Bayley Twersky Grieve

You might also like

Download as docx, pdf, or txt
Download as docx, pdf, or txt
You are on page 1of 16

DAVID H.

BAYLEY
(DEJVID EJ BEJLI)

Strana 90

ZAKLJUAK

Pripadnost zajednici je lepilo koje povezuje razliito drutvo. Zbog svog autoriteta i
vidljivosti, policija je najvanija vladina sluba za demonstraciju da je pripadnost
zajednici vrednije od vernosti naciji. Potena, efektivna i otvorena, policija
demonstrira da je uestvovanje u vlasti od koristi bez obzira na rasu, etiku
pripadnost, jezik, religiju, pol ili nacionalnost.
Mo policije da formira toleranciju u izdeljenim, neureenim drutvima ne sme
biti potcenjena. Ser arls Rejt (Charles Reith) tvrdi da hvaljena ureenost Britanaca
uglavnom dolazi usled uzornog ponaanja reformisane policije tokom 19.veka (Rejt
1938). Britanci su usvojili nepristrasnog, pravednog i pouzdanog Bobija (policajca).
Sjedinjene Drave, nastavlja sa svojim tvrdnjama Rejt, su prenosile vrednost
podeljene pripadnosti zajednici na talase mulitikulturalnih imigranata preko svojih
javnih kola. Kljuni istrument amerike graanske socijalizacije su bili nastavnici.
Istovremeno, potekoe u kreiranju policijskih snaga koje su potene,
efektivne i otvorene takoe ne treba potceniti. Nepristrasno postupanje u primeni
zakona e, ironino, postaviti policiju u suprotnost sa svim frakcijama sekti
multikulturalnog drutva. To e uiniti poloaj policije dvosmislenim, problematinijim,
manje popularnim. Postoji verovatnoa da e biti izbegavani, diskriminisani i fiziki
napadnuti od strane sektakih grupa koje sumnjaju u nepristrasnost vlasti i koje su
navikle na fiziku odbranu svojih interesa. U multikulturalnim drutvima, nepristrasno
sprovoenje zakona zahteva od policije da i sama postane manjinska grupa
manjinska grupa koja je posveena jednakosti pripadnosti zajednici. Klju za razvoj
policijske slube koja moe prevazii uske antagonizme multikulturalnog drutva je
razvoj ponosa slube u ovoj jedinstvenoj misiji.
Dozvolite da predloim, u zakljuku, jednostavan test za proveru da li policija
uspeva u svojoj usamljenoj misiji izgradnje pripadnosti zajednici u razliitoj populaciji.
To je: da li roditelji, bez obzira na zajednicu, ue svoju decu da idu u policiju da trae
pomo kada su sama i daleko od kue? Ako ue, pripadnost zajednici je bezbedna.
Ako ne ue, policija je doivela neuspeh.
JOHN GRIEVE et al.
(DON GRIV)

Strana 19

2.2 Funkcija i uloga policije

Kljune oblasti: Primarne funkcije


uvari mira ili borci protiv kriminala?
Specijalizacija i pluralizacija (umnoavanje) policije

Policija proima i utie na sve aspekte drutva. U Ujedinjenom Kraljevstvu, za policiju se tvrdi
da su pre graani u uniformi nego vojni model pod upravom drave. Stoga njihov uspeh
zavisi od javne saradnje i odbravanja pre nego od straha. Policija se poziva rutinski da obavi
veliki broj zadataka u oblasti obezbeivanja javnosti od terorizma. Jedna od karakteristika
koja objedinjuje rad policije je da reaguju na hitne sluajeve, kritine incidente i krize, od kojih
mnogi imaju element drutvenog konflikta. Meutim, za razumevanje funkcije i uloge policije
je potrebno razmatrati filozofiju i ideologiju policijske slube. To pretpostavlja vei znaaj u
kontekstu zakonskih ovlaenja, monopolizacije sile i aspekta kontrole drutva.

Aktuelne teme

Na to ta policija radi ili bi trebalo da radi utiu razne perspektive: one od strane policijske
organizacije, policijskih slubenika i osoblja, rtava, tree strane i drugih slubi i ire
zajednice. Upotreba statistike e dati informacije za politiki stav i kreiranje politike.

Primarne funkcije

Da jo uvek vae principi ser Roberta Pila (Robert Peel), onda se prvobitna naela policijske
slube nisu promenila. To bi podrazumevalo da je primarna funkcija policije odravanje
zakona kraljice i odravanje mira preko:

Strana 20

- prevencije kriminala
- pronalaenja uinilaca krivinog dela ako je poinjeno krivino delo
- zatita ivota i svojine
- uvanje javnog mira

Stoga se uloga policije moe definisati kao skup aktivnosti i postupaka sa velikim mandatom
za spreavanje, otkrivanje i kontrolu kriminala i nereda.

Dons i Njubrn (Jones & Newburn,1998, str. 18-19) definiu policijsku slubu kao:
organizovani oblici uvanja reda, uvanja mira, sprovoenje zakona i propisa i drugi oblici
istrage i posredovanja informacija koji mogu obuhvatiti svesno izvrenje prinudnih
ovlaenja od strane pojedinaca ili organizacija, gde se takve radnje vide sa njihove strane
i/ili strane drugih kao kljuni deo definisanja njihove svrhe.

Za shvatanje sloenosti i viedimenzione funkcije policijske slube potrebno je uzeti u obzir


sledee:
Zakonsko Ovo su dravna ovlaenja dodeljena policiji kako bi u skladu sa zakonom
ispunjavali svoje operativne dunosti, ukljuujui upotrebu sile kako bi
podrali zakon
Sektorsko Ovo opisuje odnos izmeu policije i drugih nevladinih policijskih
organizacija. Ovo postaje sloenije kako bezbednosna pitanja postaju sve
vie privatizovana
Geografsko Razliite policijske organizacije su odgovorne za razliite geografske
lokacije, ukljuujui lokalne, nacionalne i internacionalne prostore
Prostorno Kontrola i vrenje policijske slube u razliitim prostorima kao to su
boravini, industrijski, komercijalni, dravni i sajber prostor (informacioni
prostor cyberspace)
Posredovanje Uporeivanje, analiza i irenje informacija/obavetenja. Koristi se za
informacija usmeravanje, kao i za procenu rizika i upravljanje aktivnostima policije

Strana 21

uvari mira ili borci protiv kriminala?

