PRIE IZ ISTORIJE

ISLAMA ZA DJECU

Ebul Hasen En-Nedevi

 rr:l
' :
Na n a tlll p u l u ilo uspjdut drmo Sl

------------------ --------
K u r 'a n a i S u n n el a 3

...liD --------------------

U i111e ;\1/a/w Milostil'og Sa111ilosnog

Predgovor

red sobom i mamo Prie iz istorije islama koje su

namijenjene za mlae koji tek ulaze u ivot i nova
saznanja. Islamska l iteratura za djecu prava je rijetkost
na bosanskom jeziku i pored injenice to je od vel i ke vanosti u
odgojnom i obrazovnom s m i s l u . Kada uzmemo u obz i r da na
mlaim generacijama ostaje emanet ove vjere s jedne strane i
da su upravo m ladi izloeni m nogim opasnostima od koj i h je
gubljenje musli manskog identiteta, oponaanje nevjerni ka, elja
za zabavom i provodom nepoznavajui propise islama i s l . s
druge strane, onda nam se upotpunjava slika vanosti i nunosti
literature za mlade. Ovo je jedan poticaj roditelj ima da kroz
pouke ovih i slinih dogaaja iz istorije islama prue svojoj djeci
jedan novi oblik islamskog obrazovanja i odgoja i da u nji h
usade, o d m a l i h nog u , sve moralne osobine kojima bi se morao
okititi svaki musli man.
Pisac ove knjige, knjievnik Ebul Hasen En-Nedevi istakao je
kroz svako kazivanje po jednu ili vie vrlina kojima ui nae
mlade na naji nteresantniji nain, a to su prie. Reeno u knj izi
n ije izmiljeno, ve su d ijelovi zbilje i stvarnosti u kojima su i mali
ulogu oni najbolji na koje se u dobru trebamo ugledat i . Po sti lu
knjiga je prvenstveno namijenjena mlaem uzrast u , ali se i stariji
njom mogu lijepo okoristiti.
 ..
--
N a n u c m p u t u do US!l .ic h a d r i mu
------------ ------------ -------------------- ------
sc K u r'a n a i S u n n c ta
r t :!

Nadamo se da e knjiga, sa Allahovom pomoi, postii svoj cilj i

naii na i rok prijem kod m nogih .

!\l/all je IIC(jbolji 6tvar i Onje llt(jlllilostivUi

 6 Na naem p u t u dn u s pje h a d r im o Sl' Kur'a n a i S u n n d a r;
------ '

a l lahov Poslanik, sallallahu alej h i ve sellem, roen je u

Mekki . Mekka je njegova domovina i domovina njegovih
p redaka. Njeni stanovnici oboava l i su kipove. ivjeli su
ivotom neukih i neupuenih lju d i . Uzvieni Allah nije bio
zadovoljan time.
U Mekki su bili kipovi i vladalo je neznanj e . U njoj su se, takoer,
i nile mnogobrojne nepravde. To je bilo uzrokom da je Allah
poslao Svoga poslanika koji je tada imao etrdeset godi na.
Spustio mu je Objavu i naredio da poziva u tevhid-vjerovanje da
je samo Allah Gospodar svega i da samo On zasluuje da bude
oboavan , te da poziva istoj vjeri i plemenitim djelima.
Stanovnici Mekke izrazili su neprijateljstvo prema njemu ,_tako da

je bilo teko stanje za pozivanje ljudi Allah u .

Al lahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, nareeno je da
uini H idru (preseljenje) u Med i n u . Izaao je iz Mekke, a sa
nj i m i njegov vjerni prijatelj Ebu-Bekr, radijallahu a n h u , krijui se
od nevjernika. M urici (mnogoboci) su s l ijedili nj ihove t ragove.
Nji h dvojica stigli su do peine Sevr, koja se nalazila na jednom
brdu izmeu Mekke i Medine. Uli su u pei n u .
Tako j e zaklonio Allahovog Poslanika, sallallah u alej h i ve sellem,
i Ebu-Bekra. Potjera je stigla pred sami u laz pei ne. Trebalo je
samo da se sag n u kako bi vidjeli one koje trae , ali ih je Allah
onemoguio u tome.
Dok su bili u peini Ebu-Bekr je vidio stope nevjernika, pa ree:
"O Allahov Poslanie , kada bi se samo jedan od njih sageo,
vidio bi nas ! "
Allahov Poslanik, sallallahu alej h i v e sel lem, mu odgovori:
" ta misli o dvojici s koj ima je Allah trei?"
Uzvieni Allah o tome kae:
, rt;!

Na n a e m p u tu cin u spj ch:t clrmo sc K u r':tn:t i S u n n d a 7

" . . . kad je s nj i m bio samo drug njegov, kad su nj ih dvojica bili u

peini i kad je on rekao d rugu svome: "Ne brini se, Allah je s
nama!" 1
Potjera je bila zbunjena, te su se vrat i l i .
Allahov Poslan i k , sallallahu alejh i v e sellem, nastanio se u
Medini. Pozivanje u islam se poelo iriti . Ljudi su u lazi li u
Allahovu vjeru . M rnja Ku rijeija i ostali h nevjernika ostala je
kakva je i bila.
Poeli su se boriti protiv Islama i muslimana. Muslimani su i m se
suprotstavili kreui s o rujem na o ruje, s vojskom na voj s k u .
Allahov Poslan i k , sal lallahu alej h i v e selle m , izaao je u j e d n u
bitku. Znate l i o kojoj se b i c i radi ?
Nadam s e d a znate da su m uslimani izali i bori li se na
Allahovom putu. Bori l i su se p rotiv nevjern i ka radi U zvienog
Allaha.
Nadam se da znate i vrijed nost borbe na Allahovom putu.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem ponekad je izlazio
sa ostal im muslimanima u borb u . Nekada ostajao u Medini rad i
nekih obaveza i l i ope korist i , a slao b i vojsku .
To je bila jedna od bitaka u koju je k renuo Al lahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, na el u muslimanske vojske kako bi
se borio na Allahovom putu .
Da, Allahov Poslani k , sallallahu alej h i ve sellem, izaao je u
bitku i vratio se iz nje popodne. Bili su ljetni dan i , pa se Allahov
Poslanik, sal lallahu alej h i ve sellem, elio odmoriti. Nema
drugog mjesta u pustinj i gdje bi se ovjek mogao skloniti od
ljetne vruine osim hlada kojeg p ravi d rvo. U pustinj i , u arapskim
krajevi ma, nema visokog d rvea. Postoji samo d rvo akacija.

1 Et-Tcwha. 40.
 l
--
Nn n:rem Jl u tu d o u s pj e h a d r imo sc Ku r'ana i S u n ru:t:r
------ ------------------------------------ '
r r )!

Poslan i k , sallallahu alej h i ve sellem , s mjestio se u hladu akacije.

Objesio je svoju sablju o d rvo. Ljudi su se razili i pospali .
Zaspao je i Allahov Poslanik, sallallahu alej h i v e sellem.
U tom je p riao jedan od nevjernika.
Poslanikova, sallal lahu alej h i ve sellem, sablja visila je okaena
o stablo tog d rveta. Bila je u koricama. Nevjernik je uzeo
njegovu sablju i isukao je iz korica. Al lahov Poslanik, sallallahu
alej h i ve sellem, tada se probudi.
Onda nevjernik, kojem je u ruci bila isukana sablja, upita
Allahovog Poslani ka, sallal lahu alej h i ve sellem:
"Boj i li me se?"
Allahov Poslanik, sallallahu alej h i ve sellem, mu odgovori:
"Ne!"
"Ko e te zatiti od mene?"- upita nevjern i k .
"Allah!" - odgovori mu Allahov Poslani k , sallallahu alejhi ve
sellem .
Kada je to uo, nevjerniku ispade sablja iz ruku , pa je uze
Allahov Poslanik, sallallahu alej h i ve sel lem, i u pita ga:
"Ko e tebe sada zatiti od mene?"
"Lijepo postupi prema meni,"- ree o n .
Allahov Poslanik, sallallahu alej h i v e sell e m , ga zat i m upita:
"Svjedoi li da nema d rugog boga osim Allaha i da sam ja
Al lahov Poslanik?"
"Ne! Ali ja ti obeavam da se neu boriti protiv tebe, niti u biti sa
onima koji se bore protiv tebe," - odgovori o n .
Poslanik, sallallahu alej h i ve s e l l e m , ga tada pusti , t e j e on
priao ashabima (drugovima Allahovog Poslan ika) i rekao:
"Dolazim vam od najboljeg ovjeka."
 Na naIII p u t u d n u s pjeha drmo sc K u r' a n a i S u n rH t a 9
rr:
-

Gladni domai n

Mulwd:iri i e11.wrijl'

oslani k , sallal lahu alej h i ve sellem, i njegovi d rugovi

(ashabi) ui n i l i su H idru iz Mekke u Jesrib (Med i n u ) . Tu
su se i nasta n i l i .
Uinili su H idru u Jesrib, ostavljaj ui i z a sebe svoje kue ,
imetke i brau , pa i h je Allah nazvao muhadi rima (onima koji su
ui n i l i H idru).
Doekali su i h m usli mani u Jesribu koj i su bili sretni i radosni
zbog njihovog dolaska. Poeljeli su i m dobrodolicu i rekli i m da
se osjeaju kao kod svoje kue.
Prihvatili su ih u svoje kue i stavil i i m na raspolaganje svoje
imetke i i manja, pa ih je Allah nazvao ensarijama (pomagai ma) .
Muhadi ri su uili dovu za ensarije da i m Allah da bere ket u
njihovi m i mecima, njihovim i manjima i njihovi m porodicama.
Rekli su i m da oni nemaj u potrebu za tim to im je ponueno.
Zatraili su od nji h da i h samo upute na pijacu kako bi mog l i
trgovati i stjecati i metak.
Tako su i u radili. Otili su na pijacu, kupovali i prodava l i , pa je
Allah dao da se brzo obogate.
Jesrib je postao g rad Allahovog Poslani ka, sallallahu alej h i ve
sellem, pa su ga svi poeli zvati Medinetur-resul ( Poslani kov
Grad) i l i samo Medina ( G rad).
Medina je postala g rad Islama, jedan i jedini g rad Islama u
svijetu .
10 Na naem putu do uspjeha dri mu sc K u r'a n a i S n n nda " r:t:!, .

Medina je bila sklonite svim musliman i m a . Kada bi neko primio

Islam ili ga je muio njegov narod , uinio bi H idru u Medinu i
bio b i siguran .
Medina je ujedno bila i kola Islama, jedna i jedina kola Islama
u svijet u .
Kada bi neko primio islam, morao se poduiti vje ri i nauiti ta Je
halal , a ta haram . Morao je nauiti vjerske propise, nauiti
K u r'an , te nauiti kako se klanja i kako se post i .
Kako musli man moe klanjati i postiti , da oboava Allaha bez
znanja?! Kako moe ivjeti bez znanja?!
Gdje e ii da naui ta je vjera? U Mekku?
Ne!
U Taif?
Ne! Tamo nema n i koga ko pouava tome ta je vjera.
Medina je bila kola Islama, jedna i jedina kola Islama u svijetu ,
pa mora se uputiti prema njoj .
M u s l i mani iz svih krajeva h rlili su u Medi n u . Neki su bjeali u
Medinu kako bi se sauvali iskuenja, a neki kako bi nauili ta
je to vjera.
O n i su bili gosti.
Dolaz i l i bi Allahovom Poslan i k u , sal lallahu alej h i ve sellem, a on
bi im se radovao i izraavao rijei dobrodolice.
Oni su bili gosti Allaha i Njegovog Posla n i ka, sallallahu alejhi ve
sellem.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, elio i h je ugostiti i
nahraniti, jer su oni bili njegovi gosti.
Meutim , on je bio vrlo skroman . Jeo b i , pa bi Allahu
zahvalj ivao na tome. Bio bi glada n , pa bi to strplj ivo podnosio.
U kui A l lahovog Poslan i ka, sallallahu alej h i ve sellem, esto se
ne bi potpaljivala vatra, niti bi se kuhala h rana. Ali Allahov
- r )

Na n a e m p u l u .... USJljcha d r m o s c K u r ' ana i S un n c l a ,,

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, n ije elio da njegovi gosti

ostanu glad n i , jer oni su gosti Allaha i Njegovog Poslanika.
Allahov Poslani k , sallallahu alej h i ve sel lem , rekao je:
"Ko vjeruje u Allaha i S udnji dan, neka ugosti (poasti) svoga
gosta."
Musli mani u Medini bili su poput jedne porodice. Medina i m je
bila jedan dom. Tako kada bi Vjerovjesniku, sallallahu alej h i ve
sellem, doli gosti, on bi i h rasporedio po kuama, pa bi
domaini povel i te goste sa sobom i ugostili i h .
Oni b i otili s a svoj i m domai n i ma njihovim kuama, pa bi j e l i i
spavali kao da su jeli u jednoj kui , kao da su gosti kod samo
jednog ovjeka. To je zato jer su oni bili gosti Allaha i Njegovog
Poslan ika ma gdje b i l i .
Meu ensarijama je b i o jedan ovjek koji je vol i o A l l a h a i
Njegovog Poslanika i kojeg je Allahov Poslanik, sallallahu alej h i
ve sellem, volio. T o je Ebu-Talha ei-Ensari , radijallahu a n h u .
Ebu Tal ha je i mao j e d n u bau u kojoj je b i l o hlada i pitke vode.
Allahov Poslan i k , sallallahu alejhi ve sellem, ponekad je iao kod
njega, sjedio u njegovoj bai i pio hlad n u vodu .
Jednog dana Al lahov Poslanik, sallallahu alej h i ve sel lem, i Ebu
-Bekr, radijallahu anhu , otili su u bau Ebu-Talhe, pa su sjeli i
pili vod u . Doao je Ebu-Talha i puno se obradovao kada j e
ugledao nj ih dvojicu . Krenuo je da zakolje ovcu.
Allahov Poslani k , sallal lahu alej h i ve sellem, mu ree :
"Nemoj zaklati onu koja ima janje i onu koja daje mlijeko . "
Ebu-Talha im je zaklao ovcu i skuhao j e , p a su jel i . Zahval i l i su
Allahu na tome. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
prouio je dovu za Ebu-Tal h u .
Jedne prilike Allahovom Poslan i k u , sallallahu alejhi v e sel lem.,
dooe gosti . On ih je podijelio po kuama medinskih
11 N a n aem 11utu do us11.icha dri m o se K u r 'a n a i S u n n cta . rt )_ l".

