1. POVRSINA EUROPE je 10.

5 million km

2. . KRAJNJE TOCKE KOPNENOG DIJELA EUROPE nalaze se na

sjeveru u Norvekoj (rt Kinnarodden), na zapadu u Portugalu (rt
Da Roca), na jugu u panjolskoj (rt Tarifa) i na istoku u Rusiji
(Sjeverni Ural).

3. KLIMATSKE PROMJENE su dugotrajne promjene u statistikoj

raspodjeli klimatskih faktora, u vremenskom periodu od
desetaka do milijuna godina. To moe biti promjena u
prosjenim klimatskim elementima ili promjena raspodjele
klimatskih dogaaja s obzirom na prosjene vrijednosti, ili
pojava sve vie krajnjih vremenskih dogaaja. Klimatske
promjene se mogu odnositi na odreene posebne regije ili se
moe odnositi na cijelu Zemlju.

4. Euroazija sastoji se od Europe i Azije.

(nabrojat tri orogenoze)

Alpska, Kaledonijska i Hercinska orogeneza

5. oznacit na karti mezoeuropu, neueuropu i paleuropa

6. REGIJE EUROPE
Zapadna Europa

Sjeverna Europa
Srednja Europa
Juna Europa
Jugoistona Europa
Istona Europa
7. BALTICKI STIT

Prastara Europa je oblikovana u arhaiku (arhaik je zapoeo prije

oko 3,8, a trajao je do prije 2,5 milijarda godina). Tada je nastao
Baltiki tit, iji je juni nastavak Ukrajinski tit, a veza izmeu
njih je mlaim naslagama prekrivena Ruska ploa.
Sjeverozapadni dio Baltikog tita prekriven je
dolnjopaleozoikim orogenetskim pojasom Kaledonida, a
starost stijena se poveava prema istoku. Baltiki i Ukrajinski
 tit u donjem paleozoiku inili su kontinent Baltiku
(Fenosarmaciju).

-nastanak tektonske ploce (NE ZNAN)

-stari stit (NE ZNAN) ne treba

8. STO SVE UTJECE NA KLIMU EUROPE

Zemljopisna irina- Najvei dio Europe smjestio se u sjevernom

umjerenom pojasu to znai da klima ima uglavnom umjerena
obiljeja. Smjena etiriju godinjih doba i ujednaen godinji
raspored padalina osnovne su karakteristike klime Europe. Krajnji
sjeverni dijelovi kontinenta nalaze se sjevernije od sjeverne polarnice
(66 33') tj. u sjevernom polarnom pojasu, to uvjetuje pojavu
polarne klime.

Morske struje- Topla Golfska struja zagrijava more uz obale zapadne i

sjeverne Europe. Toplije more uzrok je veih koliinama padalina jer
je vee isparavanje iz toplijeg mora.

Raspored kopna i mora- Raspored kopna i mora je vaan zbog

znaajke mora da se sporo grije i sporo hladi, dok se kopno brzo
hladi i zagrijava. Zato su u krajevima udaljenijima od mora, tj. dublje
na kontinentu ljetne temperature prilino visoke, a zimske niske.
Suprotno tome, podruja uz more imaju blae zime i neto manja
vrua ljeta. Temperaturne razlike (amplitude) poveavaju se
udaljavanjem od mora. Koliina padalina, takoer, ovisi o blizini
mora. Glavni zapadni vjetrovi donose vlagu na kontinent s Atlantika,
pa se koliina padalina smanjuje prema istoku tj. unutranjosti
kontinenta (osim june Europe). Moemo zakljuiti da je s
udaljavanjem od mora maritimnost (utjecaj mora) sve slabija, a
kontinentalnost (utjecaj kopna) se poveava.

Reljef- Utjecaj reljefa na klimu oituje se ponajvie kroz nadmorsku

visinu. U reljefno viim podrujima (planine vie od 1000 metara)
primjetan je znatan pad temperature s visinom. Temperatura se
smanjuje prosjeno 0,5C na svakih 100 metara visine zbog
udaljavanja od povrine Zemlje (koja odailje toplinu primljenu od
sunca). Reljefno vii prostori primaju vie padalina jer se vlane
zrane mase izdiu kako bi ih prele te dolazi do hlaenja i
kondezacije (pretvaranje vodene pare u vodene kapljice). To,
naravno, vrijedi za padine okrenute u smjeru vjetra koji donosi
padaline.

U veem dijelu Europe uz obalu su nizine te vlane zrane mase,

noene zapadnim vjetrovima, mogu prodrijeti duboko u unutranjosti
kontinenta. Suprotna je situacija uz obale june Europe gdje prodor
vlanih zranih masa u unutranjost sprjeavaju mlade ulanane
planine koje se pruaju uz obale. Slino je i na podruju Skandinavije
te u Ujedinjenom Kraljevstvu.

9. GENOVSKA CIKLONA nastaje u istonom Sredozemlju, tonije u

Genovskom zaljevu.