Borba protiv kriminala i odravanje ili uvanje mira su dva razliita stila policijske slube. Iako
se znaajno razlikuju, oni se meusobno ne iskljuuju. Borba protiv kriminala je aktivna
potraga ili odgovor na trenutnu i neposrednu kriminalnu radnju, dok uvanje mira pokuava
da osigura da se ove aktivnosti ne pojave na prvom mestu putem oiglednog prisustva
policije, policije u zajednici i efektivnih odnosa u zajednici, omoguavajui policiji da premosti
ili sprei krivino delo pre nego to se ono dogodi. eljeni model u odreeno vreme zavisi od
politikih pretenzija, tenzija u zajednicama i socioekonomskih odrednica.
Borbu protiv kriminala karakterie jaka, centralizovana komanda i kontrola sa
ogranienim kontaktom sa javnou. Ona se zasniva na paravojnom modelu koji naglaava
borbu protiv kriminala i odravanje mira pre nego prevenciju kriminala. Policija je generalno
opremljena sa nizom zatitne odee i alata za borbu, kao to su palice i suzavac. Stoga
policija postaje vrlo vidljiva simbolina slika koja predstavlja dravu. Policija e se normalno
pozvati na svoja zakonska ovlaenja kao borci protiv kriminala.
Meutim, u svojim svakodnevnim zadacima, policija obino izvodi svoju ulogu u
uvanju mira (videti deo 2.9 ispod). Ovo karakterie reavanje problema od strane policije
korienjem diskrecionog prava i pregovora. Situacija se reava neformalno, a zakonski
postupci ili zvanine radnje se obino ne pokreu. Policija je u bliskoj saradnji sa
zajednicama u kojoj obavljaju slubu i rade proaktivno usvajajui policijski stav okrenut ka
problemu. Stoga je policijska sluba vie proaktivna nego reaktivna. Slika koja je povezana
sa uvanjem mira je ona iz filma Dixon of Dock Green (Dikson iz Dok Grina) gde zajednica
poznaje lokalnog policajca. Ovaj pristup je odobren preko policijske slube iz blie okoline sa
veim prenosom odgovornosti na lokalne komandire koji daju posveeni tim policijaca i
slubenika za podrku u zajednici za odreene oblasti.

Specijalizacija i pluralizacija policije

Strah od kriminala je postao dominanatna karakteristika drutva, podudarajui se sa


prividnom nemogunou policije da se bori sa sve veom stopom zabeleenog kriminala i
nereda (Garland 2001). Ovo ima tri znaajne posledice: prvo, reorganizaciju podele

Strana 22

rada u policiji i porast specijalizovanih odeljenja; drugo, potrebu policije da radi blisko sa
drugim slubama i organizacijama u partnerstvu; i tree, porast privatnih policijskih usluga
kao to su obezbeenja. Meutim, uprskos eskalaciji privatnih obezbeenja, policija i dalje
zadrava primat u reagovanju na hitne sluajeve i krize.
Priroda i stepen pluralne policijske slube se moe ilustrovati sa nekim primerima
(videti tabelu ispod).
Ova tabela pokazuje da policija nema monopol u pruanju policijskih funkcija. Pre e
biti da se policijska sluba isporuuje preko sloene i otvorene mree agenata i organizacija,
od kojih neki preuzimaju aktivnosti policije dok drugi osiguravaju funkcije policijske slube.
Specijalizacija kontrole kriminala je dovela do porasta broja prualaca usluga i razvoja
bezbednosnih mrea. Pored toga, postoji i prebacivanje sa pruanja bezbednosti od strane
drave na vee angaovanje graana i njihove odgovornosti. Istovremeno, struktura i
organizacija policijskih snaga se menja sa paralelnim naglaskom na

Specijalizovana odeljenja policije: Pruaoci specijalistikih usluga/pomoi:

- jedinica za domae prekraje - agencija za teki i organizovani


- odeljenje za krivinu istragu kriminal
- jedinica za istragu zloupotrebe dece - poreska sluba i carina
- jedinica za privredni kriminal - partnerstvo za kriminal i nered
- jedinica za oruje - inostrane snage
- jedinica za taktiku podrku - MI5
- ronioci i odeljenje za pretragu - MI6

Privatne policijske organizacije: Graanska policijska sluba

- radnici obezbeenja - specijalci


- privatne detektivske agencije - pozornici
- nadzori ulaza - dobrovoljci
- privatni video nadzor - nadzor kriminala

Optinska policijska sluba i propisi: Partnerska policijska sluba:

- slubenici za zatitu ivotne sredine - partnerstvo za kriminal i nered


- nadzor saobraaja - udruanja domainstava
- timovi za antidrutveno ponaanje - timovi za maloletnike prekraje
- slubenici za trgovinske standarde - timovi za borbu protiv droge
- slubenici za bezbednost i zdravlje

Strana 23

lokalno pruanje usluga preko osnovnih ili optinskih komandnih jedinica (Basic ili Borough
Command Units = BCU) i restrukturiranjem slube veim udruivanjem snaga.

S obzirom na poveanu pluralizaciju policijskih mera, koji su elementi za definisanje


javne policijske slube?

Verovatni odgovori e obuvatiti pozivanje na odgovornosti drave za rakon i red; iskljuivom


pristupu slube zakonskoj prinudi i upotrebi sile: i unverzalni javni pristup dravnoj pomoi u
kriminalnim krizama.
Strana 132

2.21 Policija i mediji

Kljune oblasti: Korienje medija od strane policije


Javne percepcije iz drame (Diksonov legat)
Uticaj medija na policijsku slubu
Kreiranje sopstvene slike policije u medijima

Aktuelne teme

Razmislite kako se sledee ocrtava u razliitim medijima. Dokle i zarad ega ili protiv ega?
Koji su politiki scenariji u igri? Kako se prikazuje statistika, koristi (ili zloupotrebljava)?
ije se perspektive prikazuju i koje alternativne (i kontradiktorne) perspektive su
relevantne: policijske organizacije, policijskih slubenika i osoblja, rtvi, osumnjienih,
svedoka i treih strana i drugih slubi? Kada se daju pogledi ire zajednice, samo koliko
su reprezentativni ti pogledi? Da li mediji imaju scenario?

Korienje medija od strane policije

Odnos izmeu policije i medija je uvek bio sloen i meuzavisan. injenino i fiktivno
predstavljanje policije od strane medija, utie i oblikuje percepciju policije, ne samo za
policijsku slubu nego i za zakon i red. Prva policijska kancelarija za medije je osnovana
1919. godine u Skotland Jardu. Zvanini glasnogovornik u policiji ovih dana je pre civil nego
policijski slubenik. Profesionalizacija uloge glasnogovornika policije je dominirala u
osnivanju Udruenja policijskih slubenika za odnose sa javnou 1998. godine.
Tvrdi se da se odnos policije i medija neravnomerno koncentrie na teko,
senzacionalno i reeno. Ovo se moe ilustrovati u programu Crimewatch (neto kao na
Dosije ili ono sa Maanom :)) ili policijom koja se obraa zajednici radi informacija, smirenja
ili podrke. Crimewatch je prvi put emotivan 1984. godine i zasniva se na rekonstrukciji
dogaaja. Iako je privakao preko 6 miliona gledalaca, podstakao je i znaajnu debatu u vezi
sa njegovom upotrebom dramatine rekonstrukcije i, kao posledica, njegovom doprinosu
strahu od kriminala. Veina prikazanih sluajeva se fokusira na kriminal poinjen protiv
pojedinca. Program zahteva uee policije i pristup policijskih dosijeima.

