| | | Vonouljir Zivot (32)4 (197%) 53-59 , 60-68 prinosi Tomo Vere$ O POSLJEDNJIM STVARIMA MARTINA HEIDEGGERA U ovome prilogu Zelimo priopéiti naXoj javnosti tri kratka dokumen- ta koji se odnose na zavrine dogadaje Zivora, smrti i ukopa Martina Heideggera: 1. Izvadak iz pisma prof. dra Bernharda Weltea od 30. kolovoza 1976., kojim odgovara na moju molbu da ukratko opife smrt i ukop velikog pokojnika. 2. Nadgrobni govor prof. Weltea, koji je odréan 28. svibnja 1976. u Messkirchu na ukopu M. Heideggera. Taj je govor objavljen u tjedni- ku Christ in der Gegenwart (Freiburg i. Br.) od 13. VI. 1976., str. 188., pod naslovom »Trafiti i na¢i« (Suchen und Finden). Dijelovi tog govora v prijevodu na hrvatski objavijeni su u Glasx Koncila od 22. kolovoza 1976, str. 4. Ovdje ga donosimo u cjelini, 3. Izbor stihova »Hilderlinove rijeti«, koje je sastavio sim Martin Heidegger, nekoliko tjedana prije svoje smrti da bi ih na ukopu protitao njegov sin Hermann Heidegger. Na kraju donosimo kratku studiju B. Weltea o Hivotu i djelu M. Heideggera koju je namijenio naim ditateljima, Buduéi da se o prof. Welteu u nas, nadalost, jo3 nije pisalo, smatra~ mo potrebnim dodati ovu bio-bibliografsku skicu: roden je 1906. u Mess- Kirchu, gradiéu u pokrajini Baden, gdje se takoder rodio M. Heidegger. 14 godina je bio tajnik glasovitog freiburikog nadbiskupa Conrada Gré- 53bera (1872—1948). Habilitirao je radnjom Der philosophische Glanbe bei Karl Jaspers und die Méglichkeit seiner Deutung durch die thomistische Philosophie (Filozofijska vjera u Karla Jaspersa i moguénost njezina tu- matenja kroz tomisti¢ku filozofiju), 1949. Postaje dréalac katedre filozo- fije religije na sveudili3u u Freiburgu i Br., kojom jo$ i danas upravija. Dosad je objavio ova djela: Vom Geist des Christentums (O duhu kran- stva) 1955, 1966?, Uber das Wesen und den rechten Gebrauch der Macht O biti i ispravnoj upovrebi moi) 1960, 1965*, Auf der Spur des Ewigen (Na tragu Vjetnoga) 1965, Im Spielfeld der Endlichkeit und Unendlich- keit (Na igraonici konadnosti i beskonatnosti) 1967, Dialektik der Liebe (Dijalektika ljubavi) 1973, i Zeit und Gebeimnis (Vrijeme i tajna) 1975. Misao B, Weltea bitno je filozofijsko-teologijskog obiljeZja. Njezina tematska jedinstvenost nije naglatena, jer je u neprestanom trazenju. U svome traZenju rado se nadahnjuje na misli svih velikana filozofijske i teo- logijske ba3tine Zapada, osobito Martina Heideggera i ‘Tome Akvinskog. PISMO BERNHARDA WELTEA TOMI VERESU Dragi Tomo Mogu Vam takoder neko ispritati kako je bilo kod Heideggerove smrti, Heidegger je 26. svibnja sasvim tiho usnuo. Sve do tog je dana ra- dio, a ja sam dva dana prije dobio od njega pismo. Cudno je bilo da je on nekoliko mjeseci prije svoje smrti poteo izra£avati Zelje kakav bi tre- bao da bude njegov pokop. Molio je svoga neéaka, svetenika Heinricha Heideggera, da pri njegovu pokopu izmoli crkvene molitve. U sijetnju 1976. godine pozvao me je da dodem k njemu i zamolio me da pri nje- govu pokopu odrfim govor, jedini koji je trebalo driati, Kratko prije njegove smrti, kako mi je bilo refeno nckoliko tjedana ranije, slo¥ili su nekoliko Hilderlinovih tekstova koje je pri pogrebu trebao recitirati nje- gov sin Hermann Heidegger. Sve je to bilo vrlo dudno (znatajno?). Pogreb je bio takozvani tibi pogreb, a to znadi nije bilo objavljeno ni mijesto ni vrijeme, pa je moglo sudjclovati samo nekoliko |judi. Heidegger je htio izbjedi javmost. Najprije je svedenik Heinrich Heidegger izmolio molitve, zatim sam ja dr¥20 svoj nagovor, a onda se fitao Mate- jev tekst iz 5. poglavija o blatenstvima s dodatnim stihovima: »"Tko tra~ 4i, nalazi, i tko kuca, njemu se otvara.« Tada se molio »De profundis«, koji sam i ja spomenuo u svom govoru, Zatim smo ponijeli lijes do gro- ba, Tamo smo jo$ jedanput izmolili pogrebne molitve i tena’, koji su molili svi prisutni. TamoSnji muSki zbor otpjevao je jednu pjesmu, Na kraju je Hermann Heidegger recitirao Hélderlinove stihove. Ukoliko Vas 54zanima, %aljem Vam prepis stihova koje je Heidegger sam izabrao. Prva skupina odnosi se na grtke bogove, o kojima je Heidegger testo govorio. Svi ti stihovi zavelavaju upitnikom. Nekoliko slijedecih stihova mogli bismo uzeti kao Heideggerovu interpretaciju samog sebe. Vaan je odlo- mak iz Hélderlinove Himne Kristy. Stihovi i njihov izbor sigurno ée se razlitito tumatiti. TRAZITI I NACI (Nadgrobni govor prof, dra Bernharda Weltea na ukopu Martina Heideg- gera 28. svibnja 1976, u Messkirchu) Put Martina Heideggera doiao je svome kraju. Sto bi trebalo reéi na ovoj zavrinici, kod ovoga lijesa, o ovo} smrti? Nekoé je cijeli jedan svijet oslutkivao njegov govor. Molda ée ga taj svijet oper oslufkivati kad uje vijest o njegovoj smrti. Motda bi u povodu ove smrti bilo bolje Sutjeti nego govoriti. A ipak, moZemo i moramo prozboriti tek toliko koliko traje nekoli- ko dagaka osmiiljenja. 