-
vori vie nego to je u njemu zapravo formulirano. Kad se, naime, uvede taj
spekulativni horizont smisla, evo to Kant kae: Genijalnost je talent..., pa
onda u zagradi dodaje: (prirodni dar)... Sjetimo se ono to je maloprije re-
kao za pelu, da ona radi kao po prirodi, kao po instinktu... genijalnost je
talent..., dakle, ... (prirodni dar) koji umjetnosti daje pravilo. Znai, geni-
jalac, umjetnik, pa veli: Kako talent kao priroena sposobnost umjetnikova
sm pripada prirodi..., pazite dobro, to Kant veli, prirodi, ... to bi se ovjek
mogao izraziti i ovako: genijalnost je priroena duevna dispozicija, ingeni-
um, kojom priroda daje umjetnosti pravilo. Pazite sad, kakvi su to stavovi!
Vidimo prije svega kako se Kant zapravo mui s materijalom, tako da
onda svojim pojmom prirode, ak i takorei obratnim putem tumai
stvaralatvo, naglaavajui pritom ono prirodno. Jer to bi zapravo, kad malo
razmislimo, bio drugo taj prirodni dar, kao izvor mogunosti umjetnikog
stvaralatva!? A najbitnije lei u tome traganju, da tako kaemo, za onim
prvim, kao poetkom, koji uope omoguuje tako neto poput umjetnikog
djela. Kant je tu bez prave preciznosti, a ipak na pravom tragu do onoga do
ega mu je prvenstveno stalo. Naime, dopiranje do bti kako stvaralatva tako
i umjetnikog djela u liku njegova proizvoda. Naravno da a to je po smislu
ve prisutno Kant pritom ne misli na prirodu kao puku onostranost ili
sirovost, na primjer takozvanu anorgansku prirodu, kako se to naziva, nego
ovjekovu prirodu, i ve oblikovanu prirodnost kao potenciju ili mogunost
to je zapravo bitno isto stvaranja, dakle, prirodu kao mogunost stva-
ranja! I to u onom obliku to ga priroda zapravo nema, pa je zapravo u pre-
thodno navedenom citatu s pelom i saem naglasio tu bt, tu bitnu razliku
izmeu pele i ovjeka u njihovu karakteru proizvoenja.
Zato je ovdje za na problem jo znaajniji Kantov stav koji glasi ovako:
Iz toga se vidi da je genijalnost, prvo, talent da se proizvede ono za to se ne
moe dati odreeno pravilo. Ne dispozicija spretnosti..., dakle, umjenosti,
za ono to se moe nauiti... to treba naglasiti po nekom pravilu.
Dakle, da originalnost mora biti prvo svojstvo genijalnosti. Pazite, origi-
nalnost mora biti prvo svojstvo genijalnosti! Drugo, da njezini produkti,
budui da moe biti... evo, vidite, Kant anticipira dvjesto godina una-
prijed, ali i svoje vrijeme, naravno ... ali budui da moe biti i originalnih
besmislica... kad ja velim da anticipira, onda mi danas doista nailazimo
na svakom koraku, pa nam se onda pod umjetnikim djelom, stvaralatvom
serviraju esto puta originalne besmislice, kako veli Kant pa nastavlja
... moraju ujedno biti i uzorni, to jest, kae Kant, egzemplarni. Tree, da ona
sma (tj. umjetnost) ne moe opisati ili znanstveno navesti kako proizvodi
svoje djelo. Rije je o umjetnosti i umjetnikom stvaralatvu, genijalnosti,
originalnosti i tako dalje, dakle: ... da sma ne moe opisati ili znanstveno
navesti kako ona proizvodi svoje djelo.
Ovo sad elim naglasiti, jer iza toga slijedi ba neto ime Kant sm sebi
protivurijei: sama sebi ne moe opisati ili znansteno navesti kako ona pro-
izvodi svoje djelo nego da kao priroda daje pravilo. To je sad opet palijativ.
Kant, naravno, time ukazuje na apsolutnu izvornost stvaralatva pa u tom
kontekstu spominje prirodu kao uzor za tu usporedbu, to mu nije ba jako
uspjelo. A stoga, kae on, zaetnik nekog produkta to ga on zahvaljuje
svojoj genijalnosti, sm ne zna... dodajmo, umjetnik sm ne zna! ...
kako se u njemu nalaze te ideje za nj, za to djelo, a isto tako nema u svojoj
vlasti da ih po volji ili po planu izmilja i da drugima priopi takve propise

koji bi ih napravili kadrima da proizvedu takve produkte. To je paragraf 46
Kritike moi suenja. To je kljuno Kantovo mjesto bez obzira na terminolo-
giju. Vidjet emo, im prijeemo na Fichtea, kako se i Fichte, kojemu je Kant
toliko toga omoguio da uini korak dalje, jo uvijek mui upravo s termi-
nologijom! Nema na raspolaganju inventar terminologijskih pojmova koji
bi mu omoguili da iskae svoju spekulativnu poziciju. Vidjet ete, iskazati
filozofskom terminologijom neto to prekorauje horizont filozofinosti
to je ta muka! A nema na raspolaganju drugo nego mora ostati u horizontu
filozofinosti. Fichte je skovao samo jedan jedini pojam, po vlastitom uvje-
renju bitan, Tathandlung. Kad Nijemac ita taj pojam, onda se veli, nema
pojma to se time jezino odreuje. Mora dakle znati to to znai za Fichtea
i itati njegova djela, jer to u naslijeenom knjievnom njemakom jeziku do
tada ne postoji: Tathandlung.
Dobro, Kant je dakle isto tu u muci terminologijskoga iskazivanja, pa
evo, sad imamo paragraf 47, iza toga, navest emo i to, da to kompletiramo.
Kant kae: U tome je svatko suglasan da genijalnost treba potpuno su-
protstaviti duhu imitiranja..., dakle, oponaanja. Kako je pak uenje samo
imitiranje... to je sad jedan stav to ga sm Kant nije doveo do kraja, pa
ak, kao to ete vidjeti, ni Hegel, ovo uenje se odnosi na onaj pojam koji
se tako esto upotrebljava, Wissen, znanje. Ako malo samo razmislite, onda
ete vidjeti, znanje je mogue samo o onom to je tu ve dano, gotovo, pro-
izvedeno. Mi se u horizontu znanja kreemo samo po gotovosti ne pitajui
po emu je to. Mi znamo samo ono to je ve tu gotovo. A to je ono to sm
Kant vie sluti nego to jo do kraja dovodi ovu svoju misao. Pa, naravno,
da se ovo uenje kao znanje ne moe odnositi na originalnost, na stvaran-
je, na izvornost, dakle, na smo stvaralatvo. Samo gledajte, to sad odmah
anticipiramo, pa to se onda moe znati o zbilji!? Nita! Eto, to bi ovdje
bila konsekvencija. Znanje je apsolutno neprimjereno stvaralatvu. Eto! I sad
dolazimo do najkrucijalnijeg problema, do one toke gdje je sada rije o toj
muci prijelaza s filozofinosti na spekulativnost. Jer se neke stvari naprosto
ne daju iskazati a da se ne bi ve vratile u horizont filozofije. Ali pazimo sad
tu: Kako je pak uenje samo imitiranje, to ni najvea sposobnost, uenost,
kapacitet, kao uenost, ipak ne moe biti kao genijalnost. Pazite ovo to
e Kant sada rei, to je gotovo fantastino: U znanosti se najvei izumitelj
razlikuje od najjadnijeg imitatora i egrta samo po stupnju. Dok se, naprotiv,
od onoga kojega je priroda nadarila za lijepu umjetnost, razlikuje specifino.
Kant naravno tu sad jo takorei ne zna da je spekulativac. Sjetimo se da je

i sm, protivurjeno sebi, spekulaciju poistovjetio s teorijom. To je zapravo
zauujue. A ve je govorio o primatu praktikoga, a spekulacija mu je onda
nastavak toga. To mu je priskrbila tradicija.
Dakle, navodei te, da tako kaemo, karakteristike genijalnosti, Kant
kae ovo: Stoga je vjerojatno rije genij izvedena od genius, osebujnoga,
ovjeku od roenja danoga duha, koji ga titi i vodi, od ijeg nadahnua
potjeu one originalne ideje. Pa onda kao etvrto dodaje ovo: Da priroda
pomou genija ne propisuje pravilo znanosti, nego umjetnosti, a i to samo
toliko koliko ova potonja..., dakle umjetnost, treba da bude lijepa um-
jetnost. Dakle, tu je sad opet jedan Kantov zalom. Moete u Aristotela
nai jedan sjajan primjer, gdje on kae, recimo, kako aba u prirodi nije, ne
mora biti tako lijepa aba, krastaa aba, ali ako je umjetnik (slikar) napravi,
onda je ona to lijepo umjetniko djelo. Dakle, aba postaje jako lijepa kad
je naslikana. Tu lei cijeli jedan problem koji se provlai od stare Grke, od
Aristotela, pa sve do suvremenosti. Odnos umjetnosti i onoga to e nam sad
odmah, naime umjetnosti kao stvaralatva i ovoga gdje e odmah iza
toga Kant sm demantirati sebe, da tako kaemo iskazivanje, ocjenjivanje,
opisivanje a sm kae da to nije mogue. A to to onda jest? To je ona
dimenzija, onaj horizont, koji emo nai u estetici kao nauci o umjetnosti.
Prvi estetiar takvog tipa bio je Alexander Baumgarten, sredinom 18. stoljea
(1714.-1762.). Dakle, Kant je pod utjecajem Baumgartena, a Baumgarten je
bio pod utjecajem Leibniza, ali loe... Pa stalno je rije o spoznaji, ovdje da-
kako o osjetilnoj spoznaji. Pa, to je asthsis, aisthts? Imate to u Kantovoj
Kritici istoga uma, tamo se estetika odnosi na formu osjetilnosti, prostor i
vrijeme. Dakle, to je podruje osjetilnog opaanja ili, sad emo rei, spozna-
vanja. I tu se ne kreemo vie u horizontu, kao to emo vidjeti, umjetnikog
stvaralatva, originalnosti, genijalnosti, i tako dalje, nego emo se nai u este-
tici koja bitno protivurijei onome svemu to je tu reeno.
Sad moemo rei ovdje jo samo ovo, pa emo onda prijei na ovaj
drugi dio. Kant ovdje pogaa mnoge tone stvari to se tiu umjetnosti i
stvaralatva uope, ali se pritom posve zapleo u odgonetavanje podrijetla
te genijalnosti i originalnosti, kad ih pripisuje, kako smo to vidjeli iz citata,
nekom prirodnom daru. Jer, tu je na djelu upravo prekoraivanje ovjekove
prirode i prirodnosti, i to za volju zapoinjanja njegove vlastite ne vie
evolucije, kako bi to Darwin rekao, nego re-evolucije, koja i poinje zapravo
jednim pojmovnim paradoksom: nunou slobode proizvoenja svoga
ivota. Dakle, time ve u svom, po njemu proizvedenu svijetu, u koji sada

prije svega, po principu upravo ovoga proizvoenja, spada i umjetnost kao
istinsko i iskonsko stvaralatvo. I tu se sada, na toj toki, Kant poinje gubiti,
da tako kaemo. On, naime, govori suprotno reenome, negira sve ovo to je
sada tu vrsto naglaeno kao bitno. Jer, sad bismo rekli kako i on sm govori,
jer se ono spekulativno, stvaralako, ne d nauiti ili naprosto imitirati, a
sad emo rei filozofija i znanost mogu! Iako je sad to otvoreno pitanje
i problem, pa ga pogledajmo i s druge strane: filozofija, ako istinski traga za
onim spekulativnim u samoj sebi... Moja je teza da spekulacija omoguuje
filozofiju, a filozofija najee naputa tu svoju mogunost. Ako je, dakle,
filozofija takoer jedan oblik stvaralatva, ako je na primjer sad emo pod
navodnicima kazati genijalna poput Kantove ili njegovih nastavljaa,
onda nije sluajno to da je upravo Kant bio zaetnik te najdublje spekula-
tivne misli jednoga Fichtea, Schellinga i Hegela, koji ne samo da time ine i
zapoinju neponovljivu misaonu epohu, nego s njima poinje kako istinsko
filozofiranje tako i najdublja spekulacija.
U tom smislu nije bilo nipoto sluajno ja sam to naao, ini mi se, u
knjizi Johannesa Hoffmeistera, Dokumente zu Hegels Entwicklung (1936., 2. izd.
1974.), da su Schelling i Hegel u mladosti kad su bili u Tbingenu kao
studenti, pa kasnije kao dobri prijatelji i suradnici, a zajedniki su izdavali i
filozofski asopis doli, sad emo kazati, kao genijalci, do stava: Neka
u filozofiju ne ulaze oni koji nemaju mate! Zgodno je to to se toga drao
Schelling u svojem daljnjem razvitku, a Hegel ba i nije do kraja u Esteti-
ci. Dakle, neka u filozofiju ne ulaze oni koji nemaju mate! Sad, to znai
samo jedno: da filozofija svoje istinsko podrijetlo ima u spekulaciji, to jest, u
stvaralatvu a sad emo rei: u umjetnikom stvaralatvu. Schelling je tu
bio dosljedan, pa je kasnije dokazivao da je zapravo vrhunac ono umjetniko
a ne filozofijsko.
Ja u navesti sad, s obzirom na reeno, jedan stav koji neminovno asocira
na ovo. Kad pokuate odgonetnuti koliko Kant zaista moe upotrebljavati
ovaj pojam genijalnosti kao prirodnog dara, on zapravo upotrebljava pojam
prirode. Pa onda imate kasnije jedan Hegelov stav, ja u ga proitati, samo za
kontrast, gdje Hegel kae: Promjene u prirodi, koliko god bile beskonano
raznolike, pokazuju samo kruni tok koji se uvijek ponavlja. U prirodi se
ne dogaa nita novo pod Suncem, kae Hegel. A utoliko mnogolika igra
njezinih oblika dovodi sa sobom dosadu. Samo iz promjen to se dogaaju
na duhovnom tlu, proizlazi neto novo. Razvoj..., dakle, razvitak, koji je u
prirodi mirno proizlaenje, u duhu je tvrda, beskonana borba protiv samoga

sebe. Dakle, ovo smo naveli kao kontrast za razmiljanje, naravno, koliko
Kant sad s pravom traga za izvorom genijalnosti u tom prirodnom daru, u
prirodi, i tako dalje. Vidite, za nas ostaje otvoreno pitanje da li zapravo Kantu
naprosto ne stoji na raspolaganju terminologija, kojom bi iskazao ono bitno
to je tu ve prekoraenje toga, pa se onda vraa na prirodni dar!? A ta e
drugo rei!? Dajte razmislie, ako imate vi nekakav drugi put ili razmiljanje ili
odgovor, bilo bi dobro da napiete neto o tome. Samo, ja mislim da Kant ne
samo da nema na raspolaganju terminologijsku mogunost za neto drugo,
nego naprosto ne moe, da tako kaemo, izbjei drugaije ono nemogunost
uenja izvornog stvaralatva ili prenoenja, imitiranja, i tako dalje. A imao je
ve sve na raspolaganju, on se morao vratiti na svoj pojam spontanosti. Jer
spontanost nije nita drugo nego ono do ega onda Fichte dolazi s pojmom
Selbstttigkeit, samodjelatnost. To je poetak svijeta, ovjeka, svega, pa tako i
umjetnosti.
Kant je, dakle, imao pojam spontanosti kao samodjelatnosti, i tu mu je
onda, pazite, ne priroda, prirodni dar, prirodnost, i tako dalje to je pali-
jativ tu je on trebao stati i rei: Pa, spontanost je taj poetak, kao samo
djelatnost. Fichte je ve tu na poetku, kao to smo rekli, spominjao slobo-
du kao taj poetak. Pa onda time poinje Fichte. Samodjelatnost i nije nita
drugo nego sloboda, i obrnuto. Dakle, slobodom treba tek poeti, jer nema
slobode u prirodi. Nema, kao to sam rekao, kamene sjekire u prirodi. Nema
glinenog lonca u prirodi. Netko je to morao proizvesti. Ovo morao je pro-
izvesti time je postao slobodno bie! Evo, tu poinje sve nunost
slobode. To je taj paradoks.
Dobro, sad samo jo neto. Ve smo nagovijestili tu toku Kantova obrata
gdje on sad naputa sve ove stavove to smo ih nazvali spekulativnim s obzi-
rom na pojam stvaralatva, dakle pojam umjetnikog stvaralatva. Dakle, sve
je rekao osim ovo to nije sasvim jasno s pojmom genijalnosti kao prirodnog
dara. To mi Kantu moemo oprostiti jer nema drugog pojma, iako ga je imao,
rekli smo. Ali sada imamo jedan stav gdje Kant doista naputa taj put u spe-
kulaciju i vraa se, sad emo to rei ovim jezikom, u horizont filozofinosti
i protivurijei sebi. Evo, pogledajte, prva rije, prva rije iza toga: ... za
prosuivanje lijepih predmeta. Kakvo prosuivanje!? Pa, malo prije toga
rekao je da se o tome ne moe nita govoriti! Niti filozofijski ni znanstveno,
ni uiti, ni imitirati ni oponaati. A sad kae za prosuivanje lijepih predme-
ta... pazite, lijepih predmeta, on vie ne govori o stvaralatvu! ...kao
takvih, zahtijeva se ukus. Pazite sad to, evo ga! to je ukus? Ukus je zastajanje
u kontemplaciji! I to u odnosu na to? Pa, ne vie na stvaralatvo! Ukus nema
nikakve veze sa stvaralatvom ni s umjetnikim proizvoenjem. Nego s ime?
Pa, s rezultatom umjetnikog stvaralatva! A ta je to? Umjetniko djelo!
Kant je sada napravio veliku, upravo povijesno-smisaono kardinalnu
greku, da tako kaemo, jer je kao pravi metafiziar razdvojio proces od
njegova rezultata, proizvoenje od proizvoda. Proizvoenje od umjetnikog
stvaralatva. Stvaralatvo je taj proces, a rezultat je umjetniko djelo, narav
no! I sad u vam ja rei to je bitna pozicija i apsolutna granica svake
mogue estetike. Kako god se ona sad nazivala, kojim god stranama da ide-
mo u tumaenju umjetnikog djela! Zato? Zato jer ona uope ne dopire
do umjetnosti, to jest, ne dopire do umjetnikog stvaralatva. Ona prilazi
gotovom proizvodu, dopire do njega, ne pitajui za njegovu mogunost. Evo
jedan primjer za to.
Imate u Krleinim Legendama, jedna se zove Michelangelo. Pazite, Mi-
chelangelo lei na onim skelama, pola metra ispod svoda Sikstinske kapele,
lei na leima i slika. to slika? Slika Boga, Adama, stvaranje svijeta! Dakle,
na djelu je stvaralatvo, i pritom mu u nos i oi kapa boja. Sad, ja neu biti
prost pa rei da on psuje toga Boga zato kaj mu to sad zagorava posao. On
se mui, ali sigurno i psuje, nije mu ugodno, pazite, boja mu curi po licu,
pa poludi... Dobro, strano se mui s tim Bogom i cijelim tim svodom, tim
rajem, stvaranjem svijeta, a onda mu dolazi papa sa svojom svitom, pa mu
vie: Pa, ta je, ti ljenjive jedan, zato te plaamo, pa zato jo nisi zavrio
s time!? Ljenjivac, parazit... i ovo i ono... Michelangelo to uje, die se, brie
si obrve, uzme kabao s bojom i sipa dolje na papu. Sad papa sigurno isto
psuje, ne ba Boga, ali, ubiemo te, nemre ti to tak, bu videl... ovo i ono.
E, sad, evo vidite, taj papa e kad sve bude gotovo, doi i rei: Dobro ajde,
mrcina jedna, dobro si to napravio! On je bio prvi estetiar, je li, koji je
to promatrao i dao svoj sud, dapae, platio je, imao je novac za to. A ovaj se
muio, ali tko to pita za ovo to smo oslikali, ovu umjetniku muku koja nije
samo umjetnika muka, nego prava ljudska muka! Mui se da bi doao do
nekog djela koje je prvoklasno, koje je epohalno. Ali, kao gotovo djelo, onda
dolaze svi estetiari, pa onda jedan veli ovo, on nalazi da je tu bilo ovoga, pa
gledajte ovo... iiii... joj... Onda foliraju, onda jedan od njih veli dovinuo se
do metafizikih visina! I onda se Michelangelo srui sa skele i sad se okree
u grobu jer je postao metafiziar u tim estetiarskim ustima.
Dobro, gledajte, tu sada imate odnos umjetnikog stvaralatva i djel
koja proizlaze iz njega, pri emu je na djelu upravo onaj klasini odnos,
sad emo rei izmeu spekulacije i metafizike. Spekulacija inzistira

rei emo fichteovski na identitetu stvaralatva i djela. Fichte veli: dje-
lovanje i djelo ujedno i nerastavljivo! To se ne d rastaviti! Ako insistirate
samo na stvaralatvu, na samom procesu, onda to Hegel naziva progres
u beskonanost. Ako ovo bacite na stranu pa insistirate na djelu, onda ste
opet metafiziar, onda ste dobar pozitivist, analitiar, i gotovo, a ne pitate
po emu je to, odakle to djelo. Dakle, metafizika je razdvajanje procesa od
rezultata procesa, proizvoenje od proizvoda, stvaralatva od rezultata tog
stvaralatva. Ako se ne uzme upravo kao neodvojivo! Imajte to stalno u vidu!
Mi smo pohvalili Kanta kad je tamo u onom spisu Streit der Fakultten rekao
da upravo revolucija sjedinjuje prirodu i slobodu. to je time reeno? Da
poinjete s razdorom, radvojenou. Ovo i ono treba sjediniti. Dakle, prio-
ritet je na razdvojenosti. Pa onda Fichte veli, ako poinjemo s razdvojenou,
nikad neemo doi do toga takozvanog jedinstva. I to je sudbina spoznajne
teorije kao takve, ona poinje s razlikom subjekta i objekta. Naravno, najprije
smo rekli s Descartesovom res cogitans-res extensa, to su samo drugi pojmovi,
terminologija za subjekt-objekt odnos. Treba poeti s identitetom subjekt-
objekta, ako sad govorimo s Fichteom. Dakle, ovdje imamo posla s identi-
tetom stvaralatva i njegova rezultata, a ne moete poeti s razlikom nakon
koje nikad neete doi do tog takozvanog jedinstva, pa onda kad okrenete
stvar, ne kreete s jedinstvom nego upravo s identitetom. I tu je prijelaz s
filozofije na spekulaciju.
Mi emo sad onda odmah doi do toga, ali evo gledajte, sad imamo posla
s Kantom, pa proitajmo itav ovaj stav: ... za prosuivanje lijepih predmeta
kao takvih zahtijeva se ukus, ali... Kant je poten pa odmah naglaava, ...
ali za smu lijepu umjetnost, to jest..., pazite dobro, to treba potcrtati, ... za
proizvoenje takvih predmeta genijalnost... Pa, kako je onda doao
do pojma ukusa i ta e ukus sada ovdje!? Naravno, tu se govori o estets-
kom ukusu, a onda ujedno, to nije identino, to moramo naglasiti: estetsko
i estetiko nisu identini pojmovi. Estetsko je ono to bismo nazvali, kao to
Kant govori, umjetniki pogled na stvar, a estetiko je teorijska pozicija koja
to pokuava objanjavati. Dakle, estetiar je teoretiar, filozof umjetnosti ili
gotovih umjetnikih djela. Ovo ukus spada dakle u to estetsko, i u tome jest
sada cijeli problem. Pa, odakle je to? Odakle uope ukus? to je to? Marx veli
kako itava historija ovjeanstva radi na oblikovanju pet ljudskih osjetila kao
ljudskih, koji omoguuju da proizvoenjem pazite, upravo proizvoenjem
dakle preraivanjem te takozvane prirode dolazimo do toga da moemo
stvarati i po principu ljepote.
[Dodatak: Budui da se, kad doemo do Hegela, vjerojatno neemo

zadravati upravo na tome, navest emo ovdje jedan njegov stav o Kanto-
vu pojmu ukusa: Sma dubina stvari ostala je za ukus nepristupanom jer
takva ne zahtijeva samo smisao i apstraktnu refleksiju, nego i dubok um i
jak duh, dok je ukus bio upuen samo na vanjsku povrinu, koja razigrava
osjete i za koju mogu vaiti jednostrana naela. Stoga se takozvani dobar
ukus i boji svih dubljih utisaka, i uti tamo gdje dolazi do rijei sma stvar, a
kada ono izvanjsko i sporedno iezavaju. Jer tamo gdje se otkrivaju velike
strasti i pokreti jedne duboke due... naime upravo u stvaralatvu
nije tu vie rije o nekim tankoutnostima ukusa i njegovu sitniarenju oko
pojedinanosti; osjea on da genij takvo tlo ostavlja daleko za sobom, i
povlaei se pred njegovom moi ne osjea se sigurnim i nema vie to da
kae. I odmah neto dalje naglaava Hegel upravo u Kantovu duhu: Iako
uenost ima dodue svojevrsno pravo vaiti kao i neto bitno pritom, ona se
ipak ne smije smatrati jedinim i najviim odnosom duha prema umjetnikom
djelu i prema umjetnosti uope. Znalatvo se, i to je njegova slaba strana,
moe svesti na poznavanje samo izvanjskih strana, tehnikog, historijskog
itd., a o pravoj prirodi umjetnikog djela, ne razabirati mnogo ili ak nita ni
ne znati. (Estetika, svezak I, izdanje Kultura, Beograd 1952., str. 68.)
Hegel time ukazuje na ogranieni domet estetskog i estetikog pojma
ukusa upravo u odnosu na ono bitno, o emu tako pogoeno govori i sm
Kant, naime, na umjetniko stvaralatvo! A rije je pritom o umjetnikom
stvaranju ili originalnom proizvoenju neega bitno novoga, jo-ne-vienoga
s jedne strane, i rezultata tog proizvoenja, dakle, njegova proizvoda u liku
gotova umjetnikog djela. Ne samo to taj ukus, dakle, nikako ne dopire do
tog stvaranja-proizvoenja kao procesa, po kojemu je to umjetniko djelo
tek mogue, i kao takvo izlazi na svjetlo dana (dakle, s obzirom na njegovu
bt), nego je taj estetski ukus, s druge strane, neprimjeren ak i u tom gotovu
umjetnikom djelu, jer ga, u najboljem sluaju, moe tek izvanjski opisivati u
njegovoj pukoj, danoj pojavnosti! Tako ima posla s istim fenomenom!
Tako taj pojam ukusa u svom bitno kontemplativno-teorijskom obliku posta-
je i ostaje isto estetiko-filozofijska kategorija ak i u historiji umjetnosti
prigodom tzv. valorizacije umjetnikog djela ime se kree po povrini, jer
nikada ne pita za smu bt a to znai: mogunost umjetnikog djela, to
jest, za njegovo stvaralako proizvoenje kao izvorni originalni in.]
Dakle, to je sada pitanje ukusa, a mi smo, recimo, u tom smislu umjetnici,
ne estetiari. Ako imamo smisla a nema svaki ovjek smisla za to! Pa mi
znamo dobro da nismo svi ba tako oblikovani, neemo sada ulaziti u to iz
kojih razloga, ima puno razloga, zar ne? Marx veli, za siromanog ovjeka
nema najljepe predstave. Pa naravno, mora raditi ko konj tamo, onda ga
vode na silu u kazalite, onda on tamo zaspi od umora. A trgovac minera-
lima nema nuno i smisla za ljepotu minerala, nego za njihovu trgovaku
vrijednost, i tako dalje. Svatko ima svoj odreeni odnos prema tome. Ne
mora svatko imati smisla za jedan cvijet, za estetski odnos, za umjetniko,
i tako dalje. Ali, kad tragamo za podrijetlom, za samom mogunou toga
da imamo ukusa, da uivamo u umjetnikom djelu, to je za tzv. zdravi
razum apsolutna nebuloza. Kad se kae, kao to sam ja rekao: najprije je bila
umjetnost pa je onda bila priroda kao lijepa priroda to je njima nebuloza!
Pazite, pejza! Ja sam u svojoj knjizi Praksa, vrijeme, svijet napisao: dogaanje
krajolika kao subjektiviranje vremenovanja. Kad gledate, vidite, kad uivate
u pejzau, vi ste ve oblikovano estetsko bie, pri emu ste u vremenu, a ne u
prostoru. Jer, krava je u prostoru, vidite, s onim svojim kontrastom, to smo
rekli. Ona je u istom prostoru, ona je prostorna, ona zna dobro: tu, tu je
trava, i ona to jede, pojest e i taj cvijetak, i manje-vie e se pokakati na to ili
ne, ali to je to. Ali vi, kada ste u jednom pejzanom odnosu, vi vremenujete,
vi ste onda par excellence ljudsko bie koje tu postajete, koje se dogaate.
Vi postajete umjetnik, recimo, u tom kontekstu, jer moete uivati u tome, i
tako dalje. Ali to je sad drugi problem. Meutim, ono to je sad tu najbitnije,
treba naglasiti da je Kant tu pojmom ukusa preao na podruje estetike, koje
mu onemoguuje premda se on tono ograuje od toga. Evo pogleda-
jte: ... za prosuivanje lijepih predmeta..., dakle gotovih umjetnikih djela,
... zahtijeva se ukus. Naravno da Kant ne polae rauna o tome odakle
taj ukus, nego konstatira. A sad, rekli smo, imao je on sve pretpostavke da
doe i do toga. Ali kao to, recimo, s pojmom revolucije nije iziao na kraj,
a kae revolucija sjedinjuje prirodu i slobodu pa onda bi mu odmah
moralo pasti na pamet, pa ekaj, ne samo Francuska revolucija ili bilo koja
druga, nego re-evolucija koja je na poetku svijeta, ona sjedinjuje prirodu i
slobodu. A zato to nije uinio to je morao tek Fichte napraviti! Pa, to je
drugo revolucija kao re-evolucija nego sloboda kao samodjelatnost!? Dakle,
proizvoenje sebe i vlastitog svijeta u jednom te istom aktu, kako Hegel kae
tamo u Jenskoj realnoj filozofiji iz 1805-1806.
Dobro, sad imamo jo malo vremena, pa emo morati zbilja prijei
na Fichtea. Ja mislim da je ovo dovoljno da objasnimo da je i ta, da tako
kaemo, toka obrata na djelu kod Kanta, koji je zapravo nekim stavovima
ovdje doao najdalje u itavoj svojoj misli, do granice spekulativnoga, pa se
vratio natrag. Ali njemu to moramo uzeti kao olakavajuu okolnost jer je
naalost ha, smijeno je rei na alost! imao iza sebe samo tradiciju
itave historije filozofije, naroito novovjekovnu filozofiju od Descartesa, i
dalje. Moemo ak govoriti da su ga ti deki zaveli, u tom smislu da su mu
filozofsku osnovu nali u spoznajnoj teoriji. A to je prekratko. Clare et distincte
moe se odnositi samo na spoznavalaki odnos prema svijetu, a gdje je sve
ostalo!? A sm dolazi, vidite, do svega toga i do slobode i do stvaralatva
i do spontanosti dakle do granice spekulativnog koju onda naputa, pa se
vraa natrag. Ali, im je od pojma praktikoga, za koji smo rekli da je obojen
etiko-moralno, da je prekratak, uinjen korak dalje s pojmom spontano-
sti spontanost nema vie nikakve veze s pojmom praktikoga u smislu
moralnoga suodnoenja, pa ak i u najdubljem svom znaenju. Fichte e
odmah doi ali opet s mukom, vidjet ete kako se i on mui, zajedno sa
Schellingom do pojma produkcije, proizvoenja, dakle stvaralatva, sa-
modjelatnosti. I Fichte e se sm vraati natrag na ono to je ve prekoraio,
a vidimo da je i Kant ve bio na putu da to prekorai.
Moramo sad malo bar poeti s Fichteom. Ja mislim da smo bar donekle
doveli itavu stvar do ove granice spekulativnosti na kojoj sada poinje Fich-
te. A naravno da emo sada to pokuati produbiti i nekako objasniti, a proli
puta sam naglasio kako e onda nai razgovori na kraju, s vaim pitanjima, i
tako dalje, pokuati neke stvari objasniti to nisam uspio do sada.
Ono to je u samoj osnovi ili poetku, kao to vidimo, filozofiranja ne
samo Kanta nego i Fichtea, pa onda ak i Schellinga kasnije, emu nije na
nekim mjestima mogao izbjei ak ni Hegel, lei upravo taj odnos teorije i
prakse, teorijsko-praktikog. Vidimo kako Kant tu onom treom kritikom
pokuava premostiti taj dualizam, s jedne strane teorijsko, s druge praktiko.
Dakle, ovo stvaralatvo kao umjetniko stvaralatvo, taj mu je kljuni medi-
um mogunosti prevladavanja odnosa teorijsko-praktikog, pomou mate,
kao stvaralakog organa. Dakle, imamo tu posla s ovim naporom. Taj odnos
teorijske i praktike svijesti pokazuje se upravo onako kako ga Fichte vidi ve
u Kantovoj poziciji, i to, dakako, prvenstveno s obzirom na jedini mogui
pravi smisao pojma primata praktikog uma. Fichte odmah vidi da mu je to
prekratko... Ne odmah, krivo govorim, on to vidi kasnije, ali doi e do
toga da mu je pojam praktikoga prekratak u ovoj, da tako kaemo, etiko-
moralnoj obojenosti suodnoenja subjekata s obzirom na ono to nazivamo
moralnim djelovanjem. Imate i u njemakom jeziku dva pojma koja su vrlo
precizna i koja treba upotrebljavati, moete govoriti moralisches Handeln ali
imate pojam Ttigkeit kao djelatnost, kao ovaj praktiki pojam u pravom smis-
lu, pa onda odmah samodjelatnost. Pri emu treba imati u vidu to da Fichte
tono dolazi do toga: djelatna je i ivotinja, kad kaete ljudska ili ovjekova
djelatnost, onda ste prekratki, morate rei: ovjekova samo-djelatnost, jer to
je pozicija ljudskoga. Jako je djelatan lav ba sam to gledao na televiziji
i krokodil je tako djelatan s onim zubima, a ovjek je samodjelatno bie,
a ovi filozofi e rei umno bie. Pri emu je pojam umno, um, prije svega
onaj primat praktikog uma. Fichte uzima doslovno to znaenje! To znai:
um je po svojoj biti praktiki. To je konsekvencija. Jer, u emu je inae taj
primat? Pri tome pojam praktikoga sad naputa etiko-moralnu sferu i biva
priblien onome to e do kraja, rekli smo, Hegel u IV. glavi Fenomenologije
duha iskazati konano prvi puta do kraja, konzekventno moderni pojam
prakse. Pri emu je osnovni ovjekov odnos spram prirode koja je tu njego-
vo djelo. Kad to kaete zdravom razumu, onda se on na to snebiva, gle, ne
znaju razliku izmeu Bojega stvaranja i ovjekova proizvoenja, ali to nije
isto! Kad kaemo, priroda je ovjekovo djelo, ona je time rezultat njego-
ve proizvodnje, i on ima posla samo s tom ve proizvedenom prirodom.
Hegel dobro kae, kad kaete priroda, vi ste je ve preinaili, ona je po-
jam, vi imate posla s pojmom. Jer, inae, o emu govorite? Do toga je Kant
doao, to smo proli puta naglaavali, naime, u pojmu predmeta lei pojam,
ili pojam i predmet su identini. Kad kaemo predmet, mi kaemo pojam
predmeta, a ne treba to naglaavati, to je jasno, to se podrazumijeva. Dakle,
mi imamo posla s pojmom predmeta, s pojmom prirode, imamo posla s
prirodom koju smo prisvojili. Pa, Hegel zato dobro kae, ve smo imeno-
vanje neege jest njegovo prisvajanje, proizvoenje. Etnolozi su istraivali
ona takozvana primitivna plemena i takozvani primitivni jezik, to su prvo-
klasna istraivanja, i to me sad asocira, nali su da prvobitna, najprimitivnija
plemena barataju u najboljem sluaju sa 150 rijei. A onda su ujedno istraili
za suvremene politiare da barataju isto sa 150 rijei. Pa to je zgodno, ja sam
rekao, pa, deki, vi ste ba pokvareni, kako moete za nae politiare rei
takvo to!? Ali gledajte, imate pred sobom drvo, umu, ali on veli to...
to... On barata jednim pojmom i pokazuje rukom. Pa sve je to i aba,
i drvo, i uma! A gdje je uma to je ve uasna apstrakcija, apstraktni
pojam. Dakle, ovo apstrahiranje, to da vi moete rei drvo, a pod time se
misli bukva, grab, jela... stotine vrsta, da ne nabrajam sve to je drvo! Pa,
to ti je drvo? Drvo je apstrakcija, to je pojam! A ti ipak tono zna na to se
to odnosi! Pa ima pojam ivotinja! Koja ivotinja, kakva ivotinja, tko je to,
od gliste do slona, sve spada u ivotinju! Ili biljka biljka je i ovo-i-ovo-
i-ovo... Dakle, ve imenovanje je prisvajanje te takozvane prirode i njezino

pretvaranje u ono to je klasina filozofija nazvala die zweite Natur, druga
priroda (ili kantovski: predmet), koja se nama javlja u kulturi, civilizaciji, u
proizvoenju, u prisvajanju te takozvane vanjske prirode, pa se onda neki
tome rugaju. Tako se Goethe ruga na jednom mjestu, napisao je pjesmicu o
tome, pa veli: ono je vanjsko, a ono je unutranje, a on veli: pa to vam je isto,
vanjsko je unutranje, a unutranje je vanjsko. Bio je dobar prijatelj s ovim
dekima, klasinim filozofima, pa je znao bitne stvari. To je, dakle, Goethe
rekao, a da ne govorimo o ovim drugima, Hegelu itd.
Dakle, problem je tu poetak odnosa teorijsko-praktikoga, to je
prekoraivanje prije svega to e Fichte napraviti, jer Kant nije konsek-
ventno i eksplicitno iao na prevladavanje spoznajno-teorijske pozicije, a ve
ju je prevladao. Odgovor na njegovo pitanje, jesu li mogui, i kako, sintetiki
sudovi a priori kljuno je mjesto koje znai razrjeavanje problema spoz-
najno-teorijskog odnosa subjekta i objekta. To je Kant ve napravio, a sada
Fichte ide korak dalje, naravno, da pokae, da mora prekoraiti tu granicu jer
se inae jo uvijek nalazimo u apstrakciji. Evo, pazite to je ono to smo ve
bili rekli, kad on veli, dragi Kant, pa rekao si Ja mislim, kao poetak, pa to ti
je rekao ve Descartes, zar ne vidi da si time rekao ono to je ve i Descartes
rekao, cogito ergo sum. Ja sam samo po tome to mislim? Zar nita drugo? Pa
si zato morao rei: Ja, Immanuel Kant, mislim, pa onda moe poslije toga
s Descartesom rei ...dakle jesam, ali ne ostati samo s ovom apstrakcijom. I
to je onda Fichte pokazao, temeljito izveo i ukazao na to. Pazite dobro, do
dananjeg dana mnogi u tome nisu prevladali Kanta jer nisu razumjeli to on
govori. Pri tome je on sm kriv, sukrivac. Jer ga nisu ni itali. Fichte govori o
duhu Kantove filozofije, a ne o formulacijama poput Ja mislim, koja mora,
kao samosvjesna pozicija, moi pratiti sve nae predstave ili predodbe, i
tako dalje. Dakle, ovo Ja mislim nedostatno je, jer njime ostajemo u hori-
zontu onoga to je utemeljio Descartes s Cogito ergo sum.
Pri emu, ovo Ja jesam odnosi se samo na ovjeka kao mislee bie. Ja
mislim, pa onda time ja jesam. To je onda, kako smo rekli, kroz cijelu histo-
riju filozofije, samo to je ovjek. to je, naravno, jedan golemi problem. Kad
malo razmislite, da bi sad kroz cijelu historiju odreenje ovjeka bilo samo
homo sapiens ili animal rationale!? A mue se svi svojim cjelokupnim ivotom.
Cijela historija, tako da im na nos ide ta muka da bi preivjeli, taj ovjek. Pa
nisu doli do pojma prakse, a radili su, dodue samo neki, pa to je ono to
su bili samo oni koji nisu radili u tzv. materijalnoj proizvodnji. Platon je to
onda lijepo odredio pojmom ideje, a Aristotel je rekao, pa to, ja sam samo
teoretiar, filozof, je li! Dobro, trebalo je prisiliti te deke da malo nekaj delaju,
a ne da im robovi i oni tamo zanatlije sve pripreme, pa su onda oni mislili da
je sve to neto gotovo, samo po sebi razumljivo. E, pa, nije! Deki, morali ste
malo delati! Probajte si cipelu napraviti da imate kaj oblei. Nemrete ovak,
Ma to je ideja, znate! [smijeh u publici] Dobro, dobro, Platona moramo
uzeti ozbiljno, on je bil pametan deko, rekli smo. Tragao je, poput Sokrata,
za onim opim, za pojmom, pa je to nazvao idejom, ali kao hipostaziranim,
obogotvorenim pojmom transmundano!
Gledajte, moram time poeti, kao podsjetnik, mi smo o tome govorili,
ali da bismo doli do Fichtea, moramo ukazati na to gdje sad on poinje tu
nakon Kanta i kao njegov uenik i kritiar, i nastavlja i traga za onim to on
kae, pravi duh te Kantove misli. Pazite, kad kae, pravi duh, Fichte hoe
rei, nemojte iz Kanta praviti samo to, pukog spoznajnog teoretiara, i ostati
samo na tome, kad je on ve prevladao to stanovite. Dakle, treba napraviti
iskorak, s onu stranu spoznajne teorije. A to, kad malo bolje razmislite, kakav
je to iskorak? To je iskorak s onu stranu filozofije! Ili, ako hoete tako to
je isto metafizike! Spoznajna teorija je naime i ivotno i misaono
metafizika pozicija par excellence. Ona je ne samo bez dubine, kao to kae
Schelling, nego je antiivotna!
I sad, kad malo promislimo sve to skupa, onda emo vidjeti kako je od
svojih poetaka filozofija zapravo bila metafizika. To moemo prikazati ba
najbanalnije s Kantom, kad se izgubio u metafizikim vodama. Kad je doao
na pojam ukusa, onda je uzeo gotov umjetniki predmet kao polaznu toku.
I to je onda odvojio od onog procesa, premda je dodao i ono da moda...
Dakle, cijela filozofija se kree po onome to e Kant svojim pojmom stvari
po sebi, i kasnije Marx u Kapitalu, napraviti distinkciju izmeu upotrebne
vrijednosti i razmjenske vrijednosti. I sad, da vas malo izazovem a imam
pravo jer se i na mene to odnosi: mi smo bia koja ivimo iskljuivo u hori-
zontu upotrebne vrijednosti. Zato nam, kako sam rekao na jednom mjestu,
Marx lei pod krevetom i pod stolom, svaki dan, po noi, i tako dalje. Mi
se nikad ne odmaknemo od pojma upotrebne vrijednosti ili predmeta
upotrebe! Svega onoga to je gotovo. Pa, kad mi pitamo, pa tko je te cipele
napravio, pod kojim uvjetima, zato... tko je zasijao tu penicu, pod kojim
uvjetima, koliko su mu platili tih lipa za jedan kilogram? Pa tko te to pita!?
Nije vano! Moda crkava od gladi, jesu mu djeca umirala od bolesti, je li
imao to jesti!? A sve je to sadrano u kruhu koji smo kupili u duanu, pa se
veli, joj, kak je fini taj kruh... A to je nama dosta! Pa, i meni je dosta, jer tre
bam ba dobar kruh, pa neu valjda jo pitati, odakle sad taj kruh. Tko te to
pita!? Pa mi vele, ujte profesore, jeste vi ist ponoreli, pa kaj se z tim bavite,
mi smo mislile da ste vi pametniji! [smijeh u publici] A ja sam rekao, pa dobro
ste mislili da sam ja pametniji, ali ja nisam pametniji, ja sam kao i vi!
Dakle, kad kaemo da se moramo vratiti na ono bitno, onda za prijelaz na
Fichtea moramo citirati Kantov stav: Premda e se u produetku pokazati
moda da ne omoguuje teorijska mo praktiku..., pazite, to Kant govori,
... nego da obrnuto, praktika mo tek omoguuje teorijsku... Boe
dragi, pa to je explicite iskazano da je um po sebi praktiki i da on tek u
primjeni svojih zakona na jedno ne-Ja, koje ga ograniava, postaje teorijski.
To je Fichte, nakon Kantova primata praktikog uma, de facto ponovio tamo
u jednom produetku da pokae smisao i znaenje, doseg, domet, dakle,
ove Kantove teze o pojmu primata praktikog uma. Pri emu, naravno, ve
iz ove formulacije vidimo da Fichte nije ostao u horizontu praktikoga kao
etiko-moralnoga. Proitat u jo jedanput: Premda e se u produetku...,
on misli ono to e sada pokazivati, naime, tu e izvesti onu svoju Wissen-
schaftslehre, ... premda e se u produetku pokazati da ne omoguuje moda
teorijska mo praktiku, nego da, obrnuto... pa to mu je rekao Kant, ne!?
praktika mo tek omoguuje teorijsku..., pa dodaje, da je um po sebi
naprosto praktiki, to znai primat praktikog uma, i da on tek u primjeni
svojih zakona..., dakle, praksa u svojoj primjeni na jedno ne-Ja, koje ga
ograniava, postaje teorijskim. Moramo svijet najprije prisvojiti-odjeloviti,
pa ga onda naknadno sad emo rei odraavati!
Ja sam isto tu malo kriv, mi smo tukli one staljiniste s njihovom teorijom
odraza, a zapravo je cijela filozofija, od Platona do danas teorija odraza.
Evo! A ja sam mislio da samo dijamatovci to govore. A oni su bili u pravu,
ovi staljinisti su bili u pravu kad su insistirali na teoriji odraza kao spoznajnoj
teoriji, kao filozofiji. Samo, naravno, staljinist nikad ne moe doi do speku-
lacije, on bi tada sm sebi skoio u usta. Ali, to je druga sad pria!
Dakle, ovaj uvid kojim hoemo sada pojasniti, koji se sa svoje strane ponovo
temelji na ovome to je tu reeno, vidjet emo kasnije, na samoosvjeivanju,
ukljuuje u sebi spoznaju da i u teorijskoj filozofiji kritiki um kritizira sa-
moga sebe. Da dakle, u Kanta, razum koji vai kao jedna ista teorijska mo,
svoj korijen isto tako ima u praktikom umu kao i teorijski um. I tu je na
djelu ona Hegelova kasnija primjedba, na snazi, kako um kumuje razumu.
Kad Hegel u svom spisu iz 1801., poznatom kao Differenzschrift, to iskazuje,
da je Kantovu pojmu razuma kumovao um, on ve misli fichteovski, kao

ono praktiko-proizvodilako-stvaralako. Onda moe naknadno govoriti o
razumu koji ima posla s gotovim predmetima. Onda ga Fichte naziva Behlter,
spremite, to jest, razum ne radi nita nego samo sprema gotove predmete
i tu ih oslikava, tumai. Dakle, da je um kumovao tom pojmu razuma, pa to
nije nita drugo nego pojam primata praktikog uma ili hegelovski spe-
kulativni pojam pojma ali ve miljen u proizvodilako-stvaralakom smi
slu. Dakle, um opskrbljuje razum predmetima o kojima e onda on govoriti,
naalost, ak kao danostima. Za razum je predmet dan. Premda mu je Kant
postavio pitanje predmetnosti predmeta, kao bti predmeta, kao mogunosti
predmeta, jer nisu razmiljali o tome po emu je taj predmet mogu. Kant je
dao jedan jedini odgovor, u smislu spoznajno-teorijskom, jo samo subjekt
spoznavalatva ili spoznajni subjekt stoji iza predmeta da bi predmeta uope
bilo. Ili: on je sabiratelj, sakuplja osjetilnih podataka da bismo do predmeta
uope doli. Evo, rekli smo drvo, pri emu svi oblici drvea ulaze u jedan
jedini pojam. A rekli smo i za kamenu sjekiru. Pitao sam jednu susjedu, a
znate vi, gospa sseda, kaj je to kamen!? Juoaj, gospon profsor, kak se vi
zgodno alite, pa kak ne bi to znala!? Eto, ona zna. A jedino joj je Michelan-
gelo znao to je to!
Dobro, ako je bt uma da sm sebe odreuje, a ne neto ili netko dru-
gi, dakle, u samoodreenju, u djelatnosti koja je ve miljena kao samodje-
latnost, koja je usmjerena na samu sebe, koja ima da postane svjesna same
sebe, dakle, ako je um miljen kao samosvijest, to razum jo ne misli, a
samosvijest nastaje pomou vlastitoga djelovanja, tj. samodjelovanja, onda je
um po sebi tj. promatran bez ikakvog ogranienja isti praktiki um,
te onda ni razum nije nita doli taj isti um, samo je, kako kae Fichte na na-
vedenome mjestu, u jednom odreenom smjeru, naime, na izvjestan nain,
ogranien.
A tu bismo mogli, ako anticipiramo malo dalje izvoenje u Fichteovu
duhu, kazati ovo i drugaije: kao teorijski, um je ogranien bitkom. Fichte
ga odreuje svojim pojmom ne-Ja. Ono drugo od Ja koje je njegov, zapra-
vo, proizvod. To e kasnije Hegel jednostavno rei, bitak jeste produciranje
i produkt, istovremeno. Pazite, to je Fichteova pozicija. Produciranje kao
proces, i produkt kao rezultat toga procesa. Dakle, i proces i njegov rezultat
imenuju se tu bitkom, dakle onim to jest. Nije, naime, samo produkt ono
to jest, nego i ono to proizvodi taj bitak, taj proizvod. Dakle, nerastavljivo
i identino, u jednom istom aktu, proizvoenje, dakle produciranje, i pro-
dukt. To je bitak. Evo, to Hegel formulira, naravno kad mu je ve Fichte to

omoguio i rekao: djelovanje i djelo ujedno. Evo, to je pozicija, to je ono to
je Fichte nazvao, vidjet ete, svojom kovanicom Tathandlung. Kad doemo
do toga, vidjet emo kako se i Fichte zabadava zapravo mui. Gledajte, taj
pojam Tathandlung, teko ga je prevesti, ali to je sloeno od Tat i Handlung:
Handlung je radnja, a Tat recimo in, to bi onda bilo inodejstvo; ja sam to
preveo izrazom djelotvorna radnja, ali ni to nije primjereno. Pogledajte to
Fichte sad tu govori. Suprotno pojmu Tatsache, u njemakom jeziku, pazite,
Tatsache je injenica, a pogledajte, u samom pojmu mu lei ono to je on mo-
gao koristiti, samo da ukae na to Nijemcu: Pa zna ta si rekao? injenica je
u-injenica. Dakle, nije trebao kovati novi pojam Tathandlung, mogao je rei
samo ovo: Pa, zar ne vidite da vam u pojmu ve lei ovaj Tat, ovaj in, djelo,
djelatnost, proizvoenje!? Dakle, stvar moe biti tek onda ako je uinjena,
proizvedena. U pojmu injenice lei ono na to je onda kasnije Marcuse
prvoklasno ukazao. Iza injenice treba tragati za initeljem. injenica posto-
ji samo za initelje. Onda se oni nai zdravorazumski mudraci, i tako da
lje, ude kad Hegel veli, tim gore po injenice. Pa naravno, za mene je
injenica neto drugo, a za tebe je neto drugo, tree... Ja sam initelj svoje
injenice. Eto, ja stojim iza toga. Prema tome, ti se moe pozivati na svoje
injenice, a ovaj na ove. Pogledajte ove nae diskusije, svaki dan na televiziji,
neu imenovati: deset razliitih interpretacija jednog te istog ina! Vi znate,
kad gledate, niste pali s neba. Svatko ima svoje injenice! Prema tome, Hegel
ima pravo kad kae, tim gore po injenice. Zato? Ako ne pita za initelja!
To jest, vidite, to je metafizika pozicija zato jer insistirate na gotovosti. Za
mene je to, to-i-to, gotovo! A ne pita, odakle? Dakle, ne pita za proizvoenje
injenice. Tko stoji iza toga? Tko stoji iza ba te i takve injenice? Pa to su
razliiti subjekti, razliiti interesi, razliite namjere, i tako dalje. ak i tako-
zvana historijska razdoblja: injenica je danas za nas drugo nego za nekoga
prije tristo ili hiljadu godina. Pa kad kaete, na primjer, dajte zamislite ovo,
kad biste Aristotelu rekli neke stvari do kojih je kasnije dola klasina filozo-
fija, on bi rekao, sluajte, vi smatrate da sam ja totalno lud, pa jeste vi ludi!
Aristotel, na primjer, pojma nema to je historija, ne zna ta je vrijeme. Znate
kako je odredio vrijeme? Kao prije, sada i poslije, pa to je ovo pred nama,
ali jo ne u nama! On pojma nema o vremenu, nema pojma ni o historiji, on
ima genealogiju, kronologiju, i tako dalje. Dakle, kad biste tada njemu rekli da
je priroda ovjekovo djelo, da mu Kangrga doe s takvom tezom, pa on bi
rekao, o-ho-ho, pa nismo znali da u Grkoj postoje ovakvi luaci!
Dakle, to su te takozvane injenice. Za Aristotela je injenica bila drugo

nego za klasinu filozofiju ili za nas. Da eto... I onda se veli, to je to vrijeme!
Dajte mi, molim vas, drugi puta kad doem, odgonetnite to je to vrijeme, pa
emo to zapisati, a u ja onda napisati novu raspravu!
Dobro, sad smo dakle doli do Fichtea, tako da to samo treba jo doraditi.
Ali da se podsjetimo, idui petak je Veliki petak, hodite doma, jedite unku i
delajte pisanice, pozdravite roditelje, i vidimo se u petak 13-oga!
6. predavanje (13. travnja 2007.)
Kolegice i kolege,
mi smo proli puta ve openito doli do Fichtea, pa nam je sad glavni zadatak
da nekako produbimo osnovne teze, te emo u nekoliko toaka pokuati to
pokazati, konkretizirati ono to je ve najavljeno, a u prvom planu nam stoji
taj, mogli bismo ak kazati, kljuni odnos Kant-Fichte. Zato? Iz nekoliko
razloga, jer Fichte ne samo da je sebe smatrao nego je bio faktiki ono to se
naziva Kantov uenik, ak se deklarirao Kantu kao takav, pa je bio nastavlja
njegove cjelokupne misli. Ujedno je bio i prvi pravi kritiar Kanta koji je
naglasio a to je bilo kritiko jedno stanovite da on hoe obnoviti sm
duh Kantove misli, filozofije. Ali ono to je tu zapravo bitno, jeste upravo
to to je Fichte uinio taj, u historiji filozofije, kljuni iskorak iz filozofije u
spekulaciju.
Kad se to kae, onda je naravno ve implicirano da to nije tako jednosta-
van posao, zadatak, tako da se Fichte jako mui, kako smo rekli, trudi, i zato
u poetku i dosta luta u ovoj namjeri da prevlada ne samo Kanta, njegovu
bitnu poziciju. I ne samo ono to je karakteristino za njega, nego bitno za
novovjekovnu filozofiju koja je ostala u horizontu spoznajno-teorijske pro-
blematike. Fichte to sve prekorauje, prevladava, i tu se on mui, i sm ostaje
jo jednim dijelom u tradiciji, naravno, u onome to bismo rekli, u tom od-
nosu filozofija-spekulacija. Nai ete kod Fichtea puno takvih momenata, mi
emo na to ukazivati, jer to nije sad pitanje samo Fichtea nego upravo toga
odnosa filozofija-spekulacija, tako da je Fichte dobrim dijelom i sm ostao
filozof, u tom kontekstu. Ali ono to smo naglasili, jeste upravo to da je ta
transcendentalna filozofija pretpostavka mogunosti spekulacije, pa Fichte
onda sm sebi veli: a to sam ja drugo nego upravo predstavnik toga, i time
sm sebi donekle protivurijei. O tome emo govoriti malo kasnije, jer termi-
nologija mu nije odgovarajua, protivurijei onome do ega mu je stalo. Kad
kae transcendentalni idealizam, to je ve vraanje natrag, i s obzirom na
onaj pojam transcendentalnoga i na pojam idealizma.
Ima jedna udnovata stvar, pazite, sve do Hegela pojam idealizma. Ja
u vam ba to citirati kad doemo do Hegela. Na koga tu mislim? Pazite, to
je zgodno, jedini Henri Bergson u modernoj filozofiji, u svojoj Stvaralakoj
evoluciji, pita, pa to je s tom idejom? Pita se, da li uope smijemo upotreb-
ljavati taj pojam ideja!? A za sve klasine filozofe to je neto samo po sebi
razumljivo, to je gotovo nevjerojatno. Pa onda imate to ak i kod Hegela, taj
apsolutni idealizam!
108 MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 6. predavanje (13. travnja 2007.)
Dakle, ovo to je nama sad zadatak, mi emo u nekoliko toaka pokuati,

prije svega, locirati, taj vidjet emo, naravno problematski odnos
izmeu Kanta i Fichtea u tom smislu da se pokae ono to Fichte nasljeuje,
to mu je bitno, gdje je ostao jo kantovac, a gdje je prekoraio tu granicu, i
gdje je on ve sad emo to ovako rei, to treba uzeti doslovno osniva
ili zaetnik spekulativne misli. Dakle, pazite, rei emo kasnije i to, Wissen-
schaftslehre, dakle, Nauka o znanosti, dakle, ovo izlaganje nauke o znanosti,
Wissenschaftslehre, djelo se zove Grundlage der gesamten Wissenschaftslehre, dakle,
Osnova cjelokupne nauke o znanosti. Pazite ovo, nauka o znanosti, to je zapravo
jedna apstrakcija, kojom, isto kao palijativ, Fichte zapoinje i time eli izii
iz dimenzije filozofinosti. Ali, to mu ne vrijedi ba puno!
Fichte je roen 1762. a umro je ve 1814. Imao je velikih neprilika ve u
mladosti jer je bio prvi revolucionarni mislilac. Nismo time sasvim u pravu,
jer, rekli smo, ve je Kant to bio, dakle itava klasina filozofija ima tu svoju
revolucionarnu poziciju. No, dobro, ali Fichte se eksponirao tako to je pisao
u svoja dva rana spisa kojima je pod pseudonimom jer, naravno, bilo bi
to tada u Njemakoj vrlo nezgodno za njega opravdavao teorijsko-
-filozofski Francusku revoluciju. To nije bilo ba tako bezopasno koncem 18.
i poetkom 19. stoljea. Dakle, Fichte naziva svoju bitnu misaonu poziciju
nauka o znanosti koju, meutim, ve unaprijed oznaava tako da ispod
toga naslova odmah mogli bismo kazati, kritiki, dakako dodaje: ili...,
pazite dobro, ... takozvana filozofija, so genannte Philosophie, pazite,
takozvana. Zato takozvana? Zato jer se ve tu ograuje od onoga to
se tu pod filozofijom razumije, naravno, naroito u ovom novovjekovnom
razvitku od Descartesa do Kanta, pa i Kanta samoga jo, dobrim dijelom. A
sebe, kao to smo rekli, smatra uenikom i nastavljaem Kantove filozofije, a
da istovremeno ne eli da bude kantovac.
Upravo zato treba poeti, s obzirom na itavo postavljanje toga proble-
ma s Fichteom u odnosu na Kanta, prije svega, oveim navodom koji ve u
poetku objanjava ono bitno to e nas tu pratiti u izlaganju Fichteove cijele
spekulativne misli, njegova misaonog napora, u ijem e se tragu odvijati i
nae razmatranje kasnije. Naravno, ne samo Fichteovo nego i Schellingovo,
pa onda i Hegelovo. Naglaavajui kako se neki mogu, toboe, slagati u
rijeima nekoga suda, a da ih ujedno svatko uzima u drugom smislu, Fichte
kae ovo evo, to je sada njegovo razmiljanje o vlastitu odnosu spram
Kanta, a onda i svega onoga to se oko Kanta dogaalo u njegovo vrijeme,
pa ak i vrlo pogoeno anticipira, moemo rei, sve do dananjeg dana: Kan-
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 6. predavanje (13. travnja 2007.) 109
ta jo danas tumae, interpretiraju, tretiraju kao spoznajnog teoretiara! A

ve ga je, kao takvoga, Fichte prevladao. Dakle, mislim upravo tu spoznajnu
teoriju. Zato Fichte naglaava duh Kantove filozofije koji vie nije spozna-
jna teorija. Evo to Fichte kae:
Otuda dolazi to da Kanta nisu razumjeli i da Nauka o znanosti nije naila
na odaziv, pa ga zacijelo nee tako skoro nai. Sistem Kantov i sistem Nau-
ke o znanosti idealistiki su ne u obinom odreenu smislu nego upravo u
navedenom odreenom smislu rijei. Ali, moderni su filozofi svi zajedno
dogmatiari.... kasnije emo ba insistirati na ovome ... te su vrsto
odluili da to i ostanu. Pazite, on kae: moderni su filozofi svi zajedno
dogmatiari... pod dogmatizmom, vidjet ete, kasnije kad doemo malo
do razraivanja toga, Fichte prije svega misli i odreuje to terminoloki, s
jedne strane dogmatizam, a s druge idealizam, kao svoju vlastitu poziciju i
ono to je, kako on misli, najbolje u Kanta. To su dogmatiari. Meutim, on
pod dogmatiarima misli i materijaliste, za razliku od idealizma. Ali ujedno,
tu je impliciran njegov stav spram onoga karaktera filozofije koji se zapravo
odvija u horizontu spoznajne teorije. I tu Fichte izjednauje zapravo novo-
vjekovnu filozofiju sve do Kanta onog vremena, s tim spoznajno-teorijskim
problemom, dakle, teorijom spoznaje. Pa kae ovo: Kanta su otrpjeli samo
zato to je bilo mogue da ga naprave dogmatiarem. Dakle, u ovom smislu
da ga tretiraju kao spoznajnog teoretiara. Nauka o znanosti, s kojom se
ne d napraviti takva preobrazba, nuno je nepodnoljiva tim filozofima.
Vidite da se Fichte odmah razgraniava u odnosu na filozofe i filozo-
fiju, naravno, njegova vremena, ali ne samo to. Pa onda dodaje ovo: Brzo
irenje Kantove filozofije, poto su je shvatili kao to su je shvatili... to
on potcrtava, a to znai, kao spoznajnog teoretiara i nita vie ... nije
dokaz temeljitosti nego plitkosti naeg vijeka, jer mu je ona u tom obliku
najpustolovniji izrod... pazite, Kantova filozofija je izrod, on misli da
je Kant ve prekoraio granicu toga dogmatizma, kako ga on naziva ...
najpustolovniji izrod to ga je ikada stvorila ljudska mata... ovo mu je
zgodno s matom ... pa nije nimalo na ast otroumnosti njegovih bra-
nitelja to to ne uviaju. Dijelom se lako d dokazati da se ona preporuila
samo time to se pomou nje uklonila... pazite dobro, to je sad kljuno
mjesto za ono to nazivam odnos Kant-Fichte ... pomou nje se uklonila
svaka ozbiljna spekulacija.
Ovdje Fichte prvi puta istie ovaj pojam spekulacije u odnosu na filo-
zofiju i na svaku moguu interpretaciju Kanta kao iskljuivo filozofa-spo-
znajnog teoretiara, pa onda kae da Kanta nisu razumjeli, a on traga za

duhom, jer stvarno s pravom uvia na mnogim mjestima ono to smo proli
put otvorili na tom estetikom, da tako kaemo, umjetnikom podruju, u
Kritici rasudne snage, kad smo pokuali ukazati gdje se Kant zbilja najvie
pribliio spekulaciji. Taj spekulativni moment lei, rekli smo, kod Kanta, ne
samo u primatu praktikog uma, koji je prvi korak u to, nego u pojmu sponta-
nosti. Pojam spontanosti nije filozofski problem, i neete ga nigdje nai nego
tek u Kanta. Kant jo sm misli da je to filozofski pojam, ali time je on ve
zakoraio na put spekulacije, a da ne govorimo o drugim momentima gdje
Kant jo polovino, nedoreeno, zapravo utire put spekulaciji, prije svega
Fichteu. ... to se, dakle, pomou njih uklonila svaka ozbiljna speku-
lacija te su misili da opskrbljeni poveljom Velianstva... to on veli pod
navodnicima, a misli se, ako se poziva na Kanta, onda si zato veliki mislilac
... mogu i dalje gajiti omiljeni povrni empirizam. Evo, to kae Fichte,
kao prvo svoje, da tako kaemo, razraunavanje, implicitno, s Kantom kao
spoznajnim teoretiarem, i s ovim interpretatorima Kanta kao takvoga, u
drugom smislu.
Moemo sad rei da je u ovom stavu nakon Kanta sadrana itava Fich-
teova ne vie filozofijska vidjeli smo da je to takozvana filozofijska, i
tako dalje nego upravo spekulativna pozicija. A pri tom je dragocjeno to
to sm Fichte eksplicitno naglaava svoju bitnu razliku spram filozofije i fi-
lozofa kao takvih, a ne samo onih njegovih suvremenika. Dakle, on je ujedno
bio prvi i jedini koji je jasno i glasno anticipirao samu sr filozofije kako 19.
tako i 20. stoljea sve do dananjeg dana. Fichte ima nekih stavova koji su
fantastini, anticipatorski za gotovo dva stoljea iza njega.
Dakle, zato je u ovom navedenu stavu, kad bismo se sad htjeli fiksirati na
to to je reeno, da se analizira mi emo sad pokuati provesti po tokama
te bitne momente mogli bismo kazati da je ve tu sve reeno kao ono
iz ega se d deducirati cijela Fichteova pozicija, a kao ono bitno upravo
naglaena razlika izmeu filozofije koju on tu naziva, vidimo, dogmatizmom,
i svoje i svake spekulacije. To je tu ve iskazano. Dakle, tu bi na zadatak bio
da pokaemo svu dubinu i dalekosenost Fichteove pozicije jer je upravo
on bio i ostao, moemo kazati, najdosljedniji spekulativni mislilac u histo-
riji filozofije. Njega je slijedio jednim dijelom njegov, moemo ak kazati
nastavlja i uenik Schelling, a u svom prvom spisu uz 1801. i Hegel. Pri
emu, vidjet emo, Hegel dezavuira spekulaciju za volju filozofije, to emo
tako kazati, i hoe poto-poto biti filozof. A Fichte mu je pripremio osnovu
da moe uope na najviem nivou filozofirati, na onom spekulativnom ni-

vou. Spekulacija je mogunost filozofije sad bismo to mogli tako rei o
tome emo jo govoriti, ali ovdje ostajemo pri tome da je on najdosljedniji
spekulativni mislilac u cijeloj historiji filozofije do dananjeg dana. Moemo
jo i naglaeno kazati, da je on utemeljitelj spekulacije, ali u kasnijoj filozofiji,
njegovi ga i kolege i suvremenici, Schelling, Hegel, nisu slijedili ba dosljedno
do kraja.
Dakle, da se sad vratimo na ono to smo samo naglasili. Pitanje je na to
prije svega misli Fichte kada kae da su ti Kantovi tumai, a naravno ne samo
oni, Kanta shvatili, kako on veli, kako su ga shvatili. Pa, kako su ga shvatili?
Pa shvatili su ga jedino kao spoznajnog teoretiara! Ovo emo sada identifici-
rati s pojmom filozofinosti. Tako se zaista itava stvar odvija. Ja ne znam da
li bih imao pravo na jedan ovakav stav nakon cijele historije filozofije, da nije
to moda preuzetno s moje strane, ali imam pravo da to iskaem barem kao
pitanje. Ja mislim da se itava historija filozofije kree u horizontu spoznajne
teorije, i sad emo jo naglasiti od Platona do danas! I jedino je Fichte tu
probio taj niz, taj put, taj razvitak, i tako dalje. Od pojma ideje s Platonom pa
sve do danas! Danas imate toliko tih pravaca, pazite, na primjer, Husserlova
fenomenologija pa to je, znate, alosno vidjeti, nakon klasine njemake
filozofije ostala je puka spoznajno-teorijska pozicija. To je doista alosno.
Danas je on najmoderniji, zajedno s Heideggerom, i tako dalje. Dakle, to je
moja teza s kojom se, dakako, ne morate slagati, ali takvu emo tezu pokuati
u izlaganjima opravdati i konkretizirati na nekim stavovima, na materijalu, pa
emo vidjeti koliko daleko to moemo zastupati.
Dakle, Fichte, kad govori o tim dogmatiarima, da nisu shvatili Kanta, da
su ga razumjeli kao to su ga razumjeli, to je prava anticipacija. Imate u 19.
stoljeu cijeli pokret novokantovaca s geslom Zurck zu Kant!, Natrag
Kantu!, a izbacili su mu van bitni pojam primata praktikog uma! Pazite, pa
su kao etiari ostali u teorijskoj sferi. A Kant je ve pokazao kako jedino u
dimenziji trebanja moemo uope govoriti ne samo o moralnoj poziciji, ne
samo za utemeljenje etike, kao praktikom stanovitu. Hegel kasnije kae:
ono treba da jest pojam ovjeka. Pa naravno, nema nikakvog treba da za
ivotinje! To treba da postavlja sebi samo ovjek. Ne moe glisti rei, ti,
glisto, trebala bi postati lav, ne!? To je smijeno! Dakle, jedino pojam ovjeka,
to znai, ono to se kao ovjek imenuje za razliku od ivotinje, naravno. Pri
tome, za Hegela to, naravno, nije dosta, jer ono po sebi, kao taj pojam, treba
tek da se razvije do onoga za sebe, pa Hegel uvijek govori, po sebi i za sebe,
an sich und fr sich, da bi doao do ovjeka koji to tek treba postajati, a nije
roen kao takav. Ali, ovo treba da lei mu ve kao potencija, kao pojam, to
znai: treba da postaje ovjekom, tako da on sm na sebe i drugi na njega
mogu postavljati zadatke da postane ovjekom, jer to nije samo po svom
pojmu, nego da treba takvim i postajati. Onda imate te novokantovce koji
sve to bacaju van, to je vjerojatno najloije razdoblje, ova druga polovica 19.
stoljea openito u filozofiji, a naroito, to je najalosnije, u Njemakoj. To
je takav uasan pad da to ovjek ne bi povjerovao. Treba imati na umu ovo:
Hegel je umro 1831., a do 1907. godine kad je Hermann Nohl naao
takozvane prve tekstove Hegelove, koji nisu bili do tada objavljeni, nego je
on to objavio pod naslovom Theologische Jugendschriften pazite, dakle, od
1831. do 1907. Hegela nema! A Kant, to natrag Kantu to je falsificirani
Kant za volju ovih, takozvanih univerzitetskih profesora! Nemojte vjerovati
njima! Dodue, nemojte ni Kangrgi vjerovati... [smijeh u publici] A moda
se popravi! Ja sam se pokuao popraviti, ali ne znam je li mi uspjelo, ali to
je ve drugo pitanje!
Dakle, to je samo usput reeno, to da se tu kasnije, to sm Fichte antici-
pira na svoj nain, baca van i pojam primata praktikog uma, pa onda i pojam
spontanosti. Dakle, falsificira se Kant, ono njegovo najbolje. Pa naravno,
nikad nikomu ne bi palo na pamet u drugoj polovici 19. stoljea, pa sve do,
recimo, 1923., da citira Kantov stav iz Streit der Fakultten, kako je revolucija
sjedinjenje prirode i slobode. To neete nigdje nai, ni u kojoj historiji filozo-
fije. Pa nee mi tu valjda servirati nekakvu revoluciju, Boe dragi, pa to nije
primjereno, je li!? Pa, naravno da ne! A Fichte je upravo to naglaavao! On je
bio zato ne samo prvi pravi mislilac revolucije, francuske, njezin teoretiar,
nego, vidjet emo, revolucionarni mislilac!
Sad kad ve to govorimo, itava klasina njemaka filozofija postigla je
zato najvee vrhunce u historiji ovjeanstva to je bila neposredni odjek i
duhovni nastavlja Francuske revolucije! Dakle, cijelog onog revolucionar-
nog razdoblja od sredine 18. stoljea pa sve do Napoleonovih ratova. Imate
na primjer Hegelovu glorifikaciju te revolucije pa i Napoleona! Nazvao ga je
svjetski duh na konju! Ali, ovo svjetski duh zadrao je za sebe, jer ovo
to ja, Hegel, znam, to onaj provodi u djelo! Ali, nikad se nije sreo s njim.
U Jeni, 1806., tad je bila bitka kod Jene, u Napoleonovu atoru, s njime ne
razgovara Hegel, koji tada pie svoju Fenomenologiju duha, nego Goethe! On
u atoru diskutira s Napoleonom i hvali ga, a Hegel vidi u njemu svjetskog
velikana, i tako dalje. Dakle, itava klasina filozofija bila je zato postigla
tako visoki vrhunac, koji nikad vie nije dostignut, to je bila revolucionarna
misao da, moemo kazati! a ne samo odjek Francuske revolucije, i svi
oni govore o tome: Kant, Fichte, Schelling, Hegel! Svi stalno govore o tome
i potenciraju to.
Kad sam 1970. godine bio kod profesora Eugena Finka u Freiburgu,
odrao sam predavanje Hegel metafizika ili revolucija?, pa onda, poslije
toga bila je diskusija, pa ja moram platiti pie tim profesorima tamo, to je nji-
hov uzus, i, dobro, doao tu nekakav Balkanac, iz te Jugoslavije socijalistike,
i nama soli pamet Hegel-revolucija! Pa, vele, nemojte to, dragi kolega... i
tako dalje. A da su samo proitali posljednje stranice Hegelove Filozofije povije-
sti, njihova velikog metafiziara, kojega hoe stalno samo kao metafiziara,
pa da vide to je tu sve Hegel rekao! Hegel je i sad jo aktualan tu, u
Hrvatskoj! Kad bi se provodilo ono to je Hegel tamo napisao, onda bi ova
Hrvatska bolje izgledala, i ne samo Hrvatska nego cijeli svijet! A oni su onda
morali sluati nekakvoga Jugoslavena, nekakvoga socijalista, komunista valj-
da, ili ta ja znam, nekakvog Balkanca o Hegelu i revoluciji... Jedino je Eugen
Fink kimnuo glavom pa kad smo doli k njemu kui, veli, hehe, dobro si
onim starim ajserima rekao, pa oni su tebe vrijeali, kaj nisi vidio? Pa,
naravno da jesam! Onda je rekao, sad emo zato popiti jedno dobro, prvo-
klasno vino, pa smo to onda proslavili!
Dakle, ja sam ipak pred jednim Finkom koji je bio fenomenolog
obranio Hegela kao revolucionara, a ne samo metafiziara, premda emo mi
kasnije, kad doemo do Hegela, spoitnuti njemu da nije bio samo revolu-
cionarni mislilac, nego ipak i filozof! Moram ga napasti, a sebe vie neu, jer
sam ja sad ve fichteovac, kao spekulativni mislilac, da!
Sad bih, s obzirom na sve ovo to kaemo a rekli smo da je Fichte
zaista sad svojim odnosom spram Kanta koji mu je uope omoguio da mis-
li transcendentalno i spekulativno, pa onda on ima pravo da ga hvali i kao
vlastitog uitelja sad bih, dakle, u vezi s time ba citirao jedan Fichteov
stav koji e nam osvijetliti njegov odnos i prema tim filozofima, a, naravno,
i u implicitnom odnosu prema Kantu. Pazite, to on kae: S onima koji su
dugotrajnim duevnim ropstvom izgubili same sebe, a sa sobom samima svoj
osjeaj za vlastito uvjerenje i dostojanstvo, a time i svoju vjeru u uvjerenje
drugih, kojima je to ludost da tko sm treba da trai istinu, koji u znanosti-
ma vide samo udobnije zaraivanje hljeba... Pa dobro, kad samo malo
pogledate oko sebe... [smijeh u publici], ne trebate daleko ii, pa ne moramo
se mi vraati u Fichteovo doba... dakle, samo udobnije zaraivanje hlje-
ba, plaei se svakog njezina proirivanja kao novoga posla, kojima nijedno
sredstvo nije sramotno da potisnu upropastitelje zanata, s njima ja nemam
nikakva posla! Evo, gledajte, to je Fichteova polazna osnova koja ide na
razraunavanje i sa samim sobom i s Kantom i s filozofima i sa svime onim
to vidi oko sebe, i tako dalje. Dakle, tu lei sada ono bitno zrno, da tako
kaemo, gdje Fichte gradi svoju spekulativnu poziciju u kritikom odnosu
spram svega onoga, to mu je filozofija, naroito klasina filozofija, donijela,
Kant, na primjer, ali tu lei taj poetak onoga to smo sad naveli, pa on do-
daje malo kasnije i ovo: Meni bi bilo ao kad bi me takvi razumjeli! A onda
je na jednom mjestu dodao, u razgovoru, tamo u pismima: Neka moj tuma
bude jedan spekulativni mislilac ili, bolje, nitko! To mu je bila kao neka
poruka za poslije smrti, kako bi se reklo, kao memento, kao posmrtna oporu-
ka. I to se dogaalo! Fichtea nemate nigdje u historijama filozofije, u tom
kontekstu, u kojem on veli, pa nee me ni razumjeti! Pa, i nisu ga razumjeli!
To ide tako daleko, pazite dobro, moete itati bilo koju historiju filozofije,
i kod nas, i u stranoj Fichte je za sve interpretatore ostao subjektivni ide-
alist! A znate to je subjektivni idealist? Berkeley! Pa se udimo zato ovi
vatikanci nisu mogli njega progoniti zbog njegovih heretikih stavova!?
Zato jer je on anglikanac! Pa valjda su njega morali staviti na onaj index li-
brorum prohibitorum, kao i Kanta. Taj Kant je bio isto protestant! Berkeley
je rekao, kad zamirim, onda svijeta nema! Pa trebalo mu je dati zbog toga! I
to je taj subjektivni idealizam! Kad zamirim, onda svijeta nema! I sad na taj
nivo srozavaju Fichtea koji je eksplicitno rekao to emo kasnije navesti
pod onim Ja ne mislim puki subjekt, spoznavalaki, nego identitet subjekta
i objekta. To je explicite on rekao, napisao! A to je takoer fenomenalno,
pazite, u prvoj knjizi koju objavljuje Hegel, 1801., sve to je najbolje, uzeo je
od Fichtea, a onda na kraju interpretira tog istog Fichtea kao subjektivnog
idealista. Pa to kao da ste zaslijepljeni, od jednoga Hegela se to ne bi smjelo
oekivati. Pa, zato Fichtea i nisu razumjeli!
Mi emo zato o Fichteu izrei zaista samo ono bitno. Fichte je bio prvi
proleterski mislilac u historiji, kao takav bio je i revolucionar, pazite, njegov
cijeli ivot bio je par excellence proleterski. Njemu su ivot i skratili, ne samo
popovi i vlast, nego i njegovi vlastiti kolege, s 52 godine je umro, optuen
za ateizam, za bogohuljenje, proskribiran... A to je zapravo cijela historija,
im je netko neto dobro htio, toga odmah treba objesiti, na lomau, sve do
dananjeg dana! Pa, vi ste neprijatelj, i ja sam isto neprijatelj, stalno, najprije
socijalizma, sada hrvatstva, i tako dalje! Ali pustimo to, nije to neto novo,
nema tu nita nova! On je bio prvi proleterski mislilac i kao takav bio je zaista
revolucionar, pa je kao takav, mogao postati i biti istinski spekulativni mis-
lilac. Zato? Zato jer je spekulacija zapravo re-evolucija, ili revolucija je par
excellence utopijska misao koja poinje sa slobodom kao poetkom svijeta. To
emo kasnije jo pokazati. Fichte, dakle, kao spekulativni mislilac traga, da
tako kaemo, za samim poetkom svijeta i nalazi ga u slobodi.
Sad tu nije vie samo pitanje razumijevanja odnosa Fichtea spram Kanta,
nego prije svega itave klasine filozofije, kao sri, to je jedno od kljunih
mjesta kojim se bave svi, pri emu se i terminoloki mijenjaju ti pojmovi
to je odnos razuma i uma. Fichte je eksplicitno doao do te razlike kao bitne,
premda je, rekli smo, dotle doao ve i Kant; on je poeo pisati kritiku istoga
razuma, a ne uma, pa onda poslije mijenja, kad je sve bilo gotovo, jer je doao
do pojma uma. Dakle, kod Kanta ete u Kritici istoga uma nai vrlo ekspli-
citno, fino iskazano, naravno jo uvijek u tom, dobrim dijelom, spoznajno-
teorijskom horizontu, odnos i razliku razuma i uma. Meutim, s Fichteom
se to sada ne samo potencira, ta razlika, nego produbljuje. U toj se razlici
vidi upravo ovaj put na kojem mi insistiramo od filozofije ka spekulaciji.
Moemo odmah kazati: razum je osnova filozofije, da tako kaemo, a um
vodi ve u spekulaciju, i tako su ga interpretirali i shvatili ve klasini filozofi,
na razliite naine, ali najprije se moramo pozabaviti s Fichteom da vidite na
koji nain on sada to produbljuje, itav taj problem, kao prvi meu njima.
Dakle, budui da je ovo kljuno mjesto ne samo za taj opi odnos Kant-
Fichte, s obzirom na Fichteov, rekli smo to, iskorak iz filozofije u spekulaciju,
nego za bitno odreenje prije svega granice razuma, na emu ovdje insistira i
Fichte. Potrebno je navesti itav taj, moemo kazati, upeatljiv Fichteov stav.
Dopustite sad da to malo opirnije citiram, jer to zbilja jeste vano mjesto
gdje Fichte kae: Jasno je da mora postojati neka mo vrstog dranja ako
to zahtijevano vrsto dranje treba da bude mogue. A takva mo nije ni
odreivalaki um..., dakle, nije um koji odreuje, ... ni uobrazilja, dakle
mata. Fichte pravi tu sad prvoklasnu sa svoje ve gotovo moemo kazati,
spekulativne pozicije bitnu razliku izmeu razuma, uma i mate, imagi-
nacije. Uobrazilja njemaki Einbildungskraft. Kasnije emo vidjeti da su
sva ta tri momenta karakteristina, uvjetno reeno, za prvobitnog ovjeka,
onog spekulativca praksa-teorija-mata. To je poetak svijeta, sve je u
jednom, u identitetu. A kad se to razdvaja, onda je to promaaj, na to Fich-
te hoe ukazati: A takva mo nije ni odreivalaki um ni uobrazilja, dakle
mata, koja producira..., pazite dobro: koja producira, tu prvi puta imamo
posla sa pojmom produkcije na kojem e onda Fichteov uenik i nastavlja,