Studija sluaja

Meuveza izmeu medija i policije se moe pratiti unatrag i razumeti u sluajevima


nestanka Holi Vels i Desike epman (Holly Wells, Jessica Chapman). Kako se potraga
pretvara iz potrage za nestalim osobama u istragu otmice i ubistva, odnos

Strana 134

izmeu policije i medija ilustruje hitnost i intenzitet situacije sa tenim, brzim


izvetavanjem. Policija iz Kembridira je pohvaljena kako je postupala sa medijima i
u tome kako je odravala potragu u javnom domenu. Meutim, uskoro su iskusili ono
to se naziva 3 Es-a odnosa policije i medija:

- expectation oekivanje
- exhortation podsticanje
- excoriation lin, jaka kritika
Kada god bi policija uradila neto, ili se inilo da neto radi pogreno, mediji bi ih
javno linovali, imajui mo da prikau policiju bilo kao zlikovce ili heroje. Sluaj
Soham je ilustrovao tanku liniju koja postoji izmeu prie koju vodi policija i istrage
kojom upravljaju mediji. (Leman i Mejson Leishman & Mason 2003).

Prvobitni davaoci definicija, strunjaci da privilegovanim pristupom medijima, kao


to su stariji policijski slubenici, akademici i lanovi parlamenta koriste medije kako bi
konstruisali vesti i oblikovali i uticali na policijski scenario. Ovo moe dovesti do razvoja
moralne panike gde se tradicionalni ulini prekraji pretvaraju u novi virulentni oblik
kriminala, kao to je epidemija pljaki poetkom 1970-ih koju su mediji u naelu povezivali sa
mladim crncima kao uiniocima.

Javna percepcija drame (Diksonov legat)

Oboavani izmiljeni lik koji tipski predstavlja zlatno doba britanske policijske slube je
Dikson iz Dok Grina, koji obuhvata sutinski stil obavljanja policijske slube protiv kriminala i
kriminalaca u zajednici. Dikson je prikazan kao ponosan, vedri policajac koji pije aj i
patrolira ulicom u svojoj uniformi, uvajui javnost. Snana poruka koju prenosi ovaj program
je bila potenje, duh zajednice i da se kriminal ne isplati; kriminalci su hvatani, a teta naneta
rtvama nadoknaena. Ovi principi su bili ojaani preko eksplicitnog moralnog zakljuka koji
je prikazivan na kraju svakog programa. Ova slika policijske slube je zamenjena 1970-ih
godina teim serijama kao to su Z Cars i The Sweeney, gde britanski policajac nije vie

Strana 135

obuhvatao sve to se smatralo dobrim i pravilnim. Ljudska pogreivost je prikazana brim


detektivskim stilom policijske slube, sa elementima korupcije sa plemenitim ciljem, krenja
pravila, predrasuda i da se ne moe reiti svaki sluaj.
Juliet Bravo i Gentle Touch su bile prve serije koje su opisivale ene u ulogama
starijih policajaca i osporavaju policijsku kulturu koja je bila prikazana u drugim serijama. Do
ove take, ene su prikazivane kao rtve, prostitutke, zavodnice, ene ili majke. Kljuna
karakteristika Juliet Bravo je bila njen naglasak na proceduralnu tanost. Ovaj
kvazidokumentarni pristup detaljima je proiren u The Bill. The Bill definie virtuelnu teritoriju
policijske slube, gde su nestale moralne sigurnosti Diksona, a vrline policijskih slubenika
su relativne pre nego apsolutne. Tema prikazana u programu odraava trenutne brige i
pitanja policijske slube u drutvu. Dok policijske drame prikazuju razliite stilove i percepcije
policijske slube tokom decenija, sa priama koje postaju sve sloenije, policijski slubenik
na dunosti je generalno ostao herojsko lice rutinskog sprovoenja zakona.

Uticaj medija na policiju

Rejner i saradnici (Reiner et al. 2000) su otkrili trostruki porast pojavljivanja u novinama
centralnih kriminalistikih pria sa izmeu 7% i 9% tokom 1945-51 na oko 21% izmeu 1985
i 1991.godine. Tabloidi, kao to su The Sun, pokazali su najvei porast. Pored toga, odreeni
tipovi kriminala su previe prikazani, kao to su seksualni zloini i nasilje, koji ne odraavaju
obavezno zvaninu statistiku.
Kao to utiu na javno odobravanje policije i policijske slube, predstavnici medija
mogu izazivati i osporavati akcije policije. Osuda Pitera Satklifa (Peter Sutcliffe) ubice
Stefana Lorensa (Stephen Lawrence) i ubistvo an arla de Menezesa (Jean Charles de
Menezes) su stvorili osporavanje medija prema policijskoj akciji i uraunljivosti. Serija
rodera Grefa Police, dokumentarac iz 1982.godine, bila je iskonski i revolucionalrni tajni
posmatra policije iz Temz Velija. Njegov film, An Allegation of Rape, promenio je nain na
koji se policija odnosi prema rtvama silovanja.

Strana 136

Neto skorije, u BBC-ovoj Secret Policeman (2003), reporter na tajnom zadatku, Mark
Deli pokazao je racistiko ponaanje policijskih regruta. Secret Policeman je poslao ok
talase irom svih policija u zemlji kada je bio emitovan u oktobru 2003. godine. Prikazan je u
medijima kao dokaz preostalog racizma kroz policijsku slubu uprkos lekcijama iz istrage
Stefana Lorensa. U stvari, to je bio dokaz racizma u drutvu iz kog su regruti uzeti. Proces
regrutacije nije eliminsao one koji su imali racistiki stav. Oni koji su ispoljavali racistiko
ponaanje su odmah razreeni. Da li bi ili ne obuka o razliitosti u policiji promenila njihovo
ponaanje (to je svakako trebalo) ostae neodgovoreno pitanje. Dokumentarac, snimljen u
samo jednom centru za obuku policiji, dao je dokaz jednog problema, ali je bio tumaen kao
pruanje dokaza vezanom, ali prikrivenom pitanju irom itave slube. Na ovo drugo
tumaenjje je policija reagovala irom zemlje.
Dokumentarac je trebalo da ima dubok uticaj na politiku policije i njihovu praksu u
vezi sa regrutacijom i obukom na nacionalnom nivou. U januaru 2004. godine, policija iz
Manestera (snage u koje se Dejli infiltrirao) lansirala je svoj program koji je imao za cilj
delimino da se bavi racizmom i razliitim pitanjima koje je postavio The Secret Policeman.
Mediji su imali kljunu ulogu u definisanju javnih percepcija, a kao rezultat, kroz njihov
odgovor na javne percepcije, ponaanje policije. I fiktivne i injenine prezentacije medija
mogu osvetliti ono to bi inae bilo nedostupno javnosti tako dajui neformalan mehanizam
odgovornosti. Interes medija za policijsku slubu se takoe odrava i pogorava scenarijima
policije, gde red i zakon postaju primarni prioritet za vladu.

Kreiranje sopstvene slike policije u medijima

Ovo ostaje jo jedan aspekt odnosa izmeu policije i medija: kreiranje sopstvene slike kojoj
kolorit daju aktivni ili policajci u penziji koristei izvore medija. Ovo se izraava u dva dipa
autobiogradije: konvencionalna autobiografija koja je objavljena u formi knjige, obino na
kraju karijere koja e, u veini sluajeva (a posebno one od penzionisanih efova ili
komesara), pozvati itaoca da se smatra razliitim; i drugi, u obliku internet bloga. Ovaj
poslednji, naravno, je relativno noviji fenomen, a nijedan oblik nije predmet ozbiljnih studija
koliko sadanji autori znaju.
AVIVA TWERSKY-GLASNER
(Aviva Tverski-Glasner)

Strana 56

Policijska linost: ta je to i zato su takvi?