14. sijetnja ove godine Martin Heidegger mi je poklonio jedan dugi razgovor. Molio me da kazem nekoliko rijeti na njegovu grobu. Eto, zato se usudujem da ovdje govorim. Nekoé je krenuo s ovoga domateg tla Messkircha. Zatim je njegova misao potresla svijet i vijek. Takoder je obogatio cijelu povijest Zapada novim vidicima, pitanjima i razumijevanjem. Mi poslije Heideggera druk- tije gledamo na minulu povijest nego prije. A ne promatramo li i budué- nost druktije nego prije? Uvijek je bio tratitelj, svagda na putu, U vite je navrata nagla¥avao da je njegova misao zapravo jedan put. Neumorno je ifao tim putem, na kojemu je bilo skretanja i obrata, pa zacijelo i stranputica. T'aj je put Heidegger svagda shvatao kao put koji mu je bio dodijeljen, na koji je bio u-puéen. Svoj je govor pokuSavao shvatiti kao od-govor na na-putak (Weisung) koji je neprestano oslutkivao. Misliti (Denken) za nj je znatilo zahvaljivati (Danken), zahvalno odgovarati na u-putstvo (Zuspruch). Sto je mislio ovaj veliki mislilac o smrti koja ga je sada stigla? Veé u svome ranom glavnom djelu Bitak i urijeme (Sein und Zeit) opisuje po- javu preticanja smrti (str. 46. s1., str. 235. sl). Vee je kao mlad tovjek tréao pred njom i preticao je. 27. ‘svibnja 1960. na proslavi Hebele navodi rijeti alemanskog pjesnika, koji govori o thom grobu, »Bla%eno mjestance ima tajna vrata, A ima tamo jo3 drogih slitnih stvari.« Sada je sim Martin Heidegger pro%ao kroz tajna vrata. Kamo vode ta vrata? U svom spomenutom kratkom govoru (Hebel-Feier. Reden zum 55200, Gebutstag des Dichters, Karlsruhe 1960, str. 27, sl.) Heidegger jo’ jedanput navodi stihove Hebela: »Nijedna rijet to ne izrete — Nijedna slika to ne orike.« Ono ko nijedna rijet ne izrite i nijedna slika ne orige jest tajna. Heidegger ju je neprestano trazio. Trazio ju je na svom putu, a najvise u tajanstvenom udesu smrti. Sto je ta tajna? NiStavilo? Bitak? Vedrina i spasenje? U svojim dvjema raspravama Baven, wobnen, denken (Graditi, sta- novati, misliti) i Das Ding (Stear) takoder govori o tome svagda Trake- nom io smrti. U tim se raspravama pojavljuje Setvorina: Zemlja i Nebo Smrtno i Besmrtno. Sjetimo se toga ovdje, gdje njegovo tijelo u Zemlju spremamo i gdje prostrano Nebo nad nama sja. Smrtnici su smrtni zato to su sposobni umrijeti. A o smrti se tamo kaze: »Smrt je kovteg Niftavila, to jest onoga ko nikada ni na koji nadin nije neko obifno bie, ali !to ipak biva, i to ba¥ kao tajna samoga Bitka. Smrt kao kovéeg NiStavila skriva 1u sebi bir Bitka. Smrt je kao kovteg NiStavila skrivaonica Bitka« (u: Vor- trlige und Aufsitze, Pfullingen 1954, str. 177). Skrivaonica Bitka: smrt, dakle, negto skriva i prekriva. Njezino Nistavilo nije Nita. Ona skriva i prekriva svrhu cijeloga puta. Ta se svrha ovdje zove Bitak. No to su boZanska biéa? Ona su, kako se kake u istom djelu, »vje- snici koji nagovijeStaju Bofanstvo« (Vortrige und Aufsitze, str. 150 i 177). Oni davaju znakove s podrudja umiranja, smrti, Nistavila i Bitka, a put Heideggerove misli i$ao je u susret tome nagovjestaju. Eto, to je oslu- %kivala njegova misao, a u tom je nagovjeltaju Boanskog djelotvorno iWekivala pojavu botanskog Boga. Svekolika misao ovoga velikog mishi- oca bila je na putu prema toj zavrSnici. Idudi putem prema njoj bio je primoran da misaono s-nosi nedaée vijeka koji se udaljio od BoZanskog i da put naSega vijeka i svijeta tumadi kao put prema spomenutoj zavrinici. Nietzschea je shva¢ao kao pravoga tumata ovoga vijeka i svijeta, te mu je postavio pitanje nije li kriknuo de profundis (u: Holzwege, Frankfurt am Main 1950, str. 246; prijevod na hrvatski jezik: Doba slike svijeta, Zagreb 1969, str. 106). De profundis, iz dubind, jest Psalam koji vapije iz dubina udaljenosti od bo%anskog Bo- ga. Taj vapaj, koji Heidegger pripisuje Nietzscheu, zacijelo je bio njegov vlastiti vapaj. U povodu proslave svoje 80. obljetnice rodenja Heidegger je govorio o prebivalieu u kojemu obitavaju Ijudi na’ega vremena. Postavio je pita~ nje: »Je li obitavalitte danafnjih Ijudi neko prebivalifte koje se pretvorilo u izbivalitte od Viinjega?« (Neue Ziiricher Zeitung od 6. 10. 