A. N.

Veselovski

POETIKA SIEA

Uvod

Poetika siea i njeni zadaci1

Zadatak historijske poetike je, kako se meni ini, da definira ulogu i granice tradicije u procesu
linog stvaralatva. Ta tradicija, ukoliko se odnosi na elemente stila i ritma, slikovitosti i
shematizma jednostavnijih poetskih formi, sluila je nekada kao prirodni izraz kolektivne psihe i
njoj odgovarajuih ivotnih uslova na poetku ljudskog drutva. Jednodimenzionalnost te psihe i
tih uslova objanjava jednodimenzionalnost njihovog poetskog izraavanja u narodima koji
nikada nisu dolazili u kontakt jedni s drugim. Tako se sloio niz formula i shema, od kojih su
mnoge ostale u kasnijim opticaju, ako ispunjavaju uslove novih primjena, kao to su odreene
rijei primitivnog vokabulara proirile svoje pravo znaenje za izraavanje apstraktnih pojmova.
To je bilo sve u kapacitetu, primjenjivosti formule: ona se ouvala kao to se sauvala rije, ali
njome izazvane predodbe i osjeaji su bili drugi; ona je sugerirala, u skladu s promijenjenim
sadrajem misli i osjeaja, mnogo toga to joj se izvorno nije direktno davalo; postala, u odnosu
na taj sadraj, simbol, generalizirala se. Ali se nije mogla promijeniti (i ovdje je analogija rijei
zaustavljena) u nivo s novim zahtjevima, uslonjavajui se, crpei materijal za izraavanje te
sloenosti u istim formulama, to su doivjele slinu metamorfozu s njom. Nova tvorevina u toj
oblasti je esto doivljavanje starog, ali u novim kombinacijama. Ve sam izjavio, pri drugom
sluaju, da na poetski jezik predstavlja sam po sebi nanos; ja bih pridodao jeziku i osnovne
forme poetskog stvaranja.
Da li je mogue da se produi taj pogled i na materijal poetske siejnosti? Je li dozvoljeno
u toj oblasti da se postavi pitanje o tipinim shemama, koje zahvataju stanja stvarnosti;
homogenih ili slinih, zato to su svuda bili izraeni istim utiscima; shemama, koje se prenose
generacijama kao gotove formule, sposobne da se oive novim raspoloenjem, da postanu
simbol, da izozovu novine u smislu u kojem je bilo govoreno o novinama u stilu? Savremena
narativna knjievnost sa svojom sloenom siejnou i fotografskom reprodukcijom stvarnosti
izgleda eliminira samu mogunost takvog pitanja; ali kada se za budue generacije ona nae u

1 Ovaj esej je naen meu primjedbama koja je autor uloio u fascikl Siei. Ona po svom sadraju moe
posluiti kao Uvod u historiju poetskih siea, te je stavljamo na poetku knjige. [Prim. ur akad. izd. - R. D.
Batjukova.]
tako dalekoj perspektivi, kao za nas drevnost, od praistorije do Srednjeg vijeka, kada ih sinteza
vremena, tog velikog uprostitelja, proavi kroz sloenosti pojavljivanja, smanji do veliine
taaka, proteuih u dubinu, njihove linije se spajaju s onim koje nam se otkrivaju sada, kada
gledamo u daleku prolost poezije - i pojave shematizma i ponovljivosti smjetaju se na svim
rastojanjima.
Rije "sietnost" zahtijeva bliu definiciju. Nije dovoljno sraunati, kao to su to uinili
Gozzi, Schiller i nedavno Polti2, koliko su i kako malo! - sieji ispunjavali antiku i nau
dramu, nedovoljna su i iskustva "tabulacije" bajki po raznim opcijama3; neophodno je da se
uslovi ta se podrazumijeva pod sieom, razlikovati motiv od siea kao skupa motiva. Pod
motivom ja podrazumijevam formulu, koja odgovara najprije drutvu na pitanja koja je priroda
svuda postavila ovjeku, koja uvruju posebno ona to se ine vanim ili ponavljaju utiske
stvarnosti. Obiljeje motiva - njegov slikoviti jednolani shematizam; takvi su nerazgradivi
elementi primitivne mitologije i bajke: sunce neko krade (pomraenje), munju-vatru donosi ptica
s neba; u lososa je rep koji hvata: njega su priklijetili itd.; oblaci ne daju kiu, presuila voda u
izvorima: neprijateljske snage su ukopali, sauvati vodu i prevladati neprijatelja; brakovi sa
ivotinjama; preobraaji; zla starica mui ljepoticu, ili nju neko otme, i treba je vratiti silom ili
lukavou itd4. Takva vrsta motiva mogu nastati samostalno u razliitim sredinama; njihove
homogenosti ili njihova slinost ne moe se objasniti pozajmljivanjem, nego srodnou ivotnih
uslova ivota i pohranjivanjem u njihovim mentalnim procesima.