Debata se vrti oko termina policijska linost. Debata u vezi sa ovim se uglavnom vodi oko
pitanja definicije i razvoja, tj. ta je policijska linost i kako se formira? Da li je to
predispozicioni model linosti ili da li se ona stvara uz pomo prirode samog posla
(okupaciono-drutveni model)? Moda ovo pitanje nije prosto dihotomo kao to izgleda;
moda je ono kombinacija i predispozicije i iskustava koji formiraju ovu nedokuivu linost.
Ovaj rad se bavi pregledom relevantne literature koja se odnosi na policijsku linost, i
predispozicione ideje i ideje nastale pod uticajem posla, kao i literaturom o teorijama linosti
u irem pogledu.

OPTE TEORIJE LINOSTI

Prethodna istraivanja su otkrila velike nedostatke u naporima da se otkrije policijska


linost. Prvi nedostatak je tendencija da se svaki negativni apsekt policijske linost tretira kao
odvojeni pojam, pre nego kao viedimenzioni fenomen. Drugi nedostatak je da je veoma
malo dosadanjih istraivanja bilo fokusirano na pravljenje ili formiranje policijske linosti, ili
da se razlikuju faze razvoja. Trei nedostatak je da prethodna istraivanja nisu uspela da
poveu merljive karakteristike linosti sa vidljivim ponaanjem kako je mereno ocenama
uinka (Gould, 2000). Naglaavanje svakog od ovih nedostataka je premisa da se linost
razvija kontinuirano, i zaista to je dinamian proces. Stoga razvoj modela policijske linosti
zavisi prilino od teorijskog okvira teorije linosti kao na prepoznavanju izvanrednih iskustava
u poslovima koja su jedinstvena za policiju.
Korisno je i raspravljati o klasinim teorijama linosti i kako su one vezane za
konstrukciju policijske linosti.
Keli (Kelly 1955) je izvodei teorije iz linog modela konstrukcije, govorio o
konstrukciji linosti i razvoju linosti. On je rekao: [Linost je] naa apstrakcija delovanja
osobe i naa generalizacija ove apstrakcije prema svim pitanjima njegovog odnosa prema
drugima znanim i neznanim, kao i sve drugo to moe izgledati posebno vredno. Kelijev
stav podrava ideju da je policijska linost napravljena ili oblikovana iskustvima policajaca,
kada je na dunosti.
Alport (Allport 1937), teoretiar ljudskih osobina i sebe, govori o razvoju linosti kao
trokrakom zadatku za pojedinca:

Strana 57

- samoobjektivizacija ta naroita objektivnost zrele osobe kada on ispituje svoje


sopstvene pretenzije u vezi sa svojim mogunostima, njegovo poreenje sa opremom
drugih i njegovo miljenje o samom sebi u vezi sa miljenjem koji drugi imaju o
njemu;
- produetak samog sebe odlazak van sebe kako bi se ispitale energije u uzrocima i
traenju cilja koji prevazilazi njegov ili njen ivot;
- objedinjavanje filozofija ivota zrele osobe ive svoje ivote dominantnim vodeim
principima prema kojima postavljaju sebe u emu stvari.

Alport dalje navodi da se linost najbolje moe razumeti kao:


- meavina glavnih i sporednih osobina prema kojima je poznat jedan ivot,
- osobina linosti je bioloka, psiholoka i socijalna meavina koja izlae osobu
odreenoj vrsti delovanja pod odreenim okolnostima (Monte, 1999). U pogledu
razvoja policijske linosti, moe se rei da se Alport dri predispozicionog modela da
odreeni tip linosti postaje policajac suprotno ideji da posao oblikuje kontrukciju
linosti.

Kohutov model sebe je delimino usmeravajui u razumevanju teme policijske


linosti. On je postavio da je normalan razvoj bio proces meudelovanja izmeu deteta u
razvoju i njegovog ogledanja i idealizaciji samo-objekata (Kohut i Volf 1978). Ova teorija
tei da favorizuje stav da je policijska linost kombinacija predispozicionog modela i
modela stvorenog na iskustvu.
Konstrukciju samokapaciteta (Kohut 1977) je izmenio Brir (1998) i sadri ideju da je
uspeno funkcionisanje odraslog oveka delimino usled stepena do kog je pojedinac u
mogunosti da ispuni tri zadatka:
1. Da odri smisao linog identiteta i samosvesnosti koja je relativno stabilna kroz
afekte, situacije i interakcije sa drugim ljudima
2. Tolerie i kontrolie jake (naroito) negativne afekte bez pribegavanja strategijama
izbegavanja kao to su distanciranje, zloupotreba psihoaktivnih supstanci ili promena
ponaanja
3. Oblikuje i odrava smisleni odnos sa drugim ljudima koje ne uznemiravaju
neodgovorajue projekcije, prekomeran strah od naputanja ili aktivnosti koje
namerno ili sluajno osporavaju ili podrivaju normalne veze sebe sa drugima.

Stabilan smisao sebe i line ideologije je definitivno vaan aspekt psiholokog


funkcionisanja, naroito za policajca. Zasigurno je i mogunost modulacije negativnog afekta
takoe vaan za policijskog slubenika. Pojedinci sa problemima u regulisanju afekata su
skloni promenama raspoloenja, disforiji i hiperaktivnosti. Zbog njihove nemogunosti da
moduliu dovoljno negativni afekt, oni mogu reagovati sa eksternim ponaanjem, kao to je
zloupotreba psihoaktivnih supstanci,

Strana 58

neadekvatno ili preterano seksualno ponaanje i impulsivnost (Brijer 1998). Jasno, ovo nisu
atributi koje bi neko oekivao ili eleo da vidi kod policijskih slubenika.
Ali koje su tano osobine koje ine policijsku linost? Bez obzira na proces prema
kome se ova linost razvija, postoje jo uvek jedinstveni atributi za ovaj model koji se moraju
definisati.