1969, br. 606, str. 51). On je tu situaciju ocijenio kao najdublji bezdan koji pokre- &e danainje Ijude, Inbivalitte od Viknjega, to jest od botanskog Boga, da se izrazimo rijetima Hilderlina. ‘To je ono izbivalifte koje vapije de profundis, 56No izbivaliite, odnosno nedostajanje Boga, kako se ono druktije naziva, po njemu ne oznatava puki manjak, nego, naprotiv, »prisutnost skrivene punine BivSega koju bi trebalo ponovno usvojiti«. U tom smislu pile Heidegger u svome pismu jednom mladom studentu da je »skrivena punina BivSega bila isto Sto i Bokansko« u grékom svijetu, u prorotko- -Zidovskom svijetu i u Isusovu propovijedanju (Vortrage und Aufsitze, str. 182). Sada je put dofao svome kraju. Smrt, skrivaonica Bitka, ugrabila je Martina Heideggera u svoju tajnu skrivene punine. Ali mi smijemo po- treseni, a Zivedi u nadi kazati s Evandeljem: »Tko tradi, taj nalazi, tko kuca, tome se otvara« (Mc 7,7). Traziteli — tako bi mogao glasiti natpis za cijeli njegov Zivot i njegovu misao. »Taj nalazi«, to bi mogao biti ¥ifrirani natpis njegove smrti. Ta Si- fra obasjava iz svoje tajne nedogledni svijet smrtnika. Je li primjereno samoj stvari da Martina Heideggera ukopamo k¥éan- ski? Je li to primjereno poruci kr¥éanstva i misaonom putu Heideggera? U svakom slutaju, on je to za%elio. No i inate on nije nikad prekinuo veze sa zajednicom vjernika, Dakako, itao je svojim vlastitim putem, a dosljedno svome nalogu i morao je iti njime, pa se taj put ne moze bez daljnjega nazvati lridanskim u uobifajenom smislu rijeti. Ali, to je bio put vjerojatno najveéeg traZitelja ovoga stoljeéa. Trafio je it¥ekivajuéi i oslul- kujuéi poruku bokanskog Boga i njegov sjaj. Tratio ga je i u Isusovoj propovijedi. Stoga svakako mo%emo nad-grobom ovoga velikog trazitelja izredj utjeSne rijeti Evandelja i molitve Psalma, osobito molitvu Psalma »De profundise i najvega molitva svih molitava, onu koju nas je nantio HOLDERLINOVI STIHOVI (lzabrao ih je sam Martin Heidegger, a na sprovods 28, svibnja 1976. recitirao njegov sin Hermann) BROD UND WEIN Seeliges Griechenland! du Haus der Himmlischen alle, Also ist wahr, was einst wir in der Jugend gehért? Festlicher Saal! der Boden is Meer! und Tische die Berge, Wahrlich zu einzigem Brauche vor Alters gebaut! Aber die Thronen, wo? die Tempel, und wo die ie Wo mit Nectar gefiille, Géttern zu Lust der Gesang! Wo, wo leuchten sie denn, die fernhintreffenden Speithe? Delphi schlummert und wo tinet das grosse Geschick? (4. Strophe v. 55-62) 57KRUH I VINO O sretna Grékol Ti kuéo svik nebesnika, Jel’ istina, dakle, Sto nekad u mladosti tusmo? Svetana dvoranal more je pod, a trpeze bregovi, Odvajkad stvoreni doista za jedinu porabul No gdje su prijestolja? bramovi, gdje sveto sude Nektarom ispunjeno, gdje piev je bozima w stast# Gdje, gdje svijetle te rijeti s dalekim ciljem? Delfe su zaspale, a gdje odzvanja velika kob? AN DIE DEUTSCHEN Spottet nimmer des Kinds, wenn noch das alberne Auf dem Rosse von Holz herrlich und viel sich diinkt, © ihr Guten! auch wir sind Thatenarm und gedankenvoll! Aber kommt, wie der Stral aus dem Gewdlke kommt, Avs Gedanken vielleicht, geistig und reif die Thar? Folge die Frucht, wie des Heines Dunklem Blatte, der stillen Schrift? (1. und 2. Strophe) NIJEMCIMA Nemojte se nikad rugati djetetu, dok jo u Indosti drvenog konja jatné, o silnim maita stvarima, © vi dobri! I mi smo siromaini djelom i mislima punit Dolazi li, kao ito zraka probija oblake, moida iz misli, umno i zrelo djelo? Slijedi li plod, kao smrti, tamnu kosu, tibo pismo? DIE TITANEN Nicht ist es aber Die Zeit. Noch sind sie Unangebunden. Gittliches trift untheilnehmende nicht. (v. 1-3) TITANT Nitta nije, naime, Vrijeme. Niti su oni Nevezani. Botansko ne pogada nesudionike. ‘VERSOHNENDER, DER DU NIMMERGEGLAUBT... Versbhnender, der do nimmergeglaubr Nun da bist, Freundesgestalt mir 58Annimmst Unsterblicher, aber wohl Erkenn ich das Hohe Das mir die Knie beugt, Und fast wie cin Blinder muss ich Dich, himmlischer Bote, fragen, wozu du mir, Woher du seiest, seeliger Friede! Dies Eine weiss ich, sterbliches bist du nichts, Denn manches mag ein Weiser oder ‘Treuanblickender Freunde einer erhellen, wenn aber Ein Gott erscheint, auf Himmel und Erd und Meer Kémmt allerneunde Klarheit. (w. 1-13) Tl POMIRUJUCI, KOJI NIKAD NE POVJEROVA... Ti pomirujuéi, koji nikad ne povjerova sad si tu, za me dobivai lik prijatelja, Besmrtni, dobro prepoznajem Visine koja mi savija koljena, Ko slijepac gotovo moram Tebe, nebeski glasnite, pitati, zaito, Odakle si ti, bladeni mire! To jedno znam, smrtno ti nisi nilta, Jer mnogo tog moze mudrac il? prijatelj vjerna pogleda rasvijetlit, al kad se pojavi Bog, na nebo, zerliw i more silazi obnoviteljica svjetlost. BROD UND WEIN So komm! dass wir das Offene schauen, Dass ein Eigenes wir suchen, so weit es auch ist. Fest bleibt Eins; es sei ’m Mittag oder es gehe Bis in die Mirternacht, immer bestehet cin Maas, ‘Allen