Schelling, insistirati i ii vrlo dobrim putem upravo insistirajui na umjetnosti
kao stvaralakom organu gdje je tu sad mata primarna, i tako dalje. To emo
kasnije vidjeti, kad doemo do Schellinga. Prema tome je to neka..., evo
gledajte to kae Fichte, ... neka srednja mo izmeu obojih srednja
mo, izmeu uma i mate. To je mo kojom se odrava..., pazite, njemaki
je to besteht, bestehen, ... neto nepromjenjivo, kojim se zadrava neto
promjenjivo. Pazite, Fichte je tu dakako ujedno prvoklasni analitiar, to sad
moemo odmah rei, svega onoga to se od njega do danas dogaa u hori-
zontu filozofinosti. Ovaj suvremeni, dananji pozitivizam, i analitiari, pa to
je takorei iaeno, to se nikad nije srelo s filozofijom, a kamoli sa spekula-
cijom! To insistiranje na zdravom razumu, i tako se filozofira. Pazite, imate
analitiare koji analiziraju, a kad biste ih pitali, to analiziraju... pa kakvo
je to pitanje! A ne znaju da se Kant trudio i muio da doe do sinteze, do
sintetikih sudova a priori, i tako dalje, da bi mogao iza toga analizirati, morao
je tek doi do predmeta da ga moe analizirati. Mora ga najprije proizvesti,
evo, da tako kaemo. Naravno, Kant ga je proizveo spoznavalaki, ali poeti
s analizom, a ne zna to zapravo analizira, to je suvremena bezvezarija, mo-
ram biti malo grub, jer ti isti kolege, ve dugo godina, mene prozivaju zbog
toga, ali, oni se jo nisu ni sreli s filozofijom. Moe se, dakako, govoriti, o
analitikoj teoriji, onda bi to bilo primjereno. Ali kamo se guraju u filozo-
fiju kad ona to nije! Zato kaem da je analitika filozofija drveno eljezo.
Ako baratamo pojmovima sinteza-analiza, onda bi filozofija prije bila sinteza,
dakle, filozofija je po naravi sintetika, a ne analitika, ali oni to ne znaju! A
to im ja mogu! Dobro, idemo dalje!
Dakle, mata koja producira. Pazite, prema tome je to neka... Fichte
govori o razumu srednja mo izmeu obojih, dakle izmeu uma i mate.
To je mo kojom se odrava..., rekli smo be-steht, ... neto promjenljivo,
kojom se ono, takorei, za-ustavlja. Pazite dobro, ovo je sjajno! Ili, pre-staje.
Njemaki je to: verstndigt wird. Tu Fichte ukazuje na etimologiju od verste-
hen; ver-stehen, razumjeti, ... dovodi takorei do stajanja. Pazite, razum
je organ koji zaustavlja proces da bismo doli do stajanja, do fiksiranja, ...
te se stoga s pravom zove razum, veli Fichte der Verstand. Razum je
razum samo ukoliko je to u njemu fiksirano, a sve to je fiksirano, fiksirano
je samo u razumu. Razum se moe opisati kao umom fiksirana uobrazilja.
To je fantastino reeno. Um omoguuje razumu da fiksira ono to mu je
uobrazilja ili mata proizvela. Pa, to je zaista sjajno reeno i to je ve je-
dna spekulativna pozicija. Ili, kao um snabdjeven objektima. Pazite, um

snabdjeven objektima, pomou uobrazilje. Pa sve je reeno. Razum je, pa-
zite ovo, mirujua, nedjelatna mo due, pa onda dodaje ak ovo: puka
spremnica..., Behlter, spremnik, to bismi rekli gotovo kao skladite go-
tovih proizvoda, gotovih stvari, i pazite sad, to je sjajno reeno: ... onoga
to je ve proizvedeno pomou mate, i to je odreeno pomou uma i to
treba dalje odrediti, ma to se s vremena na vrijeme pripovijedalo o njegovim
radnjama, tj. o radnjama razuma, ime Fichte sad odmah kritizira svojega
uitelja Kanta koji je govorio u Kritici istoga uma o radnji razuma, pa se Fich-
teu kosa dizala na glavi da moe za jedan apsolutno teorijski organ ovakvoga
tipa govoriti o radnjama. Kakva radnja!? To je onda kao kad bi skladitari
bili najvei filozofi! Ne pitaju oni tko je to proizveo, to nije njihov problem.
Oni su Behlteri, je li, spremitari...
Dakle, tu treba ukazati samo jo na ovo, da u njemakom Verstand, rekli
smo, kako je taj pojam ve Christian Wolf napravio za cijelu klasini filozo-
fiju, tu terminologiju, koju je prevodio s latinskoga, naroito, a onda neto
i grkoga. Christian Wolf koji je zasluan, na njega se onda Kant poziva s
pravom, jer mu je dao to: Verstand je intellectus, ratio je Vernunft. Dakle, Ver-
stand je prijevod intellectusa. Ali, pazite, u njemakom ver- odgovara u naem
jeziku onome raz-, dakle, to je ver-stehen, raz-... Pazite, imate u naem jeziku
to sjajno, raz-um. U pojmu razuma stoji ve ta analiza, ime se etimologijski
dolazi do istoga smisla, jer samo je um ono sintetiko kao praktiko, a razum
je analitiki moment koji raz-stavlja neto sastavljeno. Raz-um. Ovo raz- kao
u: raz-staviti, raz-mjetati, raz-kopati, i tako dalje. Dakle, to je uloga razuma,
ali se time dospijeva do onoga to Fichte tono vidi, to mu je, naravno, ve
Kant omoguio do predmeta! To je fiksiranje da ima ba gotov predmet,
pomou sintetikih sudova a priori, kako bi Kant rekao, ostajui time dakako
jo uvijek samo u horizontu spoznajne teorije, jer Kant jo uvijek tu ne pita,
po emu je taj predmet doista mogu. On misli da je predmet mogu samo
time to ja kao spoznavalaki subjekt sabirem te osjetilne podatke da bismo
doli do stola, do predmeta do ovoga i onoga, i tako dalje, da bismo mogli
uope suvislo govoriti. Pazite, predmet je ista apstrakcija u svome najkon-
kretnijem pogledu. Do predmeta primitivni mentalitet ne dolazi, nego kae
to, to i to..., a mogao bi opisati i kao: uto, crveno... Pa, nije stol crven ili ut!
O emu je rije? Kad kaete drvo, to je ista apstrakcija, to je pojam, dobiven
konkretnim sabiranjem osjetilnih podataka, jer u to idu sve vrste drveta koje
postoje, ali mi to razumijemo.
Dakle, pojam je apstrakcija dobivena konkretiziranjem. To je naizgled

protivurjeno, konkretiziranjem osjetilnih podataka u ono to nazivamo
pred-met. I sad smo doli do toga da vidimo prvoklasnu Fichteovu analizu
s obzirom na poetak ovoga njegovoga djela, to nije samo odnos prema
Kantu nego ba ovaj bitni moment odnosa razum-um. No, sad ovo treba
jo malo potkrijepiti. Ovom bitnom stavu za shvaanje same biti razuma,
dakle pojma razuma, dodaje Fichte odmah sljedeu napomenu koja glasi,
pazite ovo: Samo u razumu jest zbilja tj. ono to mi krivo nazivamo
stvarnost. Vi kao filozofi moete svaki dan, kad razgovaramo o stvarnosti i
tako to upotrebljavate, kao filozofi nemojte taj pojam upotrebljavati, jer nije
primjeren, nego imamo filozofski, koji nije samo filozofijski pojam zbilja,
zbiljski: njemaki je to wirklich, Wirklichkeit, i tako dalje, ime je vrlo lijepo
naznaeno da do zbilje tek treba doi, to jest, mi je moramo tek proizvesti.
A stvarnost je bt stvari, realitas je bt onoga res. To je jo Descartes, on jo
nema terminologiju nego ostaje time u skolastici. Dakle, to se upotrebljava
naravno u svakidanjem argonu, pa i ja mogu to rei: stvarnost, stvarno, u
redu, ali kao filozofi moramo upotrebljavati to kao zbiljnost je bt zbilje,
Wirklichkeit des Wirklichen, a stvarnost je bt stvari i nita drugo.
Dakle, pazite, Fichte kae: ... samo u razumu jest zbilja, naravno ta ta-
kozvana stvarnost, pri emu ovdje Fichte naglaava pojam bitka, Sein. Pazite
ovo: ... jest zbilja, iako tek pomou uobrazilje... Pazite to je rekao! Zbilja
je mogua tek pomou mate kao stvaralakog organa, ali prevedeno, ona
mora biti proizvedena, pa zbilja nije puka danost nego je neto ve proizve-
deno. Hegel e kasnije u Logici kazati: etwas, neto. Mi kreemo s tim neto,
metafiziari i pozitivisti, s injenicom i tako dalje, a ne vide da to neto jeste,
kako veli Hegel, rezultat negacije negacije, to jest, proizvod. Dakle, kao to
je i predmet proizvod, tako je i zbilja tih predmeta, da sad kaemo, isto tako
proizvedena. Pa, onda imate u njemakom vrlo pogoeno: wirken, djelo-
vanje, odjelotvorenje, to je Wirklichkeit. Djelotvornost je ve prisutna za
mogunost toga to se naziva zbilja. I fino tu Fichte ukazuje na to: ... iako
tek pomou mate, uobrazilje. On je dakle..., tj. razum, mo zbiljskoga,
dakle, onoga to tu jest. Tek u njemu pretvara se ono idealno u realno.
Pri emu je ovo idealno za Fichtea krivo upotrebljeno jer on pod time misli
djelotvornost. A to je palijativ. Pod idealnim, ve je tu rekao, on razumijeva
ono proizvodilako, da bi se uope dolo do neega, kako se kae, realnoga
ili zbiljskoga. Tek po njemu pretvara se ono idealno u realno, stoga razu-
mjeti..., dakle, verstehen, izraava neki odnos... Ja naglaavam sad ovo:
odnos, jer smo ve govorili o tome da je na pojmu odnosa zastao Kant, u

svojoj Kritici istoga uma, a Fichte die itav problem na nivo produkcije odno-
sa, jer pita, po emu je odnos mogu; naime, odnos mora biti uspostavljen.
Ja sam vama malo priao o ljubavi, o prijateljstvu, i tako dalje. Ako kaete
ljubav na prvi pogled, onda ste kantovci, spoznajni teoretiari, onda ostajete
u odnosu, a ne znate to je zapravo s njim. Ne znate, pa se onda razoarate.
Onda ostajete izvanjski on i ona. Onda ne znate to ta Klara jest, a ona
ne zna kaj je taj ani. A moraju se meusobno svaati, sporiti, iskuavati se
djelatno, dakle, muiti, da bi producirali taj odnos kao ljubavni odnos. Inae,
taj odnos ostaje ista apstrakcija. Zato nemojte misliti, ako ste vidjeli kakvu
Klaru i ona vas, pa onda mislite, ona je zgodna... i ti si zgodan... i tako, i
onda se odmah idete vjenati. Nemojte! Malo se morate posvaditi pa da vi-
dite... Pa on e vas razoarati, za kratko vrijeme vam d amar... Pa kakav je to
odnos, pa mora vidjet kakav je to ani! A ako vas on udari, pa ne budete
posle rekli, ma odi ti doma svojoj mami i pusti me na miru, ne!? Ili obrnuto!
Dodue, jedino ako Klara moe njemu vratiti takav amar natrag da on malo
doe k sebi, onda da, onda je odnos 1:1, onda se odnos producira dalje. Ali
nema mimo toga, morate sa stanovita odnosa dospjeti na nivo Fichteove
spekulacije, onda ste spekulativci produkcije odnosa. Tek kad producirate
odnos, znai da ste na putu spekulacije. To vam je ujedno i dobra garancija
da ste moda zbilja ozbiljno shvatili onaj Marxov pojam promjene svijeta,
pa neete sve to jest uzeti kao smo po sebi razumljivo. Pa, onda nemojte
misliti da je Hrvatska najbolja, naj-, naj-... na cijelome globusu, cijele histo-
rije, da moda ima tu i nekih nedostataka, malih... [smijeh], nego bar malo
kritiki... To bi bila ta produkcija odnosa, to jest, produkcija vlastitoga ivota,
tako emo sad rei. To je spekulacija, pa tu sad cijela pria ide na to. Pa onda
vidite, kad je Kangrga napisao: na poetku bijae revolucija ili budunost,
onda su rekli, pa kakve gluposti ovaj Grga govori, pa kak moe na poetku
biti budunost... pa to nije mogue, na poetku je valjda prolost!? Pa da, ali
ija? Da! O tome emo jo govoriti.
Dobro, evo gledajte, Fichte kae: ... izraava neki odnos prema neemu...
mi govorimo jo o razumu ... to dakle bez nae pomoi treba da doe
izvana. Ovo je sjajno reeno! Svijest je za razliku od samosvijesti upuenost
na izvanjsko. Svijest je paradigma onoga to se tu naziva odnos, a da ne pi-
tamo po emu. A onda Fichte dolazi do toga da kae, to emo odmah sada
vidjeti: samosvijest omoguuje svijest. Pazite dobro! Ovdje je sad unutra
tako velika problematika, kad malo razmislite, kakvi mi zapravo jesmo, to
jest: trebali bismo postati samosvjesna bia. Ve vam je Leibniz to rekao: biti
samosvjestan, to vam je samo trenutno. Pa pogledajte onda to je s tim, s
nama kao ljudima, kao tim svjesnim biima svaki dan, ne iskljuujui niko-
ga i ne ukljuujui mene kao posebnog. To se odnosi na sve nas. Mi ivimo
kao svjesna bia, a kao samosvjesna jesmo samo u rijetkim situacijama. Kada
mi zapravo reflektiramo ili samoreflektiramo o sebi, o svom ivotu, o svo-
jim odnosima, o svojim djelatnostima, i to? Ma kakvi! Gledajte, to je sjajna
formulacija: Pa, nemamo vremena!. Pazite kakva je konsekvencija. Ako
nitko nikad nije imao vremena, taj nikad nije ni ivio. Vrijeme je ivot. A mi
nemamo vremena! Za to nema vremena? Pa, za ivot nemam vremena! To
znai da nisi nikad ivio. Zato sam ja vas proli puta, mislim, molio da mi
kaete, kako to stoji s tim vremenom!? Da li je ovo, danas-sutra, kia pada,
trava raste, sunce, proljee, ljeto, to satno vrijeme, godina, mjesec, i tako da
lje. Pa, nije to vrijeme!
Dobro, da ne anticipiramo jo neke stvari, to naglaeno, odnos prema
neemu to, dakle, bez nae pomoi treba da doe izvana. Sve je reeno,
evo! itavo ovjeanstvo je tu sadrano u jednoj reenici. Mi ivimo u od-
nosu, mi smo svjesna bia, samo je jedna nezgoda stvarno tu, kad malo pro-
dubite stvar, jer kad je... Leibniza bi trebalo zbilja, ne ba uhapsiti, ali recimo
spaliti na lomai [smijeh u publici]... Pazite, on je rekao, mi znamo dobro to
ta je pojam due i besmrtnost due, cijela Biblija je tu unutra, a Leibniz veli,
pa i ivotinje imaju duu. Pa, ja bih ga odmah hapsio, dvadeset godina zat-
vora! Kako moe to rei? A onda je jo dodao: ... a ovjek ima duh ili moe
biti duh, ali samo rijetko! Pa ak i onaj, kae, koji moe doi na nivo samos-
vijesti, to moe biti samo trenutno, i tako dalje, pa se vraa natrag, na svijest.
Tu je poetak. Leibniz je poetak mnogo ega to je vrijedno, pa je Hegel
njega hvalio, ali gledajte, to da smo mi samo svjesna bia, tek svjesna bia, u
odnosu, pa taj odnos znai nae odnoenje uvijek prema izvanjskom, a nikad
prema unutranjem, to jest, prema sebi samome, to jest, nikad nismo, ili smo
vrlo rijetko, samo-svjesna bia.
Kada Fichte sada cijelu tu problematiku novovjekovne filozofije, od Des
cartesa, njegovoga cogita, koje je ve miljeno kao ta samosvijest za razliku
od svjesnog sadraja, produbljuje pa kae ovo: a to je samosvijest drugo
nego samodjelatnost, ja sam tu samo-djelatan, kad nisam samo izvanjski,
nego i unutranji, dakle, onaj takozvani identitet subjekt-objekta, a samodje-
latnost je upravo sloboda, kae on. Samodjelatan ovjek, to je identitet mene
i svijeta u meni i oko mene, time sam tek slobodan ovjek. Sloboda! Prema
tome, za tim pojmom samodjelatnosti se traga, sve odatle poinje. Prvobitni

ovjek bio je taj samodjelatni ovjek. Iz mnogih razloga. Dobro, jo mu je
manjkalo dosta toga, ali ... A Fichte veli, rekli smo, ... izvana, ali to naskroz
treba samo tumaiti i razabrati. To je pozicija ili stanovite razuma. Verstehen,
razumjeti, vidjeti to tako, to jeste, ali ne pitati po emu je to to se dogaa, a
to je pitanje, dakle, spekulacije, spekulativne pozicije. Mata producira zbilju,
evo, to je reeno ovdje explicite. Pa dodaje ovo: producira zbilju, ali u njoj jo
nije zbiljnost. Zato? Zato jer je ona tek stvaralaki akt. A iz stvaralakog akta
to je isto kao to smo govorili s Kantom umjetniko stvaralatvo iji
je produkt umjetniko djelo! Mi po umjetnikom djelu znamo, sad moemo
tako kazati, ili vidimo, ili shvaamo, i tako dalje, stojimo u odnosu, vidimo da
je na djelu bilo stvaralako, da uope neega ima, recimo, umjetnikog djela.
Prema tome, u smom procesu stvaralatva kao inu jo nita nije. To Fichte
hoe kazati.
Ono jeste, to je bitak. Vidite, to me uvijek asocira na to kako Hegel poinje
svoju Logiku: Sein-Nichts-Werden, bitak-nita-postajanje nita je na poetku
svijeta, a to nita je stvaralaki in da bi dolo do onoga to se naziva i bitak,
postajanje i umjetniko djelo, i djelo i bilo to drugo kao ono neto. Prema
tome, mi uvijek kreemo iznova kao stvaralaki in, ako ne, onda smo se
uklopili u postojee kao gotovo, onda smo se mi dobra svjesna bia, i tako
dalje. Mata producira zbilju ali u njoj nije... sad bismo mogli kazati, ...
ali u smoj njoj jo nije... zbilja sma. Naravno da nije, jer stvaralaki in je
tek akt pomou kojega neto kao zbiljsko nastaje. Tek shvaanjem i poiman-
jem u razumu postaje njezin produkt neto zbiljsko. Evo vidite, razum jed-
va eka da netko neto napravi da bi mogao o tome neto govoriti. Tako
onda analitiari ne znaju da moraju ekati nekoga da im prethodno neto
napravi, sintetizira, da bi znali to analiziraju. Ne pitaju po emu predmet
jest, po emu neto uope jest. Dakle, razum je onaj koji dolazi na gotovo.
On je gotovan! Kad mu netko neto napravi, onda on izvana dolazi na to
kao taj dani predmet.
Naravno da sve ovo to smo tu sad rekli o podrijetlu, da tako kaemo,
misaono podrijetlo ve lei u Kantovu pojmu primata praktikog uma. Kant
je prvi u historiji filozofije koji se uope usudio iskazati ovakvu jednu tezu.
Pazite, od prvih filozofa, od Sokrata, Platona, Aristotela, pa kroz cijelu hi-
storiju filozofije, ali i ne samo filozofije nego i ivota, teorija ima primat,
a on sad govori o primatu praktikog uma. Dakle, tu je poetak, pri emu
e sad tu biti velikih neprilika, tekoa za Fichtea, za Schellinga pa ak i za
Hegela, premda je Hegel ve vidio te stvari, kako mu taj pojam prakse ili
praktikoga, uzet sam za sebe, ne omoguuje ono to se tu naziva identitet
subjekt-objekta, a to znai identitet teorije i prakse, pri emu ak nedostaje
upravo ovaj stvaralaki organ mate. Kad govorimo o spekulaciji, onda na
poetku stoji identitet teorija-praksa-mata, ili obrnuto: mata-teorija-praksa!
Tu je poetak svijeta i naega ivota i svega to uope moe biti, jer je tek to i
tako relevantno za na ivot. Tako da je spekulacija identitet svih tih, recimo,
triju momenata. im se odvoji primat teorije, primat prakse, ak i bez mate
koja tu onda ne igra neku ulogu, onda se tu ve nalazimo u onome to se
naziva metafizika. To znai, poeti i zavriti s gotovim svijetom, a ne pitati
odakle je to, po emu je svijet mogu!? Pa, kako nikad ne pitamo po emu
je to!? Dobro, ako smo religiozni, onda je Bog stvorio svijet, onda nam je to
nekako lake! Samo, to je palijativ, nismo pri tome ba jako razmiljali nego
smo samo to prihvatili, to su nam drugi rekli. To je onda ak jedna dogma.
Pri emu je Hegel onda napisao u Filozofiji religije jednu heretiku misao, njega
su trebali spaliti a ne Giordana Bruna: stvaranje je djelatnost, u djelatnosti
lei razlika, u razlici ono konano. To znai, kad Bog stvara svijet, postaje
konano bie! Pa, kakav je to onda Bog!? Pazite dobro, stvaranje je djelatnost.
A to je djelatnost? Djelatnost subjekta u odnosu na objekt, na proizvod!
Kad Bog stvara svijet, svijet postaje drugo drugoga, i Bog drugo drugo-
ga, a drugo drugog moe biti samo konano bie. To je tono iskazano po
principu ovjekova stvaralatva! Ali neete za ovjeka rei da je Bog. Tamo
imate pojam stvaranja, tu imate pojam proizvoenja, pa to nije isto! Hegel je
sruio Boga, katolikoga Boga, pazite, kao stvoritelja svijeta, pa onda dodaje:
Bez svijeta Bog nije Bog. Zamislite, pa to je hereza! U Bibliji stoji i Bog
stvori ovjeka na sliku i priliku svoju! Dakle, trebali bismo rei, bez Boga
nema svijeta, je li tono!? Pa, Hegel je heretik, njega bi trebalo spaliti! Srea
da nema vie inkvizicije! A Kanta su, bokca, metnuli na onaj index samo
zato to je rekao da se teorijskim, filozofskim putem ne d dokazati Boju
egzistenciju, nego jedino praktiki, kao postulat praktikog uma. Pa, dobro je
razmiljao! A Hegel je zasluio lomau!
Sad u ukazati za objanjenje ovih Fichteovih stavova ba na jednu Hege-
lovu interpretaciju koja ide na najbolje to je Hegel vidio tu u Fichtea i pot-
vrdio to, a poeli smo upravo s bitnim problemom odnosa razum-um. Jo to
nismo dovrili, mi emo tek doi do toga. Taj pojam uma ostaje tu jo uvijek
velika apstrakcija, jer se moe jo uvijek misliti descartesovski, pa i kantovski,
u smislu puke spoznavalake moi, vieg ranga nego razum. A nije! Um dobi-
va sada ovdje stvaralaki karakter. Bolje rei, upravo proizvodilaki. I po toj

se liniji razvija onda odnos ovoga jo uvijek spoznajno-teorijski postavljenog
problema razum-um, do toga da je um ak slobodarski miljen u identitetu
sa slobodom i sa stvaralatvom. Evo jedno mjesto koje emo jo s Hegelom
naglasiti, da potkrijepimo ovo to Hegel govori.
Upravo, u ovom spisu koji je ve jako spekulativno utemeljen, prvi spis
Hegelov, mislim, prvi objavljen za njegova ivota, to je 1801. godina. Dakle,
to je sedam godina nakon Fichteova djela Grundlage der gesamten Wissenschafts-
lehre, Osnova cjelokupne nauke o znanosti. Hegel je jo pod velikim, pravim i
dobrim utjecajem Fichtea kao spekulativnog mislioca, ali u istoj toj knjizi,
u istom tom djelu, na kraju dezavuira ono to je na poetku rekao. To su,
kad ovjek malo razmisli, za mene uvijek iznova, nekakve udne stvari i te
akrobacije, tako da onda, mislim, pa kako jedan veliki mislilac, ranga Hegela,
moe, ak u istoj knjizi, gdje mu Fichte daje pretpostavku da bude prvoklasni
spekulativni mislilac, i on sm to kae, i onda sm sebe dezavuira i govori de-
setu stvar, jer Fichtea naziva subjektivnim idealistom! Dakle, onda stvarno
nije pretjerano ako kaemo da su ba Hegela trebali spaliti, a ne Giordana
Bruna koji je bio poten deko!
Dakle, evo jedno Hegelovo mjesto ba iz toga djela: Neidentinost se
uzdie do apsolutnog naela... On tu zapravo kritizira razdvojenost Fich-
teovog pojma identiteta, pa ukazuje na to kako je to alosno da smo ve
nakon pojma uma, koji je kumovao razumu, vratili se natrag na razum.
On time hoe kritizirati sve filozofe koji nisu shvatili, kako bi Fichte rekao,
ni Kanta ni Fichtea niti smu bitnu spekulativnu poziciju. Neidentinost se
uzdie do apsolutnog naela kao to drukije nije bilo mogue, poto se iz
ideje, proizvoda uma, identitet, tj. ono umno, odstranilo i bitku se apsolutno
suprotstavilo... pazite, to je sve miljeno kao povratak na predkantovsko
stanovite, stanovite upravo spoznajne teorije ... nakon to se um kao
praktika mo bio prikazao ne kao apsolutni identitet nego u beskonanom
suprotstavljanju samo kao mo istog razumskog jedinstva... to je He-
gelova kritika! Tu je Hegel prvoklasni spekulativni mislilac pod utjecajem
Fichtea ... morao se od strane konanog miljenja, tj. od razuma, upravo
tako i misliti. To je dovretak Fichteove kritike pojma razuma, a sad emo
rei spoznajno-teorijske pozicije i filozofije koja je ostala u horizontu ra-
zuma. Da je dola na nivo uma, onda je morala ii ovim spekulativnim putem
o kojem smo sad maloprije govorili, a koji mu je, naravno, zacrtao upravo
Fichte. Tu je sada na djelu prvoklasna Hegelova kritika, a odmah iza toga,
rekli smo, Hegel sm sebi protivurijei.
Kada malo pogledate jo i drugu stvar, pazite, to je 1801., a 1806. on

zavrava Fenomenologiju duha, i tu sad ide pria kao da nikad nije napisao ove
stavove. Sad je on pravi filozof i samo filozof! Onda ak barata poj-
mom fenomenologije. Pa to je fenomen? Pojava! Nauka o pojavi! Pa kakvoj
pojavi? Pa kako si je Hegel to onda mogao dopustiti? To mogu ovi dananji
fenomenolozi koji nemaju pojma o filozofiji, pa onda su spoznajno-teorijski
husserlovci i priaju pretkantovske prie. Onda nije udo, to Husserl pie
kartezijanske meditacije, pa se vraa na Descartesa. Pa, dobro, to je njego-
va stvar, samo to mu je zaostatak od tristopedeset godina! Ne treba se vraati
na neto to je ve produbljeno, prevladano i ukinuto, i tako dalje, i to tak-
vom klasinom filozofijom koja je ve spekulacija.
Mi emo u iduem predavanju to jo konkretizirati, po nekim bitnim
momentima. Sad smo se htjeli zadrati na ovom bitnom momentu odnosa
razuma i uma, kojim se u razrjeenju, mogli bismo tako rei, fichteovskom
spekulativnom razrjeenju, dolazi do novoga, spekulativnog pojma uma, koji
je ve izvuen iz horizonta spoznajne teorije. Da, zato smo se malo vie tu
zadrali, jer tu lei najvei problem, barem jedan od najveih problema za
cijelu klasinu filozofiju a to je terminologija. Ve smo na to ukazivali.
Mi emo ukazati, recimo i za Fichtea, koji ve stoji na spekulativnoj poziciji
pa se vraa natrag na prevladane misaone stavove. Ti filozofi imaju, valjda,
pravo na lutanja jer to su veliki, upravo epohalni iskoraci. Ja u ba na jednom
momentu, kad doemo do toga, pokazati koliko se Fichte, pa onda kasnije i
Hegel kao njegov uenik, strano mui tim problemom samo zbog toga to
nemaju na raspolaganju inventar pojmova, da tako kaemo, koji bi bili ve
spekulativni, a ne vie samo filozofski, a na djelu je ba ta neprimjerenost.
Tako, to Fichteovo insistiranje, kad kae, a to je moja filozofija drugo nego
Kantov transcendentalni idealizam i skae sebi u usta! Pojam transcen-
dentalnog odnosi se kod Kanta, kao to smo vidjeli, samo na domet i granicu
spoznajnog, spoznavalakog subjekta ili spoznavanja. I samo na to! Odnosi
se na granicu spoznajnog odnosa, na pitanje to mi zapravo moemo
spoznati!? To pita Kant. To je ono njegovo pitanje o sintetikim sudovima
a priori. On kritizira metafiziare i cijelu filozofiju koji barataju pojmovima,
i veli, a niste pitali odakle, kako ste doli do njih. I smatra da to nije kritiki
posao! Nije pravi istinski filozofski posao! I tu lei taj kriticizam! Pa dobro, ali
i Fichte i Schelling se mue, pa onda ak i Hegel sa svojim idealizmom, i tako
dalje. Mue se s pojmovima koje su naslijedili od tradicije, koja je bila par
excellence filozofijska tradicija, a nije jo spekulativna. Tek upravo tu smo
vidjeli kako je ve Fichte naglasio ovaj pojam producirati, Produktion.
A sad da anticipiramo idue izlaganje, sad se on i Schelling, njegov uenik,

vraaju natrag na pojam, pazite dobro, na pojam intellektuelle Anschauung! In-
telektualno zrenje! Anschauung je zr, zrenje. Pa, to znamo kod Kanta, imate
zorove prostora i vremena, i tako dalje, kao osjetilne podatke pomou kojih
tek trebate doi do predmeta. Pa onda Kant veli, bez pojmova su ti zorovi
slijepi, a bez zorova su pojmovi prazni! Ali to je kantovska problematika!
Pazite, to je supstitut za pojam produkcije, stvaralatva, on ak postaje inte-
lektualni zor. Pa to je uasno! I onda ih obadva, s pravom, Hegel hvata tu za
rije. To ba i nije bilo korektno s njegove strane, jer njegova je teza da treba
kod svakoga ovjeka traiti u njemu ono najbolje, a on je iao natrag pa je
onda Fichtea i Schellinga napao, pa vi ste se sad vratili na spoznajnu teoriju,
na ovo odvajanje... i tako dalje i tako dalje. A nije trebao, jer je upravo rekao,
citirat u, on je vidio veliinu Fichteovu kao spekulativnog mislioca. Ali ipak
s pravom kritizira i Fichtea i Schellinga upravo zbog toga to sada, umjesto da
ostanu na pojmu Selbstttigkeit, samodjelatnost, mata, stvaralaki moment, i
tako dalje, oni se vraaju da trae, da tako kaemo, poetak! Kakav poetak?
Pa spoznavalaki! Intelektualno zrenje pa to je drveno eljezo! To nita
ne znai. Kod Kanta zrenje je Anschauung, to je osjetilni podatak, bijelo, crno,
i tako dalje! I sad, s ovim intelektualnim, sad su oni neto dobili! Nita
nisu dobili! Time su demantirali zapravo svoju produkciju. Nema nikakve
produkcije na bazi mojega zrenja. Bilo kakvog! A gledajte, ta je tu posrijedi.
Ovo to smo govorili muka s terminologijom. Naravno da imaju pravo na
lutanje, misao je krhka stvar. Prema tome, jedan Fichte, jedan Schelling imaju
pravo da lutaju, ali ve su prije doli do spekulativne pozicije par excellence, i
na tome je trebalo insistirati i to dalje provoditi konsekventno. Kad doemo
do Hegela, vidjet emo kako je i on bio fifty-fifty, pedeset posto filozof, a
pedeset posto spekulativac.
Kolegice i kolege,
uo sam da se neki kolege nisu usudili pitati za neke bibliografske reference o

kojima ovdje govorimo. Ja vas moram upozoriti, nemojte se ustruavati, jer ja
sam tu da vam izloim sve tako da vi moete pratiti, da biljeite, i tako dalje,
pa me slobodno prekinite, recite, gdje se to nalazi, koji je to citat, i tako dalje,
ili pak, ako neto niste uli, i tako dalje. Ja nisam striktno naveo neke citate.
Ja u se sad vratiti da vas uputim na neke stvari koje sam propustio. Gledajte,
postoji za ovo razdoblje o kojem sada govorimo u vezi s Fichteom, a za to
ste vi pitali, to je Hegelov takozvani Differenzschrift, ja ne znam je li to
kod nas prevedeno, ja imam tu njemaki original, to je takozvana zelena bib-
lioteka, grne Bibliothek izdavaa Felix Meiner iz Hamburga, filozofska
biblioteka za cijelo prolo stoljee, jedna od najznaajnijih biblioteka, gdje
su objavljivana sva djela klasinog idealizma, sve do 1969-70., kad su kod
izdavaa Suhrkamp u Frankfurtu, objavljena, na primjer, Hegelova sabrana
djela u dvadeset svezaka.
Dobro, drago mi je uti, nisam znao da je taj Hegelov spis preveden kod
nas, tako da vi moete doi do toga. Zato? Ne cijela knjiga nego, recimo,
prvih dvadeset stranica te knjige pod punim naslovom Differenz des Fichteschen
und Schellingschen Systems der Philosophie, iz 1801., to je bila prva Hegelova ob-
javljena knjiga. On je i prije imao rasprav, sa Schellingom, u onom Filozofs-
kom urnalu, i tako dalje, ali to nije objavljeno, tako da je ovo njegova prva,
da tako kaemo, javno objavljana knjiga, 1801. Za taj poetak ove knjige, ja
sam rekao da je to neto najbolje to je Hegel napisao. Sad, naravno, kad se
to kae, to moda zvui malo pretjerano, jer Hegel ima prvoklasnih stvari
kroz sva svoja djela, ali puno puta je odustao od ovoga to je rekao tu na
prvih dvadesetak stranica. Pazite, to je sedam godina nakon Fichteove Osnove
cjelokupne nauke o znanosti iz 1794. Dakle, sedam godina nakon toga objavljuje
Hegel pod velikim, direktnim Fichteovim utjecajem svoje prvoklasne spe-
kulativne! teze, produbljeno, tako da je to izuzetno vrijedno proitati. Ne
treba ii odmah na kritiku, poslije Hegel sebi naalost protivurijei, ali na pr-
vim stranicama toga spisa to tu govorimo Hegel daje za pravo, hvali Fichtea
i sve njegove bitne stvari, gotovo da ih prepisuje, i tako dalje, ali vano je rei:
spekulativne stavove, i onda pri kraju ete nai zalom u ocjeni Fichtea, ali
i Schellinga.
Ja u vam proitati neto da ba to vidite, to je jedno kljuno Fichteo-
vo mjesto koje, sad u tako rei, svi ti historiari filozofije ili interpretatori
ili teoretiari ili filozofi vjerojatno nisu proitali ili ga nisu shvatili! Fichte,
naime, eksplicitno kae: ono Ja nije puki subjekt u spoznavalakom smislu
nego identitet subjekt-objekt. I sad, u toj istoj knjizi gdje Hegel prvoklasno
spekulativno interpretira svojeg uitelja Fichtea, na kraju kae ovo: Fichte je
subjektivni idealist, a Schelling je objektivni idealist. to je sad to subjek-
tivni idealizam!? Postoji samo jedan klasini subjektivni idealizam, a to je
Berkeleyev, onaj solipsizam, za kojega smo proli puta rekli da bi ga trebalo
uhapsiti, jer kao sveenik nije priznao svojega Boga kao stvaratelja svijeta
rekavi, kad ja zamirim, onda svijeta nema. Dakle, to su gotovo ve banal-
nosti koje sad zauuju kod Hegela! Ako za nekoga, nakon onog Ficheova
stava identitet subjekt-objekta, ako izbaci objekt vani, pa onda veli subjek-
tivni idealizam, onda se to ne prilii jednom Hegelu! Ali prvih dvadesetak
stranica, ili trideset-tridesetpet, to sam citirao, tu je onaj stav gdje Hegel
kritiki, nastavljajui na spekulativno postavljanje problema kod Fichtea, go-
vori o ne-idetninosti. Pri emu proli put smo o tome govorili odnos
razum-um de facto znai to.
Kad Hegel kritiki govori o neidentinosti, on time aludira na srozavan-
je uma na nivo razuma. Pri emu, slijedei Fichtea, prvoklasno vidi da se
vraamo natrag to bih ja rekao kontra njega na filozofsko stanovite,
a ne vie na spekulativno, jer kad napusti um, onda se srozava na pojam
i nivo razuma, to je onda takorei cijela filozofija koja uglavnom ide po toj
liniji. Meutim, sad, kad ve to govorimo, iako imamo drugih problema s
Fichteom, rei emo jo ovo: ak i u njemakom jeziku, a i kod nas, imate
jednu malu nepriliku s ovim pojmom uma Vernunft, um je Vernunft. A,
pazite, to ak govore i neki filozofi, imate kritiki Hegelov pojam, zdravi
ljudski razum. To glasi na njemakom der gesunde Menschenverstand!
Ali sad imate u njemakom jeziku izraz vernnftig, na primjer, kae se,
Sei vernnftig!, to znai, Pa, budi pametan!, Budi razuman! Dakle,
Vernunft, vernnftig, ali ne u smislu uma, u filozofskom smislu, o emu mi tu
govorimo, nego u obinom svakidanjem govoru, u smislu pameti. Pa i mi
velimo, nije mi palo na pamet i nije mi palo na um! Pa, naravno da mu
nije palo na um kad ni nema uma! Treba rei, nije mi palo na pamet.
Ima jedna stvar koja se obino ba ne reflektira, ja sam to jedanput i na-
pisao pojam pameti identian je s pojmom interesa. Pametan ovjek je
ovjek koji zna svoj vlastiti interes. On ne mora biti nekakvo veliko umno
bie, nekakav Fichte ili nekakav Hegel da bi bio pametan, da zna svoj interes.
U tom kontekstu sam ja studentima uvijek govorio: Nemojte nae politiare
smatrati bedacima jer oni su vam jako pametni. Zato? Jer znaju svoj in-
teres. A vi niste toliko pametni kao oni, pa ni Kangrga ba nije toliko pame-
tan kao politiari. Prema tome, oni su pametniji. Ali, sad gledajte, pojam
uma u tome, pa, to mi ne bi palo ni na um! Pa, ne moe mu ni pasti, jer kad
bi uope bio na nivou uma, to bi znailo da bi bio na nivou samorefleksije,
samosvijesti, samodjelatnosti, slobodno bie, kako je to Fichte odredio. Do-
bro, to mi kao prosjeni ljudi nismo, ali treba rei, to mi ne pada ni na kraj
pameti. To znai, pa znam ja svoj interes, neu ja to napraviti, ili hou, i tako
dalje. Ali pazite, i u njemakom jeziku imate to.
Kad to govorimo, moram to rei, pa neka me svi potaju! Prije svega, tu je
rije o terminologiji i, osim toga, o filozofiji. Jedino su Nijemci imali istinsku
filozofijsku terminologiju, za razliku od drugih jezika. Ja to mogu rei ak
s jedne kompetentne pozicije, a rei u vam zato i kako, hou ba da se tu
zadrimo, da se to vidi. Naravno, kad velimo Nijemci, onda se to ne odnosi,
naravno, na svakog Nijemca, ak se to ne odnosi na neke filozofe, poput jed-
noga Heideggera koji izmilja terminologiju koja uope nije filozofijska! Ja u
vam rei ovo, Heidegger je proitao od Sudermanna, Frau Sorge, onda je
ovu brigu, Sorge, stavio kao glavni problem za svoju filozofiju. Neka si on to
lijepo metne za uho, to bi se reklo, jer to nema veze s filozofijom. To moe
biti psihologijsko, psihoanalitiko, socijalno odreenje, i tako dalje. Pa, zna-
mo to je briga, mi jesmo brini, pa naravno da smo u brigama, i tako dalje,
pa nije to kljuni problem naega ivota i cijele historije ili filozofije. Prema
tome, kad kaemo Nijemci, onda to znai prosjean Nijemac i takvi filo-
zofi, ali klasina filozofija je do posljednjih konsekvencija iscizelirala tu filo-
zofijsku terminologiju. ak sam vam tamo rekao, ako niste zaboravili, da je u
njemakom jeziku Hegel prvi upotrijebio pojam Geschichtlichkeit, povijesnost.
Pri tome, pazite to se tu dogaa, to znai Geschichtlichkeit der Geschichte,
povijesnost povijesnog, povijesnost povijesti. Trebalo bi rei Geschichtlichkeit
der Historie ili des Historischen. Tu bi se onda napravila prava distinkcija koju je
Fichte ve napravio kao bitnu distinkciju izmeu povijesti i historije. Kad on
kae Historie, onda kae bloe Historie [puka historija], misli se sve
ono to empirijski, aktualno, tee, historija, i tako dalje. A povijest je zaustav-
ljanje toga teenja, ona proizvodi, omoguuje tu historiju.
U vezi s time mogu vam rei to, ja sam u svojim radovima napravio tu
distinkciju, to moete proitati. Onda me je kolega Predrag Vranicki, sad
naalost pokojni, koji je bio tu profesor, kritiki upozoravao na to. To ete
nai u mojoj knjizi Praksa, vrijeme, svijet: povijest i historija. Pa me onda on
pozvao k sebi i veli da pretjerujem. Pazite, on je napisao prvoklasnu Filozo-

fiju historije, pa sam ja njemu rekao da je on to izvrsno pogodio. Pazite, kad
bismo konsekventno mislili, spekulativno, onda ne bismo mogli rei ono to
je Hegel napisao filozofija povijesti. Nema filozofije povijesti! Postoji
samo filozofija historije! A povijest ili povijesno ili povijesni in, slobodno
in, re-evolutivni in, samodjelatni in, i tako dalje tu se nikakva filozofija
nije dostatno pribliila tome nego tek spekulacija! Prema tome, Vranicki je
napisao prvoklasnu Filozofiju historije u tri sveska, to su hiljade stranica, to
moete proitati, stvarno si je dao truda, ak je i umro od toga, od umora,
dobro... Ali mene je zvao, pa veli, sluaj, Grga, pa ta sad ti insistira na ne-
kakvim izmiljotinama, to, povijest i historija! ... Dobro, moram biti malo
bezobrazan, Vranicki nije vidio tu spekulativnu distinkciju, njemu je to bilo
udno i neprilino. A, pazite sad njegov argument, ja vam ba sad elim to
istaknuti. Veli on, pa, Englezi, Francuzi nemaju u svom jeziku tu distinkciju,
dobro Nijemci bi moda imali, ali oni nemaju! Pa, naravno da nemaju!
Evo, gledajte, u francuskom jeziku, histoire, lhistoire, pa neka napravi Geschicht-
lichkeit, povijesnost! Moda historicit? Ali to je od histoire! Dakle, gdje mu
je jezik za to!? Ili Englez, ne daj Boe! A Amerikanci!? Amerikanci su imali
tek neto malo filozofije dok ovi evropski emigranti, a naroito idovski
Bloch, Marcuse, Adorno, Horkheimer, Fromm, i tako dalje, kad su bjeali
pred Hitlerom nisu u Ameriku prvi puta donijeli filozofsku misao i filo-
zofiju i to, a do tada Amerikanci su imali samo ovoga Jamesa, pragmatizam,
jo neke stvari.
Ali, gledajte, i bez obzira na to to Francuz ili Englez ne moe napraviti
tu razliku u jeziku, pa kakva je to argumentacija!? Pa ak ni sm Kant, ja sam
vam to rekao, on ima pojam Kritik der praktischen Vernunft, gdje ovaj izraz
praktisch ima dva smisla, praktian i praktiki, pa onda sm Kant mora
svojim prosjenim Nijemcima i njemakim filozofima, rei: pod praktisch
ne mislim promuurnog, pametnog, snalaljivog ovjeka, svakidanjeg, ovo-
ga i onoga, jer taj ivi u sferi bitka, nego mislim na ono to se tu naziva
aktivitet subjekta koji transcendira, prekorauje puku praktinost. Pa, onda
kad su me oni Nijemci pitali, s pravom, naravno, a kako vi Jugoslaveni filo-
zofirate, mislei da mi nemamo jezik za to, onda sam ja njima rekao bolje
nego vi! [smijeh u publici] Da, to je njima bilo dobar vic, ali ja sam rekao, to
nije nikakav vic, ja mislim ozbiljno, pa sam im naveo taj primjer praktian-
praktiki. A imate takoer, recimo, njemaki pojam Empfindung. Empfindung je
osjet, ali imate i empfindlich, Empfindlichkeit osjeajno, osjeajnost,
na primjer, empfindlicher Mensch, osjetljiv, senzibilan ovjek. A Empfin-

dung je ujedno percepcija, osjet, ono to mi nazivamo osjetilno u filozo-
fiji. Prema, tome, kao to imamo distinkciju praktiki-praktian, imamo i
povijest-historija. Naravno da u naim uvjetima, takozvanim jugoslavenskim
ili bivim jugoslavenskim, ne moram ih imenovati, imate i onaj argument:
mi govorimo povijest, a oni govore historija! Pa dobro, to je za ove s
ulice! Dodue, nisu ba na ulici nego su na vlasti! Kako bilo, tu distinkciju
omoguuje na jezik, pa mora kao filozof koristiti jezinu mogunost koju
imamo!
A sad u vam rei jo jednu stvar. I sm Nijemac kojega ja tu hvalim, to
jest, Nijemce filozofe, imaju jezinih tekoa, filozofijskih, ali ak ne samo
filozofijskih. Rei u vam odmah zato. Pazite, ja to govorim iz sme sri
stvari, iz svojih vlastitih prijevoda. Jo 1958. godine pa to je ve pola
stoljea! prevodio sam Blochovu knjigu Subjekt-Objekt, to imate kod nas u
Naprijedu, ve u dva-tri izdanja. Preveo sam i druga djela, Hegelovu Feno-
menologiju duha, a onda sam preveo i svoju vlastitu knjigu Praksa, vrijeme, svijet
na njemaki. I sad, gledajte na ta sam naiao Nijemci nemaju dovoljno
jezinih finesa kakve imamo mi! To vam govorim iz prve ruke! Oni moraju
neke stvari, i glagole i atribute, doraivati, komplicirati, i tako dalje, da bi
iskazali te jezine finese koje sam ja u svome jeziku imao, u svojoj knjizi, a
u njemakom jeziku ih nisam imao, pa sam se muio, morao opisivati i tako.
Kad sam doao gore, gdje imam kolege univerzitetske profesore, pa sam
njima govorio o tome, sluajte deki, vi zapravo nemate jezik... Oni su se,
naravno, smijali, i tako to.
Dobro, to su bile ale, ali to je tono to. A sad gledajte, kad smo ve go-
vorili, Francuzi, Englezi, ve sam spominjao, pazite, Fenomenologiju duha
je na francuski preveo Jean Hyppolite. To je bilo jo prije Drugog svjetskog
rata. Imaju oni u francuskom neke mogunosti, recimo, an sich-fr sich, en soi-
pour soi, tj. po sebi-za sebe, i tako dalje. Ali nije to samo to, tu su kovanice. U
naem jeziku imamo tri mogunosti da to prevodimo, sa sloenicama, npr.
posebitak-zasebitak, ili bitak-po-sebi i bitak-za-sebe, i tako dalje. I sad pa-
zite, Jean Hyppolite je primljen u francusku Akademiju znanosti i umjetnosti
kao nagradu za taj svoj teki prijevod Fenomenologije duha na francuski. Kao
zasluge! Dakako, s pravom, jer se on morao dobro pomuiti, to nije moglo
biti jasno, toliko se muio da ovaj Hegelov njemaki jezik dobro prevede na
francuski. A Kangrga? Pa, on se nije morao muiti, on je to mogao prevesti
s naim jezikom tako da nije bilo problema! Onda to!? Pa mi imamo jezik,
ne treba poseban trud! A zamislite prijevod na engleski! Pa dobro, da sad to

kaemo, da ne zaboravim, uo sam da neki meu vama itaju Kanta ili druge
ove klasine deke na engleskom dobro, ne moramo svi znati njemaki, ali
to smije biti samo pomono sredstvo, i to ako imate samo to na raspolaganju.
Ali ja nemam puno povjerenja da bi se to dalo dobro prevesti na engleski. Tu
su naime fine distinkcije koje u njemakom jeziku imaju tono svoje utemelj-
enje! Zato ja govorim o tome, i nitko se ne treba uvrijediti jedini pravi
filozofski jezik je njemaki! To je moja teza, nitko se ne mora s time slagati,
ja nikoga ne kanim s tim vrijeati, niti Engleze, niti Francuze, niti neke druge.
Pri emu je interesantno da ba mi imamo tako bogat jezik, a nemamo bo-
gatu filozofsku tradiciju! Naravno, imamo tradiciju, ali kakva je? Dakle, to je
neto to nas mora radovati, da na jezik moe prvoklasno izraziti i prevesti,
recimo, jednoga Fichtea, Hegela i Kanta bez ikakvih tekoa i neprilika!
Naravno da je za studij klasine njemake filozofije najbolje ako netko
zna njemaki, meutim, imamo i naih prijevoda. Evo, ja sam pisao o Fich-
teu, ali mi prije jo nismo imali prijevode njegovih djela. Vi ste sretnici! Kad
bih ja vama priao kako smo mi poinjali studirati poslije Drugog svjets-
kog rata, a nismo imali najneposredniju literaturu. Pa to je bila prava muka
Kristuova! Ja se sjeam, onda su prve veze bile s francuskim konzulatom,
institutom, tamo u Preradovievoj ulici, odmah na poetku, pa smo tamo
naili na neke stvari. Ja sam, recimo, Lukcsevu Geschichte und Klassenbewut-
sein, Povijest i klasna svijest, kupio preko Francuskog instituta na francuskom
jeziku, jer nismo imali nita drugo na raspolaganju. Znate to se dogodilo!?
Dogodilo se, recimo, Vranicki je bio partizan, pa je iao u Radniku bibliote-
ku, i znate ta je naao prvo izdanje Marxovih Ranih radova, u dvije knjige.
Original! To su bili, prvi izdavai, Landshut und Mayer, 1932., iz arhiva Soci-
jal-demokratske partije Njemake. To je zapravo pravo udo da se za vrijeme
nacizma taj materijal zadrao, da ga nisu unitili. To je srea Boja! Negdje
je to bilo skriveno, tako da se to odralo do poslije rata. Nitko do tada nije
imao pojma o Marxu da je on filozof! Ovi tamo, Druga internacionala, oni su
njega tretiratli kao dobrog politikog ekonomista! Pa, to je za krepati! Tako
i oni nai marksistiki ekonomisti, kako li su se zvali... Marx se onda okretao
u grobu! A nitko nije proitao Kapital da tono vidi kritika politike eko-
nomije... Ma, kakva kritika, neemo sad valjda o kritici!? Politika ekonomija,
je li! Pa tu njihovu politiku ekonomiju mi ivimo svaki dan, Marx nam sa
svojom kritikom lei pod krevetom, kao to sam rekao, pa hoe otkriti ta
se s nama tu dogaa. A mi smo ga bacili u smee jer je neprijatelj Hrvatske!
Ali, pustimo to!
Ja u sad vama tu citirati iz Fichtea, to je kod nas objavljeno u Kulturi,

Zagreb, 1956., Odabrane filozofske rasprave. To je preveo, mislim, Sonnenfeld,
po elji naega profesora Vladimira Filipovia koji je tada bio ef ovog naeg
Odsjeka. Meutim, gledajte, Sonnenfeld je bio podrijetlom Nijemac, mislim,
dobro je znao njemaki, ali nije bio filozof, i to vam je tekoa! Preveo je,
recimo, Fenomenologiju duha, prije ne znam koliko godina, i onda kad sam ja
prevodio Fenomenologiju, to je objavljeno 1986., i naem kod Sonnenfelda da
je to apsolutno neadekvatno, prije svega terminoloki. I znate to jo? Son-
nenfeld je bio pametan, kao i mnogi drugi, nije on jedini pazite, pasusi
koji su bili jako teki, on ih je naprosto izbacio! Ispustio! To je radio i jedan
na, sad pokojni, jako razvikani filozof, kad je doao u Zagreb, on mi je ak
rekao: Grga, kak si bedast, pa kad naie na neto teko, to onda izbaci
van! Pa ne bu se muil z tim! Da!
Kad sam prevodio Ernsta Blocha, Subjekt-Objekt, naiao sam na jedno
petnaestak mjest da je Bloch tei od Hegela! Tu, ba u tome djelu Subjekt-
Objekt! A mi smo imali tu profesora Zdenka kreba, naalost pokojnoga,
najboljeg naeg germanista, s kojim sam ja bio dobar. I mislio sam, pa tko e
mi bolje pomoi da odgonetnem ta mjesta nego najbolji germanist!? I doem
ja profesoru krebu, onda me on gleda i veli: Je, ujte dragi kolega, pa s im
ste vi tu meni doli, pa tu vam ja ne mogu nita pomoi, to nije pitanje jezika,
to su nekakvi srednjovjekovni tekstovi, to vi u filozofiji negdje morate zna-
ti! Isusa ti Boga, on meni nita nije mogao pomoi! Pa sam se ja muio,
i drugi su svi dali glave na kup, pa hajde, onda smo to nekako deifrirali.
Zdenko kreb je bio najbolji na germanist tu, ali ja se sad moram pohvaliti,
u Beogradu je bio najbolji germanist Jovan Kangrga, moj daljnji roak. Sad
znate da smo mi Kangrge jako pametni, svi imamo podrijetlo ispod Huma
kraj Otoca u Lici, a kako narod ne ita h, jer nema duha, tako je Kan-
grga roen pod Umom. A znate po emu je rjenik toga Jovana Kangrge
prvoklasan? On je radio s filologom Ristiem, pa za svaki pojam, za svaku
rije imate sinonime u svim tokavskim govorima: bt, sutina, sutastvo...
Razumijete? To je bogatstvo filozofskog jezika, zato je to izuzetno vrijedno!
Tako da to meni puno koristi, i etimologija je unutra, dakle, Kangrga-Risti,
Srpsko-hrvatsko nemaki, i obrnuto, Nemako-srpsko-hrvatski renik.
Dakle, ovo to smo rekli, Fichte, u ovim Odabranim raspravama mi smo
ak citirali onaj jedan njegov stav, ionako me nee razumjeti i tako dalje,
ali njemu je ipak bilo stalo da ga razumiju, jer svakome je stalo, i Hegelu je
bilo stalo u onim njegovim dodacima, pa naglaava, da biste me razumjeli.
To su najtee stvari, oni Dodaci, Zustze. I Fichte se trudio, pa onda imate

prvi uvod u nauku o znanosti, pa drugi uvod, onda trei... uvijek iznova, da
bi ipak to nekome pribliio. On je tako tono znao to radi. Naime, znao je
da je prekoraio horizont filozofije. Spekulacija je bila neto to nije ba bilo
shvatljivo. Pa, nije shvatljivo ljudima ni do danas, ukljuujui i filozofe! Jo
ni sad ne zna nitko to je zapravo spekulacija, pa to je alosno! Ni najvei
filozofi! Meutim, nije sad u pitanju samo ovo Fichteovo nastojanje da bude
razumljiv, nego su u tim uvodima dalekosena njegova objanjenja onoga bit-
nog! Od idueg predavanja morat emo se malo pozabaviti time, to ide tako
daleko da je Fichte to je moja teza bio prvi teoretiar samoupravljanja!
Pazite Selbstverwaltung! Iz toga onda oditavate sve drugo!
To je, dakle, bio Fichte koji poinje kao mladi deko pod pseudonimom,
s dva spisa, gdje brani Francusku revoluciju, teorijski obrazlae njezinu opra-
vdanost i tako dalje. A, pod pseudonimom, da ga ne uhapse, naravno, u
Njemakoj toga vremena! Teoretiar Francuske revolucije bio je ve i Kant,
to kae i Marx, teoretiar Francuske revolucije, a prije njega je Hegel to
jako naglaavao. Svi su oni rasli na Francuskoj revoluciji, to je bio epohalni
prevrat, pa je zato, u skladu s time, to bio i jedan mogui misaoni prevrat u
klasinoj filozofiji, i jedino u njoj. A Fichte, iz teoretiara Francuske revolu-
cije izrasta u revolucionarnog mislioca spekulativnog, evo, to hou rei!
To emo pokazati. To su takvi stavovi da ovjek ne povjeruje da je to on
pisao prije dvjesto godina. Do toga nisu doli ni oni takozvani socijalisti-uto-
pisti koji su se osim toga utapljali, kako je rekao moj profesor Berus da su
studenti govorili na ispitu... O tome emo svakako jo govoriti jer je tu Fichte
sa svoje spekulativne pozicije doao do najdubljih, revolucionarnih stavova,
i obrnuto. Bio je pravi revolucionar, a ja sam ga nazvao prvim proleterskim
misliocem. Dobro, to bi bilo dovoljno za ovo reeno.
Proli puta smo vie-manje zavrili s onim kljunim problemom klasine
filozofije, s odnosom razuma i uma, koji onda izrasta u neto drugo nego to
je on fungirao u cijeloj novovjekovnoj filozofiji, od Descartesa do Kanta, kao
to smo rekli. Pojam uma, naroito! Meutim, Kant je ve nunou onoga
do ega dovodi cijeli njegov osnovni misaoni proces doao do pojma uma jer
mu je tamo, s onim njegovim razumom, nedostajalo neto bitno, i tako dalje.
Dakle, to smo proli puta pokuali eksplicirati a sad idemo samo korak dalje!
S Fichteom, naravno!
To je ono najavljeno tree to bi tu trebalo kazati, tj. da se time odmah
nalazimo na samom pragu spekulacije koja ovdje to treba ba naglasiti
na Fichteovu pojmu identiteta subjekt-objekta. Ako sad iskaemo taj identitet,

kao to to Fichte radi, onda treba ukazati na jednu misaonu muku, doslovno.
Fichte, naime, mora izii iz horizonta filozofinosti u spekulaciju, a nema
ime, to jest, nema terminologije, nema pojmova koji bi mu to omoguili,
mora koristiti filozofijske pojmove za neto to vie nije filozofijsko!
Na primjer, pogledajte ovu formulaciju, identitet A = A. Pa, znamo dobro
to to znai, to je osnovno u formalnoj logici, tu nemamo te stavove. Pa to
onda, u tom obliku, da tako kaemo, vue na onaj osnovni formalno-logiki
stav u kojem je na djelu samo sad emo to naglasiti metafiziki, dakle
teorijski miljena kopula je, jest, ime se dobiva jedino puka tautologija,
A = A. To toboe u Fichteovu smislu ne znai nita, kad ga gledamo ovako
formalno i povrno. To je samo potvrenje formalno-logikoga zahtjeva da
je to A, a ne B, pa onda i ostani kod toga! Dobro, to je u redu, ali teorijsko
miljenje kao takvo vie sad emo rei tako, pod navodnicima ne moe
to pratiti, jer mu naprosto nije dano da se u onome A = A ujedno nalazi
i ono treba da. Pa, naravno, ali to je ve spekulativni odnos prema onome
to nam Fichte hoe rei kao ono jo ne, budui da smo time ve na
stanovitu dijalektike, prije svega. A tu je ve cijeli Hegel unutra, i to kao
vrsti korak prema spekulaciji. Utoliko identitet subjekt-objekt iskazuje iden-
titet teorijsko-praktikoga. A to se ne vidi iz ovoga A = A! Time dobivamo
ono to se, moemo to tako rei, kroz itavu historiju filozofije to jest:
prije Kanta tako teko shvaa. A to je, kao to smo ve naglasili, stav
da nema prakse bez teorije kao to nema teorije bez prakse. A to je ovako,
toboe, jedna banalna teza, pa kad to iskaete, svatko e rei, ah, to zna svako
dijete! Ma, nemojte!? A itava filozofija prije Kanta nije dola do toga, pa joj
je onda teorija na jednoj strani, a praksa na drugoj. Od Aristotela se insistira
jedino na teoriji. Primat teorije sve do Kanta! Dobro, to smo proli puta
ve govorili, ali do pravog pojma prakse nije se dolo sve do Hegela. Ja sam
to u svome rukopisu nitko se ne mora sloiti s time, kad bude izalo,
neka kritiziraju objasnio klasnim momentom! Naime, Aristotel nikad nije
nikakvu cipelu napravio, Platon nita nije napravio, sve su im gotovo pravili
robovi... On je bio teoretiar. On je mislio koliko je mogao, ali o praksi on
nema pojma! Osim toga, i za njega pa sve do Luthera praksa je neto pejo-
rativno, neto muno, teko, nedostojno plemenitog ovjeka. Ma, kakav
rad, to je za robove, za kmetove ili u najboljem sluaju za zanatlije, s pojmom
tchne, a ja ja sam teoretiar, jelte! Pa i danas su svi ovi nai deki filozofi
samo teoretiari, dapae, analitiari. Kaj tu sad praksa! Oni jako teoretizira-
ju, i pri tome su jako praktini kad se treba dobro plasirati.
Dakle, u tom smislu, ne samo da bi praksa bez teorije bila puko nes-
vrhovito ili besciljno tumaranje nego i prava besmislica. Ali do toga itava
historija filozofije ne dolazi jer jednostavno nema za to klasnih preduvjeta!
Zato moemo kazati pod navodnicima, ak normalno zvui kad se kae da
bez subjekta nema objekta, i obratno. Ali kad mu kaete identitet subjekta i
objekta, onda veli, a ta je to!? A inae, sve drugo mu je jasno, ne? Jer u sa-
mim tim pojmovima, kad kaete, nema subjekta bez objekta, nema objekta
bez subjekta to su korelativni pojmovi! Kad velite subjekt, odmah vam je
dan i objekt kao korelat, pa to e svatko uzeti kao ovo i ono, ali da sad to do-
vedemo na nivo identiteta, do toga mi ne dolazimo tako jednostavno. Dakle,
tu se nalazi njihov korelat u drugome. Ali ako se to eli zahvatiti u svome
podrijetlu, onda svaka teorija zastaje pred time kao neprekoraivim zidom.
Zato? Zato jer hoe ostati samo teorija! To je cijela pria. Pa onda praksu
opet ostavljaju na drugoj strani od teorije.
No, u vezi s reenim, kad smo rekli da kopula jest znai bitak, za to onda
Hegel kasnije kae: kad kaemo jest, onda je time bitak ukinut. Zato?
Jer na djelu je, veli on, ivotnost, djelatnost i duhovnost, to jest subjekt.
Jer, kad kaemo jest, onda sam ja to rekao. U tome je to jest taj
bitak ve ukinuto, ono je moj produkt, moj proizvod, jer sam ga ja iska-
zao, ovako banalno reeno! Ali Fichte kae, tu na jednom mjestu, ono jest
izraava prijelaz od onoga Ja..., pazite dobro, do postavljanja na refleksiju
o tome postavljenome. Evo ga, to vam je sad ve par excellence spekulativ-
na pozicija, identitet subjekta i objekta, kako Fichte kae: djelovanje i djelo
ujedno i nerastavljivo i time ve prekorauje ili ukida metafiziku. To smo
ve jedanput naglasili, to je pitanje procesa i rezultata procesa, produkcije
i produkta. Cijela historija filozofije, zajedno jo s Kantom, ne rjeava taj
problem. Insistiranje samo na procesu to je Hegel kasnije, kritizirajui
Kantov pojam moraliteta, s onim treba da, nazvao tamna beskonanost,
mrana ili apstraktna beskonanost a to je ono odvajanje procesa od re-
zultata, pa Hegel u ovoj knjiici naglaava i pita: A to je bitak? Produciranje
i produkti ujedno. I pri tome je jo rekao produkti u mnoini. Prema tome
neodvojivost procesa produciranja od razultat procesa, od produkta!
Ako insistira samo na prvom dijelu, dakle na procesu ili produciranju, onda
je to proces u beskonanost, jer nigdje nije usidren, nigdje nema rezultata;
neprekidni proces u to? U nita! Ako pak insistirate samo na produktu,
kao rezultatu, onda ste pravi fini teoretiar, a u prvom redu ste metafiziar!
Metafiziari su pravi deki jer oni uvijek poinju s gotovim produktom. Zato
ja uvijek velim: da je Platon ikada morao napraviti nekakve cipele, da se malo

trudio, muio, saznao bi za proces po kojemu te cipele jesu mogue, a ne
po ideji!
Tu je glavni, bitni moment taj takozvani spekulativni stav koji s Fichteom
po prvi puta u historiji filozofije insistira na neodvojivosti. Naravno da mu
je Kant to dobrim dijelom ve omoguio u toj nerastavljenosti procesa i
rezultata. No, Fichte ak i jo ovdje po mom miljenju nije termino-
logijski precizan. Gledajte sad to djelovanje i djelo ujedno, zato je to zavod-
ljivo i neprecizno? Taj pojam u njemakom glasi handeln, a to je moralisches
Handeln, moralno djelovanje, ali trebao je rei djelatnost, Ttigkeit, jer je
doao do toga, vidio je, naime, da mu je ak i pojam djelatnosti prekratak, pa
je iao na Selbstttigkeit, samodjelatnost, kao bitnu karakteristiku to jest,
razliku izmeu mene kao ovjeka i ivotinje, koja je takoer djelatna. Dakle
samosvijest, samodjelatnost, sloboda. Nema tu vie ivotinje. Nema ni-
kakve evolucije, nema tu vie Darwina. Ali kad kae, djelovanje i djelo uje-
dno, onda to moete tono interpretirati tako da imamo posla s moralnim
djelovanjem i djelom kao, recimo, moralnim inom. No, to je ipak ve put,
on e doi do toga kasnije zajedno sa Schellingom da to nazove Selbstproduk-
tion, dakle samodjelatnost kao samoproizvoenje.
to se tie tog moralnog odnosa kao suodnoenja pojedinaca, treba rei
da sma mogunost odravanja komunikacije nas ogranienih, pojedinanih
bia potvruje da se mi kreemo u jednom duhovnom horizontu. Ja ga na-
zivam svijetom. Ali ne samo ja! Pa onda ne moete govoriti, to smo ve
rekli, ivotinjski svijet, to je contradictio in adjecto, jer ivotinja nema svijet.
Svijet je na proizvod i mi smo njegov proizvod, i to je taj duhovni horizont
slobode, mogunosti i djelatnosti, bez obzira na kojem stupnju razvitka sebe
kao ovjeka netko zastaje. A ima jedna stvar koja je tu sjajna, kad malo raz-
mislite, to se tie nas kao ljudi, kao konanih bia. To je Leibniz iskazao u
onom svome stavu iz njegove Monadologije ja ga stalno citiram zato jer je
tu velika prekretnica. Pazite, odnos percepcije i apercepcije. On kae: Pa i
ivotinje imaju duu. Ja bih to potvrdio, moja grlica sigurno ima duu! Ali,
ovjek ima duh ili jeste duh. Ali Leibniz ujedno kae ovo: percepcija je nama
dana. To je svijest. O tome smo proli puta govorili. Mi smo svjesna bia,
a zgodno je da ti psiholozi inteligenciju jo uvijek odreuju kao snalaenje.
Zato mi imamo u Hrvatskoj inteligenata kao pljeve, a nema nijednoga inte-
lektualca... ili ima tu i tamo! To nam je Leibniz rekao, mi jesmo svjesna bia, i
to je, to bi se reklo, pripadno ovjeku, jer mu je cijela historija to omoguila.
Pa, kad se on nrodi, ima anse da bude to svjesno bie. Ali pazite dobro, to
sam ja tu negdje govorio, pa i vas bih mogao pitati, a tko je uivao kad su ga
na poetku, kao maloga, slali u kolu? Ma je, vraju mater! Mora ga prisiliti.
Pa je onda Hegel rekao, ne moe rijeima apelirati na njega kao maloga div-
ljaka, mora mu po guzici dati pa tek onda zna to ne smije! Imam ja jedan
primjer, kad mi je ker imala tri godine, doem doma, ona sjedi u foajeu i...
znate kako djeca dre olovku, ovako, punom rukom... pa po jednoj knjizi... Ja
si mislim, pa dobro, neka ara... No, malo se vratim, pa to je moja knjiga! A
jedva sam doao do toga, to su bile male asistentske plaice! I sad sam znao:
mora to napraviti hegelovski za vrat, pa zna, ako mi jo jedanput
bude arala... i odglumim srdbu. Onda ona vie, Maama... Samo ti hodi
k mami, ta mama! A onda je dola, tatek volko, tatek volko, knjige... A ja:
Saaamo probaj! Pa mora, dakle, maloga divljaka dovesti u civilizaciju, kul-
turu. A Fichte je rekao, pa to je to drugo, to je disciplina sazrijevanja... mora
ga prisiliti da ita knjige! Onda poslije i sm hoe itati, ide u kazalite, uiva...
A da tog malog divljaka nisi po guzici pravovremeno, ostao bi i dalje bio
mali divljak. Ba ja na moru promatram, Talijani prave velike greke s tom
djecom: narue sve skupe stvari, meni zazubice rastu, sve te ribe, jastoge, to
kota ko sm vrag, a onda im deki ili curica, po cijelom dugom stolu hoda
gore, po tom jelu... A oni, ahaha, zlatna bambina, je li... U odnosu na to, oni
bi za moju ker valjda rekli, to je prava intelektualka, knjige rastura! Dakle,
nemojmo pretjerivati, sve ima svoje vrijeme i mjesto, i sve drugo to spada u
taj tzv. odgoj. To je disciplina sazrijevanja, kako kae Fichte.
Gledajte, svi smo mi historijska bia, a rijetki su povijesna bia. Eto, cijela
pria! Pa to se onda dogaa kroz cijelu historiju, klasina filozofija to onda
naziva ulogom velikih ljudi, linosti u historiji. To se stalno ponavlja. Jedan
prosjean ovjek ne mora biti Aristotel, pa ne mora biti ni Goethe, ni Hegel,
ne mora biti nekakav znanstvenik, ne mora biti Tesla. Pa, mi tu imamo jed-
nog genija, samo se krivo rodio! No, to je ve uobiajeno, to je tzv. sudbina,
ne samo naa... Nemo propheta in patria... Ali, treba napraviti tu razliku, a mi
bismo se sa stanovita razuma trebali podignuti, da tako kaemo, dovinuti do
pojma uma, to znai da mi rastemo kao ljudska bia par excellence. To znai
samosvjesna, samodjelatna, slobodna bia koja razmiljaju o sebi. itava
etika problematika od Sokrata do danas poiva na ovoj nunosti podizan-
ja puke svijesti na nivo samosvijesti. Kroz gotovo cijelu historiju to se nije
niti odgonetavalo. Sokratov daimnion, demon, ili kako ga je nazvao Hegel,
unutranje proroite, podizanje je svijesti na nivo samosvijesti. Znamo
koje je njegovo pitanje Atenjanima: Jel ti zna to je to dobro? Kak ne bih

znao, ne!? to? Pa, napravi dobre cipele, dobar stol i dobro... Pa naravno,
to je bila tamo ona vrlina, s obzirom na posebnost dobra. Ali, on je
htio dobiti pojam koji se odnosi na sve, na ovjeka, a ne na dobru stvar ili
proizvod. To znai podizanje ovih pojedinano-posebnih dobara, ako emo
tako kazati dobar postolar, dobar stolar, i tako dalje ali dobar lijenik
ili dobar stolar ne moraju biti dobar ovjek. Pa, mi znamo za takve lijenike,
poput Mengelea. Imamo i mi naih Mengelea. Ali ne mora biti zato ljudsko
bie, bez obzira na to to je prvoklasni lijenik ili obini lijenik, nije vano,
dobar lijenik, ali kao ovjek moe biti monstrum! Prema tome, etiki pro-
blem ve ne moete ni postaviti ako nemate pojam samosvijesti kao osnove
mogunosti utemeljenja bilo kakvog morala, etike i tako dalje. Dakle, to je
usput reeno, s obzirom na ovaj problem o kojem smo ve govorili. To su-
odnoenje moe biti odlueno, jer se mi na taj nain proizvodimo kao
ljudska bia. To je takoer uzajamna djelatnost!
Idemo sad jo korak dalje. To je bio taj trei moment o kojem smo govori-
li. Upravo ako sad kaemo ovo: konkretiziranje reenog Fichteova identiteta
ukazuje na pravi smisao i dalekoseno znaenje te osnove spekulacije kad se
s Fichteom uini korak dalje. A taj korak, ako ga tako nazovemo, tada glasi:
Bitni spekulativni stav iskazan je s Ficheovim naglaavanjem, kako se djelo-
vanje i djelo u svome jedinstvu, koje prerasta u identitet, ne d rastaviti i ne
smije rastavljati, a da se time ne bi spalo na metafiziku poziciju koju onda
Fichte u svojim djelima imenuje jo pojmom dogmatizam ili, pak, materija-
lizam. Time je naglaeno, kad bismo sad hegelovski govorili, insistiranje na
objektu kao na apsolutnoj onostranosti, a Hegel veli: apstraktna onostranost.
Ima tu neto fantastino, kad malo razmiljate. Znate to ovdje smeta?
ovjek! Subjekt! Subjektivitet! U znanosti to takoer smeta. To je smetnja,
ovjek je smetnja. Treba biti ista znanstvenost, Wissenschaftlichkeit. ovjek i
u filozofiji uvijek smeta. Pa onda traganje za onim tamo gore, iznad, visoko,
poput neba, a nisu polazili od sebe. Zato je da vam to sad kaem, pa vi to
pamtite, onda moete provjeravati najklasiniji oblik metafizike Spinozina
Etika: Deus sive natura. To je metafizika superica! Zato su se i Hegel i svi
oduevljavali Spinozom jer je to bila polazna toka od koje je trebalo samo
doi do subjekta. Ja sam u svojoj Etici napravio razgovore izmeu Spinoze i
Kanta, gdje sam pokuao pokazati kako Spinoza ne moe nikako razumjeti
to ga Kant pita. Ti govori o supstanciji, pa odakle ti je to? A Spinoza
veli, kakvo je to pitanje? Pa to je causa sui, sma svoj uzrok. Spinoza ne zna da
je supstancija njegov vlastiti, Spinozin pojam, da je supstancija njegov misa-

oni proizvod. To mu Kant hoe rei kad pita, a gdje ti je subjekt? A, znate ta
bi mu Spinoza odgovorio? Pa, kako ja kao konano, ogranieno bie on
ga je nazvao modus mogu biti proizvoditelj supstancije? Pazite, Spinoza je
svrstao ovjeka u rang ivotinje, kamena, biljke, svakog bia to je taj mo-
dus. I to sad s tim ovjekom? A, Spinoza se tamo borio za nekakvu slobodu,
za slobodu duha, pa ne moe ovakav jedan modus, nigdje, nitko i nita,
u rangu s kamenom i biljkom, biti i nekakvo duhovno bie, slobodno bie!
Ali, on nije mogao dospjeti do subjekta! Filozofija apstrahira od subjekta, od
ovjeka, to je interesantno! Ja to moda govorim ekstremno i pregrubo to, ali
u tome i jest cijela stvar. Evo gledajte, Fichte, to je iz njegove glavne knjige
Osnova cjelokupne nauke o znanosti (strana 49): Miljenje uope nije bt...
Pazite dobro, miljenje uope nije bt! Tu je cijela historija filozofije zapravo
dezavuirana, grubo reeno, ... nego samo jedno posebno odreenje bitka.
Evo, to je Fichte. A osim onoga..., tj. toga bitka, ...ima jo mnogo drugih
odreenja. Evo, to vam je spekulacija! Naime, kojih to drugih odreanja?
Pa, pitaj po emu neto jest, a ne da samo konstatira, to je to, pa onda to
podie na nivo bti, to to ima pred sobom. Dakle, Fichte je tu pokazao da
je cijela novovjekovna da ne idemo dalje filozofija, koja je par excel-
lence spoznajna teorija, samo jedan moment onoga do ega tek treba doi.
Niti jedan spoznajni teoretiar nije pitao Wodurch? nego uvijek Woraus?
Ne, po emu, nego iz ega!
Pazite, imate jedan sjajan primjer, ja sam ga ve naveo, jedan Aristotel ima
oko sebe i iza sebe prvoklasnu umjetnost, ima super umjetnike, Fidiju, Mi-
rona, Praksitela, a onda na pitanje, iz ega je ta tamo statua, odgovara: iz ka-
mena! To veli Aristotel, iako zna za umjetniko stvaranje, ima tamo pjesnike,
slikare, kipare! Pa, kako je umjetnost iz kamena!? Pa, ne bi nikad Michelangelo
bez ovoga stvaralatva doao do svojeg Davida, jer kamen bi ostao u Carrari!
Dakle, to je ta granica izmeu filozofije i spekulacije. Tu granicu filozofija
nikada nije prekoraila do Fichtea. Fichte tu prekorauje, da tako kaemo,
horizont filozofinosti, i kod njega je to reeno, pazite, ak u jednoj fusnoti:
miljenje je samo jedan moment toga, naravno. Pa, pogledajte, to je bitno
odreenje ovjeka? Homo sapiens, je li, animal rationale. A zato nije animal
productivum? To, dakako, nikome nije palo na pamet da kae produkcija,
proizvodnja, tj. da neto mora biti i uspostavljeno, proizvedeno, da bismo to
imali a morali su proizvoditi kroz cijelu historiju da bismo uope ostali
na ivotu! ivotinja nalazi sve gotovo! Ba sam gledao jednom na televiziji:
majmuni, sjajno! Uzme bananu, nae je i gotovo! A mi moramo sve proiz-

voditi. Pa, onda je jedan na saborski zastupnik prije par godina rekao, pa,
dobro gospodo, to vi toliko insistirate na toj proizvodnji, to je pretjerano,
sve emo mi uvesti, je li! Dakako, on je trgovac, on je to stvarno mislio ozbil-
jno. A znate to? To ete nai kod Rousseaua i kod Hegela! Znate koja je to
karakteristika!? Plemenskog ovjeka koji ne proizvodi nego samo prevozi.
Pazite ovo dolje, deva, karavan, to su samo od onuda prevozili to im je
netko drugi proizveo. On je trgovac, posrednik izmeu jednog proizvoaa
i drugog, i tako dalje, dakle kupca. Pa, onda ovaj je dobro rekao, ta emo
mi proizvoditi, sve moe uvesti!? Svijet je svega toga dosta napravio, pa mi
ne moramo proizvoditi, samo trgovati. Zato tako dobro i stojimo! Zato svi
hodite u trgovce, a ostavite filozofiju na miru, to e vam to.
Tu dakle, u ovome to smo sada rekli, lei prema Fichteovu shvaanju
pravo odreenje idealizma, to ga on na Kantovu tragu naziva transcenden-
talnim idealizmom, pa pri tome ostaje, ali mu taj pojam transcendentalnoga
u Kantovu smislu i bitnom odreenju zapravo vie ne samo da nije potreban,
nego mu upravo smeta. Time protivurijei sm sebi. No, ako se ve nalazimo
na spekulativnoj poziciji Fichteovoj, onda mu nikakav transcendentalizam,
taj pojam, ak ni pojam idealizma o tome emo jo govoriti nije potre-
ban. Budui da je to transcendentalno jo uvijek rezervirano za oznaavanje
odreenog karaktera spoznaje i samo spoznaje, to jest, mogunosti i gra-
nice spoznavanja, ime se primarno bavi sm Kant, kao to znamo, i time
postavlja i rjeava svoj bitni, ali jo uvijek spoznajno-teorijski problem. I ne
moete ga drugaije upotrebljavati. Jedino oni deki i njihova transcenden-
talna meditacija, to je zgodno. Tako smo s Ficheom po prvi puta u historiji
filozofije, a to se odnosi na samu bt i karakter, pa i bitni smisao cjelokup-
nog naega ivota. Ja sam onda spekulaciju odredio kao filozofiju koja pro-
dire pod kou. A to je metafora, naravno. Ali, slikovito reeno: filozofija se
zadrava na povrini, a spekulacija zadire pod povrinu.
Kant je tu klasian primjer za to. Mi moemo dokuiti samo pojavni svijet,
Ding an sich je nespoznatljiva. Stvar po sebi mi ne spoznajemo. I tu je Kant
pogodio samu bt filozofinosti. Pa, ime se bavi filozofija nego pojavnim
svijetom ne pitajui po emu je taj svijet mogu, koji je tu imenovan s Ding
an sich? Za filozofiju, doista je stvar po sebi tu je Kant pogodio stvar
nespoznatljiva. Kantu nije palo na pamet da bi mi tu stvar po sebi proizvodi-
li. Aristotel bi se onda ubio da mu je Kangrga to rekao, a i Kant bi rekao da
je Kangrga malo skrenuo, ali mi doista proizvodimo stvar po sebi!? Znate li
tko je to doveo do kraja? Karl Marx! On je to pokazao onim svojim pojmovi-

ma upotrebna vrijednost, razmjenska vrijednost. Mi ivimo vidjet ete
kasnije, kad doemo do toga, no misaono ve Schelling dolazi prvoklasno
do toga, mi emo ga citirati tu se razotkriva i taj odnos, a filozofija nikada
nije doprla do toga Ding an sich. I Kant je tu bio najpoteniji i najdalekovidniji,
on je to tono rekao. To su momenti koje treba imati u vidu da bi se uope
znalo to znai filozofirati i to znai domet i granica filozofinosti. Pa sam
ja cijeli svoj ivot pisao a zato sam bio napadan ak i kao neprijatelj, i tako
dalje o dometu i granici etike. Zbog toga su me proglasili nemoralnim, jer,
eto, markisti ukidaju moral. Zato jer sam preko klasine filozofije pokuao
pokazati granicu, ali i domete filozofije. Proitajte moju kritiku: nisam ja ba-
cio moralitet u smee, ili etiku, nego sam pokazao veliinu toga. Hegel govori
o epohalnoj veliini i znaenju moraliteta, a ujedno ga kritiki, kod Kanta,
dovodi do granice, i pokazuje to je tu i gdje je tu granica. A imate kod
njega odmah i postavljanje bitnog problema pravo-moralitet-obiajnost.
Obiajnost je prevladavanje i prava i moraliteta, ali u dijalektikom smislu,
tj. ne baca se u smee, nego ukljuuje u vii stupanj, gdje i pravo i moralitet
igraju pretpostavku da bismo do te obiajnosti uope mogli doi. Ali onda
u obiajnost ne spada samo moj moralni odnos nego cijeli totalitet mojega
bia, historija, socijalno, politika, cijeli kompletan ivot, proizvodnja, i tako
dalje, kao i svi mogui ljudski odnosi. Dakle, to znai da onda ne smijete
misliti dosljedno, do kraja, kad vas ljudi interpretiraju na krivi nain. A zato?
Zato jer se nisu ni potrudili itati. Pazite, postoji Hegelova kritika, Marxova
kritika, a nitko to uope nije proitao. Zato sam ja vama proli puta rekao,
nemojte biti ovi, to u tako rei, pojedinci s ulice, nego, ako studirate filo-
zofiju, onda drite do sebe kao filozofi, morate se potruditi, itati, studirati.
ekajte, evo, kad sam vam ovo kazao: to je epohalni misaoni prevrat, onda,
ako to itate kao beletristiku, imamo danas ono tzv. brzo itanje... Ma ne-
moj, pa tko uope na tome insistira, jesmo li na natjecanju? Je li to ozbil-
jno itanje? Pa, ja sam Hegela itao dvadeset puta, najmanje, i uvijek iznova
sam naao neke nove stvari, pa ne moe drugaije, studij je studij. Zato, ako
hoete biti filozofi i filozofirati i doi do nekih bitnih stavova, onda morate
paljivo itati. Polako, polako, nemojte se uriti. Proitajte pet stranica na
dan, pa onda iznova. Evo, to vam je moj savjet. A kad sam vam rekao da je
mene zaveo Hegel, nije samo Hegel bio kriv, nego i Kangrga. Veli, zaveo
a zato se dao zavesti? Prema tome, obostrano smo sukrivci tu.
Kad sam tu naglasio da, im uemo, da tako sad slikovito kaemo, u sferu
spekulativnosti, mi se nalazimo u bti naeg ivota. Sad u ba hotimice to
rei: ne samo spoznaje toga ivota kakav nalazimo oko sebe, nego pitanje,
zato tako ivimo. Pazite ovo: zato mi ivimo u neistini? Pazite, svi mi zapra-
vo ivimo u neistini. Ali, ta istina nije ovo: dva i dva su etiri, sunce sija, kia
pada, je li, pa onda filozofi to malo diu na bt, je li, to su sve priice. Mi smo
bia lai, evo, mi ivimo neprekidno u lai, tj. u iskrivljenu svijetu. I to ne
samo u Hrvatskoj, da se razumijemo. Moda tu malo na specifian nain.
Ali mi ivimo u svijetu kompletne lai jer je u njegovu temelju la. Pa, ako
hoete da vam to jo kaem, tu la je razotkrio Karl Marx. Zato ja velim
da nam on stalno lei pod krevetom. A Marxa studirajte! Proitajte njegove
rane spise, proitajte i Grundrisse, ako znate njemaki... Pazite, imate ak i
jedan glavni prijevod iz toga, to je radio Gajo Petrovi, to je prevedeno u
Naprijedovoj biblioteci, kao Temelji slobode, kriv naslov, ali nije toliko vano.
U tom izdanju izvaeno je sve bitno iz najboljeg filozofskog i spekulativnog
djela Karla Marxa: Grundrisse der Kritik der politischen konomie. To je tekst iz
1857. do 1859., to su pripremni radovi za njegov Kapital. Imate prvu glavu
Kapitala, proitajte to, imate rane njegove radove, koje sad mi moemo imati,
ali cijelo 19. stoljee sve do 1932. godine, nisu imali uvida u Marxa kao filo-
zofa, i tako dalje. Ali kad kaem da nam je pod krevetom, onda je to sr
naeg dananjeg ivota. Ja sam u svome spisu, koji e biti objavljen, proglasio
Karla Marxa najveim spekulativnim misliocem suvremene povijesti, nakon
Fichtea. Tako da je on svojim postavljanjem problema razotkrio ono to je
tu sama sr ove nae ivotne lai. Pazite, politika ekonomija nije samo zn-
anost, to je jo Marx rekao, nego cijela epoha kapitalizma. A kapitalizam je
par excellence ve od poetka la. A mi ivimo u tome! Zato sam rekao da svi
ivimo u horizontu te upotrebne vrijednosti, a nitko ne pita po emu, odakle,
to to znai? Koji je stil ivota sadran u toj upotrebnoj vrijednosti? A to je
sve normalno, ne!? Ma, kakvi normalno! Pa pitamo, a to je prvo i osnovno,
spekulativno pitanje: po emu neto jest, a tek onda ujedno znamo to, kako
i zato to jest. Kant je to pitao sa spoznajno-teorijske pozicije, po emu je
predmet, pa je dao spoznajno-teorijski odgovor: po predmetnosti predmeta,
po subjektu koji stoji ovdje kao spoznavalaki subjekt iza tog predmeta. To je
bio prvi korak u spekulaciju! Predmetnost predmeta je ve pitanje, po emu
je taj predmet mogu. Zato je on dao krivi odgovor na to pitanje, naime, da
se mi kreemo samo u spoznavanju, i tako dalje, a Fichte mu je rekao, da u
tom smislu miljenje nije bitno, nego cjelokupni na ivot. Dakle, na ivot
stoji iza toga. A, ako sad mi ba hoemo to, to je druga stvar, ljudi pristaju
na sve.
Ima ovdje jedna fantastina stvar. Recimo, na ono na to jedna ivotinja

ne pristaje, ovjek pristaje. Probajte, udarite tapom psa pa e vas ugristi ili
e vam skoiti u lice. Ne dao Bog da doete do lava! A ovjeka moe gaziti,
tui, ubijati, baciti van, bez posla, na ulicu, on e za vas glasovati ako ste na
vlasti. Ja sam napisao to da je moja grlica pametnija ne od Hrvata, kako su
me falsificirali, nego od onih Hrvata koje su odreeni politiari unitili kroz
petnaest godina, pa ive iz ovih kontejnera, bez posla, ali i dalje glasuju za te
iste deke. Pa, to se mojoj grlici ne bi dogodilo! Da ja nju potjeram, ona bi
kidnula i mislila, pa ovaj Kangrga je ist ponorel! I ne bi mi nikad vie dola
na prozor, ona je pametnija od ovih. Ali nije pametnije od svih Hrvata, pa
nemojmo pretjerivati! Ali su mene falsificirali, Veernji list: Kangrga je rekao
da su ivotinje pametnije od Hrvata! Je, pa to je besramno! Onda, neki luak
me tuio, pa sam bio na sudu, dokazivao sam kako nisam mislio ba na sve
nego moda na ovoga jednog, i takve, tj. prave domoljube i profesionalne
Hrvate!
Dobro, izvinite ako sam ja tu sad iao malo mimo, ali mi emo to sad
jo idui puta zavriti, a moramo se tu svakako pozabaviti ovim, da vidite u
emu ja hvalim toga Fichtea kao revolucionara i kao preteu filozofsko-
-teorijskog preteu samoupravljanja. To emo pokazati.
Kolegice i kolege,
ja se ispriavam, imam malo nahlaeno grlo pa u danas kripati. Imam

lo glas, ali to nije nita novo, imam lo glas preko ezdeset godina... hrrm...
Za vrijeme NDH dobio sam karakteristiku Links orientiert, politisch ver-
dchtig, lijevo orijentiran, politiki sumnjiv. A dobro, to je tada bilo jo
nekako primjereno, a onda je doao taj takozvani staljinizam, socijalizam, pa
sam ja tu onda opet bio sumnjiv kao lijevi, ljeviar a oni su sebe valjda
dobro odredili da su desniari! E, sad, kad su doli ovi nacionalni domoljubi,
postao sam neprijatelj Hrvata, Hrvatske, hrvatstva! Dakle, opet nije dobro.
Tako da ova moja prehlada nije ba nekaj novoga, jer sam na loem glasu
ve jako dugo. Ah, to je sudbina! Tko mi je kriv da sam ljeviar! Bolje je biti
desniar, da vam iskreno kaem! Kad sam malo razmiljao o tome, cijela his-
torija, klasna historija, jest desna, sve ono to je bilo malo lijevo, to je iskaka-
lo, to se sjeklo, palilo na lomaama, zatvaralo, unitavalo, i tako dalje. Dakle,
ako se hoete snai u ivotu, onda budite desniari, nemojte biti ljeviari,
jer to vam nikud ne vodi. I sad, na sve to, jo me i Fichte prevario, kako bi
se reklo. Vidjet ete ime. Evo to Fichte veli: gospodar ima zato to ima
robova koji njih trebaju, oboavaju, obogotvoruju i bez njih ne mogu, tj.
robovi ne mogu bez gospodara! A ima i jedan stav koji glasi ovako: Es ist
der Zweck aller Regierung, jede Regierung berflssig zu machen. To znai:
svrha je vlasti kao takve pazite ovo! uiniti vlast suvinom. Sad, Fichte
malo pretjeruje... Zato su ga, napadali, i on je bio isto nekakav ljeviar, pa je
stradao zbog toga.
Dobro, dakle, mi imamo danas u programu da zavrimo s Fichteom, a ja
sam obeao, i meni je stalo, da se pozabavimo onime to sam rekao, naime,
da je Fichte od teoretiara, recimo tako, od filozofa Francuske revolucije,
koju je on opravdavao pod pseudonimom, da ne nastrada, prerastao u revo-
lucionarnog mislioca. To dakako nije isto! U treem svesku Hegelove Histo
rije filozofije nai ete, kad on dolazi do svojih prethodnika, a pritom je ak
dosta skroman pa za svu trojicu Kanta, Fichtea i Schellinga naglaava
kako su to mislioci koji su bili inspirirani Francuskom revolucijom, koji su
bili upravo, tako bismo sad mogli rei, filozofi ili teoretiari te revolucije. A
mogao je i sebe u to uvrstiti, svakako!
To me uvijek vraa na onu anegdotu, kad sam bio u Freiburgu kod
profesora Eugena Finka, pa sam tamo drao predavanje, to je bilo 1970.,
dvjestogodinjica Hegelova roenja, a za Korulansku kolu imali smo te
godine opu temu Hegel i nae vrijeme. Ja sam u Freiburgu pisao refe-
rat za Korulu, a Fink, koji je bio voditelj takozvanog Studium generale, veli,
nee ti to samo tamo, nego dri i tu od nas. I dobro, odrao sam predavanje
Hegel metafizika ili revolucija, pa su me prisutni univerzitetski profes-
ori podsmjeljivo promatrali i kimali glavom, sad e tu nekakav Balkanac iz
socijalistike Jugoslavije nama govoriti o naem Hegelu kao ravolucionaru!?
A Fink je to odmah uoio... Ali, gledajte, to su profesori filozofije, Univer-
sittsprofessoren, u Njemakoj, koji meutim kao da nisu nita itali, ni
ovo to sam sad spomenuo iz Historije filozofije. A probajte proitati i poslje-
dnjih 10-15 stranica iz Filozofije povijesti, koja je kod nas prevedena, gdje
Hegel upravo s euforijom govori o Francuskoj revoluciji. ak govori neto
nad ime bi se ovjek i preplaio, jer kae, to je bilo toliko nepravdi, toliko
uasnih stvari u toj Francuskoj da je to trebalo silom skinuti, i tako dalje.
Dakle, revolucionar. I sad su ovi mene propitivali kako sad to ja Hegela
smatram nekakvim revolucionarnim misliocem!? Ali dobro, to je samo jed-
na anegdota koja vie nita ne govori i ne znai jer Hegela na sve strane do
dananjeg dana nazivaju iskljuivo metafiziarem!
Navedeni stav, to sam ga stavio kao motto za dananje predavan-
je, potvruje reeno. Meni je stalo zaista da to obrazloim. Ja sam, ako se
sjeate, ak rekao da je Fichte bio prvi, recimo sad tako, filozof ili teoretiar
samoupravljanja! I onda veli:Svrha je svake vlasti... dakle, vlasti kao
takve ... uiniti vlast suvinom. to to znai? Pazite, imate kod Fichtea
pojam Selbstbestimmung, samoodreenje. Selbstbestimmung nije on misli pri
tom, naravno, na pojedinca u bti nita drugo nego ono to se kasnije
naziva Selbstverwaltung, samoupravljanje. E, pa dobro, to je to? To je princip
samoupravnosti. A Fichte je bio jedan od tih. Prema tome, ne vlast, kao to
vidite, nego sm u upravljati sobom. to je to drugo nego samoupravl-
janje!? Dakle, ja sam tu uzeo Fichtea, a ne nekog kasnijega ili prije, one tako-
zvane socijaliste utopiste. i tako dalje. Meni je sad stalo da pokaemo neke
njegove stavove, upravo zato to, ve sam to naglasio, ovaj pojam spekulativ-
nosti zapravo smjera na revolucionarnost. Dobro, ja sam to malo drugaije
pokuao. Naime, kad kaete danas nekome revolucija, onda se odmah mis-
li da treba nekoga zaklati, da krv tee, je li, a nije to revolucija! Revolucija
je na poetku svijeta kao re-evolucija! Zato sam ja naglaavao da Darwin sa
svojom evolucijom ivih bia, ivotinja, ima pravo. Ali samo do ovjeka! Za
ovjeka vie ne vai nikakva evolucija, jer bi inae ostao ivotinja, pa ga i
nazivaju animal rationale. To je samo jedna potapalica. A revolucija znai
da ovjek nastaje re-evolucijom, da mora svoju evoluciju proizvoditi, da je

poetak svijeta produkcija. To je ta spekulativna pozicija koja se s Fichteom
naziva Selbstttigkeit, samodjelatnost.
A to je interesantno, pazite, kasnije Marx dolazi do toga da, recimo, po-
jam otuenja ili postvarenja odreuje kao pretvaranje samodjelatnosti u rad.
A Marx ba nije bio vezan za Fichtea, premda mu je upravo Fichte dao gla-
vne spekulativne natuknice, a ne Hegel! A on stalno govori o Hegelu. Ali
dobro, mi neemo naalost imati mogunosti to izvesti, jer nije nam tu Marx
u prvom planu, nego klasina filozofija, ali samo usputno da kaemo, to sam
naglasio, da je Marx spekulativni mislilac, to on nasljeuje zapravo od Fichtea
vie nego od Hegela. Pa ima jedan stav na poetku Kapitala, gdje Marx goto-
vo doslovno istie spekulativni stav, Fichteov, pa sam stavio zajedno Fichtea
i Marxa da se vidi na to Marx nastavlja. Sad samo jo jedna reenica: ako
tragate kod Marxa za onim najboljim, to ja nazivam spekulativnim, to vam je
dvostruki karakter robnog oblika upotrebna vrijednost i razmjenska vrije-
dnost. Pazite, kod Schellinga idui puta emo to moda malo obrazloiti
Schelling e anticipirati za Kantov pojam stvari po sebi, tako da je time
zapravo filozofski iskazano ono to Marx kasnije naziva upotrebna vrije-
dnost. Kant to naziva nespoznatljivim, a za nas je ova upotrebna vrijednost
nespoznatljiva! Ne zato da ne bismo to mogli spoznati, nego to to stalno
stavljamo na stranu i nikad ne pitamo po emu je ona to. A to je spekulativno
pitanje na koje primarno treba odgovoriti.
Malo smo ili predaleko anticipirati, ali meni je stalo upravo to da nagla-
sim da je Marxova spekulacija neposredno zapravo duhovno-misaono veza-
na uz neke stavove klasine filozofije. Je li Marx itao Fichtea, ja vam to ne
bih mogao sigurno rei jer nigdje nisam naao da se on poziva na Fichtea,
a ak ga otro kritizira. Posrijedi je jedan veliki zalom, pazite, ve sam vam
to rekao: Kant je krivac za ovaj pojam spekulacije, on je poistovjetio spe-
kulaciju s teorijom, i doslovno do dananjeg dana svi e vam to ponavljati.
Gledajte sve rjenike, svi se tu pozivaju na Kanta. A Kant skae sebi u usta
ve samim pojmom primata praktikog uma. On je ve na putu spekulacije,
a poistovjeuje spekulaciju s teorijom! Pazite, najprominentniji mislioci 20.
stoljea ja ih neu ak imenovati, ima ih koji su samo nominalno takvi, ali
ima ih koji su faktiki prvoklasni mislioci svi uzimaju pojam spekulacije u
ovom kantovskom smislu! Mene je pri tome, rei u vam to otvoreno, najvie
razoarao Herbert Marcuse. Zato? Jer Herbert Marcuse je po mom miljenju
ja se pri tome ograniavam, ne mora nitko biti toga miljenja da je ba
on najbolji spekulativni mislilac meu svim ovima: Lukcs, Bloch, Korsch,