DEFINISANA POLICIJSKA LINOST: MIT I POPULARNE KULTURALNE DEFINICIJE

Karakteristike koje su obino u dananje vreme povezane sa linostima policajaca su


mao, hrabrost, autorotativnost, cinizam i agresija. I dodatne karakteristike se vezuju za
linosti policajca: sumnjiavost, solidarnost, konzervativnost, otuenost i puni predrasuda
(Bal (Balch), 1977, Skolnik (Skonick) 1977). Zaista, trenutna predstava o linosti policajca je
daleko od one predstave od pre tri ili etiri decenije, one o srenom irskom policajcu, dobrom
slubeniku koji eta na dunosti, koji staje da skine zmaja sa drveta detetu ili da odri lekciju
tinejderu koji je ostao do kasno napolju (Bal (Balch) str.26). Danas mnogi misle o
policajcima kao o idealizovanim superpolicijacima kao to je lik Mela Gibsona u filmu
Smrtonosno oruje ili kao o brutalnim, sadistikim policajcima kao to je lik Denzel
Vaingtona u filmu Dan obuke. Popularna kultura kao i mediji oblikuju nae vienje o tome
kakvi su policajci i kako se ponaaju.
Meutim, ono to se retko prepoznaje, ili u stvari, zna je da su policajci podvrgnuti
strogim postupcima provere pre njihovog prijema u slubu. Provere imaju nekoliko svrha (o
nekima se govori ovde) uglavnom kako bi se pruila pomo u angaovanju najboljih
kandidata. Meutim, najvanija svrha provere koju ima u diskusiji o policijskoj linosti je da
se zbog striktne prirode selekcije biraju samo kandidati koji ispolje odreene profile linosti.
To znai da u smislu debate o nastanku policijske linosti, psiholoka provera pre zaposlenja
daje osnovu konstrukcije linosti iz koje se poredi konstrukcija iskusnih policajaca. U biti,
znamo kakvi su i moemo to da uporedimo sa onim ta oni postaju nakon nekog vremena
provedenog u slubi.
Postupci provere koji su najvie vezani sa ovom diskusijom o policijskoj linosti, kao
fenomenu, su psiholoke provere koje obavljaju psiholozi. Ove provere su sveobuhvatne i
obuhvataju korienje sofisticiranih i proverenih instrumenata za procenu linosti kao to su:
MMPI-2, California Personality Inventory (CPI) (Kalifornijska lista karakteristika linosti),
Inwald Personality Inventory (IPI) (Invaldova lista karakteristika linosti), Edwards Personal
Preference Schedule (EPPS) (Edvardova lista poeljnih karakteristika linosti) i test
projekcije kao to su kua, drvo i osoba i Rorarhove mrlje. U stvari, Rorarhove mrlje su tek
nedavno uvrene u testove koji se koriste za proveru policajaca (Vajs (Weiss) 2002).
Naalost, ovi instrumenti procene ne moraju uvek da vam kau kakva je policijska
linost; oni mogu da vam kau kakva ona nije. Skup istraivanja u oblasti provera policijskih
kandidata je ili opisan (tj. koji tipovi instrumenata se koriste) ili je usmeren prema efikasnosti i
korienju takvih instrumenata za otkrivanje potencijalno neodgovarajuih kandidata (Hogan
(Hogan) & Kurtinez (Kurtines) 1975). Idealno, kako bi se unapredilo istraivanje u budunosti
i bolje razvio postojee istraivanje, treba

Strana 59

smisliti neka instrumenta (ili skalu na ve postojeim instrumentima) da se definie policijska


linost. Dok se to ne dogodi, definicija policijske linosti se moe oformiti tako to se izvri
dekonstrukcija/razlaganje profila neuspenih kandidata kako bi se dobila osnova za vrste iz
koji se moe konstruisati model.

ta nije policijska linost: kako je definisano metodama psiholoke provere

Protekla istraivanja o atributima linosti policijskih slubenika pokazuju da su lini


kvaliteti koji im najmanje pruaju mogunost uspene karijere u policijskim snagama su:
preveliko odsustvo, tendencija prema disciplinskim prekrajima, zanemarivanje, nedostatak
pouzdanosti, istorija saobraajnih prekraja, graanske albe, loe ocene supervizora i
vreme na ogranienoj dunosti. Sve ovo navodi kvalitete onih koji su ve dali zakletvu. Ali,
ta je o kvalitetima onih kandidata koji tek treba da postanu policajci? Koje su to line
osobine koje oni donose u postupak izbora? Koji atributi e se najverovatnije smatrati kao
neodgovarajui za dunost?
Veina odeljenja policije danas koristi psihologe kako bi izvrili psiholoku proveru
kandidata pre zapoljavanja. Primena niza psiholokih testova ima za cilj da izdvoji
kandidate koji psiholoki i mentalno nisu pogodni za slubu zbog pojave nenormalnih linih
osobina i nedostataka u psihometrijskim merenjima (npr. inteligencije) (Ho (Ho) 2001).
Obrazloenje koje stoji iza postupka provere potencijalnih regruta je da se osigura da
budu izabrani samo kandidati koji psiholoki najbolje odgovaraju jer je posao sam po sebi
emocionalno i psiholoki zahtevan. Priroda posla je prilino stresna i izaziva ekstremne
emocionalne reakcije kod policajca, a shodno tome odeljenja su poveala upotrebu ovih
provera pre zaposlednja. Pored toga, procene pre zaposlenja su napravljene ne samo da se
izdvoje neodgovarajui kandidati, ve i da se izaberu kandidati koji e moi psihiki da se
odre u odnosu na posao koji ih eka (Barik&Maunt (Barick&Mount, 1991; Mekilkin, Rasel,
Frost & Faust (McQuilkin, Russell, Frost&Faust) 1990). Na ovaj nain, odeljenja se mogu
zatititi od tubi za nehotino zapoljavanje koje podnose graani koji su bili rtve loih
policajaca (Ho (Ho) str.321).
Odeljenja policije koriste provere od poetka dvadesetog veka (Bartol (Bartol) 1996).
Kvaliteti, koji su se u to vreme smatrali prihvatljivim bili su inteligencija i sposobnost. Tokom
godina, meutim, fokus na poeljne osobine se pomerio sa kognitivnih sposobnosti na line
osobine (npr.emocionalnu stabilnost) zbog potencijalnih neeljenih efekata na manji broj
prijavljenih kandidata, iako mnogi testovi linosti koje policija koristi imaju komponentu
testiranja inteligencije (Ho (Ho) str. 320).
Prema istraivanju, kvaliteti koji pokazuju kandidati, kako su izdvojeni kroz psiholoko
testiranje pre zaposlenja, su nepoeljne osobine linosti kao to su: neprijateljski stav,
nedostatak kontrole impulsivnosti, potencijal za alkohol i/ili zloupotrebu psihoaktivnih
supstanci, psihoze, paranoja i slino. U stvari, MMPI-2 uspeno proverava kandidate koji
dobijaju znaajno povien, kliniki T skor. U ovom sluaju, znaajno poviene vrednosti su
one od 65 i iznad (Detrik, ibnal i Roso (Detrick, Chinball & Rosso) 2001).
Drugi instrument koji koriste odeljenja je CPI. Hoganovo i Kurtinovo (1975)
istraivanje o korienju CPI u

Strana 60

postupku odabira daje dokaz za tri take: a. modalna linost policije; b. karakteristike linosti
povezane sa doslednou u policijskom poslu; i c. linost koja korelira sa efektivnim
uinkom. Oni su otkrili neke veoma interesantne rezultate u svojim analizama razlika izmeu
neuspenih kandidata i policijskih slubenika. Ove znaajne razlike su sledee:
- U smislu line efektivnosti, neuspeni kandidati su bili prihvatljivo zdrava grupa;
- Neuspeni kandidati i policijski slubenici su bili znaajno razliiti u devet od 19 CPI
skala;
- Policijski slubenici su bili pouzdaniji (dominantno);
- Imali su vie potencijala za socijalnu mobilnost (kapacitet za status);
- Imali su vie socijalnog stava i samopouzdanja (socijalno prisustvo);
- Izraeniji smisao samovrednosti (samoprihvatanje);
- Vie potrebe za autonomnim postignuem (postignue preko nezavisnosti);
- Vie funkcionalne inteligencije (intelektualne efikasnosti);
- Vie psiholoki otvoreni (psiholoka otvorenost);
- Vie mukosti (enstvenosti); i
- Imali su veu socijalnu otrinu (empatiju) (Hogan & Kurtinez (Hogan&Kurtines), str.
291).