gemein, doch jeglichem auch ist eignes beschieden, Dahin gehet und kommt jeder, wohin er es kann, (3. Strophe v. 41—46) KRUH I VINO Dodi, da motrimo otvoreno, da tratimo ono vlastito, kako god bilo udaljeno. Corsto ostaje jedno; bilo u podne ili se zbilp ne ponot, uvijek ostaje miera, za sve jednaka, al’ soakom je i njegova dosudena, onamo ide i dolazi suaki, kamo samo moze. Preveo Toan Macan 59Bernhard Welte NEKOLIKO MISLI O DJELU I DJELOVANJU MARTINA HEIDEGGERA Martin Heidegger je umro 26. svibnja 1976. Prigodom tihog pokopa na groblju njegova rodnog grada Mefkircha molile su se crkvene molitve, kako je to on sam zalelio, Njegova je smrt opet svratila paknju na njega. Jean Lacroix ga je u »Le Mondeue (28, 5. 1976.) nazvao najvetim filo- zofom nageg vremena. A u »Frankfurter allgemeine Zeitung mogli smo istog dana protitati kako ga Jiirgen Busche naziva misliocem stoljeéa. Pri koncu svog priloga u »Le Mondeu« pita se Jean-Michel Palmier nije li moida Heidegger bio posljednji veliki filozof. Na nekoliko stranica koje slijede Zelimo prikazati njegovu misao, a ujedno se tu i tamo pozabaviti i s dijelom kriti¢nim i dijelom pozitivnim odjekom na njegove misli. Kad se 1927. godine pojavilo njegovo djelo »Sein und Zeit« (Bitak i vrijeme), ono je Martina Heideggera odjednom utinilo slavnim po cije- lom svijetu. U tom je djelu govorio mlad mislilac koji je proizifao iz Husserlove fenomenolotke Skole, ali sasvim novim jezikom. Tu je on prikazivao misli koje prije njega jo$ nitko nije prikazao. Tu je on, na netuveno konkretan natin, filozofirao: o fovjeku, o svijetu, a osobito o ovjeku kao o »bitku-u-svijetu< (In-der-Welt-Sein). Kao bitak-u-svijewu dovjek je »Ek-sistenz«, tj. izla%enje u Xirinu svoga svijeta. Niegovo je filozofiranje, po svojoj metodi, bilo fenomenolodko. Tre- balo je progovoriti o onome Sto se samo po sebi pokazuje i kako se ono pokazuje, Najedanput su postala vainim temeljna ustrojstva Ijudskog bit- ka, koja su dotad ado zanemarivali kao beznatajna »raspolotenja«. A w njima se na izvanredan nagin otkrilo i pokazalo ono Sto se samo po sebi pokazuje i Sto, pokazujuti se, postaje fenomenom. 60U »Sein und Zeit« Heidegger se posebno upusta u temeljno ustroj- stvo tjeskobe. U tjeskobi se, naime, otkriva i postaje fenomenom neSto tro je sasvim druktije od svih biéa: nigtavilo. Kad je ovdje govor o nigtavilu, onda se ne radi o nekoj predodZbi pa niti o nekom pojmu. Radi se o fenomenu, dakle, 0 netemu Sto se pokazuje, ukoliko je tovjek stavijen u gjeskobu i'w njoj izdrdi. Izrazima kao %o su egzistencija, tjeskoba, niStavilo, izrefene su ka- rakteristitne rijeti onog vremena i ondafnjeg osje¢anja u svijetu. Da li se tu radilo o egzistencijalizmu kao nekoj vrsti viteg i intenzivnijeg su- bjektivizma? Da li se radilo o novoj vrsti nihilizma? Sto je znatilo poja- vijivanje tjeskobe? U Francuskoj je Jean-Paul Sartre prihvatio te izraze i rjetnik iz »Scin und Zeit« i svojom tuvenom knjigom »L’Btre et le Né ant« dao tadaSnjem osjecanju narotit izrazaj. Kucnuo je tas egzistencija- Postajalo je sve jasnije da je samog Heideggera sve vie zanimalo niltavilo koje se samo pokazuje. Zato ga nije zanimao ni egzistencijali- zam, ni neki novi humanizam. Heidegger je te nesporazume vrlo jasno izloZio u svom poznatom »Pismu o humanizmuc, koje je upravio na fran- cuskog filozofa Jeana Beaufreta. To je pismo odgovor na ono koje mu je Jean Beaufret pisao u studenom 1949. godine. Tu Heidegger s posebnom jasnoéom razlaze zaSto njegovo milljenje, a osobito ono u »Sein und Zeit«, ne moée biti humanizam, a jo8 manje subjektivizam. Istina, u »Sein und Zeit« se, kao i drugdje, puno govori o ljudskoj egzistenciji. No vet je tom formulom bitak tovjeka otvoren u Srinu svijeta. Uostalom, tu-mu je na- miera pokazati kako se u Eovjeku javlja neito ko je neusporedivo vete od Lovjeka, naime, niStavilo, NiStavilo iz kojeg tovjek dolazi kao iz svog po- drijetia, i nittavilo u koje on ulazi svojim »trkom u smrte, i koje ga se u meduvremenu neusporedivo dotite u temeljnom stanju tjeskobe. Z2- pravo se radilo samo 0 tome, ito bolje razumjeti tro je to tajna niftavila i to se u njoj krije i skriva. I fovjeka bi takoder to trebalo zanimati, ako ne Zeli i dalje lotati po bespueu svoje izgubljenosti. On se ne bi smio okre- tati oko samoga sebe, veé oko onog 3to je vete od njega samog. A Sto je to nifta, koje je vee od Yovjeka? U daljnjem razvijanju Heideggerove misli dotivijavamo nitta kao tajnu bitka koji se u kopreni niftavila poka- zuje i skriva. Korak od fenomenalnog nista do bitka je prvi i najglavniji korak na dugom putu Heideggerova mi8ljenja. Sto znati taj korak, zaSto je mogao biti utinjen? Fenomenalno nigta uputuje isto tako fenomenalno na »bitak svakog biéa«. Tek po tom niita postaje vidljiv bitak kao »¢udo svih tudesa«, koje samo po sebi nije razumljivo.! Po tom ni’ta javlja se moguénost prvotnog pitanja: zaSto uopée nesto postoji, a ne niSta? Nikta omoguéuje, dakle, biéu da bude takvo. Zato se nifta mo%e nazvati i bitak: ono omoguéuje da bude ono Sto uvijek jest i biéu da bude upravo 1 Was ist Metapbysik? Frankfurt a. Main, $1949, Nachwort, str. 43. 