Adorno, Horkheimer, Fromm, i tako dalje. On ak, dakle Marcuse, u svo-
jem djelu Eros i civilizacija, pejorativno iskazuje stav u pogledu spekulacije, pa
kae, apstraktna spekulacija. Pazite, nastavlja na Kantovo poistovjeivanje
spekulacije s teorijom. to je alosno! Jer upravo tu, u tom djelu Eros i civi-
lizacija, gdje Marcuse prvoklasno dovodi u vezu Freuda i Marxa, naroito s
poznatom Freudovom raspravom Nelagoda u kulturi, ali, evo, ak ni kod njega
pojam spekulacije ne fungira kao pravi, bitni, upravo najznaajniji moment ne
samo pojam, nego itava pozicija.
Dakle, pazite, ja sam to ovdje, za nae probleme, nazvao socijalistika
vizija budunosti u Fichtea, a vidjet emo to bi to sad moglo biti. U vezi s
time, moram to rei, to e vas zanimati, premda moda nije tako na oigled
primjereno. Ja sam imao sreu da sam bio student profesora Alberta Bazale,
koji je nekada, u staroj Jugoslaviji, bio pravi osniva katedre za filozofiju.
Napisao je tri knjige historije filozofije, to je poetak 20. stoljea. On je u
staroj Jugoslaviji bio ak rektor, prvoklasni rektor. I pazite, kad je policija
upala na univerzitet, tamo u rektorat, on je protestirao ministru za kulturu ili
prosvjetu i znanost u Beogradu. I pazite, ministar iz Beograda ispriao mu
se zbog toga, da nee vie nikad dopustiti da policija upadne u sveuilinu
zgradu jer je to autonomija sveuilita. Dobro, kad je dola NDH, onda na-
ravno da jedan Bazala nije mogao ostati, jer on je bio jugovi, pa su ga
penzionirali. Na sreu, nisu ga ba ubili jer je ve imao ugled. Nakon 1945.,
kad mi poinjemo studirati, on je bio rehabilitiran, i onda je on, pazite, prvo
predavanje, koje je on nama odrao, zapoeo s Dame i gospodo! Tako
se tada vie nije oslovljavalo, sad smo bili drugovi, zar ne!? Dobro, bili
smo balavci i pitamo se, to on time hoe rei? Onda je napisao na plou
dominus i poeto tumaiti to znai biti gospodin, pa je iao na rimsku
historiju, pa ovo, pa ono... Od onda je on mene osvijestio! U emu? Pa mora
najprije biti dominus, kao graanin, da bi mogao biti socijalist! Zapamtite to!
A oni drugi koji su iz prethistorije ovjeanstva ulazili u socijalizam, ti su bili
oni koji su dezavuirali socijalizam. Taj takozvani staljinizam i sve drugo, da
ne govorimo... Graanin je pretpostavka mogunosti bti socijalista i smog
socijalizma! Nema preskakanja! Pazite, nije to samo Sovjetski Savez, nego i
Jugoslavija i drugi, i tako dalje, koji su mislili preskoiti epohu graanstva.
Rei u to to znai! Ja to sad piem, a nitko ne razumije nama manjka
graanska revolucija. Onda vele, pa ovaj Kangrga je isto ponrel, kaj on
nama sad tu hoe vratiti revoluciju!? A graanska revolucija je vladavina
prava! Pa, prvo uvedi vladavinu prava! To je prva stvar, to je graanska re-
volucija, ne samo francuska, nego sve koje su izvrene. Ali bez toga nema
socijalizma. Vladavina prava znai da vas prije svega potuju kao graanina,
a Bazala je rekao gospodina, pa sam ja za sebe uvijek govorio, u tom soci-
jalizmu, da sam ja gospodin, premda sam proleter. Ali, pravi proleter sam
time to sam najprije graanin!
Dobro, dakle, to je bilo s naim Bazalom koji je onda ukazao na to da tu
treba potivati ovjeka kao graanina, kao dominusa, kao onoga koji dri
do sebe kao linosti, i tako dalje, a ne preskakivati. To je bio osnovni zalom,
tako bih rekao, koji se dogaa u novoj historiji cijelog svijeta, a ne samo Ju-
goslavije ili Sovjetskog Saveza. Svi su htjeli preskoiti graansko drutvo s
onim, naravno, najpozitivnijim to je graanska revolucija donijela sobom,
da bi se onda mogao uiniti tek onaj korak u ono to se naziva socijalizam. A
ovo preskakanje cijele epohe dovelo je do toga da danas imate finu ideoloku
manipulaciju od strane kapitalistikih propagandista: Hoete socijalizam?
pa pokazuju na ove staljiniste. Ako je Staljin bio taj pravi komunist,
onda naravno svatko moe biti to, i tako dalje.
Dobro, to je bila mala digresija radi samog problema. Ja sam Fichtea
nazvao, da idemo od poetka, misaono, dakako, socijalistikom vizijom
budunosti. Ali, pazite, kad kaem na poetku bijae budunost to
je bilo strano komino onim dekima u Freiburgu, jer misle, pa valjda je
prolost bila prva, je li to znai, prolost je morala biti proizvedena. Na
poetku je bila budua djelatnost, a to je spekulativna pozicija. To vam je
Fichte! Vidite, ima tu neto udno, dodue, nije ba udno, ja sam ve malo
govorio o tome, misaoni napor... Pazite, tisuu godina imate filozofsku i na-
jdublju tradiciju, u svemu najbolje, i onda, ako eli nekakav iskorak, nema
ak ni terminologiju! Zato se Fiche, na primjer, a zapravo ve i Kant, ali
Fichte koji hoe uiniti taj iskorak u spekulaciju, nema ak doslovno termi-
nologiju kojom bi mogao to iskazati. Pa onda to su sve palijativi, pogleda-
jte: identitet subjekt-objekt! On je time elio izbjei jedinstvo koje je tipino
za takozvanu spoznajno-teorijsku poziciju, od Descartesa dalje. Ali, ostao
je ipak i dalje pri pojmovima subjekt-objekt koji su zapravo par excellence
spoznajno-teorijski subjekt-objekt, res cogitansres extensa, i tako dalje. A
nije samo to!
Meni je ao stvarno, ja sam htio, a nemamo vremena, da do kraja iskaemo
neke stvari jo tu, a meni je stalo da naglasimo u ovom predavanju, koje bi
bilo sad zavrno o Fichteu, da se zadrimo na ovom problemu. Ja smatram
da je vrijedno pokazati upravo ovu vezu, ovu revolucionarnost Fichteove

misaone pozicije, s onim to se tu naziva spekulacijom. Pa zato sada elim
insistirati da o tome govorimo.
U treoj knjizi svoje Povijesti filozofije Albert Bazala je naveo taj Fichteov
stav, ak na njemakom, pazite: Es ist der Zweck aller Regierung, jede Re-
gierung berflssig zu machen: Svrha je vlasti kao takve uiniti svaku vlast
suvinom. Zadrat emo se sad na tome da vidimo to Fichte time hoe rei.
Kad se, naime, kod Fichtea naie na takav stav, onda nam se u prvi mah
sama takva, da tako kaemo, pomisao ili formulacija uini gotovo kao puka
naivnost, moda ak i neprimjereno jednom velikom i ozbiljnom misliocu.
Vidjet emo zato. A druga bi primisao mogla biti da je ovdje rije o nekom
romantinom zanesenjaku koji, kao to se obino kae, plovi u oblacima,
jer je oito da je na djelu ista takozvana nerealnost. U suvremenom i
danas esto tako formuliranom argonu, iskazanu s velikim pretenzijama,
takvo neto nazvalo bi se apstraktnim humanizmom. Pa smo i mi praksisovci
za one staljiniste na vlasti bili apstraktni humanisti, i tako dalje, zbog tih
takozvanih marksovsko-socijalistikih misaonih nastojanja. A ja mislim da su
ovi staljinisti zapravo imali pravo jer smo mi zaista bili apstraktni humanisti
zato jer je i Marx bio najvei apstraktni humanista. Zato? Zato jer govori o
komunizmu kojeg nigdje nije bilo! To su onda iste apstrakcije, ne!? Zato ne
bismo Marxa nazvali apstraktnim humanistom? Gdje mu je taj komunizam?
Ako netko meu vama sluajno zna da je negdje bilo socijalizma i komu-
nizma u svijetu, bilo bi mi drago da mi to javi. Onda bih ja revidirao neke
svoje stavove. Stalno govorimo, ovi komunisti... Pa to je za krepat od
smijeha, pa gdje su bili komunisti u Jugoslaviji? Pa onda je i ovaj ubogi Raan
bio komunist! Ma, kakav komunist!? Bogec bistriki! Socijaldemokrati nikad
nisu bili ni komunisti pa ak niti socijalisti. Komunizma ni socijalizma nigdje
u svijetu do danas nije bilo! Zapiite si to da ne zaboravite! Pa onda,
ako neto malo kritiki kaete, vi ste odmah komunist! To je stvarno za
poludjeti! Evo, tu na naem Fakultetu radi profesor Neven Budak, historiar.
Vi to moda ne znate, to je bilo za vrijeme Raanove vlade, dok je on bio
premijer. On je htio Budaka postaviti za ministra znanosti, crkva je reagirala, i
pazite, to je zgodno, onda se taj Raan pokakal od straha da je sve smrdelo,
i tako Neven Budak nije mogo postati ministar. A zato? Zato jer je rekao
ono to je Francuska revolucija donijela odvajanje crkve od drave! I to su
komunisti? Kakve to ima veze, to nije komunistiki princip, to je graanski
demokratski princip crkva ima svoj posao, drava svoj. To govore svi
tamo u klasinoj filozofiji, Hegel govori o tome gotovo drastino, i tako dalje.
To su te stvari, onda je to sad kod nas komunizam. Ja sam o tome napisao
jedan lani, jer sam htio obraniti Budaka, pa mi ga nisu htjeli objaviti jer
to ne ide, ne moe..., je li... jer to je komunistiki princip. Ma, kakav
komunistiki princip!? To je ista, banalna, petparaka, domoljubna lakrdija!
Vidimo, dakle, da je i prije toga takozvanog apstraktnog humanista Marxa
bilo i nekih drugih apstraktnih humanista, poput Fichtea. Samo, pitanje je
to nam to svojim stavom eli poruiti Fichte s ovim to smo tu sad rekli, za
to opet imam u vidu to da mu takvi principi i stavovi proizlaze iz njegova
ne samo historijskog, socijalno-politikoga gledanja na stvari, nego iz same
sri njegove spekulativne misli. To ja hou naglasiti! Jer ova re-evolucija kao
revolucija upravo je jedan bitni spekulativni princip ili poetak svijeta. Kao
to vidimo, Fichte smatra da bi pazite svrha svake vlasti, dakle vlasti
kao takve, imala biti da samu vlast uini suvinom. Kad malo promislite to
je time reeno, onda to ve na prvi pogled izgleda kao jedna nebuloza! Pa
koja bi vlast ila za time da sebe ukine? Pa to zvui gotovo smijeno! Da ba
sama vlast treba da ukine sebe, ne!? Dakle, fomulacija stava, iako se pod
razumijeva taj smisao, nije ak iskazana onim kantovskim treba da..., pa
recimo: svrha je svake vlasti da treba..., ili, trebala bi biti svrha svake vlasti
uiniti vlast suvinom. Onda bi to jo kantovski izgledalo bar kao nekakav
apstraktni zadatak, postulat, kao neto to bi trebalo, i tako dalje, ali formu-
lacija glasi svrha je..., to je sad indikativ, nema treba da..., nego je rije
samo o svrsi. Pitanje je, naravno, hoe li nam Fichte sugerirati da je to neto
samo po sebi razumljivo to nam je rekao, da taj takozvani zahtjev lei u
samoj bti vlasti, dakle da ta reena svrha proizlazi logino iz nje same, ili je
posrijedi ipak neto drugo? Kako to Fichte misli da sma vlast ne bi trebala
ii za time, nego da ide za time da se ukine vlast kao takva? Formulacija je,
dakle, oito recimo tako krnja ili dvosmislena, ali ipak ne bismo trebali
Fichtea tretirati ba toliko naivnim, da bismo mu natrpavali takvu primisao,
jer emo iz onih njegovih stavova, koji odmah slijede, vidjeti da je Fichte,
dodue, anticipativno, ali povijesno vrlo realno, imao u vidu ono to smo u
podnaslovu nazvali socijalistikom vizijom.
Dobro, dakle, to sad s time? Tu se postavlja ili bi se moglo postaviti
pitanje, o kakvom bi to Fichte socijalizmu mogao govoriti u svoje vrijeme?
Odmah da kaemo, pazite, kad itate Kanta, Fichtea, Schellinga, Hegela,
dakle, itavu klasinu filozofiju, njihovo gotovo eksplicitno plediranje za de-
mokraciju to ete vidjeti u Hegelovoj filozofiji prava, to su fantastine
stvari. Ako je neto europski duh demokracije, onda je to to je kod nas

prevedeno, dodue, malo loije, ali itajte tko moe njemaki to vam je
Rechtsphilosophie, Grundlinien der Philosophie des Rechts [Temeljne crte filozofije
prava], to je 1821. godina. Tu imate unutra takvih stavova kakve nikad nitko
vie nije ni iskazao, a kamoli realizirao. To je najii duh Europe u onom
demokratskom, revolucionarnom nastupanju koju su Evropljani danas kom-
pletno zaboravili. Oni su zaboravili svoju budunost! Onda, ja u se s vama
kladiti, ako hoete, uloit u koliko imam kinte da e Sarkozy dobiti izbore,
a ne ova Sgolne Royale. Hajde, tko se hoe kladiti? Zato? Pa ne bu valjda
socijalist doao na vlast!? Mi idemo natrag, moraju desniari biti na vlasti! To
je Francuska danas, i cijeli svijet!
Dakle, kad kaemo, o kakvom bi to socijalizmu Fichte mogao govoriti u
svoje vrijeme, tj. koncem 18. i poetkom 19. stolea? A sad treba postaviti
pitanje, a zato ne bi mogao? Zar u to vrijeme taj pojam jo uope nije bio
niti u zraku, pa bi se tek s Fichteom, toboe prerano za njega samoga, moglo
govoriti o socijalizmu, ak i onda ako se on pojavljivao u nekim drugaijim
oblicima, a da mu smisao ostaje isti!? Da bismo to potkrijepili, navest emo
samo imena onih koji su prije Fichtea sad u ovo staviti pod navodnike
sanjali, mislili, tragali za onim to bi smisaono bilo na tragu onoga to
se naziva socijalizmom, a artikulirano tek s Marxom i takozvanim komuniz-
mom. Evo vam: Thomas Morus, 1480-1535., Tommaso Campanella, 1458-
-1539., Gabriel Bonneau Mably, 1709-1785., Claude-Henri de Saint-Simon,
1760-1825., Robert Owen, 1771-1858. i Charles Fourier, 1772-1837. ova
zadnja tri su uzeta kao ona o kojima i Marx i Engels govore, to su oni so-
cijalisti-utopisti, koji su se utapljali, kak je reko moj profesor Berus, da
su mu to studenti odgovarali na pitanja. To su bili ti utopistiki mislioci. Pri
emu je taj njihov utopizam pazimo sad dobro, vi kao filozofi, ne smijete
nasjedati na to utopizam i utopija nije isto! Utopijski i utopistiki dva su
posve razliita atributa, da tako kaem. Utopija je poetak svijeta, i tono
tako stoji u-topos! Nije topos, jer topos je ve proizveden pomou onoga
jo ne-proizvedenoga. Utopija je poetak svijeta, to je ova samodjelatnsot,
apsolutni negativitet, kako veli Hegel kasnije, a Fichte to govori kao poetak,
to je taj utopijski moment. A utopizam, pazite, ak i jedan Marx, a ne samo
Engels, manje-vie, uzima to utopijsko, a ne utopistiko, u tom negativnom
pejorativnom smislu, izjednaavajui utopiju s utopizmom. Za njega, utopiz-
am su ovi, Saint-Simon, Fourier, Owen i svi ovi koji su zamiljali, anticipirali,
kako bi to trebalo da izgleda... i tako dalje. Utopia je pojam to ga je prvi
upotrijebio Thomas Morus, kao mjesto kojega jo nema. Meutim, utopija

je vremensko odreenje ili bolje rei pred-vremensko, u tom smislu da
njome poinje ono vrijeme-svijet i ovjek. To vam je utopija! Dakle, to vi kao
filozofi sebi ne smijete dopustiti, pa kad vam netko veli da ste utopist, onda
mu platite pie, jer ste vi na pravoj povijesnoj poziciji, da vi zastupate utopiju!
A to znai budunost kao istinsku mogunost i prolosti i sadanjosti!
Dakle, rije je s ovim utopistikim stavom, s ovim predstavnicima, i tako
dalje, rije je o utopizmu ali ne o utopiji! Pa ak, rekli smo, ni kod Marxa to
nije bilo tono shvaeno. Marx je mislio pod time da ti utopisti nisu vodili
rauna o realnim i povijesnim snagama koje bi taj socijalizam imale provesti
u djelo. To je taj atribut utopistiki. Ali, sam Marx nije doao do toga da
kae da ovomu pojmu utopija dade pravi smisao i pravo odreenje, a bio
je utopijski mislilac ili spekulativni mislilac par excellence. A Marx je mislio
da bi to imao provesti u djelo taj takozvani suvremeni proletarijat. Ali ve
u visoko razvijenom, ekonomsko-politikom, socijalnom, politikom, dakle,
graanskom drutvu suvremenosti. Pazite sad, ima tu kako ja to nazivam
historijski zalom, to se tu dogaa u svijetu. To Marx nikad nije tvrdio,
nego je upravo insistirao na visoko razvijenom, graanskom, kapitalistikom
svijetu suvremenosti, kao historijskoj pretpostavcii onoga to se naziva isko-
rakom u neto bolje, pa je to nazivano i socijalizam i komunizam, i tako dalje.
Ali, tu su sad naravno i drugi problemi. Znate, ovaj na neu sad staviti
atribut ovaj primitivizam, kad vi nekome kod nas velite proleter, on
se srami, nemoj ti meni govoriti proleter, nemoj ti mene vrijeati, pa nisam
ja to... A na ulici je, bogec, nema to jesti, onda ak po kantama kopa, i to, ali
on nee biti proleter, jer on je, valjda, neto bolje. Pa dobro, svaka ast, on
misli da je proleter neto vrijednosno jako nisko. A ne zna da je proletarijat
posljednja... to je sad Marx! posljednja stepenica da se proleter pretvori
u ovjeka! Zapamtite to posljednja stepenica! Tako dugo dok ne postane-
te istinski proleteri, nemate anse da budete poteni ljudi, pravi ljudi, ovjek,
evo! Pazite, to je posljednje, a ne moete skakati iz prvobitne zajednice u
komunizam.
Kad, dakle, Fichte govori o suvinosti vlasti, kako on sad tu govori, i to
nakon navedene itave plejade mislilaca, koji svaki na svoj nain iskazuju isti
stav, i u drugom kontekstu, naravno, onda se kao prvo postavlja pitanje, a to
to zapravo znai? Nije, naime, pojam vlasti identian s pojmom drave. Kak-
va bi to bila vlast ako nije dravna?! A u punoj svojoj filozofsko-teorijskoj
refleksiji i, recimo, u jednom pravom poetku, dolazi to do izraaja ve u
Platonovoj idealnoj dravi, politea, ime je ujedno artikulirana klasina i

bitna problematika onoga to e se otada imenovati pojmom politike. Pazite,
politika poinje zapravo, istinski govorei, s Platonom. A znate to, ovi nai
vajni politiari pojma nemaju o tome, oni su jedna polupismena pasmi-
na. Pa, to je politika? Politika je kompromis koji ima zadatak drati na
okupu jednu socijalno-politiko-ekonomsku cjelinu kao drave, zajednice, i
tako dalje. Pa koliko ima kod nas stranaka sad? Pa valjda stotinu i vie! Kod
Platona ih ima tri! Pazite, on je doao sjajno do toga da je vidio da harmonija
tih triju stalea ili klasa, kako god hoete tamo, znai drati u skladu, a to je
ono to bi on nazvao idealnom dravom. Svatko radi svoj posao, i ako to
harmonira, to je savrenstvo politikog rezultata. Dakle, politika ima zadatak,
sve te pojedinano-posebne interese skupiti u jednu novu kvalitetu onoga
opega to jednu dravu ili zemlju dri kao cjelinu. Ali, ako toga nema, onda
je kaos, pa onda imate revoluciju nedajboe! To sad ovi nai politiari
ne znaju, ja sam to napisao, pa mi nitko vie nije odgovorio na to. Pazite, ne
moe hrvatstvo, srpstvo, francustvo biti princip politike. Razmislite malo!
Hrvatstvo je sve! Ja se na primjer ne slaem s nekim strankama ili s nekim
politiarima, pa zar sam ja zato nekakav izrod? Onda to znai da uope par-
tije ne bi trebale postojati! Nacionalna partija!? Pa, koja je to? ekajte malo!
Samo je moj kolski prijatelj Adolf Hitler bio taj, jeli, NSDAP... Pazite
dobro, Hitler je bio poznati socijalist, i jo ga potaju nazionalsoziali
stische deutsche Arbeiterpartei! Pazite, Arbeiter i onda jo nacionalno!
To znai, tko nije Njemac, njega treba ubiti, pa je onda to vrsto provodio
u djelo! Dakle, i na bazi socijalizma i na bazi nacionalnog, to je njegova
partija...
Dobro, to je sad dakle taj pojam politike. Taj se pojam danas naziva
umijeem moguega, a to mogue odredio je Platon kao zahtjev... pa-
zite, zahtjev, a ne kao injenicu! Inae, ne bi pisao ovu svoju politeu, tako-
zvanu idealnu dravu, ili neto to ve postoji, nego ono to tek treba da
bude, pa je zato i miljena kao ono to e se kasnije s Kantom nazvati postu-
latom moralni postulat! Platonova idealna drava iskazano kantovskim
rjenikom moralni je postulat! Treba da bude tako da ta tri stalea har-
moniraju da bi se drava odrala, i tako dalje. Umijee dranja-na-okupu jest
politika, i zato je to dobro nazvao politea. To jest da se raznorodni, razliiti,
disparatni ili ak suprotni, sukobljeni socijalno-politiki i ekonomski interesi
dovedu do harmonije, koju onda to je zgodno i primjereno ak Platon
onda naziva isto tako moralnom kategorijom pravednosti! Pazite, pravednost
je tu realizacija, miljena kao harmonija ve zajednikih interesa, dovedenih

u idealnu dravu. Vrh je dakle, pravednost! No, imajte u vidu to, kad doete
do tih, recimo, studij, pojam pravednosti ima danas drugi kontekst i smisao.
Mi velimo za nekog pojedinca, on je pravedan ovjek! Platonu to tako
nikad ne bi palo na pamet. Pazite, pravednost je opa, socijalno-politika
kategorija, ona se odnosi na harmoniju svih zajedno, a nije pojedinac najprije
pravedan. Platon ima to odreenje, a mi imamo pojam pravednosti u indivi-
dualiziranom smislu pravedan ovjek ili pravian, to doe na isto.
Dakle, kako se tek postojea zajednica naravno, sada ve u obliku klas-
nog drutva, jer tu je ve na djelu poetak klasnog drutva kod Platona, inae
on ne bi nikad pisao Politeiu... da se dakle ta zajednica ne bi naprosto ras-
pala po onim takozvanim, recimo danas, interesnim potrebama, avovima,
i tako dalje. Ako je sad tome tako, zato onda Fichte ne slijedi Platonovu
ideju drave i njezinu, eventualnu, harmoninu strukturu nego ide za tim da
se vlast sma ukine kao suvina? To Platonu ne bi nikad palo na pamet jer
je teio za time da se ba doe do te harmonine vlasti koja dri na okupu
te raznorodne interese. A odgovor bi mogo glasiti: zato to Fichte ipak vie
nije, da tako kaemo, na poetku svega toga, poput Platona. Pa nije bio, reci-
mo i to tako, ba toliko naivan, on ivi u jednom ve raslojenom, klasnom
drutvu.
Ima jedna stvar, esto sam o tome razmiljao kad sam razmiljao o toj
itavoj klasinoj njemakoj filozofiji. Pazite, to je ve skoro postalo banalna
fraza kad se kae klasina njemaka filozofija jest misaono-intelektualno-
-duhovni odjek Francuske revolucije! Ali, Nijemci to u ono vrijeme nemaju
kod sebe. Pazite, Njemaka je tada bila na poetku. Zato je Fichte morao pisa-
ti pod pseudonimom ona svoja teorijska opravdanja Francuske revolucije, da
ga ne uhapse! Njemaka u tom prijelazu iz 18. i poetkom 19. stoljea nema
nikakve pretpostavke, ni historijske, ni ekonomske ni nacionalne i tako dalje,
jer tamo nema revolucije! Pazite, ima jedna zgodna stvar! Hegel je Napoleona
nazvao svjetski duh na konju! Zato? Zato jer je Napoleon, kad je uao u
tu Njemaku, ukinuo onih tridesetak kneevina! Oni kneevi, pazite, svaki je
imao svoj Versailles... A ima neto, ja imam toliko godina, u Zagrebu su, kad
sam bio jo mladi deko, do desete godine, bile su mitnice, malte... Znate li
to je to? Pa otkud biste vi to znali? Na ulazu u Zagreb bile su brklje! Kad
je seljak dolazio, morao je platiti ulaz u grad, placovinu, dakle ulaz u sm
grad a onda i na trnice! Tak je to bilo, morao je platiti na mitnici da moe ui
sa zapregom ili teretom na ramenima na plac, nosio je hranu, da bi prodao.
Morao je platiti ulaz u grad. To vam se zvala placovina, tako je to i danas

na trnici, ali, mitnica je feudalna tvorevina! Svaka je kneevina imala mitni-
ce! Zatvorene kneevine, i ako si uao unutra, morao si knezu platiti! Bilo ih
je tridesetak. Napoleon ih je sve poruio i onda je Hegel rekao, konano se
pojavio netko tko e nasilno ujediniti Njemaku svjetski duh na konju!
Samo to je za sebe zadrao da je on svjetski duh koji zna to Napoleon radi.
To je bila mala razlika, al dobro... Dakle, mitnica, malta... Ne bu preel
prek malte... itajte Balade Petrice Kerempuha od Krlee o svemu tome.
Idemo dalje. Fichte je naime uvidio tu klasnu raslojenost Njemake.
Njegovi stavovi svjedoe o tome, i to prije i poslije Francuske revolucije,
i vidio je i dobro je znao zato je uope do te revolucije trebalo doi. Ovi
njegovi mladi, prvi spisi, jo kad je bio dvadesetak godina, i tako dalje, u tom
kontekstu je on pledirao za ukidanje vlasti kao takve, jer je vidio ta se tu
zapravo dogaa. To meutim nije bio pravi predmet filozofije! Pojam istine
za filozofe je neto drugo! to bi oni sad govorili to kako ovi kneevi tamo
maltretiraju te seljake, i te svoje graane i tako dalje! Pa to nije filozofski pro-
blem! Pa, i meni su to puno put predbacivali! Pazite, u Hrvatskoj ne smijete
biti nekakav takozvani filozof a da ste ujedno i intelektualac! Doista malo
udno! Intelektualac je kritiko bie koji, kao takav, ne mora biti zato filozof!
Pa, Krlea nije bio filozof, ali je bio kritiar svijeta oko sebe... svega, pa je bio
vrhunski intelektualac! Takvih smo malo imali. Pa sad, zato se intelektualac
ovdje, recimo Kangrga, ne smije baviti opim problemima drutva!? Ja sam
bio bezobrazan pa sam rekao da sam vrhunski intelektualac. Pa su rekli, he-
he-he, pazi, hvali se! A znate to su Goethe i Hegel rekli samo prostak je
skroman! Kako sad to? Neskromnost je ovdje miljena da dri do sebe!
U tom smislu, dakle. Da zna, kao samosvjesno bie, da si osobnost, linost,
i trai od drugih da te potuju i kao ovjeka i kao graanina.
Ima jedan fini primjer, Baudelaire prolazi mimo prosjaka, pa ga ni ne gle-
da. Baudelaire se vrati pa d amar tom prosjaku, a on veli, nemoj ti meni i
vrati mu amar. Onda Baudelaire veli, evo ti ruke, sad si ovjek. Zato? Jer
je onaj reagirao! Prema tome, dri do sebe ak i kad si prosjak. Pa, kako ne
bi intelektualac drao do sebe, pa Kangrga dri do sebe! Ali zato intelektu-
alac ne moe biti ujedno i filozof ? Ne mora biti filozof, moe biti i sociolog,
moe biti bilo koje struke, ili znanstvene ili umjetnik i tako dalje. Za mene,
super uzor, paradigma intelektualca Emile Zola! Zato? Emile Zola je bio
svjetski poznati knjievnik, bio je i bogat, nije dakle bio bez sredstava za ivot,
i tako dalje, pa je ipak on rekao Jaccuse!, izloio svoj ivot protiv fran-
cuske vojske, onda su ga htjeli ubiti, pa je morao bjeati u London pomou

svojih prijatelja, i tako dalje. Jer se borio za istinu, za pravdu, pa se naknadno
dokazalo da je on imao pravo s onim Dreyfusom, s onom aferom, pa su ga
onda po povratku Francuzi doekali s Braaavo! Onda su ga slavili, a na-
jprije su ga htjeli ubiti! A to se ponavlja stalno i svugdje, neprekidno.
Dobro, ali tu treba sad naglasit ovo. Ukidanje vlasti kao takve kad se to
kae sa ovim stavom Fichteovim, tu treba biti malo oprezniji, jer pazite, kao
pravi graanin, teko je bilo i njemu onda, a i danas je teko, biti graanin u
Hrvatskoj, nakon dvjesto godina od onda! Probajte, evo, vi ste filozofi, inte
lektualci, budui veliki mislioci, i tako dalje, probajte napraviti pokus, pa sa
svojim sugraanima, bilo gdje stanujete, probajte ih pitati, osjea li se netko
graaninom! Ja sam pravio pokuse, pa su mi rekli, sluajte, profesore, jel vi
mene sad zafrkavate da ne upotrijebim onaj izraz, rei u malo finije!? On
ne zna da bi trebao biti graanin. A da ga jo pitate, da li je zapravo ovjek,
rekao bi vam, svinja jedna, vi bute mene poniavali tu i vrijeali!? On nije
postao ovjekom, on je ostao Hrvat! I misli da mu je to dosta. Ali nije mu
to dosta! Pazite, ne moe se ovjek kao ovjek naprosto naroditi, samo se
ivotinja narodi kao takva! Ja sam o tome pisao, doi od ivotinje do Hrvata,
pa onda do graanina, pa onda do ovjeka to je cijeli jedan ne samo hi-
storijski nego, ja bih rekao jo, i povijesni proces, jer time ti svojim djelom
potvruje da si istinsko ljudsko bie, i da ti nije dovoljno da si se izlegnuo...,
pardon narodio!
Dobro, gledajte, to vi kao filozofi morate znati, to je odnos pojedinanog,
posebnog i opeg. Ja sam pojedinac Milan Kangrga, posebno sam Hrvat, ili
Srbin, ili Nijemac, ili ak i sve to zajedno, nije vano, ali ovjek, to je ono to
trebam tek postati, kao ono ope. Pa moram postati lan roda, ne samo vrste!
Biti Srbin, Hrvat, Nijemac, ovo i ono, to je vrsta! Pa nije to zato ignoriranje
nekoga tko je rodom Srbin, Hrvat, Nijemac ili Francuz, nego mu to nije do-
sta! to znai to da se netko rodi kao Francuz? Misle da su oni nekaj bolji
od nas!? A sad kad ve to govorim, bio sam ja u toj Francuskoj! Pa znate kako
to zaostalo, da te Bog oslobodi! To nije sve Pariz, Bordeaux, Marseille... do-
bro, to su ti gradovi, ali to nije Francuska! Idite u one male gradove, Nancy,
one male, seljake krajeve, pa ete vidjeti kako je zaostao taj njegov seljak i
njegov malograanin! Pa nisu oni nita bolji ni pametniji ili na viem nivou
nego mi! Tako da se i to kae, kad ve o tomu govorimo! Onda se sad jo
prave vani, pa mi smo Francuzi! Ma, nemoj mi rei!? Ali to sad s time? Nije
ak ni Parianin! Pariani su iz cijelog svijeta doli tamo! Kao i u New Yorku.
Ali nije ni Amerika New York kao to ni Francuska nije Pariz!
Htio sam dakle rei to da se Fichte tu postavlja kao ve pravi graanin,

pazite, i to ak neprimjereno, kad bolje pogledamo! On jo nema nikak-
vih uvjeta da postane graanin u toj Njemakoj na kraju 18. i poetkom
19. stoljea, ali on to anticipira, on eli biti graanin! Dakle, to je iskorak
iz zaostalog feudalizma, i tako dalje, u graansko drutvo! Kao i Hegel, na
primjer! Jer u Njemakoj njegova vremena, sve to je na poetku tek obliko-
vanja graanskog karaktera dravnosti u svom poetnom, demokratskom
oblikovanju. Prema tome, Fichteu jo nije mogao biti prisutan zahtjev za
onim to je u njegovu stavu bilo implicitno prisutno, kao to vidimo
naime, za ukidanjem drave. A Fichte ne govori to on govori, vlast ovih
kneeva tamo, koje on ima pred sobom. A ne misli na ukidanje drave! Pa-
zite, to je zgodno! To nije ono takozvano marksovski odumiranje drave,
ili oni bakunjinovci, oni anarhisti, i tako dalje, to je sve kasnije, Fichte je pravi
graanin koji samo hoe urediti drutvo kao graansko drutvo u kojem ve
donekle ivi! U tom smislu on govori o suvinosti vlasti.
Rije je bila, dakle, o samo jednom moguem ureenju drutvenog poret-
ka a da se u dravu ne dira. Za time ak niti Hegelu nije bilo na kraj pameti!
Hegel je tu sad treba zbilja napraviti razliku, pazite, ideju drave, to nije
faktika drava nego ideja drave kod Hegela, a to nije isto smatrao ga-
rantom slobode svakog pojedinca dravljanina kao graanina. To je koncept.
Dakle, drava je tu garant slobode, sa svojim zakonima, sa svojim ustavima,
sa svojim poretkom. Pa mu nije na pamet padalo ukidati dravu. Do drave je
trebalo tek doi kao takvoga garanta, pomou ustava, zakona, i tako dalje. Za
pravno utemeljenje sigurnosti graana, njihovih prava, imetka, posla, i tako
dalje. Dakle, ideja drave je garant, pa su onda Hegela nazvali apologetom
drave. To su obine gluposti! Bilo bi dobro da Hrvatska ima takvu dravu
koja bi bila garant slobode svakoga od nas. A ako ste ljeviar, ve ste nadrljali,
ako ste Srbin pogotovo, ako ste Rom, onda ste izvisili, ako ste Musliman,
opet ste nadrljali, i tako dalje. Zato? Zato jer mi jo nemamo demokratskog
poretka. Onda, kad ja velim da nam fali graanska revolucija, onda vele, ovaj
Kangrga je boljevik, komunjara, on bi htio ubijati, a mi smo to ve vidjeli,
mi to neemo. A ja hou samo vladavinu prava kao prvi korak u demo-
kraciju. Jer to je ta primarna stvar koja ovdje najprije treba biti provedena
u djelo.. To je prvo to je graanin donio sobom. To je osnova ili osnovni
princip graanstva, graanske demokracije, da vas tretiraju kao ravnoprav-
noga graanina ili dravljanina jedne zemlje, a ne ovo to se kod nas dogaa.
Kod nas toga nema. Ako netko misli da ima, to bi mi bilo ba drago da mi to
napie ili kae, ujte, toga ima tu i tu...! Jer, moda sam ja u zabludi.
Dakle, drava je ne samo za Hegela kasnije, nego i za Fichtea, pa onda i za
Schellinga, vidjet ete, miljena i zahtjevana kao mogui izlaz, odnosno, kako
bi oni rekli, nadsvoenje postojeih unutranjih drutveno-politikih suprot-
nosti u klasnom razlojavanju. Naravno, uvijek drastinih oblika ivota u ka-
pitalizmu, koji je tu tek nastupao u Njemakoj, pa su bili u tome smislu jo
zaostali za drugim, prema Engleskoj, Francuskoj i tako dalje. A rije je bila
upravo o onome to se stalno ponavlja: kao eksploatacija ovjeka, naravno!
Zato sve bitne Fichteove kritike stavove naravno u tragu toga zahtjeva
za ureenjem drutva, kojemu vlast postaje suvinom, kako bi on rekao
treba pratiti i shvatiti upravo u tom smislu da se ide za rjeenjem drutvenih
negativnosti i protivurjeja to razdiru to drutvo, ali da se jo ne dira u sm
opstanak drave. to je, dakako, bila kad malo promislimo za njih jo
uvijek jedna protivurjenost, u kojoj su se nalazili, iako je i samom Fichteu
ta pozicija bila, da tako kaemo, jasna, transparentna. Tako da on, kad itate
njegove stavove u onom to smo nazvali revolucionarnim spisima, to je goto-
vo zauujue, do ega je Fichte sve doao! To moete nai u danas nisam
donio tu knjigu to imate kod nas prevedeno, Odabrane filozofske rasprave, to
je bilo prevedeno jo 1956., to je izilo u ediciji Kulture u Zagrebu. Da li je
to obnovljeno izdanje, zaista ne znam, ali nai ete u seminarskoj biblioteci.
Pazite, oni njegovi uvodi, to smo rekli, u Nauku o znanosti, tu ima unutra
takvih stavova da ovjek ne povjeruje. Pazite, to je poetak 19. stoljea, oko
1800. ili neto kasnije. Kad to ovjek ita, zaista, to danas neete nai u svim
tim historijama filozofije, tih njegovih karakteristika i rasprava, i tako dalje.
To su zaista revolucionarni stavovi s dalekosenim, dalekovidnim postulati-
ma koji su prvoklasni, vrijedni i otrenjvajui i za nas danas. Tako da su ti
stavovi gotovo nabijeni revolucionarnou do posljednjih konsekvencija, pa
onda nije udno da su, im su bili objavljeni, bili estoko napadani, a sastavni
su dio cjelokupne njegove filozofske misli! A ja sam naiao, recimo, ak kod
jednoga Hegela da on te stavove i te spise kod Fichtea naziva popularnima,
popularni spisi. to je bilo, toboe, malo srozano s one filozofske visine,
kako Hegel ipak hvali Fichtea za njegovu misao. A zato bi to bilo tako ne-
vrijedno? I sm Hegel dolazi do slinih i jo gorih, jaih revolucionarnih
stavova, i tako dalje. Malo je to udno! Dakle, vidite, filozofi se ne smiju bavi-
ti tim problemima! Dodue, kao ipak pravi filozof Hegel ima pravo! Zato
bih ja rekao, bez pretjerivanja Hegel je bio najvei filozof svih vremena! S
naglaskom ne samo najvei nego ba na rijei filozof! On je htio biti filo-

zof i tu je on bio prva klasa! Nema mu ravna! Pri emu mu je to je moj
dodatak Fichte omoguio da ujedno misli spekulativno.
Ja sam tu imao Hegelove stavove koji bi potvrdili njegovo uvianje svih
tih problema koji nuno dovode, kako on veli, do revolucionarnih obrata.
Premda su tamo u Freiburgu krivo gledali u mene, kao Balkanca, socijalista,
kad sam to naglaavao kod Hegela, jedan stav kod Hegela ipak u proitati
da ne ispadne da izmiljam. Evo, pogledajte, Hegel u Filozofiji povijesti veli:
Promjena je nuno bila nasilna... naime, u Francuskoj revoluciji ...
jer se vlada nije prihvatila preoblikovanja. A vlada ga se nije prihvatila zato
to se sam dvor, kler, plemstvo, parlament, ni zbog nuda ni zbog postojeeg
prava nisu htjeli odrei svojih privilegija. Pa, zar to nije dananja Hrvats-
ka!? Pa mi takoer imamo dvor! Sada slijedi onaj bitni stav: Misao, pojam
prava, pribavio je sebi najednom... Hegel to naglaava, najednom, dakle,
revolucionarno, ... vanost, a tome se nije moglo oduprijeti staro postolje
nepravde. Ako Hegel tu nije revolucionar, to je onda!? Pa kad sam ja na-
pisao Hegel metafizika ili revolucija, onda su mi se tamo sprdali oni
deki u Freiburgu. Evo jo jedno mjesto, pa emo to nadopuniti: Otkako
je Sunce na nebu i otkako planeti krue oko njega, nije se vidjelo da se ovjek
postavlja na glavu, to jest, na misao, i da zbilju izgrauje prema njoj. Anaks-
agora je prvi rekao da nous, dakle um, upravlja svijetom, ali sada je... on
misli, u Francuskoj revoluciji ovjek tek doao do spoznaje da misao
treba da upravlja duhovnom zbiljom. Prema tome, bio je to divan izlaz Sun-
ca. Svi su misaoni ljudi sudjelovali u slavljenju te epohe. Uzvieni je zanos
vladao u ono vrijeme, entuzijazam duha prostrujao je svijetom kao da je tek
sada dolo do zbiljskoga pomirenja boanskoga sa svijetom. To su zavrni
stavovi i stranice Hegelove Filozofije povijesti. Dakle, kako ete uzvienije to
iskazati!? Ima jo jedan stav koji je, ovako, vrlo simptomatian. Pazite ovo:
Moe se rei da se nigdje ne govori tako revolucionarno kao u Evanelju
jer je sve to inae vrijedi..., pazite ovo, postavljeno kao neto spored-
no, neto za to ne treba mariti. Kad sam ja u svojoj Etici proglasio Krista
prvim pravim revolucionarom, onda su me ovi tamo na Kaptolu htjeli...
da ne kaem to. A Glas koncila je onda pisao, a kako to? Jer oni misle pod
revolucijom da je Krist iao s noem pa da je b i pikao one idove... To,
dakako, neete nigdje nai u onim njihovim propovjedima u crkvi. A Hegel
citira Krista koji veli, Ne donosim ja vama mir, nego ma... pa se odreknite
svojeg oca i majke i svoje snahe i i poite za mnom... Kuda? U budunost!
U ivot vjeni! To je metafora. To je Krist, a ne ono Pomolimo se... njm...

njm... njm..., pa tako prave iz naega revolucionara nekakvoga klerianca
za sitne potrebe Crkve.
A ovo to je Hegel nazvao popularnim Fichteovim spisima, rekoh
da pod time misli dosta poniavajue, naime, da nisu ba toliko vrijedni,
to je udno s Hegelove strane. Evo recimo Fichteovog jednog stava: U
unutranjosti onih udnovatih veza koje je sastavio bezumni sluaj, i koje
se nazivaju dravama..., pazite dobro, ... dobiva zloupotreba svojim dalj
njim opstankom i opim toleriranjem, poto su te drave samo neko vrijeme
mirno postojale, poto je protiv novoga potlaivanja razdraeni otpor osla-
bio i poto se vrenje razliitih snaga sleglo, neku vrstu vrste forme... Pazite,
nain na koji on pristupa ak i pojmu drave, o kojoj on govori. Evo jo
jednog stava: Gonjeni svojom nezasitnou, stalei koji vladaju, oni e ih
od pokoljenja do pokoljenja proirivati i nikada nee rei, sada je dosta. Dok
potlaivanje naposljetku ne dostigne najviu mjeru, dok ne postane potpuno
nepodnoljivo, i dok se potlaenima od oaja ne vrati snaga koju im nije mo-
gla dati njihova sranost, istrebljivana ve stoljeima. To je jedna teza koju
je kasnije Marx ponovio u ranim spisima, ne znam da li je ba to itao, ali
kae otprilike u istom duhu: Narod treba ba tlaiti da doe k sebi, tako da
onda, i tako dalje... To je ta takozvana dijalektika, ali ne znam, mislim da nas
danas mogu tlaiti koliko god hoe, mi ipak neemo ba biti protiv toga
jer, mi imamo svoju dravu, slobodni smo i tako dalje. Tada oni nee
dalje podnositi meu sobom nekoga koji se ne bi zadovoljavao time da svima
bude i ostane jednak. Pazite, to je samoupravni sistem. Da bi se zatitili od
uzajamnoga nasilja, sami meu sobom, kao i od novoga tlaenja, oni e sebi
svi zajedno nametnuti jednake obaveze. Njihove pogodbe u kojima svatko
o samome sebi odluuje... evo vam samoupravnost, Selbstbestimmung
... a ne o nekome potinjenome, te pogodbe po kojima se nitko ne moe
nadati da e on biti onaj koji e tu izvriti doputenu nepravdu, te pogodbe
koje jedino zasluuju ime zakonodavstva... evo, to je ta vladavina prava
po kojoj je ... ... koje su neto posve drugo nego one odredbe udruene
gospode bezbrojnim oporima njihovih robova, ti e sporazumi nuno biti
pravedni i osnovati pravu dravu... evo vam samoupravni sistem, to Fich-
te govori, to je od rijei do rijei, zapravo, to! ... u kojoj se svaki pojedi-
nac, brigom za svoju vlastitu sigurnost, neodoljivo prisiljava da bez izuzetka
uva sigurnost svih drugih, jer prema uinjenoj uredbi, svako oteenje to
e ga on drugome htjeti nanijeti, ne pogaa samo drugoga nego neminovno
snalazi i njega samoga. Evo ga! To su prvoklasni stavovi! Ali na drugom

mjestu imate ovo: Samo tamo gdje korist zapada malobrojne tlaitelje, a
gdje teta, muka, trokovi padaju na bezbrojnu vojsku robova, mogu je i
svaki pljakaki rat! Eto ga, Hrvatska od 90. dalje! To vam je to! I onda, kad
to kaete, e, onda ste neprijatelj Hrvatske, a svaki dan itamo tu i gledamo o
tome, i tako dalje. Pa, tko je opljakao tu zemlju, za Boga dragoga !? Na elu
sa... s kim? Pa nismo mi maloumni i mala djeca, pa i djeca ve danas znaju!
Ali ne smijete to rei zato jer onda niste dobar Hrvat! Pa to je... Ja ne znam
zato Hrvat mora biti par excellence ne-kritiko bie!? Zato je netko neprijatelj
svoje drave ako je kritian? Ako Francuz kritizira Chiraca, ili ne znam tko
je tamo na vlasti, zar je on neprijatelj Francuske!? On smatra da taj nije pravi
predstavnik francuskih graana, i tako dalje. On ima svoje pravo da kritiki
misli i prosuuje, pa to je graanska demokracija, valjda ima bar toliko prava!
A zato je on neprijatelj te zemlje!? Ne drave, nego zemlje! Neprijatelj Hr-
vatske! Pa, je onda Kangrga neprijatelj drave, to su bezvezarije!
9. predavanje (4. svibnja 2007.)
Kolegice i kolege,
da ne bih bio jedini krivac za ukazivanje na razliku izmeu filozofije i speku-

lacije, ja sam tu, prije nego to idemo dalje, naao malo zatite u nekim
drugim autorima koji bi moda mogli malo potkrijepiti taj stav, pa sam
naiao, recimo, na jedan stav Theodora Wiesengrunda Adorna (1905.-1969.).
Adorno je bio, uz Maxa Horkheimera, jedan od osnivaa tzv. Frankfurt-
skog filozofijsko-sociologijskog kruga, meu koje su spadali, recimo, pored
Horkheimera jo i Pollock, Marcuse, Fromm, a od mlaih Walter Benjamin,
koji je poinio samoubojstvo. Oni su bjeali pred Hitlerom 1933. pa su onda
u Parizu osnovali taj Institut za sociologijska istraivanja, a onda su opet
morali pobjei iz Pariza, iz Francuske, u Ameriku. Vratili su se tek poslije
rata i radili dalje, i obnovili taj Institut. Adorno, kad o njemu govorimo, htio
bih ukazati na jedan citat iz njegova glavnog djela Negativna dijalektika, to je
kod nas prevedeno. Ali ja bih vam preporuio, ako naete, to je izilo 1986.
u Sarajevu, u izdanju Svjetlosti izala, njegova Filozofska terminologija. Uvod
u filozofiju; to su njegova evo, kao i ova moja predavanja studentima
filozofije u Frankfurtu, to su ih onda studenti snimili i napravili iz toga kn-
jigu. To je, po mom sudu, taj uvod u filozofiju Adorna, to je prva klasa, to je
neto zbilja toliko temeljito i produbljeno, to je vie od onog to bi se moglo
nazvati uvod u filozofiju, od svojih prvih poetaka pa sve do najnovijih
dana. A, evo, ja imam jedan stav u vezi s ovim naim problemom, gdje on
na strani 137, to je Negativna dijalektika, kae ovo: Kada bi se protivurjeja
kao krivica pripisivala takozvanoj nepopravljivo spekulativnoj tvrdoglavosti,
krivica bi se pomaknula... Adorno pritom misli pomaknula na krivu
stranu, pa kae: Stid zabranjuje filozofiji da potisne u zaborav uvid Geor-
ga Simmela... Georg Simmel je njemaki filozof s poetka 20. stoljea
kojeg Adorno sad citira kako se u historiji filozofije malo razabire patnja
ovjeanstva. Eto, to je ve ukazivanje na spekulaciju. Naravno, ovakvi su
stavovi, mogli bismo rei, jako rijetki sa stanovita filozofinosti, oni zbog
kojih filozofija uljepava ili poljepava ivot u onome to nama filozofi
govore, ... a da toga esto nije ni svjesna. Misli se na filozofiju! Ja bih ak
rekao nije samosvjesna. Sm Platon nije izvukao nikakvo iskustvo iz onoga
kad je iao na Sirakuzu, onomu tiraninu Dioniziju Starijem, pa ga je ovaj uzeo
kao roba. Onda su ga prijatelji... jedan prijatelj koji je imao sredstava, morali
su ga otkupiti kao stoku, kao bilo kakvog roba. Dakle, trebao je Platon malo
164 MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 9. predavanje (4. svibnja 2007.)
tu vidjeti da izvan njegovih ideja postoji i nekakav drugi ivot, pa ak i rop-

ski, radni, muni, jer kao rob je bio ivo orue za rad. Dobro, to je ovako
usputno reeno.
To je sad to se tie Adorna. Do slinih stavova doao je i Walter Benja-
min, koji takoer spada u tu takozvanu frankfurtsku kolu, u svojoj raspravi
Povijesno-filozofijske teze. To je kod nas prevedeno u knjizi Uz kritiku sile, Raz-
log, Zagreb, 1971., strana 25-35, ali i na drugim mjestima. To je vrijedno
konzultirati. Walter Benjamin, koji je nastradao bjeei pred hitlerovcima iz
Pariza, 1940., pa preko granice u panjolsku, ali tamo su ga doekali oni fa-
langisti, Francovi, i htjeli ga predati natrag Gestapu, pa se on onda otrovao.
Imao je 48 godina! To je isto vrijedno, kod nas je prevedeno, ima interesant-
nih stvari kod toga. A ima i jedan drugi moment tu. Na primjer, Ernst Bloch,
ukazuje na to kako se kroz itavu historiju filozofije, da tako kaemo, izbje-
gava uope govoriti o budunosti, to je interesantno, gdje se govori samo o
prolosti i njezinoj produenosti u sadanjost. A to je tipina pozicija teorije.
Pazite, ja sam ve o tome pisao, pa kad ve to dodirujemo, to je asocijacija, to
krivo se govori kad velite teorija revolucije. Takvo neto ne postoji! Nema
teorije revolucije, moete govoriti o revolucionarnoj teoriji, recimo, dakle o
jednoj revolucionarnoj misli koja anticipira, pa je to onda, recimo, cijelo 18.
stoljee, takozvane pretee Francuske revolucije, nabijeno revolucionar-
nom milju. Ali, teorija revolucije bila bi po mojemu miljenju drveno
eljezo. Jer ne moete nita teorijski govoriti o revoluciji koja je prekid, koja
je recimo tako sad prekoraivanje upravo onoga to jedna teorija moe
dohvatiti. Dakle, nema teorije revolucije ali ima revolucionarne teorije. Kao
to smo, uostalom, za Fichtea govorili, o njegovoj revolucionarnoj misli.
Ja se sad ujedno ispriavam, ja sam proli puta moda malo previe ostao
na tome, a onda i neki moji ekskurzi, pa smo tu izgubili vremena, ali prije
nego prijeemo na Schellinga, ipak emo se tu jo malo zadrati na tom
Fichteovu motivu.
Imam tu sad jo jednog mislioca, Miguel de Unamuno, 1864.-1936., koje-
ga su ubili ovi Francovi faisti, falangisti, 1936. godine, u zatvoru, on je bio
protivnik tih faista. Unamuno je i pjesnik i knjievnik i filozof, a poznato
je njegovo djelo, koje je ak i kod nas prevedeno, mislim u Beogradu, Del
sentimiento trgico de la vida, dakle, o traginom osjeanju ivota. To je jedna
vrlo lijepa rasprava, s pretenzijom naravno na filozofijsko utemeljenje. Evo
to on na jednom mjestu kae: Kako si ti velik, moj Boe! Ti si tako velik
da te samo kao ideje ima. Zbilja je isuvie tijesna, ma kako se izduivala, da
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 9. predavanje (4. svibnja 2007.) 165
te obuhvati. Zbog tebe patim, ti, nebivajui Boe, jer kada bi te zbiljski bilo,
bilo bi i moje bivstvovanje zbiljnost. Dakle, ovo je takorei pjesniki, spe-
kulativni, kako bih ja sad rekao, vapaj za prevladavanjem ovdje platonistiki,
pomou ideja artikulirane, sme biti filozofije kao teorije koja se onda ovdje
dodiruje s teologijom. Ideja je Bog miljeno, dakako, kao puka onost-
ranost kojom se zbiljski ovjekov ivot ni ne dodiruje, u ovom kontekstu,
te onda to moemo to kazati nadsvoenje, moemo nazvati zaista
ono to se svakodnevno i upotrebljava idealiziranje! Kako smo doli do
toga pojma? Pomou Platona, ali idealiziranje u doslovnom smislu tog
odreenja! A kao to vidimo, zbiljski ivot, po Unamunu, pretijesan je za to
idealiziranje u liku kranske utjehe.
Ima jedna interesantna stvar, ja u vas uputiti na to sada, jer moda
neemo sve moi, kad doemo do Hegela. Hegel na poetku svoje Fenome-
nologije duha, kad hoe smjestiti ono bitno za filozofiju, kae da filozofija
nije utjena. A zapravo je sm utjean plus to radi neke teze koje su za
njega apsolutno protivurjene. Vidjet emo, kad doemo, naime, rije je o
tome to on sm pojam philosophia hoe pokazati kako ne smijemo vie
ostati na tome mudrost, dakle ne ljubav prema mudrosti nego samo
mudrost, pa onda mudrost pretvara, preimenuje u Wissenschaft, znanost. No,
mudrost nikad nije bila znanost i stari mudraci, sve do Sokrata, bili su, po
mome miljenju, spekulativci, jer nisu odvajali teoriju od prakse. A znanost
jest, kako god okrenemo, razdvajanje teorije od prakse. Dakle, on kae da
filozofija nije utjena, a on je sm bio jako utjean, a da nije ni znao to.
Meutim, imam ja tu sad jo jednog deka, o kojem emo govoriti odmah
malo kasnije Schellinga! Evo, gledajte, ja sam donio jednu njegovu knjigu
koja je prevedena kod nas, to je izdao Nolit Beograd, a moram to sad rei,
u toj seriji izilo je i drugo izdanje moje knjige Etiki problem u djelu Karla
Marxa, a glavni urednik i kasnije direktor Nolita, bio je Milo Stamboli,
moj dobar prijatelj. Nolit je inae jo prije Drugog svjetskog rata bio lijevo
izdavako poduzee, a poslije rata, pod vodstvom toga Miloa Stambolia,
imate onu ediciju Sazvea, oko 120 knjiga. To su prvoklasne stvari, ne
samo zato to su Kangrgine dvije knjige tamo objavljene, nego imate tamo
zaista prvoklasnih stvari. Sazveda, to vam je ona uta bibliteka plus ova
Filozofska biblioteka, u kojoj je ova knjiga, Forma i princip filozofije, gdje su
objavljeni prvi Schellingovi spisi. Dobro, kasnije emo doi do toga, ali evo
sad, Schelling u tom jednom svom spisu kae: Ja ... pazite, Schelling je,
to emo odmah vidjeti, dobar uenik i nastavlja i produbljiva Fichteove
misli, u spekulativnom smislu, i kae: Ja kao princip filozofije ili o onome

to je u ljudskom znanju neuvjetovano, pa kae: Ako se od neke filozofije
jo moe oekivati utjecaj na sm ljudski ivot..., pazite to pitanje, ... ako
se dakle od neke filozofije jo moe oekivati utjecaj na sm ljudski ivot,
onda se to moe od nove filozofije veli on, pazite, a misli na spekulaciju,
... koja je mogua samo putem potpunog preokretanja principa. Kakvog
preokretanja principa? Principa filozofinosti u spekulativnost! I to ide kon-
sekventno.
Fichte i Schelling, a da ne govorimo poslije o Hegelu, jo uvijek su fi-
lozofi! Oni sebe smatraju filozofima. Ali, ovaj novi princip filozofije jeste
princip spekulacije. On kae ovo: Hrabar je pothvat uma da ovjeanstvo
izbavi ili oslobodi od uasa objektivnog svijeta... pazite ovo! ... uasa
objektivnog svijeta. No, pothvat ne moe promaiti jer ovjek..., on je tu
jo veliki optimista, ... jer ovjek postaje toliko vei koliko ui spoznavati
samoga sebe i svoju snagu. Dajte ovjeku spoznaju o onome to on jest, i on
e uskoro biti ono to treba da bude. Dajte mu teorijsko potovanje njega
samoga, praktiko e ubrzo uslijediti. Poslije emo vidjeti kako je tu Schel-
ling, naravno, dobar nastavlja Fichtea svojim insistiranjem, ali sad ovdje,
Schelling je zapravo prvi koji je filozofiju stavio, da tako kaemo, u pitanje
s obzirom na njezin domet i granicu. Pa ete vidjeti njegove stavove, kad
doemo do toga.
[Dodatak: Meutim, za nau tezu o filozofiji i spekulaciji navodili smo
u prilogu samo neke druge autore-filozofe, a za tu tezu imamo vrlo rjeito
nikoga drugoga doli samog Hegela. Evo gdje i kako sm Hegel naglaava tu
razliku, govorei o tzv. filozofijskoj istini. U paragrafu 552 njegove Enciklo-
pedije nai ete ovaj stav: Njegova (tj. Platonova) koncepcija drave stoga je
po samoj sebi bez subjektivne slobode. Istinu, koja je svojstvena dravi, koja
bi nju trebala sainjavati i njome vladati, shvaa on samo u obliku miljene
istine, istinu u obliku filozofije! A malo dalje, na istoj stranici, govorei o
princpu drave i religije, kao njihovoj istini, Hegel kae jo i ovo: ... tako da
ova [istina], time to je ona kao filozofija, sma je u obliku jednog od njihovih
oblika! To se nalazi u G. W. F. Hegel, Enzyklopdie der philosophischen Wissen-
schaften im Grundrisse /1830/, Hamburg: Felix Meiner Verlag, Hamburg, 1959,
552, str. 438.
Kada, dakle, Hegel govori samo o miljenoj istini, pa dodaje i filozofiju
kao takvu istinu, postavlja se, naravno, pitanje: Ne postoje li, dakle, druge i
drugaije istine osim samo filozofijske, ili samo miljene a mogli bismo
ak kazati: samo pomiljene istine!? A koja i kakva bi to istina tada mogla

biti? Na odgovor je: upravo ona koja nadmauje ili premauje sve bitne
domete samo filozofijske istine, a to je upravo ta spekulativna istina, koja
poinje sa zbiljskim ivotom i prodire pod kou! Dakle, i sm Hegel, kao
filozof par excellence, daje nam ovdje za pravo!]
Meutim, ono to sam, naalost, propustio proli puta, moramo tu malo
nadoknaditi prije nego idemo na Schellinga, Ima jedna knjiga njemakog
filozofa Dietera Henricha pod naslovom Fichtes ursprngliche Einsicht, dakle,
Fichteov izvorni uvid. Pod tom sintagmom izvorni uvid Dieter Hen-
rich misli zapravo na Fichteov iskorak iz Kanta, ali ne samo Kanta nego iz
stanovita spoznajne teorije, samo on to jo nije imenovao spekulacijom,
gdje se onda insistira s Fichteom, kao taj izvorni uvid, na podizanju odnosa
na nivo produkcije odnosa. A to ne znai nita drugo nego sa stanovita
odnosa kao spoznajno-teorijskog odnosa subjekt-objekt na produkciju od-
nosa gdje dobivamo odmah identitet subjekta-objekta, gdje se ne poinje s
gotovim subjektom i gotovim objektom, nego se oni tek dovode u odnos, pa
nikad iz toga nikakav rezultat u spoznajnoj teoriji, nego se pita po emu su i
subjekt i objekt mogui! Dakle, to je spekulativna pozicija!
Kad sada kaemo s Dieterom Henrichom, Fichteov izvorni uvid, mi
emo ukazati na jo jedan koji je vrlo blizak ili gotovo identian, izvorni uvid
Fichteov, s obzirom na pojam istine, a to je, kao to znamo, bitni problem, ne
samo novovjekovne teorije od Descartesa na dalje, pa ak onda i do danas. I
danas imamo filozof koji tako odreuju pojam istine. A ja ne znam, stvarno
nisam ba siguran, jesu li oni stvarno itali klasinu filozofiju ili nisu, ali kad
netko danas insistira na tome pojmu a to se dogaalo ak i meu tim tako-
zvanim marksistima to je sve poluueno... Ne mogu ovdje odoljeti jednoj
asocijaciji, mi smo nekad imali simpozije s filozofima iz istonih zemalja,
pa onda kad su doli ovi DDR-ovci, u Opatiji smo to imali, pa onda ujete:
Kant je bio pretea i glavni osniva teorije odraza! A onda sam ja doao
tamo meu njih za stol, pa sam rekao, ekajte, da sad, recimo, mi Jugoslaveni
ili Bugari ili Turci, ta ja znam, to kaemo, onda bi to bilo bar donekle oprav-
dano jer mi ba nemamo toliko veliku filozofsku tradiciju, ali da vi Nijemci to
moete rei, to je zbilja neto neuveno! Onda mi njihov voa, to je bio nji-
hov udba, naravno, jer uvijek netko mora kontrolirati grupu, kae: Was
fr eine Impertinenz! A ja sam odgovorio: znate ta, idem ja radije ovim
dekima tamo, Bugarima, nego vama tu, jer vi ste foliranti! Meutim, nisu
samo oni bili ti i takvi. Ali nemaju pravo nakon klasine filozofije i Marxa
govoriti o spoznajno-teorijskoj osnovi! Nakon klasine filozofije i Marxa,

spoznajna teorija je pass, dakle, neto predkantovsko! Tako da se razumije-
mo! Ili neto predkritiko, kako bi rekao Kant!
Dakle, moramo se tu zadrati prije nego prijeemo dalje, jer to je jedan
ba bitni momenat, koji mora barem malo biti obraen. Pojam i problem
istine nisu, dakako, predmet etike. Taj se problem vidjet ete zato ja to
naglaavam taj se problem naroito u novovjekovnoj filozofiji od Des-
cartesa pa sve do Kanta tretira u horizontu spoznajne teorije, a takozvana
klasina definicija istine glasila je, kao to znamo, adaequatio rei et intellectus,
podudaranje ili podudarnost stvari i intelekta. Ta je definicija bila i miljena
i mogua upravo sa stanovita i u horizontu metafizike. To znai pazite,
ovaj pojam metafizike, taj je pomutio mnoge mozgove, ak i filozofske i neke
druge kao onaj na knjievni kritiar koji je rekao, taj se pjesnik dovinuo do
metafizikih visina, a ne zna to je metafizika! Pa, zato ne pogleda bar malo
u rjenik! Ja pogledam ak i ono to znam, za sigurnost, ak gledam i rjenik
stranih rijei od Klaia, za sigurnost, da mi neto ne promakne sluajno. U
horizontu metafizike, to znai s mojeg stanovita u rei, ne treba ii dalje
sa stanovita gotovosti, dovrenosti, stvorenosti i time savrenosti tako-
zvanoga pod navodnicima svijeta od vijeka do vijeka! To je metafi-
zika. Zapamtite to, vi kao filozofi. Metafizika poinje s gotovim svijetom ili,
ak u boljem sluaju, sa svijetom to ga je stvorio Bog. Eto! Onaj tko vjeruje
u Boga kao stvoritelja svijeta, taj moe to rei. Samo, tu onda nastaju velike
neprilike o kojima ak i Schelling ve govori, a onda poslije i Hegel. Dobro,
o tome emo jo govoriti.
Prema tome, da se sad, kad ve o tome govorimo, naglasi ovo: spoznajno-
teorijska pozicija odreenja pojma istine kao adaequatio rei et intellectus, jeste par
excellence metafizika pozicija. Jer samo u gotovu, dovrenu, zavrenu svijetu
mogue je podudaranje takozvanog intelekta i stvari, jer se tu nita ne moe
mijenjati. im se mijenja, onda bi moglo biti ve neto drugo i drugaije.
Dakle, to je par excellence metafizika pozicija, spoznajno-teorijska pozicija,
ako je konzekventna, naravno. Dakle, kad malo promislimo, pravi smisao te
definicije istine sastoji se samo u smislu odreenja mogunosti pravog suda
o predmetu. Pazite ovo, ja velim: ovaj zid je plav, ovaj stol je takav i takav
ili vani je dosta oblano... To je sve tono, ali kad se veli, to je istina, onda
je to besmisleno. Pa, kakva je to velika istina? Dva i dva su etiri!? Pa, to
nije nikakva velika istina! Doista ne mogu rei da mi sada ne sjedimo u ovoj
dvorani, jer to je tono. Pa onda velimo, da tono! Da, tono, ali nemojte rei,
joj, kako je to velika istina! Dobro, dakle, pazite dobro, spoznajno-teorijska

definicija istine jeste tonost suda o predmetu. Hegel to naziva najapstraktniji
formalni stav koji je sm za sebe jako upalj i nita ne znai. Naravno, pazite,
tonost ili ispravan sud o predmetu, a da se pri tom isputa pitanje o smom
predmetu, to jest: o njegovoj mogunosti! Pazite dobro, to je ono Kantovo
pitanje, kako ste doli do predmeta!? Pa onda, stol je tvrd, sme, lijepo izgle-
da, i tako dalje, a nita ne znamo dalje od toga! A da vas netko pita, dobro,
to je to stol!? Pa, to je nekakva stvar koja ima etiri noge ili moe imati
manje nogu, malo je tvrd, od drva je, moe biti od drugog materijala, sme
je, a moe biti..., i tako dalje. Pa to su sve toni sudovi, ali o stolu kao takvom
nita da doznajem. Pa, i stolac moe biti takav, i on ima isto etiri noge, sme
je i tvrd i ovo i ono... lijepo izgleda... Dakle, ne pita se o smom predmetu,
za njegovo podrijetlo. Dakle, to smo govorili s Kantom, ali bez obzira na
Kantov odgovor, Kant je prvi koji je ukazao na to da subjekt stoji iza toga
predmeta, a nije puka danost. Za mene je taj stol prethodno napravljen, tj. za
mene upravo kao tog spoznavalakog subjekta. Dakle, ne pita se o podrijetlu
predmeta i kako je on uope mogu. Nije to mogao po tome to je sme,
tvrd, drven i tako dalje. Odakle stol? Na to pitanje je, kao to vidimo, prvi
u historiji filozofije odgovorio Kant, i time je ujedno prekoraio horizont
spoznajne teorije i ukinuo je kao relevantnu filozofijsku disciplinu. Kant je
po liniji konsekventnog dovoenja spoznajno-teorijskog problema do kraja
ujedno time ukinuo spoznajnu teoriju i zato je bio prvi na putu spekulacije!
To je bio prvi korak. Onda iza toga slijedi Fichte! Dakle, uveno Kantovo
pitanje i odgovor bilo je, naravno, jesu li i kako uope mogui sintetiki su-
dovi a priori, slijedei pri tom to jest, Kant slijedi Leibnizov odgovor
empiristima onim stavom: nisi intellectus ipse, osim intelekta samoga, koji je
konstitutivan za njihovo iskustvo, njihovu empiriju.
Treba tu sad ukazati na sljedee. Rije ili pojam istina dolazi u naem jezi-
ku etimologijski pazite dobro, kad malo razmislite od rijei isto, istost.
Pa to je sjajno, to je ta adaequatio rei et intellectus. Jedno je isto s drugim.
Mi ovdje nasljeujemo jezino spoznajno-teorijsku tradiciju, novovjekovnu,
istost. Pa udo jedno, onda su ovi nai deki jo prije hiljade godina... ti
Hrvati su ve onda bili spoznajni teoretiari prve klase! Dakle, u znaenju,
jedno je isto s drugim, to je pojam istine istost. Dakle, kaemo, taj pojam
istine posve je u skladu s ovim pojmom definicije, koji smo tu vidjeli malo-
prije, u tom metafiziko-spoznajno-teorijskom smislu. Jedna se stvar podu-
dara, i to onda, u tom sluaju se misli pri tom, apsolutno podudara, inae
nije prava istina. Apsolutno se podudara s drugom stvari. Ovdje naravno,

stvar se podudara s intelektom, to je ve Christian Wolf s latinskog preveo
na njemaki: Verstand, razum. I to, dakako, podudara se u svojoj istosti. U
naem je jeziku i sm pojam, ta rije, pazite, to smo ve neto govorili, da je
stvarnost prevedena od srednjovjekovnog skolastikog pojma realitas, to
dolazi od res = stvar. Pri emu se time doslovno misli na prirodnu stvar, kao
onostranost u odnosu, naravno, na intelekt, razum, na duu ili duh, i tako
dalje. Meutim, ne samo za filozofijsku upotrebu nego i u obinom govoru
taj pojam stvarnosti krivo je upotrebljen. Pri emu su samo Nijemci napravili
tonu distinkciju te se ta takozvana stvarnost imenuje njemaki: ne Sach-
lichkeit, Dingheit ili Dinglichkeit, nego Wirklichkeit, to dolazi od
glagola wirken, djelovati, ak odjelotvoriti. A to je i filozofijski primje-
reno, jer se time po uzoru na latinsku rije actualitas, koja dolazi od actus, in,
djelo, dolazi do pravog smisla ime je implicitno pokazano da u osnovi te
takozvane stvarnosti, realiteta, stoji in, djelo, da bi nje uope bilo, kao neto.
Dakako, ve miljeno time, proizvedeno. Stvarnost nije puka danost, ili zbil-
jnost. Zbiljnost zbilje ne ukazuje na danost zbilje, nego na proizvedenost.
Zato i taj pojam stvarnosti u naem jeziku treba prevesti pojmom zbilja pa
onda i vama ja kao filozofima preporuujem da upotrebljavate taj pojam a
bt zbilje je zbiljnost, u naem jeziku, ime se smisleno ukazuje na zbivanje
ili dogaanje, a ne ostaje se pri pojmu stvarnosti, koja dolazi od stvari kao
gotovosti ili naravno, po-Bogu-stvorenosti, kao u skolastici. Tada taj pojam
zbiljnosti, kao bti zbilje, primjereno odgovara i njemakom pojmu Wirklich-
keit upravo u pravom filozofijskom smislu.
to se, dakle, tie pojma istine, to s istosti, u naem jeziku, kao korijenu,
podrijetlu ili etimologiji, prelazi na pravo znaenje u kojemu je taj in, djelo,
djelovanje, dogaanje, prisutno kao osnova, uvjet, preduvjet, uzrok, razlog,
povod, da bi se uope pojavilo takvo neto kao upravo sad moramo to
naglasiti proizvedena zbilja. Zbilja je prozvod, i to proizvod ovjeka
kao subjekta!
Ovdje je samo za bolje razumijevanje, jer se dade instruktivno navesti i
naglasiti Hegelovo odreenje, na primjer, pojma etwas, neto. To ete nai
u njegovoj Logici, gdje Hegel odreuje neto, pazite, kao rezultat negacije
negacije. Kad bismo sad ili na samo podrijetlo toga, da tako kaemo, onda
bismo kazali: ve prvobitni ovjek morao je negirati prirodu da bi doao do
predmeta. To znai ta negacija negacije. Tu se negira priroda, puka priroda,
prirodnost, ova onostranost. Dakle, tek pomou negacije prirode kao onog
negativnoga dolazimo do neega, do onoga neto, etwas. A to vam je pred-

met! Etwas je ve proizvedeni predmet. To znai: rezultat negacije negacije.
Pa bismo tu ak mogli rei to je, dakako, za zdrav razum nebuloza
ovako: ono jo nita, kao puka negativnost, treba da bude negirano da bi se
dospjelo do toga neto. Hegel onda prvoklasno spekulativno zapoinje svoju
Logiku, kao glavno svoje djelo, sa Sein-Nichts-Werden, bitak-nita-postajanje.
Tu su se svi metafiziari uhvatili za glavu pa to nita, Nichts, nazivaju skanda-
lon! Pa, naravno, to je skandal za filozofiju, jer filozofija nikad nije dola do
toga nita. Ona oduvijek ve barata s neim gotovim, s neto, dakle poinje
sa neim, pa onda Hegel veli: Ako iz neega treba postati neto, onda to je
suvino, jer neto ve jest tu! Dakle, ovo Nichts, ovo nita poetak je svijeta,
a njemu je tu poetak Logike, koja omoguuje to nita, i bitak i postajanje,
Werden, a onda iz toga proizlazi ono, sad bismo rekli etvrto Dasein. Da-
sein, koji onda Heidegger falsificira, iz njega pravi ovjeka, pa se to zove
tu-bitak, i tako dalje, a nije, nego opstanak! Dasein njemaki znai op-
stanak! A ovaj Heidegger je tu obini falsifikator, pomodan, i hoe izmiljati
pojmove, i tako dalje. A znate to, sad bi trebalo Heideggeru rei: ujte,
gospon Heidegger, ovaj Dasein, jeste itali klasinu filozofiju? U Dasein spada
konkretni bitak, to moe biti kamen, biljka, ivotinja, a onda ste i ovjeka
unutra ugurali, a samo za njega je on tu-bitak... Ma, nije mogue! Dakle,
same folirancije, tako da se razumijemo! Opstanak je Dasein, to je rezultat
ovoga Sein-Nichts-Werden, pomou nita kao poetka. To je onda djelo kao
negacija, pretpostavka, mogunost da se dospije do neega. No, time je onda
ve i implicitno iskazano da se ne moe poeti, da tako kaemo, od neega,
kad je ono smo ve nuno proizvod, to jest, rezultat odreene djelatnosti
koja prethodi tomu neto. Znai, upravo subjekta i te njegove djelatnosti.
Kad smo rekli, taj iskorak Fichteov, recimo tako, iz filozofijske pozicije na
spekulativnu, treba sad postaviti pitanje, kakve to sad ima veze i s etikom i s
Fichteom? Vidjet ete zato! Nakon Kanta ini Fichte korak dalje te pojam
istine ne postavlja vie u horizont i na stanovite spoznajne teorije nego ve
s onu stranu nje same, ali tako da je itava problematika ve zapravo s Fich-
teom uvedena u etiku sferu. Kako? Tako to Fichte sad postavlja radikalno
pitanje odnosa istine i zablude. I to na taj nain da se istina ne trai vie u pu-
kom odreenju, kao to smo vidjeli, tonosti suda o predmetu boja je ze-
lena, dva i dva etiri, i tako dalje nego se istina pojavljuje kao neto mnogo
znaajnije za ovjekov ivot, i to u smislu odluke na istinu i slobodu Fich-
te uvodi taj pojam Entschluss, entschlieen! Pri emu je tu istina poistovjeena
sa slobodom! Boriti se za istinu, znai, boriti se za slobodu, i obrnuto! To je