m u s l i mana. Svi su uzeli goste, pa i Ebu-Talha. Bio je radostan

zbog gostij u .
B i o je radostan , jer s e nadao d a e time biti zadovolj n i Allah i
Njegov Poslanik, a nadao se i nagradi na a h i retu.
K renuo je Ebu -Talha sa svoji m gostima, a n ije znao hoe li u
kui nai h rane za goste. Razmislio je o tome ta je njegova
ena U m mu-Sulejm spremila. Pitao se da li u kui ima vika
h rane za goste.
N ij e znao da li su djeca zaspala i l i ekaj u jelo.
N ije brinuo o tome. Stigao je kui sav radostan i s retan vodei
sa sobom goste. Pokucao je na vrata i nazvao selam
ukuani ma.
"Esselamu alejkum. Mogu l i ui?" - upita on.
I z kue mu odgovorie:
"Ve alejkumus-selam. Ui."
Ebu-Tal ha je u ao i radosn i m g lasom rekao:
"Sa mnom su gosti Allahovog Poslan i ka, sallallahu alejhi ve
sellem."
U mmu-Su lej m radosni m glasom ree:
"Dobro doli gosti A l lahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve
sellem."
" ta ima u kui od hrane?"- u pita Ebu-Talha.
"Samo h rana za djecu . " - odgovori U m mu-Su lej m , ne
oajavaj ui i ne strahujui.
ta da radi Ebu-Talha kad nema dovolj no h rane za sve
u kuan e ? ! Kako e onda i mati za goste ? !
Razmiljao je Ebu-Talha, a onda je pribjegao jednom lu kavstvu .
Odluio je da t u no ostane gladan kako bi mogao nahraniti
goste. U m m u - Sulej m , takoer je odluila da tu no ostane
 r:l N a n ae m putu do u s pjeha clrmo sc K u r ' ana i S un n c t a
' -------
u

gladna kako bi gosti bili siti. Nee i m tetiti ako njih dvoje osta n u
gladni jednu n o i nahrane svoje goste?! Nee u m rijeti o d glad i .
Odluili s u dati prednost gostima nad samim sobom. Odluili su
utjeiti djecu i uspavati ih kako bi gosti i mali ta jesti .
Ali , kako e gosti jest i , a domai n da ne jede?
Ebu-Talha je razm iljao o tome, pa je i za to naao izlaz. Ree,
obraaj ui se svojoj eni U mm u-Sulejm :
"Kad sjednemo da jedemo, t i otii do svjetiljke kao da hoe d a
napravi da bolje svijetli, pa je ugasi."
Tako je i bilo. Gosti su sje l i da jed u , a sa njima i Ebu-Talha.
Ummu- Sulej m j e otila do svjetiljke kao da hoe da napravi da
bolje svijetl i , pa j u je ugasi la.
Svjetiljka se ugasi la, pa su gosti poeli jesti u m raku . Ebu-Tal h a
j e pruao ru ku prema sofri i vraao je n e uzi maj ui nita. On j e
htio d a o n i m i s l e kako i on jede, d o k on u biti nije nita okusio.
Gosti nisu ni posu m njali da l i on jede, a zato bi i sumnjal i . Ko bi
ostavio veeru? Ko bi no p roveo gladan?
Gosti su zadovolj no jeli i zasitili se. Mislili su da je i Ebu-Talha,
takoe, sit. Meutim , Ebu-Talha nije uzeo n ijednog zalogaja u
svoja usta.
Gosti su ustali, opral i ruke, zahvali l i Allahu i prouili dovu za
svoje domai ne, molei Allaha da im podari bereket.
Ebu-Talha je, takoer ustao i oprao ru ke.
Gosti su zaspal i siti, a Ebu-Talha gladan . Meutim, Ebu-Talha je
bio sretniji i zahvalniji Allahu nego svih prethodnih noi .
Po obiaj u , doao je kod Allahovog Poslani ka, sallallahu alej h i
ve sellem. B i o je zadovoljan i sretan kao da je s i t zaspao.
Mislio je da j e taj dogaaj koj i se desio prethodne noi taj na za
koju su znali samo on i njegova ena U mmu-Sulej m .
 ll
14 a naem p u tu do uspjeh a drimo sc K u r ' a n a i S u nnda
rr1:

Meutim, Allah zna ono to se tajno i javno in i . Uzvieni Allah

je o tome objavio sljedei ajet:
" . . . i vie vole nj ima nego sebi, mada im je i samima potrebno."2
Poslanik, sallallahu alejhi ve selle m , pitao je E bu-Tal hu o tom
dogaaj u , pa ga je on obavijestio. Poslani k , sallallahu alejhi ve
selle m , bio je radostan zbog tog davanja p rednosti d rugom nad
samim sobom i plemenitosti . Bio je zadovoljan sa Ebu-Talhom.
Taj dogaaj je ostao trajno zabiljeen u h i storiji islama i tefsiru.
Neka je Allah zadovoljan sa Ebu-Talhom.

2 EI-Har, 9.
,J t:!
--
Na n atrn p u t u do uspjeha d r m u sc K u r ' a n u i Snnnc ta 15

Plemenitost jetima (siroeta)

ada je Al lahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selle m ,

pozivao ljude u Mekki da vjeruj u u Allaha i govorio: "La
i lahe i llallah M uhammedun Resulullah" ( Nema boga osim
Allaha, Muhammed je Allahov Poslanik) to je razlj utilo K u rejij e .
O n i s u oboavali kipove.
U Ka'bi, koj u su sagradi l i I b rahim i l smai'i l , alejhimes-selam, da
se u njoj ibadet ini samo Allah u , bilo je 360 kipova.
Kurjeije je obuzela srdba, te su poeli uznemi ravati Allahovog
Poslanika, sallallahu alej h i ve sellem. Muili su m uslimane.
Poslanik, sallallahu alej h i ve sellem, a i ostali m uslimani to su
strpljivo podnosili i bili vrsti poput brda.
Kurejije su odvraale ljude od Islama i onemoguavali
muslimane da ine ibadet Allah u . Zbog toga je Allah dozvolio
Poslaniku, sallallahu alej h i ve sellem, da uini H idru.
Poslani k , sal lallahu alej h i ve sel lem, i muslimani su ui n i l i H idru
u Medi n u koja je bila pogodna za irenje Islama. Njeni stanovnici
su bili blagi i sami los n i . M nogi od nji h pri m i l i su islam prije
samog dolaska Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i ostalih
muslimana u Med i n u .
Kada je Allahov Poslan i k , sallallahu alej h i v e sellem, preselio iz
Mekke u Medinu i nastan io se u njoj , poelio je sagraditi
mesdid, jer je mesdid neophodan muslimanima. On je centar
oko kojeg krui d u h islamskog naina ivota.
Poslani k , sal lallahu alej h i ve sellem, smjestio se u kui Ebu
Ejjuba ei- Ensarije, rad ijallahu anhu. Bio je njegov gost.
16 Na n ae m p u t u do u spjeha dr i m o sc K u r' a n a i S u n n c t a
------------------------------------ --------
rr:l

Blizu Ebu-Ejjubove kue nalazilo se g umno na kojem bi se

suile h u rme. Poslanik, sallallahu alej h i ve sellem, elio je na
tom mjestu sagraditi mesdid, te upita:
"Kome p ripada ovo gu mno?"
Jedan od ensarija po imenu Mu'az b. Atra' ree :
"On , o Allahov Poslanie, pripada dvojici jetima. Jedan se zove
Sehl, s drugi S uhejl . "
Poslanik, sallallahu alej h i v e sel lem, zatraio j e d a mu dovedu
Sehla i Suhejla. Njih dvoj ica jo uvijek su bili djeca. Kada su
doli , razgovarao je sa njima u vezi s gumnom i njegovom
cijenom.
Sehl i Su hejl rekoe:
"Allahov Poslanie , mi ne elimo za njega uzeti novac. Ti gradi
mesdid, m i smo zadovolj n i time."
Meutim, Allahov Poslanik, sallallahu alej h i ve sellem, odbio je
to g u mno uzeti kao poklon , te ga je kupio od nji h (i platio im).
Muslimani su napravil i mesdid pri l i ko m ega je i Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, radio nosei cigle, te je
jedan od muslimana rekao:
"Kada bi mi sjedi l i , a da Poslani k rad i ,
o n d a bi taj na pos'o vodio zabludi."
M us l i mani su g radili mesdid govorei:
"O Allah u , nema ivota osim ahireta
pa imaj oprosta za svakog ensariju i mu hadi ra."
Taj mesdid je proirio Osman b. Affan, radijallahu anhu, i
vladari koji su do l i poslije njega, sve dok n ije postao velik i lijep
mesdid koji moe primiti hiljade klanjaa.
Mol i mo Allaha da ga posjetimo i klanjamo u nje m u .
18 N a n a em p u t u d o u spje h a d r imo se K u r' a n a i S u n nda
------ '
rr:!

N atjecanje izmeu dva brata

a bdur- Rahman b. 'Avf, pria:

"Na dan Bitke na Bedru dok sam stajao oekujui
poetak bitke dva m ladia od ensarija, M u'az b. Atra' i
Mu'avviz b . Atra', bili su mi s l ijeve i desne strane.
Okrenuo sam se prema jednom, pa me on, da ga onaj drugi ne
uje, upita:
"Amida, zna li ko je Ebu-Dehl?"
"Znam. to e ti on?"- upitao sam ga.
" uo sam da je on vrijeao Allahovog Poslanika, sali allahu alejhi
ve sellem . Pokai mi ga, amida! Ja sam dao zavjet Allahu da
u ga ubiti, ako ga vid i m , i l i u ja umrijeti."
Onda me d rug i , .da ga ne uje onaj p rvi, u pita:
"Pokai mi ga, amida! J a sam dao zavjet Allahu da u ga ubiti
svojom sabljom, ako ga vidim."
Do:< smo m i tako stajal i , u kaza se Ebu-De h l , pa sam rekao:
"Zar ne vidite? To je Ebu-De h l , to je onaj koga traite. Obojica
su poletjela poput sokolova i udarili ga svoj i m sabljama. Nakon
toga su dol i Allahovom Poslaniku, sallallahu alej h i ve sellem, i
obavijestili ga o tome, pa je on upitao:
"Koji ga je od vas dvojice ubio?"
"Ja sam ga ubio!" - odgovrie obojica u jedan glas.
"Jeste li obrisali svoje sablje?" - upita o n .
"Ne!"- odgovorie oni .
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi v e sellem, pogledao j e njihove
sablje, pa je rekao:
"Obojica ste ga ubili."

r-r:

Na naem putu du uSJljcha drimo sc Kur'ana i Sunncta
-------
19

elja za pogi bijom na Allahovom putu

ada je Allahov Poslanik, sallallahu alej h i ve sellem, htio

krenuti prema Bedru kako bi se borio p rotiv nevjernika,
krenuo j e i jedan mladi po imenu 'U mej r b . Ebi-Vekkas.
Imao je samo esnaest godina.
'Umejr se bojao da ga Allahov Poslanik, sallallahu alej h i ve
sellem, nee primiti, jer j e bio mlad, pa se k rio i trudio da g a n i ko
ne primijet i .
Meuti m , ugledao ga je njegov stariji b rat, Sa'd b. Ebi-Vekkas,
pa ga upitao:
"ta ti je, brate? Zato se krije?"
"Bojim se da me ne vrati Allahov Poslani k , sallallahu alej h i ve
sellem, jer sam mlad, a volio bih k renuti s vama. Nadam se da
e Allah dati da pogi nem na Njegovom put u , " - odgovori o n .
Desilo s e o n o ega se 'U mej r bojao. Kada ga je A llahov
Poslanik, sallallahu alej h i ve sel lem, UQ iedao, vidio je da j e on
jo mlad . Ratovanje nije posao djece. Sta bi oni i radili u ratu ?
O n j e teak ak i z a odrasle.
Meutim, 'U mej r se n ij e elio vratiti i sjediti u kui, i l i igrati sa
svojim prijateljima u Med i n i . O n eli poginuti na Allahovom putu .
Ali 'Umej r ne eli biti nepokoran A l lahovom Poslan i k u , sallallahu
alejhi ve sellem, n iti m u se suprostavljati. On eli A l lahovo
zadovoljstvo, a da li e ga postii ako bude nepokoran
Allahovom Poslaniku , sallallahu alej h i ve sellem?
Nikada.
'Umej r je bio vrlo tuan i u nedoumici. Jo nije bio dovoljno
odrastao da bi se mogao borit i . Ali, . . . on je elio pogi n uti na
Allahovom putu . elio je Dennet. Vidio je da nije daleko od
 Sl
lO Na naem Jlll!U do u s pjeha drimu K u r' a n a i S u n neta
..
rr.)! '
njega. Meutim, kako stii do njega, a on jo nije dovoljno
odrastao da bi se mogao boriti ?
T o je teko palo 'U mej ru, p a j e zaplakao . Njegovo pla je
raznjeio Poslanikove, sallal lahu alej h i ve sellem, srce, a
Poslanik, sallallahu alej h i ve sellem, bio je sami losta n , pa mu je
dozvolio da uestvuje u Bici.
Ne moete ni zamisliti 'U mej rovu radost i veselje kada mu je
Allahov Poslanik, sallallahu alej h i ve sellem, dozvolio da ide u
Bitku - kao da je dobio ulaznicu za Dennet!
Krenuo je 'U mej r u pohod zajedno sa svoj im bratom i ostalim
mus l imanima, koj i su bili stariji i snaniji. Preselio je kao ehi d u
Bici i pretekao mnoge mladie i starije ljude na putu za Dennet.
Neka je Allah zadovoljan sa 'Umej rom .
Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alej h i v e sellem, krenuo
prema U hudu da se bori protiv Kurejija, sa nji m je krenulo
nekoliko m ladia koji su se eljeli boriti na Allahovom putu. Oni
su bili mladi. N isu jo imali ni petnaest god i na.
Poslani k , sallallahu alejhi ve sellem, ih je zbog toga vratio. Nisu
jo bili dovoljno odrasli da bi se mogl i boriti . Samo bi ometali
starije koji bi i h uvali i nadgledali.
M eu nji ma je bio i jedan mladi po i me nu R afi' b. Hudejd. On
jo nije i mao petnaest godina. Propinjao se na prste od arke
elje da se bori na Allahovom putu, tako da d rugi ne bi primijetili
da je on jo uvijek mlad i slab.
M eutim, Al lahov Poslanik, sallallahu alej h i ve sellem, ga je
vratio, jer je znao da je on mlad i da se propinje na prste. Njegov
otac se zauzeo za njega i rekao:
"O A llahov Poslanie, moj sin Rafi' j e strijelac."
Posla n i k , sallal lahu alej h i ve sellem, mu dozvoli da uestvuje u
borbi .
r-r.
-
:! Na na<'m pu l u do uspj clw drmo sc K u r' ana i S unnt l a

------
11

Rati' se tome mnogo obradovao.

Krenuo je sa ostalim borci ma i bio sretnij i vie od bilo kojeg
mladia koji na baj ram izae u novom odij elu.
Jedan drugi mladi po imenu Semure b. Dundub bio je R afi'in
vrnjak. Doao je Al lahovom Poslaniku, sallallahu alej h i ve
sellem, nakon Rafi'a, pa ga je on vratio zato to je bio mlad.
Onda on ree:
"Dozvolio si Rafi'i , a mene si vratio. Kada bih se sa njim h rvao,
nadhrvao bih ga!"
Poslanik, sallallahu alej h i ve sel lem, zatim je naredio Semuri i
Rafi'i da se pohrvu, pa j e Semure nad h rvao Rafi'a kao
to je i rekao. Time je zasluio da bude u boj n i m redovima sa
ostalim borcima.
Poslan ik, sallallahu alej h i ve sellem, tada je dozvolio Semuri da
krene u bitku na Allahovom putu, pa je on uestvovao u Bici na
Uhudu.
Neka je Allah zadovoljan sa Rafi'om i Semurom .
Molimo Al laha da ih slijedimo u tome .
II
_
___ __
m J' u t u d
N a n a c l c h '' d
o u s 'j
_ __ _ _____ _ _ _ _ _ _ ___ _ _ _
_
r i n 1 n sc K u r ' ''
____
n_
1: i s
__
u ' ' nc t a
_ _ ___
rr

],.