Najjednostavnija vrsta motiva se moe izraziti formulom a + b: zla starica ne voli ljepoticu - i
postavlja joj je zadatke opasne po ivot. Svaki dio formule je u stanju da se promijeni, posebno
to vrijedi za b; zadataka moe biti dva, tri (omiljeni narodni broj) ili vie; na putu junak nekog
sree, ali susreta moe biti i nekoliko. Dakle, motiv je prerastao u sie kao formula lirskog stila,
izgraena na paralelizmu, moe da se poveava, razvija jedan ili drugi od njegovih lanova. Ali
shematizam siea je ve napola shvatljiv, na primjer izbor i raspored zadataka i susreta nije
uslovljen obavezno temom, sadrajem motiva, i pretpostavlja odreenu slobodu; sie bajki, u
2 Georges Polti, Les 36 situations dramatiques. Paris, 1894.

3 V. sistematske klasifikacije bajki: rne . Verzeichnis der Marchentypen. Helsinki, 1910; he ts f the
folktale. classification and bibliography: A. Aarne's Verzeichnis Marchentypen. lsinki, 1964.

4 Kao najmanje, nedjeljive elemente mitologija i bajki istraivai su predlagali razne jedinice. Tako A.
Arne istie tipove C. Levi-Strosa mitemi (v. Struktura mitova u Levi-Stros: Strukturna
antropologija; Dandes A. From Etic to Epic Units in the Structural Study of Folktales // Journal of
American Folklore. 1962/; Vol.75. P. 95-105).
odreenom smislu, je ve kreativni in. Moe se pretpostaviti da, izvrivi se samostalno, razvoj
od motiva k sieu moe dati tu i tamo iste rezultate, to jest da se mogu javiti, nezavisno jedan od
drugog, slini siei kao prirodna evolucija slinih motiva. Ali doputena svjesnost siejne
shematizacije ukazuje na ogranienje koje moe utjecati na razvoj motiva "zadataka" i "susreta":
to je manje jedan ili drugi od sljedeih zadataka i susreta pripremljen ranijim, tim je slabija
njihova unutranja veza, tako da bi, na primjer, svaki od njih mogao stajati u bilo kojem bizu, tim
je s veom uvjerenou mogue utvrditi da ako u razliitih narodnih okruenja naiemo na
formulu s istom sluajnom posljedinou b (a + bb1b2, itd.), takva slinost se ne moe
bezuslovno pripisati slinim psihikim procesima; ako takvih b bude 12, tada se, po proraunu
Jacobsa5 vjerovatnost samostalnog sastava svodi na 1: 479001599 - i moemo govoriti o
zaduivanju nekoga u nekoga.
Siei to su komplikovane sheme, u ijim su slikama saeti poznati inovi ljudskog ivota
i psihe u alternativnim oblicima stvarnosti. S generalizacijom je ve povezana i ocjena
evaluacije, pozitivna ili negativna. Za hronologiju sietnosti ja smatram da je ova druga okolnost
vrlo vana: ako, na primjer, takve teme kao to su Psiha, Amor i Meluzina 6, odraavaju staru
zabranu braka pripadnika iste totemske zajednice, to pomirljivi dogovor, kojim se zavrava
Apulejeva i sline prie, ukazuje da je evolucija ivota ve odbacila nekadanju tradiciju: otuda
promjena sheme bajke7.
Shematizacija djelovanja je prirodno dovela do shematizacije lica, tipova.
Uprkos svim mijeanjima i slojevima, kakve je doivjela savremena bajka, ona je za nas
najbolji obrazac takve vrste stvaralatva; ali iste sheme i tipovi su sluili i za mitoloka djela,
kada se panja prostirala na vanljudsku, no i humaniziranu prirodu. Slinost formi izmeu bajke
i mita objanjava se ne njihovom genetskom vezom, pri emu bi se bajka javila kao beskrvni mit,
nego u jedinstvu materijala, postupaka i shema, samo drugaije odreenih. Taj svijet
generalizacija, ivotnih i mitolokih, obrazovao je i obavezivao cijele generacije na njihovom
putu u historiju. Razdvajanje historijskih nacija pretpostavlja postojanje ili odvajanje drugih, u
kontaktu ili meusobnoj borbi; u toj fazi razvoja sastoji se epska pjesma o podvizima i herojima,