61takay fenomen. Stoga u predavanju »Sto je metafizika?« titamo: »Tek u sjajnoj nodi niktavila tjeskobe nastaje prvobitna otvorenost biéa kao takvog: da neSto jest, a ne nifta.«? Bitak u tom smislu — koji se najprije pokazuje kao niSta — ostaje dugo vrijeme jedina Heideggerova misao. Tz te njegove jedine misli proizlazi sve ostalo u njegovu midljenju. Iz tog se razvija Heideggerova misao 0 istini. Ona je za njega neskri- venost, tj. ono Xto se pojavljuje iz skrivenosti kao niStavila, Sto se pokazuje i rasvjetljuje i Sto upravo time omoguéuje svemu Sto jest, svakom bidu, da se pojavi, pokaze i rasvijetli u svom bitku. Tim tumatenjem istine kao neskrivenosti pokazala se u novom svjetlu jedna od starih filozofskih temeljnih rijeti, istina. NeSto se pomaklo u jednoj od njenih temeljnih misli koje od potetka vladaju evropskim mifljenjem. ‘Tradicionalno se istina odredivala kao poklapanje mi8ljenja i bitka, ali ovdje jedan misli- lac inzistira na apsolutnom prioritetu bitka koji sam sebe pokazuje. Tu se istina pojavljuje u novoj prvotnosti, prvotnija, veca i jata od mifljenja koje se k njoj okreée. Time je postignuto stajali$te onkraj subjektivizma, ali i svakog pozitivistitkog objektivizma. Polazedi od tumatenja istine kao neskrivenosti bitka, razvija Heidegger i misao o jeziku. Njega tu ne zanimaju formalne strukture jezika, nego njegovo podrijetlo. Odakle to da postoji jezik, da ljudi govore i posjeduju rijeti za svoj izvanjski i unutarnji svijet? Sto se krije u sijetima da ih moZemo shvatiti? Kako Heidegger misli, to dolazi od pojavijivanja ili priopéavanja bitka i — na temelju toga — od pojavlji- vanja i priopéavanja bi¢a. Bitak se ¢ovjcku pokazuje i domahuje nu u svakom biéu i preko svakog biéa. Jezik u sebi Euva i skriva to pokazi- vanje i domahivanje, Prema tome tumatenju, dakle, jezik nije Ijudska tvorevina, makar to i bio fovjek koji mora govoriti. On je prioptenje bitka, »kuéa bitka«, kuéa u kojoj bitak Zivi i otkriva se i odakle ovjeku domahuje. Zadaéa je judi da to priopéenje pravo ocijene, da ga tuvaju Gistim, da ga njeguju i upotrebljavaju. I ta nas misao vodi daleko od svyakog subjektivizma, pa i od svakog objektivizma u tumadenju jezika. No ona nam otvara nove moguénosti da u jeziku svratimo paZnju na stari sklop rijeti i da iz njih Eujemo Sapat bitka, pojavijivanje istine. Ako nam sam Heideggerov jezik testo izgleda samovoljan i teko razumljiv, onda to stoji u vezi s naznatenim temeljnim shvaéanjem i temeljnim dodivljavanjem jezika. Ako to imamo pred otima, lako éemo razumijeti zato je Heidegger bio blizu pjesnitkog i tu blizinu uvijek trazio. Tamo na poseban natin govore disti glasovi pra- potetka na koje mora paziti mislilac. U tom je sklopu razumjivo i Heideggerovo tumatenje umjetnitkog djela. Iz misli o bitku razvija se kod Heideggera posebno i misao o biti povijesti Zapada. Upravo povijest Ijudi Zapada, kao i uopée Ijudska Na istom mjesru, str, 31. 62ijest, posjeduje — prema Heideggerovu mifljenju — bit ili temelj Tr podeijetlo. a te bit taj temelj, to podrijetlo ne lei u Jjudskim rukama, premda upravo Ijudi moraju izvrtiti rad i borbu povijesti. Pa ako tek bitak omoguéuje svakom biéu da se pojavi, onda je na temelju tog nad- Ijudskog pojavijivanja odredeno i to, kako se bitak i s njim svako bite pojavljuje ovjeku, kako se pokorava njegovim rukama ili mu izmite, A to je temeljni udes koji prebiva u svakoj povijesti. I ovdje je utinjen velik i vafan korak. Bitak je ujedno postao ¥iv. Nagin na koji se on otvara i kako prodire u neskrivenost svoje istine, ujedno je uvijek novi na¥in kako Ijudi u svom svijern pronalaze mogué- nosti svog smijestaja. Ovdje je Heidegger spojio sa svojom jedinom misli, ostajuéi joj trajno vjeran, temeljni dokivljaj povjesnosti. A taj je doziv- Ijaj u tome da nijedan dovjek ne zna za$to se u odredenim razdobljima stanoviti tijekovi misli za Ijude otvaraje ili opet zatvaraju. Ti tijekovi mi- sli, as njima i tijekovi ljudskih djela — kako misli Heidegger — prvotno su Ijudima poslani. A odakle ée biti poslani ako ne od onog poternog poja- vijivanja koje svemu omoguéuje da se pokaSe kao biée? Time se otvara moguénost da se povijest shvati