Druge bitke

J<. renuo j e Poslanik, sal lallahu alejhi ve sellem, sa svojom

vojskom prema Bedru kako bi se borio protiv nevjernika.
S njim je k renulo oko tristo ashaba (drugova Allahovog
Poslanika). Za tu Bitku veina muslimana n ije znala.
Neki su bili izali uvati deve, neki navodnjavati svoje baee,
neki uvati svoje bostane, a neki otvoriti duane.
Ili su za svoj i m potrebama, jer su bili marljivi i vrijedni. N i su
znali da je Al lahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, krenuo
p rema Bedru. Tako je i Enes b. en-Nadr i zaao radi neke
potrebe. N ije znao da je Allahov Poslanik, sallal lahu alejhi ve
sel lem, k renuo prema Bedru , a da je znao ne bi se rastavljao od
njega, niti bi i kuda iao toga dana.
M nogo j e udio za borbom na Allahovom putu. udio je poginuti
na Allahovom putu.
Allah je pomogao vjernike, pa su oni estoko porazili nevjernik?.
Allah j e musl imane pomogao sa h i ljadu meleka koji su jedni za
d rugi m pristizali .
Muslimani s u ubili sedamdeset zarobili sedamdeset
nevjernika.
M eu ubijenima su Ebu- Dehl b. H iam, 'Utbe b. Rebi'a, Velid i
u'be.
Bitka na Bedru bila j e dan u kome je rastavljena istina od
neistine. To je bio vrlo teak dan za nevj e rnike.
Neka je Al lah zadovoljan uesnicima Bitke na Bedru i neka im
oprosti i podari veliku nagradu.
Kada je Enes b. en-Nedr saznao da je Vjerovjesnik, sallallahu
alej h i ve sellem, izaao na Bedr i borio se p rotiv nevjernika, da
..
r:r]! N a n a em J>u t u do uspjeha d ri m o sc Kur' a n a i S u n n eta

je tog dana Allah pokazao ko su Allahovi tienici , a ko su

ejtanovi saradnici, da je to dan kada su l ica vjern ika postala
blistava, a potamnjela l ica nevjernika, bilo mu je puno ao to je
to propustio.
Doao je Allahovom Poslaniku , sallallahu alejhi ve sellem ,
alostan i rekao mu:
"O Allahov Poslanie, bio sam odsutan od prve Bitke koju si
vodio protiv nevjernika. Da j e Allah dao da budem prisutan u
borbi protiv nevjernika, vidio bi Allah ta bih ja uradio."
Enes je to rekao odvano tun i m glasom. U njemu se ogledalo
vjerovanje i oslanjanj e na Allaha.
Ima vjernika koji kada bi neto od Allaha zatraili on bi im to dao,
kada bi za sebe neto rekli, on bi dao da se to obistini.
Enes je ekao dan kada e izlij eiti svoju duu i zadovoljiti svoga
Gospodara. Nije i mao elje za h ranom i piem, niti za porodicom
i ashabima.
Nevjernici su se vratil i s Bedra. Sedamdeset ih je poginulo, dok
je sedamdeset zarobljeno.
Vratili su se u Mekku. Dunjaluk im je postao gorak, a u s rcima su
osjeali tjeskobu.
Vratili su se u Mekku ne diui glave od stida, jer su doivjeli
sramn i poraz na Bedru.
ta e ljudi rei o Kurejijama? Tristotrinaest ljudi porazilo je
hiljadu konjanika iz plemena Kurej !
Gdje je hrabrost plemena Kurej o kojoj smo sluali ? ! Njihovo
junatvo? ! Njihova estina?!
Poraz se daleko prouo. Vijest o tome se proirila meu
plemenima. Ljudi su o tome priali po skupovima.
Kako da ljudi ne saznaju za Bedr? ! Kako da ne saznaju za
ubistvo Ebu-Dehla?! Za ubistvo 'Utbeta? !
--
Nu 1111cm putu do uspjeha d r im o s Kur'ana i Sun nda
---------- -------- -- ---- ------------------
rr :!

Kako e pleme Kurej moi izai lj udima na oi za vrijeme

hadda?! Kako e se ponositi n ad nji ma na M in i ? !
ta e rei o M uhammedu i njegovim ashabima koj i s u nedavno
sramno porazi l i njihovu vojsku ? !
K u rejije s u odluile rijeiti taj problem . Odluili s u d a se osvete
za poraz na Bedru , saprati s ramotu koja ih je zadesila na Bedru .
To je jedino rjeenje. To je prava stvar.
Kada je do Poslanika, sallallahu alej h i ve sellem, stigla vijest da
su nevjernici k ren uli iz Mekke, okupio je svoje ashabe i upitao ih:
" ta misl ite? Da l i da se protiv nji h borimo u Medini ili da
izaemo p red njih?"
Stariji su smatrali da je bolje da ostanu u Medini i u njoj se bore
protiv nevjernika. Isto je smatrao i Vje rovjesnik, sallallahu alejhi
ve sellem . To je bilo ispravno miljenje.
Meutim, mladii su smatrali da je bolj e da se bore van Medine
kako bi mogli pokazati svoju h rabrost i vrstinu.
Poslani k , sallallahu alej h i ve sel lem , j e , poto su oni bili u veini,
pri hvatio njihovo miljenje i izaao iz Medine.
Jo dok su bili u putu od nji h se odvojio Abdullah b . U bejj sa
treinom vojske. Smatrao je da Allah ov Poslanik, sallallahu
alej h i ve sellem, ne bi trebao i zai van Med i n e , pa ree:
"Zar se ne slae sa mnom, ve sl ua d ruge?"
Ostalo je sedamsto muslimana. Meu nji m a bilo je samo
pedeset konjanika.
Poslanik, sallallahu alej h i ve sellem, postavio je na elo
strijelaca Abd u l lah b. Du bej ra. Strijelaca je bilo pedeset.
N aredio im je da ostan u na tom mjestu i da ga ne naputaj u ni
po koju cijen u .
 lj
..
r'rl
-
.
a na tm p u t u d o u s pj eha d rmn s c K ur'ana i S u nncta
------
15

Naredio je strijelcima da gaaj u nevjern i ke kako oni ne bi napali

musl imansku vojsku s lea. Zastavu je dao M u s'ab b. 'Umej ru , a
sablj u Ebu-Dudani koji je bio junak i vrlo h rabar.
Borba je poela.
Muslimani su u poetku imali prednost nad nevjern1c1ma.
Allahovi neprijatelji su bili poraeni i dali su se u bijeg , tako da su
stigli do svoji h ena koje su ostavili u pozadini, ali . . .
O alosti! Strijelci se nisu pridravali onoga to i m je Allahov
Poslanik, sallal lahu alej h i ve sellem , naredio, ve su radili po
svome nahoenj u !
Al lahov Poslani k, sallal lahu alej h i v e sellem, naredio i m j e d a
ostanu n a svome mjestu i da g a n e naputaju n i p o koj u cijenu !
Da s u u rad i l i tako bilo b i i m bolje, a l i nisu tako postupi l i .
Kada s u strijelci vidjeli da s u nevjernici poraen i , napusti li s u
svoje mjesto za koje i m je Allahov Poslanik, sallallahu alej h i ve
sellem, rekao da ga ne naputaj u .
Vikali su:
"Ratni pl ijen! Ratni plijen !"
Njihov zapovjednik, Abd u l lah b . Du bejr, podsjetio i h je ta i m je
rekao Allahov Poslani k , sallallahu alej h i ve sellem, rekavi i m :
"O ljudi, z a r vam Allahov Poslanik, sallallahu alej h i v e sel lem ,
nije rekao da ostanete na ovome mjestu i da ga ne naputate n i
po koju cijenu ? !"
Meuti m, nisu sluali ono to i m j e govorio. Vidjeli su da su
nevjernici poraeni i da se vraaj u , pa su pomislil i :
"Zato d a m i ostanemo na svoji m mjesti ma, a nai saborci
uzi maj u ratni plijen ? Zato bismo ga mi ostavi l i ? !
Bitka j e zavrena! Nevjernici su pobjegl i i n e mogu s e vratiti ! !
Kakvog smisla onda i m a da mi ostanemo ovdje?! Allahov
16 . ll
:'irl
;,;'
Na naem putu do uspjl'hll dri m o se Kur'ana i Sunneta
---------------------------------- ----------
.,,
-

Poslanik, sallallahu alej h i ve sellem, to nije htio. On nam to nije

naredio."
Otili s u . Ostao je samo Abdullah, uz jo neke ashabe uvajui
taj prolaz.
Neka je Allah zadovoljan Abdullahom, i neka oprosti njegovim
drugovima.
K u rejeviki konjanici napali su na prolaz koj i nije bio uvan od
strane strijelaca, pa su se okupili i uli kroz njega, nakon to su
se ve bili ras u l i .
Poginuo je Abdul lah b. Dubejr i oni koji su ostali uz njega.
Pog i n u lo je sedamdeset ashaba. Allah ih je poastio davanjem
ivota na Njegovom putu .
M uslimani su tim postu pkom od strane strijelaca bili izloeni
neprijatelju . Allahov Poslani k , sallallahu alej h i ve sellem, i grupa
ashaba vrsto su ostali na svoji m poloaj ima.
Nevjernici su dospjeli do Allahovog Poslanika, sal lallahu alejhi
ve sellem. Ranili su ga i izbili m u zub. Slomili su mu pancir i
pogodi l i ga kamenom tako da je pao u rup u .
Alija b. Ebi-Talib uzeo je Allahovog Posla n i ka, sallallahu alej hi
ve sellem , za jed n u ruku, dok je Talha b. U bejd u l lah njegovu
d ru g u ru ku prebacio preko svog ramena, a zatim ga drugom
rukom obu hvatio ispod pazuha. Dvije halke (zupca) iz pancira
zabola su se u lice Allahovog Poslani ka, sallallahu alejhi ve
sellem. Ebu-Ubejde, radijallahu anh u , izvadi o ih j e tako to ih je
u hvatio zubima i izvukao i h . Pri tome su m u se iupala dva
z u ba.
Kako l i su to samo dva m u bare k zuba!? Kako su to smo dva
d ragocjena zuba!?
Ebu-Bekr, radijallahu anhu, pripovijeda:
 r :jll
. Na n a em putu do US (Jjch: d rnHJ sc K u r'a n a i S u n n cta 17

"Zabola se halka (zubac) panc i ra u lice Allahovog Poslan i ka.

sallallahu alej h i ve selle m , te sam krenuo da je izvadi m iz
Poslanikovog, sallallahu alej h i ve sellem, lica, pa mi Ebu
Ubejdullah ree:
"Tako ti Allaha, o Ebu Bekre , pusti meine," pa j u je poeo vaditi
sve dok mu nije ispao z u b .
"Zatim sam ," pripovijeda Ebu-Bekr, "krenuo izvaditi d r u g u , p a mi
Ebu-Ubejde ree :
"Tako ti Allaha, Ebu-Bekre, pusti mene."
"Onda je," kae on, "uzeo i tu haiku svoj im zubima tako da m u je
ispao i d rugi zub."
Malik b. Sinan, radijallahu anhu , isisao je krv iz rane, pa m u je
reeno:
"lspljuni to!"
"Nikada to neu isplju nuti," - ree on.
Nevjernici su se priblii l i Allahovom Poslani k u , sallallahu alej h i
ve sellem, elei m u nauditi, a l i Allah nije dao da s e t o desi, a n i
vjernici .
Ispred Allahovog Poslani ka, sallallahu alej h i ve sellem, stalo j e
deset ashaba koji su ga b rani l i . Svi su pog i n u l i . N ijedan od njih
nije ostao iv.
Ebu-Dudane, radijallahu anh u , zaklonio je svoji m lei ma
Allahovog Poslanika, sallallahu alej h i ve sellem, tako da su
strijele pogaale njegova lea, a on se n ije micao.
Talha b. Ubejdu llah zaklonio ga je svojom rukom, tako da su je
strijele pogaale sve dok se nije osuila.
Kako plemenita l ea! Kako plemenita ruka!
Al lahov Poslanik, sallallahu alej h i ve sellem, htio je popeti se na
stijenu, ali zbog slabosti i rana nije to bio u stanju.
18 N a n a e m putu d u u s pjchll d r:l i m o sc K u r' a n a i S u n n d a

Talha je unuo kako bi Poslani k , sallallahu alej h i ve sellem,

stao na njega i uspeo se na stij e n u . Kako je to plemen iti gest!
U mm u -Ammare se estoko borila. Udarila j e sabljom Amra b.
Kame'tu vie puta, pa ju je Allahov neprijatelj udario sabljom
tako da ju je teko ranio.
U jednom trenutku Allahov Poslani k , sallallahu alej h i ve sellem,
ostao je sa sedam ensarija i dvojcem K u rejija, muslimana, kad
su nevj e rnici napali. U pitao j e :
" K o e i h odbiti o d mene i dobiti Dennet?"
I stupio j e jedan od ensarija i borio se dok n ije poginuo.
Onda su ponovo napali, pa Poslani k , sallal lahu alej h i ve sellem,
u pita:
"Ko e ih odbiti od mene, dobiti Dennet i biti moj prijatelj u
Dennetu?"
Tako je bilo dok svi h sedam nije poginulo.
E nes b. en-Nadr, radijallahu anhu, bio je odl ucan rekavi:
"O Allah u , ja ti se ograujem od onoga to su ui n i l i ovi (misli sr;
na muslimanske strijelce), i ist sam od toga ta rade ovi (misli
se na nevjern i ke koji su napali na Allahovog Poslanika,
sallallahu alej h i ve sellem) ."
P roao je Enes pored g ru pe koja je digla ruke od borbe, pa ih
u pita:
" ta ekate?"
"U bijen je Allahov Poslanik, sallallahu alej h i ve sellem!" -
odgovorie oni.
"Zato ete onda ivjeti nakon njega?! U stanite i g i nite za ono za
to je i on poginuo!"
E n es je sreo Sa'd b. M u'aza, radijallahu anhuma, pa mu je
rekao :
"O Sa'de , osjeam m i ris Denneta!"
 r: r :
. Na naem JIU Ill cio USJ>.ida drmo sc Kur'ana i S u nncla t9

Enes je iao Dennetu videi g a ispred sebe . Borio se protiv

onih koj i su se isprijeil i izmeu njega i Den neta.
estoko se borio, tako da je kada je u bije n , na njemu bilo preko
osamdeset rana od u boda kopljem i strijelom i rana od udaraca
sabljom.
Muslimani su ga nali nakon to je poginuo. N i ko ga n ije mogao
prepoznati osim njegove sestre koja ga j e poznala po vrhovi ma
prstiju .
Neka ti s e Al laha smil uje, o Enese! Takvi treba da b u d u lj udi ,
takvi treba da budu junaci!
 sc Kur'ana i Sunncta
30
--
Na na"m putu do uspjeha drimo
---- ------ ---------- ---------- ------ ------
: r-r:!