Ovo ukazuje da, u celini, uspeni kandidati pokazuju vie stava i samopouzdanja i imaju vei
nivo potencijala za postignue, intelektualnu efikasnost i socijalni uvid. Ovo je nasuprot
miljenju da su policijski slubenici cinini, sumnjiavi, skloni nasilju (Hogan & Kurtinez
(Hogan&Kurtines), str.294).
Hargrejv i Hiat (Hargrave &Hiatt) (1989) su takoe istraivali korienje CPI u selekciji
kandidata za policiju. Njihovo istraivanje je bilo poreenje profila izmeu neuspenih
kandidata i policijskih slubenika; meutim, njihova studija se razlikovala po tome to je ona
poredila profile neuspenih kadeta (definisanih kao neodgovarajui od strane njihovih
instruktora sa akademije) prema profilima za zaposlenje diplomaca sa akadamije. Ovo je
bitna razlika jer daje bolji materijal za osnovni model policijske linosti. Zanimiljivo je da su
subjekti za njihovu studiju bili kadidati iz tri razliite policijske akademije, gde nijedna nije
imala psiholoku proveru kao komponentu prilikom odabira. Niz psiholokih testova je
uraeno onda kada su primljeni na akademiju za obuku policajaca.
Ono to su Hargrejv i Hiat (Hargrave &Hiatt) otkrili je bilo da su kandidati koji na kraju
nisu bili pogodni za rad u policiji imali znaajno manje sveukupne CPI profile. Generalno, oni
kadeti koji su bili bolje prilagoeni (kako je izmereno veim stepenom CPI profila) prikazali su
bolji uinak tokom obuke. Uspeni kadeti su pokazali bolju funkcionalnu inteligenciju, bili
otvoreniji i drutveniji pojedinci.
Drugi dosta korieni instrumenti za procenu kandidata su IPI i MMPI-2. Prema
Mafsonu i Mafsonu (Mufson & Mufson) (1998), mnogi istraivai su otkrili da je IPI bolji
prediktor za uinak na poslu nego MMPI-2 u tome to bolje predvia: verovatnou da
policajac bude predmet graanskih albi, negativne ocene od strane supervizora i
sveukupan negativni sastav. Oni su otkrili

Strana 61

da su naroito sledee skale bile efektivni prediktori budueg uinka i bili korisni u
razlikovanju izmeu regruta koji su odbaeni i koji su nastavili sa radom:
- Neprimerena sumnjiavost
- Anksioznost
- Seksualni problemi
- Depresija
- Fobina linost
- Droge i/ili alkohol
- Porodini sukobi
- Uzdranost
- Krut tip
- Osamljenik
- Hipohondar
- Preterano odsustvo
- Antisocijalni stavovi
- Hiperaktivnost
- Neobina iskustva (nisu naveli kog tipa)

Bartol (Bartol) (1991) je naveo da se prethodna istraivanja u pogledu upotrebe MMPI-2 kao
prediktivnog instrumenta, otkrili da policajci iji uinak nije zadovoljavajui, imaju vei
prosean skor na 11 od 13 MMPI skala, naroito 6 i 9 skala (paranoja i hipomanija). Ocene
ovih posebnih skala su indikativne za poveanu verovatnou od straha od drugih i
sumnjiavosti i impulsivnosti i uzbuenja.
Bartolov nalaz je bio neto drugaiji. Njegovo istraivanje je pokazalo da su ocene na
L, Pd i Ma skalama MMPI-ja bile indikativne za lo uinak i za razlikovanje onih policajaca
koji su na kraju odbijeni. Mora se razumeti da je MMPI provobitno bio dizajniran za lekare
kako bi mogli da razlikuju normalne od nenormalnih grupa pojedinaca. Ove skale su bile
napravljene empirijski i bile su potvrene poreenjima rezultata dobijenih na razliitim
takama u svakoj od dve (normalna i nenormalna) grupe. Nije konstruisano da to bude mera
linosti koji bi dala dimenziju linih osobina kod policijskih kandidata (Bartol (Bartol) str.131).
Meutim, u smislu njegove upotrebe sa odabirom i proverom kandidata, postoje neki
empirijski podaci koji su ilustracija ovih osobina za koje se smatra da su indikatori
verovatnoe loeg budueg uinka. Kako je Bartol (Bartol) (1991) rekao; o odnosu izmeu
ocene Ma skale i nezadovoljavajueg uinka policije se esto govori u literaturi. Oni koji
imaju visoke ocene na ovoj skali tee da budu impulsivni i promenljivog raspoloenja i imaju
niski prag tolerancije za frustracije. Ocene na Pd skali nemaju dovoljan kvalitet
predvidljivosti, ali kada se kombinuju sa ocenama na Ma skali esto pokau istaknuto
zanemarivanje za socijalne standarde i vrednosti. Oni esto upadaju u nevolju sa vlastima
zbog antisocijalnog ponaanja (Grejem (Graham) 1987, str. 109). Meutim, u smislu
Bartolove studije, ocene u Pa i Ma skalama nisu imale prediktivnu mo dok se nisu spojile sa
ocenama na L skali. Kada se ove tri skale podignu, policajci su oni koji nisu mogli da donesu
brzu, nezavisnu i odgovarajuu odluku u hitnom sluaju ili kriznim situacijama, a da ne
postanu zbunjeni i deorganizovani.
Stoga, kako bi se olakaalo nae razumevanje koje osobine spadaju u policijsku
linost, moemo poeti sa eliminacijom onih osobina koje ispoljavaju oni pojedinci koji nisu
proli proveru pre zaposlenja ili koji su angaovani, ali kasnije otputeni.

Strana 62

Znamo da linost uspenog policajca ne poseduje osobine impulsivnosti, neprijateljstva,


nehotine agresije, nedostatak autonomije, nezrelost, anti-socijalne tendencije, potencijale
za alkohol i/ili zloupotrebu droga, emocionalnu labilnost, socijalnu introverzu, paranoju i
psihoze. Jasno je iz pregleda literature o instrumentima koji se koriste za proveru kandidata
da je gorenavedeno prilino sveobuhvatna i precizna lista osobina koje ne postoje u dimenziji
karakteristine policijske linosti.