Fichteova pozicija. Fichte bi sad rekao da ovjek, dakle, hoe ili nee biti ili
ivjeti u istini ili, naravno, u zabludi! Hoe ili nee, pazite dobro! I to ivjeti u
istini ili ne-istini, te se dakle odluuje za jedno ili drugo.
A mi to doivljavamo svaki dan, nije to nikakva velika mudrost! Ljudi se
odluuju za la ili za istinu. Onda, ako se borite za istinu, onda vas nazivaju
ak hrabrim. To je zgodno! Mene su nazivali hrabrim kad sam kritiki
pisao. Pa veli, al ste vi hrabri... A ja nisam ni znao da sam tak hrabar! Ma
kakvi hrabar! Govori istinu i nita drugo, ne!? Dakle, bori se, odluuje se
za jedno ili drugo, i time s Fichteom, ta njegova ovjekova odluka biva
kvalificirana kao moralni in.
To je Fichteova teza. Naravno da ovaj pojam moralni in ima ve jed
nu sasvim novu konotaciju, nov smisao, da tako kaemo, i mnogo dublji
nego iskljuivo u tom moralnom horizontu. To emo pokazati. Dakle, kao
to ovjek hoe ili nee slobodu, tako on hoe ili nee istinu ili la, te je
time odreen njegov, Fichte misli, moralni a za Fichtea to znai zapravo
ivotni habitus! Ima jedna njegova sjajna uzreica, koja pogaa ono bitno, a
koju sam stavio kao motto mojoj Etici, jer to je mene doista fasciniralo. To su
najdublji stavovi Svatko odabire takvu filozofiju kakav je ovjek! A pod
filozofijom ne misli Fichte nekakvu apstrakciju nego ivot! To znai, svatko
odabire takav ivot kakav je ovjek. Pa to moete vidjeti i nai oko sebe svaki
dan! Ljudi naime stalno odabiru svoj habitus, svoju ivot, svoj nain ivota,
i tako dalje. A onda je Fichte iao ak i dalje, na kritiku svojih suvremenika,
filozofa, pa je rekao, nije tu rije o nekakvoj slabosti njihova miljenja, nego
o slabosti itavoga karaktera. Prema tome, moe biti filozof-laac... A to je
isto, recimo, kao kad imate prvoklasne strunjake, recimo, imate doktora.
Zna se dobro kakva mu je priroda, Hipokratovi zakoni koji ga obavezuju,
a onda imate jednog Mengelea, ne!? Prvoklasni strunjak koji pravi vivisek-
cije u logorima, kad mu je to bilo mogue. Prema tome, to to je on dobar
lijenik, to je ve Aristotel znao, naime, to je ve i Sokrat znao, ali Aristotel
na poetku svoje Nikomahove etike postavlja pitanje, a to ga je Sokrat nauio,
dobro, dakle, imamo: dobar postolar, dobar stolar, dobar graditelj, dobar
lijenik, dobar ovaj ili onaj a to je sa mnom kao ovjekom? Moe biti
prvoklasnim postolarom, ali to ne znai da si time i dobar ovjek. To je na
prvim stranicama Nikomahove etike. To je dakle ve Aristotel znao. Fichte to
sad postavlja, naravno, na jednoj mnogo produbljenijoj poziciji, s obzirom
da mu je Kant to omoguio.
Sad bi Fichte rekao, ne htjeti i ne priznati istinu, znai biti laac, u najirem
smislu, i to svjesni laac. A to je ve, smatra Fichte, moralna kvalifikacija, a ne
puko neznanje. Zato je Fichte i izrekao svoju uvenu misao koja dopire do
sri same stvari, kad izjavljuje kako svatko odabire takav ivot ili takvu filo-
zofiju ili, mogli bismo sad s njime rei: takvu odluku na ivot, na odreeni
nain ivota kakav je ovjek. I tu lei onda pitanje, njegove, takozvane
istine. Sad kad bismo to htjeli, zbilja, fiksirati, da tako kaemo, ovaj prijelaz sa
spoznajno-teorijskog pojma istine na ovaj koji nazivamo spekulativnim, onda
vi moete dobro znati neto, ali se ne morate ravnati prema tome. O tome
ima ve toliko izreka u historiji, znam to je zlo, ali ipak idem tim putem! Er-
rare humanum est! Grijeiti je ljudski! Pa dobro, to su sve lijepe izreke i tako
dalje, ali to znai odluiti se na istinski ili lani ivot, a ne i to je sad taj
prijelaz a nije dovoljno znanje i spoznavanje, i te teorijske istine. Pa, kad
ve Aristotel ukazuje na to, onda ja mislim da bismo mi danas mogli znati jo
moda malo bolje! Ako se ne dopire do zbiljskog, istinskog ivota ovjekova,
i tu nalazimo istinu ili la njegova ivota, koja je povezana sa slobodom ili
neslobodom, nego prelazimo preko toga, onda ostajemo dobri filozofi,
koji znamo sve, samo ne moramo to i initi! To je cijela pria. Pa onda imate
kod Njegoa, dobar pastijer, jer to svojim potvruje inom... Zar to nije
lijepo reeno!
Sad bismo rekli ovako eufemistiki, lijepo, ako se filozofi, ako jesu to,
skrivaju iza svoje tobonje filozofske erudicije, bez ikakva rizika u odnosu na
eventualne rizike spram postojeih sila oko njih, onda ostaju dobri filozofi.
To moe biti. Meutim, to ete kod Fichtea nai eksplicitno, to su prave
kukavice on to naziva tako jer ne pitaju za istinitost svoga vlastitog
ivota u kojem ive, a to i jeste etiko-moralno pitanje, prema njemu, prema
njegovu shvaanju. Filozof, naime, po Fichteu nije i ne moe biti neki puki
strunjak, takozvani ekspert u struci, poput jednoga znanstvenika, kojemu ne
mora u prvom planu biti nikakva moralno-etika problematika, nego mora
biti, prema Fichteu, borac za istinu i za slobodu. I to protiv ivotne zablude
ili neistine u kojoj se svakidanje ivi. Uostalom i sm, pazite, i sm pojam
struke, struka, u naem jeziku, dolazi od ustruavanja, ustruiti se. Pazite,
ustruiti se, znai, uposebiti se na jednu samo posebnost, biti u svojoj struci...
Ja sam prvoklasni strunjak u jednom podruju, i zato se ustruavam od sve-
ga drugog. A filozof se ne smije i ne moe ustruavati od istine koja je iznad
svega toga i njega samoga.
Marx je, na primjer, u slijedu tih misli i stavova klasine filozofije, pa onda
i Fichtea, izrekao onu svoju misao o bespotednoj kritici svega postojeega
kod onih koji se ne boje ni svog vlastitog misaona rezultata ni postojeih sila
oko sebe, ako se, naravno, eli dospjeti do istine kao, sad bi Fichte to rekao,
svog moralnog tj. ivotnog stava, iza kojeg se stoji itavim svojim biem.
Mene su napadali politiari jer su mislili da smo mi, praksisovci, izmislili ovo
bespotedna kritika svega postojeega. A to je Marxov stav u jednom pis-
mu Rugeu, iz 1843., schonungslose Kritik. Dakle, bespotedna kritika sve-
ga postojeega zapravo je implicitno identina s pojmom kritike, inae nije
kritika. A ovi ne znaju ak ni to! Pazite, ako ste kritiar, onda morate raunati
s tim da ste ujedno i samokritiar. U pojmu kritike lei samokritika! Jer kad
ja kritiziram, moram oekivati kritiku od drugih. Prema tome, to je moj stav,
oekujem, moram znati to radim, i tako dalje! Jer ja se izlaem kao kritiar i
tvrdim to i to, s punom svojom odgovornou! Da, inae, ako nije to, onda
emo govoriti i zastupati jedno, a ivjeti drugaije... Imamo mi oko nas toliko
toga da ovjeka zapravo glava zaboli pa mora uzimati Plivadon da ga ne bi
glava boljela. To, vidite, Fichte naziva ivotnom laju, on bi rekao kao moral-
nim odabirom. Istina je za Fichtea, dakle, ujedno i prije svega, upravo u tom
kontekstu, moralna odluka na istinu, to ujedno znai i na slobodu. Zato on i
kae da je biti laac moralna odluka, licemjerstvo i ljudska slabost. Dakle, on
veli, kukaviluk. Mogli bismo, dakle, rei, ako je rije o istini, onda je ujedno
rije o ovjekovu karakteru. To je ono to je on govorio o toj takozvanoj
lijeporjeivosti! O tzv. lijepoj dui ve je uostalom pogoeno pisao Hegel u
svojoj Fenomenologiji duha, pogledajte to u VI.c. glavi Fenomenologije duha. Ja sam
na temelju te glave napisao svoju doktorsku radnju Etiki problem u djelu Karla
Marxa, jer mi je Hegel tu otkrio domete i granicu etiko-moralne sfere. Evo,
tu on govori o lijepoj dui, i kako to dobro zvui, a uplje je.
Ako sad nasuprot istini, njemaki Wahrheit, umjesto zablude, njemaki Irr-
tum, koja moe biti nehotina, na primjer iz neznanja, ili hotimina, na primjer
iz odreenog interesa ili koristi, i tako dalje, stavimo la, njemaki Lge, onda
taj odnos, kao i sam pojam istine, dobiva jo jae ono obojenje koje mu daje
Fichte. Imate njegovo djelo, Das System der Sittenlehre, Sistem nauke o...
hm, da, to je u njemakom jeziku dvoznano. Pazite, sittlich je kod njih kao
i moralan, ali osnova je Sitte, obiaj, pa onda kad imate kod Hegela do kra-
ja provedeno to Sittlichkeit, to je upravo obiajnost, pojam kojim Hegel
dobiva vii stupanj od prava i moraliteta. Ali, kad kaete sittlich, imamo na
primjer, Er ist ein sittlicher Mensch, to znai, moralan ovjek, no Sittenlehre
je dvoznano, jer Sitten upuuje i na obiaj i na moral. Dakle, sam pojam lai
nije ovdje miljen u njegovu takozvanom verbalnom obliku, na povrini, pa
onda imamo kod nas a to nije samo bilo nego imate i danas verbalni
delikt! Ako kaete neto kritiki, onda ste neprijatelj, klevetnik, vi vrijeate,
treba vas kazniti! Tako ne smijete nikomu rei da je pljaka, to je verbalni
delikt, ne, jer on je legalno pljakao, ona ima legalitet... on ima iza sebe cijelu
Hrvatsku, i zato nikoga ne moete ni optuit za pljaku! Pa mi smo sve to
legalno radili! Zato je to istina! Naravno da je tu iskljuen legitimitet, ali tko
te pita za legitimitet!? Ako neto kritiki kaete, onda je to verbalni delikt i
onda slijedi sudstvo. A Fichte naravno tu ne misli na taj nain, to jest, recimo
tako, povrnu izreku o neemu ili nekome, nego to zadire mnogo dublje, pod
kou, jer sad imamo, kako bi Fichte rekao, laova, laca, ali kao egzistenci-
jalnu kategoriju, dakle, ovjekov habitus ili specifini ljudski karakter. Fichte
naglaava kako je laac kukavica i slabi. Jer samo tako djeluje laac, smatra
on, a dostojanstven pojedinac nikada se ne slui laima.
Ali, pazite dobro, nije ni Fichte ba tako ogranien ili naivan, da tako
kaemo, da ba nita ne vidi. On odmah dodaje jednu historijsku karakteri-
stiku naglaavajui s dubokim dijalektikim smislom da su gospodari ivota,
koji imaju u svojim rukama mo, bogatstvo i vlast, krivi za to da se oni drugi,
koji im se kao takvima moraju pokoravati robovi, kmetovi, sluge, radnici
nemonici, sirotinja svih boja, i tako dalje slue nuno laima kao obra-
nom od silnika. Vidite da Fichte onda to u tom smislu opravdava! to moe
drugo da se odri na ivotu!? Onda mora malo lagati, je li!? Kad sam ja
pisao svoju knjigu verceri vlastitog ivota, nisam mislio na ovu sirotinju, pogo-
tovo ne ovu u naim jugoslavenskim uvjetima ivota, i tako dalje. Tu ovjek
ivi u takvim uvjetima da zaista ta la mora doslovno spaavati. Mora lagati
da se snae ili si propao, ne!? Dakle, ivi lanim ivotom, da tako kaemo.
Kad ode doma, onda veli, ma kaj, pa sam moral lagati, inae sam zvisil, ne!?
Ali da su silnici, vlasnici, svi ti monici, krivi, veli Fichte, jer slab ovjek se
mora braniti protiv njih. A to to znai!? Fichte e zakljuiti treba skinuti
s vlasti ove..., tako dalje, da ne bismo trebali lagati. To je njegov revolucio-
narni stav! A nije to kod njega puka konstatacija!
Sad treba naglasiti u vezi s reenim: itava klasina njemaka filozofija,
od Kanta do Hegela, stoji, filozofijski gledano, na jedinstvu i nerazluivosti
bitka i trebanja. To su onda ovi moderni nazvali injenini sud i vrijednosni
sud! Ali to je sve jedna krparija! Pa onda, da li je to vrijednosno ili ovo ili
ono. Pa, ti zastupa neto, pa to je tvoj stav, izriit, taj i taj, i ono to ujedno
treba da bude. Dakle, bitak i trebanje dani su tu u nerazluivu jedinstvu. Pa,
mi zapravo tako i ivimo, a ne ivimo tu kao dvospolna apstraktna bia.
Dakle, to je osnova ve od Kanta, im je istaknuo primat praktikog uma,

sve do Hegela. Tu se, naravno, kreemo jo uvijek u filozofijskom horizontu,
to su filozofijski pojmovi: Sein und Sollen, bitak i trebanje. To su filozofijsko-
etike kategorije, ali ve miljeno s onu stranu takve pozicije. Prema tome,
kad vi neto govorite, onda to i zastupate. Pa onda imate ono, jeste vi to rekli
i uinili? A on veli, neee... Pa sad sam na televiziji gledao, govorio je taj ovjek
pred policajcima, pa to je snimljeno, pazite, i napisano! ... Pa daa, znate, ali
nije to ba tako..., to je kriva interpretacija... Ma kakva interpretacija! Imate
tono transkript, i to je tu, ne treba sad daktilogafkinja koja je toboe krivo
zabiljeila. Pazite, to je policijski zapis preko magnetofona. Ali ne, on sad
tamo veli, neee... nooo, on to nikad ne bi rekao... Pa kakvi su to ljudi, Boe
dragi!? A ugledni dunosnik!
Dobro, to je taj Fichteov stav. Ali pazite, nije Fichte opet samo tako jed-
nostran da grdi samo ove silnike i gospodare, ove bogatae, posjednike, i tako
dalje. On kae ovo: gospodara ima zato to ima pazite ovo dobrovolj-
nih robova! Tako da se robovi ne bi trebali samo ispriavati na te silnike, jer
oni upravo eznu za njima! Ako ne vjerujete, onda morate malo kroz prozor
pogledati oko sebe, pa ete to onda vidjeti kod nas. Dakle, gospodara ima
zato to ima dobrovoljnih robova, a ne obratno. To on hoe rei, time hoe
naglasiti svoj izrazito slobodarski karakter koji upuuje na to da se narav-
no, to je bilo pod utjecajem tadanjih revolucionarnih zbivanja u Francuskoj
treba suprotstaviti silnicima upravo na revolucionaran nain i zbaciti sa
sebe nametnuti jaram vladajuih. Eto, to je njegova teza! Zato smo proli
puta govorili naravno, Fichte kao teoretiar Francuske revolucije, ali i
revolucionarni mislilac! Ne moramo njegovu revolucionarnost provjeravati,
kao to se to esto dogaa u literaturi, u tim interpretacijama, kao da bi ovi
prvi njegovi radovi, gdje on kritizira ovo i ono, i tako dalje, dva-tri spisa, bili
revolucionarni, a njegova misao filozofska, dakle spekulativna, kao da vie
nije revolucionarna. Nego upravo u toj, takozvanoj filozofskoj, dakle spe-
kulativnoj misli, lei ta revolucionarnost! Spekulacija nije nita drugo nego
revolucija! Poziv na revoluciju znai, vratiti se u budunost! Pazite, vraanje
u budunost! A mi se uvijek vraamo u prolost! Pa nam je ona princip! Vrati
se ti na poetak da vidi gdje sve poinje. Francuska je ve danas zaboravila
svoju budunost, izbore e dobiti Sarkozy a ne ova Sgolne Royal! A zato?
Pa Francuzi eznu za ovim koji je batinao u Parizu tamo, Sarkozy... Pa nema
nita, ako hoete dobro ivjeti, budite desniari i glasajte za Sarkozya!
Dobro, idemo dalje! La, kao i zabluda, naravno, nije vie ovdje shvaena
kao neki puki spoznajni, da tako kaemo, promaaj iz neznanja, nego se mo-
ralno kvalificira kao htijenje lai, to jest, kao namjerni in, te time Fichte un-
aprijed pogaa ono to se kasnije imenovalo, recimo, ideologijom u uem ili
irem smislu, kada to gledamo historijsko-sociologijski, pa onda i filozofijski,
i tako dalje. Time i itava problematika istine dobiva svoje dublje, naravno,
osvjetljenje, tako da bi se s te strane pojam zablude i lai mogao tretirati i
kao interesno utemeljeno htijenje, bilo u jednom ili u drugom pravcu. Da se
naime, u jednom sluaju, svjesno ili nesvjesno lae u interesu odreenih gru-
pa, klasa, pojedinaca, koristi, i tako dalje, u jednom drutvenom ambijentu.
Smatram potrebnim naglasiti samo jo tu na kraju, da je Fichte tu pogodio
bt stvari kad je dospio do odreenja istine, a time zablude i lai, kao moralne
kategorije, ukoliko se ovaj pojam moralnoga uzme u mnogo irem smislu,
kao ivotna odluka, opredjeljenje za to, i tako dalje. Jer, mi se opredjeljujemo
za istinu i za la, pa nije to uvijek neto nametnuto! Naravno da moramo
imati u vidu i to da mnogo puta nemamo pravi uvid, informaciju, moete
napraviti krivi potez, pa to je onda druga stvar! Ali, onda niste vi upleteni
unutra kao pravi hotimini laac i tako dalje, premda je Hegel kasnije doao
do toga, naravno na jedan do kraja spekulativni nain kad je rekao da u po-
jmu volje lei krivnja. To se zove takozvana imputabilnost. Ja sam pravio
onda ale na predavanjima kad doe tef pred sud, onda mu sudac veli:
tef, samo reci jedno, jesi ti posekel ono drvo kod suseda na granici tamo? Je,
gospon sudec, pa da vam ja to protumaim, pa moj deda je... tef, ekaj
malo, samo reci jedno, da ili ne, a onda bumo dalje, olakavajue... Je, pa
gospon sudec, meni je moj dedek rekel da... Opet deda, onda tatek, onda
striek, pa vujc, a samo da ne bi priznao svoj vlastiti in, da nije imputabilno
njemu da je on posjekao i da kae: Pa jesam! E, sad reci zakaj! Dakle, onda
ide na obrazloenje. Ali on nee niti priznati. Zato Hegel veli, u pojmu
volje lei krivnja, jer ti radi to, a ne netko drugi. Je, znate, takva je bila
situacija, pak je onda tam bilo ovo, onda onaj tam... Na sudu vam toga ima
jako esto, to nisu sad vicevi i moje ale, nego se to dogaa, jer ovjek ne eli
priznati svoju krivicu, pa onda postanu veliki ljudi, vitezovi, heroji, predsjed-
nici i tako dalje, ali pustimo to! Dakle, imputabilnost je tu u pitanju, ali u pojmu
volje lei krivnja. Time je reeno samo to jesi li ti to napravio, a ne netko
drugi!? Dakle, u tvojoj volji lei za ili protiv: ne, nisam napravio! Dobro, onda
je netko drugi bio taj i djelovao umjesto tebe.
Dakle, ono to treba tu na kraju naglasiti da bismo mogli prijei na Schel-
linga, za Fichtea to vie nije, da tako kaemo, spoznajno-teorijska problema-
tika, u tradicionalnom smislu toga pojma. To jest, da istina nije i ne moe
vie biti predmet puke teorije evo ga, to hoe Fichte rei nego duboko
ivotno-praktiko pitanje! Dakle, to to je Fichte nazvao etiko-moralnim fe-
nomenom ili problemom, i tako dalje, a tu naravno lei jo mnogo toga to su
i Fichte i Schelling naslijedili od Kanta. Zato? Zato jer je pojam praktikoga
jo dobrim dijelom su-miljen kao moralno djelovanje.
Dobro, sad bismo mogli prijei na Schellinga. To sam ja nazvao jedinstve-
nim fenomenom u historiji filozofije, pa ako netko nae da sam u krivu, neka
mi to kae. Pazite, ove stvari koje su ve najdublje, spekulativne ak, a ne
samo filozofijske, Schelling to sve pie kao 20-godinjak! Pa sad, ja ne znam,
moda i meu vama ima takvih genijalaca! Ja nisam bio! Sa dvadeset godina
znam dobro da sam jo bio balavac i da jo nisam bio ni filozof! Dakle, pa-
zite, dvadeset godina ima Scheling kad to pie, jedno od svojih prvih djela,
Forma i princip filozofije, a evo, gledajte, i njegovo, po mom sudu glavno
djelo, Sistem transcendentalnog idealizma, to vam je izdano kod nas 1965. godine
u Zagrebu, to ete vjerojatno nai u naoj seminarskoj biblioteci, to je izdao
Naprijed, Zagreb, 1965. Po mom sudu je to najbolje i glavno Schellingovo
djelo, premda neki insistiraju na takozvanom kasnom Schellingu. Ovo je,
naime, nastavak spekulativne misli Fichteove. U tom djelu, to emo vidjeti
zapravo, kad doemo do tog problema, Schelling prvi u historiji filozofije
dolazi do odreenja prvoklasnog, spekulativnog pojma povijesti, po-
vijesnog! I to, do kraja provedeno za razliku od historije! A natuknicu, da
tako kaemo, dao mu je Fichte. Fichte ve, samo na jedan openitiji nain,
pravi razliku izmeu povijesnog i historijskog. Pri emu, ovo povijesno smje-
ra na povijesni in, kako bi rekao Hegel kasnije, a historija je ono u emu
mi svi ivimo, to su nam drugi ve tu proizveli, odnosno, klasini filozofi
to nazivaju empirijskim ivotom, svakidanjim. Tako da moemo kazati
svi smo mi historijska bia, a rijetko je tko povijesno bie! Povijesno bie je
onaj tko formira, oblikuje, proizvodi, stvara, ili kako hoete, historiju, dakle
na ivot, koji nam omoguuje sadanji na ivot kao ljudskih bia! To su ti
takozvani stvaraoci, i to na svim podrujima ivota umjetnici, znanstve-
nici, filozofi, i tako dalje, koji su svojim djelom otvorili horizont onoga to
nazivamo svijetom.
Tako da tu imamo posla s tom vanom i bitnom distinkcijom. To je Schel-
ling uvidio, to emo citirati, to je jedno toliko duboko uvianje, pazite, a on
ima 25 godina onda, to je 1800. Roen je 1775., to je dvadesetpetogodinji
mladi. Ja to moram sada tako rei, jer imam malo vie godina, to je za mene
jedan obini balavac, od 25 godina! Ja ne vrijeam time vas nego samo
Schellinga! Dobro, u ovim prvim spisima Schelling dolazi do produbljenja je-

dnog od bitnih problema klasine filozofije, odnos naravno, tada tretirano
u jednom etiko-moralnom horizontu dobro-zlo! Imate to i u tim ranim
spisima, onda imate 1809., njegova prva prava rasprava, o pojmu dobra i zla,
i tako dalje, 1809., ali on je ve tu zacrtao svoju problematiku tu, pojam pra-
va, prirodnog prava, itd. Naravno, dobrim dijelom jo pod utjecajem Kanta,
a Fichte mu je otvorio horizont ovog spekulativnog postavljanja problema.
Ovo to sam ja citirao maloprije u vezi s njim, to je ve jedna spekulativna
pozicija, kad on veli, filozofija mora poeti s novim principom. Naravno,
spekulativnim principom!
Ja sam u svojoj Etici pokuao pokazati to, naime, kako historija filozofije ne
reflektira o Schellingu kao, recimo, o nekom autoru nekog etiko-moralnog
problema, i tako dalje, premda je krivo, jer on je u ranim spisima, dakako,
ba o tome pisao. Premda, naravno, njegovo je teite takvo da ve od ovo-
ga Sistema transcendentalnog idealizma, ide preko toga, plus, poznata je njegova
filozofija umjetnosti, njegova umjetnika problematika, pri emu Schelling
dolazi do prvoklasnog uvianja sad emo rei, jako apstraktno ako
govorimo o spekulaciji, onda moramo govoriti o umjetnikom stvaralatvu.
Onda je po toj liniji ak kritizirao svoga nekadanjega prijatelja, Hegela, za
panlogizam i tako dalje, ukazujui na to da je upravo umjetniko stvaralatvo
onaj izvor, podrijetlo svega bitnoga spekulativnog, i tako dalje. Dakle, to
su vrlo interesantne teze, a emu je, kao to smo to pokuali pokazati, ve
Kant zasluan, u svojoj Kritici rasudne snage, kad je raspravljao o umjetnikom
stvaralatvu. Dakle, njega inae ne uzimaju kao meritornoga, recimo, za tu
etiko-moralnu problematiku, zato jer su tu, naravno, Kant pa i Fichte, da
tako kaemo, nadmonije, mislili o tom problemu i u tom kontekstu, dakle,
moralno-etikog problema, pa onda nisu to reflektirali, premda je to krivo.
To samo unaprijed da vam dam do znanja!
Dakle, ima jedna stvar na koju treba tu ukazati. Izlazei iz ovog tu, jo
uvijek moralno obojenoga pojma praktikoga, prije svega u Kanta, gdje je
to do kraja dovedeno, pa onda djelomino i kod Fichtea, Schelling dolazi do
pojma praktikoga u jednom povijesnom smislu, premda tu ostaje, na mjesti-
ma, utjecaj Kanta i Fichtea! Kad itate malo dublje, onda ete vidjeti kako je
on ve doao do toga da je samu filozofiju kao teoriju optuio ak, mi emo
to citirati, zbog toga to je zastala na teoretinosti, pa je rekao, ako hoemo
rijeiti problem, onda moramo prijei na praktiko podruje. A tu vie zaista
nije rije samo o jednom moralnom problemu, nego mnogo dublje. Dakle,
tu je taj prijelaz s Kanta, Fichtea na Schellinga, pri emu se mi neemo tu

zadrati, recimo, na toj etiko-moralnoj problematici. Evo jedan stav, o ko-
jem smo sad govorili, pazite, Schelling kae ovo: to ne mogu realizirati
teorijski, to treba da realiziram praktiki. Eto, to je ve taj prijelaz. I Fichte
i Schelling shvaaju jako ozbiljno, i na drugi nain, na produbljeniji nain,
Kantov pojam primata praktikog uma. Pa ak Kanta optuuju to nije vi-
dio da je sam sebi skoio u usta. Pazite, kad bismo gledali na konsekvenciju,
morali bismo rei ovo: onog asa kad je Kant napisao Kritiku praktikog uma,
trebao je rei: sve to sam rekao u Kritici istog uma, nemojte uzimati ozbiljno!
Premda, naravno, ve u toj Kritici istog uma Kant dolazi do svih tih problema
produbljeno, a da sm ne vidi neke stvari. Ja ne znam, moda znate za neko-
ga drugoga, koji je bio poteniji mislilac od Kanta koji je u Kritici istoga uma
rekao, da e oni koji dolaze iza njega bolje znati to je on mislio i pisao nego
on sm. Pazite, pa tko je to ikada za sebe rekao! Pa to ak ni Kangrga ne bi
rekao, pa toliko tatine imamo! Pa, nije valjda netko pametniji od nas!
Dakle, to je jedini Kant za to rekao, prema tome su se Fichte i Schelling
odmah uhvatili za to i pokazali gdje Kant jo uvijek ostaje na toj granici, reci-
mo, jednog dualizma teorije i prakse, i onda pojma praktikoga, sumiljenoga
u moralnom kontekstu, i tako dalje. Dakle, Schelling kae: to ne mogu re-
alizirati teorijski, to treba da realiziram praktiki! Kad doemo do tih sta-
vova, koji su sad bitni za Schellinga s obzirom na ono to smo rekli da je
zbilja najznaajnije za njega u tom kontekstu, ako netko od interpretatora ili
historiara filozofije u ovom djelu ne naie, pred kraj ovog djela, o proble-
mu i pojmu povijesnoga onda se zaobilazi ono bitno! A znate zato? Jer
pojma nemaju! Kao to zaobilaze Hegelove revolucionarne stavove pa onda
Kangrgu smatraju da je nekakav jugoslavenski socijalista tamo koji brblja
o Hegelu da je revolucionar. Ne znaju, nisu proitali! Evo, doslovno, nisu
proitali, a da i jesu, ne razumiju. Povijesno miljenje jedna je vraki ozbiljna
stvar. Pa tko je uope doao do toga? Malo tko!
Dobro, evo, ovo to sam proitao, pazite, to ne mogu realizirat teorijski,
to treba da realiziram praktiki, to vam je poetak njegova spisa Nova de-
dukcija prirodnog prava, iz 1795., dakle kad on ima dvadeset godina! Pa to je
deko ko grom! Pri emu, naravno, ono to je Fichte odmah naglasio nakon
Kantova pojma primata praktikog uma, pa je samo povukao konsekvencije,
i rekao: Dragi Kant, pa ako si to rekao, onda je um ve po svojoj biti praktiki,
i onda je napravio distinkciju do koje ve Kant dolazi, razum-um, razum kao
organ teorijske spoznaje i um kao organ praktike spoznaje i prakse same.
Prema tome, kad Schelling to sad kae, on ima u vidu ve Fichteove stavove
koji navode na taj pojam praktikog. To onda ve Hegel govori o pojmu uma
kao samo po sebi razumljivoga, u tom praktikom smislu, pa mnogo i dubl-
jem, ak spekulativnom, um kod Hegela dobiva ulogu spekulativnog organa
u Fichteovu smislu, u prvom onom njegovom spisu o kojem smo govorili, a
Schelling ve tu ima u vidu prevladavanje tog iskljuivo moralnog obojenja
pojma praktikoga i prakse. I to sa dvadeset godina, dvadesetgodinjak
svaka mu ast!
Taj takozvani poetak cjelokupnog Schellingova filozofiranja bit e onda
dosljedno proveden i razvijen prije svega u godinu dana kasnije objavljenom
spisu Filozofska pisma o dogmatizmu i kriticizmu. Pazite, on sad ima 21
godinu, to je 1796., pa to su fantastine stvari, to ete nai ovdje u Forma i
princip filozofije. Ako hoete o Schellingu neto dobro znati, onda vi kao filo-
zofi proitajte dobro ovu knjigu! To je zbilja vrijedno, prva klasa! Nemojte
to propustiti, to vam je sr prijelaza s onoga to stalno govorimo, s filozofije
na spekulaciju, i on ide tim putem. Dakle, Filozofska pisma o dogmatizmu
i kriticizmu, a zatim do kraja produbljeno u tom djelu Sistem transcendentalnog
idealizma, 1800.
Budui da je ovdje ve rije o spoznaji koja ini epohu, da tako kaemo,
ne samo u sferi filozofijske misli nego i cjelokupnog povijesnog realiteta do
dananjeg dana, navest emo jedan stav toliko jo imamo vremena iz
tih pisama. Pazite ovo: No, sada i smo od sebe udara u oi da takvo rjeenje
pitanja ne moe vie biti teorijsko pazite dobro, ja to prevodim s filo-
zofsko, filozofijsko ... nego da nuno postaje praktiko. Jer, da bi se mo-
glo odgovoriti na to pitanje, moram napustiti ak podruje iskustva, to jest,
ja za sebe moram ukinuti granice iskustvenog svijeta... a to je po Kantu
filozofski svijet ... moram prestati biti konano bie.
Dakle, evo, to je jedan stav, kojim emo tu danas, naalost, zavriti, ali
onda emo idui puta temeljitije pretresti ono bitno za Schellinga, naroito s
obzirom na tu njegovu spekulativnu poziciju. Vidjet emo jo neto, naime
kako te konsekvencije iz Schellingovih stavova vode sve do Marxa, do njego-
va kljunog razlikovanja upotrebne i razmjenske vrednosti.
Kolegice i kolege,
mi bismo danas trebali zavriti sa izlaganjem Schellingove filozofske i,

moemo kazati, spekulativne misli, a onda bismo sljedei puta preli na
Hegela. Ja sam svjestan toga da vi, kroz cijela ova naa predavanja u jednom
semestru, ne moete dobiti uvid u sve to mi tu govorimo. Ja sam nekada
jednog filozofa predavao cijeli semestar, pa i vie, ali, koliko nam je vremena
tu na raspolaganju, toliko moemo izloiti. Zato smo to malo suzili. Naravno
da vi onda ne dobivate cjelinu i pravi uvid u sve relevantne probleme. Zato
se trudim da nekako ukaem na bitne momente. Recimo, sad sa Schellingom,
tu su tri momenta, koji su dodue vie nego momenti, jer se tiu same sri
Schellingove misli. Jedan od tih takozvanih momenata je pojam praktikog,
drugo je pojam povijesnoga, o emu smo naprijed ve neto nagovjetavali,
a ako stignemo, tree, bilo bi mi stalo da se zadrimo jo na Schellingovu
problematiziranju pojma Kantova pojma! stvari po sebi, Ding an sich,
da bismo vidjeli do ega Schelling svojom spekulativnom misli dovodi cijelu
ovu problematiku.
Dakle, najprije da se zadrimo malo na ovom prvom momentu. Tre-
ba samo da se podsjetimo, Kant poinje prvi u historiji filozofije s prima-
tom praktikog uma, pri emu smo naglasili da je primat teorije upravo ta
metafizika linija sve od starogrke filozofije, Aristotela pa sve do Kanta.
I Kant je taj prijelaz tu koji e imati dalekosene misaone konsekvencije.
Fichte je to odmah ve uzeo doslovno, u pravom smislu i rekao: ako je to
primat, onda je sma bt uma u tome da je on praktiki. To je bila konsek-
vencija iz Kantova pojma primata praktikog uma. A Schelling, nastavljajui
na to, sada to dalekoseno produbljuje, pri emu samo elim podsjetiti, kad
itate te tekstove Fichtea pa i Schellinga, ba njih dvojice, onda vidite kako
pojam praktikoga to smo ve naglaavali ima ipak jo stalno kan-
tovsko etiko-moralno obojenje: ono to Kant zapravo misli pod pojmom
praktikoga jest moralno djelovanje! Ve Fichte dolazi do toga da mu je to
prekratko, a sada Schelling upravo naravno, nakon Ficheova uvida u to
da je um po svojoj biti praktiki produbljuje taj odnos do posljednjih
konsekvencija, moemo kazati, tako da mu zaista pojam praktikog izrasta u
pojam povijesnog. I to emo pokuati pokazati, nadam se da emo to danas
uspjeti.
Ja sam proli put zavrio, ako se sjeate, s jednim stavom Schellingovim
koji u sad uzeti kao uvodni, da ga ponovimo, gdje on kae: No sada i samo
od sebe udara u oi da takvo rjeenje pitanja ne moe vie biti teorijsko...

pazite dobro, im kae, on misli na filozofijsko pitanje ... nego da
nuno postaje praktiko. Jer, da bi se odgovorilo na to pitanje, moram napu-
stiti ak podruje iskustva... Pazite, to su ve takvi prevratniki stavovi koji
zaista vode s onu stranu ne samo spoznajne teorije, nego i filozofinosti kao
takve. ... to ja za sebe moram ukinuti granice iskustvenog svijeta, moram
prestati biti konano bie. To je sada jedan uvodni moment za ovo, vidjet
ete kako se sm Schelling razvija do ovog, to smo rekli, povijesnog smis-
la praktikoga, koje sada prestaje biti isljuivo ili eminentno etiki-moralno
obojano. Pri emu, kad kaemo moralno, onda se ujedno misli na ono to
je ve, kao to znamo u staroj Grkoj, iskazano pojmom praxisa, suodnoenje
pojedinaca unutar jednog obiajnosno konstituirana i odreena polisa, i tako
dalje. Iza ovakvog stava slijedi ne samo potvrda ili razradba reenoga, nego
bitan i odluan korak dalje koji moemo to ak tako naglasiti koji ini
epohu! To je rjeenje koje je jako daleko doprlo! Pogledajte to e on sad
kazati: No, upravo zbog toga, vodi me on..., to jest, taj put, taj zahtjev, da
se od iskljuivo teorijskog pitanja dovinemo do njegova praktikog rjeenja,
nuno i preko svih granica znanja..., pazite dobro: preko svih granica znan-
ja u regiju gdje vie ne nalazi vrsto tlo... evo, sad dolazi taj po mom sudu
epohalni stav: ... nego ga tek sm moram proizvesti da bih na njemu vrsto
stajao.
Pazite, problem i pojam znanja, od stare Grke pa sve do najnovijih vre-
mena, trebalo bi posebno jedno predavanje o tome da se vidi domet i gra-
nice onoga to nazivamo znanje, njemaki Wissen; tu ak i jedan Hegel luta.
Zato moemo samo nabaciti: znanje moe biti samo znanje neega goto-
voga, danoga, tu, prezentnoga. I nita vie! To je horizont, granica njegove
mogunosti. Kad doemo do Hegela, na tome emo se malo zadrati. Dakle
Schelling kae: ... nego ga tek sm moram proizvesti, i tu je taj misao-
ni obrat koji smjera naravno na ono na emu zapravo i Fichte i Schelling
jo, da tako kaemo, lutaju od Kanta prema spekulaciji, pa se terminoloki
zadravaju jo s ovu stranu spekulacije, tako da se jo moraju muiti s termi-
nologijom da dou do svojih bitnih stavova. Ali, oni su ve doli do pojma
produkcije; Fichte jo onim djelovanje-i-djelo ujedno, kao smu sr speku-
lativnog stava, a Schelling, kao to vidimo, ve upotrebljava taj pojam pro-
dukcije. Kad kaete produkcija, onda je jo jedino otvoreno pitanje koliko
moemo to poistovjetiti s jednom produkcijom miljenja ili misanom pro-
dukcijom. Dakle, to jest otvoreno pitanje, ali sigurno se na tome ne moemo
zadravati jer postoji i kompleksniji pojam produkcije.
Dakle, konsekvencija iz ovakvog odlunog Schellingova stava ja bih

ga ve sada nazvao povijesnim, vidjet emo kasnije konsekvencija slijedi
ovako, pazite to kae Schelling, to je veliki obrat: Ako treba da bude osigu-
ran protiv takvih pustolovina... Schelling misli teorijskih pokuaja uma
da ostane to to bitno jest, napusti to podruje, to jest, iskljuivo teorijskog,
i da onako kako on veli, naslijepo pokua doprijeti do onog praktikog,
to sam ja dodao ...onda bi on tamo gdje prestaje njegovo znanje, sm
morao stvoriti novo podruje... naglaeno stvoriti, ... to jest, on bi od
puko spoznavalakog uma morao postati stvaralaki, od teorijskoga praktiki
um. Ta nunost, pak, da postane praktiki, vai za um uope, ne samo za
odreeni, u okviru jednog jedinog sistema sputani um... Ovo zadnje je
ve naravno posve vrsta konsekvencija iz Fichtea, da je um po svojoj bti
praktiki, ali pazite ovo: mora stvoriti novo podruje, znai, on bi od puko
spoznavalakog morao postati stvaralaki, od teorijskoga praktiki um. To je
po mom sudu ono na emu ja sad insistiram prijelaz s filozofije na speku-
laciju. Ovo ostajanje iskljuivo u horizontu spoznavalakoga, to se ne moe
drugaije nazvati nego horizont spoznajne teorije, a ovo naglaavanje, sada,
stvaralakoga, jeste prekoraivanje ne samo spoznajne teorije nego i filozo-
fije kao takve. A ako promislimo to bi to bila praktika filozofija, onda
uviamo da je to po smislu puki palijativ!
No, prije nego ipak jo prijeemo na poblie pojanjenje toga, da se upoz-
namo s pravim odreenjem i smislom ovog Schellingova pojma praktikoga,
koji je ovdje apostrofiran kao ono bitno i odluujue, vidimo kako za filo-
zofiju tako i za sm ivot u cijelosti, im je rije o produkciji, o stvaralatvu,
to nam sad Schelling naglaava, onda vie nemamo posla samo sa spoz-
navanjem. Onda imamo posla s naim ivotom u cjelini! Ovdje onda treba
samo naglasiti, to ovdje slijedi, rekli smo, Fichteovo kritino povlaenje kon-
sekvencija iz Kantova primata praktikog uma, jer Fichte je, naime, i to je
dakako njegova zasluga i veliina i najvee, moda, povijesno znaenje, sm
um jasno odredio u razlici spram pojma raz-uma. U naem jeziku je to jako
dobro naznaeno, pojam razuma je tono miljen kao analitiki organ; ono
to um sintetizira, razum analizira kao taj raz-um; odredio ga je dakle kao bit-
no praktikog, i tu je sada Schelling na djelu. Tu Schelling sada, s ovim stavo-
vima, naputa ovaj pojam praktikoga, izvlai ga, da tako kaemo, iskljuivo
iz sfere etiko-moralnoga, i ve ga imenuje, kao to vidimo, produktivnim i
stvaralakim.
Evo jo jedan stav koji e kasnije na svoj nain Hegel dalje razraditi i pro-
dubiti, gdje Schelling kae: Tamo gdje dosee moja fizika mo, ja svemu
to egzistira dajem svoju formu, nameem mu svoju svrhu, upotrebljavam

ga kao sredstvo svoje neograniene volje. Pa, to je ono to se tu sada naziva
svijet kao moj proizvod, kao ovjekov proizvod. Tu je taj poetak. Vidjet
emo kako Schelling to razrauje i produbljuje odmah iza toga. To vam je
ono to kasnije Hegel kae: smo imenovanje neega ve je prisvajanje toga.
Onda dolazimo to toga to je ve s Kantom tako jasno dolo do izraaja, da
imate taj, moemo ak kazati, identitet predmet-pojam. Nema, naime, pred-
meta bez pojma, a pojma nema bez predmeta! To je ona pozicija na kojoj
e onda kasnije Hegel insistirati i rei, tko hoe filozofirati bez pojma, bolje
da se ne bavi time! Jer ne zna o emu govori! Pojam je fiksiranje predmeta o
kojem je rije. Na bazi toga Hegel ak odreuje pojam apstrakcije apstrak-
cija je bez-predmetnost! To jest, bez pojma govoriti o neemu drugom a ne
o predmetu samom. Prema tome, drati se predmeta, znai drati se pojma
koji odreuje taj predmet. To je sada kantovska pozicija, a to je jo uvijek,
moemo sad kazati tako, spoznajno-teorijska, filozofijska pozicija. Ali He-
gel kasnije, naravno, nakon Fichtea i Schellinga koji mu tu, da tako kaemo,
sondiraju teren, dolazi do onoga to se naziva pojam pojma. Pazite dobro
pojam pojma! to to znai!? Nije, naime, dovoljno imati pojam predmeta
ili predmet kao pojam, nego pitati, po emu su jedan i drugi mogui?! A to
je ovaj prvi pojam pojma, to jest, pitanje po emu je pojam, tj. po emu je
predmet kao pojam mogu. To je ve spekulativna pozicija! Dakako, Hegelo-
va spekulativna pozicija. Naravno, terminologijski, jo uvijek je to filozofijski
iskazano, ali pojam pojma je, meutim, par excellence spekulativna pozici-
ja jer ide odluan korak dalje od Kanta koji je pokazao da o predmetu ne
moemo govoriti ako subjekt ne stoji iza njega. To je kod njega predmetnost
predmeta. Meutim, taj je subjekt ostao kod Kanta spoznavalaki subjekt, a
nije jo produktivno-stvaralaki.
Prema tome, Hegel pojmom pojma ukazuje na korak u spekulaciju, pa
nije ba ostao dosljedan sebi u nekim drugim momentima, ali to je druga
stvar. No, sad ipak moramo neke stvari preskoiti.
Htio bih se, prije nego prijeemo dalje, jo malo zadrati na onom to
smo na poetku govorili o Schellingu, zato jer je to dosta aktualno, recimo,
za nas danas, kod nas. Schelling u onom svom najranijem spisu prije nego
prijeemo na povijesni moment kod Schellinga on u svom najranijem spi-
su ini jedan korak dalje, razlikujui, ak i suprotstavljajui, do tada jo dosta
neodreeno i ak poistovjeivano podruje nauke morala i nauke prava, jer
mu je posve jasna distinkcija izmeu, da tako kaemo, zapovijedi morala,
kao dunosti, i bitnih stavova, zsad prava, to nije jedno te isto! Zapovijed
morala nije ista kao zapovijed prava! A znamo dobro o emu je tu rije! Iako,
kao to bi to kasnije naglasio Hegel, kao osnovni princip i bitnu pretpostavku
jednog, recimo, demokratski konstituirana drutva i drave, jedno ne ide bez
drugoga! Pa dobro, to je samo jedna asocijacija, ja sam o tome pisao prije
nekoliko godina bez pravnog odnosa nema morala! Pa onda su rekli, pa
kako to sad, pa su me napadali, kakve su to apstrakcije!? A sad ete vidjeti
kako Schelling ve anticipira cijelu priu. Pa, naravno, morate najprije stvoriti
jedan pravni sistem jer apsolutna je i ista apstrakcija danas u Hrvatskoj zah-
tijevati od nekoga da bude moralno bie ili moralni subjekt a nisi mu osigurao
pravnu osnovu za to! Ako razumijete!? U naoj dravi nema vladavine prava!
Evo, to ve svi vrapci pjevaju, ne mora tek Kangrga to rei. To sam ja pisao
ve prije petnaest godina, ali to nikome nije bilo vano. Naime, bez pravnog
odnosa nema moralnog odnosa, i tako dalje, a to je ve pokazala klasina
njemaka filozofija! Pazite, Hegel u njegovoj Filozofiji prava imate cijelu
onu strukturu objektivnog duha: apstraktno ili formalno pravo, moralitet,
obiajnost. To apstraktno ili formalno pravo jeste pretpostavka mogunosti
da se ovjek kao pravna osoba pretvori u subjekt kao moralnu osobu. A tek
onda u cjelovito bie u obiajnosti sa svim momentima konkretnog i zbiljskog
ljudskoga ivota.
Prema tome, dok je pravo utemeljeno na prinudi, koja je svagda specifino
ograniena slobodom pojedinca kao graanina, dotle je moralna prinuda svo-
jevrsna protivurjenost. Na to ve Kant odgovara: nema moralne prinude iz-
vana. Moralna prinuda ili prisila, kako veli Kant, mogua je samo kad ja sm
kao subjekt, na sebe, na svoju, recimo, nagonsku strukturu ili sferu i interese i
tako dalje, inim prisilu da budem ljudsko, a ne samo nagonsko ili ivotinjsko
bie. Prema tome, to je samo-prisila, da tako kaemo, samo-prinuda. U pra-
vu toga nema! Pri emu onda imate neto zgodno, ja sam puno puta bio u
Njemakoj pa sam promatrao neke najbanalnije stvari. Nai gastarbajteri, ti
nai razni deki tamo su vam jako pravno posluni, pa recimo, kad je zele-
no svjetlo, onda on prelazi preko ceste, a kad je crveno, on stoji. Zato? Jer
plaa kaznu! Pazite dobro, kad ga onaj policajac vidi sto maraka! A nije on
toliko bedast. On je doao gore zaraditi, a ne da bi sto maraka dao za to! On
se, dakle, tako dobro pravno odnosi u Njemakoj, da je to divota! A im
prijee granicu tu, onda se on razulari... To je to, razumijete!? A ovjeka
treba, u toj, recimo, civilizaciji, pravno prisiliti da se pridrava nekih normi
i da postane civilizirano bie. A tek onda e moda postati samosvjesno
ako ikada moralno bie. Dakle, taj pojam moralne prinude, uzet apstrakt-
no, izgleda protivurjeno. Naravno, Kant je ve objasnio da je rije o tome,
prinuda svakog pojedinca da samoga sebe prisili na to da prestane biti puka
prirodno ili nagonsko ili razulareno ili ivotinjsko bie.
Citirao bih jo jednu stvar, to je vrlo interesantno i za nas, danas, tu, gdje
Schelling kae ovo: Ako su principi jednom postali izvjesni i ako je o nji-
ma odlueno meu filozofima, onda ti principi trebaju i moraju u potpuno
drugaijem obliku da budu iznijeti pred narod. Samo tako da ovaj..., pazite
ovo: narod, ... da narod ne prisvoji sebi pravo da uestvuje u istraivanju
prije nego to su ova dovrena ili prije nego to su postala zrela za opu javnu
odluku. Uz to, ak nasrnuti na filozofe, uvredama i grdnjama ih goniti zbog
njihova truda. Pa to je Kangrga stalno doivljavao u svojoj kritici, ali tko mu
je kriv da je iao meu filozofe! to god se kritiki reklo, to je bilo sumnjivo,
pa onda odreeni novinari odluuju to je dopustivo a to nije. to bi mo-
glo..., veli Schelling, pasti na pamet samo svjetini koja je sirova i nerazum-
na, kakva jeste, ogorena svim onim to ne razumije, nego samo zbog toga
to ona od toga ne razumije, ak ako bi se to moglo razviti u takozvano ope
dobro. Dakle, Schelling nam tu govori o naoj dananjoj situaciji, zar ne!?
Naravno, rekli smo da moramo neke stvari zaobii, da vremenski stignemo,
da doemo do toga pojma povijesnoga koji u historiji filozofije po prvi puta,
u punom smislu i najdubljem znaenju, iskazuje i artikulira upravo Schelling.
I to tako daleko da je to sad moemo malo anticipirati, vidjet emo, prem-
da on to nije eksplicitno tako odredio, ali implicitno svakako jest napravio
bitnu razliku izmeu historijskoga i povijesnoga. Prije svega, s obzirom na
ovo to smo do sada rekli, naime, odnos teorijskoga i praktikoga, na osnovu
ega Schelling ukazuje na bitnu, odlunu, moglo bi se rei, naravno, presud-
nu, ne samo filozofijsku, nego upravo praktiko-ivotnu razliku, kako on to
naziva, izmeu dogmatizma i kriticizma. Ovaj pojam dogmatizma, to smo
ve bili naglasili, upotrebljava ve Fichte, a pod time misli metafiziara
dogmatik je metafiziar. Schelling sada, u tom kontekstu, nakon Fichtea, go-
vori o dogmatizmu i kriticizmu, pa imate ona Pisma iz 1796., i pravi tu bitnu
razliku, pri emu ovaj pojam kriticizma zadrava u smislu onoga to mu Kant
otvara sa svojom itavom kritikom transcendentalnom filozofijom.
Ako sad naravno, za bolje razumijevanje ne samo tih dvaju filozofijskih
pravaca, ako hoemo tako kazati, kako ih detektira i imenuje Schelling
elimo, da tako kaemo, prevesti na filozofijski rjenik, recimo, a u skladu
sa samom biti klasine filozofije, onda bi se pod tim dogmatizmom mogla
i morala shvatiti upravo metafizika da naglasimo sa svojim primatom

ili prioritetom teorije od Aristotela do dananjeg dana. A pod tim kriticiz-
mom, dakako, ne samo Kantova transcendentalna filozofija ili idealizam,
nego upravo itava linija klasine filozofije koja se kree od Kantova primata
praktikog uma. Dakle, po liniji primata prakse. To je bitna linija, to treba
zapamtiti. Kad pratite razvitak itave klasine filozofije od Kanta do Hegela,
onda ta linija poiva upravo na ovom primatu praktikog, sve do Hegelove
IV. glave Fenomenologije duha, gdje on do kraja onda pojam prakse artikulira u
onom smislu to se moe kazati moderni, novi, graanski pojam prakse. Za
razliku od praxisa!
Sad moemo kazati: ne vodi samo Schellingov pojam prakse do poimanja
tog praktikog kao eminentno povijesnoga; to jest Schellingov put, a kasnije
naravno i Hegelov, jer je time prekoraena granica izmeu puko historijsko-
ga, s jedne strane, prema povijesnom, s druge strane. A to, pak, ovdje smis-
leno znai, sad bismo mogli rei, ne prijelaz, nego skok pa to naglaava
ak i Fichte na jednom mjestu! od jednog filozofijskog stanovita, ili bolje:
metafizike, koja i poinje i zavrava s od vijeka do vijeka gotovim svijetom,
takozvanim gotovim, na stanovite re-evolucije, kao bitne proizvodnje svoga
svijeta i njegove izmjene. To je jedan moment to ga treba stalno imati u
vidu, a mi smo o tome govorili: Francuska revolucija je historijski predu-
vjet mogunosti misaonoga dosega i vrhunca klasine njemake filozofije od
Kanta do Hegela. Da nije bilo te revolucije, verojatno nikad ne bi dolo do
toga susreta misli, koja je par excellence revolucionarna, i takvom smu sebe
smatra, shvaa, od Kanta sve do Hegela. Prema tome a to je razdoblje od
40-ak, 50-ak godina, koje se nije vie nikada poslije pojavilo, a da li e se po-
javiti, to je veliko pitanje ali, to je ta osnovna historijska pretpostavka, sad
emo rei: povijesne mogunosti, za jednu takvu misao kao to je to klasina
filozofija u cjelini.
Na toj liniji onda, to je naroito pojmom povijesnoga zacrtava Schelling,
zbiva se obrat koji se moe naznaiti ovako praktiko, koje je sad tu jo
su-miljeno, jednim dijelom kao moralno ili etiko da je ta linija praktiko-
povijesno-re-evolutivno-revolucionarno, a onda emo dodati: time odmah
spekulativno! Kad kaemo spekulacija, onda to znai, vraanje u budunost!
To izgleda, naravno, za zdrav razum, nedokuivo i protivurjeno... bilo
bi dobro, na primjer, da se danas Francuzi vrate u svoju budunost, a nji-
hova je budunost bila i ostala Francuska revolucija iz 1789.! a poinje,
kao to smo videli, Kantovim pojmom praktikoga. Dakle, pravi misaoni
poetak lei ve u Kantovu pojmu trebanja. Pazite, pojam Sollen, treba da, u
tom eksplicitnom suprotstavljanju bitku, Sein, prvi ini, u cijeloj historiji filo-
zofije Kant. Sve one etike koncepcije, teorije, filozofije, i tako dalje, nauke,
od prvih poetaka, recimo, od Sokrata, Platona, Aristotela, pa sve do Kanta,
nemaju taj pojam trebanja eksplicitno iskazan, jer on je zapravo sma sr ili
sma mogunost utemeljenja jedne etike dimenzije, moralnosti, onoga to
nazivamo moralnim, ono to bi tek trebalo da bude. Ovo treba da..., pa-
zite, ve sm pojam trebanja, Kantov pojam trebanja, u temelju ukida svaku
metafiziku, koja poinje s gotovim svijetom. Kad kaemo gotov, onda
kaemo zavren, a to znai i savren. Imate to sjajno kod Spinoze, Deus sive
natura, takvo kakvo jest, od vijeka do vijeka, najbolje to moe biti! Jer ako je
neto zavreno, onda je i savreno! Pa onda, to treba da moe initi u onom
gotovu, savrenu svijetu, i tako dalje!? Prema tome, kad vam netko govori
da e on metafiziki utemeljiti etiku, onda mu recite Dovienja, fala lijepo,
nemojte kaj zameriti.... pa ga pustite na miru jer taj nema pojma ni o emu!
Dobro, dakle Kant je ve pojmom trebanja ukinuo metafiziku poziciju
u njezinu temelju. Ovdje treba sada, s obzirom ve na pojam povijesnog
povijest, njemaki Geschichte, dolazi od glagola geschehen, dogaati se. Pazite,
ve u ovom pojmu dogaanja, a onda u ovom njemakom pojmu Geschichte,
implicitno je sadrana bitna razlika spram historijskoga. Jer time se misli ve
samoosvjetenje jednoga realnoga dogaanja modernoga ljudstva, histo-
rijskog ljudstva, recimo u 18. stoljeu, pa tek tu, recimo, ovjeanstvo dolazi
do tzv. povijesnog samoosvjeenja! ime? Pa, time to Francuska revolu-
cija uvodi novi kalendar! To je sjajna ideja! Poinjemo od poetka! Sve drugo
je bila prolost. Vie to ne vai. Prema tome, to je samoosvjeenje vlastitog
historijskog puta kao povijesnog ina kojim se poinje neto bitno novo.
I tu je ve miljena bitna razlika izmeu historijskog i povijesnog, a prvi
je tu distinkciju uinio Fichte. Samo, on to nije razvio, nego Schelling sada
to radi. Implicitno radi razliku izmeu povijesnog i historijskog, pri emu
moemo odmah kazati: svi smo mi historijska bia. ime? Time to nismo
vie ivotinje. Pa, cijela historija radi za nas! Po svim linijama, tako daleko
da ak ono to je Hegel nazivao pukim imenovanjem, mi se kreemo u
duhovnom horizontu to su nam ga drugi omoguili, da uope znamo o
emu je rije. Pa kad netko veli drvo, kakav je to problem znati to je drvo?
Prvi plemenski ljudi morali su se muiti da dou do toga, pa su rekli To!,
a da ne govorimo o cijelom duhovnom horizontu u kojem mi ivimo to su
nam ve druge, prethodne generacije, omoguile u umjetnosti, u znanosti,
u filozofiji, i tako dalje, vlastitim djelom!
Dakle, to je povijesno samoosvjeivanje svojeg historijskog trenutka. To

je poetak, to je, recimo, druga polovica i itavo 18. stoljee. To su takozvane
pretee Francuske revolucije, u Francuskoj su to mnogi materijalisti, enci-
klopedisti, i tako dalje. Tu se dakle dogaa i posve osvijeteno razlikovanje
izmeu pojma historije-povijesti od kronologije i genealogije, kao svijesti sta-
rog vijeka, na primjer, Grci i Rimljani. Stari Grci nisu imali pojma o historiji.
Kad to kaete, onda je to jako udno. Oni nemaju historijske svijesti a kamoli
povijest. Pa kad je Hegel to tamo rekao, kako stari Grci nisu imali savjesti,
pa kad to uzmete doslovno, znai li to da su bili besavjesni ljudi!? Ne! Nego
nije im trebala savjest! Zato? Polis je bio kriterij za njihov ivot! To je,
vidite, danas obnovljeno u Hrvatskoj, mislite, kad ima dravnost, onda je
sve u redu, je li! Samo se dri onoga to ti je takozvani predsjednik naredio!
To je obnovljena stara obiajnosna zajednica HDZ! Pa, to ti tu treba
onda savjest?! A savjest znai: vlastita odluka na vlastito djelo, na vlastito
opredjeljenje!
Dobro, ova kronologija i genealogija, jeste ono to se nastavlja kasnije,
de facto, u pojmu historije, koju kao to kae ve Giambattista Vico
prave sami ljudi. Premda, kad proitate imate to kod nas prevedeno u
Naprijedovoj biblioteci, Naela nove znanosti gdje on pod praksom misli
starogrki pojam praxisa, tako da nije doao do novog pojma prakse. Njega
obino nazivaju rodonaelnikom povijesne misli. Ni govora, to su tek stavovi
klasine filozofije! Ali Vico je ipak rekao to da misli na razliku od prirode
ali pazite, on veli, prirodu je stvorio Bog, i im to kae, nije nikad doao do
pojma prakse koja je preraivanje te prirode. Dakle, Giambattista Vico jo
nije doao do novog stanovita, premda veli da historiju prave smi ljudi.
Dobro, ali tu je razlika izmeu prirode i povijesti koja sad odreuje smu
ovjekovu praktiko-teorijsko-stvaralaku bt u smislu proizvoenja, uspos-
tavljanja svog svijeta i samog sebe u njemu, u totalitetu. To je taj moderni
pojam prakse za razliku od nekadanjega pojma praxis, jo od stare Grke.
Mi smo ve naglasili da je to malo udnovato, ali to neemo sad ponavljati,
kako itava historija filozofije, sve do klasine filozofije, nije dola do pojma
prakse. Ja sam to objasnio klasnim uvjetima to rade robovi, a mi smo
samo teoretiari. Povijest dakle, kao povijesni in i kao zbiljsko dogaanje
otvoreno njime tj. ono to iz njega proizlazi kao takva nije i ne moe biti
predmet etike.
To znai: ne moe biti predmet etike refleksije i moralnog prosuivanja.
Hegel je to na svoj nain, u svojoj Filozofiji povijesti, eksplicitno naglasio, i to
u tom smislu da je moralitet svojim takozvanim instrumentarijem misaonim,

tj. pukim apelom, onim treba da, za ono bolje u svijetu, prekratak, budui
da samo post festum govori o tome, i tako dalje. Schelling i Hegel su bili pri-
jatelji, zajedno su studirali u Tbingenu i kasnije su izdavali Kritiki urnal za
filozofiju, i u dopisima, i tako dalje. Kasnije su se razili, ali to je druga stvar,
bili su su stalno u kontaktu, jedan na drugog su utjecali jo tada, a bilo bi i
udno da nisu jedan na drugog utjecali, jer su bili u najuoj komunikaciji,
misaonoj, filozofskoj, i tako dalje, u zajednikim diskusijama, i zajedniki
izdavali taj asopis, i tako dalje. Prema tome, ima masu stvari kojima je Schel-
ling neposredno utjecao na Hegela, ovim stavovima, koje emo jo citirati.
Ne moe biti da Hegel to nije itao. To je 1800. godina, to se nalazi u Schel-
lingovoj knjizi Sistem transcendentalnog idealizma, a 1801. izlazi Hegelovo prvo
javno objavljeno djelo, i tako dalje. Dakle, ja mislim, a vi se ne morate sloiti
s time, pojam povijesnoga dobio je Hegel ve pripremljen od Schellinga, i to
na prvoklasan, najspekulativniji nain!
Sad treba kazati ovo: Prvo, Schelling je nakon Fichtea, dakako, bez
dubljeg ulaenja i daljnjeg razraivanja tih vlastitih bitnih spoznaja o dvostru-
kosti pojma u razlici historijsko-povijesno dospio ne samo do uoavanja
te razlike, nego je dospio ak do bitnog odreenja samog pojma povijesti.
Mi emo to jo citirati. Drugo a zato ovdje govorimo o pojmu povijesti u
Schellinga, on je prvi dospio do shvaanja da mu je za bt same stvari, te etike
pozicije prije svega, nedostatan moralni pojam praktikoga, to ga nasljeuje
od Kanta, a ak jednim dijelom i od Fichtea, te pojam prakse dakle, praksu
podie na razinu povijesnoga. Tako da emo kazati da se kod Schellinga
prvi puta dogaa da se pojam prakse, praktikoga, podie na sloeniji nivo,
na obuhvatniji, univerzalniji pojam povijesnoga kao stvaralako-djelatno-
proizvodilake djelatnosti.
Schelling u svojim pismima iz 1796., u Pismima o dogmatizmu i kriticizmu,
kae na jednom mjestu ovo a time dolazimo ve na sr stvari da stigne-
mo pokazati jo neke bitne stvari. On kae: Sada tek treba da se praktiki i
pomou nae slobode... pazite ovo, kad to Schelling kae, on je tu fich-
teovac par excellence, jer sloboda je tu ve miljena na poetku svijeta! To je
ono Ja to istie Fichte Ja ne kao puki spozavalaki subjekt, pa onda to
naglaava, nego identitet subjekt-objekta. Hegel odreuje onaj pojam Ja kao
apsolutni negativitet! to to znai? To znai da ovjek poinje s negacijom
sebe kao ivotinje, najbanalnije reeno. On je taj negativitet. On negira sebe
kao prirodno bie, i stvara sebe kao ljudsko bie i uvodi sebe u svoj svijet to
ga sm proizvodi. To je taj Hegelov apsolutni negativitet. To je sloboda! A

Fichte ga je odredio kao samodjelatnost. To je poetak svijeta.
Nije sluajno, pazite, da je Marx kasnije doao do toga da je otuenje
i postvarenje odredio kao otuenje samodjelatnosti. Pazite, to je rad? Ne
treba ni rei otueni rad jer to je ve tautologija, u pojmu rada lei to da je
rije o otuenju samodjelatnosti, one Fichteove, prvobitne, ljudske, samod-
jelatnosti, onoga Ja koje se onda, u klasnom drutvu, pretvara u rad. Otueni
rad je klasni rad. Dakle, sad moemo kazati: Ne poinje svijet sa historijom,
a moemo tono rei: prethistorijom. Historija poinje s klasnom podje-
lom drutva. Historija je par excellence do dananjeg dana klasna historija. A
moete je u Grkoj locirati misaono ve s Platonom. Platon vidi to sa svojom
Dravom, ima tri stalea, i tu poinje politika i drava i vlast. A prvobitni
ovjek nije bio klasno bie, nije imao nikakvog gospodara nad sobom. to
je radio, sm je bio, i tako dalje. On je prvobitni samodjelatni subjekt svo-
ga ivota. Prema tome, kad gledate historijski ili prethistorijski, to moete
nai meu starim grkim mudracima koji nisu jo odvajali teoriju od prakse,
a tipino je za klasnu historiju, kad to pratite, odvojenost prakse i teorije.
Zato? Pa zato jer se praksom bave oni koji rade, a teoretiziraju ideolozi
filozofi i drugi teoretiari. Prema tome, stari mudraci to jo nisu odvajali.
Zato se to zove mudrost. Mudrost nije nita drugo nego respektiranje, prvo-
bitno respektiranje apsolutnog jedinstva, nerazluivosti teorijsko-praktikog.
Oni su mislili zato da bolje ive, da im to bude instrument praktikoga ivota.
Pa nisu mislili da je praksa na jednoj strani, a teorija na drugoj. To je poetak
klasnog drutva.
Dakle, da se vratimo sad na ovo. Schelling kae: Sada tek treba da se
praktiki, pomou nae slobode, odlui da li teorijski izvodi vrijede ili ne.
Obratno, naprotiv, naa teorijska pozicija pomou neizbjenoga kruga un-
aprijed prihvaa ono to e kasnije naa sloboda tvrditi u stisci spora...,
veli on. To su sve metafore. Ako dakle hoemo da postavimo sistem kao i
principe, onda to ne moemo drukije nego samo anticipacijom praktike
odluke. Pazite, praktike odluke, koja je zapravo, kad kae anticipacijom,
misli staviti je na poetak. To je ono: anticipacija budunosti. Na poetku
bijae budunost. Pa se to zdravom razumu ini jako nebulozno, je li, a to je
spekulativna pozicija. Mi one principe ne bismo ni postavili da naa sloboda
ve prije toga nije odluila o tome. A, sloboda omoguuje pa to je ve
Fichte pokazao i nau itavu teorijsku poziciju, i tako dalje. Dakle, Kant
je ve sve imao u rukama s pojmom spontanosti, pa je to onda napustio.
Spontanost mu omoguuje i teorijsku liniju i praktiku liniju. Tu je izvor, i

zato on zapravo prvi i dolazi, rekli smo, u historiji filozofije do pojma spon-
tanosti koji vie nije eminentno filozofijski pojam nego ve spekulativni, jer
anticipira poetak i mogunost razdvajanja na teoriju i na praksu. Kada reci-
mo, evo tu samo jedan primjer, jer tu je onda ba neto za nas interesantno,
govorimo o Spinozi Spinoza, to vam odmah moram rei, ako hoete
doznati kao filozofi to je metafizika, onda itajte Spinozu. To je klasini, do
posljednjih konsekvencija dovedeni metafiziki sistem. Njegova Etika je to
do posljednjih konsekvencija Deus sive natura. Da vam dalje ne tumaim.
Imate kod nas to prevedeno, Spinozinu Etiku, za to su mu se divili klasini
filozofi, Schelling se naroito divio Spinozi, a poslije ga Hegel apostrofira i
kae, tko nije proao kroz kupku Spinozine supstancije, taj nee doi do
filozofije. Samo to toj supstanciji nedostaje subjekt, ali to je drugo pitanje.
Dakle, klasini oblik metafizike u filozofiji vam je Spinoza, tako da znate s
im imate posla, ako hoete doznati pravi smisao i domet metafizike.
Evo, to o tome kae Schelling: Neki sistem znanja nuno je ili maj-
storsko djelo..., on aludira na Spinozu, ... ili igra misli. Vi znate da ozbiljnu
duhu onog ovjeka..., misli na Spinozu, nita nije bilo mrskije od toga da
se igra mislima, nego je to ozbiljno, majstorsko djelo. Ili on mora zadobiti
zbiljnost ne pomou teorijskoga..., pazite dobro, nego pomou praktikog,
ne pomou spoznavalake, nego pomou produktivno-realizatorske moi,
ne pomou znanja..., pazite dobro, to su fantastine stvari, nego pomou
djelovanja. Schelling tada ima 26 godina! Pa se pitajmo, kako je to mogue!?
Dodue, Schelling je jo imao filozofijsku pretpostavku, Kant je omoguio
svim tim dekima sve ove njihove izvode. Da nije bilo Kantova obrata, toga
fenomenalnoga povijesnoga obrata u miljenju, ne bi bilo ni Fichtea, ni Schel-
linga ni Hegela. Dakle, to je sigurno to se tie te, recimo tako, misaone linije.
Ali, ipak, ovo to sad Schelling pie kao mlad deko, to je... a valjda je imao
talenta ili genijalnosti, neto je bilo, jedno s drugim povezano, naravno...
Dakle, ovdje ve sva bitna odreenja upuuju na prekoraivanje etiko-
-moralne sfere, prije svega, s ovim stavom, jer ve odreenja produktivan i
realizatorski nemaju vie svoj pravi topos unutar te dimenzije te onda i taj
pojam djelovanja gubi svoj, recimo tako, moralni peat. A upravo time je sad
i otvoren put ka viem produbljivanju, utvrivanju tog novog, dakle ne vie
iskljuivo moralnog poimanja praktikog, kao i uostalom same slobode. Za
Kanta je sloboda sloboda od neega! Sloboda je za Kanta suprotstavljena
prirodi. Ona je ono drugo, protivno. To je ono to se u filozofiji naziva samo
negativno odreenje slobode slobode od neega, ali ne slobode za. Fichte

tu ini obrat pa ide na to da je sloboda na poetku a ne tek post festum. ak
se i Hegel kasnije vraa na to pa je onda i kod njega sloboda miljena kao
rezultat. Dakle, i same slobode, to je onda dosljednije provedeno upravo u
Schellingovu Sistemu transcendentalnog idealizma.
Da bi se, dakle, uvidio i potvrdio ovaj kljuni prijelaz, jednostavno reeno,
uzmimo sad tu prije svega, od etiko-moralnog pojma praktikoga, na njego-
vo povijesno odreenje, treba poi tim redom od samog Schellingova pojma
povijesti. Sad smo doli do kljunih stavova koji ine epohu! Ovdje prije
svega stoji do toga da mi sebi osiguramo pojam povijesti... pazite dobro:
osigurati pojam povijesti! To je prvi filozof i mislilac koji je to uope iskazao.
to, dakle, treba tu osigurati pojam povijesti kad je to bilo samo po sebi ra-
zumljivo, naravno, u pojmu historijskog ili puke kronologije ili onog takozva-
nog satnog vremena prije, danas, poslije. Dakle, Schelling se trudi da doe
do samog pojma povijesnoga i to tono vidi koji mu je tu zadatak! Pri tome,
on nema nikakvih misaonih pretpostavki za to. Da sebi osiguramo pojam
povijesti, da znamo o emu govorimo! Naravno, on e tek sada prvi stvoriti
taj pojam, da tako kaemo: Stoga nije sve to se dogaa objekt povijesti.
To vam je ono kako obino prosjena svijest misli da je cijela prolost naa
tradicija. Pa nije tradicija cijela naa prolost. Tradicija je specifino, djelatno
prosijavanje prolosti po principu budueg, onoga to nama tu sad ne-
posredno predstoji. Pazite, mi proizvodimo tradiciju, a ne nasljeujemo! Mi
odabiremo iz prolosti, mi izabiremo, ona prolazi kroz prizmu naih vlastitih
uoavanja, trebanja, htijenja, ovoga to pred-stoji, i tako dalje, a nije sve to je
nama prolo naa tradicija. Tradiciju treba izboriti, tradicija je nae djelo, vla-
stito! Prema tome, i pojam povijesnoga treba izboriti u odnosu na ono puko
historijsko. Prirodni dogaaji, na primjer..., kae Schelling, zahvaljuju hi-
storijski karakter, ako ga postignu, samo utjecaju to su ga imali na ljudska
djelovanja i obratno. Ali mnogo manje smatra se historijskim objektom ono
to se zbiva prema nekom poznatom pravilu... pazite: prema poznatom
pravilu i to se periodiki vraa, ili uope neka posljedica koja se a priori
dade izraunavati. Tu je ve na djelu taj povijesni in. I stoga je oevidno
da nema povijesti ni s apsolutnom zakonitou..., veli Schelling, ...niti s
apsolutnom slobodom.
Sad bismo mogli odmah nadovezati, s ovim zadnjim to je Schelling re-
kao ovjek je slobodno bie samo zato to je ogranieno i konano bie.
To je ta takozvana spekulativna dijalektika teza. Mi smo slobodna bia time
to se oslobaamo, kao ograniena, konana, potrebita bia, kao recimo

tako poinjemo kao prirodna bia. Evo jo jednog stava da moemo stii
do zbilja bitnog: Teorija... pazite to e on sad kazati ... teorija i
povijest potpuno su oprene. To je neto slino kao kad ja kaem, nema
teorije revolucije. To bi znailo da revoluciju moete proraunati, predvidjeti,
unaprijed znati. To onda nije revolucija, to je onda, u najboljem smislu, refor-
ma ili evolucija, ali ne revolucija. Teorija i povijest potpuno su oprene, veli
Schelling. ovjek ima... on tu veli jo tako, tu Schelling jo nije precizan,
jer e kasnije Hegel rei: ne ima, nego jest ovjek jest povijesno bie, on
jest povijest, a ne da ima povijest! Imati neto moe s onu stranu! Schel-
ling tu jo nije precizan, ali ovjek ima povijest samo zato to se ono to ini
ne d unaprijed proraunati ni po kakvoj teoriji. Evo, to je ono to se naziva
povijest, miljena kao povijesni in, ime sve poinje.
Sad slijedi jo ono to smo tu nazvali prijelazom, kad on kae: Nakon
tih glavnih, sada izvedenih karaktera povijesti, mora se tonije ispitati nje-
zina... a to je maloprije nagovijestio Schelling ... transcendentalna
mogunost. Kad kae transcendentalna, misli na kritiko preispitivanje te
mogunosti, poput Kantova kriticizma, i tako dalje. Pojam transcendentalno-
ga smjera na tu transcendentalnu mogunost, to e nas dovesti do filozofije
povijesti, a ova je potonja za praktiku upravo ono to je priroda za teorijsku.
Tako sad dolazimo do ovog kljunog mjesta koje stalno nagovjetavamo, to
je taj epohalni uvid u kojem je sadrano neto to je do tada jo neiskazano.
Ja sam itao historije filozofije i razliite interpretacije, ali nisam ba naiao
na insistiranje na ovakvim Schellingovim stavovima, to je interesantno. A
pogledajte ovo: Meutim, izvjesno je, dakako, da poput najveeg dijela ljudi
ni mnotvo dogaaja nikada nije imalo egzistenciju u svijetu u koji zapravo
pripada ono povijesno. Kad samo malo dublje promislite, ta je Schelling
time rekao on je time identificirao svijet i povijesno dogaanje! I to je
prvi nagovjetaj onoga to e Hegel kasnije do kraja proizvesti, kad kae
to je naime Hegelovo: Ono to mi jesmo, jesmo ujedno povijesno. Svijet
i nije nita drugo nego povijesno dogaanje. A tu kod Schellinga je to ve
nagovijeteno: ... nije imalo egzistenciju u svijetu u koji zapravo pripada ono
povijesno, jer..., pazite dobro, ... kao to za spomen kod potomstva nije
dovoljno da se ovjek samo kao fiziki uzrok ovjekovjei, pomou fizikih
uinaka... on misli, roenjem: otac, sin, i tako dalje isto se tako ne d
stei egzistencija u povijesti time to je ovjek samo intelektualni produkt ili
samo srednji lan, pomou kojega kao pukog medija, kultura koju je stekla
prolost prelazi na potomstvo... i sad dolazi kljuno mjesto koje je ep-

ohalno, koje je spekulativno, koje je prvoklasno, a koje glasi: ... a da ovjek
sm nije uzrok jedne budunosti.
Dakle, samo onda ako ostavi trag, poetak jedne nove budunosti, ti
si povijesno bie. Pa, sad, kad se mi okrenemo u tu takozvanu prolost,
moemo ostati kod prolosti Europe, koga emo nai!? To se onda u historiji
zove uloga velikih linosti u historiji. U povijesti naime, u umjetnosti,
u filozofiji, u znanosti, i tako dalje, dakle, u svim tim djelima, gdje su veliki
ljudi na djelu koji kre budunost. Koji omoguuju uope sve. Prema tome,
nije svaki ovjek, kako bi sad Schelling rekao, povijesno bie. Pa zato smo
mi samo historijska bia, ali do povijesnoga se moramo potruditi. Dakle, ...
a da ovjek sm nije uzrok jedne nove budunosti!, i dalje: Prema tome je
na svaki nain, sa svijeu svakog individualiteta postavljeno samo onoliko
koliko je dosad dalje djelovalo ali upravo to je ono to pripada u povijest i to
je bilo u povijesti. Dakle, to je to epohalno mjesto na kojem je, pazite dobro,
ve implicitno iskazana ta razlika izmeu puko historijskog i povijesnoga kao
ina po budunosti. Prema tome, ljudskog ina koji kri nove putove na-
ravno, budunosti ovjeanstva, historije i tako dalje.
To je dakle ovo mjesto o kojem smo htjeli pokazati kako naravno,
ovo to je tu sad bitno kako je taj pojam praktikoga izrastao od puko
etiko-moralnog odreenja u praktiko-proizvodilako-povijesno-smisleno-
budunosno... dakle, spekulativno. To je upravo Schelling prvi do kraja pro-
veo u djelo. Naravno, sa stavovima koji su mu bili omogueni spekulativnom
milju Fichtea, njegova uitelja, kojega on slijedi. Jer, pazite, ovo je zapravo
Schellingov napor da u itavom jednom djelu razradi Fichteovu spekulativnu
misao. On je sad tu doista originalan jer Fichte nije doao do tih stavova,
koje smo sada tu naveli, ali on mu ih je omoguio, jer samo na taj nain, spe-
kulativnim putem moete doi do ovakvoga pojma povijesnoga za razliku
od historijskoga. To je taj put i taj doseg Schellingov koji otvara bitno nove
misaone putove!
Htio bih sad ukazati na onaj takozvani trei moment to smo ga naglasili,
gdje Schelling elaborira do kraja Kantov pojam stvari po sebi. Naravno da
mu je ve Fichte to omoguio na svojevrstan nain, ali Schelling ide tu jako
daleko, i dalje od toga. Zato bismo sad tu mogli ak kazati ovo: obino se u
historiji filozofije i uope govori o, recimo, odnosu Hegel-Marx kao bitnom,
da je na Marxa utjecao samo Hegel. Na Marxa je utjecala vie-manje itava
klasina filozofija, tako da imate nekih Fichteovih i Schellingovih stavova
koji se nalaze i u Marxa. Dodue, ja ne mogu ba garantirati da je Marx itao

Fichtea i Schellinga, on se dosta kritiki odnosi prema njima, i tako dalje, ali
taj duh to ga on nasljeuje od klasine filozofije, jeste tu jedna veza koju u
sad pokuati pokazati, a koja ide od Fichtea na Schellinga do Marxa.
Dakle, ako naglasimo tu spekulativnu vezu Fichte-Schelling, pa dalje do
Marxa, za razumijevanje svega onoga to se tu kasnije dogaa, treba pratiti
prije svega tu filozofijsku, da tako kaemo, genezu gdje se ta linija razvijala
sve do te spekulativne razine. Stoga tu sad prethodno valja ukazati na misao-
ni proces, naravno, od Kanta nadalje. Kad pri tom insistiramo na Fichteovoj
misli, prije svega, moramo naglasiti i ovo: Naime, ne samo Fichte, svojim
osnovnim spekulativnim stavom koji glasi: djelovanje i djelo ujedno, nego
ba sa Schellingom, jo odreenije. Pazite, to Schelling kae, s obzirom na
stvar po sebi: Dakle, stvar po sebi nije nita drugo nego sjena idealne dje-
latnosti koja je prela preko granice, sjena koja se onom Ja, jastvu, proma-
tranjem, dobacuje natrag pa je utoliko sma produkt jastva. To je, tu bismo
sad mogli rei, jo u tragu Fichtea. Mi znamo dobro da je Fichte u osnovnoj
kritici Kanta rekao kako je posljednji trag Kantova dogmatizma taj pojam
stvari po sebi. Dakako, kao nespoznata! A pazite dalje: Stvar po sebi nastaje
njemu..., Schelling misli nekom dogmatiku, metafiziaru, dakle, Stvar po
sebi nastaje njemu nekom radnjom, a preostaje ono to je nastalo. Pa onda
naglaava: Ne radnja kojom je ono nastalo. Ja, dakle, prvobitno ne zna...,
pazite dobro, Ja prvobitno ne zna nita o tome da je ono suprotno njegov
produkt..., on misli na stvar po sebi, na onostranost, pa mora ostati u tom
neznanju dokle god je zatvoreno u maginom krugu to ga samosvijest opi-
suje oko jastva. Schelling sad tu veli, Samo filozof..., a trebao bi zapravo
rei, spekulativni mislilac, koji otvara tu knjiicu, moe razotkriti ovu varku.
Misli sve ono to je ostalo prekriveno, da tako kaemo, Kantu s njegovom
stvari po sebi, pri emu ja sad naglaavam da je Kant bio zapravo, kao filozof,
najpoteniji time... moemo sad diskutirati o tome to je rekao da mi
filozofi moemo spoznavati samo fenomenalni svijet. A to to znai? Kretati
se po povrini! Ovo bi se moglo, kad smo ve spomenuli Marxa, artikulirati
smisaono, jer je tu ve sadran, recimo, Marxov dvostruki karakter robnog
oblika, dakle, upotrebna vrijednost i razmjenska vrijednost.
Stvar po sebi kad se dobro razmisli, samo je drugo ime za upotrebnu
vrijednost, kako je upotrebljava Marx. Hou rei da tu analizu do sada nisam
nigdje naao pa sad mogu sebi rei da ja sad tu prvi puta o tome govorim, jer
niti ti takozvani marksistiki mislioci a i neki drugi, nisu vidjeli tu vezu. Vezu
koja glasi ovako: Kantov pojam stvari po sebi jeste Marxov pojam upotrebne
vrijednosti. I jedna i druga je nespoznatljiva, i to je velika istina! ak jedna
povijesna istina. Sad emo vidjeti to: Upotrebna vrijednost jeste, dakle, taj
ve proizvedeni produkt, dakle, gotov proizvod. To je upotrebna vrijednost.
Ovdje se nalazi, pazite, kod Schellinga, pod odreenjem ono nastalo, do-
bro, ono nastalo, pomou radnje. A radnja je ono prvo, ono prvotno, koje
se ne uzima u obzir! U tome je sad cijela pria. itava metafizika poinje s
gotovim proizvodom, i zato je Kant, rekoh, bio poten kad je rekao: mi to
ne znamo, ne spoznajemo. To je ta stvar po sebi. A sam ju je proizveo svo-
jom milju! Prema tome, itava historija metafizike poinje kako misaono
tako i ivotno s gotovim proizvodom, i sad bismo rekli s Marxom, s
upotrebnom vrijednou, ne pitajui odakle, po emu je ta stvar, taj proiz-
vod mogu! To je baeno na stranu. Ili, ako hoete gledati, drugom termino-
logijom, imate proces i rezultat procesa. Odbaci proces ostane ti rezultat!
Pone s rezultatom, to je metafizika. Odbaci proizvodnju, poinje s go-
tovim proizvodom! To je metafizika! Ali Hegel je ukazao na to: ako ostaje
samo na ovom prvom, na procesualnosti, onda si na stanovitu tzv. procesa
ili progresa u beskonanost, i onda si opet na metafizikoj poziciji. A Fichte
je insistirao upravo na identitetu procesualnoga i proizvoda procesualnosti,
dakle procesa i gotovog. Schelling, kao uostalom i sm Fichte, naziva sebe,
dakako, tu filozofom, kojemu se taj odnos, kako on veli, razotkrio, ali to vie
nije filozofijski, nego ve upravo spekulativni uvid u ovo to nam je on tu
rekao.
Ali, kad ve o tome govorimo, svakako je pritom interesantno istaknuti,
kako sm Schelling ve na poetku ovog djela Sistem transcendentalnog idealiz-
ma, to ete nai tu, filozofiju naziva oponaanjem. Pazite, filozof Schelling
naziva filozofiju oponaanjem! ega? Pa, onoga to je tu ve gotovo! Kakva
je to onda velika stvar oponaanje? On je time demantirao sebe kao stvara-
oca! Dakle, oponaanje ega!? Pa ivota, te produktivne djelatnosti. Dakle,
samodjelatnosti!
Ta stvar po sebi gotovo je paradigma za itav jedan, ne samo dokan-
tovski, nego i dananji, sad s Marxom reeno, otueni i postvareni svijet, i
ona granina toka ili granica, koju ovjek nikako da prekorai, kako svojom
milju, tako i ivotom ili djelatnou, i ivi tu stvar po sebi u liku upotrebne
vrijednosti kao samoj po sebi razumljivoj bti toga otuena ivota. Stoga
onda filozofija koja, kako veli Marx, kao otuena misao otuena svijeta, samo
odslikava to kao pravi ivot. I sada treba rei, i dobro je to to je rekao Kant
za tu svoju i nau stvar po sebi, da nam ona neprestano ostaje nespoznatljiva.