Na d rvenom kriu za razap i njanje

a shabi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem,

oboavali su Allaha. Radili su kao trgovci i Zf3!"!2_ lj dnici.
Bavil i su se prozvodn i m djelatnostima poput tkanja, iatlm
k rojakog , kovakog , stolarskog, koarskog zanata i sl.
i nili su i badet i traili znanje. B i l i su trgovci, zemljoradnici i
radn ici, a prije svega musliman i .
B i l i su poput ostalih ljudi; j e l i su i p i l i , priali i smijali se, kupovali i
p rodava l i , sijali i proizvod i l i . Sve to bilo j e n a Allahovom putu , jer
su eljeli nagradu kod Allaha.
Oboavali su Allaha, svoga Gospodara , jer su zato i stvoreni.
Uzvieni Allah kae:
"Dinne i ljude sam stvorio samo zato da M e oboavaj u . "3
Tra i l i su znanje, jer su uli Allahove rijei:
" . . . ali i h samo ueni shvaaj u ."4
Radi l i su kao trgovc i , zemljoradnici i zanatalije, jer su uli
Allahove rijei:
"A kada se namaz obavi, onda se po zemlj i raziite i Allahovu
blagodat traite."5
Tako bi radi l i sve dok ne bi uli g lasn ika kako poziva:
"Pou rite Dennetu koji je prostran kao nebesa i Zemlja!"
Onda b i ostavljali trgovinu, zemljoradnj u i zanatstvo i kretal i u
borbu na Allahovom putu .

.l Kaf, 56.
4 Ez-Zumer, 43.
5 El-Dumu'a, 10.
,. rr!

N a na em putu do uspjeha drmo H K u r'ana i S u n net a 31

Zato to i ne bi inili kad su uli Allahovog Poslanika, sallallahu

alejhi ve sellem, da je rekao:
"J utarnj i i veernji izlazak na Allahovom putu bolji su od
dunjaluka i svega to je na njemu," zati m
"Tako mi Onoga u ijoj j e ruci M u hammedova dua, volio bih se
boriti na Alahovom putu , pa poginem, pa se bori m , pa pogi n e m ,
pa s e bori m , pa poginem ," t e
"Vrata Denneta su u h l a d u sablj i ," i
"Zaista je stajanje nekog od vas na Allahovom putu bolje nego
da u kui klanja sedamdeset godina."
Al lahov Poslan i k , sallallahu alej h i ve sellem, jednom j e prilikom
htio poslati g rupu muslimanskih vojnika na neprijateljsku
teritoriju kako bi m u mogli donijeti informacije o nevjernicima.
On je znao da je to neprijateljska teritorija i da su nevjernici u
zasjedi . Zbog toga j e odabrao desetericu koji ne vole ivot, a ne
mrze smrt . Odred io j e da i m zapovjednik bude Asim b. Sabit ei
Ensari , rad ijallahu a n h u .
Oprosti l i su se o d svoj i h porodica, djece i prijatelja, jer su z n a l i
d a idu na neprijateljski teritorij i da su nevjernici u zasjedi. R e k l i
s u im, opratajui s e o d nji h:
"Opratamo se od vas voljeni. Vidjeemo se uskoro na ah i retu ."
Krenu l i su iz Medine, dok n isu stigli do mjesta koje se zove EI
Hude'et, izmeu Asafana i Mekke.
Neki ovjek, koji i h j e vidio, u rno je otiao do plemena Beni
Luhajne i rekao i m :
"Znate li da s e u E I-Hude'etu nalazi g rupa muslimana?"
"Tako nam Al laha, ne znamo, niti smo o tome obavjeteni," -
odgovorie o n i .
 N:1 naem putu do u spj e h a d r imo s r Kur'ana i S u nnda

"Oni su u EI-Hude'etu. Allaha m i , vidio sam ih svoj im oima i

doao vas obavjestiti o nj ima kako biste znali ta ete uraditi sa
nji ma," - ree ovjek.
"Da te Allah nagradi svaki m dobrom. Kol i ko i h ima?"
"Nema i h vie od deset,"
'
"Onda emo mi opremiti stoti nu ." - rekoe o n i .
T o j e zato to jedan o d ashaba vrijedi kao desetorica nji h . Zar
n i ste uli Allahove rijei :
"Ako vas bude dvadesetak izdrlj ivi h , pobijedie dvije stotine; a
ako vas bude stotina, pobijedie hiljadu onih koji ne vjeruju , zato
to su oni ljudi koji ne shvaaj u ."6
"Zar n iste vidjeli kako su oni do juer, a bilo i h je samo oko tristo,
porazili vojsku K u rejija i pobili njihove uglednike i predvodnike."
"Tako nam Allaha, neemo zaboraviti Ebu-lkrimu, vou
K u rejija. Neemo zaboraviti Ebu-1-Velida. Neemo zaboraviti
one koj i su bili uz nj i h .
O vi u bijeni n a Bed ru , koliko mi imamo d unosti prema vama!
B rao, ustanite, da se osvetimo za Bed r!" - govorili su oni.
U stalo j e stotinu ljudi iz plemena Beni Lu hajne i povika l i :
"Na neprijatelja! U EI-H ude'et, da se osvetimo za Bed r!"
K renu l i su, raspitajui se o toj desetorici:
"Jeste li vidjeli ikoga iz Jesriba? Jeste li vidjeli i koga da klanja?"
Kre n u l i su pratei tragove na pijesku sve dok n isu dospjeli do
nji h ovog logora. Puno su se obradovali.
Kada su i h Asim i njegovi d rugovi pri m ijeti l i , sklon ili su se na
jedno mjesto, te su ih ovi opko l i l i .
"Siite i predajte s e ! Obeajemo da n ikog o d vas neemo ubiti!"
- rekoe oni.

r. EI-Enfa l , 65 .
 r-r:
'-------
N a n a e m pu t u do u s 1>.i ch" drmo sc Kur' a n a i S u n n e t a u

Meutim, Asim je znao da se n evjern i ku ne moe vjerovati i da

oni ne ispu njavaju svoja obeanja i prisege, kao i da nevjern i ka
nita ne spreava da pogazi dato. obeenje.
uo je Allahove rijei o nevjernicima i muricima:
"Ni rodbinstvo, ni sporaz u m , kada je vjerni k u pitanju , ne
potuju , "7 zatim ;
8
" . . . za nj i h , doista, n e postoje zakletve."
Tako su doli Allahovom Poslaniku, sallallahu alej h i ve sellem, i
rekli mu:
"Poalji s nama ljude koji e n as pouavati Kur'anu i s u nnetu !
Poslao je s nj ima sedamdeset ensarija, uaa K u r'ana, te su i h
oni napali i pobili ih p rije n e g o s u stigli d o odredita.
Asim je to dobro znao tako da n ije i mao povjerenja u nevjern i ka.
Nije dao da ga i ko p revari . Nije htio povjerovati onima koji nisu
vjeroval i u Allaha i Sudnj i dan. ta ih spreava od prevare i
gaenja obeanja?? ta i h to postie na ispunjenje datog
obeanja??
"O ljudi ," ree Asi m , "to se mene tie , j a se neu predati u ruke
nevjernika! O Allah u , obavijesti o ovome Svoga Vjerovjesnika!"
Nevjernici su se razbjes n i l i . Poe l i su muslimane gaati
strijelama. Pog i n u o je Asim , a sa nji m jo estorica.
Njega je Allah uzeo pod Svoju zatitu i poslao roj pela koje su
titile i uvale njegovo m rtvo tijelo. Asim je ranije ubio jednog od
uglednika plemena K u rej, pa su o n i bili poslali jednog ovjeka
da im donese neto to bi i h moglo uvjeriti da je on mrtav.
Meutim, Allah nije dozvolio da ga oni dotaknu, jer je on bio u
Njegovoj zatiti. N ije dopustio da on dospije u nevjernike ruke.

7 El- Tcwha, l O .
K El- Tcwha, 1 2 .
------
Na n ae m p u l u do u s pjeh a d r i m o sc K u r ' a n a i S n n n da
rr;

U g ledali su pele kako ga tite, pa su osjeti li bojazan od toga.

Nisu m u mogli prii. Vrati li su se ne mogavi donijeti bilo ta od
njega.
N a kon to su Asimovi drugovi vidjeli da je on ubijen, uvidjeli su
da ako bi i oni svi pog i n u l i , ne bi i mao ko Al lahovom Poslan iku,
sal lallahu alej h i ve sellem , da prenese i nformacije o
nevj e rnicima. Ko e onda obavijestiti Allahovog Poslani ka,
sallallahu alej h i ve sellem, o nji ma?
Allahov Poslani k , sallallahu alej h i ve sellem, poslao i h je da
pri kupe informacije o nevjernicima. Asim j e i mao svoje miljenje
o tome da li treba da se predaj u ili ne, a njegovi drugovi svoje.
Meutim , svi e, ako Bog da, i mati nagrad u kod Allaha, jer je
Allah svi ma obeao nagrad u .
Troj ica preostalih odluili su d a s e predaj u . T o su H ubejb, Zejd
b. ed-Disenne i jo jedan .
Kada su nevjernici bili u mogunost zarobiti tu troj icu obustavili
su borbu i zavezali i h .
Jedan o d onih koji su s e predali ree:
"Ovo su prvi z naci prevare! Allaha m i , j a vam se neu pridruiti .
Meni su ovi dovoljan primjer," - ree to pokazujui na one koji su
pog i n u l i .
O h rabrival i su ga i trudi l i s e d a im s e pridru i , ali on je to odbio,
te su ga nevjernici u b i l i .
Poveli su Hubejba i Zejda b . Ed-Dise n n u i prodali i h kao robove
u Mekki.
Hubejb j e za vrijeme Bitke na Bedru ubio Harisa b. Amira. Kad
su Harisovi sinovi uli da j e Hubej b , ubica njihovog oca,
zarobljenik u plemenu Benu Luhaj n e , otili su i kupili ga od njih
kako bi mu se osvetili za smrt nj ihovog oca i u b i l i ga.
 r- r :!
- ,-
...10
a na e m putu do U S J>jcha drm o se K u r ' ana i Sunncta
------------------------------------------
JJ
---

Hubejb je ostao zarobljen u plemenu Benu Haris. Znao je da e

biti pogubljen , ali nije znao kada. Htio je s rediti se i dotjerati za
susret sa svoji m Gospodarom. Uzeo je britvu .
Neko dijete, koje je pripadalo jednoj od ena iz plemena Benu
Haris, prolazila je, a njegova mati u tom trenutku n ije obraala
panju na njega. Dijete je dolo H u bejbu. Djeca ne razli kuju
neprijatelja od p rijatelja.
Hubejb ve odavno nije vidio svoj u djecu. Bio je i nae blagog
srca i milostiv. Vjerni k je uvijek dobar, plemen it, samilostan
prema slabima i djeci, a n ije osoran i grub.
Poslanik, ral lallahu alej h i ve sellem, bio je blag, volio malu djecu
i ljubio i h .
Hubejb s e obradovao djeaku i posadio g a u krilo, a britva m u j e
bila u ruci. Djetetova majka s e osvrnula i u g ledala svoje d ijete
kako sjedi H u bejbu u kri l u , pa se uplaila za njega.
O stranog prizora! Dijete u krilu neprijatelja kojeg e u skoro
pogubiti , a britva mu u ruc i ! To je dobra prilika neprijatelj u da
ubije dijete kako bi se osvetio za svoju smrt !
Sirotica. Ona n ije znala kakav j e vjernik. N ije znala kako o n
ispunjava date obaveze, kako je plemenit, kako j e ovjean. N ije
znala da vjerni kova plemenitost i njegova vjera brane da se
ubijaj u djeca, starci i ene za vrijeme bitke, pa kako tek onda u
kuama? !
Hubejb j e primijetio eni n stra h , p a ree:
"Zar se boji da u ga u biti? N eu to u raditi!"
Hubejb je bio zarobljenik u plemenu Benu Haris, zarobljenik kod
svojih neprijatelja. Nedavno im je ubio oca, a oni e uskoro ubiti
njega.
36
------ '
N a n a m putu do us pjeha d r i m o s l Ku r ' a na i Su n n e t 01
r,t; !
Hubejb nije nalazio hrane, osim to bi mu davalo pleme Benu
Haris, da ne u m re od gladi . Kako e ga u biti ako umre od gladi?
Kako e m u se osvetiti?
Meutim, Hubejb je bio gost svog Gospodara. Zar nije napustio
svoju kuu , porod icu, jelo i pie na Allahvom putu? Zato ga je
Allah h ranio i pojio, a Allah je, zaista, hvale dostojan i sve zna.
Hubejb je iz materijalnog preao u d uhovni svijet. elio je susret
sa svoj i m Gospodarom. ekao je da svakog asa pogine na
Allahovom putu . N ije se vie nadao da e ostati iv.
Allah m u je kao poklon slao dennetske jelo i pie. Njegov sluaj
bio j e poput sluaja Merjeme bint l m ran za koj u Allah kae:
"Kad god bi joj Zekerijja u h ram uao , kod nje bi hrane naao.
"Odakle ti ovo, o Merjema?"- on bi pitao, a ona bi odgovarala:
"Od Al laha, Allah onoga koga On hoe opskrbljuje bez muke."9
Hubejbu su dolazili razn i plodovi i voe koji nisu sazrijeval i u to
godinje doba. Niko n ije znao odakle mu dolazi to voe i plodovi ,
a on je zarobljen i eljeznim lancima okova n .
Hari sova kerka je rekla:
"Allaha mi, nisam vidjela zarobljenika boljeg od Hubejba. Tako
mi Allaha, jednog dana sam ga vidjela kako jede g rozd groa
kojeg n igdje u Mekki n ije bilo, a bio je okovan eljeznim
lancima."
Ona bi govori la:
"To je Allahova nafaka koj u je On dao Hubej b u ."
Meutim, sve to to je pleme Benu Haris vidjelo od Hubejbove
plemenitosti i njegovog mjesta kod Allaha, nije ih sprijeilo da ga
ubij u .