ta misle strunjaci u policiji

Policajci sebe okruuju u oklop slike i vide izraz emocija kao slabost. Oni su sami
sumnjiavi, a mnogima je teko da veruju drugima pa izoluju svoja oseanja (Kurecka
(Kureczka)2002).
Hanevic (Hanewicz)(2001) poinje svoj pokuaj da definie linost policajca koristei
ideju afiniteta Tomasa Greja (Thomas Gray)(1975): ...predispozicija da se delimino priblii
skupu razliitih oseanja koja se mogu proiriti i ojaati obukom i socijalizacijom. Hanevic
otkriva dve glavne pozicije: 1. Policijska linost je neto to policija poseduje zahvaljujui
tome to su policajci; ili 2. Policijska linost je neto to ljudi koji postaju policajci imaju.
U prvom sluaju, on opisuje karakteristike ili skup karakteristika koje pojedinac dobije
nakon to postane policajac i one su ilustracija atributa linosti koje poseduju sami policajci,
a u drugom sluaju on opisuje skup karakteristika koje su zajednike za policijace, ali nisu
iskljuivo (Hanevic, str.153). Hanevic je rekao da je, za svoje potrebe, kako bi definisao
policijsku linost, od koristi traiti definiciju u smislu zajednikog, a ne iskljuivog. Koje su to
osobine koje svi (ili veina) policajaca dele? Prema Rubinu (Rubin) (1973), ljudi koji stupe u
policijsku slubu tee da budu; psiholoki zdravi i kompetentni mladi ljudi koji pokazuju
zajednike karakteristike linosti. Oni su generalno pouzdani i nemirni, sa velikim stepenom
fizike energije. Votson i Sterling (Watson &Sterling) (1969) opisuju policajce sa ovim
atributima: pragmatinost, orjentisani prema akciji, vrednuju zdrav razum pre nego teoriju i
uspeh pre nego ideje. Oni takoe ukazuju da je tendencija ka pragmatizmu blisko vezana za
cinizam.
Policijski cinizam je definisan kao prezirno nepoverenje ovekove prirode i motiva
(Berend (Behrend)1980). Prema Grejvsu (Graves)(1996), policijski cinizam je posebna
karakteristika policijske linosti. Naveo je da cinizam, koji nariito dominira u veim gradskim
stanicama, nastaje kao razultat pregorevanja i stresa, emocionalnih stanja koje su rezultat
preteranih zahteva policijske slube. Grejvs je oseao da je cinizam prilino
kontraproduktivan i krajnje tetan, ne samo za pojedinca, ve i za odeljenje policije i
prethodnik je loeg ponaanja, brutalnosti i korupcije.
Lester, Babkok, Kasizi, Genc i Batler (Lester, Babcock, Cassisi, Genz & Butler) (1980)
su govorili o svojim nalazima rezultata primene EPPS-a i kod amerike i kod engleske
policije. Rezultati kod amerikih policajaca su pokazali sledee dosledne karakteristike:
visoke ocene u potrebi za egzibicijom, dominacijom i heteroseksualnosti. Engleski regruti su
imali visoke vrednosti kod promene i agresije. Ovi rezultati ukazuju da ne samo da su

Strana 63

policijske linosti konstruisane drugaije u odnosu na one koje nisu policijske, ve se, u
stvari, razlikuju jedna od druge u zavisnosti od drave.
Skolnik (Skolnick) (1966, 2000) je govorio o oseaju izolacije i nepoverenja koji
oseaju mnogi policajci. Ova oseanja postaju deo onoga to on naziva radna linost
policajca. Radna linost obuhvata tri glavne komponente: opasnost, autoritativnost i
efikasnost. Opasnost kao komponenta radne linosti ini da policajac bude sumnjiav prema
ponaanju ljudi; ovaj atribut doprinosi njegovom oseanju izolacije i otuivanja. Ako je on
sumnjiav u motive drugih, manja je verovatnoa da e se ukljuiti u razgovor sa onima koji
nisu policajci (Skolnik, 2000). Opasnost policijske slube ne samo da povlai policajce
zajedno kao grupu, ve ih i izdvaja od ostatka populacije (Skolnik, 1977).
Autoritativno ponaanje dolazi kao rezultat interakcije policajca sa javnou; policajac
je obavezno zaduen za odreene situacije kao to su zastoji u saobraaju i istraga na
mestu zloina. Ovaj oseaj autoritativnosti-koji odvaja policajca od javnosti-usauje se u
oseaj izolacije policajca. To je shvatanje mi protiv njih koje je dalje ojaano oseanjima
solidarnosti koje on doivaljava sa svojim kolegama. Ideja efikasnosti je podstaknuta
sredstvima kojima policajac obavlja svoj posao, kako je ilustrovano korienjem obmane od
strane policijaca. Policajci vide obmanu kao prirodan alat da uhvate loe momke. Obmanu
na isti nain odobrava pravosudni sistem i policijska potkultura u tome da se primenjuje u
istranim i svakodnevnim aktivnostima policijske slube. Opet, korienje obmane kao
pomoi u efikasnosti u kojoj policajci obavljaju svoje dunosti takoe slui da se povea
smisao izolacije i otuenja od drugih (Skolnik 2000).
Otuenje policajaca je veoma dirljivo opisao Enkoni (Ankony)(1997) u svom
istraivanju o policiji u zajednici. U ideji policije u zajednici je usaeno shvatanje da policijac
osea da je on deo zajednice, da se zaista osea integrisanim u svakodnevne aktivnosti
zajednice-da on deli verovanja i vrednosti veine graana. Ali, ono to je prethodno
navedeno istraivanje pokazalo je da se policajac retko osea integrisanim sa zajednicom, u
stvari, on osea da je izolovan i otuen. Ovakva oseanja su vie vezana sa tim kako se
policijska linost razvijala usled iskustava koje je imao na poslu. Enkoni (1997, str.4) definie
otuenje kao stanje socijalnih odnosa gde postoji nizak stepen integracije ili zajednikih
vrednosti i visok stepen rastojanja i izolacije izmeu ljudi u zajednici.
Ideja otuenja kao komponente policijske linosti je bila testirana i posle toga
odbaena od strane Perota i Tejlora (Perrot & Taylor)(1994). Oni su tvrdili da otuenje od
zajednice i znaajno identifikovanje sa grupom u policiji ukazuje na etnocentrizam. Meutim,
ono to su oni otkrili bilo je da oseaj otuenosti lei vie sa vienjima policajca od strane
zajednice nego policajaca samih. To javno vienje policajca koji su razliiti i drugaiji bilo je
katalizator za oseaj otuenosti kod policajaca. Ili, kako je Stolnik (1977) stavio, element
autoriteta, kao element opasnost se stoga smatra da doprinosi solidarnosti policajaca. Do
stepena kada policajci dele iskustva o neprijateljstvu od strane javnosti, kada se povlae
zajedno i postaju zavisni jedan od drugog. On stvara

Strana 64

resurse u svom svetu kako bi se borio protiv drutvenog odbijanja (Skolnik, 1977, str. 21).
Kako navodi Bal (Balch)(1977), postoji konsenzus meu istraivaima u polju
policijske linosti koji se slau da postoje brojne karaktersitike koje su jedinstvene za
policijski mentalitet. Ove karakteristike su: sumnjiavost, konvencionalnost, cinizam,
predrasude i nepoverenje u neuobiajeno. Dobar policajac sumnja u zlo gde god da krene
(Bal, str.27).
Zadnju re o ovoj temi treba da daju Benet i Grinstajn (Bennett&Greenstein)(1975) i
njihovo istraivanje, kojie je ispitivalo predispozicioni model policijske linosti. Oni su
definisali policijsku linost kao okrenutu ka vrednostima, karakteristinu za uvare zakona.
Policijska linost je predstavljena skupljanjem vrednosti koje razlikuju policajce od drugih
lanova drutva. Oni su citirali Rokea, Milera i Snajdera (Rokeach, Miller&Snyder)(1971)
rekavi da je postojao vrednosni zazor izmeu policijskih slubenika i onih koji nisu
policajci. Roke je zakljuio da drugaija policijska linost postoji, ali da je to pre
predispozicioni model linost nego rezultat profesionalne socijalizacije. Nalazi Rokea i
saradnika ukazuju da se linost razlikuje i da je netaknuta pre zapoljavanja. Benet i
Grinstajn su, meutim, otkrili da testiranjem predispoizicionog modela na dve grupe
pojedinaca (studenata koji su izuavali policijske nauke i uestvovali pridruivanjem odeljenju
policije i studenti koji nisu izuavali policijske nauke prema studentima koji su izuavali
policijske nauke i uestvovali pridruivanjem odeljenju policije i iskusni policijski slubenici)
da se studenti koji su izuavali policijske nauke nisu razlikovali u vrednostima od studenata
koji nisu izuavali policijske nauke, ali su se znaajno razlikovali od iskusnih policajaca.
Stoga su oni zakljuili da, dok je policijsku linost jedinstven karakteristian fenomen, njega
stvara profesionalna socijalizacija pre nego to je to predispozicioni model.