Pazite dobro, nespoznatljiva! To jest, s onu stranu naega ivota, poput svo-
jevrsnog straila i himere, koja vlada nama, poput strane sile, a mi se kreemo
u njezinoj atmosferi glavinjajui u horizontu jedino i iskljuivo te upotrebne
vrijednosti, zaboravljajui jedino upitati po emu, odakle i to ona znai,
jer nas to uostalom ni ne zanima u naem ivotu. Pa, vano je preivjeti! A
pazite, ve Schelling kad ve govorimo o prekoraivanju to su uveni
Hegelovi stavovi, o kojima emo jo govoriti: o pojmu granice, nedostatka,
i tako dalje, a Schelling je prije njega doao u onom svome djelu iz 1800.
do stava o prekoraivanju granice, gdje kae ovo: Granica postoji samo
izmeu dvije opreke. Dakle, Ja se nije moglo promatrati kao ogranieno, a da
nuno ne prijee na neto s onu stranu granice. Ono to Hegel kasnije veli
da za granicu znamo tek onda kad smo je prekoraili. Tu je, u tome stavu,
sadrana cijela jedna historija. Mi govorimo o svojim ili tuim sposobnosti-
ma i mogunostima, a da ih nismo na djelu tek isprobali, iskuali.
Ja sam tu uvijek uzimao kao primjer onu malu crnkinju Wilmu Rudolph,
koja je kao dijete bila paralizirana, nije mogla hodati, a postala je prvakinja
svijeta na 100 i 200 metara! A zamislite da je netko doao njezinoj majci
i rekao, ta tvoja mala e postati svjetska prvakinja u tranju! Mama bi se
rasplakala, pa dijete ne moe ni hodati... E pa sad, hoemo li mi govoriti o
mogunosti i sposobnosti nekoga ili neega prije nego se to pokae na djelu!?
To je to! Prema tome, Wilma Rudolph je prekoraila svoju granicu uzetosti
i dokazala svoju mogunost! I tek je onda znala granicu! Dakle, Schelling
ukazuje na to, to Hegel kasnije artikulira prvoklasno, to emo vidjeti: tek
prekoraujui granicu znamo za nju! A prije toga ne znamo!
Za zdravi razum to izgleda jedna nebuloza najprije je bila sloboda
pa onda nunost. Veli se, kako je to mogue!? Pa, sloboda omoguuje tu
nunost. A to je nunost? Nunost je granica moje slobode i mogunosti!
Kad tu granicu prekoraim, dok je mi potvrujemo svojim djelom, zna
to je ta nunost! Prema tome, ako poinje s nunou, kad e onda doi
do slobode!? To je apstraktno, to je unutranje protivurjeje. Sloboda kao
mogunost omoguuje nunost, a ne obrnuto.
To nam sada Schelling govori upravo s obzirom na ovo to smo tu govo-
rili, s obzirom na tu stvar po sebi. Mi to ne moemo ovdje dalje razraivati.
Uglavnom, taj pojam stvari po sebi filozofska je granica, a upotrebna vrijed
nost je politiko-ekonomska granica. Politiki ekonomisti, na elu sa svojim
klasicima, Smithom i Ricardom, kreu ve s radom kao normalnom katego-
rijom i upotrebnom vrijednou. Pa oni znaju da rad proizvodi bogatstvo, i

tako dalje, ali ne pitaju za uvjete mogunosti po kojima je mogu i rad i to
njegovo djelo dakle u rezultatu nego poinju s gotovim proizvodom
tog rada. Dakle, politiki ekonomisti su isto takvi metafiziari kao i ovi koji
poinju s gotovim proizvodom u obliku stvari po sebi. Dakle, Kant je dra-
gocjen time to je da kaemo sad jo i to bio poten i rekao ono to se
tie sme biti filozofije, naime da se ona kree u pojavnom svijetu. Dobro,
Schelling je tu bio malo pokvaren, kad je rekao da je to oponaanje. Ali, to
je to drugo!? Kretanje u fenomenalnom svijetu! U svijetu pojava, iskustva,
i tako dalje, ali nita drugo ne zna. To bi znailo: mi se kreemo u gotovu
svijetu, a ne pitamo po emu je on mogu. Eto, to je to! Kant je tu ostao
dvostruk, dvoznaan. Ali, o tome u idui puta, prije nego idemo na Hegela.
Tu se i Schelling, zajedno s Fichteom, mui da filozofijskim, neprimjerenim
sredstvima dopre do spekulacije.
Kolegice i kolege,
stigli smo dakle od Kanta, Fichtea i Schellinga do Hegela! Sad, naravno, pos-
toje, da tako kaemo, dva stava prema onome to bi se tu sada moglo nazvati
razvitak klasine njemake filozofije ili idealizma. Jedan insistira na tome
da je to razvitak u kojem stvari proizlaze jedna iz druge, od Kanta pa do
Hegela, pa taj odnos ima taj smisao. On koji to poriu, insistiraju na raz-
likama meu njima, naglaavajui originalnost svakog od tih mislilaca, to je
takoer razumljivo. Meutim, ako malo promislimo, to su dvije strane iste
stvari. Ve u formalnoj logici imate to odreenje jedinstvo-razlika. Ako insi-
stirate na razlikama, nikad neete doi do jedinstva, to je ve Fichte pokazao.
A, rije je ba o tome. Ako se to ne respektira, onda to odreenje jedinstvo-
razlika gubi svaki smisao. A mi, kao to vidite, izlaemo to u tom kontekstu,
da se, naravno, respektira to jedinstvo, ali, naravno, meu njima ima ujedno
i razlike. Evo, odnos Kant-Fichte ve je tako velik skok i razlika, i tako dalje.
Ali, treba imati ipak u vidu tu cjelinu razvitka, inae neemo moi razumjeti
neke stavove svakog pojedinoga od tih filozofa.
Ja sam vam proli puta obeao vidite kako obeanja nita ne znae!
da u danas objasniti neprimjerenost Schellingova naslova, jednoga od njego-
vih glavnih djela, ako ne i glavnog, Sistem transcendentalnog idealizma. Ali, mi
emo na taj problem doi jo u dubljem smislu s Hegelom pa emo to onda
povezati i objasniti zajedno. Naroito to se tie pojma sistema i idealizma
i transcendentalnoga. Ovaj pojam transcendentalnoga ima nekakvog smisla
jer upravo to smo ve isticali upravo je Kantova transcendentalna
pozicija pretpostavka mogunosti spekulacije. Tako da, zapravo, Kant kao
zaetnik cijelog tog razvitka otvara najveu, upravo prevratnu mogunost za
cijeli taj razvitak. I za Fichtea, naravno. Fichte se na koncu i sm poziva na to,
kad kae, to je drugo moje miljenje nego transcendentalno, transcenden-
talna filozofija, i tako dalje. Ali, rekli smo, time i on sebi protivurijei. Dobro,
o tom emo jo govoriti jer to su kljune stvari s obzirom na razumijevanje
odnosa filozofije i spekulacije. Pri tome, vidite, Kant ve sa svojim pojmom
predmetnosti predmeta ucrtava put za spekulaciju. Pri emu, naravno, ta
predmetnost kao bt predmeta, u daljnjem razvitku dobiva savim drugi, pro-
dubljeni, upravo spekulativni smisao.
Htio bih sad zaista, moram to, budui da ve prelazimo na Hegela, a ove
godine je dvijestota obljetnica od izlaska Hegelove Fenomenologije duha, dakle
iz 1807-2007. Ima jedan interesantan podatak pri tom, moda historijski ali
ne samo to. Hegel pie i zavrava tu svoju Fenomenologiju, 1806., naravno, dok
to izie, druge godine 1807., , ali te 1806. Hegel je profesor u Jeni, a tada se
zbiva ona odluna bitka Napoleonova, to je bila takozvana bitka kod Jene,
pa Napoleon u svome atoru prima Goethea! Goethe ga posjeuje, i kao
to govori jedan podatak, dva sata su razgovarali. Hegel naravno jo nije
mogao biti prisutan, jer tada on zapravo nije ni poznat. Jedino njegovo djelo
bila je ona knjiica, to smo kazali, onaj spis iz 1801., Razlika izmeu Fichteova
i Schellingova sistema filozofije. To je sve jo bilo poetno, Hegel jo nije nekakav
znaajni, veliki mislilac, premda materijali ve postoje za to, samo nisu objav-
ljeni. A pazite, interesantno je ovo: ako je 1807. godina izila Fenomenologija,
tek tono 100 godina iza toga, 1907., Hermann Nohl izdaje Hegelove rane
spise koji su do tada ostali nepoznati. A meu njima ima takvih prvoklasnih
stvari da je to gotovo fantastino, ti rani spisi. Hermann Nohl je to naz-
vao Theologische Jugendschriften, dakle, teoloki mladenaki spisi. Tu
je malo pretjerao, moda zato to je Hegel sa Schellingom i Hlderlinom
studirao i teologiju i filozofiju, u Tbingenu, i tako dalje, ali to su filozofski
tekstovi. Nohla je zavelo to to u tim ranim spisima imate prvoklasnu ana-
lizu kranstva, emu se dodaje i velika rasprava o ivotu Isusovu. Tu je
Hegel upotrijebio jedan pojam za kranstvo koji, obino, ljudi ne razumiju.
U razvitku, nakon prvobitne kranske opine, crkva, crkveni razvitak... Tu
sjajno dolazi do izraaja godina 325., od cara Konstantina, kad kranska crk-
va postaje dravna crkva; onda postaje i ekonomska i politika organizacija,
sve do danas; kroz itavo razdoblje ona je dio vlasti, i to veliki dio vlasti, jer
je jedan od najveih zemljoposjednika, i tako dalje. Ali kad Hegel govori o
tom kranstvu, o njegovu razvitku, teite stavlja ba na tu prvobitnu zaje-
dnicu, na to takozvano prakranstvo, na prvobitnu kransku opinu, koja
se raspada, pa onda taj razvitak dalje Hegel naziva pozitivitet kranstva
ili kranske religije. Zato? Sad kad se kae pozitivno, mislite da Hegel to
hvali. Ne, on to nije upotrijebio u tom smislu, pozitivno kao neto dobro,
nego je onaj kritiki moment gdje kranstvo prestaje biti istinsko, autentino,
prakranstvo i tako dalje. Onda on to analizira prvoklasno, ak i ekonomski,
politiki i tako dalje.
Dakle, ovo pozitivitet je zapravo negativnost, negativni iskaz. A, ekajte,
to me asocira na sljedee. Marx u svojim ranim spisima naziva Hegelovu fi-
lozofiju tako da Hegel stoji na stanovitu nacionalne a to znai, politike
ekonomije! Kad to proitate, onda takoer mislite da, u tom kontekstu,
Marx hvali Hegela. A to je ujedno jedna konstatacija, budui da Marx dobro
zna da je Hegel studirao engleske ekonomiste, Smitha i Ricarda, a to znai

granicu i ogranienost. Pa to vam se dogaa kroz cijeli historijat! Svi politiki
ekonomisti, bilo kojeg karaktera, graanski ili takozvani marksistiki, izba-
cuju bitnu stvar. Pazite, kad Marx stavi podnaslov, Kritika politike ekono-
mije, to se baca van, pa to emo tu sad s kritikom!? Onda imate kapital!
Pa, svaki dan to itate u novinama! Evo, na predsjednik Mesi stalno govori,
trebamo to vie kapitala, je li! A to je kapital? Historijsko-socijalni bitni
odnos kapitalizma! Pa, dajte nam onda uvezite to vie toga odnosa! Ali, oni
misle na kintu, na novac! Ali, kad ti uvede cijeli odnos, onda nisi uvezao
samo sredstva, materijalna ili financijska, nego drutveni odnos, pa ga mi da-
nas, dodue, jo nemamo, jer smo primitivni i nerazvijeni, ali emo ga imati
uskoro. Ako je, meutim, politika ekonomija, ne samo kao znanost, nego
kao jedna cijela epoha kapitalizma, predmet ovog razmatranja, onda sam ja
tvrdio da mi uope nismo zreli za kapitalizam. Zato jer nemamo to sve skupa
razvijeno. Tako da je taj takozvani kapital-odnos ovdje tek na poetku. Pa,
zapravo, gledajte, da se malo utjeimo: i u Evropi, na primjer u Engleskoj,
kad itate jedan dio Kapitala, to ga je kod nas preveo Rodoljub olakovi,
taj historijski dio, onda vidite da je taj kapital nastao na pljaki drumsko
razbojnitvo! Pa to je Krlea napravio s onim starim Glembayem, ne!? Pa
odakle to? eka ovoga, mlatne ga toljagom po glavi, kintu mu uzme, onda
osnuje prvu tvornicu. Ti razbojnici, ti pljakai, postali su onda veliki po-
duzetnici, naravno, onda im djeca, unuci, praunici... idu u Oxford, i tako
dalje, na studije. A kod nas je to isto na djelu, ali na jedan zbilja civiliziraniji
nain! Jer ovi nai tajkuni ba ne ubijaju neposredno, malo posredno moda.
Ali su opljakali zemlju, pa sad emo ekati jo taj takozvani daljnji razvitak
kapitalizma!
Dobro, dakle, to se tie Fenomenologije duha, pazite, ima jedna stvar koja
je tu vrijedna da se istakne. Sm Hegel naziva svoju Fenomenologiju duha, kao
drugo djelo koje mu izlazi, znanost iskustva svijesti, pri emu je implicira-
no historija iskustva svijesti. Ako, meutim, ostajemo samo na ovakvom,
ak moemo kazati apstraktnom, imenovanju svega onoga to Fenomenologija
sobom donosi, onda emo biti u zabludi. Jer nije tu rije ni o kakvom razvit-
ku svijesti. Ono to ete nai u Fenomenologiji jesu Hegelovi stupnjevi: svijest,
samosvijest, um, pa onda duh, kao um u historiji, i tako dalje. Tu ima takvog
bogatstva miljenja da se to ne moe podvesti pod pojam razvitka svijesti.
Dakle, na to vas upuujem zato jer tu Hegel ak protivrijei sebi, s obzirom
na formuliranje ovoga to fenomenologija zapravo donosi. Meutim, ima
jedan moment koji je tu sad odluan, na kojem ja uvijek iznova insistiram

na odnosu filozofije i spekulacije. Pazite, nije bez razloga Marx u svojim
ranim spisima nazvao Hegelovu Fenomenologiju imate cijelo razdoblje gdje
on polemizira s Hegelom rodnim mjestom itave Hegelove filozofije.
To je, s jedne strane, jedna injenica, recimo, jer tu zaista poinje to da je He-
gel sistematski razvijao ono to e doraivati kroz itavo svoje djelo, sve do
smrti. Ali, time je reena jedna druga stvar koju Marx kasnije povlai iz toga
i naglaava rodno mjesto filozofije, ali to znai i njezine granice. Tu je na
djelu kritika filozofije.
Nije samo Marx taj koji jo nema pojma to je spekulacija. Njega je Kant
naveo na ono spekulacija = teorija. Pa to su besmislice! A, pazite, Marx vri
kritiku ne samo Hegelove filozofije, nego filozofije kao takve s jednog emi-
nentno spekulativnog stanovita koje prekorauje to filozofijsko, ali onda
dolazite kod njega zapravo do jednog filozofskog iskaza, naime Verwirk-
lichung der Philosophie, ozbiljenje filozofije. On primjeuje Hegelu, pa ti si
sjajno sve to skupa pokazao, i tako dalje, ali gdje ti se to nalazi!? Gde je to u
ivotu? Tu tvoju umnost treba realizirati ili ozbiljiti. A to je ve spekulativna
pozicija! Ali, dobro, kasnije emo vidjeti, ako do toga doemo, kako stoji s
time. Uglavnom, Fenomenologija duha jest doista to rodno mjesto, i tu ima to-
liko bogatstva, i spekulativnih i filozofskih stavova, razradbi, i tako dalje, da
se to naprosto ne moe podvesti pod ovakvo odreenje znanost iskustva
svijesti ili historije svijesti.
No prije nego prijeemo dalje, smatram, kad sam malo razmislio, mi smo
jako, u tim naim izlaganjima, oskudni s vremenom. Ja sam nekad predavao
cijeli semestar jednog filozofa, Hegela jo i vie, i tako dalje, a mi moramo
to sabiti u tri-etiri predavanja. To je nemogue. Zato sam mislio da se na
poetku ovog dananjeg izlaganja pokua naravno, sasvim saeto, koli-
ko je to mogue prikazati, od ega se sastoji, da tako kaemo, taj cijeli
njegov filozofski opus. Naravno, i po djelima i po problemima, pa emo
najprije o tome govoriti. A onda emo, kao to smo obeali, kad to zavrimo,
u iduim izlaganjima prijei na neke bitne probleme, da vidimo dokle see
Hegelova misao. No, mislim da je primjereno da pokaemo strukturu ono-
ga to sm Hegel smatra i imenuje sistemom, pa time skae sebi u usta
djelomino! Naime, on insistira na procesulanosti, a onda ide na zavravanje,
na zaokruivanje gotova sistema.
etiri bitna djela Hegelova jesu: Fenomenologija duha, 1807., pa onda imate
prvu Logiku, 1812., onda Filozofiju prava, 1821., pa sve do zakljunog oblika
njegove Enciklopedije filozofijskih znanosti, 1830., a godinu dana iza toga, He-
gel umire od kolere u Berlinu, 1831. Dakle, to su ta etiri kljuna momenta,
premda imate masu prvoklasnih djela, recimo, njegova Estetika. Ali, gledajte,
to je ope poznata stvar, Hegel nije sm, osobno izdao ta svoja djela, nego
njegovi uenici. Na primjer, Estetiku, pa Historiju filozofije, mislim, pa Filozofiju
religije, nije Hegel to objavio! To je naknadno objavljeno. U pogovoru drug-
om izdanju Kapitala, 1873., Marx kae da mora rei kako je on bio uenik
toga velikoga mislioca, i tako dalje, pa da je malo ak to je folirancija!
koketirao s njegovim izraavanjem, a to je vie od toga, pa onda kae,
kroz itavo to vrijeme poslije Hegelove smrti, s Hegelom se postupa kao s
lipsalim psom! Pa navodi za usporedbu Mosesa Mendelssohna, koji je tako
postupao sa Spinozom. A to to znai? Gledajte, tek koncem 19. stoljea
i poetkom 20. stoljea, dolazi do te, recimo tako, graanske renesanse ili
uope studiranja i pisanja o Hegelovoj filozofiji. To su bili Wilhelm Dilthey i
Kuno Fischer! Dilthey pie o Hegelovim mladenakim spisima. Ali je trebalo
ekati tek 1923. godinu, kad imate Lukcsevu Povijest i klasnu svijest, a iste go-
dine izlazi, to sam ve rekao, prvi svezak djela Richarda Kronera, Von Kant
bis Hegel, Od Kanta do Hegela. Dakle, pazite, to je bila ta prva recepcija, pa
onda moemo kazati renesansa, pri emu, zapravo, Hegel dolazi na dnevni
red tek poslije II. svjetskog rata. I onda imate zaista vrlo interesantnih, vrlo
pogoenih, graanskih, interpretacija Hegelove filozofije ili nekih njegovih
bitnih momenata. Tako da je to sve dolo do izraaja tek posle II. svjetskog
rata. Dakle, trebalo je jako dugo!
Mislio sam, prije nego preemo dalje, navesti jedan stav iz Fenomenologije
duha koji se ujedno tie i vaeg studija filozofije. Zato mi dopustite da proitam
cijeli jedan malo vei pasus. Gledajte, Hegel govori o svojem vremenu, ali to
vai openito: Koliko je studiju filozofije smetnja rezonirajue ponaanje...
mi bismo to mogli prevesti i kao zdravorazumsko toliko isto tako
i nerezonirajue uobraavanje na posjedovanje gotovih istina, za koje nji-
hov posjednik smatra da nije potrebno vraati se na njih nego ih polae u
osnovu, vjerujui da ih moe izrei kao i to da pomou njih moe suditi i
odricati o filozofiji. Naravno, to e Hegel poslije ponoviti jednim pregnant-
nim stavom, koji je ve spekulativan, naime, poznato nije spoznato upravo
zato to je poznato. Dakle, ako ti je sve poznato, onda nikad nisi doao do
spoznaje. To je cijela pria, to je kao i ono: nama je jako poznata upotrebna
vrijednost, jer svaki dan to imamo, ali razmjenska nije, to jest, bt te iste
upotrebne vrijednosti. Prema tome, poznato nije spoznato zato to je poz-
nato. Dakle, nemojmo kao filozofi poinjati s poznatou. To hoe Hegel

rei, pa kae dalje jo ovo, dopustite da proitam: O svim znanostima, um-
jetnostima, vjetinama, zanatima, vai uvjerenje da je potreban mnogostruki
trud izuavanja i vjebanja, kako bi se ovladalo njima. U pogledu filozofije,
naprotiv, ini se da sada vlada predrasuda... a ne vlada samo u njegovo
vrijeme kako svatko umije neposredno filozofirati i suditi o filozofiji jer
mu je mjerilo za to njegov prirodni um... bolje bismo rekli: razum; bilo
bi dobro da ljudi dou do pojma uma, ali to je ovdje dimenzija razuma ...
dok, naprotiv, nije kadar da napravi cipele. Pazite, to je zgodna usporedba!
Kad bi dobio kou i alat za to, iako dodue ima oi i prste... ha-ha, sve
mu je tu na raspolaganju, ali veli, je, pa ne bum ja sad cipele pravil, ne znam
ja delati cipele, ali filozofirati zna! Pa Hegel veli: ... i kao da mu i stopalo
nije isto tako mjerilo za cipele. Dakle, sve ima na raspolaganju, ali ne zna
napraviti cipelu, meutim, filozofirati pa to zna bez studija! ini se da se
posjedovanje filozofije stavlja u nedostatak znanja i studija, i da ona prestaje
tamo gdje znanje i studij zapoinju. Ona se esto smatra nekim... pazite
dobro, to je tako karakteristino za konac 19. i itavo 20. stoljee, i sada i kod
nas, i tako dalje smatra nekim formalnim, besadrajnim znanjem. Neu
sad govoriti o neemu drugomu, evo, to je taj stav kao mala uputa vama za
studij, da se to mora ozbiljno studirati, i tako dalje, a ne polaziti od gotovih
stavova, i tako dalje. Dakle, poznato nije spoznato zato jer je poznato! Za-
pamtite to kao memento koji treba pratiti svaki studij filozofije.
Dakle, ovo smo usputno kazali budui da ima tih Hegelovih djela koja su
rezultat njegovih uenika, koji su onda naknadno to izdali. Hermann Glock-
ner, poznati njemaki izdava ba Hegelovih djela, izdao je u povodu 100-
godinjice Hegelove smrti cjelokupna Hegelova djela u 20 svezaka. To se iz-
danje najvie citira i poznato je kao Jubilumsausgabe, naravno, 1831-1931.
godine. A u nae vrijeme, 1970., izdano je kritiko izdanje kod Suhrkampa,
takoer u 20. svezaka. Ja bih vas htio uputiti u to pa u vam i ovo nabrojiti.
Kod nas su, do 1986. a ima sad i u novije vrijeme jo drugih prijevoda, to
je, naravno, odlino prevedena ova Hegelova djela:
Ima, prvo, Filozofija povijesti, Kultura, Zagreb, 1951.; drugo, Estetika I-III,
Kultura, Beograd, 1952.; Fenomenologija duha, Kultura, Zagreb, 1955., BIGZ,
Beograd, 1976., i Kangrgin prijevod Fenomenologije, 1986/7; Historija filozofije I-
III, Kultura, Beograd, 1962.; Osnovne crte filozofije prava, Logos-Veselin Maslea,
Sarajevo, 1964. Moram vas upozoriti, to je, ovaj, dosta veliki promaaj, to
je djelo izilo u Sarajevu bez Hegelovih dodataka, takozvanih Zustze, a
upravo ti dodaci su prva klasa koji objanjavaju sve one paragrafe, i tako
dalje. To se, dakle, moe jedino na originalu, ja sam radio na originalu, ne
znam je li to moda poslije izdano... Za mene su bili ti Zustze, ti dodaci,
toliko inspirativni da sam tek pravo shvatio ta hoe Hegel rei. Ako se to iz-
baci, onda se dobije jedan kostur koji paragrafski ide, moe se dodue shvatiti
bt, ali ti dodaci su vrlo dragocjeni. Isto se dogaa i s Enciklopedijom filozofijskih
znanosti koja bez tih dodataka nije cjelovita, a tamo ima prekrasnih Hegelovih
stavova, gdje objanjava, ide tako daleko da otvoreno kae, ja vam to govo-
rim da biste me mogli svi razumjeti. Zatim tu imamo Sustav udorednosti, Teka,
Zagreb, 1976., pri emu je to terminoloki krivo, Hegel pie System der Sitt-
lichkeit, treba, Sistem obiajnosti, jer udorednost je moralnost. Naime, Hegel
eksplicitno pravi bitnu razliku izmeu moralnosti i obiajnosti. Premda izraz
Sitten znai i obiaji, pojam Sittlichkeit ne treba filozofski poistovjeivati s
udorednou, pa Hegel to naglaava u 33 svoje Filozofije prava: moralitet
i obiajnost to je bitna razlika, pa onda kritizira Kanta da je on zastao
na pojmu moraliteta, a nije doao do obiajnosti, koja je cjelina historijsko-
socijalnog dogaanja, i tako dalje. Dakle, to treba glasiti: sustav ili sistem
obiajnosti. Nadalje, postoje jo Pravni i politiki spisi, Nolit, Beograd, 1981., i
jo imate, na sreu, Rani spisi, Logos-Veselin Maslea, Sarajevo, 1982., o ko-
jima tu govorimo, ali ne moemo naalost temeljito zalaziti u to. To vam je
reeno za orijentaciju da biste mogli pratiti ovo to tu govorimo.
Dakle, da se sad konano vratimo na ono to nam je glavni zadatak, naime,
na Hegelov sistem filozofije. Rekli smo da emo o tom pojmu sistema kasnije
govoriti, ali sad je to tu. Ve moemo sad kazati s Kantovim osno-
vnim postavljanjem njegova transcendentalno shvaenog pitanja, naravno,
prvenstveno jo spoznajno-teorijski miljene mogunosti spoznaje predme-
ta u njegovu pojmu transcendentalne dedukcije kategorija, transcendentalne
apercepcije, predmetnosti, implicitno je misaono na djelu potreba, moglo bi
se kazati, za izgradnjom jedinstvena filozofijskog sistema. Pri emu treba na-
glasiti, mislim da je to predgovor ili uvod Kantovoj Kritici istoga uma, gdje on
odmah odbacuje od sebe da ide graditi nekakav filozofski sistem to e nam
tamo on kazati eksplicitno nego, u najboljem sluaju, propedeutiku, dakle,
uvod za mogui sistem. A on se bavi ime? On se bavi dometima i gra-
nicama spoznavanja, ali bez pretenzije na nekakav sistem. Dakle, kod Kanta
uope ne moemo govoriti o sistemu. A ne moemo mi, zapravo, pravilno
govoriti tako niti kod Fichtea, ni kod Schellinga. O tome e jo biti rijei. Tek
Fichte, zapravo, uviajui neophodnost prevladavanja dualizma u Kantovoj
misli teorija-praksa, bitak-trebanje, postaje do kraja svjestan potrebe, najprije

jedinstva filozofije pri emu on misli na identitet, a ne jedinstvo, jer to nije
isto, dakle, svjestan zadatka da se uspostavi sistem koji bi imao da osigura,
izvede to jedinstvo. To je bio primarni zadatak tih filozofa eminentno
spekulativni zadatak jedinstvo, jedinstvenost princip, iz kojega moemo
onda argumentirano izvoditi sve to slijedi iz toga. Pri emu onda to sad
moramo ipak rei sm Schelling pravi razliku i govori o tome: Ne govo-
rim ja o sistemu kao zaokruenoj gotovosti, nego govorim o sistematinosti
miljenja. A to nije isto! To je suvislost miljenja. Smisao! To se naziva sistem,
sistematinost, to Schelling sm naglaava, no ipak svoje djelo naziva Sistem
transcendentalnog idealizma, ali u tom navedenom kontekstu.
Polazei od toga dostignua, naime od kantovsko-fichteovskog epohanog
misaona obrata, Schelling je, dakle, svoje glavno djelo eksplicitno naslovio
Sistem transcendentalnog idealizma, 1800., u kojemu povlai sve bitne konsek-
vencije te misli u pravcu cjelovita filozofijskog sistema. Hegel pak, da tako
kaemo, sumira i rezimira te rezultate, podiui itavu problematiku, dakle
jednu filozofijsku zgradu, na vii nivo, sada, dijalektikog i povijesnog razma-
tranja svega to jest. Otud je tu, sad moemo odmah kazati, ve njegova Fe-
nomenologija duha miljena kao znanost iz koje se moe deducirati cijeli
sistem, a u toj Fenomenologiji nai ete upravo to sve etape razvitka duha, da
tako kaemo, od percepcije, od zamjedbe pa sve do takozvane apsolutne zna-
nosti ili apsolutnog duha, kako on to govori, pa je to filozofski podignuto na
najvii nivo razmatranja. Pri emu, naravno, Hegel ne ostaje u tom kontekstu
nekakav apstraktni mislilac da ne bi reflektirao na ono to je osnova toga filo
zofijskog razvitka, preko stare Grke pa sve do svoga vremena. On reflektira
na to i stalno upuuje, ukazujui na uvjete jedne odreene filozofijske nau-
ke kod odreenog filozofa. A onda e kasnije, u Historiji filozofije insistirati
na tome do kraja, pa e itavo razdoblje historije filozofije detektirati po
najviim vrhuncima odreenih filozofskih dostignua pojedinih filozofa kroz
historiju. To je ve implicirano u Fenomenologiji duha, samo nije razraeno i
nije mu tu jo bila pretenzija da to uspostavi.
To je dakle, ako to sad ponovimo s Hegelom, ta tzv. znanost iskustva svije-
sti u njezinoj historijsko-filozofijskoj genezi, naravno, u kojoj ve, in nuce,
lei pretenzija sad to moramo rei na dijalektiku sveobuhvatnost i, s
tim u vezi, zaokruenost. Ima jedan moment, ne samo Hegelov, naime, nije
on to nikad ni rekao, nego po drugoj liniji, gdje Marx u spomenutom pogo-
voru drugom izdanju Kapitala istie najdublji smisao dijelaktike, pa je naziva
revolucionarnom. Dijalektika, meutim, nikad nije bila niti kod Hegela niti
uope revolucionarna jer je zapravo paslika, zapravo produenje metafizike.
I zato, pretenzija na sveobuhvatnost, na to onda Hegel i zavrava, jeste za-
pravo jedan metafiziko-dijalektiki zaokrueni gotov sistem. A to nije bila
pretenzija Hegelove misli, koji upravo insistira na procesualnosti, a ne na
gotovu sistemu ili rezultatu, kao gotovu proizvodu. Dakle, sistemu to ima
da se kasnije u djelu i pod tim naslovom, pojavi i pokae.
Evo gledajte, Enciklopedije filozofijskih znanosti. Pa, to nije kao da sad imate
nekakav leksikon, pa ete itati to je tko rekao? Hegel pod time zapravo mis-
li ovo: time ja obuhvaam sve to sam do sada rekao a, naravno, i sve to su
drugi rekli. Ali, time je onda stvar gotova. Hegela kritiziraju mnogi kritiari,
pa ak i Bloch i neki drugi, za to da je sma sebe, svoju filozofiju, nazvao
apsolut, zakljuenou, ono najbolje, najvie, i tako dalje. A ja mislim da je
Hegel imao pravo u tome. To bi morala biti jedna nova historijska, ili bolje
rei: povijesna okolnost, da se nadmai Hegelova misao, to znai, itava
klasina njemaka filozofija. A gdje toga ima? Ne samo to je on bio lipsali
pas kroz cijelo 19. stoljee, nego to imamo mi danas? Pa kakvi su to danas
filozofi? Neu sad biti pregrub, je li, ali, Hegel ima pravo da kae: to to sam
ja napisao, najbolji je vrhunac i, moemo rei, kraj, tako dugo dok se ne po-
javi netko tko e nadmaiti to. Ali do sada se to nije pojavilo.
Dobro, prema tome, ta gotovost, zaokruenost u tom je kontekstu, s He-
gelove strane opravdana, jer zaista je to najvia misao, vrhunac misli u itavoj
historiji filozofije. To se ne moe negirati. ak, ako sad idemo na ovo to smo
tu toboe malo kritiki rekli, enciklopedija jeste sveobuhvatnost te misli,
od poetaka njegova vremena. Naravno da tu, u tom kontekstu, treba biti
naglaeno, da Hegel primarno ima u vidu europsku filozofiju, od stare Grke
do svoga vremena. On o orijentalnim recimo to tako filozofijama, re-
ligijama i tako dalje, reflektira tek u svojoj Filozofiji povijesti, ali bez pretenzije
da to stavi u Historiju filozofije. Dakle, on misli upravo na zapadno-evropsku
filozofiju od stare Grke, i tu on prati filozofe, od poetka, od Talesa pa sve
do njegova vremena! U tome lei ovaj pojam enciklopedije, ako se uzima
kao gotovost, zavrenost, i ujedno prva i glavna i, moemo rei, najvea
protivurjenost ove Hegelove misane koncepcije koja eli da bude i povijes-
no otvorena, pa u tom kontekstu revolucionarna, pazite dobro, i procesualna
i razvojna i, da kaemo tako, pokretna, a da istodobno ve unaprijed smjera
na gotovost, zakljuenost sistema sad moemo kazati u posvemanjoj
metafizikoj, kategorijalnoj, pojmovnoj pokrivenosti i dovrenosti svega to
jest, naravno, u horizontu filozofinosti.
Kad govorimo, dakle, o Hegelovu sistemu, moramo rei da sistem sadri

tri dijela. Prvo, logiku, drugo, filozofiju prirode, i tree, filozofiju duha. Filo-
zofija duha dijeli se na subjektivni, objektivni i apsolutni duh. Pri tome je duh
shvaen, sad emo rei, kao praktiki i emancipatorski, ujedno, um u svojoj
historiji, svojoj povjesnosti. Na to je fino ukazao Herbert Marcuse u svojem
djelu Um i revolucija. Duh je shvaen, rekli smo to, svagda u historijski kon-
kretnom, odreenu samorazvoju, jer je to sad treba naglasiti duh svoje
vlastito djelo. Na jednom mjestu, ne znam sad da li u Filozofiji religije ili gdje,
Hegel pravi ironinu primjedbu o tome kako ljudi, prosjeni, pa ak i neki
filozofi, sebi zamiljaju taj pojam duha, pa kae: to vam je poput magle nad
mirnim jezerom; ta magla je taj duh. A zapravo, duh je, sad emo to rei,
ovjek na djelu! Eto! Cijela historija ide tim putem. Duh je sam svoje vlastito
djelo ili nije nita. Inae je ili brbljarija, prianje ili zaobilaenje.
Kad ve to govorim, to mi je asocijacija na ono to ja vama kanim go-
voriti, gdje je mene Hegel zaveo. Upravo s pojmom duha. Duh je, dodue,
za njega sveobuhvatnost. Hegelu ne bi palo na pamet da bi ono praktiko
izbacio van! Upravo to je duh: svoje vlastito djelo! Ali zato on onda tamo
rei u vam to, tamo u Logici ne insistira na produkciji koja omoguuje taj
duh nego ostaje u sferi duha, pa se onda to uvijek moe shvatiti jedino u sferi
filozofske, spoznajno-teorijske pozicije!? Ja sam nasjeo na to, interpretirao
sam ga u spekulativnom smislu, a on je moda ipak mislio isto filozofijski ili
jedino tako! I zato sam to nazvao tako da je on mene zaveo.
Ja sam tu imao u vidu da bi on vjerojatno mislio, naravno, ne iskljuiti te
praktike momente, jer njemu to nikad na pamet ne pada. Najbolji je primjer,
pazite, kad ve govorimo o Fenomenologiji duha, pogledajte malo IV. glavu Fe-
nomenologije! Cijela historija, rekli smo, ide na to, ne identificirajui ono to se
naziva praksa. Nego tek Hegel u Fenomenologiji duha, 1807., ukazuje na ono
to nikad nije bilo primjereno ni pripadno onome to se naziva praksom,
naime, ono to se ujedno naziva duh! Dakle, ali ostajui pri tom pojmu, ako
se ne re-interpretira i produbi upravo to, da se insistira da Hegel zaista pod
time implicira cjelokupnost toga, pa prema tome i cijelu produkciju. Ali meni
je bilo malo udno da on ne insistira na tome, recimo, ba tamo u Logici.
Jer, da bismo doli do duha, to je Fichte pokazao na svoj nain, mi moramo
poeti od produkcije ili samoprodukcije, ili takozvane Selbstttigkeit, samod-
jelatnosti. Hegel, dakako, nije povran, ali, dok insistira na duhu, a ne kae
ono to treba rei i to je ve naglaavao na drugom mjestu, to je propust. Tu
je taj moment u Logici gdje je on mene zaveo pa nije vie moj kolski drug
nego je to sad Fichte!
Kad to kaemo, a sad govorimo o Fenomenologiji duha, ve na prvim stra-

nicama, ta Fenomenologija koja ima, kako bi se reklo, svoju osnovu, koncept,
pravac, i tako dalje, jo od Fichtea, on odmah prelazi na filozofiju, naputa
spekulaciju i dolazi na filozofsku poziciju. Ja sam ak napisao da je to gotovo
sramota! Pazite, kad se govori o pojmu mudrosti u staroj grkoj filozofiji,
onda je tu ve implicirano da su stari Grci kao mudraci ima ih puno,
nije samo sedam mislili uvijek nerazluivo jedinstvo teorijsko-praktikog!
Prema tome, sad Hegel kae ovo, pazite, i ak upotrebljava, analizira pojam
philo-sophia, pa kae: pa, nije nama vie stalo do toga philo-, do ljubavi, nego
hoemo... pa umjesto mudrost kae znanost! Pa to ipak nije isto! Ako je
znanost isto to i mudrost, onda dobro, onda emo se dogovoriti, ali pojam
znanosti ima sasvim drugo porijeklo i smisao! Wissen, Wissenschaft! Pazite,
znanje je uvijek znanje poznatoga, gotovoga, danoga. Ja znam to i to, i ne re-
flektiram dalje odakle, zato, i tako dalje. Prema tome, znanost uvijek ostaje u
tom horizontu. A to ne moemo uzeti kao podudarnost s pojmom mudrosti.
Hegel falsificira pojam mudrosti!
Sophia i philo-sophia! Ali, pazite, philo-sophia poinje s Platonom! Prije
toga imamo samo sophia, kao mudrost. I dobro su deki rekli, mi imamo
samo ljubav prema mudrosti. A potrebna je sad ponovo mudrost! Prema
tome, Hegel ve na poetku Fenomenologije duha, klizi, da tako kaemo, sa spe-
kulativnog stanovita na filozofijsko, i kroz cijelo vrijeme onda to ponavlja,
premda ete nai da je Fenomenologija duha, kad ve o njoj govorimo, veliko
bogatstvo misli, ona sadri u sebi ja u to tako izraziti mjeavinu spe-
kulacije i filozofije. A najbolji stavovi su mu spekulativni, no ipak odmah klizi
na filozofsku poziciju. Pri tome, pazite, ta njegova dijalektika je naobinija
metafizika. On ima takvih stavova da je mene glava zaboljela kad sam to
vidio. Pazite, za pojam dijalektike, on, mislim ak i u Fenomenologiji duha, veli:
imate zrno, pa imate biljku, pa imate cvijet, pa evo, to vam je ta dijalektika.
Pa, to je biologija! Ili botanika ili kako se to zove!? I znate ta jo kae!? Da je
u tom zrnu sadrano sve! Pa, zato se onda jo mora razvijati? Razumijete!?
To je ta gotovost! To se Hegelu nije smjelo dogoditi! Ali dobro, ne mora
Kangrga biti pametniji od Hegela.
Tako s Fenomenologijom duha dolazimo do 1812., to je njegova Logika, koja
je, naravno, u svakom sluaju kljuno Hegelovo djelo, budui da je u njemu
zbilja saeto sve ovo, na najviem misaonom nivou, svi stupnjevi razvitka
svijesti, i spoznaje i duha i dogaanja, i tako dalje. Pazite, nai ete unutra
plus ono to smeta dananje metafiziare, imate poetak Logike bitak,
nita, postajanje. To je apsolutni novum, spekulativni! Tu se nita uzima kao

istinski poetak svega! Pa stari Grci su dobro rekli: bitak jest, nebitak nije, pa
onda idemo dalje, idemo samo na taj bitak! I ostali su na njemu. Ovo nita je
skandalon za metafiziare svih vrsta, pa mu tu nabijaju na nos, pa kako sad
to, pa otkud nita...? A to je poetak svijeta!
Pazite dobro! To je Fichteov Ja ili Selbsttigkeit ili identitet subjekt-objekta.
Dakle, Hegel je tu onda zbilja saeto na najviem nivou, jer mu je, kao to
vidite, polazna osnova spekulativna: bitak-nita-postajanje, Sein-Nichts-Wer-
den... Werden, to smo ve proli put govorili, Werden je Anderswerden, postajanje
drugaijim, jer inae ne bi trebalo biti postajanja. Zato metafizika ne poznaje
postajanje. A rezultat vam je sad emo to rei tako konkrektni bitak u
pojmu Dasein.
Druga je stvar to ovaj prononsirani metafiziar Heidegger iz toga pravi
kalambure i ne usudi se govoriti o ovjeku. On ima pravo, pa nacist nije
govorio o ovjeku! Dobro, zvui kao da pretjerujem. Ima jedan sjajan stav,
to je ono, Staufenberg, u svojim Razgovorima sa Hitlerom, koji s uasnim
poniavanjem govori, pa pogledajte te idove, i oni meni govore o nekakvoj
savjesti! Pa to nije dostojno! ega nije dostojno? Nacista! Nije dostojno na-
cista! Jer, kad bi uope bili savjesna i samosvjesna bia, prestali bi biti nacisti!
Ali on se sprda tome! Ali kad Heidegger isputa iz vida te stvari, pa govori
o prebolijevanju metafizike, onda je to najobinija neu rei filozofs-
ka, nego misaona lakrdija. Evo, pazite, Dasein je konkretni bitak. Hegel pod
time misli sve to jest, a to je onda odreeno, kamen kao predmet, biljka,
ivotinja... i ovjek, naravno! Pa sad, to svesti na tzv. tubitak, Dasein, to je
prijevod, pa kakav je to onda ovjek!? To mu je i kamen. Dakle, ovjek mu
je isto identian s kamenom? To su zapravo filozofsko-misaoni falsifikati. A
zato se taj Heidegger boji govoriti o ovjeku? A znate li kad je poeo malo
govoriti o oveku, i to na krivi nain!? U tzv. Pismu o humanizmu, Huma
nismusbrief , kad je bio izopen poslije rata, kao nacist, i nikad vie nije
imao pravo predavanja u Njemakoj. Naravno, imao je razgovor s onim Jea-
nom Beaufretom, pa je onda u tom spisu doslovno kompilirao i falsificiran,
na primjer, Lukcsa. A sjeam se, to moram usput ispriati, to je bilo jednom
na Koruli, dolazi Lucien Goldmann, pa veli, to je kandal, pa on je obini
falsifikator...! Ja velim, pa tko!? Plagijator! Ma tko!? Onda je sjeo i
veli, pa zar vi niste itali zavretak Sein und Zeita, Heideggerov? Pa jesam...
Pa zar niste vidjeli da je on doslovno prepisao Povijest i klasnu svijest, koja izlazi
etiri godine prije Sein und Zeita. Ali, nije to samo, nego ovo to sam htio rei.
Tu sada slijedi, poslije rata, Humanismusbrief gdje Heidegger hofira Marxu i

marksizmu. Pa to je neukus! Tek onda kad su ga bacili van, kao nacistu, reci-
mo, onda se on malo vraa, pa vie ne govori o tubitku nego sad govori o
oveku, o humanizmu, pa onda o povjesnosti kako je marksizam naglaavao
humanizam i povijesnu misao. I onda prepisuje iz Lukcsa.
Dobro, doli smo sad do Logike, koja je objavljena 1812., a poslije je
doraivana. Treba onda kazati ovo: Hegelova logika nije vie takozvana for-
malna logika, recimo tako, aristotelovskog tipa, ili ak u liku nekakve kolske
logike. Ima jedna stvar na koju moramo odmah ukazati. Insistiranje na tome
da se logika uvede kao dio filozofije, to je kritizirao ve Aristotel. Organon
to je priprema, sredstvo za miljenje, ali to nije dio filozofije nego samo ono
osnovno da suvislo misli. Prema tome, logika nije dio filozofije. Ona je, u
najboljem sluaju, pretpostavka za to, preduvjet. Prema tome, kod Hegela
nema ni govora o tome. Kod njega je, u toj njegovoj Logici, naravno, i taj dio
formalne logike znaajan, po samim osnovama, ali da se vidi granica! On je
tu korektan! On izvodi sve bitne momente onoga to emo nai u formalnoj
logici, dakako, podignuto na najvii nivo odreenja. Ali, onda ide dalje, pa
nee zastati na tome! Dobro, dakle, Hegelova logika nije formalna logika!
No, pazite, postoje mudraci koji onda kau, pa Hegelova logika je zapravo
metafizika, a nije proitao ni taj poetak Logike: Sein-Nichts-Werden! Dakle,
mogli bismo sad rei, dijalektika logika Hegelova je pretenzija da u eteru
iste misli pojmovno to jest: historijski stupnjevito, logiki, jedno iz
drugoga izvede itavu strukturu svijeta, moemo kazati, podignuto nara-
vno na filozofijski nivo. I to, kako prirode tako i duha, i to u realnoj, uvijek
konkretnoj, drutvenoj pa onda, kod njega, i svojoj vlastitoj historiji. Jer,
kako on sam kae, duh je bitno vremenito povijestan. Inae ga ne bi ni bilo!
I samo kao takav je onda zbiljski za Hegela. To je ono to smo maloprije
govorili. Te je duh onda, kako on kae, misao svog vremana. Stoga se Hegel
na tu kategorijalnu strukturu, izvedenu u Logici, stalno iznova poziva, u
itavom svome obimnom djelu, da ne mora tumaiti, pa kae: pogledajte
Logiku, paragraf taj i taj, i moete izvesti taj problem koji je sada na djelu u
jednom drugom podruju. On se stalno poziva na to, jer mu je to osnova ili
struktura cijele misli, pa se ne mora vie vraati ili ponavljati, nego upuuje
na paragrafe iz Logike. Dakle, u tom smislu, to je struktura cjeline, dogaanja
svijeta, gdje se, kao to smo rekli, svakom znaajnijem filozofu, razvojno-
dijalektiki dodjeljuje po jedna kategorija kao sredinje mjesto njegove filo-
zofije, to onda dolazi do kompletne razradbe u njegovoj Historiji filozofije.
Moe se tu sad, moda bez pretjerivanja, ustvrditi kako je Logika centralno i

glavno djelo ili okosnica itave Hegelove filozofije, a uz Fenomenologiju duha i
najvii vrhunac njegove misli.
Dakle, to je interesantno da to usput kaemo nakon Marxove smrti
1883., svi takozvani marksisti, pa na to reflektira i Lenjin, 1909. i kasnije,
1914., gdje kae: Pedeset godina nitko nije itao Hegelovu Logiku, pa prema
tome, nisu mogli razumjeti ni Marxa! Ali, ukljuujui i njega, jer on bi tre-
bao rei, ja inclusive, jer i on je takoer spadao u to, on je na primjer smatrao
da je Plehanov najvei marksist onog vremena, a Plehanov mu je odredio
marksizam kao moderni spinozizam. Dakle, ak Lenjin tu vidi, jer je poeo
studirati Logiku i Historiju filozofije, da se mora imati u vidu ta Hegelova Logika
da bismo mogli biti marksisti! Na to je mislio? Pazite, bez Hegelove Logike
ne moe se biti marksist, premda Marx govori da je samo koketirao s Hegelo-
vim izraavanjem. Nije samo to jer, pazite, bez Hegelove Logike, bolje reeno,
bez cijele klasine filozofije, nema prve glave Kapitala. Prva glava Kapitala nije,
kako se to obino govori, ak ni samo filozofijski koncept, nego spekulativni.
Prema tome premda Marx to sm za sebe ne zna, ali nije to vano do
dvostrukoga karaktera robnog oblika mogao je doi samo pomou Fichtea
i Hegela. A upravo to je ono to su politiki ekonomisti bilo graanskog
tipa ili tog takozvanog marksistikog uvijek bacali van, naime ono, kritika
politike ekonomije, i prvu glavu. Pa to nam Marx tamo prodaje nekakve ne-
bulooze, nekakve magle hegelovske! Dakle, nikad nisu razumjeli to to znai,
da je to najdublja analiza naega dananjeg ivota. Zato ja velim da nam je
Marx stalno pod krevetom, pod stolom, a mi ga neemo priznati [govori
pod stol] Marx, daj se konano pojavi! Dobro, moda hoe, a moda ne
bu nikad! A zato ne? Ovo je moja teza, ne morate se sloiti s time: zato
jer je kapitalizam najprimjereniji sistem za ovjeka kao takvog, onoga koji se
dri upotrebne vrijednosti kao pijan plota, kao to se metafiziar dri bitka
kao pijan plota! I im malo kritiki hoe navesti na to, odmah uje: Nemoj
mi filozofirati, nemoj mi priati te svoje apstrakcije! To meni vele moje sus-
jede, nemojte nam tu filozofirati. One su kao metafiziari!
Rekli smo, dakle, svakako treba naglasiti da je to bitni promaaj, ono
uobiajeno odreenje Hegelove Logike kao jedinstva logike i metafizike,
usprkos vanjsko-metafizikoj strukturi tog djela, ako emo tako kazati. Mi
emo jo o tome govoriti. Pazite, gdje lei ta metafizika ali ne misaono,
nego ivotno, nae, mi smi!? Znate gdje? U kopuli je koja se iskazuje i kao
jest, koja se naziva bitak. Probajte izgovoriti bilo koju reenicu bez toga, pa
e biti besmisleno! A to to znai? Ostati u horizontu gotovosti, ovoga tu. Mi
smo neprekidno, svaki dan, ti i takvi metafiziari. Ne moe iskazati nita bez
te kopule koju Kant naziva conjunctio (veza). Vidjet ete analizu toga kasnije,
jer je to kljuno mjesto za razumijevanje toga da mi ivimo kao metafizika
bia, a ja sam to u svome rukopisu nazvao bie potrebe, bia upotrebne
vrijednosti!
ovjek je, naroito u kapitalizmu, bie upotrebne vrijednosti. I to je na
horizont, i to je nama dosta, i to je metafizika pozicija. Pa, sad nam tu dolazi
nekakav Marx pa nam tu govori, ekajte malo, trebate malo pitati, odakle ta
upotrebna vrijednost. Ma, koga to zanima!? Pa neu ja sad vama iskaziva-
ti jedan stav, pa onda rei, ekajte, ali znate, trebate shvatiti dijalektiki, pa
povijesno, pa spekulativno... Vi biste rekli, profesore, hodite vi doma i pus-
tite nas na miru! Jer, mi ivimo tako i mislimo tako! Mi smo par excellence
metafizika bia, a u moderno vrijeme, bia upotrebne vrijednosti.
To da je neprimjereno rei da je Logika metafizika, i tako dalje, to se
najbolje vidi, rekli smo, ve po samom Hegelovu postavljanju problema,
onim Sein-Nichts-Werden, bitak-nita-postajanje, na poetku Logike, gdje je to
Nichts klju. To je spekulativna pozicija. Za metafiziare skandal, skandalon,
i neto neuveno! To je napisao Caspar Nink, Metaphysik Hegels. Pa gdje li
je samo to naao? Jedan povijesni mislilac par excellence biva tu imenovan
metafiziarem! Ali to su nebuloze!
Dakle, za metafiziare je ovo Nichts skandal, misaoni, a ne znaju da zapra-
vo tako ive, po tom Nichts, a naroito je bitna i osnovna Hegelova teza da
je bitak pazite, to je neto za to se metafiziarima kosa die na glavi
bitak i nita jeste jedno te isto. Pazite, to je reeno u singularu, a ne u pluralu:
jesu. Kad bi on rekao bitak i nita jesu..., onda bi on stajao ve ne vie
na spekulativnoj poziciji Fichteovoj, nego na onom takozvanom jedinstvu
razlika, i tako dalje, dakle jo uvijek u dimenziji filozofinosti. Prema tome,
bitak i nita jest jedno te isto. Pa samo u odnosu bitka i nita postaje ono to
on kao tree ima postajanje! A ne moe iz bitka postati nita! Cijela stara
grka filozofija ne dolazi na kraj s tim problemom. Misli se, pa samo iz ovoga
to je tu, moe nastati neto, pa onda imate ono: ex nihilo nihil fit. Iz niega ne
postaje nita! Pa zato bi, veli Hegel, uope trebalo postajati, ako ve neto
jest. Prema tome, po bitku nema postajanja, jer bitak je rezultat postajanja ili
fixum dobiven zaustavljanjem ili apstrahiranjem od procesualnosti, povjes-
nosti, dakle, upravo razvojnosti i mogunosti, produciranja... Nita je ovdje
shvaeno, pazite dobro, kao stvaralaki in, nita je na poetku svijeta kao taj
stvaralaki in. To ga je Fichte poduio! Nita je tu samodjelatnost, ono Ja. Pa-
zite, to je interesantno, sm Hegel to kae: Ja? to je Ja? Apsolutni negativitet!
A Ja je ovjek! Time je ve Fichte kritizirao Kanta: ne ja mislim ili ja je-

sam, nego mora rei, Ja, Immanuel Kant, mislim... i tako dalje. Dakle, ono
Ja, poetak svijeta, to je ovjek! Pa, da to nije, da ovjek nije producirao svoj
svijet, sebe u njemu, i uvjete ivota, ostao bi ivotinja.
Pa imate one majmune, prvoklasne deke, ja to volim gledati na televi-
ziji, simpatini su, oni mali... Pa oni su jako bliski nama, ali oni ne samo da ne
govore, nego nita ne produciraju! On mora koristiti ono to ima oko sebe.
A zar i mi nismo ostali takva poluivotinjska bia.? Mi kao ljudi nalazimo kao
gotovo ono to nam je ve cijela generacija ili historija proizvela i danas ne-
prekidno proizvodi, svaki dan, kako veli Marx, da se uope odri na ivotu.
A to je upotrebna vrijednost nego upravo to? Ta upotrebna vrijednost je
upravo dimenzija toga. To vam je metafizika! Ali ne moemo upotrebnu
vrijednost i taj na svakidanji ivot podignuti na nivo principa!
Rekli smo, dakle, da su ti stavovi Hegelovi stavovi u Logici povijesno
miljeni, realni poetak ovjeka i njegova svijeta, pa tek time ujedno i svega
to jest. I toga bitka i bia kao rezultata povijesne proizvedenosti, procesa,
proizvoenja ujedno. Hegel na onom jednom mjestu, tamo, u prvom spi-
su, 1801., ponavlja u drugaijoj formulaciji, Fichteov stav identitet subjekt-
objekta, pa kae: A to je bitak? Produkt! Ali, pazite, on dodaje i produ-
ciranje. Ako insistira samo na produktu, onda je to apsolutno metafizika.
Ako izbacite bitak, pa ostanete samo na produciranju, onda to Hegel naziva
apstraktna beskonanost. Na toj je osnovi on kritizirao Kanta, s onim treba
da... koje je perpetuirano. Pa mu je rekao: Daj konano da vidimo gdje je
ovo treba da na djelu. To bi tada bila dimenzija postajanja ovjeka ljudskim
biem. Prema tome, spekulacija poiva na identitetu produkta i produciranja,
ili, mogli bismo rei obrnuto: produciranja i produkta. Ako se razdvoji, onda
smo metafiziari.
Eto, to je Hegelov stav! Pa onda on zaista kae: bitak jest produkt i pro-
duciranje. To je od Fichtea nauio, pa onda naalost zaboravio. Ne ba sas-
vim, ali na nekim mjestima. Dobro, moram tedjeti svoga bivega kolskog
prijatelja.
Utoliko sada moemo kazati, to se same Logike tie, Hegelovo po-
vijesno miljenje ukida metafiziku, pa treba rei: ili metafizika ili povijest, a
metafizika povijest ili povijesna metafizika to je besmislica! Dakle,
povijest ili povijesnost ukida metafiziku, i ne moe se spajati u tom kontekstu
izjednaenja, identificiranja. Moe se samo spajati u odnosu prevladavanja.
O tome emo jo govoriti. Pa dobro, postoje li na svijetu neki pojedinci koji
nisu ostali apsolutni metafiziari nego su malo reflektirali, mislili!? Imate i
nekih misaonih ljudi, pa i prosjenih ljudi koji to ak nisu nikada bili! Ja sam
jedanput tamo u onom problemu vremena rekao: ovjek u svome ivotu
obino pred smrt dolazi do pitanja, a dobro, kaj je to bilo z menom!? Pa
reflektira, ali to je pred smrt! Pa zato nije ve na poetku poeo to!? Dobro,
kad si mlad, jo ne moe ba do toga doi, ali kroz itav ivot ima vremena,
pa malo misli! Gdje ivi, kako ivi, zato tako a ne moda drugaije, ovo i
ono... To bi bila refleksija vlastite egzistencije. Time bi se dolo onda s reflek-
sije na spekulaciju, a ne bismo uzeli sve zdravo za gotovo. Dakle, s Hegelom
je na djelu upravo povijesno miljenje koje ukida metafiziku u samom njezi-
nu temelju, dakle u tom bitku koji je ve s Fichteom, kako smo rekli, shvaen
i odreen kao neto izvedeno.
A on to naziva Ja i Ne-Ja. Ovo Ne-Ja je bitak kao rezultat onoga Ja. Zato,
kad je s Hegelom rije o realnom bitku, onda je on u Logici odreen, kao to
smo rekli, kao Dasein, opstanak. Pazite opstanak! Nain na koji ja kao bi-
tak opstajem, to je concretum, to nije apstraktni bitak koji je istovremeno nita,
nego konkretizirani bitak tako da se uope moete orijentirati u svijetu. Pa,
kad kaete kamen, to je ve misao, to je ve stav, to je va poznati predmet.
A ne moe mi rei da je biljka kamen, i tako dalje! Prema tome, sve je to
odreeno, precizirano, i tek tako znano, i tako dalje, i, to je taj pojam Dasein
kod Hegela, u njegovoj Logici. Pa onda on kae: sad moemo ii dalje u cije-
lom tom razvitku, naravno, misaono, pojmovno, i tako dalje, ali, zapravo,
treba poeti s Dasein, a ne sa Sein. Evo, to je cijela pria! Sa Sein poeti, znai
biti metafiziar, a s Dasein ima otvoren horizont svih mogunosti kao ovek,
naravno. Ali, ne samo ovjek sm, kao pojedinac, nego cijeli svijet, dakle, i
miljen kao taj Dasein sad treba to ba naglasiti kao pojam, miljen je
ve kao povijesni proizvod. Evo! To e Hegel explicite kazati. To je taj Dasein,
koji se odnosi na sve to jest, ali konkretizirano da se zna, to-to-to-i-to, u
cijelom razvitku historije ovjeanstva. Prema tome, Dasein je pravi povijesni
proizvod.
Logika je, dakle, evo da sad jo kaemo, podijeljena u tri dijela: nauku o
bitku, Sein, nauku o biti, Wesen, i nauku o pojmu, Begriff. Pri emu su nepre-
kidno na djelu dva bitna pojma a po smislu i zadatku, zapravo samo jedan
odluujui pojam Hegelove dijalektike misli i itave njegove filozofije; to
je pojam Vermittlung, posredovanje! Hegel hoe izbjei bitak kao apsolutnu
neposrednost, zato je to postovjeeno s nita. Pa onda taj bitak mora biti
posredovan. Pojam Dasein mu to govori, kao konkretiziran. Ali, on je svojim
pojmom posredovanja zastao zapravo ipak u dimenziji filozofinosti a ja
bih ak rekao metafizinosti! Naime, morao je prije svega naglasiti Selbstttig-
keit ili produkciju da bi mogao doi do posredovanja, a ne obrnuto. Pa onda

hoe ukazati na to kako nikad nemamo posla s nekakvom neposrednou,
i tako dalje, nego: neto je posredovano. Kako? Pa pomou naeg miljenja,
misli on, ili dobro, pomou djelovanja, ali onda to mora naglasiti. A uzeti to
kao kljuni pojam za razvitak onoga to se tu naziva dijalektiki razvitak, to je
promaeno! Ili je trebao rei: to nita jest taj in posredovanja, ali eksplicitno!
Utoliko, ta je dijalektika zapravo zastala u horizontu metafizinosti. Mi emo
o tome, naravno, govoriti kad doemo do jo nekih kljunih problema koji e
osvjetljavati ovo to je ovdje dano samo kao struktura za orijentaciju.
Ja sam u svojoj knjizi Praksa, vrijeme, svijet napisao: stalno govorimo da ne-
mamo vremena, nema se vremena... Pa ekaj malo, i Kangrga sad to govori:
nemamo vremena! Onaj tko nikad nema vremena, nije ni ivio. Vrijeme je
ivot. A, pazite, to se dogaa! Mi, kao takozvani kapitalistiki ljudi nemamo
vremena, a vrijeme je novac, rekli bi oni s Franklinom! Pa da, nego ta, profit
i to! Mi se ve kreemo u dimenziji golog samoodranja! A nekada nije bilo
toga, nisu stari Grci urili kao mi! Oni su bili izvan vremena, nije im na
pamet palo da bi se jako urili! I Zagorci vele: A kam se uuri? Bu prije
tu zvril! Pa to je istina! Prema tome, ako netko itav ivot nije imao vre-
mena, a onda pred kraj ivota pita, pa kako je to sad bilo sa mnom, onda on
implicitno pita: zato nije moglo biti malo drugaije? A morao je poeti s tim
drugaijim pa bi i ivio kao ljudsko bie, vremenito. Onda sam ja odredio
vrijeme kao zaustavljeni ljudski trenutak. Pazite dobro! Za metafiziku to je
nebuloza, kako moe vrijeme zaustaviti!? A ja vam dajem primjere: kad se
dobro zabavljate, pa pogledate gore, aureola, duh sveti nad nama, i onda smo
zaustavili vrijeme. To je to! A sad ja vas pitam, kad se osvrnete na svoj ivot
unatrag, ega se sjeate? Pa, bitnih momenata koji iskau iz ove dimenzije
horizontale, da biste se imali ega sjetiti.
Dobro, mi emo to idui puta pokuati izloiti. Ja u se potruditi da neka-
ko samemo sve ovo drugo to bi trebalo ui u taj Hegelov sistem, da bismo
onda doli, nakon tog drugog predavanja o Hegelu, do bitnih problema do
kojih je i meni stalo da vam ih izloim, jer to je sr cijele stvari. Ovo je bila
samo struktura Hegelova sistema.
Kolegice i kolege,
poeli smo s ukazivanjem na strukturu cijeloga sistema, gdje onda imamo

u Hegelovoj filozofiji logiku, filozofiju prirode i filozofiju duha, pa onda u
filozofiji duha imamo: subjektivni duh, objektivni duh i apsolutni duh. Proli
puta smo, naravno, koliko je to mogue ukratko, govorili o Hegelovoj Logici.
A sad dolazimo jedan korak dalje, na takozvanu filozofiju prirode. Kaem
takozvanu upravo zato to, moram to rei, to je jedna moja teza s kojom se
neki ne slau, da je ta Hegelova filozofija prirode, zapravo, najslabije njegovo
djelo. Na nekim mjestima je gotovo zauujue da Hegel nakon Kanta,
da ne govorimo Fichtea i Schellinga pristupa toj takozvanoj prirodi na
dva naina. Treba zapravo samo na jedan. Ili ono priroda po sebi, kako bi
on rekao, naime ta onostranost, kako je doivljavana i pisana i tako dalje, a tu
je Spinoza majstor, ili pak priroda kao na proizvod.
Naravno, kad se kae priroda kao na proizvod, onda to za zdravi raz-
um izgleda nebuloza. Ja vam mogu rei, imate to u Marxovim Ranim radovima
onaj dio, gdje on govori o Hegelovoj filozofiji, dijalektici, pa onda citira jedan
stav: priroda, sma po sebi, za ovjeka nije nita. Pazite to sad! Pa su mi onda
neki prijatelji, neu re koji, rekli, pa Grga, kako moe to tako interpretirati?
A, jeste li proitali to!? Pa jesmo... Ne, nisu razumjeli! Pazite, mijeaju s time
ono to bi se moglo nazvati stvaranjem prirode, ali priroda se sma stva-
ra. A priroda kao ovjekov proizvod jest omoguenje da mi uope imamo
pojam prirode. To znai, ona mora biti prisvojena, preraena, dakle, u tom
smislu proizvedena da bismo o njoj uope mogli govoriti ili je imenovati!
Dakle, jedan Werner Heisenberg kao fiziar govori, pa neemo valjda sad
govoriti o prirodi descartesovski, kao res extensa, tamo negdje, s onu stranu.
Pazite, Heisenberg kao fiziar koji je dodue, to je vano, bio kolovan na
klasinoj njemakoj filozofiji! govori da mi imamo posla s prirodom samo
onoliko koliko nam instrumenti bodu prirodu da nam se pojavi; on je ak
rekao stechen, bosti. Pa, to je znanost? O prirodi mi govorimo samo u
horizontu znanosti o prirodi! Pa onda ve Kant, to se sjeate, kae: razum
propisuje trebao je dodue rei um propisuje prirodi njezine zakone.
To, u stvari, razum ne moe shvatiti. Kako emo to sad mi, ja tako si to
prosjeni ovjek zamilja sa svojim razumom propisati prirodi njezine
zakone? Ali cijela je pria u tome da ovo propisivanje zakona znai da ti
prirodi pristupa ve kao subjekt prisvajanja, proizvoenja, prevladavanja i
preraivanja prirode, i tako dalje, i ona se samo kao takva i pojavljuje. Priroda
po sebi, kao takva, pojavljuje se jedino ivotinji. Zato? Jer je ona prirodno
bie, ona ivi u prirodi.
Zato vam ja to govorim!? Zato jer se Hegel ne dri toga! Bar ne uvijek,
naravno! Tu je jedan ostatak iz stare Grke, i kasnije, gdje je to bio ujedno
dio filozofije, budui da znanosti jo nisu bile tako razvijene, onda se filozo-
fija domiljala tome, pa je to onda ta filozofija prirode. To ete nai kod
Aristotela vrlo lijepo, a ne samo kod njega. I to je onda bilo opravdano! Ali
za Hegelovo stanovite, nakon Kanta, Fichtea, Schellinga i tako dalje, priroda
po sebi ne moe vie biti predmet filozofije. A on ipak to pokuava, premda,
naravno, uvijek je na djelu taj subjektivni, djelatni, stvaralaki, proizvodilaki
odnos prema prirodi, jedina dimenzija u kojoj se nama priroda moe pojavl-
jivati, pa je onda moemo nazivati filozofijom prirode! Jer onda mi govorimo
o sebi, u odnosu na prirodu kako se ona nama pojavljuje. Mi smo onda subjekti
onoga to bi se reklo, priroda kao na proizvod. Samo to znai priroda.
Zato sam rekao da je ta filozofija prirode zapravo, moe se rei, najslabije
mjesto Hegelove misli i danak tradicionalnoj pretenziji metafizike sveobuh-
vatnosti jo iz vremena antike filozofije, kad filozofija preuzima ulogu jo
nerazvijene prirodne znanosti, pa se priroda namee kao predmet filozofs-
kog domiljanja. I to je onda sasvim razumljivo. Tako je Hegelova filozofija
prirode, od njegovih najranijih spisa, ostala uglavnom, mogli bismo sad ka-
zati, uglavnom konstrukcija, i to bez obzira to treba naglasiti na neke
lucidne momente u njoj, gdje je on onda prvoklasan spekulativac, filozof, i
tako dalje.
Ali onda Hegel nema vie tu takozvanu prirodu po sebi, kao objekt, nego
ve govori svoje misaono vrijednosne stavove! Utoliko, samo predstavnici
onoga takozvanoga dijamata ... ti su meni popili mozak s diskusijama
s onim pojmom dijalektike prirode, pa jo i danas inzistiraju na tome! A
pravi krivac za marksizam u tom kontekstu bio je Engels, sa svojom dijalek-
tikom prirode. Ali, sad neu ii tako duboko u razraivanje, samo u jednom
kontekstu je Engels zbilja imao pravo kad je govorio o dijalektici prirode,
samo se tu i dogaa nekakva dijalektika prirode, u biolokom smislu. Oni
ustrajavaju na isticanju velikog znaenja Hegelove filozofije prirode kako za
njegovu vlastitu misao tako i uope, a onda i za marksizam. No, to je jedan
uasan pad! Ma zapravo nije niti pad, jer nikad nije bilo takvog vrhunca,
nakon Marxa, kad gledate to se s njim sve dogaalo, to je zapravo skanda-
lozno, sve do danas! Te ideologijske invektive, ne samo hrvatskog karaktera,
nego openito. Tu je onda Marx veliko smetalo za ove poklonike kapitalizma,
globalizma, imperijalizma, i tako dalje, i za sve desniare. Pa, onda pljuju po

njemu, a da ih malo pitate, jeste li vi neto itali o tome nema pojma! On
samo njega zna, je li, akustino! To su ovi akustini filozofi i ideolozi. To
je kod nas sada na djelu, to su katastrofalne stvari. Ali, dobro, pustimo to, o
tome sam puno polemiki pisao!
to se tie Hegelove filozofije prirode, to sam rekao, ne bih htio dalje
gubiti vrijeme na to. Mi sad dolazimo na onaj niz logika, filozofija priro-
de, filozofija duha. Hegel koncipira filozofiju duha, kao to smo rekli, kao
subjektivni, objektivni i apsolutni duh. To su, naravno, stupnjevi razvitka
duha. Pa emo rei, ukratko, najprije o tom subjektivnom duhu, gdje ima
isto nekih, ovako, neoekivanih smjetanja. Na primjer, subjektivni duh
sainjavaju, pazite, pod a, antropologija, onda pod b, fenomenologija
duha. Pazite, nakon njegove Fenomenologije duha iz 1807., koja je epohalno dje-
lo, koja naravno ne moe biti smjetena u nekakav subjektivni duh, ona sad
tu fungira kao jedan moment subjektivnog duha!? Dakle, a, antropologija,
b, fenomenologija duha, i jo c psihologija. Pri emu se antropoloki i
psiholoki problemi isprepliu, a fenomenologija duha, kao dio subjektivnog
duha, vrlo je kratak saetak nekih momenata te takozvane... ma, ne tako-
zvane, nego cijele Fenomenologije duha, pa po opem sudu ta fenomenologija
ne bi spadala u taj, recimo tako, konstrukt. Dakako, svakako je udno to
Fenomenologija duha, kao povijest ili znanost iskustva svijesti, kako bi on sm
rekao, pa mu je ak i to preslabo, kako on to odreuje za tu fenomenologiju
duha, jer ona kao takva daleko nadilazi ak i tretiranje svijesti, na stanovitu
spoznajne teorije, spada ovdje na rang jednog od momenata subjektivnog
duha, to je udno, ali je oito da on to ini ipak za volju sistema.
Onaj pak antropoloko-psiholoki pristup toj problematici eli prikazati
to jedinstvo tjelesnog i duevnog i njihovu unutranju nerazdvojenost, to je,
dakako, u skladu sa Hegelovom, recimo tako, dijalektikom milju za koju,
naravno, ne postoje ni dualizmi, ni samostalni entiteti, poput na primjer s
ime se mui cijela novovjekovna zapadna filozofija odnos due i tijela,
to imate kod Descartesa, koji ne bi bez tog stupnjevitog razvojnog prijelaza
jednog u drugo bili unutranje povezani na nain uzajamnog prevladavan-
ja. Tek na viem stupnju, na nivou takozvane, kako to Hegel veli, zbiljske
due, koja posve proima svoje tijelo i vlada njime, postaje ona svijest koja
zna sebe u razlici spram tijela jer se s njom, to jest, s pojmom svijesti, nala-
zimo ujedno ve i na stanovitu samosvijesti. A to vam je jedno od velikih
dostignua Fichtea.
Pazite, to moete zapamtiti jer to se odnosi na smu mogunost filo-

zofiranja samosvijest omoguuje svijest. To je Fichte. Prema tome, kad
govorimo o ovjekovoj svijesti, ona, da bi to bila ljudska svijest nuno
je ve samosvijest. Po tome se mi razlikujemo od ivotinja. Pa, onda bismo
mogli rei, u tom kontekstu, za ivotinje, da imaju svijest, i snalaze se s njome
i onda to moemo poistovjetiti s... Leibniz se prvi usudio to rei, to je
ak bilo malo i opasno, da i ivotinje imaju duu mi dobro znamo da se u
Bibliji, u teologiji, govori o besmrtnosti due, to je, dakako, vrlo interesan-
tno i udno, jer znamo dobro: Otac, Sin i Duh sveti, ali nema sveta dua.
Prema tome, to s besmrtnou due, to je zapravo demanti Biblije. A da se
o duhu uope ne govori...
Ja sam to doivljavao, ima ve dugo godina, iao sam u crkvu, i tako, kod
vjenanja, pa imate: etiri mlada sveenika govore tim mladencima o svemu,
pazite, o dobroj obitelji, o hrvatskoj obitelji i o hrvatstvu, a ne samo da
duh nije spomenut, nego ni ljubav! Ljubav nije ni spomenuta, a etiri mlada
sveenika govore tim mladencima! I kad sam to rekao mojem neaku, koji je
otac, on to nije ni primijetio! Pa sam rekao, pa ekaj, pa zar Kangrgu treba
dati tamo da im on govori o Duhu, naime o duhu koji povezuje to dvoje ljudi
na bazi ljubavi koja je taj trei moment!? Ali ne, toga nema! Oni moraju biti
dobri hrvatski roditelji... i tako dalje. Pa zapravo je bolje da crkva ne govori
o duhu jer to je tamo sve samo falsifikat! Ovo to vam ja govorim, nemojte
misliti da sam ja ateistiki raspoloen, ja nisam ateist! Ni Hegel nije bio, pa
nam je govorio najljepe stvari o tome i pozivao crkvu na odgovornost za
takve stvari. Ne dre se toga da govore ljudima o duhu, o duhu svetom!
Pazite, ono moje slikovito, s aureolom, koja znai mogunost i mene i tebe,
kao ljudskih bia, u bilo kakvoj ljudskoj komunikaciji, a kamoli religioznosti.
Ako insistira na religioznosti, onda je to duh sveti, onda je moja komuni-
kacija s tobom po tom duhu. Pa to onda moete nazvati religijski. Hegel
kae poetiki, i tako dalje. Pa nije bez razloga Hegel uzeo religiju u dimenziji
filozofinosti, jer je rekao, religijski moment je poetski. A to je tu poetski?
Onaj duhovni moment koji mene povezuje s tobom. To je poezija, i reli-
gija, i svako mogue duhovno uspostavljanje svog svijeta, ljubav i prijatelj
stvo, i tako dalje. Dakle, evo, to je to.
Dakle, tu smo s ovim takozvanim viim stupnjem kod Hegela, takozva-
na, zbiljska dua, koja ve ide na ono to tu ima opet tri momenta, to je:
svijest, samosvijest i um, a onda time dolazimo i do pojma duha. Kad Hegel
govori o umu, onda to za njega nije samo taj trei stupanj: svijesti, samos-
vijest, um, nego ga tretira kroz cijelu historiju kao odreenje duha u razvit-
ku. To je dakle ovo: duh je um u historijskim razvitku! Onda to on prati ne
samo kroz Historiju filozofije, u Logici, i tako dalje, nego u svakom svom djelu
zapravo. Um se tako pojavljuje kao teorijski, praktiki i slobodni. Taj trei
stupanj ima da bude prijelaz na objektivni duh, i identian je s onim to se tu,
u itavoj klasinoj filozofiji, naziva slobodna volja. Treba upozoriti na to da
ete u cijeloj klasinoj filozofiji stalno nalaziti odreenja ako se to uope
moe kazati, jer nema odreenja slobode, ali imate imenovanja slobode kao
slobodne volje. Bez slobodne volje nema slobode.
A tu je implicirano neto jako bitno, to se obino ne razumije, pa ni
mi danas u Hrvatskoj uope ne razumijemo. Naime, nitko ne razumije! O
tome je poslije Marx progovorio bez slobode mene kao pojedinca, nema
slobode hrvatske drave, drutva, partije, ovoga ili onoga, i tako dalje. To je
ono bitno to svi preskau! Zavretak Komunistikog manifesta glasi: sloboda
svakog pojedinca uvjet je mogunosti slobode svih, a ne obrnuto! Moemo
imati slobodnu dravu a zar je Hrvatska ima!? Ma, vraju mater ima!
Pa, mi smo kolonija, ma, gori od kolonije Zapada i ovih tu! Jo malo pa emo
prodati i ovo svoje dupe... pa e nas primiti... i Jadran e jo dobit! Dakle, u
emu smo mi slobodni!? Slobodna Hrvatska od Jugoslavije i Srbije!? to
to znai! Onda Marx dobro veli: pa moe ti biti slobodan od ovoga i onoga,
od uzurpatora, okupatora i tako dalje, ali ja te pitam, jesi li ti slobodan u toj
dravi koju ima kao samostalnu slobodnu dravu? A, vi to meni napiite, da
li to u Hrvatskoj postoji, ba bi me zanimalo da mi date pouak o tome
slobodna demokratska drava! Ma, n moge! To su puke fraze!
Taj pojam slobodne volje to ga Hegel koristi za pojam slobode, koji je
tu sma osnova i bitni problem filozofije objektivnoga duha, o emu emo
mi sad govoriti, jer tu je sada teie stavljeno kod Hegela ba na to. To znai
da je na djelu, pazite, objektiviranje duha. To treba naglasiti. U subjektivnom
duhu Hegel je obradio neke bitne, recimo tako, psihofizike momente kao
opu osnovu za takozvani samorazvoj duha u cjelini, pa hoe nai te neke
elementarne osnove za to. Pa se tu onda raspravlja, pazite dobro, o osjetu,
zrenju, opaanju, predoivanju, predstavljanju, osjeanju, sjeanju, pamenju,
strasti, fantaziji, udnji, nagonu, navici navika kao druga priroda pa
onda o interesu, spretnosti koja se stjee radom, razumom, govoru, jeziku,
svijesti, samosvijesti, umu, miljenju, spoznavanju i slobodnom duhu koji
vodi u podruje objektivnoga duha.
Sad smo doli do tog stupnja objektivnoga duha, i sad hou naglasiti ovo...
Mi o tome ne moemo sad govorit, ali u svakom sluaju spram Marxa i mark-
sizma, kao jedan od osnova, bitnih momenata, zapravo, europske duhovne

batine, pa je to baeno u smee, naravno, od strane kapitalista, to plodot-
vorno, upravo epohalno utjee na tu dominantnu misao nae suvremenosti
ja govorim o Marxu, a tko eli da me demantira, bio bih mu zahvalan! U
tom kontekstu, problematika filozofije objektivnog duha u Hegela stoji ujed-
no u sreditu i Marxove misli i itave istinski Marxove recepcije, preokupacije
i kritike, jer zadire u smu sr naeg ivota u cjelini, u bti, naroito u ovom
stoljeu, prijanjem i sadanjem, i tako dalje. Potrebno je dakle, u vezi s tim,
i zbog toga neto opirnije pozabaviti se njezinim osnovnim momentima i
problemima upravo ovoga stupnja objektivnoga duha.
Osnova itavog podruja objektivnog duha za Hegela je, kao to smo
rekli, sloboda ili slobodna volja. Stupnjevi objektivnog duha odreuju se
upravo po samorazvitku te slobodne volje, pa onda imate: pravo, tj. formalno
ili apstraktno pravo, moralnost i obiajnost. To su stupnjevi toga objektiv-
noga duha. Ali osnova je od prava do obiajnosti sloboda! Samo onda
moemo uope govoriti i o objektivnosti, o duhu, i njegovu razvitku koji je
miljen, naravno, zaista u jednom historijskom, pa onda i povijesnom, onda
socijalnom, pa politikom, pa opem razvitku, to se tie onda modernog
vremena, prije svega s francuskim drutvom. I tu je, moram odmah kazati,
Hegel upravo epohalan. Hegel je dao sve to se odnosi na na ivot, od Fran-
cuske revolucije do danas.
Pa ako govorimo ja se sada moram korigirati o europskom duhu,
mislei na klasinu njemaku filozofiju, koja je nasljednik Francuske revolu-
cije, a pri tome o europskom duhu danas vie ne moete ni govoriti, njega
vie nema, on je ieznuo, pobjegao nekud u nepozato. Graani su zaboravili
svoju budunost, pa sad ivimo u prolosti. Eto, to je cijela pria! Prema
tome, kad su me neki korigirali, imali su pravo, pa ekaj, Grga, pa ta ti sad
hoe s tim tvojim europskim duhom? Doista, bili su u pravu! Njega nema!
Ali ja nisam ni mislio na ovo sad tu! Nego sam mislio na klasinu filozofiju i
jo na Marxa koji je to produbio do posljednjih konsekvencija. Dakle, da se
razumijemo, to ete nai ako itate neka moja djela, onda ete vidjeti, tamo
imam cijele odjeljke na temu europskoga duha. Ako hoete da ostanemo
na sri toga, pa da ne eskiviramo, to moete tono detektirati u sadanjem
ivotu svijeta. Pazite ovo bt, sr europskog duha je potivanje ovjeka
kao ovjeka. ovjek kao ovjek, to vam je Kant. To se onda tamo zove Uni-
versalisierung der Ethik, univerzaliziranje etike. Po emu? Vie ne govorimo
o ovom ili onom posebnom odreenju, govorimo o ovjeku kao ovjeku.
Samo o njemu moemo govoriti kao moralnom biu. A pod time se misli
samosvjesno bie.
A sad pazite, ovo to se dogaa svaki dan, to nije taj tzv. europski duh!
Naime, sjedne u auto, rtvuje cijeli ivot, ti si samoubojica, dakle taj tip ta-
kozvanog terorizma. Premda su upravo Amerikanci (USA), i to ne tek danas,
kao drava najvei teroristi, koji za svoje neposredne materijalne interese
teroriziraju i zlostavljaju stanovnitvo du cijeloga svijeta. Ali ovo sad, to se
kod nas ipak ne dogaa, pazite, vi moete nekoga ubiti, ali da bi netko ubijao
u ime pazite, to je vano nekog principa!? A znate koji je to princip?
To sad nije neka ala: taj samoubojica je islamski odgojen na taj nain da ako
on pogine za dobro svojih, samoubojstvo, on ide u nebo, dobije etiri mlade
zgodne cure i halvu! Ako mislite da je to ala, proitajte, pa ete vidjeti! Znai,
on ide gore bog bogova! Ja sam puno puta mislio, pa, deki imate pravo,
ja bih isto volio biti siguran, ali nisam siguran, da sam mlai, onda moda jo
nekako, sad vie ne bih ba... etiri mlade cure dobije gore i jo slatkie ove
kaj oni dobro prave, halva i to... Dobro, to je ala, ali to je antipod europskog
duha! To znai potivanje ovjekova ivota, ovjeka kao ovjeka i njegova
ivota, pojedinanog, njega kao ovjeka, evo to. To je bila nekada najdublja
zasada europskoga duha koji se, naravno, sada ispoljava na drugi nain, jer
Bush uva svoj ivot i svojih, ali unitava cijeli svijet za naftu, ali to je drugo.
On sm ne bi sjeo u auto da bi sam iao ratovati. Dobro, evo, to je to.
Rekli smo da je osnova cijelog tog objektivnog duha sloboda ili slobodna
volja! Zbiljska slobodna volja u tome je ve cijeli razvitak klasine filozo-
fije, od Kanta do Hegela, to je neto samo po sebi, implicitno samorazumlji-
vo. Ovo to sad tu slijedi zbiljska slobodna volja treba naglasiti zbiljska,
jer, pazite dobro: ne kantovska, sloboda je za Kanta sloboda od neega, od
onoga tamo, od bitka, od svega izvan nas, a Hegel govori o slobodi za, i to je
ta razlika. Zbiljska slobodna volja miljena je ovdje kao jedinstvo teorijskog i
praktikog duha. Kad bismo to jo rekli kantovski-fichteovski, to je jedinst-
vo bitka i trebanja. Kant do toga jedinstva jo ne dolazi, pa zato ima Kritiku
istog uma, Kritiku praktikog uma, ali je naslutio da to nije dosta to je jedin-
stvo koje s Fichteom izrasta u identitet. Identitet teorija-praksa! To je ono
kad Fichte kae: djelovanje i djelo ujedno i nerastavljeno. Volja je slobodna
inteligencija.
Tu ima prekrasnih stvari, tu vam je, ako vas to zanima, paragraf 4. Filo-
zofije prava, gdje Hegel govori ak malo ironino: ne moemo imati slobodu
in einer Tasche, u jednom depu, a inteligenciju u drugom. Pa, kakvo je to
odreenje? To je ostajanje na stanovitu instinkta, to je ivotinja. A volja je
jedinstvo, nerazluivo jedinstvo, slobode i inteligencije, jedno bez drugoga ne
ide. Volja je dakle slobodna inteligencija, a nije drugo, inae je puki prohtjev
ili pouda, dakle, ono to se naziva i samovolja (njemaki Willkr). Dakle,
slobodna inteligencija! Govorei o ideji slobode Hegel naglaava kako su
nesporazumi oko zbiljskoga duha slobode imali goleme praktike posljedice,
pa ukazuje na to da je ideja slobode kao takve proizvod novog doba. To znai
to emo sad konkretizirati zapravo graanskog svijeta!
Sad me to opet asocira, napisao sam knjigu Praksa, vrijeme, svijet, pa su se
ak i neki moji kolege udili i rekli da pretjerujem kad sam rekao da je pojam
svijeta iskljuivo moderna, graanska kategorija. Pa, zar prije toga nije bilo
svijeta? Da, nikad cijela historija oveanstva ne doivljava svijet jer ga nije ni
bilo. A zato ga nije bilo!? Zato jer je miljen kao onostranost, kao priroda,
kao apstraktna objektivnost, a ne kao ovekov proizvod. Svijet to je vlasti-
ti ovjekov proizvod! A to postaje tek, u apstraktnom obliku, ve s Kantom.
Takvo neto nasluuje ve Leibniz, u svojoj Monadologiji, kad govori o mo-
ralnom svijetu, jer vidi da se tu stvara jedan svijet koji pripada ba ovjeku,
njegovu ivotu i djelu, i tako dalje. A ne neemu izvan ovjeka.
Prema tome, pratite to, pa ete vidjeti, o svijetu se govori kao onostrano-
sti, recimo starogrki, kosmos, polis, physis, To je onda ono to se sve do Kanta
naziva svijetom ali o svijetu tu jo nema govora. To vam je isto kao i vrijeme!
Vrijeme ima svoj poetak u moderno graansko doba! Kad se to kae, opet
je to za zdravi razum nebuloza, pa kako sad to, pa kako nije bilo vremena?
Pa dajte, razmislite o emu govorimo! Govori se ak prirodno vrijeme. Pa
kakvo je to prirodno vrijeme!? Tu je ak i jedan Bloch promaivao pa je go-
vorio o nekakvom prirodnom vremenu. Zato to je to neko trajno zbivanje
u svemiru. Pa, nije to vrijeme! Vrijeme je moj proizvod, vrijeme poinjem ja,
pa sam ga tako odredio zaustavljeni ljudski trenutak! Onda sam pogotovo
time zastranio: vrijeme, pa jo zaustavljeno... Da, taj Kangrga mora da je
malo trknut! Dobro, proitajte, pa ete vidjeti.
Dakle, pazite to kae Hegel: to se tie slobode, to itavi dijelovi svijeta,
Afrika i Orijent, nisu tu ideju nikada imali i jo je nemaju. I pazite ovo, ...
a Grci i Rimljani, Platon i Aristotel..., dakle, sad ih je apostrofirao, najvie
njihove predstavnike, kao i Stoici, nisu je imali. to to? Pa slobodu, pojam
slobode. Oni su naprotiv znali samo to da je ovjek zbiljski slobodan po
roenju, kao atenski, spartanski graanin... dakle, ne i rob, rob je ivo
orue za rad, zar ne! ili jainom karaktera, na primjer, pa se onda kae,
i rob je slobodan u svojim okovima, kad postane onaj koji misli, ali slabo ti
je to. Dakle, ...jainom karaktera ili pomou obrazovanja, filozofije, pa je
onda i mudrac, slobodan je kao rob u lancima, i tako dalje. Ta je ideja ula
u svijet s kranstvom, veli Hegel, prema kojemu individuum kao takav

ima beskonanu vrijednost ono to e se kasnije realizirati, ili bolje rei,
odjeloviti u realitetu, zbiljska, a ne samo misaono. Jer ako je samo u mislima
slobodan, onda ti je to slabo. Moe Kangrga biti jako velik mislilac i u misli-
ma biti slobodan, a onda, kad se okrene oko sebe i ivi u tome i tome, onda
se moe lako primiti za glavu! Dobro, utoliko se, s obzirom na ideju slobode
kao sme biti duha bt duha, tj. ovjeka modernog graanskog svijeta,
Hegelov misaoni napor kree u pravcu onoga to e on nazvati a to je ono
to sam prije rekao beskonana vrijednost subjektiviteta, znai ovjeka,
i pravom subjektivne volje. To je ono to taj takozvani Orijent i stari svijet,
i tako dalje, nema, jer se ne potuje ono to se tu naziva ovjek kao ovjek.
Pazite, beskonana vrijednost subjektiviteta, dakle ovjek! Pa nita drugo nije
toliko vrijedno, u tome je cijela stvar.
Pa sad, kad gledate u emu mi ivimo, pa to je ivot i ovjek sve
najgore! Gdje vam je ovjek!? Pogledajte televiziju, itajte puno imati, i
to odmah, preko noi, pljakati! To je najvanije, to jest beskonana vrije-
dnost ali profita, novaca i tako dalje. A tko te pita za ovjeka!? Pa to je
smijeno! Postanete jako smijeni ako ljudima ponete govoriti o ovjeku.
Probajte napraviti pokus, ja pravim te pokuse, pa se najprije vrijeaju kad ih
pitate, je li on ba ovjek, ne zna to ga pitate. A ja pitam, da li se osjeate kao
graanin? A to je to? Pitajte bilo koga u Hrvatskoj, osjea li se graaninom,
pa e vam rei , jel vi to mene zafrkavate! Nastupao sam na televiziji u
Latinici, pored mene je bio jedan historiar iz Zadra, pazite, historiar! Pa
mu je pravnik Zeljko rekao neto, graanin, a on veli: o emu vi govorite,
pa ta je to graanin!? A on je profesor historije u Zadru! ekajte, pa dokle
smo doli!? Jedan profesor historije! Od 1789. postoji pojam graanina sa
svim karakteristikama toga! To je moderni predstupanj do ovjeka. To vam
je danas apstrakcija! A ne bi smjela biti apstrakcija u europskom duhu jer je
to jedino to je tu vrijedno! Naime, da potuje ovjeka kao ovjeka, a ne da
ga pita jesi li ti Turin, Srbin, Hrvat, musliman ili ne znam to ve!? Pa mi
ivimo u prethistoriji ovjeanstva, a ne u pret-povijesti. Tako da znate gdje
mi ivimo! Pa, pravite vi taj pokus, vi ste filozofi, to vam mora biti interesant
no, sa susjedima, s prijateljima, malo uz aicu, pa ete vidjeti dokle to see.
Pa to je katastrofalno, da! Kako e se onda netko boriti za svoje graansko
pravo, a uope ne zna to je graanin! Zato ni nema nikakvoga graanskog
otpora, kako se ono veli, u ovome to se tu dogaa. Jer nemamo ni graane
niti graanstvo niti graanski duh. Dakle, nemamo Europu, a govorimo stal-
no o Europi koja je tamo nekakva apstrakcija.
Dakle, evo, beskonana vrijednost subjektiviteta i pravo subjektivne volje,

pazite, pravo mene kao pojedinca. To je ono to onda Marx kasnije kae,
sloboda svakog pojedinca uvjet je za mogunost slobode svih, a ne obrnu-
to! Nema najprije slobodne drave, pa onda ja kao slobodan. Slabo je to!
Jer, princip slobode sam ja kao graanin. Pazite, mi ne znamo niti to je
suverenitet! Pa, o tome je Rousseau pisao prije 250 godina! A ovaj kod nas
misli suverena drava! Ma, kakva drava! Suveren je graanin u dravi.
Graanin! Ja sam suveren. Ja odluujem naravno, kad bih mogao, a ne
u ovakvim uvjetima. Neete valjda to zahtijevati u faizmu!? Ali pojedinac
kao graanin garant je suvereniteta jedne zemlje. Pa, to se naravno u praksi
i dogaa! Kad netko napada tu dravu, onda ja kao pojedinac i branim tu
dravu, svoju zemlju. Pa ba onda i zato bih ja trebao odreivati kakva je to
drava, kakva je to vlast, kakav ivot, to ga ivim, to rade sa mnom, i tako
dalje. Ja sam garant suvereniteta zemlje, kao graanin.!
Dobro, vratimo se na pravo subjektivne volje, to se onda naravno,
mi sad interpretiramo Hegela potvruje i ima da se uvijek odjelovljuje
kao okosnica modernoga graanskoga pojma humaniteta i demokracije. I
moemo to sad tu kazati, u tom kontekstu, najvii domet graanskog duha,
iji je reprezentant upravo Hegel do posljednje konsekvencije. Njegova Fi-
lozofija prava je tu apsolutni vrhunac, kad to itate. Ti dodaci, Zustze, mogu
vam sa svoje osobne strane rei, za mene je taj cijeli problem prezentniji, ne
samo po paragrafima Hegelove Filozofije prava, nego ba po tim dodacima.
Pazite, na marginama, Hegel se, kad je doao kui, sjetio da neto nije objas-
nio, pa je to napisao, dodao cijele komade, i to je objavljeno, to su dopune
prve klase.
Dobro, bitna deviza toga duha naime, graanskog duha, naravno, s
Hegelom, i to je taj europski duh jeste: koliko prava, toliko i dunosti, a
koliko i dunosti, toliko i prava! Pa, sad se okrenite oko sebe, ivimo li mi to u
Hrvatskoj? Pa gdje? Onda bismo mi imali pravnu dravu, tj. vladavinu prava.
Mi smo jo 200-300 godina zaostali!?
Da, koliko prava, toliko i dunosti. Koliko dunosti, toliko i prava. Ili, sad
emo kazati: ovjek bez prava ili bez osnovnih sloboda jer pravo je prvi
oblik slobode ne moe biti odgovoran za svoje ine i radnje. I to je situaci-
ja u kojoj mi sada ivimo. Ja sam nekada pisao, da probam malo prosvjetitelj-
ski djelovati na ovu nau sredinu, pa to nije upalilo, kad sam rekao: Bez prava
nema moraliteta. Nitko ne razumije. Ve je Schelling o tome govorio, a pogo-
tovo Hegel koji sada toliko temeljito raspravlja o tome u svim dimenzijama.
Jer to je zapravo pretpostavka mogunosti moderne suvremene demokracije,
mogli bismo rei: europske kad bi je bilo! Premda su Europljani zapustili

te svoje principe! Oni su ja to kaem spekulativno zaboravili tu svoju
budunost, pa ive u prolosti. Nitko ne moe biti odgovoran za svoje ine,
individualne vlastite ine, ako nije priznat kao pravno bie, slobodno, priz-
nat kao takav, dakle ako nema pravne osnove koja mu to omoguuje. Prema
tome, pravo je osnova mogunosti moraliteta, u ovom kontekstu. Nije Hegel
bez razloga vidjet emo kasnije izdigao sm pojam prava pa imate
prvi stupnj: formalno ili apstraktno pravo, drugi stupanj: moralitet, trei stu-
panj: obiajnost, koji znai jedinstvo prava i moraliteta: bez jednoga i drugo
ga nema obiajnosti, obiajnost je rezultat ovoga pravno-moralnog naina
ivota. Pri emu se rauna, naravno, ne u horizontu mene kao osobnosti,
kao pojedinca, nego u cijelom totalitetu mojega ivota, socijalnih odnosa,
ekonomskih, politikih. To je filozofija prava. Nije bez razloga Hegel tom
svojem djelu dao taj naslov ne vie moralitet, to mu je jedan moment, a
kad je rekao filozofija prava, smatra da se to pravo mora odnositi na cijeli
na ivot kao pretpostavku mogunosti cjelokupne strukture naega ivota,
o emu je sad cijela ta struktura kod njega na djelu, pod firmom filozofije
prava. A on govori o Staatswissenschaft, o znanosti drave. Naravno, sve je
implicirano tu, obitelj, graansko drutvo, drava, svjetska povijest, i tako
dalje.
To ujedno implicira i stav da nema nikakve objektivne slobode u kojoj bi
subjektivni moment bio anuliran. Pa, kakva je to sloboda? ega? I koga tamo
to tangira ako ja nisam slobodan u toj slobodi? Pazite to! Onda imate slobod-
nu dravu! To je apstrakcija! Pa, drava je moj neprijatelj. Otkud ona mora
i moe biti moj prijatelj? Pa, dobro je Marx rekao, to je prividna zajednica.
Jer, nema pravu zajednicu mene s tobom, nego preko drave koja je onda
samo takav garant da se mi meusobno ne pokoljemo. Tko vlada dravom?
Dajte, razmislite! Posebnost vlada opim to je drava! Ne postoji drava, a
da nije klasna drava od Platona do danas. Prema tome, zato bi za mene
to bilo toliko vrijedno i znaajno!? Platon je jo imao pravo, on je dobro
formulirao: ako ta tri stalea dobro harmoniraju, onda imamo pravednost.
Pazite, pravednost je princip te takozvane idealne drave, ili rezultat! A kakva
pravednost, gdje je pravednost u naem ivotu, to su komine stvari. Pa onda
kae Rawls, kad govorio o pravdi: to ete nai u kapitalizmu!? Kakve su to
nebuloze? U kapitalizmu pravda i pravednost... to su gluposti, iste ideoloke
frazetine!
Dakle, drava tu sad nije nikakav veliki princip, recimo Hrvati su jako za-
dovoljni to imaju svoju dravnost, dravu, i tako dalje... A zato taj Kangrga
nije posve slobodan u toj slobodnoj dravi nego je ak nepodoban, ako ba

hoete, polu-nepodoban. Imamo Hrvatsku! A tko to ima? Ovaj mali na
ulici? Ma nemoj mi rei! Imamo dravu! Ma, dajte, nismo djeca! Ne moe
na taj nain ivjeti i misliti.
Hegel je sve te stvari objasnio do posljednjih konsekvencija, zato je to sr
toga objektivnog duha, u smislu ovog graanskog duha, europskoga na-
ravno, u njegovo vrijeme nakon neposrednog prevrata. Ma, ne nakon... on
ivi u revoluciji! Ti deki su imali privilegiju da su ivjeli u revolucionarno
doba. Rekli smo ve, to implicira stav kako nema neke objektivne slobode u
kojoj bi subjektivni moment bio anuliran, u kojoj svaki pojedinac ne bi kao
ovjek i kao graanin bio slobodan, odnosno, nema slobode drave, drutva,
naroda, institucije, partije, bilo koje zajednice, crkve, i tako dalje, bez slobode
ovjeka u njegovoj posebnosti i pojedinanosti. A to znai ovjek! ovjek
nije neki abstractum. ovjek kao ovjek je concretum Milan Kangrga, a ne
nekakva nebuloza, apstrakcija, i kao takav ivi uvijek u konkretnom ivotu,
odreenom. A tko je Kangrgi kriv da ivi ba u toj dravi, a nije roen kao
Parianin. Ja sam roen u Zagrebu, ali to mi ba i nije puno pomoglo. Dobro,
sve e to rijeiti na gradonaelnik Milan Bandi, na deec-Zagrepanec,
jelte... [smijeh u publici]
Inae bi to bilo vraanje na bilo koji preivjeli oblik gospodstva, des-
potizma, tiranije, ili pak, u svom filozofijsko-teorijskom pogledu, zaista na
taj, dobro shvaen, platonovski kolektivitet, bez ikakva znaenja i vrijednosti
pojedinca. To je, recimo, jedno mjesto koje ete nai u Hegela, ja sam to ak
jednom citirao tamo, pazite, imate jedno desetak mjesta Hegelovih, gdje on
kritizira Platonovu idealnu dravu, i to samo na jedan nain. A to se ujedno
odnosi na ovaj na ivot u 20. stoljeu kolektivitet kao princip, a pojedi-
nac ne igra nikakvu ulogu. Pazite, u kolektivitetu pojedinac ne igra nikakve
uloge. To je rodovsko-plemenski mentalitet. To je, naime, bitna karakeristika
suvremenoga totalitarizma. Naravno, neemo to sada poistovjeivati s Pla-
tonovom idealnom dravom, ali to je ve ono zrno koje je tu miljeno kao
dobro uhodani suvremeni kolektivitet kao princip, a ne ti kao pojedinac u
tom kolektivitetu. Tada smo u despotizmu, onda je to etatizam. Nee drava
mene spasiti. Dakle, samo obrnuto samo zato to je ovjek-pojedinac
kao takav slobodan, slobodna je i ta takozvana zajednica. Pazite dobro, nije
drava tu kao neka prirodna zajednica, kako bi se reklo nemojte se dati
zavarati od Tumanove Hrvatske demokratske zajednice, HDZ, to vai
samo onda ako ono D bacite van, pa imate, Hrvatska zajednica! To je
on dobro smislio. On je mislio na rodovsko-plemenski sistem, gdje e on