9 /\ l i ' l m ra n , 37.
 r-r:l Na n a l' lll p u t u do u s pj e ha d r :i: m o se K u r ' a n a i S u n n e t a
- -------
J7

Neprijateleljstvo ovjeka ini s l ijepim i g l u h i m, kao to i

nevjerovanje ovjeka ini slijepim i g l u h i m . Pleme Benu Haris
izvelo je H u bej ba van g ranica mekkanskog harema, gdje je
zabranjeno ubiti bilo koje ivo bie , kako bi ga tamo u b i l i .
Uostalom, koga da s e boje van granica Mekke, m i s l i l i su o n i . Ko
e ih tu vidjeti ?
Zar ima razlike u injenu nasilja van i u granicama mekkanskog
harema? !
Meuti m , nevjerovanje u Allaha ovjeka ini slijepim i g l u h i m ,
kao to i ejtan ovjeka ini slijepim i gluhim.
Kada je H u bejb bio posve siguran da e ga ubiti , rekao je:
"Pustite me da klanjam dva rek'ata!"
To su mu dopusti l i , te je klanjao.
Kada je zavrio sa namazom , ree:
"Htio sam odulj iti , d ue stajati pred svojim Gospodarom , ali sam
se bojao da ete re i : " H u bejb eli odgoditi smrt , pa due klanja!
Hubejb se boji smrt i ! "
Evo, ja stojim pred vama, p a rad i te o d mene ta hoete ."
Potom ree :
"Allahu , smanj i nj ihov broj , sve i h uniti i ne ostavi od nj i h
nikoga!"
Zatim je izrecitovao sljedee stihove:
"Sve dok kao musli man u m i rem,
kako na Allahovom putu padam , ne brinem se ."
Podigli su H u bejba na d rveni k ri za razapi njanje, a onda su ga
poeli bosti svoji m kopljima, uivajui u tome. Kako je divan
Hubejb, a kako li su runi oni koji su se naslaivali njegov i m
bolovima i m u kama!
Zar da se naslauju bolovima i mukama ovjeka koji je svoj ivot
rtvovao Allaha rad i , kojeg n ije bri n u lo kako e pogi nuti ? !
 lj
N a n a em pu lu do u s pj e ha d r im o sc K u r ' a n a i S u n n c l a
,
rr. ,.
------

Zar da se naslauju bolovima i m u kama ovjeka koji nije varao,

n iti izdao, koji nije lagao, koj i n ije z u l u m inio, niti ih je ijednom
zamolio da ga puste?!
Zar da se naslauj u bolovima i m u kama ovjeka koji je imao
povjerenja u nji h , pa su ga prevaril i ? !
Nakon to su g a podigli na drven i kri za razapinjanje i poeli
bosti vrhovi ma svoj ih kopalja, htjeli su provjeriti njegovu ljubav
p rema Allahovom Poslan i k u , sallallah u alej h i ve sel lem .
Bio je n a d rvenom kriu , a koplja su ga probadala, paraj ui
njegovu kou i kidajui njegovo meso.
U takvom stanju prijatelj zaboravlja p rijatelja, ovjek zaboravlja
svoga brata i majku, svoj u enu i djecu.
Dovikivali su H u bejbu i pitali ga:
"Tako ti Allaha, H ubej b u , da l i bi volio da j e M u hammed na
tvome mjestu?"
H ubejb je tada koliko ga g rlo nosi povikao:
"Tako m i Allaha, ne bih elio da ga trn u bode, a da sam ja
bezbijedan kod svoje kue sa svojom porodicom ! ! !"
Zaprepastilo i h je to to su u l i . Savjest i h je poela gristi, ali su
to prikri l i i navalili na H u bejba.
Neka ti se Allah smiluje, o H u bejbu. Ostavio si l ijep primjer za
one koji vole Allaha i Njegovog Poslanika i l ijepu uspomenu za
budue generacije.
 4o
__
__ a
n_
Na_
c "' l ' u t u do u s l' i c h a d d h n o s c K u r ' a n a i s u " ' H! : t
.
_ _____________ ___________________
_ t _ rt; !.. .

Rije ub,ijenog bila je uzrokom primanja

islama ubice

a llahov Poslanik, sallallahu alej h i ve sellem, poslao je

g ru p u ashaba na traenje nekih ljudi da ih pozivaj u u
islam. Bilo je to sedamdeset odabranih lj udi. Meu njima
bio j e i Haram b. Mulhan.
Njega je ubio jedan od nevjernika po i me n u Debbar b. Selma,
koji j e bio daleko od toga da primi islam. Meutim , islam je
primio vrlo rano. Ljudima je to bilo neobino, pa su ga pitali za
razlog tome, te j e on rekao:
"Moje p ri manje islama desilo se tako to sam se susreo sa
jednim muslimanom po imenu Haram b. M ulhan. Zabo sam mu
koplje u lea i g ledao kako vrh koplja izlazi kroz prsa, pa sam ga

uo da je rekao:
"Uspio sam , tako mi Gospodara Ka'be !"
Pitao sam se ta to znai? l li ja sanjam, ili ovaj lae?
ovjek prilikom smrti ne lae. ak ako bi i ponekad lagao,
p rilikom smrti ne lae . Arapi i nae nisu lagali ."
Debbar b. Selma s pravom se udio i bio u nedoumici . Pitao se:
"Ja sam proba ovjeka kopljem tako da je s jedne strane ulo, a
s druge izilo i on pada krkljaju i u krvi . Dok mu dua izlazi on
izgovara svoje posljednje rijei:
"Uspio sam, tako mi Gospodara Ka'be!"
Bio je siguran da e mu ena ostati udovica, a njegova djeca
siroad. Za jega vie nema d u njalukih slasti . Nema hrane, ni
 rr.:l
'
Na n a t m p u l u et o u s pj e ha d r m o s c K u r'a n a i S u n n c l a
-------

pia. Nema tmine, niti svjetlost i , nema mjeseine. Nema

razgovara i non i h sijela.
eka ga samo kabur. ta je onda taj uspjeh? !
"Pitao sam neke m uslimane o njegovim rijeima, p a su m i
odgovri l i :
"To j e davanje ivota n a Allahovom putu. On je vjerovao u
Allaha i Sudnj i dan . Znao je ta sve eka onoga ko pogine na
Allahovom putu od s ree, Allahovog zadovoljstva, dennetskih
uitaka koje kao da j e svoji m oima vidio. Zato je rekao:
"Uspio sam, tako mi Gospodara Ka'be !"
"Tako mi Allaha, uspio je," - rekao sam.
Tada je Debbar b . Selma spoznao da pored ovoga postoji i
budui svijet, da pored slasti i radosti na ovome svijetu postoje
vee radosti i uici koje ne p restaju , ivot koji ne zavrava.
Uzvieni Al lah kae:
"l niko ne zna kakve i h , kao nagrada za ono to su i n i l i ,
skrivene radosti ekaj u ,'1 1 0 zatim
"Ni kako ne smatraj mrtvima one koji su ubijeni na Allahovu putu
izginuli! Ne, oni su ivi i u obilju su kod svoga Gospodara ,
radosni zbog onoga to im j e Allah iz dobrote Svoje dao." 1 1
Tako s u jednostavne rijei , koje su izale iz srca jednog vjerni ka ,
bile uzrokom pri manja islama o d strane jednog nevjern i ka , koj i
nije vjerovao u A l laha, Njegovog Poslani ka i Sudnji dan. Bile su
uzrokom da prihvati vjeru onoga kojeg je u bio i da primi vjeru
protiv koje se borio.
Kol i ko je samo iskre n i h vjernikih rijei uinilo uda, porazilo
vojske i osvojilo m noga mjesta!

10 Es-Scdda, 1 7 .
1 1
Ali ' l mra n . 1 70- 1 7 1 .
 il
N a n a e m p u l u do u s p j du1 cl d. i m u sc K u r ' an a i S unnda

r: ,..
----------------------

Poru ka Allahovom Poslaniku, sallallahu

a lejhi ve sel lem

ada bi ti doao neki tvoj roak ili prijatelj i rekao:

"Ja se vraam kui i sreu se sa tvoj im ocem, pa
ima li ta da mu porui? I ma li kakvo pismo da mu
ponese m?"
Ti ne bi sumnjao da e se on sastati sa tvoj i m ocem. Moda e
ga tvoj otac pitati za neku radosn u vijest o tebi , tvome zdravlj u ,
p a e rei :
" Poselami mi oca i reci m u :
'Tvoj sin je dobro kako bi ti samo poelio."
Tako su muslimani vjeroval i da je smrt most do vjenog ivota i
da svak ko pree taj most od muslimana dolazi na ahiret (buduCi
svijet) . Tu se sastaje sa Allahovim Poslan i kom, sallallahu alej hi
ve sellem , i biva poaen da ga posjeti . Mora da se Allahov
Poslan i k , sallallahu alej h i ve sellem, raspituje za svoj ummet.
Moe se desiti da tvoj roak i l i prijatelj ne stigne do svoje
domovine zbog neeg to mu se isprijei u putu, i l i stigne u
domovin u , ali se ne sretne sa tvoj i m ocem . Meuti m , musl imani
nisu sumnjali da onaj ko u m re dolazi na budui svijet, i da se
onaj ko pogine na Allahovom putu susree sa Al lahovim
Poslaniko m , sallallahu alej h i ve sellem.
Musli manski boj ni redovi napredova l i su prema am u . Al lahov
Poslanik, sallallahu alej h i ve sellem, obavjestio ih je:
"Zaista ete osvojiti riznice Kisre i Kajsara!"
Allah i m j e obeao pomo:
' r: :

N a n a e m p u t u d o u s pj e h a d r m o s c K u r ' a n a i S u n n e t a 4J

"Oni e biti, doista, potpomognuti i vojska Naa e zacijelo

pobijediti ." 1 2
Bili s u sig u rn i u pomo i pobjedu, a tako je i bilo. Osvajali s u
grad z a gradom i nanosili poraz vojskama.
Neki ovjek j e pred Bitku na Jermuku doao Ebu-U bejdi ,
radijallahu anhu , koji j e bio vojskovoa, te m u rekao :
"Spremio sam se da poginem na Allahovom putu , pa treba li ta
poruiti Allahovom Poslaniku, sallallahu alej h i ve sellem?"
"Da! Poselami g a i reci:
"O Allahov Poslan ie , neka je selam tebi i tvojoj porodici. M i smo
nali da je istin a ono to nam j e na Gospodar obeao."

1 l :s-Saffat , 1 72 - 1 7 :\ .
------
N a n a e m 11 u t u d n u spj e h a d r i m o s K u r ' a n a i S unnda
--------------------------------------
r r ;!

G ubitak umjesto dobiti

e bu-Bekr es-Siddik, radijallahu anhu, uzi mao je platu iz

d ravne kase . Bio je halifa (vladar) prostrane d rave koja
je obuhvatala Arabijsko pol uostrvo i posredstvom vojnih
osvajanja duboko ulazila na prostore ama. Za ishranu je
uzi mao onoliko kol iko je bilo dovolj no da preive on i njegova
porodica.
P rije nego j e postao halifa bio je trgovac. Meutim, upravljanje
d ravom ga je sprijeilo da trguje, pa je bio primoran da iz
d ravne kase uzima onoliko koli ko mu je dovolj no da prehrani
sebe i svoj u porodicu . N ije i mao vremena da radi i zarauje. To
j e bilo radi ope dobrobiti za muslimane i u p ravljanje dravom.
Njegova ena n ije nalazila naina da spremi obilniju i
raznovrsniju h ranu kao to su to rad i l i o n i kojima je Allah dao
obi l n ij u nafaku poput bogatih porodica i ostalih stanovnika. Ebu
Bekrova porodica bila je u dobrom stanj u i blagodati dok se on,
glava porodice , bavio trgovinom.
Ebu-Bekr je imao malu djecu. Ona su ivjela od onoga to im je
bilo dovoljno samo da ostanu u ivot u . Nisu nalaz i l i ono to bi
zasitila nji hovu elj u za slatkiima i voem za razliku od njihovih
vranjaka iz d rugih medinskih porodica koj i ma je Allah dao
obilnij u nafaku . Nj i hovi oevi su i mali bae, d u ane, njive.
Mati koja je bila saalj iva to je primijetila. Jedne pri l i ke eljela je
napraviti djeci neto slatka kako bi se mogl i najest i . Bila je samo
obini ovjek. Zatraila je od svoga m ua da joj to dozvol i i da
jednom uzme vie novca iz d ravne kase . Meuti m , on joj je
odgovrio:
 r, t :

N a n a '-' 111 p n t n !ln u s pj e h a d r m n '" Kur'ana i Sunnda 45

"Dravna kasa, koja izdrava s i romahe, ne moe udovlj iti

eljama i dati mogunost za obilje u jelu i piu ."
"Ako bi ja od n ae plate nekoliko dana ostavljala na stranu viak
i utedila neto , bi li onda bilo zapreke da kupimo slatko?" -
upita ona.
"Nema problema. To se vraa tvojoj sposobnosti i trudu ," -
odgovori on.
Ebu-Bekrova ena nekoliko dana je ostavljala na stranu viak
kako bi kupila slatko, a onda j e tih nekoliko d i rhema dala svome
muu i rekla m u :
"Evo t i ovo nekol iko d i rhema. Z a t o nam moe kupiti slatko."
Meutim, Ebu-Bekru nije preostalo n ita drugo do da te d i rheme
vrati u dravnu kasu i kae onome ko je vodio brigu o njoj :
"Mi smo nali da n aa porodica moe da ivi i h rani se za manje
novca nego to joj se daj e iz d ravne kase , pa odbij od naeg
primanja za svaki dan kol iko je vrijednost ovi h d i rhema, jer su
oni bili iznad nae potrebe. N ij e d ravna kasa za to da halifa i
njegova porodica ive u obilju i raskoi te da na osnovu nje
imaj u raznovrsnu i bogatu h ranu.
Tako je bilo. Od plate je za svaki dan odbijeno onol i ko kol i ko je
iznosi la vrijednost t i h d i rhema. Tako j e ta sretna porodica, ija je
glava porodice upravljala veli kom d ravom kojoj su pristizali ratni
plijen i bogatstva iz raznih krajeva, u mjesto dobiti imala gu bitak.
Nije mogla utoliti elj u slatkom, ve se morala zadovolj iti s
platom manjom nego to su je svaki dan uzimali iz d ravne
kase. Ebu-Bekrova ena bila j e zadovolj na s tim to je uinio
njen mu i nije to smatrala g ubitkom. Istinu je rekao Uzvieni
Allah:
46 N a na em p u t u

------
do u s pj e h a d r i m o sc K u r ' a n a i S u n n d a
rr)!
estite ene su za estite mukarce, a estiti mukarci za
estite ene." 1 3

Ebu-Bekr j e time dao pri mjer kako se vladar treba ponaati ,

svakome onome k o bude p reuzeo vlast i u pravu nad
muslimanima. Vie je volio skromnost i duevno zadovoljstvo
nego raskona jela i pia. Vie je volio to nego da udovolji
onome emu je njegova dua teila. Davao j e prednost ahiret u
nad d u njalukom, a ono to je kod Allaha bolje j e i trajnije.
Neka j e Allah zadovoljan sa Ebu-Bekrom i svim ostalim
pravednim hal ifama.

u En - N u r, 26.
' rr :

N a n a " "' p u t u d u u s pjeha drmo Sl' K u r' a n a i S u n n e t a 47

Omerovo, rad ijallahu anhu, putovanje u

Kud s

astavljena su osvajanja u podruju ama za vrijeme

hilafeta Omera b. Hattaba, radijallahu a n h u , tako da je
musli manska vojska stigla do Kudsa u kome se nalazio
Sulejmanov, alej h i s-selam, mesdid.
Krani koj i su u p ravljali njime zatrai l i su da i m halifa doe
lino i svojom rukom potpie dokument o primopredaji Kudsa,
kako bi mu oni p redali klj ueve g rada. To nije bila i suvie
jednostavna stvar. Kuds nije poput ostalih g radova, ve se on
odlikuje nad njima. Njega je sagradio poslanik Sulejman, alej his
selam. U mesdidu koji je sagradio klanjali su i drugi poslan ici
koji su doli nakon njega. Ako se ve mora predati , a mora,
onda e se halifi l ino predat i .
Ebu-U bejde, radijallahu a n h u , vojskovoa muslimanske vojske ,
pisao j e o tome hal ifi i rekao d a je osvajanje Kudsa obustavljeno
dok on ne doe.
Omer, radijallahu anhu , posavjetovao se o tome sa ashabima.
To je uvijek inio kada se radilo o vanim stvarima. Neki ahabi
su mu savjetovali da ostane kako bi postupio suprotno eljama
 il
48 N a n a e m p u t u d o II S J>j c h a d r i m o S l' Kur'ana i Sunncta
rr,:
--------------------------------------------

krana. Meutim , Alija, radijallahu a n h u , savjetovao mu je da

se u puti u Kuds, jer je to ast i ponos, a ujedno e olakati
muslimanskim borcima (osvajanje g rada bez prol ijevanja krvi) .
Omer, radijallahu anhu, primio j e taj savjet i spremio se za
putovanje . Ostavio je Alij u , radijallahu anhu , da ga mijenja u
Medini dok je on odsutan . Zaputio se p rema amu.
Sada emo vidjeti kako je voa pravovjern i h , Omer b. ei-Hattab,
rad ijallahu a n h u , putovao. Bojali su ga se i bizantijski i perzijski
car. Njegovo ime punila je srca neprijatelja strahom.
Smatralo se da vladar nema punu vlast ako bi na poziv iao u
neki g rad pod svojom upravom, a pogotovo u daleke krajeve
kojima su drugi due vremena vladali.
Oi su eljno isekivale da vide veli kog vladara i osvajaa, da
vide njegovu povorku i znakove njegove vel iine.
Podaci o tom putovanju i dan-danas zauzi maju veliko mjesto u
historij i . Ljudi o tome govore. Njihova srca to puni veliinom i
dostajnstvo m .
Meutim , stvari su se deavale suprotno mnogim historijskiM
mjerilima i iskustvi ma.
Evo ta se desilo . . .
Omer, radijallahu anhu, stigao je u am na devi koja je bila boje
pepela. elo mu je bilo izloeno su ncu . Noge su mu visile sa
strana jahal ice. Zaveljaj mu je bio sluio kao torba kada bi se
popeo na devu, a jast u k kada bi legao spavat i . Na sebi je imao
samo koulju od grube tkanine koja je izblijedjela i sa strane se
pocijepala. N ije imao d ruge kou lje osim te.
Rekao je: "Zovnite mi poglavara," pa su ga zov n u l i , te m u ree:
"Operite mi ovu moju koulju i zaijte je! Posudite mi jednu
kou lj u ili odijelo."
Donijeli su m u koulj u od pamu ka , pa je upitao:
- rr:l