Nastaje na podruju Genovskog zaljeva. Upravo se uz genovsku

ciklonu vee najdinaminiji, a samim tim i potencijalno
najopasniji tip vremena na Jadranu, ali i krajevima uz Jadran.
Takva ciklona uvijek sadri topli i hladni sektor koji se
sukobljava upravo nad Jadranom, a to moe rezultirati vrlo
snanim vjetrovima, naglim promjenama temperature zraka i
ekstremnim oborinama i neverama. Prava zimska bura na
Jadranu vee se uz prolazak ovakve ciklone dalje na (jugo)istok,
a i rijetke snjene oborine, kad se zabiljee na Jadranu, esto se
pripisuju ovoj cikloni.

10. ISLANDSKA CIKLONA sudjeluje cijele godine (zbog golfske

struje).

Polustalno, subpolarno podruje niskog tlaka zraka u

sjevernoatlantskom oceanu. S obzirom na proporcije ovog
podruja, pokretne ciklone imaju tendenciju usporavanja i
produbljivanja. Islandska ciklona je najintenzivnija tijekom zime
i ranog proljea.

11. AZORSKA ANTICIKLONA

Polu-stalno podruje visokog tlaka zraka s relativno stalnim visokim

tlakom i sputanjem zraka sad suptropskim dijelom sjevernog
Atlantskog oceana. Zimi se centar sustava nalazi na oko 30
sjeverne geografske irine to se nalazi juno od Azorskog otoja.
Tijekom ljeta centar sustava se pomie prema sjevernom polu na oko
35 N. Kada se ta ista anticiklona pomakne na zapadni dio Atlantskog
oceana ili se tamo razvije posebna elija, poznata je pod nazivom
Bermudska anticiklona
 12. KLIMATSKI ELEMENTI:

1. radijacija (dugovalna i kratkovalna)

2. temperatura zraka i povrine Zemlje
3. tlak zraka
4. smjer i brzina vjetra
5. vlaga zraka i evaporacija (isparavanje)
6. naoblaka i trajanje sijanja Sunca
7. padaline
8. snjeni pokriva

13. KLIMATSKI FAKTORI :

1. rotacija Zemlje
2. revolucija Zemlje
3. geografska irina
4. atmosfera
5. raspodjela kopna i mora na Zemlji
6. reljef: nadmorska visina, nagib padina, ekspozicija padina
7. udaljenost od mora (maritimnost i kontinentalnost)
8. morske struje (tople i hladne)
9. vrste tla
10. biljni pokrov
11. jezera
12. ovjek (sloeni antropogeni utjecaji)

14. VRSTE KLIME U EUROPI

1. Umjereno topla klima

Sredozemna klima
Umjerena kontinentalna klima
 Umjereno topla (oceanska) klima
Sinijska (Kineska) klima

2. Polarna klima

3. Suha klima

Stepska klima
Pustinjska klima

4. Snjeno-umska klima

15. KOJA OBALNA MORSKA PROCELJ POSTOJE I OBJASNITI

U Europi se izdvajaju tri morska i obalna proelja: sjeverno,
zapadno i juno.

Sjeverno morsko i obalno proelje obuhvaa prostor Barentsova

mora, Bijelog mora te vei dio Karskog mora. Ta su mora plitka,
odnosno njihova prosjena dubina iznosi od 200 do 300 metara.
Njihove su obale slabo naseljene. Zbog tople Golfske struje
jugozapadni dio Barentsova mora plovan je (sve do ruske luke
Murmansk) tijekom cijele godine. Ostale obale Rusije veim su
dijelom godine zaleene i nuni su ledolomci za odravanje
plovidbe sjevernim morskim putem.

Zapadno morsko i obalno proelje obuhvaa prostor od

Gibraltarskih vrata do Nordkappa. Obale su veinom niske, pa
omoguavaju prodor vlanog zraka s Atlantika duboko u
unutranjost. Ta su mora bogata planktonom i nisu veoma
duboka. Sjeverno more bogato je ribolovno podruje, a iz
njegova se podmorja crpe nafta i zemni plin (Dogger Bank).
Norveko more bogato je planktonom i nije zaleeno iako se
nalazi iznad sjeverne polarnice, a tome utjee topla Golfska
struja.

Juno morsko proelje protee se od Gibraltarskih vrata do

istonih obala Crnog mora. Obuhvaa Sredozemno more s
njegovim manjim morima. Veina obala je strma i stjenovita. Ta
su mora turistiki vrlo privlana zbog topline i velike prozirnosti.
16. DALMATINSKI I NORVESKI TIP OBALE

Dva oblika razvedenosti su najizraenija: dalmatinski tip obale

gdje se otoci i poluotoci pruaju usporedno s obalom u smjeru
sjeverozapad jugoistok, i norveki tip, gdje su obalni reljefni oblici
( fjordovi ) poloeni okomito na smjer pruanja reljefa kopna.