biti poglavica, poglavnik, poglavar, a ono demokratski je za ukras, je li, za
Europu. Hrvatska zajednica, to je rodovsko-plemenski sistem u kojem vla-
dam ja kao Tuman, kao poglavar ili poglavnik, a demokratska je ukras za
vani, ali dobro je smiljeno. A tako se i vladalo, i tako im je sve i dalje, jer i taj
takozvani Sanader isto samo hoe glumiti pred Europom, jer on je sad malo
finiji deko, a princip je isti. Sluajte radio i televiziju i gledajte! Pa, zapiite
si odmah datum da znate, kad je netko meu tim hadezeovcima spomenuo
graane!? Kad i taj Sanader spominje graane? Pa, samo sluajno ako se
zabuni! To moe samo biti la! Hrvati i Hrvatice... to vam je Tuman.
Pazite, ja ne trebam biti ni graanin, pa to je ve sadrano u dravljanin,
ja sam kao graanin nuno i dravljanin jedne drave. Kao graanin, to je
pretpostavka da mogu biti dravljanin. Ja se moram pokoravati svim zako-
nima jedne drave, ja se mogu ne slagati s tim zakonima, a onda se moram
iseliti, razumijete, ja ne priznajem zakone ove drave. U redu, onda idi van,
pa nai nekakvu drugu dravu! Ali, dok sam ja dravljanin neke drave, ja
se kao graanin moram pokoravati njezinim zakonima. Ako ih krim, ja bi-
vam kanjavan, s pravom! Dobro, ali to je cijela pria! Ali, to je sjajno ako
tu ostane na tome, pazite! Ali ta onda kad ja ne sudim tebe zato jer si Hr-
vat, a sudit u te ako si Srbin!? Jesi ti onda graanin, dravljanin, graanin
te drave!? Nisi! Onda on moe frazirati meni ta god hoe, a dao je pobiti
Srbe i tjerati, i tako dalje. Nemojmo sad, meni je to ve smijeno govoriti, pa
to je ve na djelu svaki dan, to ak i televizija govori, svaki ovjek, dijete ve
zna. Sve konano dolazi na vidjelo. Sad smo ve doli ak i do tih transkri-
pata, to je ono, zaklela se zemlja raju da se sve tajne saznaju, to je narodna
poslovica. Dobro, sve e doi do spoznaje, samo, to po mome sudu ako
hoete da vam ja ovako kaem nita ne znai to to emo sve doznati to
se dogodilo.
Idemo dalje! Dakle, momenti objektivnog duha jesu: apstraktno ili formal-
no pravo, moralitet, tj. moralnost, i obiajnost, koji su stupnjevi razvoja ideje,
kako bi rekao Hegel, po sebi i za sebe, slobodne volje. To je ta dimenzija. U
objektivnom duhu govorimo o slobodi, odnosno, slobodnoj volji. Stupnjevi
slobode ili slobodne volje jesu pravo, moralnost, obiajnost. Hegel e kasnije
dodati i to povijest, Geschichte, to je, kako on veli, svjetski sud, Weltgeschichte
als Weltgericht. Radi se ovdje o pojmu slobode u bitnoj svojoj razlici spram
feudalnog privilegija. Bitni odnos feudalizma je privilegij. Graanin s Fran-
cuskom revolucijom nastupa s pojmom prava, ja sam pravna osoba to
znai: priznata kao takva u odnosu na svakoga drugoga, pa je sud uvijek ono
tree, izmeu mene i tebe, kad se sporimo o bilo emu.
Dobro, ja sam o tome pisao, pa su me izrugivali. Imate, to samo Englezi
imaju ono, sudac metne periku, i onda dva odvjetnika, jedan brani, a jedan
tui. Bio sam deko, pa si mislim, kakva je to makarada s perikama! A to je
garant da taj sudac nije John Johnson, nego predstavnik vladavine prava. To
znai kao ona narodna, ni po babu ni po strievima. On je javna osoba, a
ne moe biti privatna osoba da bi bio arbitar za dvije privatne osobe. On je
ono tree. Prema tome, to je pravo. A ako hoete sad ovo, Voltairea su, kakav
je ve bio komiar i zafrkavao je neke velikae, pazite, 18. stoljee, sredina,
i lijepo je taj grof poslao svoje sluge, doli su tamo u kavanu pa su ga ispre-
tukli. I ta je sad taj Voltaire mogao napraviti!? Potuiti se? Komu? Ovom
istom? Ha-ha! Nema! To je ta privilegija. Ovaj je privilegiran, a ovaj je neki
filozof, ali to mu to vrijedi!? to ti vrijedi da bude veliki filozof kad e te
pretui ovi, je li, neemo sad rei kako se zovu...
Dobro, dakle, pravo je nov oblik drutvenosti, bitan, za razliku od privi-
legija. Ima jedna druga stvar do koje mi jo nismo doli niti u teoriji niti u
praksi ugovor! Pazite, ugovor! Kapitalizam i graansko drutvo u cjelini,
raspada se istog asa kad se to prekine. Taj pravni odnos, to vam je stalno na
djelu. On mora dati ostavku, hapse ga, on propada, pazite, zatajio je porez...
Pa, Al Cappone nije kanjen zato to je ubijao kao ef gangsterskog klana
nego jer nije plaao porez! Tu su ga zatvorili. To je genijalno! Dakle, pravo
je pretpostavka mogunosti funkcioniranja kapitalizma i graanskog svijeta
u cjelini. Kad to ne funkcionira, onda se sve odmah rui. To je princip kapi-
talizma koji se, dakako, izigrava na sve sve strane, dakle, princip graanskog
prava. Po tom principu mogli su sruiti u Americi Nixona, kao predsjednika
predsjednika najvee sile na svijetu, ne!?
Dobro, rekli smo to, za razliku od feudalnog privilegija, pravo je oblik
slobode, kao osnova tog drutveno-politikog odnosa. Pri emu je tu, na-
ravno, miljeno prije svega pravo na prisvajanje vanjskih stvari, u tom rano-
kapitalistikom drutvenom odnosu dakle, uzajamno priznavanje osoba
kao privatnih vlasnika. Mi smo u kapitalizmu pravno priznate privatne osobe.
Dakle, utoliko su onda momenti ovog privatnog ili apstraktnog prava, to ga
sad odmah detektira Hegel prije svega taj ugovorni odnos. Kad Hegel
kae, pazite, kad Hegel kae apstraktno naglaavam: formalno i apstrakt-
no pravo pazite, to nije bez razloga, tu je vanjska stvar medijum toga od-
nosa, ovo konkretno je tu medijum, a nije medijum ovjenost. To se odnosi
ve na moralitet. Kad mi nastupamo kao linost, ne kao pravne osobe, nego

samosvjesna ljudska bia, odgovorna za sebe, kao takve, i tako dalje. Prema
tome, ovo formalno ili apstraktno pravo, tu se misli: medijum je stvar preko
koje mi suraujemo. A tu je cijeli problem politike ekonomije, ve je Hegel
prvoklasno doao do toga, to je onaj paragraf 67 njegove Filozofije prava, koji
onda takorei doslovno prepisuje Marx u svome Kapitalu. Ta razlika izmeu
jednog kapitalistikog, graanskog odnosa, i jednog ropskog i kmetskog, u
feudalizmu. Prema tome, radnik mora biti to je bt sad toga radnik
mora biti slobodno bie, koji slobodno, u ugovoru, prodaje svoju radnu sna-
gu kapitalistu. Pa Hegel kae: ne prodaje sebe u cijelosti, onda bi bio rob,
nego na ugovor! Ako ne eli biti vie, on d otkaz i odlazi, i tako dalje. Dakle,
to je sad graanski sistem odnosa izmeu radnika i kapitalista.
Dakle, rekli smo, to mu je pravo apstraktno zato to je vanjska stvar me-
dijum odnosa osoba, a ne jo oni sami, kao subjekti ili linosti ili osobnosti,
u svojoj ovjenosti. Pazite to je tu reeno: kao privatni vlasnik svoje radne
snage ili kapitala, vi ne nastupate jo kao cjelina sebe kao ljudskog bia. Pa
to uope nije u komunikaciji. Ti si samo u ugovornom odnosu tzv. radnog
odnosa, ali ne kao ovjek. Pa, nije onda vano sad kakav si ti ovjek i kakav je
kapitalist ovjek. To uope ne ulazi u taj odnos. Dakle, zato je to apstraktno
i zato je to formalno pravo. Pravo se misli ve na takav nain da je tu ovjek,
kao ta pravna osoba, slobodno bie, to u feudalizmu nije. I to je jo vano,
ono to smo rekli s Voltaireom, on nema instanciju na koju se moe pozvati,
kao arbitra za potvrenje svoje stvari. Dakle, njegovog prava koje on misli
da ima. Zato je sudstvo ono tree, neutralno (ako to jeste), koje onda mora
biti apsolutno neutralno. To, dodue, ono najee nije, ali to je druga stvar.
Ali ima uvijek barem kao princip dunost da ga netko iskoristi kao to su oni
novinari iskoristili protiv Nixona.
Dobro, dakle, tu je rije o posjedu i vlasnitvu. Zatim ugovor koji ima da se
bespogovorno potuje, u odnosu na koja odreenja postaje mogue kako ne-
pravo znai, imate pravo i imate odmah ujedno suprotnost tomu, nepravo,
pa se to odmah diskutira o tome tako onda i prekraj prava, a onda to
znai i zloinstvo, ubojstva, i tako dalje. A onda imate i kaznu kao odmazdu.
Sve to spada u taj pravni odnos kod Hegela. To je jedna stvar koja je povezana
uz tzv. moralni problem kazne. Koliko kazna ima moralni kontekst, koliko
se moe o zloinstvu, prekraju i tako dalje, govoriti u moralnom aspektu,
a on dobro to tamo pie. Dobro, tu postoji jedan naizgled paradoksalni stav
Hegelov: zloinac ima pravo da bude kanjen! Zato? Jer kad je kanjen za
zloinstvo, kad ga izvri svojom kaznom, koja je njemu, recimo 10 godina zat-
vora, kad izie, vi njemu nemate pravo vie govoriti da je on zloinac. On je
svoje odsjedio, i on ima pravo na to. Pazite zato! Da se sauva njegova linost
kao ovjeka! Jer, ako je napravio neko zloinstvo, nije negirao cijelu svoju
linost kao ovjeka. On se moe time iskupiti, pa to se i dogaa, pa se kae,
pravio je pa je napravio jedan vei ili manji prekraj, pa ak moe i nekoga
ubiti, a da nije htio, i tako dalje, dobro, ali on ima pravo da bude kanjen.
Pazite, to je sjajno: pravo na kaznu! Ta Hegelova teza esto zbunjuje.
Samo da sad jo ovo kaemo, tu je sad ta slobodna volja koja ve na stup-
nju toga pravnog odnosa ili oblika, kao bitnog drutvenog odnosa pazite
dobro, drutvenog odnosa, a ne jo ljudskog, vlasnitvo kao drutveni odnos
osob pomou ugovora to je neto to se jo i danas ne razumije. Ve
je Hegel o tome govorio, onda ne moramo ponavljati: politika ekonomija
kapitala, a na politiar veli, samo neka nam oni sa Zapada donesu kapital!
Oni dakle misle da je kapital kinta, da mu donese to vie novaca, gotovog
novca, ne!? Da, svakako, pa onda e on to potroiti na svoje ljubavnice ili na
svoje unuke... A nije! Kad uvede kapital, onda si uveo kapitalistiki odnos,
kapital je odnos, drutveni, totalni, kompletni. To je kapitalizam. On pokriva
sve u naem ivotu. Prema tome, ne moe ti uvesti kapital bez kapitalistikog
odnosa. To su nebuloze! ak su nekadanji takozvani marksistiki ekonomi-
sti ovakve nebuloze zastupali, pa to je bila sramota. Znate to su radili? Izba-
cili su prvu glavu Kapitala, da su to hegelovske nebuloze kod Marxa.
Dobro, dakle, rije je o drutvenom odnosu, o mojem, koji, kad izrasta
u ljudski odnos par excellence, jer sad ovdje moj kapitalistiki odnos ini
par excellence totalni ljudski odnos. Pazite, ja mogu biti siromaan ili bogat,
ali ivim kao kapitalistiko bie, u odnosu pervertiranosti totaliteta mojega
ivota. To je to otuenje, postvarenje mojega ivota o kojemu onda Marx go-
vori. Dakle, pravni odnos ili pravo kod Hegela jo je fiksiranje prvog, u histo-
riji, pravnog odnosa slobode, jer sam ja ve kao pravna osoba slobodno bie.
To je rudimentarna pretpostavka svega ostaloga za ovaj suvremeni dananji
ivot. Vlasnitvo, dakle, kao drutveni odnos osoba pomou ugovora, postaje
neto realno samo kao predmetni odnos. Pazite dobro, tu je Hegelova kritika
Kanta, njegova pojma moraliteta, koji se ne zove vie puki odnos nego pred-
metni odnos. Pazite, predmetni! Gdje moj odnos nije vie puka apstrakcija, u
bilo kojem obliku. Moe biti u misaonom. Nego ono, u totalitetu, u realitetu
mojeg odnosa prema drugim ljudima. To je predmetno odnoenje, u svakom
pogledu. Dakle, predmetni odnos kao predmetna djelatnost.
Kad itate Marxa, onda prva teza o Feuerbachu, pa e vam onda rei: s je-
dne strane, kritiki spram takozvane metafizike, a s druge strane, ne zna da je
to utopijska ili spekulativna pozicija, gdje kritizira materijalizam, ukljuujui i
Feuerbachov, gdje su objekt mislili kao puku kontemplaciju, a ne kao realan,
djelatni, drutveno-ekonomski odnos. Dakle, djelatnu stranu razvila je, kae
Marx, klasina njemaka filozofija, a ne materijalizam i Feuerbach. A to je taj
predmetni odnos kao predmetna djelatnost u kojoj, prema Hegelu, i ovjek
kao slobodna volja postaje sm sebi predmetan. To jest, postaje predmetno
ili opredmeeno bie. Tu je na djelu historijski proces opredmeenja kao
samoodjelovljenja: Ja se potvrujem kad bismo to rekli najapstraktnije
kao proizvoditelj sma sebe i svega oko sebe, proizvodim svoj ivot i sve dru-
go, radim i djelujem koliko mogu, u onom to jesam. Ali, kao djelatno bie!
Tu je implicirano toliko toga! Hegel pravi ironine primjedbe, kad netko
veli, kako veli Zagorac, Je, pa nisam ja kriv, nisam ja ni delal, nisam ja
ni naprvil, ne! Onda Hegel veli, pa ba zato si kriv! Zato? Pa, morao
si neto napraviti protiv zla ili protiv onoga to tebe tue, i tako dalje. A mi
Zagrepani i Zagorci velimo: Ne bi se tel vu to meati! E, pa onda se
nemoj meati, pa se buju u tebe meali, u tvoj ivot, pa si zato unaprijed na-
drljao za to svoje nemijeanje! Hvala lijepa za danas, sad moramo zavriti
jer e mi opet Mikuli rei da sam tri minute pretjerao!
Kolegice i kolege,
proli puta smo ve doli, s Hegelom, do takozvanog objektivnog duha, pa

je bilo govora o tom prvom stupnju formalnog ili apstraktnog prava, a danas
emo govoriti o drugom stupnju, moralitet i potom obiajnost. A sada, da
pokuamo kompletirati neke stvari.
Dakle, da odmah idemo na posao! Hegelovo odreenje moraliteta, rekli
smo o pravu smo govorili dovoljno, moda malo i previe s obzirom na
neke nae, ovdanje aktualne probleme ali sad, Hegelovo odreenje mo-
raliteta kao drugog stupnja ili momenta objektivnoga duha, glasi ovako, da
ga citiram: Moralno stanovite jeste stanovite volje ukoliko ona nije samo
po sebi nego i za sebe beskonana. Tu je ova njegova razlika izmeu an sich
und fr sich, koja za Hegela, u tom kontekstu, znai zapravo cijelu historiju.
Tako da e Hegel rei, ovjek je po sebi, tj. po pojmu, takav i takav, ali za
sebe mora to tek postati. Dakle, i sa ovim stanovitem volja nije samo po
sebi nego i za sebe beskonana. Ta refleksija volje u sebe i za sebe, postajui
identitet spram bitka po sebi i neposrednosti, kao i spram odreenosti koje
se pri tome razvijaju, odreuje osobu kao subjekt. I sad, da se podsjetimo,
pojam Person, osoba, ovjek, kotira ovdje u pravnom odnosu, dakle, u tom
formalno-pravnom, apstraktnom pravu, ovjek je tu Person, osoba. Ali
u moralitetu se on pojavljuje kao taj subjekt u smislu linosti ili osobnosti
(Persnlichkeit) pa prema tome, u tom kontekstu, nije identino rei osoba i
linost, tj. osobnost. Rije je dakle o subjektu koji ovdje u odnosu na pravo,
umjesto da bude samo pravna osoba, a to je ono apstraktno ili formalno
pravo, to je samo formalno-pravno bie, to znai, kao privatni vlasnik, koji
kao takav nema i ne mora da ima svojstva ovjeka kao subjekta koji ljudski
odluuje o svojem i tuem ivotu, jer je upuen prije svega samo prema sebi
samom kao svoj vlastiti jedini pravi, i to sada, bitni predmet.
Kad to kaemo, imamo u vidu ono to je ve puno puta naglaeno.
Naime, Hegel na taj nain naglaava ono to se rekli smo to ve po
prvi puta u svome rudimentarnom obliku pojavljuje kod Sokrata, s njegovim
demonom, gdje se ve tu utvruje da je, zapravo, ta moralna svijest
zapravo samosvijest. Podizanje svijesti na nivo samosvijesti! To je dobiveno
ovim stupnjem, moemo sad tu kazati, objektivnog duha u liku moraliteta
(moralnosti). Tek tu hoe naglasiti Hegel, on ak naglaava na mnogim
mjestima, da je to bt novog, modernog duha tek tu, dakle, pojam samos-
vijesti pretpostavka je mogunosti za ovjekovu odgovornost prema sebi i
prema drugima. To je taj subjektivitet koji odluuje na nivou samosvijesti.

Zato e Hegel u tom smislu kazati, vidjet ete odmah iza toga, Hegel govori
o epohalnom dostignuu moraliteta, mislei pri tome prije svega na Kanta
i Fichtea, kao onaj stupanj to ga itava historija ovjeanstva, a naroito
etike, jo ne postie do kraja, pa onda on to naziva epohalnim. ak Kantov
pojam dunosti, i tako dalje, ali ujedno, i to emo sad pokazati, odmah ide
na ukazivanje dosega, dometa, granice i ogranienosti tog pojma moraliteta i
onog podruja to ga taj moralitet, moralnost, pokriva, i to on uope znai.
To je bitni moment koji se tako esto ne respektira, ali o tome emo govoriti
malo kasnije.
Dakle, time je zadobiveno stanovite samosvijesti kao osnova onoga to
ve Fichte govori, u identitetu samodjelatnost-sloboda. To je nivo o koje-
mu je tu govor. A sad pazite, cijelo podruje objektivnoga duha u Hegela
je podruje volje. To je ve s Kantom naglaeno. Naime, kad govorimo o
volji, ak ne treba ni rei slobodna volja, to je tautologija. Jer, volja je ve
po Kantu svrhovito htijenje, dakle, pojam slobodnoga tu je ve impliciran.
Onda moemo govoriti o slobodnom htijenju, pa je to volja, ali pazite, volja
za Kanta zapravo je praktiki um. On bi isto tako mogao pisati kritika volje
a ne kritika praktikog uma. To je naime isto. Ali on ima cijeli koncept, kao
to znate, isti um, praktiki um i, kao trea, ona rasudna snaga. Dakle, sada,
kao subjekt, kad smo ve doli s osobe na subjekt, do moralnog subjekta
on zna za sebe kao slobodnog. I tu poinje sloboda. To je ono mjesto koje
se tako esto ili ne razumije ili se hotimice zaobilazi. ak e i Marx zavriti
svoj Komunistiki manifest onim stavom da je sloboda svakog pojedinca uvjet
slobode za sve. To znai: nema slobode ako ja kao pojedinac nisam slobodan.
Pazite, sloboda poinje u meni i sa mnom. Tako da bismo u konsekvenciji
mogli kazati: ako netko u svome ivotu nije doao do nivoa samosvijesti, do
sebe kao moralnog bia, u ovom, recimo, hegelovskom smislu, taj nije ni slo-
bodan. Mi bismo obinije rekli ovo: on ne dri do sebe kao ovjeka. Pazite
sad, tu je veliki problem, to moete svaki dan eksperimentalno potvrivati
oko sebe. Ako netko ne potuje sebe samog, kako e potovati drugoga? Pa
toga imate svaki dan tu oko nas. Ako ne potuje sebe, u ovom kontekstu,
kao moralno bie, to je onda jo predsokratsko doba obiajnosti. Ima He-
gel zajedno sa Goetheom onaj poznati stav: za komornog slugu nema junaka,
ne zato to taj ne bi bio junak nego zato to je ovaj bio i ostao samo komorni
sluga, pa toga svoga takozvanog junaka gleda samo u horizontu onoga to
je on sm. Pa onda on misli, pa ta sad tu junak, znam ga ja, doe kui,
pijan, pa se kurvao okolo, pa onda povraa, pa i na zahod mora ii... Pa on

je isti kao i ja! Tako taj komorni sluga gleda jednoga Shakespearea, Goethea,
Hegela ili Napoleona, i tako dalje. Hegel to naziva podla svijest.
Evo, time volja, to jest, sad smo to rekli, kao subjekt on zna sebe kao
slobodnog, to jest, sloboda jeste u njemu, i tu ima ona svoje podrijetlo, on
je njezino postojanje i ona je njegovo postojanje. To ide tako daleko da se
onda kae: ovjek je po svojoj bti slobodno bie. To mu je ve i Rousseau
rekao, ovjek se raa slobodan, ali to sve je tu dovedeno do kraja. Time volja
postaje za sebe beskonanom, dakle, postaje onime to bismo tu sad nazvali
idejom, ili kako Hegel naglaava pravom subjektivne volje da ima svoj
zbiljski opstanak u svijetu, da vai ili vrijedi kao neto zbiljski priznato, dakle
nezaobilazno, vano i odluujue. Prema tome, ako vas netko ne prizna kao
slobodno bie, onda nema slobode. Pravo slobodne volje, to Hegel hoe
naglasiti na priznanje! Ako nisam priznat u nekom drutvu, onda nisam
vie slobodan. To je onda i despotizam ili ima i drugih termina za to. U tom
kontekstu su priznanje i samopriznanje za Hegela kljuna odreenja u kojima
on vidi ak jedan od bitnih poriva ili poticaja koji upravljaju pojedincem u
cijeloj historiji.
Dobro, taj subjektivni moment slobode, dakle, biti slobodan u sebi, ta
bitna karakteristika, kako bi rekao Hegel, modernog europskog ovjeka, u
svome vlastitu svijetu, predstavlja preduvjet za svaku slobodu, to jest, da prije
svega ja, kako Hegel to kae, postavljam ono to se odnosi na mene, a ne da
mi to netko drugi odreuje. To je pitanje samoodreenja. Taj pojam smo ve
navodili, pojam Selbstbestimmung, kod Fichtea znai Selbstverwaltung, samou-
pravljanje, dakle u socijalnom kontekstu. Samoodreenje je moje vlastito
samoodreenje kao ovjeka, kao ljudskog bia, a u socijalno-historijskom,
politikom kontekstu, to znai upravljati samim sobom. Selbstbestimmung u
tom historijskom kontekstu ne znai nita drugo nego samoupravljanje. O
tome smo govorili, tako da sam Fichtea proglasio prvim teoretiarem sa-
moupravljanja.
Dakle, rije je o onome to se mene tie, to se na mene odnosi, pa i na
sve drugo, to onda Hegel naziva modernim. Hegel u tome vidi modernitet.
Ve mu je Kant to sve dobro osvojio filozofski, u svojoj Kritici praktikog uma,
jer tu ovjek ve dolazi do toga, kako se veli, da se postavlja na svoje noge i
da suprotno onom kopernikanskom obratu, kako se obino govori, Kant ne
pravi nikakav kopernikanski obrat, nego suprotno, ovdje se sad svijet okree
oko ovjeka, a ne oko Sunca. Sunce je moj objekt u tom smislu. To Hegel
zove modernitetom. A to znai modernitet? Upravo to da je ovjek u svo-
joj linosti, u svojoj ljudskosti, sad moemo rei, ono najbitnije sve se
dogaa za njega i po njemu. A sad imate te takozvane postmoderniste,
je li! Taj postmodernizam ide na negaciju moderniteta u kojem je ovjek
sredite svijeta i svega onog najbitnijeg za njega ukljuujui dakle to
samoodreenje i odgovornost za sebe i za sve drugo. Pa, sad ja postavljam
pitanje: to je sad sve toliko vano ako nije vano za ovjeka. O emu je onda
tu rije? Pa dobro, ako sad netko hoe iz toga praviti nekakve svoje karijere,
neu vrijeati, ali postmodernizam moe biti samo negacija moderniteta. A
to su ve i Kant i Fichte, to je ta moderna, koja svojim pojmom i zbiljom
znai ono to graanski svijet, naroito s Francuskom graanskom revoluci-
jom, donosi sa sobom. To je onda poslije ta sloboda, jednakost, bratstvo,
to su te parole Francuske revolucije, to je ostalo jo do danas kao jedan ap-
straktum u zraku jer toga je sve manje u svijetu, dok ne doemo u onu crnu
rupu gore... tamo...
Graanski modernitet sastoji se upravo u tom samoodreenju. To znai
ovdje ovo to Hegel govori, u pravu subjekta da, kako on kae, u radnji
nae svoje zadovoljenje i samopotvrenje. I tu poinje cijela pria. A to je,
osim toga, jedna od bitnih naime ne samo jedna od, nego upravo bitna
osnova svega onoga to se moe nazvati modernim pojmom demokracije,
naravno, ako se gleda u njezinom najboljem vidu. Dakle, s ovim i ovakvim
konkretiziranjem moralnog stanovita, za koje Hegel kae, pazite dobro, da
je produkt novijeg vremena kad to kae, onda imajte u vidu da smo o
tome govorili, nije sad tu prvi puta na djelu ta takozvana etiko-moralna pro-
blematika, jer ona poinje ve sa Sokratom, ali s osnovnim pojmom vrline
koja jo nije dola do onog nivoa do kojega tu etiku problematiku dovodi
Kant, gdje ovu vrlinu nadomijeta savjest. To je taj modernitet. Savjest na-
ravno, kao produkt ili, ako hoemo, u identitetu sa samosvijeu. Samosvijest
je sa-vjest. Poslije emo moda, ako stignemo, neto govoriti o tome, kako
na jezik ima sjajnih etimologij, a to je sanskrt, ili indoeuropska osnova. To
je fantastino, svi osnovni pojmovi ili rijei naega ivota proizlaze odatle.
Pazite: svijest, samosvijest, povijest, uvjet, rasvjeta, prosvjeta, svjetlo, itd.,
srodno je s onim veda, vid-, pa dakle u svim naim bitnim rijeima lei to
staro jezino nasljee.
Za Hegela je to produkt novijeg vremena, naravno, a u Kantovoj i Fich-
teovoj etici to dobiva svoj klasini izraz, pa time dolazi Hegel do onog bit-
nog momenta kojim je noeno i skroz naskroz proeto ovo nae moderno
vrijeme, bar u tzv. idealitetu, ovog tzv. europskog duhovnog kruga. Pazite,
ima jedna stvar koja je tu na djelu. Ja sam ve o tome pisao, ako nita dru-
go, bar kao problem ovjek kao vrijednost po sebi, ak moramo rei,
kao jedina vrijednost, ljudski ivot kao takav. To je doseg europskoga duha
modernog vremena koji s Kantom dobiva svoju filozofsku konotaciju, svoje
znaenje, smisao i tako dalje. A zato to govorim? Pa ovi deki koji sad tamo
dolje sjednu u auto pa onda bombom raznesu sebe i druge, to nije europski
duh! To se naziva terorizmom. To se, dodue, moe nazvati kako god hoete,
on moe za neke tamo biti jako znaajan, borba protiv neprijatelja, protiv
Amerikanaca, protiv onoga tko ga porobljava i ugnjetava, i tako dalje, ali
gdje ete to nai u europskom krugu i vrijednostima? Pa, ja nisam itao da je
ijedan Europejac, ak i onaj koji se naziva teroristom, iao na to da bi sebe,
svoj ivot unitio na taj nain za to? To je specifino, ima neto s vjerom,
i tako dalje, ali to je ono to ne spada za cijelu klasinu filozofiju u
ono to se naziva sma bt europskoga duha. A to znai, ovjek kao istinska
i jedina vrijednost, i njegov ivot. Ljudski ivot kao takav!
Zato smo naglasili s Hegelom da je to mogue samo u moderno doba,
doba europskoga duhovnoga kruga. Ja sam to naao i negdje drugdje, pa
sam u svojoj knjizi Etika ili revolucija na 50 stranica pisao o pojmu i problemu
ljubavi. Pa imate tako lijepe stvari, ak u Bibliji, oni psalmi i Pjesma nad pjesma-
ma, kralja Davida, to su gotovo ljubavne pjesme. Meutim, ne samo Hegel,
nego itava klasina filozofija ukazuje na to, pa sam onda naao na primjer
kod Dnisa de Rougemonta, Ljubav i Zapad, pa Erich Fromm, Umijee ljubavi,
i neki drugi pazite, ljubav je mogua tek u moderno vrijeme. Kad se to
kae, to izgleda ovako malo apstraktno, nebulozno, a Hegel je rekao samo to:
samo dvoje slobodnih ljudi moe stajati u ljubavnom odnosu. ta to znai
slobodnih ljudi? Pa to je sloboda od svih vanjskih uvjeta ivota! Onda on
kae, prvi i posljednji ljubavnici starog svijeta, gledano prije svega u tom lite-
rarnom kontekstu, bili su Romeo i Julija. Oni propadaju zato to nisu bili slo-
bodni subjekti da stupe u odnos ljubavi jer su im roditelji bili protiv toga. A
toga imate jo i danas svuda. Pa ne bu se valjda udala za toga... takvog...?
Onda, ako ste Hrvat, ne smijete sa Srpkinjom ili s Muslimankom ili, ne daj
Boe, budisticom, ili obrnuto, i tako dalje. To sam i ja doivljavao kad sam se
vjenavao, i to jo 1948. godine, dakle u doba socijalizma, kad je vaila eman-
cipacija! Uglavnom, to jo uvijek tu ivi, i sad kad se vi idete vjenavati, pazite
dobro koga ete uzeti, nemojte krivoga uzeti, je li, morate dobro paziti.
A to je pitanje, kako Hegel kae, moderniteta: samo izmeu dvaju slobodnih
bia mogua je ljubav! Zato Kant onda insistira na ovjeku kao ovjeku.
To se zove univerzaliziranje etike. Misliti pod time ne samo svoje posebno

odreenje, nego sebe kao ovjeka. Ti kao ovjek, samosvjesno bie, treba
i moe biti subjekt svoga moraliteta i svojega ivota. Eto, to je ta pria. Pri
emu ve Kant naglaava onu svoju bitnu devizu: Du kannst, denn du sollst! Ti
moe, jer treba da... To znai da trebanje prethodi mogunosti.
Dakle, taj sad bismo mogli rei bitni karakter novonastaloga mo-
dernoga senzibiliteta ovjeka, jeste ono pravo, kako veli Hegel. Pazite, pravo,
to citiram, pravo posebnosti subjekta da sebe nae zadovoljenim ili, to
je isto, pravo subjektivne slobode. To je pretpostavka te modernosti, sad
moemo to povezati s europskim duhom, u ovom smislu u kojem smo go-
vorili, to prema Hegelu, svojim epohalnim znaenjem to je opet njegov
stav ini prekretnicu i sredite u razlici starog svijeta i novog vremena.
Hegel tu ide jako daleko pa kae, znali su i stari za slobodu, samo koju!? Pa,
evo u Ateni slobodni atenski graani, a nisu robovi bili slobodni. Tamo
su, dakle, neki bili slobodni; onda jedan je slobodan u, recimo, despocijama,
i tako dalje, a u modernom vremenu ovjek je slobodno bie po svojoj bti
a ne ovaj ili onaj po svojim posebnim odreenjima, nego kao ljudsko bie.
Dakle, ...ini prekretnicu i sredite u razlici starog svijeta i modernog vre-
mena to je taj kljuni moment koji karakterizira ovo to smo nazivali
europski duh u njegovim zaecima revolucionarnog razdoblja Europe.
Dakle, to uposebljenje ovjeka u pojmu dunosti, autonomije, to je na
svoj nain isto tako odluno istaknuo Kant, a Hegel to prihvaa kao znaajno,
dakle dogaa se kao savjest. I to je ta bitna prekretnica u samom konceptu
prije svega etike pozicije, od Sokrata do Kanta, to sam ja onda nazvao: eti-
ka vrline ili kreposti, za razliku od etike savjesti modernog vremena. Savjest
je zapravo to isticanje univerzalnosti principa ovjek kao takav, a ne onoga
to jedna vrlina moe odreivati, i u tome je ograniena, rekao bi Hegel. U
vezi s tim naglaava Hegel, kako, na primjer, stari Grci, pa onda ni Rimljani,
nisu imali savjest. Pazite, to je eksplicitno reeno. Naravno, ne zato to bi bili
nekakva nesavjesna ljudska bia, u tom kontekstu, nego zato to je samonikla
obiajnost u liku, na primjer, polisa, bila taj samorazumljivi objektivni princip
i kriterij za svaku pojedinanu radnju. To je taj princip obiajnosti po kojem
je ovjek odreen iskljuivo kao bie kolektiva, pa mu je kolektiv princip. Pa-
zite, Hegel na moda desetak mjesta, ako ne i vie, kritizira Platonovu Dravu
samo zato to je taj princip posebnosti iskljuen, pa ide na apstraktnost, gdje
je drava princip. Naravno, miljena u kontekstu polisa, gdje pojedinac ne
dolazi do izraaja. On je lan kolektiva, on je bie kolektiviteta.
Naalost, mi imamo toga jo i danas, ali to je sad drugi problem, to su

historijski stupnjevi, od kolektiviteta nadalje. Hegel kae da ovjek postaje
pazite ovo u izuzetku. Kakvom izuzetku! Pa, u izuzetku iz tog kolektiva!
Tako da se postavlja na sebe samog! I to ne samo tako, apstraktno reeno,
nego da je on centar, da on kao takav odluuje, to je ono to smo maloprije
rekli. I tu lei mogunost, pa onda i sm princip slobode u modernom smis-
lu. Dakle, stari nisu imali savjest. Ovdje Hegel ujedno, moemo kazati, na
najfiniji nain produbljuje onu veliku misao klasine njemake filozofije
pazite dobro! o istodobnom, i to upravo modernom, revolucionarnom,
uzajamnom postajanju ovjeka i njegova svijeta. Dakle, shvaeno ve kao
povijesno dogaanje. I tu je razlika izmeu onog to sam naglasio
izmeu historije i povijesnog. Ja sam to napisao tamo u svojoj knjizi Praksa-
vrijeme-svijet, pa su se neki udili, ali svijet je moderna kategorija, ljubav je
moderna kategorija i povijest je moderna kategorija, to nastupa s graanskim
svijetom. A vidimo, i taj pojam slobode, pa onda i savjesti i tako dalje, pa
veli Hegel, stari nisu imali savjest jer im nije ni bila potrebna! Dakle, u po-
vijesnom dogaanju u kojem je ovjek treba rei zapravo ovjenost, kao
njegova bt istinska dubina i vlastitost svijeta, a svijet ili svjetovnost, istins-
ka dubina, horizont i vlastitost ovjeka, i to, moemo kazati, do najintimnijeg
treptaja duha, dovedena ovdje do svog iskona. Tako Hegel na primjer kae
ovo: ovjek kao savjest nije vie okovan svrhama posebnosti, i savjest je
time jedno visoko stanovite, stanovite modernog svijeta koji je doao od te
svijesti do samosvijesti, do tog zalaenja u sebe sama. To znai biti samos-
vjesno bie ili bie koje reflektira o samom sebi, a nije naprosto ivo bie ili,
rekli smo, bie svijesti, za razliku od ivotinje, nego je samosvjesno, linost.
Sad dolazimo ve na ono kljuno mjesto koje moramo naglasiti danas kao
primarnu stvar. Kad govorimo o tom pojmu savjesti kao proizvodu toga
modernog vremena i kao, gotovo, bti toga modernog svijeta, i tako dalje
onda imamo posla s onim to bismo nazvali priznanje ovjeka kao ovjeka.
Na tome poiva Kantova etika. Ja mislim da se upravo taj moment zaobilazi
ili ak ne razumije. Neki moderni etiari danas, ak pozivajui se na Kanta,
to je apsurdno, tuku Kanta u sr i degradiraju ga jer negiraju njegove kljune
stavove: nisam ja ovjek samo zato to sam otac, nije ena ljudsko bie zato
to je ena i to ima djecu, nisam ja ovjek po tome to sam prijatelj ili nepri-
jatelj, da ne govorimo o nacionalnom odreenju, to je jako aktualno u ovom
naem okruju, nego kao ljudsko bie, ovjek kao takav. Prema tome, to je
ovo priznanje ovjeka kao ovjeka, to je osnova moderniteta. To to se taj
modernitet, iskazan ovdje na najvii klasian nain, na najviem duhovnom

nivou u klasinoj filozofiji, ne respektira ili se zatire ili ne dolazi do izraaja,
to je pitanje odreenog vremena o kojem bi trebalo posebno govoriti. Kao
to Francuzi poinju sa svojom revolucijom pa su onda do danas sve to
kompletno zaboravili. A ja sam rekao, zaboravili su svoju budunost, to jest,
upravo taj utopijski moment, ili ako hoemo, spekulativni moment. A za-
pravo su oni to to su danas kao graani tek postali, pazite, postali po svojoj
budunosti koja je Francuska revolucija. U feudalizmu to nije bilo, pa onda
ima onaj moj primjer, Voltaire, kritizira nekakvoga plemia, i ovo i ono, a taj
je poslao svoje sluge, tamo u kavanu, pa su ga dobro izdevetali. Sad bismo
mi onda rekli, pa zato se taj Voltaire nije tuio! Komu? Pa, nije imao komu,
nije bilo instance za takvo to! Nema prava, nema suda, pa tek onda dolazi
ona perika kad John Johnson prestaje biti privatna osoba i postaje sudac,
predstavnik vladavine prava, a ne privilegije. A Voltaire se nije mogao tuiti
kome bi? Caru, kralju, tom plemiu? Prema tome, morao je utjeti, makar
je bio velik filozof, kritiar, i tako dalje. Dakle, to je taj prijelaz iz feudalizma
u graanski svijet, a danas su i Francuzi to zaboravili.
Sad moramo zaista upozoriti to mi je jako vano, jer to hou rei ba
vama kao filozofima i kao buduim filozofima ili barem intelektualcima
da ne pravite greku kao mnogi, pazite, to je gotovo alosno gledati na to
se srozala ta filozofsko-etika misao u suvremenosti. A to traje ve jedno
stoljee. Sve to je klasina filozofija izborila, na najviem nivou, kao, mogli
bismo rei, sukus duha u cijeloj historiji ovjeanstva, pa je pitanje da li e
se ikad ponoviti takvo neto, eksplicitno je napisano u Hegelovoj Filozofiji
prava. Ja u vam sada citirati paragraf zapiite to, ako se ikad budete bavili
filozofijom, etikom, koja je uvek povezana s time paragraf 33 Filozofije
prava, zapiite to, pa pogledajte malo oko toga, imate to ak i prevedeno kod
nas, prema tome, ne morate koristiti njemaki original. Dakle, budui da je
taj paragraf 33 Filozofije prava toliko znaajan i misaono, upravo, epohalan,
prevratniki, da se moe nazvati epohalnim kako za historiju etike tako i za
sam pojam moralnosti, a i ire od toga, navest u taj stav u cijelosti. Ujedno
vam ovdje savjetujem, ako ete ne samo studirati ovu etiku problematiku,
ovo to sam maloprije rekao, nego i u svakidanjem ivotu, imajte stalno u
vidu taj Hegelov stav jer to bi se inae filozofski nazvalo: ostati na nivou ili
u horizontu pukog razuma, ili takozvanog zdravog razuma. Pa se Hegel
ruga da je tako zdrav da e se raspuknuti od zdravlja. Pa onda nemojte vi
kao filozofi nemojte krivo shvatiti! ostajati na nivou ovog takozvanog
svakidanjeg intelekta, to moja susjeda ima pravo da meni to veli, gospon
profesor, joj, kak vi imate pretrane zahteve. Ali vi ne moete danas, sad u
rei ovo, u ovim strahotama oko nas u cijelom svijetu, priati prie kao svaki
inkasator za struju fali nam vie morala! Pa kako ti sad fali vie morala,
a nisi vidio da ti je prije falilo vie prava da te priznaju kao ovjeka, da te ne
tuku, bacaju na ulicu, da te gaze... On misli, vie morala e njega spasiti!? Pa
kako moe doi do vie morala kad nema niti pravnog odnosa da si priznat
kao pravna osoba! Pa e te suditi zato jer si Hrvat ili si Srbin ili si Turin ili
si Musliman, i tako dalje, ako si iz druge etnike. Pa dajte razmislite! Vi kao
filozofi nemate pravo govoriti kao prosjean ovjek! Zato je taj paragraf
vaan kao okosnica za razumijevanja epohalnog znaenja moraliteta i uje-
dno njegove granice! Historijske epohalnosti znaenja Kantova moraliteta
i njegova povijesnog prevladavanja s Hegelom. Taj Hegelov stav po svome
najdubljem smislu premauje etiko-moralno podruje, i u njegovu etiko-
moralnom horizontu i praktikoj njegovoj dimenziji, dakle, u ivotu samome,
naem ivotu. Evo, taj stav glasi ovako:
Moralnost i obiajnost... dakle, njemaki Moralitt i Sittlichkeit koji
obino vae otprilike kao istoznani... Pazite, zato? Zato jer ovaj pojam
sittlich ima osnovu, etimologiju od Sitte, obiaj, ali u njemakom jeziku on je
identian po smislu s pojmom moralan, i tako se upotrebljava. Ako kaete, Er
ist ein sittlicher Mensch i Er ist ein moralischer Mensch, to je jednoznano,
i tako se upotrebljava. Pa onda Hegel veli obino u istoznanom smislu,
u tom kontekstu. A ovdje su..., on sad veli za sebe, ovdje, kod njega, u toj
Filozofiji prava, uzeti u bitno razliitom smislu. Pazite dobro: moralnost i
obiajnost. Meutim, ini se da ih i predodba, predstava, razlikuje. Sad on
veli ovo: Kantovska jezina upotreba slui se preteno izrazom moralnost,
kao to se praktiki principi te filozofije posve ograniavaju na taj pojam...
kantovski, pazite dobro ...te onda stanovite obiajnosti, tovie, ine
nemoguim, dapae, izrazito ga unitavaju i bune se protiv njega. To on
kritizira ujedno ne samo Kanta nego svakidanju, uobiajenu upotrebu tih
pojmova, gdje se ne ini ta razlika do koje je Hegelu toliko stalo, vidjet emo
to sad. On veli dalje: Ako bi pak moralnost i obiajnost i bili po svojoj eti-
mologiji istoznani... dakle: moralisch = sittlich to ne bi prijeilo...,
Hegela, naravno, da se te, jednom razlikovane rijei koriste i za razliite po-
jmove, dakle, za razliit smisao bitnog odreenja, u ovoj razlici do koje sada
Hegel dolazi i inzistira na tome.
Dakle, do ega je sad tu Hegelu stalo? Razlikovati sad ta dva pojma u
ovom hegelovskom smislu, znai: moralni pojam praktikoga ogranien je
samo na to etiko podruje. Pazite, sad u ja rei ovo, a to nigdje ne nalazim

kod tih etiara: jo Kant ostaje jednim dijelom na starom grkom pojmu pra-
xisa. O tome smo ve neto govorili! Na koji nain? Pa time to mu je pojam
praktikoga ostao najveim dijelom miljen za meuljudske odnose. A to je
samo ono, to bi Nijemac rekao moralisches Handeln, ali nije Ttigkeit u
smislu produkcije, u smislu totaliteta ovjekova ivota. Pa nisam ja praktiko
bie samo kantovski, u mojem odnosu prema drugima, dakle, mojem mo-
ralnom odnosu, nego u totalitetu. To bi znailo da ja onda ne mogu biti re-
ligiozno bie, ne mogu biti politiko bie, ne mogu biti ekonomsko bie, ne
mogu biti dravljanin, ne mogu biti ljubavno bie; a ljubav nije tek moralna
kategorija, i tako dalje. Na to smjera sada Hegel ukazujui na ogranienost
kantovskog pojma moralnosti, u smislu toga ako se ostaje ili zaostaje pri po-
jmu moralnosti kao jedinog praktikog odnosa. A to je zapravo praxis! U sta-
roj Grkoj pojam praxis pokriva moral, politiku i ekonomiju kao odnose, to
oni jesu. Ali, daleko od toga da bi sad pod tim praxisom razumio materijalnu
produkciju ili proizvodnju, i tako dalje. To rade robovi, a oni nisu niti ljudi.
Dakle, kantovski pojam praktikoga razlikuje se od Hegelova pojma
obiajnosti koji izraava pravi moderni, ve graanski pojam prakse koji u
sebi sadri cjelinu naravno, ako se poe od starogrke podjele, od onoga
odreenja: prxis, poesis, tchne i theora pri emu pridolazi jo i produk-
tivno vrijeme. Pazite, kad se to kae, onda i to izgleda apstraktno, opet neka
Kangrgina izmiljotina, da vrijeme ima svoje podrijetlo u moderno doba,
kao to je i svijet moderna kategorija. Ja sam u svojoj knjizi ukazao na to
svatko moe vidjeti, pa pronaite moderno vrijeme, od Descartesa do
Kanta, kako se odreuje taj pojam svijet, monde, mundus, Welt! To je priroda!
Imate Spinozu: Deus sive natura! Ali svijet nije priroda! Priroda tek mora biti
uvuena, preraena, modificirana u ono to se naziva svijetom! Svijet je mo-
derni ovjekov proizvod! Pa onda, neete ga ni terminoloki nai. Svijet je
onostranost. Pa naravno da i mi danas doivljavamo taj svijet tako, pa veli,
taj svijet tamo, pa onda, nee imati nikakvog posla s tim tamo svijetom.
A ima ti posla s tim svijetom, i svijet ima posla s tobom! To je isto kao kad
netko veli, to je ve stara fraza, ja se ne elim baviti politikom. Pa nee, da,
ali e se politika baviti tobom, pa si onda objekt politike, a nisi subjekt.
Dakle, sva ova biva odreenja prxis, poesis, tchne, theora plus pro-
duktivno vrijeme kao moderni produkt, dani su sad u svom spekulativnom
identitetu, pa se ne daju razluivati. Do toga je Hegelu sad stalo, pa onda Hegel
time moderni pojam prakse odreuje svojim pojmom Sittlichkeit, obiajnost.
I sad, pogledajte strukturu objektivnog duha, pa onda imate tri momenta u
tom razvitku Hegel bi rekao, u razvitku odreenja volje: apstraktno ili

formalno pravo, moralnost i obiajnost. Sad se ta obiajnost opet dijeli na tri
momenta: obitelj, graansko drutvo, drava. E, vidite, to su momenti gdje i
pravo i moralnost dolaze do svojeg zbiljskog izraaja. Hegel bi rekao, nema
nikakve obiajnosti bez tih dvaju momenata. Pravo je pretpostavka, osnova,
moralitet isto kao i pravo, ja kao subjekt svoga ivota, i tako dalje, pa onda
je to bitna pretpostavka toga to nadilazi posebnosti prava i moraliteta u
obiajnosti koja u sebi sadri totalitet ovjekova historijskoga, ekonomskoga,
politikoga, kulturnoga, duhovnog ivota, i tako dalje. Svi su momenti tu
sadrani, i to je taj moderni pojam prakse.
Ja uvijek upozoravam na to, to je IV. glava Fenomenologije duha, gdje Hegel
prvi puta doista odreuje ono to se pod praksom moe podrazumijevati,
po prvi puta konsekventno, do kraja. Pri tome je upravo ovjekov djelatni,
produktivni, proizvodni, kako god hoemo rei, stvaralaki odnos spram pri-
rode, bitna pretpostavka mogunosti onoga to se ima nazivati praksom u
modernom smislu. U tome su nuno ukljueni svi momenti, to e onda Marx
poslije razraivati, pa ne moete sada dijeliti taj bitni ivot od mojega kultur-
noga i moralnoga i pravnog odnosa, jer je to jedno s drugim najue poveza-
no. Tako da se to ne d odvajati, nego sad s Hegelom imamo u totalitetu toga
pojam obiajnosti, Sittlichkeit, u kojem su momenti prava i moraliteta impli-
cirani, nezaobilazni. A nije Hegel bacio pravo i moralitet u smee, kako se to
krivo tumai, kako ga tretiraju, pa itam gluposti ak i kod nekih filozofskih
glava. Pa ne moe govoriti o tim problemima kod Hegela a da nisi proao
Filozofiju prava. To je epohalno djelo! To je moderni koncept. Pazite, kad bi
nai pravnici, pa i ovi politiari, bilo tko, itali i shvatili Hegelovu Filozofiju
prava to je sukus modernog pojma demokracije. Ali njima to nije vano, to
su polupismeni tipovi koji nisu proitali niti abecedu suvisle politike teorije,
a kamoli filozofije, a upravljaju naim ivotima i brbljaju svaki dan o demo-
kraciji. Pazite, koliko imamo stranaka? Sto! To je jako demokratski, a nitko
ne zna to je demokracija. Ne znaju niti to je politika! Pazite, ne znaju to je
politika, a oni su predsjednici politikih stranaka koje vladaju nama!
Tu samo hou u vezi s ovim, da samo jo malo dopunimo ove stvari, ba
taj kljuni Hegelov moment s tim paragrafom 33 Filozofije prava, treba samo
ukazati na to kako Hegel, ve u svojim ranim spisima, karakterizira stanovite
moralnosti ovako: Sposobnost oposti je um. Neki skroz moralan ovjek
jeste tvrdica koji sebi stalno sakuplja sredstva i uva ih, ne uivajui u njima,
pazite ovo. Moralna radnja uvijek je ograniena zato to je radnja, a uvje-
renje je jednostrano i nepotpuno zato to je suprotstavljeno radnji. Tu smo

sad kod onoga, znate gospon, fali nam malo vie morala! Ma, fali ti puno
toga vie u ivotu da bi do te moralnosti uope doao. Pazite, zato bismo mi
bili moralna bia u jednoj zemlji, dravi ili svijetu, gdje god hoete, gdje nam
nisu priznata osnovna ljudska prava!? Pazite, prava! Jer niste priznata osoba
da se moete ponaati kao slobodna osoba. Pa sad, kako moe netko zahtije-
vati, na primjer, ujte Kangrga, vi biste trebali biti odgovorni. A na osnovi
ega? Pa tu nitko nema odgovornost, a mene ete pozivati na odgovornost?
Ma, n moge! Pa, nisam ja blesav, ja ne moram biti odgovoran u ovakvoj
zemlji u kojoj mi nije omoguena osnovna pretpostavka, a to je taj pravni
odnos. A to nam Hegel hoe kazati. Prema tome, ne samo moralitet, nego
zajedno s pravom, ja dolazim u mogunost da postanem odgovorno bie,
dakle kad imam ope pretpostavke drutvene, ekonomske, politike da
budem odgovoran i da me onda netko kao takvoga moe pozvati na odgo-
vornost, pa sluajte, Kangrga, pa to vi to radite!? Tada sam ja odgovoran! Ali
ne mogu biti odgovoran kad mi zapravo ne doputaju da budem odgovoran.
Razumijete!? To je ta pria.
Hegel to malo persiflira, bio je mlad pa je bio malo radikalniji. Svi smo
malo radikalniji kad smo mladi, a onda poslije malo finije, pa emo to malo
moderirati, i tako dalje, ali on je tu jo fakin, pa karikira. Proitajte to malo,
te rane spise, to je kod nas prevedeno, to je nekad bio raritet, jer ih je tek
1909. izdao Hermann Nohl, a unutra ima takvih stvari da je to fantastino.
Tu moete nai najsjajnije analize za na ivot dananji, recimo, ivot Isusov,
pa prvobitna kranska zajednica, opina, pa onda crkva, pa onda pozitivitet
kranstva. To je sve aktualno danas tu i kod nas. Danas je, kau, crkva gla-
vni stup ne samo naega tzv. duhovnog ivota, nego, vidite, moralnog,
politikog, ekonomskog, i tako dalje. Hegel je to u svojoj Filozofiji povijesti
nazvao katastrofom za jednu dravu kad religija i crkva postanu osnovni
subjekt. Naravno da je to u skladu s ovim to sam naglaavao, s onim jo re-
volucionarnim duhom, na prijelazu iz 18. u 19. stoljee, to je bila Francuska
revolucija, inspiracija za sve te filozofe, i tako dalje. Dakle, imajte u vidu ovaj
paragraf 33 Filozofije prava pa ete tu nai ono bitno. No, kad ve govorimo
o obiajnosti, onda imate ona tri momenta, a zapravo i etvrti, jer Hegel
onda, kad govori o obitelji, graanskom drutvu i dravi dodaje i svjetsku
povijest.
Marx honorira Hegelu to da je prvi tako jasno naglasio bitnu razliku
izmeu drutva, dakle graanskog drutva, i drave. U feudalizmu toga nema,
tamo je sve to izmijeano, i drutvo, i drava i vlast. Dakle, ova razlika je sada
bitna, graansko drutvo. Pri tome Hegela kritiziraju sve do dananjeg dana
da je etatist, ima tu i tipinih ideolokih invektiva, zato to je on bio uitelj
Marxa, pa onda to ide indirektno na Marxa. A znate to je Hegel rekao?
Ako je drava istinska, onda ona jest ili treba da bude garant slobode svakog
pojedinca. To je Hegel, to moete proitati, a ne da je bio ideolog pruske
monarhije, i takve stvari. Druga je stvar, a Marx ukazuje na to, gdje sada, da
tako kaemo slikovito, Hegel lebdi u zraku, mislei da e drava rijeiti kon-
flikt unutar graanskog svijeta. A kad biste proitali, to su paragrafi 243-245
Filozofije prava, pa ete vidjeti da nije trebao doi tek Karl Marx da govori
kritiki o graanskom drutvu. Sve je unutra reeno! Sve! Pazite, sve je an-
ticipirano, sve do danas! Pa, evo vam stava: Graansko drutvo ne moe
rijeiti svoje bitne probleme..., na primjer, siromatvo itsl. Zato? Jer ivi
od siromatva nekoga, to jest, od radne snage potlaenih! To govori Hegel,
a ne tek Marx! Meutim, Hegel je bio tu, sad emo rei pod navodnicima,
idealist. On je u svoje vrijeme vjerovao, i ne samo on, i Fichte, koji je bio
revolucionaran mislilac, isto ne moe preskoiti svoju epohu. Pazite, iz feu-
dalizma prijei u graansko drutvo, bila je velika muka, pa se onda ti filozofi
mue i terminoloki, to smo ve govorili. Ali za njih je onda bio takorei
ideal dobiti jednu graanski koncipiranu dravu, koja e sa svojim pravnim
poretkom, sa svojim temeljem, i tako dalje, biti osnova mogunosti razvitka.
O tome ve govori Fichte, onda i Schelling prvoklasno, pa onda Hegel tu
nastavlja. Drava je u tom trenutku ansa da se presvode, pazite doslovno,
da se presvode sukobi unutar graanskog drutva kao atomiziranog drutva
sukoba i tako dalje. Pazite, Hegel je i graansko drutvo nazvao po uzoru
na Smitha i Ricarda, te klasine engleske ekonomiste, pa ih i hvali pa onda
graansko drutvo naziva sistem potreba. Razmislite malo! Samo potrebe
i potrebe tu ja ivim kao takav, pa sam onda s Marxom govorio o toj
upotrebnoj vrijednosti. Mi smo bia upotrebne vrijednosti, bia potreba. I tu
nas je Hegel ve unaprijed fino odredio sistem potreba! Da ne bismo tu
ostali samo na tome, Hegel ide tako daleko da nas, u tom kontekstu, dakle,
graansko drutvo, po tom principu smijeta u jedan poluivotinjski princip,
i to Hegel explicite kae. Jer, to smo mi drugo? Pa i ivotinja se brine za svo-
je potrebe da preivi. Ako ostanemo samo na tome, onda drava tu slui kao
garant da se moemo dignuti iznad toga, presvoditi te interese, sukobe i tako
dalje, to je onda jedna idealna tvorevina. A to je onda politika ako ne to!?
Dakle, pomirenje tih sukoba i tako dalje. Mi smo za Hegela pomou drave
podignuti na vii nivo, ne puka bia, nego lanovi graanskoga drutva. Tu
je onda obitelj, graansko drutvo, drava. Ali, pazite, Hegel ide jo dalje
svjetska povijest kao svjetski sud, Weltgeschichte als Weltgericht! Dakle,
svjetska povijest je kriterij, princip za sve to se dogaa u historiji! Svjetski
sud! Svi su postavljeni pred svjetski sud u smislu povijesti koja je onda tu ona
opa pretpostavka cjelokupnog ivota! Pazite dobro svjetski sud. Prema
tome, i drava je podvrgnuta povijesnom svjetskom sudu, i tako dalje. Pa to
demantira one koji kod Hegela poto-poto hoe naglasiti da je drava njemu
ono najvie. To nije istina!
Pazite ima jo jedna stvar, to je s onim subjektivni-objektivni? Naime,
imamo dravu i povijest! A to je pritom s apsolutnim duhom? To je val-
jda neto vie za Hegela: subjektivni-objektivni-apsolutni. to spada u to?
Umjetnost-religija-filozofija! Onda, kako moe drava biti ono najvie do
ega je Hegelu stalo?! Znai, netko nije itao dalje, pa kako moe govoriti o
Hegelu, a da to nije ni proitao. Pa to su onda bezobraznici! Pa ima takvih
bezobraznika koliko hoete! itajte na primjer toga Karla Poppera, pa ete
vidjeti, to je najvei suvremeni ideoloki bezobraznik! Pa je upravo zato i
glorificiran na sve strane. Kapitalizam slobodno drutvo!? Sad je njegov
Bush to slobodno drutvo!? Ali deko je bio pametan, zaradio je sto milijuna
dolara na toj svojoj knjizi Otvoreno drutvo i njegovi neprijatelji! Pa su samo
Sovjetski savez bili neprijatelji tog otvorenog drutva, a kapitalisti, to su oni
slobodnjaci koji idu za naftu unitavati itave narode i cijeli svijet. No, dobro,
o tom po tom ili, rekli bismo s Hegelom: svjetska povijest svjetski sud.
Dobro, sad tu imamo ta tri momenta: obiajnost obitelj, graansko
drutvo, drava, pa emo ukazati na to, jer je Hegelu stalo da upravo, da tako
kaemo, prevladavajui pojam praktikoga u Kanta i itavoj etikoj teoriji
od Sokrata do tada, da dobije punou ovoga pojma praktikoga u toj sferi
obiajnosti kao treeg momenta, za koji smo rekli: apstraktno ili formalno
pravo, moralnost i obiajnost. Dakle, obiajnost ima ta tri momenta gdje
dolaze do izraaja i na djelu su u konkretnom obliku i pravo i moralitet. I
obitelj ima svoju pretpostavku u ova dva momenta, i graansko drutvo i
drava. Dakle, obitelj je tu prvi moment ili stupanj obiajnosti. Pazite, kod
nas je sve to ideoloki zamagljeno i falsificirano: pojam obitelji nije identian
s pojmom porodice. Nemojte bar vi kao filozofi govoriti, mi Hrvati imamo
obitelj, a Srbi imaju porodicu. To su dva bitno razliita odreenja. U
obitelj spadaju, pa to Hegel govori, otac, majka i djeca, i nita vie. im vaa
teta stupa u to, ona stupa u porodicu! Onda, kad imate to jo ire, onda imate
rod. Dakle, obitelj, porodica, rod, pa onda pleme, kad smo svi skupa plemen-
ska bia, ne!? Dakle, pod pojmom obitelji misli se samo roditelji i djeca.
O tome govori Hegel. A kod nas je to ak etimoloki dobro reeno: obitelj,

dolazi od obitavati na jednom mjestu. Pa to vam je gri ethos, pa onda imate
etnos, obitavati. Pa ja ne moram sa svojom strinom i tetom i djedom obitava-
ti na jednom mjestu. Mogu, ako je takav sluaj nemam stana! Ali, u obitelj
spadaju roditelji i djeca. Porodica su strine, ujne, i tako dalje. Porodica su oni
koji po rodu srodnici. Tu je zapravo na djelu graansko-kapitalistiki raspad
stare rodovske zajednice ili zadruge, kod nas, slavenska zadruga, a obitelj
smatra Hegel osnovnom elijom drutva, kako on to naziva.
Kako on sada pred sobom ima u zaetku, u Njemakoj, graanski ob-
likovanu i strukturiranu obitelj u nastajanju, ona je miljena kao elija toga
graanskoga drutva, kako se ona politiki-socijalno i ekonomski pravno
izgrauje, naroito od velike Francuske revolucije od 1789. On joj, dakle,
daje sve one karakteristike to ih ona poprima u graanskim drutvenim od-
nosima, kao to su imovinsko-pravni odnosi, posjed, vlasnitvo, nasljedstvo
na osnovu testamenta, monogamni brak i odgoj djece, kao obaveza, i tako
dalje. To su sve bitni momenti onoga to se tu naziva obitelju, kao osnov-
nom elijom graanskog drutva. Obitelj se tako oblikuje i dovrava u tri
svoje strane: a) u liku svog neposrednog pojma kao brak, b) u vanjskom
svom opstanku, dakle vlasnitvu i materijalnom dobru, i c) u odgoju djece.
Pa onda onaj stupanj koji vodi razrjeenju obitelji, kada djeca u svojoj zre-
losti postaju sastavni lanovi graanskog drutva, naputaju svoje roditelje, i
postaju graani graanskog drutva, samostalni, stvaraju svoju vlastitu obi-
telj. A to se tie monogamnosti braka o kojem govori Hegel, zasnovana je
na unutranjoj duhovnosti te veze koja priznaje linost obaju lanova. To He-
gel tako definira s obzirom na monogamnost. Linost ovdje stjee pravo da
u drugome bude svjesna sebe same kao autonomna pojedinanost u ovom,
da tako kaemo, identitetu kao sjedinjenju.
Ba kad sam to ve govorio, imate u Hegelovim ranim spisima raspravljanje
o pojmu ljubavi. Ono to sam maloprije rekao, da samo dva slobodna bia
mogu stajati u istinskom ljubavnom odnosu, pa govori o braku, i tako dalje,
onda u tom, recimo, ljubavnom odnosu koji dovodi do braka, ako je jedan
siromaan meu njima a drugi je bogata, onda tu, veli Hegel, nee ba naj-
bolje timati, ako sad to vlasnitvo biva princip po kojem se ivi. Ako se to
moe prevladati, onda ljubav traje dalje. A mi znamo u kapitalizmu da to nije
ba na djelu svaki dan, jer kinta je kinta, dolar je, znate, kategorija... Nae
bogatiju enu i ostavi sadanju. ujte, a kako je s vaom ljubavlju? Pa nemo-
jte pretjerivati, to je staromodno. Hegel je tu ostao staromodan.
Graansko drutvo odreuje Hegel dakako, ujedno i na osnovu onoga

to je kao sr izvukao iz analize modernog drutva, to smo rekli, klasine en-
gleske politike ekonomije, posebno Smitha i Ricarda graansko drutvo
je sistem potreba. Ve je ovo, zapravo, karakteristino za Hegelovo vienje
same biti tog drutva. Jer, pazite, njegov pojam, odreenje graanskog
drutva kao sistema potreba, nije puka konstatacija nego najradikalnija kriti-
ka ogranienosti i granica graanskog drutva u njegovoj bti. Pazite, sistem
potreba je deklasirajui, degradirajui pojam za Hegela. Ako si samo lan
sistema potreba, onda si poluivotinja, jer onda ti nita drugo ni ne treba.
Dakle, ve je ovo karakteristino, i tu je ukazano na samu bt toga graanskog
drutva. To je upravo radikalno kritiko odreenje koje je dalekoseno, po
svom smislu anticipira zaista kasniju Marxovu kritiku toga graanskog drutva
do posljednjih konsekvencija. Sistem potreba je za Hegela, da tako kaemo,
samo eufemizam za one odnose to ih na primjer Thomas Hobbes odreuje
svojim uvenim, a moemo kazati, graanskom drutvu bitno primjerenim
stavom, homo homini lupus. Pa to je bt graanskog drutva, Hobbes je tu do-
bro anticipirao sve do danas ovo kretanje.
Prema tome, tu ovaj pojam sistem potreba odreuje, zapravo, mogli bis-
mo kazati, najnii mogui nivo komuniciranja ljudi u jednom drutvu bitno
privatnih vlasnika. To je ono na to ide Hegel, zato sam vam i rekao, itajte
paragrafe 243-245, gdje je sve iskazano, u ovom kontekstu, iji se interesi u
rezultanti to Hegel hoe kazati sukobljavaju na planu oposti, ali ne u
vidu slobode nego nunosti. To je Hegelova bitna postavka. Bt graanskog
drutva je u tome da mu u rezultanti nije sloboda nego vanjska, apsolutna
nunost. Prema tome, Hegel bi sad rekao, pa zato idem za dravom koja bi to
mogla nadsvoditi i garantirati a u horizontu graanskog drutva sloboda
nije mogua. Evo! Jer se ja sukobljujem s tobom za svoje privatne interese, i tu
sam nesmiljen, tu sam privatni vlasnik, ne znam nikoga i ne priznajem ga kao
ovjeka, i tako dalje. To je borba za samoodranje, kao to je u ivotinjskom
carstvu tako je u tom socijalnom kontekstu, ekonomskom i tako dalje. i He-
gel onda ukazuje na to kako, u horizontu i na pretpostavkama graanskog
drutva, nema slobode nego upravo ta radikalna, apsolutna nunost.
Utoliko je Hegel sad mi moemo kazati to zaista, kao mislilac
graanskog svijeta par excellence, ujedno i radikalni kritiar tog drutva. Ali je,
kao to smo ve naglasili, pritom gajio iluziju da se bitna njegova protivureja
daju razrijeiti i prevladati na njegovim vlastitim pretpostavkama u smis-
lu graanske drave. Nadsvoenjem tih protivurjeja i cjeline graanskog
drutva pomou, dakako, graanske drave! A drava je, naravno to nije
trebao doi Marx da nam tumai od svog poetka, od svog klasnog razdo-
blja, upravo vladavina manjine nad veinom. Eto! Bez obzira jesu li sad u
rodovskom, robovlasnikom, u feudalnom sistemu, u graanskom sistemu
manjina vlada veinom. To je drava. Zato je Marx s pravom naziva pri-
vidnom zajednicom ili otuenim posrednikom izmeu ovjeka i ovjeka.
To naravno nije za nas vie neko rjeenje problema, ali je Hegel imao u
vidu u onom trenutku samo tu mogunost, nita mu drugo nije stajalo na
raspolaganju. To to je Marx otiao korak dalje, pa je onda ukazao na to,
kritizirajui Hegela u tome, bilo je samo jednim dijelom opravdano, kad je
razotkrio da je drava prividna zajednica. Drava nam slui kao ona jedino
mogua realna opost unutar koje mi onda moemo egzistirati, kao nekakva
klasno-drutvena bia koja se odravaju bez neprekidnih sukoba. Ali, drava
je prividna zajednica, kae Marx, naravno, a to je kritika ove iluzije Hegelove
da se pomou drave mogu razrijeiti ovi bitni problemi. A vidimo da se ne
mogu rijeiti. Jer drava nas neprekidno pljaka i zapravo razjedinjuje jer je
vladavina manjine nad veinom.
Dobro, ovo to smo sada govorili, do ega je Hegelu stalo, da ukae na
to, kad govori o graanskom drutvu, da je to onaj proces u kojem lanovi
graanskog drutva sad on to gleda jo i s druge strane, pazite idui
za svojim posebnim i pojedinanim svrhama i realizacijom privatnih inte-
resa. To je Hegelu sad bilo stalo da naglasi. I to je za njega bitna razlika
graanskoga svijeta u cjelini, u odnosu na cijela prethodna historijska razdo-
blja, robovlasniki sistem, feudalni sistem, i tako dalje, izlaze nuno na
opi plan sukobljavanja i odmjeravanja. Dakle, proces u kojem se njihova
pojedinanost i prirodnost dakle, prirodna sposobnost, spretnost, talent
i tako dalje pazite ovo, to je Hegelu stalo, prirodnom nunou samog
sistema ivota i proizvoljnou vlastitih potreba uzdie pojedinac do formal-
ne slobode... Pa tu je zato dobio taj pravni odnos kao pretpostavku kao
i do formalne openitosti, on veli, znanja, htijenja, dara, talenta, ime se u
posebnosti obrazuje subjektivitet! Upravo u tome Hegel vidi, za razliku od
prethodnih historijskih stupnjeva i oblika drutvenosti onaj bitni povijesni
positivum.
Naime, s graanskim drutvom, ulazi se u pravu i svestranu, objektivnu
osnovu za razvitak konkretnog subjektiviteta. U toj takozvanoj, negativnoj
strani sukobljavanja pojedinanih interesa, vi ste Hegel bi rekao prisiljeni
da pokaete maksimum svojeg dara, sposobnosti, talenta, da se odrite. A
onda ide Hegel na to da pokae razliku izmeu, recimo, primitivnog menta-
liteta koji nema potrebe da radi to su sakupljai, trgovci i tako dalje, ono
psi laju, karavana prolazi! To je sjajno. Ali rad, pa onda ak govori prsti,
ruke... Trebalo je doi do toga... Pazite, mi uzimamo danas kao samo po
sebi razumljivo, kad pratite historijski razvitak, ovjek je od majmuna trebao
postati spretan... pazite, ruke, prsti, pa onda i um, razvijanje... A ime? Pa
proizvodnjom! Produkcijom! Pa, niim drugim!
Dakle, ova prisila, nunost da se potvrdi, da uope moe egzistirati u da-
nim uvjetima, ti mora, kako bi se kazalo, probuditi sve svoje snage, talente,
mogunosti, spretnosti, i to je onda jedan napredak u tom smislu. Hegel bi
rekao, preko nunosti do slobode, da se ovjek oslobaa. Naravno, to su
druge stvari, sad ne moemo sve dorei, ali imate Hegelovu kritiku Bibliije,
to su prvoklasne stvari. Pazite, Adama i Evu, nae pretke, Bog daje izbaciti
iz raja: U znoju lica svoga jest e kruh svoj!, rekao je Adamu, pa je Adam
bil jako alostan, a i Eva, ne!? Onda Hegel veli, pa to mu je jedini izlaz da su
ga bacili van iz raja, pa je onda to naslikano, izgon iz raja, na vratima onaj
aneo s maem. Oni su, dakako, alosni, ali, veli Hegel, nema nita izvrsnije
za ovjeka nego to da su ga izbacili iz toga raja, koji je bio, veli, vrt samo
za ivotinje. Gledajte, Hegel kao protestant veli, imate 1527., zapamtite taj
dan, to je Lutherov edikt kontra pape, stoji: Ora et labora! Moli i radi! Pazite,
prvi puta u historiji, 1527. s Lutherom, rad postaje bogougodan! Moliti i
raditi! Tu su parolu imali samostanci i sveenici, i tek sada rad zadobiva di-
gnitet ljudskoga i boanskog, da ovjek svojim djelom, svojim radom, postaje
ovjekom.
Hegel je bio protestant, pa je onda s te strane gledao malo bolje nego
katolici, i bio je malo kritiniji, i tako. Dakle, ovaj rad, na viem stupnju, na
sebi, Hegel bi rekao, time ujedno radi na sebi samome kao ovjeku, upravo
tom svojom proizvodnjom, svojom djelatnou, radom i tako dalje. Eto, to
on vidi, tu takozvanu, pod navodnicima, prisilu unutar graanskog drutva
i sistema potreba, koja ti indirektno ujedno omoguuje da postane netko
i neto. Naravno, to je teite tu a mi do toga jo nismo doli jer smo
primitivci! Pa nisi ti ovjek zato jer si se narodio kao Turin, Hrvat, Srbin ili
Slovenac, nego po tome to jesi kao ovjek, a to znai po onome to si
napravio iz sebe samoga.
Dobro, evo, to je sad gotovo. Mi emo idui puta zaokruiti ovih nekoliko
bitnih Hegelovih problema. A kako sam vam obeao, ako se sjeate, onaj
moment gdje sam rekao da me zaveo Hegel, pa u vam i to rei. To je jedan
bitni problem na koji vam hou ukazati u iduem predavanju.
14. predavanje (8. lipnja 2007.)
Kolegice i kolege,
mi smo ve najavili da emo ovo predavanje nekako skratiti jer smo govorili o
tome da smo vremenski bili malo skueni ne malo, dosta s obzirom da
se u nekoliko predavanja ne d ba sve ispredavati, pa smo morali preskakati
neke stvari. Rekao sam da emo se danas za kraj naih izlaganja malo zadrati
samo na nekim ali, recimo, bitnim problemima i momentima Hegelove filo-
zofije, pa bih vam prije toga dao literaturu za koju mislim da je tu relevantna
za Hegelovu filozofiju. Pazite, veina te literature nalazi se, mislim, u naoj
seminarskoj biblioteci, pa ako hoete to sebi zapisati ili zapamtiti, ja vam da-
jem desetak djela, prije svega za Hegela, a za drugo sam vam ve neto dao
na poetku, u najavi kolegija.
Imate, evo, Ernst Bloch, Subjekt-Objekt. Objanjenja uz Hegelovu filozofiju,
to je izdao Naprijed, Zagreb, jo 1959., a kasnije jo jedno izdanje; dakle,
ima dva izdanja. Moram uz to samo kazati da Bloch tu daje jednu iscrpnu
cjelinu Hegelove filozofije i po njegovim djelima i po bitnim problemima,
plus dodaci su, to je vrlo zgodno i korisno, iz Hegelovih tekstova, uz svaki
komplet problema. Pa onda to moete koristiti, to je objavljeno kod nas,
sigurno imamo.
Imate zatim Georga Lukcsa, Povijest i klasna svijest, takoer Naprijed,
Zagreb, 1970. Kasnije je bilo jo jedno izdanje u istom tom naem Naprije-
du, Filozofska biblioteka. To je poetak, znate, kad gledate historijat s tim
Hegelom, i tako dalje, o emu je ak i Marx pisao, kad kae da s njime postu-
paju kao s lipsalim psom, i tako dalje. Pa rekli smo tamo, Hermann Nohl
je tek 1907. izdao rane spise, tako da se o nekim Hegelovim djelima nije ni
znalo, preko pedeset..., ma i vie, sedamdeset godina! Lukcs tu sada, 1923.
godine, pravi to djelo, Povijest i klasna svijest, to izlazi u Berlinu 1923., i to je
bilo veliko osvjeenje jer Lukcs tu obrauje klasinu filozofiju i Hegela na
nov nain, pa je to kasnije bila dobra osnova za pravo razumijevanje nekih
bitnih momenata, naroito poslije drugog svjetskog rata, kad se ta problema-
tika u Europi obnovila, i kad tek po prvi puta Hegel postaje zapravo predmet
istraivanja i ispitivanja.
Zatim, ono to sam ve naveo, samo to jo nije u prijevodu Richard
Kroner, Von Kant bis Hegel, to je 1923. godina; dakle iste godine kada Lukcs
izdaje svoje djelo Povijest i klasna svijest, izlazi prvi svezak Od Kanta do Hegela
od Kronera, u dva sveska, a kasnije, 1926. godine i drugi svezak. To je naime
jedno fino djelo, ve smo o tome govorili, to je bilo zaputeno, ne znam
258 MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 14. predavanje (8. lipnja 2007.)
zato. Kad bi se to kod nas prevelo, to bi bilo jako dragocjeno, ja bih onda
unaprijed rekao da bi to morao prevoditi ne samo neko tko zna njemaki,
nego netko tko je dobro potkovan u klasinoj filozofiji.
Onda imate Karla Loewitha, Von Hegel zu Nietzsche, ne znam je li to pre-
vedeno... Loewith je to pisao, tj. objavljeno je 1940. Loewith je interesantan,
ja sam ga sluao u Heidelbergu 1962-63., kritizirao je i Marxa, to je isto jedno
jako dobro djelo, ali to imate dakle samo na njemakom.
Zatim imate Theodora Adorna, Negativna dijalektika, to je prevedeno u
Beogradskom izdavakom grafikom zavodu, 1979., dakle, Negativna dijalek-
tika, gdje Adorno, kontra takozvanoj Hegelovoj pozitivnoj dijalektici hoe
okrenuti stvar, pa treba vidjeti koliko je to uspjeno, ako se ostane pri pojmu
dijalektike. Ali dobro, to je jedno vrlo dragocjeno djelo, Adorno je bio jedna
dobra glava. Od njega moete jo u naem prijevodu nai Tri studije o Hegelu,
prevedeno jo 60-ih godina u Sarajevu, Veselin Maslea; to je ak poznato jer
tu se Adorno ba posebno pozabavio bitnim nekim problemima Hegelove
filozofije; te tri studije esto se i citiraju kod njega.
Zatim imate takoer prijevod, to ga mi jo nismo imali, a ja sam to djelo
imao na francuskom, Alexandre Kojve, Lintroduction la lecture de Hegel, to
je izdano na francuskom 1947., kod nas prevedeno Kako itati Hegela, takoer
u Veselinu Maslei, 1964., Sarajevo. To je vrlo interesantna knjiga, djelo je-
dnoga Rusa, emigranta, Aleksandra Koevnjikova, koji je u Parizu na uni-
verzitetu drao predavanja, a sluali su ga svi poznati francuski intelektualci,
pazite Sartre, Camus, Fessard, Aron, i tako dalje. Dakle cijela jedna kla-
pa pravih filozofa i teoretiara, koje je uio taj Koevnjikov, Koev, neto o
Hegelu, a i o Marxu, i tako dalje. To su uvena predavanja, ja sam to morao
koristiti na francuskom, a sad to imamo i u prijevodu. Pa to je interesanto
vidjeti, naroito to to je Koev tu teite cijele problematike Hegela stavio
na Fenomenologiju duha.
Onda imate Herberta Marcusea, pored ostalih djela, imate Um i revolucija.
To je knjiga koja je, koliko ja znam, izila 1940. u Americi, Reason and Revo-
lution, onda je Alfred Schmidt to preveo na njemaki, Vernunft und Revo-
lution. Kod nas je to prevedeno, 1966., Veselin Maslea, Sarajevo, kao Um i
revolucija.
A sad u dodati i svoje dvije stvari... Jedna kolegica me tu proli puta pi-
tala, gdje bi ovo to ja tu govorim, gdje bi ona to mogla nai, pa sam rekao:
imate Kangrgu, ne!? Malo sam se alio, a ona veli, je li, a ta? Evo, Odabrana
djela Milana Kangrge u 4 sveska, Naprijed, Zagreb, 1988. A 2004. je izala, tko
hoe kompletirati, moja Etika, u Golden marketingu, Zagreb.
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 14. predavanje (8. lipnja 2007.) 259
To bi bila za sada za vas opa preporuka za interpretacije Hegela, pa sad

izaberite to elite, do ega doete. Sve to moete dobiti, ja mislim, u naoj
biblioteci.
Dobro, toliko to se toga tie. A sad moram odmah rei ovo, jer u o
tome sad teite staviti na sljedee: Herbert Marcuse, pored mnogih, vrsnih
istraivaa, interpretarora Hegelove filozofije, po mom sudu prodro je naj-
dublje do nekih bitnih stavova, ja u ih citirati i malo govoriti o tome, tako da
upravo u tom djelu naravno, ima i drugih djela njegovih koja su interesan-
tna ali upravo taj Um i revolucija, koji govore o Hegelovoj filozofiji, u tom
njegovu istraivanju gdje se Marcuse sasvim promijenio, evoluirao, da tako
kaem, jer njegova habilitacija studirao je kod Heideggera tamo u Frei-
burgu, 1932. ona njegova poznata radnja o teoriji povijesnosti u Hegela,
gdje je on jo heideggerovac. A ovo sad, izilo je 1940. godine, mislim, izilo
prvi puta, pa je poslije u Njemakoj prevedeno, to je, po mom sudu, zaista
kapitalno djelo za razumijevanje nekih bitnih pitanja! Vidjet ete do ega je
Marcuse doao, pa emo se time danas pozabaviti s obzirom da smatram
da se tu pribliavamo bitnim problemima za koje smo najavili da bi o njima
trebalo govoriti.
Mi smo tu govorili, prije svega, naravno ne samo o Hegelu, nego o cijeloj
klasinoj filozofiji, Kant-Fichte-Schelling, gdje onda s Hegelom dolazimo do
jedne, zaista moemo kazati, prvoklasne, upravo epohalne sinteze, itave te
misli. Pri emu moemo bez pretjerivanja kazati da je Hegel najvei filozof-
ski mislilac u historiji filozofije, jer su tu sada s njime na djelu mnogo dublje
stvari i problemi. Tu je sada rije, da tako kaemo to je moja teza, s kojom
se, dakako, nitko ne mora sloiti premjetanje s filozofije na spekulaciju,
ali i obrnuto. Pri emu valja stalno biti oprezan o toj sad u rei mojoj!
kritikoj ocjeni i procjeni, jer se kod Hegela zbilja nalazimo, da tako kaemo,
na dvije pozicije. Hegel je ujedno prvoklasni spekulativni mislilac a ujedno i
filozof. Pri tome ujedno ova razlika, vidjet emo, ba kod Marcusea drago
mi je da emo danas ba o tome jer on na svoj nain dolazi do te razlike, a
ne zna da je i on sm na spekulativnoj poziciji. Ali to je, vidjet ete, ono to
treba imati u vidu. Dakle, tu treba navesti neke uvide Herberta Marcusea, kao
to smo rekli, jednog od najboljih istraivaa i tumaa Hegelove misli.
Dakle, u tom to smo sad rekli, poznatom djelu Um i revolucija, Marcuse
je kao jedan od rijetkih interpretatora Hegelove filozofije dospio do same
sri onoga to se tu dogaa s Hegelom u ovom kontekstu odnosa speku-
lacije i filozofije. Iako, to smo sad rekli, tu bitnu toku sm Marcuse jo ne
imenuje tako. Ima neto tu, ja sam to ve govorio, ali treba ba s obzirom
da o Marcuseu govorimo kao o vrsnom interpretatoru Hegela, i ne samo
Hegela, on je inae vrsni filozof, jedan prvoklasni moderni filozof, da je i on
bio pod zabludom onoga to je Kant imenovao kao spekulacija = teorija, pa
onda Marcuse gotovo pejorativno govori, ah, spekulacija... To je i sm Marx
govorio, a bio je spekulativni mislilac! A, zato se to dogaa kod tih filozofa,
kako se to dogaa, to je sad druga stvar, trebalo bi posebno analizirati zato
su se bojali te spekulacije... Ne znam, ali uglavnom, to je bila identifikacija s
teorijom.
Marx onda s te strane ima pravo, veli, dobro, to sad samo ta teorija, ali
jedan Marcuse je morao doi, i doao je, vidjet ete, do te upravo spekula-
tivne pozicije. Zato emo tu, naravno, navesti nekoliko takvih Marcuseovih
stavova, ali ne sad samo s obzirom Marcusea, nego na njegovu interpretaciju
Hegela. Mi govorimo sad o Hegelu, a on je tu ba postavio ili bar uvidio neke
bitne probleme koji se tiu same sri Hegelove misli.
Ve smo naglasili to da je i ja na tome insistiram, uvijek dajem malo
zadrke, ne mora se s time nitko slagati ali recimo za mene je onaj prvi
Hegelov spis, takozvani Differenzschrift, 1801., neto najdublje to je on
postavio nakon Fichtea, kao spekulativnu osnovu za cijelu svoju filozofiju.
Dakle, evo najprije, ja citiram sada Marcusea. Marcuse kae za Hegela... Da,
zapisao sam si jednu primjedbu evo gledajte koji je veliki problem za sve
ove filozofe o kojima govorimo treba promisliti moe li se uope kritiki
govoriti o filozofiji i njezinim dometima s filozofske pozicije. Pazite, morate
prekoraiti granicu filozofinosti da biste vidjeli dosege filozofije, i tako dalje.
Jer, pazite, i Marx to radi jo u horizontu onog terminolokog-filozofskog,
kad veli, ne Philosophie, nego Verwirklichung der Philosophie, ozbiljenje filozo-
fije. Dakle, on odaje puno priznanje Hegelu da je sve rekao to je trebao
rei kao filozof, samo mu je rekao, pa to ti je lijepo, ali gdje je to u realitetu?
Ta umnost, o kojoj ti govori, treba biti u ivotu, je li, pa je to onda nazvao
ozbiljenje, ili kako bi se reklo realizacija filozofije. Sve to si rekao, svaka
ti ast, veli Marx Hegelu, ali idemo dalje od filozofije. Meutim, pazite, i
njegov izriaj je jo u horizontu filozofinosti. A time Marx pledira ve za
jednu spekulativnu poziciju s koje moe pristupiti najveem filozofu svih
vremena. Evo, to je cijela pria. Ali to je problem. I Schelling je ve bio doao
na to, pa je rekao da mu je taj teorijski dio filozofinosti prekratak, i jedino
se praktikim prijelazom moe..., i tako dalje. Dakle, tu smo stalno ve na
prijelazu izmeu filozofije i spekulacije.
Dakle, Marcuse kae sad ovo za Hegela: itava doktrina pojma, Be-
griff, savreno je... on to stavlja pod navodnike ... realistika, ako je
shvaena i izvedena kao povijesna teorija... Pazimo dobro, sad, ve kae: po-
vijesna teorija. Ali, kao to smo ve naznaili, Hegel ide za tim da raspusti...,
pazite ovaj glagol raspusti, ... element povijesne prakse i da ga nadomjesti ne-
zavisnom zbiljom miljenja to je potcrtano, pazite. Mnotvo posebnih
pojmova postupno se skuplja u pojmu koji postaje jedinim sadrajem itave
logike. Ova se tendencija jo uvijek mogla pomiriti s jednom povijesnom
interpretacijom ako uzmemo da pojam predstavlja konani prodor uma u
svijet. To to sad Marcuse nama govori u odnosu na Hegela kritika je pozi-
cija, ali on je vrlo dobrohotan, koncilijantan prema Hegelu, on ga tu, da tako
kaemo, ak i malo spaava. Jer, pazite, Hegelovo insistiranje na pojmu, kad
malo promislite, onda Hegel time nije doao dalje od Kanta. Zato? Pa Kant
je doao do pojma predmeta, do predmetnosti predmeta.
Predmet je pojam, pojam je predmet! Ako se na tome ostaje ili zastaje,
onda znamo dobro da s time nismo daleko otili. Cijela klasina filozofija ve
ide dalje, pa ve Fichte ide na spekulaciju, i tako dalje, ali Hegela treba itati
sa stanovita pojma pojma. Pazite ovo, pojam pojma je spekulativna pozicija,
kada postavlja pitanje mogunosti pojma ili predmeta, ali ne vie kantovski,
u horizontu spoznajne teorije, nego dublje, u realitetu. Dakle, spekulativno.
Ali kad itate tako, a ne uzimate u obzir ono to je Hegel ve rekao, onda
ete ga krivo interpretirati. to znai, recimo to pa to je abeceda on
kae, onaj tko hoe filozofirati bez pojma, bolje da se ne uputa u to. Pa, to
je razumljivo jer mu je Kant to ve omoguio koji je kritizirao metafiziare:
vi govorite o predmetu, a niste ga ni odredili, ne znate to je i odakle je to;
prema tome, niste doli do pojma, a govorite o pojmu. U tom smislu, Hege-
lov pojam pojma je pitanje, po emu je taj pojam kao predmetnost mogu, i
tako dalje. Hegela treba itati u horizontu pojma pojma. Ali, samo ete nai
da govori o pojmu. Evo, sad ga i Marcuse interpretira tako, pa ga spaava, da
tako kaemo, da je tu jo uvijek na djelu povijesno miljenje pojam kao
prodor uma u zbilju, u svijet.
Tu sad slijedi prvi pravi uvid u, moemo sad kazati, dvostrukost, moemo
kazati, neodlunost i ak gotovo neodreenost stava. Marcuseova prvoklas-
na formulacija glasi ovako. Naravno, to je sve interpretacija Hegela. Takva
povijesna koncepcija, kae Marcuse, ivi u Hegelovoj filozofiji ali nju ne-
prestano nadjaava ontologijska koncepcija apsolutnog idealizma. Naravno,
sad da treba promisliti to je time reeno. Tu je reeno toliko puno, gdje
onda ja honoriram Marcuseu, kao meu ostalim interpretatorima, jer ve ovo