na sasvim nov natin, naime, kao povijest bitka, Kad smo suoteni s tim novim mi8ljenjem, najedanput nam izgleda = povrSno promatrati povijest kao djelo i djelovanje judi. Covjek je svog mifljenja i djelovanja upuéen nadljudskom sudbinom. Te j je sudbina kojoj €ovjek onda moze odgovarati viSe ili manje dobro ili lo%e. Vidjet demo da ta temeljna misao znati obrat s obzirom na sve obiéne misli 0 povijesti. Ovaj potetni zamifljaj povijesi kao povijesti bitka pruta Heideg- geru_sjajnu moguénost da na nov natin protumati titavu zapadnu povijest, potevli od Predsokratika i Platona, preko Kanta, Hegela i Nietzschea pa sve do njegove misli o biti moderne tehnike. I doista, tava povijest zapadne misli pokazuje se, na temelju Heideggerove misli, u novom svjetlu, a po njemu je povijest misli spojena s Ijudskom povi- jeStu uopde, od Predsokratika do modernog tehnitkog svijeta. Hei jasno pokazuje da se ovdje zbilo nedto Sto nije samo po sebi razumljivo, te da se to i dalje zbiva, Prema Heideggeru, bitak se Grima rano poka- zao i rano im opet izmakao. ‘Tim je tdesom bie do8lo u prednost pred bitkom, i mifljenje ljudskih subjekata dobivalo je sve vide prednost pred bitkom’ i njegovim objavijivanjem, pa i pred biéem i njegovim objav- Ijivanjem. Prema Heideggerovn tumatenju, mifljenje time biva mifljenjem Ijudskih subjekata, a kao takvo uvijek vite »predodibenime mifljenjem. Ljudski subjekei stavljaju bi¢e preda se kao svoj predmet ili objekt i te objekte ujedno stavijaju, pomogu dokaza, na njihov siguran temelj. Tako nastaje, kao udes bitka koji izmite, subjektivitet subjekata istovremeno s objektivitetom objekata. Nastaje predodzbeno mitljenje. To misljenje Heidegger zove i metafizika, Naziv metafizika kod njega znati manje neke odredene predmete, neSto nadosjetno, nego vie povijesni temeljni natin na koji se o biéu uopée moze misliti i njime raspolagati. 63Subjektivitet, koji u tom djeluje i jata, prema Heideggeru je na djelu od: Platona preko srednjeg vijcka i Descartesa, a dovriuje se u Nietzscheovo} volji za mot. Predodzbena i osiguravajuéa bit »metafizike« postaje konatne voljom za gospodarenjem nad svijetom. To se gospo- darenje na drugi, jo! obuhvatniji natin dovriava u biti tehnike kao sve obuhvatnog gospodstva nad svijetom. Taj dalekoseZni udes izrastao je iz svojih starih korijena, koji su se najprije pokazali kod Platona, a onda se tisudljetnim tijekom razvio do ovih zavr$nih oblika? ‘Tim je tumatenjem zapadne povijesti Heidegger pruzio misao koja moderni racionalitet i tehnicitet iznenadujuée gleda zajedno s prvom Pojavom racionalnog miSljenja kod Grka. Naga sadainjost je ovdje pomoéu jedne dalekoseZne misli stavljena u novo i krititne svjetlo. Ta je misao u pojedinostima testo bila kritizirana. No nitko tko se u nju zadubi ne moze pobjeti pred njezinim pitanjem. I ta se misao koja se s tehnikom i njezinim velikim novim moguénostima nadvila nad jude kao neka stara kob, uvijek nanovo probila. Horkheimerovu i Adornovu dijalektiku, prosvijedenosti mokemo shvaéati kao varijantm te misli, I Herbert Marcuse je, kao izravan Heldeggerov wtenik, u svojoj viziji Eovjeka jedne dimenzije prihvatio Heideggerove pobude. Istina, premda krititka teorija gleda u povijesti s njezinim sjajem i njezinim pogibeljima prije svega ljudsko djelo, Heidegger ipak unatot tome ostaje kod svoje temeljne vizije o udesu bitka, i on upozorava da Govjek ne bi zazelio zagospodariti tim udesom. To bi, prema njemu, vodilo novoj erupeiji volje za moé. Stanje svijeta, nastalo dovrSenjem metafizike u biti tehnike, postalo je, prema Heideggeru, prije svega kobnim za religioznu svijest. Heidegger se nije zanimao 7a religiozna pitanja, za Boga i kr8éanstvo samo u mla- dosti, kad je neko vrijeme htio studirati teologiju, nego tijekom Sitavog 4i- vota, Uvijek je postavljao takva pitanja, premda na razlitite natine i ne bez krititne namjere. Smjeli bismo reéi da se u tom pokazuje temeljna crta Heideggerova miiljenja. Prema Heideggeru, kritanska je teologija veé rano pala pod sud- binski utjecaj _metafizike, tj. pod utjecaj predodZbenog pojmovnog i racionalnog mi8ljenja. Time je Bog u miljenju postao predodzbenim i osiguranim Bogom. A kao takav on postaje sve viie ljudskom umjetnom tvorevinom i prestaje biti »boZanskim Bogoms. Tom se pak Bogu meta- fizike i metafizitke teologije — kako kaZu — »€ovjek ne moe ni moliti ni Ertvovati mus. euep. Usp. raspravu »Nietzsches Wort, Gott ist tote, u Holzwege, Frankfurt 2. Main 1950, str, 193. sl. nadalje obje casprave »Die Frage nach der Technik« i » Wissenschaft und Besinnung«, obje u Vortrdge wnd Axfsdtze, Pfullingen 1954, ste. 13. sl. i str. 54, sp, aDie