N a n a e m p u t u d o U S !l.i c h a d r rn n s c K u r ' a n a i S u n n c t u 49

" ta je ovo?"
"Pamuk," - odgovorie oni.
" ta je to pamu k?" - u pita o n , pa mu objasnie.
Skinuo je svoju koulj u . Kada je oprana i zakrpljena, skinuo je
koulju koju je posudio i obukao svoj u .
Kranski poglavar m u ree:
"Ti si vladar A rapa, a ova zemlja nije pogodna za putovanje
devom, pa kada bi obukao neto d rugo i uzjahao dobrog konja
to bi ostavilo vei utisak na Bizantijce."
"Mi smo ljudi koje je Allah ojaao islamom, pa ne traimo
umjesto Allaha nekoga d rugog," - odgovori on.
Tako je bilo sa naim p rvakom Omerom, radijallahu a n h u ,
vladarom pravovjern i h , halifom, o n i m ije ime nije dalo da s
mirom spavaju veliki vladari , onim ij i se glas o osvajanjima i
pobjedama razlij egao zemljom poput odjeka.
Tako je on putovao iz Medine u Kuds, prolazei k roz mnoge
gradove dok su oi eljno ezn u l e da ga vide.
Istinu je rekao Uzvieni Allaha:
"A snaga je u Allaha i u Poslani ka Njegova u vjerni ka , ali
licemjeri nee da znaj u . " 14

l-l E I - M u n a f'i k u n , R .
 l'
so
__
N a n : c ' " " " t u c l u u s J I J c h : d r " ' o s e K u r ' a '' a i s ' ' " " e l a
.i rr l. .

__

______ _____________ _ _________________

P rocijeni stvari kol i ko one, zaista,

vrijede i daj za nj ih onoliko koliku imaj u
vrijednost

vak cijeni dobro djelo i divi mu se. Zahvalan je onome

S ko ga in i . Zadivljen je dareljivou , doprinosom

d rutvu , pomaganjem nevoljn i k u , h ranjenjem gladnog,
davanjem utjehe onome koga je kakva nevolja snala. Zbog
toga se kae onome ko ui n i dobro djelo:
"Dobro s i u radio, da te Al lah nagradi!"- Dezakellahu hajren !
Meutim, djela su onakva kakvi su lj udi i nji hove ambicije. Ona
su u g ranicama njihove ljubavi prema i njenju dobra. U skladu
su sa nji hovim cjenjenjem pravi h vrijednosti i bogate nagrade za
nji h , nji hovim nepridavanjem veeg znaaja imetku i dijeljenjem
na Allahovom putu. I stin u j e rekao pjesnik:
"Onoliko kol i ko plemen itosti ima,
i onoga to plemenitost slijeduje ima."
u l i ste za H asana b. Alija, sina kerke Al lahovog Poslanika,
Fatime, i vladara pravovjern i h , Alije b. Ebi-Taliba, radijallahu
a n h u . On je najvie liio Poslani k u , sallallahu alej h i ve sellem,
po svom izgledu i ponaanj u . Za njega je A llahov Poslanik,
sal lallahu alej h i ve sellem, rekao:
"Ovaj moj potomak je prvak ( uglednik)."
Ovo j e pria o njemu koja upuuje n a njegov veliki polet i
cjenjenje dobrih djela onako kako to ona zasluuju i nagrade za
nji h .
 rr:
- -------
Na n a l' m put u ci n u s J>je h a dr mo sc K u r ' a n a i Sun neta 51

Hasan , radijallahu anhu, p rolazio je pored medinskih baa, pa

je ugledao jednog crnca, koji j e u ruci i mao koru hljeba, a d rao
je i psa. Otkinuo bi j edan zalogaj za sebe, a drugi bi davao psu .
Tako je radio sve dok on nije pojeo jednu polovic u , a pas d ru g u .
B i o je t o neobian prizor. Stvar koja se rijetko via. M nogi ljudi
se izdvajaj u u kraj da jedu kako ne bi drugima dali! Moda je tom
crncu taj komad hljeba bio obrok toga dana, ali on j e i pak
polovicu dao psu , dok j e i sam bio puno gladan .
Moda pas nije dobivao dovoljno h rane od njegovog vlasni ka.
Moda nije mogao nai dovoljno hrane u bai kako bi utoli glad,
ili mu pak n ije ostajalo dovolj no hrane iza sofre njegovog
vlasnika.
To je bio neobian p rizor koji j e privukao Hasanovu panj u . On
je zastao i upitao crnog roba:
" ta te natjeralo da polovi h ranu sa psom? Mogao si ga
zavarati . "
Crnca n i ko nije n adgledao, a pas se nije mogao poal iti na
njega. Uostal o m , crnac nije bio odgovoran za njega.
"Moje oi su se stidjele njegovih da ga prevarim," - odgovori o n .
Taj prizor i odgovor ostavili su traga na Hasanu. Ostavila j e trag
na njemu ljudskost koju je i on uveliko posjedovao i plemen iti
ahlak i odgoj , koji je n aslijedio od svog djeda za kojeg je Allah
rekao:
" . . . ti s i , zaista, najljepe udi." 1 5
"Ko s i ti?" - upita g a Hasan.
"Sluga Ebana b. Osmana. " - odgovori on.
"A baa?" - ponovo upita H asan .
"Ebanova," - odgovori o n .

"
E I - K a lcm, 4 .
51 Na naem p u t u d o u s pj e h a dri i rn u sc K u r ' a n a i S u n n c t a J:)t.
r
" P rekli njem te da se ne m ie sa ovog mjesta dok se ne vratim,"
- ree m u Hasan.
Zatim j e otiao i kupio slugu i bau . Moemo samo zamisliti
koliko je novca izdvojio za slugu i bau i kol iko ga je kotala
kupovi na te skupe robe.
Doao je slugi i rekao:
"Ku pio sam te."
Sluga ustade i ree:
"Pokoravam se Alla h u , Poslaniku i teb i , moj gospodaru ."
"Kupio sam bau . Ti si u ime Allaha slobodan , a bau ti ja
poklanjam," - ree mu Hasan .
Ne moete ni zamisliti kolika je bila radost sluge. Za nekoliko
trenutuka je postao slobodan i vlasnik velike i skupe bae .
54 Na n a e m p u t u do u s pj eha d r i m o sc K u r ' a na i S n n n l: l a
------ -
r r :!

Skromnost navjeeg dravn i ka svoga

vremena

mer b. Abdul-Aziz, emevijski hal ifa, bio je najve i vladar

O meu lj udima svoga vremena. Vladao je Samom ,

Egiptom, I rakom, A rabijskim
sjeverozapadnom Afrikom , I ranom i Horosanom . Islamska
poluostrvom,

d rava se p roirila do g ranica I ndije.

Kada je izabran za halifu ostavio je sav svoj i metak i nekretnine i
stavio ga na raspolaganje d ravnoj kasi . ak je i en in nakit dao
u d ravnu kas u . U svojoj skromnost i , zuhdu i strogom nainu
ivota dostigao je stepen koji nisu mogli postii d rugi zahidi (ljudi
koji su skromno ivjeli), a pogotovo vladari i emiri .
Znao j e ponekad kasniti n a dumu-namaz ekaj ui da m u se
osui odjea. I mao je d nevni pri hod od samo dva di roema.
Izbjegavao je g rijati vodu na javnoj pei . Gasio bi svijeu koja
p ripada d ravi kada bi ga neko upitao:
"Kako si, vladaru p ravovjern i h ? Kako j e tvoja porodica?"
Tada bi gasio tu svijeu i traio svijeu koja j e bila njegovo
vlastito vlasnitvo, i l i bi prijatelju odgovarao u nonoj t m i n i .
J e d n e pri li ke uao je u k u u da v i d i kako je njegova porodica i
da i m selam nazove. Meut i m , ugledao je da svaka kerka kada
bi se srela sa nji m stavljala bi ruku na usta i tako govorila.
U pitao je jednu od nj ih za razlog takvog ponaanja. Ona se
izvinila i rekla da u kui nije nala n ita d rugo da jede osim lee i
c rvenog l uka, pa se bojala da ne osjeti njegov m i ris.
Onda je on zaplakao i rekao:
.. r:!

N a n a t m p u t u d o u s pj eha d t :i. m o s c K u r ' a n a i S u n nd a 55

"Keri moje, ta bi vam koristilo da ste obilato veerale , a va

otac zbog toga bude baen u Vatru ? ! "
Onda su o n e u utjele i b i l e zadovoljne t i m skromn i m ivotom,
iako je njihov otac bio najvei vladar meu lj udima u svom
vremenu ! ! Njegovi sl ube n ici i podanici uivali su u blagodatima
ukusne h rane, skupocjenoj i lijepoj odjei i ugodnom ivot u .
Njegova bogobojaznost i skromnost nije b i l a vezana samo z a
njega, ve je t o bila politika koja s e open ito provodila. On je o d
podanika i slubenika traio da b u d u bogobojaz n i , krti prema
sebi, a dareljivi prema drugima. Dirhem je vidio kao k rv koja ne
smije kolati osim venama. Smatrao je da se n ijedan d i rhem ne bi
trebao uzalud troiti u neke stvari bez koji h se moglo ivjeti .
Tako, kada je jedan od njegovih slubenika zatraio da m u
poalje papira kako bi na njemu mogao pisati stvari vezane z a
upravljanj e , on m u je odgovorio:
"Kada ti doe ovo pismo, onda naotri olovku , sitnije pii, i
mnoge potrebne stvari napii na jednu stranicu . M uslimani
nemaju koristi od bespotrebnog govora koj i troi nj ihovu d ravn u
kasu. Es-selamu alejkum."
Jedan od d ravnih sl ubenika poalio mu se da je d ravn u kasu
snaao manjak i g u bitak z bog ukidanja dizje onima koji prime
islam, jer po islamu muslimani ne daj u dizj u , pa mu je rekao:
"Allah , delle e'n u h u , poslao je M uhammeda, sallallahu alej h i
v e sellem , da poziva ljude u islam, a nije g a posala da sakuplja
njihove i metke ."
56 N a n a e m p u t u do u s pj e h a d r i m u s c K u r ' a n a i S u n n c t a
------
rr.;

Nema potrebe za spomi njanj em moga

i mena

O
n i koj i su ui li o d Poslani ka, sallallahu a l ej h i v e sellem, i
stasali u okrilju islamskog uenja napravil i su mnoga
nevjerovatna djela svojom iskrenou i izbjegavanjem
samoisticanja, kao i izbjegavanjem toga da se prouj u i budu
hvaljeni. To je jo uvijek p redmet uenja istraivaa i
generacija onih koji su doli nakon nji h .
Ovo je jedna od mnogobroj n i h pria o tim lj udima.
Kada su muslimani dol i do Medaina, koji je bio prijestonica
sasanidske kraljevine (stari I ran) , osvoji l i su g rad i zaplijenili
najvea bogatstva tog vremena. Sami Arapi , u to doba, bili su
obini nomadi i stanovali su u atorima od kostrijeti .
Nakon to su osvoj i l i g rad i dospjeli do ogromnog plijena neki
ovjek je priao vojskovoi muslimanske vojske i predao mu
plijen koji je zaplijenio.
Oko zapovjednika je tada bilo nekol iko lju d i , pa su se zaudili
onome to taj siromani beduin nosio od bogatstva, te su rekli :
"Ovo n i kad nismo vidjel i . Ne moe s e n i priblino s a t i m porediti
ono to mi imamo."
Zatim ga u pitae:
"Jesi li ita od toga uzeo?"
"Tako mi Allaha, da n ije Allaha ne bih vam ga donio!" - odgovori
on.
O n d a su vidjeli kakav je t o ovjek, pa su ga u pital i :
"Ko s i ti?"
_ rr:!
------
N a n a e m p u t u d n U S J>j c h a d r m o sc K u r ' a n a i S u n n c l a 57

"Ne, tako m i Allaha, neu vam rei pa da me vi i l i neko d rugi

hvalite. Ja sam zahvalan Allahu i nadam se Njegovoj nagrad i . "
Poslali su jednog ovjeka da ga prati i on g a je sl ijedio. Raspitao
se za njega i doznao da se radi o Amiru b. Abdu-Kaj s u .
Istinu je rekao Uzvieni Allah:
"Iznosili vi to u j avnost i l i to u sebi kri l i , pa Allah sve zna." 1 6

1 r' E I - A h z a h , 54.
 ll
51 N a n a e m p u t u du u s pj e h a d r i m o s c K u r ' a n a i S u n n d a rt(
-.

J u na k i borac, milostiv i plemenit

ultan Salahuddin ei-Ejjubi bio je jedno od uda islama,

S jedan od Allahovi h jasni h ajeta (znakova). Odbio je

kriarske napade i povratio Kuds, Palestinu i am iz
ru ku kriara koji su se boril i protiv islama. Spasio je Arabijsko
poluostrvo i sveta mjesta od opasnosti pada tih mjesta u ruke
neprijatelja islama.
Nakon Bitke na H itti n u , 1 7. rebi'ul-evvela 583. godine nastupio je
momenat koj i je su ltan dugo i ekivao , za koj i m j e dugo godina
eznuo i nadao se, a to je osvajanje Kudsa.
Kadi b. eddad kae:
"Kod njega je, Allah mu se smilovao , pitanje Kudsa bilo vee
nego to su to brda mogla podnijeti ."
Su ltan je uao u Kuds 27. redeba 583. godine. Nakon 90
godina ta prva kibla gdje je M u hammed, sallallahu alej h i ve
sellem , predovodio namaz svim poslanicima u noi lejletu-1-
isra'a j e vraena u okrilje islama i zatitu muslimana.