je uvianje same sri, bti, ove dvosmislenosti, dvoznaajnosti, dvostrukosti
Hegelove cjelokupne misli. A sad evo Marcuseovo pojanjenje kako toga
Hegelova pojma tako i upotrebe pojma ideje a ujedno odreenja pojma bti,
koje je takoer dragocjeno. Pazite, Pojam biti, to je kod nas prevedeno u
Kulturnom radniku, jo 1974. godine, dakle, Marcuse, O pojmu bti, to je jedna
prvoklasna rasprava gdje Marcuse dolazi do toga da je pojam bti identian s
pojmom mogunosti. Pa se vraa na Kanta i veli kako je to Kantova epohal-
na misao jer je Kant iao za tim bt, predmetnost predmeta, i tako dalje,
kao mogunost. Mogunost se pojavljuje prvi puta u Kanta kao naglaena
dimenzija uope mogunosti filozofiranja. To je pitanje tog takozvanog kri-
ticizma, da ne poinje s poznatim, kako Hegel tamo ironizira: poznato nije
spoznato zato jer je poznato, i tako dalje. Ako se pone s poznatim, onda
je svima sve jasno, prosjenom ovjeku je sve jasno zato jer mu nita nije
jasno.
Marcuse je objavio tu raspravu o pojmu bti kao mogunosti ime se zai-
sta vrlo pribliio poziciji spekulacije. Evo to kae Marcuse: Pojam oznaava
opi oblik svega bitka, a u isto vrijeme istinski bitak koji na odgovarajui nain
predstavlja taj oblik naime, slobodni subjekt. Sjetimo se Kanta! Kant ot-
kriva subjekt iza predmeta, i time kritizira metafiziare koji uvijek izbacuju
subjekt van. Cijela metafizika poiva na tome to sam ja malo zaotrio, pa
sam rekao da cijela filozofija hoe misliti bez ovjeka kao subjekta. A Kant
ih onda korigira. A zapravo, kad malo pogledate, ne samo u mislima nego i
u ivotu, taj ovjek jako smeta. I tu kod nas, u Hrvatskoj, ovjek jako smeta.
Moete biti sve drugo, samo nemojte biti ovjek, jer to vam je apstrakcija!
Jedan mi je rekao, da je to tap u bici! Kad spomene ovjeka a ja sam
se zaletio pa sam govorio o ljudskom dostojanstvu onda su rekli, ovaj
Kangrga nama zabija tap u bice! Ma nemojte!? Bez ovjeka, bez ljudskog
dostojanstva budemo mi napredovali, i to ak u socijalizam, u komunizam
i... Ha-ha, pa razumijete to... Ali injenica je da ti filozofi stalno, kroz cijelu
historiju, isputaju sebe iz vida. Pazite, najbolji primjer za to vam je Spinoza!
Kad biste mu postavili pitanje, pa dobro, a gdje ti je tu ovjek, on bi rekao,
pa ovjek je modus, konano bie poput kamena, biljke i to... Sad, to e s
tim ovjekom! Supstancija, ne!? To je ono iza, preko, s onu stranu, kao jedino
bitno. Dakle, uvijek je svijet bio negdje drugdje, a nije bio na proizvod.
Evo sada, slobodni subjekt, veli Marcuse, subjekt opet postoji u kretanju
od niih k viim nainima samoozbiljenja, dakle, Selbstverwirklichung, kako
veli Marcuse. Najvii oblik ovoga samoozbiljenja naziva Hegel idejom. Sad
kae dalje Marcuse: Jo od Platonova vremena znaila je ideja sliku...
zgodno! istinskih mogunosti stvari nasuprot prividnoj zbilji. I tu lei,
to smatra Marcuse, s pravom, veliina Platonova. Ako ne eli ostati pri pu-
kim osjetilima, povrnosti, pojavnosti, treba tragati za bti toga. Dakle, to bi
bila ta ideja. Meutim, grekica je, da tako kaem, bila u tome to se ta ideja
onda prebacuje u transmundano, hipostazira se, i tako dalje, nije vie pojam
u kantovskom smislu, nego negdje gdje jo nije..., pa je onda ideja. Dakle,
privid istinske mogunosti ideje, slike, stvari nasuprot prividnoj zbilji, bio
je to..., pazite, Marcuse dobro kae, s Platonom, bio je to prvi kritiki po-
jam..., pa onda Marcuse, na jednom drugom mjestu, kae: i ono teorijsko
bilo je prvi kritiki stav prema svijetu, da si objasni bt stvari. Pa to je bio taj
teorijski put.
Da, naravno, prvi kritiki pojam, kao to je to i pojam bti, kojim je kri-
tizirana sigurnost zdravog razuma u jednom svijetu koji se suvie spremno
zadovoljavao oblikom, pojavnou, povrnou, u kojem su se sve stvari ne-
posredno javljale. Stav da je istinski bitak ideja, a ne zbilja, na taj nain sadri
jedan hotimini, veli Marcuse, hotimini paradoks. Sad, da li je to bio samo
paradoks, to treba dobro razmisliti.
Tu vidimo da je Marcuse vrlo koncilijantan spram Hegela. Bilo bi dobro
kad bi bilo rijei samo o nekom paradoksu. Na djelu je ovdje, naime, od samog
poetka zato sad treba postaviti pitanje: kojeg to poetka, kakvog poetka,
da li od poetka sme filozofije, to treba promisliti zaotrena odluka: ili
na ivot ili na njegovu samoobmanu. A sa svoje strane malo zaotravam tu
odluku ovako: ili na spekulaciju ili na filozofiju. I sm Marcuse, samo na dru-
gi i drugaiji nain, pogaa samu bt toga odnosa. Pri tome eli, djelomino
s pravom, kako vidimo, opravdati Hegela, pa kae ovo, pazite: Za Hegela
ideja znai ivot i aktualni oblik istinskog bitka.
Sad ima jedan problem koji je moj problem, ali nije samo moj. Ima je-
dna, ako govorimo o paradoksu, onda je to zbilja jedan paradoks. Svakako
moemo i trebamo i moramo postaviti pitanje, a to se ne tie samo Hegela
nego cijele klasine njemake filozofije, ak s onim najviim vrhuncima, ve
sa spekulacijom, i tako dalje: svi ti filozofi upotrebljavaju pojam ideje, a iz
toga nuno, normalno, onda imate i pojam idealizma. Pazite protivurjeje:
pojam ideje vam je identian s pojmom materije. Kad to kaete, to izgleda
nebuloza, zar ne ali to je materija? Pojam, apstrakcija! Pa gdje imate
materiju? Tu? To nije materija, to je stol! Materija je isto kao ideja ap-
strakcija od svake pojedinane stvari. Prema tome, to je jedna marksistika
nebuloza, nikad nisi mogao nikome dokazati, vele, neemo mi idealizam,

mi hoemo materijalizam. Insistira na materiji ili na ideji, to ti je jedno te
isto. Prema tome, nema sukoba, a govorilo se, borba izmeu materijalizma
i idealizma, i tako dalje.
Gledajte, i klasina njemaka filozofija kae, to ete nai kod Fichta, kod
Schellinga, kod Hegela: neemo mi taj realizam, to znai materijalizam, pa ga
naziva ak dogmatizmom, nego hoemo idealizam. To znai da cijelu stvar
postavlja samo na jednu stranu. A ne dolaze do toga da je to ista pozicija!
Ali sad treba ii na to, vidite, kad govorimo o paradoksu, onda sam ja naao
takav jedan paradoks, sad u vam proitati, to sam izvadio iz Bergsonove
Stvaralake evolucije, Henri Bergson, koja je kod nas prevedena jo prije [II.
svjetskog] rata, u Beogradu, Kozmos. Dodue, kad gledate, nema nikak-
ve stvaralake evolucije, postoji samo stvaralaka re-evolucija, ali dobro,
Bergson je mislio taj lan vital, kretanje, ivotnost, i tako dalje, ali pazite, on
je s te svoje pozicije doao do toga da je ideja umrtvljenje toga lan vital. Ali
pazite, zato to mene sada intrigira!? Mene je to zbunilo i ja sam mislio, kako
jedan Bergson, koji nije kapacitet jednoga, recimo, Hegela, i tako dalje, dolazi
do tako neega do ega Hegel nikad ne dolazi, a to je da opravda upotrebu
pojma ideja, pa onda i idealizma! Ja ne znam, moda ete mi vi rei, ali ja sam
proitao sve i nigdje to objanjenje nisam naao, nego ideja-idealizam, to je
kao normalno, je li! Ma kako moe biti normalno!? Znam da sad netko moe
rei, znate, ja pod idejom ne mislim ba ono kao Platon, ali, emu ti onda
taj pojam ideja!? Pa zar nema drugog pojma? To je doista malo udno! A
gledajte, evo Bergson, zar sad jedan Bergson meni mora tu pomagati!? Evo,
gledajte, najprije jedan mali uvod iz toga. Pod kvalitativnim postajanjem,
pod razvojnim postajanjem, pod ekstenzivnim postajanjem, duh mora traiti
ono to je odbojno prema promjeni. To je kritika! Odrediv je kvalitet, oblik
ili bt, cilj, takav je bio osnovni princip filozofije koja se razvijala kroz klasini
stari vijek filozofije takozvanih oblika, ili da upotrijebimo jedan izraz blii
grkom, filozofije ideja. To veli Bergson. A sad pazite ovo: Rije eidos, koji
ovdje prevodimo s idejom ima zaista ovaj trostruki smisao: ona oznaava,
prvo, kvalitet, drugo, oblik ili bt, i tree, cilj ili namjeru akta koji se vri, tj.
u osnovi namjeru akta, pretpostavljenog kao izvrenog. Pazite to on sad
kae: Ova tri gledita jesu gledita pridjeva, imenice i glagola, i odgovaraju
trima bitnim kategorijama jezika. Poslije objanjenja koje smo dali..., to je
dalje njegovo objanjenje, mogli bismo sad rei, mi bismo morali, moe biti,
prevesti eidos sa izgledom... pa, evo, to je Marcuse rekao: slika! ... ili
bolje, momentom. Jer eidos je..., pazite sad ovo, ... to je ideja... stabilni izgled
uzet sa nestabilnosti stvari. I to nam sad mora rei jedan Bergson!?
Svesti stvari na ideje, znai svesti postajanje... to bismo njemaki rekli
werden ...na njegove sastavne momente, od kojih je svaki, uostalom, po
pretpostavci, van zakona vremena..., pa to je sjajno reeno, ... i kao obran,
kao ubran u vjenosti. Pa, to mene asocira na Zenona koji je dobro tamo s
te pozicije rekao, strijela ispucana uope se ne kree, nema vremena, uvijek
na jednoj odreenoj toki! Pa onda onaj Ahil i kornjaa, ne! Ahil nikad ne
moe stii kornjau ako je ona dobila malo fore, kako se kae, pred njim!
Jer, dok on nju stigne, ona je uvijek ve malo odmakla, i tako dalje.
Dakle, mi smo time onda prostorno odredili vrijeme! Evo, to je cijela
pria. A to je sad ono na to nam Bergson hoe tu fino ukazati na ovo sad
bismo mogli rei statinost pojma ideje, koja moe govoriti o konanosti,
gotovosti, zakljuenosti. Onda se time Hegel bavi u kritici, imate toga na
puno mjesta, u Enciklopediji, gdje kritizira ono ex nihilo nihil fit, iz niega ne
postaje nita, nego ovi metafiziari jo od Melissa kau, samo iz neega
moe postati neto. Tu je zalom onog po emu ili iz ega. Dobro, a sad Hegel
veli, ako neto jest, ne treba tek postajati! Prema tome, iz niega ili bolje
rei po niemu postaje neto! A ovo nita iz nita miljeno je kao povijesni
in, kao akt, kao samodjelatnost. Prema tome, ja u ponoviti, to se sad tie
ovoga pa to treba razmisliti: svesti stvari na ideje, znai dakle svesti postajan-
je Bergson govori tu o lan vital, kretanju, i tako dalje, o ivotnosti na
njegove glavne momente, od kojih je svaki, uostalom, po pretpostavci izvan
zakona vremena. Dakle, izvan vremena, i kao da je ubran u vjenosti! Pa
to je metafizika! Metafizika ne poznaje vrijeme! Onda sam ga ja citirao, pa
su me gledali oni metafiziari u Freiburgu, pa sam im citirao Hegela iz Jenske
realne filozofije onaj stav: vjenost je misao vremena, Die Ewigkeit ist der
Gedanke der Zeit. A to to znai? Da mora najprije biti u povijesnom
vremenu da bi uope doao do samog pojma vjenosti. Pa pita, a to je bilo
prije? Nije bilo nita prije! Sm si poeo ivjeti i djelovati i raditi, i tako dalje,
pa si time tek bio u vremenu, i samo po tome si uope vremenito, povijesno
bie. A onda tek naknadno moe postaviti pitanje, pa dobro, a to je bilo
prije! Ma, nije za tebe bilo prije toga nita! Maglica svemirska maglica!
Moda to jedino, ali samo poto si ve bio povijesno-vremenito bie!
Sad jo samo ovo, pazite. To ja navodim zato jer sad emo doi do prvo-
klasnog Marcuseova stava koji e rainiti to zamreno klupko, da tako
kaem, ne reflektirajui na taj pojam ideje, kao to radi Bergson. Ali, im
se stave nepomine ideje, pazite, jer to je dobro reeno, u osnovu kretajue

zbilje, odmah slijedi itava jedna fizika, itava jedna kozmologija, i ak itava
jedna teologija i metafizika. Evo, to je sad cijela ta pria koja tu meni onda
postavlja pitanje.
To se jako lako ispusti iz vida. Evo samo jedan primjer, dakle, Werner
Marx je u Freiburgu sluao ono moje predavanje, i potom u razgovoru on
veli meni, kad sam ja te teze izrekao, da ga poniavaju ovi tamo, koji pojma
nisu imali, metafiziari, kolege, profesori, zato jer on jednoga Balkanca pi-
tao, pa gdje ste to, kolega, nali? A ja se cijeli ivot bavim tim problemima
i klasinom filozofijom, pa sam onda s obzirom na ove male lopove tamo,
univerzitetske, koji su me ignorirali kad sam govorio o Hegelu, metafizika
ili revolucija, pa sam onda rekao, Herr Kollege, to vam je na stranici 273
Jenske realne filozofije... a ovaj se zaudio. A to sam ja njima namjerno, da malo
pokaem kako ovaj Balkanac to ve ima u glavi, onda sam iz take izva-
dio, imao sam sa sobom ovu Jensku knjigu, pa sam rekao: Pogledajte, Herr
Kollege... A on veli: Ach so, to je interesantno, to ja nisam zamijetio! A
da je on sluajno bio jedan od ovih metafiziara, ja bih njemu rekao: A znate
zato niste!? Jer ste bili fenomenolog, pa za vas takav stav, ako ste ga i itali,
nije nita znaio!
Razumijete to? To je kolovanje! Kad je netko dobro kolovan u jednom
konceptu, ovdje u fenomenolokom, on ne mora nai u Hegela stav koji izla-
zi izvan toga i s onu stranu toga. A ja to njemu nisam htio tako rei jer je on
meni de facto priznao otkrie, i tako dalje. Pa, to se dogaa. I Kangrgi se vje-
rojatno dogodilo da negdje nije naao analizu toga pojma ideje kod Hegela
koja bi opravdala upotrebu tog pojma, makar je ona pokuana. emu, dakle,
klasina njemaka filozofija upotrebljava pojam ideje, to meni nije jasno!
Premda ima, pazite, u svakom sluaju, ne samo terminoloki, nego dubo-
ko smisleno, ono to i Marcuse govori za Platona, taj kritiki moment toga
pojma, taj teorijski moment, koji se ne zadovoljava povrnou i pojavnou.
Tu je zapravo to teite da onda i klasina filozofija u tom kontekstu to
moe upotrebljavati. Samo to ja mislim da su imali ve s Fichteom dublje
terminoloko odreenje, naime, mogunost, a ne da i dalje upotrebljavaju isti
pojam. Pazite, mi nismo imali vremena, ja sam vam to obeavao, Schelling je
ve prvoklasni razraiva ili, kako bi se reklo, produbljiva, Fichteove speku-
lacije. A glavno djelo mu se zove Sistem transcendentalnog idealizma. Pazite, sva
tri pojma sad u biti grub mogao je Schelling baciti u smee! Jer niti
sistem, niti transcendentalni niti idealizam ne odgovara za ono to
on pie! Sistem, a sm on veli: kad ja to upotrebljavam, to je sistematinost,

suvislost, dakle: koherentnost. A Hegel je ostao na sistemu kao gotovosti,
zakljuenosti... Sad emo pitati zato? Hegel je jedini imao pravo na to. A
znate zato? Zato to je rekao sve do kraja, jer sve to se iza Hegela dogaa
do danas, to je brbljarija! Ako me razumijete! U filozofiji on je sve rekao!
A onda transcendentalno! Nema vie nita trancendentalno! Pojam
transcendentalno vai samo za Kantovu metodu, istraivanje mogunosti
domaaja, dometa i granica spoznavanja. I to vie nije upotrebljivo u speku-
laciji. Tu je sve ve pretpostavljeno. A onda na kraju imamo posla s idealiz-
mom. A zato nema vie materijalizma? Dakle, sva tri pojma mu ne odgova-
raju. Eto, to je to.
Dakle, ja nisam doao do drugog objanjenja, to je moje miljenje. Pokuao
sam u tom mom jednom rukopisu opravdati. Oni se mue sa starom termi-
nologijom jer nemaju drugu. Pa ve samo ovo, pazite, identitet subjekt-ob-
jekt to je palijativ! Imate pojam subjekt-objekt, pa sad, nije jedinstvo nego
identitet! I to si time dobio? Dobio si krpariju da pomou pojmova koji su ti
na raspolaganju, a nita drugo nema, izrazi ono to misli da je preko toga!
Pa onda kae, identitet a ne vie jedinstvo! Ali pazite dobro, u spekulaciji
si ostao na stanovitu ili terminologiji filozofinosti. Dakle, to su te tekoe
koje treba imati u vidu, u svakom sluaju. Ali dobro, pa sad moramo rei da
ti filozofi, budui da su prodirali u novo, a nisu imali terminologiju, da nisu
imali na raspolaganju druge mogunosti. Ali s pojmom ideje ini mi se da su
pretjerivali. Evo, tu jedan Bergson doe do toga pa insistira zaista na onome
to taj pojam po sebi sadri, jer on fiksira. Pa to je pojam! To je ve Kant
znao! Fiksiranje! Odredimo predmet, stol, i onda time baratamo. Ali nismo
daleko stigli jer nismo pitali odakle stol. To je spekulacija.
Dobro, evo to je taj problem s obzirom na ovaj pojam ideje. Ja u sad po-
noviti Marcusea. Za Hegela ideja znai ivot i aktualni oblik istinskog bitka.
Pa dobro, u redu, a zato ba ideja? Zar ne bi bilo dovoljno da kaem ivot i
aktualni oblik istinskog bitka? To mi je dovoljno, ne moram to nazvati ide-
jom. Pa onda Marcuse dodaje ono to se nalazi na kraju Hegelove Logike,
pazite, to je interesantna stvar, interpretirajui Hegela na kraju njegove Lo-
gike, istie element prakse koji je i dalje tu sadran, u zakljunom dijelu Logike!
Odgovarajui oblik ideje nazivan je jedinstvom pazite, ne identitetom
spoznaje i djelatnosti. I sad dodaje, to je protivurjeno, identitetom teorijske
i praktike ideje. Marcuse veli, Hegel izriito izjavljuje da je praktika ideja,
dakle... ja sam sebi postavio pitanje, zar nije dovoljno tu rei praksa, zato
treba rei praktika ideja? Moemo poeti razliito objanjavati, ja sam to

pokuao tamo u svojem djelu kako je neprimjereno danas upotrebljavat po-
jam praxisa jer se on odnosi samo na starogrku filozofiju, i zna se dobro
to taj pojam iskazuje, i tako dalje. Dovoljno je rei praksa. Ja sam pokuao
objasniti to sad znai taj pojam za razliku od onog starog pojma praxis. To
nije isto! Pa ekajte, nama su kad smo osnovali Praxis, tamo one kolege
u Njemakoj rekli, pa to vam je sad to, zar ste ostali s tim praxisom, to mi
Nijemci moemo ostati jer nemamo drugog izraza, i tako dalje. Pa ja sam
rekao, dobro, to je zato da se i internacionalno naglasi ime jednog filozofskog
asopisa. Dobro, to je drugi razlog.
Evo, praktika ideja, ozbiljenje dobra to Hegel govori na kraju Logike
ozbiljenje koje mijenja izvanjsku zbilju, pa onda je to je Hegelov stav
via od ideje spoznaje. To, dakle, Hegel kae, na kraju svoje Logike, da je
praktika ideja via od ideje spoznaje. to je time rekao? Ono to mu je Kant
zapravo ve rekao primat praktikog uma. Pa onda Fichte, pa Schelling i
tako dalje. Pazite, ovo kae Hegel: ...jer ima ne samo dostojanstvo opega,
kao u teoriji, nego i dostojansvo jednostavno ivotnoga. Pazite to! To je
citat iz Hegelove Logike, na kraju. Dakle, Hegel nam sve tono govori, ali kad
doe do toga, ide svim moguim putovima, da ne kaemo stranputicama. Tu
je sve tono kad se ovako citira, samo to nakon svega toga, kao to kaemo,
ostaje kljuno pitanje: to, emu, zato i u kojem smislu sada s tom idejom?
Sad, to je pitanje koje je za diskusiju, naravno, ja nita ne tvrdim kome
i emu je ona uope potrebna mislim za ove klasine filozofe ako se
naime eli biti ujedno s onu stranu filozofinosti za volju spekulativnosti!
Zato ovdje Hegel kao samo po sebi razumljivo preuzima taj pojam ideje od
Platona, a da nikada i nigdje nije eksplicitno opravdao taj nain izraavanja,
pa sam ja to naao kod Bergsona. Dakle, vidite to se time hoe rei.
[Dodatak: Ovdje je sad mjesto da ispunim ono obeanje da u vam navesti
Hegelov stav za koji sam pola u ali rekao da me Hegel zaveo. Dakako da
sam odmah dodao kako sam i sm pritom bio sukrivac, ali vailo je to obo-
strano. Evo tog Hegelova stava iz njegove Logike u cijelosti: Stav da je ono
konano idealno... ovo je iskazano tako da se misli na ideju, a da se izbje-
gne primisao ideala, to bi znaio upravo suprotno, inae identino s: idealno
sainjava idealizam. Idealizam filozofije ne sastoji se ni u emu drugome
doli u tome da se ono konano ne prizna kao istinski postojee. Svaka je fi-
lozofija bitno idealizam, ili ga bar ima za svoj princip, a pitanje je onda samo
koliko je taj princip zbiljski proveden... Opreka idealistike i realistike filo-
zofije... Hegel misli materijalistike stoga je bez znaenja. Filozofija

koja konanom opstanku kao takvom pripisuje istinski, posljednji, apsolutni
bitak, ne bi zasluivala ime filozofije... U stvari je duh pravi idealist uope; u
njemu, ve kad osjea, predouje, jo vie ukoliko misli i poima, nije sadraj
kao takozvani realni opstanak; u jednostavnosti onoga Ja takav je izvanjski
bitak samo ukinut, on je za mene, on je ideelno u meni (G. W. F. Hegel,
Wissenschaft der Logik I, Felix Meiner, Hamburg, 1963., str. 145-146).
O emu je, dakle, ovdje rije? Prije svega, imao sam ovdje u vidu ono
bitno Hegelovo, kad on pod pojmom duha misli nain totalnog ovladavanja
svime to jest, dakle, svijetom i sobom samim, te je to bilo osnova za itanje
navedena stava samo i jedno u tom smislu i kontekstu. Tome je pridoao i
stav Herberta Marcusea, kako je za Hegela pojam duha zapravo shvaem
i miljen kao um u svome historijskom razvoju, od elementarne zamjedbe
ili percepcije, pa sve do samosvijesti, znanja znanja i hegelovske apsolutne
znanosti. Marx je sa svoje strane dodao tome kako je um svagda u historiji
vladao i bio na djelu, samo ne uvijek u umnom obliku, mislei pritom na
njegove ideologijske klasne oblike u kojima se pojavljivao.
To je bila za mene jedna, i to bitna, strana stvari na osnovi koje sam
shvaao i interpretirao samu bt Hegelove misli i cjelokupne filozofije. No,
iitavajui taj navedeni stav uvijek iznova, shvatim kako Hegel u cijelom tom
stavo o duhu i idealizmu navodi samo i iskljuivo one momente ili etape
u razvitku duha koje ostaju u dimenziji ili horizontu onoga to emo nai u
Kantovu transcendentalnom stavu, kojim se pomou subjekta, dakle razuma,
tek dospijeva do predmeta. Pri emu Kant jo uvijek dobrim dijelom, ako
ne i apsolutno, zastaje samo u dimenziji spoznajne teorije, te se itava stvar
iscrpljuje u spoznavalakom horizontu. A to onda jo nije Hegel! to, dakle,
ovdje eksplicitno nedostaje!? Upravo ono po emu je Hegel ve u svojoj Feno-
menologiji duha epohalan mislilac, naroito IV. glavom u njoj, gdje je dospio do
stava kako se historijski proces samoosvjeenja ovjeka ne dogaa po liniji
vladajuih (gospodara) nego upravo po liniji radnog ovjeka (roba, kme-
ta, radnika), koji je djelatno u materijalnoj proizvodnji suoen s prirodom,
preraujui je i modificirajui je svojim djelom u predmet. Dakle proizvodei
svijet i sebe u njemu, postajui pritom svjestan svoga ina i samoga sebe kao
tog proizvoditelja i stvaraoca svojim stvaralatvom, po emu tek sve uope
jest! Dakle, svojom materijalnom proizvodnjom prije svega, to znai da
je time i samo time doao do svijesti o tome, pa time i do samosvijesti. Te
je tek tim i takvim totalitetom svoje djelatnosti kao samodjelatnosti postajao
ovjekom, A sm je Hegel pod utjecajem Fichteova naglaavanja kako ono

Ja ne moemo vie tradicionalno razumijevati iskljuivo kao spoznavalaki
subjekt nego kao identitet subjekt-objekt, to je onda Hegel nazvao Ja kao
apsolutni negativitet, odakle onda potjee i ono njegovo odreenje etwas
neto kao rezultat negacije negacije. I sad, ako netko paljivije ita navedeni
Hegelov stav, a imajui pritom u vidu cjelinu i bt Hegelove misli, u tom e
stavu prije nai transcendentalnoga Kanta nego pravoga Hegela! I u tome
lei ta mogunost zavoenja itatelja to se dogodilo i sa mnom.
Vrijedno je i instruktivno za sve ovo reeno navesti jedan prvoklasni Mar-
xov stav iz Ranih radova koji na svoj nain potkrepljuje reeno: Vidi se ...
naime iz Hegelove prethodno potvrene i problematizirane historijsko-
praktiki oovjeene prirode, tj. iz stvaranja pet osjetila, to je posao cje-
lokupne dosadanje svjetske historije kako subjektivizam i objektiviz-
am, spiritualizam (to jest, idealizam, op. M. K.) i materijalizam, djelatnost i
trpljenje gube svoju suprotnost, a time i svoje postojanje... a vidjeli smo
da nam upravo to naglaava Hegel u onom stavu kao takve suprotno-
sti tek u drutvenom stanju; vidi se kako je rjeenje teorijskih suprotnosti
mogue samo na praktiki nain, samo ovjekovom praktikom energijom,
i njihovo rjeenje nije stoga nikako samo zadatak spoznaje, nego zbiljski
ivotni zadatak to ga filozofija nije mogla rijeiti upravo zato to je isti zada-
tak shvatila samo kao teorijski zadatak (Marx-Engels, Rani radovi, Kultura,
Zagreb, 1953. str. 233-234).]
Sad imamo jedan drugi stav s Marcuseom koji kae: Nain na koji Hegel
pokazuje ovo jedinstvo... pazite sad, Marcuse opet govori o jedinstvu,
nakon Fichtea, pa nema vie tu jedinstva, nego identiteta! ... na nain
na koji Hegel pokazuje da je on izvrio konanu preobrazbu iz povijesti u
ontologiju. To je ono mjesto za koje hou ukazati da je to ve jedan spe-
kulativan stav, da je to najdublji uvid u sr Hegelove misli to ga je izvrio,
po mom sudu, jedino Marcuse, u tom svom djelu Um i revolucija. Hegel je
izvrio konanu preobrazbu povijesti u ontologiju! Naravno da sad treba vid-
jeti to to znai. To drugim rijeima znai, kako tu veli izvrio, prijelaz sa
stanovita ivotnosti ivota, to ve Fichte izraava svojim Ja, samosvijeu,
samodjelatnou, kao slobodom, pa to onda Hegel ponavlja, pazite, kad veli,
Ja kao apsolutni negativitet. Pa to mu je Fichte! To je poetak svijeta sa-
modjelatnost. A filozofija kao ontologija, pazite, kao metafizika, jer ontolo-
gija nije nita drugo nego metafizika, pa mene uvijek korigiraju kako to nije
isto, ali pazite: racionalna psihologija, racionalna teologija, racionalna onto-
logija to je ta metafizika, ili ako hoete, ontologija je jedan dio metafizike,
ontologija je fiksiranje bia, kao takvog. Dakle, filozofija kao ontologija, dakle
metafizika, koja ve od poetka preskae tu mogunost ivotnosti za volju
gotovosti, dovrenosti. Kad kaete dovrenost onda vam je to savrenost
postojeega. Ono to je dovreno jest savreno. To je identitet. I metafizika
poinje s gotovou svijeta, ivota, svega... i tako dalje. Dakle, njegovo um-
rtvljenje. To je ono to nam je na svoj nain Bergson rekao s pojmom ideje,
bez obzira hoemo li se s time sloiti, nije pitanje pojma, nego smisao onoga
to se iskazuje.
A to to nam sad Marcuse govori, bila je konana presuda ne samo nad
ivotom nego i nad spekulacijom kao njegovim istinskim, iskonskim izrazom
i potvrenjem, a sma je Hegelova misao tu ostala negdje izmeu. Upravo
ovdje sad lei pravo mjesto na kojemu dolazi do punog izraaja bitna razlika
izmeu Fichtea i Hegela. Dok se Fichte krvavo borio, da to kaemo ovim
rijeima, da prekorai horizont filozofije kao bitne neistine to je ono to
Marx zapravo hoe rei Hegelu: vrlo si to lijepo filozofski protumaio, ali
toga ti nigdje nema u ivotu! Prema tome, ako misli da je to ta jedina istina,
onda ivimo u neistini, jer je ivot drugaiji. Pa, to ivimo svaki dan, moemo
uljepavati sve skupa!
Ja smatam da je za svakoga tko je religiozan, religioznost onda najfiniji
nain ili ak, kako Hegel na jednom mjestu kae, poetski, da se izie iz ove
doline suza, pakla i strahota, i tako dalje. Sretni su ljudi koji su istinski religi-
ozni, koji vjeruju da e biti nagraeni na drugom svijetu, i tako dalje. Tu je
ta kranska utjeha koja je dragocjena za ljude koji su bespomoni. Ali to je
samo jedan mogui odgovor, no onda znam to sam rekao, pa neemo sad to
poistovjetiti s filozofskim traenjem nekakve istine, ako smo na istoj poziciji.
A filozofija nije utjeha, kako kae Hegel u svojoj Fenomenologiji duha. A
filozofija je tu, kad bi sad gledali s Marxove pozicije, ostala samo jedna puka
ideologija. Ideologija nije istina, ona je samoobmana!
To su ti problemi. ekajte, to je sad jako aktualno danas. Pazite, kad netko
veli, bioetika, to lijepo zvui, to je sad postalo moda. Ja sam tu kontrirao,
malo karikirano, recimo, doete Hitleru pa velite, gospon Hitler, pa ovo nije
moralno to vi radite, pa te logore, pa ubijate... A on bi rekao, a jelte, Herr
Kangrga! Pogledao bi u Himmlera, i onda bih ja zavrio u konclogoru. Do-
bro, alu na stranu, ne moete s nekakvim moralnim apelom doi Hitleru koji
ubija milijune ljudi, unitava, i tako dalje. Ne moete to rjeavati moralnim
apelom! Evo, sad se svaki dan pria, to zagaenje... Bush je rekao, mi ne
potpisujemo onaj Kyoto ugovor, i tako dalje, a zato? Jer je to nama presku-
po, i gotovo! Mi emo ii do rasprsnua ovoga svijeta, Zemlje, a onda doe
bioetiar pa veli, pa to nije lijepo, treba se tu ipak malo moralno ponaati. A

to se dobiva time? To je gospodarski, politiki aspekt najdubljeg ivotnog
problema gdje je rije o biti i ne biti ovjeanstva! Pa, ne moe tu nita s
moralnim apelima... pa znate, ujte, gospon Bush... On bi rekao, pa, dobro,
bumo to malo poboljali... Evo, sad je nedavno upravo to rekao, bumo se
malo potrudili... Pa, neemojmo, nismo djeca! Budimo ozbiljni ljudi. Ja se cijeli
ivot trudim da doem do same sri, do bti etiko-moralnog fenomena. A
ovi drugi se niti ne trude, pa ne znaju niti ta je etika, ne znaju ni ta je moral,
pa onda malo moralno, malo bioetike, pa malo ovako malo onako... Ma dajte,
to ne dolikuje, to nije nain!
Dakle, to je taj problem ivota! Mi tu sad moramo ostati pri ovoj osnov-
noj tezi, za koju ja kaem da je stvarno spekulativna, ja bih je tako nazvao s
obzirom na cijelu interpretaciju Hegela do sada, s jednim stavom do kojega
Marcuse sada dolazi, da Hegel povijest pretvara u ontologiju to je presuda, to
znai da Hegel spekulaciju pretvara u filozofiju. Povijest pretvara u ontolo-
giju! A to to znai? To znai: proces je zaustavio pomou ontologije, kao
gotovosti, i onda to naziva apsolutnim idealizmom. Pa to mu kritiki govori
Marcuse. Svaka mu ast Marcuseu, a i Hegelu, naravno!
Dakle, iako nas, naime, Marcuse svojim prvoklasnim uvianjem onoga
bitnoga u Hegela, s obzirom na taj opi stav o pretvaranju povijesti u onto-
logiju, doveo do toke istinskog razumijevanja upravo toga kljunog odnosa,
u kojemu se ponavlja onaj, pazite, prekrasan stav Hegelov o rui u kriu
sadanjosti Rose im Kreuz der Gegenwart gdje je ta rua, taj po-
jam, taj smisao, ta ivotnost, ono to je bitno ivotno taj kri sadanjosti
to je ovo to mi ivimo. A moramo iz toga izii van, na bilo koji nain, ne
palijativno! To je mjesto gdje Hegel kae, spoznati um u kriu sadanjosti.
On to ponavlja poslije u Enciklopediji, a to je u ovom uvodu u Filozofiju prava,
ime je zapravo, kad gledate, naglaena potreba, ono to bih ja sad rekao, da
se prodire pod kou sadanjosti, tj. do uma kao onog praktikog u smislu
spekulacije, jer pojam uma se, nakon Fichtea, vie ne moe upotrebljavati
drugaije nego to je on rekao um je po svojoj biti praktiki. To je prije-
laz sa stanovita razuma kao teorijskog organa na praktiki organ, pa onda
tek slijedi spekulacija u smislu identiteta, pri emu onda pojam mate igra tu
bitnu ulogu. Dakle, rua u kriu sadanjosti tu je zamagljena, ostalo je to
u zraku, jer tu bi bilo odlunije pitanje gdje i kako se dakle i historijski i
misaono gledano dogaa to pretvaranje ili preobrazba povijesti u onto-
logiju?
Ja u vam sad rei ovo. Na to je pitanje ne moda, nego jedino sigur-

no odgovorio Karl Marx, tako da se razumijemo. U istraivanju bitne
filozofijsko-ekonomijske problematike, u pojmu konkretnoga, pazite to je
sr pitanja oko kojega se vrti cijela problematika, konkretno-apstraktno, pa
onda znamo dobro da Hegel kae, apstraktno je upravo konkretno, kad su
kritiki rekli da filozofi misle apstraktno, te je on onda odgovorio i rekao,
filozof je jedini koji se trudi da doe do konkretnog, a to znai do bti stvari,
da se ne zadrava na rasplinjavanju pojavnosti. Dakle, da ne duljimo, pazite
dobro, Marx kae ovo: Ono konkretno jest konkretno jer je saimanje...,
njemaki Zusammenfassung, ... mnogih odreenja, dakle jedinstvo mnogovrs-
nog. U miljenju... ovdje sad s obzirom na ovaj stav Marxov, za razumije-
vanje onoga bitnog u naem raspravljanju, treba naglasiti, u filozofijskom
miljenju, jer o njemu je rije. Jer, ako idete sada na nekakvu konsekvenciju,
onda morate rei, pa jedino je filozofija ila na istinsko istraivanje... kroz
cijelu historiju ovjeanstva i kad je to bila i uspijevala, onda je bila spekula-
cija. Dakle, rije je o filozofskom istraivanju, pa ovo, konkretno, pojavljuje
se kao proces saimanja, kao rezultat, a ne kao polazna toka. Premda je to
konkretno zbiljska polazna toka i stoga takoer polazna toka toga takozva-
noga zrenja, Anschauung, zora, ... i predoivanja, dakle Vorstellung. Tu sad slije-
di kljuno mjesto za dokuivanje ne samo Hegelova prijelaza sa spekulacije
na filozofiju i njihova stalnog uzajamnog proimanja i mijeanja, nego sama
sr filozofije kao filozofije, to jest, reeno s Marxom, obrnuti proces samog
miljenja koji se onda die na rang filozofijskog miljenja, i ovdje lei odgo-
vor na pitanje pravog odnosa filozofije i spekulacije. Pazite to Marx kae:
U prvom se putu puna predstava..., Vorstellung, bila rasplinula, pretvorila
u apstraktno odreenje. U drugom pak vode apstraktna odreenja..., pazite
dobro, k reprodukciji konkretnoga u putu miljenja. Kad biste se sad malo
vratili natrag, to isto vam govori Schelling. Pazite, Schelling kao filozof go-
vori da je filozofija oponaanje, Nachahmung. A to smo citirali prethodno, pa
ako on kae za sebe kao filozofa da oponaa... to oponaa? Pa, jedino ivot!
To znai da s filozofijom imamo posla samo sa oponaanjem ivota a ne sa
ivotom samim! Naravno, ako hoemo pojednostavniti taj problem!
Prema tome, reprodukcija! Kako uope dolazimo do pojma reprodukci-
ja!? Pa valjda pomou pojma produkcija! Pa, valjda je najprije bila produkcija
da bismo doli do reprodukcije! Onda ne moe poinjati s reprodukcijom,
kad je ona ba re- i dolazi na kraju. Ili, pojednostavljeno reeno, ovjek je
morao najprije biti na djelu da bi mogao onda to oponaati, znati i misliti, i
tako dalje, da shvati uope ono to njegov vlastiti ivot jest. Ja sam insistirao
da su stari grki mudraci bili ti koji poinju s identitetom, da tako kaemo,
teorija-praksa, u pojmu mudrosti, a to su znali i drugi mudraci. ovjek kad
poinje kao takav, kad vie nije ivotinja, razmilja o cjelini ivota ako
razmilja. Jer, svijest ima svaki mulac koja mu slui samo za snalaenje i ako-
modaciju na sve oko sebe.
Prema tome, ovjekova misao nuno je usmjerena na konkretno, na prak-
su, na ivot, na sve oko njega. I to je tamo uvijek u nerazluivu jedinstvu koje
se naziva mudrou. Ali kad uzmete, recimo nae ekonomiste, onda imate
produkciju i reprodukciju. Dobro, sad kad ve o tome govorimo, ja nisam
siguran je li Marx, recimo, itao Fichtea. On se bavio uglavnom Hegelom, a
vjerojatno jest itao, jedno s drugim. Ali pazite, razrjeenje naeg sadanjeg,
ovog tu, ivota, po Marxu znai pretvoriti rad u samodjelatnost! To je
njegov stav. Jer, rad nije nita drugo nego otuenje ljudske samodjelatnosti.
Pa to mu je Fichte stavio na poetak! Mi ivimo u dimenziji rada kao otuene
samodjelatnosti. Kad bismo se mogli vratiti natrag, onda bi to bilo, znai,
razotuenje ili doista povratak u budunost. I to bi bio taj pojam. Ali po-
jam Selbstttigkeit, samodjelatnost, kod Marxa se nalazi kao razrjeenje bitnog
ljudskog problema kroz itavu historiju ovjeanstva. Jer se ve s klasnim
drutvom, ve od Platona pa do danas, odvija upravo to da smo samodje-
latnost pretvorili u robovski, kmetski i radniki rad, u otuenje te samodje-
latnosti. I to smo mi!
Ja se sjeam, kad sam govorio da sam ja proleter, onda su me moji kolege
ismijavali, ha, proleter, pa nisi ti radnik! Pa nisam, dakako, radnik, seljak i
nekad je bila potena inteligencija! Ja spadam valjda u tu potenu inteligen-
ciju, a moda i bez toga potena, ako i nisam poten, onda sam inteligent,
spadam u inteligenciju. Ali mi smo zapravo najamni radnici, to je cijela pria!
I sad, moe vam poslodavac biti kapitalist, magnat, ovaj i onaj, ili socijalistika
birokracija ili bilo koja sada... Pa dobro, onda kad su one filozofe, koji su mi
se smijali, u Beogradu, bacili na ulicu s fakulteta, onda sam im doao rei,
deki, a kako je to sad s vama, a gdje vam je poslodavac, niste vi proleteri!?
Ma, niste vi zapravo ni proleteri, jer proleter znai, pazite dobro, samosvjesni
radnik, samosvjesni seljak i samosvjesni inteligent. To je proleter. A ja sam
to, evo! S naglaskom na samosvijesti! A proleter je historijski gledano
posljednji stupanj do ovjeka!
Dobro, kad ve govorimo o mojemu dragomu Karleku Marxu, on kae:
Hegel je dospio stoga... razmiljam, moe li se ovo njegovo geriet
auf shvatiti i kao spao na... dobro dospio stoga na iluziju da shvati
ono realno iskljuivo kao rezultat miljenja koje se u sebi saimlje, u sebi
produbljuje i samoga sebe kree, dok je metoda da se uspne od apstraktno-
ga ka konkretnomu samo nain za miljenje da sebi to konkretno prisvoji,
samo taj da se to konkretno reproducira kao duhovno konkretno. Evo, kao
duhovno konkretno. To znai ono to smo rekli reprodukcija. Duhovno-
misaona reprodukcija naeg ivota koja, dakako, moe u sebi sadravati puno
istine ili uvianja, i tako dalje, ali mi ostajemo samo izvan toga, mi smo samo
apstraktni participatori na neemu. Pa, to meni vrijedi znati da sam u tom
kapitalistikom ivotu nula, da nita ne znaim! Pa meni je to poznato, i
to sad s tim? Pa, sad, moe li Kangrga promijeniti svoj ivot time to tako
dobro zna to se s njime dogaa!? To je bilo tako miljeno sa stoicima i
skepticima, jo u starom vijeku, pa su onda rekli, i Epitekt, i rob moe biti
slobodan u svome miljenju. Pa lijepo misli, a rob je svezan, onda mu onaj
tamo lomi ruku, a on mu veli, gospodaru, moe mi tako slomiti ruku, ali ne
i slobodu da mislim. A on mu je slomio ruku, a ovaj to sve lijepo zna i pri
tom je pravi filozof ! To to sad mi duboko znamo te stvari, ba i nije velika
pomo. Ja mislim da bih onda, ako ve idem na to, trebao radije da postanem
religiozan pa si mislim: dobro, sad patim, ali zato u doi u nebo. Pa, ja sam
dobar ovjek, nisam nikad nikome elio ni inio zlo, nisam nikad u ivotu
nikome htio nauditi, i mene bi sigurno sveti Petar primio gore. Ja to stalno
naglaavam, da on mene eka s aom dobroga vina, gore u nebu...
Dakle, evo jo jedan zakljuak s Marxom, pazite: Nipoto, meutim, da
to miljenje reproducira proces nastajanja samoga konkretnog. Pazite, to
je zakljuak iz djela Grundrisse der Kritik der politischen konomie, iz 1857-59.,
dakle, oni tekstovi koji su tek 1953. otkriveni i objavljeni. Pazite, sve do 1932.
godine nije se uope znalo da je Marx uope bio nekakav filozof, dok nisu
bili izdani Rani radovi, i tako dalje, pa odatle ide ona teza da je Marx bio eko-
nomist. To su takve gluposti! Dakle, Marx ovdje govori o reprodukciji, to
je posve primjereno, jer je rije o misaonoj reprodukciji ili o miljenju kao
re-produkciji. Ali je sma produkcija ovdje ve implicirana, jer, kao to smo
rekli, nema reprodukcije bez prethodne produkcije. A filozofsko miljenje
upravo nju najee preskae, da tako kaemo.
Ve smo naglasili, na primjer, sad to je samo jedan moment toga to je
svakako simptomatino, da tako kaemo, da itava historija filozofije, od
poetka, tamo od Platona, kad poinje pravo filozofiranje, i tako dalje, ne
zna za praksu. Praxis je ostao do kraja, sve tamo jo do Kanta. A pazite, onda
kad kaete da prije Kanta nema svijeta, onda govore, pa kakve su to gluposti,
pa taj Kangrga je ist ponorel? Pa, zar svijet nije postojao i prije Kanta!? Pa
jest, ali su ga identificirali kao apstraktnu onostranost! U najboljem sluaju
kao deus sive natura, priroda, pa onda uvijek govori svijet tamo. A nije
tamo, svijet je u tebi, ti si njegov proizvod kao to je on tvoj proizvod. Bez
tebe nema svijeta!
A to, ini se, jedino ovjek nee ili ne eli shvatiti iz puno razloga. A
znate zato? Htjeti biti ovjek velik je rizik, da s time budemo sasvim na isto.
I danas! Pa kad sam pisao nekakve kritike protiv ovoga, protiv onoga, pa su
onda rekli, kako je ovaj Kangrga hrabar! Ma, to to znai?! Pie neto to
misli da je istina. Pa sad zato sam ja hrabar!? Onda sam ja to bio u najveem
dijelu svog ivota, to moete proitati, nije sad da se ja hvalim. Na primjer,
Tuman je htio eksplodirati od svoje megalomanije, pa je onda govorio glu-
posti, po obiaju, i u svojoj autobiografiji on kae: Gajo Petrovi je rekao za
mene da kakav sam ja Hrvat, da sam ja idov ili neto drugo... Pa gdje mu
je to Gajo Petrovi rekao!? Kad smo mi o tome ili o tebi uope razgovarali!?
Pa sam mu to napisao, nisam mu rekao ni predsjednie, nego, gospodine
Tuman, pa kad smo mi vas uope spominjali, pa tko ste vi? Kad smo mi
filozofi reflektirali o jednom generalu? Pa bilo je tih generala ko pljeve!? Pa vi
ste za nas bili anonimus! Hmti boga, onda sam rekao: ili ste to rekli zato jer
ste ve izgubili orijentaciju u svojoj svemoi ili ste moda genetski tako narci-
soidan... A onda su deki rekli: Je, Grga, ak do sad nisi bil uhapen, onda te
Francek sad sigurno bu dal uhapsiti! Pa sam rekao, je, pa ba me sad zanima!
A Francek se nije ufal Kangrgu uhapsiti, nego je to ostalo upameno. To
je bilo 1996., tako da znate. Ali dobro, zato ovjek mora biti tako hrabar da
se ne da vrijeati! Pa tko je Tuman? Pa dajte razmislite! Tumana e se jo
jedno vrijeme tu spominjati, a Kangrga e ostati sa svojih 15 knjiga, tako da
razumijete! Ili netko drugi! Hegel je jo uvijek tu iv. Pa, dajte razmislite!
Ovo sam htio rei: ovjek je rizik. Naravno da je rizik. Ako hoe tu istin-
ski ivjeti i neto rei, onda si i opasan, ne ele te. Pa ekajte, pa stvarno vam
to moram rei. Pazite, kad smo mi paraksisovci kritiki pisali, tukla nas je ta
partija gore, ta idelogija, ali pazite, nas su se odricali i nai vlastiti kolege, moji
bivi studenti! A znate zato? Jer smo ih smetali svojom hrabrou! Tako
su oni to govorili! Pa, to je smetnja, kad vidi tu te odnose a drugi govori
kritiki o tome, ti sm dobro zna da nisi pravi, a tu ti je sad nekakav radikalni
kritiar, je li, pa onda ga mrzi jer on govori! Pa onda mi je jedan od njih to
i rekao: Ja vas mrzim samim time to kao takvi postojite! Pa sam rekao,
dobro, to je barem prava iskrenost, i htjeli smo mu platiti pie, pa nije htio...
[smijeh u publici]... Ali dobro, to je cijela pria.
To je zapravo cijela historija ovjeanstva, jer je svatko tko je htio
neto ljudski rei, toga su hapsili, palili, vjeali... boe dragi, cijela historija
oveanstva vam govori to! A to je bilo to? Diogen koji je s lampaem u pola
bijela dana traio ovjeka! Hmti boga, pa ovjeka traimo jo i danas [smijeh
u publici] nakon dvije i pol hiljade godina! Pa da! Pa ga ne bumo nali. A
moda hoemo... hm... Bilo bi dobro da ga moda naemo, zar ne!?
Sad, kad sam ve spomenuo Karleka, mislim Marxa, evo jo i to: Cje-
lina kao to se ona pojavljuje u glavi kao misaona cjelina, proizvod je mislee
glave koja sebi prisvaja svijet na njoj jedino mogui nain. Na nain koji
je... sad ja to potcrtavam, razliit od umjetnikog..., pazite dobro, od
religioznog, praktiki-duhovnog prisvajanja svijeta, i tako dalje. A ta je
to drugo? Da je Karlek znao to je govorio, on bi sebe odmah smatrao
spekulativcem. Jer, to je spekulativna teza. Pa, umjetniko stvaralatvo je taj
poetak svijeta, i tako dalje. To je dobro naslutio meu klasinim filozofima
ba Schelling koji je insistirao na umjetnikom stvaralatvu, pa je onda s te
pozicije kritizirao svojega dragog prijatelja Hegela kao logicista ili panlogista
ili racionalista, koji ne priznaje taj stvaralaki umjetniki moment, i tako dal-
je. A imao je Schelling u tome pravo. Pazite dalje ovo: Realni subjekt ostaje
postojati poslije kao i prije izvan glave u svojoj samostalnosti. S te je pozicije
Marx kritizirao Hegela. Jer mu je rekao, filozofski si rekao sve najdublje to
se moe kazati, i to je prava istina, ali filozofska! Ovo je naglaeno sada
u tvojoj glavi! A kako to stoji s tvojim realitetom? Pa, Hegel je suvremenik
Fichtea, on je dobro vidio to se s njim dogaalo. Gledajte Historiju filozofije
III, gdje on govori o svojim dekima tamo, Kant, Fichte, Schelling, gdje lu-
kavo naglaava taj revolucionarni moment, i tako dalje, a nee o sebi. Pa, on
je znao dobro to se s Fichteom dogaa, njemu pred nosom. Fichtea su htjeli
ubiti, ti Nijemci, univerzitet i crkva. Pa je izbaen s fakulteta, ivio je kao pas,
umro je s 50 i nekoliko godina. Pa, kao da to Hegelu nije bilo poznato! Hegel
je bio pametan deko, pa zato bih se ja sad iao izlagati!? Ali u mislima
je taj Hegel bio superica, a Marx mu veli, pa da, sjajno, ali kako ti je bilo s
tvojom Njemakom u ono vrijeme!?
Dakle, taj realni subjekt upravo je ovjek koji proizvodi svoj svijet i sebe u
njemu kao tada jedino proizvedenu osnovu i mogunost njegova ivota u toj
takozvanoj cjelini dakako, cjelini obitavanja, ivota. I na kraju Marx kae
jo ovo: Utoliko bi tk apstraktnog miljenja, koje se uspinje od najapstrakt-
nijeg ka kombiniranom, odgovarao zbiljskom historijskom procesu.
To su mjesta koja ja smatram spekulativnima, ali ima i drugih stvari kod

Marxa za koje sad naalost nemam vie vremena. Kad bismo govorili o tome,
onda bi to morala bila druga predavanja.
Mi smo sada na kraju, ja vam zahvaljujem, samo da napravimo 5 minuta
pauze, da ja popijem au vode, pa moemo jo malo o vaim pitanjima...
[aplauz u publici] Hvala, hvala, moda se opet vidimo na jesen, ako... kako se
ono kae ako Bog da! Dovienja!
15. predavanje (15. lipnja 2007.): Zavrna
diskusija sa studentima
Kolegice i kolege,
ovo je nae zadnje predavanje za koje smo dogovorili da emo imati dis-
kusiju, da ujemo to vas zanima, to nismo uspjeli dorei, a ima toga sig-
urno... Ja sam vam ve unaprijed rekao da bi bilo praktinije da si neka pitanja
zabiljeite tokom predavanja, da ne zaboravite, pa, ako ste to inili, tako bi
bilo lake, onda bi time bila olakana komunikacija... Nemojte sad meni rei
da vam je sve jasno, da sam ja vama sve tak lijepo ispripovjedao i objasnio,
jer ja i sm znam da nisam. Puno toga smo preskoili, i nismo objasnili, pa
za takve praznine biste vi mogli postaviti pitanja, i ne samo pitanja. Ne bih ja
sad vama htio nametati vaa pitanja, to bi bilo smijeno.
Znate, kad sam ja bio asistent, u seminaru bi se rijetko koji student javio
za diskusiju. Ali ja sam imao metodu! Znate koju metodu? Ja sam doma
pripremio najprovokativnije teze za koje sam znao da e rei, joeee, gledajte
profesore, pa kakve su to...
Ivan Vondraek: Mogu ja? Ovako, prvo, to je meni... Kangrga: Jel se to
uje? Izvinite, samo as, to se uje? Aha, dobro! Vondraek: Evo ovako,
nije lako postaviti pravo pitanje, jer je tema iroka, i sve je, kako ste rekli,
kratko bilo ispriano pa bih ja samo rekao za jedno podruje kod Kanta,
metafizika morala, ili metafizika kao opa. Sad, mi smo jedanput rekli da se
etika ne moe zasnovati na metafizici... Ja bih sad pitao, ako bi se to moglo
malo raistiti: iz ega onda dolazi taj vrhovni princip djelovanja i kako je to
onda uope utemeljenje?
Kangrga: Pitanje je veoma lijepo, jasno, i korisno. Odgovor na vae pi-
tanje, kojim se ja bavim ve jako dugo, mogu je prije svega ako iziemo
na kraj s pojmom metafizike. Gdje je moj pojam metafizike? Moete nai
u klasinoj filozofiji. Vidite da ve Kant iz jedne, recimo tako, spoznajno-
teorijske pozicije, kritiki odgovara ili primjeuje metafiziarima da su uzeli
predmet zdravo za gotovo, kako bi se reklo. Dakle, poinje se s neim to
je smo po sebi poznato, gotovo, i tako dalje. Prema tome, pazite, sma sr
etiko-moralog fenomena, ve sa Sokratom poinje tako da ono to jest...
[glasan cvrkut ptica] nije sad bismo rekli u argonu etikoga ili etike
nije dobro. Moemo takoer rei, nije jo ljudski, nije primjereno ovjeku,
pa ivot koji imamo treba biti bolji. Pazite, ovjek ve poinje s tim da nije
dobro, ivotinja ne poinje s time. Dakle, ovaj moralni impuls ide na ono to
bi trebalo biti. Imate jedan drugi stav, a to je Leibniz: Bog je stvorio najbolji
mogui svijet. Pazite sad, znai, mi ivimo u najboljem moguem svijetu. Pa,
ako je najbolji taj svijet u kojem ivimo, kako ete onda jo rei treba da!?
to treba da...? Pazite, to je Hegel onda uzeo, ja sam cijelu disertaciju pisao na
tome problemu: Ne moe poeti s neim to je ve dobro zahtijevajui do-
bro. A pazite, ima tu jo jedna stvar: ako imate obrnuti proces, ako polazimo
od realiziranoga dobra, onda svako treba da... ide na ukidanje postojeeg
dobra. I to je sad unutranje protivurjeje moralnog problema.
Ali u ovo treba da... ide kroz cijelu historiju filozofije, pa i ivota s-
moga, nije to sad samo pitanje filozofije. ovjek ivi tako, uvijek hoe bolje,
vidi da neto nije dobro, i tako dalje. Ovo treba da... implicitno je sadrano
u moralnom fenomenu. A suprotno tome, metafizika vam je poinjanje i
zavravanje s gotovim svijetom, bez obzira kakav je. A, kakav treba da...,
kakav moe biti... ostajui u dimenziji toga svijeta!? To vam je sad ono He-
gelovo to smo prethodno ve govorili: ako neto ve jest, zato bi uope
postajalo? Sad emo rei: ako neto dobro ve jest, ili kao dobro jest, onda ne
moete rei treba da..., onda ukidate smu dimenziju mogunosti moral
nog fenomena. Zato je metafizika u smom startu ona pozicija realiziranoga
dobra koja onemoguuje bilo kakvo treba da...: ako je svijet ve gotov,
onda ne treba nikakvo treba da...
Pri emu, pazite, taj pojam metafizike znamo dobro, ak poinje tamo
onaj Andronik koji pravi sveukupna djela Aristotela, i stavlja onaj naslov, t
met t physik, dakle, ono to dolazi iza fizike, pa to postaje prva filo-
zofija; to znai da ontologija govori o biu, i tako dalje. To je, dakako, sve
u redu, taj pojam metafizike. Meutim, pazite, im postoji Bog kao stvaratelj
svijeta, onda tu ve nastaje protivurjeje. Hegel govori o tome, i to je najvea
kritika, pazite: Bog je stvorio svijet i ovjeka na sliku i priliku svoju. A zlo u
svijetu! Pa, odakle onda zlo? Dobro, Leibniz nam je htio odgovoriti na svoj
nain, pa argumentira: u cjelini je svijet ipak dobar, Bog je dobro stvorio, a
ti, ovjek, i ta bia, ti si zao, i tako dalje. Ali, ja sam stvoren od Boga, Bog
nije trebao stvoriti mene Kangrgu kao loega, ili bilo koga drugoga, ili zlo u
svijetu, zar ne!? Razumijete? Prema tome, takvi odgovori su palijativi, ali po-
jam metafizike, kako god ga okrenete, pustimo sad aristotelovsko odreenje,
Andronika i taj pojam, ono to je s onu stranu, preko fizike, jer i time
se ide na to da iza te fizike postoji neto bitno to treba ostati, do ega je
u filozofiji stalo, pa to Aristotel radi prvoklasno, ali metafizika znai samo
jedno: poinjanje s gotovim svijetom i zavravanje s gotovim svijetom. I tu
onda nikakvo treba da..., i nikakav moral, nikakva etika nije potrebna, ona
je suvina, nema ta tu raditi, i tako dalje. Meutim, injenica jeste, i mi to

znamo, cijela historija ovjeanstva nam to govori, da taj svijet nije ni dobar,
ni savren, ni gotov. Pazite, i sm pojam svijeta: kad kaete gotov svijet,
to znai i savren svijet, bez obzira sad na Leibniza, onda tu nema vie ta
da se kae. Onda je to to.
Ne znam to bi trebalo jo kazati. Etika i metafizika su inkompatibilne,
protivurjene. Na stanovitu metafizike nije mogua bilo kakva etiko moral-
na zgrada. Evo, upravo to: sr ili bt etiko-moralnog fenomena jest treba da.
To to je Kant prvi u historiji ovjeanstva, dakle filozofije, iskazao ekspli-
citno, to je druga stvar. Ali ta moralnost, iskazivanje tim pojmom vrline, to
je znailo zapravo pokuaj poboljavanja mene kao pojedinca, u ivotu, ali
nije i to je udno nije postavljao pitanje loeg svijeta, nego: od mene
se zahtijeva da budem dobar, bolji! Vrlina je taj smisao. Zato pazite, ja sam
onda napravio razliku etika vrline i etika savjesti. S Kantom sad dolazi taj
zaokret u moralnosti gdje ovjek kao ovjek dolazi u centar problematike, a
nije etika vie kao ono prije. Ja sam tamo postavljao pitanje, da li vi moete
postavljati moralni postulat na roba ili na kmeta!? Pa on nema pretpostavke
da bude moralno odgovorno bie. Od njega se to ni ne zahtijeva. Samo gorn-
ji slojevi, vladajui, imali su to. Prema tome, imate to da su dvije treine ili
etiri petine ovjeanstva izvan moralnog problema a-moralno. U kojem
smislu? Pa neete na roba stavljati postulat, jer on je samo ivo orue za rad.
Pa proitajte to, to su zgodne stvari, u Aristotelovoj Politici, gdje on sasvim
normalno opravdava da postoje robovi; on veli, samo ima ljudsko oblije.
Pa sad nee na njega postavljati bilo kakve zahtjeve, dakle, to to smo rekli.
Pazite, ima tu jedan veliki zalom, kako ja esto kaem. Ve Sokrat,
tragajui za onim opim, kad veli Atenjanima, reci mi, to je dobro! Onaj
dobro pravi cipele, onaj napravi stol, pa je dobar majstor, i tako dalje, a on
pita: ekaj, a kako je s ovjekom? Pa, Aristotel odmah na poetku Nikoma-
hove etike postavlja pitanje: dobar postolar, dobar graditelj, dobar lijenik,
dobar ovaj i onaj a kako stoji s tobom kao ovjekom? A, pazite ta sam ja tu
onda napravio: Aristotel uope nije imao pravo da postavi to pitanje! Odakle
mu to? On je imao robove, na njih se to nije odnosilo! A govori o ovjeku!
Dakle, on ima pravo u tom svojem kontekstu. On je ideolog vlastodraca.
On je slobodni atenski graanin. A za ove veli, pa to nisu ljudi, to su robovi
dakle, orue, samo u ljudskom obliju. Vidite, pojam ovjeka treba doi
tek sa Francuskom revolucijom. To je tek moderno vrijeme, i to je Kant, to
se onda zove univerzaliziranje etike. U emu se ono sastoji? U tome da
ti govori samo o ovjeku, ili, sad bolje rei: o njegovoj bti, o ovjenosti.
ovjenost ovjekova jest bt onoga to ja kao ovjek ve jesam. A ne pi-
tam te, jesi li bogat, jesi siromaan, jesi Srbin, jesi Hrvat, jesi ti po profesiji
tehniar, i tako dalje. To je dodue postavio ve Aristotel, samo prerano, jer
on na to jo nije imao pravo, a naravno ni Sokrat. Oni su bili Atenjani, slo-
bodni graani, a robovi nisu, pa onda ovjek postaje ovjek tek u moderno
doba s Francuskom revolucijom. Tek onda se zbivaju sve te nae suvremene,
moderne stvari koje onda opet, naravno, danas su stavljene ad acta.
Ima jedna stvar koja moda idem predaleko za to, ah... Europa, koja
poinje s tim, pa se to naziva evropski duh, danas je to zapustila. Njezina
budunost bila je Francuska revolucija, a ona je to zapustila i danas ivi od
prolosti. Pa, onda, pazite, ima jedna stvar koju mnogi ne razumiju pa stalno
misle ovo: bez kapitalizma nema demokracije. Ma, n moge! Kapitalizam
je u svojoj sri neprijatelj bilo kakve demokracije, ak i graanske, da ne govo-
rimo o jednoj moguoj, boljoj demokraciji. Prema tome, tako je od poetka
do danas Marx je otkrio sr toga samo to je taj kapitalizam sad postao
globalan. Ali Europa je zaboravila svoju notu: sloboda-jednakost-bratstvo,
to je ostala fraza, parola u zraku, i tako dalje. To je cijela pria. Dakle, ono s
im je poela, to je zapustila. I to je sad na veliki problem.
Prema tome, to je sad ova globalizacija, i to sad hou rei, pazite: imaju
pravo oni koji meni vele: Pa nemojte mi govoriti o ovjeku, pa ujte profeso-
re, kaj ne vidite kaj se dogaa s tim ovjekom!? Pa gdje vam je to, ja sam na
ulici gladna, pa jesam li ja ovjek!? To je jedna jadnica, jedna tamo susjeda,
koja to meni govori, veli, od 90. je na ulici! Pa, onda je izgubila povjerenje
u sebe kao ovjeka. Pa nije ovjek princip u naem ivotu! To je bila parola
Francuske revolucije koja je htjela neto bolje! Ali danas ne, nego profit, no-
vac i takve stvari! Onda ima sve, ima kintu, nti boga, superica, a tko
te pita kakav si ti! Da, pa moe biti ubojica, zloinac, ratni zloinac, pa onda
postane heroj, i tako dalje, pa ima i kintu, a onda si pogotovo dobar, i
tako to. Ali, o ovjeku mi nemojte govoriti! To je ta pria. ta to znai? Pa da!
Ono protiv ega ja tako kritiki nastojim, od poetka, kad sam doktorat
radio, s tom moralnom problematikom, pomou Hegela, Kanta, i tako dalje, to
je sve ostalo u zraku, jedna teorijska pria, glas vapijuega u pustinji, zato jer su
moji prijatelji nestali rano, a ja sam doivi malo vie... Ovo hou rei treba
taj moral, moralitet, zaista uzeti u svom pozitivnom i svom negativnom smislu.
Pazite, pozitivno je to to nam to fali, stvarno fali. Moral moe biti zbilja jedan
ferment borbe za smisao ivota. Pa onda dobro mi veli jedan inkasator: ujte,
gospon profesor, nama treba vie morala! Ali on misli da e se pomou mo-
rala rijeiti ovo tu. To sigurno ne! Ali ako sad metnete kri preko morala, ako
ga prekriite, tek onda ste se pokopali. Jer, taj va impuls ljudski, upravo kao
ljudski, fini, najfiniji, upravo je moralno obojen, uvijek, iznova, jer vam drugo
ni ne preostaje, toga u realitetu nema. Prema tome, moralitet je uvijek jedna
fina ljudska kompenzacija za ivot koji nemamo. Tako da ne moete to odba-
citi, a mene su upravo tako interpretirali Kangrga baca moral u smee!
a ne vide u emu je stvar. Ja sam samo govorio o granicama mogunosti
da pomou moraliteta postignemo ljudski dostojan ivot. Jer sve drugo je
na snazi prije toga. I sad u ja vama rei to je metafizika! To sam vam
govorio, ali trebalo bi cijelo predavanje odrati samo o tome. To je Marx fino
otkrio, gledajte ovo: Hegel vam govori kritiki, jer su ga to poduili Smith i
Ricardo, engleski ekonomisti, to je graanski svijet? Sistem potreba! I sad
dajte malo promislite! Pa, potrebu imaju ivotinja i biljka! Ako biljka nema
vlage ili sunca, onda e uvenuti! ivotinja ima potrebe! Mi ivimo u sistemu
potreba, to znai golog samoodranja. Pa sad, kom obojci, kom opanci!
Pa onda Hegel kae: na stanovitu ili u horizontu graanskog svijeta nema
slobode! Pazite, to je Hegel rekao! Jer je ono strukturirano na atomiziranju
pojedinaca, sukobom, ja se borim protiv vas da se odrim. I tu nema slobode.
To je dakle Hegel ve rekao, a onda Marx poslije toga kae: Sistem potreba?
Pa, upotrebna vrijednost! To vam je cijela pria. Dajte malo razmislite, pa mi
do sebe drimo, a pogledajte realitet naega ivota! Mi smo ljudi upotrebne
vrijednosti. Kao to se ivotinja odrava kao taj sistem potreba, mi samo
imamo ovo to je produbio Marx i rekao: upotrebna vrijednost. I nita drugo
ne pitamo. Ne treba sad govoriti o razmjenskoj vrijednosti, to je terminolo-
gija, i tako dalje. Mi se jednostavno zadovoljavamo samoodreenjem unutar
jednog jo-ne-ljudskog ivota i svijeta. I to ide do rasprsnua. Ja ne kanim biti
nikakav zloguki prorok, kako se govori, ali po ovoj liniji kapitalizma i globa-
lizacije, ovaj svijet nema anse. Nema anse! Pa, to smo ve svi priznali, to
svi vide! Imate sad ove proteste u Njemakoj, pa ta e s time, to je moralni
apel! Mi smo protiv toga! Moe ti govoriti, ali, onda doe Bush, on gura
to, pazite, on mora investirati milijarde, stotine milijardi za Irak, sad ide dvje-
sto milijardi, ne, a nee dati da se smanji zagaivanje, jer to mu je preveliki
troak. Pazite, cijeli na ivot na planeti je pitanje troka!? Znate to je Marx
rekao? To je mehanizam koji melje samoga sebe i nitko ga nee zaustaviti na
toj moralnoj poziciji! Evo, to je cijela pria! A mi, nama ne preostaje drugo,
zaista, nego da moralno reagiramo!
Znate ta je zapravo moral? Indignacija nad postojeim! Pazite, mi indi-

gniramo: Pa bogati, dokle emo, pogledaj kako je to grozno... To je moralni
stav, a time nismo promijenili ni za dlaku ovo to se sad dogaa, ispadate
smijeni... To je ona karikatura, kad ja velim: ujte, gospon Hitler, pa to
nije lijepo od vas... Mislite da je Bush greka? Pa zna on dobro o emu je
tu rije. Znate kako je Marx to nazvao? On je agent kapitala, a nije subjekt.
Mehanizam kapitala ne priznaje subjekte. Zato je to uasna naivnost, ovo to
sad svi kod nas govore: bilo bi dobro da kapitalisti, poduzetnici preuzmu...
Kapitalizam je pogon koji samoga sebe reproducira. Pojedinano moe biti
da on prestane biti to, kapitalist, ima recimo, sto milijardi dolara, i veli: Imam
sto milijardi dolara, i dajem to. Pa nije on time zaustavio cijeli pogon. Razu-
mijete? To su lijepe geste, ali ekajte, sad se radi o tome. Ova djeca i ljudi u
Africi, umiru od bolesti, i to sad: mi emo njima dati vie novaca!? Pa, ne
moe se na taj nain rijeiti stvar. Pakao je na djelu i dalje, i tu treba izmijeniti
sm osnovni produkcioni i reprodukcioni odnos, i tako dalje, u ivotu. Ali,
kad e to biti?
A ima jo jedna stvar, sad u vam rei. Kad doete doma, pogledajte se u
pigl, ja se isto gledam, pa sm sebi to velim: mi smo zadovoljni s ovim to
imamo. Evo! Istinski, najdublje zadovoljni, na taj nain da se prilagoavamo
tome, pa koliko svaki uspije. I svatko ima pravo na to. Pazite, ja imam primjer
za to, koji je malo grub Hegel vis vis Fichea pa sam rekao: Fichte se
utapa, a Hegel na obali rijeke veli: hm, pa da, i ode doma svojoj barunici
tamo, onaj se utopil tamo, a on pie filozofiju! Ali dobro pie. To je ovako
jedna gruba slika, ali nije svatko spreman pa, pogledajte sebe da se
zaloi, radije veli: je, dragi gospon, lako je vama pripovjedati... i tako dalje.
Dakle, mi smo zadovoljni u bti, i snalazimo se u sistemu potreba, u dimenziji
upotrebne vrijednosti, pa smo onda malo moralno indignirani kad velimo:
pa, zbilja to nije ni lijepo ni dobro, i to gunamo sebi u nos ili u najbliem
drutvu, gdje smo najei kritiari. A kad bi se trebalo neto javno zaloiti,
onda nigdje toga nema. Pa, gledajte nau inteligenciju, nae intelektualce ta-
kozvane, inteligenciju! Sad u vam rei, to je sramota, tamo jedan ustaa
govori paklenske stvari koje uope nije doivio, a ja sam ih doivio, u NDH,
jedva sam iv ostao, onaj zvjerinjak! A sad taj i takvi priaju, to je sve tak
lijepo bilo, i onda jo veli: najvei zloinac u historiji ovjeanstva bio je Tito,
a ne njegov Paveli... I to govori ovjek koji je roen poslije 1945., pa je jo
i historiar, profesor historije! Ma, hajde, molim vas! A nema nikoga da bi
reagirao na to! Pa, pokuajte proitati, gdje su ti intelektualci? I to je sve nor-
malno! Ma, kako moe biti normalno!? Pa taj truje cijeli ivot oko nas! Onda
ima te, samo doma, onako, sebi u bradu, pa ovo ba nije..., zna, stvarno, to
ba nije dobro, i tak... A nita od toga, evo to vam je to!
Mi smo metafiziari, ja sam napisao tamo: ovjek je po svojoj bti
metafiziko bie. To smo mi, a to znai: jako smo zadovoljni s ovim ivotom
koji ivimo u horizontu upotrebne vrijednosti. Imamo to i to, netko ima malo
vie, netko malo manje. Tko ima vie, njemu zavidimo bilo bi, dodue,
dobro da i ja imam vie, ali ujte, gospon, ivi se, preivljava se... Da, to je to!
Prema tome, dok svijet postoji, mi emo ostati jo moralna bia. Tak da ne
bute krivo shvatili, jer to nam je jedino to nam jo preostaje. Ali, da bih sad
ja bio uvjeren, da time rjeavam smu bt svojega ivota, tako daleko ja ipak
ne bih iao. Ja vidim da je to kompenzacija za ivot kojeg nemam. Meni ne
preostaje drugo nego da budem moralno bie koje indignira i kritiki malo
apue pod stol, da oni tamne bi uli, i tako, je li. To smo mi!
Evo, to vam je odnos metafizike i etike ili morala. To je inkompatibilno jer
s moralnim apelom neete maknuti niti ovo ovako, evo, a kamoli neto bitno
u ivotu. Dakle, evo to je, nemam vie to rei o tome. Ako nisam dobro
odgovorio, onda... Ima jo?
Vanja Brklja: Mogu ja? Rekli ste maloprije da metafizika poinje s goto-
vim svijetom i zavrava s gotovim svijetom. Ali, gledajui to tako, nije sva
filozofija metafizika i nije onda Hegel u svakom sluaju metafizika. Hegel
uvijek naglaava: zbiljski svijet jest onakav kakav treba biti. To mi se ini
kao jedno stanovite koje nije mogue dovesti u pitanje. Ali, da sad pustimo
filozofe nakon Hegela, ja bih rekao: i smo moralno stanovite, protiv kojeg
Hegel esto govori dakle: taj svijet treba mijenjati prema onome kako on
smatra da bi trebao izgledati sm moral, sm fenomen morala, sadran je
u smom zbivanju svijeta, ne!? To znai, ako emo govoriti o fenomenima,
onda to to se zbivaju danas protesti protiv ovoga, protiv onoga, koje ste vi
sada nabrojali, ne, o Bushu i da ne govorim sada ove politike gluposti, da
li treba manje zagaenja, i tako dalje, mislim, smo to zbivanje, te pobune,
jest jedan proizvod, isto kao to je i ekonomija proizvod tog kretanja svijeta.
Prema tome, svi filozofi su, poevi od Platona, pa i ranije, koji su mislili
neto takvo kao povijest, pravili svijet tako da su poimali svijet, i da su onda
govorili o povijesnom zbivanju te istine, Platonov Dravnik, i tako dalje.
Prema tome, moje pitanje bi bilo, gdje je onda uope prostor, da li nam
uope treba mogunost jednog drugaijeg sagledavanja stvari nego upravo to
da filozofija ima spoznati svijet takav kakav jest u njegovu zbivanju i da nita
iza tog svijeta ne postoji, i da je svako reagiranje unutar svijeta samo zbivanje
toga svijeta.
Kangrga: Dobro, sad ste mi postavili nekoliko pitanja, nije samo jedno.
Najprije to sa Hegelom, pazite, kod Hegela je, to se tie onog moralnog,
moralnosti, to smo govorili, on mu daje veliko znaenje. Ve smim time kad
kaete, toboe kritiki, moralni problem je kompenzacija za va ivot kojega
nemate, ve je to ujedno negativum i positivum, jer to znai da vas kao ljud
sko bie dri budnim, ba kao ljudsko bie, s tom indignacijom. To znai da
ste ivi, da vidite da tu neto ne valja. To je onda ve jedna kritika pozicija,
vi se ne zadovoljavate time. Pazite, to je drugo i religioznost nego protest
protiv ovoga ivota koji tu imamo. ekajte, pa zato bismo inae uope bili
religiozni? Pa, elimo neto bolje! Religija u svojoj sri jest i postaje to, da si
objasni, da eli neto bolje, bolji svijet. Onda je unutra ve implicirano da
traim jedan drugi svijet, budui da ga tu nemamo. Pustimo to da su to iluzije
za nekog! Za mene kao religiozno bie nije, jer ja sam, recimo, to i to. Ja imam
tu svoj smisao. Prema tome, i taj moralni fenomen, Hegel ga smatra epo-
halnim, ba u kantovskom smislu, ali ujedno odmah ide na ovo to ja tu sad
govorim pazite, to su hegelovske teze to ja vama govorim ujedno je tu
i granica! Pazite, koja ogranienost: to tim fenomenom mi moemo u ivotu
uiniti, promijeniti, da bi bilo bolje, i tako dalje? to je implicirano u tom
fenomenu koji se ne zadovoljava s postojeim? Pazite moralni fenomen,
kad kaemo najopenitije s onim treba da..., ne zadovoljava se s postojeim
ivotom i svijetom. To je polazna osnova. A Hegel je rekao: Znate li to je
startna osnova? Zlo! Pa, pogledajte to, izgleda udnovato, ako ne razmiljate:
bitak = zlo. To je njegova definicija. to znai zlo? ivot koji imamo jest to
zlo. To je polazna osnova. Kad ga ne bi bilo, ne bi rekli treba neto... to
treba? Kad bi taj svijet, ivot, bio dobar, onda zamislite te nebuloze s treba
da..., da netko to postavi, pa takvoga bi trebalo odmah vjeati! Ide ukidati to
postojee dobro s onim treba da... Razumijete? Prema tome, a to je Hegel
sad povukao: realizacija morala ili dobra, protivurjena je jer ti mora onda
ukinuti ono treba da... Ako, recimo, mi idemo za time da je svijet moralna
kategorija, dobro, recimo da smo to postigli da kaemo, svijet je dobar, zar
i dalje trebamo to treba da...? Ne trebamo. Znai, s tim treba da... ukida
realizirano dobro. I tu je, pazite, tu lei protivurjeje moralnosti, moraliteta,
kako ga Hegel vidi, to je unutranje, on to naziva gnijezdo protivurjeja,
jer pazite, ne smije ii, ako si na moralnoj poziciji, za realizacijom dobra
u svijetu jer onda si nemoralan poslije toga! Razumijete? Ili mora prestati
biti moralan. Pazite dobro, to su ta dva protivurjeja. Ali, vi ste ovo zadnje
pitanje...
Brklja: Pitao sam da li onda ima smisla uope nekakav drugi govor nego
filozofijski koji zaista hoe bolji svijet, koji hoe vidjeti kamo taj svijet ide, a
ne moralno...
Kangrga: Pazite, ako sam dobro shvatio, moram odgovoriti i s obzirom na
to to ja pravim razliku spekulacija i filozofija. To je onaj stav: samo filozof-
skim putem moete dospjeti uope do spekulacije. Pa sam naglasio, tako i
ovi nai klasini filozofi dolaze do spekulacije pomou te transcendentalne
filozofije. A to je, vidite, prvo postavljanje bitnog ljudskog pitanja, to nisu sad
nekakve apstrakcije. to se dogaa s mojim ivotom? Pazite, Kant postavlja
pitanje, on cijelu historiju ima iza sebe: ta s tim spoznajama? Dokle to see?
Koji je domet, koje su granice, koje su mogunosti, i tako dalje, da bih ja
kao ljudsko, racionalno ili svjesno, kako god hoemo kazati, ivio bolje, pa-
metnije, ili kako ve!? Pa, bez filozofije u cijeloj historiji neete doi do toga.
ovjek se muio otkad je na pozornici postao ovjekom. Jer, pazite, ivotinja
ne treba filozofiju. ivotinji ne treba vrag, ona ne treba religiju, nita. Pazite,
ponimo s tim. Nulta toka. Onog asa kad imate posla s ovjekom, on se
mui s uasno velikim problemima: on mora svoj ivot stvoriti, proizvesti, da
se odri. Dobro, na poetku su bili nomadi pa su kao ivotinje, je li, pa nae,
to je zgodno, nae bananu, pa onda malo lia, onda ulovi kakvu ivotinju
tamo, ubije, i tako dalje. Ali, ve ubijanje ivotinja mora imati sredstava! Pa,
to da ti bu zeca golom rukom, to ba ne bih rekao, ali dobro... Prema tome,
gledajte, to je poetak ovjeka i svijeta. Pazite, ve to je apsolutno otvoreni
proces. Ako je to sad polazna osnova za taj svijet, a netko govori da je taj
svijet dovren, gotov, onda je to besmislica. Pa ni moj ivot, cijeli ivot, sve
dok ne umrem, nije gotov. Pa, hoe-nee, jo moram ovo, pa nisam jo ono,
pa ak postajem malo pametniji, ili malo bedastiji, ili zloestiji ili bolji, i tako
dalje, ali to je proces. ivot je proces kao i cijeli svijet. Prema tome, ako sad to
zaustavi, pa veli, aha, to kako je, tako je, pa onda, pazite to ovjek kae: Pa
ujte, gospon profesor, pa nemojte, vi ste pametan ovjek, vi znate dobro da
drukije biti nemre! Pa, to mu je ivot. ivot to donosi. Pa, ona moja susjeda
ima prav. Ona e do smrti biti to da nikad nee biti drukije i bolje. Pa, ona
to osjea, a osim toga je i bespomona. Pa, mi smo bespomona bia. Moe
ti biti i lumen najbolji, nekakav Hegel, pa ta sad s time!? Opet e rei, ujte,
gospon Hegel, pa ta bi ja sad tu trebala? Ja sam vam svoje rekla, pa vi sad
recite svoje! Eto, ha-ha [smijeh u publici], ali bez filozofije to ne ide... Ma, ne
da ne ide, nemojte to sad uzimati krivo, kao da je valjda jedino filozofija tu.
A to rade umjetnici, a to rade izumitelji, to rade znanstvenici, to rade svi
mogui...? Svi rade na svome podruju da bi neto za ovjeka bilo nekako
bolje, samo to mi ivimo u jednom mehanizmu za koji ja tvrdim sad vi

moete mene negirati, to je pretjerano to u ja sada rei da je u ljudskoj
prirodi najbolji kapitalistiki sistem. Eto! Zato ja tvrdim da je sve ovo
moda to vama izgleda pesimistiki ovo kad se sve uzme, pa onda znate,
borba za socijalizam, pa za komunizam, pa prevladavanje toga, to su danas
prie za djecu. A znate zato? Zato jer mi, ovjek, mi ne elimo socijaliz-
am! Ne elimo komunizam. Mi ne elimo neto bolje. A znate zato? Pa mi
se ne elimo truditi za to. A smo e doi? Pa to vam je onda, na to se sroza-
va na koncu, taj takozvani moralni apel. ujte, pa to nije lijepo... a on vam
veli, ma, nije mogue, a, ta si ti meni!? Pa, ispadate smijeni u tom sluaju.
Moete karikirati, kao ja s Hitlerom, s Bushom, ali to ostaje puka karikatura,
i nita ne znai. Zato smatram da e se ljudi snalaziti najbolje, tu im je kapita-
lizam, kako sve tee, snai se tu, pa tamo, koliko moe... Dobro, ne bu ba
postal milioner, jer drugi su bolji, ali, malo veu plau, pa malo vee ovo, pa
onda ovo, i eto to. Tako da, ovjek ne eli istinski da bude bolje nego to jest.
Jer se za to mora truditi, a on za to nije spreman.
Prema tome, nemojte postavljati prevelike zahtjeve na ovjeka. On
je metafiziko bie potrebe, upotrebne vrijednosti, i tu ivimo, koliko se
moemo snai, a da bi se mi izlagali cijelim svojim ivotom za neto bolje, pa
nismo valjda... Pa ujte, gospon, nisam ja tak bedast da tu sad izlaem svoj
ivot... Pa, ima prav, nije bedast! I tako dalje.
Evo, ja sad naalost moram prekinuti.
Potreba i zadatak filozofije*
Kolegice i kolege,
ja vas pozdravljam, i drago mi je to imam priliku odrati vam ovo predava

nje na temu Kant-Hegel. Ne moram vas uvjeravati i posebno naglaavati, jer
ste vi neke stvari na ovu temu ve prethodno odsluali, kako tu nije nipoto
dovoljno jedno jedino predavanje, jer su tu na djelu mnogi sloeni problemi
pred nama, ali u se zato potruditi da se u svom izlaganju zadrim bar na
nekim bitnim problemima o kojima vam elim danas govoriti.
Nakon kraeg uvida u Kantovo postavljanje problema, teite elim stavi-
ti na jedan od bitnih problema Hegelove filozofije, a to je pitanje to ga sm
Hegel postavlja i glasi: Potreba i zadatak filozofije? Za tu temu donio sam so-
bom prvu objavljenu Hegelovu knjigu pod naslovom Differenz des Fichteschen
und Schellingschen Systems der Philosophie iz 1801., dakle Razlika izmeu Fich-
teova i Schellingova sistema filozofije. Zato ba ta knjiga, u emu i ime
je ona posebno interesantna za taj problem!? A ujedno: ime je ona toliko
znaajna pored mnogih drugih, pa ak i tzv. glavnih i poznatih Hegelovih
djela? Naravno, u cjelini njegove filozofske misli.
Evo, zato ja upravo to naglaavam? Zato jer je Hegel, tu na prvih dvade-
setak stranica ovog spisa, na temelju kojih ja pravim razliku izmeu spekula-
cije i filozofije, par excellence spekulativni mislilac, i to moram rei otvoreno
on je pod utjecajem Fichtea i svojega prijatelja Schellinga, a poslije toga
imamo kod njega neke druge stvari zbog kojih onda tvrdim da Hegel ide
drugim putem. Evo, to sam odmah htio pokazati, zato jer smatram da je to
vrijedno za postavljanje jednog bitnog problema. A drugo, budui da mi to
naravno ne moemo iscrpiti u jednom predavanju, naroito ne Hegela, ali
ni Kanta, ja sam donio, za vas koji to ve znate ali zato se to ne bi po-
kazalo ja sam tu za moj prijevod Fenomenologije duha napisao opirniji
predgovor Hegelov filozofski sistem, gdje e se uvidjeti kako je tu ve sve
obuhvaeno. To je pretampano i u mojoj knjizi Hegel-Marx, gdje ima i dru-
gih lanaka i rasprava o Hegelu, pa time vama i sebi olakavam posao da vas
uputim i da vam ukaem za cjelinu Hegelove filozofije.
Mi emo se, dakle, najprije ukratko zadrati samo na opim, bitnim mo-
mentima Kantove filozofije, a za Hegelovo predavanje odabrao sam jedan
problem koji je openito znaajan i bitan, a posebno za Hegela, gdje on
*
Predavanje odrano na poslijediplomskom studiju filozofije, Odsjek za filozofiju
Filozofskog fakulteta u Zagrebu, subota 12. svibnja5. 2007.
290 MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - Potreba i zadatak filozofije
govori o potrebi i zadatku filozofije. Tu je vrlo interesantno, naravno, vidjeti

u emu Hegel vidi tu potrebu filozofije, mi bismo rekli potrebu za filozofi-
jom, pa onda i njezin zadatak. Tako da emo onda i ovo predavanje usmjeriti
samo na taj kljuni problem. Pri emu, naravno, ve je u tome sadrano mno-
go toga gdje se vidi i domet, a mogli bismo rei, i granica Hegelove filozofije
i spekulacije.
Dakle, to se Kanta tie, mi emo se zadrati na nekim bitnim momen-
tima. Kant je roen 1724., umro je 1804., dakle ivio je 80 godina; njega
moemo smatrati utemeljiteljem ili preteom onoga to se naziva klasini
njemaki idealizam ili klasina njemaka filozofija. Rodio se, kao to zna-
mo, u Knigsbergu i tamo je proveo itav ivot. Za njegovu misao, za njego-
vu filozofiju moemo kazati, da se tu nalazi upravo kad gledamo itavu hi-
storiju filozofije jedna radikalna, revolucionarna prekretnica u filozofiji, u
miljenju uope! Pri emu onda Kant tim svojim obratom omoguuje svojim
nastavljaima, Fichteu, Schellingu i Hegelu, da produbljuju njegove stavove,
ak ukazujui na njegove granice, ogranienosti. To ini ve Fichte, ali kasnije
takoer Schelling i Hegel. Ali, ovdje sad kod Kanta govorimo o prekretnici
u itavoj historije filozofije zapadnog svijeta, koja naravno, ta filozofija, ima
poetak u starogrkoj filozofiji.
Kad kaemo radikalni i revolucionarni obrat, misli se ujedno na ono pred-
revolucionarno i revolucionarno razdoblje druge polovice 18. stoljea, u ko-
jem je, da tako kaemo, idejno pripremljena Francuska revolucija. Ja stalno
istiem, pa u i sada istaknuti, da ni Kanta ni klasine njemake filozofije ne
bi bilo bez Francuske revolucije! To je bio jedan jako velik poticaj, upravo
prevratni misaoni poticaj za sve te mislioce, tako da svi oni istiu upravo
to. Ve sm Kant naglaava da je bitni poticaj dobio od svih tih previranja,
neposredno pred Revoluciju ili poslije, takoer i za vrijeme nje, pa to ide sve
do Hegela, u njegovoj Historiji filozofije, III. svezak, gdje on govori o svim
svojim neposrednim preteama, Kantu, Fichteu, Schellingu, pa iz skromno-
sti iskljuuje sebe, ali naglaava taj poticaj dobiven od Francuske revolucije,
pa kae da su to za njega revolucionarni mislioci, u tom kontekstu. A sad ja
dodajem svoju tezu: zato poslije toga nema vie takvoga misaona zamaha,
pazite, poslije klasine filozofije, sve do danas, moe se rei, filozofija je bila
jedan misaoni pad. Klasina filozofija je bila apsolutni vrhunac, jedinstven
u svijetu. Ne znam hoe li se to ikad vie dostignuti, ali ostavimo to pitan-
je budunosti! Uglavnom, taj bitni revolucionarni poticaj jeste taj da se ta
filozofija, kako bi se sad reklo za Kanta kako je Marx kazao za njega:
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - Potreba i zadatak filozofije 291
teoretiar Francuske revolucije pretvara u revolucionarnu misao. Tako

da itava klasina njemaka filozofije jest zapravo revolucionarna misao,
naroito naglaeno ve s Fichteom, koji to onda produbljuje do posljednjih
konsekvencija.
Dakle, s Kantom emo se zadrati samo na nekim bitnim, odlunim mo-
mentima za ovo nae predavanje, a to su, mogli bismo rei, tri-etiri mo-
menta, ali da ne shvatimo to kao jedino to bismo trebali kazati. Ta tri, pa
onda i etvrti, moment toga misaona prevrata u Kanta, jesu: prvo, njegov
kriticizam; drugo, transcendentalizam; tree, Kantovo kljuno pitanje, jesu
li i kako mogui sintetiki sudovi a priori; to se pitanje dosta rijetko shvaa
jer time Kant dovodi spoznajno-teorijsku problematiku od Descartesa do
sebe do posljednjih konsekvencija i prevladava spoznajnu teoriju. Svi oni
koji nakon toga, pa onda ak i nakon klasine filozofije, iz Kanta ele unatrag
napraviti spoznajnog teoretiara to je apsolutni promaaj! Kant vie nije
bio spoznajni teoretiar, on se samo bavio tim bitnim problemom, i razrijeio
ga je svojim odgovorom upravo na to pitanje: jesu li mogui sintetiki sudovi
a priori? Pri emu odmah nasljeuje Leibnizov odgovor empiristima s onim
nita nije u razumu to prije toga ne bi bilo u osjetu i iskustvu, gdje Leibniz
odgovara: nisi intellectus ipse, tj. osim intelekta samog. Pazite, ovo osim
intelekta samoga, to je Kantovo insistiranje na pojmu razuma, koji upravo
omoguuje iskustvo i spoznaju, i tako dalje. Dakle, to bi bio trei moment.
A za etvrti bismo mogli staviti, kao taj epohalni obrat, Kantovo prvo
u historiji filozofije isticanje pojma primata praktikog uma. Ako pratite
itavu historiju filozofije, naravno, od Aristotela, onda ete vidjeti da itava
ta historija istie primat teorije.
Pri tome ja tvrdim a to je neto alosno ili bar upitno: itava historija fi-
lozofije ne poznaje pojam prakse zato jer nastavlja starogrki pojam praxisa!
Praxis je samo jedan od onih etiriju momenata imamo: prxis, poesis, t
chne, theora, pri emu theora ima primat, i tako dalje, a pojam praxis podrazu-
mijeva takozvano su-odnoenje pojedinaca u polisu, u ekonomskoj, politikoj
i moralnoj dimenziji. Dakle, samo to, ali o praksi tu nema ni govora. To je,
dakako, interesantno. A onda jo i ta teora koja se misli i odreuje bitno s
onu stranu te iste prakse, koja se vie uope niti ne imenuje, da tako kaemo,
sve do Kanta. Meutim, i on sm jo uvijek uzima pojam praktikoga u tom
moralnom, etikom smislu. Ali, sa svojim bitnim pojmovima on je ve s onu
stranu toga odreenja, naroito i prije svega svojim pojmom spontanosti!
Pri tome, pazite, imamo sada prvi puta u historiji filozofije sluaj da ne-
komu uope, da kaemo, jednom filozofu, padne na pamet to da bi rekao,
nakon itave te tradicije, od starogrke filozofije, ovo pojam primata

praktikoga uma. To je dakle bilo gotovo neuveno. A neuveno je ostalo i
za sve njegove nastavljae, pa onda kad gledate drugu polovicu 19. stoljea,
takozvane novokantovce, oni kao da nikad nisu ni uli za pojam primata
praktikog uma, nego svode etiko-moralnu problematiku na ono, to bi
Kant nazvao, na sferu bitka, Sein. Te filozofe najvie je smetalo ono Kantovo
Sollen, trebanje, to je bio atak na itavu dotadanju metafiziku zgradu, sve
do njegova vremena.
Zato, kad nam netko danas veli da e metafiziki utemeljiti etiku, onda
to stavite na stranu i recite, fala ti lpa, nema pojma o tome idemo dalje.
To metafiziko kao osnova etike, to moete itati u stavovima dananjih
etiara! To je gotovo kao da ti ljudi nikad nisu itali te stvari. A da ne govo-
rimo, Fichte-Schelling-Hegel, koji onda temeljito idu dalje u produbljenje
ove Kantove teze. A ak su i iz Marxa neki marksisti pravili spoznajnog
teoretiara. Boe dragi, pa to su nevjerojatne stvari!
to se sad tie tih etiriju momenata, onda tu, da to kaemo grubo, imamo
takorei dva Kanta. Kant je u svojim poecima, dok je bio profesor filozo-
fije, bio pod utjecajem svoga uitelja Christiana Wolfa. Christian Wolf ivi
od 1679. do 1754., i njegova kolnika filozofija, bila je osnova za Kanta kao
profesora filozofije sve do njegove Kritike istoga uma koja je izila 1781. Sad
kad to kaem, onda se mora odmah naglasiti ovo: kad govorimo o klasinoj
njemakoj filozofiji, njezin je poetak upravo ta godina 1781., a zavretak je
Hegelova smrt 1831. Kad to zaokruite, onda je to tono 50 godina epohal-
ne misli koja se vie nikad nije ponovila, a pitanje je hoe li se taj vrhunac po-
noviti. Dakle, neki to ak skrauju na 40 godina, s obzirom na to da je Hegel
svoje glavno djelo, Logiku, izdao jo 1812. Ali, s obzirom da je Hegelova Filo-
zofija prava, jedno od kljunih djela njegova cjelokupnog sistema, a ona izlazi
1821., onda treba to razdoblje povui zaista do Hegelove smrti, pa onda tu
spada i Enciklopedija, ije je posljednje izdanje bilo 1830, dakle, godinu dana
prije njegove smrti. Sve u svemu, to razdoblje od pojave Kantove Kritike istog
uma do Hegelove smrti traje 50 godina. I sad, zaista se ne sjeam da bi poslije
toga neto bilo na tome nivou!?
Kant je dakle u poetku pod utjecajem Christiana Wolfa, meutim, koliko
god taj Wolf nije bio velik, originalan mislilac, u rangu jednoga Kanta, reci-
mo, i kasnije, on je vrlo zasluan za njemaku filozofijsku terminologiju. To
je Wolf stvarao, i to je ja sam to onda naglaavao bilo neto vrijedno i
znaajno. Pazite, imate u novovjekovnoj filozofiji, od Descartesa do Kanta,
recimo, dva pravca, imate empirizam i racionalizam, i tu imate pojam ratio.