ontologsche Verfassung der Metaphysike, w Identitde und Differs, Praline 1957, str. 64U ovom vremenu dolazi i do toga da Ijudi, prema rijeti Nietzscheova mahnitog tovjeka, ubijaju Boga’, naime voljom za moé koja se Yiri kao potpuno gospodstvo ne samo svijetom vet se dize i protiv Boga. U svakom sluéaja dolazi do onog to Heidegger, prema Hoélderli- novoj rijeti naziva »Fehl Gottes« (BoZja odsutnost): rijet »Bog« vite ne svijetli, ne govori, i biva konatno zaboravijena. Ta Bo¥ja odsuenost, prema Heideggeru, nije ni’ta. Ona moke probu- diti snage i moguénosti novog obrata, U dubljim. ijudima ona budi trakenje i zov za Bogom. Heidegger tumati Nietzschea kao krik koji tradi Boga. BoZja odsutnost moze takoder, kako nam to Heidegger kate, pokrenuti svijest koja, istina, ne moke nadomjestiti odsutnog Boga, ali koja moze, time %to trpi nevolju te odsutnosti, upraviti painju na zna- kove i migove koji proizlaze iz i upuéuju u podrudje »Videg«, tj., bozan- skog Boga. To je moguée zato jer je ta BoZja odsutnost jedanput nazvana: die gerade erst anzueignende Anwesenheit der verborgenen Fille des Gewesenen und so verwandelt Wesenden«® (prisutnoS¢u skrivene punine onog Sto je bilo i Sto je, tako promijenjeno, prisutno — a tu prisutnost treba tek usvojiti). Ti pokulaji osvjeStivanja spadaju, prema Heideggeru, u ono ¥to on zove »Verwindung der Metaphysik (preboljenje metafizike). Ono se sa- Stoji u preobrazaju svega dosadainjeg mitljenja — od Grka do danas — u novom smjeru i ususret novom udesu, ali fuvajudi njenu Ziva sup- stanciju. Radi se o prvotnijem dotivljaju svijeta, tovjeka i Boga, o nadvladavanju svega umjetnog i racionalnog, o osvajanju novih izvora. Jedan od putova prema tome je budenje svijesti. Heidegger misli da je vrijeme pokretu koji bi u prisebnosti dao novi smjer, jer bi vrij dovrienja metafizike u biti tehnike koja gospodari svijetom moglo biti i vrijeme njenog jo¥ skrivenog svrSetka, @iljedka: O vezi tog pitanja s pitanjem o boLanskom Bogu opfirnije sam raspravijao u raspravi »Gott im Denken Heideggers«, u Zeit uid Ge- beinmis, Freiburg 1975. str. 258, sl.) Ova kratka skica Heideggerove misli omoguéit ée nam da bar naslu- timo njegovu izvanrednu Sirinu, dubinu i snagu. No da li je ta misao naisla na odjek, da li je u naSem vremenv doista djclovala? Da li je prisitna u vremenu ili je tak deka bududnost? Katkad izgleda da Heideg- gerova misao stoji samo kao golem misaoni znak (Denk-Mal) pokraj vre~ mena, a jedva u njemu. Treba svakako priznati da su mnogi vatni mislioci naleg vremena sjedjeli kod Heideggerovih predavanja i seminara i pri to- ime dobili vaine misaone pobude. Ali neka prava Heideggerova tkola nije postojala. Molemo takoder primijetiti da su se mnogi vaini pojedinaéni © Usp. raspravu »Nietzsches Wort, Gore ist tote, u Holzwege, Frankfurt a. Main 1950, str. 193. sl, osobito str. 140. sl. 7 - _ mia fqiato © plsms mladom studente, u Voririge and Aufstze, PFullingen 1954, ser. 5 21voT 65motivi samostalno dalje razvijali kod drugih mislilaca u drugim znanosti- ma, Takav slutaj imamo od njegovih misli o jeziku i razumijevanju u hermeneutici Hansa Georga Gadamera, pa njegovo krititko razmi8ljanje © dijagnozi sadatnjeg vijeka na podrudju krititke teorije, njegovi iskazi o dovjeku u psihijatriji Ludwiga Binswangera i Medarda Bossa i njegove misli o jeziku i poeziji kod Emila Staigera. Ne malo njegovih misli naiflo je na kritiku. Tu spada prije svega nje- gova zabluda iz godine 1933., kad se za kratko vrijeme prilagodio potetnoj struji nacizma. Nejasnoéi njegova jezika se Theodor W. Adorno rugao kao »¥argonu zapravosti«* (Jargon der Eigentlichkeit). U taj sklop spada i prizvuk reakcionarnog, Sto mu je predbacio Manes Sperber protiv arhaitne crte u njegovu mifljenju i rustikalnosti u njegovu stilu Zivota. Da li je Heidegger svojevoljno zaostao za Modernom? No sve to, preuzimanje plodnih motiva i kritika upadnih i tudih crta, nije moda pogodilo pravu jezgru stvari. Moramo takoder refi da je Heideggeravo djelovanje na Siroke slojeve splasnulo. Ono je ionako yecim dijelom potivalo na nesporazumima. ‘Treba, medutim, svratiti painju na to da je Heidegger imao, i jo3 uvijek ima, osobito jak utjecaj u Japanu, u zemlji koja je, s jedne strane, s golemom energijom prihvatila modernu ameritku tehnologiju i s njom povezani oblik privrede, a s druge strane, ne Zeli napustiti vlastitu kul- turu, obiljeZenu duhom budistitke religioznosti. Na sveutilitu u Kyotu poutava sada veé tre¢a generacija Heideggerovih utenika. Profesor 'Tsu- jimura izjavio je prigodom Heideggerova 80. rodendana u MeBkirchu, da je Heidegger omogu¢io Japancima da bolje artikuliraju svoju