I bn eddad na d rugom mjestu kae:

"Sultan je bio vrlo h u man , dareljive ruke, stidan , nasmijana lica
p rema gostima koji bi mu doli . Plemen ito bi se ponio prema
onome ko mu doe, pa makar se radilo i o nevjerniku .
Vidio sam ga kako je kod njega uao Sajda iz N azareta. Sultan
mu je iskazao potovanje i ugostio ga, s nji m jeo, a ujedno mu je
ponudio da primi islam, spomenuo m u neke njegove dobre
strane i poticao ga da to u radi ."
Sultan je bio plemenit, blaga s rca i saosjeajan sa onima koj i ma
je nepravda uinjena.
 rt: N a u a " m p u l u d o u s pj c h ll d r m o s c K u r ' a n a i S u n n c l a
-------
59

Na to upuuje ono to kazuje Ibn eddad u svojoj knjizi kada

kae:
"Jednom sam jahao bivajui m u na usluzi pri l i kom susreta sa
Evropljanima ( k riarima). Prili su nam neki straari , vodei
jednu enu m nogo uplaen u , koja je puno plakala i neprekidno
se udarala po grudima. Straar ree:
"Dola je od k riara i traila da izie pred tebe, te smo je m i
doveli."
Onda je on naredio da se dovede prevodilac koji j u je pitao ta
joj se desilo, pa je rekla:
"Musli manski lopovi su j uer uli u moj ator i ukrali mi erk u .
Provela sam n o traei pomo sve do ujutro, p a mi je jedan rob
rekao:
"Sultan je vrlo m i lostiv. Mi emo te odvesti do njega kako bi od
njega traila svoj u erk u , " pa su me doveli tebi.
Ne znam od koga u je d rugo traiti , ako ne od tebe."
Osjetio je saosjeanje prema njoj , te su mu oi zasuzile. Potom
je naredio voj nicima da odu u arij u i raspitaju se za djevojicu
ko ju je kupio, da je otkupe i dovedu .
Za njen sluaj j e saznao rano ujutro. N ije prolo puno vremena
kad stie konjanik, a djevojica m u na leima. Samo to j u je
njena majka ugledala pala je na zemlj u , posipaj ui svoje lice
prainom, dok su lj udi plakali zbog toga to ju je snalo. Podigla
je pogled prema nebu i neto govori la to nismo raz u mj e l i .
Predali su joj njenu kerku i vratili je u nji hov logor."
Umro je nakon sabah namaza u srijedu 27. safera 589 . godine
po H idri.
Ibn eddad kae :
"Sultan iza sebe nije ostavio u svojoj riznici zlata i srebra, osim
47 d i rhema i jedan g ram zlata.
 l

60 Na na.:m p u t u d n u spj e h a d r i m o s c K u r ' a n a i S u n n cta

. r r;!
-

N ije ostavio iza sebe i manje, kuu , nekretnine, bostane, sela,

njive, niti bilo koje d ruge vrste i metka."
"Nismo m u mogli opremiti denazu za sve to je posjedovao, a
da se n ismo zaduili.
Sve to mu je bilo potrebno od odjee za kefine donio je Kadi
Fadl i halalio zbog toga to ga je poznavao."
61
------
N a n a e m p u t u d o u s pj e h a d r i m o sc K u r ' a n a i S u u u \' t a
. rr:!

Odgovor koj i je bio uzrokom primanja

islama stotina 1iljada lj u d i

oda ste ul i , i l i ete uskoro itati u knjigama koje govore

o histo riji , vijesti o napadu Tatara na islamsku d ravu u
V I I stoljeu po Hidri koj i je izazvao veliki mete i zbrku i
potresao itavu islamsku d rav u .
Svaka d rava koju su napali nestala je i u nitena. U islamskom
svijet u , pored mnotva d ravica i vladara, nije bilo onoga ko se
mogao suprotstaviti toj vel ikoj nevolji . Ljude je obuzeo oaj
izgubili su svaku nad u , tako da j e n astala i poslovica:
"Ako ti neko kae da su Tatari poraen i , nemoj m u vjerovati."
Dovoljne su rijei jednog evropskog h istoriara da se odslika ta
ivoti njska horda Tatara koja je ruila sve to joj se nae na
putu , a koji o vojskovoi te horde, Dingis-H a n u , kae:
"On j e na svome putu zbrisao iz postojanja svaki g rad na koj i bi
naiao, osim vodenog toka rijeka.
Puste predjele napunio je preplaenim izbjeglicama koji su bili
na ivici smrt i .
Nakon njegovog prolaska, n ikad ni u jednom kraj u , koj i j e bi
nastanj e n , n i ko nije ostajao iv, jedino psi , vukovi , sokoli i
make."
Sve je bilo mogue u oima lj udi, osim da e Tatari primiti islam,
da e prihvatiti vjeru poraenih od koj i h , u nji hovi m oima, nije
bilo naroda niti ljudi manje vrijedn i h .
 rr: N a n :t N l' ll l p u t u d n U S (lj c h a d tmn S l' K u r ' a n a i S u n n c t a
- ------
6J

Meutim , desilo se ono to se smatralo nemogui m . To se

desi lo Allahovom voljom, a zatim iskrenih muslimana i islamskih
uenjaka koj i su pozivali u islam.
Ovo je jedno kazivanje o tome.
Togluk Timu r kan bio je sin cara Kagara. Bio je princ koj i jo
nije dospio na oev prijesto.
Imao je svoju zemlj u za lovite u koj u n iko osim njega, njegove
pratnje, sluga i dvorske svite n ij e ulazio.
Vladari su tada bili vrlo lju bomorni na ono to su uzimali kao
zemljite za lov. uvala je to sa svih strana njihova lj ubomora
prema asti i ugled u . Pristup tom lovitu bio je zabranjen za sve
osim princa i grupe lovaca koji se s nji m d rue . Za t i m mjestom
drugi nisu ez n u l i , n iti u njega u lazi l i .
Meuti m, Allah j e ve odredio o n o to e promijen iti sudbi n u
vladarske porodice i njenih podanika u Turkistanu, i uiniti d a
ostave t u zemlju posebno namijenjenu z a lov i ljubomoru pre ma
njemu za mjesto vjene sree, zatite islama i muslimana i
osnivanja velikih i prostra n i h vladavina koje e se pridravati
islama i uzdizati njegovu zastavu .
Ovo je pria o jednom islamskom alimu (uenjaku) pomou
kojeg su divlji Tatari p reli na islam .
Krenuo je ejh Demaluddin iz g rada koji se zvao Buhara, a sa
njim je bila grupa trgovaca.
Nisu znali za tu zemlju koja j e bila namijenjena za princa i
njegovu dvorsku svitu da love u njoj , pa su, ne znaj ui , uli u nju .
Kraljev uvar j e t o ugledao i naredio zapovjedniku vojske d a i h
svee i dovede i h p red princa. Tatari s u i nae n a Perzijance
gledali s prezirom ( nepotovanjem).
Nakon to su i h doveli, uslijedio je razgovor izmeu princa i
ejha Demaluddina:
64

------
N a n a e m ll U i u d o u s pj e h a d r i m o se K u r ' a n a i S u n n d a
rr:!

"Kako ste se usudili ui na to zemlj i te?!" - upita princ ljutito.

"Mi smo stranci. Uli smo na nju ne z naj ui da ulazimo u u
p rivatnu zemlju ." - odgovori ej h .
"Kojem narodu pripadate?" - ponovo upita princ.
"Mi smo Perzijanci," -odgovori ej h .
"Pas je skuplj i o d bilo kojeg Perzijanca," - ree princ.
Tada je Allah nadahnuo ejha da da odgovor koji je porazio
osvajae , pobjednike uinio pokorenim, p ri n evo s rce otvorio za
islam.
"Da. Bili smo gori od pasa i jeftinij i od nj i h , dok nismo prihvatili
vjeru istine."
P rinc j e pao u nedoumice zbog tog odgovora.
Poto je princ ve bio krenuo u lov, n aredio je Perzijancu da mu
doe kad se vrati iz lova. Tako j e i bilo.
Kada j e ostao nasamo sa nji m pitao g a je ta to znai i kakva je
to vjera. Tada mu je ejh sa zanosom objasnio osnove islama.
Prinevo s rce se smekalo.
Pri kazao i m je nevjerovanje u Allaha u njegovoj p ravoj slici tako
da ga je ona potpuno uvjerila u to da je u zabludi i predstavila
mu neispravnost njegovog vje rovanja.
Meutim , on mu ree:
"Ako bih sad primio islam , ne bih mogao svoje podanike uputiti
na p ravi put. Priekaj malo dok ne preuzmem kraljevstvo mojih
predaka, pa m i onda ponovo doi . "
ejh Demaluddin s e vratio u svoj kraj gdje s e puno razbolio.
Kada j e bio na samrti ree svome sinu Reidudd i n u :
"Togl u k T i m u r e postati veliki vladar, pa nemoj zaboraviti d a mu
od mene p renese selam. Nemoj se bojati da ga podsjeti na
obeanje koje je dao."
 r,r:!
..
N a n a e m p u t u d o u s pj e h u d r m o sc Kur'ana i Sunncta 65

Prolo je samo nekoliko godina dok Reidudin nije krenuo

prema kanovom logoru, koji j e ve bio preuzeo vlast i uspeo se
ne prijesto svoj i h predaka.
Meutim, kako e taj stranac, Perzijanac, nai put da izae pred
njega? !
Reiduddi n je pribj egao jednom lukavstvu . Poeo je uiti ezan
jednog dana rano ujutro u blizini carske palae.
Car ga je uo pa n ij e mogao spavati . Obuzela ga je lj utnja.
Upitao je ko je taj j unak sa tako jakim glasom koji ne da caru
mira, n iti ga je briga za to.
Rekli su mu da je to jedan Perzijanac, stranac, koji iz sveg glasa
najavljuje vrijeme svoje molitve, pa ui ezan i klanja. Naredio i m
j e da g a dovedu.
Kada su ga dovel i Reiduddin j e prenio poruku svoga oca i
podsjetio Togluk Ti m u ra na njegovo obeanje.
"Uistinu, nisam zaboravio na njega od kada sam se u s peo na
prijesto moj i h p redaka, ali ta j e sa dobrim ejhom? Zato o n
sam n ije doao?" - upita car.
Reiduddi n ga je obavijestio da je on umro i preselio na vjeni
svijet. Car j e to sluao pun tuge zbog te vijesti i radosti zbog
prelaska u novu vjeru . Tada je primio islam i rekao:
"Vjerujem da nema d rugog boga osim Allaha i da je M u h am med
Allahov poslan ik."
Onda je car poeo svim uglednicima nuditi islam, pa s u ga o n i
primili. Zasijalo je sunce islama i njegovom svj etlou nestala je
tmina. Ljudi su tada u g rupama u lazili u Allahovu vjeru.
Tako se islam proi rio i meu ostalim Tatarima i k raljevsk i m
porodicama zasl ugom iskrenih muslimana, islamskih uenjaka i
vaiza koji su d ruge pozivali u islam.
Bilo je onako kao to jedan veliki h istoriar kae:
66

------
N a n a e m p u t u d o u s p j du d r i m o
----------------------------------------
sc Kur'ana i Sunncta
r]!

"Oivio j e islam iz ruevina i uspio da uz pomo islamskih

m i sionara privue te osvajae, koji su u laga l i napor da unite
m u s l i mane, da prigrle islam."
Odgovor ejha Demaluddina Togl u k T i m u ru imao je veliku
uticaj na i renje islama u velikom djelu divlj i h Tatara.
Koliko je rijei koje su izreene kao plod iskrenosti i i mana, pa
su uz Allahovu pomo, imale uticaj i porazile mnogobrojne
vojske, skrila razna oruja i preki n u le d ugotrajne borbe!
 rt: N a n a e m p u t u d o u s pj e h a d r m o

-------
sc Kur'ana i S u nncta 67

Al lah e nagraditi onoga ko oprosti i

izmiri se

oznate su nam prie vezane za Poslanikove, sallal lahu

alej h i ve sellem, vrijeme, zatim za vrijeme ashaba i
pravedn i h halifa i vrijeme nakon nji h kada j e Allahova
rije bila gornja, a Poslanikov, sallallahu alej h i ve sellem , ivot i
ono emu je o n uio bio j e pri mjer. To je bilo vrijeme kada j e
dobro b i l o cijenjeno, a zastava vjere visoko uzdignuta.
Ovom pri l i kom ispriau vam dvije prie iz historije koje su svjetli
primj eri vjerovanja i islamskog odgoja.
Radnja se deava u X l i i stoljeu po Hidri kada j e imam A h med
b. Arfan e- ehid ( 1 20 1 - 1 246 godine po H idri ) poeo odgaj ati
jednu grupu ljudi u I nd ij i . Odgajao ih je na temelj i ma
bogobojaznosti i ispravnog vjerovanja, slijeenja s u nneta, lju bavi
prema borb i , rtvovanju na Allahvom putu i pozivanj u Allahu ,
daleko od centara islama koji s u doivjeli period u kome s u bili
iskuani na vjerskom, moralnom i politikom polj u .
Trudio s e i borio osnovati islamsku vlast koja b i bila poput
islamske vlasti za vrijeme pravednih halifa, kako bi u praksu
sprovodio islamske propise poevi , od sebe, svoje porodice i
cijelog drutva.
Naveemo samo jedan dio iz h i storije koja je puna neobinih
duevni h preobraaja i napredovanja islama kroz dvije p rie.
Ovo je prva:
Posvaao se sluga po i me n u Lahori , koji je bio skrom n ijeg
izgleda i brinuo se o konjima boraca na Allahovom putu, sa
ovjekom po imenu l najetullah, koji je zauzimao visok poloaj i
 lo

68 Na n a e m p u t u d o u s pj e h a d r i m o sc K u r ' a n a i S U II IH I a
r r ;
'

ugled kod vladara. Bio je meu njegovom najbliom svitom . U

toku svae l najetullaha je obuzeo estoki bijes, pa je udario
Lahorija takvim udarcem da je odmah pao na zemlju , prevrui
se od bola.
Vijest o tome stigla je do vladara. Vidio je o emu se rad i , pa je
p re korio l n ajetullaha i rekao m u :
"Moda si s e osmjelio na t o !:bog svoga poloaja i ugleda kojeg
u iva kod mene i niskim poloajem tog ovjeka, ali neka te to
ne zavara! Ti i Lahori ste kod mene jednaki . N ijedan od vas nije
bolj i od d rugog. Lj udi su ovdje doli i okupili se jedino radi vjere."
Nj i hov p roblem je povjerio kadiji kojem je rekao:
"Nemoj prema nj ima biti nepravedan i presudi im onako kako ti
Allah nalae . Ne budi varal icama branilac."
Stvar je bila jasna. Lahori je trebao istom mjerom uzvratiti
l n ajetullahu i udariti ga kao to ga je on udari o , rana za ranu .
Meuti m , ljudi su s e bojali da bi i z toga moglo p roizai kakvo zlo.
Bojali su se da bi to moglo imati l oe posljedice.
Mogao bi l najetu l laha obuzeti bijes i n apasti Lahorija po drugi
put kako bi m u se osvetio. Time bi nastao dodatni p roblem.
Lj udi su se trudili da odvrate Lahorija od njegovog prava koje je
i mao i nagovore ga da mu oprost i , n adaj ui se nagradi kod
Allaha, a i da se izbjegnu loe posljedice koje bi mogle nastati .
Kadija g a j e , takoer, pokuavao u t o uvj e riti .
Lj udi su se trudi l i da ga u razume. Govoril i bi m u :
"Ako m u oprosti i odrekne s e svoga prava, i mae veliku
n ag radu kod Allaha. Uzvieni kae :
" . . . a onoga ko oprosti i izmiri se, Allah e nag raditi ," 1 7 zatim:

17 E-ura, 40.
 r::!
-------
N a n a e m p u t u du u s pj e h a d rmo sc K u r ' a n a i S u n n d a 69

"Strpljivo podnositi i pratati - tako treba svaki pametan

postupiti ." 1 8
Ako g a kaz n i , onda ete obojica biti jednaki i nee zaslu iti
nagradu . -
Lahori i h jednostavno upita:
"Ako bi iskoristio svoje p ravo i osvetio mu se, hou li imati
grijeh?"
"Ne!" - rekoe o n i . "Uzvieni Allah kae :
"Nee odgovarati onaj koji istom mjerom uzvrati na pretrplje n u
nepravdu ." 1 9
"Onda u iskoristiti svoje p ravo i uzvratiti mu istom mjero m , " -
ree Lahori .
Tada su ljudi izgubili svaku nadu da e ga uvjeriti. Kadija je
doveo l najetul laha pred Lahorija i rekao mu:
"Evo ti ga, pa ga udari kao to je i on tebe udario. Uzvrati m u
istom mjerom."
"Imam l i pravo da ga udarim kao to je on mene udario i da mu
uzvrati m istom mjerom?" - u pita Lahori .
"Da." - odgovori kadija.
Lj udi su se uskomeali . Bili su sigurn i da e ga Lahori udariti i
uzvratiti m u istom mjerom.
Tada Lahori ree :
"O ljudi, budite svjedoci, da m 1 Je kadija dao moje pravo ,
omoguio mi da mu se osvetim i donio p resudu protiv njega .
Sad sam u mogunosti da se osvetim onome s kim sam se
posvaao. N iko me ne sprijeava da mu uzvrati m istom mje ro m ,

IS
E-u ra . 43.
1 '' E- u ra. 4 1 .
 70 Na n a em putu do u spje h a d r im o sc K u r ' ana i S u n n c t a

niti s e ta i sprijeila izmeu mene i njega. N e boj i m s e n i koga da

e me sprijeiti u tome .
A l i , budite svjedoci, brao moja, da sam j a oprostio svome bratu
(po vjeri) i odustao od svoga prava, uzdaj ui se u nagradu kod
U zvienog Allaha i Njegovom zadovoljstvu."
P riao je Lahori i zagrilo l najetullaha, p rivio ga na svoja prsa i
rukovao se sa nji m .
Lju d i su uzvikivali:
"Allahu ekber! Allahu ekeber "! (Allah j e n ajvei)
Allah te poivio, uinio s i pravu stvar, j u naki podvig."
Tako je Lahori postupio shodno rijeima U zvienog :
" . . . i za one koji se odupru onima koji i h ugnjetavaj u . N epravda
se moe uzvrtiti istom mjerom, a onoga koj i oprosti i izmiri se
Allah e nag raditi ; On, u isti n u , ne voli one koj i nepravdu ine."20

20 Ez-Zumer, 40.
 rr:!

Na n a t m p u t n d o u s p j e h a d r m o sc Kur'ana i Sunncta 71

Ljudi koj i su ispu n i l i ono to su Allahu

obeali

e ngleski s udija Ajderos sjeo j e na stolicu 2 . maja 1 864.

godine u sudnici "Enbale". Pored njega su sjeli etverica
savjetn i k a od uglednih ljudi toga kraja kako bi znao
njihovo miljenje o tom sluaj u .
Ispred nj ih j e stalo j edanaest ljudi ija s u lica govorila o nj i hovom
plemenitom porijekl u , ugledu i nevinosti. Meuti m , oni su
smatrani vel i k i m zloincima. Optueni su da su plan i rali zavjeru
protiv engleske vlasti u I n d ij i i da su podravali one koji su
pomagal i Ahmedu b. Artan u e- ehidu i poznatom borcu za
Allahovu vjeru ej h u lsma'i l u E- ehidu, na g ranicama
Afganistana. Optueni su da su i h pomagali novcem i ljudima
koje su taj n o slali iz unutranjosti grada na neobino mudar
nain.
Jedni drugima su slali ifrovane poruke. Sabirali bi pomo od
engleskog naroda i slali u pobunjeniki centar.
Vlast je za to saznala posredstvom jednog muslimanskog
vojnika u engleskoj vojsci . U hapsil i su ih u Bit n i , Tehaniseru i
Lahoru i osudili. Sada i m se donosi konana presuda.
Sudnica je prepu n a posj etilaca. Sluaj je tema o kojoj se
raspravljalo na sijelima. Dolo je vrijeme donoenja presude, te
su oi napregnute g ledale, ui sl uale, srca nervozno kucala,
glasovi se u m i ri l i i stial i . Sudija progovori glasom punim s rdbe,
obraajui se lijepom, jakom mladiu na kojem se vidjelo da j e iz
bogatijeg sloja i uglednog porijekla.
71 N a n a e m ll U t u du u spj e h a d inw sc K u r ' a n a i S u n n t t a

"Ti s i , Da'fere , ovjek pametan i uen. Dobro poznaje d ravni

zakon . Ti si oslonac svoga kraja , ali si svoju pamet i radnu
sposobnost utroio u kovanje zavjere i dizanje revol ucije protiv
vlade.
Bio si veza za prebacivanje novca i lju d i iz Indije u pobunjen iki
centar. Tvoj prkos i i nat samo se poveavao. Ne moemo
potvrditi da si bio pokoran d ravi . Zbog toga donosim smrtnu
p res u d u . Sav tvoj novac i nepokretna i movina oduzimaj u se u
korist d rave. Nakon vjeanja tvoj le se nee isporuiti tvojim
nasljednicima, ve e na poniavaj ui nain biti u kopan na
g roblje gdje se pokopavaj u propalice i olo. Biu sav sretan i
zadovoljan kada te ugledam objeenog kako visi."
M l adi je to sasluao smireno i dostojanstveno. N ije se
p romijenio niti uskomeao. Kada je s udija zavrio sa svojim
govorom M uhammed Da'fer ree:
"Due i ljudski ivoti su u Allahovoj ruci. On daje ivot kome
hoe , a uskrauje ga onome kome hoe.
O sudija, ti nema moi davanja ivota, niti slanja smrti . N i san1
ne z na ko me e p rije od nas dvojice s m rt doi .
Allaha m i , ja ne znam, mada strahuj e m , koga e od nas smrt
p rvog odnijeti."
Sudiju j e obuzela srdba, ali je ve bacio svoju posljednju
strjelicu .
M uhammed Da'fer bio je radostan kada je donesena presuda.
Njegovo lice obasjala je radost, kao da je vidio Dennet, kao da
je vidio h u rije u njemu i dennetske dvorce. Onda je recitovao
sti h :
"Ovo j e o n o to s u dani ekali ,
nek' s e zavjet kojeg su ljudi Allahu dali ispuni."
 r- r !
-------
N a n a e m 1> 11 1 11 d o u s pj e h a d r m u sc K u r ' a n a i S 11 n n c t a n

Ljudi su b i l i zaprepateni onim to su vidjel i . Jedan engleski

oficir po imenu Parisn se pribliio M u hammedu Daferu i rekao
mu:
"Nikad t e n isam vidio takvog kao danas. Donijeta t i je presuda
pogubljenja, a ti si radostan i nasmijan ? !"
Tada mu Dafer odgovori:
"Zato da se ne radujem kad mi je Al lah dao da pog inem na
Njegovom put u , a ti jadnie , ne zna kakva je to slast."
Sudija je za d rugu dvojicu, takoer, donio smrtnu presudu.
Jedan od njih j e starac na kojem su se ocrtavali znakovi dobra i
pobonosti . P resudu je primio sav sretan . To je bio Jahja Ali es
Sadik Buri , voa te grupe.
Drugi je bio m l adi na kojem se vidjelo da je iz bogate porodice i
veli ki trgovac. B i o je porijeklom iz Pendaba. Njegovo ime j e
Muhammed efi ' .
Ostaloj osmerici donijeta j e presuda kojom s e protjeruju i z
zemlje i zabranjuje im s e da se vie ikada u n j u vrate.
Okupljeni ljudi primili su presudu s tugom i alosti. Oi su
zarosile suzama. Suze su tekle. Ljudi i ene su se okupili s obje
strane u l ice oko zatvora, ekajui one kojima je nepravda
uinjena, alei za njima.
Doli su do zatvora. Skinuta i m je njihova odjea i data
zatvorska.
Svakog od one troj ice koji su bili osueni na smrt zatvorili su u
mranu i tijesnu samicu do koje n ije dopi rao svje z rak. U nutra
nije bilo svjetla. Spavali su u uasnoj vruin i .
Sutradan , rano uj utro, stigao je telegram u kome i m s e
dozvoljava d a spavaju u zatvorskoj elij i .
uvari zatvora poe l i su za nji h praviti vjeala na mjestu gdje su
ih oni mogli uti i vidjeti .
74 N a n aem p u t u d o li S Jlj c h a d r i m o s c K u r ' an a i S u n n c t a rr:t.

Oni su to smireni posmatrali, na bojei se i ne tuguj ui.

to se Jahje Alija tie, on je bio naj radosnij i . Kao da je iz elje za
Dennetom ve bio u Dennetu. Kao da je zbog oekivanja te
blagodati , ve tu blagodat doivio. Sa zanosom je reciti rao
stihove.
R ecitirao je iste stihove kao i H u bejb kada su ga razapeli na
drvo:
"Sve dok kao musl iman u mi re m ,
i na Allahovom p u t u padam, ne brinem se.
To je Boga rad i , a On ako eli
rastrgnute dijelove moga tijela e da blagoslov i . "
Lica njegovi h prijatelja b i l a s u , takoer, nasmijana i radosna,
due njihove smirene, srca zadovoljna, skruena prilikor.1
obavljanja namaza. Bili su vrijedni i marlj ivi prilikom i njenja
i badeta, stalnog i njenje z ikra i izgovaranja rijei "subhanallah"
(neka je slavljen Allah). Paljivo su uili k u r'anske ajete i sa
zanosom recitirali stihove.
Engleski sudija, koji je donio smrtnu presudu toj troj ici , iznenada
je u m ro nakon donoenja presude.
Engleski oficir Parisn , koji je uhapsio M u hammeda Dafera i
jednom p ri l i kom ga tukao od osam sati ujutro do osam naveer,
u m ro je u l u d i l u , najgorim nainom u m i ranja. Bilo je onako kako
ih je M uhammed Dafer upozorio.
U zatvor je dolazilo mnogo Engleza i Evropljanki kako bi uivali
u m ukama tih zatvorenika, zlobno se radujui njihovoj smrti .
Bili su zaprepateni nj ihovom radou i marljivou . Pitali su i h :
"Kako t o da niste tun i , a ve ste jednom nogom u grobu?!
Samo to vas nisu objesil i ?"
Odgovarali bi :
 r:rjp
' N a n a t> m p u t u d o uspjehu d r m o sc Ku r ' a na i Su n n d a 75

"To je zbog toga to emo pasti na Allahovom putu , a nema

vee blagodati od te."
Nakon toga posjetioci bi se obraali engleskim vlastima i govori li
im o tome ta su vidjeli i u l i . To je engleskim vlastima samo
poveavalo nji hovu srdbu . Ali, ta da rade?
Ako bi ih pusti l i , pustil i bi neprijatelje koji su se pob u n i l i protiv
drave. O n i bi opet radili ono to i prije. Ako ih objese i ubiju
uinie da im se ostvare nj i hove elje, uinie i h sretnim.
Englezima je to palo vrlo teko. Nisu bili zadovolj ni ni sa jednim
od tih rjeenja.
Razmiljali su o tom proble m u , da bi na kraju nali neko srednje
rjeenje izmeu pogubljenja i putanja na slobodu . Jednog dana
doao je engleski guverner u zatvor i troj ici osuenoj na s m rt
proitao presudu apelacionog suda.
"Zatvorenici , vi elite da budete objeeni i to smatrate
rtvovanjem na Allahovom putu. Ne elimo da vam se ostvare te
elje i obradujemo vas. Zbog toga se ponitava smrtna presuda i
osuujete se na progon na Sej lanska ostrva uz zabran u
ponovnog povratka u zemlj u . "
Stigli su 8 . decembra 1 865. godine u Port Bler na ostrvima
Indi man.
ejh Jahja Ali tu j e i u m ro nakon to je proveo dvije godine u
injenj u ibadeta, pridravanj u vjere i pozivanju lj udi vjerovanju u
Allaha. To se desilo 1 284. Godine po Hidri ili 2 0 . februara 1 868.
g odine.
Sto se ej ha M u hammeda Dafera tie, on je pomi lovan i puten
na slobodu 22. januara 1 883. godine, nakon to je u progonstvu
proveo 1 8 godi na.
Istinu je rekao Uzvieni Allah:
 ll
76 N a n a e m p u t u do u s pj e h a d r i m o sc K u r ' a n a i S U II IH t a
rr

" I ma vjernika koji ispunjavaju zavjet dat Allah u , ima ih koji su

pog i n u l i , i ima i h koji to oekuju - nisu n ita izmije n i l i . "21

21 E I - A l11.ab. 23.
 ll

rr:

N a n a e m p u l u do u s pj e h a dr:i. m n s c K ur ' a n a i S u n n c l a 77

SAD RAJ

Predgovor ........................................................................................................ 3

G ladni dontain ............ . ...... . ................................................ . ..... . ................... 9

l'letnenit ost j e t i ma ( s i ruda) ............................................... . .......... ...... ....... J5

Natjec:anjc izrnec1u d va hrala .................................... ................................... l t$

elja za pogihijum na A l lahovom p u t u ....................... . .............................. 19

Druge h i t k e ...... ........ ...................................................... ............................... 22

Na d rvenom kriu za razapinjanje .................................... ................. ........ 30

Rije u h ije nug h ila je uzrokom primanja islama u bice . . . ......................... 40

Poruka A l l a hovom l'os l a n i k u , sal l a l l a h u alej h i ve sellem ........................ 42

(;u hitak u ntj esto d o b i t i ...................... . ....................... . .

. ............................... 44

Ome rovu, ntdij a l l a h u a n h u , p u t ovanje u K u d s ......... .............. . .

. .... . ...... . ... 47

Prueijeni s t v a r i koliko une, zaista, vrijede i d aj za njih o n o l i k o k o l i k u

i1naju vrij<d nost ..... . ... . ...................................... . .................... . ..................... 50

Skrumnust n a vj eeg d ravnika svoga vremena .......... . ........................... . .. 54

N<ma pul lt he za spominjanjem moga i mena ........................ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 56

.J unak i borac, mi lostiv i plemen i t . ...... . ..................... . . ................................ 58

Odgnvor koj i j e hin uzrokom (>rimanja islama stotina hiljada lj u d i ....... 62

A l lah <' nagra d i t i unnga ko oprosti i i z m i ri se .......................................... 67

Lj udi koj i su isp u n i l i ono to su A l l a h u obea l i ............... . ......................... 71

S A D R A J ........... ...................................................................... . ..... . ....... 77