5 Folk-Lore. III. str. 76.

6 Lik iz srednjovjekove legende i starofrancuskog romana Jeana iz Arrasa "Pria o Meluzini" (1394), ena-zmija.
Brani tabu kao osnova motiva slinih pria razmatrani su u djelima sljedbenika E. Langa - V.: Kohler J. Der
Ursprung der Melusinensage. Leipzig, 1895.

7 V. .. // . . 2 . 344-345.
ali prava injenica podviga i izgleda historijskog heroja asimilira se pjesmom kroz prizmu tih
slika i shematskih pozicija u formama koje je privikla da stvara fantazija.
Dakle, slinosti bajkovitih i mitolokih motiva i siea protee se i na ep; ali proizale su i
nove kontaminacije: stara shema se suzbila da bi ukljuila u svoje okvire izrazite crte dogaaja,
koje su dojmile narod, i u tom vidu ula u dalji promet, obavezan za poetiku narednih generacija.
Tako je poraz na Ronsevalu8 mogao postati tipian za mnoge "poraze" u francuskim chansons de
gyste, prikaz Rolanda - za karakteristike heroja uope9.
Nisu svi naslijeeni siei podlijegali takvim obnovljenjima; drugi su mogli biti
zaboravljeni zauvijek, jer nisu sluili izrazu nastalih duhovnih interesa, drugi, zaboravljeni,
ponovo su se pojavili. Takvo vraanje na njih je ee nego to se to obino misli; kad se ono
pojavi u velikoj mjeri, ono nesvjesno budi pitanje o razlozima za takav zahtjev. Kad se u ovjeka
javi punoa novih osjeaja i tenji, a on trai u njima izlaz, odgovarajue forme i ne nalazi ih
meu onima koje su obino sluile njegovom djelu: one su vrlo tijesno srasle s odreenim
sadrajem, koji je on sam stavio u njih, neodvojivi od njega ne okreu se novom. Onda se on
okree tim slikama i motivima, u kojima je nekada davno iznio svoje misli i osjeaje, sada
zamrzle i koji ga ne sprjeavaju da stavi na te stare forme svoj novi ig. Goethe je savjetovao
Eckermannu da se obraa sieima koji ve hrane matu umjetnika; mnogi su pisali o Ifigeniji, i
svi drugaije, jer ju je svaki gledao na svoj nain 10. Poznato je koliko su mnotvo starih tema
obnovili romantiari. Takvi su Pelleas i Melisande Meterlincka gdje smo ponovo doivjeli
tragediju Paola i Francesce11.
Do sada smo predstavili sebi razvoj sietnosti kao da se odigrao u predjelima jednog
naroda. To je isto teoretski, ono nam je trebalo da razjasnimo neke od uobiajenih problema. U
stvari, mi ne znamo ni za jedno izolirano pleme, to jest takvo o kojem bismo mogli sa sigurnou
rei da nikada nije dolo u kontakt s drugima.

8 Ronseval - grad izmeu panije i Francuske, gdje se 778 g. odigrala bitka vojske Karla Velikog s
Baskima i Mavarimi, opisana u "Pjesmi o Rolandu".