Pazite, pojam ratio tu je identian s intellectus. I ti ga filozofi ba i ne razliku-
ju. Nego, kad bismo ili na bitno odreenje, onda bi taj intelekt bio u prvom
planu, pa bi se onda taj racionalizam, kao pravac, trebao zvati intelektualiz-
am, a zovu ga racionalizam. Pa, onda im je znaajniji as ratio, as intelekt
itd. A onda Wolf uvodi prvoklasnu razliku izmeu intellectus i ratio: intellec-
tus je razum, a ratio je um, dakle, njemaki, Verstand (razum) i Vernunft (um).
A to je vrlo vano, jer se tek sada, ve s Kantom, a onda i kasnije, naroito s
Fichteom i dalje, insistira upravo na ovoj bitnoj razlici izmeu razuma i uma,
pri emu um ne preuzima na sebe samo rang one tzv. samosvjesne pozicije,
nego dobiva i slobodarski karakter. Tako daleko da je um uzet kao to
Fichte naglaava kao bitno praktiki, preuzima na sebe stvaranje svijeta,
naroito u daljnjem kontekstu same klasine filozofije.
No, ovdje sad treba naglasiti neto to je vrlo interesantno, i tu se obino
nekako prelazi preko toga, premda je poznato i u historiji filozofije, na
primjer, da Kant pie kritiku istoga razuma, Kritik des reinen Verstandes,
a ne Kritik der reinen Vernunft! Dakle, on pie kritiku istoga razuma.
Njega je za to ukoravao njegov uenik i nastavlja Fichte, ali, naravno, ne
samo zbog toga. Pazite, itajte Kritiku istog uma pa ete stalno nailaziti na ono
njegovo radnja razuma..., radnja razuma... To je uasno smetalo Fichtea, pa
veli, kakva sad radnja razuma, a razum je ve uzet kao eminentno teorijski
organ spoznavanja!? Ali Kant dolazi tek u toku rada do pojma uma jer ga
cijela problematika dovodi do toga da mu um daje principe za ono to razum
sintetizira, pa je zapravo dobro miljeno to da je on ostao na pojmu razuma,
jer ovaj intelekt kao razum jeste zapravo ono na emu Kant insistira da bi
doao do pojma predmeta. to stoji iza predmeta, pita on ove metafiziare.
Vi govorite o predmetu, a kako ste doli do njega? To je prvo pitanje o ovim
sintetikim sudovima a priori.
Prema tome, Kant je zapravo dosljedan u tome da pie kritiku istoga
razuma, i nije trebao ba stavljati kritika istoga uma, jer do toga je doao, da
tako kaemo, tek kroz rad na tekstu svojega djela, koje ga je uinilo slavnim,
kad mu je zatrebao um, pa ve u toj Kritici istoga uma on ima u vidu i svoju
Kritiku praktikog uma. Neke interpretacije dobro ukazuju na to nisu ba
este, dosta rijetke, ali su nagovijetene vrlo jasno da time Kantov pojam
razuma dobiva utemeljenje. To je kasnije Hegel naglasio kako je Kantovu
pojmu razuma kumovao um. to to znai? To je prije svega ono praktiko!
Praktiko mu prethodi teorijskom, da bi mogao teorijski filozofirati. Fichte
je to onda doveo do kraja rekavi, pa um je po svojoj biti praktiki. Kant je

dakle bio dosljedan intelektu, to ga Wolf prevodi s Verstand, razum, i vri
kritiku razuma, samo to do uma dolazi naknadno! Meutim, onda naknad-
no stavlja ak i naslov svoje knjige: Kritika istoga uma!
Meutim, sad kad govorimo o tome, da je, recimo, taj pojam kriticizma u
Kanta jedan od bitnih momenata, onda treba odmah uvidjeti da Kant kree
s pojmom kritike, i to stavlja u naslov triju svojih glavnih djela Kritika
istoga uma, Kritika rasudne snage (ili moi suenja) i Kritika praktikog uma. To
nije bilo nipoto uobiajeno u historiji filozofije, insistirati na kritici! A, gle-
dajte to Kant hoe time rei, to je njegova to ete nai u njegovoj Kritici
praktikog uma primjedba: pa kakvo je to filozofiranje koje ve unaprijed
uzima sve zdravo za gotovo, a ne pita, kako je to mogue!? Pa je Kant onda
sve metafiziare i itavu filozofiju do svojega vremena pitao za pojam pred-
meta! Kako ste doli do predmeta? Pa, nije to neto naprosto dano! A onda
nalazi upravo to je pitanje onih sintetikih sudova da iza toga stoji
razum, dakle, subjekt ali subjekt spoznavanja. Pazite, subjekt ali samo
kao subjekt spoznavanja! Njegov uenik Fichte odmah ga tu kritizira, jer,
pazite, kad Kant govori o transcendentalnoj apercepciji ono, Ja mislim
onda ete to nai ve i kod Descartesa, naime, ono uveno: Cogito ergo
sum. A to je to? Nita drugo nego: Mislim, dakle jesam. Ja mislim. Time je i
Kant poeo i naglasio da ovdje imamo posla sa samosvijeu! Fichte ga onda
korigira i kae: Dragi Kant, nisi smio na tome zastati, jer si time jo uvijek na
poziciji jednog Descartesa. Trebao si rei: Ja, Immanuel Kant, mislim... pa
onda dalje, iza toga, biva sve mnogo jasnije i temeljitije reeno.
to Fichte time hoe dobiti? Hoe dobiti ne samo spoznavalaki subjekt,
ono Ja, nego itava ovjeka. ovjek u totalitetu svojeg ivota stoji iza toga
ja Kant, dakle, kao konkretno ljudsko bie. To Fichte kritiki primjeuje
Kantu kao ono bitno! Dakle, to je tu kod Kanta jo u igri: subjekt spoznava
nja stoji iza predmeta da bi predmet uope bio mogu. Pojam razuma ovdje
ne igra nikakvu drugu ulogu nego, to bismo rekli, sabiralaki posao oko
pojedinih osjetilnih podataka da doemo do predmeta. Ne moete za stol
na pitanje: to je stol? rei: to je neto zeleno, okruglo, etvrtasto, tvrdo
itd. jer ima jo puno toga ima, npr. na etiri noge... Pa na etiri noge hodaju
ivotinje, pa i mi nekada... [smijeh u publici] No, dobro, dobivamo li mi time
stol kao predmet? Nipoto!
Prema tome, da bi se dobilo predmet, da bismo dobili konkretan pred-
met, razum sintetizira, skuplja, sabire osjetilne, te takozvane empirijske po-
datke, da bi se dolo do pojma predmeta, pa onda znam: stol, sve je unu-

tra sadrano to sainjava jedan stol. Dakle, to je za Kanta posao intelekta,
razuma, Verstand, i tu je on uinio taj korak dalje. Pazite, ono najbitnije pri
tome je ovo: to se onda u Kantovoj filozofiji imenuje prvi puta, jer toga nije
bilo prije njega predmetnost predmeta, Gegenstndlichkeit des Gegenstandes, a
ta predmetnost je zapravo bt predmeta. To imate dobro izraeno i u naem
jeziku, zar ne? Mi imamo prvoklasni filozofijski jezik a nismo to znali, no,
to je drugi problem... Predmetnost predmeta znai, pazite sada, ja u vam
kazati tko je to naglasio, a to je ve implicirano. To je bio Herbert Marcuse
u svojoj raspravi Vom Begriff des Wesens (O pojmu bti)! Marcuse je
ukazao na ovu, po njemu, revolucionarnu notu Kantove filozofije, ve u
poetku, s ovim pojmom predmetnosti predmeta, gdje pita za bt predmeta,
a to znai, za mogunost predmeta. Pazite, bt = mogunost! I to je Marcuse
eksplicitno izvukao u toj raspravi, koja je vrlo interesantna, tako da vam to
preporuujem, to je prvoklasno uoeno, kad govorimo o biti neega, govo-
rimo o njegovoj mogunosti.
Sad tu dolazimo odmah do onoga to sam pokuao napraviti, a to je raz-
lika izmeu spekulativne i filozofske pozicije. Jer pitati za mogunost pred-
meta, moemo dodue kantovski, a moemo i spekulativno. Kant je na to
odgovorio spoznavalaki, a moemo i spekulativno. Po emu je taj predmet
mogu? Ne samo sabiranjem ili razumskim sintetiziranjem osjetilnih podata-
ka nego: taj stol jest po stvaranju, tj. mora ga stolar napraviti! Razumijete!?
Pa mu onda nije dovoljan Kant sa svojim spoznavalakim subjektom ili ra-
zumom da bi nam rekao po emu taj stol jeste mogu. Nije mogu po mojoj
spoznaji nego po stvaranju, po tome da ga stolar mora napraviti! Prema tome,
na pitanje, po emu je neto mogue, odgovor je u osnovi po produkciji,
po proizvoenju! Prema tome, kad govorimo o predmetnosti predmeta, go-
vorimo o njegovoj proizvedenosti. Ali, ne samo spoznavalake proizvedeno-
sti nego faktike, zbiljske, a moemo upravo kazati materijalne.
Dakle, tu lei razmee onoga to se naziva filozofija i spekulacija. Spe-
kulacija uvodi pitanje, po emu neto jest, ali ne vie samo u horizontu
spoznavalatva, nego ujedno u horizontu proizvedenosti kao mogunosti.
Pa, prema tome, mogunost predmeta lei u njegovoj proizvedenosti ili
tonije reeno: proizvodljivosti, tj. proizvedenost predmeta lei u njegovoj
mogunosti ili moi proizvodnje po ovjeku. Zato na tome jo odlunije
insistiraju ve Fichte a onda i Schelling.
Kant, naravno, do toga jo ne dolazi, ali njegova je velika zasluga to
je apostrofirao i ukazao metafiziarima da ne mogu govoriti o predmetu,
a da ne pitaju po emu je on spoznavalaki mogu. Dakle, to je problem

onoga njegovog stava, jesu li i kako mogui sintetiki sudovi a priori. Razum
omoguuje, po subjektu spoznavanja, to da imamo predmet! To je pred-
metnost predmeta u Kanta!
Dakle, rekli smo da je ve Leibniz ukazao Kantu put, kako e doi do odgo-
vora na svoje bitno pitanje, ali samo za razrjeenje spoznajno-teorijskog pro-
blema. Kant razrjeava spoznajno-teorijski problem, i to je njegova veliina.
Ali, nije samo to jer je on iao ipak jako veliki korak dalje, jer, recimo, njegov
pojam spontanosti ve je jedan spekulativni pojam pa ga nigdje u historiji fi-
lozofije neete ni nai, u tom smislu, kako ga on odreuje. Dakle, ovo, osim
intelekta samoga, nisi intellectus ipse, to Leibniz odgovara Lockeu i empi-
ristima, to je naime bila osnova i poetna toka cjelokupne Kantove teorijske
misli, upravo s tim isticanjem sudova a priori, koji poivaju na ovom intelle-
ctus ipse, sm intelekt, a sintetiki sudovi potvrda su toga Leibnizova stava,
koji dakako omoguuju ne samo iskustvo, nego i spoznaju, kao takvu, unutar
spoznajno-teorijske dimenzije. Traganje za kartezijanskom i racionalistikom
metodom, to znamo, Discours de la mthode, ime se mui ve Descartes, ide
se, dakle, na ono poznato: metoda istinite spoznaje, a to je bilo zavreno
Kantovim dosljednim provoenjem i razrjeavanjem te spoznajno-teorijske
linije postavljanja pitanja, koje se onda izraava poznatom, takozvanom defi-
nicijom istine kao adaequatio rei et intellectus, podudarnost stvari i intelekta. To
je, sad u rei, par excellence spoznajno teorijsko-metafizika definicija istine,
koja je mogua samo uz pretpostavku gotova svijeta. A kad kaete gotov
svijet, onda je to contradictio in adjecto. Nema gotova svijeta zato jer je svijet
povijesno dogaanje, proces! Pazite, spoznajna teorija svojom definicijom
istine ostaje u horizontu metafizike. Podudaranje stvari i intelekta mogue je
samo onda ako imamo po Bogu stvoren svijet ili u smislu Spinozinoga Deus
sive natura.
Pri tome onda uvijek upuujem na sljedee: ako hoete nai u itavoj
historiji filozofije do kraja, klasino, dovedenu metafiziku poziciju, onda
itajte Spinozinu Etiku. To je prva klasa! Nitko nije toliko konsekventno,
do posljednjih konsekvencija, doveo metafiziku poziciju gotovosti svijeta,
jednom zauvijek i dokraja. Pa itajte, recimo, tamo neke stavove Spinozine
on se ak ruga kad se govori o vremenu, kakvom vremenu?! Metafizika
nikad nije dospjela do vremena to zapamtite! do bilo kojeg karaktera
vremena. Ona ima posla samo s vjenou.
Da, imate to Hegelovo, toga se uvijek sjetim, to je stranica 273 Jenske realne
filozofije, u izdanju Felixa Meinera: Vjenost je misao vremena. Pazite do-
bro, zapamtite to, pronaite, dakle, u ovom Meinerovu izdanju, 273. strana,
to su previdjeli svi ovi tzv. filozofi, pa onda i dalje nitko ne vidi. Kad netko
danas meni govori o vjenosti, od koje e doi do vremena, onda je to pra-
va metafizika brbljarija! Znate tko ponavlja tu tezu? Martin Heidgegger na
19. stranici Sein und Zeit-a: Vremenitost je uvjet mogunosti povijesnosti.
Pazite, strana 19, Sein und Zeit, a u naem prijevodu ne znam tono strani-
cu, nai ete. Pazite, to znai da je Heideggeru vremenitost spala s neba! A
onda je poslije, pred smrt, zaista rekao, samo Bog nam moe pomoi... Pa
njemu je onda Bog jedino i mogao pomoi! [smijeh u publici] Upravo obr
nuto: povijesnost je uvjet mogunosti vremenitosti. To vam je Hegel rekao,
a Heidegger to nikad nije ni naao. Pazite, ja u sad biti jako bezobrazan, jer
je Heidegger bio bezobrazan, pa je za Hegela rekao da je ostao u odreenju
pojma vremena na Aristotelovim pozicijama. A, znate kako je Aristotel odre-
dio vrijeme? To je ono prije, sada i poslije. Pa se moe brojiti. A Aristotel nije
imao pojma o vremenu, kao to nema pojma o historiji, a da ne govorimo
o povijesti! Povijest je moderna kategorija. Dakle, Heidegger je tu upravo
bezobrazan, a nije ni proitao Hegela! A da i jest, ne bi to ni razumio, jer to
je spekulativna misao, a Heidegger nikad nije dospio do spekulacije. Ako ne
vjerujete, onda itajte te njegove filozofske kalambure!
Dobro, sad smo otili malo predaleko. No, kad je rije o kriticizmu, vid-
jeli smo da upravo Kant svojim kritikama insistira na preispitivanju, da tako
kaemo, svega onoga o emu emo govoriti. Pa tako onda imamo kritiku
istoga uma, imamo kritiku praktikog uma, kritiku rasudne snage... Kritika
je tu osnovni princip sme mogunosti filozofiranja. Pa, naravno, ako vi sad
postanete kritiar openito, bilo u Hrvatskoj ili negdje u ovim krajevima, ali
ne samo tu, onda niste vie kantovac, nego ste neprijatelj drave, i zemlje,
naroda. Ja sam bio ak neprijatelj hrvatstva, Hrvata, i cijele hrvatske histo-
rije, i tako dalje, jer sam postavio neka pitanja. A ne smijete postavljati pi-
tanja! Nemojte biti kantovci u smislu postavljanja kritikih pitanja. Budite...
njemaki se to veli, glajaltovani. Ja uvijek dajem savjete, pa evo onda
i vama, vi ste mladi ljudi, za vau budui karijeru ili egzistenciju, i tako dalje:
budite i ostanite dosljedni desniari, onda ete uspjeti u ivotu, onda ete
profitirati, bez obzira tko je sad na vlasti, jer na vlasti su zapravo uvijek samo
desniari. Nemojte misliti da je Raanov SDP neka ljevica! I on je desniar.
Dakle, budite u skladu s ovim to se kod nas dogaa, a to vam je uporno
desniarenje. Ne morate se, dodue, sloiti s Kangrginom tezom da je itava
klasna historija desna. Ali sve to je bilo lijevo, to je iskakalo, to su sjekli,
stavljali na lomae, u zatvore... To je ono to je svagda bilo malo neprimje-

reno postojeemu, to je bilo sumnjivo. To su bili ljeviari. Zato nemojte biti
ljeviari, ivite normalnim, finim desniarskim,, naim domaim, hrvats-
kim ivotom... Dakle, ukratko, budite desniari! [smijeh u publici]. Dobro, to
je moj savjet. Vi se toga ba i ne morate drati, ako ne elite, ali onda tko
vam je kriv!? [smijeh u publici] Da! Pazite, ja vam govorim iz vlastitog iskust-
va, nije to sad samo neko kantovsko pitanje...
Evo, ja u sada s obzirom na taj stav navesti, da ne mislite da
Kangrga izmilja, Kantov stav koji potvruje ovo to smo sada govorili, s
obzirom na taj pojam kritike: Suprotno je svim osnovnim pravilima filozo-
fijskoga postupka..., kae Kant, da se ono o emu tek treba odluiti, da se
unaprijed prihvati kao rijeeno. Pazite dobro! Pa to je inae dogmatizam, to
je dogma. Tu jedino teologija ima pravo na to. Tu postoje te dogme, dogma-
tizam, i toga se onda vrsto treba pridravati. Ali to nema veze s filozofijom,
to jest prije svega, s Kantovom filozofijom, pa stoga sva tri Kantova djela
nose naziv kritika, i tako dalje. Utoliko se onda pravi Kant nalazi, da tako
kaemo, upravo u tom kritikom preispitivanju svega to e se misliti, inter-
pretirati, provoditi, i tako dalje, naravno, konsekventno, do kraja.
Sad ne bismo vie smjeli ii dalje s Kantom, nemamo vremena, moramo
jo doi do Hegela! Eto, vidite, napie knjigu o vremenu i sad ne zna to je
vrijeme... Pa, to nije nain!
Dobro, tu treba ipak kazati ovo: za pravo razumijevanje ne samo ove
tvrdnje o kojoj Kant govori spoznajno, ne samo to, nego i ovo to smo na-
glasili s pojmom transcendentalnoga, vi kao filozofi nemojte sebi doputati,
molim vas lijepo, pojam transcendentalnoga uvajte i mislite samo u kantovs-
kom smislu. ak ovi deki koji dolaze iza Kanta pazite, Fichte za sebe
i svoje stanovite veli transcendentalni idealizam, pa onda, poslije ak i
Schelling i Hegel, i tako dalje. Ali, spekulacija prevladava spoznajno-teorijsku
poziciju, prema tome, pojam tanscendentalnoga odnosi se samo na Kantovu
metodu spoznavanja. Kant njome hoe dokuiti domet, domaaj, granice
i ogranienost spoznavnja. To je onda ta kritika pozicija, naime, upravo
transcendentalna pozicija, koja je par excellence kritika, ona je preispitivan-
je mogunosti, tj. dometa i dosega, granic spoznavanja. Pa, znamo dobro
da Kant na koncu dolazi do toga da tvrdi kako je naoj spoznaji dostupan
samo ovaj fenomenalni svijet, pojavni svijet, a stvar po sebi nam je nepoz-
nata, nespoznatljiva! Prema tome, pojam transcendentalnoga, to je jedino
Kantovo, osim ako hoete ii na ove transcendentalne meditacije, onda to
moda tamo pae. Ali, pojmovno to ne odgovara, jer pod transcenden-

talnim misli se aktivitet subjekta spoznaje, a koliko je meni poznato, ova
meditacija, to je neto da se ja malo smirim, da doem k sebi, pa je to
onda vie-manje pasivnost. Pa recimo, ti istonjaci imaju pojam nirvne, to je
zgodno, samo to nama zapadnjacima nije ba jako primjereno, mi jako teko
dolazimo do toga. Oni imaju neto to mi nemamo, to tzv. oputanje. Ja
bih bio sretan da mogu malo do te nirvne, ali nikad nisam mogao pa sam
napustio svaku nadu... [smijeh u publici] Dobro, a vi, ako moete, onda imate
transcendentalnu meditaciju, to je zgodno, ali to vam je ipak jedno drve-
no eljezo. No, pustimo sad to!
Taj je, dakle, Kantov transcendentalizam u najboljim, sad moemo ka-
zati, u najboljim tragovima novovjekovne filozofije, koja poinje s Descar-
tesom, to jest, s njegovom metodikom skepsom. U poetku treba u sve
sumnjati. Pa, to je poetak zapravo pravoga filozofiranja, s Descartesom,
koji se na poetku, upravo kritiki odnosi prema dogmatici, teologiji, crkve-
nim uenjima, i tako dalje, premda nije htio dalje zaotravati da ne zavri na
lomai. Imate, u njegovim pismima, a Descartes je napisao nekoliko hiljada
pisama, pie svom prijatelju u Parizu, to je bio Martin Mersenne, lijenik,
kojemu pie pisma, ono to se nije usudio pisati javno da ga ne bi oni popovi
dali na lomau, kao suvremenika Giordana Bruna. Onda tamo u pismima sve
objanjava to je mislio, ovo i ono, pa u jednom pismu veli: Ma sluajte, mon-
sieur Mersenne, kad bih ja rekao svoje pravo miljenje o tom moralu, religiji,
pa gdje bih ja zavrio?! Pa, moram biti malo oprezan. Dakle, nije Descartes
bio ba tako bedast da bi se istravao.
To osnovno naelo svake istinske filozofijske misli ostaje uvijek izno-
va, moemo sad kazati, posve strano, ako gledamo odnos Kanta prema
metafiziarima ba prema metafizici koju sm Kant stavlja na taj nain
u pitanje, pa onda kasnije i takozvanog pozitivizma. Pazite, taj pozitivizam
u najnovije vrijeme to sad traje stoljee i pol mislim da mi je to ve
mozak popilo, to ide od Comtea, taj pozitivizam, i tako dalje, to su najba-
nalniji metafiziari a poinju time da se oni bore protiv metafizike! A, to
je metafizika nego poinjanje i zavravanje s ovim takozvanim gotovim
svijetom. A to na svoj nain poinje s onim starogrkim filozofom Me-
lissom, to je ono njegovo, ex nihilo nihil fit, iz niega ne postaje nita, samo
iz neega postaje neto. Onda Hegel kae, pa ako je ovo drugo, emu onda
treba postajati? Ako neto ve jest, ne treba postajati! Ovo ex nihilo nihil fit, iz
niega ne postaje nita, ukida postajanje! To jest, poinje s gotovim svijetom.
Pri tome, pazite gdje je tu veliki zalom, pitanje i odgovor je iz ega, a ne

po emu. Pazite, ak je i jedan Aristotel pao na tome! Pa, ako je itko, onda
Aristotel, imao one prvoklasne kipare i slikare, ali ipak na pitanje, iz ega je
statua, on kae: iz kamena! Pa, kako iz kamena! Kamen je vjean, milijardu
godina lei tamo, pa mora ga umjetnik isklesati, iz tog gromada, da bi uope
moglo biti umjetniko djelo. Pa nije ta statua, to umjetniko djelo, ta Afrodita
ili taj Apolon iz kamena, nego po umjetniku! Po umjetnikom stvaralatvu!
Dakle, ak jedan Aristotel tu promauje! A pazite, ne pitam te iz ega, jer iz
kamena moe biti svata, to, to, to i to, nego po emu je neto?! Metafizika
poinje s pitanjem iz ega neto jest, a spekulacija poinje s pitanjem po
emu?! A odgovor je po produkciji, po samoprodukciji, po proizvoenju,
po umjetnikom stvaralatvu. Pa, nije statua statua zato to je iz kamena, pa
moe biti iz bronze i drveta, nego zato to je po Praksitelu, Mironu, po Fidiji,
koji su napravili te statue, i tako dalje.
Dakle, ve je pitanje krivo postavljeno. Iz nita, ex nihilo... Pitaj ti po emu
neto jest, pa e onda morati doi do sebe, da si ti taj subjekt. Pa udno
je to da u cijeloj historiji filozofije jedino taj ovjek smeta... subjekt, ovjek
smeta. Stalno je stavljan u stranu kao neto nebitno, ak nepostojee. Pa sve
drugo je prvo, samo ne on... Pa dobro, svaka ast Bogu koji je stvoritelj, pa
moemo s njim poeti ako smo vjernici, ali pazite, u Bibliji stoji i ovo: Bog je
stvorio ovjeka i svijet na sliku i priliku svoju, ali mu je dao razum i slobodnu
volju. Prema tome, to ovisi o nama, s naim razumom i slobodnom voljom.
Ne moete onda kriviti toga Boga, to je onda Leibniz govorio, pa nije Bog
kriv za zlo u svijetu; on je stvorio najsavreniji mogui svijet, a to to smo
mi pokvareni, nije Bog za to odgovoran, zar ne!? Ali s ovjekom nikako nisu
htjeli poinjati, stalno je bio nekakav sumnjivac, pa je uvjek ostajao na
marginama.
Dobro, jo sam samo duan naglasiti, ako tragate za onim to bi sad,
recimo, bilo dosljedno Kantovo provoenje principa transcendentalnoga, u
ovom kritikom vidu, o kojem govorimo, onda ete ga zaista nai do kra-
ja dovedenog u njegovoj Kritici praktikog uma. Taj princip, primijenjen na
Kantovo odreenje onoga to se u etici trai, to je dobro, a to zlo, ja u
vam sad proitati taj stav, to ete nai u pojmu odreenja praktikog uma,
u njegovoj Kritici praktikog uma, to je jedno prvoklasno mjesto kojim emo
sada zakljuiti ovo da moemo onda prijei na Hegela. Pazite, tu je do kraja
proveden transcendentalni princip, da tako kaemo s Kantom, u podruju
praktikoga, tj. etiko-moralnoga pitanje dobra i zla.
Pazite, Kant se, kao i itava historija filozofije, mui u svojoj etikoj misli,
pa i drugoj, i to, u metafizici, da odgovori na pitanje, to je i odakle dobro
i zlo. Evo, Kant, na svoj nain, prvi puta, na zbilja apsolutno nov nain,
odgovara na to pitanje: ono dobro i zlo, odnosi se zapravo na radnje a ne
na stanje osjeaja osobe. Pa ako bi to apsolutno i bez ikakvih uvjeta imalo
biti dobro ili zlo ili loe ili ravo, ili bi se kao takvo imalo smatrati, onda bi
to bio samo pazite nain djelovanja. Kant kae, maksima volje, tj.
princip volje, a prema tome, sma djelatna osoba, kao dobar ili zao ovjek,
ali ne bilo to drugo ili stvar koja bi se tako mogla nazvati. Pazite, to je ob-
rat! Sva dotadanja odreenja pojmova dobro i zlo polaze od neega, da sad
uvjetno tako kaemo, izvanjskoga, to se onda unaprijed uzima kao dobro
ili zlo, emu se ovjek treba pribliavati. A Kant se vraa transcendentalnom
metodom subjekta na to da je o meni rije. U mojoj radnji, u meni, u samom
djelovanju i u rezultatu djelovanja, nalazi se ono to je dobro ili zlo.
Ako, dakle, dobro djelujem, onda radnja izlazi kao dobra radnja. Pa bismo
to mogli nastaviti ovako: kad bi svi ljudi stalno inili dobro, onda bi i ovaj
na svijet bio dobar. A mi stalno inimo zlo, pa je onda i svijet zao. Svijet se
obino uzima kao onostranost. A nije! Svijet je u nama, kao to smo mi dio
svijeta. Ili, svijet je po nama kao to smo mi po svijetu. To je klasina filozofi-
ja! Na istom onom mjestu, na stranici 273. Jenske realne filozofije iz 1805-6. He-
gel kae: Jedan udarac stvara ih oboje, i ovjeka i svijet, a nisu dva zasebna
svijet tamo, ovjek tu. Mi smo svjetovna bia i svijet je na proizvod.
Dakle, Kant je tu zbilja i s te strane prevratniki mislilac u smislu revolu-
cionarnog ukazivanja na ovjekovo djelo kao njegovo, a itava klasina filo-
zofija ide na to da produbi ono to je Kant tu uzeo kao odreenje pojmova
dobro i zlo, pa e Fichte na tome insistirati, a onda e Hegel kasnije, recimo,
iskazati najopenitije odreenje pojma zla. Pazite, kad to kaete, onda je to
uasna apstrakcija: podizanje partikulariteta na nivo oposti ili principa to
je zlo. Mi to imamo onako narodski: Ja pa ja, ja pa ja! Ja sam princip, a drugi
ne postoje! Podizanje partikulariteta, dakle pojedinanosti, ak i posebnosti
na nivo principa, na nivo opega, na nivo pravog ivota, je li! Pa onda nitko ne
vidi da je, recimo, jedan nacionalizam, recimo, to zlo, jer je to podizanje po-
sebnosti na nivo principa. Po emu je to sad velika stvar da je netko Srbin,
Francuz, Hrvat ili Turin!? Pa se onda jo busaju u prsa! A to je moje poseb-
no odreenje, ali jo nisam ovjek. ovjek se razlikuje od ivotinje po tome
to je prestao biti vrsta i podignut je na nivo roda. ovjek kao ljudsko,
univezalno bie. Pa, nisam ja ovjek po tome to sam Srbin, Hrvat ili Turin.
I sad, kad to kaete, onda postanete neprijatelj hrvatstva! Pa Kangrga je bio

na sudu zbog toga jer vrijea hrvatstvo, jer sam rekao da je to s hrvatstvom
ipak malo pretjerano, ne!? Da vas pitam, to sam ja koji sam se tu narodio? Pa
i ivotinja se isto raa, ali ona pripada svojoj vrsti. Pazite dobro, zamislite da
sad maloj makici kaete, uj ti mala mako, ti bi trebala postati irafa ili lav...
[smijeh u publici] Ona bi rekla, joj, pa ja to nemrem! A na ovjeka moete i
morate postaviti takav zahtjev, jer vidite, i on se izlegne..., pardon, rodi se, mali
Hrvat se narodi, pa onda je kao bog ili mala makica, pa e biti velika maka
i veliki Hrvat! E, pa nee! Mora tek postajati ovjekom! A ako mu nije dano,
onda neka ostane samo Srbin, Turin ili Francuz... ili Hrvat!
Dobro, sad mi ne moemo dalje o tome jer neemo stii nita kazati o He-
gelu! A znate tko je kriv za to!? Sad u odmah rei na proelnik! [smijeh
u publici] Da, da! Zato se sad smijete? Vi kao pravi filozofi, morate pitati, a
dobro, profesore Kangrga, pa obrazloite, argumentirajte! A, proelnik Od
sjeka je rekao meni, ti mora odrati u jednom predavanju i Kanta i Hegela!
A ja sam rekao, pa dobro, ako moram, ne... i zato nisam ja kriv ako ovo ostaje
nedoreeno, Veljak je kriv! Dobro, moramo se malo aliti, ali znate to je
Hegel rekao? Rekao je: U pojmu volje lei krivnja! Pazite, u pojmu volje! A
njegova volja je ovdje ili pogoena ili nije, i neka on odgovara za to... To vam
je na sudu, pitate onog tefa, jesi ti posekel ono tamo drvo? Neee, gospon
sudec, moj dedek... On, dakle, nee priznati da je on to napravio. To je impu-
tabilnost, to znai da ti svojom voljom neto hoe ili nee, i da ti odgovara.
Pa kakve veze ima sad tvoj dedek!?
Rekli smo da emo se s Hegelom pokuati zadrati samo na jednom bit-
nom, ali zaista bitnom problemu, a to je potreba i zadatak filozofije, na to
Hegel sad tu odgovara na svoj nain. A svakako je ne samo interesantno,
nego i pouno, vrlo znaajno za razumijevanje kako bitne Hegelove pozi-
cije, tako i za itav njegov daljnji misaoni put, sve do njegove Enciklopedije,
onog posljednjeg izdanja iz 1830., uvidjeti u emu Hegel vidi tu potrebu.
Pazite, kad velimo Hegel, onda mislimo s time se vi ne morate sloiti, to
je moje uvjerenje, ja smatram Hegela najuniverzalnijim, najveim filozofom
svih vremena. Pazite dobro ba kao filozof! Najvei filozof svih vremena.
Svakako je interesantno gdje jedan takav filozof vidi potrebu za filozofijom.
A onda, naravno, to je u najuoj vezi s tim, pitanje zadatka, koji je njezin
zadatak? Potreba i zadatak to je u najuoj vezi u filozofiji kao takvoj.
To je, evo, u njegovu ranom spisu, zato sam ga donio, Differenz des
Fichteschen und Schellingschen Systems der Philosophie, to je jedno kljuno mjesto,
jedno prvoklasno Hegelovo mjesto koje ja nazivam spekulativnim, a na koje

e Hegel dati ipak samo filozofski odgovor. Sad pazite: Kad iezne mo
sjedinjenja (Vereinigung) iz ivota ljudi i kad su suprotnosti (Gegenstze) izgu-
bile svoje ivotno odnoenje i zadobile samostalnost, nastaje potreba filozo-
fije, tj. potreba za filozofijom.
Pazite sad, ako se zadrimo samo na tom stavu, tu je sad Hegel jo uvijek
fichteovac. Hegel ima u vidu Fichteov spekulativni stav identiteta subjekt-
objekt. Ova mo sjedinjenja, meutim, ve je neto to zavarava. Pazite, sje-
diniti se moe neto to je ve unaprijed razjedinjeno, i toka. Pa, ne moemo
ii na sjedinjavanje neega to je ve sjedinjeno. Dakle, ve poinjemo s
razjedinjenou, je li tako!? Hegel kae, kad iezne mo sjedinjenja, dakle,
ve poinjemo s nesjedinjenou, s razdvojenou, i kad su suprotnosti iz-
gubile svoje ivotno odnoenje... Hegel misli na dijalektiko odnoenje,
gdje jedno drugo uvjetuje i zadobile samostalnost, tu nastaje potreba
filozofije. Evo, znai, filozofiju emo traiti ili za filozofijom emo tragati,
i trebati je kada!? to tu znai razjedinjenost? Ovdje je, dakle, prije svega
je rije o potrebi za filozofijom koja nastaje onda kad ivotne suprotnosti
izgube svoje, mogli bismo kazati prema Hegelu normalno odnoenje,
jer je ivot sastavljen od suprotnosti, to hoe Hegel kazati, a nije jednodi-
menzionalno. Dakle, kad se suprotnosti posve osamostale, na tome insistira
Hegel, onda treba doi do sjedinjenja. To bi bila, recimo, potreba filozofije i
njezin zadatak!
Dakle, ovim stavom Hegel, sad bismo mogli rei tako, ostajui jo u
filozofinosti izraaja, iskazuje neto vie od filozofije. Pazite, da se razumije-
mo o emu je tu rije! Ve je Fichte ukazao na to, ako govorimo o jedinstvu,
onda je nuno ve implicirano da poinjemo s razlikama. Pa jedinstvo je je-
dinstvo razlik. U pojmu jedinstva lei pojam razlike, razliitost. Vi poinjete
s razlikom da biste doli do jedinstva. Jedinstvo je mogui eventualni ili
potrebiti rezultat spajanja, sjedinjenja tih razlika. Pazite, zato Fichte kae,
nemojmo poeti s jedinstvom razlik, jer smo time ve poeli s razlikama
kojima je potrebno naknadno jedinstvo. Zato treba poeti, sad bismo rekli,
s jedinstvenim principom to ga on naziva identitet, a ne jedinstvo. Identitet
nije isto to i jedinstvo!
Ako sad pogledamo tu novovjekovnu filozofiju, cijela novovjekovna filo-
zofija od Descartsa do Kanta, pa jo i s Kantom zakljuno, poinje s odgo-
vorom, s moguim odgovorom na pitanje: Gdje je i to je medijum odnosa
subjekta i objekta? Pazite, res extensa, res cogitans stvar miljenja i protena
stvar. Dakle, pitanje je, kako dovesti u vezu misaono s materijom, recimo
tako. Zato je spoznajna teorija ostala u ne-odgovoru na svoje vlastito pitan-
je, to jest, jedinstvo znai da ve polazimo s razlikama. To je Fichte uvidio
korigirajui Kanta, pa je onda rekao, ne poinjati s jedinstvom razlika ili raz-
likama u jedinstvu, nego s identitom subjekt-objekt. Onda emo doi do
mogunosti i tih razlika, koje su tek naknadno omoguene.
Kant je to imao ve u svom pojmu spontanosti, upravo to, a nije to uvidio
do kraja, nego je samo naznaio. Zato mu je, pazite, pojam spontanosti izvor
mogunosti i teorijskog uma i praktikog uma. Pri emu je upravo sm ve
naglasio kako praktiki um mora prethoditi teorijskomu, a mislio je pod time
zapravo vie od nekog etiki-moralo obojenog pojma praktikoga. Mislio je
ve na pojam proizvodilakog, ali to nije dorekao do kraja. I zato ga Fichte
kritizira da nije imao hrabrosti da to dovede do kraja. A Fichte ima hrabrosti!
Ali, vidite, Hegel tu sada daje odgovor, dakle upravo filozofski odgovor,
neprimjeren, moemo kazati, jer tu nije ostao do kraja fichteanac nego je
sad ba hegelovac. Ali, pazite dobro, kasnije e se on vratiti natrag, pa e
opet doi na Fichteov identitet subjekt-objekt. Dakle, rije je tu o odvajan-
ju, razdvajanju, Entzweiung, vrstih postalih subjektivnosti i objektivnosti
pazite ovo, to je Hegelov odgovor, njegov citat. To je cijela novovjekovna
filozofija, odnosa subjekta i objekta. Spoznajno-teorijski odnos subjekta i
objekta ne znai nita drugo! Kako je subjektu mogue dohvatiti objekt?
Eto, to je osnovno spoznajno-teorijsko pitanje, na koje nema odgovora, jer
se poinje s tako razliitim entitetima, da tako kaemo, da se nikada ne nalazi
taj medij. A Fichte e pokazati, gdje je i to je taj medij! To je Selbstttigkeit,
samodjelatnost. Pazite, ne djelatnost, nego samodjelatnost. Zato? Jer Fichte
tono vidi, djelatna je i ivotinja. ivotinja je ak djelatnija od nas, gledajte
lava..., a samodjelatnost znai samosvjesna djelatnost. To je samo ovjek.
Samodjelatnost se odnosi na to, pa Fichte kae, kada djelujem, znam ujedno
da djelujem!
To je bio odgovor ak i Descartesov, onome Mersenneu, kad mu govori
tamo u pismima: Kad ja kaem cogito, onda hou rei, znam da mislim,
dakle jesam. A to je pitanje koje se esto izbjegava: cogito je nivo samosvije-
sti, a ne svijesti. Pazite, to je vano. Ve kod Descartesa imamo nivo samo
svijesti koja govori o svjesnom sadraju kao svom predmetu, ime se onda i
Kant mui sa svojom transcendentalnom apercepcijom. Imamo, dakle, posla
s vrstim postalima subjektivnosti i objektivnosti te je zbog toga nuno
potreban pokuaj da se ukine ta ve vrstom postala suprotnost intelektu-
alnog i realnog svijeta. To je Hegelov citat. Hegel je tu sad pravi filozof, a

ne vie spekulativac. A dat emo mu jo jednu kritiku primedbu, on je ve
odgovorio na to, samo na drugi nain, i to u Filozofiji povijesti, kad je doao do
toga. O kojoj se to razdvojenosti radi sad bismo mi tu Hegela morali
pitati. On to sad hoe nama objasniti filozofski. A znate na to on misli?
Na klasnu suprotnost! Na klasnu razdvojenost drutva ve od Platona do
njegova vremena. To je subjekt-objekt! Subjektivnost i objektivnost, vrstim
postalo odranje klasnog poretka! A onda tamo, u Filozofiji povijesti, pred kraj,
on upravo govori o tome. Time on jasno identificira taj pojam razdvojenosti
kao klasnog fenomena!
O tome je zapravo rije! Naravno da sad to lijepo zvui, ovo suprotnost
intelektualnog i realnog svijeta, ali sad dajte, razmislimo, ili kako bismo re-
kli, prizemljimo to malo. Tko je nosilac intelektualne djelatnosti? Pa filozo-
fi, teoretiari, umjetnici, ideolozi klasnoga drutva. Pa, evo vam Aristotela,
hoete Aristotela? Ja sam u jednom rukopisu napisao malo grubo, da bi za
Platona kao filozofa zapravo bilo dobro da su ga zadrali malo dulje u roblju,
tamo kod Dionizija Starijeg, na Sirakuzi, a ne da ga onaj prijatelj odmah ot-
kupi za puno novaca, nego da malo radi, meu robljem, onda bi on prestao
govoriti o svojim idejama negdje tamo gore, nego mu je trebalo dati malo
da napravi tu cipelu... Neka napravi cipelu, e, pa da! A ima one fine amfore,
onda mu donesu dobro vino, robovi mu nose, onda piju, gozba, symposion, ti
boga, a odakle mu to vino!? To ne pitaju!
Dakle, suprotnost intelektualnog i realnog svijeta realni svijet mu je
taj radni svijet robovi, kmetovi, radnici, i Kangrga kao intelektualni prole-
ter... Pa da, ja sam proleter. Dobro, a to Hegel jo nije rekao, ali zato je ostao
filozof, jer je preao preko toga, ali dalje, na drugim mjestima, to ipak onda
govori. Ta bi se, dakle, postalost, u toj razdvojenosti, kao fiksna gotovost,
imala prema Hegelu, kao to vidimo, pojmiti kao neko postajanje, Werden. Pa
onda kae, produkti i produciranje, da bismo doli do svijeta, a bitak je ono
to ve jest, i dodaje, kao i proizvodi u mnoini, pa tu onda oponaa Fichteov
identitet subjekta-objekta, gdje imamo posla s djelovanjem i djelom ujedno.
Jer, djelo je bitak, ali je ujedno i proces, jer u taj bitak ulazi ono to jest ne
samo kao gotov proizvod, nego i proces njegova proizvoenja.
Sada dolazi konkretiziranje Hegelova stava ovim to je reeno. U
beskonanosti postajanja... Ja vas ovdje moram upozoriti kao filozofe, za
njemaki izraz Werden upotrebljavajte postajanje, a ne bivanje. Bivanje je ista
apstrakcija, a to kod nas upotrebljavaju neki, neu sad rei... Jer, postajanje,
Werden, nuno je Anderswerden, pazite, postajanje drugaijim, inae nema ni-

kakvog smisla. Pa, to je Hegel ve postavio i naglasio: u Werden stoji Anders-
werden. Mora postati neto novo, bitno drugaije. Evo, to je Werden. Imate
poetak Hegelove Logike s onim Sein-Nichts-Werden, bitak-nita-postajanje, pa
onda ide ono to je Heidegger falsificirao Dasein. A to je Dasein? Konkre-
tizirani bitak! Proizvedeni bitak iz cijelog ovog procesa. A onda je Heidegger
to uzeo umjesto ovjeka, da izbjegne pojam ovjeka. Pa, to je zapravo dobro
napravio. Nacisti nikad nisu ba raunali s ovjekom. A, Dasein je i kamen,
pazite, Dasein je i biljka, i ivotinja, i ovjek. To je concretum jednoga bitka, a
ne odnosi se samo na ovjeka. Dasein, tubitak pa tu nai, ovi heideggerov-
ci, fraziraju, tubitak... pa to je obina folirancija.
Dakle, u beskonanosti postajanja i proizvoenja..., pazite, evo, sad
imamo pojam uma u Hegela. Um na to odmah treba upozoriti na-
kon Kanta i naroito nakon Fichtea, shvaen je kao praktiki-proizvodilaki;
tu um vie ne igra ulogu pukog podizanja svijesti na nivo samosvijesti, kao
tzv. vii nivo svijesti, u spoznavalakom horizontu, nego kao praktiko-
proizvodilaki. To ve naglaava Fichte, pa onda i Schelling. Dakle, tu se
Hegel dri tono toga, pa kae: u beskonanosti postajanja i proizvoenja
um je sjedinio ono to bijae razdvojeno, i apsolutno razdvajanje smanjio u
relativno razdvajanje, koje je uvjetovano... pazite ovo to sad kae
izvornim identitetom. Koji je ovdje izvorni identitet Fichteov? Identitet
subjekt-objekt.
Sad se Hegel vraa natrag sa svoje filozofske pozicije na fichteovsku, pa
spominje izvorni identitet, koji je poetak mogunosti toga razdvajanja. A to
je subjekt-objekt identitet. To je ono, naravno, to je Fichte rekao djelo-
vanje i djelo ujedno! Pa je to nazvao samodjelatnou. Kad djelujem, znam
da djelujem, pri emu se djelatnost ovjekova kao to smo rekli razli-
kuje od ivotinjske, i svake druge, momentom samodjelatnosti koja se onda,
pazite, stavlja na poetak svijeta. Hegel e kasnije to kazati, kao samo po
sebi razumljivo, to ete u Logici ali ne samo tu: Ich, ja, pa onda dodaje, ap-
solutni negativitet. to to znai!? Ono Ja, to je taj apsolutni negativitet. To
vam je identini subjekt-objekt koji je na poetku svijeta. A u emu je to
negativitet? ovjek negira sebe kao prirodno bie, kao prirodu izvan sebe,
kao tu svoju prvu negaciju, pa onda veli, ono neto, Etwas, rezultat je nega-
cije negacije. Prema tome. ovjek, to Ja, koji na poetku svijeta stvara sebe
i svijet u jednom te istom aktu, miljeno je kao samodjelatnost, jer tu je na
djelu proizvoenje i sebe kao ovjeka i svijeta kao svoga proizvoda. Ja kao
apsolutni negativitet znai, dakle, to. Zato onda imate u Logici: etwas, neto =
rezultat negacije negacije.
Ali, pazite, ako sad to etwas stavite na poetak, onda ste skoili sami sebi
u usta. Dobivate ono: iz neega postaje neto. I Hegel veli: ako neto ve
jest, ne treba tek postajati. Neto je rezultat, to je proizvod. Pazite, neto je
zapravo ono oko ega se Kant trudi i mui, kritizirajui metafiziare da ne
pitaju po emu im je predmet mogu, odakle imate taj predmet. To etwas jest
predmet. I sad imate, pazite: pojam = predmet. Predmet je identian s poj-
mom. Kad kaete predmet, imate pojam. I jedno i drugo je prethodno bilo
uspostavljeno da bi uope bilo! Vi bez pojma nemate predmet. To je Kantov
pronalazak! Prema tome, imate: identitet predmet = pojam. Ali, pazite sad
dobro, ako ostanemo samo u horizontu toga, onda smo i dalje kantovci, a
ja bih sad rekao: onda smo samo filozofi. Zato Hegel dolazi do toga da to
spekulativno prevlada svojim odreenjem pojam pojma. Jer, pazite, on pita:
po emu je taj predmet kao pojam mogu u Kanta. Jer, nije mu dostatno da
ukazuje samo na spoznavalaki pojam subjekta iza toga predmeta, predmet
=pojam, nego sad pita: po emu su predmet i pojam mogui. Prema tome,
pojam pojma je spekulativno pitanje i odgovor na tragu onoga po emu neto
jest uope mogue. To je prava bt predmeta i cijelog tog problema.
Prema tome, pojam pojma je Hegelovo spekulativno odreenje, do kojeg
on dolazi, premda, ako nepaljivo itate, ako ispustite neke stvari, onda ete
dospjeti u zabludu. Pazite, Hegel ima pravo da insistira na pojmu, on e rei,
ako netko hoe filozofirati bez pojma, onda mu je bolje da se ostavi toga
posla. Pa to je normalno, inae je to trabunjanje, o emu onda govorite!?
Pazite, Hegel je tu doao do odreenja pojma apstrakcija. to je apstrakcija?
Mi bismo rekli, bespredmetnost. Govorite o jednoj stvari, a onda govorite
o neemu desetom. Onda velimo, pa ekajte, da se vratimo, o emu je rije?
Dakle, traite pojam, predmet. Predmet govora! Ako se ne govori o nekom
odreenom predmetu, onda se zaobilazi bitno, onda ste u apstrakciji. To vam
je apstrakcija, to je bespredmetno govorenje ili zaobilaenje same stvari. A to
se esto dogaa i hotimino, iz raznih razloga i interesa!
A o emu je tu zapravo rije u Hegela kad on govori o potrebi i zadatku
filozofije, zbog ega sam ga ja onda u tom kontekstu negativno apo-
strofirao kao filozofa!? Rije je samo o tome da tim svojim odgovorom na
pitanje potrebe i zadatka filozofije Hegel zapravo smatra kako e upravo, i
moda samo, filozofija razrijeiti taj gordijski vor i rijeiti ni vie ni manje
nego bitne probleme te klasne strukture drutva i njegove toliko oigledne
i drastine a takve su i za samog Hegela! unutranje suprotnosti. I, da

ne ostane eufemistiki reeno, recimo: drutvene konflikte, sukobe, koji su
ta prava osnova, razlog i uzrok, pa onda i istinski povod te razjedinjenosti,
razdvajanja, odvajanja (Entzweiung), kako to sad naglaava i filozofijski ime-
nuje Hegel.
A kad bi ta filozofija bez obzira u kojem svom obliku, sadraju, na-
poru i smislu mogla ili bila kadra da svojim teorijskim instrumentarijem
razrijei i rijei taj bitni klasni problem, bitan za cijelu dosadanju historiju
(jer, nema druge!) ovjeanstva, ali dakako ne samo ovjeanstva Europe,
onda bi taj problem bio ve odvajkada rijeen, poput Platonova ekskursa
na Siciliju. A, koliko nam je do sada poznato, on nije rijeen! ak ni u svim
dosadanjim zbiljskim revolucijama!
Hegel, dakle, i jeste i nije sad emo njegovim dijalektikim jezikom
kazati odgovorio na pitanje o potrebi i zadatku filozofije. Zato? Najprije
je odgovorio filozofski, pa mu je to bilo prekratko, a onda je doao na speku-
lativnu poziciju, pa je onda odgovorio na drugim mjestima onim to je sad
ja to dodajem, a vi se ne morate sloiti s time sm identificirao, a to je
ona razdvojenost subjektivnost-objektivnosti. Ove razdvojenosti, postalo-
sti, gotovosti, to su klasne pozicije gdje jedni filozofiraju, a drugi rade. Evo,
to emo malo grubo rei tako, a zato je i Kangrga isto tako jedan ideolog i
folirant koji samo filozofira! Ali, ekajte malo, Kangrga je ipak, za razliku od
Platona i Aristotela, nekada u mladosti radio kao radnik, umski radnik, pa
smo kako se govorilo gradili prugu, a pruga je gradila nas, pa sam
kopao i radio fiziki, i tako dalje. Prema tome, za razliku od njih, Kangrga je
proleter kompletan, a ne kao na proelnik koji je samo filozof... Treba filo-
zofe opet staviti na radne akcije, neka malo rade, da mogu govoriti o idejama,
inae nee znati o emu govore. A filozof Kangrga je ipak bio na tome radu
pa zna to je to, i zato je proleter!
A to je zapravo taj proletarijat? Marx je pod proleterom mislio pos-
ljednju stepenicu do ovjeka. Ako ne postanete najprije graanin, pa onda
proleter, pa onda ovjek, nego sve to preskaete, pa onda ak jo idete, kao u
Hrvatskoj, mimo ili ispod graanina, pa ostanete samo Hrvat, onda niste jo
ni graanin, a proleter niste nikad ni bili, pa kad ete postati ovjek!? Kad ja
pitam susjeda za proletera, a on veli, pa ta imate vi mene vrijeati, nisam ja
nikakav proleter za vas! Da, on, bogec, ne zna kaj to je, a treba biti proleter,
kako veli Marx, posljednja pupana vrpca da se odree od svega toga oko
sebe, da postavi sebe na svoje vlastite noge ili glavu, pa postane ovjekom.
Na sebe samoga! A za to najprije mora postati proleter, da nisi vezan za

svojega tateka, mameka, dedeka ili tajkune, da ima sve prireeno, pa onda,
je li, treba ga poslati u roblje kao ovoga Platona da malo tamo radi.
Dobro, evo, to zvui malo grubo, ali ta moemo, kriv je proelnik!
Hvala vam lijepa!
Dodatak I.
IVOTOPIS I bibliografija Milana Kangrge
Milan Kangrga roen je u Zagrebu 1. svibnja 1923. Osnovnu kolu i gim-

naziju zavrio je u Zagrebu, gdje je 1950. na Filozofskom fakultetu diplo-
mirao filozofiju. Doktorsku disertaciju pod naslovom Etiki problem u djelu
Karla Marxa obranio je 1961. na Filozofskom fakultetu Sveuilita u Zagrebu.
Od 1950. radi kao asistent za predmete Etika i Estetika na Odsjeku za
filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Postupno napredujui u znanst-
veno-nastavnim zvanjima redovitim je profesorom postao 1972., a u tom
je zvanju doekao i mirovinu 1993. Vie godina predavao je - uz osnovnu
djelatnost na matinom fakultetu - etiku i na Filozofskom fakultetu u Zadru,
kao i na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Gotovo tri desetljea obavljao je
dunost efa katedre za etiku, a u dva je mandata bio i proelnik Odsjeka za
filozofiju. Pod njegovim je mentorstvom obranjeno preko stotinu diplomskih
radova, te vie od trideset magistarskih radnji i doktorskih disertacija. Meu
njegovim je doktorandima i niz djelatnih strunjaka iz podruja filozofije na
svim hrvatskim sveuilitima i na vie inozemnih sveuilita, meu kojima su
mnogi postali vodeim profesorima na svojim fakultetima. Ne treba zabora-
viti ni desetke zaslunih gimnazijskih nastavnika i drugih strunjaka koji su
bili upravo njegovi aci.
Od 1962. do 1964. boravio je kao stipendist Humboldtove zaklade na
sveuilitu u Heidelbergu, potom i na sveuilitima u Freiburgu, Wrzburgu
i Aachenu. Gostovao je kao predava na svim spomenutim sveuilitima,
kao i u Bonnu, Mnchenu, Dsseldorfu, Pragu, Bratislavi, Budimpeti,
Moskvi, Lenjingradu i Kijevu. Bio je jedan od utemeljitelja i lan urednitva
zagrebakog asopisa Pogledi (1952-1954.), meu pokretaima asopisa Nae
teme i asopisa Praxis, u sastavu ije je redakcije bio od osnivanja do gaenja
spomenutog asopisa (1964 -1974.). Jedan je od osnivaa Korulanske ljetne
kole, te dugogodinji urednik Filozofske biblioteke zagrebakog izdavaa
Naprijed, u kojoj je objavljen niz kapitalnih djela klasine filozofijske lite-
rature. Bio je 1957. jedan od utemeljitelja Hrvatskoga filozofskog drutva, u
ijem je upravnom odboru bio i tajnik, a u jednom je dvogodinjem mandatu
obnaao i dunost predsjednika Hrvatskog filozofskog drutva.
Znaajna je i njegova prevoditeljska djelatnost: s njemakog je prevodio
Kanta, Hegela, Blocha, Marcusea i Lukcsa, a s francuskog Descartesa i
Leibniza.
Valja spomenuti i njegov leksikografski rad, koji se kree u rasponu od
pisanja natuknica za Filozofijski rjenik Vladimira Filipovia, preko brojnih
312 MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - ivotopis i bibliografija Milana Kangrge
natuknica to ih je pisao za razna izdanja Leksikografskog zavoda u Zagrebu,

a i danas pie neke natuknice za Leksikon filozofije koji se priprema u LZ
Miroslav Krlea u Zagrebu.
U kontinuitetu objavljuje punih 57 godina (od prvog lanka pod naslo-
vom O etici, koji je objavljen 1948. pa do knjige o suvremenoj filozofiji
koja se nalazi u tisku). Objavio je ukupno 15 knjiga, jedan udbenik, preko 60
izvornih lanaka (od toga 13 u inozemnim edicijama, na njemakom, engle-
skom, talijanskom, panjolskom i slovakom jeziku), kao i vei broj pregled-
nih lanaka i prikaza. Takoer su objavljena i njegova Odabrana djela u etiri
sveska.
Od akad. godine 2006/07. na poziv Odsjeka za filozofiju Filozofskog
fakulteta u Zagrebu dri predavanja iz izbornog predmeta Klasini njemaki
idealizam kao i nastvu na poslijediplomskom doktorskom studiju filozofije.
Bibliografija
Knjige
1. Racionalistika filozofija, Matica hrvatska, Zagreb 1957, 3.izd. 1982.

2. Etiki problem u djelu Karla Marxa, Naprijed, Zagreb 1963, 2. izd. Nolit,
Beograd 1980.
3. Etika i sloboda, Naprijed, Zagreb 1966. (prev. na slovaki: Bratislava
1968.)
4. Smisao povijesnoga, Naprijed, Zagreb 1970.
5. Razmiljanja o etici, Praxis, Zagreb 1970.
6. ovjek i svijet, Razlog, Zagreb 1975.
7. Etika ili revolucija, Nolit, Beograd 1983.
8. Praksa vrijeme svijet, Nolit, Beograd 1984.
9. Hegel Marx, Naprijed, Zagreb 1988.
10. Filozofija i drutveni ivot, Hrvatsko filozofsko drutvo, Zagreb 1988.
11. Izvan povijesnog dogaanja, Feral Tribune, Split 1997.
12. verceri vlastitog ivota, Republika, Beograd 2001, Feral Tribune, Split
2002.
13. Nacionalizam ili demokracija, IK Z. Stojanovia, Sremski Karlovci/Novi
Sad 2001, Razlog, Zagreb 2002.
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - ivotopis i bibliografija Milana Kangrge 313
14. Etika, Golden marketing Tehnika knjiga, Zagreb 2004.

15. Praxis Zeit Welt, Knigshausen, Wrzburg 2004.
Udbenik
(s V. Filipoviem i dr.) Antologija filozofskih tekstova, kolska knjiga, Zagreb

1953. (3. izd. 1958.)
Izvorni radovi (lanci i studije)
1. Marksizam i etika, Republika, 6/1952.

2. Problem ideologije, Pogledi, 11/1953.
3. Socijalistiki humanizam, Republika 2-3/1957.
4. Etiki smisao socijalizma, Nae teme, 2/1957.
5. Ideologija i istina, Nae teme, 4-5/1957.
6. Henri Lefebvre i pitanja socijalistikog realizma, Nae teme,
1/1958.
7. Suvremenost Marxove filozofije, Nae teme, 2/1958.
8. Aktualnost etike u socijalizmu, Pregled, 2/1959.
9. to znai pribliiti umjetnost ivotu?, Filozofija, 3/1959.
10. Postoji li bitna razlika izmeu spisa mladog i kasnog Marxa?, Nae
teme, 1/1960.
11. Marksizam i estetika, Nae teme, 2/1960.
12. O nekim bitnim pitanjima teorije odraza, Neki problemi teorije
odraza, JUF, Beograd 1961.
13. Marxov pojam otuenja, Pregled, 4/1961.
14. Hegel i Marx, Pregled, 11-12/1961.
15. Filozofija i zbilja, Filozofija, 3-4/1961.
16. Pitanje mogunosti marksistike estetike, Gledita, 4/1962.
17. Neki osnovni problemi marksizma, Nae teme, 7-8/1962.
18. Problem slobode, Nae teme, 11/1963.
19. Problem otuenja u Marxovu djelu, Humanizam i socijalizam I,
Zagreb 1963.
20. Program SKJ osloboenje stvaralakih snaga socijalizma, Huma-
nizam i socijalizam II, Zagreb 1963.
21. Filozofija i umjetnost, Nae teme, 6/1964.
22. Filozofe? to misli?, Praxis, 1/1964.
314 MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - ivotopis i bibliografija Milana Kangrge
23. Praksa i kritika, Praxis, 1/1965.

24. Opstojei odnosi i moral, Filozofija, 1/1965.
25. Povijesnost i mogunost, Praxis, 6/1965.
26. Socijalizam i etika, Praxis, 4-6/1966.
27. Ideologija kao oblik i nain ovjekova opstanka, Filozofija,
3/1966.
28. Smisao Marxove filozofije, Praxis, 3/1967.
29. O mogunosti onoga to jest, Gledita, 6-7/1967.
30. to je postvarenje?, Praxis, 5-6/1967.
31. Politika i socijalna revolucija, Filozofija, 3/1967.
32. Razgovor o etici, Razlog, 54-56/1967.
33. Ideologie ako forma a sposob ludskej existence, u: Spytovanie sa na
loveka, Bratislava 1967.
34. Znaenje pitanja o smislu ivota, Filozofija, 1-2/1968.
35. Marxovo shvaanje revolucije, Praxis, 1-2/1968.
36. Povijest i tradicija, Praxis, 4/1968.
37. Il rapporto tra la societ e lo stato in Hegel e Marx, u: La rivolta di
Praxis, Milano 1969.
38. Praksa i etika socijalizma, Kultura, 4/1969.
39. O utopijskom karakteru povijesnoga, Praxis, 5-6/1969.
40. Arbeit bei Hegel und Marx, u: Hegel und die Folgen, Freiburg/B.
1970.
41. Ideologie als Form des menschlichen Daseins, u: Philosophische
Perspektiven, Frankfurt/M. 1970.
42. Entfremdung und Verdinglichung in Marxens Werk, u: Jugoslawien
denkt anders, Wien 1971.
43. Mensch und Welt, u: Weltaspekte der Philosophie. Festschrift fr
Rudolf Berlinger, Amsterdam 1972.
44. Funkcija povijesne svijesti, Trei program Radio-Beograda,
2/1972.
45. Rije o zaviaju ili: to znai uzreica: Biti ili osjeati se kao kod
svoje kue?, Delo, 1/1972.
46. Mogunost revolucije, Trei program Radio-Beograda, 7/1973.
47. Kaj je marksizem?, asopis za kritiko znanosti, domiljijo in novo
antropologijo, 9-10/1975.
48. Fenomenologia de la actuation ideologia-politica de la classe media
yugoslava, u: El socialismo yugoslavo actual, Mexico 1975.
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - ivotopis i bibliografija Milana Kangrge 315
49. S Marxom protiv Marxa?, Kulturni radnik, 1/1975.

50. Der Sinn der Marxschen Philosophie, u: Revolutionre Praxis,
Freiburg/B. 1979.
51. Praxis und Kritik, u: Revolutionre Praxis, Freiburg/B. 1979.
52. The Meaning of Marxs Philosophy, u: Praxis Yugoslav Essays
in the Philosophy and Methodology of Social Sciences, Dordrecht 1979.
53. El sentido de la filosofia marxista, Dialectica, 8/1980.
54. Antimetafiziki karakter ljubavi, Polja, 1/1982.
55. Fundamentalna ontologija i vrijeme, Delo, 10/1982.
56. O Habermasovoj kritici Marxa, Kulturni radnik, 4/1983.
57. Marksizam, ontologija i povijest, Rukovet, 1-2/1983.
58. Samodjelatnost ili diktatura proletarijata, asopis studenata filozo-
fije i sociologije, 2-4/1983.
59. Marx i Hegelovo nasljee, Kulturni radnik, 3/1985.
60. Za bolje razumijevanje Hegela, u: Trei program Radio-Beograda,
3/1985.
61. Aktualnost Hegelova pojma obiajnosti, Godinjak za povijest filo-
zofije, VI/1988.
62. Francuska revolucija i filozofija, Gledita, 7-9/1989.
63. Stratenost v ase alebo dejinny bankrot, u: lovek-demokracia-
poznanie, Bratislava 2000.
Pregledni radovi, lanci i recenzije
Preko dvadeset radova, prvi je objavljen jo 1948. (O etici, Studentski

list, 28. II. 1948.). Brojne leksikografske natuknice (francuska filozofija
od XI. stoljea do danas, Feuerbach, Holbach, Helvtius, Hobbes, Hume,
humanizam, ideologija, Fichte, itd.).
316 MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - Izbor internetskih stranica
Dodatak II
IZBOR INTERNETSKIH stranicA o Milanu
Kangrgi
Portreti
http://en.wikipedia.org/wiki/Milan_Kangrga
http://en.wikipedia.org/wiki/Praxis_School
http://www.answers.com/topic/milan-kangrga
http://encyclopedia.thefreedictionary.com/Milan+Kangrga
http://www.123exp-biographies.com/t/00031434262/
http://www.ffzg.hr/filoz/article.php?id_art=282&id_pag=6
http://www.ffzg.hr/filoz/article.php?id_art=206
Autobiografija
http://www.ffzg.hr/filoz/article.php?id_art=207
Tekstovi Milana Kangrge na internetu
http://www.solidarnost.mahost.org/PS_kangrga_revolucija.htm
http://www.ffzg.hr/filoz/article.php?id_art=208 Korulanska ljetna
kola
http://praxis.anarhija.org/index.php/Praxis:Praxis_1972_1-2:Zbilja_i_
utopija_-_Milan_Kangrga
http://www.marxists.org/srpshrva/subject/praxis/1972/01.htm
Intervjui
http://www.geocities.com/ljevica13/arh/br1.htm#2
http://www.danas.co.yu/20041223/terazije1.html
http://www.h-alter.org/index.php?page=article&id=677
http://www.skdprosvjeta.com/news.php?id=146
http://www.filozofija.info/debate/intervju_milan_kangrga.htm
kazalo imena
Adorno, Th. 26, 130, 148, 163, 164, 108, 118, 120, 134, 149, 167, 223,
258 248, 292, 294, 296, 299, 303, 304
Aristotel 23, 24, 29, 30, 42, 48, 52, Dilthey, W. 207
69, 72, 75, 79, 80, 88, 92, 102, Dionizije Stariji 163, 305
105, 106, 121, 135, 138, 140, 141,
172, 183, 189, 190, 215, 228, 281, Engels, F. 152, 222
291, 297, 300, 305, 308 Fessard, G. 258
Aron, R. 258 Feuerbach, L. 237
Fichte, J. G. 13, 14, 15-16, 17, 18, 19,
Bacon, F. 20 24-25, 26, 27, 30, 31, 32, 33, 35,
Bandi, M. 232 36, 40, 45, 46, 47, 49, 50, 51-52,
Bazala, A. 148, 149, 150 53, 54, 55, 57, 58, 59, 60, 62, 65,
Baudelaire, P. 156 67, 69, 80, 81, 85, 87, 88, 91, 93,
Baumgarten, A. 92 94, 96, 98, 99, 100, 101, 102, 103,
Beaufret, J. 214 104, 105, 106, 107-126, 127-144,
Benjamin, W. 163, 164 145-162, 164, 166, 167, 169, 171,
Bergson, H. 107, 264-265, 267, 268, 172, 174, 175, 176, 177, 178, 179,
271 180, 181, 183, 185, 186, 188, 190,
Berkeley, G. 114, 128 192, 193, 194, 197, 198, 199, 201,
Berus, N. 34, 134, 152 203, 209, 212, 213, 217, 218, 221,
Bloch, E. 130, 131, 133, 148, 164, 222, 223, 224, 240, 242, 251, 259,
228, 257 261, 264, 266, 270, 271, 272, 274,
Brenjev, L. 75 277, 284, 289, 290, 292, 293-294,
Bruno, G. 122, 123, 299 295, 298, 301, 303, 304, 306
Budak, N. 150 Fidija 23, 140, 300
Bush, G. 252, 271, 272, 284, 285, Filipovi, V. 133
288 Fink, E. 145-146
Fischer, K. 207
Campanella, T. 34, 152 Frster-Nietzsche, E. 62
Camus, A. 258 Fourier, Ch. 34, 152
Cervantes, M. 41 Franklin, B. 220
Chirac, F. 162 Freud, S. 148
Comte, A. 299 Fromm, E. 130, 148, 163, 243
olakovi, R. 205 Glockner, H. 208
Goethe, J. W. von 34, 101, 112, 138,
Darwin, Ch. 51, 60, 92, 146 156, 240, 241
Descartes, R. 14, 16, 17, 26, 43, 48, Goldmann, L. 214
49, 52, 54, 55, 68, 69, 96, 99, 101,
318 MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - Kazalo osobnih imena
Hegel, G. W. F. 13, 17, 18, 19, 23, 24, 84, 105, 129, 131, 141, 142, 144,
25, 27, 30, 31, 33, 35, 36, 37, 40, 148, 156, 157, 158, 162, 165, 172,
42, 43, 46, 47, 50, 53, 56, 60, 61, 175, 179, 180, 187, 188, 213, 220,
62, 63, 64, 65, 67, 69, 73, 76, 78, 224, 228, 229, 230, 231, 232, 243,
80, 81, 85, 91, 93-94, 96, 97, 98, 250, 258, 266, 271, 275, 276, 280,
99, 100, 101, 103-104, 105, 107, 289, 297, 302, 305, 308
108, 110-111, 112, 113, 114, 118, Kant, I. 13, 14-16, 17, 18-19, 20-27,
120, 121-122, 123, 124, 125, 127- 29-46, 47-65, 67-86, 87-106, 107,
128, 129, 132, 133, 134, 136, 138, 108, 109-110, 112, 113, 114, 115,
139, 141, 142, 145, 146, 147, 151, 116, 117, 119, 121, 122, 124, 125,
152, 155, 156, 158, 159-160, 161, 130, 132, 134, 135, 136, 139, 140,
165, 166, 167, 168, 169, 170, 171, 141, 142, 143, 145, 147, 148, 149,
174, 175, 176, 177, 178, 179, 180, 151, 152, 167, 168, 169, 171, 172,
181, 183, 184, 186, 187, 189, 190, 175, 176, 178, 179, 180, 181, 183,
191-192, 193, 194, 195, 196, 197, 184, 185, 186, 187, 188, 189, 190,
199, 200, 201, 203-220, 221-237, 192, 193, 194-195, 196, 197, 198,
239-256, 257-278, 280, 282, 285, 199-200, 201, 203, 206, 209, 217,
286, 287, 290, 292, 293-294, 296- 218, 221, 222, 226, 227, 240, 241,
297, 298, 299, 300, 301, 302-303, 242, 243-244, 245, 247, 248, 252,
304, 305, 306, 307, 308 259, 260, 261, 262, 267, 269, 270,
Heidegger, M. 37, 111, 129, 171, 275, 276, 277, 279, 280, 282, 283,
214, 297, 306 284, 287, 289, 290, 291, 292, 293,
Heisenberg, W. 39, 221 294, 295, 296, 298, 300, 301, 302,
Henrich, D. 60, 167 303, 304, 306, 307
Hitler, A. 130, 154, 163, 271, 288 Klai, B. 168
Hobbes, Th. 254 Kojve, A. (alias Koevnjikov) 258
Hoffmeister, J. 93 Konstantin, car 204
Holbach, P-H. D. baron d 75 Kopernik, N. 50, 51
Hlderlin, F. 204 Korsch, K. 148
Horkheimer, M. 130, 148, 163 Krlea, M. 95, 140, 156, 205
Hume, D. 20 Kroner, R. 48, 51, 207, 257
Husserl, E. 36, 57, 111 Leibniz, W. 20-21, 52, 54, 55, 69, 92,
Hyppolite, J. 38, 131 120, 137, 224, 279, 280, 281, 291,
Isus Krist 79, 160-161 296, 300
Lenjin, V. I. 216
Kangrga, J. 133 Litt, Th. 47
Kangrga, M. 23, 38, 39, 40, 64, 78, Locke, J. 20, 21, 296
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - Kazalo osobnih imena 319
Lwith, K. 258 Paveli, A. 284

Lukcs, G. 132, 148, 207, 214, 215, Petrovi, G. 143, 276
257 Platon 14, 23-24, 26, 29, 72, 82, 101,
Luther, M. 256 103, 121, 135, 137, 154-155, 163-
164, 166, 190, 193, 213, 228, 231,
Malby, G. B. 152 232, 244, 263, 264, 266, 274, 285,
Marcuse, H. 21, 105, 130, 147-148, 305, 308, 309
163, 212, 258, 259-260, 261-262, Plehanov, G. 216
265, 266, 267, 270, 271, 272, 295 Pollock, F. 163
Marx, K. 18, 19, 34, 39, 54, 61, 81, Popper, K. 252
82, 85, 89, 96, 98, 102, 132, 134, Praksitel 23, 140, 300
142, 143, 147, 148, 150, 152, 153,
167-168, 173-174, 181, 197-198, Raan, I. 297
199, 204, 205, 206, 207, 210- Rawls, J. 231
211, 215, 217, 218, 221, 222-223, Reinecke, H. 61
225-226, 231, 235, 236, 237, 240, Ricardo, D. (v. i Smith.) 200-201,
250-251, 254, 255, 257, 258, 260, 205, 251, 254, 283
270, 271, 273, 274-275, 277, 278, Risti, S. 133
282, 283, 290, 292, 308 Rougemont, D. de 243
Marx, W. 60, 266 Rousseau, J. J. 141, 230
Meiner, F. 127, 296 Royal, S. 152, 176
Mendelssohn, M. 207 Rudolph, W. 200
Mengele, J. 139, 172
Mersenne, M. (v. i Descartes) 299, Saint-Simon, C-H. de 34, 152
304 Sarkozy, N. 152, 176
Mesi, S. 205 Sartre, J-P. 258
Michelangelo, B. 84, 104 Schelling, F. W. J. 13, 17, 18, 19, 20,
Miron 23, 140, 300 24, 25, 29, 31, 47, 53, 59, 62, 69,
Morus, Th. 34-35, 152, 153 76, 80, 81, 93, 99, 102, 108, 111,
113, 116, 121, 124, 125, 137, 145,
Napoleon 112 147, 151, 165, 166, 177, 178-179,
Nietzsche, F. 62-63 180, 181, 183-201, 203, 204, 209,
Nink, C. 217 210, 221, 222, 230, 251, 259, 260,
Nixon, R. 235 264, 266, 273, 277, 289, 290, 292,
Nohl, H. 112, 204, 250 295, 298, 306
Njego, P. P. 173 Schmidt, A. 258
Shakespeare, W. 41, 241
Owen, G. 34, 152 Simmel, G. 163
320 MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - Kazalo osobnih imena
Smith, A. (v. i Ricardo) 200-201, Tito, J. B. 284

205, 251, 254, 283 Tuman, F. 232-233
Sokrat 29, 74, 83, 121, 138, 165, 172,
190, 239, 242, 244, 252, 279, 281, Unamuno, M. de 164
282 Vico, G. 25, 42, 53, 191
Sonnenfeld, V. 133 Voltaire, F-M. Arouet 234, 235, 246
Spinoza, B. de 17, 52, 61, 68, 69, Vranicki, P. 129, 130, 132
139-140, 190, 194, 207, 248, 296
Suchermann, H. 129 Wolf, Ch. 20, 22, 24, 117, 170, 292,
293, 294
kreb, Z. 133
Zagorac, V. 237
Tales 211 Zola, E. 156-157
Tesla, N. 56, 138

Knjiga Kangrga1 PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Knjiga Kangrga1 PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Milan Kangrga

Klasini njemaki idealizam

CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu Nacionalne i

Tiskanje ove knjige financijski je pomoglo Ministarstvo znanosti,

Uvodna rije proelnika

1. Predavanje (Uvod: filozofija-philosopha, znanost-mudrost-

6. Predavanje (Fichte: transcendentalni idealizam vs. dogmatizam;

11. Predavanje (Hegel: njemaki idealizam kao cjelina vs. niz

16. Dodatak: Potreba i zadatak filozofije (Predavanje na

Ova je knjiga plod proizaao iz predavanj to ih je autor drao studentima

Uvodna rije proelnika Odsjeka za

izuzetna mi je ast predstaviti vam profesora Milana Kangrgu koji e u ovom

sadrane u filozofijskoj tradiciji, s posebnim obzirom na misaone potencijale

ja vas pozdravljam i drago mi je to nakon dosta dugo godina mogu ovdje

U odgovoru na to pitanje, to ga filozofija kao filozofija zapravo nikada ne

transcendentalna apercepcija, koja, kako on kae to je citat, njegov stav, to je

ili slobodom kao apsolutnim poetkom svega to jest. To znai: svijeta i

emo naglasiti, Kantova je filozofija zbiljska, upravo revolucionarna prekret-

Tu se sad dogaa ono, kako smo ve to naglasili, da tako kaemo, pojam

piristima, to je njegov odgovor Lockeu, da je iskustvo mogue tek kada ga

podataka skupimo pa kaemo stop! Pa to je tvrdo, uto, ovo i ono, i tako

i konstruiramo, moemo takoer rei, proizvodimo. Pri emu, tu treba vid-

mu je i pojam slobode miljen u pukoj negativnosti slobode od. Dakle, Hegel

mogunosti za ono to vodi do granice filozofije kao takve ili filozofinosti i

no i najunutranjije identina s pojmom primata praktikog uma u Kantovoj

mogao upotrijebiti taj pojam u tom smislu, a ja dodajem: samo zato to to

ili njegova kako bi sad rekli u klasinoj filozofiji kultura, civilizacija,

jeg je uinak pojava u prirodi, tu mogunost mi nikako ne moemo shvatiti.

nije prostorno nego vremensko odreenje, i do toga nisu doli, pa se onda

Jer, on ga je proizveo, to je horizont njegova ivota, njegove mogunosti,

u svojoj knjizi Praksa, vrijeme, svijet, pa su me kritizirali da sam to ishitrio.

Dobro, to je samo usputno reeno s obzirom na ovaj odnos povijesnoga i

preraenom prirodom, modificiranom, prisvojenom. Inae do nje ne bismo

ona takoer odstupi apsolutno od svoje pojedinanosti, da bismo uope mo-

odnoenja prema svijetu, prema drugim ljudima, ono to se naziva horizont

mi smo, kao to se sjeamo, ve uvodno naglasili tri bitna momenta Kantove

to je za mene dosta zauujue, bio zapostavljen, ak i u njemakoj literaturi

je to onda klasina filozofija odredila ovako: svijest je ono razdvojeno. Raz-

slobode a tu bismo mogli rei, sjedinjenje teorijskoga i praktikoga

pa za svoju filozofiju kasnije kae, a to je moja filozofija drugo nego tran-

spoznajno-teorijski pojam, jer se odnosi samo na podruje spoznavalatva,

sada, transcendentalno pitanje, kako on to naziva, odnosa subjekt-objekta,

svijesti, da pita po emu su taj naravno spoznavalaki subjekt i spoz-

bi doao do sjedinjenja. Time se mui Kant sa svojim sintetikim sudovima

pitanje, pa onda neemo sada jo anticipirati, to emo s Fichteom pokazati

Na osnovi ovoga s Hegelom reenoga: jedan udarac stvara ih oboje, i

A sad idemo, naravno, na Kanta natrag, pri emu imamo vremenski na

u ta takozvana prirodna nagnua. Pa se onda to naziva voljnim. Ali mi tu jo

i druga strana stvari. Kant je istovremeno i s druge strane te iste pozicije! On

mogunosti toga to nazivamo moral, etika, i tako dalje, a itava historija

malo, pa kakva zapovjed, kakav imperativ!? Kako dovesti nalaganje u vezu

maksima je subjektivno praktino naelo moramo se sad stvarno malo

Dakle, sad bismo mogli rei: sm ovjek je to treba da... Hegel je to jo

djelu, pri emu su mu teren pripremili Fichte i Schelling, i to pojmom pro-

prolo predavanje smo gotovo napreac zavrili s Kantom, a malo nam je

Kant tu dobrim dijelom misli u tradiciji od Aristotela pa sve do sebe. Pod

vlasti da ih po volji ili po planu izmilja i da drugima priopi takve propise

Kant naravno tu sad jo takorei ne zna da je spekulativac. Sjetimo se da je

ivota. Dakle, time ve u svom, po njemu proizvedenu svijetu, u koji sada

prirodi mirno proizlaenje, u duhu je tvrda, beskonana borba protiv samoga

sad emo rei izmeu spekulacije i metafizike. Spekulacija inzistira

[Dodatak: Budui da se, kad doemo do Hegela, vjerojatno neemo

i-ovo... Dakle, ve imenovanje je prisvajanje te takozvane prirode i njezino