viastitu tradiciju.? To je painje vrijedno Heideggerovo djelovanje na podrudju jedne nekr&anke religioznosti i filozofskog mitljenja iz jedne potpuno drugatije tradicije. To je moZda najznamenitiji susret zapadnog i istotnog milljenja koji nam je bio u ovo naSe vrijeme darovan. Uz to moramo jo! reéi slijedede: postoji inate vise pojedinaca i sa~ motnih mislilaca koji slijede Heideggerove misli, jer su th one pogodile. Ima ih posvuda po svijetu, u Sjevernoj i Juknoj Americi, u Aziji i Africi, kao iu zemljama istoénog bloka. Pitamo se konatno: da li je Heidegger utjecao na kriéansko mi8ijenje ina kr&ansku teologiju? Da li je on tu prisucan? U tridesetim i tetrdesetim godinama naieg stoljeca Postojala je titava skupina mladih katolitkih filozofa koji su pokrenuli s mjesta tra~ dicionalni katoligki tomizam i dali mu novi smjer mi8ljenja. Svi su bili poraknuti neusporedivom energijom Heideggerovog mitljenja i uspjelo im je da staroj misli daju novo lice. Tu spadaju Max Miller, mladi Karl Rahner, Gustav Siewerth, Johann Baptist Lotz i moji viastiti pokuSaji * Rijel >Eigentlichkeit« je kovanica prema rijeti acigentliche, koja znati sza- avon ru strari, natrogo uzerie, pa se zato i ne mote dobro prevet (rin pre) MethinlstjgMattin Heidegger, 26. rujna 1969, Govori prigodom 80-tog, rodendana, irc! 66iz onog vremena. Bilo je to pravo proljece samostalnog i strogog miiljenja u okviru katolitke tradicije, potaknuto Heideggerovom misli. No to se dje- lovanje zbivalo vie na podrudju filozofije ukoliko je ona bila njegovana u katolitkim kolama i tradicijama. Bilo je i izravnih utjecaja rovih motiva na kr¥dansku teologiju. Najpoznatija je upotreba pojmovnih zamidljaja mladog Heideggera koju je izvrtio nedavno preminuli Rudolf Bultmann kad je pokuSao »egzistencijalno« interpretirati biblijske iskaze. To je za njega bio vatan princip interpretacije. Cini se, medutim, da je otada njegovo znatenje opalo. Moramo Priznati: Heidegger nije u velikoj mjeri prisutan u dana’- njoj teologiji, i to unatot come Sto srediinja pitanja upravijena teologiji polaze upravo od njega. Jedno takvo pitanje jest ono 0 dominaciji pre- dodzbenog mitljenja u teologiji, mi8ljenja koje svoj predmet samo osigu- rava i njime gospodari. Tu je i pitanje odsutnosti boZanskog Boga. To je pitanje jedva dobilo odgovor u teologiji mrtvog Boga, koja je ionako bila kratka daha. A Sto je s Heideggerovim trazenjem bofanskog Boga u teo- logiji? A ono 3to je Heidegger mislio o biti tehnike, tj. o danatnjoj civi- lizaciji, postalo je, kako mi se tini, jo$ hitnijim pitanjem otkako je raz- voj tehnike, na primjer, u modernim sistemima naoruZanja u SAD iu Sovjetskom Savezu, svakom koji misli otito pokazao pogibelji koje su dane tehnikom i njezinim blagodatima. Takozvanu polititku teologiju evropskog ili latinskoameritkog obiljefja moZemo moda shvaéati kao za let u tom smjeru. No opravdano je pitanje da li taj zalet seZe do temelja stvari. Sigurno je da se na temelju Heideggerova mitljenja upravo teologiji postavijaju velika i temeljna pitanja. Pred nama stoji zadatak da im se doista otvorimo i prihvatimo njihov teret.. Utolike, kako mislim, Heideg- gerov utjecaj na teologiju jo¥ nije prisutan. O njemu se ne¢emo modi nagadati na velikom trzitu miiljenja. No nekoliko onih Koji razmi8- Yjaju mogu se posvetiti tom djelovanju i na putu velikih pitanja, koja je Heidegger postavio kr8éanima, utiniti nekoliko koraka naprijed. S njematkog preveo Ivan Macan 67SUR LES DERNIERS JOURS DE MARTIN HEIDEGGER Résumé Cette contribution veut communiquer certains faits et documents, pas trop connus, probablement, sur les derniers jours du grand penseur allemand Martin Heidegger. Il s’agit de trois documents en traduction croate: 1, Un extrait de la lettre du professeur Bernhard Welte A notre collabora- teur Tomo Vere. Né 4 Messkirch comme Heidegger, enseignant 4 I' Université de Freiburg i. Br. comme lui, érant 4 la fois, d'une certaine manitre, son élve et ami, le prof, Welte fut appelé par Heidegger le 14 janvier 1976 A un longue entretien et demandé de prononcer l'oraison funtbre & son enterrement. 2, Lroraison fundbre du prof, Welte, prononofe le 28 mai 1976 & Messkirch et publiée en allemand dans Phedbomadaire Christ in der Gegenwart (Freiburg i Br) du 13 juin 1976, p. 188, 3, Un choix de vers sous titre »Paroles de Hélderline, fait par Heidegger lui-méme quelques semaines avant sa mort et lu, selon le désir du philosophe, par son fils Hermann Heidegger 4 Penterrement. On ajoute, enfin, A ces documents une éeude serrée du prof. B, Welte sur la vie et Yoeuvre de Martin Heidegger, écrite spécialement pour les fecteurs cro- ates.