Kulturalni tit

Postavlja se pitanje da li je policijska kultura sveobuhvatni mehanizam nastao da zatiti


pojedinca u policiji i iza kog se svi policajci mogu zatititi od radnog okruenja koje se
karakterie nesigurnou, opasnosti i prinudom (Paolin, Majers i Vorden)(2000). Zaista, ako
je ovo sluaj, onda se oekuje da iako postoje odreene osobine linosti koje su zajednike
za sve policajce da nisu svi policajci isti. U stvari, uprkos promenljivim stepenima razliitih
osobina linosti pojedinca, policajci tee da se skupe iza zida policijske kulture ili kulturalnog
tita koji definie neku vrstu radne linosti. Upravo je to ta radna linost koju javnost vidi i sa
kojom se bavi, verujui ideji da postoji razliita policijska linost, prolazna koliko moe biti.
Upravo na tu sliku ljudi reaguju; a ne na pojedinane karakteristike koje odreeni
policajac moe posedovati. Ideju policijske kulture jaa javna slika uniformisanih policajca
ije su oi skrivene iza tamnih naoara, koji zadravaju misteriozni izraz lica, imaju striktno
dranje i nose tamnoplave uniforme; kulturalni tit. Ali ta je kultura? Da li je to kombinacija
linosti pojedinca ili je to jedinstveno radno okruenje policijskih slubenika? I kako se to
uklapa u diskusiju o policijskoj linosti?
Do sada smo pregledali psiholoku i socioloku perspektivu policijske linosti.

Strana 65

Psiholoka paradigma ukazuje da se ljudi sa odreenim osobinama linosti povlae u


policijsku slubu predispozicioni model. Socioloka paradigma ukazuje da se policijska
linost formira kroz proces profesionalne socijalizacije. Ali, antropoloka paradigma nudi vie
holistiko objanjenje ideje policijske linosti zaista, intrigantna alternativa. Antropoloka
paradigma ukazuje da su policajci lanovi jedinstvene profesionalne potkulture; uprava ta
potkultura daje policajcima radnu linost. Kod policajaca se razvija verovanje u strukturu
insajder/autsajder koja ui policajce da dok su kolege policajci od poverenja (insajderi), oni
treba da budu skeptini i uvek oprezni nepolicajci (autsajderi). Obuka policajaca koja stalno
naglaava mogunost opasnosti u policijskoj slubi, pojaava ovaj poseban stav. (Kapeler,
Slader i Alpert (Kappeler, Sluder&Alpert), na internetu
http://www.policestudies.eku.edu/KAPPELER/pands15.htm ). Policajci se nose sa opasnou
i nesigurnou svog profesionalnog okruenja tako to su sumnjiavi i dre granicu (Paolin i
saradnici (Paoline et al), str. 578). Policajci dre granicu koristei pristup preuzimanja
kontrole dok stvaraju, iskazuju i odravaju svoja ovlaenja da budu iznad graana
(autsajdera).
Stoga dok policajci dele radnu linost, mnogi jo uvek odravaju line razlike u
temperamentu i linim osobinama. Braun (Brown)(1988) je otkrio razlike u agresivnosti i
selektivnosti policajaca. On je objasnio da su lojalnost i individualizam suprotne strane
medalje: policijska kultura zahteva lojalnost, ali daje autonomiju. Broderik (1977), Mujr
(1977) i Vajt (1972) (Broderick, Muir & White) slino pronalaze meru individualizma kod
policijskih slubenika.
Policijsku kulturu jaa nain na koji se biraju, obuavaju i prihvataju regruti. Osobe
koje pokau karakteristike i osobine kao to su one koje imaju oni koji su ve u slubi imaju
vee anse da budu primljeni. Slino, formalna obuka na policijskoj akademiji pomae dalje
kulturalnoj asimilaciji naina kako se stvari obavljaju. (Harison, Es Dej (Harrison S.J., na
internetu: http://www.pamij.com/harrison.htm.).
Tako da, ak iako mogu postojati pojedinane razlike u linostima meu policijskim
slubenicima, postoji mehanizam, tj. provera, obuka na akademiji, koja kreira, a zatim i
ojaava radnu linost ili kulturalni tit.

ZAKLJUAK

Ovaj rad je pokuao da definie policijsku linost i radei to, postavilo se pitanje da li je to
prethodno stanje koje predisponira odreene pojedince za policijsku slubu ili da li je to
rezultat profesionalne socijalizacije (na iskustvima sa posla). Pokuao sam da to uradim
pregledajui literaturu o metodama provere u policiji kako bih odredio da li postoji osnovni
model za linost i pregledom literature koja se posebno bavi policijskom linou kao
entitetom. Ono to sam otkrio je da policijske slube rigorozno pokuavaju da provere
pojedince koji pokau odreene osobine linosti te stoga veina kadeta u osnovi ima istu
konstrukciju linosti stupajui u policiju u biti, osnovu. Ono to se deava sa ovim
slubenicima tokom njihove karijere nastavlja da oblikuje njihove linosti i na kraju, upravo su
iskustva vezana za posao ta koja oblikuju policijsku linost. Ovo je svakako u skladu sa
teorijama za koje se zalau klasini teoretiari linosti koji govore o linosti kao o
dinamikom procesu, onom koji se konstantno menja vezano za drai i iskustva pojedinaca.
Za policijsku kulturu, radnu linost, sa druge strane, se veruje da se sastoji od
sledeeg: nairoko deljenih stavova, vrednosti i normi kojima se postupa sa naprezanjima,
koji pronalaze svoj nastanak u ovim radnim okruenjima (Krenk (Crank)(1997). Rejner
(Reiner)(1992) opisuje kulturu policajaca kao onu koja se sastoji od
misije/akcije/cinizma/pesimizma/sumnje/izolacije/solidarnosti, konzervatizma, maizma,
rasnih predrasuda i pragmatizma. Policijska kultura formira osnovu za radnu linost koja je
najoiglednija za javnost.
Policijska linost, kao posebna celina, ne postoji. Ona postoji kao rezultat unije
specifinog osnovnog skupa poeljnih osobina linosti i profesionalne socijalizacije. Ona je
takoe u funkciji i strogo se karakterie sa, policijskom kulturom, koju su stvorile potrebe
policajaca kako bi odrali linu bezbednost i poveali svoje profesionalne mogunosti.

You might also like