9 V. Putilov B. N. . L., 1971. S. 6-7.

10 Eckermann, Gesprache mit Goethe, 18. 9. 1823.

11 Pria o Francesci da Rimini i Paolu Malatesta, obraenu u Danteovoj "Boanstvenoj Komediji", objedinjuje sie
drame Morisa Meterlincka (1862-1949) "Peleas i Melisanda (1892) motiv tragine ljubavi junakinje prema bratu
svog mua, nadohnuvi takoe G. D'Annunzija i G. Rossinija. Sie Peleasa i Melisande koristio C. Debussi, A.
Schoenberg i dr.
 Prenesimo nau shemu evolucije sietnosti na terenu komunikacije narodnih i kulturnih
sfera, a prije svega postavimo se pitanje: da li se svuda zavrio prelazak od prirodne
shematizacije motiva k shematizaciji siea? Na osnovu bajkovite sietnosti na to pitanje se,
oito, negativno odgovara. U bajkama divljih plemena ne znaju ni za tipine teme, ni za strogi
plan naih bajki, naeg bajkovitog materijala; to je niz prividno-stvarnih ili fantastinih
doivljaja, bez organske veze i tog temelja, koji omoguava oblik cjelini i jasno se nazire ispod
detalja, koji razlikuju jednu varijantu od druge. Varijante pretpostavljaju glavni tekst ili naraciju,
odstupanje od forme: bezoblinost ne daje varijante. I meu takvom bezoblinosti bajkovitog
materijala vi sreete poznate nam shematske teme, sietnost evropskih, indijskih, perzijskih
bajki. To su strane bajke.
Dakle, nisu svi narodi dolazili do shematizacije bajkovite sietnosti, to jest do te
jednostavne kompozicije, koja je otvorila put za dalje, vie ne mehanikom stvaranju. U
materijale bezoblinih pria shematske bajke ostaju mrlja, ne rastvorivi se u ukupnoj masi.
Stoga je zakljuak: tamo gdje uz takve bajke ne postoje bajke bez formi i plana razvoj je doao
do shematizacije i ako nije stvorio bajke, to su se poetski siei mogli preseliti iz jedne sredine u
drugu, prei u novo okruenje, prilagoavajui se njegovim osobinama i obiajima. Tako su
orijentalne bajke, koje su prodrle do nas u Srednjem vijeku, dole rame uz rame crkvenom
mizoginizmu; takve, drugaije, istone bajke povremeno su dopunjavale fantaziju spielmanna 12.
Usvajanje je bilo neobino: na vojvoda Stjepanovi13 natkrivao se ne suncobranom, nego
suncokretom, koji, po svemu sudei, nije zbunjivao pjevae. Nerazumljiva egzotika ostala je kao
etiketa na uvoznom proizvodu, svidjevi se upravo svojom nerazumljivou, tajanstvenou.
No, ako je jedna od pridolih u sukobu narodno-kulturnih podruja opredijelila drugu u
shvatanju ivota i formulaciji ideala i na nivou s njima, razvila i novi shematizam poetskog
izraza, ona djeluje na ostalo okruenje zarazno: zajedno sa savrenim sadrajem usvaja se i
njegova izraena sietnost. Takvo je bilo u vrijeme uvoenja hrianstva s njegovim tipovima
samoodreknutog asketizma, takvo da u manjoj mjeri, kada je francusko vitetvo priznato u
Evropi, zajedno sa svojim pogledom na svijet, shematizmom bretonskih romana; Italija - kult
antike, njene ljepote i knjievnih modela; kasnije - Velika Britanija i Njemaka ljubav prema
narodno-arhainim temama. Svaki put nastajalo je doba idejnog i poetskog dvovlaa i dolazilo
do usvojenja; percepcija klasinih siea drugaija je u "Roman de Troie" 14, nego, na primjer, u
Boccaccia i francuskih pseudoklasika. Pratiti procese tih usvajanja, njihovu tehnika, razabrati se

12 Putujui pjeva-muziar u srednjovjekovnoj Njemakoj prev.

13 Junak istoimene ruske narodne epske pjesme, sin plemia, po nekima inostrani junak.
u kolizionim teenjima15 koja su se stapala u razliitim stupnjevima za nova djela - predstavlja
zanimljiv zadatak za analizu. to je jednostavniji sastav ukrtenih elemenata, tim ih je lake ih je
odvojiti, tim je vidljiviji tok nove tvorevine i mogunije sraunati rezultate. Tako se izraditi neke
metode istraivanja, pogodne za analizu sloenijih odnosa i da se u narativnu historiju sietnosti
unese odreena zakonomjernost - prepoznavanjem uslovljavanja i evolucije njegovih formalnih
elemenata, to odgovaraju na sljedovanje drutvenih ideala.

14 "Roman o Troji" (oko 1160.) - francuska "viteka poema", pripisuje se dvorskom historiografu Henrika II.
Plantageneta - Benua de Sent-Mora i osnovana je na srednjovjekovnim latinskim preradama Homerove "Ilijade".

15 V. . . . 42-43.